—

uzimajući u obzir članke 174. i 175., članak 212. stavak 2. i članak 349. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

—

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 2012/2002 od 11. studenoga 2002. o osnivanju Fonda solidarnosti Europske unije (1) (Uredba o „FSEU-u”) i njezine naknadne izmjene od 15. svibnja 2014. i 20. ožujka 2020.,

—

uzimajući u obzir sva izvješća koja je objavio Međuvladin panel o klimatskim promjenama (IPCC), a posebno njegovo izvješće od 31. ožujka 2014. naslovljeno „Klimatske promjene 2014.: Učinci, prilagodba i osjetljivost”,

—

uzimajući u obzir Pariški sporazum potpisan 22. travnja 2016.,

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. siječnja 2013. o Fondu solidarnosti Europske unije, provedbi i primjeni (2),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 1. prosinca 2016. naslovljenu „Fond solidarnosti Europske unije: Procjena” (3),

—

uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 15. svibnja 2019. naslovljen „Ocjena Fonda solidarnosti Europske unije za razdoblje 2002. – 2017. (SWD(2019)0186),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2020/461 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. ožujka 2020. o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 2012/2002 radi pružanja financijske pomoći državama članicama i zemljama koje pregovaraju o pristupanju Uniji ozbiljno pogođenima izvanrednim stanjem velikih razmjera u području javnog zdravlja (4),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. travnja 2020. o usklađenom djelovanju EU-a za suzbijanje pandemije bolesti COVID-19 i njezinih posljedica (5),

—

uzimajući u obzir stajalište Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 25. ožujka 2020. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 2012/2002 radi pružanja financijske pomoći državama članicama i zemljama koje pregovaraju o pristupanju Uniji ozbiljno pogođenima izvanrednim stanjem velikih razmjera u području javnog zdravlja (COM(2020)0114),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Europski zeleni plan” (COM(2019)0640),

—

uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir mišljenje Odbora za proračune,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za regionalni razvoj (A9-0052/2021),

A.

budući da se iz Fonda solidarnosti Europske unije (FSEU), osnovanog Uredbom o FSEU-u nakon velikih poplava koje su pogodile srednju Europu 2002., pruža financijska pomoć državama članicama i zemljama pristupnicama pogođenima prirodnim katastrofama velikih razmjera ili regionalnim prirodnim katastrofama ili javnozdravstvenim krizama; budući da FSEU predstavlja istinsku europsku dodanu vrijednost i materijalizaciju spremnosti da se pokaže solidarnost prema stanovništvu koje živi u regijama EU-a pogođenih takvim katastrofama;

B.

budući da je Europski parlament u svojoj Rezoluciji od 17. travnja 2020. o usklađenom djelovanju EU-a za suzbijanje pandemije bolesti COVID-19 i njezinih posljedica podsjetio da solidarnost među državama članicama nije pitanje izbora već obveza koja proizlazi, između ostalog, iz članaka 2. i 21. Ugovora o Europskoj uniji i koja je stup naših vrijednosti EU-a, kako su utvrđene u članku 3. tog ugovora; budući da u istoj rezoluciji Europski parlament poziva Komisiju da ojača sve komponente upravljanja krizama i mehanizme odgovora na katastrofe;

C.

sa zanimanjem konstatira da je nedavna anketa pokazala da više od dvije trećine građana EU-a smatra da bi Europska unija trebala imati veće ovlasti za suočavanje s neočekivanim krizama kao što je ona izazvana pandemijom bolesti COVID-19, a više od polovice njih smatra da bi EU trebao imati više financijskih sredstava za suočavanje s tim krizama (6); budući da aktualna zdravstvena kriza ima vrlo bitnu ljudsku dimenziju i da bi EU i njegove države članice trebali u tom kontekstu djelovati u duhu solidarnosti;

D.

budući da je dosad pomoć iz FSEU-a bila povezana sa stotinjak prirodnih katastrofa u 23 državama članicama i jednoj zemlji pristupnici u ukupnom iznosu od oko 6,6 milijardi EUR (7);

E.

budući da se tijekom 2017. i 2018. dvije trećine svih zahtjeva za sredstva iz FSEU-a odnosilo na poplave, iako je to razdoblje izvješćivanja također bilo obilježeno velikim olujama, šumskim požarima i potresima;

F.

primjećuje korisnost FSEU-a, koja je istaknuta u evaluaciji Komisije, posebno u pogledu smanjenja opterećenja za sve nacionalne, regionalne i lokalne vlasti u pogledu pružanja potpore za oporavak nakon prirodnih katastrofa velikih razmjera ili regionalnih prirodnih katastrofa ili velikih javnozdravstvenih kriza, u skladu s definicijom iz Uredbe o FSEU-u (kako je izmijenjena);

G.

budući da je regulatorni okvir FSEU-a revidiran 2014. izmjenom Uredbe (EU) br. 661/2014 (8), posebno u cilju pojednostavljenja postupaka, skraćivanja roka za odgovor nakon podnošenja zahtjeva, pojašnjenja kriterija prihvatljivosti za zahtjeve za pomoć u slučaju regionalnih katastrofa, produljenja razdoblja provedbe i uvođenja predujmova, kao što je Parlament zatražio u nekoliko navrata; budući da je izmjenom te uredbe iz ožujka 2020. postignut daljnji napredak, posebno u pogledu povećanja razine predujmova i pojednostavljenja procesa dodjele sredstava FSEU-a;

H.

budući da stopa odobravanja zahtjeva za pomoć u slučaju katastrofa velikih razmjera iznosi 100 %, dok se za zahtjeve za pomoć u slučaju regionalnih katastrofa, najčešće kategorije, ta stopa povećala s 31 % na 85 % nakon revizije Uredbe o FSEU-u iz 2014.;

I.

budući da je unatoč reformi te uredbe iz 2014. koja je doprinijela produljenju roka za pripremu i podnošenje zahtjeva za financijski doprinos iz FSEU-a s 10 na 12 tjedana, znatan dio slučajeva i dalje zahtijeva ažuriranje, što dovodi do kašnjenja u pristupu bespovratnim sredstvima; budući da bi Komisija zbog toga trebala pružiti pojednostavljene smjernice o uvjetima za prijavu, čime bi se smanjilo administrativno opterećenje;

J.

budući da bi se vrijeme potrebno za dodjelu svih bespovratnih sredstava moglo dodatno skratiti kako bi se zadovoljila hitna potreba za solidarnošću EU-a;

K.

budući da pomoć iz FSEU-a pokriva samo obnovu prethodnog stanja infrastrukture u području energetike, vodoopskrbe i otpadnih voda, telekomunikacija, prometa, zdravstva i obrazovanja, ali ne i dodatne troškove koji proizlaze iz obnove energetski i resursno učinkovite infrastrukture, u skladu s europskim zelenim planom, koje bi država korisnica trebala financirati iz vlastitih sredstava i drugih fondova EU-a, kao što su Europski fond za regionalni razvoj (EFRR) i Kohezijski fond;

L.

sa zanimanjem primjećuje da, kao što je pokazala kriza uzrokovana pandemijom bolesti COVID-19, postoji potreba za višom razinom sinergija između instrumenata kohezijske politike i FSEU-a; prima na znanje da je FSEU osnovan kako bi se njime kratkoročno i srednjoročno reagiralo na prirodne katastrofe, dok je kohezijska politika (EFRR i Kohezijski fond) usmjerena na dugoročnije planiranje u pogledu planiranja i ulaganja za civilnu zaštitu i infrastrukturu za sprečavanje rizika i upravljanje njima te mjere otposnosti, čime se doprinosi ciljevima europskog zelenog plana;

M.

pozdravlja prijedlog Komisije o proširenju područja primjene FSEU-a kako bi se obuhvatile velike javnozdravstvene krize te kasnije stupanje na snagu Uredbe (EU) 2020/461;

N.

budući da će se prirodne katastrofe vjerojatno intenzivirati i povećati zbog klimatskih promjena; stoga ističe korisnost mehanizma dinamičke raspodjele proračunskih sredstava uspostavljenog 2014., koji je FSEU-u između ostalog omogućio da pruži doprinos u rekordnom iznosu od 1,2 milijarde EUR nakon potresa u Italiji 2016. i 2017.;

O.

budući da bi, kako je utvrđeno u članku 7. Uredbe o FSEU-u, operacije koje se financiraju iz Fonda trebale biti u skladu s odredbama UFEU-a i instrumentima donesenima na temelju njega, s politikama i mjerama EU-a, posebno u području zaštite okoliša, sprečavanja rizika od prirodnih katastrofa i upravljanja njime, prilagodbe klimatskim promjenama, uključujući, prema potrebi, pristupe utemeljene na ekosustavu;

P.

budući da je u novom višegodišnjem financijskom okviru (VFO) predviđena nova proračunska omotnica nazvana „pričuva za solidarnost i pomoć u nuždi” (SEAR), kojom se objedinjuju FSEU i pričuva za pomoć u nuždi (EAR) i koja je namijenjena, s jedne strane, za odgovor na krizne situacije koje su posljedica katastrofa velikih razmjera u državama članicama ili u državama pristupnicama (FSEU), a s druge strane za posebne hitne potrebe u EU-u ili trećim zemljama, posebno u slučaju humanitarnih kriza (EAR);

Q.

budući da je, kako je navedeno u članku 349. UFEU-a, teška klimatska situacija jedan od trajnih čimbenika koji ozbiljno ometaju razvoj najudaljenijih regija; budući da bi stoga trebalo donijeti posebne mjere kako bi se utvrdili uvjeti za primjenu Ugovorâ, uključujući zajedničke politike;

R.

budući da posebnu pozornost treba posvetiti najudaljenijim regijama, otocima, planinskim regijama, rijetko naseljenim regijama i svim područjima koja su posebno izložena riziku od prirodnih katastrofa;

S.

žali zbog toga što se Uredbom o FSEU-u trenutačno ne omogućuje prekogranično podnošenje zahtjeva za potporu, iako su određena područja koja su posebno osjetljiva na prirodne katastrofe, kao što su planinska područja, koja često nadilaze granice;

9.

10.

11.

12.

13.

14.

15.

16.

17.

18.

19.

20.

21.

22.

23.

24.

25.

26.

27.

28.

29.

30.

31.

32.

33.

34.

35.

36.

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 7. lipnja 2019. o trenutačnom stanju u području zajedničke ribarstvene politike i savjetovanju o ribolovnim mogućnostima za 2020. (COM(2019)0274),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 16. lipnja 2020. naslovljenu „Prema održivijem ribarstvu u Uniji: trenutačno stanje i smjernice za 2021.” (COM(2020)0248),

—

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 43. stavak 2.,

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1380/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o zajedničkoj ribarstvenoj politici (1),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2019/1241 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o očuvanju ribolovnih resursa i zaštiti morskih ekosustava putem tehničkih mjera (2),

—

uzimajući u obzir izvješća Europske agencije za kontrolu ribarstva (EFCA) u kojima se ocjenjuje usklađenost s obvezom iskrcavanja za Sjeverno more (od 2016. do 2017.), sjeverozapadne vode (od 2016. do 2017.) i skušu u Sjevernome moru i sjeverozapadnim vodama (od 2015. do 2017.),

—

uzimajući u obzir izvješća sa sjednice Znanstvenog, tehničkog i gospodarskog odbora za ribarstvo (STECF) (PLEN 20-01, 19-01, 18-01 i 17-01) i njegova izvješća „Procjena godišnjih izvješća država članica o obvezi iskrcavanja (za 2019.)” (Adhoc-20-02), „Praćenje provedbe zajedničke ribarstvene politike” (Adhoc-20-01) i „Procjena zajedničkih preporuka o obvezi iskrcavanja i uredbi o tehničkim mjerama” (STECF-20-04),

—

uzimajući u obzir Direktivu Vijeća (EU) 2017/159 od 19. prosinca 2016. o provedbi Sporazuma o provedbi Konvencije o radu u ribolovu iz 2007. Međunarodne organizacije rada (3),

—

uzimajući u obzir članak pod naslovom „The unintended impact of the European discard ban” („Neželjeni učinak europske zabrane odbacivanja ulova”), objavljen u časopisu Međunarodnog vijeća za istraživanje mora „Journal of Marine Science” (4),

—

uzimajući u obzir studiju „Implementation of the EU fisheries control system by Member States (2014-19)” („Provedba sustava kontrole ribarstva EU-a u državama članicama (2014. – 2019.)”) koju je zatražio Odbor za ribarstvo,

—

uzimajući u obzir studije koje je zatražio Odbor za ribarstvo o obvezi iskrcavanja i vrstama koje ograničavaju ribolov više vrsta i mješoviti ribolov u Sjevernome moru (5), sjeverozapadnim vodama (6) i jugozapadnim vodama (7), te studije o zabrani odbacivanja ulova, obvezi iskrcavanja i najvišem održivom prinosu u zapadnom Sredozemnome moru (8) (9),

—

uzimajući u obzir knjigu „The European Landing Obligation – Reducing discards in complex, multi-species and multi-jurisdictional fisheries” („Europska obveza iskrcavanja – smanjenje odbačenog ulova u složenom ribarstvu, ribarstvu više vrsta i ribarstvu u više područja nadležnosti”) (10) objavljenu 2019.,

—

uzimajući u obzir izvješće „A third assessment of global marine fisheries discards” („Treća procjena odbačenog ulova u globalnom morskom ribarstvu”) koje je 2019. objavila Organizacija za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda (FAO),

—

uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za ribarstvo (A9-0147/2021),

A.

budući da se ciljem 14.4. unutar 14. cilja održivog razvoja Programa Ujedinjenih naroda za održivi razvoj do 2030. potiče međunarodnu zajednicu da djelotvorno regulira izlov, okonča prelov, nezakonit, neprijavljen i nereguliran ribolov i štetne ribolovne prakse te da provede znanstveno utemeljene planove upravljanja do 2020. radi obnove ribljih stokova u najkraćem roku, najmanje do razina koje mogu proizvesti najviši održivi prinos određen njihovim biološkim značajkama;

B.

budući da procijenjena godišnja količina odbačenog ulova u globalnom morskom ribolovu iznosi 9,1 milijuna tona, što predstavlja 10,8 % godišnjeg prosječnog ulova u razdoblju od 2010. do 2014.; budući da su najniže stope odbačenog ulova zabilježene u ribolovu tune i ostalih pelagijskih vrsta, a najviše u ribolovu rakova; budući da je najveća količina odbačenog ulova proizvedena u ribolovu pridnenih riba, a najmanja u ribolovu mekušaca (ne uključujući glavonošce); budući da je godišnja količina odbačenog ulova 1989. godine dosegnula vrhunac od približno 18,8 milijuna tona te je do 2014. postupno smanjena na manje od 10 milijuna tona (11);

C.

budući da je odbacivanje uobičajena ribarska praksa vraćanja neželjenog mrtvog ili živog ulova u more zbog oštećene ribe, nedoraslosti primjerka (ograničenja u pogledu najmanje veličine), razloga utrživosti, nedostatka kvota ili pravila o sastavu ulova; budući da prije uvođenja obveze iskrcavanja nije bilo dopušteno na plovilu držati nedorasle ribe niti ih iskrcati;

D.

budući da se neželjenim i odbačenim ulovima u znatnoj mjeri nerazumno troše prirodni resursi za ljudsku prehranu te da se njima može negativno utjecati i često negativno utječe na održivost iskorištavanja ribljih stokova i morskih ekosustava i financijsku održivost ribarstva; budući da je određena razina neželjenog usputnog ulova i odbacivanja ulova neizbježna, posebno u mješovitom ribolovu;

E.

budući da povijesno visoke razine odbačenog ulova u određenim ribolovnim sektorima EU-a predstavljaju ozbiljan problem za dugoročnu održivost ribarstva EU-a, što dovodi u pitanje vjerodostojnost ribarstvene politike Unije;

F.

budući da je zabrana prakse povećanja vrijednosti ulova (odbacivanje utržive ribe), koja je uvedena u EU-u 2010., loše provedena;

G.

budući da se zajedničkom ribarstvenom politikom (ZRP), kako je reformirana 2013., osigurava smanjenje negativnog utjecaja ribolovnih aktivnosti na morski ekosustav na najmanju moguću mjeru te se posebno: (a) „postupno eliminira odbačene ulove od slučaja do slučaja, uzimajući u obzir najbolji raspoloživi znanstveni savjet izbjegavanjem i smanjivanjem odbačenog ulova do najmanje moguće mjere i postupnim osiguravanjem iskrcavanja ulova reguliranih komercijalnih vrsta” i (b) „ako je potrebno, na najbolji mogući način iskorištava neželjeni ulov, bez stvaranja tržišta za one ulove koji su manji od minimalne referentne veličine potrebne za očuvanje”;

H.

budući da ne postoje pouzdani podatci o odbačenom ulovu ili znanstveni dokazi koji bi upućivali na to da je provedba obveze iskrcavanja uzrokovala znatno smanjenje neželjenog ulova; budući da je njezina loša provedba mogla dovesti do gubitka vidljivosti ulova u nekim ribolovnim sektorima, smanjenja pouzdanosti znanstvenih savjeta i kvalitete podataka;

I.

budući da je sektor ribarstva napredovao prema postizanju cilja najvišeg održivog prinosa; budući da se 99 % iskrcaja u 2020. u Baltičkom moru, Sjevernome moru i Atlantskom oceanu koji su u isključivoj nadležnosti EU-a i za koje su dostupne znanstvene procjene izvršilo u područjima ribarstva kojima se održivo upravlja; budući da je razina biomase u sjeveroistočnom Atlantiku u pogledu potpuno procijenjenih stokova 2018. bila 48 % viša nego 2003.; budući da i dalje postoje znatni izazovi, posebno u Sredozemnom i Crnome moru, gdje se više oko 75 % znanstveno procijenjenih stokova prekomjerno iskorištava;

J.

budući da je u okviru obveze iskrcavanja, koja je postupno uvedena tijekom četiri godine (od 2015. do 2019.), obvezno iskrcati i oduzeti od primjenjivih kvota sav ulov vrsta podložnih ograničenjima ulova i, u Sredozemnome moru, vrsta podložnih pravilu o minimalnim veličinama u vodama EU-a ili u određenim slučajevima plovilima EU-a u međunarodnim vodama te se zabranjuje korištenje nedorasle ribe za izravnu prehranu ljudi;

K.

budući da, prema podacima Znanstvenog, tehničkog i gospodarskog odbora za ribarstvo (12), nisu pružene nikakve informacije o provedbi obveze iskrcavanja u slučaju flota duge plovidbe koje plove izvan voda Unije; budući da je Savjetodavno vijeće za flote duge plovidbe (LDAC) istaknulo da se obveza iskrcavanja u praksi ne primjenjuje na plovila Unije koja plove izvan njezinih voda;

L.

budući da se iskrcana riba manja od minimalne referentne veličine za očuvanje i dalje upotrebljava u proizvodnji ribljeg brašna, hrane za kućne ljubimce ili kao mamac u ribolovu vršama, što stvara nizak ekonomski povrat; budući da su takve alternativne namjene gospodarski izvedive u slučajevima u kojima se proizvodno postrojenje nalazi u blizini iskrcajne luke, no izvedivost opada (ili nestaje) u slučajevima u kojima postoji potreba za logistikom i infrastrukturom za prijevoz ili ulaganjima u nova proizvodna postrojenja (13);

M.

budući da nekoliko država članica ukazuje na činjenicu da je zakonodavstvo potrebno izmijeniti kako bi se ribu manju od minimalne referentne veličine za očuvanje koja podliježe obvezi iskrcavanja moglo upotrebljavati u humanitarne svrhe;

N.

budući da se u okviru obveze iskrcavanja odbacivanje ulova ne zabranjuje na sveobuhvatan način jer se primjenjuje samo na regulirane vrste (ukupni dopušteni ulov i ribolov reguliran naporom za koje je utvrđena minimalna veličina) te uključuje izuzeća za ribu na kojoj su vidljiva oštećenja koja su prouzročili grabežljivci i za visoku stopu preživljavanja te izuzeće do 5 % de minimis u slučajevima u kojima je teško postići povećanja selektivnosti ili kada rukovanje neželjenim ulovom podrazumijeva nerazmjerne troškove; budući da provedba obveze iskrcavanja ovisi i o širokoj primjeni privremenih izuzeća koja zahtijevaju preispitivanje na temelju znanstvene procjene, što donositeljima odluka i ribarskom sektoru oduzima vremena i truda;

O.

budući da se razine odbačenog ulova znatno razlikuju među regijama i vrstama jer je odbačeni ulov minimalan ili jednak nuli u onim vrstama ribolova u kojima sav ulov ili većina ulova ima komercijalnu vrijednost i iskorištava se, kao što je slučaj u malom ili tradicionalnom ribolovu ili u ribolovu za izravnu ljudsku potrošnju;

P.

budući da je u sklopu malog ribolova zaposleno više subjekata i da se upotrebljavaju selektivniji alati, što prouzročuje manju štetu za okoliš te da mali ribolov ima ključnu društvenu i gospodarsku ulogu, kako se naglašava u Izvješću Opće komisije za ribarstvo Sredozemlja (GFCM) iz 2018. o stanju ribarstva u Sredozemlju i Crnome moru;

Q.

budući da odbacivanje ulova u ribarstvu doprinosi hranjenju raznih lešinarskih vrsta od ptičjih do mezopelagijskih i bentičkih zajednica koje su važne u trofičkom ekološkom lancu; budući da se u znanstvenoj literaturi zaključuje da smanjenje odbačenog ulova putem obveze iskrcavanja može utjecati na populacije nekoliko vrsta u nekim područjima, ali to općenito nije vjerojatno;

R.

budući da su „vrste koje ograničavaju ribolov” one vrste ili riblji stokovi za koje određena država članica, određena flota ili određeno plovilo ima manje ribolovnih mogućnosti (kvote) od drugih vrsta; budući da bi potpuno i strogo poštovanje obveze iskrcavanja, posebno u mješovitom ribolovu, podrazumijevalo zabranu te vrste ribolova (vrste koje ograničavaju ribolov) nakon što se iscrpi (ograničena) kvota za određenu vrstu kako bi se izbjegao njezin daljnji ulov; budući da je mogućnost ograničavanja u mješovitom ribolovu i dalje ozbiljan problem te je možda pridonijela slaboj provedbi obveze iskrcavanja i ograničila razmjenu kvota među državama članicama, čime se pogoršalo nedovoljno iskorištavanje ribolovnih mogućnosti;

S.

budući da se selektivnošću neće u potpunosti riješiti problemi u takvom ribolovu jer bi u tehničkom smislu moglo biti teško smanjiti ulov stokova koji ograničavaju ribolov, a da pritom ne dođe do velikih gubitaka drugih utrživih vrsta ulova, što bi tim flotama uzrokovalo znatne ekonomske poteškoće; budući da su nedavno donesene zajedničke zalihe kvota usputnog ulova u svrhu suzbijanja pojave vrsta koje ograničavaju ribolov, pri čemu njihovu učinkovitost još treba procijeniti;

T.

budući da je moguće znatno smanjiti količinu neželjene ribe ulovljene u mrežu i utovarene na plovilo prvenstveno putem mjera prostornog i vremenskog izbjegavanja i tehničke selektivnosti, čime se smanjuju vrijeme rukovanja teretom, potrošnja goriva i potrebe prostora za pohranu;

U.

budući da Znanstveni, tehnički i gospodarski odbor za ribarstvo (STECF) ističe da zajedničke preporuke regionalnih skupina država članica za provedbu obveze iskrcavanja u 2021. sadržavaju relativno malen broj mjera namijenjenih povećanju selektivnosti; budući da opada broj pilot-projekata za ispitivanje selektivnijih alata ili strategija izbjegavanja, u skladu s člankom 14. ZRP-a;

V.

budući da je Vijeće tijekom posljednjih nekoliko godina uklonilo nekoliko vrsta s popisa ukupnog dopuštenog ulova, čime se na njih prestala odnositi obveza iskrcavanja;

W.

budući da obveza iskrcavanja nije cilj sama po sebi, već instrument za postizanje cilja selektivnosti u okviru zajedničke ribarstvene politike;

X.

budući da su nedavno donesene zajedničke zalihe kvota usputnog ulova u svrhu suzbijanja pojave vrsta koje ograničavaju ribolov;

Y.

budući da je odbacivanje neželjenog ulova pojava koja postoji u svim vrstama ribolova u svijetu, a ne problem koji se javlja samo u Europi; budući da je za vode EU-a karakterističan velik udio mješovitog ribolova; budući da je nekoliko trećih zemalja i samoupravnih područja uspostavilo zabrane odbacivanja ulova u različitoj mjeri, uključujući Kanadu, Farske otoke, Norvešku, Island, Čile i Novi Zeland; budući da ostale treće zemlje, kao što su Sjedinjene Američke Države, nisu zabranile odbacivanje ulova, ali da se u njihovu zakonodavstvu u području ribarstva primjenjuju drugi pristupi za smanjenje neželjenog ulova; budući da je zabrana odbacivanja ulova u Norveškoj i na Islandu više puta izmijenjena tijekom 30 godina kako bi se odgovorilo na konkretne probleme; budući da učinak zabrane odbacivanja ulova u Čileu još nije u potpunosti poznat jer se ona tek počinje primjenjivati; budući da je odbačeni ulov i dalje velik problem u upravljanju ribolovom Novog Zelanda;

Z.

budući da načelo relativne stabilnosti, koje je prvi put utvrđeno u Osnovnoj uredbi o ZRP-u iz 1983. i provedeno u Uredbi o TAC-ovima i kvotama iz 1983., utvrđuje ključ za raspodjelu TAC-ova po državi članici prema načelu raspodjele povijesnih ulova (1973. – 1978.), ovisnosti iz Haških preferencija iz 1976. i gubitka nadležnosti (1973. – 1976.);

AA.

budući da je objavljeno gotovo 4 000 znanstvenih radova o odbačenom ulovu, od čega je 3 700 njih povezano s industrijskim ribarstvom, a malo priobalno ribarstvo tema je manje od 200 radova;

AB.

budući da je u slučaju 1950 morskih vrsta unutar različitih skupina došlo do promjena u zemljopisnoj rasprostranjenosti i sezonskim aktivnostima uzrokovanih zagrijavanjem oceana i biokemijskim promjenama u njihovim staništima, primjerice do gubitka kisika, što je dovelo do promjena u sastavu i količinama vrsta te proizvodnji biomase u ekosustavima od ekvatora do polova; budući da promjena rasprostranjenosti ribljih stokova utječe na buduće upravljanje ribarstvenim aktivnostima, a time i na provedbu obveze iskrcavanja;

AC.

budući da je Komisija prije svojeg prijedloga nove osnovne uredbe o ZRP-u u srpnju 2011. provela socioekonomsku procjenu učinka politika za smanjenje odbačenog ulova, ali dosad nije detaljno analizirala njezin društveno-gospodarski učinak ni učinke na sigurnost na plovilu niti pružila odgovore na zabrinutost u pogledu provedbe koju su iznijeli savjetodavna vijeća i države članice;

AD.

budući da je i dalje nepoznato u kojoj je mjeri odbačeni ulov smanjen; budući da čak pet država članica nije pružilo odgovore na upitnik Komisije o provedbi obveze iskrcavanja za 2019., a dvije od njih to nisu učinile u zadnje tri godine;

AE.

budući da razlike u kontroli i provođenju obveze iskrcavanja mogu dovesti do stvaranja neravnopravnih uvjeta unutar država članica i među njima; budući da je u svojim izvješćima u kojima se ocjenjuje usklađenost s obvezom iskrcavanja Europska agencija za kontrolu ribarstva utvrdila da države članice nedovoljno provode tu obvezu te je iznijela preporuke za poboljšanje kontrole;

AF.

budući da Komisija do 31. prosinca 2022. mora podnijeti izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o provedbi ZRP-a, uključujući obvezu iskrcavanja;

1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

9.

10.

11.

12.

13.

14.

15.

16.

17.

18.

19.

20.

21.

22.

23.

24.

25.

26.

27.

—

uzimajući u obzir članak 225. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—

uzimajući u obzir članak 114. UFEU-a,

—

uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima, a posebno njezine članke 7., 8., 11., 16., članak 17. stavak 2. te članke 47. i 52.,

—

uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2019/790 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2019. o autorskom pravu i srodnim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu i izmjeni direktiva 96/9/EZ i 2001/29/EZ (1),

—

uzimajući u obzir Izjavu Komisije o organizatorima sportskih događanja priloženu Zakonodavnoj rezoluciji Europskog parlamenta od 26. ožujka 2019. o prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o autorskim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu (2),

—

uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2019/789 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2019. o utvrđivanju pravila o ostvarivanju autorskog prava i srodnih prava koja se primjenjuju na određene internetske prijenose organizacija za radiodifuziju i reemitiranja televizijskih i radijskih programa te o izmjeni Direktive Vijeća 93/83/EEZ (3),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2017/1128 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2017. o prekograničnoj prenosivosti usluga internetskog sadržaja na unutarnjem tržištu (4),

—

uzimajući u obzir Direktivu 2004/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o provedbi prava intelektualnog vlasništva (5) (Direktiva o provedbi),

—

uzimajući u obzir Direktivu 2000/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2000. o određenim pravnim aspektima usluga informacijskog društva na unutarnjem tržištu, posebno elektroničke trgovine (Direktiva o elektroničkoj trgovini) (6),

—

uzimajući u obzir Direktivu 2001/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2001. o usklađivanju određenih aspekata autorskog i srodnih prava u informacijskom društvu (7),

—

uzimajući u obzir Direktivu 2010/13/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 10. ožujka 2010. o koordinaciji određenih odredaba utvrđenih zakonima i drugim propisima u državama članicama o pružanju audiovizualnih medijskih usluga (Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama) (8),

—

uzimajući u obzir Preporuku Komisije (EU) 2018/334 od 1. ožujka 2018. o mjerama za suzbijanje nezakonitih internetskih sadržaja (9) i Komunikaciju Komisije od 28. rujna 2017. Europskom parlamentu, Vijeću i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru pod naslovom „Suzbijanje nezakonitog sadržaja na internetu: povećanje odgovornosti internetskih platformi” (COM(2017)0555),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 29. studenoga 2017. Europskom parlamentu, Vijeću i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru pod naslovom „Smjernice o određenim aspektima Direktive 2004/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o provedbi prava intelektualnog vlasništva” (COM(2017)0708),

—

uzimajući u obzir Memorandum o razumijevanju od 25. lipnja 2018. o internetskom oglašavanju i pravima intelektualnog vlasništva u kojem je posredovala Europska komisija i Izvješće Komisije o funkcioniranju Memoranduma o razumijevanju o internetskom oglašavanju i pravima intelektualnog vlasništva (SWD(2020)0167),

—

uzimajući u obzir članke 47. i 54. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir mišljenje Odbora za kulturu i obrazovanje,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja (A9-0139/2021),

A.

budući da sport ima ključnu ulogu u društvenom, kulturnom i gospodarskom prosperitetu Unije i promiče zajedničke vrijednosti solidarnosti, raznolikosti i socijalne uključenosti te pritom znatno doprinosi gospodarstvu i društvenom razvoju;

B.

budući da u skladu s člankom 165. UFEU-a Unija doprinosi promicanju pitanja iz domene europskog sporta, vodeći pritom računa o specifičnoj prirodi sporta; budući da bi trebalo uzeti u obzir i doprinos sporta postizanju općih ciljeva Unije kao što su zaštita okoliša, digitalizacija i uključivost te da bi Unija trebala težiti daljnjem razvoju i očuvanju europske dimenzije sporta u digitalnom okružju;

C.

budući da se sportom ujedno promiču i usađuju vrijednosti, kao što su uzajamno poštovanje i razumijevanje, solidarnost, jednakost, uključivost, raznolikost, pravednost, suradnja i građanski angažman, uz istodoban bitan doprinos obrazovnim i kulturnim vrijednostima, te da se sport može smatrati kulturnom i društvenom potrebom; budući da je ključno da te vrijednosti potiču organizatori sportskih događanja, radiotelevizijske kuće, internetski posrednici, nacionalna tijela i drugi dionici u sportskom sektoru; budući da se politikom Unije o sportu moraju podupirati ciljevi profesionalnih i amaterskih sportova te da ona može pomoći u reagiranju na transnacionalne izazove;

D.

budući da sport služi kao usmjerivač integracije; budući da bi dionici u području sporta, općine i sportska zajednica trebali surađivati kako bi se ostvario pomak prema održivijem i uključivijem sportskom sektoru olakšavanjem sudjelovanja u sportskim događanjima za sve članove društva, a posebno za osobe s manje prilika, bez obzira na njihovu dob, spol, invaliditet ili etničko podrijetlo;

E.

budući da je navijačka kultura neizostavan dio sportskog iskustva, a ne samo pozadina za stavljanje proizvoda na tržište;

F.

budući da sektori povezani sa sportom čine 2,12 % BDP-a Unije i da 2,72 % zaposlenih u Uniji radi u tom sektoru; budući da sportski događaji imaju znatan regionalni učinak u smislu sudjelovanja i gospodarstva;

G.

budući da je amaterski sport temelj za sport na profesionalnoj razini jer mali sportski klubovi čine okosnicu europskog amaterskog sporta i uvelike doprinose razvoju mladih sportaša, pri čemu uglavnom djeluju na dobrovoljnoj osnovi; budući da 35 milijuna amatera doprinosi razvoju masovnog sudjelovanja u sportu i širenju sportskih vrijednosti;

H.

budući da je razvoj digitalnog okružja i novih tehnologija svim navijačima olakšao pristup sportskim događanjima koja se emitiraju na svim vrstama uređaja, čime se povećava moguća izloženost nezakonitom sadržaju i broj ljudi koji mogu pristupiti takvim emisijama, te je pružio prilike da sportovi koji se tradicionalno ne emitiraju dobiju na vidljivosti; budući da je, nadalje, potaknuo razvoj novih internetskih poslovnih modela i stvorio nove načine stvaranja prihoda; budući da je istodobno olakšao nezakoniti internetski prijenos sportskih događanja i internetsko piratstvo u Uniji i izvan nje, što je štetno i za profesionalni i za amaterski sport i čime se ugrožavaju organizacija i održivost sportskih događanja kao i financijska stabilnost cijelog sportskog sektora;

I.

budući da je zaštita prava intelektualnog vlasništva temeljno pravo sadržano u Povelji o temeljnim pravima; budući da se značenje i područje primjene temeljnih prava sadržanih u Povelji određuje u skladu s odgovarajućom sudskom praksom Europskog suda za ljudska prava;

J.

budući da je navijačka kultura, izgrađena na slobodi dijeljenja i proživljavanja sportskog iskustva i u stvarnom vremenu i prije ili nakon sportskih događanja uživo, ključni element uloge koju sport ima u europskom društvu;

K.

budući da nezakoniti prijenos sportskih događaja i širenje nezakonitog sadržaja na internetu ne nanose samo znatnu gospodarsku štetu sportskom sektoru, što dovodi do gubitka prihoda od pretplate i oglašavanja, već su štetni i za krajnje korisnike, kao što su navijači i potrošači, zbog, primjerice, izloženosti tih krajnjih korisnika krađi osobnih podataka, zlonamjernom softveru ili drugim oblicima štete povezane s internetom; budući da je nezakonito emitiranje sportskih događanja često dio rastućih aktivnosti kriminalnih organizacija; budući da internetsko piratstvo ne utječe samo na prijenos uživo sportskih događanja dostupan putem pretplatničkih usluga nego i na besplatno emitiranje sportskih događanja;

L.

budući da su pandemija bolesti COVID-19 i ograničenja pristupa sportskim događanjima doveli do pada prodaje ulaznica za sportska događanja te istodobno stvorili prilike za razvoj pretplate na sportske kanale, kao i za povećanje publike emitiranja na internetu i putem televizije, te za nezakonite internetske prijenose sportskih događanja;

M.

budući da, za razliku od ostalih sektora, većina vrijednosti emitiranja sportskih događanja jest u tome što se ona emitiraju uživo, pa se većina te vrijednosti gubi po završetku događanja; budući da je nezakonit internetski prijenos sportskih događanja najštetniji u prvih trideset minuta nakon pojave na internetu; budući da je, slijedom toga i samo u tom kontekstu, potrebno smjesta reagirati kako bi se zaustavilo nezakonito emitiranje sportskih događanja na internetu;

N.

budući da bi djelovanje trebalo usmjeriti na izvor nezakonitih internetskih prijenosa sadržaja, odnosno na omogućitelje nezakonitih internetskih stranica, a ne na pojedinačne korisnike, kao što su navijači i potrošači, koji su nevoljko i nesvjesno uključeni u nezakoniti internetski prijenos;

O.

budući da su se posljednjih godina razvili brojni novi multimedijski kanali za nezakonitu distribuciju sportskih događanja uživo, među kojima se ističe nezakonita uporaba televizije putem internetskog protokola (IPTV) zbog sve većeg obujma;

P.

budući da nezakonito emitiranje cijelog sportskog događanja treba razlikovati od kratkih isječaka koje međusobno dijele navijači, što pripada navijačkoj kulturi, kako bi se, primjerice, istaknuli slučajevi govora mržnje i rasizam; budući da takvo nezakonito emitiranje također treba razlikovati od sadržaja koji se zakonito dijeli uz ograničenja i iznimke predviđene zakonodavstvom o autorskom pravu ili sadržaja koji dijele novinari u svrhu informiranja šire javnosti kako je utvrđeno u Direktivi o audiovizualnim medijskim uslugama; budući da mjere usmjerene na zaštitu prava emitiranja od nezakonite upotrebe i piratstva ne smiju utjecati na slobodu tiska ili mogućnost informativnih medija da informiraju građane;

Q.

budući da su određena velika sportska događanja od općeg javnog interesa i da bi stoga pristup informacijama o njima u stvarnom vremenu trebao biti zajamčen svim građanima i ne bi trebao podlijegati nepotrebnim ili nezakonitim ograničenjima; budući da se to odnosi i na novinare i novinske reportere koji mogu pružati takve informacije u stvarnom vremenu; budući da bi države članice trebale podupirati prijenos velikih sportskih događanja na besplatnim televizijskim kanalima kao oblik popularne kulture koji ima važnu ulogu u životu građana;

R.

budući da postojano raste broj nositelja prava, posrednika i ostalih pružatelja usluga koji razvijaju softverske alate koji mogu identificirati nezakonito emitiranje sportskih događanja uživo s minimalnom marginom pogreške; budući da istodobno pouzdanost obavijesti koje daju ti nositelji prava, posrednici i drugi pružatelji usluga ovisi o točnosti i tehničkoj kvaliteti softverskih alata koje primjenjuju za otkrivanje nezakonitog emitiranja sportskih događanja uživo;

S.

budući da bi te nositelje prava, posrednike i druge pružatelje usluga čiji softverski alati mogu učinkovito i pouzdano identificirati nezakonito emitiranje sportskih događanja uživo trebalo smatrati „certificiranim provjerenim označivačima”; budući da bi se poštovanje standarda kvalitete i točnosti trebalo zahtijevati od svakoga tko želi biti pravno smatran certificiranim provjerenim označivačem; budući da bi certifikat temeljen na zajedničkim zahtjevima Unije bila najpoželjnija opcija za osiguranje koherentnog i djelotvornog priznavanja provjerenih označivača;

T.

budući da bi Unija i države članice trebale promicati istraživanje i inovacije za razvoj poboljšanih softverskih alata za identificiranje i prijavljivanje nezakonitog emitiranja sportskih događanja uživo;

U.

budući da sportska događanja nisu predmet zaštite autorskim pravima u okviru zakonodavstva Unije, ali su kao takva jedinstvena i do te mjere originalna, što ih može pretvoriti u sadržaj koji zaslužuje zaštitu usporedivu sa zaštitom autorskih djela; budući da u pravu Unije ne postoji usklađena zaštita za organizatore sportskih događanja kao takve; budući da je, međutim, zakonodavstvom nekih država članica predviđena posebna zaštita organizatora sportskih događanja, zbog čega dolazi do pravne nesigurnosti i do fragmentacije regulatornog okvira Unije;

V.

budući da je pravom Unije predviđen opći okvir za mehanizme obavješćivanja i djelovanja koji omogućuju uklanjanje ili onemogućivanje pristupa nezakonitim informacijama koje pohranjuju posrednici; budući da su pravom Unije predviđene mjere provedbe u okviru građanskog prava koje sudska ili upravna tijela mogu poduzeti u određenim uvjetima kako bi se spriječile ili zaustavile povrede prava intelektualnog vlasništva;

W.

budući da, međutim, postojeći pravni okvir ne omogućuje poduzimanje hitnih mjera potrebnih za otklanjanje nezakonitog emitiranja sportskih događanja uživo; budući da su neke države članice nadalje donijele pravila o mehanizmima obavješćivanja i djelovanja koja nisu usklađena na razini Unije;

1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

9.

10.

11.

12.

13.

14.

15.

16.

17.

18.

19.

20.

21.

22.

23.

24.

25.

26.

27.

—

uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima(„Povelja”),

—

uzimajući u obzir članke 165., 166. i 167. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—

uzimajući u obzir Zaključke Vijeća od 9. lipnja 2020. o oblikovanju digitalne budućnosti Europe (1),

—

uzimajući u obzir Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 19. rujna 2018. o temi „Digitalni jaz među spolovima” (2),

—

uzimajući u obzir Komisijin Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća od 6. lipnja 2018. o uspostavi programa Digitalna Europa za razdoblje 2021. – 2027. (COM(2018)0434),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 30. rujna 2020. o Akcijskom planu za digitalno obrazovanje 2021. – 2027.: Prilagodba obrazovanja i osposobljavanja digitalnom dobu (COM(2020)0624),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 30. rujna 2020. o uspostavi europskog prostora obrazovanja do 2025. (COM(2020)0625),

—

uzimajući u obzir Izvješće Komisije od 19. veljače 2020. o utjecaju umjetne inteligencije, interneta stvari i robotike na sigurnost i odgovornost (COM(2020)0064),

—

uzimajući u obzir bijelu knjigu Europske komisije od 19. veljače 2020. naslovljenu „Umjetna inteligencija – europski pristup izvrsnosti i povjerenju” (COM(2020)0065),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 19. veljače 2020. naslovljenu „Europska strategija za podatke” (COM(2020)0066),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 25. travnja 2018. naslovljenu „Umjetna inteligencija za Europu” (COM(2018)0237),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 17. siječnja 2018. o akcijskom planu za digitalno obrazovanje (COM(2018)0022),

—

uzimajući u obzir izvješće Stručne skupine Komisije na visokoj razini za umjetnu inteligenciju od 8. travnja 2019. pod nazivom „Etičke smjernice za pouzdanu umjetnu inteligenciju”,

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. veljače 2019. o sveobuhvatnoj europskoj industrijskoj politici o umjetnoj inteligenciji i robotici (3),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. rujna 2018. o jezičnoj ravnopravnosti u digitalnom dobu (4),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. lipnja 2018. o modernizaciji sustava obrazovanja u EU-u (5),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. veljače 2017. s preporukama Komisiji o pravilima građanskog prava o robotici (6),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 1. lipnja 2017. o digitalizaciji europske industrije (7),

—

uzimajući u obzir kratko izvješće svog Resornog odjela za strukturnu i kohezijsku politiku iz svibnja 2020. o upotrebi umjetne inteligencije u kulturnim i kreativnim sektorima,

—

uzimajući u obzir detaljnu analizu svog Resornog odjela za strukturnu i kohezijsku politiku iz svibnja 2020. o upotrebi umjetne inteligencije u audiovizualnom sektoru,

—

uzimajući u obzir studiju svoga Resornog odjela za prava građana i ustavna pitanja iz travnja 2020. o obrazovanju i zapošljavanju žena u znanosti, tehnologiji i digitalnom gospodarstvu, uključujući umjetnu inteligenciju i njezin utjecaj na rodnu ravnopravnost,

—

uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir mišljenja Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove, Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača, Odbora za pravna pitanja i Odbora za prava žena i rodnu ravnopravnost,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za kulturu i obrazovanje (A9-0127/2021),

A.

budući da se tehnologije umjetne inteligencije, koje mogu imati izravan utjecaj na naša društva, brzo razvijaju i sve se više koriste u gotovo svim područjima našeg života, uključujući obrazovanje, kulturu i audiovizualni sektor; budući da će etička umjetna inteligencija vjerojatno pomoći da se poboljša radna produktivnost i ubrza gospodarski rast;

B.

budući da se razvoj, uvođenje i korištenje umjetne inteligencije, uključujući softver, algoritme i podatke koje umjetna inteligencija koristi i proizvodi, trebaju voditi etičkim načelima transparentnosti, objašnjivosti, poštenja i odgovornosti;

C.

budući da javno ulaganje u umjetnu inteligenciju u Uniji znatno zaostaje za drugim vodećim gospodarstvima; budući da će nedovoljno ulaganje u umjetnu inteligenciju vjerojatno imati utjecaj na konkurentnost Unije u svim sektorima;

D.

budući da su integrirani pristup umjetnoj inteligenciji te dostupnost, prikupljanje i tumačenje visokokvalitetnih, pouzdanih, poštenih, transparentnih, pouzdanih, sigurnih i kompatibilnih podataka ključni za razvoj etičke umjetne inteligencije;

E.

budući da se u članku 21. Povelje zabranjuje diskriminacija na cijelom nizu osnova; budući da se brojni oblici diskriminacije ne bi trebali ponavljati pri razvoju, uvođenju i upotrebi sustava umjetne inteligencije;

F.

budući da je rodna ravnopravnost jedno od temeljnih načela Unije utvrđenih u Ugovorima i da se treba odražavati u svim politikama Unije, među ostalim u obrazovanju, kulturi i audiovizualnom sektoru te u razvoju tehnologija kao što je umjetna inteligencija;

G.

budući da nam prošla iskustva, osobito u tehničkim područjima, pokazuju da se razvoj i inovacije često temelje uglavnom na podacima koji se odnose na muškarce te da se potrebe žena ne odražavaju u potpunosti; budući da uklanjanje tih pristranosti zahtijeva veći oprez, tehnička rješenja i postavljanje jasnih zahtjeva u pogledu pravednosti, odgovornosti i transparentnosti;

H.

budući da nepotpuni i netočni skupovi podataka, nedostatak podataka prikazanih po spolu i pogrešni algoritmi mogu narušiti postupak obrade sustava umjetne inteligencije i ugroziti postizanje rodne ravnopravnosti u društvu; budući da su podaci o skupinama u nepovoljnom položaju i intersekcijskim oblicima diskriminacije obično nepotpuni ili čak ne postoje;

I.

budući da se rodne nejednakosti, stereotipi i diskriminacija mogu stvoriti i ponavljati preko jezika i slika koje šire mediji i aplikacije zasnovane na umjetnoj inteligenciji; budući da obrazovanje, kulturni programi i audiovizualni sadržaji imaju znatan utjecaj na oblikovanje ljudskih uvjerenja i vrijednosti te da su oni ključan alat za borbu protiv rodnih stereotipa, smanjivanje digitalnog jaza među spolovima i uspostavljanje čvrstih uzora; budući da etički i regulatorni okvir mora biti uspostavljen prije provedbe automatiziranih rješenja u tim ključnim područjima društva;

J.

budući da znanost i inovacije najranjivijim skupinama, kao što su žene i djevojke koje žive u udaljenim područjima, mogu donijeti prednosti koje će korjenito izmijeniti njihov život; budući da je znanstveno obrazovanje važno za stjecanje vještina, osiguravanje dostojanstvenog rada i osmišljavanje radnih mjesta budućnosti, kao i za razbijanje rodnih stereotipa prema kojima je to područje unaprijed određeno za muškarce; budući da su znanost i znanstveno promišljanje ključni za demokratsku kulturu, koja je pak ključna za unapređenje rodne ravnopravnosti;

K.

budući da je u Uniji jedna od deset žena od svoje 15. godine već pretrpjela neki oblik kibernetičkog nasilja, a kibernetičko uznemiravanje i dalje je razlog za zabrinutost pri razvoju umjetne inteligencije, među ostalim u području obrazovanja; budući da je kibernetičko nasilje često usmjereno na žene prisutne u javnom životu, kao što su aktivistice, političarke i druge javne osobe; budući da umjetna inteligencija i druge nove tehnologije mogu imati važnu ulogu u sprječavanju kibernetičkog nasilja nad ženama i djevojkama te u obrazovanju ljudi;

L.

budući da Unija i njezine države članice imaju osobitu odgovornost da iskorištavaju i promiču tehnologije umjetne inteligencije te povećavaju njihovu dodanu vrijednost, kao i da osiguraju da te tehnologije budu sigurne i da služe dobrobiti i općem interesu Europljana; budući da te tehnologije mogu znatno doprinijeti postizanju zajedničkog cilja, a to je poboljšanje života naših građana i veće blagostanje diljem Unije davanjem doprinosa razvoju boljih strategija i inovacija u brojnim područjima, na primjer u obrazovanju, kulturi i audiovizualnom sektoru;

M.

budući da se umjetna inteligencija uglavnom temelji na softveru otvorenog koda, što znači da se izvorni kodovi mogu pregledavati, mijenjati i poboljšavati;

N.

budući da bi mogle biti potrebne određene prilagodbe postojećih zakonodavnih instrumenata EU-a kako bi se držao korak s digitalnom transformacijom te premostili novi izazovi koje donosi korištenje tehnologija umjetne inteligencije u obrazovanju, kulturi i audiovizualnom sektoru, kao što su zaštita osobnih podataka i privatnosti, borba protiv diskriminacije, promicanje rodne ravnopravnosti, poštovanje prava intelektualnog vlasništva, zaštita okoliša i prava potrošača;

O.

budući da je, kako bi se osigurali ravnopravni uvjeti, audiovizualnom sektoru važno osigurati pristup podacima globalnih platformi i vodećih aktera;

P.

budući da umjetna inteligencija te buduće aplikacije ili izumi do kojih se dođe s pomoću umjetne inteligencije, kao i sva druga tehnologija, mogu imati dvojnu prirodu; budući da umjetna inteligencija i s njom povezane tehnologije izazivaju veliku zabrinutost u pogledu etičnosti i transparentnosti njihova razvoja te njihova uvođenja i korištenja, osobito kad je riječ o prikupljanju, korištenju i distribuciji podataka; budući da se prednosti i rizici tehnologija umjetne inteligencije u obrazovanju, kulturi i audiovizualnom sektoru moraju pažljivo procijeniti te se moraju temeljito i kontinuirano analizirati njihovi učinci na sve aspekte društva, a da se pritom ne dovodi u pitanje njihov potencijal;

Q.

budući da je cilj obrazovanja ostvariti ljudski potencijal, kreativnost i istinske društvene promjene, dok nepravilno korištenje sustava umjetne inteligencije temeljenih na podacima može omesti ljudski i društveni razvoj;

R.

budući da su obrazovanje i prilike za obrazovanje temeljno pravo; budući da razvoj, uvođenje i korištenje tehnologija umjetne inteligencije u sektoru obrazovanja treba klasificirati kao visokorizične te ih podvrgnuti strožim zahtjevima u pogledu sigurnosti, transparentnosti, pravednosti i odgovornosti;

S.

budući da su visokokvalitetna, brza i sigurna široko rasprostranjena povezanost, širokopojasne mreže, mreže visokog kapaciteta, stručnost u informacijskoj tehnologiji, digitalne vještine, digitalna oprema i infrastruktura, kao i društvena prihvaćenost te okvir ciljanih i poticajnih javnih politika neki od preduvjeta za široku i uspješnu primjenu umjetne inteligencije u Uniji; budući da je ravnopravno uvođenje spomenute infrastrukture i opreme u cijeloj Uniji ključno kako bi se premostio kontinuirani digitalni jaz među regijama i građanima Unije;

T.

budući da je rješavanje pitanja rodnog jaza u područjima znanosti, tehnologije, inženjerstva, umjetnosti i matematike nužno kako bi se osigurala ravnopravna i pravedna zastupljenost cijelog društva pri razvoju, uvođenju i korištenju tehnologija umjetne inteligencije, uključujući softver, algoritme i podatke koje te tehnologije koriste i proizvode;

U.

budući da je od presudne važnosti osigurati da svi ljudi u Uniji steknu potrebne vještine od rane dobi kako bi bolje razumjeli sposobnosti i ograničenja umjetne inteligencije, kako bi se bolje pripremili za sve veću prisutnost umjetne inteligencije i s njom povezanih tehnologija u svim aspektima ljudske aktivnosti te u potpunosti iskoristili prilike koje ona nudi; budući da je rasprostranjeno stjecanje digitalnih vještina u svim dijelovima društva u Uniji preduvjet za postizanje pravedne digitalne transformacije korisne svima;

V.

budući da to od država članica zahtijeva ulaganje u digitalno i medijsko obrazovanje, opremanje škola odgovarajućom infrastrukturom i krajnjim uređajima te posvećivanje veće pozornosti poučavanju digitalnih vještina i kompetencija u kurikulumima;

W.

budući da se umjetna inteligencija i s njom povezane tehnologije mogu koristiti za poboljšanje metoda učenja i poučavanja, posebno pružanjem pomoći obrazovnim sustavima pri korištenju pravednih podataka za poboljšanje obrazovne jednakosti i kvalitete, uz promicanje ciljano osmišljenih kurikuluma i boljeg pristupa obrazovanju te unapređivanje i automatizaciju određenih administrativnih zadataka; budući da je potreban ravnopravan i pravedan pristup digitalnim tehnologijama i brzoj povezivosti kako bi upotreba umjetne inteligencije bila od koristi cijelom društvu; budući da je od presudne važnosti pobrinuti se da digitalno obrazovanje bude dostupno svima, uključujući osobe u nepovoljnom položaju i osobe s invaliditetom; budući da ishodi učenja ne ovise o samoj tehnologiji nego o tome kako nastavnici mogu upotrijebiti tehnologiju na pedagoški smislene načine;

X.

budući da umjetna inteligencija ima poseban potencijal da ponudi rješenja za svakodnevne probleme u obrazovnom sektoru, kao što su personalizacija učenja, praćenje poteškoća u učenju i automatizacija sadržaja/znanja specifičnih za određeni predmet, bolje stručno osposobljavanje i podupiranje prelaska na digitalno društvo;

Y.

budući da bi umjetna inteligencija mogla imati praktičnu primjenu u smanjenju administrativnog rada edukatora i obrazovnih ustanova, čime bi se moglo osloboditi vrijeme za njihove osnovne nastavne aktivnosti i aktivnosti učenja;

Z.

budući da nove aplikacije utemeljene na umjetnoj inteligenciji, koje se primjenjuju u obrazovanju, olakšavaju napredak u brojnim područjima kao što su učenje jezika i matematika;

AA.

budući da personalizirano učenje s pomoću umjetne inteligencije može povećati motivaciju učenika i pomoći im da ostvare svoj puni potencijal, ali i pridonijeti smanjenju stope napuštanja školovanja;

AB.

budući da umjetna inteligencija može više pomoći nastavnicima u tome da postanu učinkovitiji tako što će im omogućiti da bolje razumiju metode i stilove učenja svojih učenika te im pomoći da lakše prepoznaju poteškoće u učenju i bolje procijene ostvareni pojedinačni napredak;

AC.

budući da na digitalnom tržištu rada Unije nedostaje gotovo pola milijuna stručnjaka u području velikih količina podataka i analize podataka, što je okosnica razvoja i korištenja kvalitetne i pouzdane umjetne inteligencije;

AD.

budući da primjena umjetne inteligencije u obrazovanju izaziva zabrinutost u pogledu etičke upotrebe podataka, prava učenika, pristupa podacima i zaštite osobnih podataka te stoga nosi rizike u pogledu temeljnih prava, kao što je stvaranje stereotipnih modela profila i ponašanja učenika, koji bi mogli dovesti do diskriminacije ili do rizika od nanošenja štete širenjem loših pedagoških praksi;

AE.

budući da kultura igra središnju ulogu u široko rasprostranjenom korištenju tehnologija umjetne inteligencije i postaje ključna disciplina za kulturnu baštinu zahvaljujući razvoju inovativnih tehnologija i alata i njihovoj učinkovitoj primjeni u odgovaranju na potrebe sektora;

AF.

budući da se tehnologije umjetne inteligencije mogu koristiti za promicanje i zaštitu kulturne baštine, među ostalim korištenjem digitalnih instrumenata radi očuvanja povijesnih lokaliteta i pronalaženjem inovativnih načina još većeg širenja i lakše dostupnosti skupova podataka o kulturnim artefaktima koje posjeduju kulturne institucije širom Unije, a korisnicima omogućuje lakše snalaženje u golemoj količini kulturnog i kreativnog sadržaja; budući da je promicanje standarda i okvira interoperabilnosti u tom pogledu ključno;

AG.

budući da se upotrebom tehnologija umjetne inteligencije za kulturne i kreativne sadržaje, posebno za medijske sadržaje i preporuke o prilagođenim sadržajima, postavljaju pitanja u pogledu zaštite podataka, diskriminacije te kulturne i jezične raznolikosti, riskira stvaranje diskriminirajućih rezultata na temelju pristranih ulaznih podataka te bi se mogla ograničiti raznolikost mišljenja i medijski pluralizam;

AH.

budući da se preporuke o personaliziranom sadržaju utemeljene na umjetnoj inteligenciji često mogu bolje usmjeriti na posebne potrebe pojedinaca, uključujući kulturne i jezične preferencije; budući da umjetna inteligencija može doprinijeti promicanju jezične raznolikosti u Uniji i boljem širenju europskih audiovizualnih djela, posebno automatiziranim titlovanjem i sinkronizacijom audiovizualnog sadržaja na druge jezike; budući da je stoga kreiranje medijskog sadržaja na svim jezicima ključno za potporu kulturnoj i jezičnoj raznolikosti;

AI.

budući da umjetna inteligencija potiče inovacije u novinskim redakcijama automatizacijom različitih svakodnevnih zadaća, tumačenjem podataka pa čak i proizvodnjom vijesti kao što su vremenska prognoza i sportski rezultati;

AJ.

budući da lingvistička raznolikost Europe znači da promicanje računalne lingvistike za umjetnu inteligenciju utemeljenu na pravima nudi poseban inovacijski potencijal koji se može koristiti kako bi globalna kulturna i informacijska razmjena u digitalnom dobu postala demokratska i nediskriminirajuća;

AK.

budući da bi tehnologije umjetne inteligencije mogle pozitivno utjecati na obrazovanje osoba s posebnim potrebama, kao i na dostupnost kulturnih i kreativnih sadržaja za osobe s invaliditetom; budući da umjetna inteligencija omogućuje rješenja kao što su prepoznavanje govora, virtualni asistenti i digitalno predstavljanje fizičkih objekata; budući da digitalna djela već imaju ulogu u tome da se takav sadržaj učini dostupnim osobama s invaliditetom;

AL.

budući da su aplikacije umjetne inteligencije sveprisutne u audiovizualnom sektoru, posebno na platformama za audiovizualne sadržaje;

AM.

budući da tehnologije umjetne inteligencije stoga doprinose stvaranju, planiranju, produkciji, distribuciji, lokalizaciji i konzumaciji audiovizualnih medijskih proizvoda te upravljanju njima;

AN.

budući da se umjetna inteligencija može koristiti za stvaranje lažnog sadržaja, poput deepfake uradaka (uvjerljivo krivotvoreni sadržaji) čiji broj eksponencijalno raste i koji su neposredna prijetnja demokraciji, ali se može koristiti i kao neprocjenjiv alat za utvrđivanje takvih zlonamjernih aktivnosti i neposrednu borbu protiv njih, na primjer provjerom činjenica u stvarnom vremenu ili označivanjem takvog sadržaja; budući da je većinu deepfake uradaka lako prepoznati; budući da su u isto vrijeme alati za otkrivanje utemeljeni na umjetnoj inteligenciji u pravilu uspješni pri označivanju i filtriranju takvog sadržaja; budući da za to pitanje ne postoji pravni okvir;

1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

9.

10.

11.

12.

13.

14.

15.

16.

17.

18.

19.

20.

21.

22.

23.

24.

25.

26.

27.

28.

29.

30.

31.

32.

33.

34.

35.

36.

37.

38.

39.

40.

41.

42.

43.

44.

45.

46.

47.

48.

49.

50.

51.

52.

53.

54.

55.

56.

57.

58.

59.

60.

61.

62.

63.

64.

65.

66.

67.

68.

69.

70.

71.

72.

73.

74.

75.

76.

77.

78.

79.

80.

81.

82.

83.

84.

85.

86.

87.

88.

89.

90.

91.

92.

93.

94.

95.

96.

—

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 194.,

—

uzimajući u obzir Pariški klimatski sporazum od 12. prosinca 2015.,

—

uzimajući u obzir cilj održivog razvoja UN-a br. 7 „Svima osigurati pristup pouzdanoj, održivoj i modernoj energiji po pristupačnoj cijeni”,

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 16. veljače 2016. naslovljenu „Strategija EU-a za grijanje i hlađenje” (COM(2016)0051),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 28. studenoga 2018. naslovljenu „Čist planet za sve – Europska strateška dugoročna vizija za prosperitetno, moderno, konkurentno i klimatski neutralno gospodarstvo” (COM(2018)0773),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 11. prosinca 2019. naslovljenu „Europski zeleni plan” (COM(2019)0640),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 19. veljače 2020. naslovljenu „Europska strategija za podatke” (COM(2020)0066),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 10. ožujka 2020. naslovljenu „Nova industrijska strategija za Europu” (COM(2020)0102),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 8. srpnja 2020. naslovljenu „Energija za klimatski neutralno gospodarstvo: strategija EU-a za integraciju energetskog sustava” (COM(2020)0299),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 8. srpnja 2020. naslovljenu „Strategija za vodik za klimatski neutralnu Europu” (COM(2020)0301),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 17. rujna 2020. naslovljenu „Povećanje klimatskih ambicija Europe za 2030. – Ulaganje u klimatski neutralnu budućnost za dobrobit naših građana” (COM(2020)0562),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 14. listopada 2020. naslovljenu „Val obnove za Europu: ozelenjivanje zgrada, otvaranje radnih mjesta, poboljšanje života” (COM(2020)0662),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 14. listopada 2020. naslovljenu „Strategija EU-a za smanjenje emisija metana” (COM(2020)0663),

—

uzimajući u obzir Izvješće Komisije od 14. listopada 2020. o stanju energetske unije (COM(2020)0950),

—

uzimajući u obzir Izvješće Komisije od 14. listopada 2020. o napretku u pogledu konkurentnosti u području čiste energije (COM(2020)0953),

—

uzimajući u obzir Izvješće Komisije od 14. listopada 2020. o napretku u pogledu energetske učinkovitosti (COM(2020)0954),

—

uzimajući u obzir Izvješće Komisije od 14. listopada 2020. o napretku u području obnovljive energije (COM(2020)0952),

—

uzimajući u obzir izvješće Komisije od 14. listopada 2020. naslovljeno „Cijene i troškovi energije u Europi” (COM(2020)0951),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 19. studenoga 2020. naslovljenu „Strategija EU-a za iskorištavanje potencijala energije iz obnovljivih izvora na moru za klimatski neutralnu budućnost” (COM(2020)0741),

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 25. lipnja 2019. o budućnosti energetskih sustava u energetskoj uniji kako bi se osigurala energetska tranzicija i ostvarivanje energetskih i klimatskih ciljeva do 2030. i nakon toga,

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 11. prosinca 2020. o klimatskom cilju EU-a za 2030.,

—

uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 12. prosinca 2019.,

—

uzimajući u obzir Inicijativu za vodik koju je pokrenulo austrijsko predsjedništvo Vijeća u Linzu 17. i 18. rujna 2018.,

—

uzimajući u obzir Inicijativu za održivu i pametnu plinsku infrastrukturu za Europu, koju je 1. i 2. travnja 2019. u Bukureštu pokrenulo rumunjsko predsjedništvo Vijeća,

—

uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2003/96/EZ od 27. listopada 2003. o restrukturiranju sustava Zajednice za oporezivanje energenata i električne energije (1),

—

uzimajući u obzir Direktivu 2006/66/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. rujna 2006. o baterijama i akumulatorima i o otpadnim baterijama i akumulatorima te stavljanju izvan snage Direktive 91/157/EEZ (2),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 347/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2013. o smjernicama za transeuropsku energetsku infrastrukturu te stavljanju izvan snage Odluke br. 1364/2006/EZ i izmjeni uredaba (EZ) br. 713/2009, (EZ) br. 714/2009 i (EZ) br. 715/2009 (3) (Uredba TEN-E),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1316/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o uspostavi Instrumenta za povezivanje Europe, izmjeni Uredbe (EU) br. 913/2010 i stavljanju izvan snage uredaba (EZ) br. 680/2007 i (EZ) br. 67/2010 (4) (Uredba o Instrumentu za povezivanje Europe), koja se trenutno revidira,

—

uzimajući u obzir Direktivu 2014/94/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2014. o uspostavi infrastrukture za alternativna goriva (5),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2018/1999 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o upravljanju energetskom unijom i djelovanjem u području klime, izmjenama uredaba (EZ) br. 663/2009 i (EZ) br. 715/2009 Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva 94/22/EZ, 98/70/EZ, 2009/31/EZ, 2009/73/EZ, 2010/31/EU, 2012/27/EU i 2013/30/EU Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva Vijeća 2009/119/EZ i (EU) 2015/652 te stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 525/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (6),

—

uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2018/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora (7) (Direktiva o energiji iz obnovljivih izvora),

—

uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2018/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o izmjeni Direktive 2012/27/EU o energetskoj učinkovitosti (8) (Direktiva o energetskoj učinkovitosti),

—

uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2019/944 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. lipnja 2019. o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište električne energije i izmjeni Direktive 2012/27/EU (9),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2019/943 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. lipnja 2019. o unutarnjem tržištu električne energije (10),

—

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU) br. 559/2014 od 6. svibnja 2014. o osnivanju Zajedničkog poduzeća za gorivne članke i vodik 2 (11),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. ožujka 2019. o klimatskim promjenama – Europska strateška dugoročna vizija za prosperitetno, moderno, konkurentno i klimatski neutralno gospodarstvo u skladu s Pariškim sporazumom (12),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 28. studenoga 2019. o klimatskoj i okolišnoj krizi (13),

—

uzimajući u obzir Rezoluciju od 28. studenoga 2019. o Konferenciji UN-a o klimatskim promjenama koja će se održati 2019. u Madridu u Španjolskoj (COP25) (14),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. siječnja 2020. o europskom zelenom planu (15),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 2. srpnja 2020. o sveobuhvatnom europskom pristupu skladištenju energije (16),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. srpnja 2020. o reviziji smjernica za transeuropsku energetsku infrastrukturu (17),

—

uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir mišljenje Odbora za promet i turizam,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za industriju, istraživanje i energetiku (A9-0062/2021),

A.

budući da su Parlament, Vijeće i Komisija podržali cilj postizanja klimatski neutralnog gospodarstva do 2050., u skladu s Pariškim sporazumom i na temelju pravednosti i najboljih dostupnih znanstvenih spoznaja, pri čemu bi se porast globalne temperature trebao ograničiti na 1,5 oC iznad predindustrijske razine;

B.

budući da je Komisija predložila zajednički cilj smanjenja emisija stakleničkih plinova za najmanje 55 % do 2030., dok je Parlament podržao cilj smanjenja tih emisija za 60 % do 2030.;

C.

budući da se u Izvješću o stanju energetske unije za 2020. pokazalo da se potražnja za energijom u EU-u općenito smanjuje, no da raste u određenim sektorima, kao što su promet te informacijske i komunikacijske tehnologije (IKT);

D.

budući da su zgrade odgovorne za otprilike 40 % ukupne potrošnje energije u EU-u i za 36 % emisija stakleničkih plinova iz energije te da informacijske i komunikacijske tehnologije čine od 5 do 9 % globalne potrošnje električne energije;

E.

budući da je 2017. godine 70 % primarne energije upotrijebljene u EU-u dolazilo iz fosilnih goriva (nafta, prirodni plin i ugljen) (18);

F.

budući da Međunarodna agencija za energiju procjenjuje da otprilike jedna trećina globalnih emisija metana dolazi iz energetskog sektora;

G.

budući da postizanje klimatske neutralnosti zahtijeva odmak od sustava koji se u velikoj mjeri temelji na fosilnim gorivima i kretanje prema energetski visokoučinkovitom i klimatski neutralnom sustavu koji se temelji na obnovljivim izvorima energije;

H.

budući da integracija energetskog sustava znači koordinirano planiranje i rad energetskog sustava u cjelini, uključujući više nositelja energije i povezanu infrastrukturu, te sve krajnje potrošače;

I.

budući da se integracijom energetskih sustava može odgovoriti na mnoge izazove koji proizlaze iz energetske tranzicije, a posebno na izazov dekarbonizacije, optimizacije i uravnoteženja energetskih mreža, čime se jamči sigurnost opskrbe te se potiče strateška autonomija EU-a;

J.

budući da će dvostruka zelena i digitalna tranzicija energetskih mreža zahtijevati dosad nezabilježena javna i privatna ulaganja u modernizaciju infrastrukture i uvođenje nove infrastrukture tamo gdje je to potrebno, kao i ulaganja u obnovu zgrada te istraživanje i razvoj;

K.

budući da se integracijom energetskih sustava može ubrzati tranzicija na klimatski neutralno gospodarstvo, a troškovi za europske građane, vlasti i poduzeća zadržati unutar realističnih i prihvatljivih granica, istodobno ojačati energetsku sigurnost, zaštititi zdravlje i okoliš te promicati rast, inovacije i vodeći globalni položaj u industriji; budući da se mora provesti troškovno isplativa integracija energetskog sektora;

L.

budući da bi se u skladu s Uredbom (EU) 2018/1999 načelo „energetska učinkovitost na prvom mjestu” trebalo učinkovito provesti u svakom planiranju opskrbe energijom i potražnje za njom te u odlukama o politikama i ulaganjima, što znači da bi svaku odluku trebalo sustavno ocjenjivati u odnosu na alternativne troškovno učinkovite, tehnički, gospodarski i okolišno prihvatljive mjere energetske učinkovitosti;

M.

budući da je kriza uzrokovana bolešću COVID-19 pokazala da je ključno moći se osloniti na siguran i fleksibilan energetski sustav; budući da su dodatni troškovi električne energije i grijanja stavili veći pritisak na kućanstva;

4.

5.

6.

7.

8.

9.

10.

11.

12.

13.

14.

15.

16.

17.

18.

19.

20.

21.

22.

23.

24.

25.

26.

27.

28.

29.

30.

31.

32.

33.

34.

35.

36.

37.

38.

39.

40.

41.

42.

43.

44.

45.

46.

47.

48.

49.

50.

—

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije („UFEU”), a posebno njegov članak 194.,

—

uzimajući u obzir sporazum postignut 12. prosinca 2015. u Parizu na 21. zasjedanju Konferencije stranaka (COP 21) Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (Pariški sporazum),

—

uzimajući u obzir posebno izvješće Međuvladina panela o klimatskim promjenama od 8. listopada 2018. o globalnom zatopljenju od 1,5 oC te ono od 25. rujna 2019. o oceanu i kriosferi u klimi koja se mijenja,

—

uzimajući u obzir izvješća Programa UN-a za okoliš o odstupanjima u vrijednostima emisija za 2019. i 2020.,

—

uzimajući u obzir deklaraciju OECD-a od 23. veljače 2018. o jačanju MSP-ova i poduzetništva za produktivnost i uključivi rast,

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 8. srpnja 2020. naslovljenu „Strategija za vodik za klimatski neutralnu Europu” (COM(2020)0301),

—

uzimajući u obzir mišljenje Europskog odbora regija od 1. srpnja 2020. naslovljeno „Ususret planu za čisti vodik – doprinos lokalnih i regionalnih vlasti klimatski neutralnoj Europi” (1),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 8. srpnja 2020. naslovljenu „Energija za klimatski neutralno gospodarstvo: Strategija EU-a za integraciju energetskog sustava” (COM(2020)0299),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 19. studenoga 2020. naslovljenu „Strategija EU-a za iskorištavanje potencijala energije iz obnovljivih izvora na moru za klimatski neutralnu budućnost” (COM(2020)0741),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 14. listopada 2020. naslovljenu „Strategija EU-a za smanjenje emisija metana” (COM(2020)0663),

—

uzimajući u obzir izvješće Komisije od 14. listopada 2020. naslovljeno „Izvješće o stanju energetske unije za 2020. u skladu s Uredbom (EU) 2018/1999 o upravljanju energetskom unijom i djelovanju u području klime” (COM(2020)0950),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 17. rujna 2020. naslovljenu „Povećanje klimatskih ambicija Europe za 2030. – Ulaganje u klimatski neutralnu budućnost za dobrobit naših građana” (COM(2020)0562),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 11. prosinca 2019. naslovljenu „Europski zeleni plan” (COM(2019)0640),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 10. ožujka 2020. naslovljenu „Nova industrijska strategija za Europu” (COM(2020)0102),

—

uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2018/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora (2) (Direktiva o obnovljivoj energiji),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2018/1999 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o upravljanju energetskom unijom i djelovanjem u području klime, izmjenama uredaba (EZ) br. 663/2009 i (EZ) br. 715/2009 Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva 94/22/EZ, 98/70/EZ, 2009/31/EZ, 2009/73/EZ, 2010/31/EU, 2012/27/EU i 2013/30/EU Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva Vijeća 2009/119/EZ i (EU) 2015/652 te stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 525/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (3),

—

uzimajući u obzir Direktivu 2014/94/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2014. o uspostavi infrastrukture za alternativna goriva (4) (Direktiva o infrastrukturi za alternativna goriva),

—

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU) br. 559/2014 od 6. svibnja 2014. o osnivanju Zajedničkog poduzeća za gorivne članke i vodik 2 (5),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 347/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2013. o smjernicama za transeuropsku energetsku infrastrukturu te stavljanju izvan snage Odluke br. 1364/2006/EZ i izmjeni uredaba (EZ) br. 713/2009, (EZ) br. 714/2009 i (EZ) br. 715/2009 (6) (TEN-E (Uredba o transeuropskoj energetskoj infrastrukturi)),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1316/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o uspostavi Instrumenta za povezivanje Europe, izmjeni Uredbe (EU) br. 913/2010 i stavljanju izvan snage uredaba (EZ) br. 680/2007 i (EZ) br. 67/2010 (7), koja se trenutno revidira,

—

uzimajući u obzir Direktivu 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. listopada 2003. o uspostavi sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Zajednice i o izmjeni Direktive Vijeća 96/61/EZ (8) (Direktiva o trgovanju emisijskim jedinicama),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. srpnja 2020. o sveobuhvatnom europskom pristupu skladištenju energije (9),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. srpnja 2020. o reviziji smjernica za transeuropsku energetsku infrastrukturu (10),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. siječnja 2020. o europskom zelenom planu (11),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 28. studenoga 2019. o klimatskoj i okolišnoj krizi (12),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. ožujka 2019. o klimatskim promjenama: Europska strateška dugoročna vizija za prosperitetno, moderno, konkurentno i klimatski neutralno gospodarstvo u skladu s Pariškim sporazumom (13),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. listopada 2018. o uvođenju infrastrukture za alternativna goriva u Europskoj uniji: Vrijeme je za djelovanje! (14),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. veljače 2018. o ubrzavanju inovacija u području čiste energije (15),

—

uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

—

uzimajući u mišljenja Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane te Odbora za promet i turizam,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za industriju, istraživanje i energetiku (A9-0116/2021),

A.

budući da je EU podržao Pariški sporazum, zeleni plan i cilj postizanja troškovno učinkovite i pravedne tranzicije koja vodi ka klimatskoj neutralnosti najkasnije do 2050.;

B.

budući da je Komisija predložila povećanje cilja EU-a koji se odnosi na smanjenje emisija stakleničkih plinova do 2030. na najmanje 55 % u odnosu na razine iz 1990. i budući da je Parlament podržao cilj smanjenja emisija stakleničkih plinova za 60 % u odnosu na razine iz 1990. do 2030.;

C.

budući da su fosilna goriva jedan od velikih uzroka globalnog zagrijavanja i da je cilj Pariškog sporazuma ograničiti rast globalne temperature na znatno ispod 2 oC u odnosu na predindustrijske razine te nastaviti s naporima kako bi se taj rast ograničio na 1,5 oC;

D.

budući da prelazak na gospodarstvo s nultom neto stopom emisija stakleničkih plinova zahtijeva javno vođenu brzu i pravednu tranziciju na energetski sustav koji se uvelike temelji na obnovljivim izvorima energije i koji je u velikoj mjeri resursno i energetski učinkovit, koji osigurava održivost i zdravlje, sudjelovanje građana, ublažavanje energetskog siromaštva diljem EU-a, sigurnost opskrbe, dostupnost i cjenovnu pristupačnost energije te konkurentnost cijena energenata;

E.

budući da je potrebno upotrebljavati čista alternativna goriva i razviti njihove primjene kako bi se što prije postupno ukinula fosilna goriva i osigurala konkurentnost industrije EU-a; budući da vodik iz obnovljivih izvora ima neiskorišten potencijal da bude takva alternativa;

F.

budući da se vodik može upotrebljavati kao sirovina ili kao izvor energije u industrijskim i kemijskim procesima, u zračnom, pomorskom i teškom cestovnom prometu te u toplinskim primjenama i da može doprinijeti dekarbonizaciji sektora u kojima izravna elektrifikacija nije tehnički moguća ili konkurentna, kao i za skladištenje energije kako bi se, po potrebi, uravnotežio energetski sustav, čime bi se znatno doprinijelo integraciji energetskih sustava;

G.

budući da vodik danas čini oko 2 % strukture primarnih izvora energije u EU-u, od čega se 95 % proizvodi iz fosilnih goriva, pri čemu se godišnje oslobađa 70 – 100 milijuna tona CO2, a na globalnoj razini odgovoran je za 2,5 % emisija stakleničkih plinova, pri čemu se manje od 1 % vodika koji se trenutačno proizvodi koristi kao nositelj energije; budući da bi prema nekim istraživanjima obnovljiva energija do 2050. godine mogla činiti do 100 % strukture primarnih izvora energije u EU-u, od čega bi vodik mogao činiti udio od ukupno 20 %, između 20 % i 50 % energije koja se koristi u prometu i između 5 % i 20 % energije koja se koristi u industriji;

H.

budući da se vodik – koji se proizvodi u količinama od 120 Mt na svijetu svake godine – proizvodi i kao nusproizvod rafinerija i kemijske industrije (70 Mt) i u posebnim proizvodnim pogonima (50 Mt); budući da se najveći dio vodika proizvodi korištenjem fosilnih goriva – 6 % prirodnog plina i 2 % ugljena na svijetu koristi se za proizvodnju vodika – i da se manje od 0,1 % vodika proizvodi elektrolizom vode;

I.

budući da je ukupni kapacitet proizvodnje vodika u Europskom gospodarskom prostoru (EGP) na kraju 2018. procijenjen na 11,5 Mt godišnje i budući da ukupni instalirani kapacitet elektrolizatora u EGP-u iznosi oko 1 GW, što je između 1 i 4 % ukupnog kapaciteta proizvodnje vodika; budući da ukupni udio proizvodnje vodika iz fosilnih goriva s hvatanjem i skladištenjem ugljika (niskougljični vodik) u EGP-u iznosi oko 0,7 % (bez nusproizvoda);

J.

budući da se 43 % vodika proizvedenog u svijetu koristi za proizvodnju amonijaka, koji se pak uglavnom koristi za proizvodnju poljoprivrednih gnojiva na bazi amonijaka, 52 % za rafiniranje i odsumporavanje ugljikovodika, a 5 % za sintezu metanola i u druge svrhe;

K.

budući da trenutačni trošak obnovljivog i niskougljičnog vodika iznosi oko 2,5 – 5,5 EUR po kilogramu, dok troškovi proizvodnje vodika proizvedenog iz fosilnih goriva iznose oko 1,5 EUR po kilogramu; budući da bi uz trenutnu kombinaciju izvora električne energije u većini država članica vodik temeljen na električnoj energiji imao više razine emisija od vodika proizvedenog iz fosilnih goriva;

L.

budući da vodik može skladištiti energiju u velikim količinama tijekom duljeg vremenskog razdoblja i da tako može premostiti sezonske fluktuacije u potražnji; budući da se vodik može prevoziti kamionima, brodovima ili cjevovodom i da tako omogućuje proizvodnju obnovljive energije ondje gdje je to najučinkovitije i da omogućuje prijevoz na velike udaljenosti bez opterećivanja elektroenergetske mreže;

M.

budući da će za dekarbonizaciju svih sektora gospodarstva biti potreban veći udio obnovljivih izvora energije, što bi moglo dovesti do veće nestabilnosti elektroenergetske mreže, dok će se potražnja za skladištenjem energije morati znatno povećati kako bi se osigurala opskrba energijom;

N.

budući da oko 10 % izravnih i neizravnih emisija stakleničkih plinova u cijelom svijetu otpada na proizvodnju čelika, dok na sektor pomorskog prometa otpada oko 2,5 % emisija stakleničkih plinova, i budući da bi razvoj vodika iz obnovljivih izvora mogao doprinijeti smanjenju emisija u tim sektorima;

O.

budući da udio prometa u ukupnim emisijama stakleničkih plinova EU-a iznosi oko 27 %; budući da vodik ima višestruku primjenu u industriji teelektroenergetskom i građevinskom sektoru i da pruža veliki potencijal kao alternativno gorivo u prometnom sektoru, ali su načini na koje se vodik koristi na tržištu za različite vrste prijevoza i dalje ograničeni;

P.

budući da automobili s pogonom na električnu bateriju imaju potencijal da preuzmu velik dio tržišta osobnih vozila; budući da je prijevoz teškog tereta sektor u kojemu je teško provesti dekarbonizaciju i u kojemu su ograničene mogućnosti za izravnu elektrifikaciju zbog slabe isplativosti i iz tehničkih razloga; budući da baterije predstavljaju praktične probleme u teškim teretnim vozilima, vlakovima na neelektrificiranim prugama, teretnim brodovima ili zrakoplovima i budući da će to otvoriti mogućnosti za druge nositelje energije kao što je vodik jer se njegove velike količine mogu skladištiti u vozilu ili plovilu, omogućuje brzo punjenje po potrebi, a kao nusproizvod proizvodi samo čistu vodu;

Q.

budući da je održivo i konkurentno vodično gospodarstvo prilika za EU da ojača svoje gospodarstvo, posebno nakon gospodarskog pada uzrokovanog pandemijom bolesti COVID-19, jer bi se njime moglo otvoriti do milijun izravnih visokokvalitetnih radnih mjesta do 2030. i 5,4 milijuna do 2050. te budući da bi to mogla biti prilika za regije koje trenutačno uvelike ovise o tradicionalnim izvorima energije i koje će biti izložene riziku od siromaštva nakon postupnog ukidanja fosilnih goriva; budući da se potencijal za otvaranje radnih mjesta u sektoru vodika iz obnovljivih izvora procjenjuje na 10 300 radnih mjesta za svaku uloženu milijardu eura, čemu treba dodati i radna mjesta u sektoru električne energije iz obnovljivih izvora;

R.

budući da izgradnja održivog i konkurentnog tržišta vodika koje pravovremeno i na isplativ način doprinosi ostvarenju cilja klimatske neutralnosti EU-a do 2050. zahtijeva dobro razvijenu infrastrukturu za učinkovit prijenos i distribuciju vodika od mjestâ proizvodnje do područjâ potrošnje u EU-u;

S.

budući da bi države članice mogle na različite načine pristupiti razvoju sustava vodika, uzimajući u obzir razlike u strukturi postojeće plinske infrastrukture, kapacitete svake države za razvoj različitih tehnologija za proizvodnju vodika, potencijal za inovacije i različite razine potražnje za vodikom u različitim industrijama u svakoj državi članici;

T.

budući da su gotovo sve države članice u svoje nacionalne energetske i klimatske planove uključile planove za vodik i da je 26 država članica potpisalo Inicijativu za vodik;

U.

budući da bi energetski sustav EU-a trebao biti ekološki održiv i gospodarski konkurentan i da bi se tehnološki smjerovi kojima se teži trebali temeljiti na dokazanim i zdravim procjenama koje bi dovele do izvedivih poslovnih modela s predvidivim rokovima kako bi se osiguralo da se njihovim troškovima ne ugrozi konkurentnost industrija EU-a ili dobrobit građana;

V.

budući da je potrebno uzeti u obzir znatne gubitke energije tijekom proizvodnje, prijevoza, skladištenja i prerade vodika;

W.

budući da se trenutačnim zakonodavnim okvirom kojim se regulira prirodni plin već godinama osigurava sigurnost opskrbe i cjenovna pristupačnost energije za potrošače u EU-u te bi ga se stoga moglo dalje koristiti kao plan za poticanje razvoja budućeg paneuropskog tržišta vodika iz obnovljivih izvora;

7.

8.

9.

10.

11.

12.

13.

14.

15.

16.

17.

18.

19.

20.

21.

22.

23.

24.

25.

26.

27.

28.

29.

30.

31.

32.

33.

34.

35.