ISSN 1977-1088

Službeni list

Europske unije

C 148
European flag  

Hrvatsko izdanje

Informacije i objave

Godište 65.
4. travnja 2022.

Sadržaj

Stranica

 

IV.   Obavijesti

 

OBAVIJESTI INSTITUCIJA, TIJELA, UREDA I AGENCIJA EUROPSKE UNIJE

 

Sud Europske unije

2022/C 148/01

Posljednje objave Suda Europske unije u Službenom listu Europske unije

1

 

V.   Objave

 

SUDSKI POSTUPCI

 

Sud

2022/C 148/02

Predmet C-9/20: Presuda Suda (peto vijeće) od 10. veljače 2022. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Finanzgericht Hamburg – Njemačka) – Grundstücksgemeinschaft Kollaustraße 136/Finanzamt Hamburg-Oberalster (Zahtjev za prethodnu odluku – Oporezivanje – Porez na dodanu vrijednost (PDV) – Direktiva 2006/112/EZ – Članak 66. prvi stavak točka (b) – Obveza obračuna PDV-a – Primitak plaćanja – Članak 167. – Porijeklo i opseg prava na odbitak pretporeza – Članak 167.a – Odstupanje – Gotovinski obračun – Zakup i podzakup nekretnine namijenjene industrijskoj i komercijalnoj djelatnosti)

2

2022/C 148/03

Predmet C-219/20: Presuda Suda (šesto vijeće) od 10. veljače 2022. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Landesverwaltungsgericht Steiermark – Austrija) – LM/Bezirkshauptmannschaft Hartberg-Fürstenfeld (Zahtjev za prethodnu odluku – Slobodno pružanje usluga – Upućivanje radnika – Direktiva 96/71/EZ – Članak 3. stavak 1. točka (c) – Uvjeti zaposlenja – Primici od rada – Članak 5. – Sankcije – Rok zastare – Povelja Europske unije o temeljnim pravima – Članak 41. – Pravo na dobru upravu – Članak 47. – Djelotvorna sudska zaštita)

3

2022/C 148/04

Predmet C-485/20: Presuda Suda (treće vijeće) od 10. veljače 2022. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Conseil d'État – Belgija) – XXXX/HR Rail SA (Zahtjev za prethodnu odluku – Socijalna politika – Direktiva 2000/78/EZ – Jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja – Zabrana diskriminacije na temelju invaliditeta – Otkaz radniku koji je postao trajno nesposoban obavljati osnovne zadatke svojega radnog mjesta – Član osoblja koji obavlja pripravništvo u sklopu svojega zaposlenja – Članak 5. – Razumne prilagodbe potrebama osoba s invaliditetom – Obveza preraspoređivanja na drugo radno mjesto – Obveza pod uvjetom nepostojanja nerazmjernog opterećenja za poslodavca)

3

2022/C 148/05

Predmet C-487/20: Presuda Suda (osmo vijeće) od 10. veljače 2022. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Curtea de Apel Alba Iulia – Rumunjska) – Philips Orăştie S.R.L./Direcţia Generală de Administrare a Marilor Contribuabili (Zahtjev za prethodnu odluku – Usklađivanje poreznih zakonodavstava – Zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost (PDV) – Direktiva 2006/112/EZ – Članci 179. i 183. – Pravo na odbitak PDV-a – Modaliteti – Prijeboj ili povrat preplaćenog PDV-a – Dodatne obveze plaćanja – Načelo porezne neutralnosti – Načela ekvivalentnosti i djelotvornosti)

4

2022/C 148/06

Predmet C-499/20: Presuda Suda (deveto vijeće) od 10. veljače 2022. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Symvoulio tis Epikrateias – Grčka) – DIMCO Dimovasili M.I.K.E./Ypourgos Perivallontos kai Energeias (Zahtjev za prethodnu odluku – Usklađivanje zakonodavstava – Direktiva 97/23/EZ – Tlačna oprema – CE oznaka – Stavljanje na tržište i stavljanje u uporabu – Ograničenja kojima je cilj osigurati zaštitu ljudi – Članci 34. i 36. UFEU a – Nacionalni propis koji propisuje ograničenja u pogledu načina ugradnje plinskih cjevovoda)

5

2022/C 148/07

Predmet C-522/20: Presuda Suda (treće vijeće) od 10. veljače 2022. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Oberster Gerichtshof – Austrija) – OE/VY (Zahtjev za prethodnu odluku – Valjanost – Pravosudna suradnja u građanskim stvarima – Nadležnost za odlučivanje o zahtjevu za razvod braka – Članak 18. UFEU-a – Uredba (EZ) br. 2201/2003 – Članak 3. stavak 1. točka (a) peta i šesta alineja – Razlika u duljini trajanja razdoblja boravka koja se zahtijevaju za određivanje nadležnog suda – Razlikovanje između državljanina države članice suda pred kojim je postupak pokrenut i osobe koja nije njezin državljanin – Diskriminacija na temelju državljanstva – Nepostojanje)

5

2022/C 148/08

Predmet C-564/20: Presuda Suda (šesto vijeće) od 10. veljače 2022. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Supreme Court – Irska) – PF, MF/Minister for Agriculture Food and the Marine, Sea Fisheries Protection Authority (Zahtjev za prethodnu odluku – Zajednička ribarstvena politika – Uredba (EZ) br. 1224/2009 – Sustav kontrole – Članak 33. stavak 2. točka (a) i članak 34. – Evidentiranje ulova i ribolovnog napora – Slanje informacija o količinama ulovljenih škampa Europskoj komisiji – Mogućnost korištenja podataka različitih od onih sadržanih u očevidniku o ribolovu – Opravdana i znanstveno valjana metoda za obradu i provjeru podataka – Zabrana ribolova)

6

2022/C 148/09

Predmet C-595/20: Presuda Suda (osmo vijeće) od 10. veljače 2022. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Oberster Gerichtshof – Austrija) – UE/ShareWood Switzerland AG, VF (Zahtjev za prethodnu odluku – Pravosudna suradnja u građanskim stvarima – Pravo koje se primjenjuje na ugovorne obveze – Uredba (EZ) br. 593/2008 (Rim I) – Potrošački ugovori – Izbor mjerodavnog prava – Članak 6. stavak 4. točka (c) – Isključenje ugovora koji se odnose na stvarno pravo nad nekretninama odnosno na najam ili zakup nekretnina – Kupoprodajni ugovor koji uključuje ugovor o zakupu i ugovor o pružanju usluga, a odnosi se na stabla posađena isključivo s ciljem njihove sječe radi stjecanja dobiti)

7

2022/C 148/10

Predmet C-156/21: Presuda Suda (Plenarna skupština) od 16. veljače 2022. – Mađarska/Europski parlament, Vijeće Europske unije (Tužba za poništenje – Uredba (UE, Euratom) 2020/2092 – Opći režim uvjetovanosti za zaštitu proračuna Unije – Zaštita proračuna Unije u slučaju povrede načelâ vladavine prava u državi članici – Pravna osnova – Članak 322. stavak 1. točka (a) UFEU-a – Navodno zaobilaženje članka 7. UEU-a i članka 269. UFEU-a – Navodne povrede članka 4. stavka 1. i članka 5. stavka 2. i članka 13. stavka 2. UEU-a, kao i načelâ pravne sigurnosti, proporcionalnosti i jednakosti država članica pred Ugovorima)

7

2022/C 148/11

Predmet C-157/21: Presuda Suda (Plenarna skupština) od 16. veljače 2022. – Republika Poljska/Europski parlament, Vijeće Europske unije (Tužba za poništenje – Uredba (UE, Euratom) 2020/2092 – Opći režim uvjetovanosti za zaštitu proračuna Unije – Zaštita proračuna Unije u slučaju povrede načelâ vladavine prava u državi članici – Pravna osnova – Članak 322. stavak 1. točka (a) UFEU-a – Članak 311. UFEU-a – Članak 312. UFEU-a – Navodno zaobilaženje članka 7. UEU-a i članka 269. UFEU-a – Navodne povrede članka 4. stavka 1., članka 5. stavka 2. i članka 13. stavka 2. UEU-a i članka 296. drugog stavka UFEU-a i Protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, kao i načela dodjeljivanja, pravne sigurnosti, proporcionalnosti i jednakosti država članica pred Ugovorima – Tvrdnja o zlouporabi ovlasti)

8

2022/C 148/12

Predmet C-674/21 P: Žalba koju je 10. studenoga 2021. podnio Residencial Palladium, S.L. protiv presude Općeg suda (peto vijeće) od 1. rujna 2021. u predmetu T-566/20, Residencial Palladium/EUIPO – Palladium Gestión (Palladium Hotel Garden Beach)

9

2022/C 148/13

Predmet C-675/21: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 10. studenoga 2021. uputio Supremo Tribunal de Justiça (Portugal) – Strong Charon, Soluções de Segurança, S.A./2045-Empresa de Segurança, S.A., FL

9

2022/C 148/14

Predmet C-678/21 P: Žalba koju je 10. studenoga 2021. podnio Sony Interactive Entertainment Europe Ltd protiv presude Općeg suda (deveto vijeće) od 1. rujna 2021. u predmetu T-463/20, Sony Interactive Entertainment Europe/EUIPO

10

2022/C 148/15

Predmet C-679/21 P: Žalba koju je 10. studenoga 2021. podnio Sony Interactive Entertainment Europe Ltd protiv presude Općeg suda (treće vijeće) od 1. rujna 2021. u predmetu T-561/20, Sony Interactive Entertainment Europe/EUIPO

10

2022/C 148/16

Predmet C-777/21: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 15. prosinca 2021. uputio Tribunale di Napoli (Italija) – VB/Comune di Portici

11

2022/C 148/17

Predmet C-2/22: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 3. siječnja 2022. uputio Landgericht Erfurt (Njemačka) – HK/Allianz Lebensversicherungs AG

11

2022/C 148/18

Predmet C-8/22: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 5. siječnja 2022. uputio Conseil d'État (Belgija) – XXX/Commissaire général aux réfugiés et aux apatrides

12

2022/C 148/19

Predmet C-12/22: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 6. siječnja 2022. uputio Okresný súd Prešov (Slovačka) – UR/365.bank a.s.

13

2022/C 148/20

Predmet C-26/22: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 11. siječnja 2022. uputio Verwaltungsgericht Wiesbaden (Njemačka) – UF/Land Hessen

14

2022/C 148/21

Predmet C-53/22: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 26. siječnja 2022. uputio Tribunale Amministrativo Regionale per la Lombardia (Italija) – VZ/CA

15

2022/C 148/22

Predmet C-56/22: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 28. siječnja 2022. uputio tribunal de première instance de Liège (Belgija) – PL/État belge

16

2022/C 148/23

Predmet C-64/22: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 2. veljače 2022. uputio Verwaltungsgericht Wiesbaden (Njemačka) – AB/Land Hessen

16

2022/C 148/24

Predmet C-85/22: Tužba podnesena 8. veljače 2022. – Europska komisija/Republika Bugarska

17

2022/C 148/25

Predmet C-109/22: Tužba podnesena 15. veljače 2022. – Europska komisija/Rumunjska

18

2022/C 148/26

Predmet C-116/22: Tužba podnesena 18. veljače 2022. – Europska komisija/Savezna Republika Njemačka

19

 

Opći sud

2022/C 148/27

Predmet T-195/19: Presuda Općeg suda od 9. veljače 2022. – GEA Group/Komisija (Tržišno natjecanje – Zabranjeni sporazumi – Europska tržišta kositrenih stabilizatora i toplinskih stabilizatora ESBO/esteri – Odluka kojom se utvrđuje povreda članka 81. UEZ-a – Poništenje odluke kojom se izmjenjuje prvotna odluka – Odluka kojom se odbija zahtjev za povrat novčane kazne – Tužba za poništenje – Akt koji se može pobijati – Pravni interes – Dopuštenost – Članak 266. stavak 1. UFEU-a)

21

2022/C 148/28

Predmet T-520/19: Presuda Općeg suda od 9. veljače 2022. – Heitec/EUIPO – Hetec Datensysteme (HEITEC) (Žig Europske unije – Postupak opoziva – Verbalni žig Europske unije HEITEC – Neuzimanje u obzir dokaza podnesenih pred Odjelom za poništaje i pred žalbenim vijećem – Članak 95. stavak 2. Uredbe (EU) 2017/1001 – Nepostojanje stvarne uporabe žiga – Članak 51. stavak 1. točka (a) Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji je postao članak 58. stavak 1. točka (a) Uredbe 2017/1001) – Pravilo 40. stavak 5. Uredbe (EZ) br. 2868/95 (koji je postao članak 19. stavak 1. Delegirane uredbe (EU) 2018/625))

21

2022/C 148/29

Predmet T-672/19: Presuda Općeg suda od 9. veljače 2022. – Companhia de Seguros Índico/Komisija (Javna nabava – Financijska uredba – Trogodišnje isključenje iz postupaka javne nabave i dodjele bespovratnih sredstava financiranih iz EDF-a i općeg proračuna Unije – Načelo dobre vjere – Zlouporaba prava – Očita pogreška u ocjeni – Proporcionalnost)

22

2022/C 148/30

Predmet T-791/19: Presuda Općeg suda od 9. veljače 2022. – Sped-Pro/Komisija (Tržišno natjecanje – Zloporaba vladajućeg položaja – Tržište usluga željezničkog prijevoza robe – Odluka o odbacivanju pritužbe – Članak 7. Uredbe (EZ) br. 773/2004 – Razuman rok – Interes Unije da nastavi s ispitivanjem pritužbe – Određivanje tijela koje je najmjerodavnije za ispitivanje pritužbe – Kriteriji – Očita pogreška u ocjeni – Sustavni ili opći nedostaci u pogledu poštovanja vladavine prava – Opasnost od povrede prava podnositelja pritužbe u slučaju njezina odbacivanja – Obveza obrazlaganja)

23

2022/C 148/31

Predmet T-709/20: Presuda Općeg suda od 23. veljače 2022. – OJ/Komisija (Javna služba – Dužnosnici – Zapošljavanje – Interni natječaj EPSO/AD/380/19 – Odluka o odbijanju produljenja rokova za testiranje u okviru natječaja – Rokovi određeni za polaganje selekcijskog testa u centru za testiranje – Pravo na pošteno suđenje – Dužnost brižnog postupanja – Jednako postupanje)

23

2022/C 148/32

Predmet T-736/20: Rješenje Općeg suda od 11. veljače 2022. – OP/Komisija (Javna služba – Dužnosnici – Postupak zapošljavanja – Otvoreni natječaj EPSO/AST/147/19 – Odluka o neuvrštavanju tužiteljeva imena na popis uspješnih kandidata na natječaju – Obveza obrazlaganja – Jednako postupanje)

24

2022/C 148/33

Predmet T-67/21: Rješenje Općeg suda od 4. veljače 2022. – ultra air/EUIPO – Donaldson Filtration Deutschland (ultrafilter international) (Žig Europske unije – Postupci za proglašenje žiga ništavim i za opoziv – Verbalni žig Europske unije ultrafilter international – Zahtjev za pretvaranje u prijavu nacionalnog žiga – Postupak opoziva koji je postao bespredmetan – Očito pravno neosnovana tužba)

24

2022/C 148/34

Predmet T-459/21: Rješenje Općeg suda od 11. veljače 2022. – Calrose Rice/EUIPO – Ricegrowers (Sunwhite) (Žig Europske unije – Postupak povodom prigovora – Prijava figurativnog žiga Europske unije Sunwhite – Raniji nacionalni figurativni žig Sunwhite – Relativni razlog za odbijanje – Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001 – Očito potpuno pravno neosnovana tužba)

25

2022/C 148/35

Predmet T-464/21: Rješenje Općeg suda od 7. veljače 2022. – Faller i dr./Komisija (Tužba za poništenje – Lijekovi za humanu uporabu – Izmjena uvjetnog odobrenja za stavljanje u promet lijeka za humanu uporabu Comirnaty – Nepostojanje pravnog interesa – Nepostojanje izravnog utjecaja – Nepostojanje pojedinačnog utjecaja – Nedopuštenost)

26

2022/C 148/36

Predmet T-739/21 R: Rješenje predsjednika Općeg suda od 7. veljače 2022. – Eurecna/Komisija (Privremena pravna zaštita – Ugovori o javnoj nabavi usluga – Zahtjev za određivanje privremenih mjera – Nepostojanje hitnosti)

26

2022/C 148/37

Predmet T-53/22 R: Rješenje predsjednika Općeg suda od 11. veljače 2022. – Collard/Parlament i ID (Privremena pravna zaštita – Institucionalno pravo – Član Europskog parlamenta – Suspenzija i isključenje zastupnika iz njegovog kluba zastupnika – Zahtjev za suspenziju primjene – Povreda formalnih zahtjeva – Nedopuštenost)

27

2022/C 148/38

Predmet T-54/22 R: Rješenje predsjednika Općeg suda od 11. veljače 2022. – Rivière/Parlament i ID (Privremena pravna zaštita – Institucionalno pravo – Zastupnik u parlamentu – Suspenzija i isključenje zastupnika iz njegova kluba zastupnika – Zahtjev za suspenziju primjene – Povreda formalnih zahtjeva – Nedopuštenost)

27

2022/C 148/39

Predmet T-711/21: Tužba podnesena 4. studenoga 2021. – ID i dr./Parlament

28

2022/C 148/40

Predmet T-724/21: Tužba podnesena 11. studenoga 2021. – IL i dr./Parlament

29

2022/C 148/41

Predmet T-41/22: Tužba podnesena 21. siječnja 2022. – Fundacja Instytut na rzecz Kultury Prawnej Ordo Iuris/Parlament

30

2022/C 148/42

Predmet T-59/22: Tužba podnesena 31. siječnja 2022. – Conserve Italia i Conserves France/Komisija

31

2022/C 148/43

Predmet T-62/22: Tužba podnesena 28. siječnja 2022. – Estonija/Komisija

32

2022/C 148/44

Predmet T-63/22: Tužba podnesena 1. veljače 2022. – Brooks England/EUIPO – Brooks Sports (BROOKS ENGLAND)

33

2022/C 148/45

Predmet T-69/22: Tužba podnesena 4. veljače 2022. – Eurecna/Komisija

34

2022/C 148/46

Predmet T-73/22: Tužba podnesena 8. veljače 2022. – Walsall Conduits/EUIPO – Liberty Engineering (Willenhall) (WALSALL CONDUITS)

34

2022/C 148/47

Predmet T-75/22: Tužba podnesena 11. veljače 2022. – Prigožin/Vijeće

35

2022/C 148/48

Predmet T-76/22: Tužba podnesena 9. veljače 2022. – Schwa-Medico/EUIPO – Med-El Elektromedizinische Geräte (STIWELL)

36

2022/C 148/49

Predmet T-81/22: Tužba podnesena 11. veljače 2022. – Euranimi/Komisija

37

2022/C 148/50

Predmet T-82/22: Tužba podnesena 15. veljače 2022. – Bambu Sales/EUIPO (BAMBU)

38

2022/C 148/51

Predmet T-83/22: Tužba podnesena 14. veljače 2022. – Selimfiber/EUIPO – Qureshi (SPETRA)

38

2022/C 148/52

Predmet T-84/22: Tužba podnesena 15. veljače 2022. – Credit Suisse Group i dr./Komisija

39

2022/C 148/53

Predmet T-89/22: Tužba podnesena 18. veljače 2022. – Homy Casa/EUIPO – Albatros International (stolice)

40

2022/C 148/54

Predmet T-90/22: Tužba podnesena 18. veljače 2022. – Kande Mupompa/Vijeće

41

2022/C 148/55

Predmet T-91/22: Tužba podnesena 21. veljače 2022. – Ruhorimbere/Vijeće

42

2022/C 148/56

Predmet T-92/22: Tužba podnesena 21. veljače 2022. – Amisi Kumba/Vijeće

42

2022/C 148/57

Predmet T-93/22: Tužba podnesena 18. veljače 2022. – Ramazani Shadary/Vijeće

43

2022/C 148/58

Predmet T-94/22: Tužba podnesena 21. veljače 2022. – Mutondo/Vijeće

44

2022/C 148/59

Predmet T-95/22: Tužba podnesena 21. veljače 2022. – Kanyama/Vijeće

44

2022/C 148/60

Predmet T-96/22: Tužba podnesena 21. veljače 2022. – Kampete/Vijeće

45

2022/C 148/61

Predmet T-97/22: Tužba podnesena 21. veljače 2022. – Ilunga Luyoyo/Vijeće

45

2022/C 148/62

Predmet T-98/22: Tužba podnesena 21. veljače 2022. – Boshab/Vijeće

46

2022/C 148/63

Predmet T-100/22: Tužba podnesena 18. veljače 2022. – Ciar/EUIPO – Motion (Uređaj za rukovanje)

47

2022/C 148/64

Predmet T-125/22: Tužba podnesena 8. ožujka 2022. – RT France/Vijeće

47

2022/C 148/65

Predmet T-491/20: Rješenje Općeg suda od 8. veljače 2022. – El Corte Inglés/EUIPO – Ou (-Vpro)

48

2022/C 148/66

Predmet T-665/21: Rješenje Općeg suda od 15. veljače 2022. – Civitta Eesti/Komisija

48

2022/C 148/67

Predmet T-707/21: Rješenje Općeg suda od 8. veljače 2022. – Hoteles Olivencia/EUIPO – Corporacion H10 Hotels (HOTELES HO)

48

HR

 

IV. Obavijesti

OBAVIJESTI INSTITUCIJA, TIJELA, UREDA I AGENCIJA EUROPSKE UNIJE

Sud Europske unije

4.4.2022   

HR

Službeni list Europske unije

C 148/1

Posljednje objave Suda Europske unije u Službenom listu Europske unije

(2022/C 148/01)

Posljednja objava

SL C 138, 28.3.2022.

Prethodne objave

SL C 128, 21.3.2022.

SL C 119, 14.3.2022.

SL C 109, 7.3.2022.

SL C 95, 28.2.2022.

SL C 84, 21.2.2022.

SL C 73, 14.2.2022.

Ti su tekstovi dostupni na:

EUR-Lex: http://eur-lex.europa.eu

V. Objave

SUDSKI POSTUPCI

Sud

4.4.2022   

HR

Službeni list Europske unije

C 148/2

Presuda Suda (peto vijeće) od 10. veljače 2022. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Finanzgericht Hamburg – Njemačka) – Grundstücksgemeinschaft Kollaustraße 136/Finanzamt Hamburg-Oberalster

(Predmet C-9/20) (1)

(„Zahtjev za prethodnu odluku - Oporezivanje - Porez na dodanu vrijednost (PDV) - Direktiva 2006/112/EZ - Članak 66. prvi stavak točka (b) - Obveza obračuna PDV-a - Primitak plaćanja - Članak 167. - Porijeklo i opseg prava na odbitak pretporeza - Članak 167.a - Odstupanje - Gotovinski obračun - Zakup i podzakup nekretnine namijenjene industrijskoj i komercijalnoj djelatnosti”)

(2022/C 148/02)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Finanzgericht Hamburg

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Grundstücksgemeinschaft Kollaustraße 136

Tuženik: Finanzamt Hamburg-Oberalster

Izreka

Članak 167. Direktive Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost, kako je izmijenjena Direktivom Vijeća 2010/45/EU od 13. srpnja 2010., treba tumačiti na način da mu se protivi nacionalni propis kojim se predviđa da pravo na odbitak pretporeza nastaje već u trenutku izvršenja transakcije u slučaju kada, u skladu s nacionalnim odstupanjem na temelju članka 66. prvog stavka točke (b) Direktive 2006/112, kako je izmijenjena Direktivom 2010/45, obveza obračuna PDV-a u odnosu na isporučitelja nastaje tek u vrijeme naplate naknade, a naknada još nije plaćena.

(1)  SL C 137, 27. 4. 2020.

4.4.2022   

HR

Službeni list Europske unije

C 148/3

Presuda Suda (šesto vijeće) od 10. veljače 2022. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Landesverwaltungsgericht Steiermark – Austrija) – LM/Bezirkshauptmannschaft Hartberg-Fürstenfeld

(Predmet C-219/20) (1)

(„Zahtjev za prethodnu odluku - Slobodno pružanje usluga - Upućivanje radnika - Direktiva 96/71/EZ - Članak 3. stavak 1. točka (c) - Uvjeti zaposlenja - Primici od rada - Članak 5. - Sankcije - Rok zastare - Povelja Europske unije o temeljnim pravima - Članak 41. - Pravo na dobru upravu - Članak 47. - Djelotvorna sudska zaštita”)

(2022/C 148/03)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Landesverwaltungsgericht Steiermark

Stranke glavnog postupka

Žalitelj: LM

Tuženo tijelo: Bezirkshauptmannschaft Hartberg-Fürstenfeld

uz sudjelovanje: Österreichische Gesundheitskasse

Izreka

Članak 5. Direktive 96/71/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 1996. o upućivanju radnika u okviru pružanja usluga u vezi s člankom 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima i s obzirom na opće načelo prava Unije koje se odnosi na pravo na dobru upravu treba tumačiti na način da mu se ne protivi nacionalni propis kojim se predviđa rok zastare od pet godina za povrede obveza u vezi s plaćom upućenih radnika.

(1)  SL C 304, 14. 9. 2020.

4.4.2022   

HR

Službeni list Europske unije

C 148/3

Presuda Suda (treće vijeće) od 10. veljače 2022. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Conseil d'État – Belgija) – XXXX/HR Rail SA

(Predmet C-485/20) (1)

(„Zahtjev za prethodnu odluku - Socijalna politika - Direktiva 2000/78/EZ - Jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja - Zabrana diskriminacije na temelju invaliditeta - Otkaz radniku koji je postao trajno nesposoban obavljati osnovne zadatke svojega radnog mjesta - Član osoblja koji obavlja pripravništvo u sklopu svojega zaposlenja - Članak 5. - Razumne prilagodbe potrebama osoba s invaliditetom - Obveza preraspoređivanja na drugo radno mjesto - Obveza pod uvjetom nepostojanja nerazmjernog opterećenja za poslodavca”)

(2022/C 148/04)

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Conseil d'État

Stranke glavnog kaznenog postupka

Tužitelj: XXXX

Tuženik: HR Rail SA

Izreka

Članak 5. Direktive 2000/78/EZ od 27. studenoga 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja treba tumačiti na način da pojam „razumne prilagodbe potrebama osoba s invaliditetom” u smislu tog članka znači da radnik, uključujući onog koji obavlja pripravništvo nakon zaposlenja, koji zbog svojega invaliditeta bude proglašen nesposobnim za obavljanje osnovnih zadataka radnog mjesta na kojem je zaposlen bude raspoređen na drugo radno mjesto za koje ima potrebnu stručnost, sposobnost i raspoloživost, pod uvjetom da takva mjera za poslodavca ne predstavlja nerazmjerno opterećenje.

(1)  SL C 9, 11. 1. 2021.

4.4.2022   

HR

Službeni list Europske unije

C 148/4

Presuda Suda (osmo vijeće) od 10. veljače 2022. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Curtea de Apel Alba Iulia – Rumunjska) – Philips Orăştie S.R.L./Direcţia Generală de Administrare a Marilor Contribuabili

(Predmet C-487/20) (1)

(„Zahtjev za prethodnu odluku - Usklađivanje poreznih zakonodavstava - Zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost (PDV) - Direktiva 2006/112/EZ - Članci 179. i 183. - Pravo na odbitak PDV-a - Modaliteti - Prijeboj ili povrat preplaćenog PDV-a - Dodatne obveze plaćanja - Načelo porezne neutralnosti - Načela ekvivalentnosti i djelotvornosti”)

(2022/C 148/05)

Jezik postupka: rumunjski

Sud koji je uputio zahtjev

Curtea de Apel Alba Iulia

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Philips Orăştie S.R.L.

Tuženik: Direcţia Generală de Administrare a Marilor Contribuabili

Izreka

Članak 179. prvi stavak i članak 183. prvi stavak Direktive Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost kao i načelo ekvivalentnosti treba tumačiti na način da im se protivi nacionalni propis koji predviđa postupovna pravila o pravnim sredstvima za povrat poreza na dodanu vrijednost (PDV) koja se temelje na povredi zajedničkog sustava PDV-a koja su nepovoljnija od onih koja se primjenjuju na slična pravna sredstva koja se temelje na povredi nacionalnog prava o porezima i davanjima različitima od PDV-a.

(1)  SL C 433, 14. 12. 2020.

4.4.2022   

HR

Službeni list Europske unije

C 148/5

Presuda Suda (deveto vijeće) od 10. veljače 2022. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Symvoulio tis Epikrateias – Grčka) – DIMCO Dimovasili M.I.K.E./Ypourgos Perivallontos kai Energeias

(Predmet C-499/20) (1)

(„Zahtjev za prethodnu odluku - Usklađivanje zakonodavstava - Direktiva 97/23/EZ - Tlačna oprema - CE oznaka - Stavljanje na tržište i stavljanje u uporabu - Ograničenja kojima je cilj osigurati zaštitu ljudi - Članci 34. i 36. UFEU a - Nacionalni propis koji propisuje ograničenja u pogledu načina ugradnje plinskih cjevovoda”)

(2022/C 148/06)

Jezik postupka: grčki

Sud koji je uputio zahtjev

Symvoulio tis Epikrateias

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: DIMCO Dimovasili M.I.K.E.

Tuženik: Ypourgos Perivallontos kai Energeias

Izreka

Članak 4. stavak 1. točku 1.1. i Prilog I. Direktivi 97/23/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. svibnja 1997. o usklađivanju zakonodavstava država članica o tlačnoj opremi, kako je izmijenjena Uredbom (EZ) br. 1882/2003 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. rujna 2003., u vezi s člankom 2. stavkom 2. te direktive, treba tumačiti na način da im se ne protivi nacionalni propis koji radi osiguranja sigurnosti ljudi, konkretno od seizmičkih pojava, propisuje određene načine ugradnje za tlačnu opremu, poput cjevovoda namijenjenih prijenosu plina, uključujući i za onu koja nosi CE oznaku, ako taj propis ne dovodi ni do kakve izmjene te opreme i ne predstavlja prepreku zabranjenu člancima 34. i 36. UFEU-a.

(1)  SL C 433, 14. 12. 2020.

4.4.2022   

HR

Službeni list Europske unije

C 148/5

Presuda Suda (treće vijeće) od 10. veljače 2022. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Oberster Gerichtshof – Austrija) – OE/VY

(Predmet C-522/20) (1)

(„Zahtjev za prethodnu odluku - Valjanost - Pravosudna suradnja u građanskim stvarima - Nadležnost za odlučivanje o zahtjevu za razvod braka - Članak 18. UFEU-a - Uredba (EZ) br. 2201/2003 - Članak 3. stavak 1. točka (a) peta i šesta alineja - Razlika u duljini trajanja razdoblja boravka koja se zahtijevaju za određivanje nadležnog suda - Razlikovanje između državljanina države članice suda pred kojim je postupak pokrenut i osobe koja nije njezin državljanin - Diskriminacija na temelju državljanstva - Nepostojanje”)

(2022/C 148/07)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Oberster Gerichtshof

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: OE

Tuženik: VY

Izreka

Načelo nediskriminacije na temelju državljanstva, utvrđeno u članku 18. UFEU-a, treba tumačiti na način da mu se ne protivi to da je nadležnost sudova države članice na čijem se državnom području nalazi uobičajeno boravište podnositelja zahtjeva, kako je ono predviđeno člankom 3. stavkom 1. točkom (a) šestom alinejom Uredbe Vijeća (EZ) br. 2201/2003 od 27. studenoga 2003. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću, kojom se stavlja izvan snage Uredba (EZ) br. 1347/2000, uvjetovana minimalnim trajanjem boravka podnositelja zahtjeva, neposredno prije podnošenja njegova zahtjeva, koje je šest mjeseci kraće od onog predviđenog člankom 3. stavkom 1. točkom (a) petom alinejom te uredbe jer je dotična osoba državljanin te države članice.

(1)  SL C 35 od 1.2.2021.

4.4.2022   

HR

Službeni list Europske unije

C 148/6

Presuda Suda (šesto vijeće) od 10. veljače 2022. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Supreme Court – Irska) – PF, MF/Minister for Agriculture Food and the Marine, Sea Fisheries Protection Authority

(Predmet C-564/20) (1)

(„Zahtjev za prethodnu odluku - Zajednička ribarstvena politika - Uredba (EZ) br. 1224/2009 - Sustav kontrole - Članak 33. stavak 2. točka (a) i članak 34. - Evidentiranje ulova i ribolovnog napora - Slanje informacija o količinama ulovljenih škampa Europskoj komisiji - Mogućnost korištenja podataka različitih od onih sadržanih u očevidniku o ribolovu - Opravdana i znanstveno valjana metoda za obradu i provjeru podataka - Zabrana ribolova”)

(2022/C 148/08)

Jezik postupka: engleski

Sud koji je uputio zahtjev

Supreme Court

Stranke glavnog postupka

Žalitelj: PF, MF

Druga stranka u postupku: Minister for Agriculture Food and the Marine, Sea Fisheries Protection Authority

Izreka

Članak 33. stavak 2. točku (a) i članak 34. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1224/2009 od 20. studenoga 2009. o uspostavi sustava kontrole Zajednice za osiguranje sukladnosti s pravilima zajedničke ribarstvene politike, o izmjeni uredbi (EZ) br. 847/96, (EZ) br. 2371/2002, (EZ) br. 811/2004, (EZ) br. 768/2005, (EZ) br. 2115/2005, (EZ) br. 2166/2005, (EZ) br. 388/2006, (EZ) br. 509/2007, (EZ) br. 676/2007, (EZ) br. 1098/2007, (EZ) br. 1300/2008, (EZ) br. 1342/2008 i o stavljanju izvan snage uredbi (EEZ) br. 2847/93, (EZ) br. 1627/94 i (EZ) br. 1966/2006, kako je izmijenjena Uredbom (EU) 2015/812 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2015., treba tumačiti na način da jedinstveno kontrolno tijelo države članice ne samo da je dužno Europskoj komisiji dostaviti podatke koje su zapovjednici ribarskih plovila zabilježili u očevidniku o ribolovu u skladu s člancima 14. i 15. te uredbe nego se može prilikom obrade tih podataka koristiti opravdanom i znanstveno valjanom metodom, kao što je metoda „provedenog vremena”, kako bi se uvjerilo u točnost brojčanih podataka koji se odnose na ulov, a koje to tijelo dostavlja Komisiji.

(1)  SL C 19, 18. 1. 2021.

4.4.2022   

HR

Službeni list Europske unije

C 148/7

Presuda Suda (osmo vijeće) od 10. veljače 2022. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Oberster Gerichtshof – Austrija) – UE/ShareWood Switzerland AG, VF

(Predmet C-595/20) (1)

(„Zahtjev za prethodnu odluku - Pravosudna suradnja u građanskim stvarima - Pravo koje se primjenjuje na ugovorne obveze - Uredba (EZ) br. 593/2008 (Rim I) - Potrošački ugovori - Izbor mjerodavnog prava - Članak 6. stavak 4. točka (c) - Isključenje ugovora koji se odnose na stvarno pravo nad nekretninama odnosno na najam ili zakup nekretnina - Kupoprodajni ugovor koji uključuje ugovor o zakupu i ugovor o pružanju usluga, a odnosi se na stabla posađena isključivo s ciljem njihove sječe radi stjecanja dobiti”)

(2022/C 148/09)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Oberster Gerichtshof

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: UE

Tuženik: ShareWood Switzerland AG, VF

Izreka

Članak 6. stavak 4. točku (c) Uredbe (EZ) br. 593/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (Rim I) treba tumačiti na način da kupoprodajni ugovor koji uključuje ugovor o zakupu i ugovor o pružanju usluga, a odnosi se na stabla posađena na zakupljenom zemljištu isključivo s ciljem njihove sječe radi stjecanja dobiti nije „ugovor koji se odnosi na stvarno pravo nad nekretninama odnosno na najam ili zakup nekretnina” u smislu te odredbe.

(1)  SL C 35, 1. 2. 2021.

4.4.2022   

HR

Službeni list Europske unije

C 148/7

Presuda Suda (Plenarna skupština) od 16. veljače 2022. – Mađarska/Europski parlament, Vijeće Europske unije

(Predmet C-156/21) (1)

(„Tužba za poništenje - Uredba (UE, Euratom) 2020/2092 - Opći režim uvjetovanosti za zaštitu proračuna Unije - Zaštita proračuna Unije u slučaju povrede načelâ vladavine prava u državi članici - Pravna osnova - Članak 322. stavak 1. točka (a) UFEU-a - Navodno zaobilaženje članka 7. UEU-a i članka 269. UFEU-a - Navodne povrede članka 4. stavka 1. i članka 5. stavka 2. i članka 13. stavka 2. UEU-a, kao i načelâ pravne sigurnosti, proporcionalnosti i jednakosti država članica pred Ugovorima”)

(2022/C 148/10)

Jezik postupka: madžarski

Stranke

Tužitelj: Mađarska (zastupnici: Z. Fehér i M. M. Tátrai, agenti)

Intervenijent u potporu tužitelju: Republika Poljska (zastupnici: M. B. Majczyna i S. Żyrek, agenti)

Tuženici: Europski parlament (zastupnici: F. Drexler, R. Crowe, U. Rösslein, T. Lukácsi i A. Pospíšilová Padowska, agenti), Vijeće Europske unije (zastupnici: A. de Gregorio Merino, E. Rebasti, A. Tamás i A. Sikora-Kalėda, agenti)

Intervenijenti u potporu tuženicima: Kraljevina Belgija (zastupnici: C. Pochet, M. Jacobs i L. Van den Broeck, agenti), Kraljevina Danska (zastupnici: M. Søndahl Wolff i M. J. Nymann-Lindegren, a zatim M. Søndahl Wolff i V. Pasternak Jørgensen, agenti), Savezna Republika Njemačka (zastupnici: J. Möller i R. Kanitz, agenti), Irska (zastupnici: M. Browne, J. Quaney i A. Joyce, agenti, uz asistenciju D. Fennellyja, BL), Kraljevina Španjolska (zastupnici: J. Rodríguez de la Rúa Puig i S. Centeno Huerta, a zatim J. Rodríguez de la Rúa Puig i A. Gavela Llopis, agenti), Repubila Francuska (zastupnici: A.-L. Desjonquères, A.-C. Drouant i E. Leclerc, agenti), Veliko Vojvodstvo Luksemburg (zastupnici: A. Germeaux i T. Uri, a zatimA. Germaux, agenti), Kraljevina Nizozemska (zastupnici: M. K. Bulterman i J. Langer, agenti), Republika Finska (zastupnici: H. Leppo i S. Hartikainen, agenti), Kraljevina Švedska (zastupnici: O. Simonsson, J. Lundberg, C. Meyer-Seitz, A. Runeskjöld, H. Shev, M. Salborn Hodgson, H. Eklinder i R. Shahsavan Eriksson, agenti), Europska komisija (zastupnici: D. Calleja Crespo, J.–P. Keppenne, J. Baquero Cruz i A. Tokár, agenti)

Izreka

1.

Tužba se odbija.

2.

Mađarskoj nalaže se, osim vlastitih, žsnošenje troškova Europskog parlamenta i Vijeća Europske unije.

3.

Kraljevina Belgija, Kraljevina Danska, Savezna Republika Njemačka, Irska, Kraljevina Španjolska, Francuska Republika, Veliko Vojvodstvo Luksemburg, Kraljevina Nizozemska, Republika Poljska, Republika Finska, Kraljevina Švedska i Europska komisija snosit će vlastite troškove.

(1)  SL C 138, 19. 4. 2021.

4.4.2022   

HR

Službeni list Europske unije

C 148/8

Presuda Suda (Plenarna skupština) od 16. veljače 2022. – Republika Poljska/Europski parlament, Vijeće Europske unije

(Predmet C-157/21) (1)

(„Tužba za poništenje - Uredba (UE, Euratom) 2020/2092 - Opći režim uvjetovanosti za zaštitu proračuna Unije - Zaštita proračuna Unije u slučaju povrede načelâ vladavine prava u državi članici - Pravna osnova - Članak 322. stavak 1. točka (a) UFEU-a - Članak 311. UFEU-a - Članak 312. UFEU-a - Navodno zaobilaženje članka 7. UEU-a i članka 269. UFEU-a - Navodne povrede članka 4. stavka 1., članka 5. stavka 2. i članka 13. stavka 2. UEU-a i članka 296. drugog stavka UFEU-a i Protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, kao i načela dodjeljivanja, pravne sigurnosti, proporcionalnosti i jednakosti država članica pred Ugovorima - Tvrdnja o zlouporabi ovlasti”)

(2022/C 148/11)

Jezik postupka: poljski

Stranke

Tužitelj: Republika Poljska (zastupnici: B. Majczyna i S. Żyrek, agenti)

Intervenijenti u potporu tužiteljima: Mađarska (zastupnici: M. Z. Fehér i M. M. Tátrai, agenti)

Tuženici: Europski parlament (zastupnici: R. Crowe, F. Drexler, U. Rösslein, T. Lukácsi i A. Pospíšilová Padowska, agenti), Vijeće Europske unije (zastupnici: A. de Gregorio Merino, E. Rebasti, A. Tamás i A. Sikora-Kalėda, agenti)

Intervenijenti u potporu tuženicima: Kraljevina Belgija (zastupnici: M. Jacobs, C. Pochet i L. Van den Broeck, agenti), Kraljevina Danska (zastupnici: M. Søndahl Wolff i J. Nymann-Lindegren, a zatim M. Søndahl Wolff i V. Pasternak Jørgensen, agenti), Savezna Republika Njemačka (zastupnici: J. Möller i R. Kanitz, agenti), Irska (zastupnici: M. Browne, J. Quaney i A. Joyce, agenti, uz asistenciju D. Fennelly, BL), Kraljevina Španjolska (zastupnici: J. Rodríguez de la Rúa Puig i S. Centeno Huerta, a zatim J. Rodríguez de la Rúa Puig i A. Gavela Llopis, agenti), Republika Francuska (zastupnici: A.-L. Desjonquères, A.–C. Drouant i E. Leclerc, agenti), Veliko Vojvodstvo Luksemburg (zastupnici: A. Germeaux i T. Uri, a zatim A. Germeaux, agenti), Kraljevina Nizozemska (zastupnici: M. K. Bulterman i J. Langer, agenti), Republika Finska (zastupnici: H. Leppo i S. Hartikainen, agenti), Kraljevina Švedska (zastupnici: O. Simonsson, J. Lundberg i C. Meyer-Seitz, A. Runeskjöld, H. Shev, M. Salborn Hodgson, H. Eklinder i R. Shahsavan Eriksson, agenti), Europska komisija (zastupnici: D. Calleja Crespo, J.–P. Keppenne, J. Baquero Cruz i K. Herrmann, agenti)

Izreka

1.

Tužba se odbija.

2.

Republici Poljskoj nalaže se snošenje, osim vlastitih troškova, i troškova Europskog parlamenta i Vijeća Europske unije.

3.

Kraljevina Belgija, Kraljevina Danska, Savezna Republika Njemačka, Irska, Kraljevina Španjolska, Francuska Republika, Veliko Vojvodstvo Luksemburg, Mađarska, Kraljevina Nizozemska, Republika Finska, Kraljevina Švedska i Europska komisija snosit će vlastite troškove.

(1)  SL C 138, 19. 4. 2021.

4.4.2022   

HR

Službeni list Europske unije

C 148/9

Žalba koju je 10. studenoga 2021. podnio Residencial Palladium, S.L. protiv presude Općeg suda (peto vijeće) od 1. rujna 2021. u predmetu T-566/20, Residencial Palladium/EUIPO – Palladium Gestión (Palladium Hotel Garden Beach)

(Predmet C-674/21 P)

(2022/C 148/12)

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Žalitelj: Residencial Palladium, S.L. (zastupnik: D. Solana Giménez, odvjetnik)

Druge stranke u postupku: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO), Palladium Gestión, S.L.

Rješenjem od 22. veljače 2022., Sud (vijeće za dopuštanje žalbi) nije dopustio žalbu i naložio je društvu Residencial Palladium, S.L. snošenje vlastitih troškova.

4.4.2022   

HR

Službeni list Europske unije

C 148/9

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 10. studenoga 2021. uputio Supremo Tribunal de Justiça (Portugal) – Strong Charon, Soluções de Segurança, S.A./2045-Empresa de Segurança, S.A., FL

(Predmet C-675/21)

(2022/C 148/13)

Jezik postupka: portugalski

Sud koji je uputio zahtjev

Supremo Tribunal de Justiça

Stranke glavnog postupka

Žalitelj: Strong Charon, Soluções de Segurança, S.A.

Druge stranke u postupku: 2045-Empresa de Segurança, S.A., FL

Prethodna pitanja

1.

Je li i dalje moguće tvrditi da je nepostojanje ugovorne veze između uzastopnih pružatelja usluga indicija koja upućuje na to da nije izvršen prijenos u smislu Direktive 2001/23/EZ (1), iako, kao i ostale indicije, sama za sebe nije ključna i ne može se razmatrati zasebno (presuda od 11. ožujka 1997., Ayse Süzen, C-13/95, t. 11.) (2)?

2.

Može li se – u okviru djelatnosti kao što je privatna zaštita industrijskih postrojenja, u kojoj je novi pružatelj preuzeo samo jednog od četiriju zaposlenika koji su činili gospodarsku jedinicu (pa stoga nije preuzeo većinu), u kojoj nema elemenata na temelju kojih bi se moglo zaključiti da je dotični zaposlenik imao specifična znanja i vještine kako bi se moglo tvrditi da je pružatelju prenesen ključan dio zaposlenika u pogledu znanja, i u kojoj nije izvršen prijenos nematerijalnih dobara – zaključiti da ne postoji prijenos gospodarskog subjekta, čak i ako klijent novom pružatelju usluga i dalje daje na raspolaganje određenu opremu (alarme, televiziju zatvorenog kruga, računalo), s obzirom na to da je, s jedne strane, ekonomska vrijednost koju ta oprema ima u čitavoj aktivnosti relativno niska i, s druge strane, da s ekonomskog stajališta ne bi bilo razumno (presuda od 27. veljače 2020., Grafe i Pohle, C-298/18, t. 32.) (3) od klijenta zahtijevati njezinu zamjenu?

3.

Ako „to pitanje nacionalni sud treba ocijeniti in concreto, u svjetlu kriterija koje je utvrdio Sud ([…] presud[a] od 7. kolovoza 2018., Colino Siguënza, C-472/16, EU:C:2018:646, t. 45. (4) [i presuda Grafe i Pohle, t. 27.]) i ciljeva koji se nastoje postići Direktivom 2001/23, kako su navedeni, među ostalim, u njezinoj uvodnoj izjavi 3.”, treba li uzeti u obzir to da „[c]ilj Direktive 2001/23 nije jedino zaštita interesa zaposlenika prilikom prijenosa poduzeća, nego ona također treba osigurati pravednu ravnotežu između interesa zaposlenika, s jedne strane, i interesa preuzimatelja, s druge strane” (točka 26. presude ISS Facility Services NV od 26. ožujka 2020., predmet C-344/18 (5), u kojoj se preuzima tvrdnja već iznesena u presudi od 18. srpnja 2013., Alemo-Herron, C-426/11, t. 25.) (6)?

(1)  Direktiva Vijeća 2001/23/EZ od 12. ožujka 2001. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na zaštitu prava zaposlenika kod prijenosa poduzeća, pogona ili dijelova poduzeća ili pogona (SL 2001., L 82, str. 16.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 3., str. 151.)

(2)  EU:C:1997:141

(3)  EU:C:2020:121

(4)  EU:C:2018:646

(5)  EU:C:2020:239

(6)  EU:C:2013:521

4.4.2022   

HR

Službeni list Europske unije

C 148/10

Žalba koju je 10. studenoga 2021. podnio Sony Interactive Entertainment Europe Ltd protiv presude Općeg suda (deveto vijeće) od 1. rujna 2021. u predmetu T-463/20, Sony Interactive Entertainment Europe/EUIPO

(Predmet C-678/21 P)

(2022/C 148/14)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: Sony Interactive Entertainment Europe Ltd (zastupnici: S. Malynicz, BL, M. Maier, Rechtsanwalt)

Druga stranka u postupku: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo

Rješenjem od 24. veljače 2022. Sud (vijeće za dopuštanje žalbi) odlučio je da se žalba ne dopušta i da će Sony Interactive Entertainment Europe Ltd snositi vlastite troškove.

4.4.2022   

HR

Službeni list Europske unije

C 148/10

Žalba koju je 10. studenoga 2021. podnio Sony Interactive Entertainment Europe Ltd protiv presude Općeg suda (treće vijeće) od 1. rujna 2021. u predmetu T-561/20, Sony Interactive Entertainment Europe/EUIPO

(Predmet C-679/21 P)

(2022/C 148/15)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: Sony Interactive Entertainment Europe Ltd (zastupnik: S. Malynicz, BL)

Druga stranka u postupku: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo

Rješenjem od 22. veljače 2022. Sud (vijeće za dopuštanje žalbi) odlučio je da se žalba ne dopušta i da će Sony Interactive Entertainment Europe Ltd snositi vlastite troškove.

4.4.2022   

HR

Službeni list Europske unije

C 148/11

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 15. prosinca 2021. uputio Tribunale di Napoli (Italija) – VB/Comune di Portici

(Predmet C-777/21)

(2022/C 148/16)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunale di Napoli

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: VB

Tuženik: Comune di Portici

Prethodna pitanja

Protivi li se člancima 49. i 56. Ugovora o funkcioniranju Europske unije zakonodavstvo talijanske države (u ovom slučaju, članak 93. stavci 1-bis i 7-bis Zakonodavne uredbe br. 285 iz 1992.) kojim se samozaposlenoj osobi koja boravi u Italiji dulje od 60 dana zabranjuje da u navedenoj državi prometuje vozilom koje je registrirano u drugoj državi članici i koje obično upotrebljava kako bi se u svrhu obavljanja svoje profesije (osim drugih razloga koji se odnose na njezin privatni život) kretala i prometovala u dvjema državama članicama, odnosno u državi članici boravišta i državi članici u kojoj je vozilo registrirano?

4.4.2022   

HR

Službeni list Europske unije

C 148/11

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 3. siječnja 2022. uputio Landgericht Erfurt (Njemačka) – HK/Allianz Lebensversicherungs AG

(Predmet C-2/22)

(2022/C 148/17)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Landgericht Erfurt

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: HK

Tuženik: Allianz Lebensversicherungs AG

Prethodna pitanja

1.

Protivi li se pravu Unije, osobito članku 31. Treće direktive (1) o životnom osiguranju i članku 15. stavku 1. Druge direktive (2) o životnom osiguranju, eventualno u vezi s člankom 38. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, nacionalni propis prema kojem se potpune informacije pružaju potrošačima tek nakon zahtjeva potrošača, odnosno zajedno s policom osiguranja (model „predaje police”)?

U slučaju potvrdnog odgovora: proizlazi li toga sâmo po sebi pravo potrošača na prigovor, odnosno raskid ugovora o osiguranju?

Može li se protiv takvog prava isticati prigovor gubitka ili zlouporabe prava ili postoje druga ograničenja, primjerice vremenska, u pogledu ostvarivanja prava?

2.

Je li osiguratelju koji potrošaču ili nije dostavio ili je dostavio samo pogrešnu pouku o njegovu pravu na prigovor zabranjeno da se protiv prava potrošača koja iz toga proizlaze, poput, među ostalim, prava na prigovor, pozove na gubitak prava, zlouporabu prava ili protek vremena?

3.

Je li osiguratelju koji potrošaču nije dostavio ili je dostavio samo nepotpune ili pogrešne informacije koje se pružaju potrošačima zabranjeno da se protiv prava potrošača koja iz toga proizlaze, poput, među ostalim, prava na prigovor, pozove na gubitak prava, zlouporabu prava ili protek vremena?

(1)  Direktiva Vijeća 92/96/EEZ od 10. studenoga 1992. o usklađivanju zakona i drugih propisa o izravnom životnom osiguranju i izmjeni direktiva 79/267/EEZ i 90/619/EEZ (Treća direktiva o životnom osiguranju) (SL 1992., L 360, str. 1.)

(2)  Druga direktiva Vijeća 90/619/EEZ od 8. studenoga 1990. o usklađivanju zakona i drugih propisa koji se odnose na izravno životno osiguranje, utvrđivanju odredaba za olakšanje stvarnog izvršavanja slobode pružanja usluga i izmjeni Direktive 79/267/EEZ (SL 1990., L 330, str. 50.)

4.4.2022   

HR

Službeni list Europske unije

C 148/12

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 5. siječnja 2022. uputio Conseil d'État (Belgija) – XXX/Commissaire général aux réfugiés et aux apatrides

(Predmet C-8/22)

(2022/C 148/18)

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Conseil d'État

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: XXX

Tuženik: Commissaire général aux réfugiés et aux apatrides

Prethodna pitanja

1.

Treba li članak 14. stavak 4. točku (b) Direktive 2011/95/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o standardima za kvalifikaciju državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva za ostvarivanje međunarodne zaštite, za jedinstveni status izbjeglica ili osoba koje ispunjavaju uvjete za supsidijarnu zaštitu te sadržaj odobrene zaštite (1) tumačiti na način da se njime predviđa da je prijetnja za društvo utvrđena samom činjenicom da je osoba sa statusom izbjeglice pravomoćno osuđena za osobito teško kazneno djelo ili ga treba tumačiti na način da se njime predviđa da sama pravomoćna osuđujuća presuda za osobito teško kazneno djelo nije dovoljna kako bi se utvrdilo postojanje prijetnje za društvo?

2.

Ako sama pravomoćna osuđujuća presuda za osobito teško kazneno djelo nije dovoljna za utvrđivanje postojanja prijetnje za društvo, treba li članak 14. stavak 4. točku (b) Direktive 2011/95/EU tumačiti na način da se njime zahtijeva da država članica dokaže da tužitelj nakon osuđujuće presude i dalje predstavlja prijetnju za društvo? Treba li država članica utvrditi da je ta prijetnja stvarna i trenutačna ili je dovoljno postojanje potencijalne prijetnje? Treba li članak 14. stavak 4. točku (b) Direktive 2011/95/EU, zasebno ili u vezi s načelom proporcionalnosti, tumačiti na način da se njime dopušta opoziv statusa izbjeglice samo ako je taj opoziv proporcionalan i ako je prijetnja koju osoba s tim statusom predstavlja dovoljno ozbiljna kako bi se opravdao taj opoziv?

3.

Ako država članica ne treba dokazati da tužitelj nakon osuđujuće presude i dalje predstavlja prijetnju za društvo i da je ta prijetnja stvarna, trenutačna i dovoljno ozbiljna kako bi se opravdao opoziv statusa izbjeglice, treba li članak 14. stavak 4. točku (b) Direktive 2011/95/EU tumačiti na način da podrazumijeva da je prijetnja za društvo u načelu utvrđena činjenicom da je osoba sa statusom izbjeglice pravomoćno osuđena za osobito teško kazneno djelo, ali da dotična osoba može dokazati da ne predstavlja ili više ne predstavlja takvu prijetnju?

(1)  SL 2011., L 337, str. 9.

4.4.2022   

HR

Službeni list Europske unije

C 148/13

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 6. siječnja 2022. uputio Okresný súd Prešov (Slovačka) – UR/365.bank a.s.

(Predmet C-12/22)

(2022/C 148/19)

Jezik postupka: slovački

Sud koji je uputio zahtjev

Okresný súd Prešov

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: UR

Tuženik: 365.bank a.s.

Prethodna pitanja

1.

Odgovaraju li podaci iz ugovora o potrošačkom kreditu sklopljenog 21. prosinca 2016., navedeni u ovom rješenju, jasnom i sažetom definiranju vrste kredita u skladu s člankom 10. stavkom 2. točkom (a) Direktive 2008/48/EZ (1)?

2.

Odgovaraju li podaci iz ugovora o potrošačkom kreditu sklopljenog 21. prosinca 2016., navedeni u ovom rješenju, jasnom i sažetom definiranju trajanja ugovora o kreditu u skladu s člankom 10. stavkom 2. točkom (c) Direktive 2008/48/EZ?

3.

Odgovaraju li podaci iz ugovora o potrošačkom kreditu sklopljenog 21. prosinca 2016., navedeni u ovom rješenju, jasnom i sažetom definiranju vrste kredita u skladu s člankom 10. stavkom 2. točkom (g) Direktive 2008/48/EZ te,

—

treba li ugovor o potrošačkom kreditu sadržavati matematičku formulu za izračun EGKS-a, uključujući osnovne varijable, kao i sam izračun,

—

je li dovoljno da ugovor o potrošačkom kreditu sadržava varijable potrebne za izračun EGKS-a ili ih treba ponovno navesti i izričito istaknuti da je riječ o pretpostavkama za izračun EGKS-a?

4.

Može li se Direktiva 93/13/EEZ (2) tumačiti na način da se njome zahtijeva da nacionalni propisi ili nacionalna praksa obvezuju sud da ugovornu odredbu proglasi nepoštenom i nakon prestanka ugovornog odnosa, kao što je to slučaj u ovom predmetu?

5.

Protivi li se Direktivi Vijeća 93/13/EEZ u cijelosti, osobito njezinoj petoj uvodnoj izjavi (budući da potrošači uglavnom ne poznaju zakonske propise kojima se u drugim državama članicama uređuju ugovori o prodaji robe ili usluga; budući da ih nedovoljno poznavanje može odvratiti od izravnog sklapanja poslova kupovine robe ili usluga u drugoj državi članici) sudska praksa koja, u slučaju navodnog nepostojanja obveznog elementa ugovora o potrošačkom kreditu, pretpostavlja da je ta okolnost bila poznata potrošaču već u trenutku potpisivanja ugovora o kreditu, osobito u slučaju kada je potrošač zasebno potvrdio da se upoznao s ugovorom o kreditu potpisivanjem drugih povezanih dokumenata o kreditu (primjerice obrazac standardnih informacija o potrošačkom kreditu, popis primljenih dokumenata itd.)?

6.

Protivi li se načelu zaštite potrošača i načelu djelotvornosti to da se nacionalnim pravom za podnošenje tužbe za povrat neosnovano stečene koristi koju je stekao dobavljač na štetu potrošača predviđa subjektivni, ali i objektivni rok zastare koji se temelji na neutralnom kriteriju (nastupanje stjecanja bez osnove) na način da se utvrđivanje početka roka zastare ne prepušta isključivo potrošaču, a time i da dobavljač nema stvarnu mogućnost obrane isticanjem prigovora zastare?

7.

Je li u skladu s načelom zaštite potrošača i načelom djelotvornosti da se svaki nedostatak u ugovoru o potrošačkom kreditu koji je pripremio dobavljač bezuvjetno smatra posljedicom namjernog postupanja dobavljača?

8.

Treba li načelo djelotvornosti iz presuda Suda Europske unije navedenih u nastavku tumačiti na način da rok zastare za neosnovano stečenu korist po osnovi beskamatnog i besplatnog kredita zbog nedostatka treba početi teći tek u trenutku u kojem sud donese odluku o tom nedostatku (primjerice utvrđenjem beskamatne i besplatne prirode kredita)?

9.

U kojem trenutku, u skladu s načelom djelotvornosti primijenjenim u presudama Suda navedenima u nastavku, treba početi teći rok zastare?

(1)  Direktiva 2008/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o ugovorima o potrošačkim kreditima i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 87/102/EEZ (SL 2008., L 133, str. 66.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 13., str. 58.).

(2)  Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL 1993., L 95, str. 29.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 12., str. 24.).

4.4.2022   

HR

Službeni list Europske unije

C 148/14

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 11. siječnja 2022. uputio Verwaltungsgericht Wiesbaden (Njemačka) – UF/Land Hessen

(Predmet C-26/22)

(2022/C 148/20)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Verwaltungsgericht Wiesbaden

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: UF

Tuženik: Land Hessen

Intervenijent: SCHUFA Holding AG

Prethodna pitanja

1.

Treba li članak 77. stavak 1., u vezi s člankom 78. stavkom 1. Uredbe (EU) 2016/679 (1) tumačiti na način da ishod do kojeg je došlo nadzorno tijelo, o kojem to tijelo obavještava ispitanika,

(a)

ima prirodu odluke o peticiji? Ima li to za posljedicu da se sudski nadzor odluke o pritužbi koju je donijelo nadzorno tijelo na temelju članka 78. stavka 1. Opće uredbe o zaštiti podataka u načelu odnosi samo na to je li to tijelo rješavalo pritužbu, je li primjereno ispitalo predmet pritužbe i obavijestilo podnositelja pritužbe o ishodu provjere

ili

(b)

taj ishod treba smatrati odlukom tijela o meritumu? Ima li to za posljedicu da sud na temelju članka 78. stavka 1. Opće uredbe o zaštiti podataka treba u potpunosti meritorno ispitati odluku o pritužbi koju je donijelo nadzorno tijelo, pri čemu u pojedinačnom slučaju, primjerice u slučaju potpunog smanjenja diskrecijske ovlasti, sud može obvezati nadzorno tijelo da primijeni konkretnu mjeru u smislu članka 58. Opće uredbe o zaštiti podataka?

2.

Je li pohrana podataka u privatnoj agenciji za provjeru kreditne sposobnosti, u kojoj se, a da za to ne postoji konkretan razlog, pohranjuju osobni podaci iz javnog registra kao što su „nacionalne baze podataka” u smislu članka 79. stavaka 4. i 5. Uredbe (EU) 2015/848 (2) kako bi se na zahtjev mogli pružiti podaci, u skladu s člancima 7. i 8. Povelje Europske unije o temeljnim pravima?

3.

a

Dopušta li se u načelu postojanje paralelnih baza podataka (osobito baza podataka agencije za provjeru kreditne sposobnosti), koje se uspostavljaju uz državne baze podataka i u kojima se podaci iz državnih baza podataka (u ovom slučaju obavijesti o nesolventnosti) pohranjuju dulje nego što se to uređuje strogo ograničenim okvirom iz Uredbe (EU) 2015/848 u vezi s nacionalnim pravom?

b

U slučaju potvrdnog odgovora na pitanje 3.a, proizlazi li iz prava na zaborav u skladu s člankom 17. stavkom 1. točkom (d) Opće uredbe o zaštiti podataka da te podatke treba obrisati ako je isteklo trajanje obrade koje se predviđa u pogledu javnog registra?

4.

U mjeri u kojoj kao jedina pravna osnova za pohranu podataka u privatnim agencijama za provjeru kreditne sposobnosti u pogledu podataka koji su također pohranjeni u javnim registrima dolazi u obzir članak 6. stavak 1. podstavak 1. točka (f) Opće uredbe o zaštiti podataka, treba li potvrditi da postoji legitimni interes agencije za provjeru kreditne sposobnosti već u slučaju kad ta agencija preuzima podatke iz javnog registra a da za to nema konkretan razlog, kako bi ti podaci bili dostupni u slučaju podnošenja zahtjeva?

5.

Smije li se kodeksima ponašanja koje su odobrila nadzorna tijela na temelju članka 40. Opće uredbe o zaštiti podataka i kojima se predviđaju rokovi za provjeru i brisanje, a koji premašuju rokove za pohranu u pogledu javnih registara, osloboditi obveze odvagivanja propisane člankom 6. stavkom 1. podstavkom 1. točkom (f) Opće uredbe o zaštiti podataka?

(1)  Uredba Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL 2016., L 119, str. 1. te ispravci SL 2018., L 127, str. 2. i SL 2021., L 74, str. 35.)

(2)  Uredba Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2015. o postupku u slučaju nesolventnosti (SL 2015., L 141, str. 19. i ispravak SL 2016., L 349, str. 9.)

4.4.2022   

HR

Službeni list Europske unije

C 148/15

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 26. siječnja 2022. uputio Tribunale Amministrativo Regionale per la Lombardia (Italija) – VZ/CA

(Predmet C-53/22)

(2022/C 148/21)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunale Amministrativo Regionale per la Lombardia

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: VZ

Tuženik: CA

Prethodna pitanja

1.

Protivi li se članku 1. stavku 3. Direktive 89/665 (1) da se ponuditelju koji je konačno isključen iz postupka odabira ugovaratelja uskrati mogućnost da, kako bi mogao sudjelovati u ponovno pokrenutom postupku, zatraži pravnu zaštitu protiv odbijanja poništenja dodjele kada namjerava dokazati da su uspješni ponuditelj i svi drugi ponuditelji koji su uspješno rangirani počinili teški profesionalni propust koji se odnosi na to da su sklopili protutržišne sporazume, što se utvrdilo u sudskom postupku tek nakon isključenja prvonavedenog ponuditelja?

2.

Protivi li se članku 1. stavku 3. Direktive 89/665 i načelima [prava Europske unije] u području zaštite tržišnog natjecanja to da se upravnom sudu onemogućuje ispitivanje tužbe koju je ponuditelj koji je konačno isključen iz postupka odabira ugovaratelja podnio protiv odluke javnog naručitelja kojom je taj naručitelj odbio izvršiti svoju ovlast za preispitivanje akata o sudjelovanju i dodjeli u korist ponuditelja koji su sklopili protutržišne sporazume u istom području koje je predmet postupka, a što se utvrdilo u sudskom postupku?

(1)  Direktiva Vijeća 89/665/EEZ od 21. prosinca 1989. o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na primjenu postupaka kontrole na sklapanje ugovora o javnoj nabavi robe i javnim adovima (SL 1989., L 395, str. 33.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 6., str. 3. i ispravak SL 2016., L 63, str. 44.)

4.4.2022   

HR

Službeni list Europske unije

C 148/16

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 28. siječnja 2022. uputio tribunal de première instance de Liège (Belgija) – PL/État belge

(Predmet C-56/22)

(2022/C 148/22)

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunal de première instance de Liège

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: PL

Tuženik: État belge

Prethodna pitanja

Primjenjuje li se pravo Unije, konkretno odredbe Povelje Europske unije o temeljnim pravima i Direktive 2008/115/EZ (1) na praksu države članice koja joj omogućuje da na licu mjesta uredi status stranca za kojeg se utvrdi da u njoj nezakonito boravi? Ako je odgovor potvrdan, treba li članke 5., 6. i 13. Direktive 2008/115/EZ, u vezi s [uvodnim izjavama 6. i 24.], i člancima 1., 7., 14., 20., 21., 24. i 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima tumačiti na način da, ako država članica predviđa izdavanje autnomne boravišne dozvole ili drugog odobrenja kojim se dodjeljuje pravo na boravak zbog suosjećanja, humanitarnih ili drugih razloga državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi na njezinu državnom području, ona može, s jedne strane, od navedenog državljanina zahtijevati da prethodno dokaže da ne može podnijeti zahtjev u svojoj zemlji podrijetla i, s druge strane, u svojem zakonodavstvu ne propisati, a fortiori objektivne, uvjete i kriterije kojima se može opravdati to suosjećanje, humanitarni ili drugi razlozi, (bilo u pogledu dopuštenosti, zahtijevanjem dokaza o iznimnim okolnostima a da se one pritom ne definiraju, ili u pogledu osnovanosti, time što se ne predviđa nikakav objektivan kriterij za utvrđivanje razloga, osobito humanitarnih, koji opravdavaju odobrenje boravka) što odgovor na takav zahtjev čini nepredvidljivim, pa čak i proizvoljnim? Ako se ti kriteriji mogu ne predvidjeti zakonodavstvom, u slučaju odbijanja, nije li pravo na djelotvoran pravni lijek ugroženo činjenicom da je jedini uspostavljeni pravni lijek strogo zakonom propisan uz isključenje bilo kakvog razmatranja o prikladnosti?

(1)  Direktiva 2008/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o zajedničkim standardima i postupcima država članica za vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom (SL L 348, 24.12.2008., str. 98.).

4.4.2022   

HR

Službeni list Europske unije

C 148/16

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 2. veljače 2022. uputio Verwaltungsgericht Wiesbaden (Njemačka) – AB/Land Hessen

(Predmet C-64/22)

(2022/C 148/23)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Verwaltungsgericht Wiesbaden

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: AB

Tuženik: Land Hessen

Intervenijent: SCHUFA Holding AG

Prethodna pitanja

1.

Treba li članak 77. stavak 1., u vezi s člankom 78. stavkom 1. Uredbe (EU) 2016/679 (1) tumačiti na način da ishod do kojeg je došlo nadzorno tijelo, o kojem to tijelo obavještava ispitanika,

(a)

ima prirodu odluke o peticiji? Ima li to za posljedicu da se sudski nadzor odluke o pritužbi koju je donijelo nadzorno tijelo na temelju članka 78. stavka 1. Opće uredbe o zaštiti podataka u načelu odnosi samo na to je li to tijelo rješavalo pritužbu, je li primjereno ispitalo predmet pritužbe i obavijestilo podnositelja pritužbe o ishodu provjere

ili

(b)

taj ishod treba smatrati odlukom tijela o meritumu? Ima li to za posljedicu da sud na temelju članka 78. stavka 1. Opće uredbe o zaštiti podataka treba u potpunosti meritorno ispitati odluku o pritužbi koju je donijelo nadzorno tijelo, pri čemu u pojedinačnom slučaju, primjerice u slučaju potpunog smanjenja diskrecijske ovlasti, sud može obvezati nadzorno tijelo da primijeni konkretnu mjeru u smislu članka 58. Opće uredbe o zaštiti podataka?

2.

Je li pohrana podataka u privatnoj agenciji za provjeru kreditne sposobnosti, u kojoj se, a da za to ne postoji konkretan razlog, pohranjuju osobni podaci iz javnog registra kao što su „nacionalne baze podataka” u smislu članka 79. stavaka 4. i 5. Uredbe (EU) 2015/848 (2) kako bi se na zahtjev mogli pružiti podaci, u skladu s člancima 7. i 8. Povelje Europske unije o temeljnim pravima?

3.

a

Dopušta li se u načelu postojanje paralelnih baza podataka (osobito baza podataka agencije za provjeru kreditne sposobnosti), koje se uspostavljaju uz državne baze podataka i u kojima se podaci iz državnih baza podataka (u ovom slučaju obavijesti o nesolventnosti) pohranjuju dulje nego što se to uređuje strogo ograničenim okvirom iz Uredbe (EU) 2015/848 u vezi s nacionalnim pravom?

3.b

U slučaju potvrdnog odgovora na pitanje 3.a, proizlazi li iz prava na zaborav u skladu s člankom 17. stavkom 1. točkom (d) Opće uredbe o zaštiti podataka da te podatke treba obrisati ako je isteklo trajanje obrade koje se predviđa u pogledu javnog registra?

4.

U mjeri u kojoj kao jedina pravna osnova za pohranu podataka u privatnim agencijama za provjeru kreditne sposobnosti u pogledu podataka koji su također pohranjeni u javnim registrima dolazi u obzir članak 6. stavak 1. podstavak 1. točka (f) Opće uredbe o zaštiti podataka, treba li potvrditi da postoji legitimni interes agencije za provjeru kreditne sposobnosti već u slučaju kad ta agencija preuzima podatke iz javnog registra a da za to nema konkretan razlog, kako bi ti podaci bili dostupni u slučaju podnošenja zahtjeva?

5.

Smije li se kodeksima ponašanja koje su odobrila nadzorna tijela na temelju članka 40. Opće uredbe o zaštiti podataka i kojima se predviđaju rokovi za provjeru i brisanje, a koji premašuju rokove za pohranu u pogledu javnih registara, osloboditi obveze odvagivanja propisane člankom 6. stavkom 1. podstavkom 1. točkom (f) Opće uredbe o zaštiti podataka?

(1)  Uredba Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL 2016., L 119, str. 1. te ispravci SL 2018., L 127, str. 2. i SL 2021., L 74, str. 35.)

(2)  Uredba Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2015. o postupku u slučaju nesolventnosti (SL 2015., L 141, str. 19. i ispravak SL 2016., L 349, str. 9.)

4.4.2022   

HR

Službeni list Europske unije

C 148/17

Tužba podnesena 8. veljače 2022. – Europska komisija/Republika Bugarska

(Predmet C-85/22)

(2022/C 148/24)

Jezik postupka: bugarski

Stranke

Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: Gr. Koleva, C. Hermes)

Tuženik: Republika Bugarska

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Suda zahtijeva da

1.

utvrdi da je Republika Bugarska povrijedila svoje obveze iz članka 4. stavka 4. i članka 6. stavka 1. Direktive 92/43/EEZ o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore (Direktiva o staništima) (1) time što

—

nije što je prije moguće, a najkasnije u roku od šest godina, odredila kao posebna područja očuvanja (u daljnjem tekstu: PPO) 194 od ukupno 229 područja, koja su Odlukama 2009/93/EZ, 2009/91/EZ i 2009/92/EZ od 12. prosinca 2008. i Odlukom 2013/23/EZ od 16. studenoga 2021. usvojena kao područja od značaja za Zajednicu (u daljnjem tekstu: PZZ);

—

je sustavno i ustrajno povređivala svoje obveze o određivanju posebnih detaljnih ciljeva zaštite;

—

je sustavno i ustrajno povređivala svoje obveze o određivanju potrebnih mjera zaštite koje odgovaraju ekološkim zahtjevima prirodnih stanišnih tipova iz Priloga I. i vrstama iz Priloga II. koji su prisutni na tim područjima i

—

nije pravilno prenijela članak 6. stavak 1. u nacionalno pravo.

2.

naloži Republici Bugarskoj snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Ovaj slučaj odnosi se na nepravilno prenošenje članka 6. stavka 1. i nepravilnu primjenu članka 4. stavka 4. i članka 6. stavka 1. Direktive o staništima od strane Republike Bugarske.

Člankom 4. stavkom 4. Direktive o staništima zahtijeva se, među ostalim: kad se područje od značaja za Zajednicu usvoji u skladu s postupkom utvrđenim u stavku 2., dotična država članica ga određuje kao PPO što je prije moguće, a najkasnije u roku od šest godina. U svojoj presudi u predmetu C-849/19, Komisija/Grčka (EU:C:2020:1047), Sud je pojasnio da su države članice dužne odrediti i konkretne ciljeve zaštite za svaki PPO. U skladu s člankom 6. stavkom 1. Direktive o staništima, u okviru PPO-a države članice utvrđuju potrebne mjere za očuvanje koje prema potrebi uključuju odgovarajuće planove upravljanja, posebno priređene za ta područjima ili integrirane u druge razvojne planove te odgovarajuće zakonske, administrativne ili ugovorne mjere koje odgovaraju ekološkim zahtjevima prirodnih stanišnih tipova iz Priloga I. i vrstama iz Priloga II. koji su prisutni na tim područjima.

Prema Komisijinu mišljenju, Republika Bugarska nije ispunila svoje sljedeće obveze iz gore navedenih odredaba: pravodobno određivanje PPO-a; utvrđenje posebnih detaljnih ciljeva zaštite za područja; utvrđenje nužnih mjera zaštite; i pravilno prenošenje članka 6. stavka 1. Direktive o staništima u nacionalno pravo.

(1)  SL. 1992., L 206, str. 7. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 2., str. 14.)

4.4.2022   

HR

Službeni list Europske unije

C 148/18

Tužba podnesena 15. veljače 2022. – Europska komisija/Rumunjska

(Predmet C-109/22)

(2022/C 148/25)

Jezik postupka: rumunjski

Stranke

Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: L. Nicolae, E. Sanfrutos Cano, agenti)

Tuženik: Rumunjska

Tužbeni zahtjev

Komisija od Suda zahtijeva da:

—

utvrdi da je Rumunjska, time što nije poduzela sve potrebne mjere kako bi se uskladila s presudom Suda u predmetu C-301/17, Komisija/Rumunjska (1), povrijedila obveze koje ima na temelju članka 260. stavka 1. UFEU-a;

—

naloži Rumunjskoj, u skladu s odredbama članka 260. stavka 2. UFEU-a, plaćanje novčane kazne u iznosu od 29 781,30 eura zbog povrede obveze poduzimanja potrebnih mjera kako bi se uskladila s presudom Suda u predmetu C-301/17, Komisija/Rumunjska, za svaki dan zakašnjenja počevši od dana donošenja presude u ovom predmetu do poduzimanja svih potrebnih mjera za usklađivanje s presudom u predmetu C-301/17, Komisija/Rumunjska;

—

naloži Rumunjskoj, u skladu s odredbama članka 260. stavka 2. UFEU-a, plaćanje paušalnog iznosa u visini dnevnog iznosa od 3 311,50 eura pomnoženog s brojem dana koji su protekli između dana nakon donošenja presude u predmetu C-301/17, Komisija/Rumunjska, i datuma kada je Rumunjska poduzela sve potrebne mjere kako bi se uskladila s navedenom presudom ili, ako Rumunjska ne poduzme te mjere, datuma donošenja presude Suda u ovom predmetu, pod uvjetom da je prekoračen minimalan paušalni iznos od 1 643 000 eura;

—

naloži Rumunjskoj snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Tužba koju je Europska komisija podnijela protiv Rumunjske odnosi se na neispunjenje od strane navedene države članice obveze poduzimanja svih potrebnih mjera kako bi se uskladila s presudom Suda u predmetu C-301/17, s obzirom na to da 44 od 68 odlagališta otpada koja su predmet te presude još nije zatvoreno u skladu s Direktivom Vijeća 1999/31/EZ od 26. travnja 1999. o odlagalištima otpada (2).

Komisija smatra da se Rumunjska, kako bi opravdala neizvršenje presude Suda, ne može pozivati na potpuno unutarnje situacije, kao što je potreba provođenja studija izvedivosti, provođenje postupka izvlaštenja, upravnih postupaka ili to da gospodarski subjekti koji upravljaju predmetnim odlagalištima nisu poduzeli potrebne mjere.

Slijedom toga, Komisija predlaže da se Rumunjskoj, zbog toga što nije provela presudu Suda, naloži plaćanje novčane kazne u iznosu od 29 781,30 eura za svaki dan zakašnjenja počevši od dana donošenja presude u ovom predmetu do poduzimanja svih potrebnih mjera za usklađivanje s presudom u predmetu C-301/17. Kako bi se osiguralo da se napredak Rumunjske može nadzirati, provjeriti i uzeti u obzir, Komisija predlaže da se novčana kazna za svaki dan zakašnjenja izračunava za razdoblja od 6 mjeseci od zakašnjenja u provođenju mjera potrebnih za usklađivanje s presudom u predmetu C-301/17, koristeći silaznu formulu, na temelju koje se ukupnost iznosa koji se odnose na ta razdoblja smanjuje za postotak koji odgovara udjelu koji predstavlja broj odlagališta otpada koji su usklađeni s odredbama Direktive 1999/31.

Komisija nadalje predlaže da se Rumunjskoj naloži plaćanje paušalnog iznosa u visini dnevnog iznosa od 3 311,50 eura pomnoženog s brojem dana koji su protekli između dana nakon donošenja presude u predmetu C-301/17 i datuma kada je Rumunjska poduzela sve potrebne mjere kako bi se uskladila s navedenom presudom ili, ako Rumunjska ne poduzme te mjere, datuma donošenja presude Suda u ovom predmetu, pod uvjetom da minimalan paušalni iznos bude 1 643 000 eura.

Iznos te novčane kazne utvrđen je uzimajući u obzir ozbiljnost povrede, njezino trajanje kao i potrebu osiguranja odvraćajućeg učinka sankcija, ovisno o financijskoj sposobnosti te države članice, primjenom faktora „n”.

(1)  Presuda od 18. listopada 2018., Komisija/Rumunjska (C-301/17, EU:C:2018:846)

(2)  SL 1999, L 182, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 34., str. 14.)

4.4.2022   

HR

Službeni list Europske unije

C 148/19

Tužba podnesena 18. veljače 2022. – Europska komisija/Savezna Republika Njemačka

(Predmet C-116/22)

(2022/C 148/26)

Jezik postupka: njemačka

Stranke

Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: C. Hermes, M. Noll-Ehlers, agenti)

Tuženik: Savezna Republika Njemačka

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Suda zahtijeva da:

1.

utvrdi da je Savezna Republika Njemačka

—

povrijedila članak 4. stavak 4. Direktive 92/43/EEZ (1) time što 88 od 4 606 područja, za koja je istekao rok od šest godina iz te odredbe, nije odredila kao posebna područja očuvanja;

—

povrijedila članak 4. stavak 4. Direktive 92/43 time što za 88 od 4 606 područja o kojima je riječ nije utvrdila nikakve ciljeve očuvanja te usto prilikom utvrđivanja ciljeva očuvanja općenito i strukturno provodi praksu koja ne ispunjava pravne zahtjeve te odredbe;

—

povrijedila članak 6. stavak 1. Direktive 92/43 time što za 737 od 4 606 područja o kojima je riječ nije utvrdila nikakve mjere očuvanja te usto prilikom utvrđivanja mjera očuvanja općenito i strukturno provodi praksu koja ne ispunjava pravne zahtjeve te odredbe;

2.

naloži Saveznoj Republici Njemačkoj snošenje troškova postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Ovom tužbom Europska Komisija ističe povredu obveze Savezne Republike Njemačke da u skladu s Direktivom 92/43/EEZ poduzme potrebne mjere u pogledu određivanja i upravljanja svojom mrežom Natura 2000.

Kao prvo, Njemačka povređuje svoju obvezu iz članka 4. stavka 4. direktive time što 88 od 4 606 područja, za koja je istekao rok od šest godina iz te odredbe, u trenutku koji je relevantan za povredu obveze iz Ugovora nije odredila kao posebna područja očuvanja.

Kao drugo, Njemačka ne poštuje svoju obvezu iz članka 4. stavka 4. direktive da definira dovoljno individualizirane ciljeve očuvanja time što za 88 od 4 606 područja o kojima je riječ nije utvrdila nikakve ciljeve očuvanja te usto prilikom utvrđivanja ciljeva očuvanja općenito i sustavno provodi praksu koja ne ispunjava pravne zahtjeve te odredbe. U skladu s člankom 4. stavkom 4. direktive, ciljevi očuvanja moraju biti kvantificirani i mjerljivi, moraju jasno razlikovati između cilja „povrata u stanje” i cilja „očuvanja” relevantnih dobara dotičnog područja koja treba zaštititi i moraju biti utvrđeni u općim obvezujućim pravnim aktima. Njemačka praksa u vezi s ciljevima očuvanja ne ispunjava te zahtjeve.

Kao treće, Njemačka protivno svojoj obvezi iz članka 6. stavka 1. direktive nije utvrdila potrebne mjere očuvanja. Njemačka za 737 od 4 606 područja o kojima je riječ nije utvrdila nikakve mjere očuvanja te usto prilikom utvrđivanja mjera očuvanja općenito i strukturno povređuje zahtjeve iz članka 6. stavka 1. direktive prema kojem se mjere očuvanja moraju zasnivati na dovoljno individualiziranim ciljevima očuvanja.

(1)  Direktiva Vijeća od 21. svibnja 1992, o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore (SL 1992., L 206, str. 7.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 2., str. 14.)

Opći sud

4.4.2022   

HR

Službeni list Europske unije

C 148/21

Presuda Općeg suda od 9. veljače 2022. – GEA Group/Komisija

(Predmet T-195/19) (1)

(„Tržišno natjecanje - Zabranjeni sporazumi - Europska tržišta kositrenih stabilizatora i toplinskih stabilizatora ESBO/esteri - Odluka kojom se utvrđuje povreda članka 81. UEZ-a - Poništenje odluke kojom se izmjenjuje prvotna odluka - Odluka kojom se odbija zahtjev za povrat novčane kazne - Tužba za poništenje - Akt koji se može pobijati - Pravni interes - Dopuštenost - Članak 266. stavak 1. UFEU-a”)

(2022/C 148/27)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: GEA Group AG (Düsseldorf, Njemačka) (zastupnici: I. du Mont, R. van der Hout i C. Wagner, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: P. Rossi, V. Bottka i T. Baumé, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a za poništenje Odluke Komisije Ares(2019) 283284 od 24. siječnja 2019. kojom je odbijen tužiteljev zahtjev za povrat novčane kazne plaćene na temelju Odluke Komisije C(2009) 8682 final od 11. studenoga 2009. o postupku primjene članka 81. UEZ-a i članka 53. Sporazuma o EGP-u (predmet COMP/38.589 – Toplinski stabilizatori).

Izreka

1.

Tužba se odbija.

2.

Društvo GEA Group AG snosit će, osim vlastitih troškova, i troškove Europske komisije.

(1)  SL C 206, 17. 6. 2019.

4.4.2022   

HR

Službeni list Europske unije

C 148/21

Presuda Općeg suda od 9. veljače 2022. – Heitec/EUIPO – Hetec Datensysteme (HEITEC)

(Predmet T-520/19) (1)

(„Žig Europske unije - Postupak opoziva - Verbalni žig Europske unije HEITEC - Neuzimanje u obzir dokaza podnesenih pred Odjelom za poništaje i pred žalbenim vijećem - Članak 95. stavak 2. Uredbe (EU) 2017/1001 - Nepostojanje stvarne uporabe žiga - Članak 51. stavak 1. točka (a) Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji je postao članak 58. stavak 1. točka (a) Uredbe 2017/1001) - Pravilo 40. stavak 5. Uredbe (EZ) br. 2868/95 (koji je postao članak 19. stavak 1. Delegirane uredbe (EU) 2018/625)”)

(2022/C 148/28)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Heitec AG (Erlangen, Njemačka) (zastupnik: G. Wagner, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnik: D. Hanf, agent)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: Hetec Datensysteme GmbH (München, Njemačka) (zastupnici: A. Kockläuner i O. Nilgen, odvjetnici)

Predmet

Tužba protiv odluke drugog žalbenog vijeća EUIPO-a od 23. travnja 2019. (predmet R 1171/2018-2), u vezi s postupkom opoziva između društava Hetec Datensysteme i Heitec.

Izreka

1.

Tužba se odbija.

2.

Društvu Heitec AG nalaže se snošenje troškova.

(1)  SL C 312, 16. 9. 2019.

4.4.2022   

HR

Službeni list Europske unije

C 148/22

Presuda Općeg suda od 9. veljače 2022. – Companhia de Seguros Índico/Komisija

(Predmet T-672/19) (1)

(„Javna nabava - Financijska uredba - Trogodišnje isključenje iz postupaka javne nabave i dodjele bespovratnih sredstava financiranih iz EDF-a i općeg proračuna Unije - Načelo dobre vjere - Zlouporaba prava - Očita pogreška u ocjeni - Proporcionalnost”)

(2022/C 148/29)

Jezik postupka: portugalski

Stranke

Tužitelj: Companhia de Seguros Índico SA (Maputo, Mozambik) (zastupnik: R. Oliveira, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija (zastupnik: I. Melo Sampaio, agent)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a za poništenje odluke Komisije od 18. srpnja 2019. o trogodišnjem isključenju tužitelja iz postupaka javne nabave i dodjele bespovratnih sredstava financiranih iz općeg proračuna Europske unije i Europskog razvojnog fonda (ERF) i iz odabira za korištenje Unijinim sredstvima, kao i za objavu informacija koje se odnose na to isključenje.

Izreka

1.

Tužba se odbija.

2.

Društvu Companhia de Seguros Índico SA nalaže se snošenje troškova.

(1)  SL C 399, 25. 11. 2019.

4.4.2022   

HR

Službeni list Europske unije

C 148/23

Presuda Općeg suda od 9. veljače 2022. – Sped-Pro/Komisija

(Predmet T-791/19) (1)

(„Tržišno natjecanje - Zloporaba vladajućeg položaja - Tržište usluga željezničkog prijevoza robe - Odluka o odbacivanju pritužbe - Članak 7. Uredbe (EZ) br. 773/2004 - Razuman rok - Interes Unije da nastavi s ispitivanjem pritužbe - Određivanje tijela koje je najmjerodavnije za ispitivanje pritužbe - Kriteriji - Očita pogreška u ocjeni - Sustavni ili opći nedostaci u pogledu poštovanja vladavine prava - Opasnost od povrede prava podnositelja pritužbe u slučaju njezina odbacivanja - Obveza obrazlaganja”)

(2022/C 148/30)

Jezik postupka: poljski

Stranke

Tužitelj: Sped-Pro S.A. (Varšava, Poljska) (zastupnik: M. Kozak, odvjetnica)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: J. Szczodrowski, L. Wildpanner i P. van Nuffel, agenti)

Intervenijent u potporu tuženiku: Republika Poljska (zastupnik: B. Majczyna, agent)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a kojim se traži poništenje Odluke Komisije C(2019) 6099 final od 12. kolovoza 2019. (predmet AT.40459 – Otprema tereta željeznicom u Poljskoj – PKP Cargo) kojom je odbačena pritužba koju je tužitelj podnio u vezi s navodnim povredama članka 102. UFEU-a na tržištu usluga željezničkog prijevoza robe u Poljskoj,

Izreka

1.

Poništava se Odluka Komisije C(2019) 6099 final od 12. kolovoza 2019. (predmet AT.40459 – Otprema tereta željeznicom u Poljskoj – PKP Cargo).

2.

Komisiji se nalaže snošenje vlastitih troškova i troškova društva Sped-Pro S. A.

3.

Republika Poljska snosit će vlastite troškove.

(1)  SL C 27, 27. 1. 2020.

4.4.2022   

HR

Službeni list Europske unije

C 148/23

Presuda Općeg suda od 23. veljače 2022. – OJ/Komisija

(Predmet T-709/20) (1)

(„Javna služba - Dužnosnici - Zapošljavanje - Interni natječaj EPSO/AD/380/19 - Odluka o odbijanju produljenja rokova za testiranje u okviru natječaja - Rokovi određeni za polaganje selekcijskog testa u centru za testiranje - Pravo na pošteno suđenje - Dužnost brižnog postupanja - Jednako postupanje”)

(2022/C 148/31)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: OJ (zastupnik: H.-E. von Harpe, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: L. Hohenecker i. Melo Sampaio, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 270. UFEU-a za, u bitnome, poništenje odluke Europskog ureda za odabir osoblja (EPSO) od 30. siječnja 2020., kojom je taj ured odbio produljiti rok za selekcijski test u okviru natječaja EPSO/AD/380/19.

Izreka

1.

Tužba se odbija.

2.

Osobi OJ nalaže se snošenje troškova, uključujući onih nastalih u postupku privremene pravne zaštite.

(1)  SL C 28, 25. 1. 2021.

4.4.2022   

HR

Službeni list Europske unije

C 148/24

Rješenje Općeg suda od 11. veljače 2022. – OP/Komisija

(Predmet T-736/20) (1)

(„Javna služba - Dužnosnici - Postupak zapošljavanja - Otvoreni natječaj EPSO/AST/147/19 - Odluka o neuvrštavanju tužiteljeva imena na popis uspješnih kandidata na natječaju - Obveza obrazlaganja - Jednako postupanje”)

(2022/C 148/32)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: OP (zastupnik: S. Pappas, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: I. Melo Sampaio i L. Vernier, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 270. UFEU-a kojim se traži poništenje odluke povjerenstva za odabir otvorenog natječaja EPSO/AST/147/19 od 5. veljače 2020. o neuvrštavanju tužiteljeva imena na popis uspješnih kandidata na navedenom natječaju.

Izreka

1.

Tužba se odbija kao očito pravno neosnovana.

2.

Osobi OP nalaže se snošenje troškova..

(1)  SL C 79, 8. 3. 2021.

4.4.2022   

HR

Službeni list Europske unije

C 148/24

Rješenje Općeg suda od 4. veljače 2022. – ultra air/EUIPO – Donaldson Filtration Deutschland (ultrafilter international)

(Predmet T-67/21) (1)

(„Žig Europske unije - Postupci za proglašenje žiga ništavim i za opoziv - Verbalni žig Europske unije ultrafilter international - Zahtjev za pretvaranje u prijavu nacionalnog žiga - Postupak opoziva koji je postao bespredmetan - Očito pravno neosnovana tužba”)

(2022/C 148/33)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: ultra air GmbH (Hilden, Njemačka) (zastupnik: C. König, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnik: E. Markakis, agent)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: Donaldson Filtration Deutschland GmbH (Haan, Njemačka) (zastupnik: N. Siebertz, odvjetnica)

Predmet

Tužba protiv odluke drugog žalbenog vijeća EUIPO-a od 5. studenoga 2020. (predmet R 271/2020-2), u vezi s postupkom opoziva između društava ultra air i Donaldson Filtration Deutschland.

Izreka

1.

Tužba se odbija.

2.

Društvu ultra air GmbH nalaže se snošenje troškova.

(1)  SL C 88, 15. 3. 2021.

4.4.2022   

HR

Službeni list Europske unije

C 148/25

Rješenje Općeg suda od 11. veljače 2022. – Calrose Rice/EUIPO – Ricegrowers (Sunwhite)

(Predmet T-459/21) (1)

(„Žig Europske unije - Postupak povodom prigovora - Prijava figurativnog žiga Europske unije Sunwhite - Raniji nacionalni figurativni žig Sunwhite - Relativni razlog za odbijanje - Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001 - Očito potpuno pravno neosnovana tužba”)

(2022/C 148/34)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Calrose Rice (Sofija, Bugarska) (zastupnik: H. Raychev, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnici: J. Hamel i J. Crespo Carrillo, agenti)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: Ricegrowers Ltd (Leeton, Novi Južni Wales, Australija) (zastupnici: C. Menebröcker i C. Böhmer, odvjetnici)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 4. lipnja 2021. (predmet R 2465/2020-4), koja se odnosi na postupak povodom prigovora između Ricegrowers i Calrose Rice.

Izreka

1.

Tužba se odbija.

2.

Calrose Rice nalaže se snošenje troškova ovog postupka.

(1)  SL C 382, 20. 9. 2021.

4.4.2022   

HR

Službeni list Europske unije

C 148/26

Rješenje Općeg suda od 7. veljače 2022. – Faller i dr./Komisija

(Predmet T-464/21) (1)

(„Tužba za poništenje - Lijekovi za humanu uporabu - Izmjena uvjetnog odobrenja za stavljanje u promet lijeka za humanu uporabu Comirnaty - Nepostojanje pravnog interesa - Nepostojanje izravnog utjecaja - Nepostojanje pojedinačnog utjecaja - Nedopuštenost”)

(2022/C 148/35)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Sonja Faller (Bressanone, Italija) i 74 drugih tužitelja čija se imena nalaze u prilogu rješenju (zastupnik: R. Holzeisen, odvjetnica)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: B.-R. Killmann i A. Sipos, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a za poništenje Provedbene odluke Komisije C(2021) 4034 final od 31. svibnja 2021. o izmjeni uvjetnog odobrenja za stavljanje u promet lijeka za humanu uporabu Comirnaty – mRNA cjepivo (s modificiranim nukleozidom) protiv bolesti COVID-19 koje je dodijeljeno Provedbenom odlukom C(2020) 9598 final.

Izreka

1.

Tužba se odbacuje kao nedopuštena.

2.

Obustavlja se postupak po zahtjevima za intervenciju koje su podnijele osoba TR i ostale fizičke osobe navedene u Prilogu II., osoba YI i ostale fizičke osobe navedene u Prilogu II., osoba EW i ostale fizičke osobe navedene u Prilogu II. te Arnošt Komárek i ostale fizičke osobe navedene u Prilogu II.

3.

Sonji Faller i ostalim tužiteljima navedenima u Prilogu I. nalaže se snošenje troškova.

4.

Osoba TR i ostale fizičke osobe navedene u Prilogu II., osoba YI i ostale fizičke osobe navedene u Prilogu II., osoba EW i ostale fizičke osobe navedene u Prilogu II. te A. Komárek i ostale fizičke osobe navedene u Prilogu II. snosit će vlastite troškove u vezi sa zahtjevima za intervenciju.

(1)  SL C 368, 13. 9. 2021.

4.4.2022   

HR

Službeni list Europske unije

C 148/26

Rješenje predsjednika Općeg suda od 7. veljače 2022. – Eurecna/Komisija

(Predmet T-739/21 R)

(„Privremena pravna zaštita - Ugovori o javnoj nabavi usluga - Zahtjev za određivanje privremenih mjera - Nepostojanje hitnosti”)

(2022/C 148/36)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Tužitelj: Eurecna SpA (Venecija, Italija) (zastupnik: R. Sciaudone, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: J. Estrada de Solà i S. Romoli, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članaka 278. i 279. UFEU-a kojim se, s jedne strane, traži suspenzija primjene odluka Komisije od 10., 16. i 30. rujna 2021. kojima se tužitelju nalaže prijeboj potraživanja i, s druge strane, nalaže Komisiji da tužitelju plati odgovarajuće iznose.

Izreka

1.

Odbija se zahtjev za privremenu pravnu zaštitu.

2.

O troškovima će se odlučiti naknadno..

4.4.2022   

HR

Službeni list Europske unije

C 148/27

Rješenje predsjednika Općeg suda od 11. veljače 2022. – Collard/Parlament i ID

(Predmet T-53/22 R)

(„Privremena pravna zaštita - Institucionalno pravo - Član Europskog parlamenta - Suspenzija i isključenje zastupnika iz njegovog kluba zastupnika - Zahtjev za suspenziju primjene - Povreda formalnih zahtjeva - Nedopuštenost”)

(2022/C 148/37)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Gilbert Collard (Vauvert, Francuska) (zastupnik: B. Kuchukian, odvjetnik)

Tuženik: Europski parlament, Klub zastupnika Identitet i demokracija (ID)

Predmet

Zahtjev na temelju članaka 278. i 279. UFEU-a kojim se traži suspenzija primjene Odluke odbora kluba zastupnika „Identitet i demokracija” (ID) Parlamenta od 22. siječnja 2022. kojom je tužitelj suspendiran iz tog kluba i odluke članova kluba zastupnika ID od 25. siječnja 2022. kojom je tužitelj isključen iz tog kluba.

Izreka

1.

Odbija se zahtjev za privremenu pravnu zaštitu.

2.

O troškovima će se odlučiti naknadno.

4.4.2022   

HR

Službeni list Europske unije

C 148/27

Rješenje predsjednika Općeg suda od 11. veljače 2022. – Rivière/Parlament i ID

(Predmet T-54/22 R)

(„Privremena pravna zaštita - Institucionalno pravo - Zastupnik u parlamentu - Suspenzija i isključenje zastupnika iz njegova kluba zastupnika - Zahtjev za suspenziju primjene - Povreda formalnih zahtjeva - Nedopuštenost”)

(2022/C 148/38)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Jérôme Rivière (Pariz, Francuska) (zastupnik: B. Kuchukian, odvjetnik)

Tuženik: Europski parlament, Klub zastupnika Identitet i demokracija (ID)

Predmet

Zahtjev na temelju članaka 278. i 279. UFEU-a kojim se traži suspenzija primjene Odluke predsjedništva kluba zastupnika „Identitet i demokracija” (ID) Parlamenta od 21. siječnja 2022. kojom je tužitelj suspendiran iz tog kluba i odluke članova kluba zastupnika ID od 25. siječnja 2022. kojom je isključen iz tog kluba.

Izreka

1.

Odbija se zahtjev za privremenu pravnu zaštitu.

2.

O troškovima će se odlučiti naknadno.

4.4.2022   

HR

Službeni list Europske unije

C 148/28

Tužba podnesena 4. studenoga 2021. – ID i dr./Parlament

(Predmet T-711/21)

(2022/C 148/39)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelji: ID i šest drugih tužitelja (zastupnici: P. de Bandt, M. Gherghinaru i L. Panepinto, odvjetnici)

Tuženik: Europski parlament

Tužbeni zahtjev

Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:

—

naloži poništenje odluke Predsjedništva Europskog parlamenta od 27. listopada 2021. o izvanrednim pravilima u području zdravlja i sigurnosti koja uređuju pristup zgradama Europskog parlamenta na njegovim trima lokacijama;

—

naloži tuženiku snošenje svih troškova, uključujući one u vezi sa zahtjevom za suspenziju primjene pobijane odluke.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelji ističu tri tužbena razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na nepostojanju valjane pravne osnove za pobijanu odluku koja bi omogućila obradu medicinskih podataka tužiteljâ. Tužitelji osporavaju da članak 1.e stavak 2. Pravilnika o osoblju za dužnosnike te članak 10. stavak 1., članak 80. stavak 4. i članak 126. stavak 2. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika Europske unije čine valjanu pravnu osnovu za donošenje pobijane odluke i stoga za nametanje sporne mjere u odnosu na njih. Nadalje, ističu da odluka Predsjedništva, poput pobijane odluke, ne može utemeljiti mjere koje podrazumijevaju obradu vrlo osjetljivih podataka jer, u skladu s člankom 8. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja), bitni elementi takve obrade podataka moraju biti predviđeni „zakonom”, što nije odluka Predsjedništva Parlamenta.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi općih načela o obradi osobnih podataka. Taj je tužbeni razlog podijeljen na dva dijela.

—

Prvi dio, koji se temelji na povredi načela ograničenja svrha obrade podataka i načela jednakosti. Naime, u dijelu u kojem se osobni podaci koji se nalaze u digitalnim COVID potvrdama EU-a tužiteljâ mogu upotrijebiti za odobravanje njihova pristupa zgradama Parlamenta, zakonski se zahtijeva da su oni prikupljeni u tu svrhu. U nedostatku pravne osnove koja izričito dopušta obradu medicinskih podataka u vezi s cijepljenjem, testovima ili preboljenjem u svrhu uvjetovanja pristupa radnom mjestu i parlamentarnim skupštinama, ni u kojem slučaju nije na Predsjedništvu Parlamenta da odobri takvu obradu podataka, a fortiori putem norme koja nije zakon u formalnom smislu.

—

Drugi dio, koji se temelji na povredi načela lojalnosti, transparentnosti i minimiziranja jer u trenutku prikupljanja njihovih osobnih podataka tužitelji nisu bili obaviješteni da će ti podaci biti upotrijebljeni za odobravanje ili odbijanje njihova pristupa svojem radnom mjestu.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na tome da pobijana odluka neopravdano ugrožava pravo na privatnost i na osobne podatke, pravo na fizički integritet, pravo na slobodu i na sigurnost kao i pravo na jednakost i na nediskriminaciju. Taj je tužbeni razlog podijeljen na dva dijela.

—

Prvi dio, koji se temelji na povredi prava na fizički integritet tužiteljâ, njihova prava na slobodu i na sigurnost, njihova prava na jednakost i na nediskriminaciju kao i njihova prava na poštovanje privatnosti i osobnih podataka.

—

Drugi dio, koji se temelji na tome da se ugrožavanjem putem pobijane odluke prava i načela navedenih u prvom dijelu povređuje načelo proporcionalnosti predviđeno člankom 52. stavkom 1. Povelje jer sporna mjera nije nužna, prikladna i proporcionalna za postizanje postavljenih ciljeva.

4.4.2022   

HR

Službeni list Europske unije

C 148/29

Tužba podnesena 11. studenoga 2021. – IL i dr./Parlament

(Predmet T-724/21)

(2022/C 148/40)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelji: IL i 81 drugi tužitelj (zastupnici: P. de Bandt, M. Gherghinaru i L. Panepinto, odvjetnici)

Tuženik: Europski parlament

Tužbeni zahtjev

Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:

—

naloži poništenje odluke Predsjedništva Europskog parlamenta od 27. listopada 2021. o izvanrednim pravilima u području zdravlja i sigurnosti koja uređuju pristup zgradama Europskog parlamenta na njegovim trima lokacijama;

—

naloži tuženiku snošenje svih troškova, uključujući one u vezi sa zahtjevom za suspenziju primjene pobijane odluke.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelji ističu tri tužbena razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na nepostojanju valjane pravne osnove za pobijanu odluku koja bi omogućila obradu medicinskih podataka tužiteljâ. Tužitelji osporavaju da članak 1.e stavak 2. Pravilnika o osoblju za dužnosnike te članak 10. stavak 1., članak 80. stavak 4. i članak 126. stavak 2. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika Europske unije čine valjanu pravnu osnovu za donošenje pobijane odluke i stoga za nametanje sporne mjere u odnosu na njih. Nadalje, ističu da odluka Predsjedništva, poput pobijane odluke, ne može utemeljiti mjere koje podrazumijevaju obradu vrlo osjetljivih podataka jer, u skladu s člankom 8. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja), bitni elementi takve obrade podataka moraju biti predviđeni „zakonom”, što nije odluka Predsjedništva Parlamenta.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi općih načela o obradi osobnih podataka. Taj je tužbeni razlog podijeljen na dva dijela.

—

Prvi dio, koji se temelji na povredi načela ograničenja svrha obrade podataka i načela jednakosti. Naime, u dijelu u kojem se osobni podaci koji se nalaze u digitalnim COVID potvrdama EU-a tužiteljâ mogu upotrijebiti za odobravanje njihova pristupa zgradama Parlamenta, zakonski se zahtijeva da su oni prikupljeni u tu svrhu. U nedostatku pravne osnove koja izričito dopušta obradu medicinskih podataka u vezi s cijepljenjem, testovima ili preboljenjem u svrhu uvjetovanja pristupa radnom mjestu i parlamentarnim skupštinama, ni u kojem slučaju nije na Predsjedništvu Parlamenta da odobri takvu obradu podataka, a fortiori putem norme koja nije zakon u formalnom smislu.

—

Drugi dio, koji se temelji na povredi načela lojalnosti, transparentnosti i minimiziranja jer u trenutku prikupljanja njihovih osobnih podataka tužitelji nisu bili obaviješteni da će ti podaci biti upotrijebljeni za odobravanje ili odbijanje njihova pristupa svojem radnom mjestu.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na tome da pobijana odluka neopravdano ugrožava pravo na privatnost i na osobne podatke, pravo na fizički integritet, pravo na slobodu i na sigurnost kao i pravo na jednakost i na nediskriminaciju. Taj je tužbeni razlog podijeljen na dva dijela.

—

Prvi dio, koji se temelji na povredi prava na fizički integritet tužiteljâ, njihova prava na slobodu i na sigurnost, njihova prava na jednakost i na nediskriminaciju kao i njihova prava na poštovanje privatnosti i osobnih podataka.

—

Drugi dio, koji se temelji na tome da se ugrožavanjem putem pobijane odluke prava i načela navedenih u prvom dijelu povređuje načelo proporcionalnosti predviđeno člankom 52. stavkom 1. Povelje jer sporna mjera nije nužna, prikladna i proporcionalna za postizanje postavljenih ciljeva.

4.4.2022   

HR

Službeni list Europske unije

C 148/30

Tužba podnesena 21. siječnja 2022. – Fundacja Instytut na rzecz Kultury Prawnej Ordo Iuris/Parlament

(Predmet T-41/22)

(2022/C 148/41)

Jezik postupka: poljski

Stranke

Tužitelj: Fundacja Instytut na rzecz Kultury Prawnej Ordo Iuris (Varšava, Poljska) (zastupnici: K. Koźmiński, radca prawny, i T. Siemiński, odvjetnik)

Tuženik: Europski parlament

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

u cijelosti poništi Rezoluciju Europskog parlamenta od 11. studenoga 2021. o prvoj obljetnici de facto zabrane pobačaja u Poljskoj (2021/2925(RSP));

—

podredno – u slučaju da ne usvoji zahtjev za poništenje pobijane rezolucije u cijelosti – istu poništi djelomično, to jest poništi njezinu točku „Y”, koja glasi: „budući da je fundamentalistička organizacija Ordo Iuris, koja je usko povezana s vladajućom koalicijom, pokretačka snaga koja stoji iza kampanja kojima se podrivaju ljudska prava i rodna ravnopravnost u Poljskoj, što uključuje i pokušaje da se zabrani pobačaj, apel da se Poljska povuče iz Istanbulske konvencije i apel na stvaranje tzv. „zona bez LGBTI-ja”; budući da se u Poljskoj kulturne i vjerske vrijednosti tako zloupotrebljavaju kao izlike da se onemogući potpuno ostvarivanje prava žena, ravnopravnost za žene i njihova prava na donošenje odluka o vlastitim tijelima”,

—

naloži Europskom parlamentu snošenje troškova postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe dva tužbena razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog temelji se na nenadležnosti Europskog parlamenta za donošenje pobijane rezolucije, zbog toga što njezin predmet ne ulazi u nadležnosti Europske unije koje su države članice priznale u Ugovorima, odnosno na zlouporabi ovlasti zbog instrumentalizacije pravne forme rezolucije u cilju zaobilaženja uvjeta izmjene Ugovorâ, kako bi se Europskoj uniji pripisale ovlasti koje ona u skladu s Ugovorima ne posjeduje.

2.

Drugi tužbeni razlog temelji se na povredi putem rezolucije Ugovorâ ili odredaba za njihovu provedbu, tj. na povredi članka 2. UEU-a, članka 4. stavka 2. UEU-a, članka 6. stavka 3. UEU-a i članka 10. UFEU-a, iz razloga što rezolucija:

—

povrjeđuje tužiteljeva prava i prava osobnosti,

—

temelji se na neprovjerenim i neistinitim podacima u pogledu faktičnog i pravnog stanja u Poljskoj,

—

sadržava netočnu analizu i tumačenje međunarodnog javnog prava u vezi pobačaja,

—

zabrani prekida trudnoće i zaštiti ljudskog života prije rođenja neosnovano pripisuje navodnu suprotnost s vrijednostima navedenima u članku 2. UEU-a, izostavljajući činjenicu da pitanje dopuštenosti pobačaja nije dio zajedničke ustavne tradicije država članica, što posljedično:

—

u društvenom, političkom i pravnom životu u Europskoj uniji uzrokuje diskriminaciju osoba koje se zalažu za zabranu prekida trudnoće i zaštitu ljudskog života prije rođenja,

—

povrjeđuje načelo poštovanja nacionalnog i ustavnog identiteta država članica.

4.4.2022   

HR

Službeni list Europske unije

C 148/31

Tužba podnesena 31. siječnja 2022. – Conserve Italia i Conserves France/Komisija

(Predmet T-59/22)

(2022/C 148/42)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Tužitelji: Conserve Italia – Consorzio Italiano fra cooperative agricole Soc. coop. agr. (San Lazzaro di Savena, Italija), Conserves France (Tarascon, Francuska) (zastupnici: L. Di Via, M. Petite, L. Tresoldi i E. Belli, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:

—

proglasi tužbu dopuštenom;

—

poništi Odluku Europske komisije C (2021) 8259 od 19. studenoga 2021. (predmet AT.40127 – konzervirano povrće), koja se odnosi na postupak na temelju članka 101. UFEU-a i članka 53. Sporazuma o EGP-u u dijelu koji se odnosi na izračun novčane kazne;

—

umanji iznos novčane kazne i donese bilo koju drugu mjeru koju Opći sud smatra primjerenom; i

—

naloži Europskoj komisiju snošenje troškova društava Conserve Italia i Conserves France u vezi s ovim postupkom.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelji ističu dva tužbena razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 101. stavka 1. UFEU-a, članka 23. stavka 3. podstavka 3. Uredbe 1/2003 (1) i točke 33. Smjernica o metodi za izračunavanje kazni koje se propisuju u skladu s člankom 23. stavkom 2. točkom (a) Uredbe br. 1/2003 zbog pogreške koja se tiče prava i činjenica u kvalifikaciji društva Conserve Italia kao trgovačkog društva, a ne kao udruženja poduzetnika i zbog nepravilnosti u određivanju maksimalnog iznosa sankcije.

—

Tužitelji u tom smislu ističu da osporavaju pogrešnu kvalifikaciju društva Conserve Italia kao „trgovačkog društva”, a ne kao „udruženja poduzetnika” u svrhe primjene članka 101. stavka 1. UFEU-a, i članka 53. Sporazuma o europskom gospodarskom prostoru (EGP). To što u odluci društvu Conserve Italia nije priznata narav „udruženja poduzetnika” – u skladu sa samostalnim i autonomnim pojmom koji je razradilo europsko pravo zabranjenih sporazuma – odrazilo se u ozbiljnom nedostatku u izračunu maksimalnog iznosa sankcije.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 101. stavka 1. UFEU-a, članka 23. Uredbe 1/2003 i točaka 14., 19., 20., 22., 24. i 25. Smjernica, zbog pogreške u određivanju početnog iznosa.

—

Tužitelji u tom smislu, kao prvo, osporavaju da je Europska komisija, prilikom određivanja vrijednosti prihoda od prodaje koje treba uzeti u obzir za izračun početnog iznosa sankcije koja im je izrečena, počinila pogrešku time što je uzela u obzir vrijednost prihoda od prodaje koja je ostvarena na čitavom prostoru EGP-a. Kao drugo, tužitelji smatraju da je primjena od strane Europske komisije iznosa u vrijednosti od 18 % prihoda od prodaje neopravdana. Nadalje, Europska komisija stavila je na teret društvu Conserve Italia razdoblje sudjelovanja koje odgovara čitavom trajanju povrede, propustivši pritom ocijeniti da je sudjelovanje potonjeg društva u svakom pojedinom sporazumu bilo mnogo ograničenije i nipošto nije bilo kontinuirano, s obzirom na to da je provedba sporazuma nekoliko puta bila prekinuta.

(1)  Uredba Vijeća (EZ) br. 1/2003 od 16. prosinca 2002. o provedbi pravila o tržišnom natjecanju koja su propisana člancima 81. i 82. Ugovora o EZ-u (SL 2003., L 1, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 1. str. 165. i ispravak SL 2016., L 173, str. 108.)

4.4.2022   

HR

Službeni list Europske unije

C 148/32

Tužba podnesena 28. siječnja 2022. – Estonija/Komisija

(Predmet T-62/22)

(2022/C 148/43)

Jezik postupka: estonski

Stranke

Tužitelj: Republika Estonija (zastupnik: M. Kriisa)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da

—

poništi Provedbenu odluku Europske komisije od 17. studenoga 2021. u dijelu u kojem se odnosi na Republiku Estoniju u iznosu od 634 057,30 eura;

—

naloži tuženiku snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe tri tužbena razloga:

1.

Prvi tužbeni razlog – Europska komisija pogrešno je protumačila i primijenila članak 21. Provedbene uredbe (EU) br. 809/2014 (1) u vezi s člankom 30. Delegirane uredbe (EU) br. 640/2014 (2) te time pogrešno zaključila da sustav za podnošenje zahtjeva za potporu u Estoniji nije u skladu s tim odredbama.

2.

Drugi tužbeni razlog – Europska komisija arbitrarno je protumačila članak 30. stavak 2. Uredbe br. 640/2014 i zbog toga ga pogrešno primijenila.

3.

Treći tužbeni razlog – Europska komisija povrijedila je obvezu obrazlaganja i načelo dobre uprave jer nije mogla dovoljno jasno obrazložiti zašto zamjena životinja na način koji je dopušten u Estoniji nije u skladu s pravom Unije.

(1)  Provedbena uredba Komisije (EU) br. 809/2014 оd 17. srpnja 2014. o utvrđivanju pravila za primjenu Uredbe (EU) br. 1306/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu integriranog administrativnog i kontrolnog sustava, mjera ruralnog razvoja i višestruke sukladnosti (SL 2014., L 227, str. 69.)

(2)  Delegirana uredba Komisije (EU) br. 640/2014 оd 11. ožujka 2014. o dopuni Uredbe (EU) br. 1306/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu integriranog administrativnog i kontrolnog sustava te uvjeta za odbijanje ili obustavu plaćanja i administrativne kazne koje se primjenjuju za izravna plaćanja, potporu ruralnom razvoju i višestruku sukladnost (SL 2014., L 181, str. 48.)

4.4.2022   

HR

Službeni list Europske unije

C 148/33

Tužba podnesena 1. veljače 2022. – Brooks England/EUIPO – Brooks Sports (BROOKS ENGLAND)

(Predmet T-63/22)

(2022/C 148/44)

Jezik na kojem je tužba podnesena: engleski

Stranke

Tužitelj: Brooks England Ltd (Smethwick, Ujedinjena Kraljevina) (zastupnik: S. Feltrinelli, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Brooks Sports, Inc. (Seattle, Washington, Sjedinjene Američke Države)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Podnositelj prijave spornog žiga: tužitelj pred Općim sudom

Predmetni sporni žig: prijava figurativnog žiga Europske unije BROOKS ENGLAND – prijava za registraciju br. 3 298 321

Postupak pred EUIPO-om: postupak povodom prigovora

Pobijana odluka: odluka četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 22. studenoga 2021. u predmetu R 2432/2020-4

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

prihvati tužbu;

—

u cijelosti poništi pobijanu odluku i stoga proglasi da se sporni znak mora registrirati za sve sporne proizvode;

—

podredno, djelomično poništi pobijanu odluku na način da proglasi da se sporni znak mora registrirati barem za sporne proizvode iz razreda 18;

—

naloži EUIPO-u snošenje svih troškova koje je tužitelj snosio u vezi s prethodnim i ovim postupkom.

Tužbeni razlozi

—

povreda članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća zbog pogrešne ocjene vjerojatnosti dovođenja u zabludu između spornog znaka i ranijeg žiga;

—

povreda članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća zbog pogrešne ocjene dokaza o uporabi ranijeg žiga;

—

povreda članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća zbog pogrešne ocjene usporedbe proizvoda;

—

povreda članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća zbog pogrešne ocjene usporedbe znakova i rizika dovođenja u svezu.

4.4.2022   

HR

Službeni list Europske unije

C 148/34

Tužba podnesena 4. veljače 2022. – Eurecna/Komisija

(Predmet T-69/22)

(2022/C 148/45)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Tužitelj: Eurecna SpA (Venecija, Italija) (zastupnik: R. Sciaudone, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi pobijanu odluku o prijeboju tražbina sadržanu u Komisijinom dopisu od 25. studenoga 2021, kojom je Komisija naložila povrat iznosa od 22 139,05 eura od ukupno 417 234,68 eura isplaćenih u okviru projekta financiranog od strane Europske unije i za koji je naložen povrat nakon nepravilnosti koje su navodno počinjene u fazi financijskog izvještavanja; i

—

naloži Komisiji snošenje troškova ovog postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe jedan tužbeni razlog koji se sastoji od četiri dijela.

1.

Jedini tužbeni razlog, koji se temelji na nepostojanju sporne tražbine.

—

Tužitelj u tom pogledu ističe povredu načela dobre uprave i dužne pažnje u upravnom postupku u odnosu na računovodstvenu provjeru koju je provelo društvo Ernst & Young (EY); povredu prava obrane u odnosu na računovodstvenu provjeru koju je provelo društvo EY; povredu načela dobre uprave zbog nepoštovanja dužnosti nepristranog postupanja u upravnom postupku; i pogrešno tumačenje ugovora u izvještaju društva EY.

4.4.2022   

HR

Službeni list Europske unije

C 148/34

Tužba podnesena 8. veljače 2022. – Walsall Conduits/EUIPO – Liberty Engineering (Willenhall) (WALSALL CONDUITS)

(Predmet T-73/22)

(2022/C 148/46)

Jezik na kojem je tužba podnesena: engleski

Stranke

Tužitelj: Walsall Conduits Ltd (Liverpool, Ujedinjena Kraljevina) (zastupnik: C. Bey, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Liberty Engineering (Willenhall) Ltd (London, Ujedinjena Kraljevina)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Podnositelj prijave spornog žiga: druga stranka pred žalbenim vijećem

Predmetni sporni žig: prijava verbalnog žiga Europske unije WALSALL CONDUITS – prijava za registraciju br. 16 369 944

Postupak pred EUIPO-om: postupak povodom prigovora

Pobijana odluka: odluka prvog žalbenog vijeća EUIPO-a od 22. studenoga 2021. u predmetu R 575/2021-1

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

prihvati tužbu;

—

poništi pobijanu odluku;

—

utvrdi da je prigovor osnovan i odbije pobijanu prijavu spornog žiga u cijelosti; odnosno podredno, da vrati predmet Odjelu za prigovore EUIPO-a na ponovno odlučivanje;

—

naloži EUIPO-u i društvu Shifter (Willenhall) Limited snošenje troškova postupka, uključujući tužiteljeve troškove pred prvim žalbenim vijećem EUIPO-a.

Tužbeni razlozi

—

povreda članka 8. stavka 1. Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća i članka 8. stavka 1. Uredbe Vijeća (EZ) br. 207/2009;

—

povreda članka 11. stavaka 1. i 2. Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća i članka 9. stavka 3. Uredbe Vijeća (EZ) br. 207/2009;

—

povreda članka 41. stavka 1. i članka 47. stavaka 1. i 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima;

—

povreda članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća i članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe Vijeća (EZ) br. 207/2009.

4.4.2022   

HR

Službeni list Europske unije

C 148/35

Tužba podnesena 11. veljače 2022. – Prigožin/Vijeće

(Predmet T-75/22)

(2022/C 148/47)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Jevgenij Viktorovič Prigožin (Sankt Peterburg, Rusija) (zastupnik: M. Cessieux, odvjetnik)

Tuženik: Vijeće Europske unije

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

proglasi dopuštenom tužbu Jevgenija Viktoroviča Prigožina i

u dijelu koji se odnosi na tužitelja

—

poništi Odluku Vijeća (ZVSP) 2021/2197 od 13. prosinca 2021. o izmjeni Odluke (ZVSP) 2020/1999 o mjerama ograničavanja zbog teških kršenja i povreda ljudskih prava;

—

poništi Provedbenu uredbu Vijeća (EU) 2021/2195 od 13. prosinca 2021. o provedbi Uredbe (EU) 2020/1998 o mjerama ograničavanja zbog teških kršenja i povreda ljudskih prava

jer se u tim dvjema odlukama njegovo ime navodi kao ime osobe koja financira Grupu Wagner;

—

u svakom slučaju presudi da se ime Jevgenija Viktoroviča Prigožina mora odmah ukloniti iz pobijanih akata;

—

naloži Vijeću Europske unije snošenje troškova u skladu s člancima 87. i 91. Poslovnika Općeg suda.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe četiri tužbena razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi obveze obrazlaganja: Tužitelj tvrdi da Vijeće nije poštovalo obvezu obrazlaganja pobijanih akata jer nije navelo nikakav precizan element kako bi opravdalo unošenje tužiteljeva imena u sadržaj pobijanih akata.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na postojanju zlouporabe ovlasti. Tužitelj u tom pogledu ističe da ga je Vijeće, u nedostatku elemenata na kojima bi utemeljilo da ga se označi kao osobu koja „financira Grupu WAGNER”, moglo samo neizravno navesti u obrazloženju dodavanja Grupe WAGNER na popis, čime je zaobišlo cilj koji prvotno predviđen mjerom.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na očitoj pogrešci u ocjeni. Tužitelj tvrdi da on ne financira Grupu Wagner i da ne postoji nikakva poveznica između njega i tog subjekta.

4.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi temeljnih prava. Tužitelj navodi da je Vijeće, time što je unijelo njegovo ime u obrazloženje odluke o dodavanju Grupe Wagner na popis, povrijedilo članke 10., 6. i 13. Europske konvencije o ljudskim pravima.

4.4.2022   

HR

Službeni list Europske unije

C 148/36

Tužba podnesena 9. veljače 2022. – Schwa-Medico/EUIPO – Med-El Elektromedizinische Geräte (STIWELL)

(Predmet T-76/22)

(2022/C 148/48)

Jezik na kojem je tužba podnesena: francuski

Stranke

Tužitelj: Schwa-Medico, Medizinische Apparate, Vertriebsgesellschaft mbH (Ehringshausen, Njemačka) (zastupnici: E. Fortunet i P. Marchiset, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Med-El Elektromedizinische Geräte GesmbH (Innsbruck, Austrija)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Nositelj spornog žiga: druga stranka pred žalbenim vijećem

Predmetni sporni žig: verbalni žig Europske unije STIWELL – žig Europske unije br. 4 072 542

Postupak pred EUIPO-om: postupak za brisanje

Pobijana odluka: odluka prvog žalbenog vijeća EUIPO-a od 24. studenoga 2021. u predmetu R 1383/2020-1

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi pobijanu odluku, u dijelu u kojem se njome odbija zahtjev za opoziv žiga Europske unije STIWELL br.o 4 072 542 za proizvod „uređaji za neuromišićnu stimulaciju” iz razreda 10., i u dijelu u kojem se njome odbija odrediti kao datum stupanja na snagu opoziva za sve proizvode dan pete godišnjice objave registracije tog žiga u Glasniku žigova Europske unije (21. veljače 2011.);

—

naloži EUIPO-u i društvu Med-El snošenje troškova ove tužbe.

Tužbeni razlozi

—

povreda članka 58. stavka 1. točke (a) Uredbe (EU) br. 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća i nedovoljno obrazloženje odluke žalbenog vijeća jer je ono u toj odluci pogrešno analiziralo pojam stvarne uporabe žiga time što nije provelo cjelokupnu ocjenu koja uzima u obzir sve čimbenike i temelji se na svim činjenicama;

—

povreda članka 58. stavka 1. točke (a) Uredbe (EU) br. 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća i nedovoljno obrazloženje odluke žalbenog vijeća jer je ono u toj odluci pogrešno analiziralo pojam stvarne uporabe žiga time što je specifičnost proizvoda ocjenjivalo s obzirom na djelatnost nositelja žiga, a ne s obzirom na opis proizvoda;

—

povreda članka 58. stavka 1. točke (a) Uredbe (EU) br. 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća i nedovoljno obrazloženje odluke žalbenog vijeća jer je ono u toj odluci pogrešno analiziralo pojam stvarne uporabe žiga rime što je dalo proturječne razloge o navodnoj specifičnosti navedenih proizvoda;

—

Pogreška koju je počinilo žalbeno vijeće u odnosu na određivanje datuma stupanja na snagu opoziva jer je prihvatilo zahtjev legitimnog razloga i taj je legitimni razlog pogrešno protumačilo.

4.4.2022   

HR

Službeni list Europske unije

C 148/37

Tužba podnesena 11. veljače 2022. – Euranimi/Komisija

(Predmet T-81/22)

(2022/C 148/49)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: European Association of Non-Integrated Metal Importers & distributors (Euranimi) (Bruxelles, Belgija) (zastupnici: M. Campa, D. Rovetta, P. Gjørtler i V. Villante, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi Provedbenu uredbu Komisije (EU) 2021/2012 od 17. studenoga 2021. o uvođenju konačne antidampinške pristojbe i konačnoj naplati privremene pristojbe uvedene na uvoz hladnovaljanih plosnatih proizvoda od nehrđajućeg čelika podrijetlom iz Indije i Indonezije (1), kako je objavljena u Službenom listu Europske unije18. studenoga 2021., u pogledu mjera usvojenih u okviru antidampinškog postupka AD670;

—

naloži Europskoj komisiji snošenje tužiteljevih pravnih troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe tri tužbena razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 3. stavka 4. Uredbe (EU) 2016/1036 Europskog parlamenta i Vijeća (2) s obzirom na kumulativnu procjenu učinaka uvoza iz predmetnih zemalja, povredi tužiteljevih prava obrane i očitoj pogrešci u ocjeni.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 3. stavka 2. Uredbe (EU) 2016/1036 u vezi s ocjenom štete i uzročnosti za proizvode podrijetlom iz Indije i Indonezije te očitoj pogrešci u ocjeni.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na pogrešnoj ocjeni Unijina interesa kojim se opravdava uvođenje antidampinških pristojbi.

(1)  Provedbena uredba Komisije (EU) 2021/2012 od 17. studenoga 2021. o uvođenju konačne antidampinške pristojbe i konačnoj naplati privremene pristojbe uvedene na uvoz hladnovaljanih plosnatih proizvoda od nehrđajućeg čelika podrijetlom iz Indije i Indonezije (SL 2021., L 410, str. 153.)

(2)  Uredba (EU) 2016/1036 Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2016. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske unije (SL 2016., L 176, str. 21.)

4.4.2022   

HR

Službeni list Europske unije

C 148/38

Tužba podnesena 15. veljače 2022. – Bambu Sales/EUIPO (BAMBU)

(Predmet T-82/22)

(2022/C 148/50)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Bambu Sales, Inc. (Secaucus, New Jersey, Sjedinjene Američke Države) (zastupnik: T. Stein, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Predmetni sporni žig: prijava verbalnog žiga Europske unije „BAMBU” – prijava za registraciju br. 18 105 815

Pobijana odluka: odluka prvog žalbenog vijeća EUIPO-a od 16. prosinca 2021. u predmetu R 1702/2020-1

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi pobijanu odluku u cijelosti;

—

naloži EUIPO-u snošenje tužiteljevih troškova.

Tužbeni razlozi

—

povreda članka 7. stavka 1. točke (c) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća;

—

povreda članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća.

4.4.2022   

HR

Službeni list Europske unije

C 148/38

Tužba podnesena 14. veljače 2022. – Selimfiber/EUIPO – Qureshi (SPETRA)

(Predmet T-83/22)

(2022/C 148/51)

Jezik na kojem je tužba podnesena: engleski

Stranke

Tužitelj: Selimfiber Co. Ltd (Gimpo-si, Republika Koreja) (zastupnici: J. Klaus i M. Odink, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Mohammad Sohail Qureshi (Bradford, Ujedinjena Kraljevina)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Podnositelj prijave spornog žiga: druga stranka pred žalbenim vijećem

Predmetni sporni žig: prijava verbalnog žiga Europske unije „SPETRA” – prijava za registraciju br. 18 271 624

Postupak pred EUIPO-om: postupak povodom prigovora

Pobijana odluka: odluka prvog žalbenog vijeća EUIPO-a od 22. studenoga 2021. u predmetu R 684/2021-1

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi pobijanu odluku;

—

naloži EUIPO-u snošenje troškova zbog ove tužbe i druge nastale troškove; podredno, ako druga stranka pred EUIPO-om intervenira, da se njoj i tuženiku solidarno naloži snošenje tih troškova.

Tužbeni razlog

—

povreda članka 8. stavka 4. Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća.

4.4.2022   

HR

Službeni list Europske unije

C 148/39

Tužba podnesena 15. veljače 2022. – Credit Suisse Group i dr./Komisija

(Predmet T-84/22)

(2022/C 148/52)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelji: Credit Suisse Group AG (Zurich, Švicarska), Credit Suisse AG (Zurich), Credit Suisse Securities (Europe) Ltd (London, Ujedinjena Kraljevina) (zastupnici: R. Wesseling i F. Brouwer, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:

—

poništi Odluku Komisije C(2021) 8612 final od 2. prosinca 2021. u predmetu AT.40135 – FOREX (Sterling Lads) (u daljnjem tekstu: odluka) u skladu s člankom 263. UFEU-a;

—

podredno, djelomično poništi članak 1. odluke u skladu s člankom 263. UFEU-a i snizi iznos novčane kazne izrečene u članku 2. odluke u skladu s člankom 261. UFEU-a;

—

u svakom slučaju, snizi iznos novčane kazne izrečene u članku 2. odluke u skladu s člankom 261. UFEU-a;

—

naloži Komisiji, u okviru mjere upravljanja postupkom ili izvođenja dokazâ iz članka 88. stavka 1. i članka 89. stavka 3. točke (d) odnosno članka 91. točke (b) Poslovnika Općeg suda, da podnese odluku o nagodbi;

—

naloži Komisiji snošenje troškova tužiteljâ odnosno, podredno, odgovarajućeg dijela njihovih troškova u skladu s člankom 134. Poslovnika.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelji ističu pet tužbenih razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija povrijedila članak 101. UFEU-a te da nije dovoljno obrazložila svoj zaključak da chatovi za razmjenu informacija čine sporazume i/ili usklađene prakse. Konkretno,

—

Komisija nije podnijela potrebne dokaze za utvrđivanje postojanja temeljnog sporazuma, a time ni toga da chatovi za razmjenu informacija čine sporazum i/ili usklađenu praksu u smislu članka 101. UFEU-a;

—

podredno, dokazima na koje se oslanja Komisija nije moguće u dovoljnoj mjeri dokazati da chatovi za razmjenu informacija čine sporazum i/ili usklađenu praksu u smislu članka 101. UFEU-a.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija povrijedila članak 101. UFEU-a te da nije dovoljno obrazložila zaključak da je svrha chatova za razmjenu informacija, promatranih zasebno ili kao dijela navodne jedinstvene i trajne povrede koja obuhvaća druga navodna postupanja za koja CS nije odgovoran, bila ograničiti i/ili narušiti tržišno natjecanje. Konkretno,

—

Komisija nije uspjela dokazati, u skladu sa svojom obvezom na temelju članka 101. UFEU-a, da chatovi za razmjenu informacija ograničavaju tržišno natjecanje s obzirom na cilj;

—

Komisija je počinila pogrešku koja se tiče prava kada je zaključila da su legitimno objašnjenje za postupanje i pozitivni učinci na tržišno natjecanje na temelju članka 101. stavka 1. UFEU-a irelevantni.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija povrijedila članak 101. UFEU-a te da nije dovoljno obrazložila primjenu koncepta jedinstvene i trajne povrede. Konkretno,

—

Komisija nije uspjela dokazati postojanje općeg plana kojim se nastoji postići zajednički cilj kojem je CS namjeravao doprinijeti, kojeg je bio svjestan ili kojeg je mogao predvidjeti, niti je pružila dovoljno obrazloženje za zaključak o postojanju tog plana;

—

Komisija je počinila pogrešku koja se tiče prava kada je zaključila da temeljni sporazum čini sastavni dio navodne jedinstvene i trajne povrede.

4.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija povrijedila članak 23. Uredbe 1/2003, Smjernice o metodi za izračunavanje kazni, načela proporcionalnosti i jednakog postupanja te obvezu obrazlaganja. Konkretno,

—

Komisija je utvrdila procjenu vrijednosti prodaje kojom je znatno i proizvoljno precijenila CS-ovu vrijednost prodaje te stoga i ekonomsku važnost navodne povrede, čime je odstupila od koncepta „vrijednosti prodaje” iz Smjernica o metodi za izračunavanje kazni;

—

sniženje iznosa novčane kazne koje je CS-u odobreno zbog olakotnih okolnosti učinjeno je u nerazmjerno malom iznosu te prilikom tog sniženja nisu uzete u obzir ostale olakotne okolnosti;

—

novčana kazna izrečena CS-u znatno je veća od težine navodne povrede;

—

novčanom kaznom izrečenom CS-u povrijeđeno je načelo jednakog postupanja;

—

Komisijino obrazloženje ne omogućava Sudu da ocijeni je li izračun novčane kazne izrečene CS-u proporcionalan izračunu novčane kazne izrečene stranama koje su se nagodile.

5.

Peti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija povrijedila načelo dobre uprave i CS-ova prava obrane jer nije provela temeljitu i nepristranu istragu.

4.4.2022   

HR

Službeni list Europske unije

C 148/40

Tužba podnesena 18. veljače 2022. – Homy Casa/EUIPO – Albatros International (stolice)

(Predmet T-89/22)

(2022/C 148/53)

Jezik na kojem je tužba podnesena: njemački

Stranke

Tužitelj: Homy Casa Ltd (Guangzhou, Kina) (zastupnik: J. Vogtmeier, odvjetnica)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Albatros International GmbH (Nerdlen, Njemačka)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Nositelj spornog dizajna: tužitelj

Predmetni sporni dizajn: dizajn Zajednice (stolice) – dizajn Zajednice br. 2745 554-0002

Postupak pred EUIPO-om: postupak za brisanje

Pobijana odluka: odluka trećeg žalbenog vijeća EUIPO-a od 30. studenoga 2021. u predmetu R 837/2020-3

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi pobijanu odluku;

—

EUIPO-u naloži snošenje troškova postupka uključujući troškove nastale u žalbenom postupku.

Tužbeni razlog

—

pogrešna primjena i tumačenje članka 25. stavka 1. točke (b) u vezi s člancima 4., 5., 6. i 7. Uredbe Vijeća (EZ) br. 6/2002

4.4.2022   

HR

Službeni list Europske unije

C 148/41

Tužba podnesena 18. veljače 2022. – Kande Mupompa/Vijeće

(Predmet T-90/22)

(2022/C 148/54)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Alex Kande Mupompa (Kinshasa, Demokratska Republika Kongo) (zastupnici: T. Bontinck, P. De Wolf, A. Guillerme i T. Payan, odvjetnici)

Tuženik: Vijeće Europske unije

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi Odluku Vijeća (ZVSP) 2021/2181 od 9. prosinca 2021. (1) u dijelu u kojem se njome zadržava tužitelja na broju 7. Priloga toj odluci;

—

poništi Provedbenu uredbu Vijeća (EU) 2021/2177 od 9. prosinca 2021. (2) u dijelu u kojem se njome zadržava tužitelja na broju 7. Priloga I. toj uredbi;

—

naloži Vijeću snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe dva tužbena razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi prava obrane. U tom pogledu tužitelj iznosi više prigovora u vezi s povredom svojih prava tijekom postupaka na temelju kojih je Vijeće donijelo i produljilo mjere ograničavanja protiv njega te se osobito poziva na povredu svojega prava na saslušanje u prihvatljivim uvjetima.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na očitoj pogrešci u ocjeni koju je Vijeće počinilo kad je riječ o tužiteljevoj umiješanosti u djela koja čine ozbiljne povrede ljudskih prava u Demokratskoj Republici Kongo. Tužitelj kritizira kontekst preispitivanja koje je prethodilo osporavanom produljenju mjera ograničavanja i osporava bilo kakvu trenutačnu upletenost u djela na kojima se temelji odluka o njegovu uključivanju na popis osoba obuhvaćenih Odlukom Vijeća 2010/788/ZVSP.

(1)  Odluka Vijeća (ZVSP) 2021/2181 od 9. prosinca 2021. o izmjeni Odluke 2010/788/ZVSP o mjerama ograničavanja protiv Demokratske Republike Konga (SL 2021., L 443, str. 75.)

(2)  Provedbena uredba Vijeća (EU) 2021/2177 od 9. prosinca 2021. o provedbi članka 9. Uredbe (EZ) br. 1183/2005 o uvođenju određenih posebnih mjera ograničavanja usmjerenih protiv osoba koje krše embargo na oružje u odnosu na Demokratsku Republiku Kongo (SL 2021., L 443, str. 3.)

4.4.2022   

HR

Službeni list Europske unije

C 148/42

Tužba podnesena 21. veljače 2022. – Ruhorimbere/Vijeće

(Predmet T-91/22)

(2022/C 148/55)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Éric Ruhorimbere (Mbuji-Mayi, Demokratska Republika Kongo) (zastupnici: T. Bontinck, P. De Wolf, A. Guillerme i T. Payan, odvjetnici)

Tuženik: Vijeće Europske unije

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi Odluku Vijeća (ZVSP) 2021/2181 od 9. prosinca 2021. (1) u dijelu u kojem se njome zadržava tužitelja na broju 8. Priloga toj odluci;

—

poništi Provedbenu uredbu Vijeća (EU) 2021/2177 od 9. prosinca 2021. (2) u dijelu u kojem se njome zadržava tužitelja na broju 8. Priloga I. toj uredbi;

—

naloži Vijeću snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe, tužitelj ističe dva tužbena razloga, koji su, u bitnome, identični ili slični onima navedenima u predmetu T-90/22, Kande Mupompa/Vijeće.

(1)  Odluka Vijeća (ZVSP) 2021/2181 od 9. prosinca 2021. o izmjeni Odluke 2010/788/ZVSP o mjerama ograničavanja protiv Demokratske Republike Konga (SL 2021., L 443, str. 75.)

(2)  Provedbena uredba Vijeća (EU) 2021/2177 od 9. prosinca 2021. o provedbi članka 9. Uredbe (EZ) br. 1183/2005 o uvođenju određenih posebnih mjera ograničavanja usmjerenih protiv osoba koje krše embargo na oružje u odnosu na Demokratsku Republiku Kongo (SL 2021., L 443, str. 3.)

4.4.2022   

HR

Službeni list Europske unije

C 148/42

Tužba podnesena 21. veljače 2022. – Amisi Kumba/Vijeće

(Predmet T-92/22)

(2022/C 148/56)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Gabriel Amisi Kumba (Kinshasa, Demokratska Republika Kongo) (zastupnici: T. Bontinck, P. De Wolf, A. Guillerme i T. Payan, odvjetnici)

Tuženik: Vijeće Europske unije

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi Odluku Vijeća (ZVSP) 2021/2181 od 9. prosinca 2021. (1) u dijelu u kojem se njome zadržava tužitelja na broju 2. Priloga toj odluci;

—

poništi Provedbenu uredbu Vijeća (EU) 2021/2177 od 9. prosinca 2021. (2) u dijelu u kojem se njome zadržava tužitelja na broju 2. Priloga I. toj uredbi;

—

naloži Vijeću snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe, tužitelj ističe dva tužbena razloga, koji su, u bitnome, identični ili slični onima navedenima u predmetu T-90/22, Kande Mupompa/Vijeće.

(1)  Odluka Vijeća (ZVSP) 2021/2181 od 9. prosinca 2021. o izmjeni Odluke 2010/788/ZVSP o mjerama ograničavanja protiv Demokratske Republike Konga (SL 2021., L 443, str. 75.)

(2)  Provedbena uredba Vijeća (EU) 2021/2177 od 9. prosinca 2021. o provedbi članka 9. Uredbe (EZ) br. 1183/2005 o uvođenju određenih posebnih mjera ograničavanja usmjerenih protiv osoba koje krše embargo na oružje u odnosu na Demokratsku Republiku Kongo (SL 2021., L 443, str. 3.)

4.4.2022   

HR

Službeni list Europske unije

C 148/43

Tužba podnesena 18. veljače 2022. – Ramazani Shadary/Vijeće

(Predmet T-93/22)

(2022/C 148/57)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Emmanuel Ramazani Shadary (Kinshasa, Demokratska Republika Kongo) (zastupnici: T. Bontinck, P. De Wolf, A. Guillerme i T. Payan, odvjetnici)

Tuženik: Vijeće Europske unije

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi Odluku Vijeća (ZVSP) 2021/2181 od 9. prosinca 2021. (1) u dijelu u kojem se njome zadržava tužitelja na broju 9. Priloga toj odluci;

—

poništi Provedbenu uredbu Vijeća (EU) 2021/2177 od 9. prosinca 2021. (2) u dijelu u kojem se njome zadržava tužitelja na broju 9. Priloga I. toj uredbi;

—

naloži Vijeću snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe, tužitelj ističe dva tužbena razloga, koji su, u bitnome, identični ili slični onima navedenima u predmetu T-90/22, Kande Mupompa/Vijeće.

(1)  Odluka Vijeća (ZVSP) 2021/2181 od 9. prosinca 2021. o izmjeni Odluke 2010/788/ZVSP o mjerama ograničavanja protiv Demokratske Republike Konga (SL 2021., L 443, str. 75.)

(2)  Provedbena uredba Vijeća (EU) 2021/2177 od 9. prosinca 2021. o provedbi članka 9. Uredbe (EZ) br. 1183/2005 o uvođenju određenih posebnih mjera ograničavanja usmjerenih protiv osoba koje krše embargo na oružje u odnosu na Demokratsku Republiku Kongo (SL 2021., L 443, str. 3.)

4.4.2022   

HR

Službeni list Europske unije

C 148/44

Tužba podnesena 21. veljače 2022. – Mutondo/Vijeće

(Predmet T-94/22)

(2022/C 148/58)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Kalev Mutondo (Kinshasa, Demokratska Republika Kongo) (zastupnici: T. Bontinck, P. De Wolf, A. Guillerme i T. Payan, odvjetnici)

Tuženik: Vijeće Europske unije

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi odluku Vijeća (ZVSP) 2021/2181 od 9. prosinca 2021 (1) u dijelu u kojem se njome tužitelja zadržava na br. 10 Priloga toj odluci;

—

poništi Provedbenu uredbu Vijeća (EU) 2021/2177 od 9. prosinca 2021 (2) u dijelu u kojem se njome tužitelja zadržava na br. 10 Priloga toj uredbi;

—

naloži Vijeću snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe dva tužbena razloga, koji su u bitnome istovjetni ili slični onima iz predmeta T-90/22, Kande Mupompa/Vijeće.

(1)  Odluka Vijeća (ZVSP) 2021/2181 od 9. prosinca 2021. o izmjeni Odluke 2010/788/ZVSP o mjerama ograničavanja protiv Demokratske Republike Konga (SL 2021., L 443, str. 75.)

(2)  Provedbena Uredba Vijeća (EU) 2021/2177 od 9. prosinca 2021. o provedbi članka 9. Uredbe (EZ) br. 1183/2005 o uvođenju određenih posebnih mjera ograničavanja usmjerenih protiv osoba koje krše embargo na oružje u odnosu na Demokratsku Republiku Kongo (SL 2021., L 443, str. 3.)

4.4.2022   

HR

Službeni list Europske unije

C 148/44

Tužba podnesena 21. veljače 2022. – Kanyama/Vijeće

(Predmet T-95/22)

(2022/C 148/59)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Célestin Kanyama (Kinshasa, Demokratska Republika Kongo) (zastupnici: T. Bontinck, P. De Wolf, A. Guillerme i T. Payan, odvjetnici)

Tuženik: Vijeće Europske unije

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi odluku Vijeća (ZVSP) 2021/2181 od 9. prosinca 2021 (1) u dijelu u kojem se njome tužitelja zadržava na br. 4 Priloga toj odluci;

—

poništi Provedbenu uredbu Vijeća (EU) 2021/2177 od 9. prosinca 2021 (2) u dijelu u kojem se tužitelja zadržava na br. 4 Priloga toj uredbi;

—

naloži Vijeću snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe dva tužbena razloga, koji su u bitnome istovjetni ili slični onima iz predmeta T-90/22, Kande Mupompa/Vijeće.

(1)  Odluka Vijeća (ZVSP) 2021/2181 od 9. prosinca 2021. o izmjeni Odluke 2010/788/ZVSP o mjerama ograničavanja protiv Demokratske Republike Konga (SL 2021., L 443, str. 75.)

(2)  Provedbena Uredba Vijeća (EU) 2021/2177 od 9. prosinca 2021. o provedbi članka 9. Uredbe (EZ) br. 1183/2005 o uvođenju određenih posebnih mjera ograničavanja usmjerenih protiv osoba koje krše embargo na oružje u odnosu na Demokratsku Republiku Kongo (SL 2021., L 443, str. 3.)

4.4.2022   

HR

Službeni list Europske unije

C 148/45

Tužba podnesena 21. veljače 2022. – Kampete/Vijeće

(Predmet T-96/22)

(2022/C 148/60)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Ilunga Kampete (Kinshasa, Demokratska Republika Kongo) (zastupnici: T. Bontinck, P. De Wolf, A. Guillerme i T. Payan, odvjetnici)

Tuženik: Vijeće Europske unije

Tužbeni zahtjevi

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi odluku Vijeća (ZVSP) 2021/2181 od 9. prosinca 2021. (1) u dijelu u kojem se njome zadržava tužitelja na broju 1. Priloga toj odluci;

—

poništi Provedbenu uredbu Vijeća (EU) 2021/2177 od 9. prosinca 2021. (2) u dijelu u kojem se njome zadržava tužitelja zadržava na broju 1. Priloga I. toj uredbi;

—

naloži Vijeću snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe, tužitelj ističe dva tužbena razloga, koji su, u bitnome, identični ili slični onima istaknutima u predmetu T-90/22, Kande Mupompa/Vijeće.

(1)  Odluka Vijeća (ZVSP) 2021/2181 od 9. prosinca 2021. o izmjeni Odluke 2010/788/ZVSP o mjerama ograničavanja protiv Demokratske Republike Konga (SL 2021., L 443, str. 75.)

(2)  Provedbena Uredba Vijeća (EU) 2021/2177 od 9. prosinca 2021. o provedbi članka 9. Uredbe (EZ) br. 1183/2005 o uvođenju određenih posebnih mjera ograničavanja usmjerenih protiv osoba koje krše embargo na oružje u odnosu na Demokratsku Republiku Kongo (SL 2021., L 443, str. 3.)

4.4.2022   

HR

Službeni list Europske unije

C 148/45

Tužba podnesena 21. veljače 2022. – Ilunga Luyoyo/Vijeće

(Predmet T-97/22)

(2022/C 148/61)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Ferdinand Ilunga Luyoyo (Kinshasa, Demokratska Republika Kongo) (zastupnici: T. Bontinck, P. De Wolf, A. Guillerme i T. Payan, odvjetnici)

Tuženik: Vijeće Europske unije

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi odluku Vijeća (ZVSP) 2021/2181 od 9. prosinca 2021. (1) u dijelu u kojem se njome zadržava tužitelja na broju 3. Priloga toj odluci;

—

poništi Provedbenu uredbu Vijeća (EU) 2021/2177 od 9. prosinca 2021. (2) u dijelu u kojem se njome zadržava tužitelja na broju 3. Priloga I. toj uredbi;

—

naloži Vijeću snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe, tužitelj ističe dva tužbena razloga, koja su, u bitnome, identična ili slična onima istaknutima u predmetu T-90/22, Kande Mupompa/Vijeće.

(1)  Odluka Vijeća (ZVSP) 2021/2181 od 9. prosinca 2021. o izmjeni Odluke 2010/788/ZVSP o mjerama ograničavanja protiv Demokratske Republike Konga (SL 2021., L 443, str. 75.)

(2)  Provedbena Uredba Vijeća (EU) 2021/2177 od 9. prosinca 2021. o provedbi članka 9. Uredbe (EZ) br. 1183/2005 o uvođenju određenih posebnih mjera ograničavanja usmjerenih protiv osoba koje krše embargo na oružje u odnosu na Demokratsku Republiku Kongo (SL 2021., L 443, str. 3.)

4.4.2022   

HR

Službeni list Europske unije

C 148/46

Tužba podnesena 21. veljače 2022. – Boshab/Vijeće

(Predmet T-98/22)

(2022/C 148/62)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Évariste Boshab (Kinshasa, Demokratska Republika Kongo) (zastupnici: T. Bontinck, P. De Wolf, A. Guillerme i T. Payan, odvjetnici)

Tuženik: Vijeće Europske unije

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi Odluku Vijeća (ZVSP) 2021/2181 od 9. prosinca 2021. (1) u dijelu u kojem se njome zadržava tužitelja na broju 6. Priloga toj odluci;

—

poništi Provedbenu uredbu Vijeća (EU) 2021/2177 od 9. prosinca 2021. (2) u dijelu u kojem se njome zadržava tužitelja na broju 6. Priloga I. toj uredbi;

—

naloži Vijeću snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe, tužitelj ističe dva tužbena razloga, koji su, u bitnome, identični ili slični onima navedenima u predmetu T-90/22, Kande Mupompa/Vijeće.

(1)  Odluka Vijeća (ZVSP) 2021/2181 od 9. prosinca 2021. o izmjeni Odluke 2010/788/ZVSP o mjerama ograničavanja protiv Demokratske Republike Konga (SL 2021., L 443, str. 75.)

(2)  Provedbena uredba Vijeća (EU) 2021/2177 od 9. prosinca 2021. o provedbi članka 9. Uredbe (EZ) br. 1183/2005 o uvođenju određenih posebnih mjera ograničavanja usmjerenih protiv osoba koje krše embargo na oružje u odnosu na Demokratsku Republiku Kongo (SL 2021., L 443, str. 3.)

4.4.2022   

HR

Službeni list Europske unije

C 148/47

Tužba podnesena 18. veljače 2022. – Ciar/EUIPO – Motion (Uređaj za rukovanje)

(Predmet T-100/22)

(2022/C 148/63)

Jezik na kojem je tužba podnesena: talijanski

Stranke

Tužitelj: Ciar SpA (Pesaro, Italija) (zastupnici: L. Goglia, S. Lavagnini, B. Villa, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Motion SpA (Forlì, Italija)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Nositelj spornog dizajna: druga stranka pred žalbenim vijećem

Predmetni sporni dizajn: dizajn Zajednice (uređaj za rukovanje) – dizajn Zajednice br. 002 237 495-0009

Postupak pred EUIPO-om: postupak proglašavanja dizajna ništavim

Pobijana odluka: odluka trećeg žalbenog vijeća EUIPO-a od 9. prosinca 2021. u predmetu R 50/2017-3

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi pobijanu odluku i, slijedom toga, potvrdi odluku Odjela za poništaje i, u svakom slučaju, proglasi sporni dizajn Zajednice ništavim;

—

naloži tuženiku snošenje troškova.

Tužbeni razlozi

—

Povreda i pogrešna primjena članka 4. Uredbe Vijeća (EZ) br. 6/2002;

—

povreda i pogrešna primjena članka 8. Uredbe Vijeća (EZ) br. 6/2002;

—

povreda članka 63. stavaka 1. i 2. Uredbe Vijeća (EZ) br. 6/2002;

—

povreda članka 6. Uredbe Vijeća (EZ) br. 6/2002.

4.4.2022   

HR

Službeni list Europske unije

C 148/47

Tužba podnesena 8. ožujka 2022. – RT France/Vijeće

(Predmet T-125/22)

(2022/C 148/64)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: RT France (Boulogne-Billancourt, Francuska) (zastupnik: E. Piwnica, odvjetnik)

Tuženik: Vijeće Europske unije

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi Odluku Vijeća (ZVSP) 2022/351 od 1. ožujka 2022. o izmjeni Odluke 2014/512/ZVSP o mjerama ograničavanja s obzirom na djelovanja Rusije kojima se destabilizira stanje u Ukrajini;

—

poništi Uredbu Vijeća (EU) 2022/350 od 1. ožujka 2022. o izmjeni Uredbe (EU) br. 833/2014 o mjerama ograničavanja s obzirom na djelovanja Rusije kojima se destabilizira stanje u Ukrajini;

—

naloži Vijeću Europske unije snošenje svih troškova;

sa svim pravnim posljedicama.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe četiri tužbena razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je tuženik povrijedio prava obrane i načelo kontradiktornosti, zajamčena člancima 41. i 48. Povelje Europske unije o temeljnim pravima.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je tuženik povrijedio slobodu izražavanja i informiranja zajamčenu člankom 11. Povelje o temeljnim pravima.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je tuženik povrijedio slobodu poduzetništva zaštićenu člankom 16. Povelje o temeljnim pravima.

4.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je tuženik povrijedio načelo nediskriminacije koje proizlazi iz članka 21. Povelje o temeljnim pravima.

4.4.2022   

HR

Službeni list Europske unije

C 148/48

Rješenje Općeg suda od 8. veljače 2022. – El Corte Inglés/EUIPO – Ou (-Vpro)

(Predmet T-491/20) (1)

(2022/C 148/65)

Jezik postupka: španjolski

Predsjednica devetoga vijeća odredila je brisanje predmeta.

(1)  SL C 313, 21. 9. 2020.

4.4.2022   

HR

Službeni list Europske unije

C 148/48

Rješenje Općeg suda od 15. veljače 2022. – Civitta Eesti/Komisija

(Predmet T-665/21) (1)

(2022/C 148/66)

Jezik postupka: engleski

Predsjednik šestog vijeća odredio je brisanje predmeta.

(1)  SL C 490, 6. 12. 2021.

4.4.2022   

HR

Službeni list Europske unije

C 148/48

Rješenje Općeg suda od 8. veljače 2022. – Hoteles Olivencia/EUIPO – Corporacion H10 Hotels (HOTELES HO)

(Predmet T-707/21) (1)

(2022/C 148/67)

Jezik postupka: španjolski

Predsjednik drugog vijeća odredio je brisanje predmeta.

(1)  SL C 24, 17. 1. 2022.