—

u ovom prvom uvodnom odjeljku objašnjava se zašto Komisija pruža smjernice o vertikalnim sporazumima i navodi se područje primjene tih smjernica. U njemu se objašnjavaju i ciljevi članka 101. Ugovora, kako se članak 101. Ugovora primjenjuje na vertikalne sporazume te glavni koraci u ocjenjivanju vertikalnih sporazuma na temelju članka 101. Ugovora;

—

u drugom odjeljku daje se pregled pozitivnih i negativnih učinaka vertikalnih sporazuma. Uredba (EU) 2022/720, ove Smjernice i provedbena politika Komisije u pojedinačnim slučajevima temelje se na razmatranju tih učinaka;

—

u trećem odjeljku opisuju se vertikalni sporazumi koji općenito nisu obuhvaćeni člankom 101. stavkom 1. Ugovora. Iako se Uredba (EU) 2022/720 ne primjenjuje na te sporazume, nužno je utvrditi smjernice o uvjetima pod kojima vertikalni sporazumi možda neće biti obuhvaćeni člankom 101. stavkom 1. Ugovora;

—

u četvrtom odjeljku navedene su daljnje smjernice o području primjene Uredbe (EU) 2022/720, uključujući objašnjenja o pravilu sigurne luke utvrđenom Uredbom i definiciju vertikalnog sporazuma. Taj odjeljak sadržava i smjernice o vertikalnim sporazumima u ekonomiji internetskih platformi, koja ima sve važniju ulogu u distribuciji robe i usluga. U tom se odjeljku objašnjavaju i ograničenja primjene Uredbe (EU) 2022/720 kako su utvrđena u članku 2. stavcima 2., 3. i 4. Uredbe. To uključuje posebna ograničenja koja se primjenjuju na razmjenu informacija između dobavljača i kupca u scenarijima dvojne distribucije u skladu s člankom 2. stavkom 5. Uredbe i ograničenja koja se primjenjuju na sporazume koji se odnose na pružanje usluga internetskog posredovanja ako pružatelj tih usluga ima hibridnu funkciju u skladu s člankom 2. stavkom 6. Uredbe. U četvrtom odjeljku objašnjava se i kako se Uredba (EU) 2022/720 primjenjuje ako je vertikalni sporazum obuhvaćen područjem primjene druge uredbe o skupnom izuzeću, kako je utvrđeno u članku 2. stavku 7. Uredbe. Naposljetku, taj odjeljak sadržava opis određenih učestalih vrsta distribucijskih sustava, posebno onih na koje se primjenjuju posebne odredbe članka 4. Uredbe koje se odnose na teška ograničenja;

—

peti odjeljak odnosi se na utvrđivanje mjerodavnih tržišta i izračun tržišnih udjela prema Obavijesti o utvrđivanju tržišta (5). To je relevantno jer se na vertikalne sporazume skupno izuzeće predviđeno Uredbom (EU) 2022/720 primjenjuje samo ako tržišni udjeli poduzetnika koji su stranke sporazuma ne prelaze pragove utvrđene u članku 3. Uredbe (EU) 2022/720;

—

šesti odjeljak obuhvaća teška ograničenja iz članka 4. Uredbe (EU) 2022/720 i isključena ograničenja iz članka 5. Uredbe te se u njemu objašnjava važnost kvalifikacije ograničenja kao „teškog” ili „isključenog”;

—

sedmi odjeljak sadržava smjernice o ovlastima Komisije i tijela država članica nadležnih za tržišno natjecanje („nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje”) za ukidanje pogodnosti iz Uredbe (EU) 2022/720 u pojedinačnim slučajevima na temelju članka 29. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1/2003 (6) i članka 6. Uredbe (EU) 2022/720 te smjernice o ovlasti Komisije za donošenje uredaba o neprimjenjivanju Uredbe (EU) 2022/720 u skladu s člankom 7. Uredbe (EU) 2022/720;

—

u osmom odjeljku opisuje se provedbena politika Komisije u pojedinačnim slučajevima. U tu se svrhu objašnjava kako se vertikalni sporazumi koji nisu obuhvaćeni Uredbom (EU) 2022/720 ocjenjuju u skladu s člankom 101. stavcima 1. i 3. Ugovora te se navode smjernice o različitim učestalim vrstama vertikalnih ograničenja.

—

prvo, uključeni poduzetnici trebaju utvrditi tržišne udjele dobavljača i kupca na mjerodavnom tržištu na kojem prodaju odnosno kupuju ugovornu robu ili usluge;

—

ako ni tržišni udio dobavljača ni tržišni udio kupca ne premašuje prag tržišnog udjela od 30 % utvrđen u članku 3. Uredbe (EU) 2022/720, vertikalni sporazum obuhvaćen je pravilom sigurne luke utvrđenim Uredbom, pod uvjetom da sporazum ne sadržava teška ograničenja u smislu članka 4. Uredbe ni isključena ograničenja u smislu članka 5. Uredbe koja se ne mogu odvojiti od ostatka sporazuma;

—

ako relevantni tržišni udio dobavljača ili kupca premašuje prag od 30 % ili ako sporazum sadržava jedno ili više teških ograničenja ili neodvojivih isključenih ograničenja, potrebno je ocijeniti je li vertikalni sporazum obuhvaćen područjem primjene članka 101. stavka 1. Ugovora;

—

ako je vertikalni sporazum obuhvaćen područjem primjene članka 101. stavka 1. Ugovora, potrebno je ispitati ispunjava li uvjete za iznimku predviđenu člankom 101. stavkom 3. Ugovora.

(a)

rješavanje problema vertikalnih vanjskih učinaka: dobavljač može spriječiti distributera da utvrdi previsoku cijenu, ne uzimajući u obzir posljedice svojih odluka na dobavljača, tako da mu odredi maksimalnu preprodajnu cijenu. Slično tomu, da bi povećao distributerovu prodaju, dobavljač može primijeniti selektivnu ili isključivu distribuciju;

(b)

rješavanje problema parazitizma. Parazitizam među kupcima može se javiti na veleprodajnoj ili maloprodajnoj razini, osobito ako dobavljač ne može svim kupcima nametnuti zahtjeve za učinkovitu promidžbu ili pružanje usluga. Parazitizam među kupcima može se pojaviti samo u slučaju pretprodajnih usluga i drugih promidžbenih aktivnosti, ali ne i u slučaju usluga nakon prodaje koje distributer može pojedinačno naplatiti klijentima. Pretprodajne aktivnosti podložne parazitizmu mogu primjerice biti važne kad su roba ili usluge relativno nove, tehnički složene ili imaju visoku vrijednost ili kad je ugled robe ili usluga važna odrednica potražnje za njima (22). Ograničenja u sustavima isključive ili selektivne distribucije ili druga ograničenja mogu biti korisna u sprečavanju ili smanjenju takvog parazitizma. Do parazitizma može doći i među dobavljačima, na primjer ako jedan proizvođač ulaže u promidžbu u poslovnim prostorima kupca, a to i konkurentima tog proizvođača privuče klijente. U prevladavanju parazitizma među dobavljačima mogu pomoći vrste ograničenja koje uključuju obvezu nenatjecanja (23);

(c)

otvaranje novih tržišta ili ulazak na nova tržišta. Kad dobavljač želi ući na novo zemljopisno tržište, na primjer tako da izvozi u drugu zemlju, to za distributera može uključivati posebna nepovratna ulaganja u etabliranje robne marke na tržištu. Da bi se lokalnog distributera nagovorilo na takva ulaganja, možda će trebati osigurati teritorijalnu zaštitu tako da distributer može ostvariti povrat svojih ulaganja. Time se može opravdati ograničavanje distributera s drugih zemljopisnih tržišta u prodaji na novom tržištu (vidjeti i točke 118., 136. i 137.). U podtočki (b) opisan je poseban slučaj povezan s problemom parazitizma;

(d)

rješavanje problema renomiranog parazitizma: u nekim sektorima određeni distributeri poznati su po tome što na zalihi imaju samo kvalitetne proizvode ili pružaju samo kvalitetne usluge („renomirani distributeri”). U takvom slučaju prodaja putem takvih distributera može biti presudna, osobito za uspješno stavljanje novog proizvoda na tržište. Ako dobavljač ne može ograničiti distribuciju svojih proizvoda na te renomirane distributere, može se dovesti u situaciju da ga ti distributeri izostave s popisa dobavljača. U tom bi slučaju primjena isključive ili selektivne distribucije mogla biti opravdana;

(e)

rješavanje problema zadržavanja: dobavljač ili kupac možda će trebati provesti ugovorom uređena ulaganja (na primjer u posebnu opremu ili osposobljavanje), koja su nepovratna ulaganja male ili nikakve vrijednosti izvan određenog vertikalnog odnosa. Na primjer, proizvođač sastavnih dijelova možda će morati izraditi posebne strojeve kako bi zadovoljio zahtjeve jednog od svojih klijenata, ali ti strojevi mogu biti neprikladni za druge klijente te ih možda neće moći preprodati. Ako ne postoji sporazum, nakon ugovorom uređenog ulaganja stranka koja ulaže bit će u slabom pregovaračkom položaju jer bi tijekom pregovora s trgovinskim partnerom mogla biti „zadržana”. Stranka koja ulaže mogla bi zbog prijetnje tog oportunističkog zadržavanja ostvariti neoptimalna ulaganja. Vertikalni sporazumi mogu ukloniti mogućnost zadržavanja (posebno kad se ulaganje može u potpunosti ugovoriti i mogu se uzeti u obzir sve buduće nepredvidive situacije) ili je smanjiti. Na primjer, obveze nenatjecanja, nametanje određene količine robe ili isključiva nabava mogu umanjiti problem zadržavanja kad ugovorom uređeno ulaganje izvrši dobavljač, dok isključiva distribucija, dodjela isključivih klijenata ili isključiva opskrba mogu umanjiti problem zadržavanja kad ulaganje izvrši kupac;

(f)

rješavanje specifičnog problema zadržavanja koji može nastati u slučaju prijenosa značajnog znanja i iskustva (know-how): pružatelj znanja i iskustva možda neće htjeti da ga njegovi konkurenti upotrebljavaju ili da se ono upotrebljava u korist njegovih konkurenata, na primjer u franšiznom poslovanju. U mjeri u kojoj znanje i iskustvo nisu bili lako dostupni kupcu, a značajni su i prijeko potrebni za provedbu sporazuma, takav prijenos može opravdati ograničenje koje uključuje obvezu nenatjecanja, a koje u takvim slučajevima obično ne bi bilo obuhvaćeno člankom 101. stavkom 1. Ugovora;

(g)

postizanje ekonomije razmjera u distribuciji: da bi se iskoristile ekonomije razmjera radi snižavanja maloprodajne cijene svoje robe ili usluga, proizvođač može usmjeriti preprodaju svoje robe na ograničen broj distributera. Da bi to učinio, proizvođač se može koristiti isključivom distribucijom, nametanjem određene količine robe u obliku zahtjeva za minimalnu kupnju, selektivnom distribucijom koja sadržava zahtjev za minimalnu kupnju ili isključivom nabavom;

(h)

osiguranje jedinstvenosti i standardizacije kvalitete: Vertikalno ograničenje može pridonijeti stvaranju ili promicanju imidža robne marke zahtijevanjem određenog stupnja ujednačenosti i standardizacije kvalitete od distributera. Time se može zaštititi ugled robne marke, povećati privlačnost predmetne robe ili usluga za krajnje korisnike i povećati prodaja. Takva se standardizacija može, na primjer, postići selektivnom distribucijom ili franšiznim poslovanjem;

(i)

ispravljanje nedostataka tržišta kapitala. Uobičajeni davatelji kapitala, kao što su banke i tržišta dionica, mogu pružati kapital pod neoptimalnim uvjetima kad imaju nepotpune informacije o solventnosti zajmoprimca ili ako je instrument osiguranja zajma neprimjeren. Kupac ili dobavljač mogu raspolagati boljim informacijama i, zahvaljujući isključivom odnosu, dobiti dodatno osiguranje za svoje ulaganje. Ako dobavljač daje zajam kupcu, to može dovesti do određivanja obveze nenatjecanja ili nametanja određene količine robe za kupca. Ako kupac daje zajam dobavljaču, to može biti razlog za zahtijevanje isključive opskrbe ili nametanje određene količine robe za dobavljača.

(a)

protutržišno ograničenje pristupa tržištu drugim dobavljačima ili drugim kupcima stvaranjem prepreka ulasku ili širenju;

(b)

slabljenje tržišnog natjecanja između dobavljača i njegovih konkurenata i/ili olakšavanje izričitog ili prešutnog tajnog dogovaranja između konkurentnih dobavljača, koje se često naziva smanjenjem tržišnog natjecanja među robnim markama;

(c)

slabljenje tržišnog natjecanja između kupca i njegovih konkurenata ili olakšavanje izričitog ili prešutnog dogovaranja između konkurentnih kupaca, koje se često naziva smanjenjem tržišnog natjecanja unutar robne marke ako se odnosi na distributere robe ili usluga istog dobavljača (24);

(d)

stvaranje prepreka integraciji tržišta, posebice ograničenjima u pogledu izbora potrošača da kupi robu ili usluge u bilo kojoj državi članici.

(a)

povećanjem cijena koje se naplaćuju kupcima robe ili usluga, što može dovesti do viših maloprodajnih cijena;

(b)

ograničavanjem izbora robe ili usluga;

(c)

smanjenjem kvalitete robe ili usluga;

(d)

smanjenjem inovacija ili usluge na razini dobavljača.

(a)

povećanjem maloprodajnih cijena robe ili usluga;

(b)

ograničavanjem izbora kombinacija cijena i usluga te oblika distribucije;

(c)

smanjenjem dostupnosti i kvalitete maloprodajnih usluga;

(d)

smanjenjem inovativnosti na razini distribucije.

(a)

ukupni tržišni udio stranaka na bilo kojem mjerodavnom tržištu unutar Unije na koje utječe sporazum ne prelazi 5 %; i

(b)

ukupni godišnji prihodi dobavljača u Uniji ostvareni proizvodima obuhvaćenima sporazumom ne premašuju 40 milijuna EUR ili, u slučajevima koji uključuju sporazume sklopljene između kupca i više dobavljača, zbroj svih nabava proizvoda obuhvaćenih sporazumima koje su obavili kupci ne premašuje 40 milijuna EUR (31). Komisija može opovrgnuti pretpostavku ako analiza značajki sporazuma i njegov gospodarski kontekst dokažu suprotno.

(a)

rizici koji su specifični za određeni ugovor, a izravno se odnose na ugovore koje je sklopio ili o kojima je pregovarao zastupnik u ime nalogodavca, na primjer financiranje zaliha;

(b)

rizici koji se odnose na tržišno specifična ulaganja. To su ulaganja specifično potrebna za vrstu djelatnosti za koju je nalogodavac imenovao zastupnika, odnosno potrebna su da bi omogućila zastupniku da sklopi posebnu vrstu ugovora i/ili o njemu pregovara. Takva su ulaganja najčešće nepovratna, što znači da se nakon napuštanja određenog područja djelatnosti ulaganje ne može upotrijebiti za druge djelatnosti niti se može prodati bez većeg gubitka;

(c)

rizici povezani s drugim aktivnostima koje se poduzimaju na istom tržištu proizvoda ako nalogodavac u okviru zastupničkog odnosa od zastupnika zahtijeva da takve aktivnosti poduzima na svoj rizik, a ne u ime nalogodavca.

(a)

zastupnik ne stječe vlasništvo nad robom koja je kupljena ili prodana na temelju ugovora o zastupanju i sam ne pruža usluge koje su kupljene ili prodane na temelju ugovora o zastupanju. Činjenica da zastupnik može privremeno, na vrlo kratko razdoblje, steći vlasništvo nad ugovornom robom dok je prodaje u ime nalogodavca ne isključuje postojanje ugovora o zastupanju koji nije obuhvaćen područjem primjene članka 101. stavka 1. Ugovora, pod uvjetom da zastupnik nema nikakve troškove ili rizike povezane s tim prijenosom vlasništva;

(b)

zastupnik ne sudjeluje u troškovima koji se odnose na opskrbu ili kupnju ugovorne robe ili usluga, uključujući troškove prijevoza robe. To ne sprečava zastupnika da izvršava uslugu prijevoza, pod uvjetom da troškove pokriva nalogodavac;

(c)

zastupnik ne stvara zalihe ugovorne robe o vlastitom trošku ili riziku, uključujući troškove financiranja zaliha i troškove gubitka zaliha. Zastupnik bi trebao moći vratiti neprodanu robu nalogodavcu bez naknade, osim kad je zastupnik odgovoran za štetu, na primjer ako nije poštovao razumne sigurnosne ili protuprovalne mjere kako bi izbjegao gubitak zaliha;

(d)

zastupnik ne preuzima odgovornost za klijentovo neizvršenje ugovora, izuzimajući gubitak zastupnikove provizije, osim ako je zastupnik odgovoran za štetu (na primjer ako nije primijenio primjerene sigurnosne ili protuprovalne mjere ili nije primijenio primjerene mjere za prijavu krađe nalogodavcu ili policiji ili za obavješćivanje nalogodavca o svim dostupnim informacijama o financijskoj pouzdanosti klijenta);

(e)

zastupnik ne preuzima odgovornost prema klijentima ili trećim stranama za gubitak ili štetu koji su nastali isporukom ugovorne robe ili usluga, osim ako je zastupnik odgovoran za štetu;

(f)

zastupnik nije izravno ili neizravno obvezan ulagati u unapređenje prodaje, među ostalim sudjelovanjem u proračunu nalogodavca za oglašavanje ili u oglašivačkim ili promidžbenim aktivnostima koje se posebno odnose na ugovornu robu ili usluge, osim ako nalogodavac u cijelosti nadoknađuje te troškove;

(g)

zastupnik ne izvršava tržišno specifična ulaganja u opremu, poslovne prostore, osposobljavanje osoblja ili oglašavanje, kao što su spremnik za gorivo u slučaju maloprodaje goriva, poseban softver za prodaju polica osiguranja u slučaju zastupnika u osiguranju ili oglašavanje ruta ili odredišta u slučaju putničkih agencija koje prodaju letove ili smještaj u hotelima, osim ako nalogodavac u cijelosti nadoknađuje te troškove;

(h)

zastupnik ne poduzima druge aktivnosti na istom tržištu proizvoda koje u okviru zastupničkog odnosa zahtijeva nalogodavac (npr. isporuka robe), osim ako nalogodavac u cijelosti nadoknađuje te djelatnosti.

(a)

ograničenja područja na kojem zastupnik smije prodavati ugovornu robu ili usluge;

(b)

ograničenja klijenata kojima zastupnik smije prodavati ugovornu robu ili usluge;

(c)

cijene i uvjete po kojima zastupnik mora prodavati ili kupovati ugovornu robu ili usluge.

(a)

izričita suglasnost može se izvesti iz ovlasti koje su strankama dodijeljene unaprijed sastavljenim općim sporazumom. Ako se uvjetima tog sporazuma predviđa ili ovlašćuje jednu stranku da naknadno donese određenu jednostranu politiku koja obvezuje drugu stranku, na toj se osnovi može utvrditi suglasnost druge stranke s tom politikom (52);

(b)

za prešutnu suglasnost treba pokazati da jedna stranka izričito ili prešutno zahtijeva suradnju druge stranke radi provedbe svoje jednostrane politike i da je druga stranka ispunila taj zahtjev provedbom te jednostrane politike u praksi (53). Na primjer, ako nakon najave dobavljača o jednostranom smanjenju zaliha kako bi se spriječila paralelna trgovina distributeri odmah smanje svoje narudžbe i prestanu obavljati paralelnu trgovinu, može se zaključiti da ti distributeri prešutno pristaju na jednostranu politiku dobavljača. Međutim, to se ne može zaključiti ako distributeri nastave obavljati paralelnu trgovinu ili ako pokušaju pronaći nove načine obavljanja paralelne trgovine.

(a)

poduzetnik koji pruža usluge internetskog posredovanja ne može se smatrati kupcem u smislu članka 1. stavka 1. točke (k) Uredbe u odnosu na robu ili usluge koje nude treće strane koje se koriste tim uslugama internetskog posredovanja;

(b)

za potrebe primjene pragova tržišnog udjela utvrđenih u članku 3. stavku 1. Uredbe tržišni udio poduzetnika koji pruža usluge internetskog posredovanja izračunava se na tržištu mjerodavnom za isporuku tih usluga. Opseg mjerodavnog tržišta ovisi o pojedinačnom slučaju, posebno o stupnju zamjenjivosti između usluga posredovanja na internetu i izvan njega, između usluga posredovanja koje se upotrebljavaju za različite kategorije robe ili usluga te između usluga posredovanja i kanala izravne prodaje;

(c)

ograničenja koja je poduzetnik koji pruža usluge internetskog posredovanja nametnuo kupcima tih usluga i koja se odnose na cijenu po kojoj se posredovana roba ili usluge mogu prodavati, područja na kojima se mogu prodavati ili klijente kojima se mogu prodavati, uključujući ograničenja koja se odnose na internetsko oglašavanje i internetsku prodaju, podliježu odredbama članka 4. Uredbe (teška ograničenja). Na primjer, u skladu s člankom 4. točkom (a) Uredbe izuzeće predviđeno člankom 2. stavkom 1. Uredbe ne primjenjuje se na sporazum na temelju kojeg pružatelj usluga internetskog posredovanja određuje fiksnu ili najnižu prodajnu cijenu za transakciju koju olakšava;

(d)

u skladu s člankom 5. stavkom 1. točkom (d) Uredbe, izuzeće predviđeno člankom 2. stavkom 1. Uredbe ne primjenjuje se na obveze višeplatformskog pariteta maloprodaje koje je kupcima tih usluga nametnuo poduzetnik koji pruža usluge internetskog posredovanja;

(e)

u skladu s člankom 2. stavkom 6. Uredbe izuzeće predviđeno člankom 2. stavkom 1. Uredbe ne primjenjuje se na sporazume koji se odnose na pružanje usluga internetskog posredovanja ako je pružatelj tih usluga konkurentski poduzetnik na mjerodavnom tržištu za prodaju posredovane robe ili usluga (hibridna funkcija). Kako je utvrđeno u odjeljku 4.4.4., takvi sporazumi moraju se ocijeniti na temelju Horizontalnih smjernica s obzirom na moguće tajne dogovore i na temelju odjeljka 8. s obzirom na moguća vertikalna ograničenja.

(a)

odredbe o pravima intelektualnog vlasništva moraju biti dio vertikalnog sporazuma, odnosno sporazuma koji sadržava uvjete po kojima stranke mogu kupovati, prodavati ili preprodavati određenu robu ili usluge;

(b)

prava intelektualnog vlasništva moraju biti ustupljena ili licencirana kupcu za upotrebu;

(c)

odredbe o pravima intelektualnog vlasništva ne smiju biti osnovni cilj sporazuma;

(d)

odredbe o pravima intelektualnog vlasništva moraju se izravno odnositi na upotrebu, prodaju ili preprodaju robe ili usluga koje provode kupac ili njegovi klijenti. U slučaju franšiznog poslovanja u kojem je stavljanje robe na tržište cilj korištenja prava intelektualnog vlasništva, robu ili usluge distribuira glavni korisnik franšize ili korisnici franšize;

(e)

odredbe o pravima intelektualnog vlasništva koje se odnose na ugovornu robu ili usluge ne smiju sadržavati ograničenja tržišnog natjecanja koja imaju isti cilj kao i vertikalna ograničenja koja nisu izuzeta Uredbom (EU) 2022/720.

(a)

sporazume kojima jedna stranka drugoj daje recepturu i ustupa drugoj stranci licenciju za proizvodnju pića po toj recepturi;

(b)

čistu licenciju za upotrebu žiga ili znaka u trgovačke svrhe;

(c)

sponzorske ugovore koji se odnose na pravo vlastite promidžbe i isticanja kao službenog sponzora nekog događaja;

(d)

licenciranje autorskog prava, na primjer ugovore o radiodifuzijskom emitiranju koji se odnose na pravo snimanja ili emitiranja određenog događaja.

(a)

obveza korisnika franšize da se ni izravno ni neizravno ne bavi sličnom djelatnošću;

(b)

obveza korisnika franšize da ne sudjeluje u stjecanju financijskog udjela u kapitalu konkurentnog poduzetnika koje bi mu omogućilo da utječe na gospodarsko ponašanje tog poduzetnika;

(c)

obveza korisnika franšize da trećim stranama ne otkriva znanje i iskustvo koje mu je ustupio davatelj franšize sve dok to znanje i iskustvo nije dostupno javnosti;

(d)

obveza korisnika franšize da davatelju franšize prenese sva iskustva stečena tijekom upotrebe franšize te da davatelju franšize i drugim korisnicima franšize dodijeli neisključivu licenciju za upotrebu znanja i iskustva stečenog na temelju tog iskustva;

(e)

obveza korisnika franšize da davatelja franšize obavijesti o povredama licenciranih prava intelektualnog vlasništva, da pokrene sudski postupak protiv počinitelja povrede tog prava ili da davatelju franšize pruži pomoć u sudskim postupcima protiv počinitelja povrede;

(f)

obveza korisnika franšize da znanje i iskustvo koje mu je licencirao davatelj franšize ne upotrebljava u druge svrhe osim korištenja franšize;

(g)

obveza korisnika franšize da ne ustupa prava i obveze iz sporazuma o franšizi bez pristanka davatelja franšize.

(a)

tehničke informacije o ugovornoj robi ili uslugama, uključujući informacije o registraciji, certificiranju, rukovanju, upotrebi, održavanju, popravku, nadogradnji i recikliranju ugovorne robe ili usluga, posebno ako su takve informacije potrebne za usklađivanje s regulatornim mjerama, te informacije koje dobavljaču ili kupcu omogućuju da ugovornu robu ili usluge prilagode zahtjevima klijenta;

(b)

logističke informacije o proizvodnji i distribuciji ugovorne robe ili usluga na uzlaznom ili silaznom tržištu, uključujući informacije o proizvodnim procesima, inventaru, zalihama i, u skladu s točkom 100. podtočkom (b), obujmu prodaje i povratima;

(c)

u skladu s točkom 100. podtočkom (b), informacije o ugovornoj robi ili uslugama koje kupuje klijent, sklonostima klijenata i povratne informacije klijenata, pod uvjetom da se razmjena takvih informacija ne upotrebljava za ograničavanje područja na kojem ili klijenata kojima kupac može prodavati ugovornu robu ili usluge u smislu članka 4. točaka (b), (c) ili (d) Uredbe (EU) 2022/720;

(d)

informacije o cijenama po kojima dobavljač kupcu prodaje ugovornu robu ili usluge;

(e)

u skladu s točkom 100. podtočkom (a), informacije o preporučenoj ili maksimalnoj preprodajnoj cijeni za ugovornu robu ili usluge i informacije o cijenama po kojima kupac preprodaje robu ili usluge, pod uvjetom da se takva razmjena informacija ne upotrebljava kako bi se ograničila mogućnost kupca da odredi svoju prodajnu cijenu ili da nametne fiksnu ili minimalnu prodajnu cijenu u smislu članka 4. točke (a) Uredbe (EU) 2022/720 (69);

(f)

u skladu s točkom 100. i podtočkom (e) ove točke, informacije o stavljanju na tržište ugovorne robe ili usluga, uključujući informacije o promidžbenim kampanjama i informacije o novoj robi ili uslugama koje se isporučuju na temelju vertikalnog sporazuma;

(g)

informacije o uspješnosti, uključujući agregirane informacije o marketinškim i prodajnim aktivnostima drugih kupaca ugovorne robe ili usluga koje je dobavljač podijelio s kupcem, pod uvjetom da to kupcu ne omogućuje da utvrdi aktivnosti određenih konkurentnih kupaca, kao i informacije o obujmu ili vrijednosti prodaje ugovorne robe ili usluga koju je ostvario kupac u odnosu na prodaju konkurentne robe ili usluga.

(a)

informacije o budućim cijenama po kojima dobavljač ili kupac namjeravaju prodavati ugovornu robu ili usluge na silaznom tržištu;

(b)

informacije o identificiranim krajnjim korisnicima ugovorne robe ili usluga, osim ako je razmjena takvih informacija nužna:

(c)

informacije koje se odnose na robu koju kupac prodaje pod nazivom svoje robne marke i koje se razmjenjuju između kupca i proizvođača konkurentne robe pod robnom markom, osim ako je proizvođač ujedno i proizvođač te robe pod vlastitom robnom markom.

—

Uredba Komisije (EU) br. 316/2014,

—

Uredba Komisije (EU) br. 1217/2010 (75),

—

Uredba Komisije (EU) br. 1218/2010 (76).

(a)

ako vertikalni sporazum sadržava teško ograničenje u smislu članka 4. Uredbe (EU) 2022/720, vjerojatno je obuhvaćen područjem primjene članka 101. stavka 1. Ugovora;

(b)

sporazum koji sadržava teško ograničenje u smislu članka 4. Uredbe (EU) 2022/720 vjerojatno ne ispunjava uvjete iz članka 101. stavka 3. Ugovora.

(a)

određivanje preprodajne marže;

(b)

određivanje maksimalne razine popusta koji distributer može odobriti u skladu s propisanom raznom cijene;

(c)

nametanje obveze dobavljaču da pri odobrenju rabata ili naknadi troškova promidžbe poštuje zadanu razinu cijene;

(d)

nametanje minimalnih oglašenih cijena kojima se distributeru zabranjuje da oglašava cijene niže od razine koju je odredio dobavljač;

(e)

povezivanje propisane preprodajne cijene s preprodajnim cijenama konkurenata;

(f)

prijetnje, zastrašivanje, upozorenja, kazne, odgoda ili suspenzija isporuke ili raskid ugovora u slučaju nepoštovanja zadane razine cijene.

(a)

održavanje preprodajne cijene može olakšati tajno dogovaranje među dobavljačima zbog povećanja transparentnosti cijena na tržištu, što ujedno olakšava otkrivanje odstupa li dobavljač od tajno dogovorene ravnoteže snižavanjem svoje cijene. Taj negativan učinak vjerojatniji je na tržištima podložnima tajnim dogovorima, na primjer ako dobavljači stvore uski oligopol, a znatan dio tržišta obuhvaćen je sporazumima o održavanju preprodajne cijene;

(b)

održavanje preprodajne cijene može olakšati tajno dogovaranje među kupcima na razini distribucije, posebno ako ga potiču kupci. Jaki ili dobro organizirani kupci mogu prisiliti ili uvjeriti jednog ili više svojih dobavljača da svoju preprodajnu cijenu povise iznad konkurentne razine i tako pomognu kupcima da postignu ili stabiliziraju tajno dogovorenu ravnotežu. Održavanje preprodajne cijene služi kao sredstvo prisile kako trgovci na malo ne bi snižavali cijene i tako odstupali od tajno dogovorene ravnoteže;

(c)

u nekim slučajevima održavanjem preprodajne cijene može se i oslabiti tržišno natjecanje među proizvođačima i/ili trgovcima na malo, posebno kad isti distributeri distribuiraju proizvode različitih proizvođača, od kojih svi ili mnogi održavaju preprodajnu cijenu;

(d)

održavanjem preprodajne cijene može se smanjiti pritisak na maržu dobavljača, posebno ako neki proizvođač ima problema s preuzimanjem obveza, odnosno kad mu je u interesu sniziti cijenu koju naplaćuje daljnjim distributerima. U toj situaciji proizvođač će možda radije pristati na održavanje preprodajne cijene kako bi mu to pomoglo da se obveže da neće snižavati cijenu daljnjim distributerima i kako bi smanjio pritisak na svoju maržu;

(e)

s obzirom na to da se održavanjem preprodajne cijene sprečava tržišno natjecanje cijenama među distributerima, njime se može spriječiti ili otežati ulazak na tržište i širenje novih ili učinkovitijih oblika distribucije, čime se smanjuju inovacije na razini distribucije;

(f)

preprodajnu cijenu može održavati i dobavljač koji ima dovoljno tržišne snage da ograniči pristup tržištu manjim konkurentima. Porast marže uzrokovan održavanjem preprodajne cijene mogao bi potaknuti distributere da bi pri savjetovanju korisnika robnoj marki dobavljača daju prednost pred konkurentnim robnim markama, čak i ako takvi savjeti nisu u skladu s interesima tih korisnika, ili da odbiju prodavati konkurentne robne marke;

(g)

izravni je učinak održavanja preprodajne cijene uklanjanje tržišnog natjecanja cijenama unutar robne marke jer se neke ili sve distributere sprečava da snize prodajnu cijenu za predmetnu robnu marku, što dovodi do povećanja cijene za tu robnu marku.

(a)

Kad proizvođač uvodi novi proizvod, održavanje preprodajne cijene može biti učinkovito sredstvo za poticanje distributera da obrate više pozornosti na interes proizvođača za promidžbom tog proizvoda. Člankom 101. stavkom 3. Ugovora propisano je i da ne smiju postojati realistična i manje ograničavajuća alternativna sredstva poticanja distributera na promidžbu proizvoda. Kako bi ispunili taj zahtjev, dobavljači mogu, na primjer, dokazati da u praksi nije izvedivo svim kupcima ugovorom nametati obveze u pogledu učinkovite promidžbe. U takvim se okolnostima, uzevši sve u obzir, nametanje fiksnih ili minimalnih maloprodajnih cijena na ograničeno razdoblje radi lakšeg uvođenja novog proizvoda može smatrati protržišnim.

(b)

Fiksne preprodajne cijene, i to ne samo maksimalne preprodajne cijene, mogu biti potrebne za organizaciju koordinirane kratkoročne kampanje niskih cijena (koja većinom traje od dva do šest tjedana), posebno u distribucijskom sustavu u kojem dobavljač primjenjuje jedinstveni oblik distribucije, kao što je sustav franšize. U tom slučaju, s obzirom na to da je privremeno, nametanje fiksnih maloprodajnih cijena općenito se može smatrati protržišnim.

(c)

Minimalna preprodajna cijena ili minimalna oglašena cijena može se koristiti kako bi se određenog distributera spriječilo da proizvod dobavljača upotrebljava prema modelu „početnog gubitka” (eng. loss leader). Ako distributer redovito preprodaje proizvod ispod veleprodajne cijene, to može naštetiti imidžu robne marke proizvoda te tijekom vremena smanjiti ukupnu potražnju za proizvodom i poticaje dobavljača za ulaganje u kvalitetu i imidž robne marke. U tom slučaju sprečavanje određenog distributera da prodaje ispod veleprodajne cijene nametanjem ciljane minimalne preprodajne cijene ili minimalne oglašene cijene općenito se može smatrati pozitivnim za tržišno natjecanje.

(d)

U određenim bi situacijama zahvaljujući dodatnoj marži ostvarenoj održavanjem preprodajne cijene trgovci na malo mogli pružati dodatne pretprodajne usluge, posebno u slučaju složenih proizvoda. Ako dovoljan broj klijenata iskoristi takve usluge za odabir proizvoda, ali ga naknadno kupi po nižoj cijeni od trgovaca na malo koji ne pružaju takve usluge (i stoga ne snose te troškove), trgovci na malo koji pružaju uslugu visoke razine mogu ograničiti ili prestati pružati pretprodajne usluge koje dovode do povećanja potražnje za dobavljačevim proizvodom. Dobavljač mora dokazati da postoji rizik od parazitizma na razini distribucije, da su fiksna ili minimalna preprodajna cijena dovoljne da potaknu ulaganja u pretprodajne usluge te da postoje realistična i manje ograničavajuća alternativna sredstva za prevladavanje tog parazitizma. U toj je situaciji vjerojatnije da će se održavanje preprodajne cijene smatrati protržišnim ako među dobavljačima postoji oštra konkurencija, a dobavljač ima ograničenu tržišnu snagu.

(a)

zahtjev da kupac prethodno zatraži odobrenje dobavljača za prodaju takvim klijentima (117);

(b)

odbijanje ili smanjenje premija ili popusta ako kupac prodaje takvim klijentima (118) ili kompenzacijska plaćanja kupcu ako prestane prodavati takvim klijentima;

(c)

prekid opskrbe proizvodima ako kupac prodaje takvim klijentima;

(d)

ograničenje ili smanjenje isporučenih količina, na primjer kako bi količine odgovarale potražnji korisnika na određenim područjima ili potražnji određenih skupina klijenata;

(e)

prijetnja raskidom vertikalnog sporazuma (119) ili neproduljenjem ako kupac prodaje takvim klijentima;

(f)

naplaćivanje više cijene distributeru za proizvod koji će se prodavati takvim klijentima (120);

(g)

ograničenje udjela prodaje takvim klijentima koju obavlja kupac;

(h)

sprečavanje kupca da upotrebljava dodatne jezike na ambalaži ili za promidžbu proizvoda (121);

(i)

isporuka drugog proizvoda u zamjenu za zaustavljanje prodaje kupca takvim klijentima;

(j)

plaćanje kupcu za prestanak prodaje takvim klijentima;

(k)

obvezivanje kupca na prijenos dobiti od prodaje takvim klijentima na dobavljača (122);

(l)

isključivanje proizvoda koji se preprodaju izvan područja kupca ili proizvoda koje na području kupca prodaju kupci koji se nalaze na drugim područjima iz usluge na temelju jamstva na razini Unije za koje dobavljač isplaćuje naknadu (123).

(a)

zahtjev da kupac sprečava klijente koji se nalaze na drugom području da pregledavaju njegove internetske stranice ili internetsku trgovinu ili da preusmjerava svoje klijente na internetsku trgovinu proizvođača ili drugog prodavatelja. Međutim, obvezivanje kupca na navođenje poveznica na internetske trgovine dobavljača ili drugih prodavatelja nije teško ograničenje (125);

(b)

zahtjev da kupac prekine internetske transakcije potrošačâ ako se iz podataka njihove kreditne kartice utvrdi adresa koja se nalazi izvan područja kupca (126);

(c)

zahtjev da kupac ugovornu robu ili usluge prodaje isključivo u fizičkom prostoru ili u fizičkoj prisutnosti specijaliziranog osoblja (127);

(d)

zahtjev da kupac zatraži prethodno odobrenje dobavljača za svaku pojedinačnu internetsku prodajnu transakciju;

(e)

zabrana kupcu da upotrebljava žigove ili robne marke dobavljača na svojim internetskim stranicama ili u svojoj internetskoj trgovini;

(f)

zabrana kupcu da pokrene ili vodi jednu ili više internetskih trgovina, neovisno o tome je li internetska trgovina smještena na njegovu poslužitelju ili poslužitelju treće strane (128);

(g)

zabrana kupcu da upotrebljava cijeli kanal za internetsko oglašavanje, kao što su tražilice (129) ili servisi za usporedbu cijena, ili ograničenja kojima se neizravno zabranjuje upotreba cijelog kanala za internetsko oglašavanje, kao što je obveza da se ne upotrebljavaju žigovi ni robne marke dobavljača pri licitiranju za pojavljivanje u tražilicama, ili ograničenje dostave informacija o cijenama servisima za usporedbu cijena. Takva ograničenja imaju za cilj spriječiti kupca da učinkovito upotrebljava internet za prodaju ugovorne robe ili usluga na određenim područjima ili određenim klijentima jer ograničavaju mogućnosti kupca da se usmjeri na klijente izvan fizičkog područja na kojem trguje, obavještava ih o svojim ponudama i privuče ih u svoju internetsku trgovinu ili na druge prodajne kanale. Zabrana upotrebe određenih servisa za usporedbu cijena ili tražilica u pravilu nije teško ograničenje jer kupac može upotrijebiti druge servise za internetsko oglašavanje kako bi upoznao korisnike sa svojim aktivnostima internetske prodaje. Međutim, zabrana upotrebe najčešće korištenih servisa za oglašavanje na određenom kanalu za internetsko oglašavanje može se smatrati teškim ograničenjem ako se ostalim servisima na tom kanalu za oglašavanje de facto ne može privući klijente u internetsku trgovinu kupca.

(a)

zahtjevi kojima se nastoji osigurati kvaliteta ili određeni izgled internetske trgovine kupca;

(b)

zahtjevi povezani s izlaganjem ugovorne robe ili usluga u internetskoj trgovini (na primjer minimalni broj izloženih artikala, način na koji su prikazani žigovi ili robne marke dobavljača);

(c)

izravna ili neizravna zabrana upotrebe internetskih tržišta (133);

(d)

zahtjev da kupac upravlja jednom ili više fizičkih trgovina ili izložbenih salona, na primjer kao uvjet za članstvo u sustavu selektivne distribucije dobavljača;

(e)

zahtjev da kupac izvan interneta proda minimalnu apsolutnu količinu ugovorne robe ili usluga (izražena u vrijednosti ili obujmu, ali ne u udjelu ukupne prodaje) kako bi tradicionalna trgovina učinkovito poslovala. Isti zahtjev može se primjenjivati na sve kupce ili se za svakog kupca može utvrditi zaseban zahtjev na temelju objektivnih kriterija kao što su veličina kupca u odnosu na druge kupce ili njegova zemljopisna lokacija.

(a)

zahtjev da internetsko oglašavanje ispunjava određene standarde kvalitete ili uključuje određeni sadržaj ili informacije;

(b)

zahtjev da kupac ne upotrebljava usluge pojedinačnih pružatelja usluga internetskog oglašavanja koji ne ispunjavaju određene standarde kvalitete;

(c)

zahtjev da kupac ne upotrebljava naziv robne marke dobavljača u nazivu domene svoje internetske trgovine.

(a)

obveza je neophodna radi zaštite znanja i iskustva koje je dobavljač prenio kupcu;

(b)

ograničena je na prodajno mjesto iz kojeg je kupac poslovao za vrijeme trajanja ugovora;

(c)

ograničena je na najviše godinu dana.

(a)

obveze pariteta maloprodaje koje se odnose na kanale izravne prodaje kupaca usluga internetskog posredovanja (tzv. „uske” obveze pariteta maloprodaje);

(b)

obveze pariteta koje se odnose na uvjete po kojima se roba ili usluge nude poduzetnicima koji nisu krajnji korisnici;

(c)

obveze pariteta koje se odnose na uvjete po kojima proizvođači, trgovci na veliko ili trgovci na malo kupuju robu ili usluge kao ulazne resurse (obveze prema načelu „najpovlaštenijeg klijenta”).

(a)

priroda sporazuma;

(b)

položaj stranaka na tržištu;

(c)

položaj konkurenata na tržištu (uzlazno i silazno tržište);

(d)

položaj na tržištu kupaca ugovorne robe ili usluga;

(e)

prepreke pristupu tržištu;

(f)

razina proizvodnog ili distribucijskog lanca na koju sporazum utječe;

(g)

priroda proizvoda;

(h)

dinamika tržišta.

(a)

postojanje kumulativnih učinaka koji proizlaze iz pokrivenosti tržišta sličnim vertikalnim ograničenjima koja su nametnuli drugi dobavljači ili kupci;

(b)

pitanje je li sporazum „nametnut” (odnosno većina ograničenja ili obveza odnosi se samo na jednu stranku sporazuma) ili „usuglašen” (obje stranke prihvaćaju ograničenja ili obveze);

(c)

regulatorno okruženje;

(d)

ponašanje koje može upućivati na ili olakšavati tajno dogovaranje, kao što su vodeći položaj u određivanju cijena, unaprijed najavljene promjene cijena i rasprave o cijenama, rigidnost cijena kao odgovor na prekomjerne kapacitete, diskriminacija cijena i tajno dogovaranje u prošlosti.

(a)

mora proizvoditi objektivne gospodarske koristi;

(b)

potrošači moraju dobiti pravedan udio u nastaloj koristi (161);

(c)

ograničenja tržišnog natjecanja moraju biti nužna za ostvarivanje tih koristi; i

(d)

sporazum ne smije strankama dati mogućnost uklanjanja tržišnog natjecanja za znatan dio predmetne robe ili usluga (162).

(a)

dobavljač upotrebljava internetsko tržište koje je kupac spriječen upotrebljavati;

(b)

dobavljač nameće ograničenje nekim, ali ne svim distributerima;

(c)

operater internetskog tržišta i sam je ovlašteni član sustava selektivne distribucije.

(a)

položaj na tržištu dobavljača i njegovih konkurenata;

(b)

važnost servisâ za usporedbu cijena kao kanala za oglašavanje na mjerodavnom tržištu radi prodaje ugovorne robe ili usluga;

(c)

vrstu i opseg ograničenjâ i relativnu važnost određenog servisa za usporedbu cijena čija je upotreba ograničena ili zabranjena;

(d)

činjenicu ograničava li dobavljač kupcu mogućnost da upotrebljava druge oblike internetskog oglašavanja.

(a)

može oslabiti tržišno natjecanje i olakšati tajno dogovaranje među dobavljačima usluga internetskog posredovanja. Točnije, vjerojatnije je da će pružatelj usluga koji nameće tu vrstu obveze pariteta moći povisiti cijenu ili smanjiti kvalitetu svojih usluga posredovanja bez gubitka tržišnog udjela. Prodavatelji robe ili usluga koji odluče upotrebljavati platformu pružatelja usluga, neovisno o cijeni ili kvaliteti njegovih usluga, obvezni su ponuditi uvjete na platformi koji su barem jednako povoljni kao i uvjeti koje nude na konkurentnim platformama;

(b)

može onemogućiti ulazak na tržište ili širenje novih ili manjih pružatelja usluga internetskog posredovanja ograničavanjem njihove mogućnosti da kupcima i krajnjim korisnicima ponude diferencirane kombinacije cijena i usluga.

(a)

položaj na tržištu pružatelja usluga internetskog posredovanja koji nameće obvezu i svih njegovih konkurenata;

(b)

udio kupaca relevantnih usluga internetskog posredovanja koji su obuhvaćeni obvezama;

(c)

navike kupaca usluga internetskog posredovanja i krajnjih korisnika u pogledu upotrebe platformi (koliko konkurentnih usluga internetskog posredovanja upotrebljavaju);

(d)

postojanje prepreka ulasku na mjerodavno tržište usluga internetskog posredovanja;

(e)

važnost kanala izravne prodaje kupaca usluga internetskog posredovanja i mjera u kojoj ti kupci svoje proizvode mogu ukloniti s platformi pružatelja usluga internetskog posredovanja (uklanjanje iz ponude).