Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Usklađivanje ambicioznih održivih i socijalnih ciljeva s okruženjem povoljnim za mikropoduzeća i MSP-ove”

(samoinicijativno mišljenje)

(2022/C 105/01)

Izvjestitelj:

Bruno CHOIX

Odluka Plenarne skupštine:	25.3.2021.
Pravna osnova:	pravilo 32. stavak 2. Poslovnika
	samoinicijativno mišljenje
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za jedinstveno tržište, proizvodnju i potrošnju
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	30.9.2021.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	20.10.2021.
Plenarno zasjedanje br.:	564
Rezultat glasanja (za/protiv/suzdržani):	227/0/9

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Mikropoduzeća i mala i srednja poduzeća (MSP-ovi) čine 99,8 % europskih poduzeća i zapošljavaju 82,4 milijuna ljudi. Ona su glavni akteri gospodarskog oporavka i ostvarivanja socijalnih i okolišnih ciljeva EU-a. Zahvaljujući svojim osnovnim karakteristikama – ta su poduzeća veličinom po mjeri čovjeka i posluju lokalno – lakše se i prirodnije prihvaćaju tih pitanja, u kojima čak i u kriznim vremenima postižu dobre rezultate.

1.2.

Zato je mikropoduzećima i MSP-ovima potrebno regulatorno okruženje prilagođeno njihovim posebnostima. Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) poziva na istinsku primjenu Akta o malom poduzetništvu, načela „počnimo od malih” i strategije za MSP-ove. Administrativna opterećenja, naročito u pogledu transparentnosti i izvješćivanja, moraju biti strogo ograničena jer svaka obveza za sobom povlači troškove.

1.3.

EGSO podržava inicijativu za bolju regulativu i preporučuje sustavno uključivanje socijalnih partnera, sektorskih udruga i gospodarskih komora u svim fazama izrade zakonodavstva (javna savjetovanja, procjene učinka, zakonodavne izmjene). Traži od Komisije da na primjeren način uzme u obzir rezultate procjena učinka. Načelo „jedan za jedan” (eng. one in, one out) mora se primjenjivati na brz, djelotvoran i uravnotežen način kako bi se postiglo ambiciozno okolišno i socijalno zakonodavstvo. Naposljetku, EGSO predlaže jačanje koordinacije izaslanika za MSP-ove, i na nacionalnoj i na europskoj razini.

1.4.

EGSO poziva europske institucije da sustavno istraže alternativna rješenja za zahtjeve u pogledu transparentnosti i izvješćivanja kad oni podrazumijevaju preveliko opterećenje.

1.5.

Nacionalne i regionalne inicijative socijalnog dijaloga u mikropoduzećima, obrtničkim poduzećima i slobodnim zanimanjima olakšavaju preuzimanje odgovornosti za socijalna pitanja, dijalog između rukovodstva poduzeća i zaposlenika te sprečavanje sukoba, pa ih je potrebno poticati.

1.6.

EGSO smatra da je potrebno bolje iskoristiti potencijal sektorskih i strukovnih udruga i gospodarskih komora za širenje socijalnih, okolišnih i upravljačkih inovacija i potporu mikropoduzećima i MSP-ovima. Komisiji i državama članicama preporučuje da se oslanjaju na svoje stručno znanje i postojeće mreže, a ne da donose nove opterećujuće i obvezujuće odredbe.

1.7.

EGSO se zalaže za to da se poduzetnicima osigura pristup cjeloživotnom učenju, počevši od trenutka pokretanja ili preuzimanja poduzeća, kako bi im se omogućilo stjecanje vještina potrebnih za dobro poslovno upravljanje i uvođenje socijalnog dijaloga te za ekološku i digitalnu tranziciju.

2.   Kontekst i opće napomene

2.1.

Mikropoduzeća i MSP-ovi imaju važnu ulogu u europskom gospodarstvu i, zahvaljujući svojoj rasprostranjenosti po cijelom teritoriju, bitan su element u podupiranju lokalnih zajednica koje se suočavaju s ekonomskim slabostima te povećavaju otpornost cjelokupnog sustava.

2.2.

Oporavak je jedini način da se spriječi depopulacija: on omogućuje održavanje stope zaposlenosti i raspodjelu bogatstva, pogotovo s obzirom na to da se u Europi temelji na ciljevima održivosti.

2.3.

Mikropoduzeća i MSP-ovi usmjereni su na zeleno i digitalno gospodarstvo. Kružno gospodarstvo, održivi razvoj i socijalni dijalog prirodne su sastavnice mikropoduzeća, obrtničkih poduzeća i slobodnih zanimanja. EGSO poziva europske institucije da imaju povjerenja u njihovu sposobnost za razvoj, da podupiru njihovu pokretačku ulogu u dvostrukoj tranziciji (ciljanim programima financiranja, tehničke i stručne pomoći te prilagođenim politikama) i da ne koče njihov elan.

2.4.

EGSO napominje da brojna javna poduzeća i javna tijela uvode inovacije kako bi mikropoduzećima i MSP-ovima pomogla da u svoj poslovni model integriraju kružno gospodarstvo (izbjegavanjem stvaranja otpada i neprodanih proizvoda te promicanjem popravaka, ponovne uporabe i recikliranja), u skladu s ciljevima EU-a.

2.5.

Unatoč Aktu o malom poduzetništvu iz 2008., u posljednjih 13 godina pokazalo se da se zakonodavci – umjesto da donose zakonodavstvo kojim se uvažavaju administrativni i financijski kapaciteti mikropoduzeća i MSP-ova – najčešće opredjeljuju za pravila koja se odnose na sva poduzeća, a potom ih prilagođavaju manjima, čime im stvaraju nova opterećenja i smanjuju konkurentnost, inovativnost i sposobnost za otvaranje radnih mjesta. Kad je posrijedi uzimanje u obzir rezultata testova utjecaja zakonodavstva na MSP-ove, ima prostora za poboljšanje. Povećanje broja mjera koje se odnose na transparentnost i izvješćivanje moglo bi biti štetno. Na primjer, Općom uredbom o zaštiti podataka (1) uvedeni su nejasni postupci zbog kojih su mikropoduzeća i MSP-ovi prisiljeni konzultirati smjernice ili vanjske stručnjake, što za sobom povlači troškove. U Uredbi o strojarskim proizvodima utvrđuju se slične obveze jer se zahtijevaju postupci ocjenjivanja na temelju potvrde treće strane. Direktivom o pranju novca (2) uvodi se obveza prijavljivanja stvarnih vlasnika za sva poduzeća, a to je postupak koji se u nekoliko država članica naplaćuje.

2.6.

U izvješću Odbora za nadzor regulative za 2020. navedeno je da učinak zakonodavnih prijedloga na MSP-ove nije dovoljno procijenjen.

2.7.

EGSO je pozdravio strategiju za MSP-ove koju je Komisija objavila 2020. Podržava rezoluciju (3) Parlamenta u kojoj se navodi da se moraju uspostaviti dobri administrativni, regulatorni i tehnički uvjeti kako bi se mikropoduzećima i MSP-ovima pomoglo da poboljšaju svoju uspješnost, osobito ekološku učinkovitost, te da prekomjerno administrativno i regulatorno opterećenje koči njihov razvoj.

2.8.

EGSO je pozdravio Komunikaciju o boljoj regulativi u kojoj se naglašava da je bolja regulativa ključna za održivi razvoj. Regulativa se ne može temeljiti samo na gospodarskom rastu, već iziskuje ravnotežu između ekonomskog, održivog i socijalnog pristupa.

2.9.

Unatoč tome, u nekoliko zakonodavnih prijedloga i rasprava naziru se nove obveze u pogledu izvješćivanja za mikropoduzeća i MSP-ove (korporativno izvješćivanje o održivosti (4), transparentnost plaća (5) i dužna pažnja). Te obveze mogu se odnositi na mikropoduzeća i MSP-ove izravno ili neizravno, kao rezultat zahtjeva velikih poduzeća u vrijednosnom lancu, te predstavljaju trošak, a budući da mikropoduzeća i MSP-ovi nemaju ljudske i financijske resurse da ih ispune, to ugrožava njihovo poslovanje i poslovni model, a time i opstanak, i to pogotovo u kriznim vremenima.

2.10.

S druge strane, mikropoduzeća i MSP-ovi uspijevaju postići ohrabrujuće rezultate, pa čak i bolje od nacionalnog prosjeka, i to bez spomenutih obaveza. EGSO traži da zakonodavstvo bude osmišljeno za 21 milijun europskih mikropoduzeća i MSP-ova (a ne za 0,2 % većih poduzeća, pri čemu se zatim nastoji načela tog zakonodavstva primjenjivati na druga poduzeća) kako bi se zadovoljile potrebe ne samo poduzetnika nego i njihovih brojnih zaposlenika. Povrh toga, EGSO bi želio da se sustavno predlažu rješenja koja mogu zamijeniti izvješćivanje.

3.   Troškovi i koristi mjera za izvješćivanje

3.1.

Procjena troškova i administrativnog opterećenja od strane Komisije često nije transparentna i nepovoljna je za mikropoduzeća i MSP-ove. Tome treba pridodati neizravne učinke koji proizlaze iz obveza povezanih s vrijednosnim lancem, koje Komisija jedva da kvantificira. Kako je navedeno u Komunikaciji o boljoj regulativi, za amandmane koje podnose Parlament i Vijeće rijetko se provode procjene učinka i test utjecaja zakonodavstva na MSP-ove. Naposljetku, prilikom prenošenja mjera u nacionalno zakonodavstvo ponekad se uvode dodatni troškovi.

3.2.

Kako bi osigurali da se pridržavaju tih sve brojnijih obveza, poduzetnici se njima moraju baviti sami u vremenu koje bi trebali posvetiti svom poslu ili se moraju obratiti vanjskim stručnjacima. Oba pristupa utječu na poslovanje poduzeća i nameću dodatne troškove, koji su u mikropoduzećima razmjerno veći nego u velikim poduzećima. Povrh toga, EGSO upozorava na opasnost od povećanja broja mjera za izvješćivanje, koje se svaka zasebno mogu činiti minimalnima, ali sveukupno imaju znatan kumulativni učinak.

3.3.

S druge strane, u područjima u kojima ne postoje obveze u pogledu izvješćivanja uočavaju se dobri rezultati: na poticaj svojih strukovnih udruga i gospodarskih komora brojna mikropoduzeća i MSP-ovi ulažu u kružno gospodarstvo jer smatraju da je to u interesu njihovog razvoja i ugleda (6); veličina mikropoduzeća i MSP-ova koja je po mjeri čovjeka olakšava komunikaciju između poslodavca i zaposlenika, zbog čega su razlike u plaćama žena i muškaraca često manje nego na nacionalnoj razini (7) itd. U zemljama koje su za određeno socijalno zakonodavstvo uvele pragove za MSP-ove nema mnogo tužbi, što pokazuje da MSP-ovi mogu djelovati na uzoran način i bez opterećujućih mjera. U skladu s mišljenjima EGSO-a (8), potrebno je razmotriti definiciju MSP-a.

3.4.

Mikropoduzeća i MSP-ovi, uključujući i poduzeća socijalne ekonomije, u potpunosti su uključena u kružno gospodarstvo jer pružaju usluge na lokalnoj razini kojima se jača socijalna povezanost, stvaraju radna mjesta koja se ne mogu izmjestiti i bogatstvo u područjima u kojima nema industrije i određenih javnih usluga te nude poslovne mogućnosti i mogućnosti zapošljavanja ranjivim društvenim skupinama. Više od polovine polaznika dvojnog obrazovanja osposobljava se u mikropoduzećima i MSP-ovima, što omogućuje aktivni doprinos zapošljavanju mladih. Zahvaljujući njihovom poslovnom modelu i veličini po mjeri čovjeka u tim se poduzećima više koristi umjetna inteligencija nad kojom kontrolu imaju ljudi, a naglasak se stavlja na kvalitetu života na radnom mjestu i participativno upravljanje.

3.5.

Dodavanje mjera za izvješćivanje često se smatra nepravednim opterećenjem koje negativno utječe na poslovanje tih poduzeća i prijeti im mogućim uskraćivanjem pristupa javnoj nabavi ili financiranju, a da pritom ne pridonosi na značajan način politikama koje su ta poduzeća često sama pokrenula. To gomilanje mjera pobuđuje negativne osjećaje prema Europi, koju se smatra pretjerano birokratskom i distanciranom.

3.6.

Povrh toga, EGSO smatra da će se socijalni i okolišni ciljevi postići samo usredotočivanjem na uzroke neravnoteža, a ne povećanjem obaveznih zahtjeva.

3.7.

Kako bi se potaknulo okruženje povoljno za MSP-ove, posebnu pozornost treba posvetiti demografskim promjenama koje znatno smanjuju dostupnost kvalificiranih radnika, pa time i produktivnost MSP-ova. Strukovno obrazovanje i osposobljavanje, naukovanje i razvoj vještina, uključujući i zelene i digitalne vještine, moraju biti prioritet.

4.   Bolja regulativa

4.1.

Za bolju regulativu potrebna je dobra ravnoteža između ekonomskog, održivog i socijalnog pristupa. EGSO preporučuje Komisiji da se pri procjeni učinka propisa više oslanja na socijalne partnere, sektorske udruge i gospodarske komore na europskoj, nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini.

4.2.

Svaka mjera transparentnosti za sobom povlači određen trošak. EGSO podsjeća Komisiju da u skladu s obvezama koje je preuzela treba provesti Akt o malom poduzetništvu i načelo „počnimo od malih”. U skladu s Komunikacijom o boljoj regulativi EGSO poziva na to da se svako novo izravno ili neizravno administrativno opterećenje ograniči na ono što je nužno potrebno.

4.3.

EGSO poziva Komisiju da se tijekom pripreme savjetovanja konzultira s EGSO-om kako bi se nepristranim pitanjima prilagođenima svim vrstama poduzeća na primjereniji način uzele u obzir posebnosti MSP-ova. Insistira na tome da je potrebno dati prednost kratkim savjetovanjima na svim jezicima EU-a kako bi se olakšao doprinos MSP-ova.

4.4.

EGSO traži od Komisije da ojača mrežu i koordinaciju izaslanika za MSP-ove na nacionalnoj razini, kao i njihovu komunikaciju s Komisijom.

4.5.

EGSO prima na znanje načelo „jedan za jedan” koje se Komisija obvezala primjenjivati. Smanjenje administrativnog opterećenja trebalo bi razmotriti u suradnji sa socijalnim partnerima kako se time ne bi ugrozili ciljevi politike ili snizili visoki ekonomski, socijalni i okolišni standardi EU-a. U tu svrhu EGSO poziva Komisiju da pruži operativne i metodološke detalje kako bi se utvrdila nepotrebna opterećenja. Čini se da rok za primjenu tog načela nije u skladu s programom rada Komisije, u kojem se u predstojećim mjesecima predviđa objavljivanje nekoliko ključnih dokumenata. EGSO poziva Komisiju da brzo identificira administrativna opterećenja koja se mogu ukloniti. Povrh toga, EGSO poziva Komisiju da nakon povlačenja svakog opterećenja pazi na to da se ono smanji i u nacionalnom zakonodavstvu kako bi se osigurala djelotvornost načela i jednako postupanje.

4.6.

EGSO traži da se za svaki novi prijedlog, naročito ako podrazumijeva izravne ili neizravne mjere u pogledu transparentnosti i izvješćivanja, provede istinska procjena učinka. Sve institucije moraju provoditi test utjecaja zakonodavstva na MSP-ove, koji mora obuhvaćati ekonomsku i pravnu analizu, uz objavljivanje izvora. Taj se test mora provesti u svakoj novoj verziji dokumenta, od faze prijedloga i tijekom pregovora. EGSO preporučuje da se pri svakoj procjeni učinka savjetuje sa socijalnim partnerima, a naročito organizacijama poslodavaca, kako bi se doprinijelo analizi odredbi koje se tiču mikropoduzeća i MSP-ova. U utvrđivanju opcije politike koju će odabrati Komisija mora na odgovarajući način uzeti u obzir rezultate procjena učinka. U skladu s prijedlozima iz Komunikacije o boljoj regulativi, EGSO poziva Vijeće te zastupnike i zastupnice Europskog parlamenta da dokumentiraju učinak svojih amandmana na mikropoduzeća i MSP-ove.

4.7.

Izvješće Odbora za nadzor regulative pokazuje da se broj prijedloga koji sadrže odredbe prilagođene MSP-ovima znatno smanjio (s 22 % u razdoblju 2017. – 2019. na 15 % u 2020.). U slučaju uvođenja mjera za transparentnost, EGSO traži od institucija da uvedu pragove kako bi se smanjilo opterećenje za mikropoduzeća i MSP-ove. EGSO poziva na ubrzavanje uvođenja jedinstvenog digitalnog portala, koje je predviđeno za 2023. godinu.

5.   Alternativna rješenja za izvješćivanje

5.1.

Kako bi se izbjeglo opće uvođenje postupaka koji bi se mogli smatrati pretjeranima, EGSO potiče Komisiju da u svaki prijedlog uključi alternative za obveze u pogledu izvješćivanja za mikropoduzeća i MSP-ove.

5.2.

U mnogim državama članicama postoje posebne gospodarske komore u kojima socijalni partneri mogu raspravljati o socijalnim i gospodarskim mjerama i njihovoj konkretnoj organizaciji. Mnoge nacionalne organizacije zastupaju interese MSP-ova. EGSO preporučuje Komisiji da se više oslanja na udruge MSP-ova, socijalne partnere, sektorske udruge i gospodarske komore na europskoj, nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini. Zahvaljujući svom iskustvu, stručnosti i aktivnoj mreži oni su u najboljem položaju da podupiru i potiču mikropoduzeća i MSP-ove te da osmišljavaju alate koji odgovaraju socijalnim i okolišnim ciljevima. Važno je da im se osiguraju financijski i ljudski resursi potrebni za razvijanje mjera potpore.

5.3.

EGSO primjećuje da je Komisija razvila određen broj alata koji bi mogli biti korisni za mikropoduzeća i MSP-ove, ali koji ne dopiru do ciljne publike. EGSO preporučuje da se bolje iskoristi mreža izaslanika za MSP-ove kako bi se ti alati prilagodili potrebama mikropoduzeća i MSP-ova te kako bi se među njima proširilo znanje o tim alatima i njihova upotreba.

5.4.

EGSO predlaže da se promiču i kao osnova koriste nacionalne i regionalne mjere kojima se olakšava socijalni dijalog u mikropoduzećima, obrtničkim poduzećima i slobodnim zanimanjima (9). To se može postići tako da se zaposlenicima i poslodavcima pružaju sve informacije i savjeti o zakonskim ili ugovornim odredbama koje se na njih primjenjuju, da se razmatraju i predstavljaju sva korisna mišljenja o pitanjima specifičnima za poduzeća i njihove zaposlenike te da se doprinosi sprečavanju sukoba pružanjem informacija i preporuka zaposlenicima i poslodavcima.

5.5.

EGSO potiče države članice da pruže potporu strukovnim udrugama u poduzimanju mjera u području osposobljavanja, savjetovanja i potpore za mikropoduzeća i MSP-ove kako bi oni ispunili društvene i okolišne zahtjeve. Tim mjerama treba dati prednost u odnosu na obvezujuće odredbe.

5.6.

U skladu sa samoinicijativnim mišljenjem Odbora „Ususret kružnoj javnoj nabavi” (10), EGSO poziva javne vlasti da pomognu mikropoduzećima i MSP-ovima da shvate značenje održivije javne nabave, naročito na lokalnoj razini, te da se pobrinu za to da se u specifikacijama poštuje ravnoteža između kvalitativnih i kvantitativnih kriterija.

5.7.

Poduzetnicima koji vode mikropoduzeća i MSP-ove osposobljavanje treba biti dostupno tijekom cijelog života, kao i zaposlenicima, a to znači i prilikom osnivanja i preuzimanja poduzeća. Kako bi se stvorila baza poduzetnika koji vode i preuzimaju poduzeća i koji su sposobni suočiti se sa socijalnim, okolišnim i gospodarskim izazovima, EGSO smatra da je od presudne važnosti ponuditi osposobljavanje prilagođeno novim vještinama i poticati sudjelovanje u njemu.

5.8.

EGSO predlaže da se poticaji za smanjenje emisija ugljika u mikropoduzećima i MSP-ovima podrže financijskom potporom, a da to ne predstavlja ni prepreku razvoju poduzeća ni dodatno opterećenje.

5.9.

EGSO preporučuje da se potiču inicijative za označivanje poduzeća na dobrovoljnoj osnovi, besplatno i uz sudjelovanje treće strane kako bi se povećao kredibilitet inicijative (11) te da se pritom osigura da takvi sustavi ne predstavljaju prepreku pristupu tržištu i pazi da ih se ne stvori toliko da izazovu pomutnju među potrošačima.

---

(1)  Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL L 119, 4.5.2016., str. 1.) .

(2)  Direktiva (EU) 2018/843 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o izmjeni Direktive (EU) 2015/849 o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma i o izmjeni direktiva 2009/138/EZ i 2013/36/EU (SL L 156, 19.6.2018., str. 43.) .

(3)  Rezolucija Europskog parlamenta od 16. prosinca 2020. o novoj strategiji za europske MSP-ove [2020/2131(INI)].

(4)  Prijedlog direktive o korporativnom izvješćivanju o održivosti [2021/0104(COD)].

(5)  Prijedlog direktive o jačanju primjene načela jednakih plaća muškaraca i žena za jednak rad ili rad jednake vrijednosti putem transparentnosti plaća i provedbenih mehanizama [2021/0050(COD)].

(6)  Primjer obrtničkog poduzeća u Nizozemskoj koje je uvelo mjere kružnog gospodarstva iako ne postoje mjere u pogledu transparentnosti: https://www.deb.nl/ondernemersverhalen/slagerij-van-koppen-dacht-na-over-duurzaamheid/.

(7)  Lokalna poduzeća koja vode žene (ožujak 2019.):

https://u2p-france.fr/sites/default/files/etude_les_entreprises_de_proximite_au_feminin.pdf.

(8)  SL C 345, 13.10.2017., str. 15. i SL C 81, 2.3.2018., str. 1.

(9)  Skupni regionalni međusektorski odbori obrtnika (CPRIA: https://cpria.proximeo-france.fr/) i skupni regionalni odbori za slobodna zanimanja (CPR-PL).

(10)  SL C 341, 24.8.2021, str. 16.

(11)  Primjeri obrtnika koji se bave popravcima: https://www.artisanat.fr/reparacteurs#:~:text=Le%20label%20%C2%AB%20R%C3%A9par’acteurs%20%C2%BB,de%20la%20r%C3%A9duction%20des%20d%C3%A9chets.

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Oglašavanje za modernu, odgovornu potrošnju”

(samoinicijativno mišljenje)

(2022/C 105/02)

Izvjestitelj:

Thierry LIBAERT

Odluka Plenarne skupštine:	25.3.2021.
Pravna osnova:	pravilo 32. stavak 2. Poslovnika
	(samoinicijativno mišljenje)
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za jedinstveno tržište, proizvodnju i potrošnju
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	30.9.2021.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	20.10.2021.
Plenarno zasjedanje br.:	564
Rezultat glasanja (za/protiv/suzdržani):	132/0/5

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) naglašava da Europska unija (EU) treba podržati svoju industriju oglašavanja koja je teško pogođena krizom uzrokovanom COVID-om 19. U kontekstu digitalne tranzicije i konkurencije koju predstavljaju poduzeća iz skupine GAFA (Google, Amazon, Facebook i Apple), oglašavanje potiče gospodarske aktivnosti i zapošljavanje i važnije je nego ikad.

1.2.

Zbog nužnosti većeg poštovanja potrošača te zbog izazova povezanih sa zelenom tranzicijom i borbom protiv klimatskih promjena potrebno je sveobuhvatno preispitivanje kako bi se ciljevi Pariškog sporazuma integrirali u sektor oglašavanja.

1.3.

EGSO traži da se industrija oglašavanja obveže da će smanjiti svoj ugljični otisak kako bi u skladu s ciljevima EU-a postigla ugljičnu neutralnost svojih aktivnosti do 2050. i smanjila emisije stakleničkih plinova za 55 % do 2030. te tako doprinijela postizanju kolektivne ugljične neutralnosti do 2050.

1.4.

EGSO od svakog sudionika u industriji oglašavanja traži da se, u skladu s aktivnostima koje obavlja, obveže na smanjenje učinka na okoliš. To se može postići smanjenjem potrošnje energije zaslonâ za digitalno oglašavanje i povećanjem mogućnosti njihova recikliranja, upotrebom papira iz šuma kojima se upravlja na održiv način (oznake PEFC i PFC) i tinte koja zadovoljava standarde REACH i GreenGuard kod oglašavanja na papiru i promidžbenim lecima te smanjenjem tehničkog, energetskog i logističkog učinka audiovizualne produkcije.

1.5.

EGSO dionicima u sektoru oglašavanja preporučuje da povećaju svoj pro bono doprinos kako bi poduprli ekološke inicijative dionika koji nemaju dovoljno financijskih sredstava (MSP-ovi, start-up poduzeća, zadruge itd.).

1.6.

EGSO od dionika u tom sektoru traži da svojim članovima ponude dodatnu edukaciju o zelenoj tranziciji. Podizanje razine osviještenosti u tom polju trebalo bi se istodobno odvijati i u okviru sveučilišnog obrazovanja za zanimanja u području komunikacije.

1.7.

EGSO preporučuje da dionici u oglašivačkoj industriji promisle o idejama koje se pojavljuju u oglašavanju i načinima na koje ih prikazuju. Na taj način oglašavanje više neće biti prepreka, nego stvarni pokretač zelene tranzicije te će omogućiti da se na temelju činjeničnih i konkretnih informacija istaknu proizvodi koji doprinose smanjenju utjecaja na okoliš.

1.8.

EGSO traži da se nastavi rad na poboljšanju propisa o oglašavanju na europskoj razini u cilju borbe protiv manipulativnog zelenog marketinga (engl. greenwashing) i zavaravajućih tvrdnji o prihvatljivosti za okoliš i da bude usmjeren na usklađivanje među državama članicama EU-a.

1.9.

EGSO bi želio da se, osim aspektima ekološke tranzicije, posebna pozornost posveti i oglašavanju za najmlađe, i to osobito na društvenim mrežama.

1.10.

EGSO smatra da oglašavanje u Europi ne može biti potpuno odgovorno ako akteri koji se njime bave ne preuzmu odgovornost za dezinformacije. Europska komisija (EK) treba pojačati napore u borbi protiv monetizacije dezinformacija (1).

1.11.

EGSO od sektora oglašavanja traži da se više otvori prema civilnom društvu i češće stvara prilike za komunikaciju s različitim profilima svoje publike kako bi se mogao razvijati u skladu s novim društvenim očekivanjima.

2.   Definicije

2.1.

Ovdje se koristi definicija EU-a, prema kojoj oglašavanje „znači predstavljanje u bilo kojem obliku u vezi s trgovinom, poslovanjem, obrtom ili profesionalnom djelatnošću s ciljem promidžbe roba ili usluga”. Međutim, ta definicija ne obuhvaća oglašavanje čiji je cilj institucionalne naravi (poboljšanje ugleda poduzeća) ili oglašavanje koje provode javna tijela ili udruge.

2.2.

Odgovorno oglašavanje jest ono koje pokazuje vlastitu odgovornost u pogledu velikih društvenih i ekoloških izazova, osobito nužnosti borbe protiv klimatskih promjena.

3.   Oglašavanje kao pokretač gospodarske aktivnosti i zapošljavanja u Europi

3.1.

Oglašavanje je usko povezano s gospodarskim rastom i brojem zaposlenih. Rast je veći u područjima u kojima se više ulaže u oglašavanje (2). Prema studiji Svjetske federacije oglašivača iz 2017., u kojoj je analizirana situacija iz 2016., izdaci za oglašavanje u užem smislu u iznosu od 92 milijarde EUR stvorili su 643 milijarde EUR dodatnog bogatstva u Europi (3).

3.2.

Prema različitim studijama ulaganje od jednog eura u oglašavanje dovodi do multiplikacijskog učinka i učinka prelijevanja s faktorom u vrijednosti od 5 do 7. Primjerice, u Belgiji bi faktor multiplikacije iznosio 5 (2,2 milijarde EUR izdataka za oglašavanje donijele su belgijskom gospodarstvu 13 milijardi EUR) (4).

3.3.

Oglašavanje ubrzava širenje novih proizvoda i usluga, ponekad i inovacija, što se savršeno jasno može vidjeti na temelju vremena upotrebe određenih proizvoda, primjerice računalne ili telefonske opreme. Ubrzano širenje novih proizvoda otvara pitanje o njihovu učinku na okoliš.

3.4.

Oglašavanje potiče tržišno natjecanje. Bez oglašavanja svi bismo bili klijenti iste bankarske institucije koja bi svoje cijene određivala kako želi. Bankarske usluge uglavnom su slične u svim bankama, a razlike među ostalim proizlaze i iz oglašavanja. To vrijedi i za velik broj djelatnosti (energija, distribucija itd.).

3.5.

Oglašavanjem se podupiru brojni sektori, osobito medijski sektor. Njime se u velikoj mjeri financiraju tisak, radio ili televizija u brojnim državama članicama EU-a. Ta sredstva, iako dobrodošla, ponekad dovode i do ovisnosti koja može utjecati na sadržaj proizvedenog materijala i dovesti u pitanje uredničku neovisnost.

3.6.

U industriji oglašavanja u Europi ostvaren je promet od 140 milijardi EUR (2018.) u okviru poslovanja 280 000 poduzeća, često malih i srednjih, koja djelomično ili u cijelosti rade na komunikaciji među poduzećima i zapošljavaju 998 000 osoba (5).

3.7.

Oglašavanje ima neizravan učinak na brojna zanimanja povezana s tom djelatnošću, kao što su audiovizualna produkcija, umjetničko stvaralaštvo ili fotografija. Belgijska studija pokazala je da je 87 000 radnih mjesta financirano iz prihoda od oglašavanja ili je barem na neki način bilo uključeno u proizvodnju oglasa u okviru lanaca opskrbe.

3.8.

Osim toga, kada se uzmu u obzir svi rashodi za poslovnu komunikaciju, treba istaknuti da se u EU-u svake godine isplaćuju veliki iznosi za potporu zabavnim, sportskim ili kulturnim aktivnostima u obliku sponzorstva ili pokroviteljstva.

4.   Učinak koji nadilazi gospodarske i socijalne aspekte

4.1.

Općenito se smatra da je oglašavanje u tisku omogućilo širu dostupnost medija. Bez oglašavanja cijena novina znatno bi porasla, a za brojne bi naslove smanjenje broja oglasa značilo kraj.

4.2.

Oglašavanje milijunima ljudi svakodnevno omogućuje pristup besplatnim publikacijama, a time najnovijim vijestima.

4.3.

Potrebno je naglasiti i umjetnički i kreativni aspekt. Brojni su redatelji, fotografi i ilustratori započeli svoju karijeru u oglašavanju.

4.4.

Integracija oglašavanja u određene urbane krajolike dovela je do stvaranja turističkih atrakcija kao što su Times Square u New Yorku ili Piccadilly Circus u Londonu. Takvi pokretni oglasi čine gradove prepoznatljivima i nekim mjestima daju poseban čar. Naravno, činjenica da oglašavanje na taj način prisvaja javni prostor može biti i predmet kritike.

4.5.

Oglašavanje doprinosi stvaranju pozitivnog narativa o svijetu, sreći, užicima ili ljepoti. U trenutačnom kontekstu stalnih kriza u promidžbenom se diskursu šire optimistične i inspirativne poruke. Postoje i oglasi koji nam pružaju savjete za život, kao što su „Don’t immitate, innovate” (Ne oponašaj, inoviraj) (Hugo Boss), „Prends soin de toi” (Brini o sebi) (Garnier), „Impossible is nothing” (Ništa nije nemoguće) (Adidas). Na taj način oglašavanje općenito potiče pozitivan pogled na svijet. Ta pozitivna vizija može u velikoj mjeri potaknuti zelenu tranziciju.

5.   Model oglašavanja i njegove društvene i ekološke posljedice

5.1.

Oglašavanje ima izravne posljedice na emisije stakleničkih plinova. Utječe na upotrebu papira te na potrošnju raznih resursa (posebno zbog upotrebe novih LCD zaslona) i energije zbog upotrebe interneta ili audiovizualnih medija. Učinak u području emisija stakleničkih plinova ili širi učinak na okoliš (npr. mogućnost recikliranja materijala za oglašavanje) u praksi nikada nije jedan od kriterija za odabir oblika promidžbene kampanje.

5.2.

Oglašavanje na otvorenom ima specifičan učinak na okoliš, što je posebno vidljivo kod svjetlećih i digitalnih panoa, čija potrošnja energije i svjetlosno onečišćenje nisu zanemarivi. Kad je riječ o proizvodnji digitalnog zaslona za oglašavanje, procjenjuje se da je za proizvodnju standardnog ekrana od 200 kg potrebno 8 tona materijala (6).

5.3.

Oglašavanjem se uvijek nastoji povećati potrošnja onoga što se promiče, što znači da se njime potiče prekomjerna potrošnja koja ne odgovara uvijek potrebama. Brojni su primjeri proizvoda i elektroničkih uređaja čija je stvarna korist u konačnici vrlo ograničena i ponekad nije razmjerna njihovu učinku na okoliš. Neki od njih ponekad se nađu u košu za smeće već nakon prve upotrebe. Oglašavanje oblikuje potrebe i očekivanja pojedinaca ovisno o interesima poduzeća koja reklamiraju sadržaj, a ne nužno kolektivnim interesima.

5.4.

Zbog svoje snažne prisutnosti u velikim gradovima oglašavanje može doprinijeti i standardizaciji gradskog prostora velikih europskih gradova. U urbanim krajolicima prisutne su iste promidžbene kampanje te oni zbog toga postaju sve homogeniji i gube na kvaliteti. To se događa jer većina oglasa dolazi od malog broja oglašivača.

5.5.

Poruke koje se tim kampanjama prenose često ne promiču vrijednosti dijeljenja, solidarnosti i umjerenosti. Oglašavanje stvara sliku sreće koja proizlazi iz posjedovanja i predodžbu da se sve može kupiti. Za sreću je potrebno posjedovati što više stvari i trošiti što više. Međutim, rezultati anketa pokazuju da ne postoji statistički značajna veza između potrošnje i percepcije sreće jer osjećaj sreće prvenstveno ovisi o vjerovanju u određene vrijednosti te o važnosti obiteljske i fizičke društvene povezanosti. Oglašavanje isto tako može biti izvor stalnog nezadovoljstva za potrošače jer ih navodi na sve veću potrošnju te izvor frustracija za sve osobe, a posebno one s manjim mogućnostima, koje nemaju dovoljno sredstava za kupnju proizvoda i usluga koji se reklamiraju.

5.6.

Ne znajući, europska poduzeća troše više od 400 milijuna eura na internetske stranice koje sadrže dezinformacije (7). Poznato je da glavni izvori dezinformacija nastoje ostvariti financijske ciljeve, među ostalim poveznicama na internetske stranice koje im omogućavaju da prikupe velike količine novca od oglašavanja na internetu.

5.7.

EGSO je primijetio da se na društvenim mrežama oglašavanje sve manje odvija u obliku oglasa, već se skriva iza više ili manje poznatih influencera i influencerica. Procjenjuje se da se u više od četvrtine (26,6 %) oglasa na društvenim mrežama ne spominju ni robna marka ni poslovna namjera (8), što stvara zabunu koja narušava povjerenje u brendove. Akt o digitalnim uslugama mogao bi pomoći u borbi protiv te pojave nametanjem obaveze navođenja imena organizacije u čije se ime oglas emitira (9).

6.   Ubrzavanje razvoja oglašavanja kako bi njegov model bio usklađeniji s izazovima zelene tranzicije

6.1.

Budući da se borba protiv klimatskih promjena sve više nameće kao prioritet, nije jasno zašto se sektor oglašavanja nije formalno obvezao na poštovanje Pariškog sporazuma. Europski parlament nedavno je izglasao rezoluciju o smanjenju emisija stakleničkih plinova od 55 % do 2030., a Europska komisija je 14. srpnja 2021. objavila svoj paket od dvanaest mjera „Spremni za 55 %” za postizanje tog cilja. Svi poslovni sektori moraju sudjelovati u zajedničkim aktivnostima, a kao i ostali sektori, oglašavanje treba integrirati taj glavni cilj u idućih deset godina.

6.2.

Većina oglašivača razumije probleme povezane s klimatskim promjenama i potrebu da se uzmu u obzir velika očekivanja društva. Već se nekoliko godina bore protiv zavaravajućih tvrdnji o prihvatljivosti za okoliš i manipulativnog zelenog marketinga, no sada moraju uložiti još više truda.

6.3.

Europska komisija predvodnica je tih aktivnosti. GU JUST je 2012. osnovao Višedioničku skupinu za tvrdnje o prihvatljivosti za okoliš (Multi-Stakeholder Group on Environmental Claims), koja je objavila nekoliko izvješća, prvo 2013., a zatim 2016. godine. Ti su dokumenti doprinijeli boljem razumijevanju problema zavaravajućih tvrdnji o prihvatljivosti za okoliš i utjecali na provedbu Direktive 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (10) o nepoštenoj poslovnoj praksi. Europska komisija radi na ažuriranju tih smjernica, čije je objavljivanje predviđeno za kraj 2021. U konačnom tekstu trebala bi se dodatno pojasniti primjena Direktive 2005/29/EZ o zavaravajućim tvrdnjama o prihvatljivosti za okoliš. Nacionalna tijela za zaštitu potrošača su 2020. godine, u koordinaciji Europske komisije, provela opsežnu provjeru internetskih stranica poduzeća koja tvrde da prodaju ekološki prihvatljive proizvode. Zaključeno je da su u 42 % slučaja navodi pretjerani, lažni ili obmanjujući i prema pravilima EU-a bi se mogli smatrati nepoštenim poslovnim praksama (11).

6.4.

Novi akcijski plan za kružno gospodarstvo, koji je Europska komisija objavila 11. ožujka 2020., prvi put uključuje aspekt odgovornosti oglašivačke industrije. Njegova točka 2.2. ukazuje na odlučnost Komisije da ojača zaštitu potrošača od manipulativnog zelenog marketinga. U njoj se navodi da će poduzeća svoje tvrdnje o prihvatljivosti za okoliš proizvoda ili organizacije trebati potkrijepiti primjenom metoda za mjerenje ekološkog otiska. U točki 3.2. izražava se želja da se predvide poticaji za povećanje stope popunjenosti vozila, čemu mogu pridonijeti oglasi u kojima se rjeđe prikazuju vozači sami u svojim automobilima.

6.5.

U studenome 2020. u Europskom parlamentu izglasano je izvješće o vlastitoj inicijativi „Prema održivijem jedinstvenom tržištu za poduzeća i potrošače” (12), koje je pripremio Odbor za unutarnje tržište i zaštitu potrošača (IMCO). U tom se tekstu „ističe važnost odgovornog oglašavanja kojim se poštuju javni standardi o okolišu i zdravlju potrošača”.

6.6.

EGSO je bio posebno aktivan i zalagao se za zabranu zavaravajućih tvrdnji o prihvatljivosti za okoliš, među ostalim objavom mišljenja „Tvrdnje o ekološkim, socijalnim i zdravstvenim svojstvima na unutarnjem tržištu” (13). Donio je mišljenje naslovljeno „Prema strategiji EU-a za održivu potrošnju” (14), u kojem je naglašena važnost boljeg reguliranja oglašavanja u službi održivije potrošnje. Nedavno je u mišljenju o novoj strategiji za potrošače (15) ponovno istaknuta potreba za boljim informiranjem potrošača i borbom protiv manipulativnog zelenog marketinga.

7.   Ususret europskom oglašavanju u službi održivije i odgovornije potrošnje

7.1

EGSO se zalaže za pristup temeljen na poticajima kojim se poziva na odgovornost samih oglašivača. Taj je pristup istodobno motiviran napretkom postignutim u toj struci, osobito u pogledu borbe protiv zavaravajućih tvrdnji o prihvatljivosti za okoliš, ali i napretkom u području propisa, a posljedica je i potrebe za podupiranjem sektora koji stvara rast i radna mjesta u posebno osjetljivom razdoblju. Odbor smatra da postoji opasnost da bi svaka prepreka europskim modelima oglašavanja mogla ići u korist digitalnim metodama oglašavanja, a oni su uglavnom u vlasništvu kompanija iz skupine GAFA, koje još uvijek u velikoj mjeri nisu dio europskih poreznih sustava. Taj će se model u budućnosti morati promijeniti zbog promjene pravila povezanih s kolačićima. No EGSO uviđa da bi se za određene vrste proizvoda koji imaju osobit utjecaj, kao što su fosilna goriva, mogli razmotriti stroži oblici regulacije.

7.2.

U kontekstu tekuće gospodarske krize, EGSO poziva na to da se najmanjim i najosjetljivijim dionicima u sektoru oglašavanja (MSP-ovima) pruži brza i izvanredna financijska potpora kako bi mogla preživjeti u trenutačnom kontekstu i zauzvrat provesti strukturne promjene iz prethodnih točaka.

7.3.

Svaka struka u europskoj oglašivačkoj industriji, kao i agencije za oglašavanje koje posluju u Europskoj uniji, uključuje ciljeve Pariškog sporazuma iz 2015. u svoju politiku smanjenja emisija stakleničkih plinova, a posebno novije ciljeve EU-a za smanjenje od 55 % do 2030.

7.4.

Svi gospodarski subjekti u sektoru oglašavanja uvažavaju ciljeve povezane sa zelenom tranzicijom i uključuju ih u funkcioniranje svojih struktura iznošenjem procjena vlastitih emisija stakleničkih plinova, načina za smanjenje tih emisija i akcijskih planova prilagođenih tim ciljevima. Taj pomak u ulozi oglašavanja trebao bi se odvijati na fleksibilan način, posebno kako bi se potaknule i podržale agencije srednje veličine.

7.5.

Dionici u sektoru oglašavanja trebaju se obvezati da će procijeniti ugljični otisak proizvodnje oglasa kako bi unaprijedili prakse, predložili ekološki prihvatljivije načine proizvodnje i ispitali mogućnosti premještanja u Europu.

7.6.

Dionici u sektoru oglašavanja moraju povećati svoj pro bono doprinos za najaktivnije organizacije u području klimatske tranzicije i socijalne uključenosti. U širem smislu, potrebno je razmisliti o poboljšanju načina upravljanja i uređenja oglašavanja kako bi se u većoj mjeri uključilo civilno društvo, po mogućnosti primjenom oblika upravljanja koje tek treba osmisliti.

7.7.

Dionici u sektoru oglašavanja trebaju provoditi sustavne edukacije o zelenoj tranziciji i odgovornijim praksama oglašavanja pružanjem interne obuke za svoje osoblje i doprinosom obrazovanju studenata u području marketinga i komunikacije.

7.8.

Sektor oglašavanja treba se obvezati na daljnje jačanje mehanizama za regulaciju djelatnosti oglašavanja proširenjem nadzornih ovlasti regulatornih tijela u Europi i predlaganjem većeg i djelotvornijeg uključivanja civilnog društva (nevladinih organizacija za zaštitu okoliša, udruga potrošača, sindikalnih organizacija) u njezino uređenje.

---

(1)  Europska komisija: Smjernice za unapređenje Kodeksa o suzbijanju dezinformacija. 26. svibnja 2021. https://ec.europa.eu/commission/presscorner/detail/hr/ip_21_2585.

(2)  Maximilien Nayaradou, L’impact de la régulation de la publicité sur la croissance économique (Učinak regulacije oglašavanja na gospodarski rast), sažeta verzija u Publicité et croissance économique (Oglašavanje i gospodarski rast), Udruga oglašivača, 2006. Doktorat obranjen 2004. na Sveučilištu Dauphine u Parizu.

(3)  Svjetska federacija oglašivača (World Federation of Advertising), The value of advertising (Vrijednost oglašavanja), Deloitte, 2017.

(4)  Belgijska udruga oglašivača, L’impact de la publicité sur la croissance économique en Belgique (Učinak oglašavanja na gospodarski rast u Belgiji), 3. prosinca 2015.

(5)  Izvor: Eurostat. Advertising and Market Research Statistics (Statistički podaci o oglašavanju i istraživanju tržišta).

(6)  ADEME, Modélisation et évaluation environnementale des panneaux publicitaires numériques (Modeliranje i procjena učinka digitalnih oglasnih ploča na okoliš), rujan 2020.

(7)  Claudia Cohen, Des marques financent, malgré elles, la désinformation (Brendovi nenamjerno financiraju dezinformacije), Le Figaro, 5. kolovoza 2021.

(8)  Opservatorij za odgovorno djelovanje influencera (Observatoire de l’influence responsable), ARPP, 13. rujna 2021.

(9)  SL C 286, 16.7.2021., str. 45.

(10)  Direktiva 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2005. o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu i o izmjeni Direktive Vijeća 84/450/EEZ, direktiva 97/7/EZ, 98/27/EZ i 2002/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, kao i Uredbe (EZ) br. 2006/2004 Europskog parlamenta i Vijeća („Direktiva o nepoštenoj poslovnoj praksi”) (SL L 149, 11.6.2005., str. 22.).

(11)  Dnevni bilten, Agence Europe, br. 12646, 24. siječnja 2021.

(12)  https://oeil.secure.europarl.europa.eu/oeil/popups/ficheprocedure.do?reference=2020/2021(INI)&l=fr.

(13)  SL C 383, 17.11.2015., str. 8.

(14)  SL C 429, 11.12.2020., str. 51.

(15)  SL C 286, 16.7.2021., str. 45.

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Preoblikovanje fiskalnog okvira EU-a za održiv oporavak i pravednu tranziciju”

(samoinicijativno mišljenje)

(2022/C 105/03)

Izvjestiteljica:

Dominika BIEGON

Odluka Plenarne skupštine:	25.3.2021.
Pravna osnova:	pravilo 32. stavak 2. Poslovnika
	samoinicijativno mišljenje
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za ekonomsku i monetarnu uniju te ekonomsku i socijalnu koheziju
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	5.10.2021.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	20.10.2021.
Plenarno zasjedanje br.:	564
Rezultat glasanja (za/protiv/suzdržani):	168/3/5

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Europskim fiskalnim pravilima potrebna je revizija; nedostaci su postali očiti već nakon financijske krize iz 2008. i 2009., a pandemija bolesti COVID-19 predstavlja još ozbiljniji problem za trenutačni fiskalni okvir. EGSO je u prethodnim mišljenjima pozdravio reviziju gospodarskog upravljanja Europske komisije. U ovom mišljenju EGSO ponovno izražava svoje stajalište o potrebi za reformama te poziva Komisiju da što prije nastavi s revizijom okvira gospodarskog upravljanja koja je trenutačno obustavljena. Prije nego što revidirani okvir stupi na snagu, Komisija bi trebala predstaviti smjernice za prijelazno razdoblje tijekom kojega se ne bi smjeli pokretati postupci u slučaju prekomjernog deficita, ali bi trebala postojati mogućnost primjene „klauzule o neuobičajenim događajima” za pojedine zemlje.

1.2.

Budući fiskalni okvir mora a) ojačati javna ulaganja, b) omogućiti manevarski prostor istaknutije cikličke naravi i c) omogućiti veću fleksibilnost i razlikovanje pojedinih zemalja u vezi s kretanjem prilagodbe duga, a pritom jamčiti fiskalnu održivost. Reviziju fiskalnog okvira EU-a nije nužno provesti samo u svrhu kratkoročne i srednjoročne stabilizacije gospodarstva, već je ključna i za financiranje socioekološke transformacije našeg gospodarstva te jamči potpunu zaposlenost, visokokvalitetna radna mjesta i pravednu tranziciju.

1.3.

Konkretnije govoreći, glavni prijedlog EGSO-a u pogledu revizije fiskalnog okvira jest uvođenje kombinacije zlatnog pravila za javna ulaganja, što je EGSO već predlagao u prethodnim mišljenjima, i pravila o rashodima. Osim toga, EGSO pozdravlja prijedlog Europskog fiskalnog odbora u vezi s razlikovanjem kretanja fiskalne prilagodbe prema pojedinim zemljama.

1.4.

Na kraju, EGSO napominje da je fiskalna politika klasična domena parlamentarne politike i da odluke donesene u tom području utječu na cjelokupnu strukturu državnih rashoda i prihoda. Stoga nacionalni parlamenti i Europski parlament trebaju imati značajnu ulogu u budućem okviru gospodarskog upravljanja EU-a.

1.5.

Isto tako, postoji potreba za većom uključenosti civilnog društva u europski semestar i na nacionalnoj razini i na razini EU-a. To će omogućiti uspostavljanje uravnotežene gospodarske politike u kojoj će svi interesi biti usklađeni. To se osobito odnosi na upravljanje Instrumentom za oporavak i otpornost, u čemu civilno društvo nije sudjelovalo u zadovoljavajućoj mjeri (1). Načelo partnerstva koje je dugo predstavljalo tradicionalan način upravljanja europskim strukturnim i investicijskim fondovima trebalo bi poslužiti kao primjer djelotvornog mehanizma sudjelovanja civilnog društva.

2.   Kontekst: novi izazovi nakon pandemije bolesti COVID-19

2.1.

Europska fiskalna pravila potrebno je revidirati. U ocjeni fiskalnog okvira EU-a koju je prije krize proveo Europski fiskalni odbor (2019.) (2) ispravno je ukazano na dva glavna problema. Prvo, fiskalna pravila obično su procikličke naravi: nakon financijske krize 2008. – 2009. godine fiskalna konsolidacija nastupila je prerano zbog velike zabrinutosti u pogledu održivosti, što je europsko gospodarsko dovelo do dvostruke recesije. Drugo, javna ulaganja bila su prva na meti smanjenja potrošnje u EU-u. Usporedimo li prosječnu stopu državnih ulaganja u razdoblju 2015. – 2019. s prosjekom iz pretkriznog razdoblja 2005. – 2009., vidimo da se u 20 od 27 država članica stopa smanjila (u nekim slučajevima čak i za 50 %), i to do te mjere da je u razdoblju 2013. – 2017. u europodručju smanjena i vrijednost javnog kapitala, obilježena negativnim brojkama neto javnih ulaganja.

2.2.

Pandemija bolesti COVID-19 predstavlja još ozbiljniji problem za fiskalni okvir EU-a: gospodarski pad u kombinaciji s mjerama politike koje se poduzimaju u svrhu ublažavanja društvenih i gospodarskih posljedica pandemije u mnogim su državama članicama uzrokovali masovna povećanja državnog deficita i duga u odnosu na razinu BDP-a (3). Procjene Europskog fiskalnog odbora (2020.) (4) pokazuju da bi očekivano smanjenje udjela duga, u slučaju da se fiskalna pravila EU-a aktiviraju bez promjene nakon ukidanja opće klauzule o odstupanju, preopteretilo neke države članice, što bi imalo značajne negativne gospodarske, društvene i političke posljedice koje bi ugrozile gospodarski oporavak EU-a.

2.3.

Reformu fiskalnih pravila EU-a nije nužno provesti samo u svrhu kratkoročne i srednjoročne stabilizacije gospodarstva, već je ključna i za financiranje socioekološke transformacije našeg gospodarstva te jamči potpunu zaposlenost, visokokvalitetna radna mjesta i pravednu tranziciju. Potrebno je temeljito modernizirati kapital kako bi se ostvarili klimatski ciljevi EU-a. Da bi se uspostavilo održivo gospodarstvo, potrebno je ogromno povećanje javnih ulaganja, u suprotnom će se europska gospodarstva suočiti s fiskalnim rizicima uzrokovanima klimatskim promjenama (5). Istodobno je potrebno osigurati fiskalnu održivost. EGSO je u svojim prethodnim mišljenjima već istaknuo potrebu za uvođenjem zlatnog pravila za javna ulaganja u fiskalni okvir EU-a (6). Ti su zahtjevi i dalje primjenjivi. Naime, Europska komisija nedavno je procijenila da za ispunjenje europskih klimatskih ciljeva i ciljeva zaštite okoliša do 2030. sveukupno nedostaje približno 470 milijardi EUR godišnje (7). Ispravno je naglašeno da će „mobilizacija potrebnih financijskih sredstava predstavljati značajan izazov u okviru politika”, a javna će ulaganja očito imati kritičnu ulogu, među ostalim u poticanju privatnih ulaganja. Ta je razmatranja potrebno uzeti u obzir u okviru reforme fiskalnog okvira EU-a.

2.4.

EGSO naglašava da se nakon stabilizacije gospodarskog oporavka države članice moraju suočiti s izazovom smanjenja udjela duga u BDP-u kako bi si ostavile dovoljno fiskalnog prostora za borbu protiv sljedeće gospodarske krize. Pravilom o rashodima predloženim u ovom mišljenju (točke 3.3.2. i 3.3.3.) osiguralo bi se da države članice konsolidiraju svoje javne financije u vremenima bez krize.

2.5.

EGSO naglašava da je u okviru revizije fiskalnog okvira EU-a potrebno uzeti u obzir trenutačni makroekonomski kontekst. MMF (8) i Europska komisija (9) naveli su da se očekuje kratkoročna i srednjoročna stabilizacija udjela duga u BDP-u zbog niskih kamatnih stopa i povećanih stopa rasta. Održivost državnog duga ovisi o (realnoj) stopi rasta BDP-a, godišnjem primarnom saldu i (realnim) kamatnim stopama na nepodmireni državni dug. EGSO potiče Europsku komisiju da razmotri te čimbenike prilikom procjene održivosti duga država članica.

2.6.

Nadalje, EGSO ističe da održive javne financije u velikoj mjeri ovise o pouzdanim javnim prihodima i pravednom oporezivanju, među ostalim u obliku suzbijanja utaje poreza i agresivnog poreznog planiranja. Osim toga, najavljena nova vlastita sredstva trebala bi pridonijeti proširenju opsega pravednog oporezivanja te društvenoj i klimatskoj pravdi. Da bi se osigurala održivost javnih financija, potrebno je osigurati transparentnost prihoda i potrošnje i otvorenost postupaka javne nabave te stalno uključivati civilno društvo u nadzor upravljanja javnim financijama.

2.7.

EGSO je u prethodnim mišljenjima pozdravio reviziju gospodarskog upravljanja Europske komisije i istaknuo potrebu za provođenjem revizije (10). Usto je preporučio da se na konferenciji o budućnosti Europe provede rasprava o reformi gospodarskog upravljanja EU-om. Prilagodba odredbi UFEU-a o gospodarskom upravljanju trenutačnim gospodarskim stvarnim okolnostima EU-a ne bi smjela biti nezamisliva. EGSO ponavlja svoj poziv, osobito u kontekstu krize bolesti COVID-19. Kako bi se spriječio povratak na stara fiskalna pravila i uspješno proveo prelazak na gospodarsko upravljanje usmjereno na prosperitet, EGSO poziva na to da se postupak revizije nastavi što je prije moguće (11).

3.   Posebne napomene

3.1.   Ponovno uspostavljanje ravnoteže u gospodarskom upravljanju EU-a

3.1.1.

Fiskalna politika trebala bi biti dio šireg višerazinskog i uravnoteženog okvira upravljanja. EGSO se zalaže za gospodarsko upravljanje usmjereno na prosperitet pri kojem bi društvena i ekonomska dobrobit građana bila na prvom mjestu kako nitko ne bi bio zapostavljen, a pritom bi se osigurala održivost javnog duga. Stoga Odbor poziva na uravnoteženu ekonomsku politiku kojom će se naglasiti važnost niza ključnih ciljeva politike kao što su: održiv i uključiv rast, puna zaposlenost, dostojanstven rad i pravedna tranzicija, pravedna raspodjela dohotka i bogatstva, javno zdravlje i kvaliteta života, ekološka održivost, stabilnost financijskih tržišta, stabilnost cijena, uravnoteženi gospodarski odnosi, konkurentno socijalno tržišno gospodarstvo i održivost javnih financija i kojom će se te ciljeve u jednakoj mjeri vrednovati. Ti ciljevi odražavaju i ciljeve utvrđene u članku 3. Ugovora o Europskoj uniji i aktualne UN-ove ciljeve održivog razvoja (12).

3.1.2.

Kako bi se pružila podrška državama članicama na putu k održivom i uključivom gospodarstvu, nije nužno samo omogućiti veći fiskalni manevarski prostor u određenim uvjetima, već i promicati poticaje za provedbu reformi. Postojeći okvir gospodarskog upravljanja EU-a sastoji se od triju stupova: a) fiskalnog nadzora, b) makroekonomskog nadzora i c) usklađivanja socijalne politike i politike zapošljavanja. To znači da je već snažno usmjeren na reforme. U brojnim je empirijskim studijama naglašeno da je, usprkos reformama, većina prijašnjih preporuka za pojedine zemlje bila usmjerena na poticanje konkurentnosti i usklađivanje javnih proračuna (13). EGSO potiče institucije EU-a da bolje uravnoteže buduće preporuke za pojedine zemlje: fiskalna referentna mjerila trebala bi predstavljati jednako važnu referentnu točku za takve preporuke kao i klimatski ciljevi EU-a i europski stup socijalnih prava. Posebno treba naglasiti reforme kojima se podržava tranzicija na zeleno i digitalno gospodarstvo (kao što su aktivne politike tržišta rada i programi cjeloživotnog učenja, uključujući programe za prekvalifikaciju i one koji nude podršku u promjeni karijere) i reforme koje jamče djelotvornu apsorpciju financijskih sredstava EU-a (kao što su izgradnja tehničkih kapaciteta u javnim upravama u svrhu upravljanja investicijskim projektima, djelotvorni i otvoreni sustavi javne nabave i reforme za uklanjanje drugih nenovčanih prepreka djelotvornim investicijskim politikama).

3.2.   Jačanje javnih ulaganja

3.2.1.

EGSO naglašava da fiskalni okvir EU-a treba reformirati radi bolje zaštite javnih ulaganja. (14) Budući da je multiplikacijski učinak javnih ulaganja posebno visok, rezovi u tom području izrazito negativno utječu na gospodarski rast i zapošljavanje. Posebnu štetu u razdobljima gospodarskog pada i recesije nanose smanjenja državne potrošnje općenito, a javnih ulaganja pogotovo (15). Uz to, u mnogim je studijama utvrđeno da su javna ulaganja pokretači dugoročnog rasta (16). Dugoročno povećanje javnih ulaganja pruža i stabilniju osnovu za planiranje u privatnom sektoru (17).

3.2.2.

Te činjenice opravdavaju pristup u kojem se u okviru procjene usklađenosti država članica s fiskalnim pravilima EU-a prednost daje javnim ulaganjima. EGSO zagovara „zlatno pravilo” za javna ulaganja (18) kojim bi se zaštitila produktivnost i društvena i ekološka osnova za dobrobit budućih generacija, a istodobno osigurala fiskalna održivost. EGSO u općenitom smislu predlaže provedbu zlatnog pravila u obliku tradicionalnog koncepta javnih financija unutar revidiranog fiskalnog okvira (19). To znači da neto javna ulaganja treba isključiti iz obračuna ukupnih deficita. Ako se određeno pravilo o rashodima provodi na način na koji poziva EGSO (vidjeti točke 3.3.2 i 3.3.3), neto javna ulaganja potrebno je isključiti i iz gornje granice javnog rashoda, dok bi se troškovi ulaganja raspodijelili tijekom njihova cjelokupnog vijeka trajanja, umjesto tijekom četverogodišnjeg razdoblja, što je trenutačna praksa. Neto javna ulaganja povećavaju javni i/ili društveni kapital i donose koristi za buduće generacije (20). Buduće generacije nasljeđuju servisiranje javnog duga, no u zamjenu primaju odgovarajući i povećani javni kapital.

3.2.3.

EGSO naglašava da u fiskalnom okviru EU-a zlatno pravilo dovodi do povlaštenog tretmana javnih ulaganja. Ono vlade ne oslobađa obveze da opravdaju relevantne projekte ulaganja i za njih dobiju većinu. U svakom se slučaju mora zadržati transparentnost i parlamentarna odgovornost, među ostalim kako bi se osiguralo da se provode samo ona javna ulaganja koja služe općem dobru.

3.2.4.

EGSO preporučuje da prvi korak bude temeljita revizija „klauzule o ulaganjima”. EGSO prije svega predlaže da se „klauzula o ulaganjima” Pakta o stabilnosti i rastu tumači na fleksibilniji način. Do sada se na tu klauzulu rijetko pozivalo, prvenstveno zbog njezinih ograničavajućih kriterija prihvatljivosti (21). Te bi kriterije trebalo sniziti te bi javna ulaganja u načelu trebala opravdavati privremeno odstupanje od kretanja prilagodbe neovisno o položaju države članice u gospodarskom ciklusu te čak i ako ta ulaganja uzrokuju prekoračenje referentne vrijednosti za deficit od 3 % BDP-a.

3.2.5.

Odstupanja od srednjoročnog proračunskog cilja ili kretanja prilagodbe usmjerene na taj cilj trenutačno su dopuštena samo u slučajevima u kojima su povezana s nacionalnim rashodima za projekte koje sufinancira EU (22). EGSO predlaže širu definiciju ulaganja. S druge strane, definicija mora biti jasna i praktična kako bi se spriječilo „kreativno računovodstvo”. Smjernice Europske komisije namijenjene državama članicama u kontekstu Mehanizma za oporavak i otpornost i definicija ulaganja koje one sadržavaju predstavljaju dobru početnu točku (23) jer obuhvaćaju ulaganja u materijalnu imovinu, kao i ulaganja u zdravstvo, socijalnu zaštitu, obrazovanje i osposobljavanje te ulaganja namijenjena zelenoj i digitalnoj tranziciji.

3.2.6.

EGSO pozdravlja taksonomiju održivih djelatnosti. Njome se jasno utvrđuje što se smatra „okolišno održivom gospodarskom djelatnošću” i tako omogućuje definiranje „okolišno održivih ulaganja” (24). EGSO stoga predlaže da dobro razvijena taksonomija EU-a za održive djelatnosti zajedno sa zlatnim pravilom posluži kao osnova za procjenu održivosti javnih ulaganja. Nadalje, EGSO sa zanimanjem iščekuje prijedloge Komisije o zelenom proračunu.

3.3.   Više cikličkog manevarskog prostora za fiskalnu politiku

Reformiranje metoda cikličke prilagodbe ili uvođenje pravila o rashodima

3.3.1.

EGSO ističe da je metoda cikličke prilagodbe Europske komisije nejasna i stvara prociklički učinak. Metoda Europske komisije za utvrđivanje strukturnog salda pokazala se problematičnom jer na izračunanu potencijalnu proizvodnju značajno utječe trenutačna gospodarska situacija. Primjerice, u razdobljima pada gospodarske aktivnosti potencijalna proizvodnja brzo se i naglo smanjuje, iako to nužno ne odražava stvarne uvjete (25). Smanjenje potencijalne proizvodnje ima ozbiljne posljedice za izračunani strukturni deficit i aktivnosti konsolidacije utvrđene u skladu s tim. Smanjenjem osjetljivosti izračuna potencijalne proizvodnje na cikličke fluktuacije može se stvoriti značajan fiskalni prostor za protucikličke gospodarske politike država članica. Ovaj bi se prijedlog reforme mogao jednostavno provesti i trebalo bi ga uzeti u obzir samo kao minimalni zahtjev za uspostavljanje fiskalnih pravila EU-a koja bi bila bolje prilagođena cikličkim fluktuacijama. Međutim, čak i ako se strukturni deficit reformira, i dalje će predstavljati iznimno složen koncept čiji je izračun gotovo nemoguće objasniti građanima i dionicima. Zbog tehničkih problema i nejasnoće koncepta potrebno je razmotriti druge mogućnosti.

3.3.2.

Druga mogućnost reforme jest potpuno napuštanje spornog koncepta strukturnog deficita u korist provedbe pravila o javnim rashodima u revidiranom fiskalnom okviru (26). Za razliku od deficita koji se prilagođava ciklički, javne je rashode moguće pratiti u stvarnom vremenu i pod izravnim su nadzorom vlade. Javnim ulaganjima potrebno je dati prednost tako da se trenutačni proračun odvoji od proračuna za ulaganja, pri čemu bi se ograničenja rasta nominalnih rashoda primjenjivala samo na trenutačni proračun. Tako se pristup koji se temelji na zlatnom pravilu može upotrijebiti istodobno s pravilom o rashodima (27).

3.3.3.

Nominalni javni rashodi izračunavali bi se umanjeni za plaćanje kamata i cikličke državne rashode. Ograničenja bi se mogla utvrditi tako da se srednjoročna stopa rasta stvarne potencijalne proizvodnje zbroji s ciljnom stopom inflacije Europske središnje banke (ESB) od 2 %. Bez obzira da li ciklički čimbenici uzrokuju pad (u razdoblju recesije) ili rast poreznih prihoda (u razdoblju procvata gospodarstva), pravilo promiče stabilnost jer osigurava da državni rashodi rastu samo unutar propisanih graničnih vrijednosti. Rashodi koji premašuju uspostavljenu granicu trebali bi biti dopušteni samo ako ne utječu na proračun, tj. ako se potrošnja u nekom drugom području smanji za taj iznos ili ako se porezni prihodi povećaju. U slučaju općih smanjenja poreza stope rasta rashoda trebale bi uključivati ta povučena sredstva. Predložena kombinacija pravila o rashodima i zlatnog pravila za javna ulaganja mogla bi biti djelotvoran alat za ograničavanje javne potrošnje na održive razine, a pritom bi omogućila djelovanje automatskih stabilizatora i provođenje diskrecijskih mjera koje uvedu vlade.

Fleksibilna kretanja prilagodbe duga za pojedine zemlje

3.3.4.

EGSO podržava prijedlog Europskog fiskalnog odbora (2020.) (28) da se u pojednostavljeni fiskalni okvir uvedu elementi za pojedine zemlje. EGSO osobito pozdravlja prijedlog u vezi s razlikovanjem fiskalne prilagodbe u državama članicama uz održavanje održivosti duga. Razlike u strategijama smanjenja udjela duga u BDP-u za pojedine zemlje trebale bi se temeljiti na sveobuhvatnoj ekonomskoj analizi u kojoj se uzimaju u obzir čimbenici kao što su početna razina duga i njegov sastav, razlika između kamatne stope i stope rasta kao temelj održivosti, prognoze inflacije, predviđeni troškovi starenja stanovništva i izazovi u vezi s okolišem, razine nezaposlenosti i siromaštva, raspodjela dohotka i bogatstva, vanjske i unutarnje neuravnoteženosti te prvenstveno mjera u kojoj je fiskalna prilagodba (npr. potreban primarni proračunski suficit) realna (29).

3.3.5.

EGSO podsjeća na činjenicu da fiskalne referentne vrijednosti nisu definirane u članku 126. UFEU-a, već u Protokolu br. 12 iz Priloga Ugovoru te se stoga mogu mijenjati jednoglasnom odlukom Vijeća bez službenog postupka izmjene Ugovora. EGSO potiče institucije EU-a da razmotre povećanje gornje granice duga od 60 %, vodeći računa o trenutačnom makroekonomskom kontekstu i osiguravajući fiskalnu održivost.

3.3.6.

Naposljetku, u tom kontekstu vrijedi dodati da oslanjanje isključivo na nacionalne automatske stabilizatore u razdobljima recesije nije potpuno u skladu s pojmom protucikličke politike. Fiskalni deficit uzrokovan smanjenjem proizvodnje i zaposlenošću ne nadoknađuje cikličke gubitke u potpunosti i nije dovoljan za potpuno suzbijanje posljedica cikličkog pada. Taj deficit predstavlja samo pasivan i djelomičan protuciklički odgovor i treba ga nadopuniti aktivnim privremenim diskrecijskim odgovorima na cikličke padove čiji učinak treba poništiti u razdobljima gospodarskog uzleta. Niz država članica u prošlosti je odlučio nastaviti sa smanjenjem udjela duga u BDP-u, što je negativno utjecalo na gospodarstvo, a prikladniji bi odgovor u tim slučajevima bili fiskalni poticaji. Pod uvjetom da se nastavi povoljno okruženje kamatnih stopa, u budućem fiskalnom okviru trebalo bi dopustiti veće primarne deficite, a pritom zadržati udjele duga u BDP-u na stalnoj razini ili ih smanjiti te osigurati održivost duga. Zato bi klauzule o izuzećima trebale ostati u središtu svakog novog fiskalnog okvira EU-a i potrebno ih je prilagoditi na odgovarajući način.

Deaktivacija klauzule o odstupanju

3.3.7.

EGSO pozdravlja aktivaciju opće klauzule o odstupanju unutar fiskalnog okvira i upozorava na opasnost prebrzog „povratka u normalu” jer to može imati učinak „stezanja” te nagnati države članice da smanje potrošnju kako bi ostvarile srednjoročne proračunske ciljeve, kao što se dogodilo 2010. kada je ishod toga bila dvostruka recesija. Takvo bi djelovanje bilo suprotno cilju programa Next Generation EU i moglo bi pokrenuti novu recesiju.

3.3.8.

EGSO podržava odluku Europske komisije da 2022. nastavi s primjenom opće klauzule o odstupanju te da je deaktivira 2023., pod uvjetom da se ostvari razina gospodarske aktivnosti jednaka onoj prije krize (30). Nadalje, EGSO podržava navode Europske komisije prema kojima će se „[n]akon deaktivacije opće klauzule o odstupanju i dalje […] u obzir uzimati konkretna situacija u pojedinoj zemlji” (31). Naposljetku, Komisija bi trebala predstaviti smjernice za prijelazno razdoblje koje bi trajalo sve dok novi fiskalni okvir ne stupi na snagu i tijekom kojega se ne bi smjeli pokretati postupci u slučaju prekomjernog deficita, ali bi trebala postojati mogućnost primjene „klauzule o neuobičajenim događajima” za pojedine zemlje. Osim toga, EGSO poziva Komisiju da što prije nastavi s revizijom okvira gospodarskog upravljanja koja je trenutačno obustavljena. Umjesto prebrzog „povratka”, EGSO preporučuje „zaokret” u smjeru revidiranog okvira gospodarskog upravljanja, kako je navedeno u nastavku (32).

3.4.   Međunarodna uloga eura

3.4.1.

Euro, naša zajednička valuta, uživa velik međunarodni ugled i prepoznat je njegov globalni značaj u svojstvu pričuve i valute trgovanja. Takav ugled eura kao stabilne i pouzdane valute ovisi o jasnim, sveobuhvatnim i provedivim fiskalnim pravilima kojima se potenciraju javna ulaganja te koja će omogućiti modernizaciju kapitala i stvoriti više cikličkog manevarskog prostora u razdobljima gospodarskog pada, a istodobno osigurati održivost duga. EGSO je stoga uvjeren da revizija fiskalnih pravila ni na koji način ne smije ugroziti stabilnost eura kao glavne valute i uporišta Unije. Tijekom rasprave o reviziji fiskalnih pravila posebnu je pažnju potrebno posvetiti tržišnom poimanju dugoročnih izgleda eura kao globalno značajne valute. Ugled eura ovisi o općoj gospodarskoj, socijalnoj i političkoj stabilnosti.

3.5.   Jačanje uloge parlamenata i civilnog društva u gospodarskom upravljanju EU-a

3.5.1.

EGSO ukazuje na činjenicu da je fiskalna politika klasična domena parlamentarne politike i da odluke donesene u tom području utječu na cjelokupnu strukturu državnih rashoda i prihoda. Stoga nacionalni parlamenti i Europski parlament trebaju imati značajnu ulogu u budućem okviru gospodarskog upravljanja EU-a. Ulogu Europskog parlamenta u europskom semestru trebalo bi ojačati međuinstitucijskim sporazumom. Istodobno se moraju poštovati načelo supsidijarnosti i podjela nadležnosti u Ugovorima. Nacionalni parlamenti moraju pozivati vlade na odgovornost za fiskalne politike koje provode. Stoga moraju na djelotvoran način sudjelovati u europskom semestru i provedbi nacionalnih planova oporavka.

3.5.2.

Isto tako, postoji potreba za većom uključenosti civilnog društva u europski semestar i na nacionalnoj razini i na razini EU-a. To će omogućiti uspostavljanje uravnotežene gospodarske politike u kojoj će svi interesi biti usklađeni. To se osobito odnosi na slučaj upravljanja Instrumentom za oporavak i otpornost, u čemu civilno društvo nije sudjelovalo u zadovoljavajućoj mjeri (33). Načelo partnerstva koje je dugo predstavljalo tradicionalan način upravljanja europskim strukturnim i investicijskim fondovima trebalo bi poslužiti kao obrazac djelotvornog mehanizma sudjelovanja civilnog društva.

3.5.3.

U slučaju značajnih odstupanja od indikatora koji predstavljaju ciljeve gospodarskih politika potrebno je pokrenuti pregovore između institucija EU-a i država članica. Te bi dvije strane rješenja trebale osmisliti zajednički i ravnopravno. Umjesto da se predmetnim državama članicama prijeti financijskim sankcijama, problem bi se mogao ublažiti uvođenjem pozitivnih poticaja. Ključni kriterij za preporuke mora biti promicanje uključivog i održivog rasta (34).

3.5.4.

EGSO kritizira pojam makroekonomske uvjetovanosti iz Uredbe o utvrđivanju zajedničkih odredbi koja se primjenjuje na europske strukturne i investicijske fondove, uredbe o Mehanizmu za oporavak i otpornost te međuvladinog ugovora o Europskom stabilizacijskom mehanizmu, koji u općenitom smislu omogućava prekid isplate sredstava EU-a ako države članice prekrše fiskalna pravila EU-a ili pridonesu makroekonomskoj neuravnoteženosti. Ta bi makroekonomska uvjetovanost nakon deaktivacije klauzule o odstupanju mogla imati učinak „stezanja” i potaknuti države članice da smanje potrošnju kako bi ostvarile fiskalne ciljeve. Takvo bi djelovanje bilo suprotno političkom cilju teritorijalne kohezije i širim ciljevima programa Next Generation EU.

3.5.5.

Prilagodljiva monetarna politika i dalje je ključna za održiv oporavak. Europski parlament mogao bi iskoristiti svoje godišnje rezolucije o ESB-u i svoje kvartalne monetarne dijaloge s ESB-om za glasanje o sekundarnim ciljevima i osmišljavanje demokratskijeg postupka koji bi uključivao smjernice o makroekonomskim i industrijskim politikama. Time bi se omogućilo intenzivnije sudjelovanje socijalnih partnera i građana te nacionalnih parlamenata. ESB bi tako ponovno stekao legitimitet za ostvarenje proširenog skupa ciljeva. Mogao bi učinkovito djelovati i iskoristiti puni raspon svojih instrumenata za ostvarenje jasnog i politički definiranog skupa ciljeva politike pod vodstvom demokratskih institucija. ESB je javna institucija i može se pozvati da pomogne državama članicama da se same financiraju u vrijeme porasta kamatnih stopa (bilo iz perspektive zaposlenosti ili stabilnosti cijena) usmjeravanjem na kamatne stope i njihove raspone te pomoću ciljanih monetarnih instrumenata.

---

(1)  Rezolucija EGSO-a: „Uključenost organiziranog civilnog društva u nacionalne planove za oporavak i otpornost– Što funkcionira, a što ne?” (2021), (SL C 155, 30.4.2021, p. 1.).

(2)  Europski fiskalni odbor (2019.): Assessment of EU fiscal rules with a focus on the six and two-pack legislation (Ocjena fiskalnih pravila EU-a uz naglasak na zakonodavne akte iz paketa od šest mjera i paketa od dvije mjere).

(3)  Europska komisija: Europska gospodarska prognoza, proljeće 2021.

(4)  Europski fiskalni odbor (2020.): Godišnje izvješće 2020.

(5)  Finance Watch (2021.): Fiscal Mythology Unmasked. Debunking eight tales about European public debt and fiscal rules (Raskrinkavanje fiskalne mitologije. Razbijanje osam mitova o europskom javnom dugu i fiskalnim pravilima).

(6)  SL C 353, 18.10.2019., str. 32.; SL C 123, 9.4.2021., str. 12. i SL C 429, 11.12.2020., str. 227.

(7)  Radni dokument službi Komisije (2020.): Identifying Europe’s recovery needs (Utvrđivanje potreba Europe u vezi s oporavkom), SWD(2020) 98 final.

(8)  Izvješća MMF-a o fiskalnom praćenju, travanj 2021.

(9)  Izvješće o održivosti duga, Europska komisija, veljača 2021.

(10)  SL C 429, 11.12.2020., str. 227.

(11)  SL C 123, 9.4.2021., str. 12.

(12)  SL C 429, 11.12.2020., str. 227.

(13)  Crespy, Amandine i Vanheuverzwijn, Pierre (2019.): What Brussels means by structural reforms: empty signifier or constructive ambiguity? (Što Bruxelles želi reći kada govori o strukturnim reformama: isprazan pojam ili konstruktivna dvosmislenost?), Comparative European Politics, sv. 17, 1. izdanje, str. 92.–111.; Hacker, Björn (2019.): A European Social Semester? The European Pillar of Social Rights in Practice (Europski socijalni semestar? Europski stup socijalnih prava u praksi). Bruxelles, Europski sindikalni institut.

(14)  Vidjeti i Europski fiskalni odbor (2019.).

(15)  Europska komisija (2016.): Izvješće o javnim financijama u ekonomskoj i monetarnoj uniji za 2016., institucionalni dokument br. 045; J. M. Fournier (2016.): The positive effect of public investment on potential growth (Pozitivan učinak javnih ulaganja na potencijalni rast), Odjel za gospodarstvo OECD-a, radni dokument br. 1347.

(16)  MMF, Fiscal Monitor (2020.): Policies for the Recovery (Politike oporavka).

(17)  H. Bardt, S. Dullien, M. Hüther i K. Rietzler (2020.): For a sound fiscal policy. Enabling public investments (Postizanje stabilne fiskalne politike. Omogućavanje javnih ulaganja), strateški dokument IW-a br. 6/2020, Institut za njemačku ekonomiju (IW), Köln.

(18)  SL C 429, 11.12.2020., str. 227.

(19)  A. Truger (2020.): Reforming EU Fiscal Rules: More Leeway, Investment Orientation and Democratic Coordination (Reforma fiskalnih pravila EU-a: više manevarskog prostora, naglaska na ulaganjima i demokratske usklađenosti), Intereconomics, 55(5).

(20)  Vidjeti i P. Bom i J. Ligthart (2014.): What have we learned from three decades of research on the productivity of public capital? (Što smo naučili nakon tri desetljeća istraživanja produktivnosti javnog kapitala?), Journal of Economic Surveys, 28(5), str. 889–916.

(21)  J. Valero (2019.): New investment clause fails to win EU member state support (Nova klauzula o ulaganju nije naišla na potporu država članica EU-a), Euractiv. Vidjeti Komunikaciju Komisije (2015.): „Najbolja uporaba fleksibilnosti u okviru postojećih pravila pakta o stabilnosti i rastu”, COM(2015) 012 final.

(22)  Europska komisija (2015.).

(23)  Europska komisija (2021.): „Smjernice za države članice. Planovi za oporavak i otpornost”, SWD(2021) 12 final, dio 2./2.

(24)  SL C 62, 15.2.2019., str. 103.

(25)  A. Truger (2015.): Austerity, cyclical adjustment and the remaining leeway for expansionary fiscal policies within the current EU fiscal framework (Štednja, ciklička prilagodba i preostali manevarski prostor za ekspanzivne fiskalne politike unutar postojećeg fiskalnog okvira EU-a), Journal for a Progressive Economy, 6, str 32–37.

(26)  SL C 429, 11.12.2020., str. 227.

(27)  SL C 429, 11.12.2020., str. 227.

(28)  Europski fiskalni odbor (2020.).

(29)  Europski fiskalni odbor (2020.).

(30)  Europska komisija (2021.): „Koordinacija ekonomskih politika u 2021.: prevladavanje pandemije bolesti COVID-19, potpora oporavku i modernizacija gospodarstva”. COM(2021) 500 final.

(31)  Europska komisija (2021.): „Godinu dana od izbijanja pandemije bolesti COVID-19: odgovor u okviru fiskalne politike”, COM(2021) 105 final).

(32)  SL C 429, 11.12.2020., str. 227.

(33)  Rezolucija EGSO-a: „Uključenost organiziranog civilnog društva u nacionalne planove za oporavak i otpornost– Što funkcionira, a što ne?” (2021), (SL C 155, 30.4.2021, p. 1.).

(34)  SL C 429, 11.12.2020., str. 227.

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Sektor stakla u Europi na prekretnici: stvaranje zelenije, energetski učinkovite industrije uz istodobno jačanje konkurentnosti i očuvanje kvalitetnih radnih mjesta”

(samoinicijativno mišljenje)

(2022/C 105/04)

Izvjestitelj:	Aurel Laurențiu PLOSCEANU
Suizvjestitelj:	Gerald KREUZER

Odluka Plenarne skupštine:	25.3.2021.
Pravna osnova:	pravilo 32. stavak 2. Poslovnika
	(samoinicijativno mišljenje)
Nadležna stručna skupina:	Savjetodavno povjerenstvo za industrijske promjene (CCMI)
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	29.9.2021.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	21.10.2021.
Plenarno zasjedanje br.:	564
Rezultat glasanja (za/protiv/suzdržani):	142/1/3

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Europska industrija stakla inovativan je i iznimno važan strateški sektor od kojeg EU ima velike koristi. Proizvodi od stakla neophodni su za prijelaz na klimatski neutralno kružno gospodarstvo: za obnovu zgrada, proizvodnju više električne energije iz obnovljivih izvora, dekarbonizaciju prijevoznih sredstava i izradu održive ambalaže. Staklo doprinosi i revoluciji digitalizacije Europe. Ukratko: staklo je budućnost.

1.2.

EGSO traži od oblikovatelja politika EU-a da sektor stakla i sve njegove podsektore stave u središte aktualnih prioriteta politike, kao što su „Paket za cilj od 55 %”, Paket za kružno gospodarstvo, Digitalna agenda, program za strateške lance vrijednosti te međunarodna trgovinska politika EU-a i povezani instrumenti.

1.3.

Val obnove EU-a mogao bi biti izvanredan izvor poslovnih mogućnosti za sektor stakla koji će potaknuti ulaganja uz golemi doprinos smanjenju emisija CO2 iz zgrada. Pozivamo EU i oblikovatelje nacionalnih politika da barem prihvate postojeće predložene ciljeve te da ih ojačaju tamo gdje je to moguće.

1.4.

Potrebna je energetska tranzicija u sektoru kako bi inherentno energetski intenzivan postupak proizvodnje stakla postao ugljično neutralan. Ta će energetska tranzicija rezultirati velikim povećanjem troškova poslovanja zbog većih operativnih troškova i kapitalnih zahtjeva.

1.5.

EGSO snažno preporučuje da se politikama EU-a pruži potpora industriji stakla kako bi se omogućila ta tranzicija, uz financijsku potporu i za kapitalne i za operativne izdatke, uz izgradnju kapaciteta za energiju iz obnovljivih izvora, uz cjenovno pristupačnu opskrbu energijom i osiguravanjem da industrija ne bude izložena nepoštenom tržišnom natjecanju koje potječe izvan tržišta EU-a.

1.6.

EGSO podržava sve politike EU-a i nacionalne planove za oporavak kojima se olakšava revolucija prometnog sustava prema pametnim i klimatski neutralnim automobilima i masovno proširenje sustava javnog prijevoza. Visokotehnološko staklo ima važnu ulogu.

1.7.

Odbor snažno preporučuje da EU klasificira staklo kao trajan materijal zbog njegovih inertnih svojstava te mogućnosti višekratne uporabe i beskonačnog recikliranja.

1.8.

EGSO zahtijeva prijelaz s nelinearnih materijala na potpuno kružno staklo koje se može višekratno upotrebljavati i reciklirati kako bi se smanjila ovisnost o uvozu fosilnih goriva, vađenju primarnih sirovina i iscrpljivanju resursa. Odbor predlaže da EU prepozna prednosti stakla u pogledu doprinosa održivim sustavima ambalaže.

1.9.

Odbor snažno preporučuje širu provedbu načela kružnog gospodarstva, zajedno s javnom i privatnom financijskom potporom i partnerstvima, kao što je inicijativa „Zatvaranje kruga stakla” (engl. Close the Glass Loop), kako bi se potaknulo prihvaćanje recikliranja stakla. To će Europi omogućiti izbjegavanje stvaranja staklenog otpada, smanjenje potrošnje energije i emisija CO2 te stvaranje novih radnih mjesta u sektoru recikliranja stakla.

1.10.

EGSO potiče EU da prizna neophodnost stakla za proizvodnju zelene energije. Staklo je ključna komponenta i fotonaponskih solarnih ploča i vjetroturbina, a može se i na druge načine upotrebljavati za proizvodnju zelene električne energije. EGSO poziva Komisiju i Parlament da razviju nove politike EU-a u pogledu klimatskih ciljeva i strateških lanaca vrijednosti kako bi se ponovno pokrenula proizvodnja fotonaponskih ćelija u Europi i pružila zaštita proizvodnji drugih strateških proizvoda od stakla i lancima vrijednosti kojima oni pripadaju (npr. vjetrobranskih stakala za proizvođače prijevoznih sredstava).

1.11.

Odbor traži da se podrži ulaganje u obrazovanje i osposobljavanje kako bi se novim i mladim zaposlenicima koji ulaze u taj sektor radi pomlađivanja radne snage pružilo potrebno znanje i sposobnosti te kako bi se sadašnjim radnicima omogućilo da budu u korak s inovacijama i tranzicijskim promjenama u industriji.

1.12.

EGSO poziva EU da zaštiti naše industrije stakla od rizika od istjecanja ugljika. Zbog većih ambicija u području klime i sve većih troškova ugljika potrebno je ojačati, a ne oslabiti zaštitu od istjecanja ugljika. Konkurentnost proizvoda od stakla na izvoznim tržištima i u samom EU-u može se djelomično osigurati učinkovitim mjerama protiv istjecanja ugljika putem sustava trgovanja emisijama. Taj je sustav potrebno održavati kako bi se pružila potpora industriji u prijelazu na postizanje cilja klimatske neutralnosti EU-a. Potrebno je pažljivo razmotriti uvođenje mehanizma za prilagodbu ugljika na granicama i paketa taksonomije. Odbor traži da se u mehanizam za prilagodbu ugljika na granicama uključi rješenje za izvoz i da se mjere za istjecanje ugljika ojačaju dopunjavanjem mehanizma potpunom besplatnom dodjelom koja se temelji na referentnim vrijednostima barem do 2030., u skladu s pravilima WTO-a.

1.13.

Zelena i digitalna tranzicija u Europi, a posebno u industriji stakla, mora biti pravedna. Kako bi se osigurala maksimalna podrška toj tranziciji, EGSO poziva na uključivanje radnika. Stoga bi socijalni dijalog na svim razinama trebalo podržati putem zakonodavstva EU-a.

1.14.

Kako bi pratila kretanja u industriji stakla, u smislu smanjenja CO2, proizvodnje i drugih relevantnih varijabli, EGSO bi pozdravio usmjereniju podršku i analizu za sektor u cjelini i njegove podsektore te za svaku državu članicu.

2.   Opći opis industrijskog sektora stakla

2.1.   Proizvodnja

Proizvodnja stakla u EU-u 2020. iznosila je 36,8 milijuna tona prema organizaciji Glass Alliance Europe. EU je jedan od najvećih proizvođača stakla u svijetu. Postoji pet podsektora:

a)	60,4 % — ambalažno staklo

b)	29,2 % — ravno staklo

c)	3,2 % — staklo za kućanstvo

d)	5,3 % — vlakna (za ojačavanje i izolaciju)

e)	2,1 % — posebno staklo

2.2.

Zapošljavanje

U 2018. je u sektoru stakla bilo zaposleno oko 290 000 radnika u 27 država članica EU-a (1). Ta brojka obuhvaća proizvodnju, recikliranje i obradu stakla s obzirom na to da neki sektori, primjerice sektor ravnog stakla, imaju složene lance vrijednosti. Sektor prerade stakla uključuje i znatan broj MSP-ova.

2.3.   Zdravlje i sigurnost

2.3.1.

Europska industrija stakla nudi kvalitetna radna mjesta širokom rasponu profila: od nekvalificiranih radnih mjesta u proizvodnji do inženjerskih radnih mjesta na visokoj razini.

2.3.2.

Raditi kao radnik u proizvodnji u industriji stakla može biti fizički naporan, a ponekad i opasan, posao. Zdravstvene i sigurnosne mjere zahtijevaju ulaganja i često imaju pozitivan učinak na produktivnost. Mjere za sprečavanje profesionalnih bolesti stalno se poboljšavaju, kao što je to slučaj u pogledu sprečavanja silikoze, u okviru socijalnog dijaloga Europske mreže za silicijev dioksid (NEPSI) o udisanju kristalnog silicijeva dioksida. Kultura sigurnosti i prevencije pridonijela je kvaliteti radnih mjesta u sektoru.

2.4.   Dob, obrazovanje i osposobljavanje

Za razliku od središnje i istočne Europe, radna snaga zapadnoeuropskih zemalja uglavnom je starija (50+) i vrlo iskusna. Sve je teže privući nove i mlađe radnike. Zamjena starijih i iskusnijih radnika znači osposobljavanje novih radnika i omogućavanje sadašnjim radnicima da drže korak s inovacijama i promjenama u industriji.

2.5.   Sektor stakla vrlo je inovativan sektor

2.5.1.

Trendovi u pogledu zdravlja i dobrobiti otvaraju nove mogućnosti i tržišta za održivu i zdravu staklenu ambalažu zatvorenog kruga koja se može višekratno upotrebljavati i beskonačno reciklirati. Sektor stakla ulaže napore u inovacije dizajna i disruptivnije pravce za dekarbonizaciju proizvodnog procesa, nagovješćujući veliku transformaciju u proizvodnji stakla.

2.5.2.

Staklo koje se koristi u građevinarstvu i automobilskom sektoru postaje sve sofisticiranije integriranjem folija, plinova, premaza, kamera, radara i drugih materijala za poboljšanje sigurnosti, izolacijskih svojstava i prijenosa podataka. Fotonaponske ćelije mogu se integrirati u fasadno staklo ili u panoramske krovove automobila radi održavanja učinkovitosti i stvaranja električne energije iz obnovljivih izvora.

2.5.3.

Visokotehnološki proizvodi od stakla upotrebljavaju se i u zrakoplovnom i obrambenom sektoru. Stakleni i složeni proizvodi od stakla upotrebljavaju se i u svemirskim letjelicama i satelitima kao premazi, elektronika, senzori, zasloni itd. Slijedom toga, industrija stakla nije samo visokotehnološki i inovativan sektor već i sektor od velike strateške važnosti.

2.6.   Učinak pandemije bolesti COVID-19

Tržišta su u ključnim sektorima oslabljena od početka pandemije, što je rezultiralo smanjenom proizvodnjom uz spori oporavak u nekim važnim sektorima stakla (ravno staklo, staklo za kućanstvo, vlakna). Sektor se 2020. suočio s padom od 1 % do 14 %, ovisno o podsektoru. U sektoru ravnog stakla, koje se uglavnom upotrebljava u građevinskoj i automobilskoj industriji, tržište EU-a smanjilo se za više od 10 % u 2020. Iako je oporavak u građevinarstvu bio stabilniji nego što se očekivalo, tržište stakla za automobile još je uvijek vrlo oslabljeno.

3.   Doprinos stakla klimatskoj neutralnosti EU-a, kružnom gospodarstvu, dobrobiti i Digitalnoj agendi

3.1.   Klimatska neutralnost

3.1.1.   Val obnove

3.1.1.1.

Proizvodi od stakla u središtu su vala obnove EU-a, kojim se nastoje drastično smanjiti potrošnja energije i emisije CO2 iz zgrada. Za izolaciju zgrada na prozorima morat će se upotrebljavati staklo s najvišim standardima energetske učinkovitosti. To će donijeti velika smanjenja CO2 jer bi staklo visoke učinkovitosti moglo ukloniti 37,4 % emisija CO2 iz zgrada do 2050 (2). Staklena vuna, pjenasto staklo i drugi izolacijski derivati staklenih vlakana također su ključni za postizanje optimalne izolacije u zgradama.

3.1.1.2.

Val obnove EU-a bio bi izvanredan izvor poslovnih mogućnosti. Udvostručenje stope zamjene prozora moglo bi rezultirati rastom tržišta ravnog stakla za više od 60 % te time potaknuti ulaganja.

3.1.2.   Proizvodnja zelene energije

3.1.2.1.

Staklo je neophodno za proizvodnju zelene energije. Ono je ključna komponenta fotonaponskih solarnih ploča. Vjetroturbine upotrebljavaju staklena vlakna kako bi bile lagane, ali čvrste. Osim toga, zelena električna energija može se stvoriti posebnim zrcalnim staklom koje usmjerava svjetlo na središnji element spojen na generator.

3.1.2.2.

Brzi uspon i pad europske industrije proizvodnje solarnih ploča zbog nepoštenog tržišnog natjecanja kineskih tvrtki može poslužiti kao primjer kako ne upravljati novim mogućnostima zelene energije u okruženju međunarodnog tržišnog natjecanja. Cilj novih politika EU-a u pogledu klimatskih ciljeva i strateških lanaca vrijednosti trebao bi biti obnova proizvodnje fotonaponskih ćelija u Europi.

3.1.3.   Promet

3.1.3.1.

Sektor stakla veliki je dobavljač za proizvođače željezničkih vozila. Zbog krize uzrokovane bolešću COVID-19, neka poduzeća za javni prijevoz pauzirala su ili otkazala brojne velike narudžbe, a nekolicini lokacija prijeti zatvaranje, što bi moglo dovesti do povećanja uvoza. Pravovremeni nacionalni planovi oporavka mogli bi učinkovito podržati europsku proizvodnju.

3.1.3.2.

Iako je automobilska industrija već prije izbijanja pandemije bolesti COVID-19 bila u krizi, vjerojatno će postojati potražnja za naprednijim laganim staklima s visokom razinom izolacije. Autonomni automobili pojačat će potražnju za sofisticiranijim specijaliziranim proizvodima od stakla koji će služiti kao zasloni, upravljačke ploče i uređaji za proširenu stvarnost itd.

3.1.4.   Održiva ambalaža

Staklo europskim sektorima hrane i pića, kozmetike i farmacije (npr. cjepiva protiv bolesti COVID-19) osigurava zdravu i održivu inertnu ambalažu. Sektor stakla predvodnik je u širokom spektru inovacija u okviru ekološkog dizajna, dekarbonizacije i energetske učinkovitosti usmjerenih na transformaciju načina proizvodnje stakla. Svake se godine najmanje 10 % proizvodnih troškova ulaže u dekarbonizaciju, energetsku učinkovitost i poboljšanja postrojenja. Najnoviji projekt u području ambalažnog stakla „Peć za budućnost” (3) (engl. Furnace for the Future), koji je prijavljen u okviru inovacijskog fonda za sustav EU-a za trgovanje emisijama, smanjit će emisije za 60 %. To je jedna od nekoliko inicijativa kojima se podržava cilj sektora da isporuči klimatski neutralnu staklenu ambalažu koja će transformirati sektor i ponuditi velike mogućnosti za rast niskougljične staklene ambalaže.

3.2.   Kružno gospodarstvo: staklo kao savršen kružni proizvod

3.2.1.

Staklo je trajni inertni materijal koji se može ponovno upotrijebiti i beskonačno reciklirati bez gubitka svojstava.

3.2.2.

Staklo je ekološki prihvatljiva alternativa za mnoge primjene plastike, predvodnik je u učinkovitom recikliranju i može se do 100 % ponovno upotrijebiti, pružajući potpuno kružni sustav. Staklo je jedina vrsta ambalaže kojoj nije potreban plastični sloj ili obloga i uvijek je zdravo i sigurno za pakiranje prehrambenih proizvoda, bez obzira na to koliko se puta recikliralo, što ga čini jedinom ambalažom koja to može postići. Staklo je jedan od ambalažnih materijala koji se najviše recikliraju, a 76 % stakla koje se danas stavlja na tržište prikuplja se radi recikliranja. Upotreba recikliranog stakla štedi energiju i smanjuje emisiju CO2. Trebalo bi nastaviti podupirati inicijative na razini EU-a usmjerene na poticanje dionika u cijelom vrijednosnom lancu, uključujući potrošače, da više i bolje recikliraju.

3.2.3.

U rastućem sektoru stakla, reciklirano staklo danas čini 26 % ulaznih sirovina (4). Postoji potencijal za povećanje recikliranja poboljšanjem sakupljanja, razvrstavanja i čišćenja stakla koje potječe od starih prozora ili fasada.

3.2.4.

Kraj životnog vijeka prve generacije fotonaponskih ćelija može stvoriti novu priliku za promjenu industrijske politike u pogledu solarne energije i zadržavanje dragocjenih materijala u Europi poboljšanim recikliranjem. To bi trebalo podržati jasnom vizijom i politikom EU-a.

3.3.   Dobrobit

3.3.1.

Staklo je svuda oko nas. Bez njega suvremeni život ne bi bio moguć. Sektor stakla također je jedna od najstarijih industrija i ima duboke povijesne korijene u Europi u području ukrasnog stakla, umjetnosti i kulturi. Ta duga tradicija oblikovala je europsko znanje i iskustvo, prakse i umijeće proizvodnje stakla.

3.3.2.

Danas staklo ima iznimno važnu ulogu u medicinskoj tehnologiji, biotehnologiji i bioinženjerstvu. Staklo nas također štiti od rentgenskog zračenja (radiologija) i gama zraka (nuklearna znanost). Staklo za unutarnje uređenje i stakleni namještaj kao što su ogledala, pregrade, ograde, stolovi, police i staklena rasvjeta poboljšavaju naše prostore za život i rad.

3.3.3.

Staklo štiti kvalitetu i rok trajanja naše hrane i pića. Stakleno posuđe omogućuje vrhunski pribor za jelo i art de vivre. Stakleni prozori propuštaju prirodnu svjetlost u naše domove i urede. Staklo se koristi u kućanskim i uredskim aparatima i elektronici, kao što su vrata pećnica, ploče za kuhanje, zasloni televizora i računala te pametni telefoni.

3.4.   Digitalna Europa

Europski proizvodni pogoni već proizvode najtanje staklo koje se upotrebljava za zaslone, pametne telefone, tablete i druge zaslone (osjetljive na dodir). Optičke žice i kabeli sa staklenim vlaknima osiguravaju i prijenos podataka velikih razmjera, pa čak i međukontinentalni prijenos podataka, i mikro veze u elektroničkim uređajima i čipovima.

4.   Sektor stakla kao energetski intenzivan sektor

4.1.

Svake godine nove se peći postupno obnavljaju ili prilagođavaju inovativnim niskougljičnim tehnologijama koje su znatno energetski učinkovitije. U industriji se potrošnja energije nastavlja smanjivati uporabom tehnologija oporabe otpadne topline, tehnologije organskog Rankineovog ciklusa, povećanjem uporabe staklene lomljevine i drugih simbiotskih tehnologija. Novi sustavi i tehnologije upravljanja energijom uvedeni u postrojenjima za staklo pomažu u povećanju energetske učinkovitosti.

4.2.

Smanjenje potrošnje energije u sektoru stakla već je gotovo 100 godina na strmoj silaznoj putanji i sada doseže svoju termodinamičku granicu.

4.3.

S obzirom na to da su emisije CO2 u sektoru stakla izravno povezane s korištenom energijom, poboljšanja energetske učinkovitosti mogu se vidjeti u smanjenju emisija CO2. Ta su poboljšanja zapravo dovela do naglog smanjenja emisija CO2. Na primjer, francuska industrija stakla, koja je prilično raznolika i sofisticirana, smanjila je emisije CO2 za 70 % od 1960. do 2010.

4.4.

Kako bi se pratio napredak koji ostvaruje industrija stakla, u usporedbi s drugim energetski intenzivnim sektorima, potrebno je razviti usmjereniju potporu za taj sektor u cjelini i njegove podsektore, kao i za svaku državu članicu.

4.5.   Putanja do klimatske/ugljične neutralnosti

4.5.1.

Sektor stakla gotovo je dosegao svoju termodinamičku granicu, što znači da više nisu moguća značajna smanjenja emisija CO2 uz korištenje trenutnih tehnika i izgaranjem prirodnog plina. Potrebna je energetska tranzicija i još veća kružnost u proizvodnji stakla u područjima gdje za to postoji potencijal.

4.5.2.   Zelena električna energija

Elektrifikacija je još jedan obećavajući put do dekarbonizacije proizvodnje stakla. Trenutno se razvija demonstracijski projekt „Peć za budućnost”. Bila bi to prva velika hibridna električna peć za ambalažno staklo u svijetu. Već postoje male električne peći koje se upotrebljavaju u podsektoru ambalažnog stakla i stakla za kućanstvo. Kao i u slučaju vodika, potrebno je razviti kapacitet zelene električne energije.

4.5.3.   Zeleni vodik

Vodik je vrlo obećavajuća alternativa prirodnom plinu. Sektor stakla već istražuje mogućnost peći na vodik. Proći će još nekoliko godina prije nego što prva peć koju pogoni vodik bude operativna u konkurentnom okruženju i prije nego što budu dostupni dovoljni kapaciteti za proizvodnju i prijevoz vodika.

4.5.4.   Načelo kružnosti

Prilikom taljenja stakla u pećima na prirodni plin do 80 % CO2 ispušta se izgaranjem prirodnog plina, a 20 % oslobađa se iz primarnih sirovina. Zamjena primarnih sirovina recikliranim staklom (lomljevina) ukida potrebu za vađenjem primarnih sirovina, smanjuje otpad i CO2 te štedi energiju. Postoji potencijal da se „zatvori krug stakla” (5) i da se više stakla reciklira nakon potrošnje. I u podsektoru stakla za građevinarstvo i stakla za automobilski sektor ispituje se nekoliko inicijativa i modela za poboljšanje prikupljanja. Prije rušenja zgrada trebalo bi ukloniti prozore i staklo. Također bi trebalo predvidjeti cilj prikupljanja specifičnog materijala kako bi se dopunio opći cilj za građevinski otpad i otpad od rušenja, s obzirom na to da on nije primjeren kad je riječ o laganim materijalima kao što je staklo. Sustavi odvojenog prikupljanja potrebni su za osiguravanje visoke kvalitete, odnosno kako bi se u staklenim proizvodima mogli upotrebljavati visoki udjeli recikliranog materijala.

4.5.5.   Prepreke i izazovi

Energetska tranzicija rezultirat će većim operativnim troškovima (OPEX) i kapitalnim izdacima (CAPEX). Politike EU-a moraju podupirati ulaganja industrije kako bi se omogućila ta tranzicija i moraju osigurati da industrija ne bude izložena nepoštenom tržišnom natjecanju koje dolazi izvan tržišta EU-a. Nadalje, potrebno je djelovati odmah sada jer peći imaju vijek trajanja od 10 do 15 godina (ambalažno staklo) ili 15 do 20 godina (ravno staklo). To nam daje samo dvije generacije peći do ključne 2050. godine.

5.   Industrija stakla u politici EU-a

5.1.

Zeleni oporavak: zeleni plan, val obnove EU-a, zalaganje za više energije iz obnovljivih izvora, održiva prometna politika i inicijative kružnog gospodarstva trebali bi biti učinkoviti pokretači niskougljičnih proizvoda od stakla.

5.2.

Novi izvori energije: potrebno je podržati i izgraditi kapacitete obnovljive energije za zelenu električnu energiju i zeleni vodik te osigurati dostupnost bioplina. Potrebno je podržati energiju vjetra i sunca u kombinaciji izvora energije.

5.3.

Istraživanje i razvoj: potrebno je povećati javnu potporu i financiranje istraživačko-razvojnih i demonstracijskih projekata (6), kao što je inovacijski fond za sustav EU-a za trgovanje emisijama, kako bi se dekarbonizirala proizvodnja i daljnji razvoj energetski učinkovitih peći. U prvom pozivu Fonda znatno je premašen broj prijava, a očekuje se da će to biti slučaj i u kasnijim pozivima.

5.4.

Prihvaćanje na tržištu: potrebni su mehanizmi za podršku prihvaćanja niskougljičnih proizvoda od stakla na tržištu kako bi se osigurao povrat ulaganja za ulaganja u niskougljičnu proizvodnju. Potrebno je podržati zamjenu plastike održivim alternativama od stakla u sektoru maloprodaje, kod kuće, u ugostiteljstvu, za obroke za konzumaciju izvan objekta te hranu i piće za konzumaciju na licu mjesta kako bi se doprinijelo prelasku s linearnih sustava na kružno gospodarstvo.

5.5.

Val obnove: potrebno je podržati mjere u okviru vala obnove koje imaju potencijal potaknuti uporabu proizvoda kojima se izbjegavaju emisije CO2 kako bi se povećali energetska učinkovitost i obnovljivi izvori energije i u zgradama i u prometu. Potrebno je povećati cilj energetske učinkovitosti i učiniti ga obvezujućim na razini EU-a kako bi se potaknula obnova javnih zgrada i povećale ambicije u pogledu obveza uštede energije. Potrebno je poduprijeti povećanje sredstava dostupnih za obnovu zgrada putem niza instrumenata, među ostalim novog socijalnog instrumenta za klimatsku politiku.

5.6.

Održivi promet: potrebno je podržati prometnu revoluciju prema pametnim i klimatski neutralnim automobilima i proširenje sustava javnog prijevoza. Visokotehnološko staklo ima važnu ulogu u tome.

5.7.

Održiva ambalaža: potrebno je podržati prijelaz s nelinearnih materijala na potpuno kružno staklo koje se može višekratno upotrebljavati i reciklirati kako bi se smanjila ovisnost o uvozu fosilnih goriva, vađenju primarnih sirovina i iscrpljivanju resursa.

5.8.

Kružnost: potrebno je podržati infrastrukturu za odvojeno prikupljanje i recikliranje, izgradnju kapaciteta i tehnologije kako bi se maksimalno povećala količina i kvaliteta stakla nakon potrošnje za recikliranje u zatvorenom krugu natrag u nove proizvode od stakla. Potrebno je poticati suradnju partnerstava u lancu vrijednosti javnog i privatnog sektora, kao što je platforma „Zatvaranje kruga stakla” za ambalažno staklo (7).

5.8.1.

Posebno je potrebno uložiti napore u okviru aktivnosti građevinskog sektora, uključujući otpad od rušenja, kako bi se iskoristio potencijal građevinskog stakla na kraju životnog ciklusa.

5.8.2.

Pokazalo se da visoke stope ponovne uporabe staklenog ambalažnog materijala i visoke stope recikliranja takve ambalaže doprinose smanjenju utjecaja sustava ambalaže na okoliš i povećanju učinkovitosti resursa. Kako bi se postigle visoke stope ponovne uporabe i recikliranja, uz programe proširene odgovornosti proizvođača za recikliranje jednokratne staklene ambalaže, industrija je uvela dobrovoljne sustave pologa za staklenu ambalažu koja se može ponovno upotrijebiti, a neke države članice Europskog gospodarskog prostora (EGP) uvele su obvezne sustave povratnih naknada za jednokratnu ambalažu pića. Iako se obvezni sustavi povratnih naknada za jednokratnu ambalažu smatraju djelotvornim sredstvom za sprečavanje bacanja otpada u okoliš i postizanje visokih stopa recikliranja ambalaže pića, EGSO smatra da obvezni sustav povratnih naknada za jednokratnu staklenu ambalažu za druge staklene spremnike (a ne samo za pića) nije kompatibilan s funkcionalnim programima proširene odgovornosti proizvođača koji su dokazano prikladni za prikupljanje proizvoda za recikliranje i koji su postigli vrlo visoke stope recikliranja.

5.8.3.

Za ambalažno staklo koje se ne može ponovno puniti potrebno je podržati programe za proširenu odgovornost proizvođača u okviru kojih se staklo može prikupljati na veliko. To je i ekološki i ekonomski mnogo učinkovitije od sustava povrata pologa za jednokratnu ambalažu.

5.9.

Digitalizacija: potrebno je podržati industrije i zaposlenike koji omogućuju funkcioniranje digitalne Europe (optička vlakna, zasloni osjetljivi na dodir, ekrani, senzori) putem učinkovite industrijske politike EU-a i razvojem ekosustava, uzimajući u obzir sve prethodno navedene izazove i odražavajući posebne značajke različitih podsektora industrije stakla.

5.10.   Osiguravanje konkurentnosti na europskom tržištu

5.10.1.

Za energetsku tranziciju sektora stakla treba vremena. Tijekom tranzicije vrlo visoki i rastući troškovi energije, koji predstavljaju oko 25–30 % troškova proizvodnje stakla, ovisno o proizvodima i fluktuacijama cijena, doveli su do izuzetno složene situacije u sektoru stakla.

5.10.2.   Državna potpora

Svi podsektori industrije stakla trebali bi imati koristi od instrumenata potpore za kapitalne izdatke (CAPEX) i operativne troškove (OPEX), kao što su, među ostalim, fond za modernizaciju, strukturni fondovi EU-a i inovacijski fond za ETS. Sektor stakla trebao bi biti isključen iz Direktive o oporezivanju energije, ali uključen u skupno izuzeće od naknade za električnu energiju te bi trebao ostvariti korist od ugovora za kompenzaciju razlike u odnosu na ugljik kako bi se omogućila ulaganja u niskougljične proizvodne procese. Konkretno, potrebno je dodati posebno staklo na klimatski popis za državne potpore.

5.10.3.

Konkurentnost diljem svijeta

5.10.3.1.

Problem nepoštenih trgovinskih praksi u trećim zemljama potrebno je brzo riješiti učinkovitim instrumentima trgovinske politike.

5.10.3.2.

Tržište u okviru sektora beskonačnih filamentnih staklenih vlakana narušeno je zbog velikog uvoza dampinških i subvencioniranih staklenih vlakana iz Azije. Postoji hitna potreba za mjerama za sprečavanje izbjegavanja, na primjer za uvoz iz Egipta i Bahreina.

5.10.3.3.

I sektor stakla koji proizvodi vjetrobranska stakla za automobilski sektor suočava se s oštrom konkurencijom uglavnom kineskih proizvođača. Niži standardi u pogledu okoliša i emisija CO2 u kombinaciji s nižim plaćama i lošijim radnim uvjetima dovode do nepoštenog tržišnog natjecanja koje bi moglo rezultirati time da europski sastavljači automobila povećaju uvoz iz daleke istočne Azije, uzrokujući veće emisije CO2 na globalnoj razini.

5.10.3.4.

Europa je vodeći proizvođač staklene ambalaže u svijetu. Taj sektor opskrbljuje ključni sektor hrane i pića EU-a, najveći sektor u EU-u. Staklo doprinosi i vanjskoj trgovini proizvoda u vrijednosti od oko 250 milijardi EUR koji se pakiraju ili za koje je vjerojatno da će biti zapakirani u staklo, donoseći veću zaradu od izvoza izvan EU-a nego plastične smole i peleti, organske kemikalije i zrakoplovi.

5.11.   Osiguravanje pravedne tranzicije

Potrebno je poticati i podržavati cjeloživotno učenje i osposobljavanje kako bi se osigurala prilagodba radne snage novim tehnologijama i postupcima te pružanje veće sigurnosti radnih mjesta, i u samom sektoru i na širem tržištu rada. Radnici bi trebali biti uključeni u tranziciju, zbog čega je potrebno podržati socijalni dijalog na svakoj razini putem zakonodavstva EU-a.

5.12.   Zakonodavna stabilnost i sigurnost

5.12.1.

Istjecanje ugljika: potrebno je očuvati učinkovite mjere protiv istjecanja ugljika putem sustava trgovanja emisijama kako bi se pružila potpora industriji u postizanju EU-ovog cilja klimatske neutralnosti te stvorili i održali jednaki uvjeti na europskoj i međunarodnoj razini.

5.12.2.

Mehanizam za prilagodbu ugljika na granicama: EGSO se zalaže za pažljivo uvođenje mehanizma za prilagodbu ugljika na granicama, u skladu s pravilima WTO-a, koji bi trebao uključivati rješenje za izvoz i dopunjavati besplatnu dodjelu emisijskih jedinica na razini referentnih vrijednosti barem do 2030. kako bi se poduzećima omogućilo da se usredotoče na ulaganja s niskom razinom emisija ugljika i da ocijene djelotvornost mehanizma.

5.12.3.

Taksonomija: Odbor pozdravlja napore u pogledu paketa taksonomije EU-a, čiji je cilj usmjeravanje privatnog financiranja prema održivom djelovanju, ali smatra da se treba pozabaviti ulogom proizvodnje stakla i njezinim doprinosom prilagodbi klimatskim promjenama i njihovom ublažavanju.

5.12.4.

Kružnost: Odbor pozdravlja akcijski plan za kružno gospodarstvo i traži da se staklo u potpunosti prizna kao trajni materijal koji je i dalje produktivan u našim gospodarstvima te da se u potpunosti podrže inicijative za poboljšanje kružnosti stakla.

5.12.5.

„Paket za cilj od 55 %”: paket je predstavljen dok je ovo mišljenje bilo u izradi. Njime se predlaže izmjena desetak postojećih prijedloga (Direktiva o trgovanju emisijskim jedinicama, Direktiva o oporezivanju energije, Direktiva o obnovljivoj energiji itd.) i iznosi nekoliko novih prijedloga (kao što je prijedlog o mehanizmu za prilagodbu ugljika na granicama). Odbor poziva Komisiju da pažljivo ocijeni učinak tog paketa na industriju stakla. S obzirom na razmjere promjena u mnogim različitim područjima, ključno je osigurati usklađenost različitih zakonodavnih akata i izbjeći moguće sukobe. Paketom bi se trebala podupirati industrija u okviru energetske tranzicije, a istodobno bi se trebali i osigurati jednaki uvjeti za sve konkurente izvan EU-a koji se ne suočavaju s istim troškovima ugljika.

---

(1)  Izvor: Eurostat i FERVER

(2)  Izvor je izvješće TNO-a iz 2019.: Glazing potential: energy savings and CO2 emission reduction – Glass for Europe (Potencijal stakla: uštede energije i smanjenje emisija CO2 – Staklo za Europu).

(3)  Peć za budućnost (engl. Furnace for the Future): https://feve.org/about-glass/furnace-for-the-future/

(4)  Glass for Europe – 2050: Flat glass in climate-neutral Europe (Staklo za Europu – 2050.: Ravno staklo u klimatski neutralnoj Europi) – 2019. https://glassforeurope.com/wp-content/uploads/2020/01/flat-glass-climate-neutral-europe.pdf

(5)  Close the Glass Loop (Zatvaranje kruga stakla): https://closetheglassloop.eu/

(6)  U industriji stakla ima nekoliko strategija za dekarbonizaciju, kao što su prelazak na obnovljive izvore energije, mjere energetske učinkovitosti, niskougljične sirovine, upotreba recikliranog stakla, prijevoz i logistika.

(7)  Close the Glass Loop (Zatvaranje kruga stakla): https://closetheglassloop.eu/

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Strategija EU-a za mobilnost i industrijski lanci vrijednosti EU-a: pristup automobilskim ekosustavima”

(samoinicijativno mišljenje)

(2022/C 105/05)

Izvjestitelj:	Arnaud SCHWARTZ
Suizvjestiteljica:	Monika SITÁROVÁ

Odluka Plenarne skupštine:	25.3.2021.
Pravna osnova:	pravilo 32. stavak 2. Poslovnika
	(samoinicijativno mišljenje)
Nadležna stručna skupina:	Savjetodavno povjerenstvo za industrijske promjene (CCMI)
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	29.9.2021.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	20.10.2021.
Plenarno zasjedanje br.:	564
Rezultat glasanja (za/protiv/suzdržani):	235/1/5

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO smatra da europski automobilski ekosustav može postati predvodnik u razvoju i primjeni rješenja za održivu mobilnost. Stoga automobilski ekosustav mora aktivno razvijati strategije za oblikovanje kontinuiranih poremećaja i megatrendova u europskom automobilskom okruženju.

1.2.

Kako bi se emisije u prometu smanjile za 90 % do 2050., EGSO želi da EU nastoji sve vrste prijevoza učiniti održivima, pri čemu održive alternative moraju postati široko dostupne i pristupačne za građane EU-a. Taj se cilj može postići pametnom kombinacijom pogonskih sklopova koji postižu ravnotežu između zaštite okoliša, učinkovite upotrebe obnovljivih izvora energije, gospodarske održivosti i prihvaćenosti kod potrošača, poštujući pritom načelo tehnološke neutralnosti.

1.3.

EGSO snažno naglašava da individualna mobilnost mora ostati dostupna i cjenovno pristupačna svima, a posebno ljudima koji putuju na posao, a nemaju pristup kvalitetnom javnom prijevozu ili drugim rješenjima u pogledu mobilnosti. Pod svaku se cijenu mora izbjeći društvena polarizacija između onih koji si mogu priuštiti kupnju zelenog automobila i onih koji to ne mogu. U tom pogledu EGSO upozorava da bi uspostavljanje paralelnog sustava trgovanja emisijama za prometni sektor moglo potkopati javnu potporu defosilizaciji cestovnog prometa ako skupine s nižim dohotkom i oni čija egzistencija ovisi o cestovnom prometu ne dobiju odgovarajuću kompenzaciju.

1.4.

EGSO ističe da je europska automobilska industrija uvijek bila globalni predvodnik i pokretač rasta i radnih mjesta. U prijelazu na paradigmu digitaliziranog i dekarboniziranog cestovnog prometnog sustava trebala bi zadržati taj položaj i razviti putanje transformacije koje joj omogućuju da se nosi s disruptivnim trendovima s kojima se taj sektor trenutno suočava. To bi trebala postići na temelju svojih prednosti u tehnologiji, svoje kvalificirane radne snage, inženjerstva svjetske klase, zahtjevnih potrošača, sofisticiranih lanaca opskrbe, snažne kulture MSP-ova i konstruktivnih radnih odnosa.

1.5.

Uspješnim pokretanjem važnih projekata od zajedničkog europskog interesa u pogledu baterija dokazalo se da udruživanje javnih i privatnih resursa očigledno doprinosi jačanju lanca opskrbe u automobilskom sektoru. EGSO je stoga uvjeren da je potrebno razmotriti više važnih projekata od zajedničkog europskog interesa u tom sektoru, npr. u pogledu vodika (u pripremi), automatiziranih i povezanih automobila, kružnog gospodarstva, sirovina itd. Potrebno je smjelo djelovati kako bi se riješila uska grla u opskrbi u području poluvodiča, a uspostavljanje drugog važnog projekta od zajedničkog europskog interesa u području poluvodiča pomoglo bi u rješavanju tog problema.

1.6.

EGSO želi da EU podrži jednake uvjete tržišnog natjecanja na globalnoj razini. Europa mora imati ambiciju zadržati svoj snažan izvozni položaj u automobilskoj industriji. Stoga je potrebno poduzeti mjere za: — postizanje reciprociteta u trgovinskim odnosima (pristup tržištu, javna nabava, ulaganja, poštovanje prava intelektualnog vlasništva, subvencije), — sklapanje bilateralnih sporazuma o slobodnoj trgovini (uključujući poglavlje o automobilskom/cestovnom prometu), — borbu protiv nepoštene trgovinske prakse (subvencije, bilateralni sporazumi o slobodnoj trgovini, razlike u cijeni ugljika, socijalni i ekološki damping), — promicanje međunarodne suradnje u području čistih automobila i tehnologija goriva s niskim udjelom ugljika.

1.7.

Transformacija automobilske industrije imat će dramatičan utjecaj na broj i kvalitetu potrebnih radnih mjesta. Stoga su nužne aktivne politike tržišta rada kako bi se održala zapošljivost radne snage putem, primjerice, inicijativa za usavršavanje i prekvalifikaciju (kao što je Savez za automobilske vještine), kako bi radnici usvojili vještine budućnosti. Zaposlenima koji moraju napustiti sektor mora se zajamčiti nesmetan prijelaz na drugo radno mjesto (uz programe za prijevremeno umirovljenje).

1.8.

EGSO poziva na jasno mapiranje učinka digitalne i zelene tranzicije u tom sektoru kako bi se identificirale regije i dijelovi lanca opskrbe koji su najugroženiji. Osim toga, potrebno je pratiti promjenu otiska industrije uslijed dekarbonizacije i digitalizacije i pritom voditi računa o svim relevantnim fazama životnog ciklusa. Budući da su izazovi s kojima se suočava lanac opskrbe u automobilskom sektoru golemi, EGSO smatra da je nužno utvrditi mehanizam za pravednu tranziciju u tom sektoru kako bi se uspostavile potrebne prateće mjere za izbjegavanje društvenih poremećaja i osiguravanje društveno odgovorne tranzicije.

2.   Opće napomene

Trenutačno stanje

2.1.

Automobilska industrija oduvijek je okosnica industrije Europske unije i u velikoj je mjeri povezana s industrijama na početku proizvodnog lanca kao što su čelična, kemijska i tekstilna industrija te sa sektorima na kraju proizvodnog lanca kao što su IKT, popravci, goriva, maziva i usluge mobilnosti. Sektor ostvaruje preko 8 % BDP-a EU-a, čini 28 % ukupnih izdataka EU-a za istraživanje i razvoj, a njegov izvoz stvara velik trgovinski suficit. Međutim, budućnost automobilske industrije Europe ovisit će o tome koliko je sposobna izvršiti temeljne prilagodbe potrebne za rješavanje dosad neviđenih izazova s kojima se danas suočava.

2.2.

Europska automobilska industrija nalazi se na raskršću radikalne nove paradigme koja je rezultat složene tranzicije prema digitalnom i zelenom gospodarstvu. Komisija je 28. studenoga 2018. donijela dugoročnu viziju klimatski neutralnog gospodarstva do 2050. godine. Utvrđeno je da prometni sektor ima važnu ulogu u toj tranziciji. Europskim zelenim planom iz prosinca 2019. postavlja se strateški okvir za postizanje klimatske neutralnosti. U njemu se poziva na smanjenje emisija iz prometa za 90 % do 2050. godine. U tom je kontekstu EU odlučio revidirati svoj cilj smanjenja emisija stakleničkih plinova do 2030. i smanjiti ih za najmanje 55 %. Radi postizanja tog cilja Komisija je 14. srpnja 2021. predstavila svoj „Paket za cilj od 55 %”, kojim se revidiraju Uredba o raspodjeli tereta, Direktiva o uspostavi infrastrukture za alternativna goriva i Uredba o utvrđivanju standardnih vrijednosti emisija CO2.

2.3.

Prelazak s fosilnih goriva na niskougljičnu energiju, kao i prelazak sa stvaranja dodane vrijednosti u masovnoj proizvodnji automobila na pružanje usluga mobilnosti, stvorit će velika previranja u industriji i za mnoge MSP-ove u njezinim složenim lancima opskrbe i za 13,8 milijuna radnika u sektoru. Stoga će izazov biti upravljanje tom tranzicijom prema neutralnosti na društveno prihvatljiv način.

Disruptivni megatrendovi

2.4.

Globalizacija. S usporavanjem prodaje na zrelim tržištima, raste prodaja automobila na tržištima u nastajanju. Kao rezultat toga, gospodarsko težište seli se iz EU-a i SAD-a u Aziju. Kina trenutno proizvodi 26 milijuna automobila godišnje naspram 22 milijuna u EU-u. Kina je i među prvima počela proizvoditi električna vozila i ima razvijenu industriju baterija. Japan i Koreja također imaju prednost u baterijama, a posebno su jaki u poluvodičima. Europa ima i problema s nabavom etički pribavljenih sirovina kao što su litij i kobalt (1). Osim toga, automobilski sektor mora uzeti u obzir rastuće geopolitičke napetosti.

2.5.

Izazovi povezani s održivim razvojem. Prema viziji utvrđenoj u Strategiji EU-a za održivu i pametnu mobilnost „do 2030. na [europskim] cestama će biti najmanje 30 milijuna automobila s nultim emisijama”. Europska komisija predložila je 14. srpnja da se od 2035. dopusti stavljanje na tržište samo vozila s nultim emisijama. To će zahtijevati nagli porast udjela vozila s nultim emisijama u voznom parku (s trenutnih 0,2 % na 11–14 % 2030. godine) (2). Postizanje ciljeva zelenog plana stvorit će prednosti koje ima predvodnik na tržištu i poduprijeti vodstvo Europe u niskougljičnim tehnologijama i njezinu globalnu konkurentnost. To podrazumijeva i ogromna ulaganja u razvoj alternativnih pogonskih sklopova (baterijski električni, hibridni, na vodik) i defosiliziranih goriva za konvencionalne pogonske sklopove, koji će se u cjelokupnom voznom parku još dugo koristiti. Brzina uvođenja tih pogonskih sklopova i goriva ovisi o poticajnom regulatornom okviru i razdobljima povrata tih ulaganja. U Strategiji EU-a za održivu i pametnu mobilnost prepoznaje se da „moramo sve vrste prijevoza učiniti održivijima”. Taj pristup zahtijeva uvođenje vozila s niskim i nultim emisijama, kao i obnovljivih goriva i goriva s niskim udjelom ugljika za cestovni, vodeni i zračni promet.

2.6.

Promjene u razmišljanju potrošača. Ponašanje u vezi s mobilnošću se mijenja. Nova generacija potrošača manje je zainteresirana za posjedovanje automobila jer mnogi žive u urbanim sredinama s dobrim sustavima kolektivnog prijevoza. Umjesto posjedovanja automobila potražit će drugo rješenje za mobilnost (dijeljenje automobila, naručivanje vožnje, mikromobilnost). Drugi trendovi koji su se već mogli uočiti pojačani su pandemijom, kao što su kupovina na internetu, rad na daljinu, videokonferencije, usluge dostave. To će dovesti do smanjenja mobilnosti osobnih automobila, a povećat će se uporaba gospodarskih vozila.

2.7.

Povećanje povezanosti. Digitalnim tehnologijama nastoji se omogućiti automobilima da postanu gotovo trajno povezani. To bi moglo stvoriti znatan potencijal za nove poslovne modele koji se temeljene na podacima. Pametni automobili bili bi opremljeni aktivnim sigurnosnim značajkama, informativno-zabavnim programima, uslugama prometnih informacija, sustavom za komunikaciju vozila i infrastrukture itd.

2.8.

Postupna automatizacija automobila. Razvoj automobila bez vozača dovest će do sve autonomnijih vozila. Automatizirana vožnja zahtijeva ogromna ulaganja u softver, komunikacijske mreže i hardver (radare, lidare, transpondere). Osim toga, ona stvara i mnoge izazove u pogledu pouzdanosti, pravnog okvira, cijene, cestovne opreme i odgovornosti.

2.9.

Digitalizacija proizvodnje. U okviru automobilske industrije izumljeni su pokretna traka (Ford), načelo vitke proizvodnje (Toyota) i globalizirane platforme za proizvodnju (VW). Trenutno se prihvaćaju načela industrije 4.0 s naprednom robotizacijom, digitalno integriranim lancima opskrbe, naprednim sustavima proizvodnje i aditivnom proizvodnjom.

Posljedice zelene i digitalne transformacije

2.10.

Manja, digitalizirana i dekarbonizirana automobilska industrija stvorit će goleme izazove u pogledu radnih mjesta. Baterijska električna vozila imaju manje komponenata i jednostavnija su za proizvodnju, a najmanje 36 % njihove dodane vrijednosti nalazi se u baterijama. Na temelju ekstrapolacije iz nedavne studije njemačkog instituta IFO može se zaključiti da će 620 000 radnih mjesta biti ugroženo u lancu vrijednosti konvencionalnih pogonskih sklopova u EU-u. Rješenja se mogu djelomično naći u (prijevremenom) umirovljenju (3), na primjer, ili u širem kontekstu, u revolucioniranju budućnosti rada (4). S druge strane, tranzicija će stvoriti i nova radna mjesta u povezanim industrijama kao što su energetska elektronika, pametne mreže, cestovna infrastruktura i infrastruktura za punjenje, baterije, novi materijali i pogonski sklopovi s alternativnim gorivima.

2.11.

U okviru trenda konsolidacije uspostavljeni su strateški savezi (npr. Stellantis, savezi između BMW-a i Mercedesa te između VW-a i Forda) radi objedinjavanja istraživanja i razvoja u području novih pogonskih sklopova i zajedničke nabave komponenti. Ta spajanja i savezi uvijek će rezultirati novim strategijama poduzeća, preispitivanjem industrijskog otiska, eksternalizacijom poslova u regije s nižim troškovima rada, programima smanjenja radnih mjesta i povećanim pritiskom na dobavljače. Nadalje, izdvajanje zrelih poslovanja omogućuje poduzećima da koncentriraju resurse na nove pogonske sklopove.

2.12.

Brisanje granica između automobilske industrije i informatičkog sektora. Informacijske tehnologije prodrijet će u sve faze lanca opskrbe. Podaci će postati nova sirovina i izvor prihoda. U tijeku je globalna rekonstrukcija sektora s novim akterima koji se u njega probijaju: pružatelji mobilnosti (Uber), informatički divovi (Google, Apple, Baidu), proizvođači čipova (Intel, NXP, STM), proizvođači baterija (Panasonic, CATL, LG), proizvođači originalne opreme u nastajanju (Tesla).

2.13.

Dodana vrijednost mogla bi se preusmjeriti s jezgre automobilske industrije (proizvođača originalne opreme) na druge dijelove lanca opskrbe jer će se udio informacijskih tehnologija kao postotka dodane vrijednosti samo povećavati na štetu mehaničkih komponenata.

2.14.

Vjerojatno će se sve više dodane vrijednosti stvarati u uslugama mobilnosti kao što su naručivanje vožnje, dijeljenje vožnje, dijeljenje automobila i brojne digitalne usluge kao što su navigacijske aplikacije, informativno-zabavni programi, oglašavanje i napredni sustavi za pomoć vozaču. To će dovesti do novih poslovnih modela: dok proizvođači originalne opreme automobilsku industriju vide kao tržište od 100 milijuna vozila, digitalne platforme na nju gledaju kao na tržište na kojem se svake godine može prodati 10 bilijuna kilometara.

2.15.

Struktura radnih mjesta u sektoru bit će u potpunosti preuređena. Bit će potrebne nove vještine i iskustvo (elektronika, elektrokemija, novi materijali, informacijske tehnologije), a istodobno s time doći će do pada potražnje za tradicionalnim mehaničkim vještinama. Osposobljavanje radne snage tim vještinama bit će važan izazov za automobilsku industriju.

2.16.

Svi prethodno navedeni megatrendovi uzajamno će se pojačavati. Iako postoji rašireni konsenzus da je revolucionarna promjena započela, svi dionici moraju kao prioritet postaviti postupniju društvenu tranziciju prema dekarboniziranom prometu koja će se postići organiziranjem pravedne tranzicije. Da bi održiva mobilnost bila prihvaćena, mora biti pristupačna svima.

3.   Svladavanje transformacije

Okoliš: ubrzanje prema održivosti

3.1.

Kako bi se emisije u prometu smanjile za 90 % do 2050., EU bi trebao nastojati sve vrste prijevoza učiniti održivima, pri čemu održive alternative moraju postati široko dostupne i pristupačne za građane EU. Taj se cilj može postići pametnom kombinacijom pogonskih sklopova kojom se postiže ravnoteža između zaštite okoliša, učinkovite upotrebe obnovljivih izvora energije, gospodarske održivosti i prihvaćenosti kod potrošača, poštujući pritom načelo tehnološke neutralnosti. To zahtijeva kombinaciju različitih strategija: — smanjenja emisija CO2 od spremnika do kotača (48 V, hibridi, električna energija, vodik, učinkovitiji motori s unutarnjim izgaranjem itd.), — smanjenja emisija CO2 od naftne bušotine do kotača. Potrebno je podržati razvoj e-goriva i biogoriva koja su u skladu s UN-ovim ciljevima održivog razvoja i kriterijima održivosti utvrđenima u Direktivi o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora (5) kako bi se izbjegao utjecaj na korištenje zemljišta, biološku raznolikost i šume, — koordinirane strategije za čiste gradove (npr. dekarbonizacijom prijevoza u posljednjem kilometru, inovativnim rješenjima za mikromobilnost, intermodalnim putovanjem), — smanjenja emisija tijekom životnog ciklusa (proizvodnja i recikliranje), — smanjenja intenziteta emisija u prometnom sektoru (inteligentna prometna rješenja, zajednička mobilnost). Za svaku prijevoznu potrebu mora biti dostupno rješenje održive mobilnosti (teretni prijevoz na velike udaljenosti na biogoriva i sintetička goriva/vodik, električni pogonski sklopovi za gradsku dostavu u posljednjem kilometru) kojim se poštuje načelo tehnološke neutralnosti, — poticanja naknadne prilagodbe pri čemu se motor s unutarnjim izgaranjem zamjenjuje električnim motorom ili mu se dodaje motor glavčine kotača (hibridan), — smanjenja težine novih automobila stavljenih na tržište (6).

3.2.

Komisija namjerava uspostaviti paralelni sustav trgovanja emisijama za cestovni promet i zgrade. Uspostavljanje cijene emisija u cestovnom prometu bit će jednako oporezivanju goriva (ali s kvalificiranom većinom). Prihodi će se koristiti za davanje kompenzacije onima koji ovise o vozilu s motorom s unutarnjim izgaranjem ili za rad ili zbog nedostatka alternativnih mogućnosti prijevoza. Budući da će osmišljavanje takvog mehanizma kompenzacije biti izuzetno složeno, a više cijene goriva nerazmjerno će pogoditi skupine s nižim dohotkom, EGSO nije uvjeren da je to pravi put jer će se time narušiti javna potpora djelovanju u području klime. Umjesto toga, čini se da bi promet s niskom razinom ugljika mogao postati financijski pristupačniji svima kad bi se nastojali smanjiti troškovi životnog ciklusa alternativnih pogonskih sklopova i cijene goriva s niskim ili nultim neto razinama ugljika.

3.3.

Prednost bi trebalo dati područjima bez punionica. Danas je u EU-u dostupno 213 000 stanica za punjenje, a njih 70 % u nalazi se u tri zemlje (Nizozemskoj, Njemačkoj i Francuskoj). S obzirom na cilj od milijun mjesta za punjenje na javnim punionicama do 2025. i 3 milijuna do 2030., golem je jaz koji treba premostiti u pogledu razvoja infrastrukture (u europskoj Strategiji za održivu i pametnu mobilnost procjenjuje se da tijekom narednog desetljeća u infrastrukturu za punjenje električnih automobila i infrastrukturu za punjenje gorivima s niskim udjelom ugljika treba ulagati dodatnih 130 milijardi EUR godišnje). Stoga EGSO podržava uvođenje obveznih ciljeva. U okviru Mehanizma za oporavak i otpornost vodećim projektom „Punjenje” države članice samo se potiču da ubrzaju postavljanje stanica za punjenje i opskrbu kao dio svojih planova oporavka. Posebnu pozornost trebalo bi posvetiti stambenim objektima, pripremi mreža za povećanu integraciju električnih vozila, interoperabilnosti infrastrukture za punjenje, razvoju pametnih usluga punjenja (npr. uravnoteženjem opterećenja) i opskrbi gorivima iz obnovljivih izvora i gorivima s niskim udjelom ugljika. Budući da potpuno električna teška teretna vozila postaju stvarnost, potrebno je posvetiti pažnju i njima.

3.4.

Sve dok se ne postigne cjenovni paritet između konvencionalnih i električnih vozila (predviđen u razdoblju 2025.–2027.), bit će potrebni financijski poticaji za podupiranje uvođenja niskougljičnih vozila na tržište. Ti poticaji mogu biti financijski (subvencije, porezne olakšice i sustavi odlagališta) ili nefinancijski (prioritetne trake, izuzeća od naplate cestarine, rezervirana parkirna mjesta), uključujući usklađeno regulatorno okruženje za promicanje ulaganja u goriva s niskim udjelom ugljika. Posebnu pozornost trebalo bi posvetiti ozelenjivanju voznih parkova jer bi to mogla biti važna poluga za ubrzanje tranzicije, a i zato što će to pridonijeti stvaranju tržišta rabljenih bezugljičnih i niskougljičnih vozila.

3.5.

Podrška razvoju kružnog gospodarstva u automobilskom ekosustavu: recikliranje, ponovna uporaba i ponovna proizvodnja automobila i dijelova. Trebalo bi primijeniti i načela kružnog gospodarstva kako bi se povećala količina sekundarnih sirovina dostupnih industriji i smanjila ovisnost o uvozu. Međutim, nedavna istraživanja upućuju na to da će reciklirani materijali biti na odgovarajućoj tržišnoj razini tek za deset godina, kada se dostigne životni vijek električnih vozila. Stoga treba biti realan i shvatiti da je primarno vađenje presudno još barem tijekom 2020-ih godina. Dakle, sigurnost opskrbe potrebno je zajamčiti diversifikacijom lanaca opskrbe te zelenom i etičnom rudarskom strategijom. Nadalje, u budućoj reviziji Direktive 2000/53/EZ (7) o otpadnim vozilima potrebno je uzeti u obzir elektrifikaciju vozila i potrebu za razvojem tržišta sekundarnih materijala.

Gospodarstvo: zadržavanje i razvoj cijelog lanca opskrbe u automobilskom sektoru unutar EU-a

3.6.

Promicanje industrijske suradnje. Golemi proračuni za istraživanje i razvoj (trenutno 60 milijardi EUR godišnje) koji se trenutno ulažu u razvoj dekarbonizirane, povezane, automatizirane i zajedničke mobilnosti zahtijevaju industrijsku suradnju i javno-privatna partnerstva. U tom pogledu uvođenje partnerstva za inovacije u okviru klastera br. 5 (klima, energija, mobilnost) Obzora Europa (čisti vodik, baterije, povezana i automatizirana mobilnost, cestovni promet bez emisija, pokretanje tranzicije u gradovima) zaslužuje punu potporu. Nadalje, industrijski savezi pod pokroviteljstvom Europske komisije (kao što su savezi u području baterija, vodika i sirovina te najavljeni savez lanaca vrijednosti za obnovljiva i niskougljična goriva) pružaju široku i otvorenu platformu za uspostavu strateških planova i koordinaciju istraživanja i razvoja, ulaganja te uvođenje novih inovacija na tržište. Naposljetku, udruživanje javnih i privatnih resursa u važne projekte od zajedničkog europskog interesa jasno će ojačati europski lanac opskrbe u automobilskom sektoru, smanjiti strateške ovisnosti i potaknuti usporednu zelenu i digitalnu tranziciju. Treba razmotriti i nove važne projekte od zajedničkog europskog interesa: povezane i automatizirane automobile, kružno gospodarstvo, integraciju energetskih sustava, opskrbu sirovinama, podatkovno gospodarstvo i poluvodiče.

3.7.

Izazovi razvoja održivog i kružnog lanca vrijednosti baterija (8) u EU-u. Lokalna proizvodnja baterija i gorivih ćelija mora biti ključni cilj EU-a. Savezi u području baterija i vodika u EU-u zaslužuju podršku i moraju im se staviti na raspolaganje dovoljni resursi. Ti industrijski savezi moraju pokrenuti masovna ulaganja u proizvodne pogone i stvoriti tisuće radnih mjesta u Europi. Bit će potrebno paziti na sprečavanje pukotina među europskim regijama, koje se trenutno mogu vidjeti.

3.8.

Megatrend povezanih i automatiziranih automobila mogao bi dovesti do pomaka dodane vrijednosti s prodaje i servisiranja vozila na nove disruptivne poslovne modele zasnovane na uslugama koje se temelje na podacima i mobilnosti kao usluzi. Automobilski ekosustav mora biti spreman za ulazak u te nove poslovne modele i osiguravanje svoje prisutnosti u njima. To će iziskivati tehnološke i regulatorne standarde za pružanje novih inovativnih usluga mobilnosti kao što su plaćanje prema korištenju, oglašavanje koje se temelji na lokaciji i ažuriranje/održavanje vozila na daljinu. I izgradnja europskog prostora za podatke o mobilnosti bit će ključna za osiguravanje europskog vodstva u uslugama digitalne mobilnosti. Bit će potrebno i uvesti potrebnu digitalnu komunikacijsku infrastrukturu i izraditi planove za povećanje razine automatizacije (uključujući okvir za opsežno testiranje, pristup podacima i novi pristup homologaciji vozila). Nadalje, potrebno je procijeniti dugoročni učinak sve automatiziranijih vozila, posebno na radna mjesta i etička pitanja, jer će to biti važno za osiguravanje društvenog prihvaćanja. Naposljetku, s obzirom na to da se teretni prijevoz može pojačati u budućnosti (e-trgovina), potrebno je razviti inteligentna prometna rješenja za mobilnost koja se temelje na multimodalnoj organizaciji prijevoza, isplativosti (kombinacije vozila velikog kapaciteta) i održivim vrstama prijevoza, upotrebljavajući rješenja u području automatizacije i povezanosti u logističkom lancu.

3.9.

Potrebno je pametnim tehnologijama i digitalnim rješenjima koji se temelje na „paradigmi industrije 4.0” podržati integraciju sustavâ proizvodnje te im pomoći da postanu fleksibilniji. Poboljšani sustavi proizvodnje (ne samo integracija proizvodnih procesa na razini poduzeća) duž cijelog lanca opskrbe učinit će lance opskrbe u automobilskom sektoru otpornijima i poduprijeti konkurentnost. Digitalizaciju je potrebno podržati stvaranjem industrijskog podatkovnog prostora za taj sektor. Međutim, te tehnologije podrazumijevaju i povećanu automatizaciju s negativnim učinkom na radna mjesta i tim se pitanjem treba pozabaviti.

3.10.

Podupiranje jednakih uvjeta tržišnog natjecanja na globalnoj razini. Europa mora imati ambiciju zadržati svoj snažan izvozni položaj u automobilskoj industriji. Stoga je potrebno poduzeti mjere za: — postizanje reciprociteta u trgovinskim odnosima (pristup tržištu, javna nabava, ulaganja, poštovanje prava intelektualnog vlasništva, subvencije), — sklapanje bilateralnih sporazuma o slobodnoj trgovini (uključujući poglavlje o automobilskom/cestovnom prometu), — borbu protiv nepoštene trgovinske prakse (subvencije, bilateralni sporazumi o slobodnoj trgovini, razlike u cijeni ugljika, socijalni i ekološki damping), — promicanje međunarodne suradnje u području čistih automobila i tehnologija goriva s niskim udjelom ugljika.

3.11.

Potrebno je ojačati potporu globalnom tehničkom usklađivanju u okviru Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu (UNECE). Uska grla u opskrbi u području automobilskih poluvodiča moraju se riješiti odlučnim djelovanjem. Potražnja za poluvodičima nastavit će rasti s obzirom na to da automobili postaju elektronički uređaji. U tom pogledu EGSO u potpunosti podržava prijedlog iz najnovije komunikacije o industrijskoj politici da se razvije paket instrumenata za smanjenje i sprečavanje strateških ovisnosti Europe. Osim toga, potrebno je u potpunosti podržati cilj postavljen u europskom digitalnom kompasu o udvostručenju tržišnog udjela Europe u globalnim poluvodičima s 10 % na 20 %. Uspostava drugog važnog projekta od zajedničkog europskog interesa u području poluvodiča sigurno će pridonijeti postizanju tog cilja. Države članice EU-a trebale bi i ispuniti svoje obećanje da će na digitalnu tranziciju potrošiti 20 % sredstava Mehanizma za oporavak i otpornost uvedenog uslijed pandemije COVID-a 19. Daljnje mjere mogle bi uključivati privlačenje izravnih stranih ulaganja i uspostavljanje strateške suradnje između automobilskih poduzeća i proizvođača poluvodiča. Naposljetku, Opservatorij za ključne tehnologije mora pomno pratiti brojne druge strateške ovisnosti u automobilskoj industriji: sirovine, vodik, baterije, obnovljive izvore energije, tehnologije u oblaku itd.

3.12.

Potrebno je dati odgovore na utjecaj novog automobilskog okruženja na potrebe poslijeprodajnog tržišta. Poslijeprodajno tržište u automobilskom sektoru, koje zapošljava četiri milijuna ljudi, suočit će se s dubokim strukturnim promjenama koje proizlaze iz smanjene prodaje, elektrifikacije, smanjene potražnje za gorivima, prodaje na internetu i smanjenog održavanja. Sektor će se morati preoblikovati u pružatelja usluga mobilnosti: ažuriranje automobila, preventivno održavanje, naručivanje vožnji, dijeljenje automobila i razvoj poslovnih modela u području mikromobilnosti. Moraju se prevladati sukobljeni interesi u pogledu pristupa podacima u vozilu te uspostaviti interoperabilna i standardizirana platforma kako bi se poslijeprodajnom tržištu omogućio razvoj usluga koje se temelje na podacima (kao što su dijagnostika na daljinu, ažuriranje softvera, preventivno održavanje).

Društvo: upravljanje promjenama i osiguravanje društveno pravedne tranzicije

3.13.

Transformacija automobilske industrije imat će dramatičan učinak na broj radnih mjesta potrebnih u proizvodnji automobila i njihovih dijelova, kao i na profile radnih mjesta potrebnih za novu paradigmu. Stoga bi se politike tržišta rada trebale usredotočiti na održavanje/povećanje zapošljivosti radne snage putem cjeloživotnog učenja te na stvaranje fleksibilnih putova između svijeta obrazovanja i svijeta rada (npr. dvojni sustavi učenja, funkcionalna tržišta naukovanja i certificiranje neformalnog učenja). Unutarnju mobilnost radnika u poduzećima trebalo bi promicati usavršavanjem i prekvalifikacijom kako bi usvojili vještine budućnosti (smanjenje fizičkog rada i naglo povećanje digitalnih vještina s posebnim naglaskom na softverski i elektronički inženjering). Europske sektorske inicijative kao što su DRIVES i ALBATTS te novi Savez za automobilske vještine ključni su alati u rješavanju izazova u pogledu vještina.

3.14.

Zaposlenima koji moraju napustiti sektor trebalo bi organizirati nesmetan prijelaz na drugo radno mjesto. Mora im se ponuditi pristup novim radnim mjestima koja će se doista otvoriti u novim industrijama kao što su IT, 5G mreže, energetska elektronika, infrastruktura za punjenje, proizvodnja obnovljivih izvora energije, pametne mreže, pametne ceste, usluge mobilnosti, baterije, alternativna goriva, skladištenje energije, proizvodnja i distribucija električne energije. To će biti vrlo izazovno jer će se ta radna mjesta vjerojatno otvarati negdje drugdje, u drugo vrijeme i s drugim skupinama vještina u odnosu na radna mjesta koja će nestati. Sigurnost dohotka tijekom tranzicije mora biti zajamčena. Masovni viškovi mogu se izbjeći i sustavima prijevremenog umirovljenja, radom na nepuno radno vrijeme i smanjenjem radnog vremena. Mora se osigurati odgovarajući socijalni dijalog kako bi se promjene mogle pravovremeno predvidjeti i izbjegli društveni poremećaji i sukobi.

3.15.

Potrebno je jasno mapiranje učinka digitalne i zelene tranzicije u tom sektoru kako bi se identificirale regije i dijelovi lanca opskrbe koji su najugroženiji. Ne smije doći do novog društvenog jaza između istoka i zapada, kao ni između južne i sjeverne Europe. Osim toga, potrebno je pratiti promjenu otiska tog sektora uslijed dekarbonizacije i digitalizacije. S obzirom na mogućnosti za stvaranje novih radnih mjesta, potrebno je pomno razmotriti mogući napredak u upotrebi održive biomase, istodobno uzimajući u obzir nužnost da se ostane unutar ekoloških ograničenja.

3.16.

Svi dionici (poduzeća, sindikati, klasterske organizacije, vlasti, agencije za zapošljavanje, tijela regionalnog razvoja) u automobilskim regijama trebali bi intenzivno surađivati na sveobuhvatnim regionalnim planovima ponovnog razvoja.

3.17.

Neupotrebljiva imovina u lancima opskrbe u automobilskom sektoru mora se izbjegavati osiguravanjem pravodobne i odgovarajuće podrške za mnoge MSP-ove koji nemaju resurse (ljudske i financijske) za preoblikovanje svojih aktivnosti i prelazak na poslovne modele koji više obećavaju.

3.18.

Individualna mobilnost mora ostati dostupna i cjenovno pristupačna svima, posebno ljudima koji putuju na posao, a nemaju pristup kvalitetnom javnom prijevozu ili drugim rješenjima za mobilnost. To se može postići davanjem kompenzacije s obzirom na veću cijenu alternativnih pogonskih sklopova te goriva s niskim ili nultim neto razinama ugljika koja se mogu koristiti u konvencionalnim automobilima. Pod svaku se cijenu mora izbjeći društvena polarizacija između onih koji si mogu priuštiti kupnju zelenog automobila i onih koji to ne mogu.

3.19.

Zaključak. Europska automobilska industrija uvijek je bila globalni predvodnik i pokretač rasta i radnih mjesta. U prijelazu na paradigmu digitaliziranog i dekarboniziranog cestovnog prometnog sustava trebala bi zadržati taj položaj i razviti putanje transformacije koje omogućuju da se nosi s disruptivnim trendovima s kojima se taj sektor trenutno suočava. To bi trebala postići na temelju svojih prednosti u tehnologiji, svoje kvalificirane radne snage, inženjerstva svjetske klase, zahtjevnih potrošača, sofisticiranih lanaca opskrbe, snažne kulture MSP-ova i konstruktivnih radnih odnosa. Europski automobilski ekosustav mora postati predvodnik u razvoju i primjeni rješenja za održivu mobilnost. Stoga automobilski ekosustav mora aktivno razvijati strategije za oblikovanje kontinuiranih poremećaja i megatrendova u europskom automobilskom okruženju. Budući da su izazovi s kojima se suočava lanac opskrbe u automobilskom sektoru golemi, EGSO smatra da je nužno utvrditi mehanizam za pravednu tranziciju u tom sektoru kako bi se uspostavile potrebne prateće mjere za izbjegavanje društvenih poremećaja i osiguravanje društveno odgovorne tranzicije.

---

(1)  https://ec.europa.eu/commission/presscorner/detail/hr/ip_20_2312.

(2)  Radni dokument službi Komisije, Održiva i pametna mobilnost, SWD(2020)331, str. 248.

(3)  Dr. Oliver Falck, Dr. Nina Czernich, Auswirkungen der vermehrten Produktion elektrisch betriebener Pkw auf die Beschäftigung in Deutschland (Utjecaj povećane proizvodnje osobnih vozila na električni pogon na zaposlenost u Njemačkoj), svibanj 2021., Institut IFO; https://www.ifo.de/DocDL/ifoStudie-2021_Elektromobilitaet-Beschaeftigung.pdf.

(4)  https://eeb.org/library/escaping-the-growth-and-jobs-treadmill/.

(5)  Direktiva (EU) 2018/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora (SL L 328, 21.12.2018., str. 82.)

(6)  Od svih automobila prodanih 1998. godine u Francuskoj, 36 % ih je bilo lakše od 1 000 kg, a 7 % teže od 1 500 kg. Ti su postoci 2019. godine iznosili 15 % odnosno 16 % (Eurostat).

(7)  Direktiva 2000/53/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 18. rujna 2000. o otpadnim vozilima (SL L 269, 21.10.2000., str. 34.).

(8)  U tom je pogledu uloga europske uredbe o baterijama detaljno opisana u mišljenju SL C 220, 9.6.2021., str. 128.

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Društveni i ekološki učinak 5G ekosustava”

(samoinicijativno mišljenje)

(2022/C 105/06)

Izvjestitelj:

Dumitru FORNEA

Odluka Plenarne skupštine:	25.3.2021.
Pravna osnova:	pravilo 32. stavak 2. Poslovnika
	(samoinicijativno mišljenje)
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za promet, energiju, infrastrukturu i informacijsko društvo
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	7.10.2021.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	20.10.2021.
Plenarno zasjedanje br.:	564
Rezultat glasanja (za/protiv/suzdržani):	210/2/19

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO primjećuje da brza digitalizacija i razvoj elektroničkih komunikacija snažno utječu na gospodarstvo i društvo općenito. Odgovornom upotrebom tih tehnologija čovječanstvo ima povijesnu priliku za izgradnju boljeg društva. Međutim, bez dužne pažnje i demokratske kontrole naše bi se zajednice u budućnosti mogle suočavati s ozbiljnim izazovima u upravljanju tim tehnološkim sustavima.

1.2.

EGSO priznaje da se elektroničkom komunikacijskom infrastrukturom može znatno poboljšati kvaliteta života građana i da ona izravno utječe na borbu protiv siromaštva. Tehnologija 5G golema je prilika za poboljšanje zdravstvenih usluga za ljude razvojem telemedicine i poboljšanjem pristupa zdravstvenoj skrbi. U društvu je prepoznata važna uloga telemedicine tijekom pandemije.

1.3.

EGSO napominje da se rasprava o uvođenju 5G mreža pretvorila u kontroverznu i političku raspravu te da je ipak potrebno razjasniti socijalna, zdravstvena i okolišna pitanja, uz uključivanje građana i drugih relevantnih dionika.

1.4.

EGSO potiče Europsku komisiju da nastavi postupak procjene višesektorskog učinka novih 5G i 6G tehnologija, imajući na umu da su potrebni alati i mjere za rizike i slabe točke. EGSO stoga preporučuje da se europska i nacionalna financijska sredstva izdvajaju za detaljnija multidisciplinarna istraživanja i studije utjecaja na ljude i okoliš, kao i za objavljivanje tih rezultata kako bi se educirala javnost i donositelji odluka.

1.5.

EGSO predlaže da se Europska komisija savjetuje s građanima i organizacijama civilnog društva kako bi uz sudjelovanje svih relevantnih javnih institucija mogla doprinijeti postupku donošenja odluka o društvenom i ekološkom učinku mobilnih elektroničkih komunikacija.

1.6.

EGSO smatra da je EU-u potrebno neovisno europsko tijelo s ažuriranim metodologijama u skladu s aktualnim tehnološkim kontekstom i multidisciplinarnim pristupom kako bi se utvrdile smjernice za zaštitu šire javnosti i radnika u slučaju izlaganja radiofrekvencijskom elektromagnetskom zračenju.

1.7.

EGSO preporučuje da se popišu sve postaje za radiofrekvencijski prijenos i frekvencijski pojasevi na kojima rade te da se te informacije objave radi boljeg teritorijalnog upravljanja i zaštite interesa građana, posebno ranjivih skupina (djece, trudnica, kroničnih bolesnika, starijih, osoba s elektromagnetskom preosjetljivosti). Treba uzimati u obzir i zdravlje i sigurnost radnika.

1.8.

EGSO podupire zamisao da oprema 5G mreže mora biti osmišljena i izaći iz tvornice s kapacitetom za pružanje javnih informacija u stvarnom vremenu o odašiljanju i s drugim tehničkim parametrima relevantnima za organizacije potrošača i zainteresiranu javnost. Ti podaci moraju biti centralizirani i nadležna tijela moraju upravljati njima i objavljivati ih.

1.9.

EGSO smatra da se praćenje i kontrola elektromagnetskog onečišćenja moraju provoditi na temelju strogog međuinstitucijskog i interdisciplinarnog znanstvenog pristupa za koji je osigurana suvremena oprema za mjerenje parametara elektroničkih komunikacijskih mreža kako bi se kumulativni učinci tijekom duljih razdoblja pravilno istaknuli i ocijenili.

1.10.

Iako ne postoje priznata znanstvena saznanja o negativnom učinku 5G tehnologije na ljudsko zdravlje, EGSO smatra da socijalne, zdravstvene i ekološke aspekte 5G tehnologije treba kontinuirano nadzirati u skladu s načelom predostrožnosti. Uviđa zabrinutost zbog učinaka na zdravlje, uključujući toplinske i netoplinske učinke, jačinu izloženosti i dugotrajne učinke takve izloženosti. Određene regije/područja bit će izloženiji od drugih i u takvim slučajevima trebalo bi razmotriti posebne mjere, uključujući preporuku za proširenje primjene načela ALARA kako bi se ograničili učinci elektromagnetskog zračenja koje proizvode 5G mreže.

1.11.

EGSO napominje da je gotovo nemoguće izbjeći izloženost stanovništva raznim elektromagnetskim poljima. Socijalni partneri trebali bi otpočetka biti uključeni u preispitivanje graničnih vrijednosti izloženosti iz europske Direktive o minimalnim zdravstvenim i sigurnosnim zahtjevima u odnosu na izloženost radnika rizicima uzrokovanim fizikalnim čimbenicima (elektromagnetska polja) (1). Posebnu pozornost trebalo bi usmjeriti na netoplinske učinke.

1.12.

Mjere zaštite zdravlja i sigurnosti moraju se poboljšati i konsolidirati strogim praćenjem razina zračenja i strogom primjenom sigurnosnih standarda za osobe koje rade u blizini izvora elektromagnetskog zračenja.

1.13.

EGSO ističe potrebu za ažuriranjem institucijskih mehanizama namijenjenih za zaštitu svih ljudskih prava u novom kontekstu hiperdigitalizacije, hiperautomatizacije i hiperpovezanosti koje omogućuje provedba 5G mreže s obzirom na to da svaki tehnološki razvoj mora uključivati te univerzalne vrijednosti koje čine valjanu i neophodnu dimenziju u procjeni izvješća o troškovima i koristima.

1.14.

EGSO razumije zabrinutost građana koji žele da se poštuju njihova prava vlasništva tijekom raspodjele antena ili pravo na vlastit tjelesni integritet u kontekstu 5G mreža koja se protežu posvuda, od njihovih domova do satelita u orbiti. Mora se poštovati pravo na vlasništvo i izbor ljudi. Trebalo bi zajamčiti definiciju informiranog pristanka kako bi građani imali stvarno pravo na slobodan, potpuno informiran i valjan pristanak.

1.15.

EGSO podupire jačanje europskih kapaciteta za sprječavanje rizika od kibernapada, obrazovanje o njima i zaštitu od njih jačanjem relevantnih institucija kao što je ENISA i stvaranjem tehnoloških, institucijskih i pravnih instrumenata kako bi se zajamčilo poštovanje prava građana. Kako bi se uklonile određene sigurnosne prijetnje, EU bi trebao više ulagati u izgradnju vlastitih tehnologija i potporu tehnološkoj industriji i razvojnim inženjerima. Najvažnije je da te mjere budu osmišljene tako da se europske MSP-ove potakne na razvoj sigurne i pouzdane 5G infrastrukture.

2.   Uvod

2.1.

5G nije nova tehnologija sama po sebi. Riječ je o razvoju postojećih tehnologija (od 1G do 4G) i bit će prisutna uz te već postojeće tehnologije. Iz toga će proizaći kombinirana mreža postojećih mreža: veći broj raznolikijih radiofrekvencijskih pojaseva, raspon uređaja kojima se razmjenjuju podaci i mnoštvo interakcija s korisnicima. Neka nova oprema i nove tehnologije koji se upotrebljavaju mogu imati različite učinke od prethodnih generacija.

2.2.

5G tehnologija trebala bi omogućiti bežičnu hiperpovezivost, sposobnost obuhvaćanja i povezivanja golemog broja uređaja i znatno veću brzinu prijenosa koja se mjeri u gigabitima po sekundi (Gbps). To će se postići s pomoću agregiranja spektra oblikovanjem zrakâ (eng. beamforming) i višestrukih paralelnih veza upotrebom antena Massive MIMO (bazna stanica operatora s faznim nizom) i običnih antena MIMO (klijentov vlastiti uređaj) te niske latencije signala (milisekunde za vlastitu infrastrukturu operatora, ali ne i za ostatak interneta).

2.3.

Studija koju je 2019. proveo GSMA pokazuje da su potrebni novi kapaciteti 5G mreže za autonomnu vožnju, virtualnu stvarnost, proširenu stvarnost i „taktilni internet”; druge aplikacije mogu se ostvariti s pomoću trenutačne tehnologije (4G LTE i optička vlakna). 5G tehnologija također će ubrzati prelazak na Industriju 4.0 i olakšati razvoj aplikacija koje se temelje na umjetnoj inteligenciji te se stoga ta tehnologija smatra ključnim i neophodnim elementom u razvoju modernog, sve automatiziranijeg i digitalnijeg gospodarstva.

2.4.

Znanstveni krugovi diljem svijeta iznijeli su dokaze (2) za to da postoje opravdani razlozi za zabrinutost zbog dulje, sveprisutne izloženosti ljudskog i ostalih bioloških organizama rasponu mikrovalnih frekvencija koje se upotrebljavaju u 5G mrežama i radijskom odsjeku od 10-20-30 ili više gigaherca te frekvencija specifičnih za 5G tehnologije, kao i zbog mogućih štetnih učinaka na zdravlje ljudi, bioraznolikost i okoliš. Međutim, zasad relevantna tijela EU-a i nacionalna javna tijela navode kako nema znanstvenih dokaza o negativnom utjecaju 5G mreža na ljudsko zdravlje. SZO navodi da „dosad i nakon mnogo provedenih istraživanja nikakvi štetni učinci na zdravlje nisu uzročno povezani s izlaganjem bežičnim tehnologijama”.

2.5.

Uz tehnologije u nastajanju koje omogućuje, 5G donosi neizvjesnost i, kao i svaka nova tehnologija, određene učinke koji možda još nisu vidljivi. Kako bi se na pravilan način pristupilo bilo kojem pitanju o utjecaju 5G mreža na javno zdravlje i kako bi se spriječilo da javnost postane žrtva dezinformacija, civilno društvo smatra da je potrebno odgovarajuće upravljanje na temelju predviđanja pri kojemu se načelo opreznosti primjenjuje na europski zakonodavni postupak za reguliranje te nove tehnološke generacije elektroničkih komunikacija.

3.   Opće napomene

3.1.

Općenito međunarodne institucije, korporacije i nacionalna tijela otvoreno iskazuju oduševljenje prednostima koje donosi 5G tehnologija. Međutim, potrebno je proučiti bi li razvoj 5G ekosustava mogao imati negativne posljedice te, shodno tome, pod kojim bi uvjetima te infrastrukture i usluge koje imaju značajan utjecaj na društvo bile društveno prihvatljive.

3.2.

Uslijed ubrzanog razvoja elektroničkih komunikacijskih tehnologija i internetske infrastrukture, sve je žustrija rasprava među širom javnosti i organiziranim civilnim društvom u razvijenim zemljama o potrebi za eksponencijalnim ubrzavanjem razvoja mreža IKT-a i njegovim koristima. Javna tijela moraju prepoznati izazove koji su povezani s načinima na koji bi ti tehnološki sustavi mogli potencijalno utjecati na okoliš, žive organizme ili građanska prava ljudi.

3.3.

Na europskoj razini, zabrinutost zbog potencijalnih učinaka elektromagnetskog onečišćenja na zdravlje utvrđena je u uvodnoj izjavi 31. Odluke br. 243/2012/EU Europskog parlamenta i Vijeća (3): „Kod usklađenog pristupa odobravanju spektra u Uniji treba u cijelosti uzeti u obzir zaštitu javnog zdravlja od elektromagnetskih polja, koja je bitna za dobrobit građana. Uz poštovanje Preporuke Vijeća 1999/519/EZ od 12. srpnja 1999. o ograničavanju izlaganja javnosti elektromagnetskim poljima (0 Hz do 300 GHz), bitno je osigurati stalno praćenje ionizirajućih i neionizirajućih učinaka uporabe spektra na zdravlje uključujući kumulativne učinke uporabe spektra na različitim frekvencijama u stvarnom životu uzrokovane sve većim brojem vrsta opreme”.

4.   Posebne napomene

5G tehnologija i utjecaj na građanska prava ljudi

4.1.

Posljednjih je godina nekoliko organizacija civilnog društva iz EU-a i drugih zemalja upozoravalo na štetne učinke i složene, ozbiljne krize koji bi mogli proizaći iz nedostatka demokratske kontrole i transparentnosti kao i iz sigurnosnih prijetnji nastalih zbog ovisnosti o tehnologijama koje stavljaju na tržište akteri iz trećih zemalja.

4.2.

Industrija elektroničkih komunikacija i revolucionarne aplikacije tipa 5G koje ona nudi temelje se na iskorištavanju dvaju vrlo važnih resursa. Ponajprije, na upotrebi radiofrekvencijskog spektra. Riječ je o ograničenom prirodnom resursu u vlasništvu ljudi kojim u njihovo ime upravljaju vlade posredstvom nacionalnih agencija ili drugih javnih tijela koja te resurse daju u koncesiju operaterima elektroničkih komunikacija.

4.3.

Drugi ključni resurs pristup je podacima i metapodacima potrošača i pojedinaca. Zbog razvoja tržišta digitalnih usluga, ti su podaci iznimno vrijedni i donose goleme koristi poduzećima koja ih upotrebljavaju. Neki od izazova u tom pogledu istaknuti su u mišljenju EGSO-a „Europska strategija za podatke” (4).

4.4.

Uzimajući u obzir prethodno navedeno mora se istaknuti da su 5G i razmjena i agregiranje podataka, kao i brojne druge tehnologije, snažan alat koji se može upotrebljavati za jačanje civilnog društva, učinkovitije i pouzdanije javne usluge i smanjenje nejednakosti poticanjem gospodarskog rasta. Stoga bi EU i države članice trebali iskoristiti 5G tehnologiju za poboljšanje pristupa visokokvalitetnim podacima i razvoj bolje infrastrukture za digitalnu upravu (e-uprava), čime bi se javne i demokratske institucije približile građanima.

4.5.

Stoga bi odgovoran i održiv razvoj infrastrukture za elektroničku komunikaciju trebao poboljšati kvalitetu života običnih građana, posebno na razini regija i u slabije razvijenim zemljama. Razvoj tih tehnologija stoga izravno utječe na borbu protiv siromaštva.

4.6.

Kako bi se 5G mreže uvele punom brzinom, Europska unija je putem Direktive (EU) 2018/1972 Europskog parlamenta i Vijeća (5) (članci 42., 43. i 44.) stvorila regulatorni okvir kojim se operatorima elektroničkih komunikacija omogućuje pristup imovini na kojoj se moraju postaviti oprema i infrastrukturni objekti neophodni za razvoj tih mreža. Civilno društvo prati tumačenje te odredbe kako prenošenje direktive ne bi dovelo do neustavnih izuzeća od jamstva građanskih prava vlasništva.

Posljedice 5G ekosustava na okoliš

4.7.

Određene organizacije civilnog društva istaknule su potencijalni utjecaj novih 5G mreža na okoliš. Neke od njihovih primjedbi odnose se na nezadovoljavajuće odredbe o studijama utjecaja na okoliš ili neprikladne mehanizme i mjere za smanjenje energetskog otiska infrastrukture 5G mreže ili promicanje recikliranja elektroničkog otpada (6).

4.8.

Da bi se provela pravilna ocjena učinka 5G tehnologije na okoliš i klimu, javna tijela moraju uzeti u obzir aspekte kao što su emisije stakleničkih plinova (7), dostupnost i upotreba kritičnih sirovina, količina (i izvori) energije koju upotrebljavaju svi priključeni uređaji i koja se upotrebljava unutar interneta stvari, kao i količina (i izvori) energije koja se upotrebljava za prijenos bežičnih podataka i upravljanje centralizacijom podataka i točkama prijelaza.

4.9.

Uvođenjem 5G mreže i interneta stvari milijarde novih elemenata 5G mreže i proizvoda za kućanstvo (elektroničkih i bijele tehnike, opreme itd.) dodat će se u kategoriju elektroničkog otpada (e-otpad) (8), što treba uzeti u obzir u kontekstu koncepta kružnog gospodarstva te politika o nultoj stopi otpada.

Pitanja u pogledu utjecaja 5G mreža na ljudsko zdravlje i žive organizme

4.10.

5G tehnologija predstavlja golemu priliku za poboljšanje zdravlja ljudi. Razvojem infrastrukture IKT-a i uvođenjem 5G tehnologije ubrzat će se napredak telemedicine, među ostalim i s pomoću koncepta interneta stvari. 5G će omogućiti izvođenje složenih operacija na daljinu, čime će se znatno poboljšati pristup visokokvalitetnoj zdravstvenoj skrbi, osobito onima koji si ne mogu priuštiti putovanje u inozemstvo radi liječenja koje im je potrebno.

4.11.

Razvoj telemedicine posebno je važan u doba pandemije, kada je stacionarni pristup zdravstvenoj skrbi znatno smanjen. Osim toga, 4G tehnologija omogućila je razvoj teleradiologije. IKT infrastruktura pacijentima je omogućila dijagnostičke pretrage na daljinu (magnetska rezonanca, CT) i dobivanje kvalitetne medicinske usluge bez obzira na lokaciju. Tehnologijom 5G dodatno će se razviti taj proces i omogućiti ljudima bolji pristup dijagnostici i izravnim zdravstvenim uslugama koje se pružaju na daljinu.

4.12.

S druge strane, brz tehnološki razvoj tijekom posljednjih 20 godina doveo je do povećanja elektromagnetskih polja i time do povećanja onečišćenja zbog tog elektrosmoga. Utjecaj elektrosmoga pitanje je koje treba riješiti uz pomoć dokaza kako bi se procijenio stvarni rizik.

4.13.

Elektromagnetska preosjetljivost ili elektromagnetska netolerancija bolest je koju priznaju Europski parlament (9), EGSO (10) i Vijeće Europe (11). Pogađa određeni broj ljudi, a očekuje se da će bi ih nakon uvođenja 5G mreže (kojoj je potrebna mnogo gušća električna mreža) moglo biti više.

4.14.

Diljem svijeta provedene su studije koje zaključuju da biološki učinci elektromagnetskog zračenja nisu opasni za zdravlje pod uvjetom da se poštuju nacionalne norme ili norme ICNIRP-a. Istodobno ima i studija provedenih od 1970-ih do danas (12) koje zaključuju da ipak postoji opasnost za ljudsko zdravlje (13).

4.15.

U izvješćima iz 2019. i 2020. o razlozima za zabrinutost zbog dugoročne izloženosti ljudi elektromagnetskim poljima koja proizvodi 5G tehnologija Europska komisija i Savezna komisija za komunikacije (14) tvrde da nema pouzdanih ni vjerodostojnih znanstvenih dokaza o zdravstvenim problemima prouzročenima izlaganjem radiofrekvencijskoj energiji koju emitiraju mobilni telefoni.

4.16.

Prije nekoliko godina Svjetska zdravstvena organizacija klasificirala je elektromagnetska polja koja proizvode radiofrekvencije kao mogući karcinogen, no sad ima slično stajalište kao tijela EU-a i SAD-a. Međutim, nakon uvođenja 5G mreža najavila je da će 2022. provesti još jednu evaluaciju rizika elektromagnetskih polja za radiofrekvencijski spektar (od 3 kHz do 3 000 GHz) (15).

4.17.

U konačnoj verziji Rezolucije 1815 od 27. svibnja 2011. Vijeća Europe „Potencijalnim opasnostima elektromagnetskih polja i njihovu utjecaju na okoliš” upozorava se na posljedice elektromagnetskog onečišćenja za zdravlje ljudi te ona uključuje skup općih i posebnih preporuka za dosljedan srednjoročni i dugoročni pristup izazovima koje donosi širenje mobilne telefonije. U tom se dokumentu naglašava potreba da se poduzmu sve opravdane mjere za smanjenje izloženosti elektromagnetskim poljima u skladu s načelom ALARA (16) koje se mora primijeniti u slučaju ionizirajućeg zračenja.

4.18.

U nekim se studijama navodi da učinci zračenja koje emitiraju mobilni telefoni i bežična komunikacijska infrastruktura (čak i netoplinske emisije) predstavljaju rizik za ljudsko zdravlje na neuronskoj, reproduktivnoj, onkološkoj i genotoksičnoj razini (17). Međutim, relevantne institucije na temelju vlastitih procjena i metodologija smatraju da je zračenje koje emitiraju mobilni telefoni i infrastruktura bežičnih komunikacija sigurno za ljude.

4.19.

Kako je prethodno navedeno, postoje studije u kojima se ispitivao utjecaj elektromagnetskog zračenja na zdravlje ljudi i životinja. Međutim, vrlo malo toga je razjašnjeno i još manje je priopćeno u pogledu složenog utjecaja koji bi mogla imati izloženost neionizirajućem elektromagnetskom zračenju kao netoplinski učinak na floru i faunu. Najpoznatije studije upućuju na značajan i neposredan utjecaj na oprašivače i ptice, no znanstvenici su vrlo zabrinuti zbog dugoročnog utjecaja elektromagnetskih emisija na žive ekosustave.

Primjedbe u pogledu smjernica ICNIRP-a (18)

4.20.

Europska komisija i velika većina nacionalnih vlada diljem svijeta primjenjuju smjernice ICNIRP-a pri utvrđivanju ograničenja za izlaganje javnosti zračenju elektromagnetskih polja. U smjernicama ICNIRP-a koje su ažurirane i objavljene 2020. uzimaju se u obzir i formiranje zrake i frekvencije – parametri koji su svojstveni za 5G, no agregiranje frekvencija i povećana gustoća veza nisu uzeti u obzir.

4.21.

Unatoč činjenici da daje sve od sebe kako bi opisao znanstvene metode koje su se upotrebljavale za utvrđivanje smjernica za zaštitu, ICNIRP kao potencijalno štetne prepoznaje samo toplinske učinke elektromagnetskog zračenja.

4.22.

Studija Vijeća za budućnost znanosti i tehnologije koju je proveo Europski parlament (19), u skladu s preporukama utvrđenima u Rezoluciji Vijeća Europe br. 1815 iz 2011., ide u prilog poštovanju načela opreznosti, preispitivanju pragova koje je predložio ICNIRP i usvajanju tehničkih i administrativnih mjera za smanjenje utjecaja elektromagnetskog onečišćenja koje proizvode uređaji za elektroničku komunikaciju.

4.23.

Predloženim mjerama nastoji se osigurati odgovornija arhitektura komunikacijske infrastrukture (postavljanje antena i druge specifične opreme) kako bi se zajamčilo da javnost bude informirana o mogućim učincima elektromagnetskog onečišćenja i mogućnostima za smanjenje učinka izlaganja elektromagnetskom zračenju radi razvoja kapaciteta za praćenje elektromagnetskih polja itd. Potrebno je osigurati europska i nacionalna financijska sredstva za provedbu detaljnijih multidisciplinarnih istraživanja i studija utjecaja na ljude i okoliš, kao i objavljivati rezultate radi educiranja javnosti i donositelja odluka.

Kibersigurnost 5G mreže – alati, mjere i njihova učinkovitost

4.24.

EGSO je već istaknuo brojne izazove u području kibersigurnosti u svojem mišljenju „Sigurno uvođenje 5G mreža – paket instrumenata EU-a” (20). Neuklonjene slabe točke 4G mreže u pogledu kibersigurnosti bit će dodatno povećane u 5G mreži. Te se slabe točke nalaze na tehničkoj razini arhitekture, topologije i protokola, kako je istaknula ENISA (21), a prema izvješću o mrežnoj i informacijskoj sigurnosti (22) još se ne mogu ukloniti učinkovitim mjerama.

4.25.

Kako bi se uklonile određene sigurnosne prijetnje, EU bi trebao više ulagati u izgradnju vlastitih tehnologija i potporu tehnološkoj industriji i razvojnim inženjerima. Najvažnije je da te mjere budu osmišljene tako da se europske MSP-ove potakne na razvoj sigurne i pouzdane 5G infrastrukture.

---

(1)  Direktiva 2013/35/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o minimalnim zdravstvenim i sigurnosnim zahtjevima u odnosu na izloženost radnika rizicima uzrokovanim fizikalnim čimbenicima (elektromagnetska polja) (dvadeseta pojedinačna direktiva u smislu članka 16. stavka 1. Direktive 89/391/EEZ) te stavljanju izvan snage Direktive 2004/40/EZ (SL L 179, 29.6.2013., str. 1.).

(2)  https://ehtrust.org/environmental-health-trust-et-al-v-fcc-key-documents/.

(3)  Odluka br. 243/2012/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 14. ožujka 2012. o uspostavljanju višegodišnjeg programa za politiku radiofrekvencijskog spektra (SL L 81, 21.3.2012., str. 7.).

(4)  TEN/708, (SL C 429, 11.12.2020., str. 290.).

(5)  Direktiva (EU) 2018/1972 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o Europskom zakoniku elektroničkih komunikacija (SL L 321, 17.12.2018., str. 36.).

(6)  https://www.greenpeace.org/static/planet4-eastasia-stateless/2021/05/a5886d59-china-5g-and-data-center-carbon-emissions-outlook-2035-english.pdf.

(7)  https://www.hautconseilclimat.fr/wp-content/uploads/2020/12/rapport-5g_haut-conseil-pour-le-climat.pdf.

(8)  https://www.itu.int/en/ITU-D/Climate-Change/Pages/Global-E-waste-Monitor-2017.aspx.

(9)  Rezolucija Europskog parlamenta od 2. travnja 2009. o zdravstvenim pitanjima povezanima s elektromagnetskim poljima (2008/2211(INI)) 28. https://www.europarl.europa.eu/doceo/document/TA-6-2009-0216_EN.html?redirect.

(10)  Mišljenje EGSO-a „Sigurno uvođenje 5G mreža – paket instrumenata EU-a”, TEN/704 (SL C 429, 11.12.2020., str. 281.).

(11)  Rezolucija 1815 (2011.), konačna verzija, čl. 8.1.4. http://assembly.coe.int/nw/xml/XRef/Xref-XML2HTML-en.asp?fileid=17994.

(12)  https://bioinitiative.org/updated-research-summaries/.

(13)  Obrambena obavještajna agencija – Biological Effects of Electromagnetic Radiation (Radiowaves and Microwaves) (Biološki učinci elektromagnetskog zračenja (radiovalovi i mikrovalovi)) – ožujak 1976.

(14)  Stajalište Savezne komisije za komunikacije bilo je predmetom sudskih sporova s organizacijama civilnog društva u SAD-u: https://ehtrust.org/eht-takes-the-fcc-to-court/.

(15)  U skladu s radijskim propisima Međunarodne telekomunikacijske unije (ITU).

(16)  Načelo „što je moguće niže”(As Low As Reasonably Achievable – ALARA) upotrebljava se tijekom utvrđivanja programa za zaštitu od ionizirajućeg zračenja.

(17)  Na primjer, europska studija REFLEX (2004.) koju je u ime EU-a provelo 12 akademskih ustanova s ukupnim proračunom većim od 3 milijuna EUR, uz doprinos Europske komisije u iznosu od 2,059 milijuna EUR.

(18)  Međunarodna komisija za zaštitu od neionizirajućeg zračenja.

(19)  https://www.home-biology.com/images/emfsafetylimits/EuropeanParliamentSTOA.pdf.

(20)  SL C 429, 11.12.2020., str. 281.

(21)  https://www.enisa.europa.eu/publications/enisa-threat-landscape-report-for-5g-networks/at_download/fullReport.

(22)  https://ec.europa.eu/newsroom/dae/document.cfm?doc_id=64468.

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Trgovina i održivi razvoj nove generacije – preispitivanje akcijskog plana u 15 točaka”

(samoinicijativno mišljenje)

(2022/C 105/07)

Izvjestiteljica:

Tanja BUZEK

Odluka Plenarne skupštine:	25.3.2021.
Pravna osnova:	pravilo 32. stavak 2. Poslovnika
	samoinicijativno mišljenje
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za vanjske odnose
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	28.9.2021.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	20.10.2021.
Plenarno zasjedanje br.:	564
Rezultat glasanja (za/protiv/suzdržani):	236/2/5

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Potreban je odgovarajući politički okvir za trgovinu kojim će se poticati rast, otvaranje pristojnih radnih mjesta i održivi razvoj te kojim će se podržati održivi gospodarski oporavak od krize uzrokovane bolešću COVID-19, omogućujući poduzećima da ponovno izgrade i organiziraju svoje narušene lance opskrbe i vrijednosti. Godina 2021. prekretnica je u smislu preispitivanja EU-ova upravljanja trgovinom i EGSO podržava njegov otvoreni, održivi i odlučni novi smjer.

1.2.

U poglavljima o trgovini i održivom razvoju EU ističe svoju predanost „trgovinskom programu utemeljenom na vrijednostima” kojim se istodobno potiče gospodarski, socijalni i ekološki razvoj. Rješavanje problema neusklađenosti i bolja provedba obveza povezanih s trgovinom i održivim razvojem ključni su za postizanje visokih standarda u području rada i održivosti s pomoću trgovinskih alata. EU bi trebao postaviti ambiciozne referentne vrijednosti za trgovinu i održivi razvoj kako na bilateralnoj tako i na globalnoj razini zajedno s partnerima koji dijele slične stavove i spremni su nastupiti kao predvodnici.

1.3.

EGSO pozdravlja rano preispitivanje akcijskog plana u 15 točaka i očekuje da se prevlada njegov ograničeni i razdijeljeni okvir uspostavljen 2018. Poglavlja o trgovini i održivom razvoju ne ispunjavaju u potpunosti svoje pravno obvezujuće obveze, zbog čega EGSO predlaže ambiciozno preispitivanje koje bi uključivalo poboljšani pristup provedbi s mogućnošću sankcija, uz snažnije praćenje od strane civilnog društva te primjenu inovativnih instrumenata i jačanje utjecaja trgovine i održivog razvoja. Ta „trgovina i održivi razvoj nove generacije” moraju biti sastavni dio trgovinske strategije EU-a i primjenjivati se kako na postojeće tako i na buduće pregovaračke mandate.

1.4.

Novi pristup započinje s prevladavanjem razdvojenosti. Uspješna primjena i provedba trgovine i održivog razvoja zahtijeva živu i strukturiranu interakciju među akterima, uz više suradnje, kao i razmjenu između institucija, međunarodnih tijela i, što je najvažnije, razmjenu između svih navedenih s jedne i unutarnjih savjetodavnih skupina s druge strane te međusobnu razmjenu između unutarnjih savjetodavnih skupina. Kao priznato tijelo na međunarodnoj razini, Međunarodna organizacija rada (ILO) trebala bi sudjelovati u praćenju provedbe konvencijâ ILO-a u sporazumima o slobodnoj trgovini.

1.5.

Veliki problemi često se javljaju na samom početku. EGSO naglašava da je važno zajamčiti obvezivanje na poštovanje temeljnih međunarodnih konvencija ili obvezujućih i provedivih planova djelovanja u okviru samog poglavlja o trgovini i održivom razvoju prije ratifikacije, s jasnim rokovima za njihovu ratifikaciju. Prvi slučaj izvršavanja povezan s trgovinom i održivim razvojem u okviru postojećeg modela potvrdio je nedostatke nejasne terminologije.

1.6.

Sve tri dimenzije trgovine i održivog razvoja međusobno su isprepletene i ne mogu se rješavati odvojeno. EGSO pozdravlja aktivnu ulogu poduzeća u nastojanjima da se zajamči održivost trgovine te smatra da imaju pozitivnu ulogu u promicanju mogućnosti za djelovanje u području klime, na primjer za industriju čiste tehnologije, uz poseban naglasak na MSP-ovima. Poglavlja o trgovini i održivom razvoju moraju se dublje povezati s Tripartitnom deklaracijom ILO-a o načelima koja se odnose na multinacionalna društva i socijalnu politiku, uz promicanje ratifikacije njegovih konvencija, kao i sa Smjernicama za multinacionalna poduzeća Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD), posebno u lancu opskrbe.

1.7.

Za stvarnu promjenu na terenu potrebno je izaći iz okvira klasičnih poglavlja o trgovini i održivom razvoju i razmotriti velik utjecaj dodatnih instrumenata politike. EGSO poziva na uvjetnu dodjelu ugovora o javnoj nabavi poduzećima iz zemalja koje poštuju temeljne standarde ILO-a i Pariški sporazum. Također poziva na ambiciozno zakonodavstvo EU-a o obvezi postupanja s dužnom pažnjom kao još jednu ključnu prateću mjeru. Strani ulagači morali bi poštovati obveze postupanja s dužnom pažnjom prije nego što ostvare korist od međunarodnog ugovora o ulaganju. Mjere bi trebalo dopuniti djelovanjem usmjerenim protiv pranja novca, poreznog kriminala i izbjegavanja plaćanja poreza, kao i mjerama usmjerenim na borbu protiv korupcije, kako bi se ostvarila održiva trgovina.

1.8.

Održivi razvoj mora odražavati i poticati kretanja, pri čemu standardi rada i zaštite okoliša moraju imati jednaku veliku važnost u njegovu programu. Zeleni plan, inicijative za kružno gospodarstvo i mehanizam za prilagodbu ugljika na granicama, kao i bioraznolikost, nadopunjuju odgovarajuće teme povezane s trgovinom i održivim razvojem. Kako bi se utvrdile konkretne obveze, potrebno je operacionalizirati obveze u području zaštite okoliša i pretočiti ih u međunarodne standarde.

1.9.

Ne postoji čarobno rješenje za provedbu, ali je za početak potrebno ojačati stvarnu provedivost. EGSO već dugo poziva na poboljšani mehanizam povjerenstva stručnjaka, s mogućnošću izricanja novčanih kazni ili sankcija, kao i na aktivnu ulogu unutarnjih savjetodavnih skupina u njegovoj aktivaciji. Sporazum o trgovini i suradnji između EU-a i Ujedinjene Kraljevine mogao bi poslužiti kao predložak ako se ravnopravni uvjeti i održivost stave u prvi plan u korist poduzeća i radnika.

1.10.

Trgovinski partneri EU-a iznose inovativna razmišljanja o novim trgovinskim instrumentima koja nadilaze uobičajene okvire. EU bi trebao pristupiti rješavanju sporova povezanih s radom na inovativan način i razmotriti mogućnost suspenzije povlaštenih carina za poduzeća koja krše dogovorene međunarodne standarde. Kako bi se ostvarila progresivna gospodarska veza, EGSO podržava postupno smanjenje carina za provedbu obveza povezanih s trgovinom i održivim razvojem od strane partnerskih zemalja, uz mogućnost povlačenja u slučaju kršenjâ.

1.11.

Održivost nije moguća bez civilnog društva. Uspostava unutarnjih savjetodavnih skupina nije bila cilj sama po sebi. Da bi se te skupine shvatilo ozbiljno, potrebne su im informacije, resursi i pristup kako bi mogle savjetovati stranke o primjeni i provedbi, a potreban im je i snažniji institucionalizirani okvir. Uz unutarnje savjetodavne skupine, EGSO poziva na ponovnu uspostavu stručne skupine za sporazume o slobodnoj trgovini.

1.12.

EGSO je jedan od najgorljivijih zagovornika unutarnjih savjetodavnih skupina i nastavit će podržavati njihov rad. Rasprave o jačanju unutarnjih savjetodavnih skupina nedavno su se intenzivirale i EGSO potiče Europsku komisiju (EK) i ostale dionike (1) da u suradnji s tim skupinama porade na unaprjeđenju njihova sastava, organizacije njihova rada, njihovog područja djelovanja i uloge u provedbenim mehanizmima, kao i njihovih institucionalnih kanala, što se detaljno iznosi u 5. poglavlju ovog mišljenja.

2.   Uvod

2.1.

Aktivna trgovinska politika mora istinski poticati održivi razvoj i donositi korist poduzećima, radnicima, potrošačima i građanima općenito, pod uvjetom da stvara nove tržišne prilike i pristojna radna mjesta te uspostavlja ravnopravne uvjete. Ujedno sa sobom nosi inherentne rizike koji se mogu djelotvorno ublažiti samo uključivom trgovinskom politikom u okviru koje civilno društvo, dionici i šira javnost mogu izražavati zabrinutost.

2.2.

EGSO već dugo poziva na to da održivost bude jedan od pokretača trgovinske politike, s obzirom na ključnu ulogu koju trgovina mora imati u postizanju UN-ovih ciljeva održivog razvoja. Ovogodišnjom novom trgovinskom strategijom EU-a postavlja se okvir za budućnost. EGSO je preporuke o trgovinskim aspektima iznio u zasebnom mišljenju (2), pozdravljajući naglasak koji se u strategiji stavlja na održivost i pozivajući na ambiciozno jačanje poglavljâ o trgovini i održivom razvoju i na njihovu stvarnu provedivost.

2.3.

Nadovezujući se na prethodni rad EGSO-a, u ovom mišljenju daje se procjena trenutačnog pristupa sa stanovišta civilnog društva kao doprinos aktualnoj reviziji trgovine i održivog razvoja. Ono se temelji na inovativnom načinu razmišljanja o trgovini s ciljem ostvarivanja vrijednosti održivog razvoja EU-a: poglavljâ o trgovini i održivom razvoju za buduće generacije.

3.   Trgovina i održivi razvoj: trgovinski program EU-a utemeljen na vrijednostima

3.1.

Sustavnim integriranjem poglavljâ o trgovini i održivom razvoju u svoje sporazume o slobodnoj trgovini EU ističe svoju predanost „trgovinskom programu utemeljenom na vrijednostima” kojim se istodobno potiče gospodarski, socijalni i ekološki razvoj. Rješavanje problema neusklađenosti i bolja provedba obveza povezanih s trgovinom i održivim razvojem ključni su za postizanje visokih standarda u području rada i održivosti s pomoću trgovinskih alata.

3.2.

Od svojih početaka u Sporazumu o slobodnoj trgovini između EU-a i Južne Koreje iz 2011., poglavlja o trgovini i održivom razvoju dosljedno su se razvijala u svim sporazumima EU-a o slobodnoj trgovini nakon toga. Njihov mehanizam za rješavanje sporova temelji se samo na savjetovanju, a unutarnje savjetodavne skupine obavljaju ulogu institucionaliziranog praćenja od strane civilnog društva. Sadržavaju obveze poštovanja multilateralnih sporazuma o radu i okolišu te sprečavanja stranaka da ublaže ili smanje razine zaštite radnika i okoliša kako bi privukle trgovinu i ulaganja. Kao bilateralni forumi za dijalog i suradnju, također mogu poslužiti kao platforme za unaprjeđenje multilateralnog programa za održivu trgovinu.

3.3.

Iako je EU poduzeo mjere da održivost postavi u središte svojih trgovinskih ambicija, trenutačnim se pregovorima to ne ostvaruje. Preispitivanjem trgovine i održivog razvoja mora je se oživjeti i povećati njezinu učinkovitost kroz razmišljanje izvan uobičajenih okvira, uz odmak od statusa neslužbenog dokumenta, primjenu i na sporazume o kojima se trenutačno pregovara i uključivanje u revidirane pregovaračke mandate kao sastavnog dijela trgovinske strategije EU-a.

4.   Akcijski plan u 15 točaka – evaluacija

4.1.

Europski parlament, EGSO i velika skupina dionika sudjelovali su u sve opsežnijoj javnoj raspravi o djelotvornosti EU-ova pristupa trgovini i održivom razvoju, koja je prekinuta kad je Komisija početkom 2018. pokrenula akcijski plan u 15 točaka. Tim je planom u četiri glavna odjeljka postavljen ograničen i razdijeljen okvir za razvoj trgovine i održivog razvoja u proteklim godinama, koji u nastavku ocjenjujemo kroz njegova ostvarenja i nedostatke.

Zajednički rad

4.2.

Partnerstvo s državama članicama i Europskim parlamentom: Stručna skupina Komisije za trgovinu i održivi razvoj ojačala je vezu s državama članicama, no zbog njezine same strukture pritom dolazi do gubitka važnog stručnog znanja i informacija. Njezin rad zaslužuje bolju komunikaciju o rezultatima i preporukama te zahtijeva jaču i redovitu povezanost s unutarnjim savjetodavnim skupinama i EGSO-om. Angažman Glavne uprave za trgovinu mora se proširiti na vodeće odjele u državama članicama u području trgovine i održivog razvoja, po mogućnosti uključivanjem drugih mjerodavnih glavnih uprava kao što su GU EMPL i GU CLIMA za njihove vlastite mreže, te surađivati s međunarodnim organizacijama u okviru tog tijeka informacija i povratnih informacija. Izvješćivanje EP-a o relevantnim pitanjima u području trgovine i održivog razvoja trebalo bi uključivati unutarnje savjetodavne skupine na ravnopravnoj osnovi i ne smije biti zatvoreno za javnost. EP mora imati ulogu u praćenju i provedbi trgovine i održivog razvoja te biti u potpunosti obaviješten o aktivnostima i uključen u odluke Pododbora za trgovinu i održivi razvoj i drugih mjerodavnih zajedničkih upravljačkih tijela. To je posebno važno u kontekstu mehanizma za ostvarenje ravnopravnih uvjeta iz Sporazuma o trgovini i suradnji između EU-a i Ujedinjene Kraljevine.

4.3.

Suradnja s međunarodnim organizacijama: EGSO zagovara proaktivniji i sustavniji pristup te poziva na sudjelovanje međunarodnih tijela kao što je ILO čak i fazi pregovora, kao i tijekom cijele provedbe sporazuma o slobodnoj trgovini, uključujući sve faze planova djelovanja. Slučaj ratifikacije od strane Vijetnama pokazuje da bi ILO mogao imati ključnu ulogu prije provedbe te u njezinoj ranoj fazi. Obveza snažnije suradnje između Komisije, ILO-a i EGSO-a neophodna je za oblikovanje tehničke pomoći ILO-a i za projekte izgradnje kapaciteta u partnerskim zemljama. Djelovanje mora ići ruku pod ruku sa snažnijom integracijom ILO-a s ulogom unutarnjih savjetodavnih skupina koja se tiče praćenja, a EGSO, a možda i predsjedništva unutarnjih savjetodavnih skupina, mogli bi sudjelovati na godišnjim sastancima na visokoj razini koje održava GU EMPL. Pristup u pogledu multilateralnih sporazuma o zaštiti okoliša čini se nedovoljno istraženim i mogao bi se proširiti na druge mjerodavne međunarodne organizacije kao što je OECD te, uz sve veću važnost financiranja ciljeva održivog razvoja, na Svjetsku banku i Međunarodni monetarni fond.

Davanje uloge u provedbi civilnom društvu, uključujući socijalne partnere

4.4.

Olakšavanje uloge civilnog društva u praćenju, uključujući socijalne partnere: EGSO pozdravlja projekt Instrumenta EU-a za partnerstvo kojim se financira sudjelovanje pojedinih članova unutarnjih savjetodavnih skupina EU-a na sastancima i kojim se štiti politička neovisnost unutarnjih savjetodavnih skupina. Poziva Europsku komisiju da obnovi financiranje i da na osmišljavanju navedenog instrumenta surađuje s unutarnjim savjetodavnim skupinama. Preporučuje veću fleksibilnost u budućoj logističkoj i tehničkoj potpori. Videokonferencije bi mogle nadopuniti fizičke sastanke, ali ih ne mogu zamijeniti. Budućim financiranjem trebalo bi omogućiti godišnje sastanke na kojima bi se okupili svi članovi unutarnjih savjetodavnih skupina kako bi raspravljali o horizontalnim pitanjima povezanim s trgovinom i održivim razvojem. Osim osiguravanja financijskih sredstava, potrebno je svladati strukturne i organizacijske izazove kako bi se položaj unutarnjih savjetodavnih skupina u potpunosti ojačao, o čemu se govori u poglavlju 5.

4.5.

Proširenje područja primjene za civilno društvo, uključujući socijalne partnere, na cijeli sporazum o slobodnoj trgovini: EGSO već dugo i odlučno preporučuje da bi se s unutarnjim savjetodavnim skupinama trebalo savjetovati o svim aspektima trgovinskih sporazuma EU-a, pri čemu bi poseban naglasak trebao biti na provedbi trgovine i održivog razvoja, kao i na utjecaju trgovine na održivi razvoj u širem smislu. To novo područje primjene bit će podvrgnuto prvom testu u Sporazumu o trgovini i suradnji između EU-a i Ujedinjene Kraljevine. EGSO predlaže da se trenutačno područje djelovanja unutarnjih savjetodavnih skupina proširi u svim postojećim sporazumima o slobodnoj trgovini primjenom revidiranih tekstova sporazuma ili usklađenih praksi u okviru poslovnika unutarnjih savjetodavnih skupina.

4.6.

Poduzimanje mjera u vezi s odgovornim poslovnim ponašanjem: EGSO pozdravlja aktivnu ulogu poduzeća u nastojanjima da se zajamči održivost trgovine, kao i opredijeljenost Komisije za promicanje odgovornog poslovnog ponašanja. Međutim, izražava žaljenje zbog toga što ni EGSO ni mjerodavne unutarnje savjetodavne skupine nisu bile uključene u nadzor projekata s OECD-om i ILO-om. Komisija bi trebala izraditi pokazatelje za procjenu konkretnih rezultata projekata, a ne samo podizanje razine osviještenosti, te u lance opskrbe uključiti usmjerenije i temeljitije preispitivanje.

Ostvarivanje rezultata

4.7.

Prioriteti za pojedine zemlje: EGSO se slaže sa strateškim i usmjerenijim pristupom. Međutim, među partnerskim zemljama postoje velike razlike, čak i u okviru regionalnog sporazuma kao što je sporazum EU-a sa Srednjom Amerikom. Pri određivanju i evaluaciji prioriteta obvezno je proaktivno savjetovanje s civilnim društvom, a posebno sudjelovanje unutarnjih savjetodavnih skupina, u različitim fazama procesa. Geografske jedinice u Glavnoj upravi za trgovinu i delegacije EU-a trebale bi biti više u kontaktu s unutarnjim savjetodavnim skupinama kako bi prikupile njihove doprinose i pružile sustavne povratne informacije. Za to je potrebno provoditi redovitu ocjenu Komisijina napretka ili nazadovanja u ostvarivanju tih prioriteta.

4.8.

Odlučna provedba: Iz spora s Korejom o pitanjima rada mogu se izvući važne pouke. Kao prvo, Komisija mora brže i proaktivnije aktivirati postupke za rješavanje sporova povezanih s trgovinom i održivim razvojem te mora dati aktivnu ulogu unutarnjim savjetodavnim skupinama. Kao drugo, važno je u povjerenstvima imati stručnjake za međunarodno radno pravo. Isto je tako važno savjetovati se s ILO-om o njegovoj sudskoj praksi i obvezujućem tumačenju. Kao treće, u izvješću stručnog povjerenstva potvrđuje se da su potrebni obvezujući planovi djelovanja s mogućnošću sankcija i jasnim rokovima za ratifikaciju konvencija ILO-a. Nejasnom terminologijom „stalni i trajni napori” strankama je ostavljeno previše manevarskog prostora. Iako je Koreja ratificirala tri od četiri konvencije ILO-a koje su nedostajale (Konvencija o zabrani prisilnog rada br. 105 nije ratificirana), ostaje pitanje provode li se odredbe konvencija br. 29., 87. i 98. u potpunosti korejskim izmjenama zakonodavstva. Slučaj je tako i dalje otvoren i EGSO ponovno ističe svoj poziv na poduzimanje daljnjih mjera. Međutim, problemi s usklađenošću ne postoje samo u partnerskim zemljama. EGSO sa zabrinutošću primjećuje kako se čini da nedostaju instrumenti za strogu provedbu u EU-u i njegovim državama članicama.

4.9.

Poticanje rane ratifikacije ključnih međunarodnih sporazuma: EGSO podržava ratifikaciju temeljnih međunarodnih konvencija prije zaključenja i potpisivanja sporazuma o slobodnoj trgovini radi ostvarenja maksimalnog pregovaračkog i diplomatskog utjecaja. U najnovijem slučaju Vijetnama ti su pozitivni učinci došli do izražaja, budući da je ta zemlja ratificirala Konvenciju ILO-a br. 98. i br. 105. Međutim, nema napretka u ratifikaciji Konvencije br. 87. EGSO stoga naglašava da je važno zajamčiti obvezivanje na poštovanje temeljnih međunarodnih sporazuma ili obvezujućih i provedivih planova djelovanja prije ratifikacije u okviru samog poglavlja o trgovini i održivom razvoju, s jasnim rokovima za njihovu ratifikaciju.

4.10.

Preispitivanje djelotvornosti provedbe trgovine i održivog razvoja: EGSO se slaže da je potrebno redovito provoditi preispitivanja i ocjenjivanja djelotvornosti provedbe trgovine i održivog razvoja. Međutim, izražava žaljenje zbog male vidljivosti rada unutarnjih savjetodavnih skupina i zanemarivanja njihovih preporuka u tim postupcima, posebno u godišnjim izvješćima o provedbi. Buduća izvješća trebala bi bolje odražavati programe rada unutarnjih savjetodavnih skupina i zajedničke izjave s partnerskim unutarnjim savjetodavnim skupinama. EGSO posebno žali zbog toga što do danas nije ostvaren napredak u postizanju stvarne provedivosti postojećih poglavlja o trgovini i održivom razvoju. Kad je riječ o Sveobuhvatnom gospodarskom i trgovinskom sporazumu s Kanadom (CETA), EGSO i unutarnje savjetodavne skupine EU-a i Kanade u više su navrata pozivali na postizanje čvrstog napretka u ranom preispitivanju, na što su se stranke obvezale u Zajedničkom instrumentu za tumačenje, čija je svrha postići bolju stvarnu provedivost odredaba o radu i okolišu. U taj postupak preispitivanja trebalo bi aktivno uključiti unutarnje savjetodavne skupine obiju stranaka.

4.11.

Priručnik za provedbu: EGSO pozdravlja izradu priručnikâ za provedbu čija je svrha pomoći partnerima u sporazumima o slobodnoj trgovini da bolje razumiju obveze u području trgovine i održivog razvoja i pružiti im smjernice za njihovu provedbu. Kad je riječ o pitanjima rada, socijalne partnere treba smatrati ključnim partnerima na terenu. Formalne usporedive baze podataka moraju sezati mnogo dalje od napretka u pogledu teksta sporazuma i usmjeriti se na stvarnu razinu provedbe odredaba o trgovini i održivom razvoju.

4.12.

Povećanje resursa: EU bi dio svojih resursa dodijeljenih za Pomoć za trgovinu trebao usmjeriti u potporu sudjelovanju unutarnjih savjetodavnih skupina i organizacija civilnog društva iz trećih zemalja te izgradnji njihovih kapaciteta za nastojanja u području održive trgovine i ulaganja.

4.13.

Djelovanje u području klime: Ako trgovina nije pokretač klimatske politike, trebala bi imati ulogu u omogućavanju globalnog klimatskog programa, uz pozitivnu ulogu poduzeća u promicanju mogućnosti za industriju čiste tehnologije, s posebnim naglaskom na MSP-ovima. Uvođenje Pariškog sporazuma kao „ključnog elementa” za sve buduće sveobuhvatne trgovinske sporazume, odnosno suspendiranje u slučaju neispunjavanja obveza, pozitivan je korak koji bi trebalo proširiti i na temeljne i ažurirane konvencije ILO-a.

4.14.

Trgovina i rad: EGSO pozdravlja proširenje opsega pitanja rada koja su obuhvaćena poglavljima o trgovini i održivom razvoju te potiče daljnja ažuriranja obveza. Poglavlja o trgovini i održivom razvoju moraju se čvršće povezati s Deklaracijom ILO-a o načelima koja se odnose na multinacionalna društva i socijalnu politiku te sa Smjernicama OECD-a za multinacionalna poduzeća. Komisija bi trebala promicati ratifikaciju konvencija ILO-a uključenih u Deklaraciju o načelima koja se odnose na multinacionalna društva. Naprednim zakonodavstvom EU-a, posebno održivim korporativnim upravljanjem i obveznom dužnom pažnjom, trebao bi se osigurati kontinuirani kontekst za daljnji razvoj poglavlja o trgovini i održivom razvoju. Međutim, kako bi se ostvario napredak na terenu, te se obveze moraju proaktivnije provoditi i njihova se provedivost mora poboljšati.

Transparentnost i komunikacija

4.15.

Veća transparentnost i bolja komunikacija: EGSO se pridružuje svim institucijama i dionicima u isticanju važnosti transparentnosti i komunikacije. Objavljivanje opsežnih zapisnika korisna je početna točka za angažman civilnog društva. Sastanci u okviru Komisijina dijaloga s civilnim društvom važan su kanal, ali je daljnje aktivnosti na temelju tih sastanaka potrebno poboljšati uspostavom čvršće strukture. EGSO stoga preporučuje da različiti komunikacijski kanali – s EP-om, državama članicama i civilnim društvom – više ne budu razdvojeni, već da se međusobno jačaju.

4.16.

Vremenski ograničen odgovor na podneske o trgovini i održivom razvoju: EGSO pozdravlja pokretanje sustava za pritužbe 2020. uvođenjem jedinstvene ulazne točke, a posebno namjenskog odjela pod vodstvom glavnog službenika za nadzor provedbe trgovinskih pravila koji se bavi isključivo pritužbama u području trgovine i održivog razvoja. Još je prerano za ocjenu djelotvornosti, no EGSO očekuje da će se pri kontinuiranom oblikovanju tog mehanizma uključiti i slijediti preporuke civilnog društva.

5.   Trgovina i održivi razvoj nove generacije

5.1.

Od donošenja akcijskog plana 2018. svijet trgovine se promijenio, a promijenila se i rasprava o trgovini i održivom razvoju. Zeleni plan postao je sveobuhvatni cilj politike i za trgovinski program EU-a. Institucijski akteri poput EP-a i država članica sve više pozivaju na ambicioznu reformu trgovine i održivog razvoja. Pandemija bolesti COVID-19 poremetila je trgovinske tokove na dosad nezabilježen način, razotkrivši velike probleme u globalnim lancima opskrbe i vrijednosti koji su često povezani s nepoštovanjem obveza u području trgovine i održivog razvoja. Prvi slučaj rješavanja spora povezanog s trgovinom i održivim razvojem podvrgnuo je trenutačni sustav institucijskom testu. Novi glavni službenik za nadzor provedbe trgovinskih pravila postavio je velika očekivanja, uključujući veću usredotočenost, resurse i nove zakonodavne instrumente za bolju primjenu i provedbu obveza povezanih s trgovinom i održivim razvojem. Za to su vrijeme trgovinski partneri EU-a poput Kanade i SAD-a donijeli snažne provedbene instrumente u vlastitim sporazumima o slobodnoj trgovini ili su poput Novog Zelanda iznijeli ambiciozne prijedloge u trgovinskim pregovorima s EU-om, čime se jamči da trgovina odgovara svima.

5.2.

U raspravi o trgovini i održivom razvoju ne radi se samo o vrijednostima, već o pitanju opstanka na europskoj i svjetskoj razini. EGSO zagovara holistički pristup i podupire nastojanja EU-a da se program održivosti podigne na multilateralnu razinu. Usto poziva na sklapanje strateških saveza s ključnim trgovinskim partnerima u vezi s prioritetnim pitanjima kao što su izmještanje emisija ugljika ili dužna pažnja. Ponavlja da EU mora predvoditi ambicioznu reformu Svjetske trgovinske organizacije (WTO) i razbiti tabue poput onih koji se odnose na socijalne aspekte trgovine. EGSO pozdravlja prijedlog SAD-a da se u okviru tekućih pregovora WTO-a o subvencijama za ribarstvo počne rješavati globalni problem prisilnog rada na ribarskim plovilima kao primjer pozitivne promjene u razmišljanju (3).

5.3.

EGSO kontinuirano poziva na integraciju snažnijih poglavlja o trgovini i održivom razvoju, smatrajući da akcijski plan u 15 točaka ne ostvaruje rezultate. Isto tako, u reviziji trgovinske politike za 2021. razmatraju se daljnje mjere za djelotvornu primjenu i provedbu poglavlja o trgovini i održivom razvoju, uključujući, među ostalim, „mogućnost sankcija za neusklađenost”.

5.4.

Stekli smo dovoljno iskustva i izvukli dovoljno pouka da možemo preispitati trenutačni pristup. EGSO predlaže da se uvede nov način razmišljanja, sastavljen od inicijativa kojima će se omogućiti potpuno ispunjenje pravno obvezujućih obveza iz poglavlja o trgovini i održivom razvoju. Ta rasprava treba standarde zaštite okoliša i rada postaviti na podjednako visoku razinu programa primjene i provođenja.

Instrumenti politike koji osiguravaju dodatni utjecaj na provedbu trgovine i održivog razvoja

5.5.

Francuska i Nizozemska objavile su u svibnju 2020. neslužbeni dokument u kojem pozivaju EU da poboljša svoju analizu „socioekonomskih aspekata trgovinskih učinaka te da poveća ambicioznost u pogledu povezanosti trgovine i održivog razvoja u svim dimenzijama” (4) u skladu s europskim zelenim planom. EGSO pozdravlja pristup trgovinskim učincima koji je više analitički i snažno podupire preporuku da se uvedu poticaji za djelotvornu provedbu obveza u pogledu trgovine i održivog razvoja u vidu postupnog smanjenja carina, uključujući mogućnost povlačenja određenih tarifnih stavki u slučaju kasnijeg kršenja, kao i pojašnjenje uvjeta koje zemlje moraju ispuniti za ta smanjenja.

5.6.

EGSO nadalje poziva na to da se prateće mjere koje će dovesti do stvarnih promjena na terenu potraže izvan okvira klasičnog paketa instrumenata za trgovinu. EU bi trebao donijeti ambicioznu direktivu o obvezi postupanja s dužnom pažnjom kojom će se priznati odgovornost na temelju postojećih standarda i kojom će se postaviti jasan i siguran pravni okvir za europska poduzeća i poduzeća iz trećih zemalja koja posluju u EU-u. EGSO snažno zagovara ugradnju obveza postupanja s dužnom pažnjom u trgovinske sporazume u vezi s globalnim lancima opskrbe i vrijednosti kojima će se voditi odluke uprava usmjerene na gospodarski, ekološki i socijalno održiva poduzeća (5).

5.7.

Komisija se u cilju promicanja svojeg programa održivog razvoja mora pozabaviti i poglavljima i područjima koja nisu obuhvaćena tradicionalnim poglavljima o trgovini i održivom razvoju, poput ulaganja, uspostave veza i sinergija. Od stranih ulagača trebalo bi tražiti da ispune obveze postupanja s dužnom pažnjom prije nego što im se omogući da ostvare korist od pokrića međunarodnog sporazuma o ulaganjima. Slično tome, stranke sporazuma o slobodnoj trgovini trebale bi jamčiti da poduzeća s poslovnim nastanom na njihovom području ispunjavaju zahtjeve o dužnoj pažnji (6).

5.8.

Kako bi se ostvarila održiva trgovina, EU mora nužno uvesti odredbe o suradnji stranaka u borbi protiv pranja novca te poreznog kriminala i izbjegavanja plaćanja poreza. Korupcija u jednakoj mjeri ugrožava nastojanja usmjerena na održivi razvoj te je nužno uključiti usporedive visoke standarde za njezino iskorjenjivanje.

5.9.

Dodjela ugovora o javnoj nabavi trebala bi biti uvjetna i ugovori bi se trebali dodjeljivati poduzećima iz zemalja koje poštuju temeljne standarde ILO-a i Pariški sporazum. U sporazumima o slobodnoj trgovini EU-a također se moraju promicati najbolje prakse o načinima uključivanja kriterija za zaštitu okoliša i socijalnih kriterija u javnu nabavu (7).

5.10.

Iako je u području zaštite okoliša u poglavljima o trgovini i održivom razvoju tijekom proteklog desetljeća ostvaren najveći napredak, dva su izazova i dalje prisutna. Kao prvo, klimatske obveze temeljene na Pariškom sporazumu svode se na provedbu određenu na nacionalnoj razini, zbog čega je teško utvrditi kršenja. Kao drugo, utvrđivanje obveza otežano je zbog pomanjkanja međunarodnih standarda za okoliš, npr. standarda za čistoću zraka ili vode. Važno je raditi na operacionalizaciji obveza u pogledu zaštite okoliša kako bi se postavili standardi, među ostalim u vezi s dužnom pažnjom. Bioraznolikost je u svjetlu pandemije bolesti COVID-19 postala iznimno hitno pitanje. Zeleni plan i zakonodavne inicijative EU-a povezane s kružnim gospodarstvom ili mehanizmom za prilagodbu ugljika na granicama (8) postale su važne teme u kontekstu trgovine i održivog razvoja.

5.11.

Širim pregledom otkrivaju se ozbiljna pitanja u sporazumima o slobodnoj trgovini u vezi s održivošću koja se ne mogu riješiti u okviru poglavlja o trgovini i održivom razvoju. Na primjer, poljoprivreda, kao jedan od EU-ovih glavnih pregovaračkih aduta, očito utječe na održivost. EGSO posebno naglašava da sigurnost opskrbe hranom EU-a i održivost moraju biti u središtu analize (9). Kako bi se ostvario učinkovitiji i pravedniji lanac opskrbe hranom, EGSO poziva na neometanu provedbu Direktive o nepoštenim trgovačkim praksama u poljoprivrednom lancu opskrbe i lancu opskrbe hranom.

Jačanje stvarne provedivosti

5.12.

EGSO već dugo poziva na obnovu stručnog povjerenstva, koje bi trebalo moći pokrenuti mehanizam za rješavanje sporova između država, s mogućnošću novčanih kazni ili sankcija te zaštite za oštećenu stranku (10). Unutarnje savjetodavne skupine trebale bi imati aktivnu ulogu u okviru za rješavanje sporova. Tim glavnog službenika za nadzor provedbe trgovinskih pravila trebao bi istraživati slučajeve koje iznese unutarnja savjetodavna skupina te izvješćivati o eventualnim provedbenim djelovanjima i izvješćima stručnog povjerenstva i poduzimati mjere temeljem tih djelovanja i izvješća.

5.13.

EGSO pozdravlja novi pristup u Sporazumu o trgovini i suradnji, kojim se u prvi plan stavljaju ravnopravni uvjeti i održivost te kojim se primjenjuje mehanizam za rješavanje sporova s pristupom pravnim sredstvima za svako kršenje. Tim „hibridnim” modelom kombinira se pristup stručnog povjerenstva s provedivom sastavnicom za stalno nepoštovanje nesmanjivanja postignute razine zaštite ili domaće provedbe odredaba o radu, socijalnim pitanjima, okolišu ili klimi. To uključuje privremenu naknadu štete dogovorenu između stranaka ili jednostranu obustavu obveza od strane stranke koja je podnijela pritužbu u bilo kojem području (npr. trgovinske carine, prava pružanja usluga zračnog prijevoza, pristup ribolovnim vodama) u određenim uvjetima.

5.14.

Provedbu poglavlja o trgovini i održivom razvoju trebalo bi nadopunjavati neovisno tajništvo zaduženo za pitanja rada koje bi rješavalo transnacionalna pitanja povezana s radom u okviru sporazuma o slobodnoj trgovini, uključujući učinke na tržište rada, te pratilo i istraživalo usklađenost njegovog poglavlja o radu. Trebao bi je nadopunjavati i mehanizam za kolektivne pritužbe (11). Kao priznato tijelo na međunarodnoj razini, ILO bi trebao biti uključen u praćenje provedbe konvencija ILO-a u sporazumima o slobodnoj trgovini. Trebalo bi također ojačati i institucionalizirati njegovu ulogu u ispravnom tumačenju instrumenata ILO-a u slučaju spora koji uključuje međunarodne standarde rada. Trebalo bi sustavno uključiti ILO kako bi stručnom povjerenstvu mogao pružiti smjernice o tim pitanjima.

5.15.

EGSO predlaže da se ispitaju inovativni pristupi rješavanju radnih sporova kojima bi se ad hoc međunarodnim povjerenstvima omogućilo određivanje korektivnih mjera poduzeću koje krši dogovorene međunarodne standarde rada. Unutarnje savjetodavne skupine EU-a i Kanade za Sveobuhvatni gospodarski i trgovinski sporazum (CETA) (12) istaknule su primjer mehanizma za brzi odgovor iz sporazuma USMCA (13), koji uključuje sankcije poput suspenzije povlaštenih carina na temelju povećanja razmjera ozbiljnosti i ponavljanja prekršaja. Cilj je i dalje poticati ispravljanje stanja kroz bilateralnu suradnju i dijalog između stranaka kad god je to moguće. Međutim, postojanje posljedica odvraća poduzeća od neispunjavanja obveza.

5.16.

Ocjenom provedbe na temelju uspješnih sudskih postupaka dobiva se tek djelomična slika, posebno jer je sudski postupak uvijek zadnje rješenje. Mogućnost sankcija također pruža „snažan poticaj” za ispunjavanje obveza, bez obzira na to hoće li se ta mogućnost iskoristiti ili ne. U konačnici, sporovi koji nisu završili pred sudom i njihov razvoj otkrivaju zanimljive činjenice koje bi Komisija trebala uzeti u obzir pri provedbi svoje komparativne studije o različitim pristupima različitih zemalja. Samom usporedbom tekstova sporazumâ i njihova razvoja u jezičnom smislu došlo bi se tek do malog broja korisnih spoznaja. Potrebna je i kvalitativna ocjena rezultata provedbe, primjerice, na temelju iskustava civilnog društva u pružanju savjeta tijekom pregovora o tim odredbama i u praćenju njihove provedbe.

Okvir za jačanje sudjelovanja civilnog društva u unutarnjim savjetodavnim skupinama

5.17.

Unutarnje savjetodavne skupine ključno su postignuće sporazumâ o slobodnoj trgovini nove generacije. Međutim, potreban im je snažniji institucionalizirani okvir kako bi mogle uspješno obavljati svoje zadaće u pogledu praćenja, bilo da se radi o trgovini i održivom razvoju ili o sporazumima o slobodnoj trgovini EU-a u cjelini.

5.18.

Neaktivnost ili nereprezentativnost nekih tijela unutarnjih savjetodavnih skupina u partnerskim zemljama, ili čak utjecaj vlade na ta tijela, izazivaju ozbiljne zabrinutosti. Taj problem često nastaje jer u sporazumu nisu definirani postupci za uspostavu, jer stranke imaju slobodu odabrati postojeća tijela i jer neprovođenje obveza ne povlači za sobom posljedice. EGSO je posebno zabrinut zbog mogućnosti da bi brisanje „uravnoteženog” sastava unutarnje savjetodavne skupine u Sporazumu o trgovini i suradnji moglo ozbiljno utjecati na njezin rad.

5.19.

U okviru regionalnih trgovinskih sporazuma, npr. između EU-a i Srednje Amerike ili između EU-a s jedne i Kolumbije, Perua i Ekvadora s druge strane, kao i eventualnog budućeg sporazuma između EU-a i Mercosura, i dalje su prisutne zabrinutosti u pogledu uspostave pojedinačnih unutarnjih savjetodavnih skupina u svakoj partnerskoj zemlji. Strogo „unutarnji” pristup velika je zapreka konstruktivnim odnosima između partnerskih unutarnjih savjetodavnih skupina, kao i njihovim odnosima s ekvivalentnom skupinom EU-a.

5.20.

Poglavljima o trgovini i održivom razvoju stoga je potrebno formirati tijela unutarnjih savjetodavnih skupina s konkretnim zadaćama i jasno definiranom neovisnošću, reprezentativnošću i uravnoteženim sastavom. Stranke moraju odgovarati za njihovu uspostavu i funkcioniranje. Regionalnim sporazumima trebalo bi uspostaviti zajednička regionalna tijela s odgovarajućom potporom tajništva. Delegacije EU-a i EGSO trebali bi pružiti potporu tijekom postupka njihove uspostave i rada, uključujući smjernice i najbolje prakse. EGSO isto tako predlaže da se među unutarnjim savjetodavnim skupinama iz EU-a i izvan EU-a potraže reprezentativne organizacije koje si bolje međusobno odgovaraju, posebno za dionike u sektoru okoliša i u poslovnom sektoru.

5.21.

Kako bi se ojačala suradnja unutarnjih savjetodavnih skupina iz EU-a s njihovim ekvivalentima iz sektora civilnog društva u partnerskim zemljama, nužno je održavati godišnje zajedničke sastanke unutarnjih savjetodavnih skupina, što bi trebalo uključiti u same sporazume o slobodnoj trgovini. EGSO smatra da se uspostavom zajedničkih tijela civilnog društva može ostvariti dodana vrijednost i daje velik doprinos, posebno kad je riječ o pružanju potpore civilnom društvu u partnerskim zemljama. Njegova posebna uloga održava se putem zajedničkih savjetodavnih odbora kao ključnog mjesta za dijalog s civilnim društvom na objema stranama Sporazuma o pridruživanju kao što je sporazum EU-a i Čilea (14).

5.22.

EGSO ima ključnu ulogu u oblikovanju unutarnjih savjetodavnih skupina i jamčenju njihove stvarne operativnosti i tu bi ulogu trebalo ojačati. EGSO je definirao daljnje korake organizacijom prvog sastanka na kojem su se okupili svi članovi trenutačnih 11 unutarnjih savjetodavnih skupina (#AllDAGs) u srpnju 2021. kako bi raspravili o konkretnim mjerama za poboljšanje. Prisutan je u svim unutarnjim savjetodavnim skupinama i ključan je dio njihovih predsjedništava, koja se sastoje od predsjednika i dvaju potpredsjednika koji se biraju između tri skupine i svih članova unutarnje savjetodavne skupine. Suradnjom u okviru zajedničkih predsjedništava unutarnjih savjetodavnih skupina ostvaruju se koristi od stručnih znanja EGSO-a i stručnih znanja izvan EGSO-a u usmjeravanju rada skupine i s tom bi praksom trebalo nastaviti. Članovi EGSO-a koji dolaze iz susjednih država članica EU-a pokazali su se iznimno važnima za rad unutarnjih savjetodavnih skupina za Ukrajinu, Moldovu i Gruziju. Osim uloge svojih članova, EGSO također pomaže unutarnjim savjetodavnim skupinama pružajući im važnu potporu tajništva.

5.23.

Za ostvarenje rezultata ključni su povećana vidljivost i strukturirani institucijski kanali. Predsjedništva unutarnjih savjetodavnih skupina trebala bi imati stalan poziv na sastanke Pododbora za trgovinu i održivi razvoj stranaka, kao i na sastanke EP-ovih skupina za praćenje odgovarajućih sporazuma. Stručna skupina s državama članicama za trgovinu i održivi razvoj i novi glavni službenik za nadzor provedbe trgovinskih pravila trebali bi biti čvrsto povezani s radom unutarnjih savjetodavnih skupina putem struktura za izvješćivanje i razmjenu. To bi trebalo nadopuniti razmjenom informacija s ILO-om o provedbi trgovine i održivog razvoja u vezi s radom te razmjenom informacija s tajništvima multilateralnih sporazuma o zaštiti okoliša u vezi s pitanjima okoliša i klime. Služba EU-a za vanjsko djelovanje i delegacije EU-a u partnerskim zemljama trebale bi redovito održavati brifinge s unutarnjim savjetodavnim skupinama, a u ciljanim zemljama trebale bi imati potporu posebnih atašea za pitanja rada i okoliša.

5.24.

EGSO naglašava da je potrebno jačati suradnju s civilnim društvom, od oblikovanja trgovinskih instrumenata i sporazuma do njihova praćenja. Poziva na ponovnu uspostavu skupine stručnjaka za sporazume o slobodnoj trgovini, koja je imala nenadmašan, prijeko potreban i redovit angažman u vezi s trgovinskim pitanjima. Unutarnje savjetodavne skupine također su bogat, ali neiskorišten izvor znanja o horizontalnim pitanjima u području trgovine i održivog razvoja čiji bi potencijal trebalo u potpunosti iskoristiti.

5.25.

Sve veći izazovi s kojima se suočavaju unutarnje savjetodavne skupine iziskuju sustavna rješenja s odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Same unutarnje savjetodavne skupine trebalo bi više uključiti u povezane odluke.

5.26.

Racionalizacija unutarnjih savjetodavnih skupina nije sama po sebi cilj. Svakim potencijalnim novim pristupom, poput snažnijeg usmjeravanja struktura na pojedinačne teme, mora se jamčiti njihovo učinkovito funkcioniranje radi suočavanja s izazovima u provedbi određenog sporazuma i uključivanja samih unutarnjih savjetodavnih skupina u njegovo oblikovanje. Redoviti sastanci svih članova unutarnjih savjetodavnih skupina EU-a doprinijeli bi pronalaženju zajedničkih rješenja za horizontalna pitanja i pružili bi platformu za razgovor o pragmatičnim i praktičnim načinima prije sljedeće obnove članstva u unutarnjim savjetodavnim skupinama u proljeće 2023.

---

(1)  U studiji koju je izradila Zaklada Friedrich Ebert 2020. godine analiziraju se nedostaci unutarnjih savjetodavnih skupina. Skupina organizacija članica unutarnjih savjetodavnih skupina koju koordinira CNV Internationaal trenutačno sastavlja neslužbeni dokument s preporukama za njihovo jačanje.

(2)  SL C 374, 16.9.2021., str. 73.

(3)  SL C 374, 16.9.2021., str. 73.

(4)  Neslužbeni dokument o trgovini, socijalnim i gospodarskim učincima te održivom razvoju, 2020.

(5)  SL C 429, 11.12.2020., str. 136. i SL C 429, 11.12.2020., str. 197.

(6)  Isto.

(7)  SL C 374, 16.9.2021., str. 73.

(8)  Predstojeće mišljenje NAT/834 o mehanizmu za prilagodbu ugljika na granicama.

(9)  Predstojeće mišljenje NAT/822 „Strateška autonomija te sigurnost i održivost opskrbe hranom”.

(10)  SL C 364, 28.10.2020., str. 53.

(11)  SL C 227, 28.6.2018., str. 27.

(12)  Zajednička izjava unutarnjih savjetodavnih skupina EU-a i Kanade, rujan 2020.

(13)  Sporazum između Sjedinjenih Država, Meksika i Kanade.

(14)  U predstojećem mišljenju REX/536, koje će se usvojiti u proljeće 2022., razmatrat će se okvir za sudjelovanje civilnog društva tijekom cijelog životnog ciklusa trgovinskih i političkih sporazuma.

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Ususret sveobuhvatnoj strategiji za održiv urbani i ruralni razvoj”

(samoinicijativno mišljenje)

(2022/C 105/08)

Izvjestitelj:	Josep PUXEU ROCAMORA
Suizvjestiteljica:	Piroska KÁLLAY

Odluka Plenarne skupštine:	25.3.2021.
Pravna osnova:	pravilo 32. stavak 2. Poslovnika
	Samoinicijativno mišljenje
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za poljoprivredu, ruralni razvoj i okoliš
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	4.10.2021.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	21.10.2021.
Plenarno zasjedanje br.:	564
Rezultat glasanja (za/protiv/suzdržani):	220/0/1

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO je uvjeren da će budućnost Europe ovisiti o našem postupanju prema ruralnim područjima i da je potrebno intenzivirati suradnju s urbanim područjima kako bi se osiguralo da u pravednoj tranziciji prema klimatski neutralnoj, održivoj i prosperitetnoj Europskoj uniji ne bude zapostavljeno nijedno područje ili građanin. To bi bilo u skladu s ciljevima europskog zelenog i socijalnog plana, paketa za oporavak NextGenerationEU, Teritorijalnog programa do 2030., kao i sa 17 ciljeva održivog razvoja.

1.2.

EGSO smatra da bi EU trebao smanjiti razlike među regijama promicanjem politika kojima se osigurava pravedna i održiva tranzicija u svim sferama i jamči dobra kvaliteta života u ruralnim područjima.

1.3.

Imajući u vidu izazove povezane s klimatskim promjenama i pandemijama, EGSO naglašava da je hitno potrebno djelovati odmah i promijeniti paradigmu kako bi se istaknula dodana vrijednost zajedničkog rada i promicanja uzajamnog poštovanja i razumijevanja, i to na korist svih građana.

1.4.

EGSO stoga poziva oblikovatelje politika da razviju i provedu sveobuhvatnu i cjelovitu strategiju EU-a za uravnotežen, usklađen, pravedan i održiv ruralni i urbani razvoj. To se može ostvariti prepoznavanjem uloge lokalnih zajednica, poticanjem tradicionalnih sektora te stvaranjem novih gospodarskih aktivnosti i mogućnosti zapošljavanja u ruralnim područjima, uz istodobno poticanje sinergija s urbanim područjima.

1.5.

EGSO u cilju osiguravanja jednakih uvjeta za ruralne zajednice i urbana područja iznosi sljedeće preporuke: 1. potrebno je izdvojiti odgovarajuća sredstva za ruralne politike i osigurati tehnološku komunikaciju, prometnu infrastrukturu (i to posebice javni prijevoz, koji je apsolutno neophodan za svakodnevni život i rad) te kvalitetne i učinkovite sustave obrazovanja i pružanja zdravstvene skrbi. Ti bi sustavi trebali biti u potpunosti usklađeni s relevantnim gradskim uslugama (eng. equal health); 2. ponuda radnih mjesta, osposobljavanja i stanovanja trebala bi odražavati i iskorištavati prirodne resurse ruralnih područja, uz istodobno stvaranje inovativnih poslovnih prilika; 3. ruralni parlamenti i lokalni razvoj pod vodstvom zajednice (CLLD), kao modeli participativne demokracije, trebali bi imati podršku političkih čelnika i uključivati sve građane iz ruralnih područja, među ostalima socijalne partnere, žene, osobe starije životne dobi, osobe s invaliditetom, manjine te posebno mlade; 4. kulturnu baštinu bi trebalo zaštititi i promicati (1).

1.6.

EGSO u kontekstu ruralnog i urbanog razvoja iznosi sljedeće preporuke: 1. vlade moraju biti transparentne i pravedne u pružanju usluga građanima u svim područjima; 2. organizacije civilnog društva, uključujući inicijativu LEADER i lokalne akcijske grupe, trebale bi razviti lokalna ruralna i urbana partnerstva radi stvaranja gospodarskih, socijalnih i okolišnih prilika te poticati bolje razumijevanje međuovisnosti; 3. model upravljanja vijećâ za prehrambenu politiku mogao bi poslužiti kao nadahnuće za djelotvornu suradnju među svim dionicima na lokalnoj razini. Mogućnosti rada na daljinu, potreba za stambenim objektima u ruralnim područjima i pristup korištenju zemljišta narušeni su novim okolišnim izazovima i pandemijom; 4. treba poticati i podupirati razmjenu dobrih praksi i rizika među regijama; 5. pristup visokokvalitetnom obrazovanju u ruralnim područjima može biti jedan od čimbenika koji doprinosi lokalnom gospodarskom razvoju i može pomoći ruralnim zajednicama da se prilagode okruženju koje se brzo mijenja.

1.7.

Konkretno, EGSO Europskoj komisiji te nacionalnim i regionalnim vladama daje sljedeće preporuke: 1. potrebno je dodatno razviti nedavno usvojenu dugoročnu viziju Komisije za ruralna područja (2) kako bi se osigurala predanost ruralnih i urbanih područja pravednom pristupu. Važno je pokazati dodanu vrijednost koja proizlazi iz suradnje ruralnih i urbanih organizacija, kao što je to slučaj s inicijativom „od polja do stola” i socijalno uključivim zelenim planom; 2. Europska komisija trebala bi na temelju inicijative pametnih sela osnovati skupinu ruralnih i urbanih dionika kako bi se u partnerskim modelima razvile dobre prakse; 3. kako bi se podržao angažman dionika, trebalo bi ulagati u lokalne pilot-projekte i u cijeloj Europi uvesti poticaje, uvjetovanosti i nagrade za progresivne primjere uključivih sporazuma.

1.8.

EGSO se nadalje obvezuje da će surađivati s Europskim parlamentom i Odborom regija istraživanjem, savjetovanjem s organiziranim civilnim društvom i promicanjem Europske povelje o pravima i odgovornostima u ruralnim i urbanim područjima.

1.9.

EGSO će uključiti sveobuhvatnu viziju u svoja buduća mišljenja o teritorijalnim, urbanim i ruralnim politikama. Primjerice, ovo je mišljenje predstavljeno i o njemu se raspravljalo u raznim stručnim skupinama EGSO-a prije njegova usvajanja.

2.   Uvod

2.1.

U skladu s preporukama iz mišljenja EGSO-a „Integrirani pristup ugroženim regijama EU-a”, usvojenog u rujnu 2020. (3), i savjetovanja organiziranog 18. lipnja 2021. (4), EGSO nastoji osmisliti cjelovitu strategiju EU-a za održivi ruralni i urbani razvoj analiziranjem općeg okvira kojim se ruralna politika povezuje sa svim drugim relevantnim politikama, utvrđivanjem izazova i prepreka te isticanjem uloge civilnog društva, poduzeća i lokalnih zajednica u razvoju pristupa „odozdo prema gore”. EGSO će aktivno doprinijeti osiguravanju toga da se ta strategija uzme u obzir pri osmišljavanju politika EU-a.

2.2.

Ključno je djelotvornije upravljati raznolikošću u ruralnim područjima na temelju mogućnosti koje se u svakom od njih nude. Postoje neka ruralna područja koja zbog svoje blizine urbanim područjima mogu imati koristi od „učinka aglomeracije” kroz ruralno-urbanu interakciju, dok druga udaljenija ovise mnogo više o samo jednom sektoru, često o poljoprivredi, šumarstvu, ribarstvu ili rudarstvu, pri čemu je interakcija s gradovima manje vidljiva.

2.3.

Iako su ruralna i urbana područja različite vrste područja s vlastitim posebnim značajkama i nejednakim stupnjem razvoja, stvarnost pokazuje da su međusobno usko povezana. Te međuovisnosti istodobno su sve složenije i dinamičnije te uključuju strukturne i funkcionalne tokove ljudi i kapitalnih dobara, informacija, tehnologije i načina života. Stoga je ključno uspostaviti ravnotežu između ruralnih i urbanih područja, dvaju područja koja su jedno drugom potrebna i koja jedno bez drugog ne bi postojala.

2.4.

Ideal ruralnog načina života kao stanja dobrobiti i kvalitete života građana mora biti cilj kojem se teži, čak i u udaljenim područjima ili područjima u nepovoljnom položaju. U strategiji se mora pronaći formula za postizanje potrebne ravnoteže između tih dvaju aspekata i načina njihova nadopunjavanja kako bi se postigla održivost u budućnosti.

2.5.

Izazovima s kojima se suočavaju ruralna područja (demografske promjene, depopulacija, digitalni jaz, niski prihodi, ograničen pristup određenim uslugama, potreba za boljim izgledima za zapošljavanje ili specifični učinci klimatskih promjena) može se pristupiti samo iz sveobuhvatne i obnovljene lokalizirane perspektive u okviru koje se teži uzajamnom razvojnom odnosu.

2.6.

Taj novi kontekst, koji nadilazi tradicionalnu vezu među ruralnim područjima, usmjerenima na poljoprivredni sektor i izoliranima od urbanog okruženja, zahtijeva da mjere ruralnog razvoja budu utemeljene na višesektorskom i integriranom pristupu u svim regijama, iskorištavajući sinergije i nadopunjujući se s ruralnim, urbanim i prijelaznim područjima.

3.   Izazovi i prijedlozi za djelovanje

3.1.

Tradicionalno gledište, u kojem se ruralna i urbana područja jasno razlikuju, iziskuje nove koncepte, tumačenja i pristupe, a pri definiranju predmetne regije mora se u obzir uzeti lokalna stvarnost.

3.2.

Budući razvoj europskih teritorija trebao bi se temeljiti na komplementarnosti ruralnih i urbanih područja i na koordinaciji relevantnih politika, s krajnjim ciljem postizanja socijalne i ekonomske kohezije i okolišne održivosti tih područja.

3.3.

EGSO smatra da je u strateškim pristupima ruralnom i urbanom razvoju potrebna veća dosljednost kako bi se izbjegla preklapanja i razlike među strategijama (npr. strategija lokalnih akcijskih grupa, strategija integriranog teritorijalnog ulaganja, strategija lokalnog razvoja, strategija regionalnog razvoja) i kako bi se lokalnim akterima olakšala njihova provedba u razvojnim procesima i ulaganjima.

3.4.

Ruralnim i urbanim razvojem mora se upravljati u skladu s načelima utvrđenima u Teritorijalnom programu EU-a do 2030., Povelji iz Leipziga, UN-ovom Programu za gradove, Planu EU-a za gradove, Amsterdamskom paktu, Deklaraciji iz Corka 2.0 o boljem životu u ruralnim područjima i načelima OECD-a o urbanoj i ruralnoj politici, u kojima se razmatraju tematska partnerstva i upravljanje koje dijele urbana i ruralna područja.

3.5.

Gradovi srednje veličine igraju ključnu ulogu u povezivanju urbanih metropolskih područja s ruralnim područjima i stoga zaslužuju posebnu pozornost kako u planiranju uporabe zemljišta tako i u raspodjeli resursa i usluga. Mnogi europski gradovi (uključujući Toulouse u Francuskoj, Manresu u Španjolskoj, Torino u Italiji i Aalborg u Danskoj) već su primijenili vrlo uspješne pristupe. Mreže gradova kao što su ICLEI (5), Eurotowns (6) i Eurocities (7) ključni su akteri u razmjeni iskustava i promicanju najboljih praksi.

3.6.

Interakciju između sela i grada treba uvrstiti u politički program, a političkim čelnicima i oblikovateljima politika pomoći da to shvate i potaknuti ih na promicanje organiziranja na lokalnoj razini.

3.7.

U sklopu istraživanja koja financira EU također treba nastaviti ispitivati oblike promicanja pravednog i održivog ruralnog/urbanog razvoja te revitalizacije gospodarskog razvoja ruralnih područja. Projekte kao što su ROBUST (8), RUBIZMO (9) i LIVERUR (10) treba dodatno razvijati kako bi postali pokretači konkretnih promjena.

3.8.

Za postizanje gospodarske, socijalne i okolišne održivosti tih područja, kako ruralnih tako i urbanih, potrebna je sveobuhvatna politika koja je povezana sa socioekonomskom, kulturnom i etnografskom stvarnošću svakog područja i kojom se promiču suradnja između ruralnih i urbanih područja, suradnja među različitim socijalnim i gospodarskim akterima, kao i odgovarajući mehanizmi upravljanja u suradnji s lokalnim vlastima.

3.9.

Udaljena ruralna područja još su izloženija izazovima s kojima se suočavaju ruralna područja i stoga iziskuju posebne politike i tretman. Pored rješavanja problema koji se odnose na poteškoće u pristupu javnim uslugama, uključujući zdravstvo i obrazovanje, EGSO predlaže osmišljavanje programâ za obnovu lokalnog gospodarskog ekosustava u suradnji sa susjednim naseljima.

3.10.

Mnogi izazovi s kojima se suočavaju ruralna područja nisu obuhvaćeni područjem primjene i sredstvima zajedničke poljoprivredne politike (ZPP), kako je istaknuto u našem nedavnom informativnom izvješću o utjecaju ZPP-a na teritorijalni razvoj ruralnih područja (11), te je stoga potrebno prijeći na integrirani pristup djelovanju i financiranju u raznim politikama koje utječu na ruralna područja. Sredstva ZPP-a za ruralni razvoj trebalo bi nadopuniti sredstvima iz nacionalnih politika.

3.11.

Poljoprivredna, prehrambena i ruralna politika moraju biti u skladu s politikama u području klime i biološke raznolikosti, politikama usmjerenima na smanjenje siromaštva, politikama infrastrukture i prometa, politikama obrazovanja i osposobljavanja, politikama koje se odnose na pružanje osnovnih usluga od općeg interesa (zdravstvo, stanovanje itd.), politikama usmjerenima na razvoj novih aktivnosti koje se temelje na kružnom gospodarstvu i biogospodarstvu, kao i onima u području digitalizacije ili borbe protiv depopulacije.

3.12.

Te politike ujedno moraju biti usklađene i komplementarne s europskim strategijama kao što su zeleni plan (12) i strategija „od polja do stola” (13), a posebno s novom industrijskom strategijom (14) u kojoj se poljoprivredno-prehrambeni sektor definira kao jedan od ključnih strateških ekosustava EU-a, kao i s politikama kojima se jamči sigurnost opskrbe hranom. Isprobavanje novih oblika urbano-ruralne suradnje u kontekstu europskog zelenog plana nije samo preduvjet, već i prilika za pravednu tranziciju i teritorijalno uravnotežen održivi razvoj.

3.13.

Trebalo bi poboljšati upravljanje europskim, nacionalnim i podnacionalnim fondovima i njihovu usklađenost kako bi se bolje pristupilo održivom razvoju učinkovitijim rješavanjem međusektorskih pitanja, pri čemu uvijek treba zadovoljiti potrebe svakog područja.

3.14.

EGSO skreće pozornost na potrebu da se osigura pristup održivom financiranju i razvoj prilagođenih financijskih instrumenata za ruralni i urbani razvoj, uzimajući u obzir strukturu rizika i značajke mješavine ekonomskih modela. Nadalje, u taksonomiji i fiskalnom pristupu ruralnim područjima treba voditi računa o potrebama u pogledu razvoja i ulaganja.

3.15.

Taj integrirani pristup iziskuje koordinaciju među različitim upravama i upravljačkim tijelima, uključujući brojne uprave Europske komisije koje se bave međusektorskim politikama. Ta međusektorska koordinacija podrazumijeva pristup kojim oblikovatelji politika uključuju ruralna pitanja u sve politike kako bi se osiguralo da potrebe ruralnih područja budu uzete u obzir.

3.16.

U kontekstu uspješne koordinacije među upravama trebalo bi uzeti u obzir sljedeće aspekte: i) utvrđivanje točnog opsega intervencije; ii) uspostavljanje jasne vodeće uloge u koordinaciji politika; iii) jačanje sporazuma o suradnji između regija ili općina; iv) promicanje partnerstva između ruralnih i urbanih područja kako bi se iskoristile funkcionalne veze; v) poboljšanje vertikalne koordinacije među razinama vlasti.

3.17.

Izravnu vezu s ruralnim područjima treba održavati putem aktivne uloge regija EU-a, koje imaju ključnu ulogu u osmišljavanju i provedbi politika ruralnog razvoja na lokalnoj razini. Sudjelovanje više dionika i pristup „odozdo prema gore” ključni su elementi za jamčenje održivosti i preuzimanje odgovornosti za ruralne politike na lokalnoj razini. EGSO poziva na to da se u obzir uzme uloga koju mogu imati lokalne akcijske grupe i model lokalnog razvoja kojim upravlja zajednica.

3.18.

EGSO također predlaže da se model upravljanja vijećâ za prehrambenu politiku koristi kao nadahnuće za djelotvornu suradnju među svim dionicima na lokalnoj razini.

3.19.

Potrebno je ostvariti napredak u pogledu lokaliziranih ugovora podržanih politikama djelovanja, koje podrazumijevaju utvrđivanje ciljeva, udruživanje snaga, pružanje lokaliziranih poticaja za javne i privatne obveze, razvijanje mehanizama za međuinstitucijsku i međusektorsku suradnju, stvaranje nove institucionalne strukture za promicanje održivog razvoja, prepoznavanje raznolikosti ruralnih područja i promicanje urbano-ruralnih veza. U tom pogledu poduzeća i organizacije u poljoprivredno-prehrambenom sektoru sada imaju priliku potpisati kodeks postupanja u pogledu odgovornih poslovnih i marketinških praksi (15) koji je Komisija pokrenula u okviru strategije „od polja do stola”.

3.20.

Lokalizirani ugovori trebali bi se temeljiti na pravednosti i poštovanju. U Engleskoj, Walesu i Škotskoj na snazi su ruralni kodeksi ponašanja kako bi se posjetiteljima ruralnih krajeva pomoglo da im pristupe s poštovanjem. To bi moglo prerasti u Europsku povelju prava i odgovornosti (16) za pravedne i održive ruralno-urbane odnose. Navedena bi povelja trebala biti uključena u građansko obrazovanje za sve.

3.21.

EGSO uviđa da ne postoje standardne formule primjenjive na različite regije te da bi se svaka podnacionalna jedinica trebala, poštujući svoju jedinstvenost, raznolikost i multifunkcionalnost upotreba, usredotočiti na i specijalizirati za pronalaženje rješenja koja se temelje na vlastitom potencijalu, potrebama, sposobnostima i težnjama. Upotrebu postojeće infrastrukture i promišljanje o razvoju nove treba razmotriti na globalnoj razini, vodeći pritom računa o trendovima kako bi se ulagalo u odgovarajuća područja.

3.22.

Potreba za poboljšanjem mogućnosti zapošljavanja: i) pandemija COVID-a 19 ubrzala je procese digitalizacije i ozelenjivanja u koje je potrebno uložiti napore da bi se održali; ii) potrebno je stvarati i održavati nove mogućnosti zapošljavanja u ruralnim područjima, uključujući one koje se odnose na pružanje usluga u ruralnim područjima, rad na daljinu, nove tehnologije ili obnovljive izvore energije; iii) jačanjem multifunkcionalnih aspekata poljoprivrede, poticanjem nepoljoprivrednih aktivnosti, osnivanjem poduzeća u sektoru usluga čiste energije i industrijskom sektoru u ruralnim područjima mogu se stvoriti brojne mogućnosti zapošljavanja; iv) promicanje poduzetništva, osiguravanje pravila poštenog tržišnog natjecanja za MSP-ove i obraćanje pozornosti na potrebe mlađih generacija (npr. rad na daljinu); v) osigurati da radna mjesta i trgovine budu u blizini stanovništva. Ruralno-urbana vizija nudi mogućnosti za razvoj kružnog gospodarstva; vi) promicati dostojanstveni rad i poboljšati radne uvjete u ruralnim područjima, a istodobno osigurati da sve uključene strane budu dio tog postupka poboljšanja; vii) povezati potražnju potrošača s regionalnim i ruralnim tržištima stavljanjem na tržište lokalnih proizvoda i oznaka kvalitete; viii) u velikoj mjeri promicati stvaranje kulturnih mogućnosti u ruralnim područjima, uključujući promicanje kulturnih događanja te zaštitu povijesnih i vjerskih građevina ruralnih područja (crkve, dvorci itd.); ix) procesi digitalizacije otvaraju nove mogućnosti koje bi mogle stvoriti očekivanja i biti privlačne građanima, osobito mladima, te dovesti do promjene u trendovima depopulacije i kvalitete života u ruralnim područjima. U tu je svrhu ruralnim područjima potrebna odgovarajuća infrastruktura kako bi se osigurala povezanost. Strategije povezivanja i digitalne platforme nude rješenja za to, dok bi akt o digitalizaciji u ruralnim područjima olakšao razvoj digitalnih tehnologija u poljoprivredi i ruralnim područjima; x) treba podržati održivu poljoprivredu i akvakulturu (17) u ruralnim i prigradskim područjima, zajedno s ekoturizmom, rekreacijskim i obrazovnim aktivnostima u području održivosti, koje bi trebale biti u skladu sa zaštitom biološke raznolikosti kako bi se stanovništvu osigurala kvaliteta života; xi) Kvalitetno i pristupačno obrazovanje u ruralnim područjima, počevši od rane dobi, može pomoći u poboljšanju rezultata u obrazovanju, dok je pristup javnim uslugama, kao što su skrb o djeci i škole, čimbenik koji ovisi o lokaciji i utječe na privlačnost ruralnih područja, među ostalim i za visokokvalificirane radnike.

3.23.

Gospodarski rast i otvaranje radnih mjesta važni su, ali ih treba nadopuniti dostatnim pružanjem kvalitetnih usluga, stanovanja, energije, razonode, obrazovanja i osposobljavanja, cjeloživotnog učenja i kvalitetnih zdravstvenih sustava kako bi se osiguralo da ruralna područja budu ne samo održiva nego i privlačna za život. EU hitno mora razviti temelje održive i uključive ekonomije dobrobiti koja odgovara svima. (18)

3.24.

Konkretno, kontinuirani razvoj cjenovno pristupačnog javnog prijevoza trebao bi biti prioritet za razvoj ruralnih područja, a time i za povezanost s urbanim područjima. Pružanje cjenovno pristupačnih usluga javnog prijevoza apsolutno je nužno za svakodnevni život i zapošljavanje, što je povezano s dostupnošću osnovnih javnih usluga poput škola, ustanova za skrb o djeci, liječnika ili ljekarni te s putovanjem na posao i s posla.

3.25.

Za to su potrebni novi načini pružanja usluga u ruralnim područjima: i) pružanje integriranih usluga (zajednički radni prostor za više različitih službi, suradnja među pružateljima usluga, suradnja među timovima stručnjaka, zajedničko stvaralaštvo javnih i privatnih organizacija te organizacija koje djeluju u zajednici); ii) pristup utemeljen na pružanju alternativnih i fleksibilnijih usluga (mobilne usluge, kojima se usluge isporučuju građanima, modeli radijalnih sustava u sklopu kojih se usluge redovito pružaju sa središnje lokacije, usluge bolje prilagođene lokalnim potrebama); iii) tehnološka i digitalna rješenja, među ostalim u obrazovnom i zdravstvenom sektoru.

3.26.

Sveobuhvatna strategija, kojom se određuju pragovi usluga u raznim područjima, i razmjena usluga među dijelovima tih područja ključni su elementi za osmišljavanje održivih urbanih i ruralnih područja.

3.27.

Treba osmisliti strategiju koja će poboljšanjem usluga u ruralnim područjima i stvaranjem novih mogućnosti zapošljavanja potaknuti naseljavanje stanovništva, ali prije svega osigurati nužnu generacijsku obnovu.

---

(1)  Mišljenje EGSO-a „Doprinos europskih ruralnih područja Godini kulturne baštine 2018. radi osiguravanja održivosti i urbane/ruralne kohezije” (SL C 440, 6.12.2018., str. 22.).

(2)  COM(2021) 345 final.

(3)  SL C 429, 11.12.2020., str. 60.

(4)  Ususret sveobuhvatnoj strategiji za održiv i pravedan ruralni i urbani razvoj | Europski gospodarski i socijalni odbor.

(5)  https://www.iclei.org

(6)  https://www.eurotowns.org

(7)  https://eurocities.eu

(8)  https://rural-urban/eu

(9)  https://rubizmo.eu

(10)  https://liverur.eu/

(11)  https://www.eesc.europa.eu/hr/our-work/opinions-information-reports/information-reports/evaluation-caps-impact-territorial-development-rural-areas-information-report

(12)  Europski zeleni plan | Europska komisija.

(13)  Strategija „od polja do stola”.

(14)  Ažurirana Komunikacija o industrijskoj strategiji (europa.eu).

(15)  Kodeks postupanja (europa.eu).

(16)  The Countryside Code: advice for countryside visitors gov.uk (Ruralni kodeks ponašanja za posjetitelje ruralnih krajeva).

(17)  Vidjeti mišljenje „Strateške smjernice za održivi razvoj akvakulture EU-a” – NAT/816 (SL C 517, 22.12.2021., str. 103.) i „Novi pristup održivom plavom gospodarstvu u EU-u” – NAT/817 (SL C 517, 22.12.2021., str. 108.).

(18)  Mišljenje EGSO-a „Održivo gospodarstvo kakvo trebamo” (SL C 106, 31.3.2020., str. 1.).

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Strateška autonomija te sigurnost i održivost opskrbe hranom”

(samoinicijativno mišljenje)

(2022/C 105/09)

Izvjestitelj:

Klaas Johan OSINGA

Odluka Plenarne skupštine:	25.3.2021.
Pravna osnova:	pravilo 32. stavak 2. Poslovnika
	(samoinicijativno mišljenje)
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za poljoprivredu, ruralni razvoj i okoliš
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	4.10.2021.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	20.10.2021.
Plenarno zasjedanje br.:	564
Rezultat glasanja (za/protiv/suzdržani):	128/0/1

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO predlaže definiciju otvorene strateške autonomije koja se primjenjuje na prehrambene sustave na temelju proizvodnje hrane, radne snage i poštene trgovine uz sveobuhvatni cilj osiguravanja sigurnosti i održivosti opskrbe hranom za sve građane i građanke EU-a putem pravedne, zdrave, održive i otporne opskrbe hranom.

1.2.

Konkretno, prehrambeni sustavi u EU-u trebali bi biti raznolikiji, trebalo bi povećati radnu snagu u poljoprivredi, osobito privlačenjem mladih i osiguravanjem dostojanstvenih radnih uvjeta i primanja, te bi trebalo uskladiti trgovinske politike sa standardima prehrambene održivosti i konkurentnosti EU-a (1).

1.3.

Otvorena strateška autonomija i održivost prehrambenih sustava najbolje se jamče razvojem paketa instrumenata koji uključuje mjere za upravljanje rizikom kako bi se lancima opskrbe hranom pomoglo da se nose s ekstremnim situacijama, a nacionalnim i europskim tijelima da odmah poduzmu mjere.

1.4.

Nedavni događaji prouzročeni COVID-om 19, ekstremni vremenski uvjeti izazvani klimatskim poremećajima i kibernapadi upućuju na potrebu za poboljšanjem otpornosti i održivosti prehrambenih sustava. U okviru strategije „od polja do stola” Europska komisija (EK) razvija krizni plan EU-a za opskrbu hranom i sigurnost opskrbe hranom, kao i povezani mehanizam EU-a za odgovor na prehrambene krize (2). To bi trebalo pridonijeti podizanju svijesti o rizicima i uključivati utvrđivanje, procjenu, mapiranje i praćenje ključnih rizika testiranjem otpornosti na stres ključnih sustava na razini EU-a i država članica i pomoći u provedbi mjera kojima će se riješiti navedeni problemi.

1.5.

EU-u je potreban sustav zahvaljujući kojem bi se spriječilo da se – zbog ovisnosti – izgubi kontrola nad situacijama kao što su prekidi u napajanju strujom i u funkcioniranju mreže ili kibernapadi. Na primjer, grad u kojem treba uvesti zabranu kretanja na nekoliko tjedana, prekid električnog napajanja koji traje nekoliko dana, kibernapad na prehrambeno ili maloprodajno poduzeće.

1.6.

Kako bi se poboljšali mehanizmi za svladavanje poteškoća, potrebno je razviti postojeće prehrambene sustave i istodobno diversificirati prehrambene sustave, uključujući modele poslovanja za prodavaonice na poljoprivrednim gospodarstvima, urbanu poljoprivredu, vertikalnu poljoprivredu i općenito pristup „lokalno za lokalno”. Da bi se to postiglo, poljoprivrednici i uzgajivači moraju više primjenjivati istraživanja i inovacije i trebali bi pomoći u smanjenju rizika od nastanka prehrambeno siromašnih područja i proizvodne specijalizacije (3). Istodobno je potrebno povećati prednosti učinkovitog distribucijskog sustava od poljoprivrednih gospodarstava do prerade te ojačati tržišta.

1.7.

Da bi se osigurali dugoročna proizvodnja dostatnih količina zdrave hrane i održiva sredstva za život, važno je da se prirodni resursi upotrebljavaju na održiv način te da se očuvaju tlo i vodeni resursi, suzbijaju klimatske promjene i gubitak bioraznolikosti te zaštiti dobrobit životinja. EU bi također trebao ojačati lokalnu i regionalnu proizvodnju kako bi se dobro uravnotežena proizvodnja i prerada hrane kombinirale s niskim ugljičnim otiskom.

1.8.

Zajednička poljoprivredna politika (ZPP) igra ključnu gospodarsku, socijalnu i okolišnu ulogu. Ona bi trebala stabilizirati tržišta tijekom kriza i osigurati zaštitni sustav za poljoprivrednike i prerađivače te zaštititi okoliš, radnu snagu, klimu i dobrobit životinja. ZPP ima ulogu u održavanju kapaciteta strateške proizvodnje te sigurnosti hrane i sigurnosti opskrbe hranom.

1.9.

Poljoprivredna gospodarstva, plodna poljoprivredna zemljišta i voda strateška su imovina i mora ih se do određene razine zaštititi u cijelom EU-u jer su okosnica naše otvorene strateške autonomije u opskrbi hranom.

1.10.

EGSO ponavlja svoju preporuku da se ispita mogućnost uspostave europskog vijeća za prehrambenu politiku s više dionika i na više razina (4). U kontekstu otvorene strateške autonomije takvo bi vijeće moglo imati, među ostalim, ulogu praćenja te pomoći u procjeni i predviđanju rizika u lancu opskrbe hranom.

1.11.

EU mora osigurati da granice budu otvorene pod sigurnim uvjetima i da se ne prekida kretanje radne snage i logistika u području proizvodnje i distribucije hrane („zelene trake”), kako unutar EU-a tako i prema trećim zemljama. To iziskuje snažan mehanizam za koordinaciju između država članica, Komisije i trećih zemalja.

2.   Uvod

2.1.

Cilj je ovog samoinicijativnog mišljenja istražiti koncept „otvorene strateške autonomije” za Europu u odnosu na buduću sigurnost i održivost opskrbe hranom te pružiti stajališta i preporuke politika civilnog društva usmjerene na budućnost. Konkretno, u mišljenju se nudi ideja za promišljanje o pitanjima koja proizlaze iz nedavnih događaja kao što su COVID-19, ekstremni vremenski uvjeti, kibernapadi i politička/socijalna napetost.

2.2.

„Otvorenu stratešku autonomiju” treba smatrati prilikom za EU da zajamči sigurnost opskrbe hranom i postavi visoke standarde održivosti opskrbe hranom, posebno u kontekstu europskog zelenog plana i ciljeva održivog razvoja UN-a. Europski izazov održivosti opskrbe hranom treba svladati i na unutarnjoj i na vanjskoj razini, a u ovom će se mišljenju razmotriti i mogući načini zaštite i poboljšanja dostupnosti održive hrane za sve građane i građanke EU-a, posebno u kriznim vremenima.

2.3.

Mišljenje se temelji na brojnim prijedlozima i konkretnim zamislima koje je EGSO već iznio u svojem prethodnom radu (5). Ti se prijedlozi mogu sažeti kako slijedi: — potaknuti sveobuhvatnu prehrambenu politiku u EU-u u cilju promicanja zdrave prehrane iz sustavâ održive opskrbe hranom, povezati poljoprivredu s prehranom i uslugama ekosustava te osigurati lance opskrbe kojima se štiti javno zdravlje u svim dijelovima europskog društva. Takvom politikom, koja se odražava u strategiji Komisije „od polja do stola”, trebala bi se poboljšati usklađenost u područjima politike povezanima s hranom, vratiti vrijednost hrani i promicati dugoročni prijelaz s prehrambenog produktivizma i konzumerizma na građanstvo koje vodi računa o hrani, — ojačati potencijal kratkih lanaca opskrbe hranom, agroekologije i sustava kvalitete proizvoda, — zajamčiti poštene cijene i zabraniti nepoštene trgovačke prakse, — uključiti strategiju „od polja do stola” i strategiju o bioraznolikosti iz zelenog plana kao globalne standarde održivosti u sve buduće trgovinske sporazume EU-a, — osigurati strukturnu uključenost i sudjelovanje civilnog društva i svih dionika u lancu opskrbe hranom, među ostalim putem europskog vijeća za prehrambenu politiku.

2.4.

Naposljetku, cilj je samoinicijativnog mišljenja pružiti vrijedan uvid u tekući rad u području strategije zelenog plana „od polja do stola”, ZPP-a, pregleda trgovinske politike i programa strateških predviđanja te postaviti sigurnost i održivost opskrbe hranom EU-a u središte analize.

2.5.

UN je u rujnu 2021. održao sastanak na vrhu o prehrambenim sustavima čiji je cilj pomoći zemljama da ostvare 17 ciljeva održivog razvoja, posebno cilj održivog razvoja br. 2 „iskorjenjivanje gladi”. EGSO je pružio doprinos toj raspravi (6).

3.   Otvorena strateška autonomija, ključni elementi za prehrambeni sustav

3.1.

EK smatra da je „otvorena strateška autonomija” sposobnost EU-a da neovisno odlučuje te da vodstvom i angažmanom oblikuje svoje okruženje u skladu sa svojim strateškim interesima i vrijednostima. Ona EU-u omogućuje da bude snažniji u gospodarskom i geopolitičkom smislu time što će biti (7): — otvoren za trgovinu i ulaganja koja pomažu da se gospodarstvo EU-a oporavi od kriza te da i dalje bude konkurentno i povezano s ostatkom svijeta, — održiv i odgovoran te preuzeti međunarodno vodstvo u oblikovanju zelenijeg i pravednijeg svijeta, učvrstiti postojeće saveze i surađivati s brojnim partnerima, — odlučan u suzbijanju nepravednih i prisilnih praksi te spreman ostvariti svoja prava i uvijek davati prednost međunarodnoj suradnji u rješavanju problema na svjetskoj razini.

3.2.

„Otvorenu stratešku autonomiju” treba bolje definirati kad je riječ o prehrambenim sustavima. EGSO želi doprinijeti idejama o tome kako se EU može bolje pripremiti za buduće krize. To bi trebao biti dio europskog plana oporavka, na primjer upotrebom sredstava iz instrumenta Next Generation EU.

3.3.

EGSO predlaže definiciju otvorene strateške autonomije koja se temelji na proizvodnji hrane, radnoj snazi i poštenoj trgovini uz sveobuhvatni cilj osiguravanja sigurnosti i održivosti opskrbe hranom za sve građane i građanke EU-a putem pravedne, zdrave, održive i otporne opskrbe hranom.

3.4.   Proizvodnja hrane

3.4.1.

Sigurnosti opskrbe hranom trebalo bi pristupiti iz međunarodne, nacionalne i lokalne perspektive. U gradovima, tzv. poljoprivredno siromašnim područjima, živi 55 % svjetskog stanovništva gdje se proizvodi vrlo malo svježe hrane. UN do 2050. očekuje povećanje tog postotka na 68 %. Predviđanja pokazuju da bi se zbog urbanizacije u kombinaciji sa sveopćim porastom svjetskog stanovništva gradska područja do 2050. mogla povećati za dodatne 2,5 milijarde stanovnika (8). Očekuje se da će se 2050. razina urbanizacije povećati na otprilike 83,7 % (9).

3.4.2.

Na unutarnjem tržištu Europske unije hrana se svakodnevno uglavnom prevozi iz ruralnih područja i prerađivačkih postrojenja u supermarkete u gradskim područjima. Međutim, interes potrošača za lokalne prodavaonice i one na poljoprivrednim gospodarstvima te e-trgovinu povećao se tijekom zabrane kretanja 2020. i 2021.

3.4.3.

Razvoj kratkih lanaca opskrbe doprinosi otpornosti Europe. Lokalni kanali trebali bi biti usklađeni s potrebama stanovništva i posebnostima teritorija i klima. Prerađivački kapaciteti trebali bi biti razvijeniji na lokalnoj razini.

3.4.4.

Diversifikacijom proizvodnje doprinijet će se i povećanju otpornosti EU-a. U strategiji „od polja do stola” predviđeno je povećanje udjela poljoprivrednog zemljišta namijenjenog ekološkom uzgoju, a poljoprivredne parcele, urbana i vertikalna poljoprivreda (10) valjane su opcije koje skraćuju lance opskrbe i postaju sve popularniji. Te bi inicijative trebale biti povezane s drugim oblicima lokalne i regionalne proizvodnje i prerade hrane kako bi se izgradila sigurnosna mreža.

3.4.5.

Mapiranje slabih točaka trebalo bi biti pri vrhu prioriteta programa EU-a. Države članice i EK trebali bi surađivati u otkrivanju nedostataka, smanjenju rasipanja hrane, razvijanju scenarija i koordiniranju ciljanog osposobljavanja i komunikacije.

3.4.6.

Pametno upravljanje zalihama hrane trebalo bi biti dio otvorene strateške autonomije EU-a u području opskrbe hranom. To bi trebalo uključivati redovitu izmjenu zaliha, pri čemu bi osiguravanjem transparentnosti tržišta trebalo izbjegavati špekulaciju trgovaca, što obuhvaća i kupovinu robe i hrane po cijeni nižoj od troška proizvodnje (11), i snažne tržišne reakcije.

3.5.   Radna snaga

3.5.1.

Nedovoljno je mladih koji su osposobljeni i žele se baviti poljoprivredom. Na svakog poljoprivrednika iz EU-a mlađeg od 35 godina 2016. je bilo šest poljoprivrednika starijih od 65 godina (12).

3.5.2.

Osim toga, poljoprivrednici i dalje apsorbiraju nerazmjeran udio štete i gubitaka prouzročenih katastrofama. Njihova sve veća učestalost i jačina, uz sustavnost rizika, živote ljudi okreću naglavačke, uništavaju prihode i ugrožavaju naš cijeli prehrambeni sustav.

3.5.3.

Neophodno je povećati poljoprivrednu radnu snagu u Europi, zaštititi poljoprivredu i plodno poljoprivredno zemljište te osigurati odgovarajuće sustave znanja i inovacija u poljoprivredi (AKIS). Mlade i žene treba poticati da se počnu baviti poljoprivredom i privući ih tako da godinama ostanu zaposleni na poljoprivrednim gospodarstvima.

3.5.4.

Osiguravanje dostojanstvenih radnih uvjeta radnicima iz EU-a i trećih zemalja u poljoprivredi i prehrambenom sektoru i na svim razinama lanca opskrbe preduvjet je za uvođenje održivog i otpornog prehrambenog sustava. Trebalo bi zajamčiti prikladno financiranje, pravedne i više plaće, poštene cijene, subvencije za prilagodbu klimatskim promjenama i prava sezonskih radnika.

3.5.5.

EGSO smatra da bi sveobuhvatna prehrambena politika EU-a trebala donijeti gospodarsku, okolišnu i sociokulturnu održivost. Stoga je nužno osigurati da se strategijom „od polja do stola” temeljito preoblikuje dinamika lanca opskrbe i ostvare trajna poboljšanja u prihodima i uvjetima života poljoprivrednika (13). Postavlja se pitanje hoće li doći do te potrebne temeljite promjene ako se ne uvedu odgovarajući politički i ekonomski poticaji.

3.6.   Trgovina

3.6.1.

Izvoz poljoprivredno-prehrambenih proizvoda iz skupine EU-27 2020. procjenjuje se na 184,3 milijarde EUR, što je povećanje od 1,4 % u odnosu na 2019., dok je uvoz u iznosu od 122,2 milijarde EUR bio 0,5 % veći u odnosu na prethodnu godinu. Suficit u trgovini poljoprivredno-prehrambenim proizvodima iznosio je 2020. 62 milijarde EUR, tj. povećanje od 3 % povećanje u odnosu na 2019. (14). Prema podacima Zajedničkog istraživačkog centra 1 milijarda EUR izvoza poljoprivredno-prehrambenih proizvoda stvara u prosjeku 20 000 radnih mjesta, od kojih je 13 700 u primarnom sektoru. Istodobno je u poljoprivredi 2016. bilo zaposleno oko 4,2 % ukupne radne snage u EU-u (15).

3.6.2.

Ujedinjena Kraljevina, SAD, Kina, Švicarska i Japan bili su najveća poljoprivredno-prehrambena tržišta EU-a koja su preuzimala više od 52 % cjelokupnog izvoza. Ujedinjena Kraljevina, Brazil, SAD, Ukrajina i Kina bili su glavna tržišta s kojih je EU uvozio poljoprivredno-prehrambene proizvode 2020.

3.6.3.

EU ima veliku ulogu u svjetskoj trgovini poljoprivredno-prehrambenih proizvoda i neophodno je da se njegove trgovinske politike usklade s njegovim ciljevima održivosti. U jednom od svojih prethodnih mišljenja (16) EGSO je predložio da svi budući trgovinski sporazumi EU-a uključuju strategiju „od polja do stola” i strategiju o bioraznolikosti iz zelenog plana kao globalne standarde održivosti. Prepoznao je važnost i vrijednost trgovine koja se temelji na pravilima i odvija u ravnopravnim uvjetima, kao i njezin veliki doprinos gospodarskom oporavku nakon pandemije COVID-a 19.

3.6.4.

Kako bi se smanjila ovisnost o poljoprivrednim inputima, EU bi trebao podupirati prakse smanjenih inputa, posebno u pogledu fosilnih goriva i pesticida, i poticati proizvodni kapacitet poljoprivrednih sirovina u Europi.

3.6.5.

Potrebni su inovativni sustavi koji štite i poboljšavaju bazu prirodnih resursa, istodobno promičući učinkovitu proizvodnju (17). Nove tehnologije, roboti i cjepiva važna su sredstva koja treba razvijati.

4.   Upravljanje rizikom i scenarij testiranja otpornosti na stres

4.1.

FAO navodi da su čovječanstvo i sigurnost opskrbe hranom suočeni s nizom novih i nezabilježenih prijetnji, kao što su ekstremni vremenski uvjeti uzrokovani klimatskim poremećajima, bolesti i pandemije. Poljoprivreda se suočava sa širokim rasponom rizika u interakciji s hiperpovezanim svijetom (18).

4.2.

FAO izvješćuje da su tijekom 2020./2021. cijene hrane dosegle najvišu razinu od 2011. (19). Često se navodi da nestabilnost cijena djelomično pokreću špekulacije. UN i OECD navode da je 2020. između 720 i 811 milijuna ljudi bilo izloženo gladi. Gotovo svaka treća osoba na svijetu (2,37 milijarde) nije imala pristup odgovarajućoj hrani tijekom 2020., što je povećanje od 320 milijuna u jednoj godini (20).

4.3.

Pandemija COVID-a 19 pokazala je da se sigurnost opskrbe hranom, čak ni u Europi, ne smije shvaćati olako. Svi akteri i aktivnosti u lancu opskrbe hranom iznimno su povezani. Tijekom pandemije zemlje su uvodile trgovinska ograničenja. Čak i unutar EU-a države članice poduzimale su jednostrane mjere u obliku zatvaranja granica, što je bila prijetnja za prijevoz hrane i sezonske radnike. Zahvaljujući brzim prilagodbama poljoprivrednika i partnera u lancu opskrbe hranom nastavile su se proizvodnja, prerada i distribucija. Komisija je isto tako poduzela mjere za nastavak funkcioniranja unutarnjeg tržišta. Međutim, kriza je brojne poduzetnike pogodila u ekonomskom smislu jer su putovanja, turizam i ugostiteljstvo prekinuti.

4.4.

Kibernapadi kao što su napadi ransomware programima doveli su do stvarnih kriza jer je danas mnogo uređaja spojeno na internet („internet stvari”). Prema podacima medijske agencije AP prosječna isplata počiniteljima kiberkriminaliteta povećala se za 311 % u 2020. na iznos od 310 000 USD. U prosjeku su žrtve ponovno dobile pristup svojim podacima tek nakon 21 dana (21).

4.5.

U travnju 2021. najvećem nizozemskom supermarketu (Albert Heijn) nestalo je određenih proizvoda od sira na nekoliko dana zbog kibernapada na jednog od glavnih dobavljača (22). Nedavno je žrtva napada postao jedan od najvećih prerađivača mesa u svijetu, društvo JBS. Time se povećala zabrinutost za sigurnost nacionalne opskrbe hranom u SAD-u (23). Čini se da poduzeća ne prijavljuju brojne kibernapade kako bi se izbjegle tržišne reakcije kao što su nekontrolirana kupovina potrepština i vrtoglavo povećanje cijena. Poduzeća su također bila izložena znatnim učincima kibernapada čak i kad nisu bila izravna meta tih napada, kao na primjer pri zatvaranju nekoliko stotina trgovina iz grupacije Coop Sverige u Švedskoj u srpnju 2021. nakon napada ransomware programom na američkog dobavljača softvera Kaseya (24).

4.6.

Jednako zabrinjavajuća bila je i blokada Sueskog kanala kontejnerskim plovilom od 200 000 tona početkom travnja 2021. Takvi incidenti otkrivaju osjetljivost globalnih lanaca opskrbe. Ako se ti lanci prekinu na nekoliko dana, potrebno je mnogo vremena da se ponovno nadoknadi propušteno i to može izazvati porast cijena za potrošače i poduzeća.

4.7.

U rujnu je EK objavio svoje Izvješće o strateškim predviđanjima za 2021. usmjereno na otvorenu stratešku autonomiju (25). Komisija smatra da je „osiguravanje održivih i otpornih prehrambenih sustava” jedno od ključnih strateških područja za jačanje globalnog vodstva EU-a. U tom se pogledu spominje potreba za ulaganjem u inovacije kako bi se zaštitili otporni i održivi prehrambeni sustavi (26).

4.8.

Nadalje, tehnički dokument koji je nedavno objavio Zajednički istraživački centar pruža kontekst za preglede pokazatelja otpornosti predstavljene u Izvješću Komisije o strateškim predviđanjima za 2020. (27). To uključuje pokazatelje slabih točaka koji su povezani s pristupom lokalnim uslugama i ovisnosti o uvozu hrane te se time dokazuje geopolitička važnost hrane. Pregled pokazatelja pomaže u mapiranju slabih točaka i razvoju ciljanog testiranja otpornosti na stres. Međutim, riječ je o općem pristupu jer ne postoji jedinstveni pokazatelj, a pregledi pokazatelja otpornosti trenutačno se revidiraju.

4.9.

Potrebno je da se lanci opskrbe prebace s načela „točno na vrijeme” na načelo „za svaki slučaj”. Ovisnost o monopolskim dobavljačima za određenu robu može biti podložna uplitanju neprijateljskih vlada. Tu je ujedno i pitanje opskrbe sirovinama za poljoprivrednike i prerađivače hrane. EGSO stoga poziva na sigurnosni pregled dostupnosti hrane EU-a. To bi trebalo učiniti s pomoću studija scenarija.

4.10.

Testiranje otpornosti na stres trebalo bi poslužiti za otkrivanje slabih točaka. Na primjer, koje su moguće posljedice lokalnih/regionalnih/nacionalnih prekida električne energije i telekomunikacijske mreže koji traju nekoliko dana? To se općenito smatra jednim od najvećih rizika za ključnu infrastrukturu bilo koje države, uključujući opskrbu hranom. Izravni učinci na opskrbu hranom uključuju: prekid električnog napajanja, opskrbe vodom i plinom, gubitak sposobnosti hlađenja i zaleđivanja, gubitak postrojenja za kuhanje, pečenje i preradu/proizvodnju, gubitak grijanja i osvjetljenja, nemogućnost osiguravanja osnovne higijene hrane i nemogućnost nabave goriva za dostavna vozila ili drugu upotrebu u lancu opskrbe. Međutim, neizravni učinci zbog učinaka na drugu ključnu infrastrukturu mogli bi isto tako imati znatne posljedice. Dugotrajni izostanak telekomunikacijskih i podatkovnih usluga bio bi ozbiljan i neposredan izazov za način na koji poduzeća interno komuniciraju te kako komuniciraju s državnim agencijama, dobavljačima i potrošačima kako bi olakšali razmjenu ključnih informacija i izvršavali ponovne narudžbe i plaćanja, među ostalim, putem sustava bankovnog povezivanja.

4.11.

EGSO preporučuje da se taj scenarij dodatno istraži.

5.   Preporuke za daljnje korake

5.1.

Otvorena strateška autonomija kao koncept nudi mogućnosti, ali donosi i rizike. Prosperitet EU-a isto tako ovisi o svjetskoj trgovini i time o jasnim pravilima za trgovinu i utvrđenim mjerama.

5.2.

Kad nastupi, ili se čini da je nastupila nestašica hrane, može doći do paničnog kupovanja, pri čemu se može smanjiti obzir potrošača prema klimi, bioraznolikosti ili dobrobiti životinja. Stoga Europa može postati zelenija samo ako postane otpornija.

5.3.

COVID-19 pokazao je da kad dođe do prekida lanaca opskrbe na dulje razdoblje, nastaje domino efekt u cijelom gospodarstvu. Može biti potrebno nekoliko godina da se sve vrati u normalno stanje.

5.4.

Otvorena strateška autonomija u području opskrbe hranom ne može postojati bez otvorene i pravedne trgovinske politike. Europska unija ne može se vratiti protekcionističkim politikama jer bi time stvorila nove slabe točke i potencijalno prouzročila veliku štetu (28). Na primjer, EU žitaricama opskrbljuje sjevernu Afriku i Bliski istok. Često su međunarodni lanci opskrbe učinkovitiji i raznolikiji, a time i sposobniji za brzu prilagodbu novim šokovima nego oni lokalni.

5.5.

EU bi trebao procijeniti u kojim je slučajevima samodostatnost proizvoda isplativ pristup. Potrošače i širu javnost trebalo bi više informirati o tome kako funkcioniraju lanci opskrbe.

5.6.

EU se u suradnji s UN-om i svojim trgovinskim partnerima mora pozabaviti temeljnim uzrocima nesigurnosti opskrbe hranom i doprinijeti prijeko potrebnoj preobrazbi prehrambenog sustava kako bi poljoprivreda postala otpornija na šokove. Vlade imaju ulogu u pružanju potpore lancima opskrbe kako bi postali održiviji, otporniji i sigurniji.

5.7.

U nedavnom zajedničkom neslužbenom dokumentu Francuska i Nizozemska pozvale su na strože trgovinske uvjete EU-a, među ostalim, na plan EU-a za odgovorno poslovanje. Time bi se trebala osigurati dosljedna i usklađena politika te bi se trebali održati ravnopravni uvjeti za unutarnje tržište EU-a. Akcijski plan EU-a za odgovorno poslovanje trebao bi biti sveobuhvatna strategija za pristup EU-a poticanju pravedne trgovine i odgovorne proizvodnje te upravljanja lancima opskrbe.

5.8.

Španjolska i Nizozemska nedavno su sastavile zajednički neslužbeni dokument o provedbi strateške autonomije uz očuvanje otvorenog gospodarstva. Jedan od zaključaka iz tog dokumenta glasio je da bi „otvorena strateška autonomija” trebala biti jedno od pitanja o kojima se raspravlja na konferenciji o budućnosti Europe.

5.9.

U tom su kontekstu bitni i rasprava EU-a o dužnoj pažnji (29) i kodeksu ponašanja strategije „od polja do stola” (30). U tom pogledu, poduzeća i organizacije u poljoprivredno-prehrambenom sektoru sada imaju priliku potpisati kodeks ponašanja o odgovornim poslovnim i marketinškim praksama koji je EK pokrenuo u sklopu strategije „od polja do stola” (31).

---

(1)  Kako bi sveobuhvatna europska prehrambena politika imala istinsku važnost za europske potrošače, nužno je da hrana proizvedena održivim metodama u EU-u bude konkurentna. To podrazumijeva sposobnost europskog poljoprivredno-prehrambenog sektora da osigurava hranu za potrošače po cijenama koje uključuju dodatne troškove prema kriterijima kao što su održivost, dobrobit životinja, sigurnost hrane i nutritivna vrijednost, ali i poštene prihode za poljoprivrednike, te da se pritom zajamči da velika većina potrošača prednost i dalje daje europskim proizvodima (SL C 129, 11.4.2018., str. 18.; SL C 429, 11.12.2020., str. 268.).

(2)  Krizni plan, EK.

(3)  COVID-19 and the food phenomena (COVID-19 i fenomeni u području prehrane), FAO.

(4)  SL C 129, 11.4.2018., str. 18. i SL C 429, 11.12.2020., str. 268.

(5)  Na primjer: SL C 129, 11.4.2018., str. 18., SL C 190, 5.6.2019., str. 9., SL C 429, 11.12.2020., str. 268., SL C 429, 11.12.2020., str. 66., SL C 440, 6.12.2018., str. 165., mišljenje EGSO-a „Ususret pravednom lancu opskrbe hranom”, NAT/823 (SL C 517, 22.12.2021., str. 38.).

(6)  Doprinos UN-ovom sastanku na vrhu o prehrambenim sustavima 2021., EGSO.

(7)  Pregled trgovinske politike, EK.

(8)  Predviđa se da će do 2050. 68 % svjetskog stanovništva živjeti u gradskim područjima, UN.

(9)  Urbanizacija u Europi, EK; Prognoze UN-a za urbanizaciju u svijetu 2018.

(10)  Vertikalna poljoprivreda, WUR.

(11)  Mišljenje EGSO-a „Ususret pravednom lancu opskrbe hranom”, NAT/823 (SL C 517, 22.12.2021., str. 38.).

(12)  ZPP – Strukturne promjene i generacijska obnova, EK.

(13)  SL C 429, 11.12.2020., str. 268.

(14)  2020 a year of stability for EU agri-food trade (2020. – godina stabilnosti za poljoprivredno-prehrambenu trgovinu EU-a), EK.

(15)  Poljoprivrednici i radna snaga u poljoprivredi – statistički podaci, Eurostat.

(16)  SL C 429, 11.12.2020., str. 66.

(17)  The future of food and agriculture (Budućnost hrane i poljoprivrede), FAO.

(18)  The impact of disasters and crises on agriculture and food security: 2021 (Učinak katastrofa i kriza na poljoprivredu i sigurnost opskrbe hranom: 2021.), FAO.

(19)  FAO Food Price Index (Indeks cijena hrane FAO-a), FAO.

(20)  2021 State of Food Security and Nutrition in the World (Stanje u području sigurnosti opskrbe hranom i prehrane u svijetu 2021.), WFP.

(21)  Cyber attack on US pipeline is linked to criminal gang (Kibernapad na naftovod SAD-a povezan je s kriminalnom skupinom), AP News.

(22)  Kaasschaarste bij Albertu Heijn na hack leverancier (Nestašica sira u Albert Heijnu nakon hakiranja dobavljača), de Volkskrant.

(23)  Hacking American beef: the relentless rise of ransomware (Hakiranje američkog proizvođača govedine: nemilosrdni porast napada ransomware programima), Financial Times.

(24)  NCSC statement on Kaseya incident (Izjava NCSC-a o incidentu u Kaseyi), NCSC.

(25)  Izvješće o strateškim predviđanjima, EK.

(26)  Oblikovanje i osiguravanje otvorene strateške autonomije EU-a do i nakon 2040., JRC.

(27)  Pregledi pokazatelja otpornosti, EK.

(28)  Svi budući trgovinski sporazumi EU-a trebali bi također uključivati strategiju „od polja do stola” i strategiju o bioraznolikosti iz zelenog plana kao globalne standarde održivosti (SL C 429, 11.12.2020., str. 66.).

(29)  Towards a mandatory EU system of due diligence for supply chains (Ususret obveznom sustavu dužne pažnje EU-a za lance opskrbe), Euractiv.

(30)  Code of Conduct for Responsible Business and Marketing Practices (Kodeks ponašanja o odgovornim poslovnim i marketinškim praksama), EK.

(31)  Mišljenje EGSO-a „Usklađivanje strategija i aktivnosti u poslovanju s hranom s ciljevima održivog razvoja za održiv oporavak nakon COVID-a 19” (još nije objavljeno u SL-u).