Posljednje objave Suda Europske unije u Službenom listu Europske unije

(2022/C 128/01)

Posljednja objava

SL C 119, 14.3.2022.

Prethodne objave

SL C 109, 7.3.2022.

SL C 95, 28.2.2022.

SL C 84, 21.2.2022.

SL C 73, 14.2.2022.

SL C 64, 7.2.2022.

SL C 51, 31.1.2022.

Ti su tekstovi dostupni na:

EUR-Lex: http://eur-lex.europa.eu

Presuda Suda (četvrto vijeće) od 3. veljače 2022. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Högsta förvaltningsdomstolen – Švedska) – Advania Sverige AB, Kammarkollegiet/Dustin Sverige AB

(Predmet C-461/20) (1)

(„Zahtjev za prethodnu odluku - Direktiva 2014/24/EU - Članak 72. - Izmjena ugovora tijekom njihova trajanja - Prijenos okvirnih sporazuma - Novi ugovaratelj koji je, uslijed proglašenja stečaja prvotnog ugovaratelja, preuzeo prava i obveze koji su potonjem dodijeljeni okvirnim sporazumom - Pitanje postojanja obveze provedbe novog postupka javne nabave”)

(2022/C 128/02)

Jezik postupka: švedski

Sud koji je uputio zahtjev

Högsta förvaltningsdomstolen

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: Advania Sverige AB, Kammarkollegiet

Tuženik: Dustin Sverige AB

Izreka

Članak 72. stavak 1. točku (d) podtočku ii. Direktive 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o javnoj nabavi i o stavljanju izvan snage Direktive 2004/18/EZ treba tumačiti na način da gospodarski subjekt koji je, uslijed stečaja prvotnog ugovaratelja koji je doveo do njegove likvidacije, preuzeo samo prava i obveze potonjeg koji proizlaze iz okvirnog sporazuma sklopljenog s javnim naručiteljem, treba smatrati djelomičnim pravnim sljednikom tog prvotnog ugovaratelja nakon restrukturiranja društva, u smislu te odredbe.

---

(1)  SL C 414, 30. 11. 2020.

Presuda Suda (šesto vijeće) od 3. veljače 2022. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Bundesfinanzhof – Njemačka) – B AG/Finanzamt A

(Predmet C-515/20) (1)

(„Zahtjev za prethodnu odluku - Porez na dodanu vrijednost (PDV) - Direktiva 2006/112/EZ - Članak 122. - Smanjena stopa za isporuku ogrjevnog drva - Razlikovanje s obzirom na objektivne karakteristike i svojstva proizvoda - Oblici drva namijenjeni spaljivanju koji služe istoj potrebi potrošača i međusobno si konkuriraju - Načelo porezne neutralnosti”)

(2022/C 128/03)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Bundesfinanzhof

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: B AG

Tuženik: Finanzamt A

Izreka

1.	Članak 122. Direktive Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost treba tumačiti na način da se pojam ogrjevno drvo, u smislu tog članka, odnosi na svako drvo koje je u skladu sa svojim objektivnim svojstvima namijenjeno isključivo spaljivanju.

2.

Članak 122. Direktive 2006/112 treba tumačiti na način da država članica koja na temelju tog članka uvodi sniženu stopu poreza na dodanu vrijednost za isporuke ogrjevnog drva može ograničiti njegovo područje primjene na određene kategorije isporuka ogrjevnog drva upućivanjem na kombiniranu nomenklaturu, pod uvjetom da poštuje načelo porezne neutralnosti.

3.

Načelo porezne neutralnosti treba tumačiti na način da mu se ne protivi to da nacionalno pravo isključi iz primjene snižene stope poreza na dodanu vrijednost isporuku drvne sječke, dok se ona može primjenjivati na isporuke drugih oblika ogrjevnog drva, pod uvjetom da u svijesti prosječnog potrošača drvna sječka nije zamjenjiva tim drugim oblicima ogrjevnog drva, što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri.

---

(1)  SL C 28, 25. 1. 2021.

Presuda Suda (deveto vijeće) od 3. veljače 2022. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Landgericht Frankfurt am Main – Njemačka) – JW, HD, XS/LOT Polish Airlines

(Predmet C-20/21) (1)

(„Zahtjev za prethodnu odluku - Pravosudna suradnja u građanskim stvarima - Sudska nadležnost i izvršenje sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima - Uredba (EU) br. 1215/2012 - Članak 7. točka 1. podtočka (b) druga alineja - Posebna nadležnost u stvarima povezanim s ugovorom - Pojam „mjesto izvršenja konkretne obveze” - Ugovor o pružanju usluga - Zračni prijevoz - Let za koji je karakteristična jedinstvena potvrđena rezervacija, koji su u više dijelova izvršila dva različita zračna prijevoznika - Uredba (EZ) br. 261/2004 - Opća pravila odštete i pomoći putnicima u slučaju uskraćenog ukrcaja i otkazivanja ili dužeg kašnjenja leta u polasku - Članak 7. - Pravo na odštetu - Kašnjenje na prvom dijelu leta - Tužba za odštetu protiv zračnog prijevoznika odgovornog za taj prvi dio leta pred sudom u mjestu njegova dolaska”)

(2022/C 128/04)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Landgericht Frankfurt am Main

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: JW, HD, XS

Tuženik: LOT Polish Airlines

Izreka

Članak 7. točku 1. podtočku (b) drugu alineju Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o [sudskoj] nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima treba tumačiti na način da se u slučaju leta za koji je karakteristična potvrđena jedinstvena rezervacija za cjelokupno putovanje i koji je podijeljen na dva ili više dijelova leta koji izvršavaju različiti zračni prijevoznici, kada se tužba za odštetu, podnesena na temelju Uredbe br. 261/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. veljače 2004. o utvrđivanju općih pravila odštete i pomoći putnicima u slučaju uskraćenog ukrcaja i otkazivanja ili dužeg kašnjenja leta te o stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 295/91, temelji isključivo na kašnjenju prvog dijela leta koje je uzrokovano zakašnjelim polijetanjem i usmjerena je protiv zračnog prijevoznika koji je zadužen za izvršenje tog prvog dijela leta, njegovo mjesto dolaska ne može smatrati „mjestom izvršenja” u smislu te odredbe.

---

(1)  SL C 98, 22. 3. 2021.

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 26. studenoga 2021. uputio Sąd Rejonowy w Siemianowicach Śląskich (Poljska) – Provident Polska S.A./VF

(Predmet C-717/21)

(2022/C 128/05)

Jezik postupka: poljski

Sud koji je uputio zahtjev

Sąd Rejonowy w Siemianowicach Śląskich

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Provident Polska S.A

Tuženik: VF

Prethodno pitanje

Protivi li se sadržaju pravila iz članka 7. Povelje Europske unije o temeljnim pravima kojim se utvrđuje temeljno pravo o zaštiti doma tumačenje članka 3. stavka 1. i članka 4. stavka 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (1), osobito pojma znatnija neravnoteža, kojim se omogućuje izvršenje ugovora o potrošačkom kreditu otplaćivanjem u obrocima koje prodavatelj robe ili pružatelj usluga preuzima isključivo u domu potrošača?

---

(1)  SL 1993., L 95, str. 29. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 12., str. 24.)

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 26. studenoga 2021. uputio Sąd Najwyższy (Poljska) – L.G./Krajowa Rada Sądownictwa

(Predmet C-718/21)

(2022/C 128/06)

Jezik postupka: poljski

Sud koji je uputio zahtjev

Sąd Najwyższy

Stranke glavnog postupka

Žalitelj: L.G.

Druga stranka u postupku: Krajowa Rada Sądownictwa

Prethodna pitanja

1.

Protivi li se članku 19. stavku 1. drugom podstavku Ugovora o Europskoj uniji odredba nacionalnog prava kao što je to članak 69. stavak 1.b prva rečenica Ustawe z dnia 27 lipca 2001 r. – Prawo o ustroju sądów powszechnych (Zakon od 27. srpnja 2001. o organizaciji redovnih sudova) ([…] Dz.U. iz 2020., poz. 2072.) kojim se djelotvornost izjave suca o namjeri daljnjeg obnašanja dužnosti suca nakon navršavanja dobi za odlazak u mirovinu uvjetuje odobrenjem drugog tijela?

2.

Protivi li se članku 19. stavku 1. drugom podstavku Ugovora o Europskoj uniji prihvaćanje tumačenja nacionalne odredbe prema kojem je zakašnjela izjava suca o namjeri daljnjeg obnašanja dužnosti suca nakon navršavanja dobi za odlazak u mirovinu ništava bez obzira na okolnosti nepoštovanja roka i značenje tog nepoštovanja za postupak o odobrenju za daljnje obnašanje dužnosti suca?

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 26. studenoga 2021. uputio Sąd Najwyższy (Poljska) – Rzecznik Praw Obywatelskich

(Predmet C-720/21)

(2022/C 128/07)

Jezik postupka: poljski

Sud koji je uputio zahtjev

Sąd Najwyższy

Stranke glavnog postupka

Žalitelj: Rzecznik Praw Obywatelskich

Druge stranke u postupku: M. M., E. M., X Bank Spółka Akcyjna

Prethodna pitanja

1.

Treba li članak 19. stavak 1. drugi podstavak Ugovora o Europskoj uniji u vezi s člankom 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima u vezi s člankom 4. stavkom 3. Ugovora o Europskoj uniji i člankom 2. Ugovora o Europskoj uniji tumačiti na način da se njima određuje dopuštenost pravnog lijeka, kao što je to izvanredna žalba, namijenjenog pobijanju pravomoćne sudske odluke kada je to potrebno „kako bi se osiguralo poštovanje demokratskog načela vladavine prava kojim se ostvaruje načelo socijalne pravde”, ako je korištenje tog pravnog lijeka potrebno kako bi se osigurala djelotvornost prava Unije?

2.

Treba li članak 19. stavak 1. drugi podstavak Ugovora o Europskoj uniji u vezi s člankom 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima u vezi s člankom 4. stavkom 3. Ugovora o Europskoj uniji i člankom 2. Ugovora o Europskoj uniji tumačiti na način da, u situaciji u kojoj se odredbama nacionalnog prava omogućuje izmjena ili ukidanje pravomoćne sudske odluke u slučaju povrede načela utvrđenih Ustavom države članice korištenjem pravnog lijeka kao što je to izvanredna žalba, te odredbe mogu biti osnova za ukidanje ili izmjenu pravomoćne sudske odluke i u slučaju povrede prava Unije?

3.

Treba li članak 19. stavak 1. drugi podstavak Ugovora o Europskoj uniji u vezi s člankom 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima u vezi s člankom 4. stavkom 3. Ugovora o Europskoj uniji i člankom 2. Ugovora o Europskoj uniji tumačiti na način da se, u situaciji u kojoj je nacionalni sud povrijedio pravo Unije na način koji, sa stajališta tog prava, dovodi do nepravilnog donošenja odluke, pravomoćna sudska odluka može ukinuti ili izmijeniti korištenjem pravnog lijeka, kao što je to izvanredna žalba, kojim se takva odluka uvjetuje utvrđivanjem „teške” povrede prava?

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 1. prosinca 2021. uputio Naczelny Sąd Administracyjny (Poljska) – W. Sp. z o. o./Dyrektor Izby Administracji Skarbowej w Łodzi

(Predmet C-729/21)

(2022/C 128/08)

Jezik postupka: poljski

Sud koji je uputio zahtjev

Naczelny Sąd Administracyjny

Stranke glavnog postupka

Žalitelj: W. Sp. z o. o.

Druga stranka u žalbenom postupku: Dyrektor Izby Administracji Skarbowej w Łodzi

Prethodna pitanja

1.

Treba li odredbe Unije u pogledu PDV-a tumačiti na način da je dopuštena primjena nacionalne odredbe, kao što je članak 6. točka 1. Ustawe z dnia 11 marca 2004 r. o podatku od towarów i usług (Zakon od 11. ožujka 2004. o porezu na robu i usluge) (Dz.U. 2021., poz. 685.; u daljnjem tekstu: Zakon o PDV-u), kojom se isključuje oporezivanje isporuke poslovne jedinice poduzeća, pri čemu se primjena tog isključenja ne uvjetuje zahtjevom iz članka 19. Direktive Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (1), odnosno pravnim sljedništvom između prenositelja i stjecatelja?

2.

U slučaju potvrdnog odgovora na prvo pitanje, je li za primjenu isključenja iz članka 6. točke 1. Zakona o PDV-u potrebno prenijeti sve elemente poslovne jedinice prenositelja, a promjena u tom pogledu (osobito nepreuzimanje ugovorâ o osiguranju i upravljanju prenesenom imovinom) znači da je došlo do oporezive isporuke robe?

---

(1)  SL 2006., L 347, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 1., str. 120.)

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 14. prosinca 2021. uputio Győri Járásbíróság (Mađarska) – JH/Wizz Air Hungary Légiközlekedési Zrt. (Wizz Air Hungary Zrt.)

(Predmet C-771/21)

(2022/C 128/09)

Jezik postupka: mađarski

Sud koji je uputio zahtjev

Győri Járásbíróság

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: JH

Tuženik: Wizz Air Hungary Légiközlekedési Zrt. (Wizz Air Hungary Zrt.)

Prethodna pitanja

1.

Treba li članak 5. stavak 3. Uredbe (EZ) br. 261/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. veljače 2004. o utvrđivanju općih pravila odštete i pomoći putnicima u slučaju uskraćenog ukrcaja i otkazivanja ili dužeg kašnjenja leta te o stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 295/91 (1) tumačiti na način da je zračni prijevoznik obvezan poduzeti razumne mjere za izbjegavanje otkazivanja leta čak i u slučaju da je riječ o izvanrednim okolnostima koje ga oslobađaju obveze?

2.

U slučaju potvrdnog odgovora Suda na prvo prethodno pitanje, je li zračni prijevoznik obvezan, u okviru razumnih mjera, (a) vratiti se zrakoplovom koji je određen za izvođenje leta, koji je zbog oluje preusmjeren u obližnju zračnu luku, po putnike tog leta čim to raspored leta posade dopusti i stoga izvesti navedeni let? U slučaju potvrdnog odgovora, je li zračni prijevoznik obvezan to učiniti iako bi zbog toga, kako bi se izveli drugi letovi na koje je zrakoplov raspoređen, morao osigurati zamjenski zrakoplov i posadu u zračnoj luci polaska tih letova, koja je matična baza zračnog prijevoznika? (b) cestovno prevesti putnike do zrakoplova određenog za izvođenje leta, koji je zbog oluje preusmjeren u obližnju zračnu luku udaljenu 140 kilometara, i odande izvesti let? (c) uputiti zamjenski zrakoplov ili cestovno prevesti putnike do zamjenskog zrakoplova koji je usmjeren u obližnju zračnu luku i tako izvesti let?

---

(1)  SL 2004., L 46, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 7., svezak 26., str. 21.)

Žalba koju je 15. prosinca 2021. podnio Aeris Invest Sàrl protiv presude Općeg suda (treće prošireno vijeće) od 6. listopada 2021. u predmetu T-827/17, Aeris Invest/ESB

(Predmet C-782/21 P)

(2022/C 128/10)

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Žalitelj: Aeris Invest Sàrl (zastupnici: R. Vallina Hoset, E. Galán Burgos i M. Varela Suárez, odvjetnici)

Druge stranke u postupku: Europska središnja banka, Europska komisija i Banco Santander, S. A.

Zahtjevi

—	ukidanje presude trećeg proširenog vijeća Općeg suda od 6. listopada 2021., Aeris Invest/BCE, T-827/17, EU:T:2021:660;

—

prihvaćanje zahtjeva koje je društvo Aeris Invest podnijelo u prvostupanjskom postupku i, osobito, poništenje odluka Europske središnje banke od 7. studenoga 2017., LS/MD/17/405, LS/MD/17/419, LS/MD/17/406, kojima je odbijen pristup nizu dokumenata u vezi s neodrživošću i sanacijom društva Banco Popular Español, S. A., saldom depozita i hitnom likvidnosnom pomoći (HLP) odobrenoj društvu Banco Popular Español, S. A., te

—	da se u skladu s člankom 184. Poslovnika Europskoj središnjoj banci naloži snošenje troškova.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Žalitelj u prilog svojoj žalbi protiv pobijane presude ističe dva žalbena razloga.

—

prvim žalbenim razlogom žalitelj tvrdi da pobijana presuda povređuje članak 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja), zato što: (i) ne bi bilo moguće zatražiti pristup dokumentima zatraženima u okviru predmeta T-628/17; i (ii) tu stranku sprečava da ostvaruje svoje pravo na djelotvoran pravni lijek te također povećava nejednakost oružja između stranaka. U svakom slučaju, takvo ograničenje članka 47. Povelje ne bi bilo opravdano prema njezinu članku 52. stavku 1.

—

drugim žalbenim razlogom žalitelj tvrdi da pobijana presuda povređuje Odluku 2004/258/EZ Europske središnje banke od 4. ožujka 2004. o javnom pristupu dokumentima Europske središnje banke (u daljnjem tekstu: Odluka 2004/258) (1), u vezi s člankom 47. Povelje. Konkretno, povređuje članke 1., 2. i 6. Odluke 2004/258 tumačeći njezinu svrhu na način suprotan temeljnim pravima.

---

(1)  SL 2004., L 80, str. 42. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 14., str. 49.)

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 21. prosinca 2021. uputio Kammergericht Berlin (Njemačka) – Deutsche Wohnen SE/Staatsanwaltschaft Berlin

(Predmet C-807/21)

(2022/C 128/11)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Kammergericht Berlin

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Deutsche Wohnen SE

Druga stranka u postupku: Staatsanwaltschaft Berlin

Prethodna pitanja

1.

Treba li članak 83. stavke 4. do 6. Opće uredbe o zaštiti podataka (1) tumačiti na način da se njime u nacionalno pravo unose funkcionalni pojam poduzetnika (Funktionsträgerprinzip), koji je povezan s člancima 101. i 102. UFEU-a, i načelo u skladu s kojim za povredu može biti odgovoran bilo koji nositelj funkcije, što dovodi do toga da se proširenjem načela u skladu s kojim je za povredu odgovoran pravni subjekt (Rechtsträgerprinzip) na kojem se temelji članak 30. Gesetza über Ordnungswidrigkeiten (Zakon o prekršajima) postupak izricanja upravnih novčanih kazni može izravno voditi protiv poduzetnika i da za izricanje upravne novčane kazne nije potrebno utvrđenje prekršaja koji je, eventualno uz ostvarenje svih subjektivnih i objektivnih obilježja delikta, počinio pojedinac čiji je identitet utvrđen?

2.

U slučaju potvrdnog odgovora na prvo pitanje: treba li članak 83. stavke 4. do 6. Opće uredbe o zaštiti podataka tumačiti na način da je potrebno da poduzetnik svojom krivnjom počini povredu u kojoj je zaposlenik bio posrednik (vidjeti članak 23. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1/2003 (2)) ili je za izricanje upravne novčane kazne poduzetniku u načelu već dovoljna objektivna povreda obveza koja mu se može pripisati (strict liability)?

---

(1)  Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL 2016., L 119, str. 1. i ispravci SL 2018., L 127, str. 2.)

(2)  Uredba Vijeća (EZ) br. 1/2003 od 16. prosinca 2002. o provedbi pravila o tržišnom natjecanju koja su propisana člancima 81. i 82. Ugovora o EZ-u (SL 2003., L 1, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8, svezak 1., str. 165. i ispravak SL 2016., L 173, str. 108.)

Tužba podnesena 22. prosinca 2021. – Komisija/Mađarska

(Predmet C-823/21)

(2022/C 128/12)

Jezik postupka: mađarski

Stranke

Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: A. Azéma, L. Grønfeldt, A. Tokár i J. Tomkin, agenti)

Tuženik: Mađarska

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Suda zahtijeva da:

—

utvrdi da Mađarska nije ispunila svoje obveze koje ima na temelju članka 6. Direktive 2013/32 (1), u vezi s člankom 18. Povelje, time što je u odnosu na državljane trećih zemalja, koji se nalaze na državnom području Mađarske, uključujući i na njezinim granicama, mogućnost pristupa postupku međunarodne zaštite i podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu uvjetovala zahtjevom da se u odnosu na njih najprije provede postupak u diplomatskom predstavništvu Mađarske u trećoj zemlji.

—	naloži Mađarskoj snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U skladu s pravilima o pravu azila koji su u Mađarskoj utvrđeni Zakonom LVIII iz 2020., koji je donesen kao privremeni akt, ali čije je važenje naknadno nekoliko puta produljivano, sve osobe, uz samo nekoliko iznimaka, koje žele u toj državi podnijeti zahtjev za azil moraju najprije podnijeti pismo namjere mađarskom veleposlanstvu u Beogradu ili Kijevu i samo ako im je na to pismo namjere odgovoreno potvrdno te im je izdana dozvola ulaska mogu pristupiti postupku međunarodne zaštite.

Komisija smatra da taj novi postupak azila nije u skladu s člankom 6. Direktive 2013/32 o zajedničkim postupcima za priznavanje i oduzimanje međunarodne zaštite, u vezi s člankom 18. Povelje.

Naime, pravo zajamčeno člankom 6. Direktive koje se odnosi na „pristup postupku” prije svega podrazumijeva mogućnost da državljani treće zemlje koji se nalaze na državnom području države članice, uključujući i na njezinim granicama, podnesu zahtjev za međunarodnu zaštitu.

Međutim, iz primjenjivih odredaba Zakona LVIII iz 2020. proizlazi da ako državljani trećih zemalja koji se nalaze na mađarskom državnom području, uključujući i na njezinim granicama, zatraže primjenu međunarodne zaštite, mađarska tijela neće smatrati tu izjavu podnošenjem zahtjeva za međunarodnu zaštitu u smislu Direktive 2013/32. Zahtjev neće biti registriran i zainteresiranoj osobi neće biti priznata prava na koja podnositelj zahtjeva ima pravo. Umjesto toga, kako bi podnijela svoj zahtjev, zainteresirana osoba mora napustiti mađarsko državno područje, vratiti se u treću zemlju te se u odnosu na nju najprije mora provesti postupak u mađarskom veleposlanstvu u toj zemlji.

---

(1)  Direktiva 2013/32/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o zajedničkim postupcima za priznavanje i oduzimanje međunarodne zaštite (SL 2013., L 180, str. 60.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 12., str. 249. i ispravci SL 2020., L 76, str. 38 i SL 2020., L 415, str. 90.)

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 23. prosinca 2021. uputio Hanseatisches Oberlandesgericht Hamburg (Njemačka) – Syngenta Agro GmbH/Agro Trade Handelsgesellschaft mbH

(Predmet C-830/21)

(2022/C 128/13)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Hanseatisches Oberlandesgericht Hamburg

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Syngenta Agro GmbH

Tuženik: Agro Trade Handelsgesellschaft mbH

Prethodna pitanja

1.

Treba li članak 1. u vezi sa stavkom 1. točkom (b) Priloga I. Uredbi (EU) br. 547/2011 (1) tumačiti na način da se u slučaju paralelnog uvoza sredstva za zaštitu bilja prilikom njegova stavljanja na tržište u drugoj državi članici na pakiranju moraju navesti ime i adresa korisnika odobrenja države članice podrijetla iz koje je uvezeno sredstvo za zaštitu bilja?

2.

Treba li članak 1. u vezi sa stavkom 1. točkom (f) Priloga I. Uredbi (EU) br. 547/2011 tumačiti na način da se u slučaju paralelnog uvoza sredstva za zaštitu bilja na pakiranju obvezno mora navesti nepromijenjeni serijski broj koji je proizvođač prvotno dodijelio ili je u skladu s navedenom odredbom da paralelni uvoznik ukloni prvotni serijski broj i na pakiranju naznači vlastiti identifikacijski broj ako vodi evidencije iz kojih proizlazi usklađenost serijskih brojeva koje upotrebljava s onima korisnika odobrenja koji paralelno uvozi sredstvo za zaštitu bilja?

---

(1)  Uredba Komisije (EU) br. 547/2011 od 8. lipnja 2011. o provedbi Uredbe (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu zahtjeva za označivanje sredstava za zaštitu bilja (SL 2011., L 155, str. 176.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3., svezak 48., str. 271.)

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 3. siječnja 2022. uputio Consiglio di Stato (Italija) – Green Network SpA/SF, YB, Autorità di Regolazione per Energia Reti i Ambiente (ARERA)

(Predmet C-5/22)

(2022/C 128/14)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Consiglio di Stato

Stranke glavnog postupka

Tužitelj i žalitelj: Green Network SpA

Tuženici i druge stranke u žalbenom postupku: SF, YB, Autorità di Regolazione per Energia Reti i Ambiente (ARERA)

Prethodna pitanja

1.

Mogu li se propisi Unije sadržani u Direktivi 2009/72/EZ (1) Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. – osobito u članku 37. stavcima 1. i 4., kojima se uređuju ovlasti regulatornih tijela, i u Prilogu I. – tumačiti na način da je njima obuhvaćena i preskriptivna ovlast koju regulatorno tijelo za talijansko tržište električne energije (ARERA) izvršava u odnosu na društva koja posluju u sektoru električne energije i kojom se navedenim društvima nalaže da kupcima, također bivšim kupcima i onima koji kasne s plaćanjima, vrate iznos koji odgovara ekonomskoj naknadi koju su potonji kupci platili za pokriće troškova za administrativno upravljanje radi ispunjenja ugovorne odredbe koja je predmet sankcije koju je izreklo to regulatorno tijelo?

2.

Mogu li se propisi Unije sadržani u Direktivi 2009/72/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. – osobito u članku 37. stavcima 1. i 4., kojima se uređuju ovlasti regulatornih tijela, i u Prilogu I. – tumačiti na način da je naknadom štete i načinima povrata koji se primjenjuju na kupce na tržištu električne energije ako se tržišni operator ne pridržava ugovorene razine kvalitete usluge obuhvaćen i povrat ekonomske naknade koju su platili potonji kupci te koja je izričito uređena u odredbi potpisanog i prihvaćenog ugovora i posve neovisna o kvaliteti same usluge, ali je predviđena za pokriće troškova za administrativno upravljanje gospodarskog subjekta?

---

(1)  Direktiva 2009/72/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište električne energije i stavljanju izvan snage Direktive 2003/54/EZ (SL 2009., L 211, str. 55.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 12., svezak 4., str. 29.)

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 11. siječnja 2022. uputio Consiglio di Stato (Italija) – Volkswagen Group Italia S.p.A., Volkswagen Aktiengesellschaft/Autorità Garante della Concorrenza e del Mercato

(Predmet C-27/22)

(2022/C 128/15)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Consiglio di Stato

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Volkswagen Group Italia S.p.A., Volkswagen Aktiengesellschaft

Tuženik: Autorità Garante della Concorrenza e del Mercato

Prethodna pitanja

1.	Treba li sankcije izrečene za nepoštenu poslovnu praksu u smislu nacionalnog propisa kojim se provodi Direktiva 2005/29/EZ (1) smatrati upravnim sankcijama kaznene prirode?

2.

Treba li članak 50. Povelje Europske unije o temeljnim pravima tumačiti na način da mu se protivi nacionalni propis koji omogućuje da se tijekom postupka potvrdi upravna novčana sankcija kaznene prirode i da ona postane pravomoćna u odnosu na pravnu osobu kojoj je ta sankcija izrečena za protupravne radnje koje imaju obilježja nepoštene poslovne prakse i za koje je protiv te osobe u međuvremenu izrečena pravomoćna osuđujuća kaznena presuda u drugoj državi članici, kada je potonja osuđujuća presuda postala pravomoćna prije nego što je postala pravomoćna sudska žalba protiv prve upravne novčane sankcije kaznene prirode?

3.

Može li se odredbama Direktive 2005/29, a osobito člankom 3. stavkom 4. te člankom 13. stavkom 2. točkom (e), opravdati odstupanje od zabrane ne bis in idem utvrđene člankom 50. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (koja je naknadno uključena u Ugovor o Europskoj uniji na temelju članka 6. UEU-a) i člankom 54. Schengenske konvencije?

---

(1)  Direktiva 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2005. o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu i o izmjeni Direktive Vijeća 84/450/EEZ, direktiva 97/7/EZ, 98/27/EZ i 2002/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, kao i Uredbe (EZ) br. 2006/2004 Europskog parlamenta i Vijeća („Direktiva o nepoštenoj poslovnoj praksi”) (SL 2005., L 149, str. 22.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 8., str. 101. i ispravak SL 2016., L 332, str. 25.)

Žalba koju je 27. siječnja 2022. podnijela Rumunjska protiv presude Općeg suda (deseto vijeće) od 10. studenoga 2021. u predmetu T-495/19, Rumunjska/Komisija

(Predmet C-54/22 P)

(2022/C 128/16)

Jezik postupka: rumunjski

Stranke

Žalitelj: Rumunjska (zastupnici: E. Gane, L. Liţu, L.-E. Baţagoi, agenti)

Druge stranke u postupku: Europska komisija, Mađarska

Zahtjevi

Žalitelj od Suda zahtijeva da:

—

prihvati žalbu, ukine presudu Općeg suda u predmetu T-495/19, u dijelu koji se odnosi na analizu vezano za tužbeni razlog koji se temelji na povredi članka 4. stavka 2. točke (b) Uredbe br. 211/2011, i odluči u predmetu T-495/19 tako da prihvati zahtjev za poništenje Odluke Komisije (EU) 2019/721; ili

—

prihvati žalbu, ukine presudu Općeg suda u predmetu T-495/19, u dijelu koji se odnosi na analizu vezano za tužbeni razlog koji se temelji na povredi članka 4. stavka 2. točke (b) Uredbe br. 211/2011 i uputi predmet T-495/19 Općem sudu kako bi ponovno odlučio, prihvatio zahtjev za poništenje i poništio Odluku Komisije (EU) 2019/721;

—	naloži Komisiji snošenje troškova.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog svojoj žalbi, Rumunjska ističe jedan žalbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 4. stavka 2. točke (b) Uredbe br. 211/2011 u vezi s člankom 5. stavkom 2. Ugovora o Europskoj uniji.

Navodi da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava, povrijedivši na taj način predmetne odredbe.

i)

Kao prvo, svojim tumačenjem vezano za uvjete pod kojima je Komisija mogla odbiti registraciju europske građanske inicijative – osobito kada je smatrao da bi do takvog odbijanja moglo doći samo ako se može u potpunosti isključiti Komisijina mogućnost podnošenja prijedloga pravnog akta Unije s ciljem provedbe Ugovorâ. Međutim, slična inicijativa očito je izvan Komisijine nadležnosti za podnošenje prijedloga pravnog akta ako, nakon in abstracto pravne ocjene predloženih mjera, postoje ozbiljne sumnje da se slične mjere mogu donijeti na temelju Ugovorâ.

ii)

Kao drugo, svojim tumačenjem vezano za Komisijinu mogućnost registracije prijedloga europske građanske inicijative uz rezervu ili uvjet. Međutim, u takvoj situaciji Komisija je dužna pozvati se na sve obvezne i fakultativne informacije koje su pružili organizatori i ne može ih niti djelomično zanemariti.

Presuda Općeg suda od 26. siječnja 2022. – Intel Corporation/Komisija

(Predmet T-286/09 RENV) (1)

(„Tržišno natjecanje - Zlouporaba vladajućeg položaja - Tržište mikroprocesora - Odluka kojom se utvrđuje povreda članka 102. UFEU-a i članka 54. Sporazuma o EGP-u - Rabati za vjernost - „Neprikrivena” ograničenja - Kvalificiranje prakse kao zlouporabe - Analiza jednako učinkovitog konkurenta - Cjelokupna strategija - Jedinstvena i trajna povreda”)

(2022/C 128/17)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Intel Corporation, Inc. (Wilmington, Delaware, Sjedinjene Američke Države) (zastupnici: A. Parr, solicitor, D. Beard, QC, i J. Williams, barrister)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: T. Christoforou, V. Di Bucci, N. Khan i M. Kellerbauer, agenti)

Intervenijent u potporu tužitelju: Association for Competitive Technology, Inc. (Washington, DC, Sjedinjene Američke Države) (zastupnici: J.-F. Bellis i K. Van Hove, odvjetnici)

Intervenijent u potporu tuženiku: Union fédérale des consommateurs – Que choisir (UFC – Que choisir) (Pariz, Francuska) (zastupnik: E. Nasry, odvjetnica)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a za poništenje Odluke C (2009) 3726 final Komisije od 13. svibnja 2009., koja se odnosi na postupak primjene članka [102. UFEU-a] i članka 54. Sporazuma o EGP-u (predmet COMP/C-3/37.990 – Intel) ili, podredno, za ukidanje novčane kazne izrečene tužitelju ili smanjenje njezina iznosa.

Izreka

1.	Poništavaju se članak 1. točke (a) do (e) i članak 2. Odluke C (2009) 3726 final Komisije od 13. svibnja 2009., koja se odnosi na postupak primjene članka [102. UFEU-a] i članka 54. Sporazuma o EGP-u (predmet COMP/C-3/37.990 – Intel).

2.	Poništava se dio članka 3. Odluke C(2009) 3726 final koji se odnosi na članak 1. točke (a) do (e) te odluke.

3.	Tužba se u preostalom dijelu odbija.

4.

Europska komisija snosit će, osim vlastitih troškova koji se odnose na postupke pred Općim sudom u predmetima T-286/09 i T-286/09 RENV i žalbeni postupak pred Sudom u predmetu C-413/14 P, i dvije trećine troškova društava Intel Corporation, Inc. i Association for Competitive Technology, Inc. u tim istim postupcima, dok će društva Intel Corporation i Association for Competitive Technology snositi jednu trećinu vlastitih troškova.

5.	Union fédérale des consommateurs – Que choisir (UFC – Que choisir) snosit će vlastite troškove postupaka pred Općim sudom u predmetima T-286/09 i T-286/09 RENV i žalbenog postupka pred Sudom u predmetu C-413/14 P.

---

(1)  SL C 220, 12. 9. 2009.

Presuda Općeg suda od 9. veljače 2022. – QI i dr./Komisija i ESB

(Predmet T-868/16) (1)

(„Izvanugovorna odgovornost - Ekonomska i monetarna politika - Restrukturiranje grčkog javnog duga - Sporazum o razmjeni vrijednosnih papira isključivo u korist središnjih banaka Eurosustava - Sudjelovanje privatnog sektora - Klauzule o zajedničkom djelovanju - Privatni vjerovnici - Javni vjerovnici - Pripisivost - Dovoljno ozbiljna povreda pravnog pravila kojim se dodjeljuju prava pojedincima - Članak 63. stavak 1. UFEU-a - Članci 120. do 127. i članak 352. stavak 1. UFEU-a - Pravo vlasništva - Jednako postupanje”)

(2022/C 128/18)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelji: QI i 15 drugih tužitelja čija se imena nalaze u prilogu presudi (zastupnik: S. Pappas, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: J.-P. Keppenne, L. Flynn i T. Maxian Rusche, agenti), Europska središnja banka (zastupnici: K. Laurinavičius i M. Szablewska, agenti, uz asistenciju H.-G. Kamanna, odvjetnika)

Intervenijenti u potporu tuženicima: Europsko vijeće, Vijeće Europske unije (zastupnici: K. Michoel, E. Chatziioakeimidou i J. Bauerschmidt, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 268. UFEU-a kojim se traži naknada štete koju su tužitelji navodno pretrpjeli slijedom provedbe obvezne razmjene državnih dužničkih instrumenata u okviru restrukturiranja grčkog javnog duga u 2012., na temelju sudjelovanja privatnih ulagatelja koje podrazumijeva primjenu klauzula o zajedničkom djelovanju, zbog postupanja i akata, među ostalim, Europskog vijeća, Vijeća, Komisije i ESB-a.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Osobi QI i drugim tužiteljima čija se imena nalaze u prilogu presudi nalaže se snošenje vlastitih troškova, kao i troškova Europske komisije i Europske središnje banke (ESB).

3.	Europsko vijeće i Vijeće Europske unije snosit će vlastite troškove.

---

(1)  SL C 30, 30. 1. 2017.

Presuda Općeg suda od 2. veljače 2022. – Scania i dr./Komisija

(Predmet T-799/17) (1)

(„Tržišno natjecanje - Zabranjeni sporazumi - Tržište proizvođača kamiona - Odluka kojom se utvrđuje povreda članka 101. UFEU-a i članka 53. Sporazuma o EGP-u - Sporazumi i usklađena djelovanja o prodajnim cijenama kamiona, vremenskim planovima za uvođenje tehnologija s niskim razinama emisija i prenošenju na kupce troškova koji se odnose na te tehnologije - „Hibridni” postupak koji se provodi postupno u vremenu - Pretpostavka nedužnosti - Načelo nepristranosti - Povelja o temeljnim pravima - Jedinstvena i trajna povreda - Ograničenje tržišnog natjecanja s obzirom na cilj - Zemljopisni doseg povrede - Novčana kazna - Proporcionalnost - Jednako postupanje - Neograničena nadležnost”)

(2022/C 128/19)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelji: Scania AB (Södertälje, Švedska), Scania CV AB (Södertälje), Scania Deutschland GmbH (Koblenz, Njemačka) (zastupnici: D. Arts, F. Miotto, C. Pommiès, K. Schillemans, C. Langenius, L. Ulrichs, P. Hammarskiöld, S. Falkner i N. De Backer, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: M. Farley i L. Wildpanner, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a kojim se traži poništenje Odluke Komisije C(2017) 6467 final od 27. rujna 2017., koja se odnosi na postupak primjene članka 101. UFEU-a i članka 53. Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru (EGP) (predmet AT.39824 – Kamioni) ili podredno, smanjenje iznosa novčanih kazni izrečenih tužiteljima u navedenoj odluci.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Društva Scania AB, Scania CV AB i Scania Deutschland GmbH snosit će vlastite troškove kao i troškove Europske komisije.

---

(1)  SL C 42, 5. 2. 2018.

Presuda Općeg suda od 2. veljače 2022. – Polskie Górnictwo Naftowe i Gazownictwo/Komisija (Gazpromove obveze)

(Predmet T-616/18) (1)

(„Tržišno natjecanje - Zlouporaba vladajućeg položaja - Tržišta plina srednje i istočne Europe - Odluka kojom se proglašava obvezujućim preuzimanje pojedinačnih obveza koje je ponudio poduzetnik - Članak 9. Uredbe (EZ) br. 1/2003 - Primjerenost preuzetih obveza u odnosu na zabrinutosti u pogledu tržišnog natjecanja koje su prvotno bile utvrđene u obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama - Komisijino odustajanje od zahtijevanja preuzimanja obveza u pogledu određenih prvotnih zabrinutosti - Načelo dobre uprave - Transparentnost - Obveza obrazlaganja - Ciljevi energetske politike Unije - Načelo energetske solidarnosti - Zlouporaba ovlasti”)

(2022/C 128/20)

Jezik postupka: poljski

Stranke

Tužitelj: Polskie Górnictwo Naftowe i Gazownictwo S.A. (Varšava, Poljska) (zastupnici: K. Karasiewicz, radca prawny, T. Kaźmierczak, K. Kicun i P. Moskwa, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: G. Meessen i J. Szczodrowski, agenti)

Intervenijenti u potporu tužitelju: Republika Litva (zastupnici: K. Dieninis i R. Dzikovič, agenti), Republika Poljska (zastupnici: B. Majczyna i M. Nowacki, agenti), Overgas Inc. (Sofija, Bugarska) (zastupnici: S. Gröss i S. Cappellari, odvjetnici)

Intervenijenti u potporu tuženiku: Gazprom PJSC (Moskva, Rusija), Gazprom export LLC (Sankt-Peterburg, Rusija) (zastupnici: J. Karenfort, J. Hainz, B. Evtimov, N. Tuominen, J. Heithecker, odvjetnici i D. O’Keeffe, solicitor)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a za poništenje Odluke Komisije C(2018) 3106 final od 24. svibnja 2018. o postupku primjene članka 102. UFEU-a i članka 54. Sporazuma o EGP-u (predmet AT.39816 – Opskrba plinom u srednjoj i istočnoj Europi).

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Polskie Górnictwo Naftowe i Gazownictwo S.A. snosit će vlastite troškove kao i troškove Europske komisije te društava Gazprom PJSC i Gazprom export LLC.

3.	Republika Litva, Republika Poljska i društvo Overgas Inc. snosit će vlastite troškove.

---

(1)  SL C 4, 7. 1. 2019.

Presuda Općeg suda od 9. veljače 2022. – Taminco i Arysta LifeScience Great Britain/Komisija

(Predmet T-740/18) (1)

(„Sredstva za zaštitu bilja - Aktivna tvar tiram - Neproduljenje odobrenja - Uredba (EZ) br. 1107/2009 i Provedbena uredba (EU) br. 844/2012 - Prava obrane - Postupovna nepravilnost - Očita pogreška u ocjeni - Nadležnost EFSA-e - Proporcionalnost - Načelo opreznosti - Jednako postupanje”)

(2022/C 128/21)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Taminco BVBA (Gand, Belgija), Arysta LifeScience Great Britain Ltd (Edinburgh, Ujedinjena Kraljevina) (zastupnici: C. Mereu et M. Grunchard, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnik: G. Koleva, agent)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a za poništenje Provedbene uredbe Komisije (EU) 2018/1500 оd 9. listopada 2018. o neproduljenju odobrenja aktivne tvari tiram i zabrani uporabe i prodaje sjemena tretiranog sredstvima za zaštitu bilja koja sadržavaju tiram, u skladu s Uredbom (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja i o izmjeni Provedbene uredbe Komisije (EU) br. 540/2011 (SL 2018., L 254, str. 1.).

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Društva Taminco BVBA i Arysta LifeScience Great Britain Ltd snosit će vlastite troškove, kao i troškove Europske komisije u okviru ovog postupka.

3.	Društvo Taminco snosit će vlastite troškove, kao i troškove Komisije u okviru postupka privremene pravne zaštite.

---

(1)  SL C 72, 25. 2. 2019.

Presuda Općeg suda od 2. veljače 2022. – Pilatus Bank i Pilatus Holding/ESB

(Predmet T-27/19) (1)

(„Ekonomska i monetarna politika - Bonitetni nadzor nad kreditnim institucijama - Posebne nadzorne zadaće povjerene ESB-u - Odluka o oduzimanju odobrenja za rad kreditne institucije - Podizanje optužnice protiv glavnog dioničara u trećoj zemlji - Kriterij dobrog ugleda - Tržišno poimanje dobrog ugleda - Pretpostavka nedužnosti - Proporcionalnost - Prava obrane”)

(2022/C 128/22)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelji: Pilatus Bank plc (Ta’Xbiex, Malta), Pilatus Holding Ltd. (Ta’Xbiex) (zastupnik: O. Behrends, odvjetnik)

Tuženik: Europska središnja banka (zastupnici: E. Yoo, M. Puidokas i A. Karpf, agenti)

Intervenijent u potporu tuženiku: Europska komisija (zastupnici: D. Triantafyllou, A. Nijenhuis i A. Steiblytė, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a, kojim se traži poništenje odluke ESB-a od 2. studenoga 2018. o oduzimanju odobrenja za početak poslovanja kreditne institucije Pilatus Banka.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Društva Pilatus Bank plc i Pilatus Holding Ltd. će, osim vlastitih, snositi i troškove Europske središnje banke (ESB).

3.	Europska komisija snosit će vlastite troškove.

---

(1)  SL C 72, 25. 2. 2019.

Presuda Općeg suda od 9. veljače 2022. – AMVAC Netherlands/Komisija

(Predmet T-317/19) (1)

(„Sredstva za zaštitu bilja - Aktivna tvar etoprofos - Neproduljenje odobrenja - Uredba (EZ) br. 1107/2009 i Provedbena uredba (EU) br. 844/2012 - Prava obrane - Očita pogreška u ocjeni - Pravna sigurnost - Proporcionalnost - Načelo opreznosti”)

(2022/C 128/23)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: AMVAC Netherlands BV (Amsterdam, Nizozemska) (zastupnici: C. Mereu, M. Grunchard i S. Englebert, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: F. Castilla Contreras i A. Dawes, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a za poništenje Provedbene uredbe Komisije (EU) 2019/344 оd 28. veljače 2019. o neproduljenju odobrenja aktivne tvari etoprofos u skladu s Uredbom (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja i o izmjeni Priloga Provedbenoj uredbi Komisije (EU) br. 540/2011 (SL 2019., L 62, str. 7.).

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Društvo AMVAC Netherlands BV snosit će vlastite troškove kao i troškove koje je Europska komisija snosila u okviru ove tužbe i postupka privremene pravne zaštite.

---

(1)  SL C 263, 5. 8. 2019.

Presuda Općeg suda od 2. veljače 2022. – Polskie Górnictwo Naftowe i Gazownictwo/Komisija (Odbacivanje pritužbe)

(Predmet T-399/19) (1)

(„Tržišno natjecanje - Zlouporaba vladajućeg položaja - Tržišta plina srednje i istočne Europe - Odluka o odbacivanju pritužbe - Nepostojanje interesa Unije - Iznimka državnog djelovanja - Obveza savjesnog ispitivanja - Postupovna prava na temelju Uredbe (EZ) br. 773/2004”)

(2022/C 128/24)

Jezik postupka: poljski

Stranke

Tužitelj: Polskie Górnictwo Naftowe i Gazownictwo S.A. (Varšava, Poljska) (zastupnici: K. Karasiewicz, radca prawny, T. Kaźmierczak, K. Kicun i P. Moskwa, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: B. Ernst, G. Meessen i J. Szczodrowski, agenti)

Intervenijenti u potporu tuženiku: Gazprom PJSC (Moskva, Rusija), Gazprom export LLC (Sankt Peterburg, Rusija) (zastupnici: J. Karenfort, J. Hainz, B. Evtimov, N. Tuominen, J. Heithecker, odvjetnici, i D. O’Keeffe, solicitor)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a za poništenje Odluke Komisije C(2019) 3003 final od 17. travnja 2019. o odbacivanju pritužbe (predmet AT.40497 – Poljske cijene plina).

Izreka

1.	Poništava se Odluka Europske komisije C(2019) 3003 final od 17. travnja 2019. o odbacivanju pritužbe (predmet AT.40497 – Poljske cijene plina).

2.	Komisija će snositi vlastite troškove kao i troškove društva Polskie Górnictwo Naftowe i Gazownictwo S.A.

3.	Društva Gazprom PJSC i Gazprom export LLC snosit će vlastite troškove.

---

(1)  SL C 288, 26. 8. 2019.

Presuda Općeg suda od 9. veljače 2022. – Elevolution – Engenharia/Komisija

(Predmet T-652/19) (1)

(„Javna nabava - Financijska uredba - Trogodišnje isključenje iz postupaka javne nabave i postupaka dodjele subvencija koje se financiraju iz ERF-a - Obveza obrazlaganja - Načelo dobre uprave - Pravo na saslušanje - Očita pogreška u ocjeni - Proporcionalnost”)

(2022/C 128/25)

Jezik postupka: portugalski

Stranke

Tužitelj: Elevolution – Engenharia, SA (Amadora, Portugal) (zastupnici: M. Marques Mendes, R. Campos, A. Dias Henriques, M. Troncoso Ferrer i C. García Fernández, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnik: I. Melo Sampaio, agent)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a za poništenje Odluke Komisije od 12. srpnja 2019. o trogodišnjem isključenju tužitelja iz sudjelovanja u postupcima javne nabave i postupaka dodjele subvencija koje se financiraju iz Europskog razvojnog fonda (ERF) i za objavu informacija koje se odnose na to isključenje.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Društvu Elevolution – Engenharia, SA nalaže se snošenje troškova, uključujući onih povezanih s postupkom privremene pravne zaštite.

---

(1)  SL C 399, 25. 11. 2019.

Presuda Općeg suda od 26. siječnja 2022. – Leonardo/Frontex

(Predmet T-849/19) (1)

(„Ugovori o javnoj nabavi usluga - Postupak javne nabave - Usluge zračnog nadzora - Tužba za poništenje - Nepostojanje pravnog interesa - Nedopuštenost - Izvanugovorna odgovornost”)

(2022/C 128/26)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Tužitelj: Leonardo SpA (Rim, Italija) (zastupnici: M. Esposito, F. Caccioppoli i G. Calamo, odvjetnici)

Tuženik: Agencija za europsku graničnu i obalnu stražu (zastupnici: H. Caniard, C. Georgiadis, A. Gras i S. Drew, agenti, uz asistenciju M. Umbacha, F. Biebuycka, V. Osta i M. Claricha, odvjetnika)

Predmet

S jedne strane, zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a kojim se traži poništenje poziva na nadmetanje FRONTEX/OP/888/2019/JL/CG od 18. listopada 2019., naslovljenog „Sustav letjelica na daljinsko upravljanje (RPAS) za dugoročni zračni nadzor pomorskih područja na srednjim visinama”, kako je ispravljen, akata koji su mu priloženi, pitanja i odgovora koje je objavio Frontex, zapisnika s informativnog sastanka koji je bio organiziran u prostorijama Frontexa 28. listopada 2019., odluke o dodjeli tog ugovora i svih drugih prethodnih, povezanih ili naknadnih akata te, s druge strane, zahtjev na temelju članka 268. UFEU-a kojim se traži naknada štete koju je tužitelj zbog toga pretrpio.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Društvo Leonardo SpA snosit će, osim vlastitih, i troškove Agencije za europsku graničnu i obalnu stražu (Frontex), uključujući troškove postupaka privremene pravne zaštite.

---

(1)  SL C 54, 17. 2. 2020.

Presuda Općeg suda od 9. veljače 2022. – Van Walle/ECDC

(Predmet T-33/20) (1)

(„Javna služba - Privremeno osoblje - Osoblje ECDC-a - Izvješće o ocjeni za 2018. - Sloboda izražavanja - Obveza obrazlaganja - Slučaj koji zahtijeva posebno obrazloženje - Očita pogreška u ocjeni - Dužnost brižnog postupanja - Pravo na saslušanje”)

(2022/C 128/27)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Ivo Van Walle (Järfälla, Švedska) (zastupnici: L. Levi i A. Champetier, odvjetnice)

Tuženik: Europski centar za sprečavanje i kontrolu bolesti (zastupnici: J. Mannheim, agent, uz asistenciju D. Waelbroecka i A. Durona, odvjetnikâ)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 270. UFEU-a za poništenje tužiteljeva izvješća o ocjeni za 2018. godinu.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	I. Van Walle snosit će vlastite troškove kao i troškove Europskog centra za sprečavanje i kontrolu bolesti (ECDC).

---

(1)  SL C 103, 30. 3. 2020.

Presuda Općeg suda od 26. siječnja 2022. – Diego/EUIPO – Forbo Financial Services (WOOD STEP LAMINATE FLOORING)

(Predmet T-498/20) (1)

(„Žig Europske unije - Postupak povodom prigovora - Prijava figurativnog žiga Europske unije WOOD STEP LAMINATE FLOORING - Raniji međunarodni verbalni žig STEP - Relativni razlog za odbijanje - Vjerojatnost dovođenja u zabludu - Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001 - Slobodno kretanje robe”)

(2022/C 128/28)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Diego Kereskedelmi és Szolgáltató Kft. (Dabas, Mađarska) (zastupnik: P. Jalsovszky, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnici: T. Frydendahl i A. Folliard-Monguiral, agenti)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: Forbo Financial Services AG (Baar, Švicarska) (zastupnik: F. Kramer, odvjetnica)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke prvog žalbenog vijeća EUIPO-a od 4. lipnja 2020. (predmet R 1630/2019-1), koja se odnosi na postupak povodom prigovora između društava Forbo Financial Services i Diego Kereskedelmi és Szolgáltató.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Društvu Diego Kereskedelmi és Szolgáltató Kft. nalaže se snošenje troškova.

---

(1)  SL C 339, 12. 10. 2020.

Presuda Općeg suda od 2. veljače 2022. – LU/EIB

(Predmet T-536/20) (1)

(„Javna služba - Osoblje EIB-a - Politika poštovanja ljudskog dostojanstva na radnom mjestu - Uznemiravanje - Istražni postupak - Tužba za poništenje - Konačno izvješće istražnog odbora - Pripremni akt - Nedopuštenost - Odluka o odbijanju pritužbe - Akt koji negativno utječe - Dopuštenost - Članak 41. Povelje o temeljnim pravima - Prava obrane - Pravo na saslušanje - Obveza obrazlaganja - Odgovornost”)

(2022/C 128/29)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: LU (zastupnik: B. Maréchal, odvjetnik)

Tuženik: Europska investicijska banka (zastupnici: G. Faedo i K. Carr, agenti, uz asistenciju J. Curralla i B. Wägenbaura, odvjetnika)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 270. UFEU-a i članka 50.a stavka 1. Statuta Suda Europske unije za, s jedne strane, u biti, poništenje konačnog izvješća istražnog odbora u pogledu poštovanja ljudskog dostojanstva na radnom mjestu od 13. svibnja 2020., kao i odluke predsjednika EIB-a od 26. svibnja 2020. kojom je odbijena pritužba zbog uznemiravanja koji je podnio tužitelj i, s druge strane, naknadu štete koju je tužitelj navodno pretrpio.

Izreka

1.	Poništava se odluka predsjednika Europske investicijske banke (EIB) od 26. svibnja 2020. kojom je odbijena LU-ova pritužba zbog uznemiravanja.

2.	Tužba se u preostalom dijelu odbija.

3.	EIB-u se nalaže snošenje troškova.

---

(1)  SL C 399, 23. 11. 2020.

Presuda Općeg suda od 9. veljače 2022. – Calzaturificio Emmegiemme Shoes/EUIPO – Inticom (MAIMAI MADE IN ITALY)

(Predmet T-589/20) (1)

(„Žig Europske unije - Postupak povodom prigovora - Prijava verbalnog žiga Europske unije MAIMAI MADE IN ITALY - Raniji verbalni žig Europske unije YAMAMAY - Relativni razlog za odbijanje - Vjerojatnost dovođenja u zabludu - Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001 - Stvarna uporaba ranijeg žiga - Dopuštenost novih dokaza - Izmjena razlikovnog karaktera”)

(2022/C 128/30)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Tužitelj: Calzaturificio Emmegiemme Shoes Srl (Surano, Italija) (zastupnik: R. Fragalà, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnik: M. Capostagno, agent)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a: Inticom SpA (Gallarate, Italija)

Predmet

Tužba protiv odluke drugog žalbenog vijeća EUIPO-a od 14. srpnja 2020. (predmet R 1874/2018-2) koja se odnosi na postupak povodom prigovora između društava Inticom i Calzaturificio Emmegiemme Shoes.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Društvu Calzaturificio Emmegiemme Shoes Srl nalaže se snošenje troškova.

---

(1)  SL C 378, 9. 11. 2020.

Presuda Općeg suda od 2. veljače 2022. – Canisius/EUIPO – Beiersdorf (CCLABELLE VIENNA)

(Predmet T-694/20) (1)

(„Žig Europske unije - Postupak povodom prigovora - Prijava figurativnog žiga Europske unije CCLABELLE VIENNA - Raniji verbalni žig Europske unije LABELLO - Relativni razlog za odbijanje - Vjerojatnost dovođenja u zabludu - Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001”)

(2022/C 128/31)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužiteljica: Maria Alexandra Canisius (Beč, Austrija) (zastupnik: H. Asenbauer, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnici: T. Frydendahl i D. Hanf, agenti)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: Beiersdorf AG (Hamburg, Njemačka) (zastupnici: J. Fuhrmann i V. von Bomhard, odvjetnici)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 16. rujna 2020. (predmet R 2233/2019-4), koja se odnosi na postupak povodom prigovora između društva Beiersdorf i M.A. Canisius.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Mariji Alexandri Canisius nalaže se snošenje troškova.

---

(1)  SL C 28, 25. 1. 2021.

Presuda Općeg suda od 2. veljače 2022. – Maternus/EUIPO – adp Gauselmann (WILD)

(Predmet T-116/21) (1)

(„Žig Europske unije - Postupak za proglašenje žiga ništavim - Verbalni žig Europske unije WILD - Apsolutni razlog za odbijanje - Opisni karakter - Članak 52. stavak 1. točka (a) i članak 7. stavak 1. točka (c) Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji su postali članak 59. stavak 1. točka (a) i članak 7. stavak 1. točka (c) Uredbe (EU) 2017/1001)”)

(2022/C 128/32)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Maternus GmbH (Munich, Njemačka) (zastupnici: M. Zoebisch i R. Drozdz, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnik: R. Manea i E. Markakis, agenti)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: adp Gauselmann GmbH (Espelkamp, Njemačka) (zastupnik: K. Mandel, odvjetnica)

Predmet

Tužba protiv odluke prvog žalbenog vijeća EUIPO-a od 9. prosinca 2020. (predmet R 932/2019-1) koja se odnosi na postupak za proglašenje žiga ništavim između društava adp Gauselmann i Maternus.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Društvo Maternus GmbH snosit će troškove.

---

(1)  SL C 148, 26. 4. 2021.

Presuda Općeg suda od 2. veljače 2022. – Novelis Deutschland/EUIPO – CU.CO. (Grill ploča)

(Predmet T-173/21) (1)

(„Dizajn Zajednice - Postupak za proglašenje dizajna ništavim - Registrirani dizajn Zajednice koji prikazuje grill ploču - Raniji nacionalni dizajn - Razlog ništavosti - Nedostatak individualnog karaktera - Članak 6. Uredbe (EZ) br. 6/2002”)

(2022/C 128/33)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Novelis Deutschland GmbH (Göttingen, Njemačka) (zastupnik: U. Herberth, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnik: E. Markakis, agent)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: Cuki Cofresco Srl (CU.CO.) (Volpiano, Italija) (zastupnici: L. Saglietti i E. Bianco, odvjetnici)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke trećeg žalbenog vijeća EUIPO-a od 1. veljače 2021. (predmet R 1856/2019-3), koja se odnosi na postupak za proglašenje dizajna ništavim između društava Cuki Cofresco i Novelis Deutschland.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Društvu Novelis Deutschland GmbH nalaže se snošenje troškova.

---

(1)  SL C 217, 7. 6. 2021.

Presuda Općeg suda od 2. veljače 2022. – Vita Zahnfabrik/EUIPO – VIPI Produtos Odontológicos (VITABLOCS TriLuxe forte)

(Predmet T-202/21) (1)

(„Žig Europske unije - Postupak povodom prigovora - Međunarodna registracija u kojoj je naznačena Europska unija - Verbalni žig VITABLOCS TriLuxe forte - Raniji verbalni žig Europske unije TRILUX - Relativni razlog za odbijanje - Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji je postao članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001)”)

(2022/C 128/34)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Vita Zahnfabrik H. Rauter GmbH & Co. KG (Bad Säckingen, Njemačka) (zastupnici: A. Theis i F. Hauck, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnici: T. Frydendahl i V. Ruzek, agenti)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: VIPI Indústria, Comércio, Exportação E Importação De Produtos Odontológicos LTDA (Pirassununga, Brazil) (zastupnik: J. Blum, solicitor)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 9. veljače 2021. (predmet R 818/2020-4), koja se odnosi na postupak povodom prigovora između društava VIPI Indústria, Comércio, Exportação E Importação De Produtos Odontológicos i Vita Zahnfabrik H. Rauter.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Društvu Vita Zahnfabrik H. Rauter GmbH & Co. KG nalaže se snošenje troškova.

---

(1)  SL C 217 od 7.6.2021.

Presuda Općeg suda od 26. siječnja 2022. – Meta Cluster/EUIPO (Clustermedizin)

(Predmet T-233/21) (1)

(„Žig Europske unije - Prijava verbalnog žiga Europske unije Clustermedizin - Apsolutni razlog za odbijanje - Opisni karakter - Nepostojanje razlikovnog karaktera - Članak 7. stavak 1. točke (b) i (c) Uredbe (EU) 2017/1001”)

(2022/C 128/35)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Meta Cluster GmbH (Pyrbaum, Njemačka) (zastupnik: H. Baumann, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnici: A. Bosse i D. Hanf, agenti)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 22. veljače 2021. (predmet R 2127/2020-4), koja se odnosi na prijavu za registraciju verbalnog znaka Clustermedizin kao žiga Europske unije.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Društvu Meta Cluster GmbH nalaže se snošenje troškova.

---

(1)  SL C 242, 21. 6. 2021.

Rješenje Općeg suda od 17. prosinca 2021. – Legakis i dr./Vijeće

(Predmet T-765/14) (1)

(„Izvanugovorna odgovornost - Ekonomska i monetarna politika - Program potpore stabilnosti Cipra - Izjave Euroskupine od 16. i 25. ožujka 2013. u pogledu Cipra - Izjava predsjednika Euroskupine od 21. ožujka 2013. u pogledu Cipra - Pogrešna naznaka tuženika - Očita nedopuštenost”)

(2022/C 128/36)

Jezik postupka: grčki

Stranke

Tužitelji: Georgios Legakis (Palaio Faliro, Grčka), Myrto Panagiota Legaki (Palaio Faliro), Maria Legaki (Palaio Faliro), Melina Legaki (Palaio Faliro) (zastupnik: V. Christianos, odvjetnik)

Tuženik: Vijeće Europske unije (zastupnici: A. de Gregorio Merino, E. Chatziioakeimidou, M. Balta i E. Dumitriu-Segnana, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 268. UFEU-a kojim se traži naknada štete koju su tužitelji pretrpjeli zbog izjava Euroskupine od 16. i 25. ožujka 2013. i izjave predsjednika Euroskupine od 21. ožujka 2013.

Izreka

1.	Tužba se odbacuje kao očito nedopuštena.

2.	Georgiosu Legakisu, Myrto Panagioti Legaki, Mariji Legaki i Melini Legaki nalaže se snošenje troškova.

---

(1)  SL C 34, 2. 2. 2015.

Rješenje Općeg suda od 14. siječnja 2022. – Alauzun i dr./Komisija i EMA

(Predmet T-418/21) (1)

(„Tužba za poništenje - Lijekovi za humanu primjenu - Izmjena odobrenja za uvjetno stavljanje u promet lijeka za humanu primjenu Comirnaty - Akt koji se ne može pobijati - Pripremni akt - Nepostojanje pravnog interesa - Nepostojanje izravnog utjecaja - Nepostojanje osobnog utjecaja - Neregulatorni akt - Nedopuštenost”)

(2022/C 128/37)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelji: Virginie Alauzun (Saint-Cannat, Francuska) i 774 drugih tužitelja čija se imena nalaze u prilogu rješenju (zastupnik: F. Di Vizio, odvjetnik)

Tuženici: Europska komisija (zastupnici: O. Beynet, L. Haasbeek i K. Mifsud-Bonnici, agenti), Europska agencija za lijekove (zastupnici: S. Drosos, C. Schultheiss i S. Marino, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a kojim se traži poništenje, s jedne strane, Provedbene odluke Komisije C(2021) 4034 final od 31. svibnja 2021. o izmjeni odobrenja za uvjetno stavljanje u promet lijeka za humanu primjenu Comirnaty – cjepivo mRNA (s modificiranim nukleozidom) protiv zdravstvene krize povezane s bolesti COVID-19, dodijeljenog Provedbenom odlukom C(2020) 9598 final i s druge strane, mišljenja EMA-e od 28. svibnja 2021.

Izreka

1.	Tužba se odbacuje kao nedopuštena.

2.	V. Alauzun i drugi tužitelji čija se imena nalaze u prilogu snosit će troškove.

---

(1)  SL C 338, 23. 8. 2021.

Tužba podnesena 22. siječnja 2022. – Dado Ceramica i dr./EUIPO – Italcer (Pločice)

(Predmet T-40/22)

(2022/C 128/38)

Jezik na kojem je tužba podnesena: talijanski

Stranke

Tužitelji: Dado Ceramica Srl (San Giovanni in Persiceto, Italija), Antica Ceramica Rubiera Srl (Rubiera, Italija) i Star-Gres sp. z o.o. (Końskie, Poljska) (zastupnici: A. Merlini i F. Carpi, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Italcer SpA (Rubiera, Italija)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Nositelj spornog dizajna: druga stranka pred žalbenim vijećem

Predmetni sporni dizajn: dizajn Zajednice (Pločice) – dizajn Zajednice br. 6 581 245-0013

Postupak pred EUIPO-om: postupak proglašavanja dizajna ništavim

Pobijana odluka: odluka trećega žalbenog vijeća EUIPO-a od 10. studenoga 2021. u predmetu R 1965/2020-3

Tužbeni zahtjev

Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:

—	poništi pobijanu odluku i prihvati zahtjev za utvrđivanje ništavosti;

—	podredno, poništi pobijanu odluku, vrati predmet na ponovno odlučivanje žalbenom vijeću EUIPO-a uz odgovarajuće upute za provođenje usmenog dijela postupka i prihvaćanje novih iznimno važnih dokumenata;

—	naloži EUIPO-u i drugoj stranci pred žalbenim vijećem snošenje troškova postupka i naknadu troškova tužiteljâ.

Tužbeni razlozi

—	povreda članka 5. Uredbe Vijeća (EZ) br. 6/2002;

—	povreda članka 6. Uredbe Vijeća (EZ) br. 6/2002.

Tužba podnesena 26. siječnja 2022. – DDR Kultur/EUIPO – Groupe Canal+ (THE PLANET)

(Predmet T-47/22)

(2022/C 128/39)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: DDR Kultur UG (haftungsbeschränkt) (Berlin, Njemačka) (zastupnik: I. Yeboah, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem: Groupe Canal+ (Issy-les-Moulineaux, Francuska)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Podnositelj prijave spornog žiga: tužitelj pred Općim sudom

Predmetni sporni žig: prijava figurativnog žiga Europske unije „THE PLANET” – prijava za registraciju br. 18 096 394

Postupak pred EUIPO-om: postupak povodom prigovora

Pobijana odluka: odluka drugog žalbenog vijeća EUIPO-a od 25. studenoga 2021. u predmetu R 2385/2020-2

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku;

—	naloži EUIPO-u snošenje troškova.

Tužbeni razlog

—	povreda članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća.

Tužba podnesena 27. siječnja 2022. – Češka Republika/Komisija

(Predmet T-48/22)

(2022/C 128/40)

Jezik postupka: češki

Stranke

Tužitelj: Češka Republika (zastupnici: M. Smolek, J. Vláčil, J. Očková i O. Serdula, agenti)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku u dijelu u kojem se njome isključuje izdatke u ukupnom iznosu od 43 470 836,30 eura koje je imala Češka Republika i

—	naloži snošenje troškova Europskoj komisiji.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Tužitelj u tužbi zahtijeva da se utvrdi povreda Provedbene odluke Komisije (EU) 2021/2020 оd 17. studenoga 2021. o isključenju iz financiranja Europske unije određenih izdataka nastalih za države članice u okviru Europskog fonda za jamstva u poljoprivredi (EFJP) i Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) (priopćeno pod brojem dokumenta C(2021) 8168) u dijelu u kojem su njome isključeni izdaci koje je imala Češka Republika u ukupnom iznosu od 43 470 836,30 eura.

U prilog tužbi tužitelj ističe šest tužbenih razloga.

Kao prvo, valja poništiti financijski ispravak određen u vezi s utvrđenjem koje se odnosi na primjenu statusa tzv. aktivnog profesionalnog poljoprivrednika. Komisija je povrijedila članak 52. stavak 1. Uredbe br. 1306/2013 (1) jer je odredila ispravak iako Češka Republika nije povrijedila pravo Unije prilikom provođenja nadzora statusa aktivnog profesionalnog poljoprivrednika. Nije protivno pravu Unije to da se u slučaju dvaju kriterija utvrđenih u članku 9. stavku 2. trećem podstavku Uredbe br. 1307/2013 primijeni kriterij udjela u prihodima od poljoprivredne djelatnosti. Pravo Unije također ne propisuje da se pri provođenju nadzora statusa aktivnog profesionalnog poljoprivrednika uključe u iznimku tzv. povezanih poduzeća. U svakom slučaju Komisija je povrijedila članak 52. stavak 2. Uredbe br. 1306/2013 i načelo proporcionalnosti, jer je odredila financijski ispravak u iznosu koji ne uzima u obzir težinu navodne neusklađenosti.

Kao drugo, valja poništiti financijski ispravak određen u vezi s utvrđenjem koje se odnosi na tzv. trajnih travnjaka. Komisija je povrijedila članak 52. stavak 1. Uredbe br. 1306/2013, načelo dobre uprave, načelo zaštite legitimnih očekivanja i obvezu obrazlaganja u smislu članka 296. UFEU-a jer je odredila ispravak, iako je ranije sama priznala da je sustav evidencije trajnih travnjaka u Češkoj Republici u skladu s pravom Unije. Osim toga, Komisija nije obrazložila svoju odluku.

Kao treće, valja poništiti financijski ispravak određen u vezi s utvrđenjem koje se odnosi na minimalan stupanj nadzora. Komisija je povrijedila članak 52. stavak 1. Uredbe br. 1306/2013 jer je odredila ispravak, iako je Češka Republika poštovala minimalan stupanj nadzora propisan pravom Unije. Jedan od spornih nedostataka Komisija nije odredila u prvotnoj obavijesti u okviru revizije, čime je povrijedila članak 34. stavak 2. Uredbe br. 908/2014 (2). U svakom slučaju, Komisija je povrijedila članak 52. stavak 2 Uredbe br. 1306/2013 i načelo proporcionalnosti jer je odredila financijski ispravak u iznosu koji ne uzima u obzir težinu navodne neusklađenosti.

Kao četvrto, valja poništiti financijski ispravak određen u vezi s utvrđenjem koje se odnosi na povrat nezakonito isplaćenih sredstava. Komisija je povrijedila članak 52. stavak 1. Uredbe br. 1306/2013 jer je odredila ispravak, iako istaknuti propisi prava Uniji ne zahtijevaju sustavnu provjeru kvalificiranosti područja za obuhvaćenost potporom u prethodnim godinama. U svakom slučaju Komisija je povrijedila članak 52. stavak 2. Uredbe br. 1306/2013 i načelo proporcionalnosti jer je odredila ispravak financijski u iznosu koji ne uzima u obzir težinu navodne neusklađenosti.

Kao peto, valja poništiti financijski ispravak određen u vezi s utvrđenjem koje se odnosi na nepravodobno podnošenje zahtjeva. Komisija je povrijedila članak 52. stavak 1. Uredbe br. 1306/2013 jer je odredila ispravak, iako mogućnost potpisivanja na zahtjevu do petog dana nije nepravodobno podnošenje zahtjeva u smislu članka 13. Uredbe br. 640/2014 (3).

Kao šesto, valja poništiti financijski ispravak određen u vezi sa svim nalazima revizije u pogledu proračunskih linija koje se odnose na tzv. financijsku disciplinu. Komisija je povrijedila članak 52. stavak 2. Uredbe br. 1306/2013 i načelo proporcionalnosti jer nije pravilno odredila taj ispravak, i to ne samo u odnosu na učinke ostalih tužbenih razloga.

---

(1)  Uredba (EU) br. 1306/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o financiranju, upravljanju i nadzoru zajedničke poljoprivredne politike i o stavljanju izvan snage uredaba Vijeća (EEZ) br. 352/78, (EZ) br. 165/94, (EZ) br. 2799/98, (EZ) br. 814/2000, (EZ) br. 1290/2005 i (EZ) 485/2008 (SL 2013., L 347, str. 549.)

(2)  Provedbena uredba Komisije (EU) br. 908/2014 оd 6. kolovoza 2014. o utvrđivanju pravila za primjenu Uredbe (EU) br. 1306/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu agencija za plaćanje i drugih tijela, financijskog upravljanja, poravnanja računa, pravila o kontroli, jamstava i transparentnosti (SL 2014., L 255, str. 59.)

(3)  Delegirana uredba Komisije (EU) br. 640/2014 оd 11. ožujka 2014. o dopuni Uredbe (EU) br. 1306/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu integriranog administrativnog i kontrolnog sustava te uvjeta za odbijanje ili obustavu plaćanja i administrativne kazne koje se primjenjuju za izravna plaćanja, potporu ruralnom razvoju i višestruku sukladnost (SL 2014., L 181, str. 48.)

Tužba podnesena 21. siječnja 2022. – AL/Vijeće i Komisija

(Predmet T-50/22)

(2022/C 128/41)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: AL (zastupnik: R. Rata, odvjetnik)

Tuženik: Vijeće Europske unije, Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

djelomično poništi pobijanu odluku od 22. listopada 2021. u dijelovima u kojima nisu prihvaćene tužiteljeve ranije žalbe protiv PMO-ovih odluka od 3. ožujka 2021. i 22. ožujka 2021. te, u mjeri u kojoj je to moguće, naloži da se daljnje odluke, kojima se utvrđuje točan iznos koji treba vratiti, ažuriraju u skladu s tim.

—	tuženiku naloži snošenje vlastitih troškova i tužiteljevih troškova (1).

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe pet tužbenih razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članaka 4., 5., 9. i 10. Odluke Vijeća od 29. travnja 2004. o donošenju općih provedbenih odredaba o osobi koju se smatra uzdržavanim djetetom u dijelu u kojem je tužiteljev neto prihod izračunan s obzirom na druge darove/plaćanja za njegovu raniju vojnu službu i na doprinos za uzdržavanje njegove majke koji plaća druga osoba, pri čemu je došlo do nezakonitih odbitaka prema članku 5. tih provedbenih odredaba prilikom izračuna troškova uzdržavanja za njegovu majku.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 85. Pravilnika o osoblju i očitoj pogrešci u ocjeni u pogledu naknade za tužiteljevu majku, koju se smatra uzdržavanim djetetom, zbog nepostojanja tužiteljeve namjere da upravu dovede u zabludu u pogledu iznosa koje je primio za svoju raniju vojnu službu.

3.	Treći tužbeni razlog, koji se temelji na povredi načela legitimnih očekivanja i načela dobre uprave u pogledu naknade za tužiteljevu majku, koju se smatra uzdržavanim djetetom, u dijelu u kojem je uprava znala za iznose koje je tužitelj primio za svoju raniju vojnu službu.

4.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 85. Pravilnika o osoblju i očitoj pogrešci u ocjeni u pogledu naknade za dijete za A i B u razdoblju od 1. veljače 2013. do 30. lipnja 2013., zbog nepostojanja ikakvog dokaza da je tužitelj znao da je završilo razdoblje udomljenja i stoga nepostojanja tužiteljeve namjere da upravu dovede u zabludu u pogledu završetka razdoblja udomljenja.

5.

Peti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 85. Pravilnika o osoblju i očitoj pogrešci u ocjeni u pogledu naknade za dijete za C, (i) uzimajući u obzir činjenicu da je dokazano i da je uprava prihvatila da tužitelj „stvarno uzdržava” C i (ii) zbog nepostojanja ikakvog dokaza o navodnoj tužiteljevoj namjeri dovođenja uprave u zabludu.

---

(1)  U tužbi se u tužbenom zahtjevu upućuje na „tuženika” (jednina).

Tužba podnesena 28. siječnja 2022. – Chambre de commerce et d’industrie territoriale de la Marne en Champagne/EUIPO – Ambrosetti Group (TEHA)

(Predmet T-52/22)

(2022/C 128/42)

Jezik na kojem je tužba podnesena: francuski

Stranke

Tužitelj: Chambre de commerce et d’industrie territoriale de la Marne en Champagne (Châlons-en-Champagne, Francuska) (zastupnik: T. de Haan, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Ambrosetti Group Ltd (London, Ujedinjena Kraljevina)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Podnositelj prijave spornog žiga: druga stranka pred žalbenim vijećem

Predmetni sporni žig: prijava figurativnog žiga Europske unije TEHA – Prijava za registraciju br. 17 091 091

Postupak pred EUIPO-om: postupak povodom prigovora

Pobijana odluka: odluka četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 23. studenoga 2021. u predmetu R 837/2021-4

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku;

—	naloži EUIPO-u snošenje troškova, uključujući troškove koji su nastali tužiteljevu pravnom predniku zbog postupka pred četvrtim žalbenim vijećem Ureda.

Tužbeni razlog

povreda članka 18. stavka 1. točke (a) Uredbe (UE) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća.

Tužba podnesena 28. siječnja 2022. – Chambre de commerce et d’industrie territoriale de la Marne en Champagne/EUIPO – Ambrosetti Group (TEHA)

(Predmet T-60/22)

(2022/C 128/43)

Jezik na kojem je tužba podnesena: francuski

Stranke

Tužitelj: Chambre de commerce et d’industrie territoriale de la Marne en Champagne (Châlons-en-Champagne, Francuska) (zastupnik: T. de Haan, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Ambrosetti Group Ltd (London, Ujedinjena Kraljevina)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Nositelj spornog žiga: druga stranka pred žalbenim vijećem

Predmetni sporni žig: međunarodna registracija figurativnog žiga TEHA u kojoj je naznačena Europska unija – međunarodna registracija u kojoj je naznačena Europska unija br. 1 404 100

Postupak pred EUIPO-om: postupak povodom prigovora

Pobijana odluka: odluka četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 23. studenoga 2021. u predmetu R 839/2021-4

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku;

—	naloži EUIPO-u snošenje troškova, uključujući troškove koji su nastali tužiteljevu pravnom predniku zbog postupka pred četvrtim žalbenim vijećem Ureda.

Tužbeni razlog

—	povreda članka 18. stavka 1. točke (a) Uredbe (UE) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća.

Tužba podnesena 2. veljače 2022. – PS/EIB

(Predmet T-65/22)

(2022/C 128/44)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: PS (zastupnik: S. Orlandi, odvjetnik)

Tuženik: Europska investicijska banka (EIB)

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi odluku od 12, srpnja 2021. kojom je odbijen tužiteljev zahtjev podnesen 21. svibnja 2021.;

—	naloži Europskoj investicijskoj banci da tužitelju isplati naknadu štete iz članka 11. police osiguranja AXA zbog trajne invalidnosti po maksimalnoj stopi, naknadu iz članka 9.1.13 administrativnih odredbi, te iznos od 24 000 eura za prouzročenu neimovinsku štetu;

—	naloži Europskoj investicijskoj banci snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog tužbi protiv odluke EIB-a od 12. srpnja 2021. kojom je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu štete podnesen 21. svibnja 2021., tužitelj iznosi dva tužbena razloga.

1.	Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi temeljnog prava na djelotvornost socijalne sigurnosti radnika u smislu članaka 31. stavka 1. i članka 34. stavka 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima te članka 12. Europske socijalne povelje.

2.	Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi prava na dobru upravu, prava da predmeti budu obrađeni u razumnom roku i povredi dužnosti brižnog postupanja EIB-a.

Tužba podnesena 2. veljače 2022. – Granini France/EUIPO – Pichler (Joro)

(Predmet T-68/22)

(2022/C 128/45)

Jezik na kojem je tužba podnesena: njemački

Stranke

Tužitelj: Granini France (Mâcon, Francuska) (zastupnik: J. Wachsmuth, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Josef Pichler (St. Leonhard/Passeier, Italija)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Podnositelj prijave spornog žiga: druga stranka pred žalbenim vijećem

Predmetni sporni žig: prijava verbalnog žiga Europske unije Joro – prijava za registraciju br. 18 136 261

Postupak pred EUIPO-om: postupak povodom prigovora

Pobijana odluka: odluka prvog žalbenog vijeća EUIPO-a od 8. studenoga 2021. u predmetu R 2336/2020-1

Tužbeni zahtjevi

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

preinači pobijanu odluku tako da poništi odluku Odjela za prigovore od 19. studenoga 2020. u dijelu u kojem je odbijen prigovor u pogledu proizvoda Alkoholna pića od ginsenga; Japanska žestoka pića aromatizirana ekstraktom japanske šljive; Liker od crvenog ginsenga; Žestoko piće od oljuštenog ječma; Okrepljujuća žestoka pića s okusima na bazi ekstrakata japanske šljive [umeshu]; Alkoholne mješavine za koktele; Alkoholni kokteli koji sadrže mlijeko; Alkoholni kokteli u obliku ohlađene želatine; Alkoholni voćni kokteli; Alkoholna pića koja sadrže voće; Alkoholna pića na bazi čaja; Alkoholna pića (unaprijed pomiješana alkoholna pića, osim onih na bazi piva); Izmiješana alkoholna pića; Aperitivi; Japanska slatka vina od grožđa s ekstraktima ginsenga i kore kininovca; Kupinovo vino [Bokbunjaju]; Alkoholni napitci od voća; Wine coolers [pića – mješavina bijelih vina i voćnih sokova, blago gazirana]; Alkoholni ekstrakti voća i da odbije prijavu žiga Europske unije br. 18 136 261 i za te proizvode;

—	podredno, poništi pobijanu odluku;

—	naloži EUIPO-u snošenje troškova postupka.

Tužbeni razlog

—	povreda članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća