1.

Iako su mnoge države članice diljem Unije ostvarile dobar napredak u provedbi politika i programa učenja za potporu zelenoj tranziciji i promicanje učenja za održivi razvoj, potrebno je nastaviti ulagati i pojačati napore u tom području. Trebalo bi dodatno poticati i podupirati politike i prakse za tu vrstu učenja. Neophodno je prepoznati potrebu za međupovezanim učenjem koje obuhvaća okolišni, gospodarski i socijalni stup održivog razvoja, uz poseban naglasak na okolišnom stupu.

2.

U europskom zelenom planu (1), Strategiji EU-a za bioraznolikost do 2030 (2)., strategiji Organizacije Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu (UNESCO) o obrazovanju za održivi razvoj do 2030. i povezanom radu Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu (UNECE) (3) naglašava se ključna uloga škola, visokih učilišta i drugih ustanova za obrazovanje i osposobljavanje u angažmanu s polaznicima obrazovanja i osposobljavanja, roditeljima, nastavnim osobljem (4) i širom zajednicom u pogledu promjena koje su potrebne za uspješnu, pravednu i uključivu zelenu tranziciju. Vijeće je u svojim zaključcima pod naslovom „Bioraznolikost – potreba za hitnim djelovanjem” (5) naglasilo da je ulaganje u obrazovanje, među ostalim područjima, ključno za prikupljanje najboljih podataka i pronalaženje najboljih rješenja u tom pogledu. U strategiji EU-a za mlade održiva zelena Europa jedan je od utvrđenih ciljeva te se poziva na to da svi mladi budu aktivni i obrazovani u pogledu okoliša.

3.

Učenjem za zelenu tranziciju i održivi razvoj polaznici obrazovanja i osposobljavanja svih dobnih skupina podupiru se u stjecanju znanja, vještina i stavova koji su im potrebni kako bi mogli živjeti na održiviji način, u mijenjanju obrazaca potrošnje i proizvodnje, u prihvaćanju zdravijeg načina života te, pojedinačno i zajednički, u doprinošenju održivijem gospodarstvu i društvu. Njime se doprinosi i razvoju vještina i kompetencija koje su sve potrebnije na tržištu rada. Tim se učenjem promiče razumijevanje međupovezanih globalnih izazova s kojima se suočavamo, uključujući klimatsku krizu, uništavanje okoliša i gubitak bioraznolikosti, a svi oni imaju okolišnu, socijalnu, gospodarsku i kulturnu dimenziju.

4.

U okviru ciljeva održivog razvoja UN-a, posebice podcilja 4.7., poziva se da do 2030. svi polaznici obrazovanja i osposobljavanja steknu znanja i vještine koji su potrebni za promicanje održivog razvoja, među ostalim putem obrazovanja o održivom razvoju i održivom načinu života, ljudskim pravima, rodnoj ravnopravnosti, promicanju kulture mira i nenasilja, globalnom građanstvu te uvažavanju kulturne raznolikosti i doprinosa kulture održivom razvoju (6).

5.

U Komunikaciji o europskom prostoru obrazovanja (7), europskom stupu socijalnih prava (8), strateškom okviru za europsku suradnju u području obrazovanja i osposobljavanja u smjeru europskog prostora obrazovanja i šire (2021.–2030.) (9) i Komunikaciji o novom EIP-u za istraživanje i inovacije (10) poziva se da politike i ulaganja u području obrazovanja i osposobljavanja budu usmjereni na uključivu zelenu i digitalnu tranziciju za buduću otpornost i blagostanje.

6.

Ključnim kompetencijama, kako su utvrđene u Europskom referentnom okviru ključnih kompetencija za cjeloživotno učenje (11), nastoji se ljude u cijeloj Europi poduprijeti u stjecanju znanja, vještina i stavova koji su u doba brzih i korjenitih promjena potrebni za osobno ispunjenje i razvoj, zapošljivost, socijalnu uključenost, održiv način života, uspješan život u miroljubivim društvima, zdrav način života i aktivno građanstvo.

7.

U Programu vještina za Europu (12) najavljena je potpora razvoju osnovnog skupa zelenih vještina za tržište rada s ciljem stvaranja generacije stručnjaka koji su osviješteni o okolišu te zelenih gospodarskih subjekata uključivanjem okolišnih i klimatskih pitanja u opće obrazovanje, visoko obrazovanje, strukovno obrazovanje i osposobljavanje te istraživanje. Kako bi Europa poduprla zelenu tranziciju i bila svjetski predvodnik u održivim tehnologijama, potrebni su joj visokokvalificirani stručnjaci.

8.

U Preporuci Vijeća o strukovnom obrazovanju i osposobljavanju (SOO) za održivu konkurentnost, socijalnu pravednost i otpornost (13) i Deklaraciji iz Osnabrücka prepoznaje se ključna uloga sektora strukovnog obrazovanja i osposobljavanja u digitalnoj i zelenoj tranziciji.

9.

U europskom klimatskom paktu pojedinci, zajednice i organizacije pozivaju se na sudjelovanje u djelovanju u području klime i izgradnji zelenije Europe tako što im se pružaju mogućnosti da se upoznaju s problemom klimatskih promjena, da razvijaju i primjenjuju rješenja i povežu se s drugima kako bi se povećao učinak tih rješenja. Cilj je koalicije „Obrazovanje za klimu” stvoriti zajednicu koju predvode učenici i učitelji i nastavnici, zajedno sa svojim školama i mrežama, te drugi dionici u području obrazovanja, omogućiti učenje iz što šireg raspona relevantnih iskustava i prevladati rascjepkanost među sektorima, domenama i ljudima koji čine svijet obrazovanja.

10.

U Akcijskom planu za digitalno obrazovanje (14) iznosi se vizija za visokokvalitetno, uključivo i pristupačno europsko digitalno obrazovanje i osposobljavanje te naglašava važnost digitalnih tehnologija kao važnih čimbenika zelene tranzicije koje istodobno olakšavaju prelazak na održiv razvoj i uporabu digitalnih proizvoda.

11.

Novi europski Bauhaus dodaje kulturnu i kreativnu dimenziju europskom zelenom planu i njime se nastoji pokazati kako održive inovacije nude opipljive i pozitivne promjene u našem svakodnevnom životu, među ostalim u školskim zgradama i drugim okruženjima za učenje.

12.

U okviru svojeg programa za obrazovanje za održivi razvoj UNESCO radi na tome da obrazovanje i osposobljavanje postanu važniji i vidljiviji dio međunarodnog odgovora na klimatsku krizu te da se ostvare svi ciljevi održivog razvoja, posebice podcilj 4.7. o obrazovanju za održivi razvoj. Stranke Okvirne konvencije UN-a o promjeni klime i Pariškog sporazuma nastoje promicati pitanja u vezi s klimatskim promjenama i surađivati na tim pitanjima u kontekstu održivog razvoja u svim njegovim dimenzijama, a osobito u području obrazovanja, osposobljavanja, podizanja javne svijesti, sudjelovanja javnosti i javnog pristupa informacijama.

13.

Svijest mladih o pitanjima održivog razvoja, osobito onima koja se odnose na okoliš i klimu, sve je veća, a njihova želja da se u njih uključe sve izraženija. Rezultati istraživanja Eurobarometra objavljenog u svibnju 2022. pokazuju da mladi u EU-u smatraju da su „zaštita okoliša i borba protiv klimatskih promjena” jedan od ključnih prioriteta koji bi trebali biti u središtu Europske godine mladih (2022.). Već je iz podataka OECD-a (15) iz 2018. vidljivo da su 15-godišnjaci vrlo osviješteni o klimatskim promjenama i okolišnoj krizi te o potrebi za rješavanjem tih problema. Međutim, ti isti podaci OECD-a pokazuju da mnogo manje učenika ima osjećaj da svojim djelovanjem može nešto uistinu promijeniti. Razmjeri klimatske i okolišne krize mogu dovesti do toga da se polaznici obrazovanja i osposobljavanja osjećaju opterećeno i nemoćno, što mogu dodatno pogoršati netočne informacije i dezinformacije.

14.

Od velike je važnosti da sustavi obrazovanja i osposobljavanja i ustanove za obrazovanje i osposobljavanje odgovore na sve izraženiju zabrinutost mladih zbog klimatske krize i krize bioraznolikosti te uključe mlade u stvaranje rješenja povezanih s učenjem za zelenu tranziciju i održivi razvoj te u poduzimanje djelovanja za održivu budućnost. Europska godina mladih 2022. ima važnu ulogu u daljnjem poticanju angažmana mladih.

15.

Pandemija bolesti COVID-19 istaknula je našu blisku povezanost s prirodom te je sustave obrazovanja i osposobljavanja ponovno stavila u prvi plan. Stekli smo iskustvo o novim mogućnostima za obrazovanje i osposobljavanje, uključujući pristupe kombiniranog učenja u različitim okružjima (među ostalim putem interneta), sudjelovanje i samostalnost polaznika obrazovanja i osposobljavanja te veze između formalnog obrazovanja i šire zajednice. Pandemija je povećala i već dugo prisutnu zabrinutost za fizičku, mentalnu i emocionalnu dobrobit djece, mladih i odraslih.

16.

Pojedinačni centri za rani i predškolski odgoj i obrazovanje, škole, visoka učilišta, istraživačke organizacije, pružatelji strukovnog obrazovanja i osposobljavanja i lokalne zajednice sve aktivnije djeluju u području klimatske krize i krize bioraznolikosti. Međutim, održivost još nije sustavna značajka obrazovanja i osposobljavanja u EU-u.

17.

U mnogim su zemljama učenje za održivost i jednako ostvarivi koncepti, kao što su obrazovanje za održivi razvoj i obrazovanje u području globalnog građanstva, uključeni u politike, strategije i kurikulume. Međutim, nastavnom osoblju potrebni su dodatna ciljana potpora, stručno znanje i prilike za osposobljavanje kako bi u svoje prakse poučavanja i osposobljavanja uključilo načela zelene tranzicije i održivog razvoja. Nastavno osoblje često se osjeća nedovoljno osposobljenim kako bi se nosilo s anksioznošću i pesimizmom povezanima s klimatskom krizom i kako bi pomoglo polaznicima obrazovanja i osposobljavanja da se na pozitivan način uključe u pitanja u području klime i okoliša.

18.

Pristupi na razini cijele ustanove, u kojima je održivost sastavni dio svih područja aktivnosti, nisu uvijek dovoljno rašireni. Takvi pristupi mogu uključivati poučavanje i učenje, upravljanje, istraživanje i inovacije, infrastrukturu, objekte i djelovanja, a trebali bi biti usmjereni na polaznike obrazovanja i osposobljavanja, osoblje, roditelje te lokalne i šire zajednice.

19.

Potrebno je dodatno istražiti potencijale i mogućnosti za nadopunjavanje i jačanje drugih programa za obrazovanje i osposobljavanje. Poučavanjem i učenjem za zelenu tranziciju i održivi razvoj mogu se u potpunosti podupirati politike i programi za zdravlje, dobrobit i uključenost, aktivno i globalno građanstvo, solidarnost, učenje usmjereno na učenika, istraživanje i inovacije te digitalnu transformaciju, uključujući umjetnu inteligenciju (16).

20.

Sustavnim uključivanjem dimenzije obrazovanja i osposobljavanja u druge politike povezane sa zelenom tranzicijom i održivim razvojem u cjeloživotnoj perspektivi može se poduprijeti provedba tih politika. Time se ujedno mogu povezati različiti sektori društva i gospodarstva te učinkovito uvesti održivost u obrazovanje i osposobljavanje.

21.

Ovom se Preporukom u potpunosti poštuju načela supsidijarnosti i proporcionalnosti. U njoj se prepoznaje da se razina autonomije ustanova za obrazovanje i osposobljavanje uvelike razlikuje među državama članicama. U nekim državama članicama ustanove za obrazovanje i osposobljavanje, ustanove za obrazovanje učitelja i nastavnika te sami nastavnici i voditelji osposobljavanja uživaju visok stupanj autonomije. Preporuka će se provoditi u skladu s nacionalnim okolnostima i u suradnji s državama članicama,

1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

9.

1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

1.

Sve veći broj građana Europe treba unaprijediti i poboljšati svoje znanje, vještine i kompetencije kako bi premostili jaz između svojeg formalnog obrazovanja i osposobljavanja i potreba društva i tržišta rada koji se brzo mijenjaju. Oporavak od pandemije bolesti COVID-19 te digitalna i zelena tranzicija ubrzali su promjene u načinu života, učenja i rada. Istaknuli su i potrebu da ljudi budu bolje pripremljeni za suočavanje s postojećim i budućim izazovima. Pandemija je utjecala na izglede mladih i odraslih za razvoj karijere. Osim toga, povećala se nezaposlenost, a narušena je i fizička, mentalna i emocionalna dobrobit stotina milijuna ljudi u Europi.

2.

Nedovoljna ponuda relevantnih vještina na tržištu rada EU-a jedan je od glavnih izazova s kojima se suočavaju europska poduzeća i poslodavci. Radnici su istodobno suočeni s dosad neviđenim promjenama u organizaciji rada. Osim toga, profili zadataka i zahtjevi u pogledu vještina iz temelja se mijenjaju zbog digitalne i zelene tranzicije. Kako je navedeno u Odluci Vijeća (EU) 2021/1868 od 15. listopada 2021. o smjernicama za politike zapošljavanja država članica (1), „[d]ržave članice i Unija trebaju raditi na razvoju koordinirane strategije zapošljavanja te, posebice, na promicanju kvalificirane, osposobljene i prilagodljive radne snage te tržišta rada koja su usmjerena na budućnost i koja se mogu prilagoditi gospodarskim promjenama”. Kontinuirano usavršavanje i prekvalifikacija ključni su kako bi radnici odgovorili na potrebe svojeg trenutačnog radnog mjesta ili prešli na nova radna mjesta i sektore koji se šire, kao što su zeleni i digitalni sektor, posebno u kontekstu starenja stanovništva.

3.

Ljudima je potreban pristup kvalitetnom poučavanju i učenju i to na različite načine i u različitim okružjima kako bi razvili individualno, društveno, kulturno i stručno znanje, vještine i kompetencije. Pozivalo se na to da sustavi obrazovanja i osposobljavanja postanu fleksibilniji i da se pronađu rješenja kako bi se širem rasponu profila omogućilo pristupačnije i uključivije učenje usmjereno na učenika ili polaznika. I neformalni pružatelji usluga obrazovanja i osposobljavanja nastoje odgovoriti na tu potrebu tako što pružaju nove i inovativne mogućnosti za usavršavanje i prekvalifikaciju.

4.

Uspješna kultura cjeloživotnog učenja ključna je kako bi se zajamčilo da svi imaju znanje, vještine i kompetencije koji su im potrebni za uspjeh u društvu, na tržištu rada i u privatnom životu. Ključno je da ljudi tijekom cijelog života imaju pristup kvalitetnom i relevantnom obrazovanju i osposobljavanju, usavršavanju i prekvalifikaciji. Mogućnosti za cjeloživotno učenje trebale bi biti dio dugoročne strategije ustanova za obrazovanje i osposobljavanje kako bi se poboljšala njihova prilagodljivost potrebama poslodavaca i polaznika koje se brzo mijenjaju. Time bi se usavršavanje i prekvalifikacija omogućili raznolikijoj skupini polaznika (uključujući osobe s kvalifikacijom tih ustanova i druge odrasle polaznike). Preporučuje se da visoka učilišta, ustanove za strukovno obrazovanje i osposobljavanje, pružatelji usluga obrazovanja odraslih i drugi pružatelji mikrokvalifikacija, među kojima su poslodavci, surađuju kako bi najnovije rezultate istraživanja integrirali u osmišljavanje i unapređivanje mogućnosti za učenje.

5.

Mikrokvalifikacije bi mogle doprinijeti certificiranju ishoda malih i prilagođenih iskustava učenja. Njima se omogućuje ciljano, fleksibilno stjecanje znanja, vještina i kompetencija kako bi se zadovoljile nove potrebe i potrebe u nastajanju u društvu i na tržištu rada te omogućilo pojedincima da popune nedostatak vještina koje su im potrebne za uspjeh u okružju koje se brzo mijenja, pri čemu se ne zamjenjuju tradicionalne kvalifikacije. Mikrokvalifikacijama se, prema potrebi, mogu dopuniti postojeće kvalifikacije, pri čemu one pružaju dodanu vrijednost, ali ne ugrožavaju temeljno načelo programa u okviru inicijalnog obrazovanja i osposobljavanja koji završavaju stjecanjem cjelovite kvalifikacije. Mikrokvalifikacije bi mogli osmisliti i izdavati različiti pružatelji usluga u različitim okružjima za učenje (formalnom, neformalnom i informalnom okružju za učenje).

6.

Iako se mikrokvalifikacije sve više upotrebljavaju, u Europi za njih ne postoje zajednička definicija ni standardi. Zbog toga su razumijevanje i prihvaćanje mikrokvalifikacija ograničeni te se stoga narušava potencijal mikrokvalifikacija za olakšavanje fleksibilnog učenja i razvoja karijere. Cilj je ove preporuke da se na europskoj razini i među svim uključenim stranama, bez obzira na to je li riječ o pružateljima ili korisnicima, podupre izgradnja povjerenja u mikrokvalifikacije.

7.

U prvom načelu europskog stupa socijalnih prava (2) navodi se da svi imaju pravo na kvalitetno i uključivo obrazovanje, osposobljavanje i cjeloživotno učenje kako bi održali i stekli vještine s pomoću kojih mogu u cijelosti sudjelovati u društvu i uspješno ući na tržište rada u cijeloj Europskoj uniji. U četvrtom načelu europskog stupa socijalnih prava navodi se da svi imaju pravo na pravovremenu i prilagođenu pomoć u poboljšavanju izgleda za zapošljavanje ili samozapošljavanje. To pravo na pomoć uključuje pravo na potporu pri osposobljavanju i prekvalifikaciji. U Akcijskom planu za provedbu europskog stupa socijalnih prava mikrokvalifikacije se smatraju inovativnim instrumentom kojim se „mogu […] olakšati fleksibilni načini učenja i poduprijeti radnici pri radu ili prelasku na drugi posao”. Mikrokvalifikacije mogu imati ulogu u postizanju glavnih ciljeva EU-a koje treba ostvariti do 2030., uključujući cilj da 60 % svih odraslih osoba svake godine sudjeluje u osposobljavanju i da se ostvari stopa zaposlenosti od najmanje 78 %. Oba cilja pozdravili su čelnici EU-a, socijalni partneri i civilno društvo na socijalnom samitu u Portu, a potom i Europsko vijeće na sastanku 24. i 25. lipnja 2021 (3).

8.

Komisija je usporedno s Akcijskim planom donijela Preporuku o učinkovitoj aktivnoj potpori zapošljavanju nakon krize uzrokovane bolešću COVID-19 (Preporuka „EASE”) (4). U toj se preporuci državama članicama daju konkretne smjernice politike za izradu usklađenih paketa politika kako bi se olakšao prelazak s jednog radnog mjesta na drugo i potaknuo oporavak od pandemije bolesti COVID-19 koji donosi velik broj radnih mjesta. Smjernicama politike obuhvaćene su mogućnosti za usavršavanje i prekvalifikaciju te mjere potpore.

9.

Među 12 vodećih mjera Programa vještina za Europu (5) najavljena je i nova inicijativa o europskom pristupu mikrokvalifikacijama. Cilj je te nove inicijative poduprijeti kvalitetu, transparentnost i prihvaćanje mikrokvalifikacija u cijelom EU-u. U Programu vještina najavljena je i inicijativa o individualnim računima za učenje koji bi mogli pomoći da se premoste postojeći nedostaci u pristupu obrazovanju i osposobljavanju radno sposobnih odraslih osoba te omogućiti ljudima da se uspješno prilagode promjenama na tržištu rada. Mikrokvalifikacije se mogu upotrebljavati kao dio obrazovanja i osposobljavanja koji se stavljaju na raspolaganje ljudima kako bi se poduprlo funkcioniranje tih individualnih računa za učenje.

10.

U Komunikaciji Komisije o uspostavi europskog prostora obrazovanja do 2025 (6). najavljeno je da će Komisija raditi na razvoju europskog pristupa mikrokvalifikacijama kako bi se proširile mogućnosti za učenje i ojačala uloga koju u cjeloživotnom učenju imaju visoka učilišta i ustanove za strukovno obrazovanje i osposobljavanje.

11.

U Preporuci o strukovnom obrazovanju i osposobljavanju (SOO) za održivu konkurentnost, socijalnu pravednost i otpornost (7) Vijeće je pozvalo Komisiju na „razmatranje koncepta i upotrebe mikrokvalifikacija”.

12.

U Rezoluciji Vijeća o strateškom okviru za europsku suradnju u području obrazovanja i osposobljavanja u smjeru europskog prostora obrazovanja i šire (2021. – 2030.) (8) razmatranje koncepta i upotrebe mikrokvalifikacija predstavljeno je kao jedno od konkretnih pitanja i aktivnosti za prioritetno područje 2. strateškog okvira (Cjeloživotno učenje i mobilnost).

13.

U Zaključcima Vijeća o inicijativi Europska sveučilišta – Povezivanje visokog obrazovanja, istraživanja, inovacija i društva: otvaranje puta prema novoj dimenziji europskog visokog obrazovanja (9) naglašava se da „[i]ako se njima ne odstupa od temeljnog načela programâ koji završavaju stjecanjem cjelovite kvalifikacije i ne dovodi ga se u pitanje, mikrokvalifikacije bi mogle biti korisne u ostvarivanju više prilika za učenje prilagođenih netradicionalnim polaznicima i potražnji za novim vještinama na tržištu rada; omogućivanje fleksibilnijeg i modularnijeg iskustva učenja; podupiranje pristupa visokom obrazovanju te uključivanje polaznika, neovisno o njihovim prethodnim kvalifikacijama ili dosadašnjem obrazovanju, promicanjem mogućnosti za nadogradnju vještina i usvajanje novih vještina, uz osiguravanje kvalitetnog obrazovanja”.

14.

Ministri obrazovanja europskog prostora visokog obrazovanja obvezali su se u Priopćenju iz Rima o međuvladinu Bolonjskom procesu (10) pomoći svojim visokim učilištima da: i. ponudu učenja učine raznovrsnijom; i ii. uvedu inovacije u obrazovni sadržaj i načine pružanja obrazovanja. Osim programa koji završavaju stjecanjem cjelovite kvalifikacije te uz zadržavanje prava na osmišljavanje studijskih programa i samostalno reguliranje pitanja prijenosa bodova, mnoga visoka učilišta nude ili planiraju ponuditi manje jedinice učenja. Tim manjim jedinicama polaznicima se može pomoći da u različitim fazama života razviju ili unaprijede svoje vještine i kompetencije u području kulture te stručne i transverzalne vještine i kompetencije. Suradnjom u okviru Bolonjskog procesa istražit će se kako se i u kojoj mjeri te manje, fleksibilne jedinice učenja, uključujući one kojima se stječu mikrokvalifikacije, mogu definirati, razviti, provesti i priznavati upotrebom zajedničkih alata.

15.

Sustavi obrazovanja i osposobljavanja trebali bi biti prilagođeni različitim individualnim potrebama, sposobnostima i kapacitetima svih polaznika. Svima bi trebali ponuditi mogućnosti za učenje, među ostalim u neformalnom i informalnom okruženju, kako je naglašeno u Zaključcima Vijeća o pravičnosti i uključenosti u području obrazovanja i osposobljavanja u cilju promicanja obrazovnog uspjeha za sve (11). Dobro osmišljene mikrokvalifikacije mogu se upotrebljavati kao dio ciljanih mjera za potporu uključivosti i pristupačnosti obrazovanja i osposobljavanja za širi spektar polaznika. Taj širi spektar polaznika uključuje skupine u nepovoljnom položaju i ranjive skupine (kao što su osobe s invaliditetom, starije osobe, niskokvalificirane osobe, manjine, osobe migrantskog podrijetla, izbjeglice te osobe s manje mogućnosti zbog svoje geografske lokacije i/ili slabijeg socioekonomskog statusa). Mikrokvalifikacije se mogu upotrijebiti i kao pomoć u boljem usmjeravanju učenika, za olakšavanje pristupa i uspjeha u učenju i osposobljavanju te za potporu prelasku iz škole na posao. Zbog očekivanog rasta broja izbjeglica i podnositelja zahtjeva za azil bit će potrebno izraditi strategije za djelotvornu integraciju tih skupina u sustave obrazovanja, osposobljavanja i rada. Smjernicama i uzajamnim učenjem u cijelom EU-u u vezi s osmišljavanjem i izdavanjem mikrokvalifikacija može se promicati uključivost i osigurati da polaznici iz svih društvenih skupina imaju pristup tim pogodnostima.

16.

Mikrokvalifikacijama se isto tako mogu podržati profesionalni razvoj i mobilnost radnika, uključujući ljude u nestandardnim oblicima rada, kao što su oni u ekonomiji platformi (12), koji možda imaju poteškoća u pristupu osposobljavanju ovisno o svojem položaju u zaposlenju (13).

17.

Mikrokvalifikacije bi mogle imati aktivnu ulogu u provedbi inicijativa politike EU-a za unapređenje digitalne i zelene tranzicije. Mikrokvalifikacijama bi se mogli: i. poduprijeti ciljevi Akcijskog plana za digitalno obrazovanje za razdoblje 2021. – 2027 (14). kako bi se doprinijelo pružanju fleksibilnih i pristupačnih mogućnosti za učenje digitalnih vještina; i ii. ostvariti ciljevi Komisijina plana „Digitalni kompas 2030.” za stvaranje stanovništva s digitalnim vještinama i visokokvalificiranih digitalnih stručnjaka u Europi do 2030. Mikrokvalifikacije bi osim toga mogle doprinijeti ostvarivanju europskog zelenog plana (15), strategije rasta kojom Europa nastoji preobraziti svoje gospodarstvo i društvo te ih postupno učiniti održivijima.

18.

Preporuka Vijeća o Europskome kvalifikacijskom okviru za cjeloživotno učenje i o stavljanju izvan snage Preporuke Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o uspostavi Europskoga kvalifikacijskog okvira za cjeloživotno učenje (16) pruža zajednički referentni okvir koji ljudima i organizacijama pomaže da usporede različite kvalifikacijske sustave i razine kvalifikacija iz tih sustava. Kao referentni okvir na razini Europe, Europski kvalifikacijski okvir (EQF) otvoren je za sve vrste i razine kvalifikacija te predstavlja zajednički referentni standard za transparentnost, prenosivost i usporedivost. Europski kvalifikacijski okvir otvoren je i za mikrokvalifikacije pod uvjetom da su prvo uključene u nacionalne kvalifikacijske okvire.

19.

Preporukom Vijeća od 20. prosinca 2012. o vrednovanju neformalnog i informalnog učenja (17) države članice pozvane su da do 2018., u skladu s nacionalnim okolnostima i posebnostima te kako budu smatrale potrebnim, uspostave mehanizme za vrednovanje neformalnog i informalnog učenja. Ti mehanizmi za vrednovanje znače da se znanje, vještine i kompetencije stečeni neformalnim i informalnim učenjem mogu vrednovati. Mehanizmi za vrednovanje ljudima omogućuju i da steknu cjelovitu ili, ako je primjenjivo, djelomičnu kvalifikaciju. U evaluaciji Preporuke iz 2020 (18). poziva se da se čvršće povežu vrednovanje i mikrokvalifikacije.

20.

Odlukom (EU) 2018/646 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. travnja 2018. o zajedničkom okviru za pružanje boljih usluga za vještine i kvalifikacije (Europass) i o stavljanju izvan snage Odluke br. 2241/2004/EZ (19) utvrđuje se osnova za pružanje internetskih alata koji ljudima omogućuju da upravljaju svojom karijerom i cjeloživotnim učenjem s pomoću usluga autentifikacije svjedodžbi kojima će mikrokvalifikacije postati prenosive.

21.

Relevantnost, razvoj i unapređenje mikrokvalifikacija ovise o:

22.

Ovom se Preporukom u potpunosti poštuju načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, načela institucionalne autonomije i akademske slobode te odgovornost država članica za sadržaj i organizaciju obrazovanja i strukovnog osposobljavanja u skladu s nacionalnim okolnostima i u bliskoj suradnji sa svim relevantnim dionicima.

23.

Ovom se Preporukom ne dovodi u pitanje Direktiva 2005/36/EZ kako je izmijenjena Direktivom 2013/55/EU o priznavanju stručnih kvalifikacija i režimu automatskog priznavanja koji je u njoj predviđen,

1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

9.

10.

To eksperimentiranje, suradnja, upravljanje i partnerstvo važni su za utvrđivanje potreba za mikrokvalifikacijama te za njihovo zajedničko razvijanje i unapređivanje, kao i za procjenu učinka na usavršavanje i prekvalifikaciju, cjeloživotno učenje i razvoj karijere.

11.

12.

13.

14.

15.

16.

17.

18.

19.

20.

21.

22.

(1)

Kvalificirana radna snaga ključna je za jačanje održive konkurentnosti Unije, podupiranje oporavka od pandemije bolesti COVID-19 u okviru kojeg će se otvoriti velik broj radnih mjesta te za osiguravanje socijalno pravedne digitalne i zelene tranzicije. Kako se tržišta rada razvijaju, ljudi moraju ići ukorak s njima i unapređivati svoje vještine. Nove i bolje vještine stvaraju više prilika te, u kontekstu demografskih promjena, ljudima omogućuju da preuzmu aktivnu ulogu u upravljanju prelascima na tržištu rada i u potpunosti sudjeluju u društvu. Osim toga, usavršavanje i prekvalifikacija odraslih mogu biti moćan alat za promicanje socijalne pravednosti i uključenosti za pravednu tranziciju.

(2)

U članku 14. stavku 1. Povelje o temeljnim pravima (1) navodi se da svatko ima pravo na obrazovanje i na pristup strukovnom i trajnom osposobljavanju. U prvom načelu europskog stupa socijalnih prava („stup”), koji su Europski parlament, Vijeće i Komisija zajednički proglasili 17. studenoga 2017 (2). utvrđuje se da svi imaju pravo na kvalitetno i uključivo obrazovanje, osposobljavanje i cjeloživotno učenje kako bi održali i stekli vještine s pomoću kojih mogu u cijelosti sudjelovati u društvu i uspješno ući na tržište rada. Četvrto načelo stupa odnosi se na aktivnu potporu zapošljavanju kako bi se zaštitilo pravo svih osoba na pravovremenu i prilagođenu pomoć u poboljšanju izgleda za zapošljavanje ili samozapošljavanje. U petom načelu stupa o sigurnom i prilagodljivom zaposlenju ističe se da radnici, bez obzira na vrstu i trajanje radnog odnosa, imaju pravo na pravedno i jednako postupanje u pogledu radnih uvjeta, pristupa socijalnoj zaštiti i osposobljavanja.

(3)

Europsko vijeće pozdravilo je 25. lipnja 2021. glavne ciljeve Unije iz Akcijskog plana za europski stup socijalnih prava, u skladu s Izjavom iz Porta od 8. svibnja 2021., i time poduprlo ambiciju da se osigura da do 2030. najmanje 60 % svih odraslih svake godine sudjeluje u osposobljavanju. Međutim, sudjelovanje u obrazovanju odraslih u Uniji u posljednjem desetljeću stagnira, a 21 država članica nije ostvarila cilj utvrđen na razini Unije za 2020. Imajući to u vidu, Vijeće je donijelo Rezoluciju o novom europskom programu za obrazovanje odraslih za razdoblje 2021. – 2030 (3). kako bi se podržao napredak u ostvarenju glavnog cilja Unije u području obrazovanja odraslih. Mnogim odraslim osobama, kao što su osobe u netipičnim oblicima rada, zaposlenici malih i srednjih poduzeća (MSP-ovi) te nezaposlene, neaktivne i niskokvalificirane osobe, mogućnosti za razvoj vještina prečesto su nedostupne.

(4)

U Programu vještina za Europu, koji je Komisija donijela 1. srpnja 2020., poziva se na revoluciju vještina kako bi se ekološka i digitalna tranzicija pretvorile u priliku za brz i pravedan oporavak. U njemu se, među ostalim, najavljuje da će Komisija istražiti primjenu individualnih računa za učenje kao alata za potporu usavršavanju i prekvalifikaciji radno sposobnih odraslih osoba i time dopuniti druge mehanizme usmjerene na poslodavce i pružatelje usluga obrazovanja i osposobljavanja.

(5)

Vještine za zelenu tranziciju te usavršavanje i prekvalifikacija radne snage bit će potrebni u kontekstu prelaska na moderno, resursno učinkovito i konkurentno gospodarstvo, kako je utvrđeno u europskom zelenom planu čiji je cilj klimatska neutralnost do 2050. U komunikaciji Komisije od 14. srpnja 2021. naslovljenoj „Spremni za 55 %” prepoznaje se da zelena tranzicija može biti uspješna samo ako Unija raspolaže kvalificiranom radnom snagom koja joj je potrebna kako bi ostala konkurentna te se ukazuje na vodeće inicijative Programa vještina za Europu kojima se ljudima nastoje pružiti vještine potrebne za zelenu i digitalnu tranziciju.

(6)

U komunikaciji Komisije od 9. ožujka 2021. o digitalnom desetljeću Europe prepoznaje se manjak osoblja s odgovarajućim digitalnim vještinama, kao i rodna neravnoteža među stručnjacima za informacijske i komunikacijske tehnologije (IKT) i osobama s diplomom iz područja znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike (STEM). U njoj se ponovno ističe cilj da do 2030. najmanje 80 % stanovništva Unije stekne barem osnovne digitalne vještine i predlaže se cilj da se do te godine zaposli 20 milijuna stručnjaka u području IKT-a, s podjednakim udjelom žena i muškaraca. U Komisijinu prijedlogu od 15. rujna 2021. o putu u digitalno desetljeće predlaže se uspostava okvira za daljnji napredak prema tim ciljevima. U Akcijskom planu za digitalno obrazovanje za razdoblje 2021. – 2027. od 30. rujna 2020. ističe se da bi se tehnološka sredstva trebala upotrebljavati za veću pristupačnost i fleksibilnost mogućnosti učenja, uključujući usavršavanje i prekvalifikaciju.

(7)

U komunikaciji Komisije od 10. ožujka 2020. naslovljenoj „Nova industrijska strategija za Europu” poziva se na odlučno djelovanje kako bi cjeloživotno učenje postalo stvarnost za sve te kako bi obrazovanje i osposobljavanje išli ukorak s dvostrukom tranzicijom i pomogli je ostvariti.

(8)

U zaključcima Vijeća od 8. lipnja 2020 (4). države članice pozivaju se da, imajući u vidu nacionalne okolnosti i poštujući ulogu i autonomiju socijalnih partnera, istraže moguće modele za javno i privatno financiranje cjeloživotnog učenja i razvoj vještina na individualnoj razini, s obzirom na to da je održivo financiranje posebno važno u kontekstu nedostatka kvalificirane radne snage, te da posebnu pozornost posvete ranjivim skupinama i radnicima s niskom razinom vještina, a Komisiju se poziva da u skladu sa svojim nadležnostima podupre države članice u tim nastojanjima.

(9)

Nedostatna financijska potpora za pojedince jedna je od glavnih prepreka koje utječu na sudjelovanje u učenju. Ukupna javna i privatna ulaganja nisu dostatna. Troškove osposobljavanja povezanog s poslom u Uniji najčešće snose poslodavci. Međutim, mnoga poduzeća, a osobito MSP-ovi, ne pružaju ili ne financiraju osposobljavanje svojem osoblju, a osobe na netipičnim radnim mjestima imaju ograničen ili nemaju nikakav pristup osposobljavanju koje osigurava poslodavac. Takve nejednakosti mogle bi narušiti dobrobit i zdravlje osoba, smanjiti gospodarsku konkurentnost, uzrokovati propuštanje prilika, stvoriti prepreke inovacijama i rezultirati rizikom od zapostavljanja osoba pri prelasku na održivije gospodarske aktivnosti.

(10)

Osim izravnih troškova, i vremenska su ograničenja važan čimbenik koji odrasle osobe sprečava u traženju osposobljavanja. Iako mehanizmi za plaćeni dopust za osposobljavanje postoje u većini država članica (5), informiranost radno sposobnih odraslih osoba o dopustu za osposobljavanje i njegovo korištenje često su na niskoj razini, a ti mehanizmi često ne obuhvaćaju radnike na netipičnim radnim mjestima ili ne omogućuju odraslim osobama da potraže obrazovanje i osposobljavanje tijekom razdobljâ nezaposlenosti ili niske gospodarske aktivnosti.

(11)

Mnoge odrasle osobe, osobito niskokvalificirane i one najudaljenije od tržišta rada, nisu motivirane za pohađanje osposobljavanja. Možda nisu svjesne vlastitih potreba za vještinama ili ne znaju jesu li im programi potpore i osposobljavanja dostupni te jesu li kvalitetni i priznaju li se na tržištu rada. Nadalje, osobe možda neće biti motivirane za sudjelovanje u osposobljavanju koje je za njih odabrano bez prethodnog savjetovanja s njima i koje nije prilagođeno njihovim potrebama.

(12)

U Uniji je potreban nov pristup usavršavanju i prekvalifikaciji. Njime bi trebalo dopuniti postojeće instrumente i poduzeti korake za ispunjavanje političkih obveza tako da se osobe osnaže i da im se pruže potpora i alati potrebni za usavršavanje ili prekvalifikaciju, i to na svim razinama vještina.

(13)

U svojem mišljenju iz kolovoza 2021. o inicijativi Unije za individualne račune za učenje i jačanje pružanja osposobljavanja u Europi Savjetodavni odbor za strukovno osposobljavanje navodi da bi takva inicijativa trebala doprinijeti većem angažmanu, motivaciji i sudjelovanju odraslih osoba u obrazovanju i osposobljavanju. Glavni je izazov poboljšati usklađenost vještina i radnih mjesta te osigurati pristup raznolikim mogućnostima kvalitetnog osposobljavanja relevantnijim i usmjerenijim pružanjem usluga. Savjetodavni odbor za strukovno osposobljavanje u svojem je mišljenju istaknuo da bi odabir mehanizama financiranja i prilagođenih poticaja po ciljnim skupinama na nacionalnoj razini trebao biti usklađen s nacionalnim potrebama i prioritetima.

(14)

Jedan od mogućih pristupa rješavanju navedenih problema pružanje je izravne potpore osobama putem pravâ na osposobljavanje u okviru individualnih računa za učenje. On obuhvaća i uspostavu širokog poticajnog okvira kojim se pojedincima omogućava pristup mogućnostima osposobljavanja, informacijama, usmjeravanju, plaćenom dopustu za osposobljavanje i priznavanju ishodâ osposobljavanja. Tim se pristupom mogu dopuniti postojeće inicijative na nacionalnoj razini.

(15)

Preporučuje se da se individualno pravo na osposobljavanje definira na nacionalnoj razini, u skladu s potrebama osoba za osposobljavanjem (6) i uzimajući u obzir druge postojeće instrumente. Prilagodbom financiranja postojećim potrebama može se povećati učinkovitost inicijative. Države članice mogu uspostaviti dodatna prava na osposobljavanje za osobe kojima je pomoć najpotrebnija, ovisno o nacionalnom kontekstu i promjenjivom tržištu rada. Primjerice, države članice mogle bi osigurati dodatna prava u okviru individualnih računa za učenje u strateškim sektorima (7) kako bi poduprle zelenu i digitalnu tranziciju. Osim financijskih prava, ključni čimbenici koji utječu na sudjelovanje u usavršavanju i prekvalifikaciji također su relevantnost, korisnost i priznavanje programa osposobljavanja. Usto se preporučuje da se provede savjetovanje sa socijalnim partnerima i relevantnim dionicima o tim pitanjima.

(16)

Individualni računi za učenje trebali bi osobama omogućiti da prava na osposobljavanje akumuliraju i iskoriste u određenom razdoblju, koje treba definirati na nacionalnoj razini, kako bi mogle pohađati dulje ili skuplje programe osposobljavanja ili se osposobljavati tijekom razdoblja gospodarskog pada, kao odgovor na nove potrebe za vještinama. Pojedinci bi svoja individualna prava na osposobljavanje trebali moći očuvati neovisno o njihovu statusu na tržištu rada, radnom statusu ili promjeni karijere. Države članice pozivaju se da uspostave pravila u pogledu isteka pravâ koja bi polaznike poticala da u potpunosti iskoriste svoja prava.

(17)

Trebalo bi promicati mogućnost očuvanja individualnih prava na osposobljavanje tijekom razdoblja u kojima pojedinac živi u drugoj državi članici ili iskorištavanje individualnih prava na osposobljavanje kako bi priznatom i kvalitetnom osposobljavanju iz nacionalnog registra svojeg računa za učenje pristupio iz inozemstva. Prenosivost pravâ među državama članicama dugoročno je poželjna značajka koju je potrebno dodatno istražiti, imajući na umu moguće učinke na nacionalna tržišta rada.

(18)

Kako bi se pojedincima pomoglo da pronađu odgovarajući oblik osposobljavanja i tako povećala njihova motivacija za učenje, treba biti dostupan pristup mogućnostima profesionalnog usmjeravanja i vrednovanja. Postoji potreba i za ažuriranjem javnih registara priznatog osposobljavanja putem namjenskih jedinstvenih nacionalnih digitalnih portala dostupnih svima, uključujući osobe s invaliditetom, koji bi po mogućnosti bili povezani s platformom Europass.

(19)

Preporučuje se da se individualni računi za učenje upotrebljavaju za pristup vrednovanju, uključujući mogućnosti procjene vještina. U Komisijinoj nedavnoj ocjeni rada na temelju Preporuke Vijeća od 20. prosinca 2012. o vrednovanju neformalnog i informalnog učenja (8) uočen je znatan napredak, ali su i utvrđene trajne poteškoće i predložena rješenja. Naime, pojedincima je potrebno pružiti prilagođenu potporu te osigurati bolju koordinaciju s pružateljima usluga usmjeravanja i učinkovito prilagođavanje inicijativa za vrednovanje skupinama u nepovoljnom položaju i ranjivim skupinama. Države članice pozivaju se da potiču pružanje mikrokvalifikacija kada je to relevantno, na temelju utvrđenih potreba, u skladu s Preporukom Vijeća od 16. lipnja 2022. o mikrokreditima za cjeloživotno učenje i zapošljivost (9).

(20)

Ovom se Preporukom podupire provedba plaćenog dopusta za osposobljavanje. Pravilno osiguravanje plaćenog dopusta za osposobljavanje omogućilo bi radnicima da zadrže svoju plaću ili zamjenski dohodak tijekom razdobljâ osposobljavanja. Države članice pozivaju se da sa socijalnim partnerima započnu dijalog o mehanizmima kojima bi se zaposlenicima omogućilo da sudjeluju u osposobljavanju tijekom radnog vremena putem svojih individualnih računa za učenje, uzimajući u obzir nacionalne mogućnosti i sustave osposobljavanja. U tom bi pogledu trebalo uzeti u obzir i situaciju MSP-ova i mikropoduzeća.

(21)

Opsežne aktivnosti i kampanje otvaranja prema javnosti i podizanja svijesti ključne su za znatno povećanje sudjelovanja odraslih osoba u mogućnostima učenja, osobito među skupinama s niskom razinom informiranosti o usavršavanju i prekvalifikaciji, kao što su one koje su najudaljenije od tržišta rada. Suradnja javnih tijela, socijalnih partnera, organizacija civilnog društva i drugih dionika, utemeljena na zajedničkom poimanju da su usavršavanje i prekvalifikacija sredstvo ulaganja, može povećati učinkovitost aktivnosti otvaranja prema javnosti i podizanja svijesti. Obraćanje pozornosti na pristupačnost trebalo bi olakšati sudjelovanje odraslih osoba s invaliditetom.

(22)

Praćenje na nacionalnoj razini i stalno poboljšavanje individualnih računa za učenje i poticajnog okvira ključni su za podupiranje provedbe ove Preporuke. Naknadne prilagodbe mogle bi se odnositi na iznos individualnih prava na osposobljavanje, prioritetne skupine ili integraciju različitih elemenata poticajnog okvira prilagođenu korisniku.

(23)

Odgovarajuće financiranje ključna je značajka uspješnih sustava individualnih računa za učenje. Nacionalni program individualnih računa za učenje može olakšati podjelu troškova među različitim izvorima financiranja, kao što su javna tijela, poslodavci i fondovi kojima upravljaju socijalni partneri, tako da se omogući da individualnom računu za učenje doprinose različiti izvori financiranja. Kombinacijom javnih i privatnih izvora financiranja trebalo bi osigurati održivost inicijative u državama članicama, što je ključno za njezin uspjeh. Takvom kombinacijom izvora financiranja olakšava se prilagodba potpore i dodataka poslodavaca za zaposlenike, na dobrovoljnoj osnovi ili kao rezultat kolektivnih ugovora.

(24)

Sredstvima Unije kojima se podupiru programi za obrazovanje odraslih, kao što su Europski socijalni fond plus (10), Europski fond za regionalni razvoj (11) i Fond za pravednu tranziciju (12) te, kada je to relevantno, Mehanizmom za oporavak i otpornost (13) u okviru instrumenta Next Generation EU i prilagođenim stručnim znanjem u okviru Instrumenta za tehničku potporu (14) može se poduprijeti uspostava individualnih računa za učenje i njihova poticajnog okvira. Taj se proces može poduprijeti i uzajamnim učenjem uz pomoć Komisije.

(25)

Ovom se Preporukom ne dovodi u pitanje isključiva nadležnost država članica ni raspodjela nadležnosti unutar svake države članice na nacionalnoj, regionalnoj ili lokalnoj razini u pogledu financiranja, te organizacije i sadržaj njihovih sustava obrazovanja i osposobljavanja odraslih. Njome se države članice ne sprečava u tome da zadrže ili uvedu druge ili naprednije odredbe o obrazovanju i osposobljavanju odraslih osoba od onih koje se preporučuju u ovoj Preporuci.

(26)

Države članice trebale bi u osmišljavanje reformi uključiti socijalne partnere i sve relevantne dionike, uključujući organizacije civilnog društva. Ovom se Preporukom u cijelosti poštuje autonomija socijalnih partnera, među ostalim ako su oni odgovorni za uspostavu sustava osposobljavanja i upravljanje njima.

(27)

Mjere navedene u ovoj Preporuci ne zamjenjuju niti im je svrha ometati pružanje osposobljavanja od strane poslodavaca, javnih i privatnih službi za zapošljavanje ili drugih pružatelja usluga obrazovanja i osposobljavanja, niti bi one trebale zamijeniti javnu potporu ustanovama za obrazovanje i osposobljavanje ili druge vrste potpore. Dodatno administrativno opterećenje trebalo bi što više smanjiti,

1.

2.

3.

Preporučuje se da pogranični radnici i samozaposlene osobe koje rade u državi članici koja nije država članica u kojoj zakonito borave budu obuhvaćeni okvirom države članice u kojoj rade.

4.

5.

6.

7.

8.

9.

10.

11.

—

Profesionalno usmjeravanje i vrednovanje

12.

—

Nacionalni registar mogućnosti prihvatljivog kvalitetnog osposobljavanja, profesionalnog usmjeravanja i vrednovanja

13.

14.

15.

16.

17.

—

Jedinstveni nacionalni digitalni portal koji podržava individualne račune za učenje

18.

—

Plaćeni dopust za osposobljavanje

19.

20.

21.

22.

23.

24.

25.

26.

27.

28.

29.

(1)

Emisije stakleničkih plinova trebaju se hitno smanjiti, posebno kako bi se smanjilo podizanje razine mora i vjerojatnost ekstremnih vremenskih uvjeta, koji već utječu na sve regije svijeta (1), te kako bi se smanjili gospodarski i socijalni troškovi povezani s učincima globalnog zatopljenja (2). Unija i njezine države članice stranke su Pariškog sporazuma, koji je donesen 15. prosinca 2015. u okviru Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC) („Pariški sporazum”) (3) i kojim su se njegove stranke obvezale da će zadržati povećanje globalne prosječne temperature na razini koja je znatno niža od 2 °C iznad razina u predindustrijskom razdoblju i da će ulagati napore u ograničavanje povišenja temperature na 1,5 °C iznad razina u predindustrijskom razdoblju.

(2)

Klimatske promjene i degradacija okoliša predstavljaju ozbiljne prijetnje koje zahtijevaju hitno djelovanje, kao što je nedavno potvrđeno u šestom izvješću o procjeni Međuvladina panela o klimatskim promjenama (IPCC), koje počiva na fizikalnim znanstvenim temeljima. Ljudska patnja i gospodarski gubici koji proizlaze iz češćih ekstremnih vremenskih uvjeta povezanih s klimom, kao što su poplave, toplinski valovi, suše i šumski požari, sve su učestaliji. U Uniji ti gubici u prosjeku već iznose više od 12 milijardi EUR godišnje (4).

Ti bi gubici mogli doseći dodatnih 175 milijardi EUR godišnje, što je 1,38 % BDP-a Unije, ako globalno zatopljenje dosegne 3 °C iznad razina u predindustrijskom razdoblju, u odnosu na 65 milijardi EUR godišnje za zatopljenje od 2 °C i 36 milijardi EUR godišnje za zatopljenje od 1,5 °C. Time bi se nerazmjerno naštetilo određenim skupinama, osobito ljudima koji se već nalaze u ranjivom položaju i regijama koje su već suočene s izazovima.

(3)

U Komunikaciji Komisije od 11. prosinca 2019. naslovljenoj „Europski zeleni plan” („europski zeleni plan”) utvrđuje se strategija s pomoću koje Unija može postati prvi klimatski neutralan kontinent i preobraziti se u održivo, pravednije i prosperitetnije društvo, koje poštuje ograničenja planeta. Potreba za pravednom tranzicijom integralan je dio europskog zelenog plana, u kojem je istaknuto da ni jedna osoba ni mjesto ne bi trebali biti zapostavljeni. Europskim zakonom o klimi (5) utvrđuje se obvezujući cilj klimatske neutralnosti do 2050. za cijelu Uniju i obvezujući prijelazni cilj neto domaćeg smanjenja emisija stakleničkih plinova od najmanje 55 % do 2030. u usporedbi s razinama iz 1990. Osmim programom djelovanja za okoliš do 2030 (6). nastoji se ubrzati zelena tranzicija na klimatski neutralno, održivo, netoksično, resursno učinkovito, otporno i konkurentno kružno gospodarstvo, utemeljeno na obnovljivoj energiji, na pravedan i uključiv način, te se nastoji zaštititi, obnoviti i unaprijediti stanje okoliša.

(4)

S obzirom na agresivni rat Rusije protiv Ukrajine, u Komunikaciji Komisije od 18. svibnja 2022. naslovljenoj „plan REPowerEU” („plan REPowerEU”), u skladu s Izjavom iz Versaillesa od 10. i 11. ožujka 2022., utvrđuju se mjere za postupno ukidanje ovisnosti Unije o fosilnim gorivima iz Rusije zahvaljujući diversifikaciji opskrbe plinom i bržem smanjenju ovisnosti o fosilnim gorivima, među ostalim uvođenjem solarnih, vjetrenih i toplinskih crpki, dekarbonizacijom industrije te omogućivanjem bržeg izdavanja dozvola za projekte obnovljive energije.

(5)

Preobrazba u klimatski neutralno gospodarstvo i društvo iziskuje sveobuhvatne mjere politike i znatna ulaganja u mnoga područja, kao što su djelovanje u području klime, energija, promet, okoliš, industrija, istraživanje i inovacije (7). Kako bi se ispunio obvezujući cilj na razini Unije za 2030., Komisija je 14. srpnja 2021. izdala Komunikaciju naslovljenu „Spremni za 55 %: ostvarivanje klimatskog cilja EU-a za 2030. na putu ka klimatskoj neutralnosti”, kao i niz povezanih zakonodavnih prijedloga („paket ‚Spremni za 55 %’”). Paket „Spremni za 55 %” obuhvaća prijedloge za ažuriranje relevantnog zakonodavstva, uključujući sustav EU-a za trgovanje emisijama (EU ETS) (8), direktivu o oporezivanju energije, direktivu o energetskoj učinkovitosti i direktivu o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora, uredbu o standardnim vrijednostima emisija CO2 za automobile i kombije, uredbu o uključivanju emisija i uklanjanja stakleničkih plinova iz korištenja zemljišta, prenamjene zemljišta i šumarstva, direktivu o infrastrukturi za alternativna goriva i uredbu o raspodjeli tereta u odnosu na sektore koji nisu obuhvaćeni sadašnjim EU ETS-om, to jest sektore prometa i zgradarstva.

Obuhvaća i prijedloge novog zakonodavstva, kojima se osobito podupire uporaba čišćih goriva u sektorima zračnog i pomorskog prometa, uspostavlja mehanizam za ugljičnu prilagodbu na granicama i uspostavlja Socijalni fond za klimatsku politiku, koji je izravno povezan s predloženim uvođenjem sustava za trgovanje emisijama za goriva koja se upotrebljavaju u zgradama i cestovnom prometu. Paket „Spremni za 55 %”, u kombinaciji s mjerama poduzetima na razini Unije za podupiranje i poticanje potrebnih javnih i privatnih ulaganja, namijenjen je pružanju pomoći u podupiranju i ubrzanju rasta novih tržišta, na primjer za čista goriva i vozila s niskim emisijama, čime će se troškovi održive tranzicije smanjiti i za poduzeća i za građane.

(6)

Na sastanku 20. lipnja 2019. Europsko vijeće, u svojem programu naslovljenom „Novi strateški program za razdoblje 2019. – 2024.”, obvezalo se da će osigurati pravednu tranziciju prema klimatskoj neutralnosti koja je uključiva i u kojoj nitko nije zapostavljen. Na međunarodnoj razini države članice promiču ciljeve održivog razvoja Ujedinjenih naroda i ratificirale su Pariški sporazum, u kojima se ističu važnost pravedne tranzicije za radnu snagu i otvaranja dostojanstvenih i kvalitetnih radnih mjesta te potreba za time da prilagodba klimatskim promjenama i izgradnja kapaciteta budu rodno osjetljive. Smjernice Međunarodne organizacije rada pružaju međunarodno utvrđen okvir politika za pravednu tranziciju prema okolišno održivim gospodarstvima i društvima za sve (9). Nadalje, 54 potpisnika (zemlje i socijalni partneri) podržalo je „Izjavu iz Šleske o solidarnosti i pravednoj tranziciji” (10), donesenu na 24. konferenciji stranaka (COP) UNFCCC-a u Katowicama, uključujući Komisiju, u ime Unije, i 21 pojedinačnu državu članicu. Unija i deset država članica potpisale su Izjavu o podržavanju uvjeta za pravednu tranziciju na međunarodnoj razini, donesenu na 26. COP-u UNFCCC-a u Glasgowu, čime su se obvezale da će u dvogodišnja izvješća o transparentnosti uključiti informacije o pravednoj tranziciji, u kontekstu izvješćivanja o svojim politikama i mjerama za postizanje nacionalno utvrđenih doprinosa.

(7)

Pravednost i solidarnost ključna su načela politika Unije za zelenu tranziciju i preduvjet za široku i trajnu javnu potporu tim politikama. U europskom zelenom planu naglašava se da tranzicija mora biti pravedna i uključiva, da u njoj ljudi moraju biti na prvom mjestu i da mora biti posebno usmjerena na pružanje potpore onim regijama, gospodarskim djelatnostima, radnicima, kućanstvima i potrošačima koji će se suočiti s najvećim izazovima. Osim toga, u Komunikaciji Komisije od 14. siječnja 2020. naslovljenoj „Jaka socijalna Europa za pravednu tranziciju” naglašava se da će provedba europskog zelenog plana omogućiti Europi ostvarenje veće uzlazne konvergencije, socijalne pravednosti i zajedničkog napretka. U Komunikaciji Komisije od 23. veljače 2022. o dostojanstvenom radu u cijelom svijetu za globalnu pravednu tranziciju i održiv oporavak navodi se da je promicanje dostojanstvenog rada u cijelom svijetu okosnica pravedne tranzicije i uključivog, održivog i otpornog oporavka od pandemije.

(8)

U Komunikaciji Komisije od 4. ožujka 2021. naslovljenoj „Akcijski plan za provedbu europskog stupa socijalnih prava” (11) naglašava se da su ujedinjenost, koordinacija i solidarnost potrebni pri prijelazu na zelenije i digitalnije desetljeće u kojem će Europljani moći bolje živjeti. U njemu se predlažu tri glavna cilja EU-a za 2030.: najmanje 78 % stanovništva u dobi od 20 do 64 godine trebalo bi biti zaposleno do 2030 (12)., svake bi godine najmanje 60 % svih odraslih trebalo sudjelovati u osposobljavanju (13) te bi broj osoba izloženih riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti trebalo smanjiti za najmanje 15 milijuna do 2030 (14). Te glavne ciljeve za 2030. pozdravili su čelnici Unije u Izjavi iz Porta od 8. svibnja 2021. na neformalnom sastanku šefova država ili vlada u Portu 7. i 8. svibnja 2021. te Europsko vijeće u zaključcima od 24. i 25. lipnja 2021.

(9)

Uz odgovarajuće prateće politike na snazi (15), zelenom tranzicijom moglo bi se sveukupno otvoriti oko milijun dodatnih kvalitetnih radnih mjesta (16) u Unija do 2030. i dva milijuna do 2050 (17). u sektorima kao što su građevinarstvo, informacijske i komunikacijske tehnologije ili energija iz obnovljivih izvora, pri čemu bi se ujedno ublažio dugotrajni pad broja radnih mjesta za srednjekvalificirane radnike koji je rezultat automatizacije i digitalizacije. Međutim, bez podrške primjerene mješavine politika, u pesimističnom bi scenariju učinci zelene tranzicije prema klimatskoj neutralnosti mogli dovesti do gubitka BDP-a u visini do 0,39 % u Uniji, te gubitka radnih mjesta u visini do 0,26 % (18).

(10)

Učinci zelene tranzicije na poslovanje i zapošljavanje varirat će ovisno o sektoru, zanimanju, regiji i zemlji, a podrazumijevat će promjene radnih mjesta unutar sektora i industrijskih ekosustava, kao i veliku preraspodjelu radne snage među njima (19). Restrukturiranje i prilagodba u zahvaćenim poduzećima, sektorima i ekosustavima iziskivat će razvoj novih poslovnih modela i veliku preraspodjelu radne snage među sektorima i regijama. Na primjer, očekuje se gubitak radnih mjesta u nekim rudarskim djelatnostima ili proizvodnji energije od fosilnih goriva, kao i u dijelovima automobilskog sektora. S druge strane, očekuju se nove mogućnosti zapošljavanja u djelatnostima kružnog zadržavanja vrijednosti te održivom prometu i proizvodnji energije. Države članice stoga bi trebale postupati u skladu s detaljnijim pristupom i pritom se usredotočiti na pojedinačne zahvaćene regije i ekosustave, u suradnji sa socijalnim partnerima i/ili lokalnim i regionalnim tijelima i dionicima.

(11)

Stvaranjem kvalitetnih mogućnosti zapošljavanja za sve te istodobnim poduzimanjem mjera za ublažavanje i sprečavanje energetskog siromaštva i siromaštva u pogledu prijevoza, zelena tranzicija može doprinijeti povećanju dohotka i smanjenju nejednakosti i siromaštva općenito (20). Na taj način može pomoći u rješavanju problema već postojećih socioekonomskih nejednakosti i socijalne isključenosti, poboljšanju zdravlja i dobrobiti te promicanju ravnopravnosti, među ostalim rodne ravnopravnosti. Posebnu pozornost trebalo bi posvetiti određenim skupinama stanovništva, osobito onima koje su već u ranjivom položaju. To posebno uključuje kućanstva s niskim i nižim srednjim dohotkom, koja velik dio svojeg dohotka troše na osnovne usluge kao što su energija, prijevoz i stanovanje, kao i mikropoduzeća te mala i srednja poduzeća. Rezultati modeliranja pokazuju da će to jesu li porezi povezani s okolišem progresivni ili regresivni uvelike ovisiti o dizajnu instrumenta, što uključuje, na primjer, mjeru u kojoj su smanjenje poreza na dohodak ili druge mogućnosti recikliranja prihoda usmjerene na osobe s nižim prihodima (21).

(12)

Djelatnosti kružnog zadržavanja vrijednosti, uključujući poslovne modele popravka, ponovne uporabe, ponovne proizvodnje i servitizacije, mogu potaknuti pristupačan i održiv pristup robi i uslugama. Zahvaljujući njima ujedno se otvaraju radna mjesta i stvaraju mogućnosti na raznim razinama vještina, među ostalim za žene, osobe s invaliditetom i skupine u ranjivom položaju, a subjekti socijalne ekonomije aktivni su u tim područjima. Njima se promiče kružnost proizvoda i tako znatno smanjuju emisije ugljika, a otvorena radna mjesta u blizini su proizvoda koje treba održavati, obnavljati ili dijeliti.

(13)

Prema posljednjim dostupnim podacima iz statistike EU-a o dohotku i životnim uvjetima za 2019./2020., energetskim siromaštvom pogođeno je oko 8 % stanovništva Unije, odnosno više od 35 milijuna osoba, koje nisu mogle održavati svoje domove dovoljno toplima, pri čemu su zabilježene znatne razlike među državama članicama i među dohodovnim skupinama (22). Opservatorij za energetsko siromaštvo općenito procjenjuje, na temelju kombinacije pokazatelja, da je više od 50 milijuna kućanstava u Uniji pogođeno energetskim siromaštvom (23). Energetsko siromaštvo, koje je posljedica niskog dohotka, potrošnje velikog udjela raspoloživog dohotka na energiju i niske energetske učinkovitosti u kombinaciji, već je neko vrijeme velik izazov za Uniju. Osim toga, rizik od energetskog siromaštva povećava se zbog visokih i nestabilnih cijena energije, koje su posljedica niza čimbenika, među kojima su i oni povezani s agresivnim ratom Rusije protiv Ukrajine i Unijinim odgovorom politike. Taj oblik siromaštva ne pogađa samo kućanstva s niskim dohotkom već i kućanstva s nižim srednjim dohotkom u mnogim državama članicama.

Kućanstva s iznadprosječnim energetskim potrebama, što obuhvaća obitelji s djecom, uključujući obitelji sa samohranim roditeljima, osobe s invaliditetom i starije osobe, također su podložnija energetskom siromaštvu (24) i njegovim posljedicama. Žene, a posebno samohrane majke i starije žene (25), također su posebno pogođene energetskim siromaštvom. Uz energetsko siromaštvo sve se više prepoznaje i koncept siromaštva u pogledu prijevoza, koje znači da određene kategorije stanovništva ne mogu dosegnuti društveno i materijalno potrebnu razinu usluga prijevoza. Bez odgovarajućih popratnih mjera za ublažavanje i sprečavanje energetskog siromaštva i siromaštva u pogledu prijevoza, ti oblici siromaštva mogli bi se pogoršati, osobito zbog internalizacije troškova emisija pri formiranju cijena ili zbog troškova prilagodbe na učinkovitije alternative s nižim emisijama.

(14)

Načela socijalne pravednosti, kohezije i solidarnosti čvrsto su ugrađena u strukturu relevantnih klimatskih, energetskih i okolišnih okvira na razini Unije, među ostalim putem načela „onečišćivač plaća” i raspodjele tereta među državama članicama, kao i putem određene preraspodjele emisijskih jedinica u okviru EU ETS-a radi solidarnosti, rasta i međusobnog povezivanja unutar Unije i njihove upotrebe u svrhu Fonda za modernizaciju, koji doprinosi ispunjavanju znatnih potreba za ulaganjima država članica s nižim dohotkom radi modernizacije njihovih energetskih sustava. Osim toga, okvir zakonodavstva Unije u području energetike pruža državama članicama alate za osiguravanje zaštite energetski siromašnih i ranjivih potrošača u kućanstvima, uz izbjegavanje narušavanja tržišta. Iako ti alati doprinose olakšavanju zelene tranzicije, oni služe kao sredstava za osiguravanje potrebne zaštite općenito, kao što je vidljivo, primjerice, u slučaju Komunikacije Komisije od 13. listopada 2021. naslovljene „Paket mjera za djelovanje i potporu za suočavanje s rastom cijena energije” i plana REPowerEU.

(15)

Države članice imaju na raspolaganju niz alata za osmišljavanje i koordinaciju svojih djelovanja za pravednu tranziciju. U nacionalnim energetskim i klimatskim planovima izrađenima u skladu s Uredbom (EU) 2018/1999 Europskog parlamenta i Vijeća (26) trebalo bi procijeniti broj kućanstava u energetskom siromaštvu i navesti mjere potrebne za otklanjanje socijalnih i teritorijalnih posljedica energetske tranzicije. U teritorijalnim planovima za pravednu tranziciju izrađenima u skladu s Uredbom (EU) 2021/1056 Europskog parlamenta i Vijeća (27) trebalo bi identificirati područja koja ispunjavaju uvjete za potporu iz Fonda za pravednu tranziciju do 2027. Nacionalni planovi za oporavak i otpornost, izrađeni u skladu s Uredbom (EU) 2021/241 Europskog parlamenta i Vijeća (28), financiraju se iz instrumenta NextGenerationEU i u njima se utvrđuju reforme i ulaganja za poticanje zelene tranzicije, uključivog rasta, socijalne i teritorijalne kohezije, otpornosti i perspektive za sljedeću generaciju, a predviđeni je rok provedbe do 2026. Neka djelovanja za pravednu tranziciju provode se i u kontekstu drugih programa i inicijativa, posebno fondova kohezijske politike.

(16)

Temeljeći se osobito na načelima i politikama europskog zelenog plana i europskog stupa socijalnih prava, stvara se prostor za poboljšanje oblikovanja politika na sveobuhvatan i međusektorski način te za osiguravanje koherentnosti napora u pogledu potrošnje na razini Unije i na nacionalnoj razini. U Komunikaciji Komisije od 17. rujna 2020. naslovljenoj „Procjena nacionalnih energetskih i klimatskih planova na razini EU-a – Poticanje zelene tranzicije i promicanje gospodarskog oporavka integriranim energetskim i klimatskim planiranjem”, iako je prepoznala da konačni nacionalni energetski i klimatski planovi sadržavaju određene pokazatelje i politike povezane s energetskim siromaštvom, Komisija je zaključila da u njima nisu uvijek jasno određeni prioriteti potreba za financiranjem u pogledu pravedne tranzicije, prekvalifikacije i usavršavanja ni potpore prilagodbama tržišta rada. U teritorijalnim planovima za pravednu tranziciju trebalo bi se usredotočiti na odabrana područja te se stoga ne očekuje da se u njima izlažu opća strategija i politike za pravednu tranziciju na nacionalnoj razini. Iako su reforme i ulaganja koji se njima podupiru i pomažu financirati osmišljeni tako da imaju trajan učinak, i teritorijalni planovi za pravednu tranziciju i planovi za oporavak i otpornost vremenski su ograničeni.

(17)

Pravednom tranzicijom prema klimatskoj neutralnosti u Uniji do 2050. osigurat će se da nitko ne bude zapostavljen, posebno radnici i kućanstva koji su najviše pogođeni zelenom tranzicijom, a prije svega oni koji su već u ranjivom položaju. U tu svrhu, kako je utvrđeno ovom Preporukom, države članice trebale bi uspostaviti sveobuhvatne pakete politika (29), ojačati međusektorske elemente kojima se promiče pravedna zelena tranzicija i optimalno upotrebljavati javna i privatna sredstva. U paketima politika trebalo bi uzeti u obzir osobe i kućanstva koji su najviše pogođeni zelenom tranzicijom, posebno gubitkom radnih mjesta, ali i promjenom uvjeta rada i/ili novim zahtjevima u pogledu zadataka na radnom mjestu, kao i one koji bi mogli iskusiti negativne posljedice na raspoloživi dohodak, rashode i pristup osnovnim uslugama. Kad je riječ o najviše pogođenim skupinama, u paketima politika trebalo bi posebno, ali ne isključivo, voditi računa o osobama i kućanstvima u ranjivom položaju, osobito o osobama koje su najudaljenije od tržišta rada, na primjer zbog svojih vještina, teritorijalnih uvjeta na tržištu rada ili drugih karakteristika, kao što su spol, rasno ili etničko podrijetlo, vjeroispovijest ili uvjerenje, invaliditet, dob ili seksualna orijentacija. Osim toga, osobe i kućanstva u ranjivom položaju mogu uključivati one koji žive u siromaštvu i/ili energetskom siromaštvu ili su izloženi riziku od toga, one koji se suočavaju s preprekama mobilnosti ili preopterećenjem u pogledu troškova stanovanja, uključujući kućanstva sa samohranim roditeljima, a to su češće žene nego muškarci. Paketi politika trebali bi biti prilagođeni lokalnim okolnostima, uzimajući u obzir potrebe najranjivijih i najudaljenijih dijelova Unije, uključujući najudaljenije regije i otoke.

(18)

Aktivna potpora kvalitetnom zapošljavanju trebala bi biti usmjerena na pomoć radnicima, osobama koje traže posao, osobama koje ne rade, nisu u sustavu redovitog obrazovanja i nisu u sustavu obrazovanja odraslih (NEET) te samozaposlenim osobama koji su najviše pogođeni zelenom tranzicijom. Nedovoljno zastupljenim osobama, kao što su žene, niskokvalificirani radnici, osobe s invaliditetom, starije osobe ili osobe s razmjerno niskim mogućnostima prilagodbe promjenama na tržištu rada, posebno je potrebna potpora za poboljšanje zapošljivosti i pronalaženje zaposlenja, u skladu s Preporukom Komisije (EU) 2021/402 (30). Oslanjajući se na prethodne smjernice politike, posebno na tu preporuku i odluke Vijeća (EU) 2020/1512 (31) i (EU) 2021/1868 (32), paketi politika stoga bi trebali uključivati prilagođene mjere za potporu poticajima za zapošljavanje i tranzicije na tržištu rada, za potporu poduzetništvu, osobito za žene ili osobe s invaliditetom, i za otvaranje kvalitetnih radnih mjesta, posebno za mikropoduzeća te mala i srednja poduzeća i na najviše pogođenim područjima. Takve mjere, zajedno s odgovarajućom potporom Unije, također mogu biti iznimno važne za suočavanje s izazovima na tržištu rada, kao što su oni koji proizlaze iz priljeva ukrajinskih izbjeglica, posebno u najviše pogođenim državama članicama. Njima bi se trebala poticati i djelotvorna provedba i izvršenje postojećih pravila o uvjetima rada, kao i potpora društveno odgovornom restrukturiranju, u skladu s postojećim pravilima i standardima. Socijalni partneri imaju ključnu ulogu u otklanjanju posljedica izazova zelene tranzicije povezanih sa zapošljavanjem i socijalnim pitanjima, i to putem dijaloga.

(19)

Pristup kvalitetnom i uključivom obrazovanju, osposobljavanju i cjeloživotnom učenju za sve ključan je kako bi se osiguralo da radna snaga ima vještine potrebne za ostvarivanje zelene tranzicije. Aspekti pravedne tranzicije stoga bi trebali biti integrirani u razvoj i provedbu nacionalnih strategija za vještine, uzimajući u obzir prijedloge Komisije iz „Programa vještina za Europu” (33) i „Ažurirane nove industrijske strategije” (34). Partnerstva za vještine u okviru pakta za vještine također će biti važan čimbenik. Ažurirane informacije i predviđanja o tržištu rada i vještinama, među ostalim na regionalnoj, sektorskoj i strukovnoj razini, omogućuju utvrđivanje i predviđanje potreba za relevantnim vještinama specifičnima za određeno zanimanje i transverzalnim vještinama, među ostalim kao temelj za prilagodbu kurikuluma kako bi se ispunile potrebe za vještinama za zelenu tranziciju. Strukovno obrazovanje i osposobljavanje trebalo bi mladima i odraslima, s posebnim naglaskom na ženama i niskokvalificiranim radnicima, omogućiti stjecanje vještina potrebnih za snalaženje u kontekstu zelene tranzicije, u skladu s Preporukom Vijeća 2020/C 417/01 (35).

Naukovanje i plaćeno pripravništvo sa snažnim elementom osposobljavanja, posebno za mlade, doprinose tranzicijama na tržištu rada, posebno prema djelatnostima koje doprinose klimatskim i okolišnim ciljevima te sektorima u kojima je prisutan znatan nedostatak vještina. Trebalo bi promicati sve češće sudjelovanje odraslih u cjeloživotnom učenju kako bi se ispunile potrebe za usavršavanjem i prekvalifikacijom, među ostalim poticanjem pojedinaca da traže osposobljavanje koje je prilagođeno njihovim potrebama i koje se, prema potrebi, odvija u obliku kratkih, kvalitetnih tečajeva za stjecanje vještina za zelenu tranziciju, uzimajući u obzir Preporuku Vijeća od 16. lipnja 2022 (36)., kojom se nastoji olakšati vrednovanje i priznavanje ishoda takvih tečajeva.

(20)

Sastav sustavâ poreznih olakšica i sustavâ socijalne zaštite trebalo bi ispitati u odnosu na specifične potrebe koje proizlaze iz zelene tranzicije, uzimajući u obzir i načelo „onečišćivač plaća” i potrebu da se popratnim politikama ne uvedu subvencije za potrošnju fosilnih goriva, da se potrošači ne ograniče na određenu tehnologiju, da se ne smanje poticaji za obnovu zgrada i zamjenu sustava za toplinsku energiju i da se ne smanje poticaji u okviru mjera energetske učinkovitosti općenito. Kombinacijom različitih politika mogu se poduprijeti najranjivija kućanstva i radnici koji su najviše pogođeni zelenom tranzicijom. Ovisno o nacionalnoj i pojedinačnoj situaciji, to bi primjerice moglo uključivati prijelaz s oporezivanja rada na oporezivanje povezano s klimatskim i okolišnim ciljevima, kako je predviđeno u prijedlogu revizije Direktive o oporezivanju energije (37), te preispitivanje programâ za nezaposlene i/ili privremenu i ciljanu izravnu potporu dohotku, prema potrebi. Sustavi socijalne zaštite, uključujući politike socijalnog uključivanja, mogu se preispitati i, prema potrebi, prilagoditi s obzirom na zelenu tranziciju, posebno kako bi se osigurala sigurnost dohotka, ponajprije tijekom prelaska s jednog radnog mjesta na drugo, te kako bi se osigurale odgovarajuće socijalne i zdravstvene usluge te usluge skrbi s pomoću primjerene socijalne infrastrukture, pogotovo u najviše pogođenim područjima, primjerice u ruralnim i udaljenim područjima kao što su najudaljenije regije, kako bi se spriječila socijalna isključenost i otklonili zdravstveni rizici. Kako bi se spriječila i suzbila socijalna isključenost djece, ulaganjima u socijalnu infrastrukturu za djecu nastoji se osigurati da djeca kojoj je potrebna pomoć imaju pristup ključnim uslugama, kako je navedeno u Preporuci Vijeća (EU) 2021/1004 (38).

(21)

Kako bi se na uključiv način izgradila fizička i financijska otpornost na nepovratne učinke klimatskih promjena, potrebno je promicati rješenja za podizanje svijesti o rizicima te smanjenje i prijenos rizika, posebno povećanjem dostupnosti rješenja u pogledu osiguranja i ulaganjem u upravljanje rizikom od katastrofa i prilagodbu tom riziku kako bi se smanjili fizički učinci klimatskih promjena i time smanjili gubici i razlike u razinama zaštite klime, uzimajući u obzir mikropoduzeća te mala i srednja poduzeća, kao i ruralna i udaljena područja, kao što su najudaljenije regije i otoci. Trebalo bi ojačati upravljanje rizikom od katastrofa, što uključuje sustave civilne zaštite na nacionalnoj razini i razini Unije, u cilju boljeg sprečavanja klimatskih šokova, pripreme za te šokove i odgovora na njih.

(22)

Svi imaju pravo pristupa kvalitetnim osnovnim uslugama, uključujući energiju, prijevoz, vodu, kanalizaciju, financijske usluge i digitalnu komunikaciju, a potpora jednakom pristupu takvim uslugama trebala bi biti dostupna onima kojima je potrebna (39). Nadalje, trebalo bi omogućiti pristup socijalnim stanovima ili kvalitetnoj pomoći za stanovanje onima kojima je to potrebno (40). Osim toga, kućanstvima s niskim i srednjim dohotkom, ranjivim potrošačima, što uključuje krajnje korisnike, osobama koje se suočavaju s energetskim siromaštvom ili koje su izložene riziku od njega i osobama koje žive u socijalnim stanovima može se pomoći primjenom načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu”. Osim za zaštitu i osnaživanje potrošača energije, potrebne su konkretne mjere i za sprečavanje i rješavanje temeljnih uzroka energetskog siromaštva, posebno promicanjem ulaganja usmjerenih na poboljšanja energetske učinkovitosti, pogotovo u sektoru socijalnih stanova. Predloženim ažuriranjima Direktive o energetskoj učinkovitosti (41) i Direktive o energetskim svojstvima zgrada (42) također se nastoje ukloniti glavne negospodarske prepreke obnovi, kao što su suprotstavljeni interesi, među ostalim u kontekstu odnosa vlasnika i stanara, i suvlasničke strukture. U tom kontekstu, posebnu bi pozornost trebalo posvetiti ženama i određenim skupinama koje su izloženije riziku od energetskog siromaštva, kao što su osobe s invaliditetom, samohrani roditelji, starije osobe, djeca i osobe manjinskog rasnog ili etničkog podrijetla.

Postojeći i novi izazovi u pogledu mobilnosti mogu se riješiti mjerama potpore i razvojem potrebne infrastrukture, kao što je infrastruktura javnog prijevoza. Pristupačnost, dostupnost i sigurnost održive mobilnosti i različitih načina prijevoza, što uključuje privatni i javni prijevoz, ključni su kako bi se osiguralo da svi imaju koristi od zelene tranzicije i u njoj sudjeluju. Važnu ulogu u tom kontekstu ima gradska mobilnost, što se odražava i u Komunikaciji Komisije od 14. prosinca 2021. naslovljenoj „Novi okvir EU-a za gradsku mobilnost”.

(23)

Mjere politike trebalo bi poduprijeti pristupom pravednoj tranziciji koji obuhvaća cijelo društvo, a temelji se na koordinaciji oblikovanja politika i osnaženih operativnih kapaciteta na svim razinama i u svim relevantnim područjima politike, čime se također daje aktivna uloga regionalnim i lokalnim tijelima. Trebao bi se temeljiti i na uključenosti socijalnih partnera na svim razinama i u svim fazama, kao i na djelotvornom i učinkovitom sudjelovanju civilnog društva i dionika. Takvom koordinacijom i angažmanom moglo bi se osigurati da su načela pravednosti i solidarnosti iz europskog zelenog plana integrirana u oblikovanje, provedbu i praćenje politika od samog početka, pružajući temelj za opsežnu i dugoročnu potporu uključivim politikama kojima se unapređuje zelena tranzicija.

(24)

Pouzdana baza dokaza ključna je za uvođenje čvrstih socijalnih politika i politika tržišta rada kojima se osigurava pravedna i uključiva tranzicija. U tu svrhu, zahvaljujući postupnom usklađivanju i dosljednosti definicija, pojmova, klasifikacija i metodologija, posebno utemeljenih na Preporuci Komisije (EU) 2020/1563 (43), olakšavaju se procjene i njihova usporedivost. Daljnja djelovanja u području istraživanja i inovacija mogu doprinijeti bazi znanja koja može poslužiti kao temelj za politike i javni diskurs. S druge strane, kontakti s javnošću, uz svu njezinu raznolikost, i s ključnim dionicima, na primjer o ishodima evaluacija te postupaka predviđanja i praćenja, mogu doprinijeti oblikovanju politika i odgovornosti.

(25)

Odgovarajući detaljni i visokokvalitetni podaci, iskazani prema spolu, kao i pokazatelji potrebni su posebno kako bi se procijenili učinci klimatskih politika na zapošljavanje te njihovi socijalni i distribucijski učinci. Takvi podaci i pokazatelji trenutačno nisu u potpunosti dostupni. Na primjer, iako je postignut određeni napredak u mjerenju energetskog siromaštva, mogli bi se razviti i pokazatelji za procjenu siromaštva u pogledu prijevoza, u skladu s nacionalnim okolnostima. Praćenje i evaluacija mogu se ojačati nizom djelovanja, koja bi trebala biti usmjerena na pokazatelje, preglede te male pilot-projekte i eksperimentiranje u području politike. Djelovanja bi se trebala nadovezivati na postojeće preglede ili se temeljiti na postojećim pregledima, kao što su pregled socijalnih pokazatelja i pregled europskog zelenog plana, koji sadržavaju relevantne informacije o određenim aspektima politika pravedne tranzicije.

(26)

Optimalna i učinkovita upotreba javnih i privatnih sredstava te mobilizacija svih raspoloživih sredstava i njihova djelotvorna upotreba posebno su važni u kontekstu znatnih potreba za ulaganjima koje proizlaze iz zelene tranzicije. Na razini Unije relevantna djelovanja podupiru se iz proračuna Unije i instrumenta NextGenerationEU. Ona će se provoditi u okviru Mehanizma za oporavak i otpornost (RRF), Mehanizma za pravednu tranziciju (JTM), uključujući Fond za pravednu tranziciju (JTF), Europskog socijalnog fonda plus (ESF+), Europskog fonda za regionalni razvoj (EFRR), Kohezijskog fonda, Pomoći za oporavak za koheziju i europska područja (REACT-EU), programa ERASMUS+ i Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji za radnike koji su proglašeni viškom (EGF), programa LIFE, programa Obzor Europa, Fonda za modernizaciju i inovacijskog fonda (44) i fondova u okviru zajedničke poljoprivredne politike (ZPP). Osim toga, Komisija podupire države članice s pomoću Instrumenta za tehničku potporu pružajući prilagođenu tehničku stručnost za osmišljavanje i provedbu reformi, uključujući one kojima se promiče pravedna tranzicija prema ugljičnoj neutralnosti.

(27)

Europski semestar okvir je Unije za koordinaciju gospodarskih politika i politika zapošljavanja. Tu će ulogu i dalje imati u fazi oporavka te unapređivanju zelene i digitalne tranzicije, koje su strukturirane oko četiriju dimenzija konkurentne održivosti, pritom podupirući ostvarivanje ciljeva održivog razvoja. U okviru europskog semestra Komisija će pomno pratiti socioekonomske ishode i učinke te će prema potrebi predlagati ciljane preporuke za pojedine zemlje kako bi osigurala da nitko ne bude zapostavljen. Komplementarnost s mjerama koje se podupiru u sklopu Mehanizma za oporavak i otpornost bit će prioritet. Praćenje provedbe ove Preporuke stoga će se, prema potrebi, odvijati u kontekstu europskog semestra, među ostalim u okviru relevantnih odbora, unutar njihovih područja nadležnosti, na temelju odgovarajućih procjena, evaluacija učinaka politike i stanja provedbe smjernica iz ove Preporuke. Aranžmanom praćenja neće se nepotrebno povećati administrativna opterećenja za države članice.

(28)

Nadalje, u sklopu izrade nacrta i konačnog ažuriranja svojih nacionalnih energetskih i klimatskih planova 2023. i 2024., u skladu s člankom 14. Uredbe (EU) 2018/1999, države članice trebale bi se oslanjati na ovu Preporuku pri razmatranju uključivanja procjene učinaka na zapošljavanje, socijalnih učinaka te distribucijskih učinaka i aspekata pravedne tranzicije u pet dimenzija energetske unije i dodatno poboljšati mjere politike za rješavanje pitanja tih učinaka, s posebnim naglaskom na energetskom siromaštvu.

(29)

Nadalje, praćenje provedbe ove Preporuke može se temeljiti na postojećim dokazima u kontekstu uspostavljenih postupaka multilateralnog nadzora poput europskog semestra. Vijeće ili Komisija mogu zatražiti od Odbora za zapošljavanje i Odbora za socijalnu zaštitu, u skladu s člankom 150. odnosno člankom 160. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, i u suradnji s drugim relevantnim odborima, osobito Odborom za ekonomsku politiku, da u svojim područjima nadležnosti ispitaju provedbu ove Preporuke na temelju odgovarajućeg izvješćivanja od strane Komisije i drugih alata multilateralnog nadzora. U tom kontekstu Komisija radi na poboljšanju dostupnosti podataka, iskazanih prema spolu, ažuriranju i uporabi postojećih okvira i metodoloških smjernica, među ostalim za mjerenje energetskog siromaštva i siromaštva u pogledu prijevoza te nejednakosti u vezi s okolišem, kao i za evaluaciju djelotvornosti i stvarnog učinka mjera politike,

1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

9.

10.

11.

—

na internetskoj stranici Komisije posvećenoj tržišnom natjecanju, u odjeljku za koncentracije (http://ec.europa.eu/competition/mergers/cases/). Odluke o spajanju mogu se pretraživati na različite načine, među ostalim po trgovačkom društvu, broju predmeta, datumu i sektoru,

—

u elektroničkom obliku na internetskoj stranici EUR-Lexa (http://eur-lex.europa.eu/homepage.html?locale=hr) pod brojem dokumenta 32021M10251. EUR-Lex omogućuje mrežni pristup pravnim dokumentima Europske unije.

—

Izdavanje odobrenja za stavljanje u promet (članak 13 Uredbe (EZ) br. 726/2004 Europskog parlamenta i Vijeća): Prihvaćeno