28.10.2021

Službeni list Europske unije

C 437/1

OBAVIJEST KOMISIJE

Procjena planova i projekata za područja mreže Natura 2000 – Metodološke smjernice u pogledu odredaba članka 6. stavaka 3. i 4. Direktive o staništima 92/43/EEZ

(2021/C 437/01)

SADRŽAJ

UVOD

1.1.

Svrha i priroda dokumenta

1.2.

Struktura

OPĆI PRISTUP I NAČELA

2.1.

Faze postupka iz članka 6. stavaka 3. i 4.

2.2.

Pristup odlučivanju

METODOLOGIJA IZ ČLANKA 6. STAVAKA 3. I 4.

3.1.

Prva faza: analitički pregled

3.1.1.

Prvi korak: utvrditi je li plan ili projekt izravno povezan s upravljanjem područjem mreže Natura 2000 ili potreban za njegovo upravljanje

3.1.2.

Drugi korak: opisati plan ili projekt i čimbenike njegova utjecaja

3.1.3.

Treći korak: utvrditi na koja područja mreže Natura 2000 može utjecati plan ili projekt

3.1.4.

Četvrti korak: procijeniti može li se isključiti mogući značajni utjecaj s obzirom na ciljeve očuvanja područja

3.1.5.

Zaključci: odluka na temelju ishoda analitičkog pregleda

3.2.

Druga faza: ocjena prihvatljivosti

3.2.1.

Prvi korak: prikupljanje informacija o projektu i predmetnim područjima mreže Natura 2000

3.2.2.

Drugi korak: procjena utjecaja plana ili projekta s obzirom na ciljeve očuvanja područja, samog ili u kombinaciji s drugim planovima ili projektima

3.2.3.

Treći korak: utvrditi utjecaj plana ili projekta na cjelovitost područja mreže Natura 2000

3.2.4.

Četvrti korak: mjere ublažavanja

3.2.5.

Zaključci ocjene prihvatljivosti

3.2.6.

Daljnja razmatranja: savjetovanja, kvaliteta ocjene prihvatljivosti, pristup pravosuđu

3.3.

Faza 3: Postupak u skladu s člankom 6. stavkom 4.

3.3.1.

Prvi korak: Ispitivanje alternativnih rješenja

3.3.2.

Drugi korak: Ispitivanje imperativnih razloga prevladavajućeg javnog interesa (IROPI)

3.3.3.

Treći korak: Utvrđivanje, procjena i donošenje kompenzacijskih mjera

Glavne vrste kompenzacijskih mjera

Vodeća načela za utvrđivanje kompenzacijskih mjera i ciljeva

Vremenski okvir kompenzacije

Evaluacija i praćenje kompenzacijskih mjera na temelju članka 6. stavka 4.

Utvrđivanje kompenzacijskih mjera za planove

STRATEŠKO PLANIRANJE I OCJENA PRIHVATLJIVOSTI PLANOVA

4.1.

Strateško planiranje

4.2.

Ocjena prihvatljivosti planova

4.3.

Kartiranje osjetljivosti

4.4.

Savjetovanje i dijalog u strateškom planiranju

POVEZANOST S DRUGIM POSTUPCIMA PROCJENE UTJECAJA NA OKOLIŠ: DIREKTIVA O PROCJENI UTJECAJA NA OKOLIŠ, DIREKTIVA O STRATEŠKOJ PROCJENI OKOLIŠA, OKVIRNA DIREKTIVA O VODAMA

5.1.

Racionalizacija procjena utjecaja na okoliš

5.2.

Procjena utjecaja na okoliš, strateška procjena okoliša i ocjena prihvatljivosti

5.2.1.

Mogućnosti i koristi racionalizacije procjene utjecaja na okoliš/strateške procjene okoliša i ocjene prihvatljivosti

5.2.2.

Posebna obilježja ocjene prihvatljivosti i razlike u odnosu na postupke procjene utjecaja na okoliš/strateške procjene okoliša

5.2.3.

Odnos između strateške procjene okoliša/procjene utjecaja na okoliš/ocjene prihvatljivosti i strogih odredbi o zaštiti vrsta iz direktiva o prirodi

5.3.

Procjene na temelju članka 4. stavka 7. Okvirne direktive o vodama koje su koordinirane ili integrirane s postupkom iz članka 6. stavka 3. Direktive o staništima

KLJUČNA UPUĆIVANJA

PRILOG

1. UVOD

1.1. Svrha i priroda dokumenta

Svrha je ovog dokumenta dati metodološke smjernice za primjenu članka 6. stavaka 3. i 4. Direktive o staništima (1). Smjernice bi trebale pomoći tijelima i nacionalnim agencijama u državama članicama i zemljama kandidatkinjama te nositeljima projekata, savjetnicima, upraviteljima područja, stručnjacima i drugim dionicima u primjeni obveza koje proizlaze iz tih odredbi. Ovaj se dokument temelji na stajalištima Europske komisije i nije pravno obvezujući; za tumačenje prava Unije na pravno obvezujući način nadležan je samo Sud Europske unije (Sud EU-a).

Smjernice se moraju tumačiti u vezi s direktivama i nacionalnim zakonodavstvom i sa savjetima utvrđenima u Obavijesti Komisije „Upravljanje područjima mreže Natura 2000. Odredbe članka 6. Direktive o staništima 92/43/EEZ” (2) (dalje u tekstu „Vodič za članak 6.”), koja je početna točka za tumačenje glavnih pojmova i koncepata sadržanih u Direktivi o staništima. Radi lakšeg čitanja u ovim se Smjernicama navode odgovarajući dijelovi Vodiča za članak 6.

Komisija je donijela i više dokumenata sa smjernicama za pojedine sektore u različitim područjima politike kao što su energetika, uključujući energiju iz obnovljivih izvora, rudarstvo, promet unutarnjim vodama, razvojni projekti u lukama i estuarijima, poljoprivreda i šumarstvo (3). U tim se dokumentima često detaljnije analiziraju posebne značajke procjena planova ili projekata u navedenim konkretnim sektorima. Stoga mogu dopuniti ove općenite smjernice praktičnim razmatranjima specifičnima za pojedini sektor.

U skladu s načelom postupovne autonomije države članice same odlučuju kako će provoditi postupovne zahtjeve koji proizlaze iz Direktive. Nadležno tijelo u svakoj državi članici odgovorno je za donošenje ključnih odluka u okviru procjena iz članka 6. stavaka 3. i 4. Pojam „procjena” u ovim Smjernicama označava cijeli postupak kojim nositelj plana ili projekta, tijela, agencije za očuvanje prirode i druge agencije, nevladine organizacije (NVO) i javnost prikupljaju informacije te ih prosljeđuju nadležnom tijelu na razmatranje i evaluaciju.

Nadležno tijelo zatim utvrđuje ishode procjene i donosi odluku o tome hoće li i pod kojim uvjetima odobriti plan ili projekt. Taj je postupak u skladu s činjenicom da se procjene propisane člankom 6. stavcima 3. i 4. temelje na tome da veći broj dionika prikuplja pouzdane informacije i podatke te na savjetovanjima s tim dionicima i među njima.

Ovim se dokumentom ažuriraju prethodne metodološke smjernice o članku 6. stavcima 3. i 4. Direktive o staništima (4) , (5). Temelji se na iskustvu u provedbi Direktive o staništima i na povezanoj sudskoj praksi Suda EU-a, ali i na preispitivanju smjernica i literature EU-a, materijalima iz studija slučaja te povratnim informacijama i prijedlozima proizašlima iz savjetovanja s tijelima i dionicima iz država članica EU-a. Ove su Smjernice pripremljene uz potporu konzultantskih društava ATECMA S.L. i Adelphi consult GmbH na temelju ugovora s Europskom komisijom (6).

1.2. Struktura

Ovaj se dokument sastoji od tri glavna dijela i jednog priloga.

—

U prvom se odjeljku objašnjavaju opći pristup i načela na kojima se smjernice temelje. Sadržava dijagram toka iz Vodiča za članak 6., na kojem je prikazano kako bi trebalo oblikovati procjene iz članka 6. stavaka 3. i 4. te kako su različite faze procjena povezane sa zahtjevima iz članka 6. stavaka 3. i 4.

—

Sljedeći odjeljak sadržava glavne metodološke smjernice po fazama postupka. Svaka faza obuhvaća metode i alate, primjere i prijedloge za dovršetak procjena. Za svaku fazu procjene postoje kontrolni popisi, matrice i detaljne upute. Ipak, trebalo bi napomenuti da oni služe samo za ilustrativne svrhe i ne mogu obuhvatiti sve situacije.

—	Treći odjeljak sadržava poglavlje o strateškom planiranju i, konkretno, o postupku procjene za planove. U tom se odjeljku istražuju i poveznice s drugim procjenama utjecaja na okoliš propisanima zakonodavstvom EU-a.

—	U Prilogu se navode primjeri metoda te daljnje moguće smjernice i alati za provedbu postupaka iz članka 6. stavaka 3. i 4. (npr. kontrolni popisi ili formati).

2. OPĆI PRISTUP I NAČELA

2.1. Faze postupka iz članka 6. stavaka 3. i 4.

U članku 6. stavcima 3. i 4. navedeno je sljedeće:

„3.

Svaki plan ili projekt koji nije izravno povezan s upravljanjem područjem ili potreban za njegovo upravljanje, ali bi na njega mogao imati značajan utjecaj, bilo pojedinačno bilo u kombinaciji s ostalim planovima ili projektima, predmet je ocjene prihvatljivosti utjecaja koje bi mogao imati na ta područje, s obzirom na ciljeve očuvanja područja. U svjetlu zaključaka procjene utjecaja na područje i sukladno odredbama stavka 4., nadležna tijela državne vlasti odobravaju plan ili projekt tek nakon što se uvjere da on neće negativno utjecati na cjelovitost dotičnog područja te, ako je to potrebno, nakon dobivanja mišljenja od šire javnosti.

Ako se, unatoč negativnoj procjeni utjecaja na područje i u nedostatku drugih pogodnih mogućnosti, plan ili projekt ipak moraju provesti zbog imperativnih razloga prevladavajućeg javnog interesa, uključujući interese socijalne ili gospodarske prirode, država članica poduzima sve kompenzacijske mjere kako bi osigurala zaštitu koherentnosti mreže Natura 2000. Ona Komisiju izvješćuje o usvojenim kompenzacijskim mjerama. Kad se u određenom području nalazi prioritetni prirodni stanišni tip i/ili prioritetna vrsta, mogu se razmatrati samo ona pitanja koja se odnose na zdravlje ljudi ili javnu sigurnost, na korisne posljedice od primarnog značaja za okoliš ili, nastavno na mišljenje Komisije, na ostale imperativne razloge prevladavajućeg javnog interesa.”

U članku 6. stavcima 3. i 4. utvrđen je detaljan postupak za procjenu planova ili projekata koji bi mogli utjecati na područja mreže Natura 2000. Tri su glavne faze:

—

prva faza: analitički pregled. Prvi dio postupka sastoji se od faze prethodne procjene („analitički pregled”), u kojoj se utvrđuje je li plan ili projekt izravno povezan s upravljanjem područjem mreže Natura 2000 ili potreban za njegovo upravljanje te, ako nije, je li vjerojatno da će imati značajan utjecaj na područje (7) (sam ili u kombinaciji s drugim planovima ili projektima) s obzirom na ciljeve očuvanja područja. Prva faza uređena je prvim dijelom prve rečenice članka 6. stavka 3.;

—

druga faza: ocjena prihvatljivosti. Ako se mogući značajni utjecaj ne može isključiti, sljedeća faza postupka uključuje procjenu utjecaja plana ili projekta (samog ili u kombinaciji s drugim planovima ili projektima) na ciljeve očuvanja područja i utvrđivanje hoće li on utjecati na cjelovitost područja mreže Natura 2000 uzimajući u obzir moguće mjere ublažavanja. Nadležna tijela morat će odlučiti hoće li odobriti plan ili projekt s obzirom na nalaze ocjene prihvatljivosti. Druga faza uređena je drugim dijelom prve rečenice i drugom rečenicom članka 6. stavka 3.;

—

treća faza: odstupanje od članka 6. stavka 3. pod određenim uvjetima. Treća faza postupka uređena je člankom 6. stavkom 4. Primjenjuje se samo ako nositelj projekta unatoč negativnoj procjeni smatra da bi plan ili projekt i dalje trebalo provesti zbog imperativnih razloga prevladavajućeg javnog interesa. To je moguće samo ako nema alternativnih rješenja, ako su imperativni razlozi prevladavajućeg javnog interesa opravdani i ako se donesu odgovarajuće kompenzacijske mjere kako bi se zaštitila koherentnost mreže Natura 2000.

Na svaku fazu postupka utječe prethodna faza. Stoga je redoslijed faza bitan za pravilnu primjenu članka 6. stavaka 3. i 4. Na slici 1 prikazan je dijagram toka za taj postupak.

2.2. Pristup odlučivanju

Kao i ostali zakonodavni akti EU-a o okolišu Direktiva o staništima temelji se na načelu opreznosti (8), u skladu s kojim se nedostatak znanstvenih dokaza o značajnom negativnom utjecaju aktivnosti ne može smatrati opravdanjem za odobrenje te aktivnosti. Kad se primjenjuje na postupak iz članka 6. stavka 3., načelo opreznosti znači da se izostanak negativnog utjecaja na područja mreže Natura 2000 mora dokazati prije nego što se plan ili projekt može odobriti. Drugim riječima, ako nije sigurno hoće li biti negativnog utjecaja, plan ili projekt ne može se odobriti.

U praktičnom smislu to znači da nositelj plana ili projekta, uz potvrdu nadležnog tijela, mora nedvojbeno dokazati sljedeće:

—	u prvoj fazi (analitički pregled) – da se može isključiti vjerojatan značajni utjecaj, ili

—	u drugoj fazi (ocjena prihvatljivosti) – da se može isključiti negativan utjecaj na cjelovitost područja mreže Natura 2000.

Ako je negativan utjecaj na cjelovitost područja siguran ili se ne može isključiti, plan ili projekt i dalje se može iznimno odobriti u skladu s člankom 6. stavkom 4. ako ne postoji alternativa, ako je to opravdano zbog imperativnih razloga prevladavajućeg javnog interesa i ako se provedu dovoljne kompenzacijske mjere za zaštitu koherentnosti mreže Natura 2000. I načelo opreznosti može se primjenjivati u takvim slučajevima, posebno s obzirom na opseg kompenzacijskih mjera koje će se primijeniti (vidjeti odjeljak 3.3.3.).

U Direktivi o staništima „ciljevi očuvanja područja” izričito se navode kao osnova za primjenu članka 6. stavka 3. U presudi u predmetu C-849/19 Komisija/Grčka Sud EU-a potvrdio je da se ciljevi očuvanja moraju formalno utvrditi i da se moraju odnositi na određeno područje, biti povezani s konkretnim vrijednostima tog područja i biti točni (9).

Osim toga, Sud EU-a je u više navrata presudio da obuhvat obveze da se provede ocjena prihvatljivosti utjecaja plana ili projekta na zaštićeno područje treba odrediti u skladu s ciljevima očuvanja (10). Drugim riječima, odluku o tome bi li plan ili projekt mogao značajno utjecati na područje mreže Natura 2000 trebalo bi donijeti s obzirom na ciljeve očuvanja tog područja (vidjeti odjeljak 3.1. „Analitički pregled”). Stoga je nužno da se bez odgode postave i objave posebni ciljevi očuvanja za svako područje mreže Natura 2000.

Kako je objašnjeno u odjeljku 3.2.2., ciljevi očuvanja za određeno područje moraju se postaviti za sva zaštićena staništa i vrste koji su značajno prisutni na tom području (tj. staništa i vrste koji su u okviru procjene područja u standardnom obrascu za podatke (11) dobili oznaku A, B ili C, ali ne i oznaku D). U ciljevima očuvanja moraju se navesti ciljne vrijednosti za svako svojstvo ili parametar na temelju kojih se određuje stanje očuvanosti zaštićenih obilježja.

Procjene se moraju preispitati u fazi analitičkog pregleda i fazi ocjene prihvatljivosti ako se plan ili projekt izmijeni ili dodatno razradi u postupku pripreme. Na primjer, ako se u fazi analitičkog pregleda ne može isključiti vjerojatnost značajnog utjecaja, nositelj plana ili projekta može odlučiti revidirati izradu plana ili projekta kako bi se isključio rizik od mogućeg značajnog utjecaja. U takvim bi slučajevima trebalo ponovno provesti analitički pregled izmijenjenog plana ili projekta kako bi se utvrdilo bi li i dalje mogao značajno utjecati na područje.

Okvir 1.

Donošenje odluke na temelju ocjene prihvatljivosti

Nadležna tijela odlučuju o tome hoće li odobriti plan ili projekt s obzirom na zaključke ocjene prihvatljivosti o mogućem utjecaju plana ili projekta na predmetno područje mreže Natura 2000. Odobrenje mogu dati tek nakon što se uvjere da predloženi plan ili projekt neće negativno utjecati na cjelovitost područja mreže Natura 2000. To je slučaj ako ne postoji nikakva osnovana sumnja sa znanstvenog gledišta u pogledu izostanka takvog utjecaja (12).

Stoga se mora dokazati izostanak negativnog utjecaja, a ne njegovo postojanje, čime se odražava načelo opreznosti (13). Ocjena prihvatljivosti stoga mora biti dovoljno detaljna i potkrijepljena s obzirom na najbolje postojeće znanstvene spoznaje u tom području da bi se dokazao izostanak negativnog utjecaja (14).

Ista razina sigurnosti potrebna je ako se odluka donosi u fazi analitičkog pregleda; u toj bi fazi trebalo biti nedvojbeno i da ne postoji mogući značajni utjecaj.

3. METODOLOGIJA IZ ČLANKA 6. STAVAKA 3. I 4.

3.1. Prva faza: analitički pregled

U prvoj fazi ispituje se vjerojatnost da će plan ili projekt sam ili u kombinaciji s drugim planovima ili projektima značajno utjecati na područja mreže Natura 2000. Ako se mogući značajni utjecaj ne može nedvojbeno isključiti, morat će se provesti potpuna ocjena prihvatljivosti u skladu s člankom 6. stavkom 3.

Pojmove „plan” i „projekt” trebalo bi široko tumačiti.

Projekt može uključivati građevinske radove, instalacije i ostale zahtjeve u prirodnom okruženju, uključujući redovite aktivnosti u cilju iskorištavanja prirodnih resursa.

I plan ima potencijalno široko značenje za potrebe članka 6. stavka 3., koje uključuje planove za korištenje zemljišta ili prostorne planove i sektorske planove (npr. za promet, energetiku te gospodarenje otpadom, vodama i šumama).

U Direktivi se obuhvat plana ili projekta ne ograničava na pojedine kategorije. Glavni je čimbenik pitanje može li značajno utjecati na područje mreže Natura 2000.

Vidjeti više pojedinosti u Vodiču o članku 6., odjeljcima 4.4.1. i 4.4.2.

U fazi prethodne procjene analitički pregled obično se može temeljiti na već postojećim informacijama, uključujući mišljenja stručnjaka (npr. tijela nadležnih za zaštitu okoliša) ili objavljeni materijal (npr. karte staništa ili inventari vrsta), umjesto da se zahtijeva prikupljanje novih detaljnih dokaza. Međutim, ako ne postoji dovoljno informacija o, na primjer, prisutnosti zaštićenih staništa i vrsta na području na koje bi plan ili projekt mogao utjecati ili ako su postojeće informacije zastarjele, možda će se morati prikupiti i analizirati dodatni podaci kako bi se utvrdilo je li moguć značajan utjecaj. Ako te informacije ne postoje, treba pretpostaviti da je značajan utjecaj vjerojatan i da je potrebna ocjena prihvatljivosti.

Analitički pregled mora se provesti u ranoj fazi, obično prije određivanja svih pojedinosti plana ili projekta, npr. kad su lokacija i općenita priroda projekta već poznate, ali postupak izrade još nije započeo. Rani analitički pregled ima nekoliko prednosti:

—	može smanjiti rizik od odgoda i dodatnih troškova u kasnijoj fazi, kad se plan ili projekt podnesu na odobrenje;

—	omogućuje rano savjetovanje i razmjenu informacija između promotora plana ili projekta, nadležnih tijela i drugih dionika koji imaju relevantne podatke i iskustvo;

—	omogućuje nositelju plana ili projekta da bolje procijeni sljedeće korake koje je potrebno poduzeti, a da pritom ne ulaže znatne količine vremena i novca;

—

omogućuje utvrđivanje i predviđanje mogućih rizika za područja mreže Natura 2000 i za sam plan ili projekt, npr. isticanjem potrebe za alternativnom lokacijom ili izradom plana ili projekta kako bi se izbjegao rizik od štete odnosno prikupljanjem dodatnih podataka kako bi se olakšala pravodobna procjena. Iako bi glavni aspekti početnog planiranja trebali biti jasni, trebao bi postojati i prostor za prilagodbu plana ili projekta.

Ako se plan ili projekt pregledavaju u ranoj fazi, analitički pregled možda će se morati preispitati kasnije, kad bude dostupno više pojedinosti o planu ili projektu. Obuhvat analitičkog pregleda može se razlikovati za planove i projekte, ovisno o njihovoj veličini i mogućem utjecaju.

Analiza se sastoji od četiri koraka:

1.	utvrditi je li plan ili projekt izravno povezan s upravljanjem područjem mreže Natura 2000 ili potreban za njegovo upravljanje;

2.	utvrditi relevantne elemente plana ili projekta i njihov mogući utjecaj;

3.	utvrditi koja područja mreže Natura 2000 mogu biti izložena (ako ima takvih područja) mogućem utjecaju plana ili projekta, samog ili u kombinaciji s drugim planovima ili projektima;

4.	procijeniti može li se isključiti mogući značajni utjecaj na područje mreže Natura 2000 s obzirom na ciljeve očuvanja područja.

U nastavku se detaljnije opisuje svaki od četiriju koraka, zajedno s ishodom analitičkog pregleda i povezanom dokumentacijom.

U tablici 1. utvrđene su glavne razlike između faze analitičkog pregleda i ocjene prihvatljivosti na temelju članka 6. stavka 3. Direktive o staništima.

Tablica 1.

Razlike između faze analitičkog pregleda i ocjene prihvatljivosti

Analitički pregled	Ocjena prihvatljivosti
Utvrđuje se je li značajan negativni utjecaj na područje mreže Natura 2000 s obzirom na ciljeve očuvanja područja moguć kao posljedica provedbe plana ili projekta.	Procjenjuje se mogući utjecaj na područje mreže Natura 2000 s obzirom na njegove ciljeve očuvanja i hoće li odnosno bi li moglo doći do negativnog utjecaja na cjelovitost područja.
Ako se značajni utjecaj ne može sa sigurnošću isključiti, za plan ili projekt mora se provesti ocjena prihvatljivosti.	Plan ili projekt može se odobriti samo ako se može isključiti negativni utjecaj na cjelovitost područja mreže Natura 2000.
Obično se temelji na postojećim podacima, dostupnom znanju i iskustvu te mišljenju stručnjaka.	Zahtijeva detaljno ispitivanje koje često uključuje terenska istraživanja, stručne savjete i stručnu procjenu konkretnog slučaja.
Ne mogu se razmotriti mjere ublažavanja (15).	Mjere ublažavanja procjenjuju se radi uklanjanja ili smanjenja negativnog utjecaja.

3.1.1. Prvi korak: utvrditi je li plan ili projekt izravno povezan s upravljanjem područjem mreže Natura 2000 ili potreban za njegovo upravljanje

U tom se koraku utvrđuje je li plan ili projekt povezan s upravljanjem područjem ili potreban za njegovo upravljanje, tj. pridonosi li ostvarenju ciljeva očuvanja područja.

Pojam „upravljanje” odnosi se na upravljanje očuvanjem nekog područja, tj. treba se tumačiti u smislu u kojem se upotrebljava u članku 6. stavku 1. Stoga, ako je aktivnost izravno povezana s ispunjavanjem ciljeva očuvanja i potrebna za njihovo ispunjavanje, izuzima se od zahtjeva da se provede procjena.

Planovi i projekti koji su izravno povezani s upravljanjem očuvanjem područja mreže Natura 2000 ili potrebni za njegovo upravljanje općenito bi trebali biti isključeni iz odredbi članka 6. stavka 3., ali za njihove dijelove koji se ne odnose na očuvanje ipak će se možda zahtijevati procjena.

Vidjeti više pojedinosti u Vodiču o članku 6., odjeljku 4.4.3.

U planu ili projektu koji među ostalim uključuje i ciljeve očuvanja za dio koji se ne odnosi na očuvanje ipak će se možda zahtijevati ocjena prihvatljivosti. To bi se, primjerice, moglo primjenjivati na komercijalnu sječu drva koja je sastavni dio plana za upravljanje očuvanjem šume koja je određena kao područje mreže Natura 2000. Za dio aktivnosti koji nije potreban za upravljanje očuvanjem područja trebalo bi provesti ocjenu prihvatljivosti (16).

Isto tako, postoje situacije u kojima plan ili projekt koji je izravno povezan s upravljanjem jednim područjem (ciljno područje) ili potreban za njegovo upravljanje može negativno utjecati na drugo područje. Na primjer, kako bi se poboljšalo upravljanje poplavama na nekom ciljnom području, u planu se može predložiti izgradnja brane na drugom području, koja bi mogla imati značajan negativni utjecaj na to drugo područje. Stoga bi trebalo procijeniti mogući negativni utjecaj plana ili projekta na drugo područje.

Iz navedenog slijedi da bi planovi ili projekti koji će biti izravno povezani s upravljanjem područjima mreže Natura 2000 ili potrebni za njihovo upravljanje u skladu s Direktivom o pticama i Direktivom o staništima trebali biti namijenjeni i pridonositi očuvanju odnosno, prema potrebi, povratu zaštićenih staništa i vrsta u povoljno stanje očuvanosti.

Okvir 2.

Primjeri kriterija s pomoću kojih se utvrđuje je li plan ili projekt izravno povezan s upravljanjem područjem mreže Natura 2000 ili potreban za njegovo upravljanje

—

Mjere predviđene planom ili projektom uključene su u plan upravljanja predmetnim područjem mreže Natura 2000 ili predložene kao dio drugih zakonskih, administrativnih ili ugovornih mjera potrebnih za održavanje područja, njegovih stanišnih tipova i vrsta u dobrom stanju očuvanosti i (prema potrebi) povrat u to stanje.

—

Postoji potkrijepljena izjava tijela koje je zakonski odgovorno za upravljanje područjem mreže Natura 2000 da je aktivnost izravno povezana s upravljanjem ciljnim područjem i potrebna za njegovo upravljanje te da je jasno povezana s održavanjem ili poboljšanjem stanja očuvanosti stanišnih tipova ili vrsta na tom području.

3.1.2. Drugi korak: opisati plan ili projekt i čimbenike njegova utjecaja

Pri opisivanju plana ili projekta bit će potrebno utvrditi sve aspekte koji mogu sami ili u kombinaciji s drugim planovima ili projektima utjecati na područje mreže Natura 2000.

U obzir se moraju uzeti sve faze projekta, uključujući izgradnju, rad i stavljanje izvan upotrebe.

Za planove se moraju prikupiti i analizirati odgovarajuće pojedinosti o aktivnostima koje se provode u okviru plana kako bi se utvrdilo mogu li pojedinačno ili skupno, među ostalim u kombinaciji s drugim planovima ili projektima, značajno utjecati na područja mreže Natura 2000.

U okviru 3. navedeni su ključni parametri plana ili projekta koje treba utvrditi. Ti su elementi samo indikativni i treba ih prilagoditi ili dopuniti u skladu sa svakim pojedinim slučajem. Za neke projekte ili planove može biti potrebno utvrditi zasebne parametre za faze izgradnje, rada i stavljanja izvan upotrebe.

Okvir 3.

Primjeri elemenata plana ili projekta koje treba razmotriti pri analitičkom pregledu

—	veličina (npr. u odnosu na izravni gubitak zemljišta),

—	ukupno zahvaćeno područje, uključujući područje izloženo neizravnom utjecaju (npr. buka, zamućenje vode, vibracije),

—	fizičke promjene u okolišu (npr. promjena riječnih korita ili morfologije drugih vodnih tijela, promjene u gustoći šumskog pokrova),

—	promjene intenziteta postojećeg pritiska (npr. povećanje buke, onečišćenja ili prometa),

—	potrebe za resursima (npr. zahvaćanje vode, vađenje minerala),

—	emisije (npr. taloženje dušika) i otpad (odlažu li se na kopnu, u vodi ili u zraku),

—	zahtjevi u pogledu prijevoza (npr. pristupne ceste),

—	trajanje faze izgradnje, rada, stavljanja izvan upotrebe itd.,

—	vremenski aspekti (raspored različitih faza plana ili projekta),

—	udaljenost od područja mreže Natura 2000, a posebno od obilježja na temelju kojih su određena,

—	kumulativni učinci s drugim projektima i planovima.

3.1.3. Treći korak: utvrditi na koja područja mreže Natura 2000 može utjecati plan ili projekt

Područja mreže Natura 2000 koja bi mogla biti izložena utjecaju trebala bi se utvrditi uzimajući u obzir sve aspekte plana ili projekta koji bi mogli utjecati na područja mreže Natura 2000 u zoni utjecaja plana ili projekta. Pritom bi trebalo uzeti u obzir sva obilježja na temelju kojih su područja određena (vrste, stanišni tipovi) i koja su značajno prisutna na područjima te njihove ciljeve očuvanja.

Osobito bi trebalo utvrditi:

—	svako područje mreže Natura 2000 koje se geografski preklapa s aktivnostima ili aspektima plana ili projekta u bilo kojoj njegovoj fazi ili koje je u neposrednoj blizini;

—

svako područje mreže Natura 2000 u zoni na koju bi plan ili projekt mogao utjecati. Područja mreže Natura 2000 u okolini plana ili projekta (ili na određenoj udaljenosti) na koja bi aspekti projekta i dalje mogli neizravno utjecati, među ostalim s obzirom na iskorištavanje prirodnih resursa (npr. voda) i različite vrste otpada, ispuštanja ili emisija tvari ili energije;

—	područja mreže Natura 2000 u okolini plana ili projekta (ili na određenoj udaljenosti) na kojima obitava fauna koja se može premjestiti na područje projekta i ondje biti izložena smrtnosti ili drugim posljedicama (npr. gubitak područja za hranjenje ili životnog prostora);

—	područja mreže Natura 2000 na čiju povezanost ili ekološki kontinuitet plan ili projekt može utjecati.

Raspon područja mreže Natura 2000 za procjenu, tj. zona na koju bi plan ili projekt mogao utjecati, ovisit će o prirodi plana ili projekta i udaljenosti na kojoj može doći do utjecaja. Na područjima mreže Natura 2000 koja se nalaze nizvodno uz rijeke ili močvarna područja koja opskrbljuju vodonosnici plan ili projekt može čak i s velike udaljenosti utjecati na vodene tokove, migracije riba itd. Emisije onečišćujućih tvari isto tako mogu utjecati s velike udaljenosti.

Neki projekti ili planovi koji ne utječu izravno na područja mreže Natura 2000 svejedno mogu na njih značajno utjecati ako djeluju kao prepreke ili onemogućuju povezanost okoliša. To se, primjerice, može dogoditi ako planovi utječu na obilježja krajobraza koja povezuju područja mreže Natura 2000 ili koja mogu ometati kretanje vrsta odnosno narušiti kontinuitet riječnog ili šumskog ekosustava.

Za određivanje mogućeg utjecaja plana ili projekta na područja mreže Natura 2000 potrebno je utvrditi ne samo relevantna područja, nego i staništa i vrste koji su u njima značajno prisutni te ciljeve očuvanja za to određeno područje.

U okviru 4. navedeni su primjeri izvora podataka koji se u tu svrhu mogu upotrijebiti.

Okvir 4.

Izvori podataka za utvrđivanje utjecaja na područje mreže Natura 2000

—	standardni obrazac za podatke mreže Natura 2000 za područje,

—	ciljevi očuvanja za određeno područje (utvrđeni u aktima o određivanju posebnih područja očuvanja ili aktima o klasifikaciji područja posebne zaštite, u planu upravljanja područjem ili u zasebnom aktu),

—	planovi upravljanja područjem (u kojima su npr. utvrđeni pritisci i prijetnje na tom području),

—	postojeća istraživanja i podaci o praćenju relevantnih vrsta i stanišnih tipova, njihovoj rasprostranjenosti na području i oko njega, stanju očuvanosti, pritiscima i prijetnjama kojima su izloženi,

—	trenutačne i prošle karte zemljišta,

—	planovi za korištenje zemljišta i drugi relevantni postojeći planovi,

—	postojeći materijali o istraživanju zemljišta,

—	postojeći hidrogeološki podaci,

—	postojeći podaci o relevantnim tvarima (npr. taloženje dušika, sastav ispuštenih otpadnih voda),

—	procjene utjecaja na okoliš za slične projekte ili planove,

—	odgovarajuća izvješća o stanju okoliša,

—	karte i geografski informacijski sustavi,

—	spisi o povijesti područja itd.

Informacije navedene u standardnom obrascu za podatke mreže Natura 2000 (17) početna su točka za utvrđivanje stanišnih tipova i vrsta koji su značajno prisutni na području i na koje bi plan ili projekt mogao utjecati te za postojeće pritiske i utjecaje na tom području. Druge informacije na razini područja mogu se dobiti iz izvora kao što su plan upravljanja područjem mreže Natura 2000, popis aktivnosti koje mogu prouzročiti štetu ili pogoršanje i rezultati istraživanja o praćenju staništa i vrsta na području, ali i izvora izvan područja mreže Natura 2000 na biogeografskoj, nacionalnoj i lokalnoj razini.

Važno je da su ti podaci i informacije javno dostupni, npr. u središnjoj bazi podataka ili na internetskim portalima i stranicama nacionalnih ili regionalnih tijela, te da se redovito ažuriraju kako bi im svi zainteresirani dionici i tijela mogli lako pristupiti.

Okvir 5.

Glavni izvori informacija o obilježjima na temelju kojih su određena područja mreže Natura 2000

Standardni obrazac za podatke dostupan je za svako područje mreže Natura 2000. Sadržava informacije o vrstama i stanišnim tipovima zaštićenima u EU-u na tom području i pruža opsežnu procjenu stanja svake vrste ili stanišnog tipa na tom području (ocjena od A do D). U njemu se navode informacije o površini, zastupljenosti i stanju očuvanosti staništa na tom području, kao i ukupna procjena vrijednosti područja za očuvanje predmetnih prirodnih stanišnih tipova. Kad je riječ o vrstama koje su prisutne na području, navode se informacije o njihovim populacijama, statusu (stalna nastanjenost, razmnožavanje, prezimljavanje, migracija) i vrijednosti područja za predmetne vrste.

Obrazac sadržava i kontekstualne informacije o području, uključujući:

—	opće značajke, kvalitetu i važnost područja,

—	ranjivost (pritisak na područje koji proizlazi iz ljudskih aktivnosti i drugih utjecaja te osjetljivost staništa i ekosustava),

—	pozitivni ili negativni utjecaj ljudskih aktivnosti i prirodnih procesa na očuvanje područja i upravljanje njime i udio u površini područja izloženog utjecaju,

—	upravljačko tijelo nadležno za područje,

—	planove i praksu upravljanja područjem, uključujući tradicionalne ljudske aktivnosti,

—	kartu područja.

Mjere očuvanja i planovi upravljanja

Za posebna područja očuvanja države članice moraju pripremiti mjere očuvanja koje odgovaraju ekološkim zahtjevima prirodnih stanišnih tipova iz Priloga I. i vrsta iz Priloga II. prisutnih na području (članak 6. stavak 1. Direktive o staništima). To može prema potrebi uključivati planove upravljanja posebno priređene za ta područja ili integrirane u druge razvojne planove i/ili druge zakonske, administrativne ili ugovorne mjere.

Slično tomu, i područja posebne zaštite moraju biti predmet ciljanih mjera očuvanja. Ako su dostupni, planovi upravljanja područjem mreže Natura 2000 mogu pružiti informacije o ciljevima očuvanja područja, lokaciji i statusu vrsta i staništa koji se javljaju na tom području, prijetnjama kojima su izloženi i mjerama očuvanja koje su potrebne za poboljšanje njihova stanja očuvanosti. Sve navedeno može biti korisno za fazu analitičkog pregleda i ocjenu prihvatljivosti.

Na internetskim stranicama Komisije, odnosno u pregledniku mreže Natura 2000 i javnoj bazi podataka mreže Natura 2000, dostupni su podaci i karte za sva područja mreže Natura 2000 u EU-u: http://ec.europa.eu/environment/nature/natura2000/data/indexen.htm. I većina država članica ima javno dostupne informacije o područjima mreže Natura 2000 i njihovim obilježjima. Geografski informacijski sustavi (GIS) isto tako mogu pomoći u razumijevanju odnosa između aspekata plana ili projekta i posebnih obilježja područja mreže Natura 2000.

U različitim zemljama dostupni su praktični alati i informacijski sustavi koji pomažu u utvrđivanju mogućeg utjecaja različitih vrsta projekata i planova na područja mreže Natura 2000. U okviru 6. opisani su primjeri takvih alata.

Okvir 6.

Primjeri informacijskih sustava koji pomažu u utvrđivanju mogućeg utjecaja različitih vrsta projekata i planova na područja mreže Natura 2000

Njemačka

Informacijski sustav FFH-VP-Info Savezne agencije za očuvanje prirode pruža informacije potrebne za procjenu mogućeg negativnog utjecaja gotovo svih vrsta projekata. Sadržava opsežnu bazu podataka o mogućim učincima i utjecaju na posebne stanišne tipove i vrste koja se može upotrijebiti za analitički pregled i ocjenu prihvatljivosti. U sustavu se mogu pronaći detaljne informacije o osjetljivosti za gotovo sva staništa i vrste zaštićene direktivama o zaštiti okoliša i prisutne u Njemačkoj te o mogućim učincima čimbenika utjecaja. Sadržava i kontrolne popise s procjenama ozbiljnosti/važnosti svakog utjecaja na stanišne tipove i vrste.

Vidjeti: http://ffh-vp-info.de/FFHVP/Page.jsp.

Irska

Aplikacija GeoTool, dostupna u Irskoj, olakšava postupak prikupljanja podataka u prvoj fazi (analitički pregled) i drugoj fazi (ocjena prihvatljivosti). Korisniku omogućuje da odabere točku na karti i pretražuje posebna područja očuvanja i područja posebne zaštite na određenoj udaljenosti od te točke, koju korisnik može odabrati ovisno o razini mogućeg utjecaja plana ili projekta na okoliš. Za svako područje mreže Natura 2000 u odabranom rasponu navode se popis staništa i vrsta za koje su ta područja određena i poveznica na ciljeve očuvanja za svako područje.

Vidjeti: https://gis.epa.ie/EPAMaps/AAGeoTool.

Nizozemska

Nizozemska vlada izradila je alat za brzu procjenu mogućeg utjecaja nekog projekta u početnoj fazi. U alatu su opisani postupovni koraci koje je potrebno poduzeti ako je procjena utjecaja na područja mreže Natura 2000 ili zaštićene vrste dio postupka za dobivanje odobrenja. Pomaže u utvrđivanju mogućeg utjecaja na pojedine vrste i stanišne tipove te sadržava informacije o osjetljivosti vrsta i stanišnih tipova na različite aktivnosti.

Vidjeti: www.natura2000.nl (pod routeplanner beschermde natuur i effectenindicator Natura 2000-gebieden).

Belgija

Radi procjene zakiseljavanja i eutrofikacije uzrokovanih taloženjem onečišćenja iz zraka (taloženje NOx i NH3 povezano s aktivnostima kao što su intenzivna poljoprivreda, industrijsko grijanje i energetski procesi te mobilnost) Belgija je omogućila pristup interaktivnoj internetskoj aplikaciji za potrebe prvog analitičkog pregleda. Riječ je o alatu koji brzim pregledom omogućuje utvrđivanje mogućeg utjecaja. Ako se nakon pregleda pojavi zeleno svjetlo, ne očekuje se štetan utjecaj. Ako alat prikaže crveno svjetlo, moguć je štetan utjecaj koji treba detaljnije ispitati u okviru ocjene prihvatljivosti.

Vidjeti: https://www.milieuinfo.be/voortoets/.

Daljnje pojedinosti o informacijskim i praktičnim alatima za potrebe analitičkog pregleda i ocjene prihvatljivosti nalaze se u Prilogu ovim Smjernicama (odjeljak 1.1.).

3.1.4. Četvrti korak: procijeniti može li se isključiti mogući značajni utjecaj s obzirom na ciljeve očuvanja područja

Sljedeći korak u fazi analitičkog pregleda procjena je vjerojatnosti i moguće važnosti utjecaja utvrđenog u prethodnom koraku s obzirom na moguće kumulativne učinke s drugim planovima ili projektima.

Procjena vjerojatnosti značajnog utjecaja

Mogući značajni utjecaj u ovom je kontekstu svaki utjecaj koji se razumno može predvidjeti kao posljedica plana ili projekta te bi negativno i značajno utjecao na ciljeve očuvanja utvrđene za staništa i vrste koji su značajno prisutni na području mreže Natura 2000. To može biti posljedica aktivnosti na području ili izvan područja odnosno kombiniranja s drugim planovima ili projektima.

Valja podsjetiti na to da će se morati provesti potpuna ocjena prihvatljivosti plana ili projekta na temelju članka 6. stavka 3. ako se mogući značajni utjecaj ne može nedvojbeno isključiti (vidjeti odjeljak 3.2.2.b za daljnje pojedinosti o procjeni mogućeg utjecaja).

Značaj utjecaja mijenjat će se ovisno o čimbenicima kao što su razmjer utjecaja, vrsta, opseg, trajanje, intenzitet, vremenski okvir, vjerojatnost, kumulativni učinci i osjetljivost predmetnih staništa i vrsta.

U okviru 7. navedeni su primjeri pokazatelja za mjerenje značaja utjecaja.

Okvir 7.

Primjeri pokazatelja značaja

Vrsta utjecaja	Pokazatelj značaja
gubitak površine staništa pogoršanje	izgubljena površina staništa u hektarima ili postotku površina (u apsolutnom smislu i postotku) na kojoj su se pogoršala svojstva na temelju kojih se određuje status očuvanja vrste ili staništa i razina pogoršanja za svako svojstvo
uznemiravanje	intenzitet, trajanje ili trajnost čimbenika uznemiravanja, udaljenost od područja razmnožavanja
fragmentacija	promjena u odnosu na izvorno i željeno stanje (npr. stvaranje nekoliko manjih područja staništa umjesto jednog velikog, hektari staništa izloženi rubnom efektu)
neizravni utjecaj	mjera u kojoj je područje izloženo drugim prijetnjama (invazivne strane vrste, prodiranje ljudi i životinja, druge promjene)

Izvori informacija za procjenu značaja utjecaja uključuju dokaze iz sličnih aktivnosti koje utječu na područja sa sličnim obilježjima koja ih određuju, sličnim stanjem očuvanosti ili sličnim ciljevima očuvanja i stručne prosudbe koje se temelje na dostupnim dokazima. Međutim, budući da je svaki slučaj nužno drukčiji, moraju se uzeti u obzir lokalne okolnosti. Procjena se stoga uvijek mora provesti za svaki pojedini slučaj.

Kako je navedeno u Vodiču o članku 6., ono što se smatra značajnim za jedno područje ne mora biti značajno i za drugo. Na primjer, gubitak od sto kvadratnih metara staništa može biti značajan za malo područje staništa rijetkih kaćuna, dok sličan gubitak na velikom stepskom području može biti beznačajan ako ne utječe na ciljeve očuvanja područja.

U slučaju planova, ovisno o razini definiranosti i pojedinosti različitih aspekata i sastavnica plana, možda će u ovoj fazi biti teško procijeniti razmjer i značaj svih mogućih utjecaja na pojedina područja. Ipak, i dalje se može procijeniti vjerojatnost značajnog utjecaja na područje mreže Natura 2000, primjerice s obzirom na vrstu plana ili projekta i zonu na koju bi mogao utjecati.

Planovi se stoga moraju pregledati s dostatnom pažnjom (kako bi se isključila svaka sumnja) i s obzirom na načelo opreznosti kako bi se izbjeglo isključivanje sastavnica ili mjera koje mogu utjecati na područje mreže Natura 2000 i njihovo izuzimanje iz daljnjeg nadzora u okviru ocjene prihvatljivosti.

Kad je riječ o procjeni mjera ublažavanja (18) u okviru provedbe postupka iz članka 6. stavka 3., Sud EU-a je presudio da „kako bi se utvrdilo je li potrebno naknadno provesti ocjenu prihvatljivosti utjecaja nekog plana ili projekta na predmetno područje, u fazi prethodne ocjene nije potrebno uzeti u obzir mjere kojima je cilj izbjeći ili smanjiti štetne učinke tog plana ili projekta na to područje” (predmet C-323/17).

Ipak, nositelji projekata ponekad mogu osmisliti projekte na način kojim se od samog početka izbjegava ili smanjuje mogući utjecaj. To se može postići primjenom najboljih raspoloživih tehnologija ili preventivnih mjera, uključujući zakonske mjere (npr. zone sa zabranom pristupa) propisane u, primjerice, sektorskim propisima, planovima upravljanja mrežom Natura 2000 ili prostornim planovima/planovima zona.

Takve općenite sastavnice projekta mogu se razmotriti u okviru analitičkog pregleda, za razliku od mjera ublažavanja specifičnih za plan ili projekt koje se u ovoj fazi ne smiju uzeti u obzir. Te bi sastavnice trebalo jasno odrediti u opisu projekta. Posebne mjere ublažavanja, npr. izgradnja zelenih mostova da bi se omogućila migracija vrsta za čiju je zaštitu područje određeno, osobito ako ih je uvelo nadležno tijelo, trebale bi se razmatrati samo u okviru ocjene prihvatljivosti kako je opisano u odjeljku 3.2.5.

Procjena mogućih kumulativnih učinaka s drugim planovima i projektima

U okviru analitičkog pregleda trebalo bi procijeniti vjerojatnost mogućeg značajnog utjecaja plana ili projekta, samog ili u kombinaciji s drugim projektima ili planovima. Procjena takvih kumulativnih učinaka često je manje detaljna u fazi analitičkog pregleda nego u ocjeni prihvatljivosti. Ipak, i dalje je potrebno utvrditi sve ostale planove ili projekte koji bi mogli dovesti do kumulativnih učinaka s predmetnim planom ili projektom.

Analitički pregled „kombiniranog” utjecaja zahtijeva utvrđivanje drugih planova i projekata koji bi mogli utjecati na ista područja mreže Natura 2000 te njihovu sposobnost značajnog utjecanja kad ih se razmatra zajedno s planom ili projektom koji se procjenjuje. Ako analiza ne može dovesti do konačnih zaključaka, barem bi trebala ukazati na druge relevantne planove i projekte koje bi trebalo detaljnije ispitati u okviru ocjene prihvatljivosti.

Procjena kumulativnih učinaka u fazi analitičkog pregleda

Niz pojedinačnih beznačajnih utjecaja može u kombinaciji proizvesti značajan utjecaj. Pri određivanju mogućeg značajnog utjecaja treba razmotriti i kombinaciju s drugim planovima i/ili projektima kako bi se uzeli u obzir kumulativni učinci u okviru procjene plana ili projekta.

Odredba o kombinaciji utjecaja odnosi se na druge planove ili projekte koji su već dovršeni, odobreni, ali nedovršeni, ili predloženi (tj. za koje je podnesen zahtjev za odobrenje ili suglasnost). Osim toga, važno je napomenuti da procjena kumulativnih učinaka nije ograničena na procjenu sličnih vrsta planova ili projekata koji se odnose na isto područje djelatnosti. Sve vrste planova ili projekata koji bi u kombinaciji s planom ili projektom koji se razmatra mogli imati značajan utjecaj trebali bi se uzeti u obzir u procjeni.

Slično tomu, u procjeni bi se trebali uzeti u obzir kumulativni učinci ne samo između projekata ili između planova, nego i između projekata i planova (i obratno) . Na primjer, novi projekt izgradnje važne autoceste sam po sebi ne mora negativno utjecati na to područje, ali kad se uzme u obzir u kombinaciji s već odobrenim planom stambene izgradnje za to područje, taj utjecaj može postati dovoljno značajan da negativno djeluje na to područje. S druge strane, neki plan sam po sebi ne mora značajno utjecati na područja mreže Natura 2000, ali može se drukčije procijeniti ako se razmatra u kombinaciji s već predloženim ili odobrenim glavnim razvojnim projektom koji nije uključen u taj plan.

Vidjeti više pojedinosti u Vodiču o članku 6., odjeljku 4.5.3.

Dobivanje informacija o drugim planovima i projektima koji u kombinaciji mogu imati kumulativne učinke na područje mreže Natura 2000 mogao bi biti zahtjevan zadatak. Vrlo je korisno imati baze podataka ili informacijske sustave u kojima se te informacije mogu pronaći na jednom mjestu, a neke ih zemlje već imaju ili ih trenutačno razvijaju (19). Za utvrđivanje mogućih kumulativnih učinaka mogu se upotrijebiti i postojeće baze podataka za informiranje javnosti o strateškim procjenama okoliša i procjenama utjecaja na okoliš planova i projekata (20).

U svakom slučaju, trebalo bi se savjetovati s nadležnim tijelima (tijelima za zaštitu okoliša ili sektorskim tijelima), koja bi trebala moći pružiti informacije o drugim planovima/projektima koje treba razmotriti u okviru analitičkog pregleda.

U tablici 2. navedeni su glavni koraci za procjenu kumulativnih učinaka na područje mreže Natura 2000.

Tablica 2.

Procjena kumulativnih učinaka

Koraci u procjeni	Aktivnost koju treba provesti
utvrđivanje geografskih granica i vremenskog okvira za procjenu	utvrđivanje granica za ispitivanje kumulativnih učinaka; one će se razlikovati za različite vrste utjecaja (npr. utjecaj na vodne resurse, buka) i mogu uključivati udaljene lokacije (dalje od predmetnog područja)
utvrđivanje svih projekata/planova koji bi mogli djelovati u kombinaciji	utvrđivanje svih mogućih izvora utjecaja plana ili projekta koji se razmatra, zajedno s ostalim izvorima u okolišu i drugim mogućim utjecajem drugih predloženih projekata ili planova; vremenski okvir i faze projekata ili planova
utvrđivanje utjecaja	utvrđivanje vrsta utjecaja (npr. buka, smanjenje vodnih resursa, emisije kemikalija) koje mogu utjecati na strukturu i funkcije područja osjetljivog na promjene
utvrđivanje putova	utvrđivanje potencijalnih putova kumulativnih učinaka (21) (npr. vodom, zrakom; nakupljanje utjecaja s vremenom ili u prostoru); ispitivanje uvjeta na području radi utvrđivanja rizika za osjetljive aspekte strukture i funkcije područja
predviđanje	predviđanje razmjera/opsega utvrđenih mogućih kumulativnih učinaka
procjena	objašnjenje je li vjerojatno da će potencijalni kumulativni učinci biti značajni s obzirom na informacije prikupljene u koraku procjene važnosti

Ako je zaštićeno stanište ili vrsta na području već u nepovoljnom stanju ili ako su premašeni kritični pragovi utjecaja u pogledu posebnih svojstava staništa ili vrsta (odnosno ako je područje izloženo kumulativnim učincima koji će dovesti do jednog od tih stanja), svaki dodatni plan ili projekt koji sam ili u kombinaciji dodatno utječe na te razine može značajno utjecati na područje mreže Natura 2000.

3.1.5. Zaključci: odluka na temelju ishoda analitičkog pregleda

Odlučivanje o tome može li plan ili projekt značajno utjecati na područje mreže Natura 2000 imat će praktične i pravne posljedice. Planovi i projekti za koje se nedvojbeno smatra da ne bi mogli imati značajan utjecaj mogu se obraditi bez upućivanja na sljedeće korake iz članka 6. stavka 3.

Jednako kao faza ocjene prihvatljivosti, i faza analitičkog pregleda mora završiti pisanom obrazloženom odlukom nadležnog tijela kako bi se pružio uvid u razloge za doneseni zaključak. Pri sastavljanju zaključaka trebalo bi uzeti u obzir i mišljenje upravljačkog tijela područja mreže Natura 2000.

Odluka bi isto tako trebala biti javno dostupna. Premda se na to ne upućuje izričito u tekstu Direktive, Sud EU-a priznao je da se sudjelovanje javnosti zahtijeva i u fazi analitičkog pregleda iz članka 6. stavka 3. (predmet C-243/15, točke od 46. do 49.). Osim toga, Sud EU-a priznao je pravo nevladinih organizacija da ospore odluku tijela o analitičkom pregledu (predmet C-243/15, točke od 56. do 61.).

Budući da će se zbog same mogućnosti značajnog utjecaja na područje javiti potreba za ocjenom prihvatljivosti, ta se odluka može donijeti nakon temeljitog ispitivanja plana ili projekta ili na temelju jednostavne analize ako se mogući značajni utjecaj već očekuje (zbog vrste, veličine ili opsega plana ili projekta, značajki područja mreže Natura 2000 ili zbog visokog rizika od kombiniranog utjecaja s drugim planovima ili projektima). To će omogućiti što raniji početak ocjene prihvatljivosti.

U slučaju sumnje, odnosno ako se na temelju dostupnih informacija ne može isključiti da projekt ili plan može sam ili u kombinaciji s drugim planovima ili projektima znatno utjecati na područje mreže Natura 2000, mora se provesti ocjena prihvatljivosti tog plana ili projekta.

U idealnom slučaju u odluci o analitičkom pregledu trebalo bi navesti smjernice o obuhvatu ocjene prihvatljivosti koju treba provesti i o mogućem značajnom utjecaju koji treba proučiti (22). Ako je riječ o planu, trebalo bi uključiti i sva područja mreže Natura 2000 na koja bi plan mogao utjecati.

U okviru 8. prikazan je predložak za analitički pregled.

Okvir 8.

Predložak za analitički pregled

Sažeti opis plana ili projekta i glavnih aspekata koji bi mogli utjecati na područje:

ciljevi plana ili projekta i njegove glavne značajke/aktivnosti u različitim fazama (npr. izgradnja, rad i stavljanje izvan upotrebe, prema potrebi).

Sažeti opis područja mreže Natura 2000 i njihovih glavnih obilježja:

staništa i vrste za koje su područja određena i njihovi ciljevi očuvanja.

Opis pojedinačnih aspekata plana ili projekta koji bi mogli utjecati na područja mreže Natura 2000, uključujući:

—	veličinu i razmjere,

—	udaljenost od područja mreže Natura 2000,

—	gubitak zemljišta (izravni/neizravni),

—	potrebe za resursima (npr. zahvaćanje vode, iskapanje tla/minerala),

—	emisije (odlaganje na kopnu, u vodi ili zraku),

—	zahtjeve u pogledu prijevoza,

—	trajanje i vremenski okvir izgradnje, rada, stavljanja izvan upotrebe,

—	raspon čimbenika utjecaja (npr. buka, taloženje dušika, zamućenje vode).

Opis mogućeg utjecaja na područja mreže Natura 2000 s obzirom na posebne ciljeve očuvanja utvrđene za obilježja na temelju kojih su područja određena, uključujući:

—	smanjenje površine staništa, pogoršanje ili fragmentaciju staništa,

—	uznemiravanje vrsta, smanjenje veličine i gustoće populacije vrsta,

—	promjene u ekološkim funkcijama i/ili obilježjima koji su neophodni za ispunjavanje ekoloških zahtjeva staništa i vrsta (npr. kvaliteta i količina vode),

—	zadiranje u ključne odnose koji određuju strukturu i funkciju područja.

Opis mogućeg utjecaja u kombinaciji s drugim planovima ili projektima:

—	čimbenici utjecaja koji se razmatraju za potrebe kumulativnih učinaka,

—	popis i opis projekata koji mogu pridonijeti kumulativnim učincima,

—	procjena opsega i značaja kumulativnih učinaka s obzirom na ciljeve očuvanja za određeno područje.

Kriteriji za procjenu značaja i pokazatelji važnosti s obzirom na ciljeve očuvanja za određeno područje, npr.:

—	stupanj gubitka staništa (apsolutni, relativni), promjene u strukturi staništa,

—	rizik od raseljavanja populacija vrsta, razina uznemiravanja, smanjenje životnog prostora, područja za hranjenje i utočišta vrste, promjena povoljnih uvjeta za razmnožavanje,

—	važnost staništa i vrsta izloženih utjecaju, npr. zastupljenost, autohtone vrste,

—	važnost područja (npr. granica područja rasprostranjenosti za određena staništa i vrste, funkcija povezivanja, važnost za ekološku povezanost),

—	ometanje ili promjena ekoloških funkcija,

—	promjene ključnih ekoloških obilježja područja (npr. kvaliteta vode).

Zaključci: opis aspekata plana ili projekta ili kombinacije aspekata koji bi, na temelju prethodno navedenih informacija, mogli značajno utjecati na područje i aspekata za koje nije poznata priroda ili razmjer utjecaja.

Mogući značajni utjecaj:

☐ ne

☐ da ili nije sigurno

3.2. Druga faza: ocjena prihvatljivosti

Svrha je ocjene prihvatljivosti procijeniti moguće utjecaje plana ili projekta na predmetno područje s obzirom na ciljeve očuvanja područja, samog ili u kombinaciji s drugim planovima ili projektima.

Zaključci bi trebali omogućiti nadležnim tijelima da utvrde hoće li plan ili projekt negativno utjecati na cjelovitost predmetnog područja. Stoga je ocjena prihvatljivosti usmjerena posebno na vrste i/ili staništa za koje je područje mreže Natura 2000 određeno.

Vodič o članku 6., odjeljak 4.6.1.

Ocjena prihvatljivosti primjenjuje se i na projekte i na planove. Može se uskladiti s drugim procjenama okoliša, kao što su procjena utjecaja na okoliš za projekte, strateška procjena okoliša za planove i programe i procjene u kontekstu Okvirne direktive o vodama (vidjeti odjeljak 5.2.), ili uvrstiti u te procjene.

Nositelj plana ili projekta, jednako kao u slučaju procjene utjecaja na okoliš i strateške procjene okoliša, obično podnosi izvješće o ocjeni prihvatljivosti na kontrolu nadležnom tijelu. Ako se procjenom utvrdi negativni utjecaj ili vjerojatnost takvog utjecaja, nositelj u ovoj fazi može uvesti i mjere ublažavanja kako bi smanjio utjecaj.

Nadležno tijelo tad treba utvrditi hoće li plan ili projekt negativno utjecati na cjelovitost predmetnog područja, a na temelju toga i može li se plan ili projekt odobriti. Nadležno tijelo može ujedno odrediti uvjete za odobrenje te prema potrebi unaprijed dobiti mišljenje šire javnosti. Dodatne informacije o savjetovanju u kontekstu ocjene prihvatljivosti navedene su u odjeljku 3.2.7.

Ocjenjivanje će uključivati prikupljanje informacija od različitih dionika, uključujući nacionalna, regionalna i lokalna tijela za očuvanje prirode, znanstvene stručnjake i nevladine organizacije, te procjenu tih informacija. Nadležno tijelo može se i na temelju informacija koje je dostavio nositelj plana ili projekta savjetovati s unutarnjim i vanjskim stručnjacima i drugim dionicima.

U nekim prilikama nadležno tijelo morat će zatražiti dodatne informacije kako bi se osigurala sveobuhvatnost i što veća objektivnost konačne ocjene. Valja podsjetiti na to da ocjena prihvatljivosti mora biti dovoljno detaljna i potkrijepljena s obzirom na najbolje postojeće znanstvene spoznaje u tom području da bi se dokazao izostanak negativnog utjecaja.

Ukratko, ocjena prihvatljivosti sastoji se od sljedećih koraka:

1.	prikupljanje informacija o projektu i predmetnom području mreže Natura 2000;

2.	procjena utjecaja plana ili projekta s obzirom na ciljeve očuvanja područja, samog ili u kombinaciji s drugim planovima ili projektima;

3.	utvrđivanje može li plan ili projekt negativno utjecati na cjelovitost područja;

4.	razmatranje mjera ublažavanja (uključujući njihovo praćenje).

Možda će biti potrebno opetovano provoditi te korake i neke od njih preispitati kao odgovor na rezultate sljedećih koraka. Svaki je korak opisan u odjeljcima u nastavku. Drugi aspekti, kao što su javno savjetovanje i osiguravanje kvalitete ocjena prihvatljivosti, obrađuju se na kraju ovog poglavlja.

3.2.1. Prvi korak: prikupljanje informacija o projektu i predmetnim područjima mreže Natura 2000

Informacije potrebne za ocjenu prihvatljivosti uključuju opis područja mreže Natura 2000 koja bi mogla biti izložena utjecaju, vrste i staništa koji su značajno prisutni na području (tzv. obilježja na temelju kojih su područja određena) i njihove ciljeve očuvanja, kao i opis plana ili projekta i njegova mogućeg utjecaja na ciljeve očuvanja područja. Dio tih informacija možda je već prikupljen u fazi analitičkog pregleda, no obično će informacije morati biti detaljnije za potrebe ocjene prihvatljivosti.

U skladu s člankom 5. stavkom 2. Direktive o procjeni utjecaja na okoliš i člankom 5. stavkom 4. Direktive o strateškoj procjeni okoliša nadležno tijelo trebalo bi na zahtjev nositelja utvrditi obuhvat procjene utjecaja na okoliš (utvrđivanje obuhvata). Svrha je utvrđivanja obuhvata utvrditi elemente koje bi trebalo obuhvatiti izvješćem o procjeni okoliša koje nositelj sastavlja i dostavlja nadležnom tijelu. Točnije, taj bi postupak trebao pomoći u utvrđivanju najvažnijih elemenata koje treba proučiti kako bi ih se moglo detaljnije razmotriti (23).

Postupak utvrđivanja obuhvata ovisit će o planu ili projektu i predmetnim područjima. Međutim, obično će uključivati opis područja, opis plana ili projekta i utvrđivanje njegova mogućeg utjecaja na područje s obzirom na ciljeve očuvanja područja. Neovisno o tome je li ocjena prihvatljivosti uključena u procjenu utjecaja na okoliš/stratešku procjenu okoliša, pri određivanju obuhvata trebalo bi upućivati na osnovne uvjete na području (tj. uvjete zaštićenih staništa i vrsta koji su značajno prisutni na području, ciljeve očuvanja za to određeno područje i druge elemente koji određuju njegovu cjelovitost i važnost područja za koherentnost mreže) koji će se morati utvrditi i proučiti u okviru ocjene prihvatljivosti, razinu detaljnosti analize, metode, kriterije za evaluaciju značaja, vrste mjera ublažavanja i alternative koje bi trebalo analizirati itd.

Članak 5. stavak 2. Direktive o procjeni utjecaja na okoliš (Direktiva 2011/92/EU, kako je izmijenjena Direktivom 2014/52/EU)

Ako nositelj projekta to zatraži, nadležno tijelo, uzimajući u obzir informacije koje dostavi nositelj projekta, a koje se naročito odnose na posebne značajke projekta uključujući njegovu lokaciju i tehnički kapacitet i njegov izgledni utjecaj na okoliš, donosi mišljenje o obuhvatu i razini detaljnosti informacija koje nositelj projekta treba navesti u izvješću o procjeni utjecaja na okoliš u skladu sa stavkom 1. ovog članka. Prije davanja mišljenja, nadležno se tijelo savjetuje s nadležnim tijelima iz članka 6. stavka 1.

Države članice mogu također zahtijevati od nadležnih tijela da donesu mišljenje kako je navedeno u prvom podstavku bez obzira na to je li nositelj projekta to zatražio.

Članak 5. stavak 4. Direktive o strateškoj procjeni okoliša (Direktiva 2001/42/EZ)

Pri odlučivanju o sadržaju i razini obuhvata informacija koje se moraju uključiti u izvješće o okolišu, savjetuju se tijelâ iz članka 6. stavka 3.

Opseg i razina detaljnosti informacija potrebnih za prikupljanje podataka, istraživanja i istrage razlikovat će se ovisno o projektu i izloženim područjima. O njima se stoga mora odlučivati na razini pojedinog slučaja. Na primjer, mogu ovisiti o složenosti projekta i područja te o važnosti područja za vrstu i staništa za koje je određeno. Ovisit će i o već dostupnim podacima o tom području, o značajno prisutnim vrstama i staništima, o informacijama iz prethodnih procjena itd.

Usklađene i kvalitetne geografske informacije obično olakšavaju rad nositelja projekta, tijela i dionika te su posebno važne u kontekstu prekograničnih projekata i utjecaja. Na primjer, u slučaju projekta koji utječe na rijeku koja prolazi kroz nekoliko država ili postrojenja koje bi moglo prouzročiti prekogranično onečišćenje vrlo je važno upotrijebiti zajedničke standarde za utvrđivanje, procjenu i ublažavanje tog utjecaja. Cilj je Direktive EU-a „INSPIRE” (o infrastrukturi za prostorne informacije u Europi) da su takvi standardizirani podaci dostupni i da se upotrebljavaju (24).

Tablica 3. sadržava okviran kontrolni popis osnovnih informacija potrebnih za ocjenu prihvatljivosti, a u tablici 4. naveden je primjer informacija koje je potrebno prikupiti pri procjenjivanju utjecaja planova i projekata na mrežu Natura 2000.

Tablica 3.

Okvirni kontrolni popis osnovnih informacija potrebnih za ocjenu prihvatljivosti

Osnovne informacije o područjima mreže Natura 2000 i njihovim obilježjima	Izvori informacija	Gdje/od koga se mogu dobiti podaci
cijevi očuvanja područja mreže Natura 2000; mjere očuvanja utvrđene za područja; korištenje zemljišta, zabranjene i dopuštene aktivnosti na područjima; glavne prijetnje i pritisci utvrđeni na područjima; karte područja mreže Natura 2000 (na kojima su prikazane granice područja i lokacije relevantnih obilježja)	standardni obrasci za podatke za mrežu Natura 2000; zakonski akti o određivanju posebnog područja očuvanja ili područja posebne zaštite; planovi upravljanja i drugi dokumenti/instrumenti povezani s upravljanjem područjem (propisi, ugovori, sporazumi)	nacionalni/regionalni internetski portali; službeni listovi; tijela/agencije za očuvanje prirode; preglednik mreže Natura 2000 (25); baza podataka mreže Natura 2000 (26); nacionalne baze podataka
stanišni tipovi i vrste koji su prisutni na područjima i njihovo stanje: stupanj očuvanosti, zastupljenost itd.; važnost područja za prisutna staništa i vrste; glavni ekološki zahtjevi, ranjivost i osjetljivost stanišnih tipova i vrsta	standardni obrasci za podatke za mrežu Natura 2000; planovi upravljanja područjem; akti o određivanju područja; zakonski planovi i politike očuvanja prirode na nacionalnoj/regionalnoj/lokalnoj razini; akcijski planovi za očuvanje vrsta i staništa; trenutačne i povijesne karte, istraživanja itd.; informacije stručnjaka	nacionalni/regionalni internetski portali; preglednik mreže Natura 2000; baza podataka mreže Natura 2000; nacionalne baze podataka; nadležna tijela; dostupna literatura; znanstvene ustanove
stanje očuvanosti staništa i vrsta, kretanja, glavne prijetnje i pritisci kojima su izloženi (u biogeografskoj regiji i na nacionalnoj razini)	nacionalna izvješća o stanju očuvanosti u skladu s člankom 17. Direktive o staništima i člankom 12. Direktive o pticama	internetska izvješća (27)
Osnovne informacije o projektu/planu	Izvori informacija	Gdje/od koga se mogu dobiti podaci
sva obilježja plana ili projekta: ukupna površina na koju projekt utječe, projektne aktivnosti, emisije, iskorištavanje prirodnih resursa, faze, vremenski plan itd.; odnos (npr. najvažnije udaljenosti ili putovi) između plana ili projekta i područja mreže Natura 2000	dokumentacija o planu ili projektu (nacrti, karte itd.); karte, GIS	nositelj projekta/plana; preglednik mreže Natura 2000
značajke drugih planova ili projekata (provedenih, odobrenih ili predloženih) koje mogu prouzročiti kombinirane ili kumulativne učinke na područja mreže Natura 2000 s projektom koji se procjenjuje	baze podataka, npr. o strateškoj procjeni okoliša, procjeni utjecaja na okoliš, ocjenama prihvatljivosti planova/projekata, regionalnim ili općinskim planovima, zahtjevima za planiranje lokalnih tijela	nadležna tijela; internetske platforme
informacije o drugim procjenama koje su potrebne za dobivanje suglasnosti ili odobrenja za plan	nacionalno zakonodavstvo	nadležna tijela; službeni listovi
organizacije koje su uključene u sektor/aktivnost obuhvaćenu planom ili projektom odnosno koje su povezane s tim sektorom/aktivnošću	sektorske organizacije/udruženja	nositelj projekta/plana; nadležna tijela
procjene sličnih planova ili projekata	izjave o procjeni utjecaja na okoliš i strateškoj procjeni okoliša, izvješća o ocjeni prihvatljivosti i drugi pisani dokazi o sličnim prethodno procijenjenim planovima ili projektima	službeni listovi; nadležna tijela, odgovarajuće agencije i druga tijela

Tablica 4.

Informacije koje treba prikupiti pri procjeni utjecaja planova i projekata na područja mreže Natura 2000 (španjolske smjernice)

Elementi

Područje primjene

Informacije koje treba prikupiti

područja mreže Natura 2000

staništa

Općenito

—	oznaka, naziv, stupanj prioriteta,

—	karakteristične vrste,

—	relevantne strukturne i funkcionalne varijable te ekološki zahtjevi

biogeografska regija (nacionalna razina)

—	stanje očuvanosti staništa u biogeografskoj regiji (nacionalna razina),

—	uloga i važnost područja za očuvanje staništa

područje mreže Natura 2000

—	stupanj očuvanosti i zastupljenost staništa na području,

—	cilj očuvanja utvrđen za stanište na području,

—	rasprostranjenost staništa na području (uključujući kartiranje), postotak ukupne površine (na nacionalnoj/regionalnoj razini),

—	pritisci, prijetnje i utjecaj kojima je izloženo stanište na području,

—	osjetljivost na mogući utjecaj projekta

vrsta

Općenito

—	oznaka, naziv, stupanj prioriteta, status zaštite u regiji/zemlji,

—	ekološki zahtjevi i čimbenici koji utječu na populacijsku dinamiku vrste

biogeografska regija (nacionalna razina)

—	stanje očuvanosti vrste u biogeografskoj regiji (nacionalna razina),

—	uloga i važnost područja za očuvanje vrste

područje mreže Natura 2000

—	stanje očuvanosti vrste na području,

—	cilj očuvanja utvrđen za vrstu na području,

—	rasprostranjenost vrste i iskorištenost područja (uključujući kartiranje),

—	populacija i kretanja na području; postotak ukupne populacije u zemlji/regiji,

—	postojeći pritisci i prijetnje kojima su izložene vrste na području,

—	osjetljivost vrsta na mogući utjecaj (npr. osjetljivost na uznemiravanje)

krajobrazna obilježja važna za koherentnost mreže Natura 2000

biogeografska regija (nacionalna razina)

—	vrsta (ekološki koridor, funkcija povezivanja itd.),

—	područja mreže Natura 2000 i druga fizički ili ekološki povezana područja (uključujući kartiranje),

—	vrste (ili staništa) za koje je obilježje važno i važnost za njihovo očuvanje,

—	pritisci, prijetnje i učinci koji utječu na obilježje,

—	osjetljivost na projekt i mogući utjecaj

Prilagođeno iz: Preporuke o informacijama koje treba uključiti u ocjenu prihvatljivosti projekata povezanih s mrežom Natura 2000 u dokumentaciji španjolske nacionalne administracije o procjeni utjecaja na okoliš (Ministerio de Agricultura y Pesca, Alimentación y Medio Ambiente, 2018.). Dostupno na: https://www.miteco.gob.es/es/calidad-y-evaluacion-ambiental/temas/evaluacion-ambiental/guias-directrices/.

3.2.2. Drugi korak: procjena utjecaja plana ili projekta s obzirom na ciljeve očuvanja područja, samog ili u kombinaciji s drugim planovima ili projektima

Ocjena prihvatljivosti trebala bi uključivati sveobuhvatnu identifikaciju svih mogućih utjecaja plana ili projekta koji bi mogli biti značajni na tom području, uzimajući u obzir kumulativne i druge učinke koji bi mogli nastati kao posljedica kombiniranog djelovanja plana ili projekta koji je predmet ocjene s drugim planovima ili projektima.

(Vodič o članku 6., odjeljak 4.6.2.)

Ocjenom prihvatljivosti trebalo bi osigurati da se svi strukturni i funkcionalni aspekti koji pridonose cjelovitosti područja razmotre u cijelosti, ne samo pri određivanju osnovnih uvjeta, već i u fazama koje dovode do utvrđivanja mogućeg utjecaja, mjera ublažavanja i preostalog utjecaja nakon primjene mjera ublažavanja.

Drugi korak uključuje sljedeće aktivnosti:

—	određivanje ciljeva očuvanja područja mreže Natura 2000 na koje plan ili projekt utječe,

—	utvrđivanje i procjena utjecaja plana ili projekta u odnosu na ciljeve očuvanja područja,

—	razmatranje kumulativnih učinaka s drugim planovima i projektima.

a) Određivanje ciljeva očuvanja područja mreže Natura 2000 na koje plan ili projekt utječe

U ocjeni prihvatljivosti utjecaj plana ili projekta mora se ocijeniti u odnosu na ciljeve očuvanja za zaštićena staništa i vrste prisutne na područjima mreže Natura 2000.

Nadležna tijela moraju postaviti ciljeve očuvanja za svako područje. Ciljevi se moraju odrediti za sve vrste i stanišne tipove od interesa Zajednice iz Direktive o staništima te za vrste ptica iz Priloga I. Direktivi o pticama koje su značajno prisutne na području mreže Natura 2000, kao i za redovite migratorne vrste ptica.

Ciljevi očuvanja na razini područja čine skup određenih ciljeva koji se moraju ostvariti kako bi se osiguralo da to područje na najbolji mogući način pridonosi postizanju povoljnog stanja očuvanosti na odgovarajućoj razini (uzimajući u obzir prirodni areal predmetnih vrsta i stanišnih tipova).

Ciljevima očuvanja na razini područja trebalo bi se definirati željeno stanje očuvanosti vrsta i stanišnih tipova na tom području kako bi se maksimalno iskoristio njegov doprinos postizanju povoljnog stanja očuvanosti na odgovarajućoj razini. Oni se ponekad određuju kao skup ciljnih vrijednosti koje se moraju ostvariti u određenom vremenskom razdoblju. Te ciljne vrijednosti trebale bi se utvrditi u odnosu na procjenu očuvanosti svake vrste i stanišnog tipa na tom području kako je evidentirana u standardnom obrascu za podatke.

Vidjeti više pojedinosti u Vodiču o članku 6., odjeljku 2.3.1., i Obavijest Komisije o postavljanju ciljeva očuvanja (dostupno na: https://ec.europa.eu/environment/nature/natura2000/management/guidance_en.htm).

Ciljevi očuvanja područja mreže Natura 2000 obično su postavljeni u planovima upravljanja ili odgovarajućim upravljačkim instrumentima odnosno u drugim objavljenim dokumentima o područjima (npr. akti o određivanju područja objavljeni u službenim listovima). Trebali bi biti i javno dostupni.

Ciljevi očuvanja za svaki stanišni tip i vrstu prisutne na području trebali bi biti povezani s njihovim ekološkim zahtjevima i postavljeni u skladu s parametrima upotrijebljenima za određivanje stanja očuvanosti na tom području (npr. površina, struktura i funkcije ili populacije). Za svaki od tih atributa/parametara trebale bi se utvrditi ciljne vrijednosti. Ciljevi bi trebali sadržavati i ciljne/granične vrijednosti za ekološke funkcije i procese o kojima staništa i vrste ovise (npr. trebalo bi utvrditi potrebnu kvalitetu i količinu vode za vodene vrste).

Ciljevi očuvanja moraju imati sljedeća obilježja:

—	konkretnost – tj. moraju se odnositi na neku posebnu značajku (vrsta ili stanišni tip) i određivati uvjete za ispunjenje cilja očuvanja;

—

mjerljivost i mogućnost izvještavanja – tj. uključivati kvantitativne ciljeve (eventualno dopunjene kvalitativnima, kao što je opis dobrog stanja staništa ili strukture populacije) i omogućivati praćenje da bi se procijenilo jesu li ispunjeni ciljevi očuvanja te za potrebe članka 17. Direktive o staništima;

—	realističnost – tj. uz njih su određeni razuman vremenski okvir i sredstva za provedbu;

—	dosljednost u pristupu – tj. struktura ciljeva očuvanja trebala bi, koliko je to moguće, biti ista za sva područja i područja uz koja se vežu iste značajke, te koristiti se sličnim atributima i ciljevima za opis povoljnih uvjeta; i

—	iscrpnost – tj. atributima i ciljevima trebalo bi objasniti značajke koje su potrebne kako bi se njihovo stanje opisalo kao povoljno ili nepovoljno.

U ciljevima se mora navesti i jesu li namijenjeni „ obnovi ” ili „ održavanju ” stanja očuvanosti određenog obilježja područja (razina ambicije kojom se unaprijed utvrđuju potrebne mjere očuvanja).

Prilagođeno iz „Obavijesti Komisije o postavljanju ciljeva očuvanja” (dostupno na: https://ec.europa.eu/environment/nature/natura2000/management/guidance_en.htm).

Nepostojanje ciljeva očuvanja za određeno područje ili utvrđivanje ciljeva očuvanja koji nisu u skladu s prethodno opisanim standardom ugrožava ispunjavanje zahtjeva iz članka 6. stavka 3.

U okviru 9. navedeni su primjeri ciljeva očuvanja područja.

Okvir 9.

Primjeri ciljeva očuvanja za stanišne tipove i vrste na područjima mreže Natura 2000

Grebeni (1170):

—	površina trajnog staništa (xx ha) stabilna je ili se povećava, ovisno o prirodnim procesima;

—	rasprostranjenost grebena stabilna je ili se povećava (priložena karta);

—	sljedeći tipovi zajednica očuvani su u prirodnom stanju: kompleks zajednica izloženih međuplimnih grebena (xx ha); izloženi podplimni kompleks zajednica (xx ha) (priložen je popis svakog tipa zajednica).

Pomične priobalne sipine s vrstom Ammophila arenaria („bijele dine”) (2120):

—	površina staništa (xx ha) stabilna je ili se povećava i nema smanjenja rasprostranjenosti (priložena karta), podliježe prirodnim procesima;

—	zadržana je prirodna cirkulacija sedimenta i organskih tvari bez fizičkih prepreka (npr. fizičke barijere);

—	zadržana je prisutnost zajednica siromašnih vrstama, kojima dominira Ammophila arenaria;

—	negativne indikatorske vrste (uključujući neautohtone vrste, vrste koje ukazuju na promjene stanja hranjivih tvari i vrste koje se ne smatraju karakterističnima za stanište) čine manje od 5 % pokrova.

Suhe vrištine (4030):

—	trenutačna površina (xx ha) i rasprostranjenost staništa na području povećane su za x % (priložena karta);

—	zadržana je brojnost tipičnih vrsta (priložen popis);

—	zadržana je niska pokrivenost raspršenim autohtonim vrstama stabala i grmlja (<10 % pokrova);

—	najmanje 1 %, ali ne više od 10 % pokrova površine staništa čini golo tlo;

—	taloženje dušika održava se ispod kritičnih vrijednosti opterećenja utvrđenih za područje (npr. 10–20 kgN/ha/god.).

Livade Molinia na vapnenačkom, tresetnom ili glineno-muljevitom tlu (Molinion caeruleae) (6410):

—	trenutačna površina (xx ha) i rasprostranjenost staništa na području povećane su za x % (priložena karta);

—	poboljšao se biljni sastav: prisutno je najmanje xx pozitivnih indikatorskih vrsta, uključujući jednu „kvalitetnu” vrstu, negativne indikatorske vrste zajedno čine najviše 20 % ukupnog pokrova, pri čemu pojedinačne vrste čine manje od 10 % pokrova, a pokrov neautohtonih vrsta manji je od 1 %;

—	poboljšala se biljna struktura: drvene vrste i paprat (Pteridium aquilinum) ne čine više od 5 % pokrova, širokolisno bilje čini od 40 % do 90 % vegetacije; barem 30 % vegetacijskog sloja visoko je od 10 do 80 cm;

—	zadržana je fizička struktura: nema više od 10 % golog tla.

Aktivni nadignuti cretovi (7110):

—	površina staništa na području povećala se (npr. povećanje trenutačne površine za 10 % – s xx ha na yy ha) i njezino se stanje poboljšalo (npr. povećanjem pokrivenosti cretnim mahovinama – Sphagnum karakterističnima za područje na najmanje x %);

—

na cijelom području ponovno su uspostavljene odgovarajuće razine vode (srednja razina vode mora većinu godine biti blizu ili iznad površine cretnih travnjaka; sezonske fluktuacije ne bi smjele prelaziti 20 cm te bi razina trebala biti najviše 10 cm ispod površine, osim u vrlo kratkim vremenskim razdobljima);

—	zadržane su pH-vrijednost tla i odgovarajuće razine hranjivih tvari (relevantne hranjive tvari i njihovi prirodni rasponi navedeni su za područje);

—	pokrivenost raspršenim autohtonim stablima i grmljem manja je od 10 %.

Bukove šume Luzulo-Fagetum (9110):

—	zadržano je trenutačno stanje očuvanosti (povoljno);

—	zadržana je trenutačna površina staništa na području od xx ha;

—

zadržane su vrste stabala karakteristične za područje: najmanje 70 % razine krošnje sastoji se od vrsta Picea abies, Fagus sylvatica ssp. sylvatica i Abies alba u različitim omjerima, uz rijetku prisutnost vrsta Betula pendula i Sorbus aucuparia, uz pokrov od 80–90 % i visinu od 22–30 m za smreku i jelu te 18–24 m za bukvu u starosti od 100 godina;

—

zadržane su vrste karakteristične za sloj prizemnog rašća: sloj prizemnog rašća sadržava barem tri vrste odnosno 1 000 m2 sljedećih acidofilnih vrsta: Calamagrostis arundinacea, Luzula luzuloides, Vaccinium myrtillus, Hieracium rotundatum, Athyrium filix-femina, Digitalis grandiflora, Dryopteris filix-mas, Festuca drymeia, Galium odoratum, Galium schultesii, Lamium galeobdolon, Luzula luzuloides, Oxalis acetosella, Poa nemoralis, Pteridium aquilinum, Veronica officinalis;

—	invazivne i alohtone vrste stabala, uključujući neodgovarajući pokrov ekotipa manji od 20 %; retencijska stabla: barem tri stabla po hektaru; obujam mrtvog drva: najmanje 20 m3/ha.

Bukove šume Asperulo-Fagetum (9130):

—	trenutačna površina (xx ha) i rasprostranjenost staništa na području povećane su za x % (priložena karta);

—

kvaliteta staništa (s obzirom na ekološku strukturu i funkciju) poboljšava se tako što se osigurava sljedeće: barem 95 % stabala koja tvore krošnje lokalne su autohtone vrste kao što su bukva, jasen i hrast, pri čemu je najmanje 50 % Fagus sylvatica; oko 10 % krošnji ima promjenjiv uzorak praznina, koji potiče prirodnu obnovu vrsta stabala svih starosti; najmanje X zrelih stabala po hektaru i najmanje X relevantnih vrsta prizemne flore po hektaru (priložen popis relevantnih vrsta);

—	količina mrtvog drva, stojećeg i ležećeg, povećava se ako je moguće kako bi se osiguralo stanište za beskralježnjake, gljive i druge šumske vrste (ležeća stabla i grane, mrtve grane na živom drveću ili stojeća mrtva stabla, sva s promjerom većim od 20 cm; naveden minimalni volumen).

Vidra (Lutra lutra):

—	zadržana je trenutačna populacija (xx jedinki);

—	poboljšana je ekološka kvaliteta slatkovodnog staništa (rijeke) (više od xx km);

—	zadržan je broj odmorišta (eng. couches) i podzemnih brloga (eng. holts) (broj naveden) i nema znatnog smanjenja raspoložive riblje biomase (xx kg);

—	poboljšana je povezanost s drugim populacijama vidri duž rijeke.

Obalni dupin (Phocoena phocoena):

—	zadržana je trenutačna populacija vrste na području (xx jedinki);

—	podvodna buka ograničena je na najviše xx dB;

—	raspon vrsta na području zadržava se tako što nema umjetnih prepreka koje bi mogle ograničiti korištenje područja;

—	zadržane su dostupnost i gustoća plijena na području (npr. hujice, pišmolji, haringe i papaline);

—	sprječava se usputni ulov obalnog dupina ribolovnim alatima na području.

Mali potkovnjak (Rhinolophus hipposideros):

—	populacija je zadržana i prisutno je najmanje xx jedinki za ljetna odmorišta (eng. summer roosts);

—	zadržani su broj i stanje ljetnih i pomoćnih odmorišta;

—	opseg potencijalnog staništa za traženje hrane (xx ha) i linearnih obilježja (xx km) zadržan je bez znatnog smanjenja ili gubitka unutar 2,5 km od odmorišta (priložena karta);

—	nema znatnog povećanja intenziteta umjetnog svjetla u blizini odmorišta ili uz putanju leta unutar 2,5 km od odmorišta.

Ako nema ciljeva očuvanja (28), u okviru ocjene prihvatljivosti trebalo bi barem pretpostaviti da je cilj osigurati da se stanišni tipovi ili staništa vrsta koji su značajno prisutni na području ne pogoršaju na razinu nižu od trenutačne (u trenutku procjene) i da se vrste značajno ne uznemiravaju, u skladu sa zahtjevima iz članka 6. stavka 2. (29)

Iako bi procjena trebala biti usmjerena na ptice te na vrste i stanišne tipove od interesa Zajednice koji su značajno prisutni na području, ne bi trebalo zaboraviti da su ta ciljna obilježja u složenoj interakciji s drugim vrstama, stanišnim tipovima i prirodnim okolišem. U tom kontekstu i druge vrste mogu biti važne za razmatranje mogućeg utjecaja na zaštićena staništa ako je riječ o tipičnim biljnim i životinjskim vrstama predmetnog stanišnog tipa (30) ili ako imaju važnu ulogu u prehrambenom lancu o kojem ovise ciljna obilježja područja mreže Natura 2000. To će se odraziti na ciljeve očuvanja područja, pa bi u ocjeni prihvatljivosti prema potrebi trebalo razmotriti i mogući utjecaj plana ili projekta na te druge vrste.

U procjeni utjecaja planova i projekata na mrežu Natura 2000 (vidjeti tablicu 4.) prema potrebi bi trebalo razmotriti i krajobrazna obilježja koja pridonose ekološkoj koherentnosti mreže i njezinoj povezanosti.

b) Utvrđivanje i procjena utjecaja plana ili projekta u odnosu na ciljeve očuvanja područja

Svi aspekti plana ili projekta koji sami ili u kombinaciji s drugim planovima ili projektima mogu utjecati na ciljeve očuvanja predmetnog područja moraju se utvrditi na temelju najboljih znanstvenih spoznaja u tom području.

Procjena utjecaja mora se temeljiti na objektivnim i, ako je moguće, mjerljivim kriterijima. Utjecaje treba predvidjeti što točnije, a osnovu tih predviđanja objasniti i evidentirati u izvješću o ocjeni prihvatljivosti.

Vidjeti više pojedinosti u Vodiču o članku 6., odjeljku 4.6.

Procjenom se mora obuhvatiti utjecaj cijelog predmetnog plana ili projekta, sa svim povezanim aktivnostima i u svim fazama (priprema, izgradnja, rad i prema potrebi stavljanje izvan upotrebe odnosno obnavljanje). U procjeni se moraju utvrditi i razlikovati vrste utjecaja, uključujući izravne i neizravne, privremene i trajne, dugoročne i kratkoročne te kumulativne učinke.

Procjena obično uključuje analizu sljedećih mogućih vrsta utjecaja:

—	izravni gubitak: smanjena veličina staništa kao rezultat fizičkog uništenja (tj. zbog uklanjanja staništa ili odlaganja građevinskog materijala ili sedimenata); gubitak područja na kojima se vrste razmnožavaju, traže hranu i odmaraju;

—

pogoršanje: pogoršanje kvalitete staništa koje dovodi do smanjene brojnosti karakterističnih vrsta ili izmjene strukture zajednice (sastav vrsta). Mogu ga prouzročiti promjene abiotičkih uvjeta (npr. razina vode ili povećanje suspendiranih sedimenata, onečišćujućih tvari ili taloženja prašine); pogoršanje područja na kojima se vrste razmnožavaju, traže hranu i odmaraju;

—	uznemiravanje: promjena postojećih okolišnih uvjeta (npr. povećano onečišćenje bukom ili svjetlom, povećanje broja ljudi i vozila). Uznemiravanje može, među ostalim, prouzročiti raseljavanje jedinki vrsta, promjene ponašanja vrsta i rizik od pobolijevanja odnosno smrtnosti;

—	fragmentacija: dovodi do promjene područja rasprostranjenosti relevantnih staništa i vrsta, npr. stvaranjem fizičkih ili ekoloških prepreka na područjima koja su fizički ili funkcionalno povezana odnosno njihovom podjelom na više manjih, izoliranih područja;

—	drugi neizravni utjecaji: neizravna promjena kvalitete okoliša (koja npr. proizlazi iz promjene u dostupnosti hranjivih tvari i svjetla ili povećanja osjetljivosti područja na druge nove prijetnje, kao što su invazivne strane vrste ili prodiranje ljudi i životinja).

Te bi utjecaje trebalo analizirati s obzirom na ciljeve očuvanja za određeno područje, što znači da analizu treba provesti ne samo u odnosu na trenutačno stanje staništa i vrsta koji su značajno prisutni na području, već i s obzirom na željeno stanje određeno na temelju ciljeva očuvanja (npr. povećanje veličine populacije ili pokrivenosti staništa za x %).

Analiza utjecaja s obzirom na ciljeve očuvanja za određeno područje stoga se isto tako mora provesti na temelju posebnih svojstava ili parametara koji određuju stanje očuvanosti zaštićenih obilježja (npr. areal, stanište, struktura i funkcija, veličina populacije, budući izgledi).

Trebalo bi pojedinačno ispitati svaki aspekt plana ili projekta i razmotriti njegov mogući utjecaj u odnosu na ciljeve očuvanja područja. Zatim bi trebalo razmotriti utjecaje na sva područja i vrste izložene utjecaju, zajedno i na razini pojedinog utjecaja, kako bi se mogla uzeti u obzir i njihova interakcija.

Za predviđanje mogućeg utjecaja plana ili projekata mogu se primijeniti različite metode. U okviru 10. navedeni su primjeri metoda koje se mogu primijeniti za predviđanje utjecaja i veličine utjecaja.

Okvir 10.

Primjeri metoda za predviđanje utjecaja

Izravnim mjerenjem, na primjer mjerenjem izgubljene ili izložene površine staništa, mogu se utvrditi proporcionalni gubici populacija, staništa i zajednica vrsta.

Na dijagramima toka, mrežnim dijagramima i dijagramima sustava prikazani su lanci utjecaja koji proizlaze iz izravnog i neizravnog utjecaja, način na koji su prouzročeni, njihovi međusobni odnosi i procesni putovi.

Kvantitativni prediktivni modeli pružaju matematički izvedena predviđanja na temelju podataka i pretpostavki o snazi i smjeru utjecaja. U modelima se mogu ekstrapolirati predviđanja koja su u skladu s prošlim i sadašnjim podacima (analiza trendova, scenariji, analogije s informacijama prenesenima s drugih relevantnih lokacija) i intuitivna predviđanja. Nekim često korištenim modelima predviđa se širenje onečišćujućih tvari u zraku, erozija tla, punjenje potoka sedimentom i smanjenje udjela kisika u onečišćenim rijekama.

Geografski informacijski sustavi (GIS) upotrebljavaju se za izradu modela prostornih odnosa, kao što su preklapanja ograničenja, ili za kartiranje osjetljivih područja i lokacija na kojima dolazi do gubitka staništa. Geografski informacijski sustavi kombinacija su računalne kartografije, pohranjivanja podataka iz karata i sustava za upravljanje bazama podataka, u kojem se pohranjuju svojstva kao što je korištenje zemljišta ili nagib terena. Ti sustavi omogućuju brz prikaz, kombiniranje i analizu pohranjenih varijabli.

Informacije iz sličnih prethodnih projekata mogu biti korisne, osobito ako su na početku dana kvantitativna predviđanja koja se pratilo tijekom rada.

Mišljenje i prosudba stručnjaka mogu se izvesti iz prethodnog iskustva i savjetovanja.

U tablici 5. prikazan je primjer sustavne unakrsne analize elemenata projekta i zaštićenih obilježja na području mreže Natura 2000.

Tablica 5.

Primjer sustavne unakrsne analize sastavnica projekta i zaštićenih obilježja na području mreže Natura 2000 – pojednostavnjeni primjer uzgajališta riba

Faza projekta	Sastavnica projekta	Stanište 1 Rijeka	Stanište 2 Riječne šume	Stanište 3 Vlažne vrištine	Vrsta 1 Ribe	Vrsta 2 Beskralježnjaci	Vrsta 3 Ptice
izgradnja	ribnjaci	promjena riječnog korita i riječnog toka (smanjenje duljine za xx m)	gubitak površine (xx m2)	gubitak površine (xx m2)		promjene u zajednicama vrsta	uznemiravanje, raseljavanje jedinki; gubitak staništa za razmnožavanje
	zgrade			gubitak površine (xx m2)		gubitak i pogoršanje staništa
	ceste		lokalne promjene u protoku vode	gubitak površine (xx m2)		gubitak i pogoršanje staništa
rad	hranjenje i liječenje riba	onečišćenje vode organskim i kemijskim proizvodima			promjena kvalitete staništa zbog onečišćenja vode		uznemiravanje, raseljavanje jedinki
	zahvaćanje vode	promjena staništa zbog smanjenja protoka vode		pogoršanje staništa zbog smanjenja protoka vode	pogoršanje staništa zbog smanjenja protoka vode
	osvjetljenje					uznemiravanje, raseljavanje jedinki	uznemiravanje, raseljavanje jedinki
	buka						raseljavanje jedinki

Procjena se mora temeljiti na najboljim dostupnim znanstvenim spoznajama u tom području. To znači da informacije moraju biti potpune i ažurirane. Zbog toga je često potrebno provoditi terenska istraživanja kako bi se dopunile informacije i prikupili točni podaci. To primjerice može obuhvaćati istraživanje područja (metodama uzorkovanja, popisima, inventarima itd.) da bi se utvrdili ili potvrdili točna lokacija i rasprostranjenost prirodnih obilježja u odnosu na planirane aktivnosti u okviru plana ili projekta koji se procjenjuje te njihovo stanje očuvanosti.

Preliminarna studija može biti korisna za pregled dostupnih spoznaja i utvrđivanje informacija koje je potrebno prikupiti daljnjim terenskim istraživanjima. To može biti korisno kad preliminarna studija uputi na prisutnost osjetljivih staništa s kojima je povezana rijetka skupina flore i/ili faune ili na to da na području koje će biti izloženo utjecaju obitavaju vrste koje su ključne za ciljeve očuvanja područja.

Podaci dobiveni terenskim istraživanjima trebali bi činiti objektivan temelj za postupak procjene koji se mora provesti s obzirom na ciljeve očuvanja za određeno područje. Da bi podaci s terena bili potpuni, potrebno je odrediti dovoljno vremena te, na primjer, provesti studiju u trajanju od jedne ili više godina koja obuhvaća cijeli vegetacijski ciklus i u kojoj se uzimaju u obzir sezonske promjene kod divljih vrsta, odnosno provoditi istraživanja faune koja će se možda trebati ponoviti kako bi se potvrdile populacije i kretanja u određenom razdoblju.

Za velike projekte kao što su autoceste, željezničke pruge, vjetroelektrane, luke, plovni putovi itd., za koje se očekuje da će zbog opsega i prirode značajno utjecati na područje, terenska istraživanja gotovo su uvijek obvezna. Morat će uključiti detaljno kartiranje zaštićenih staništa odnosno mjesta za razmnožavanje ili odmor vrsta itd. (osim ako su neka takva istraživanja i studije već nedavno provedeni, npr. u fazi pripreme ili ažuriranja plana upravljanja ili u okviru procjene drugog velikog razvojnog projekta na tom području).

Utjecaj bi trebalo kvantificirati ili evidentirati s pomoću parametara koji omogućuju procjenu opsega i ozbiljnosti utjecaja na posebne ciljeve očuvanja staništa i vrsta značajno prisutnih na području (vidjeti i okvir 7. u odjeljku 3.1.4. za pokazatelje važnosti). To bi, na primjer, moglo uključivati sljedeće parametre:

—

trajno izgubljena površina staništa ili stanište vrste (npr. uklanjanjem vegetacije ili odgovarajućih područja za razmnožavanje/gniježđenje) procijenjeno u odnosu na površinu staništa na području na regionalnoj, nacionalnoj i biogeografskoj razini (postotak izgubljene površine staništa) i u odnosu na ciljnu vrijednost utvrđenu u okviru cilja očuvanja za to određeno područje (koji može uključivati ciljnu vrijednost u pogledu obnove),

—

površina izloženog staništa ili stanište vrste izloženo utjecaju (npr. onečišćenju, buci, pogoršanju drugih ekoloških uvjeta) procijenjeno u odnosu na postotak površine staništa na području na regionalnoj, nacionalnoj i biogeografskoj razini (postotak izložene površine staništa) i u odnosu na ciljnu vrijednost utvrđenu u okviru cilja očuvanja za to određeno područje (koji može uključivati ciljnu vrijednost u pogledu obnove),

—

veličina izloženih populacija stalno nastanjenih i migratornih vrsta procijenjena u odnosu na lokalne, nacionalne i međunarodne populacije (postotak izložene populacije) i u odnosu na ciljnu vrijednost utvrđenu u okviru cilja očuvanja za to određeno područje (koji može uključivati ciljnu vrijednost u pogledu povećanja veličine populacije na području),

—

opseg utjecaja (npr. onečišćenje, buka, pogoršanje drugih ekoloških uvjeta) na kvalitetu staništa ili stanište vrste ili preživljavanje izložene vrste s obzirom na njihove ekološke zahtjeve na području kako su utvrđeni u okviru cilja očuvanja za to određeno područje (koji može uključivati ciljnu vrijednost u pogledu obnove).

Kao što je već navedeno u prethodnim točkama, pri procjeni mogućeg negativnog utjecaja ne bi trebalo uzeti u obzir samo negativne promjene trenutačnog stanja, nego i promjene koje mogu onemogućiti ostvarenje ciljeva očuvanja ako zahtijevaju poboljšanje trenutačnih uvjeta.

c) Procjena kumulativnih učinaka s drugim planovima i projektima

Kumulativni učinci mogu proizaći iz uzastopnih, dodatnih i/ili kombiniranih utjecaja radova (plana ili projekta) pridruženih postojećim, planiranim i/ili razumno očekivanim radovima (vidjeti i odjeljak 3.1.4., tablicu 2. o glavnim koracima za procjenu kumulativnih učinaka na područje mreže Natura 2000). Primjeri kumulativnih učinaka uključuju:

—	povećanu koncentraciju onečišćujućih tvari (posebno u vodi i tlu), veću od razine koja je u skladu s ekološkim zahtjevima zaštićenog staništa ili vrste na području,

—	smanjenje protoka vode na slivnom području zbog višestrukog povlačenja vode na razinu nižu od one koja je u skladu s ekološkim zahtjevima zaštićenog staništa ili vrste na području,

—	ometanje migracijskih ruta ili kretanja divljih vrsta,

—	povećani pritisak različitih projekata na staništa i vrste u ekosustavu.

Kumulativni učinci obuhvaćaju širok spektar učinaka na različitim geografskim razinama i u različitim vremenskim okvirima. U nekim slučajevima do kumulativnih učinaka dolazi zbog razvoja niza projekata iste vrste. Glavni su primjeri sljedeći:

—	izgradnja ili planiranje nekoliko hidroenergetskih projekata na istoj rijeci ili na istom slivnom području,

—	provedba nekoliko projekata povezanih s naftom, plinom ili vađenjem minerala u neposrednoj blizini, ili

—	izgradnja ili planiranje nekoliko vjetroelektrana na istom preletničkom putu ili u istoj regiji.

U drugim slučajevima do kumulativnih učinaka dolazi zbog kombiniranih utjecaja različitih vrsta projekata na istom području, kao što su izgradnja lokacije za vađenje minerala, pristupnih cesta i prijenosnih vodova te drugi oblici korištenja zemljišta u blizini. U nekim se situacijama različite sastavnice istog projekta zasebno provode i procjenjuju, što znači da bi i za kumulativne učinke tih sastavnica trebalo provesti procjenu kumulativnih učinaka.

Drugi planovi ili projekti koji bi u kombinaciji s planom ili projektom koji se ispituje mogli značajno utjecati na neko područje moraju se uzeti u obzir u ocjeni prihvatljivosti. Na primjer, predložena cesta gradila bi se na određenoj udaljenosti od područja mreže Natura 2000 i uznemiravanje koje bi nastalo (npr. buka) ne bi znatno utjecalo na zaštićene vrste ptica na području. Ipak, u slučaju drugih postojećih ili predloženih projekata ili planova (npr. cesta s druge strane područja mreže Natura 2000) ukupne razine buke nastale kombinacijom projekata mogu dovesti do znatnog uznemiravanja tih vrsta ptica (razine buke iznad razine koja je u skladu s ekološkim zahtjevima vrste).

Kumulativni učinci mogli bi se pojaviti i na mjestima interakcije izloženih područja. Primjer je toga predloženi projekt koji bi mogao smanjiti razine vode na području mreže Natura 2000. Premda smanjenje resursa samo po sebi nije značajno, ako postojeći ostaci gnojiva i pesticida s obližnjeg industrijskog gospodarstva dosegnu područje, niže razine vode mogu u slučaju istjecanja značiti veću koncentraciju onečišćujućih tvari do te mjere da kombinirani utjecaj postane značajan, tj. koncentracije onečišćujućih tvari premaše razine koje su u skladu s ekološkim zahtjevima zaštićenog staništa ili vrste na području.

„Kombinirani” utjecaj već je trebao biti istražen u fazi analitičkog pregleda (odjeljak 3.2.), a svi drugi planovi ili projekti koji mogu djelovati u kombinaciji trebali su biti utvrđeni. U fazi analitičkog pregleda procjena je možda bila pojednostavnjena, no u fazi ocjene prihvatljivosti trebalo bi propisno ocijeniti utvrđene utjecaje drugih projekata ili planova koji mogu djelovati u kombinaciji s planom ili projektom koji je predmet procjene. Za to je potrebno kvantificirati i/ili klasificirati razmjer tih drugih utjecaja te utvrditi obilježja područja mreže Natura 2000 koja su izložena utjecaju.

Kako je navedeno u odjeljku 3.1.4., odredba o kombinaciji utjecaja odnosi se na druge planove ili projekte koji su već dovršeni, koji su odobreni, ali još nisu dovršeni ili za koje je podnesen zahtjev za suglasnost.

Osim utjecaja planova ili projekata koji su glavni predmet procjene, može biti potrebno uzeti u obzir utjecaj već dovršenih planova i projekata, uključujući one koji su dovršeni prije datuma prenošenja Direktive ili datuma određivanja područja. Utjecaj takvih dovršenih planova i projekata obično bi trebao biti uključen u osnovne uvjete područja koji se razmatraju u toj fazi.

Planovi i projekti koji su prethodno odobreni, ali još nisu provedeni ili dovršeni, isto bi tako trebali biti uključeni u odredbu o kombinaciji utjecaja. Kad je riječ o drugim predloženim planovima ili projektima, bilo bi u interesu pravne sigurnosti da se odredba o kombinaciji utjecaja ograniči na planove koji su stvarno predloženi, tj. za koje je podnesen zahtjev za odobrenje ili suglasnost. Ujedno mora biti očito da pri procjenjivanju predloženog plana ili projekta države članice ne stvaraju pretpostavku u korist drugih, budućih planova ili projekata koji još nisu predloženi.

Vidjeti više pojedinosti u Vodiču o članku 6., odjeljku 4.5.3.

Geografski obuhvat za potrebe razmatranja kumulativnih učinaka ovisit će o vrsti plana ili projekta te staništima i vrstama koji su značajno prisutni na području. Ono bi se, primjerice, moglo odnositi na određeni radijus, područje obuhvata ili migracijsku rutu ptica. Ipak, trebalo bi obuhvaćati geografsko područje na kojem bi sve aktivnosti u okviru plana ili projekta i njihovi kumulativni učinci mogli utjecati na ciljeve očuvanja predmetnih područja mreže Natura 2000.

Procjene na razini plana posebno su prikladne za procjenjivanje kumulativnih i sinergijskih učinaka jer se tako mogu spriječiti kasniji problemi u projektnoj fazi, npr. u slučaju planova za određene sektore kao što su promet, energetika, gospodarenje vodama, regionalnih planova i strategija ili planova korištenja zemljišta. U tom kontekstu može biti posebno korisno pregledati procjene okoliša za druge postojeće planove i projekte koji utječu na isto područje (strateška procjena okoliša i ocjena prihvatljivosti prema potrebi).

Na temelju ocjene prihvatljivosti provedene za te planove može se utvrditi i obuhvat ocjene prihvatljivosti pojedinačnih sastavnica plana (projekata) s obzirom na njihove kumulativne učinke. Na primjer, pri utvrđivanju obuhvata za ocjenu prihvatljivosti plana vađenja minerala moglo bi biti korisno utvrditi raspon ili razmjere u kojima šira mreža pristupnih cesta lokacijama za vađenje može pridonijeti kumulativnim učincima, npr. u smislu fragmentacije staništa koja utječe na populacije vrsta.

U tablici 3. prikazani su mogući izvori informacija o drugim planovima i projektima koji mogu dovesti do kumulativnih učinaka. Alati za objedinjavanje informacija o kumulativnim učincima, kao što su baze podataka u kojima se bilježe projekti i planovi koje treba razmotriti, pojednostavnjuju procjenu kumulativnih učinaka. Na primjer, mnogo je lakše dobiti pregled različitih aktivnosti ako postoji ažurirana nacionalna ili regionalna baza podataka koja, ako je moguće, sadržava dinamičnu kartu i korisnicima omogućuje pretraživanje svih projekata, uključujući one koji su još u fazi planiranja. Kako bi te baze podataka bile korisne za ocjenu prihvatljivosti, nadležna tijela trebala bi i nakon izdavanja dozvola nastojati držati relevantne dokumente na raspolaganju na internetu (npr. procjena utjecaja, uvedene mjere ublažavanja ili uvjeti odobrenja).

Trebalo bi se savjetovati s nadležnim tijelima (tijelima za očuvanje prirode, sektorskim tijelima) radi prikupljanja informacija o ostalim planovima/projektima koje bi trebalo uzeti u obzir u okviru procjene. I nadležna tijela mogu pridonijeti procjeni kumulativnih učinaka ili je olakšati jer imaju najbolji pregled i najveće znanje o drugim aktivnostima na širim područjima. Mogu i prikupiti sve relevantne informacije i dostaviti ih nositeljima projekta i savjetnicima.

Procjena kumulativnih učinaka može se temeljiti na informacijama iz različitih izvora, uključujući studije i programe povezane s okolišem, strateške, sektorske i regionalne procjene utjecaja na okoliš, procjene utjecaja na okoliš na razini projekta, procjene kumulativnih učinaka za slične situacije i ciljane studije usmjerene na posebna pitanja. Stručni savjeti isto tako mogu biti dobar izvor informacija o kumulativnim učincima.

Za procjenu kumulativnih učinaka, koja uključuje i fazu utvrđivanja obuhvata i fazu evaluacije (vidjeti sliku 2), može se upotrijebiti niz različitih metoda i alata.

Izvor: Europska komisija, 1999. Guidelines for the Assessment of Indirect and Cumulative Impacts as well as Impact Interactions (Smjernice za procjenu neizravnih i kumulativnih učinaka te interakcija utjecaja).

Savjetovanja, kontrolni popisi, karte preklapanja te analize mreža i sustava mogu biti primjereni alati za postupak utvrđivanja obuhvata, u okviru kojeg će se utvrditi mogući utjecaj koji treba dodatno razmotriti u procjeni kumulativnih učinaka.

—	Analize mreža i sustava temelje se na ideji da postoje poveznice i interakcije između pojedinačnih obilježja okoliša i da će, ako je jedan element posebno izložen utjecaju, on utjecati i na druga obilježja koja su s njim u interakciji.

—

U okviru prostornih analiza upotrebljavaju se geografski informacijski sustavi (GIS) i karte preklapanja kako bi se utvrdilo gdje se mogu pojaviti kumulativni učinci različitih aktivnosti i kako bi se pronašle interakcije utjecaja. Utjecaj projekta može se preslikati i na odabrane vrste, obilježja ili resurse kako bi se utvrdilo gdje bi utjecaj bio najveći.

—	I kartiranje osjetljivosti može biti korisno jer može pomoći u predviđanju mogućih kumulativnih učinaka određenih aktivnosti na prirodna obilježja koja su osjetljiva na utjecaj tih aktivnosti (vidjeti dodatne pojedinosti u odjeljku 4.2.2. ovih Smjernica) (31).

—	Mogu se osnovati stručna povjerenstva za utvrđivanje i procjenu kumulativnih učinaka. S pomoću matrica može se ocijeniti utjecaj i razmotriti kumulativni učinci kombinacije aktivnosti na područje ili obilježje, ali i interakcije utjecaja.

—	Modeliranje je analitički alat za kvantificiranje uzročno-posljedičnih veza simulacijom okolišnih uvjeta. Modelirati se mogu kvaliteta zraka ili buka, pa čak i složeni prirodni sustav.

—	U okviru analiza kapaciteta održivosti (32) kumulativni učinci razmatraju se u odnosu na pragove. Međutim, neće uvijek biti moguće odrediti prag ili kapacitet održivosti za određeno obilježje ili vrstu.

Odabrana metoda trebala bi se prilagoditi informacijama dostupnima za analizu te bi, ako je moguće, trebalo dati kvantitativnu procjenu kumulativnih učinaka. Ako se izrađuju kvalitativne procjene kumulativnih učinaka, one bi se trebale temeljiti na sporazumnoj procjeni povjerenstva neovisnih stručnjaka, a ne na mišljenju jednog stručnjaka. Povjerenstvo može biti korisno, pa čak i nužno, ako kumulativni učinci koji se procjenjuju proizlaze iz različitih projekata, npr. izgradnja hidroelektrane, jaružanje i navodnjavanje na istoj rijeci.

Odabrana metoda ne mora biti složena. Cilj bi trebao biti prikazati rezultate na način razumljiv nositelju projekta, donositelju odluka (tj. nadležnom tijelu) i javnosti. Vlade mogu izvršavati važnu funkciju tako što će osiguravati i provoditi okvire koji olakšavaju rad na ostvarenju tog cilja te pomoći u utvrđivanju kumulativnih učinaka i upravljanju njima.

U okviru 11. naveden je primjer postupka za procjenu kumulativnih učinaka u fazama. Postupak se mora fleksibilno primjenjivati, tj. koraci se mogu provoditi i izvan predviđenog redoslijeda te će se možda morati opetovano provoditi, a neki od njih možda će se morati preispitati u okviru odgovora na rezultate sljedećih koraka.

Okvir 11.

Primjer postupka za procjenu kumulativnih učinaka

Prvi korak. Utvrđivanje područja primjene:

—	utvrditi geografske granice i vremenski okvir za procjenu kumulativnih učinaka,

—	utvrditi zaštićena staništa i vrste koji su značajno prisutni na području i ekološke procese koje treba razmotriti,

—	utvrditi druge postojeće i planirane planove i projekte (i ljudske aktivnosti) koji utječu ili bi utjecali na prirodna obilježja i koje treba uključiti u procjenu,

—	utvrditi prirodne okolišne čimbenike koji isto tako utječu na stanje obilježja koja se razmatraju u procjeni.

Drugi korak. Procijeniti kumulativne učinke na zaštićena staništa i vrste:

—	prikupiti dostupne informacije o utjecaju drugih planova, projekata, aktivnosti i prirodnih čimbenika na ciljeve očuvanja za određeno područje postavljene s obzirom na prirodna obilježja područja,

—	procijeniti kumulativne učinke na ciljeve očuvanja za zaštićena obilježja određenog područja, tj. ukupni utjecaj na zaštićena obilježja kada se učinci plana ili projekta koji se ispituje kombiniraju s drugim planovima ili projektima.

Treći korak. Procijeniti značaj očekivanih kumulativnih učinaka:

—

procijeniti značaj očekivanih kumulativnih učinaka na prirodna obilježja koja se razmatraju, uzimajući u obzir ciljeve očuvanja područja. Na primjer, ako kumulativni učinci na stanje prirodnih obilježja dosegnu ili premaše prag za određeno svojstvo definiran u cilju očuvanja za to obilježje, učinci su značajni.

Četvrti korak. Upravljanje kumulativnim učincima:

—	utvrditi, prema potrebi, dodatne mjere ublažavanja za smanjenje procijenjenih kumulativnih učinaka na zaštićena obilježja (za procjenu vrijednosti tog dodatnog ublažavanja bit će potrebno provesti drugi i treći korak).

3.2.3. Treći korak: utvrditi utjecaj plana ili projekta na cjelovitost područja mreže Natura 2000

Prikupljene informacije i predviđanja o stupnju i razini intenziteta utjecaja i promjena koji bi mogli proizaći iz pojedine faze plana ili projekta u ovoj bi fazi trebali omogućiti procjenu opsega utjecaja plana ili projekta na cjelovitost područja.

Opis cjelovitosti područja i procjena utjecaja trebali bi se temeljiti na parametrima koji određuju ciljeve očuvanja i koji su specifični za staništa i vrste na području i njihove ekološke zahtjeve. To može biti korisno i za kasnije praćenje utjecaja plana ili projekta tijekom provedbe.

Kad je riječ o konotaciji ili značenju riječi „cjelovitost”, ona se nedvojbeno odnosi na ekološku cjelovitost. Može se smatrati osobinom ili stanjem onoga što je cjelovito ili potpuno. U dinamičnom ekološkom kontekstu može se shvatiti i u smislu otpornosti i sposobnosti razvoja na načine koji su povoljni za očuvanje.

„Cjelovitost područja” može se prikladno definirati kao koherentan skup ekoloških struktura, funkcija i ekoloških procesa na cijelom području, koji omogućuje održavanje staništa, kompleksa staništa i/ili populacija vrsta za koje je područje određeno.

Područje se može opisati kao vrlo cjelovito ako je ostvaren inherentni potencijal za ispunjavanje ciljeva očuvanja područja, održava se kapacitet samopopravka i samoobnove u dinamičnim uvjetima te je potrebna minimalna vanjska potpora u upravljanju.

Vidjeti Vodič o članku 6., odjeljak 4.6.4.

„Cjelovitost područja” stoga se odnosi na ciljeve očuvanja područja, njegova glavna prirodna obilježja, ekološku strukturu i funkciju. Ako predloženi plan ili projekt ne ugrožavaju ciljeve očuvanja područja (sami ili u kombinaciji s drugim planovima i projektima), smatra se da nema negativnog utjecaja na cjelovitost područja.

„Cjelovitost” područja odnosi se i na glavne ekološke procese i čimbenike koji održavaju dugoročnu prisutnost vrsta i staništa na području mreže Natura 2000. Oni su obično obuhvaćeni ciljevima očuvanja područja (npr. poboljšati kvalitetu staništa ili povećati areal neke vrste na području). Narušavanje tih čimbenika može ugroziti postizanje navedenih ciljeva i imati negativan utjecaj, čak i ako vrste ili staništa nisu izravno zahvaćeni. Na primjer, hidrološki režim rijeke, riječni morfološki procesi, erozija, prijenos i nakupljanje sedimenta ključni su čimbenici za očuvanje riječnih staništa i vrsta i uključeni su u njihove ciljeve očuvanja. Utjecanje na te procese moglo bi utjecati i na cjelovitost područja, čak i ako poznata područja prirodnih staništa i lokaliteti s potvrđenom prisutnošću vrsta nisu izravno izloženi utjecaju.

Ako se utvrdi da je trajni gubitak dijela staništa ili populacije vrste koja je značajno prisutna na području odnosno dugoročno pogoršanje ekološke strukture, funkcije i procesa područja posljedica utjecaja projekta ili plana, može se zaključiti da će plan ili projekt negativno utjecati na cjelovitost područja.

Ipak, treba uzeti u obzir i da bi kapacitet samopopravka ili samoobnove u nekim slučajevima mogao omogućiti oporavak ekološke strukture i funkcija područja u relativno kratkom roku, npr. zajednica ili populacija vrste mogla bi se prirodno oporaviti nakon privremenog uznemiravanja. U tom bi se slučaju moglo smatrati da projekt ne bi negativno utjecao na cjelovitost područja. Kapacitet samopopravka obično bi se odražavao u ciljevima očuvanja zaštićenih obilježja (npr. postavljanje određenih pragova ili ograničenja za promjene, primjerice da se dopusti određena razina privremenog zamućenja vode zbog radova održavanja na rijekama ili drugim vodnim tijelima).

Na temelju stupnja privremenog negativnog utjecaja može se zaključiti postoji li negativan utjecaj na područje. Ako se procjenjuje da je za oporavak staništa potrebno nekoliko dana, tjedana ili čak mjeseci, može se smatrati da neće biti negativnog utjecaja na područje. Iako može utjecati na neka staništa ili vrste, kratko razdoblje uznemiravanja stoga možda neće negativno utjecati na cjelovitost područja. Međutim, to se mora pažljivo analizirati na razini pojedinog slučaja, uzimajući u obzir cikluse ekosustava na određenom području, strukturu zajednica, ekološke funkcije i procese na području.

Procjena utjecaja na cjelovitost područja može biti relativno jednostavna na malim područjima sa samo jednim ili nekoliko staništa ili vrsta i jasnim ekološkim funkcijama. Na većim područjima sa složenim ekosustavima i ekološkim funkcijama, na kojima se nalaze brojna staništa i vrste, procjena će biti složenija.

Za sustavnu i objektivnu procjenu utjecaja na cjelovitost područja važno je odrediti pragove i ciljne vrijednosti za svako od svojstava na temelju kojih se utvrđuju ciljevi očuvanja za zaštićene stanišne tipove i vrste na području. Okvir 12. sadržava okvirni kontrolni popis parametara za određivanje ciljeva očuvanja za zaštićena staništa/vrste na područjima kako bi se lakše utvrdio utjecaj na cjelovitost područja mreže Natura 2000.

Okvir 12.

Procjena utjecaja na cjelovitost područja: primjer kontrolnog popisa

Može li plan ili projekt:

—	omesti ili odgoditi napredak u ostvarenju ciljeva očuvanja područja?

—	smanjiti površinu ili kvalitetu zaštićenih stanišnih tipova ili staništa zaštićenih vrsta prisutnih na području?

—	smanjiti populaciju zaštićenih vrsta koje su značajno prisutne na području?

—	dovesti do uznemiravanja koje bi moglo utjecati na veličinu ili gustoću populacije ili ravnotežu među vrstama?

—	prouzročiti raseljavanje zaštićenih vrsta koje su značajno prisutne na području i time smanjiti područje rasprostranjenosti tih vrsta na tom području?

—	dovesti do fragmentacije staništa ili staništa vrsta iz Priloga I.?

—	dovesti do gubitka ili smanjenja glavnih obilježja, prirodnih procesa ili resursa koji su ključni za održavanje ili obnovu relevantnih staništa i vrsta na području (npr. pokrivenost drvećem, izloženost plimi i oseki, godišnje poplave, plijen, izvori hrane)?

—	narušiti čimbenike koji pomažu u održavanju povoljnih uvjeta područja ili su potrebni za njihov povrat u povoljno stanje na području?

—	utjecati na ravnotežu, rasprostranjenost i gustoću vrsta koje su pokazatelji povoljnih uvjeta na području?

3.2.4. Četvrti korak: mjere ublažavanja

Ako je u postupku ocjene prihvatljivosti utvrđen negativan utjecaj na cjelovitost područja ili se on ne može isključiti, predmetni plan ili projekt ne može se odobriti. Međutim, ovisno o stupnju utvrđenog utjecaja, mogle bi se uvesti određene mjere ublažavanja kojima će se taj utjecaj izbjeći ili smanjiti na razinu na kojoj više neće negativno utjecati na cjelovitost područja.

Vidjeti Vodič o članku 6., odjeljak 4.6.6.

Mjere ublažavanja može predložiti nositelj plana ili projekta ili ih mogu zahtijevati nadležna nacionalna tijela kako bi se utjecaj utvrđen u ocjeni prihvatljivosti uklonio, spriječio ili smanjio na razinu na kojoj više neće utjecati na cjelovitost područja.

U praksi se potreba za mjerama ublažavanja često prepoznaje u ranoj fazi, odnosno u fazi izrade ili pokretanja plana/projekta (npr. u okviru razgovora između nositelja projekta/podnositelja zahtjeva i savjetnika za očuvanje prirode prije podnošenja zahtjeva) i uključena je kao dio zahtjeva za odobrenje. Premda se mjere ublažavanja ne mogu uzeti u obzir pri analitičkom pregledu plana ili projekta, činjenica da su prepoznate kao potrebne može uvelike pomoći u učinkovitoj, djelotvornoj i pravodobnoj provedbi faze ocjene prihvatljivosti, a time i u donošenju odluke o odobrenju plana/projekta na temelju članka 6. stavka 3.

Prema hijerarhiji mjera ublažavanja najprije se predlaže izbjegavanje (tj. sprječavanje da uopće dođe do značajnog utjecaja), a zatim smanjenje utjecaja (tj. smanjenje razmjera i/ili vjerojatnosti utjecaja). Primjeri su navedeni u tablici 6.:

Tablica 6.

Primjeri vrsta mjera ublažavanja

Izbjegavanje utjecaja:

—	tehnička rješenja za sprječavanje negativnog utjecaja plana ili projekta (npr. uređaji za zaštitu od buke, svjetla ili prašine),

—	postavljanje elemenata projekta tako da se izbjegnu osjetljiva područja (cijela područja mreže Natura 2000 ili ključna područja koja se nalaze na područjima mreže Natura 2000 ili ih povezuju),

—	zaštitne ograde i druge mjere za sprječavanje štete na vegetaciji ili divljim vrstama,

—	izbjegavanje radova u osjetljivim razdobljima (npr. sezona razmnožavanja vrsta),

—	optimizacija koordinacije radova kako bi se izbjegli kumulativni učinci.

Smanjenje utjecaja:

—	kontrole emisija,

—	zaštite od buke, kao što su pregrade,

—	uređaji za odvajanje onečišćujućih tvari,

—	kontrolirani pristup osjetljivim područjima tijekom izgradnje/rada,

—	prijelazi za divljač (npr. mostovi, tuneli i zeleni mostovi),

—	prilagodba mjera koje dovode do utjecaja kako bi se on što više smanjio (npr. utjecaj buke, svjetla, prašine).

Na razini planova mjere ublažavanja mogu, primjerice, uključivati premještanje ili uklanjanje sastavnica plana za koje je utvrđeno da značajno negativno utječu na cjelovitost područja. Predložene mjere mogu se prilagoditi u svakoj fazi postupka procjene. Na visokoj razini planiranja (npr. u nacionalnim/regionalnim planovima) ublažavanje bi moglo podrazumijevati utvrđivanje potencijalnih mjera koje je potrebno detaljnije razraditi na nižoj razini u skladu s ekološkim, prostornim, vremenskim, pravnim i financijskim parametrima koji se moraju zadovoljiti u okviru svakog zahtjeva za planiranje.

Mjere ublažavanja ne smiju se miješati s kompenzacijskim mjerama, koje se razmatraju samo u okviru postupka iz članka 6. stavka 4. (vidjeti odjeljak 3.3.3. ovog dokumenta).

Mjere ublažavanja one su mjere kojima se nastoji svesti na najmanju moguću mjeru ili čak eliminirati negativni utjecaj koji bi mogao proizići iz provedbe plana ili projekta kako ne bi negativno utjecao na cjelovitost područja. Te mjere razmatraju se u kontekstu članka 6. stavka 3. i sastavni su dio specifikacija plana ili projekta ili su uvjet za njegovo odobravanje.

Kompenzacijske mjere neovisne su o projektu (uključujući sve pripadajuće mjere ublažavanja). Njihova je namjena neutralizirati rezidualni negativni utjecaj plana ili projekta kako bi se održala ekološka koherentnost mreže Natura 2000. Mogu se razmatrati samo u kontekstu članka 6. stavka 4.

Vidjeti Vodič o članku 6., odjeljak 5.4.1.

Točnije, mjere koje nisu funkcionalno dio projekta, kao što su one koje se odnose na poboljšanje i obnovu staništa (čak i ako pridonose neto povećanju područja staništa na zahvaćenom području (33)) ili stvaranje i poboljšanje mjesta za razmnožavanje ili odmor vrsta, ne bi se trebale smatrati mjerama ublažavanja jer same po sebi ne umanjuju negativni utjecaj projekta. Naime, ta vrsta mjera, ako se provode izvan uobičajene prakse potrebne za očuvanje područja, zapravo ispunjava kriterije za kompenzacijske mjere.

Svaka mjera ublažavanja mora biti detaljno opisana, uz navođenje načina na koji će se njome ukloniti ili smanjiti utvrđeni negativni utjecaj; osim toga, treba navesti tko će je, kada i kako provoditi. Mora se navesti sljedeće:

—	utjecaj na koji se mjere ublažavanja odnose, uključujući informacije o relevantnim parametrima (npr. površina staništa od interesa Zajednice koja je izložena pogoršanju i njihov stupanj očuvanosti na području, populacija vrsta izloženih uznemiravanju),

—	očekivani rezultati provedbe predloženih mjera ublažavanja, uz upućivanje na svaki parametar (npr. površina staništa, broj populacija vrsta ili struktura i funkcije),

—	tehnička i znanstvena izvedivost i očekivani stupanj učinkovitosti predloženih mjera,

—	osoba ili tijelo zaduženo za provedbu,

—	upravljanje područjem na kojem će se mjere ublažavanja provoditi (metode, trajanje),

—	lokacija i vrijeme provedbe mjera u odnosu na plan ili projekt,

—	metode nadzora provedbe mjera,

—	financiranje mjera,

—	program praćenja za provjeru učinkovitosti mjera i njihovu prilagodbu prema potrebi.

Učinkovitost mjera ublažavanja mora se dokazati, npr. uspješnom provedbom u okviru drugih, sličnih projekata, te pratiti uspostavom sustava za praćenje rezultata i poduzimanje korektivnih mjera ako se otkriju nedostaci. Kontrolni popis u nastavku može se upotrijebiti za procjenu djelotvornosti:

Okvir 13.

Procjena učinkovitosti mjera ublažavanja

—	Jesu li mjere ublažavanja izvedive u okviru plana ili projekta koji se ocjenjuje?

—	Jesu li mjere ublažavanja jasno usmjerene na utjecaj utvrđen u ocjeni prihvatljivosti? Jesu li učinkovite u smanjenju tog utjecaja na razinu koja nije značajna?

—	Jesu li predviđena dostatna sredstva i resursi za provedbu mjera ublažavanja?

—	Postoji li evidencija o uspješnoj prethodnoj provedbi predloženih mjera ublažavanja?

—	Upućuje li išta na ograničavajuće čimbenike ili stope uspješnosti ili neuspješnosti predloženih mjera?

—	Postoji li sveobuhvatan plan za provedbu i održavanje mjera ublažavanja (uključujući praćenje i evaluaciju prema potrebi)?

Praćenje mjera ublažavanja ključno je za provjeru njihove uspješne i pravodobne provedbe te za otkrivanje neočekivanog utjecaja koji zahtijeva poduzimanje dodatnih mjera.

Učinkovitost mjera ublažavanja mora se dokazati prije odobrenja plana ili projekta. Osim toga, ako učinkovitost ublažavanja ovisi o stabilnim prirodnim uvjetima ili prirodnim procesima koji bi se mogli promijeniti (npr. zbog poplava, suša, oluja ili drugih pojava), praćenjem bi trebalo i provjeriti očekivane rezultate te utvrditi moguće promjene koje opravdavaju prilagodbu ili reprogramiranje mjera.

Rezultate praćenja trebalo bi podijeliti s nadležnim tijelima kako bi se prema potrebi pripremile odgovarajuće daljnje mjere, npr. radi uklanjanja nedostataka mjere ublažavanja ili odgovora na neočekivane učinke i utjecaje za koje je samo utvrđen rizik. U tablici 7. prikazan je primjer matrice za navođenje informacija o mjerama ublažavanja.

Očekivane rezultate provedbe mjere ublažavanja u smislu sprječavanja ili smanjenja utjecaja utvrđenog u procjeni trebalo bi na odgovarajući način dokumentirati.

U tablici 8. nalazi se primjer matrice za prikaz ishoda procjene nakon provedbe mjere ublažavanja.

Tablica 7.

Informacije o predloženim mjerama ublažavanja za plan ili projekt

Utvrđeni negativni utjecaji (popis)	Opis mjera, pojedinosti o provedbi, učinkovitosti i praćenju
Utjecaj br. 1	Mjera br. 1
Naziv/opis	objasniti kako će mjera pridonijeti izbjegavanju/smanjenju utjecaja na cjelovitost područja	objasniti tko će je i kako provoditi	dokazati njezinu učinkovitost (npr. na temelju znanstvenih dokaza/stručnog obrazloženja)	navesti vremenski okvir provedbe u odnosu na plan ili projekt	utvrditi predloženi sustav praćenja i zahtjeve u pogledu izvješćivanja; u okviru toga navesti kako će se postupiti u slučaju neočekivanog utjecaja
	navesti pojedinosti o mjeri ublažavanja i objasniti elemente namijenjene uklanjanju negativnog utjecaja	to može uključivati pojedinosti o pravno obvezujućim sporazumima koje bi trebalo sklopiti prije odobrenja plana ili projekta	to može uključivati evaluaciju: i. izvješća ili dokaza o sličnim projektima ili planovima, ii. izjava mjerodavnih stručnjaka ili iii. potpore mjerodavnog tijela za očuvanje okoliša	neke mjere ublažavanja mogu biti uključene u plan ili projekt; u nekim slučajevima dodatna mjera morat će se provesti prije odobrenja plana ili projekta ili ubrzo nakon njega	to se može učiniti pravno obvezujućim sporazumima prije odobrenja plana ili projekta

Tablica 8.

Sažeti rezultati procjene nakon provedbe mjera ublažavanja

Relevantna obilježja područja

Sažeti opis utjecaja/negativnog utjecaja

Važnost/razmjer utjecaja

Opis predloženih mjera ublažavanja

Očekivani rezultati ublažavanja utjecaja

staništa

—

...

—

...

vrste

—

...

—

...

drugi prirodni elementi važni za cjelovitost područja

3.2.5. Zaključci ocjene prihvatljivosti

Procjena provedena na temelju članka 6. stavka 3. Direktive o staništima mora sadržavati potpuna, točna i konačna zapažanja i zaključke na temelju najboljih znanstvenih spoznaja u tom području. Mora omogućiti otklanjanje svih opravdanih sumnji sa znanstvenog gledišta kad je riječ o utjecaju predloženog plana ili projekta na predmetno zaštićeno područje.

Zaključci ocjene prihvatljivosti moraju se jasno odnositi na cjelovitost područja i njegove ciljeve očuvanja. Ako se u okviru procjene zaključi da će biti negativnih utjecaja na cjelovitost područja, trebalo bi razjasniti za koje aspekte može doći do rezidualnih negativnih utjecaja, uzimajući u obzir mjere ublažavanja. To će biti važno ako se plan ili projekt dodatno razmatraju na temelju članka 6. stavka 4.

Razrađeni primjer mogućeg formata u kojem se dokumentiraju rezultati ocjene prihvatljivosti naveden je u tablici 9. na sljedećoj stranici.

Tablica 9.

Primjer dokumenta o ocjeni prihvatljivosti

Područje 1: područje posebne zaštite Xxx	Sažeti opis: ovo područje posebne zaštite ima najviše močvara u regiji Xxxxxx. Velika raznolikost obalnih staništa na tom području omogućuje prisutnost znatnog broja vodenih ptica tijekom cijele godine.
Mogući utjecaj	Zahvaćeno obilježje	Ciljevi očuvanja	Negativni utjecaj plana/projekta na obilježje	Negativni utjecaj plana/projekta u kombinaciji s drugim planovima ili projektima na zahvaćeno obilježje	Moguće izbjegavanje ili ublažavanje negativnih utjecaja	Zaključak: negativni utjecaji na cjelovitost područja: da/ ne/ neizvjesno; dugoročni/ kratkoročni
gubitak staništa; uznemiravanje vrste	ptice obalnih staništa: ... ... (nazivi vrsta)	održati populaciju i rasprostranjenost vrsta... (pojedinosti o ciljevima očuvanja); održati strukturu i funkcije te podupirati procese o kojima ovise staništa vrsta... (pojedinosti o ciljevima očuvanja)	sastavnica X plana prouzročit će smanjenje površine slane močvare koja je dostupna toj vrsti; u okviru ocjene procjenjuje se da mogući gubitak iznosi 110 ha	negativni utjecaj mogao bi nastati u kombinaciji s drugim planovima, zbog čega bi se povećali neizravni pritisci na područja; povećano uznemiravanje zbog sve veće rekreativne upotrebe, u kombinaciji s drugim projektima, negativno bi utjecalo na područje	ne	da – dugoročno
pogoršanje staništa	ptice nizinskih vlažnih travnjaka ... ... (nazivi vrsta)	održati populaciju i rasprostranjenost vrsta... (pojedinosti o ciljevima očuvanja); održati strukturu i funkcije te podupirati procese o kojima ovise staništa vrsta... (pojedinosti o ciljevima očuvanja)	sastavnica Y plana mogla bi prouzročiti promjenu u režimu protoka vode, a to bi moglo utjecati na vlažne travnjake koji su prikladno stanište za vrstu …..(pojedinosti o ciljevima očuvanja)	ne očekuje se	neizvjesno	neizvjesno (sastavnica Y nije precizno definirana te se utjecaj na režim protoka ne može točno procijeniti i kvantificirati)
...

Nakon dovršetka ocjene prihvatljivosti njezine bi zaključke trebalo jasno iznijeti u izvješću u kojem se:

a)	opisuju plan ili projekt, i to dovoljno detaljno da bi javnost mogla razumjeti njegovu prirodu, razmjer i ciljeve;

b)	opisuju osnovni uvjeti područja mreže Natura 2000 i njegovi ciljevi očuvanja;

c)	utvrđuje negativni utjecaj plana ili projekta na područje mreže Natura 2000 s obzirom na ciljeve očuvanja za određeno područje;

d)	objašnjava kako će se taj utjecaj izbjeći ili dovoljno smanjiti tako da se poduzmu mjere ublažavanja;

e)	određuju vremenski okvir i mehanizmi za osiguranje, provedbu i praćenje mjera ublažavanja;

f)	donosi utemeljen zaključak o utjecaju na cjelovitost područja.

Izvješće o ocjeni prihvatljivosti trebalo bi biti jasno i sadržavati: i. lako sljediv trag dokaza (npr. od aktivnosti do pritisaka te osjetljivosti i ranjivosti zahvaćenih prirodnih obilježja) i ii. odgovarajuću razinu dokaza ili analize koja je prikladna za savjetovanje s relevantnim agencijama za očuvanje prirode i javnošću.

Negativni utjecaj određenih elemenata ili sastavnica plana na cjelovitost područja može biti neizvjestan ili ga nije moguće dovoljno pouzdano utvrditi. Međutim, te je aspekte potrebno dodatno razmotriti. Mnoge nacionalne strategije obuhvaćaju ključna planirana ulaganja kao što su novi rezervoari ili prometni koridori koji mogu utjecati na područja mreže Natura 2000, ali za koje još nisu utvrđene točne pojedinosti o lokaciji, dizajnu i djelovanju; takvi se elementi moraju primjereno ocijeniti na razini projekta. U takvim bi slučajevima tu činjenicu, odnosno preostale nejasnoće, trebalo dokumentirati u rezultatima ocjene te provesti ocjenu prihvatljivosti takvih sastavnica/elemenata planova na razini projekta (vidjeti i odjeljak 4.2.).

Zaključci ocjene prihvatljivosti, zajedno sa svim dogovorenim mjerama ili uvjetima ublažavanja, trebali bi biti uključeni i u odobrenje ili bilo koju drugu odluku donesenu o predmetnom planu ili projektu.

Donošenje odluke na temelju ocjene prihvatljivosti

Nadležna tijela odlučuju o odobrenju plana ili projekta s obzirom na zaključke ocjene prihvatljivosti o mogućim utjecajima plana ili projekta na predmetno područje mreže Natura 2000. To mogu učiniti tek nakon što se uvjere da plan ili projekt neće negativno utjecati na cjelovitost područja. To vrijedi za slučaj kad sa znanstvenog gledišta ne postoji nikakva opravdana sumnja u pogledu izostanka takvih utjecaja.

Ako i dalje postoji sumnja u pogledu izostanka negativnog utjecaja na cjelovitost područja povezanog s planom ili projektom koji se razmatra, nadležno tijelo mora odbiti odobrenje (C-127/02 točka 57.).

Dodatne pojedinosti vidjeti u Vodiču o članku 6. – odjeljak 4.7.3.

Primjerak izvješća u kojem su izneseni rezultati ocjene prihvatljivosti prikazan je u okviru 16. na kraju odjeljka 3.2.

Ako nadležno tijelo utvrdi da će negativni utjecaj nastati ili se ne može isključiti, plan ili projekt ne smiju se nastaviti (osim ako su ispunjeni uvjeti iz članka 6. stavka 4. – vidjeti odjeljak 3.3.).

3.2.6. Daljnja razmatranja: savjetovanja, kvaliteta ocjene prihvatljivosti, pristup pravosuđu

Savjetovanje

Savjetovanjima sa stručnjacima, drugim tijelima, nevladinim organizacijama, potencijalno zahvaćenim skupinama ili širom javnošću mogu se poboljšati informacije o okolišu dostupne subjektima koji provode ocjenu prihvatljivosti i donose odluke, npr. utvrđivanjem utjecaja na okoliš ili izradom prikladnih mjera ublažavanja. Savjetovanja mogu pridonijeti i tome da se potencijalni sukobi i kašnjenja svedu na najmanju moguću mjeru.

Savjetovanjem s relevantnim tijelima, biolozima ili ekolozima te predstavnicima relevantnih industrija i sektora politika, dionicima i nevladinim organizacijama tijekom postupaka utvrđenih u članku 6. stavku 3. poboljšava se dostupnost informacija i uzimanje u obzir različitih stajališta.

Tijela za očuvanje prirode i sektorska tijela trebala bi surađivati tijekom postupka procjene kako bi se osiguralo da: i. ocjena prihvatljivosti bude utemeljena na najboljim dostupnim informacijama i iskustvima i ii. svi relevantni aspekti budu uzeti u obzir na odgovarajući način.

Sudjelovanje javnosti u postupku iz članka 6. stavka 3.

Direktiva o staništima ne sadržava izričitu obvezu dobivanja mišljenja od šire javnosti pri odobravanju planova ili projekata za koje se zahtijeva ocjena prihvatljivosti. Prema tekstu članka 6. stavka 3., to se mora učiniti samo ako se to „smatra potrebnim”. Međutim, na temelju zahtjeva iz Aarhuške konvencije (34) Sud EU-a objasnio je da zainteresirana javnost, uključujući priznate nevladine organizacije za zaštitu okoliša, ima pravo sudjelovati u postupku odobravanja (C-243/15 točka 49.). To pravo posebno uključuje „prava kako bi ‚djelotvorno sudjelovala prilikom odlučivanja o okolišu’ podnoseći ‚pisanim putem, ili, kako je prikladno, prigodom javne rasprave ili upita podnositelja, sve primjedbe, informacije, analize ili mišljenja koje smatra važnima za predloženu djelatnost’” (C-243/15 točka 46.).

Dodatne pojedinosti vidjeti u Vodiču o članku 6. – odjeljak 4.7.2.

Ocjeni prihvatljivosti koja je koordinirana ili se provodi zajedno s procjenom utjecaja na okoliš (EIA)/strateškom procjenom okoliša (SEA) mogu pogodovati i nužne odredbe o sudjelovanju javnosti na temelju tih direktiva. Međutim, važno je da rezultati ocjene prihvatljivosti budu istaknuti i razlikuju se od rezultata procjene utjecaja na okoliš/strateške procjene okoliša. To je potrebno kako bi se osigurala pravilna primjena druge rečenice članka 6. stavka 3. (odobrenje se može dati tek nakon što se utvrdi da neće negativno utjecati na cjelovitost predmetnog područja).

U skladu s Direktivom o procjeni utjecaja na okoliš (članak 6.) države članice dužne su: i. osigurati savjetovanje s relevantnim tijelima i ii. osigurati pravovremene i učinkovite mogućnosti obavješćivanja javnosti i omogućiti zainteresiranoj javnosti da sudjeluje u postupku donošenja odluka povezanih s okolišem. To uključuje postavljanje razumnih vremenskih ograničenja za različite faze sudjelovanja. Slični zahtjevi utvrđeni su u članku 6. Direktive o strateškoj procjeni okoliša.

Sudjelovanje javnosti na temelju Direktive o procjeni utjecaja na okoliš i Direktive o strateškoj procjeni okoliša

Direktiva o procjeni utjecaja na okoliš

Preambula:

—

Učinkovito sudjelovanje javnosti u donošenju odluka omogućava javnosti da izrazi, a donositelju odluke da uzme u obzir mišljenja i interese koji bi mogli biti značajni za te odluke i time povećava odgovornost i transparentnost procesa donošenja odluka i doprinosi svijesti javnosti o pitanjima okoliša i njezinoj podršci donesenim odlukama.

—	U skladu s time trebalo bi poticati sudjelovanje, uključujući ono od strane udruga, organizacija i skupina, a posebno nevladinih organizacija koje promiču zaštitu okoliša, uključujući između ostalog putem promicanja obrazovanja javnosti o okolišu.

—

Jedan od ciljeva Arhuške konvencije jest zajamčiti prava sudjelovanja javnosti u donošenju odluka o pitanjima okoliša kako bi se pridonijelo zaštiti prava na život u okolišu primjerenom osobnom zdravlju i blagostanju. Članak 6. Arhuške konvencije predviđa sudjelovanje javnosti u donošenju odluka o [...] aktivnostima koje nisu navedene, a koje mogu imati značajan učinak na okoliš.

Članak 6. stavak 2.: Kako bi se osiguralo djelotvorno sudjelovanje zainteresirane javnosti u postupcima donošenja odluka, javnost se obavješćuje elektroničkim putem i javnim obavijestima ili ostalim primjerenim sredstvima o sljedećim pitanjima u ranoj fazi postupaka donošenja odluka o okolišu iz članka 2. stavka 2., a najkasnije čim se informacije mogu dostaviti:

Direktiva o strateškoj procjeni okoliša

Preambula: Kako bi se doprinijelo transparentnom donošenju odluka, a s ciljem osiguranja sveobuhvatnosti i pouzdanosti informacija koje se dostavljaju za procjenu, potrebno je osigurati da se tijekom procjene planova i programa provode savjetovanja s tijelima koja imaju odgovarajuće odgovornosti za okoliš i s javnošću i da su postavljeni odgovarajući rokovi koji omogućuju dovoljno vremena za savjetovanje, uključujući i izražavanje mišljenja.

Članak 6. stavak 4.: Države članice utvrđuju tko se smatra javnošću za potrebe stavka 2., uključujući i javnost na koju utječe ili bi moglo utjecati ili koja ima interes u donošenju odluka podložno ovoj Direktivi, uključujući relevantne nevladine organizacije, kao što su one koje promiču zaštitu okoliša i druge zainteresirane organizacije.

Osiguravanje kvalitete ocjene prihvatljivosti

Kako je navedeno, ocjena prihvatljivosti mora se temeljiti na najboljim znanstvenim spoznajama u tom području. Stoga ocjenu prihvatljivosti mora pripremiti jedna ili više osoba koje raspolažu potrebnim ekološkim stručnim znanjem i iskustvom. Studiju bi prema potrebi trebalo dopuniti dodatnim stručnim znanjem i iskustvom (npr. geologija, hidrologija, inženjerstvo ili planiranje, pravo okoliša) i izraditi na znanstveno cjelovit, stručan i objektivan način.

Iako će studiju za potrebe ocjene prihvatljivosti u pravilu dostaviti subjekti koji traže odobrenje za plan ili projekt, nadležna tijela trebala bi se uvjeriti da su iz nje vidljivi dostatno stručno znanje, obuhvat i usmjerenje kad je riječ o ekološkim ili drugim pitanjima (npr. hidrološkim) te dovoljne kompetencije i standardi u znanstvenoj metodologiji i procjeni utjecaja. Kako bi ispunile te zahtjeve kvalitete, neke su zemlje uvele program certifikacije ili sustav kvalifikacije/odobravanja za subjekte koji provode studiju ocjene prihvatljivosti (vidjeti okvir 14.).

Osiguravanje kvalitete izvješća o procjeni utjecaja na okoliš u Direktivi o procjeni utjecaja na okoliš

Kako bi se osigurala cjelovitost i kvaliteta izvješća o procjeni utjecaja na okoliš:

(a)	nositelj projekta osigurava da su izvješće o procjeni utjecaja na okoliš izradili kompetentni stručnjaci;

(b)	nadležno tijelo osigurava da ima ili da mu je u slučaju potrebe dostupno dostatno stručno znanje radi ispita izvješća o procjeni utjecaja na okoliš; i

(c)	ako je to potrebno, nadležno tijelo od nositelja projekta traži dodatne informacije, u skladu s Prilogom IV., koje se izravno odnose na postizanje utemeljenog zaključka o značajnim utjecajima projekta na okoliš.

Države članice moraju prema potrebi osigurati da svako tijelo koje raspolaže relevantnim informacijama, posebno u odnosu na članak 3., te informacije učini dostupnima nositelju projekta.

(Članak 5. stavci 3. i 4. Direktive o procjeni utjecaja na okoliš)

Okvir 14.

Angažiranje ovlaštenih stručnjaka za ocjenu prihvatljivosti u Češkoj

U Češkoj samo ovlašteni stručnjaci smiju provoditi ocjene prihvatljivosti. Sustav za izdavanje dozvola temelji se na Zakonu o zaštiti prirode, a pojedinosti su navedene u ministarskoj odluci. Prvi osnovni kriterij za dobivanje dozvole jest da osoba ima završen sveučilišni studij biologije ili ekologije ili položen državni ispit iz ekologije. Od tog se pravila ne smije odstupiti jer je iskustvo u tom području pokazalo da je znanje o ekologiji ključan preduvjet za pravilne ocjene.

Ispit za odobrenje sastoji se od pismene provjere iz ekologije, zoologije, botanike i nacionalnog prava (zadnji ispit obuhvaća ocjenu prihvatljivosti, Direktivu o procjeni utjecaja na okoliš i Direktivu o strateškoj procjeni okoliša) i usmenog izlaganja studije slučaja. Ispiti se održavaju otprilike dvaput godišnje, a kriteriji su prilično visoki te je u prvom planu znanje o ekologiji. Ministarstvo okoliša izdaje dozvolu uspješnim kandidatima na razdoblje od pet godina.

Program za izdavanje dozvola pozitivno je utjecao na cijeli postupak ocjene prihvatljivosti. Ovlašteni ocjenjivači organiziraju redovite sastanke kako bi podijelili iskustva i raspravili o složenim slučajevima. Ministarstvo okoliša stoga je od njih naručilo izradu niza praktičnih smjernica kako bi se poboljšale ocjene prihvatljivosti i osigurao dosljedan pristup.

Neovisno o tome postupa li se u skladu s člankom 6. stavkom 3. u okviru postojećih postupaka procjene utjecaja na okoliš ili drugih posebnih pristupa, rezultati ocjena iz članka 6. stavka 3. trebali bi omogućiti potpunu sljedivost odluka koje se naposljetku donesu.

Okvir 15.

Elementi za osiguravanje kvalitete ocjene prihvatljivosti

U okviru ocjene:

—

uzimaju se u obzir svi elementi koji doprinose cjelovitosti područja Natura 2000, kako su navedeni u ciljevima očuvanja područja, planu upravljanja (ako postoji) i standardnom obrascu za podatke, te važnost predmetnih staništa i vrsta u kontekstu mreže, a ocjena se temelji na najboljim znanstvenim spoznajama u tom području;

—	uzimaju se u obzir uloga područja i njegova funkcija u biogeografskoj regiji te ekološka koherentnost mreže Natura 2000;

—

uključeno je sveobuhvatno utvrđivanje svih mogućih utjecaja plana ili projekta koji bi mogli biti značajni na tom području, uzimajući u obzir kumulativne i druge učinke koji bi mogli nastati kao posljedica kombiniranog utjecaja plana ili projekta koji je predmet ocjene s drugim planovima ili projektima;

—	prema potrebi, u plan ili projekt uključene su učinkovite mjere ublažavanja kako bi se izbjegao, smanjio ili čak poništio negativan utjecaj na to područje;

—	primjenjuju se najbolje dostupne tehnike i metode za procjenu opsega utjecaja plana ili projekta na ekološku cjelovitost jednog ili više područja;

—	uključeni su pouzdani pokazatelji za praćenje provedbe plana ili projekta.

Kako bi se ispunili zahtjevi ocjene iz članka 6. stavka 3., nadležna tijela mreže Natura 2000 mogu izraditi formalne specifikacije o vrsti informacija i kriterijima koje treba slijediti pri provedbi ocjene prihvatljivosti.

Snažno se preporučuje se da se svim subjektima na koje se ocjena prihvatljivosti odnosi (npr. relevantna zakonska tijela na svim razinama upravljanja, konzultanti, nositelji projekta ili plana) omoguće razmjena dobre prakse i osposobljavanje.

Okvir 16.

Primjer sadržaja izvješća o ocjeni prihvatljivosti

Opis plana ili projekta

Cilj, obuhvat, lokacija, glavne aktivnosti

Područja mreže Natura 2000 koja bi mogla biti zahvaćena i njihovi ciljevi očuvanja

Ukratko navedite koja bi područja mreže Natura 2000 mogla biti zahvaćena, vrste i staništa za koje su određena te njihovo stanje očuvanosti, kao i ciljeve očuvanja tih područja.

Procjena utjecaja plana ili projekta na cjelovitost područja

—	Opišite elemente plana ili projekta (pojedinačno ili u kombinaciji s drugim projektima ili planovima) koji bi mogli značajno utjecati na područje mreže Natura 2000 (upotrijebite rezultate ocjene u okviru analitičkog pregleda).

—

Opišite kako će plan ili projekt utjecati na vrste i staništa koji su zaštićeni na tom području te posljedice kad je riječ o ciljevima očuvanja tog područja (npr. gubitak staništa, fragmentacija, uznemiravanje vrsta, smrtnost vrsta, kemijske promjene, hidrološke ili geološke promjene). Navedite postoje li nepouzdane ili nedovoljne informacije.

—	Navedite hoće li plan ili projekt utjecati na cjelovitost područja.

—	Navedite postoje li nepouzdane ili nedovoljne informacije.

Mjere ublažavanja

—	Opišite koje mjere ublažavanja treba donijeti kako bi se izbjegao ili smanjio negativan utjecaj na cjelovitost područja i objasnite kako one mogu pridonijeti smanjenju utjecaja na zanemarive razine.

—	Navedite postoje li nepouzdane ili nedovoljne informacije.

—	Ukratko opišite predviđeno praćenje.

Zaključak

Navedite bi li plan ili projekt mogao utjecati ili će sigurno utjecati ili sigurno neće utjecati na cjelovitost područja (uzimajući u obzir načelo opreznosti).

Izvori upotrebljeni pri izradi ocjene prihvatljivosti

Navedite izvore informacija.

Rezultati savjetovanja

Navedite nazive ili imena agencija, tijela ili stručnjaka s kojima je provedeno savjetovanje.

Navedite sažetak odgovora.

Pristup pravosuđu

Sud Europske unije priznao je i pravo da javnost, uključujući organizacije za zaštitu okoliša, preispituje odluke o ocjeni prihvatljivosti koje su donijela nadležna tijela (predmet C-243/15, točke 56.–61.), uključujući odluke o valjanosti zaključaka donesenih na temelju ocjene u pogledu rizika tog plana ili projekta za cjelovitost područja.

3.3. Faza 3: Postupak u skladu s člankom 6. stavkom 4.

Člankom 6. stavkom 4. dopuštaju se iznimke od općeg pravila iz članka 6. stavka 3., ali on se ne primjenjuje automatski. Nadležno tijelo mora odlučiti može li se primijeniti odstupanje od članka 6. stavka 3. Članak 6. stavak 4. mora se primjenjivati prema redoslijedu koji je utvrđen Direktivom, odnosno nakon što su sve odredbe članka 6. stavka 3. provedene na zadovoljavajući način.

Dodatne pojedinosti vidjeti u Vodiču o članku 6. – odjeljak 5.2.

Nadležna tijela mogu odobriti planove ili projekte za koje se u okviru ocjene prihvatljivosti nije mogao donijeti zaključak da neće utjecati na cjelovitost predmetnih područja samo ako se traži odstupanje u skladu s odredbama članka 6. stavka 4.

Tim su odredbama obuhvaćena tri ključna zahtjeva koji se moraju ispuniti i dokumentirati:

1.	da su opcije razmotrene i da se može dokazati da opcija koja je predložena za odobrenje najmanje šteti staništima, vrstama i cjelovitosti područja mreže Natura 2000 te da ne postoje druge izvedive opcije koje ne bi negativno utjecale na cjelovitost područja;

2.	da postoje imperativni razlozi prevladavajućeg javnog interesa, uključujući „interese socijalne ili gospodarske prirode”;

3.	da su poduzete sve kompenzacijske mjere koje su potrebne kako bi se osigurala zaštita koherentnosti mreže Natura 2000.

Ta tri glavna zahtjeva opisuju se u sljedećim odjeljcima.

3.3.1. Prvi korak: Ispitivanje alternativnih rješenja

Dužnost je nadležnih nacionalnih tijela osigurati da se jednako detaljno istraže sva izvediva alternativna rješenja kojima se ostvaruju ciljevi plana/projekta. Tu procjenu treba obaviti u odnosu na vrste i staništa za koje je područje određeno i u odnosu na ciljeve očuvanja područja.

Nepostojanje drugih mogućnosti mora se dokazati prije ispitivanja nužnosti plana ili projekta zbog imperativnih razloga javnog interesa (presuda Suda EU-a u predmetu Castro Verde C-239/04 točke 36.–39.).

Dodatne pojedinosti vidjeti u Vodiču o članku 6. – odjeljak 5.3.1.

U postupku iz članka 6. stavka 4. prvo se mora ispitati postoje li alternativna rješenja za plan ili projekt. Alternativna rješenja mogla bi se odnositi na alternativnu izradu projekta (npr. različito usmjeravanje ceste ili različit broj prometnih traka). Mogla bi podrazumijevati i više opcija za ostvarenje istog općeg cilja, npr. poboljšanje željezničkih veza kao alternativa novoj cesti, razvoj energije vjetra kao alternativa hidroelektrani.

Ispitivanje alternativnih rješenja na temelju članka 6. stavka 4. obuhvaća sljedeće zadaće:

—	utvrđivanje alternativnih rješenja,

—	usporedna procjena alternativa koje se razmatraju,

—	obrazloženje o nepostojanju alternativa koje se mogu razmatrati na temelju članka 6. stavka 4. (ako je primjenjivo).

a) Utvrđivanje alternativnih rješenja

Najprije je potrebno preispitati moguće alternative kojima bi se mogli postići ciljevi plana ili projekta. Ključno je razmotriti scenarij „bez djelovanja”, koji je poznat i kao „nulta” opcija na temelju koje se uspoređuju alternative.

Alternative se mogu sastojati od različitih:

—	načina za postizanje ciljeva predloženog razvoja,

—	lokacija koje mogu biti dostupne za razvoj s obzirom na zaštićena staništa i vrste, na primjer tako da se utvrde različiti koridori kopnenog prijevoza u glavnim planovima za ceste i autoceste ili različite zone stambene izgradnje,

—	opsega i veličine razvoja,

—	projektnih rješenja za razvoj,

—	tehnika, metoda izgradnje ili operativnih metoda za provedbu razvoja,

—	rasporeda raznih aktivnosti i zadaća u svakoj fazi provedbe, među ostalim tijekom izgradnje, rada, održavanja i, ako je primjenjivo, zatvaranja ili obnove.

Prirodna rješenja (za razliku od tradicionalne „sive infrastrukture”) često mogu biti jednako održiva i manje štetna za područja mreže Natura 2000. Na primjer, riječna korita i susjedna močvarna područja koja su vraćena u prirodnije stanje mogu pružiti sličnu ili bolju zaštitu od poplava nego umjetni nasipi i/ili spremnici te istodobno značajno manje utjecati na zaštićena staništa i vrste ili čak poboljšati njihovo stanje. Stoga bi takve alternative trebalo razmotriti tijekom analize dostupnih opcija.

Nacionalne ili regionalne politike i strategije te drugi dokumenti kojima se utvrđuju sektorske politike (npr. o razvoju obnovljive energije ili druge infrastrukture) okvir su za procjenu raspona i vrste mogućih alternativnih rješenja kad je riječ o planovima. Postupak izrade planova posebno je prikladan za analizu alternativa jer je riječ o iterativnom postupku u okviru kojeg se mogu osigurati rješenja za zaštitu područja mreže Natura 2000 i održiv razvoj aktivnosti kako bi se zadovoljile potrebe društva.

Trebalo bi razmotriti alternative za sve sastavnice, aktivnosti i djelovanja plana za koje je utvrđeno da negativno utječu na cjelovitost jednog ili više područja mreže Natura 2000.

Kako je navedeno u odjeljku 3.2.6., kad je riječ o planovima, određene sastavnice ili mjere plana možda neće biti dovoljno definirane, čime se ograničava procjena alternativa. Međutim, svejedno bi trebalo utvrditi, opisati i ocijeniti razumne alternative, uzimajući u obzir ciljeve plana ili programa i geografski obuhvat. To se zahtijeva i Direktivom o strateškoj procjeni okoliša (članak 5.).

Provedba postupaka iz članka 6. stavka 4. može biti jednostavnija ako nositelji plana ili projekta u ranoj fazi postupka rasprave o mogućim alternativama s nadležnim tijelima i/ili zakonskim tijelima za prirodu.

Postupci javnog savjetovanja, kao što su postupci utvrđeni u Direktivi o strateškoj procjeni okoliša i Direktivi o procjeni utjecaja na okoliš, prikladan su okvir za pronalaženje alternativa.

b) Usporedna procjena alternativa koje se razmatraju

Nadležna tijela odgovorna su za ocjenu relativnog utjecaja alternativnih rješenja kako bi se opravdala odluka na temelju članka 6. stavka 4. Nadležna tijela moraju utvrditi je li predložena alternativa najmanje štetna za staništa i vrste te za cjelovitost predmetnog područja mreže Natura 2000. Procjena alternativnih rješenja nužna je čak i ako je ulaganje već unaprijed opravdano zbog imperativnih razloga prevladavajućeg javnog interesa, npr. u okviru nacionalnog prava.

Razne alternative moraju se usporediti s obzirom na njihov utjecaj na staništa i vrste koji su uvelike prisutni na tom području, kao i s obzirom na njihove ciljeve očuvanja te na cjelovitost područja i njegovu važnost za ekološku koherentnost mreže Natura 2000.

Utvrđeni utjecaj svake alternative mora se potpuno i precizno opisati i kvantificirati koliko je to moguće u pogledu sljedećih stavki (nepotpun popis) i s obzirom na ciljeve očuvanja za određeno područje:

—	zahvaćena područja mreže Natura 2000,

—	površina gubitka i degradacije staništa,

—	veličina populacije zahvaćenih vrsta,

—	pogoršanje važnih funkcija,

—	uznemiravanje,

—	premještanje populacija vrsta.

To bi trebao biti temelj za usporedbu alternativa i utvrđivanje koje su alternative najmanje štetne za područja mreže Natura 2000 te vrste i staništa koji su u njima uvelike prisutni, s obzirom na ciljeve očuvanja za određeno područje. To je potrebno utvrditi na temelju skupa kvalitativnih i kvantitativnih kriterija.

U drugoj fazi, pri odabiru alternativnih rješenja, mogu se u obzir uzeti i drugi kriteriji, kao što su socijalni aspekti i ekonomski troškovi analiziranih alternativa.

Ekonomski trošak postupaka koji se mogu uzeti u obzir u okviru ispitivanja alternativa ne može biti jedini odlučujući faktor pri izboru alternativnih rješenja. Drugim riječima, nositelj projekta ne može se pozvati na to da alternative nisu ispitane zbog prevelikog troška.

(Vidjeti Vodič o članku 6. – odjeljak 5.3.1.)

Zadaće koje treba provesti pri procjeni alternativa sažete su u okviru 17.

Okvir 17.

Kako procijeniti alternativna rješenja:

—	savjetovati se s relevantnim agencijama i organizacijama,

—	služiti se prikupljenim informacijama kako bi se dovršile faze analitičkog pregleda i ocjene prihvatljivosti u skladu s člankom 6. stavkom 3.,

—	utvrditi i opisati ključne ciljeve plana ili projekta, među ostalim i u širem (strateškom) smislu (35),

—	utvrditi sve alternativne načine postizanja ciljeva projekta ili plana,

—	navesti što više informacija, uzeti u obzir nedostatke u pogledu informacija i navesti izvore informacija,

—	procijeniti utjecaj (na kvalitativan i kvantitativan način) svih alternativa na ciljeve očuvanja područja.

Matrica za utvrđivanje i procjenu alternativa prikazana je u tablici 10. Ta se matrica može upotrebljavati i za izvješćivanje o rezultatima procjene alternativa.

Tablica 10.

Matrica za procjenu alternativnih rješenja

Procjena alternativnih rješenja
opis i ciljevi plana ili projekta		scenarij „bez djelovanja”
predviđeni negativni utjecaj plana ili projekta na područje mreže Natura 2000 na temelju ocjene prihvatljivosti
Usporedba s planom ili projektom
moguća alternativna rješenja	dokazi o tome kako su procijenjena alternativna rješenja		opišite relativan utjecaj na ciljeve očuvanja mreže Natura 2000 (više ili manje negativnih utjecaja)
Alternativne lokacije/rute
alternativa 1
alternativa 2
alternativa 3
Alternativna veličina i opseg
alternativa 1
alternativa 2
alternativa 3
Alternativni načini postizanja ciljeva (npr. upravljanje potražnjom)
alternativa 1
alternativa 2
alternativa 3
	Usporedba s planom ili projektom (nastavak)
moguća alternativna rješenja	dokazi o tome kako su procijenjena alternativna rješenja		opišite relativan utjecaj na ciljeve očuvanja mreže Natura 2000 (više ili manje negativnih utjecaja)
	Alternativne metode (izgradnja, rad, zatvaranje)
alternativa 1
alternativa 2
alternativa 3
	Alternativni vremenski rokovi
alternativa 1
alternativa 2
alternativa 3
Zaključci o procjeni alternativnih rješenja

U okviru 18. sažeto su prikazani primjeri alternativa koje su uzete u obzir u kontekstu obavijesti za mišljenja Komisije u skladu s člankom 6. stavkom 4. Direktive o staništima (36).

Okvir 18.

Primjeri alternativa razmotrenih na temelju postupka iz članka 6. stavka 4.

Slučaj 1. Produbljenje i proširenje plovnog puta rijeke

Projekt se odnosio na produbljenje i proširenje plovnog puta rijeke Majne duž dionica Wipfeld, Garstadt i Schweinfurt u Bavarskoj u Njemačkoj.

U okviru ocjene prihvatljivosti zaključeno je da bi to značajno utjecalo na dva područja mreže Natura 2000 i da bi se izravno oštetila dva stanišna tipa, što bi dovelo do gubitka površine od 9 460 m2 za prioritetno stanište 91E0* i 6 440 m2 za stanište 6510.

Osim nulte alternative ispitane su još tri mogućnosti. Iz nulte alternative vidi se važnost ciljeva riječnog prijevoza. Jedna je alternativa odbačena jer bi negativno utjecala na drugo područje mreže Natura 2000 te bi se produljilo vrijeme izgradnje i prostorni obuhvat projekta. Iako bi manje utjecala na okoliš, druga je alternativa odbačena jer ne bi pridonijela poboljšanju nautičkih značajki rijeke, a to je jedan od ciljeva projekta.

Odabrana alternativa, koja je bila ograničena uglavnom na postojeće riječno korito, omogućila bi neprekinut plovni kanal ujednačene minimalne širine i dubina. Iako bi predloženo rješenje utjecalo na navedena dva stanišna tipa od značaja za Zajednicu, nadležna tijela smatrala su da je njime postignuta najbolja ravnoteža između ekoloških ciljeva i ciljeva riječnog prijevoza. Gubitak staništa nadoknadio bi se na prikladan način.

Slučaj 2. Željeznička veza na duge relacije i prigradska željeznička veza

Projekt se odnosio na željezničku vezu na duge relacije i prigradsku željezničku vezu od Bad Cannstatta do Stuttgarta u Njemačkoj. Projekt bi značajno utjecao na područje mreže Natura 2000 koje je važno stanište zaštićene prioritetne vrste mirišljavog samotara (Osmoderma eremita).

Nadležna tijela ispitala su alternativne rute koje obuhvaćaju cijelu dionicu, dijelove dionice i „nultu” opciju. Posljednja opcija ne bi ispunjavala kriterije projekta da se povežu kolodvori Stuttgart i Bad Cannstatt te da se obnovi željeznički most preko rijeke Neckar. Sva ostala alternativna rješenja značajno bi utjecala na područje mreže Natura 2000, uključujući zone s prioritetnim vrstama, a njihova je usporedba pokazala da bi se nekim rješenjima obuhvatila veća površina područja mreže Natura 2000 od odabrane površine ili bi ta rješenja dovela do krčenja većeg broja stabala koja su potencijalna staništa za tu vrstu. Predloženo rješenje stoga je bilo najbolje u pogledu ravnoteže između ekoloških i gospodarskih ciljeva.

Slučaj 3. Izgradnja nove luke

Projekt se odnosio na izgradnju nove luke u Granadilli, na Tenerifeu na Kanarskim otocima. Projekt bi negativno utjecao na dva područja mreže Natura 2000 koja su određena za prioritetnu vrstu glavatu želvu (Caretta caretta) te za prioritetni stanišni tip 2130 (nepomične sipine obrasle zeljastom vegetacijom, tzv. „sive dine”).

Španjolska nadležna tijela proučila su nekoliko alternativa, uključujući opciju da se ne razvijaju dodatni lučki kapaciteti („nulta opcija”) te da se dodatno proširi i razvije postojeća luka u Santa Cruzu. Nulta je opcija odbačena jer postojeći lučki objekti ne bi bili dovoljni za očekivano povećanje pomorskog prometa i zato što je povećanje lučkog kapaciteta bilo nužno za gospodarski razvoj otoka. Proširenje postojećih lučkih objekata u Santa Cruzu ne bi bilo moguće zbog niza tehničkih razloga. Druge se lokacije nisu mogle odabrati zbog različitih čimbenika kao što su dubina morskog dna na obali, nepostojanje kamenoloma u blizini predviđene lokacije, raspoloživost susjednog zemljišta za operacije rukovanja i logistike, odgovarajuće prometne veze sa zaleđem i blizina za korisnike luke.

c) Rezultati – obrazloženje o nepostojanju alternativa

Nakon dovršetka procjene alternativnih rješenja potrebno je dokumentirati sve razmotrene alternative i rezultate njihove procjene te agencije i druga tijela s kojima je provedeno savjetovanje. Svrha je utvrditi može li se objektivno zaključiti da ne postoje alternativna rješenja. Ako se utvrde alternativna rješenja kojima će se izbjeći negativni utjecaji ili kojima će se manje utjecati na to područje, bit će potrebno procijeniti njihov mogući utjecaj u okviru ocjene prihvatljivosti. Međutim, ako se može opravdano i objektivno zaključiti da ne postoje alternative, bit će potrebno prijeći na sljedeći korak postupka iz članka 6. stavka 4.

3.3.2. Drugi korak: Ispitivanje imperativnih razloga prevladavajućeg javnog interesa (IROPI)

Ako ne postoje alternativna rješenja koja ne utječu negativno na cjelovitost predmetnog područja Natura 2000 ili ako postoje rješenja koja još negativnije utječu na okoliš područja, nadležna tijela moraju ispitati postoje li imperativni razlozi prevladavajućeg javnog interesa, uključujući razloge socijalne ili gospodarske prirode, koji bi opravdali ostvarenje predmetnog plana ili projekta.

Pojam „imperativni razlozi prevladavajućeg javnog interesa” nije definiran u Direktivi. Međutim, u članku 6. stavku 4. drugom podstavku spominju se zdravlje ljudi, javna sigurnost i korisne posljedice od primarnog značaja za okoliš kao primjeri imperativnih razloga prevladavajućeg javnog interesa.

Kad je riječ o „drugim imperativnim razlozima prevladavajućeg javnog interesa” socijalne ili ekonomske prirode, iz teksta je jasno da se samo javni interesi, bez obzira na to promiču li ih javna ili privatna tijela, mogu procjenjivati u odnosu na ciljeve očuvanja iz Direktive. Stoga se projekti koje razvijaju privatna tijela mogu razmatrati samo ako se dokaže da služe takvim javnim interesima.

Opravdano se smatra da se „imperativni razlozi prevladavajućeg javnog interesa, uključujući interese socijalne i gospodarske prirode”, odnose na situacije u kojima je dokazano da su predviđeni planovi ili projekti neophodni:

—	u okviru aktivnosti ili politika čiji je cilj zaštititi temeljne vrijednosti za život građana (zdravlje, sigurnost, okoliš),

—	u okviru temeljnih politika za državu i društvo,

—	u okviru obavljanja aktivnosti gospodarske ili socijalne prirode kojima se ispunjavaju posebne obveze javnih usluga.

Nadležna tijela moraju odvagati imperativne razloge prevladavajućeg javnog interesa za plan ili projekt u odnosu na cilj očuvanja prirodnog staništa i divlje faune i flore. Mogu odobriti plan ili projekt samo ako imperativni razlozi za taj plan ili projekt nadvladaju njegov utjecaj na ciljeve očuvanja.

Vidjeti Vodič o članku 6. – odjeljak 5.3.2.

Pri utvrđivanju imperativnih razloga prevladavajućeg javnog interesa nadležno tijelo mora razmotriti sve elemente, odnosno je li plan ili projekt:

—	imperativan: plan ili projekt služi ključnom javnom interesu, a ne privatnim interesima,

—	prevladavajuć: interes plana ili projekta veći je od štete (ili rizika od štete) za cjelovitost područja kako je utvrđeno u ocjeni prihvatljivosti,

—	u javnom interesu: na primjer, temeljni je dio javnih politika za državu i društvo.

Javni interesi mogu se pojaviti na nacionalnoj, regionalnoj ili lokalnoj razini, ali bez obzira na razinu moraju se ispuniti i drugi elementi provjere. U praksi je vjerojatnije da će planovi i projekti koji su u skladu s nacionalnim ili regionalnim strateškim planovima ili politikama (npr. utvrđeni u nacionalnom infrastrukturnom planu) biti od javnog interesa. Međutim, i dalje bi trebalo razmotriti je li u konkretnom slučaju taj interes veći od štete koja će se nanijeti zahvaćenim područjima i može li se stoga dokazati imperativni razlog prevladavajućeg javnog interesa. Za planove ili projekte koji nisu obuhvaćeni nacionalnim strateškim planovima, uključujući planove i projekte koji imaju manji geografski opseg, također može postojati imperativni razlog prevladavajućeg javnog interesa.

Imperativni razlog prevladavajućeg javnog interesa mora se ocijeniti za svaki pojedini slučaj s obzirom na: i. cilj određenog plana ili projekta i ii. njegov poseban utjecaj na zahvaćena područja mreže Natura 2000 kako je utvrđeno u ocjeni prihvatljivosti.

Usporedba imperativnog razloga prevladavajućeg javnog interesa u odnosu na ciljeve očuvanja

Opis ciljeva plana ili projekta već može obuhvaćati elemente koji se mogu upotrijebiti kako bi se procijenilo postoji li imperativni razlog prevladavajućeg javnog interesa. Za tu je procjenu, kao i za procjenu koja se odnosi na utvrđivanje manje štetnih alternativa, potrebno usporediti svaki imperativni razlog prevladavajućeg javnog interesa u odnosu na štetu koja je nastala na području Natura 2000 zbog provedbe predmetnog plana ili projekta, s obzirom na njegove ciljeve očuvanja te uzimajući u obzir i ukupnu važnost tog područja za vrste i staništa za koje je određeno.

Što su vrijednosti očuvanja zahvaćenog područja važnije ili osjetljivije, to je ograničeniji opseg u kojem se imperativni razlog prevladavajućeg javnog interesa može smatrati prihvatljivim, a šteta nanesena tom području opravdanom, kako je utvrđeno u ocjeni prihvatljivosti.

Kad je riječ o prioritetnom prirodnom stanišnom tipu ili prioritetnoj vrsti, imperativnim razlogom prevladavajućeg javnog interesa u skladu s člankom 6. stavkom 4. Direktive o staništima mogu se smatrati zdravlje ljudi ili javna sigurnost te korisne posljedice od primarnog značaja za okoliš. U slučaju pozivanja na drugi imperativni razlog prevladavajućeg javnog interesa potrebno je tražiti mišljenje Komisije.

Elementi na kojima se temelji imperativni razlog prevladavajućeg javnog interesa mogu se u određenoj mjeri uvrstiti u opis planova ili programa, posebno u izjavu o ciljevima za aktivnosti razvoja. Takvi se razlozi moraju navesti i u službenoj odluci na odgovarajućoj razini upravljanja (npr. regionalna, nacionalna) i jasno dokumentirati.

Razmatranje imperativnog razloga prevladavajućeg javnog interesa može biti sastavni dio strateškog planiranja određenih područja politike (npr. upravljanje rizicima od poplava) koja su važna za zdravlje ljudi, javnu sigurnost ili zaštitu javnih dobara. Kad je riječ o aktivnostima za koje vjerojatno postoji imperativni razlog prevladavajućeg javnog interesa, potreba da se razmotre alternative i kompenzacija može se uzeti u obzir u ranoj fazi procesa planiranja (vidjeti primjer u okviru 20.).

Primjeri imperativnog razloga prevladavajućeg javnog interesa primijenjeni u kontekstu zahtjeva za mišljenja Komisije na temelju članka 6. stavka 4. Direktive o staništima (37) navedeni su u okviru 19.

Okvir 19.

Primjeri imperativnog razloga prevladavajućeg javnog interesa na temelju članka 6. stavka 4.

Slučaj 1. Produbljenje i proširenje plovnog puta (38)

Rijeka Majna dio je transeuropske mreže (TEN) i jedini je unutarnji plovni put koji povezuje nekoliko država članica i jugoistok Europe. Važna je prekogranična ruta za prijevoz robe koja povezuje Rotterdam u Nizozemskoj i Constanţu u Rumunjskoj te stoga ima gospodarsku važnost.

Projekt se odnosi na jednu od posljednjih veza koje nedostaju, a potrebne su kako bi se taj plovni put prilagodio novim političkim i gospodarskim kretanjima i zahtjevima proširene Europske unije. Trenutačno se na tom dijelu rijeke Majne stvara usko grlo duljine 30 km koje i dalje ograničava brodove u pogledu širine i dubine.

Slučaj 2. Željeznička veza na duge relacije i prigradska željeznička veza (39)

Nadležna tijela smatraju da će se projektom poboljšati usluge regionalnog prijevoza putnika i prijevoza putnika na duge relacije te stvoriti i ojačati međuregionalne veze s drugim područjima za razvoj. Projekt bi bio sastavni dio prstenastog sustava potrebnog za poboljšanje željezničkog prijevoza u regiji. Uključivao bi i obnovu više od 100 godina starog mosta.

Slučaj 3. Izgradnja nove luke (40)

Otok Tenerife (Kanarski otoci, Španjolska) uvelike ovisi o pomorskom prijevozu i učinkovitom lučkom sustavu. Prometno preopterećenje u glavnoj luci, koja se trenutačno nalazi u glavnom gradu, sve je veće.

Novom lukom povećali bi se prijeko potrebni kapaciteti za i. prilagodbu budućem rastu pomorskog prometa, posebno u pogledu kontejnerskog prometa, za koji se predviđa znatno povećanje na otoku, i ii. smanjenje preopterećenja postojeće luke. Očekuje se da će nova luka ostvariti dobru ekonomsku stopu povrata i omogućiti otoku da privuče međunarodni kontejnerski prekrcajni promet.

3.3.3. Treći korak: Utvrđivanje, procjena i donošenje kompenzacijskih mjera

Nakon što se u potpunosti utvrdi i dokumentira da ne postoje manje štetne alternative za to područje i da je imperativni razlog prevladavajućeg javnog interesa opravdan, potrebno je poduzeti sve kompenzacijske mjere kako bi se osigurala zaštita koherentnosti mreže Natura 2000.

Kompenzacijske mjere čine mjere koje su posebno određene za plan ili projekt, uz uobičajene obveze koje proizlaze iz Direktive o pticama i Direktive o staništima. Tim mjerama nastoji se precizno neutralizirati negativan utjecaj plana ili projekta na predmetne vrste ili staništa. One su „krajnja opcija” i primjenjuju se tek nakon što se iscrpe druge zaštitne mjere predviđene direktivom te donese odluka da se razmotri plan/projekt koji ipak ima negativan utjecaj na cjelovitost područja mreže Natura 2000 ili kad se takav utjecaj ne može isključiti.

Kompenzacija bi se trebala odnositi na ciljeve očuvanja područja mreže Natura 2000 te staništa i vrste zahvaćene negativnim utjecajem u usporedivim omjerima u pogledu kvalitete, kvantitete, funkcija i stanja. Pritom se uloga koju predmetno područje ima u biogeografskoj rasprostranjenosti mora zamijeniti na odgovarajući način.

Vidjeti Vodič o članku 6. – odjeljak 5.4.

a) Glavne vrste kompenzacijskih mjera

Kompenzacijske mjere u kontekstu članka 6. stavka 4. Direktive o staništima trebale bi: i. biti specifične za predmetni plan ili projekt i ii. prelaziti okvire mjera koje se zahtijevaju za određivanje i zaštitu područja mreže Natura 2000 te njihovo upravljanje, kako je utvrđeno u ciljevima očuvanja za to područje.

Sljedeće mjere ne mogu se smatrati kompenzacijskim mjerama: i. provedba plana upravljanja za to područje, ii. mjere za poboljšanje stanja očuvanosti stanišnog tipa na određenom području koje se već planiraju neovisno o planu/projektu ili iii. određivanje posebnog područja očuvanja kao područja koje je već utvrđeno kao područje od značaja za Zajednicu. Umjesto toga, kompenzacijske mjere trebale bi biti dodatne mjere uz mjere očuvanja koje je potrebno uspostaviti i provesti na području mreže Natura 2000 te dodatne mjere uz druge odredbe o zaštiti propisane Direktivom o staništima i Direktivom o pticama ili obveze utvrđene u pravu EU-a.

Primjeri vrsta kompenzacijskih mjera, zajedno s popratnim mjerama koje omogućuju i olakšavaju njihovu provedbu, prikazane su u tablici 11. Važno je napomenuti da sve te mjere moraju prelaziti okvire uobičajenih obveza na temelju Direktive o pticama i Direktive o staništima, uključujući obveze koje se odnose na određivanje i obnovu tih područja te njihovo upravljanje.

Tablica 11.

Primjeri vrsta kompenzacijskih mjera prikladnih za članak 6. stavak 4.

Kompenzacijska mjera	Opis
obnova ili poboljšanje staništa na postojećim područjima	povećanje površine staništa na predmetnom području ili obnova staništa na drugom području mreže Natura 2000, razmjerno gubitku koji je uzrokovan planom ili projektom ako to već nije predviđeno u ciljevima očuvanja koji se odnose na određeno područje
ponovno stvaranje staništa	stvaranje ili obnova staništa na novom ili proširenom području, koje treba uključiti u mrežu Natura 2000 s ciljem njegove zaštite/upravljanja
određivanje novog područja za mrežu Natura 2000 uz provedbu popratnih mjera upravljanja	određivanje novog područja odgovarajuće kvalitete na temelju Direktive o pticama ili Direktive o staništima te provedba odgovarajućih mjera zaštite i očuvanja
ponovno uvođenje vrste, oporavak vrste i uvođenje dodatnih jedinki, uključujući uvođenje dodatnih jedinki vrsta koje su plijen	ponovno uvođenje vrste na područja na kojima je vrsta nestala (pod uvjetom da je takvo ponovno uvođenje znanstveno utemeljeno) ili obnova populacija vrsta na područjima na kojima se one smanjuju te nakon toga zaštita tih područja i njihovo upravljanje u korist vrste
Moguće popratne mjere	Opis
kupnja zemljišta i uspostava/provedba odgovarajućih mjera zaštite i očuvanja	stjecanje zemljišta za očuvanje prirode i uspostava/provedba odgovarajućih mjera zaštite i očuvanja
stjecanje prava za očuvanje prirode i uspostava/provedba odgovarajućih mjera zaštite i očuvanja	stjecanje prava upravljanja zemljištem ili morem i uspostava/provedba odgovarajućih mjera zaštite i očuvanja
stvaranje rezervata	utvrđivanje ograničenja u upotrebi zemljišta ili mora, osim onih koja su potrebna za usklađivanje s drugim odredbama Direktive o pticama i Direktive o staništima
smanjenje prijetnji	smanjenje (drugih) prijetnji, i to djelovanjem na pojedinačni izvor ili koordiniranim djelovanjem na sve faktore prijetnje

Mogućnost izrade i provedbe djelotvornih kompenzacijskih mjera razlikovat će se ovisno o staništima i vrstama te lokalnim uvjetima. Iako postoje mnogi dobri primjeri uspješne obnove ili stvaranja novih staništa za močvarne ptice ili za razmnožavanje vodozemaca, djelotvorne tehnike obnove i dalje nisu dobro poznate ili dostupne za mnoge vrste i staništa.

U svakom slučaju, obnova i ponovno stvaranje ekosustava i staništa vrsta u svrhu kompenzacije moraju se temeljiti na dobrom poznavanju ekologije obnove (41).

U nekim slučajevima odgovarajuća kompenzacija putem obnove možda neće biti moguća. Konkretno, to se može dogoditi u sljedećim situacijama:

—	ako se lokaliteti koji su ključni za ugrožene vrste ili stanišne tipove moraju uništiti, ali se ne mogu zamijeniti sličnim ključnim lokacijama (npr. prikladnim lokacijama koje imaju sličnu ulogu za areal vrste kao i zahvaćene lokacije),

—

ako obnova nije izvediva jer bi za nju bilo potrebno iznimno dugo razdoblje (npr. za praktičnu obnovu jednog creta bilo bi potrebno nekoliko tisuća godina) ili jer trenutačno nema dovoljno spoznaja o ekologiji obnove vrste ili stanišnog tipa (npr. to bi se moglo dogoditi u slučaju izvora na vapnencu ili prirodnih bazofilnih cretova).

Ako se ne može zajamčiti stvarna obnova ili ponovna uspostava oštećenih staništa i vrsta, nije osigurana usklađenost s člankom 6. stavkom 4. Međutim, u navedenim situacijama i dalje bi se mogla provesti kompenzacijska mjera u smislu određivanja i zaštite novog područja na kojem se nalazi odgovarajuće područje jednog ili više zahvaćenih staništa te upravljanja njime (vidjeti tablicu 12.).

b) Vodeća načela za utvrđivanje kompenzacijskih mjera i ciljeva

Glavni je cilj kompenzacijskih mjera iz članka 6. stavka 4. održati koherentnost mreže Natura 2000. Stoga je potrebno razmotriti dva aspekta koji određuju oblik i provedbu kompenzacijskih mjera, a to su proporcionalnost i ekološka funkcionalnost.

Na temelju dvaju načela određuju se opseg i razina ambicioznosti mjera koji su potrebni kako bi se kompenzirao negativan utjecaj plana ili projekta. Cilj kompenzacijskih mjera ujedno bi trebao biti prevladavanje najgorih scenarija kad je riječ o vjerojatnom negativnom utjecaju.

Kako bi se osigurala koherentnost mreže Natura 2000, kompenzacijskim mjerama predloženima za projekt trebalo bi: (a) obuhvatiti, u usporedivim omjerima, staništa i vrste koje su zahvaćene negativnim utjecajem; i (b) osigurati funkcije usporedive s onima na temelju kojih je izvorno područje odabrano, posebno s obzirom na odgovarajuću geografsku rasprostranjenost. Stoga ne bi bilo dovoljno da se kompenzacijskim mjerama obuhvati ista biogeografska regija u istoj državi članici.

Udaljenost između izvornog područja i mjesta provođenja kompenzacijskih mjera ne mora biti prepreka sve dok ne utječe na funkcionalnost područja, njegovu ulogu u geografskoj rasprostranjenosti i razloge za njegov početni odabir.

Dodatne pojedinosti vidjeti u Vodiču za članak 6. – odjeljak 5.4.2.

Proporcionalnost kompenzacijskih mjera

Kako bi se održala koherentnost mreže Natura 2000, predložene kompenzacijske mjere moraju se odnositi na staništa i vrste u razmjerima koji su usporedivi s negativnim utjecajem na to područje. Nadležna tijela stoga moraju utvrditi relativnu važnost zahvaćenih obilježja mreže Natura 2000 i negativan utjecaj na ta područja u skladu s kvantitativnim i kvalitativnim kriterijima. Time se utvrđuje polazna vrijednost za kompenzaciju.

Omjeri kompenzacije trebali bi se odrediti za svaki pojedini slučaj. Početno se moraju utvrditi u svjetlu podataka navedenih u ocjeni prihvatljivosti iz članka 6. stavka 3. kako bi se osigurala ekološka funkcionalnost. Zatim se omjeri moraju ponovno definirati prema rezultatima koji su zabilježeni tijekom praćenja djelotvornosti. Konačna odluka o razmjeru kompenzacije mora biti opravdana.

Općenito je prihvaćeno da bi omjeri uglavnom trebali biti znatno iznad 1:1. Stoga bi se omjeri kompenzacije 1:1 ili manji trebali uzeti u obzir samo kad se dokaže da će mjere u takvom opsegu biti potpuno djelotvorne u ponovnoj uspostavi strukture i funkcionalnosti u kratkom razdoblju (npr. da nije ugrožena zaštita staništa ili populacija ključnih vrsta na koje bi plan ili projekt mogao utjecati niti su dovedeni u pitanje ciljevi očuvanja).

Dodatne pojedinosti vidjeti u Vodiču za članak 6. – odjeljak 5.5.4.

Ekološka funkcionalnost i lokacija kompenzacijskih mjera

Osim što je potrebno uzeti u obzir zahvaćena staništa i vrste u usporedivim razmjerima, kompenzacijom se moraju osigurati i ekološke funkcije usporedive s onima na temelju kojih je područje Natura 2000 odabrano.

Opseg kompenzacijskih mjera određen je u posebnim zahtjevima za ponovnu uspostavu određenih ekoloških funkcija i struktura koje bi se mogle izgubiti ili pogoršati zbog provedbe plana ili projekta. Posebnu pozornost treba posvetiti stanišnim tipovima ili staništima vrsta kojima je potrebno mnogo vremena za postizanje iste razine ekološke funkcionalnosti.

Općenito se smatra da se lokalni uvjeti koji su potrebni za ponovnu uspostavu ugroženih ekoloških vrijednosti trebaju pronaći što bliže području koje je pogođeno utjecajem plana ili projekta. Stoga je najpoželjnija opcija lociranje kompenzacije unutar ili u blizini predmetnog područja mreže Natura 2000, na lokaciji s prikladnim uvjetima za uspješnost mjera. Međutim, to nije uvijek moguće i pri traženju lokacija koje ispunjavaju zahtjeve iz Direktive o staništima treba imati na umu nekoliko prioriteta:

1.	kompenzacija unutar područja mreže Natura 2000, pod uvjetom da unutar područja postoje potrebni elementi kako bi se osigurala ekološka koherentnost i funkcionalnost mreže;

kompenzacija izvan predmetnog područja mreže Natura 2000, ali unutar zajedničke topografske ili krajobrazne jedinice, pod uvjetom da se može ostvariti jednaki doprinos ekološkoj strukturi i/ili funkciji mreže. Nova lokacija može biti u drugom određenom području mreže Natura 2000 ili na lokaciji koja nije određena. U potonjem slučaju lokacija se mora odrediti kao područje mreže Natura 2000 i podlijegati svim zahtjevima iz direktiva o prirodi;

3 .

kompenzacija izvan područja mreže Natura 2000, u različitoj topografskoj ili krajobraznoj jedinici. Nova lokacija može biti drugo određeno područje mreže Natura 2000. Ako se kompenzacija provodi na lokaciji koja nije određena, ta se lokacija mora odrediti kao područje mreže Natura 2000 i podlijegati svim zahtjevima iz direktiva o prirodi.

Dodatne pojedinosti vidjeti u Vodiču za članak 6. – odjeljak 5.5.5.

U okviru 20. prikazan je pojednostavnjeni primjer za definiranje opsega kompenzacijskih mjera u pogledu ekoloških funkcija.

Okvir 20.

Definiranje opsega kompenzacijskih mjera u pogledu ekoloških funkcija – primjer u području posebne zaštite

Ekološka funkcija na koju utječe plan ili projekt: područja za odmor za vrstu migratornih ptica na putu prema sjeveru, smještena u području posebne zaštite.

Fokus kompenzacijske mjere:

a.	kompenzacijskim mjerama moraju se osigurati alternativna područja za odmor za populacije vrste migratornih ptica;

b.	nova prikladna područja za odmor za ciljnu vrstu moraju biti pravilno smještena na istoj migracijskoj ruti;

nova prikladna područja za odmor moraju biti lako dostupna pticama koje se koriste izvornim područjem mreže Natura 2000 na koje utječe projekt (42). Kapacitet novog staništa mora biti barem jednak kapacitetu zahvaćenog područja. Nova područja za odmor trebala bi se zaštititi prije provedbe predmetnog projekta.

Nova područja za odmor za iste vrste koja se nalaze izvan migracijske rute ili na migracijskoj ruti, ali daleko od zahvaćenog mjesta za odmor, ne bi bila prikladna kompenzacijska mjera jer ponovno stvorena ekološka funkcionalnost ne bi bila dovoljna da se osigura ekološka koherentnost mreže.

Na kraju ovog poglavlja (tablica 15.) naveden je sažeti kontrolni popis ključnih pitanja koja treba razmotriti pri izradi kompenzacijskih mjera.

c) Vremenski okvir kompenzacije

Vrijeme je ključna dimenzija u planiranju kompenzacijskih mjera jer bi one trebale biti uspostavljene, potpuno djelotvorne i u funkciji prije nego što nastane šteta na području.

Kako bi se odredio vremenski okvir kompenzacijskih mjera, potreban je pristup na pojedinačnoj osnovi. Donesenim programom mora se osigurati kontinuitet ekoloških procesa bitnih za održavanje strukture i funkcija koje doprinose koherentnosti mreže Natura 2000. To zahtijeva čvrstu koordinaciju između provedbe plana ili projekta i provedbe kompenzacijskih mjera te ovisi o faktorima kao što je vrijeme koje je potrebno da se staništa razviju i/ili populacije vrsta obnove ili uspostave na određenom području.

Osim toga, moraju se uzeti u obzir i drugi faktori i procesi:

—	područje ne smije biti nepovratno narušeno prije nego što se uspostavi kompenzacija;

—	rezultat kompenzacije trebao bi biti u funkciji u trenutku kad šteta nastane na predmetnom području. Ako se pod određenim okolnostima to ne može ostvariti u potpunosti, za privremene gubitke potrebna je dodatna kompenzacija;

—	vremenski odmaci mogli bi se dopustiti samo ako se utvrdi da neće ugroziti cilj „bez neto gubitka” za koherentnost mreže Natura 2000;

—

vremenski odmaci ne smiju se dopustiti, na primjer, ako će uzrokovati gubitke u populaciji bilo koje vrste koja je zaštićena na području na temelju Priloga II. Direktivi o staništima ili Priloga I. Direktivi o pticama; prioritetnim vrstama navedenima u Prilogu II. Direktivi o staništima potrebno je posvetiti posebnu pozornost;

—	moguće je s vremenom reducirati kompenzacijske mjere, ovisno o tome očekuje li se pojava znatnih negativnih učinaka u kratkoročnom, srednjoročnom ili dugoročnom razdoblju.

Mogu se preporučiti posebne mjere kako bi se prevladali privremeni gubici koji bi nastali dok se ne ostvare ciljevi očuvanja. Sve tehničke, pravne ili financijske odredbe koje su potrebne za provedbu kompenzacijskih mjera moraju biti dovršene prije početka provedbe plana ili projekta kako bi se spriječilo svako nepredviđeno kašnjenje koje može omesti djelotvornost mjera.

Dodatne pojedinosti vidjeti u Vodiču o članku 6. – odjeljak 5.5.6.

Vrijeme potrebno za nadogradnju, obnovu ili ponovnu uspostavu ekološke funkcionalnosti ovisi o biologiji i ekologiji staništa i vrsta. Stoga je potrebno procijeniti svaki pojedini slučaj, a možda i provesti istragu ili tražiti dokaze o ponovnoj uspostavi u sličnim situacijama.

Primjer mogućeg vremenskog odmaka za obnovu zajednica travnjaka naveden je u okviru 21.

Okvir 21.

Vrijeme potrebno za obnovu zajednica travnjaka

Ukupno 22 studije iz sedam europskih zemalja uključuju informacije o vremenu koje je potrebno za obnovu zajednica travnjaka. Njima je obuhvaćeno 16 ponovljenih ispitivanja, od čega je bilo devet kontroliranih ispitivanja i tri preispitivanja. Provedeno je šest studija u kojima su pozitivni znakovi obnove zabilježeni u manje od pet godina, odnosno 11 studija u kojima su takvi znakovi zabilježeni u razdoblju od 10 godina, dok se u dvjema studijama pokazalo da je obnova trajala više od 10 godina. U šest studija utvrđene su ograničene ili spore promjene u zajednicama biljaka nakon obnove.

Izvor: dokaz o obnovi. Mjera: obnova/stvaranje poluprirodnih travnjaka bogatih vrstama. http://www.restorationevidence.org

d) Evaluacija i praćenje kompenzacijskih mjera na temelju članka 6. stavka 4.

Kako bi se ispunila obveza održavanja koherentnosti mreže Natura 2000, učinkovitost kompenzacijskih mjera mora se dokazati i dokumentirati u okviru programa kompenzacijskih mjera na temelju članka 6. stavka 4.

Geografska lokacija, opseg i vremenski okvir ključni su čimbenici za uspješnu kompenzaciju. Odgovarajući omjeri kompenzacije ključni su i kako bi kompenzacija bila učinkovita prije nego što se pojavi utjecaj plana ili projekta.

Izrada i provedba kompenzacijskih mjera moraju biti sveobuhvatne i znanstveno utemeljene, odnosno:

—	ciljevi očuvanja, ključna obilježja i ekološka funkcionalnost koje treba kompenzirati moraju biti usmjereni u pravilnom razmjeru;

—	potrebne popratne mjere, uključujući tehničke, administrativne i financijske mjere, moraju se obuhvatiti;

—	raspored provedbe pojedinačnih zadaća u okviru svake mjere, uključujući provedbu radova održavanja i praćenja, mora biti dovoljno detaljan;

—	znanstveni temelj za dokazivanje učinkovitosti svake kompenzacijske mjere mora biti objašnjen i naveden za konkretan utjecaj koji se njome nastoji neutralizirati;

—	vremenski okvir za postizanje očekivanih rezultata svake od predloženih mjera mora biti naveden;

—	određivanje prioriteta pri provedbi mjera mora biti opravdano na temelju ciljeva očuvanja u okviru mreže Natura 2000 i znanstvenih dokaza.

U nastavku su navedeni određeni ključni elementi za učinkovite kompenzacijske mjere s obzirom na njihovu lokaciju, vremenski okvir i opseg. Primjeri primjene tih elemenata u praksi navedeni su u odjeljku 3. Priloga.

Tablica 12.

Ključni elementi za učinkovite kompenzacijske mjere

Lokacija

Mora biti prikladna za održavanje koherentnosti mreže Natura 2000.

Trebali bi postojati ili bi se trebali moći razviti posebna obilježja, struktura i funkcije potrebni za kompenzaciju u skladu s rezultatima ocjene prihvatljivosti.

Njome se moraju na odgovarajući način uzeti u obzir kvalitativni ekološki aspekti kao što je jedinstvenost obilježja koja će biti narušena.

Mora se odrediti u okviru detaljne analize lokalnog ekološkog stanja kako bi kompenzacija bila izvediva i što bliža području koje je izloženo utjecaju plana ili projekta.

Mora biti unutar iste biogeografske regije (za područja određena na temelju Direktive o staništima) ili unutar istog areala, migracijske rute ili područja prezimljavanja za ptičje vrste (za područja određena na temelju Direktive o pticama) u predmetnoj državi članici.

Opseg

Određuje se na sljedeći način:

—	u skladu s time koliko su plan ili projekt izloženi negativnom utjecaju na ključna obilježja i ekološke procese koji ugrožava cjelovitost područja mreže Natura 2000,

—	u skladu sa znanstvenim dokazima o kapacitetu mjera kad je riječ o postizanju očekivanih rezultata za održavanje koherentnosti mreže Natura 2000.

Opseg je najbolje utvrditi na pojedinačnoj osnovi u skladu s informacijama dobivenima tijekom ocjene prihvatljivosti na temelju članka 6. stavka 3.

Početno se postavlja s ciljem da se prevladaju najgori mogući scenariji kad je riječ o vjerojatnom negativnom utjecaju.

Utvrđuje se praćenjem rezultata ekološke funkcionalnosti i izvješćivanjem o njima.

Vremenski okvir

Njime se mora osigurati kontinuitet ekoloških procesa bitnih za održavanje strukture i funkcija koje doprinose koherentnosti mreže Natura 2000.

U okviru njega uzimaju se u obzir potrebna koordinacija između provedbe plana ili projekta i provedbe kompenzacijskih mjera.

Utvrđuje se u skladu s vremenom koje je potrebno da se staništa razviju i/ili populacije vrsta obnove ili uspostave na određenom području.

Mora uključivati pravne zaštitne mjere potrebne za dugoročnu provedbu te zaštitu, praćenje i održavanje područja koje je potrebno uspostaviti prije nego što se pojavi utjecaj na staništa i/ili vrste.

Može zahtijevati primjenu posebnih mjera kako bi se prevladali privremeni gubici koji bi nastali dok se ne ostvare ciljevi očuvanja.

Zahtijeva uspostavu pouzdanih i potpunih programa praćenja kojima se može procijeniti uspješnost kompenzacijskih mjera.

Pružanje učinkovite kompenzacije trebalo bi provjeriti u okviru odgovarajućeg praćenja.

Za učinkovit postupak praćenja mogu biti potrebni sljedeći elementi:

—	plan praćenja dogovoren s nadležnim tijelom,

—	sklapanje ugovora sa specijaliziranim poduzećem ili drugim subjektom za provedbu praćenja,

—	utvrđivanje elemenata koje treba pratiti: obilježja faune i flore, vodni tokovi, kvaliteta tla itd.,

—	sporazum o vremenskom okviru izvješćivanja (godišnje, dvogodišnje itd.),

—	sporazum o izvješću o praćenju,

—	dokumentiranje napretka radova (slike, terenska izvješća itd.),

—	mehanizam za pohranu i dijeljenje rezultata,

—	suradnja sa znanstvenicima kako bi se rezultati kompenzacije objavili u znanstvenom radu.

Praćenjem i evaluacijom kompenzacijskih mjera mora se omogućiti da se uzme u obzir negativan utjecaj na područja mreže Natura 2000 koji se nije mogao predvidjeti u ocjeni prihvatljivosti. Nadalje, ako se ispostavi da kompenzacijske mjere nisu dovoljne za prevladavanje tih novih utjecaja, možda će ih trebati izmijeniti kako bi krajnji cilj da se osigura koherentnost mreže Natura 2000 i dalje bio izvediv.

Praćenje kompenzacijskih mjera trebalo bi se pomno koordinirati s ukupnim praćenjem utjecaja i mjera ublažavanja (vidjeti odjeljak 3.2.4.). Taj je pristup u skladu sa zahtjevom politike EU-a da se koordiniraju programi praćenja koji proizlaze iz različitih zakonodavnih akata kako bi se poboljšala učinkovitost kad je riječ o upravljanju tim programima.

Prilagodljivo upravljanje sustavan je pristup za poboljšanje i prilagodbu mjera očuvanja učenjem iz rezultata upravljanja, a u nekim se slučajevima može zahtijevati i osigurati u okviru pravnog sporazuma. U tom se kontekstu prilagodljivo upravljanje može primijeniti za poboljšanje provedbe kompenzacijskih mjera ako postoje nesigurnosti zbog kojih nastaje potreba za redovitom evaluacijom stvarnih rezultata mjera. To je posebno važno ako opseg utjecaja, a time i opseg kompenzacije nisu jasni (npr. kad se kompenziraju utjecaji koji proizlaze iz zaštite obalnih područja od poplava na kopnenoj strani zaštićenog područja).

e) Utvrđivanje kompenzacijskih mjera za planove

U fazi plana mogu postojati određena ograničenja kad je riječ o utvrđivanju potrebnih kompenzacijskih mjera. Procjena i utvrđivanje negativnih utjecaja plana na ciljna obilježja određenih područja mreže Natura 2000 temelj su za definiranje potrebe za kompenzacijskim mjerama. Ako postoje dovoljna sigurnost kad je riječ o predviđenim utjecajima na staništa, vrste ili prirodne procese te dobro poznavanje opsega i razmjera tih utjecaja, mogle bi se definirati odgovarajuće kompenzacijske mjere te odrediti primjerena lokacija i odgovarajući vremenski okvir.

Međutim, u planovima možda ne postoje detaljne informacije o utjecajima nekih sastavnica plana. U takvim će se slučajevima možda moći definirati samo vrsta kompenzacijskih mjera koje će biti potrebne na razini projekta, npr. kako bi se kompenzirao gubitak određenih staništa ili osigurala dodatna staništa za određene vrste. Ako je moguće, potrebno je kvantificirati potrebe, na primjer površinu za obnovu staništa.

U svim je slučajevima potrebno utvrditi odredbe na temelju kojih će se kompenzacijske mjere definirati, planirati i provesti na odgovarajućoj razini. U plan bi se mogla uključiti privremena definicija kompenzacijskih mjera. Tome bi trebalo priložiti smjernice, kriterije i pristupe za koje bi bila potrebna potpunija i detaljnija definicija ako izrada plana omogućuje da se ta zadaća provede.

U tablici 13. prikazan je pregled pitanja koja su važna za izradu, provedbu i praćenje programa kompenzacijskih mjera.

Tablica 13.

Aspekti koje treba razmotriti u programu kompenzacijskih mjera za planove

Kompenzacijsko područje:

—	lokacija i površina kompenzacije (uključujući karte) i

—	status i stanje u kompenzacijskim područjima.

Vrste i staništa na koje se primjenjuje kompenzacija:

—	prethodni status i stanje u kompenzacijskim područjima za vrste i staništa na koje se primjenjuje kompenzacija i

—	objašnjenje očekivanog načina na koji će se predloženim kompenzacijskim mjerama prevladati negativni utjecaji na cjelovitost područja i omogućiti očuvanje koherentnosti mreže Natura 2000.

Tehnička izvedba:

—	tehnike i metode koje se primjenjuju za uspostavu predloženih kompenzacijskih mjera i

—	evaluacija očekivane razine njihove učinkovitosti.

Administrativne odredbe:

—	dovršetak administrativnih mjera koje su uspostavljene kako bi se olakšala provedba kompenzacijskih mjera (npr. bilo kakve zaštitne mjere za planiranje) i

—	utvrđivanje svih dodatnih administrativnih mjera koje bi mogle biti potrebne kako bi se zajamčila potpuna učinkovitost provedbe kompenzacijskih mjera.

Vremenski okvir kompenzacije:

—	vremenski plan provedbe kompenzacijskih mjera (uključujući dugoročnu provedbu – vidjeti odjeljak o troškovima u nastavku) u kojem se navodi kad će se ostvariti očekivani rezultati,

—	vremenski plan za dostavljanje rezultata praćenja nadležnim tijelima i

—	vremenski plan za preuzimanje dužnosti praćenja za program kompenzacijskih mjera.

Troškovi kompenzacije:

—	stvarni troškovi provedenih mjera,

—	odstupanja troškova u odnosu na troškove planirane u programu kompenzacijskih mjera i

—	bilo kakvo vremensko odstupanje između troškova ovisno o administrativnoj koordinaciji (npr. kupnja zemljišta, jednokratna plaćanja povezana s pravima na upotrebu resursa i/ili redovita plaćanja za posebne višekratne mjere).

Tablica 14.

Sažeti kontrolni popis ključnih pitanja koja treba razmotriti pri izradi kompenzacijskih mjera

Područje djelovanja

Opis

Elementi koje treba uključiti

tehničko

tehnički plan:

aktivnosti koje treba poduzeti uz navođenje njihove važnosti u skladu s:

—	ciljevima očuvanja izvornog područja i

—	njihovim odnosom s održavanjem koherentnosti mreže Natura 2000

ciljevi i ciljne vrijednosti usklađeni s ciljevima očuvanja područja

opis predloženih kompenzacijskih mjera

prikaz tehničke izvedivosti mjera u odnosu na njihove ciljeve očuvanja – ekološka funkcionalnost

znanstveno utemeljeno objašnjenje učinkovitosti aktivnosti u pogledu kompenziranja negativnih utjecaja plana ili projekta

određivanje prioriteta aktivnosti u skladu s ciljevima očuvanja prirode – raspored usklađen s ciljevima očuvanja prirode

kratak pregled praćenja – prema aktivnosti i ukupno

financijsko

financijski plan:

ekonomski trošak provedbe programa kompenzacijskih mjera

raščlamba proračuna prema kategoriji troškova

raščlamba proračuna prema rasporedu provedbe

prikaz financijske izvedivosti mjera u skladu s potrebnim vremenskim okvirom i rasporedom za odobrenje sredstava

pravno i administrativno

zaštitne mjere za očuvanje prirode

analiza izvedivosti prava upravljanja: prema vrsti aktivnosti i prikladnoj lokaciji (kupnja, zakup, upravljanje itd.)

prikaz pravne i/ili financijske izvedivosti mjera prema potrebnom vremenskom okviru

utvrđivanje zahtjeva za objavljivanje

koordinacija i suradnja – javna tijela

uloge i odgovornosti u provedbi i izvješćivanju

savjetovanje, koordinacija i suradnja moraju biti usklađeni s rasporedom: dogovor o kompenzacijskom programu i njegovo odobrenje koje provode tijela mreže Natura 2000, tijela za procjenu i nositelj

plan praćenja na temelju pokazatelja napretka u skladu s ciljevima očuvanja, zajedno s rasporedom izvješćivanja i mogućim poveznicama s postojećim obvezama procjene i praćenja

4. STRATEŠKO PLANIRANJE I OCJENA PRIHVATLJIVOSTI PLANOVA

4.1. Strateško planiranje

Učinkovit način za sprečavanje sukoba s područjima mreže Natura 2000 i zaštićenim vrstama i staništima EU-a jest da se posljedice novih razvojnih projekata na okoliš razmotre u ranoj fazi na razini strateškog planiranja. To se može postići u okviru regionalnog ili nacionalnog razvojnog plana za sektorske aktivnosti (npr. u energetskom sektoru, prometu, ekstraktivnim aktivnostima, akvakulturi) ili u okviru planova za upotrebu zemljišta ili drugih prostornih planova. Postojanje strateškog plana omogućuje integraciju okolišnih uvjeta i zahtjeva, posebno onih koji se odnose na očuvanje prirode, i to u ranoj fazi planiranja kako bi se izbjegao ili smanjio rizik od mogućih kasnijih sukoba na razini projekta te utvrđivanje izvedivosti i sredstava za odgovarajuću provedbu pojedinačnih razvojnih projekata.

U kontekstu primjene članka 6. stavaka 3. i 4. Direktive o staništima strateško planiranje uvelike olakšava da se šire i sveobuhvatnije razmotre mogući utjecaji planiranih aktivnosti na područja mreže Natura 2000. Na taj se način osjetljivosti područja uzimaju u obzir u ranoj fazi kad postoji više mogućnosti za ostvarivanje razvojnih ciljeva uz istodobno smanjenje njihovih potencijalnih utjecaja na okoliš. To će, na primjer, pomoći pri utvrđivanju prikladnih ili neprikladnih područja za posebne aktivnosti i pridonijeti smanjenju rizika od mogućih sukoba s područjima mreže Natura 2000 na razini pojedinih projekata.

U okviru strateškog planiranja može se:

—	promicati interaktivniji i transparentniji proces planiranja te poticati rani i iterativan dijalog s relevantnim tijelima, interesnim skupinama itd., čime se može znatno skratiti ukupno trajanje postupka izdavanja odobrenja,

—	osigurati širi i prikladniji okvir za razmatranje mogućih kumulativnih učinaka s drugim planovima ili projektima te izvedive alternative,

—	pridonijeti tome da se u kasnijoj fazi razvojnog procesa izbjegnu mogući sukobi koji se odnose na određeno područje ili da se smanji njihov broj, ako su uložena financijska i pravna sredstva i ako postoji manje manevarskog prostora,

—	pružiti nositeljima relevantne informacije i pravnu sigurnost kad je riječ o pitanjima okoliša koja će se možda morati uzeti u obzir već tijekom izrade idejnog rješenja projekta,

—	ostvariti veća dugoročna isplativost (ako su moguće mjere ublažavanja uzete u obzir u ranoj fazi planiranja, vjerojatno će ih biti tehnički jednostavnije i jeftinije integrirati),

—	analizirati širi spektar alternativa, kao što je provedba zelene infrastrukture umjesto „sive infrastrukture”, pridonijeti razvoju novih, kreativnih i inovativnih rješenja (uključujući rješenja utemeljena na prirodi) i situacija koje bi mogle biti korisne za sve,

—	pridonijeti poboljšanju percepcije o projektu i odgovornim institucijama u javnosti.

Primjeri strateškog planiranja koji se odnose na mrežu Natura 2000 navedeni su u odjeljku 5. Priloga ovom dokumentu.

4.2. Ocjena prihvatljivosti planova

Opći postupovni okvir za uključivanje pitanja okoliša na razini strateškog planiranja utvrđen je strateškom procjenom učinaka na okoliš (SEA), kako je propisano u Direktivi o strateškoj procjeni učinaka na okoliš (43). U skladu s člankom 3. stavkom 2. točkom (b) Direktive o strateškoj procjeni učinaka na okoliš potrebno je provesti stratešku procjenu okoliša ako se smatra da je za određeni plan potrebna ocjena prihvatljivosti u skladu s Direktivom o staništima (odnosno ako bi plan mogao imati značajan utjecaj na područje mreže Natura 2000 (44)).

Članak 6. stavak 3. Direktive o staništima primjenjuje se na sve planove koji bi mogli imati značajan utjecaj na područja Natura 2000. Kako je navedeno u prethodnom tekstu i u Vodiču o članku 6., pojam „plan” ima široko značenje te uključuje planove za korištenje zemljišta i prostorne planove morskog područja (45) te sektorske planove ili programe.

Procjena takvih planova u skladu s člankom 6. stavkom 3. i njihova ocjena prihvatljivosti provode se u skladu s istim koracima koji su opisani u poglavlju 3. ovog dokumenta. Međutim, postoje i određene posebnosti pri procjeni planova, koje su detaljnije opisane u nastavku. Te se posebnosti odnose na moguća ograničenja i odgovarajuće pristupe koji se mogu primijeniti kako bi se svladale poteškoće i nesigurnosti povezane s nedostatkom detaljnih informacija ili nedovoljno definiranim elementima, sastavnicama i aktivnostima plana.

Na temelju razine detaljnosti plana odredit će se obuhvat i opseg ocjene prihvatljivosti, ali u svim slučajevima cilj ocjene mora biti utvrđivanje osjetljivih ili ranjivih područja ili drugih potencijalnih rizika ili sukoba s područjima mreže Natura 2000 kako bi ih se moglo uzeti u obzir u kasnijim fazama procesa planiranja.

Na primjer, općinski ili urbanistički planovi mogu sadržavati dovoljno pojedinosti kako bi se pouzdano mogao utvrditi potencijalni negativni utjecaj na područja mreže Natura 2000. Međutim, kad je riječ o širim prostornim ili sektorskim planovima na regionalnoj ili nacionalnoj razini, ako još nije donesena odluka o lokaciji i izradi svih sastavnica tih planova, moguće je samo utvrditi potencijalni utjecaj određenih aktivnosti ili sastavnica plana u općem smislu, a da ih se pritom pobliže ne određuje na razini područja. Međutim, na temelju sveobuhvatnijih planova daljnji se razvoj može usmjeriti na područja s manjim rizikom od mogućih sukoba s mrežom Natura 2000 (npr. karte osjetljivosti divljih vrsta).

Ocjena bi trebala biti razmjerna geografskom obuhvatu, razini detaljnosti plana te prirodi i opsegu mogućeg utjecaja. U nekim slučajevima možda neće biti moguće detaljno analizirati sve moguće utjecaje na pojedina područja u ovoj fazi; međutim, potrebno je provesti odgovarajuću analizu kako bi se utvrdilo sljedeće:

—

glavni utjecaji na razini mreže Natura 2000, uključujući utvrđivanje područja mreže Natura 2000 koja bi mogla biti zahvaćena, kao i mogući utjecaji na povezivost područja te s obzirom na nacionalne ili regionalne ciljeve očuvanja vrsta i staništa zaštićenih Direktivom o pticama i Direktivom o staništima, ako postoje,

—	moguće sveobuhvatne mjere ublažavanja kao što je isključivanje područja s osjetljivom biološkom raznolikošću ili primjena određenih standarda i najbolje prakse (npr. minimalna gustoća prolaza za divlje životinje, upotreba bukobrana, poštovanje razdoblja razmnožavanja),

—	moguće alternative, uključujući različite lokacije za projekte ili različite metode za postizanje očekivanih rezultata (npr. upotreba različitih načina prijevoza ili tehnologija za proizvodnju energije),

—	mogući kumulativni učinci, uzimajući u obzir druge postojeće ili predložene planove, programe i strategije.

Kad je riječ o strateškim planovima za koje se ne može utvrditi utjecaj na pojedina područja, analizu bi trebalo usmjeriti barem na potencijalni utjecaj i velike rizike; zatim će biti potrebno analizirati utjecaj na određeno područje na razini projekta. U takvim bi slučajevima u okviru ocjene prihvatljivosti trebalo barem utvrditi područja mreže Natura 2000 koja bi mogla biti izložena negativnom utjecaju, kao i sva zaštićena staništa i vrste u EU-u koja bi mogla biti zahvaćena (i izvan mreže Natura 2000), utjecaj na povezivost, fragmentaciju i druge utjecaje na razini mreže. Na temelju toga trebalo bi odrediti obuhvat i usmjerenje ocjene pojedinih projekata.

Ako postoji nesigurnost kad je riječ o negativnom utjecaju na relevantna obilježja područja mreže Natura 2000 i njihove ciljeve očuvanja, moglo bi biti primjereno provesti i dokumentirati procjenu rizika te u okviru nje uzeti u obzir sljedeće aspekte:

—	potencijalne opasnosti plana i njihove moguće posljedice na ciljeve očuvanja posebnog područja očuvanja ili područja od značaja za Zajednicu/obilježja područja posebne zaštite,

—	vjerojatnost da će svaka pojedina opasnost utjecati na ciljeve očuvanja posebnog područja očuvanja/područja posebne zaštite,

—	razmjer i vjerojatno trajanje svake pojedine opasnosti te je li njezin utjecaj povratan ili nepovratan (kratka napomena o pretpostavkama ili dokazima koji su primijenjeni pri donošenju tog zaključka).

Međutim, trebalo bi imati na umu da je osnovni cilj u svakom trenutku izbjeći ili ukloniti svaki rizik koji negativno utječe na cjelovitost područja mreže Natura 2000 ili ukloniti sve opravdane razloge za zabrinutost da bi takav negativan utjecaj mogao nastati pri provedbi plana.

U okviru procjene utjecaja planova na temelju članka 6. stavka 3. i procjene provedene u skladu s primjenjivim postupcima strateške procjene okoliša mogu se utvrditi aktivnosti ili elementi plana koji će sigurno biti štetni za cjelovitost područja mreže Natura 2000, čak i ako se provede ublažavanje; stoga bi se takve aktivnosti ili elementi u tom trenutku mogli isključiti iz plana. U okviru procjene mogao bi se navesti i pregled drugih aktivnosti koje bi mogle biti štetne za zaštićena staništa i vrste te time bolje usmjeriti procjenu na razini projekta.

Međutim, budući projekti koji će se provesti u okviru plana trebali bi biti u skladu s rezultatom ocjene prihvatljivosti koja je provedena za strateški prostorni/sektorski plan. To ne zamjenjuje zahtjev za ocjenu prihvatljivosti budućih projekata koji proizlaze iz tog plana.

Postoje jasne poveznice i analogije između ocjene prihvatljivosti planova i strateške procjene okoliša, koji su obuhvaćeni odjeljkom 5. Stoga se preporučuje da se strateška procjena okoliša koordinira s ocjenom prihvatljivosti. Riječ je o usporednim, ali zasebnim postupcima koji se obično preklapaju, ali se i razlikuju u nizu ključnih aspekata. Ocjena prihvatljivosti užeg je opsega i zahtijeva strože provjere, a temelji se na očuvanju i zaštiti područja mreže Natura 2000. Nalazi i preporuke ocjene prihvatljivosti obvezujući su i moraju se uvrstiti u plan čije se donošenje predlaže. Drugim riječima, nalazi ocjene prihvatljivosti ne smiju se samo uzeti u obzir, nego moraju i uvjetovati odluku o tome hoće li se odobriti plan ili projekt.

Preporučuje se da se tijekom cijelog postupka pripreme ili preispitivanja plana vodi zasebna datoteka o ocjeni prihvatljivosti. Datoteka bi trebala sadržavati preslike svih dokumenata relevantnih za ocjenu prihvatljivosti i može poslužiti za dokumentiranje načina na koji su pitanja okoliša uključena u plan.

Trebalo bi predvidjeti da se praćenje i ponovna procjena očekivanih utjecaja i rizika plana provode za vrijeme njegova ukupnog trajanja. Tako će predviđanja i procjene biti realistični te će se utvrditi svi mogući novi utjecaji koji nisu razmotreni zbog nedovoljno informacija ili koji proizlaze iz novih elemenata ili promjena u planu. „Konačna” ocjena prihvatljivosti svakog plana mora se temeljiti na njegovoj konačnoj verziji. Ako se plan znatno promijeni u bilo kojem trenutku prije donošenja, izmjene bi trebalo uzeti u obzir i u ocjeni prihvatljivosti u okviru iterativnog postupka.

4.3. Kartiranje osjetljivosti

U okviru ocjene prihvatljivosti planova mogu se utvrditi prikladne ili isključiti neprikladne lokacije. Temelj za navedeno mora biti odgovarajuća analiza stupnja osjetljivosti zaštićenih stanišnih tipova i vrsta u EU-u na planirane aktivnosti na cijelom području predloženog razvoja.

Kartiranje osjetljivosti metoda je koja se često upotrebljava za utvrđivanje područja koja bi mogla biti posebno osjetljiva na razvoj sektorskih aktivnosti. Često se primjenjuje, na primjer, kako bi se utvrdila osjetljiva područja za ptice i šišmiše koja bi mogla biti neprikladna za razvoj energije vjetra ili kako bi se utvrdila potencijalna područja sukoba za industrijske aktivnosti ili stambenu izgradnju.

Karte osjetljivosti mogu se upotrebljavati u ranoj fazi procesa planiranja kako bi se utvrdila područja u kojima se nalaze ekološke zajednice osjetljive na određeni utjecaj ili aktivnost. Takve karte mogu utjecati na odluke o strateškom planiranju tijekom početne faze odabira lokacije u okviru razvojnog procesa i mogu obuhvaćati regionalnu, nacionalnu ili transnacionalnu razinu.

Pristupi kartiranju osjetljivosti ne zamjenjuju ocjenu prihvatljivosti za određeno područje na temelju članka 6. Direktive o staništima ni procjenu utjecaja na okoliš. Međutim, mogu se primjenjivati tijekom ocjena prihvatljivosti/procjena utjecaja na okoliš te nakon što se donese odobrenje za provedbu projekta kako bi se utjecalo na određivanje područja i moguće odredbe o upravljanju.

Pri kartiranju osjetljivosti primjenjuju se geografski informacijski sustavi (GIS) za prikupljanje, analizu i prikaz prostornih i geografskih podataka koji se temelje na postojećim podacima o prostornoj biološkoj raznolikosti za vrste i/ili područja; međutim, katkad je potrebno prikupljati podatke upravo kako bi se pridonijelo izradi karte osjetljivosti koja je relevantna za predmetni plan.

Karte osjetljivosti treba redovito ažurirati. Učestalost i opseg tih ažuriranja važan su aspekt koji treba uzeti u obzir pri izradi karata osjetljivosti jer su ekološke zajednice dinamične i njihovo je ponašanje katkad teško predvidjeti. Stoga bi karte osjetljivosti divljih vrsta uvijek trebalo oprezno tumačiti.

Komisija je izradila „Priručnik za kartiranje osjetljivosti divljih vrsta” (46), a riječ je o praktičnom vodiču za razvoj pristupa kartiranju osjetljivosti za tehnologije obnovljivih izvora energije. Sadržava pregled skupova podataka, metodologija i aplikacija GIS-a. Priručnik je usmjeren na vrste i staništa zaštićene direktivama EU-a o prirodi, a prije svega na ptice, šišmiše i morske sisavce. Uključuje i postupan pristup za pripremu karata osjetljivosti divljih vrsta, koji je prikazan u okviru 22.

Okvir 22.

Postupan pristup kartiranju osjetljivosti

Utvrđivanje vrste razvoja (projekti, aktivnosti, infrastruktura itd.) koje treba uključiti te vrste i staništa na koje bi to moglo utjecati. Da bi se to provelo, uzmite u obzir:

—	vrste/staništa koja će biti u interakciji s razvojnim projektima (u svim fazama njihova životnog ciklusa) i sve faze života (razmnožavanje, migriranje itd.),

—	različite faze razvojnog projekta (npr. izgradnja, operativne faze) i pripadajuću infrastrukturu,

—	vrste/staništa koja su osjetljiva na razvojne projekte,

—	vrste/staništa koja je potrebno očuvati (npr. ona navedena u Direktivi o pticama i u Direktivi o staništima),

—	način na koji vrste mogu biti izložene utjecaju: npr. gubitak i degradacija staništa, sudar s infrastrukturom, izbjegavanje, raseljavanje i utjecaj prepreka.

Prikupljanje skupova podataka o rasprostranjenosti i koncentraciji osjetljivih vrsta, staništa i drugih relevantnih čimbenika:

—	preispitajte koji su podaci već dostupni i odlučite treba li prikupiti još podataka;

—	ako su skupovi podataka prostorno nepotpuni, razmotrite primjenu modela koji se temelji na pokazateljima za staništa i krajobraz kako bi se predvidjela rasprostranjenost na nedovoljno uzorkovanim lokalitetima;

—	važno je i istaknuti manjkavosti podataka i druge metodološke nedostatke.

Izrada sustava za bodovanje osjetljivosti:

—	dodijelite ocjene osjetljivosti za vrste i staništa na temelju relevantnih značajki (nestabilnost staništa, stanje očuvanosti, ponašanje vrsta itd.).

Izrada karte:

—	utvrdite najprikladniji format za kartiranje, softver GIS, jedinicu za kartiranje itd.;

—	izradite mrežu na temelju odgovarajuće jedinice kartiranja i prekrijte je rasprostranjenošću i koncentracijama vrsta (ili modelima), a možda i drugim korisnim skupovima podataka, uključujući relevantne zaštitne pojaseve;

—	utvrdite vrste prisutne u svakom mrežnom polju;

—	izračunajte ocjenu za svaki kvadrat mreže s pomoću sustava bodovanja osjetljivosti vrsta.

Tumačenje karte:

—	grupirajte ocjene osjetljivosti u kategorije koje upućuju na njihovu razinu osjetljivosti (npr. vrlo visoko, visoko, srednje, nisko) ili koje upućuju na određenu odredbu (npr. zabranjena područja u odnosu na područja niskog rizika);

—	izradite smjernice u kojima se objašnjava koji se podaci upotrebljavaju, kako se izrađuje i tumači karta te u kojima se navode napomene za tumačenje.

U nastavku su prikazani nacionalni primjeri kartiranja osjetljivosti.

Okvir 23.

Nizozemska nacionalna karta osjetljivosti vjetroelektrana

Karta rizika nacionalnih vjetroturbina za Nizozemsku alat je za kartiranje prostora koji služi za rani analitički pregled razvojnih projekata vjetroelektrana na kopnu. Alat je usmjeren na populacije kopnenih ptica i uključuje područja od ornitološke važnosti kao što su migracijske žarišne točke, poljoprivredna zemljišta visoke prirodne vrijednosti i važna mjesta za okupljanje. Alat služi za mjerenje rizika za ptičje vrste kad je riječ o njihovoj važnosti za očuvanje. Ne obuhvaća procjenu osjetljivosti vrsta na sudare.

Prikupljeni su podaci iz različitih izvora, uključujući nacionalni popis rasplodnih ptica, broj vodenih ptica, broj kolonijalnih ptica, podatke iz modela zračnih napada ptica (BAMBAS, biomasa ptica letačica), područja mreže Natura 2000 i posebne popise rijetkih ptica. U to su uključene i migracijske žarišne točke. Na kartama rizika prikazani su pojedinačni slojevi određenih osjetljivih ptičjih vrsta ili skupina vrsta, na primjer ptica vodarica, livadnih ptica, labudova i gusaka, te travnjaci za vrste obuhvaćene mrežom Natura 2000 i crvenim popisom. Konačna karta rizika sastavljena je od pojedinačnih slojeva.

Za svaki „sloj” karte mrežna polja u Nizozemskoj razvrstana su kao polja niskog, umjerenog ili visokog rizika na temelju važnosti područja i/ili broja prisutnih vrsta. Za svaku su vrstu utvrđena zaštitna područja koja su dodana na karte. Ocjene iz različitih mrežnih polja objedinjene su na konačnoj karti.

Taj se alat pokazao vrlo korisnim kao alat za probir. Iako karta nije prethodno donesena u nizozemskom sustavu planiranja, i dalje se često upotrebljava.

Karta ukupnog rizika na kojoj je prikazan rizik od najvišeg (ljubičasto) do relativno niskog (svjetloplava)

(Izvor: Aarts, B. and Bruinzeel, L. (2009) De nationale windmolenrisicokaart voor vogels. SOVON Vogelonderzoek Nederland/Altenburg & Wymenga

https://assets.vogelbescherming.nl/docs/e3b4524d-5cc2-4565-a65e-3226a124837e.pdf?_ga=2.19770104.1164016512.1551712082-129991070.1550147440)

Okvir 24.

Alat za kartiranje osjetljivosti za razvoj hidroenergije u Austriji

Hidroenergetski razvojni projekti trebali bi se temeljiti na strateškom pristupu kako bi se moglo zaštititi preostale značajne, osjetljive i nedirnute dionice rijeka. Kako bi to podržao, Svjetski fond za prirodu (WWF) izradio je glavni plan koji služi kao tehnički razuman temelj odluke o procjeni potrebe da se zaštite austrijske vode (WWF Ökomasterplan, 2009.). Studija je objavljena 2009. i u njoj je prvi put ocijenjena ekološka važnost 53 najveće rijeke u Austriji sa slivnim područjem većim od 500 kvadratnih kilometara. U njoj su izneseni i službeni podaci o analizi trenutačnog stanja ministarstva koje je nadležno za provedbu Okvirne direktive EU-a o vodama te koje pruža informacije o očuvanosti, na primjer informacije o područjima mreže Natura 2000 ili drugim zaštićenim područjima.

Svaka je vodena dionica kategorizirana i određen joj je stupanj prioriteta prema redoslijedu važnosti na temelju različitih kriterija za odabir (na primjer, ekološko stanje, stanje u zaštićenim područjima, hidromorfologija, duljina neprekinutog puta slobodnog protoka) te je svaka dionica rijeke rangirana na temelju sljedećih razreda osjetljivosti:

—	razred osjetljivosti 1: vrlo visok stupanj zaštite na temelju ekološkog stanja,

—	razred osjetljivosti 2: vrlo visok stupanj zaštite uslijed stanja u rezervi/rezervama,

—	razred osjetljivosti 3: zaslužuje visok stupanj zaštite na temelju morfologije,

—	razred osjetljivosti 4: vrlo vrijedna zaštite zbog duljine neprekinutog puta slobodnog protoka,

—	razred osjetljivosti 5: potencijalno vrijedna zaštite jer ne postoji baza podataka za sigurnu procjenu okolišnih uvjeta,

—	razred osjetljivosti 6: potencijalno vrijedna zaštite,

—	razred osjetljivosti 7: nizak stupanj zaštite,

—	razred osjetljivosti 8: postojeća gospodarska upotreba za energetiku,

—	nedostatni podaci (ekološko stanje, hidromorfologija).

Okvir 25.

Internetske platforme za pristup kartama osjetljivosti u Irskoj

Internetska platforma omogućuje brz i interaktivan prostorni pregled osjetljivosti okoliša i potencijala za sukobe oko upotrebe zemljišta. Platforme mogu poslužiti kao potpora strateškoj procjeni okoliša i ocjeni prihvatljivosti te, naposljetku, informiranom planiranju i donošenju odluka. Na primjer, na portalu Irskog centra za podatke o biološkoj raznolikosti može se pristupiti karti osjetljivosti ptica na energiju vjetra putem mrežnog alata.

Izvor: https://maps.biodiversityireland.ie/Map

4.4. Savjetovanje i dijalog u strateškom planiranju

Prepoznajući prednosti dijaloga i savjetovanja, sve više autora projekata sada primjenjuje interaktivniji i transparentniji proces planiranja. Tim se pristupom potiče rano savjetovanje s tijelima i dionicima u području okoliša kao važan element za pronalaženje prihvatljivih i održivih rješenja.

Savjetovanje tijekom strateškog planiranja jednako je važno za postizanje zajedničkog razumijevanja predmetnih pitanja. Njime se potiče i bolja suradnja u potrazi za rješenjima (odnosno mogućim alternativama ili mjerama ublažavanja) za ekološki utjecaj utvrđen u procjeni plana.

Savjetovanje i dijalog s tijelima za zaštitu prirode od samog su početka ključni za utvrđivanje mogućih rizika i sukoba s osjetljivim područjima i vrstama, bolje razumijevanje osjetljivosti staništa i vrsta na planirane razvojne projekte te za određivanje obuhvata i provedbu ocjene prihvatljivosti. Savjetovanje s drugim tijelima, nevladinim organizacijama, skupinama dionika i javnošću zahtijeva se i u skladu s Direktivom o strateškoj procjeni okoliša (vidjeti okvir na str. 47. o sudjelovanju javnosti na temelju Direktive o procjeni utjecaja na okoliš i Direktive o strateškoj procjeni okoliša).

Sudjelovanje je važno u fazi definiranja plana te za vrijeme interaktivnog i iterativnog postupka pronalaženja realističnih alternativnih rješenja za problematična područja. Stoga je važno utvrditi dionike i uključiti ih u savjetovanja jer se tako osigurava da se u postupku strateškog planiranja uzimaju u obzir sva relevantna znanja i informacije o mogućim sukobima.

Nositelji i nadležna tijela trebali bi u što ranijoj fazi blisko surađivati ako se očekuje da će se razmotriti odstupanje iz članka 6. stavka 4. To se može odviti u ranim fazama izrade prijedloga ili čim postane jasno da bi odstupanje moglo biti potrebno. Nositelji i nadležna tijela ujedno bi trebali osigurati da se uvjeti za odstupanje u potpunosti istraže i dokumentiraju jer će se tako izbjeći kašnjenja u postupku donošenja odluka i osigurati transparentna i pouzdana odluka.

5. POVEZANOST S DRUGIM POSTUPCIMA PROCJENE UTJECAJA NA OKOLIŠ: Direktiva o procjeni utjecaja na okoliš, Direktiva o strateškoj procjeni okoliša, Okvirna direktiva o vodama

5.1. Racionalizacija procjena utjecaja na okoliš

Procjena utjecaja na okoliš postupak je kojim se osigurava da se prije donošenja odluka uzmu u obzir moguće posljedice odluka za okoliš. Nekoliko zakonodavnih akata EU-a sadržava odredbe o postupcima procjene utjecaja na okoliš. Osim članka 6. Direktive o staništima, to se posebno odnosi na Direktivu o procjeni utjecaja na okoliš (47), Direktivu o strateškoj procjeni okoliša (48) i članak 4. stavak 7. Okvirne direktive o vodama (49).

Integriranjem i koordiniranjem zahtjeva za procjenu utjecaja na okoliš iz tih direktiva može se znatno pridonijeti tome da se poboljša učinkovitost postupaka izdavanja odobrenja za okoliš. Direktiva o procjeni utjecaja na okoliš sadržava odredbe o racionalizaciji postupaka procjene povezanih s pitanjima okoliša koji se zahtijevaju na temelju raznih direktiva EU-a, uključujući Direktivu o staništima i Okvirnu direktivu o vodama. Direktivom o procjeni utjecaja na okoliš posebno se zahtijeva da države članice, prema potrebi, osiguraju koordinirane ili zajedničke postupke koji ispunjavaju zahtjeve tog zakonodavstva Unije (članak 2. stavak 3. Direktive o procjeni utjecaja na okoliš).

Odredbe za koordinirane ili zajedničke postupke procjene utjecaja na okoliš koji istodobno proizlaze iz Direktive o strateškoj procjeni okoliša i ostalog zakonodavstva EU-a navedene su i u članku 11. stavku 2. Direktive o strateškoj procjeni okoliša. Njihov je cilj da se izbjegne udvostručivanje procjene, a da se pritom ne dovedu u pitanje posebni zahtjevi svake direktive.

Komisija je objavila smjernice za racionalizaciju procjena utjecaja na okoliš (50).

5.2. Procjena utjecaja na okoliš, strateška procjena okoliša i ocjena prihvatljivosti

Direktivom o procjeni utjecaja na okoliš i Direktivom o strateškoj procjeni okoliša zahtijeva se da se za projekte, planove i programe koji bi mogli značajno utjecati na okoliš provede procjena utjecaja na okoliš prije nego što se za njih izda odobrenje ili dozvola.

Zahtjev za procjenu značajnih utjecaja planova ili projekata može zajednički proizaći iz Direktive o strateškoj procjeni okoliša ili Direktive o procjeni utjecaja na okoliš i članka 6. stavka 3. Direktive o staništima. U tom se slučaju postupci procjene i izdavanja odobrenja mogu provoditi zajednički ili koordinirano, kako je predviđeno Direktivom o procjeni utjecaja na okoliš i Direktivom o strateškoj procjeni okoliša. Međutim, procjene provedene u skladu s tim direktivama ne mogu zamijeniti postupak i obveze predviđene člankom 6. stavcima 3. i 4. Direktive o staništima jer nijedan od tih postupaka nije važniji od drugog.

Ocjena prihvatljivosti može se navesti u izvješću o procjeni utjecaja na okoliš ili strateškoj procjeni okoliša ili u zasebnom izvješću. U svakom slučaju, informacije i zaključci relevantni za ocjenu prihvatljivosti moraju biti istaknuti i moći se razlikovati od onih iz procjene utjecaja na okoliš ili strateške procjene okoliša. To je potrebno jer između postupaka procjene utjecaja na okoliš/strateške procjene okoliša i ocjene prihvatljivosti postoji niz važnih razlika (vidjeti odjeljak 5.2.2.).

Bitno je da informacije budu relevantne za ocjenu prihvatljivosti i da njezini zaključci budu istaknuti i prepoznatljivi u izvješću o procjeni utjecaja na okoliš kako bi se mogli razlikovati od zaključaka opće procjene utjecaja na okoliš ili strateške procjene okoliša. To je potrebno jer između postupaka procjene utjecaja na okoliš/strateške procjene okoliša i ocjene prihvatljivosti postoji niz važnih razlika, što znači da strateška procjena okoliša ili procjena utjecaja na okoliš ne može zamijeniti ocjenu prihvatljivosti jer nijedan od tih postupaka nije važniji od drugog.

Vidjeti Vodič o članku 6. – odjeljak 4.6.1.

5.2.1. Mogućnosti i koristi racionalizacije procjene utjecaja na okoliš/strateške procjene okoliša i ocjene prihvatljivosti

Racionalizacija procjene utjecaja na okoliš/strateške procjene okoliša i ocjene prihvatljivosti imaju niz prednosti. Na primjer, mogu pridonijeti boljem razumijevanju odnosa između različitih okolišnih čimbenika, spriječiti udvostručivanje procjena, pridonijeti učinkovitijoj upotrebi resursa potrebnih za provedbu procjena i omogućiti bolju koordinaciju postupaka izdavanja odobrenja.

Ključni elementi za učinkovitu racionalizaciju ocjene prihvatljivosti i procjene utjecaja na okoliš/strateške procjene okoliša uključuju:

—	blisku suradnju među nadležnim tijelima,

—	odgovarajuće utvrđivanje obuhvata, uobičajenu praksu u postupcima procjene utjecaja na okoliš i strateške procjene okoliša,

—

blisku suradnju i odgovarajuću razmjenu informacija između stručnjaka koji pripremaju procjenu utjecaja na okoliš/stratešku procjenu okoliša i stručnjaka koji provode ocjenu prihvatljivosti (npr. informacije o pitanjima povezanima s bukom, zrakom, vodom i tlom koje odgovarajući stručnjak dostavlja stručnjaku za biološku raznolikost),

—	kontrolu kvalitete koju provodi nadležno tijelo,

—	jasne i odvojene zaključke za svaki od racionaliziranih postupaka procjene.

Niz odredbi Direktive o procjeni utjecaja na okoliš i Direktive o strateškoj procjeni okoliša relevantan je za ocjenu prihvatljivosti u skladu s člankom 6. stavkom 3. i može pridonijeti njezinoj kvaliteti u kontekstu racionalizirane provedbe. Te odredbe uključuju:

utvrđivanje područja primjene:

„Ako nositelj projekta to zatraži, nadležno tijelo […] donosi mišljenje o obuhvatu i razini detaljnosti informacija koje nositelj projekta treba navesti u izvješću o procjeni utjecaja na okoliš” (članak 5. stavak 2., Direktiva o procjeni utjecaja na okoliš);

Direktivom o strateškoj procjeni okoliša predviđa se obvezno savjetovanje s nadležnim tijelima koja imaju ovlasti u području okoliša kako bi se poboljšala kvaliteta izvješća o okolišu: „Pri odlučivanju o sadržaju i razini obuhvata informacija koje se moraju uključiti u izvješće o okolišu, savjetuju se tijelâ iz članka 6. stavka 3.” (članak 5. stavak 4., Direktiva o procjeni učinaka određenih planova i programa na okoliš);

osiguravanje kvalitete i cjelovitosti procjene:

„nositelj projekta osigurava da su izvješće o procjeni utjecaja na okoliš izradili kompetentni stručnjaci; nadležno tijelo osigurava da ima ili da mu je u slučaju potrebe dostupno dostatno stručno znanje radi ispita izvješća o procjeni utjecaja na okoliš; ako je to potrebno, nadležno tijelo od nositelja projekta traži dodatne informacije, […] koje se izravno odnose na postizanje utemeljenog zaključka o značajnim utjecajima projekta na okoliš” (članak 5. stavak 3., Direktiva o procjeni utjecaja na okoliš);

savjetovanje i sudjelovanje javnosti:

„Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da se nadležnim tijelima koja bi zbog svojih specifičnih odgovornosti s obzirom na okoliš ili zbog svoje lokalne i regionalne nadležnosti mogla biti zainteresirana za projekt omogući davanje mišljenja o informacijama koje je dostavio nositelj projekta i o zahtjevu za izdavanje odobrenja za provedbu projekta [...] Kako bi se osiguralo djelotvorno sudjelovanje zainteresirane javnosti u postupcima donošenja odluka, javnost se obavješćuje elektroničkim putem i javnim obavijestima ili ostalim primjerenim sredstvima o sljedećim pitanjima u ranoj fazi postupaka donošenja odluka o okolišu [...], a najkasnije čim se informacije mogu dostaviti” (članak 6., Direktiva o procjeni utjecaja na okoliš);

„Države članice osiguravaju da su njihovi zaključci […] [o tome bi li planovi ili programi mogli imati značajne učinke na okoliš], uključujući i razloge zbog kojih nije potrebno provesti procjenu okoliša […], dostupni javnosti” (članak 3., Direktive o strateškoj procjeni okoliša);

„Tijelima […] i javnosti […] osigurava se pravovremena i učinkovita prilika u odgovarajućim vremenskim okvirima da prije usvajanja plana ili programa ili njegovog upućivanja u zakonodavni postupak izraze svoje mišljenje o nacrtu plana ili programa i priloženom izvješću o okolišu. Države članice određuju tijela s kojima se treba savjetovati, a koja bi, zbog svojih specifičnih odgovornosti za okoliš, mogla biti nadležna za učinke provođenja planova i programa na okoliš. Države članice utvrđuju tko se smatra javnošću […], uključujući i javnost na koju utječe ili bi moglo utjecati ili koja ima interes u donošenju odluka podložno ovoj Direktivi, uključujući relevantne nevladine organizacije, kao što su one koje promiču zaštitu okoliša i druge zainteresirane organizacije” (članak 6., Direktiva o strateškoj procjeni okoliša);

praćenje:

„države članice osiguravaju da nositelj projekta provodi elemente projekta i/ili mjere predviđene radi izbjegavanja, sprečavanja ili smanjivanja te, ako je moguće, radi neutraliziranja značajnih štetnih utjecaja na okoliš te određuju postupke koji se odnose na praćenje značajnih štetnih utjecaja na okoliš” (članak 8.a, Direktiva o procjeni utjecaja na okoliš);

„Države članice prate značajne učinke provođenja plana i programa na okoliš kako bi, inter alia, u ranoj fazi utvrdile nepredviđene nepovoljne učinke i bile u mogućnosti poduzeti prikladne mjere otklanjanja” (članak 10., Direktiva o procjeni učinaka određenih planova i programa na okoliš);

informacije za javnost i tijela s kojima je provedeno savjetovanje:

„Ako je donesena odluka o izdavanju ili odbijanju davanja odobrenja za provedbu projekta, nadležno tijelo ili tijela o tome odmah obavješćuju javnost i tijela [na koja bi mogao utjecati projekt] […] te osiguravaju da su […] dostupne sljedeće informacije […]: sadržaj odluke i svi uvjeti koji su joj priloženi […]; glavni razlozi i razmatranja na kojima se odluka temelji” (članak 9., Direktiva o procjeni utjecaja na okoliš);

sukob interesa:

„Države članice osiguravaju da nadležno tijelo ili tijela na objektivan način obavljaju dužnosti koje proizlaze iz ove Direktive i da se ne nađu u situaciji koja dovodi do sukoba interesa. Ako je nadležno tijelo ujedno i nositelj projekta, države članice unutar svoje organizacije administrativnih nadležnosti pri obnašanju dužnosti koje proizlaze iz ove Direktive barem na odgovarajući način razdjeljuju funkcije koje su u sukobu” (članak 9.a, Direktiva o procjeni utjecaja na okoliš);

prekogranični utjecaj:

U članku 7. Direktive o procjeni utjecaja na okoliš utvrđuju se odredbe za procjenu projekata s prekograničnim utjecajem, uključujući obvezu da se druga država članica obavijesti ako se predviđa da bi plan ili projekt mogli imati značajne učinke na tu državu članicu. Država članica na koju bi to moglo utjecati zatim može sudjelovati u procjeni ako to želi. EU je potpisao Konvenciju o procjeni utjecaja na okoliš preko državnih granica (Konvencija iz Espooa). Kako bi se postupci procjene prekograničnih projekata koordinirali i olakšali, a posebno kako bi se provelo savjetovanje u skladu s Konvencijom, predmetne države članice mogu osnovati zajedničko tijelo na temelju jednake zastupljenosti.

Prekogranična savjetovanja predviđena su i uređena i Direktivom o strateškoj procjeni okoliša (članak 7.). Odredbe o prekograničnim savjetovanjima vrlo su važne i kad je riječ o općim ciljevima Direktive o pticama i Direktive o staništima te mreže Natura 2000. To je zato što su one važan preventivni instrument u ocjeni prihvatljivosti kad je riječ o planu ili projektu koji bi mogao imati negativan utjecaj i ugroziti te ciljeve u susjednoj državi članici.

5.2.2. Posebna obilježja ocjene prihvatljivosti i razlike u odnosu na postupke procjene utjecaja na okoliš/strateške procjene okoliša

Iako je racionalizacija procjena utjecaja na okoliš u skladu s Direktivom o staništima i Direktivom o procjeni utjecaja na okoliš ili Direktivom o strateškoj procjeni okoliša u većini slučajeva korisna i preporučuje se, važno je imati na umu posebna obilježja i razlike u obuhvatu i usmjerenju tih procjena. Mogu se razlikovati i upotreba određenih pojmova te posljedice procjena. Konkretno:

—

ocjena prihvatljivosti usmjerena je na zaštitu područja mreže Natura 2000, odnosno područja važna za očuvanje biološke raznolikosti od značaja za Europu, te stoga zahtijeva strože provjere. Njezini su zaključci obvezujući jer se njima utvrđuje može li se plan ili projekt odobriti ili ne (nadležna tijela mogu odobriti plan ili projekt tek nakon što se uvjere da on neće negativno utjecati na cjelovitost predmetnog područja). S druge strane, rezultati procjene utjecaja na okoliš ili strateške procjene okoliša uzimaju se u obzir u postupku izdavanja odobrenja za provedbu projekta ili u pripremi i donošenju plana;

—

u kontekstu koordiniranih ili zajedničkih postupaka bilo bi razumno provesti ocjenu prihvatljivosti u ranijoj fazi postupka. Time bi se izbjegao potencijalno skup i dugotrajan postupak procjene utjecaja na okoliš/strateške procjene okoliša ako su zaključci ocjene prihvatljivosti već negativni, što znači da se odobrenje ne može izdati u skladu s odredbama članka 6. stavka 3. (osim ako se plan ili projekt mogu provesti na temelju odredbi članka 6. stavka 4.);

—

u skladu s Direktivom o procjeni utjecaja na okoliš predviđene su mjere ublažavanja i kompenzacijske mjere radi izbjegavanja, sprečavanja ili smanjivanja te, ako je to moguće, neutraliziranja izglednih značajnih štetnih utjecaja na okoliš, posebno na vrste i staništa zaštićene na temelju Direktive o pticama i Direktive o staništima. Stoga se kompenzacijske mjere mogu razmatrati i u kontekstu hijerarhije ublažavanja kako bi se neutralizirali preostali utjecaji i izbjegao čisti gubitak biološke raznolikosti.

Međutim, kad je riječ o planovima i projektima koji se procjenjuju u skladu s Direktivom o staništima, mjere ublažavanja kojima se izbjegava, sprječava ili smanjuje značajan negativni utjecaj na cjelovitost područja razmatraju se u okviru ocjene prihvatljivosti iz članka 6. stavka 3., ali kompenzacijske mjere za neutralizaciju preostalih utjecaja primjenjuju se samo kao krajnja mjera na temelju postupka iz članka 6. stavka 4. Takva se situacija može dogoditi ako se nastavi s provedbom plana ili projekta unatoč tome što je u okviru ocjene prihvatljivosti donesen negativan zaključak. U tom je slučaju najprije potrebno dokazati da ne postoje alternativna rješenja kojima bi se izbjegao utjecaj na cjelovitost područja mreže Natura 2000 i da je plan ili projekt opravdan zbog imperativnih razloga prevladavajućeg javnog interesa;

—

nadalje, kad je riječ o fazi procjene u kojoj se razmatraju „mjere ublažavanja”, na temelju Direktive o procjeni utjecaja na okoliš ublažavanje se može uzeti u obzir već u fazi analitičkog pregleda. Takve se mjere ne mogu razmatrati u fazi „analitičkog pregleda” postupka iz članka 6. stavka 3., nego samo kad se negativan utjecaj analizira u fazi ocjene prihvatljivosti.

Mjere poduzete za izbjegavanje, sprečavanje, smanjenje te, ako je moguće, neutralizaciju značajnog štetnog utjecaja na okoliš, posebno na vrste i staništa koja su zaštićena u okviru Direktive Vijeća 92/43/EEZ i Direktive 2009/147/EZ Europskog parlamenta i Vijeća trebale bi doprinijeti izbjegavanju svakog pogoršanja kvalitete okoliša i svakog čistog gubitka biološke raznolikosti. […]

Države članice trebale bi osigurati da se provode mjere ublažavanja i kompenzacije i da se odrede odgovarajući postupci u pogledu praćenja značajnog štetnog utjecaja na okoliš kao posljedice građenja i rada projekta, između ostalog kako bi se utvrdili nepredviđeni značajni štetni utjecaji, kako bi se mogle poduzeti odgovarajuće popravne mjere.

Direktiva o procjeni utjecaja na okoliš. Preambula (Direktiva 2014/52/EU, uvodne izjave 11 i 35).

5.2.3. Odnos između strateške procjene okoliša/procjene utjecaja na okoliš/ocjene prihvatljivosti i strogih odredbi o zaštiti vrsta iz direktiva o prirodi

U članku 3. Direktive o procjeni utjecaja na okoliš navodi se da se „[u] procjeni utjecaja na okoliš utvrđuje […], opisuje i procjenjuje na odgovarajući način, u svjetlu svakog pojedinog slučaja, izravni i neizravni značajan utjecaj projekta na sljedeće čimbenike: […] (b) biološku raznolikost, s posebnom pozornošću usmjerenom na vrste i staništa zaštićene Direktivom 92/43/EEZ i Direktivom 2009/147/EZ”. Slične odredbe primjenjuju se na planove u skladu s člankom 5. stavkom 1. Direktive o strateškoj procjeni okoliša.

Pritom je važno napomenuti da se Direktivom o pticama i Direktivom o staništima, osim zaštite područja uređene člankom 4. Direktive o pticama i člankom 6. Direktive o staništima, uspostavlja i sustav stroge zaštite određenih vrsta u njihovu cijelom prirodnom arealu na području EU-a, odnosno unutar i izvan područja mreže Natura 2000. Te mjere za zaštitu primjenjuju se na vrste iz Priloga IV. Direktivi o staništima te na sve vrste divljih ptica u EU-u. Točne odredbe utvrđene su u članku 5. Direktive o pticama i člancima 12. (za životinje) i 13. (za biljke) Direktive o staništima.

U osnovi se od država članica zahtijeva da zabrane:

—	namjerno hvatanje ili ubijanje vrsta,

—	namjerno uznemiravanje vrsta, posebno tijekom razmnožavanja, podizanja mladunčadi, hibernacije i migracije,

—	oštećivanje ili uništavanje lokaliteta za razmnožavanje ili mjesta za odmor,

—	namjerno uništavanje gnijezda ili jaja i vađenje s korijenom ili uništavanje zaštićenih biljaka.

Tijekom provedbe plana ili izrade/provedbe projekta može se javiti neusklađenost s tim zabranama. Stoga bi tijekom ocjene prihvatljivosti i procjene utjecaja na okoliš/strateške procjene okoliša nositelj projekta zajedno s nadležnim tijelom trebao provjeriti je li plan ili projekt u skladu s tim strogim odredbama o zaštiti vrsta. Takva provjera zahtijevala bi utvrđivanje vrsta i njihovih staništa na koje bi to moglo utjecati, provjeru njihove prisutnosti na području izloženom utjecaju plana ili projekta, kao i njihovih lokaliteta za razmnožavanje ili mjesta za odmor te analizu mogućeg utjecaja na vrste i odgovarajućih mjera ublažavanja. Ako se potvrdi utjecaj na jedinke vrste ili na njihove lokalitete za razmnožavanje i mjesta za odmor ili ako se takav utjecaj ne može isključiti, možda će biti nužno odstupiti od stroge zaštite vrsta.

Međutim, potrebno je napomenuti da su odstupanja dopuštena samo u ograničenim slučajevima, npr. ako je to u interesu javnog zdravlja i sigurnosti, pod uvjetom da ne postoji druga zadovoljavajuća alternativa i pod uvjetom da posljedice tih odstupanja nisu u suprotnosti s općim ciljevima direktiva. Uvjeti za primjenu odstupanja utvrđeni su člankom 9. Direktive o pticama i člankom 16. Direktive o staništima.

Važno je napomenuti i da se te odredbe mogu primjenjivati i na planove i projekte koji se isključuju iz ocjene prihvatljivosti i/ili procjene utjecaja na okoliš/strateške procjene okoliša. U takvim će slučajevima analizu primjenjivosti odstupanja iz članka 9. Direktive o pticama i članka 16. Direktive o staništima biti potrebno provesti u zasebnom postupku.

Odobrenje za odstupanje od stroge zaštite vrsta može se izdati kao zasebna odluka ili u okviru jedinstvenog odobrenja koje proizlazi iz različitih postupaka procjene i odobravanja. U svakom je slučaju potrebno jasno navesti razloge i uvjete za takvo odstupanje.

Dodatne informacije o strogim zahtjevima za zaštitu vrsta, uključujući najnovije smjernice, dostupne su na internetskim stranicama Europske komisije. (51)

5.3. Procjene na temelju članka 4. stavka 7. Okvirne direktive o vodama koje su koordinirane ili integrirane s postupkom iz članka 6. stavka 3. Direktive o staništima

Postoje i snažne poveznice između Okvirne direktive o vodama i Direktive o staništima. Oba se akta primjenjuju, barem djelomično, na isti okoliš, odnosno vodene ekosustave i kopnene ekosustave te močvarna područja koja o njima izravno ovise. Ujedno se temelje na vrlo sličnim ambicijama, tj. njihov je cilj spriječiti pogoršanje vodenih ekosustava i poboljšati njihovo ekološko stanje. Stoga bi ih, prema potrebi, trebalo koordinirano provoditi kako bi se mogli primjenjivati na integriran način (52).

Kao i Direktivom o staništima, Okvirnom direktivom o vodama utvrđene su posebne odredbe za procjenu utjecaja novih razvojnih projekata na vodna tijela. U skladu s člankom 4. stavkom 7. Okvirne direktive o vodama nadležna tijela mogu odobriti izuzeća za nove modifikacije i održive ljudske razvojne aktivnosti i. koje dovode do pogoršanja stanja vodnog tijela ili ii. kojima se sprječava postizanje dobrog ekološkog stanja ili potencijala ili dobrog stanja podzemnih voda pod određenim uvjetima (53).

Na temelju članka 4. stavka 8. Okvirne direktive o vodama države članice dužne su pri primjeni članka 4. stavka 7. Okvirne direktive o vodama osigurati da primjena bude usklađena s provedbom ostalog zakonodavstva EU-a u području okoliša. Odnosno, ako je za projekt odobreno odstupanje na temelju članka 4. stavka 7. Okvirne direktive o vodama, on i dalje mora biti u skladu s člankom 6. stavcima 3. i 4. Direktive o staništima, ako je primjenjivo.

Ako bi razvojni projekt mogao utjecati i na cilj Okvirne direktive o vodama i na područje Natura 2000, mora se provesti postupak iz članka 4. stavka 7. Okvirne direktive o vodama i postupak procjene na temelju članka 6. stavka 3. Direktive o staništima. Bilo bi idealno da se to provede na koordiniran ili integriran način, kao što se preporučuje i u Direktivi o procjeni utjecaja na okoliš. Svaka je procjena drukčije usmjerena: u okviru postupka iz članka 4. stavka 7. Okvirne direktive o vodama procijenit će se bi li projekt mogao ugroziti primarne ciljeve Okvirne direktive o vodama, dok će se u okviru procjene na temelju članka 6. stavka 3. Direktive o staništima procijeniti hoće li projekt negativno utjecati na cjelovitost područja mreže Natura 2000.

Međutim, to ne onemogućuje da se određeni aspekti procjene koordiniraju, npr. u okviru ispitivanja i savjetovanja. Trebalo bi istaknuti sljedeće: ako se u okviru postupka iz Okvirne direktive o vodama može izdati dozvola, ali plan ili projekt nisu u skladu sa zahtjevima mreže Natura 2000, odobrenje se ne može izdati, osim na temelju odredbi iz članka 6. stavka 4.

Iako je integracija postupaka ocjene prihvatljivosti s postupcima na temelju Direktive o procjeni utjecaja na okoliš obvezna, ona nije obvezna kad je riječ o Okvirnoj direktivi o vodama. Međutim, mnoge države članice već su uspostavile ili trenutačno uspostavljaju integrirane postupke za slučajeve kad su procjena utjecaja na okoliš, ocjena prihvatljivosti i procjena iz članka 4. stavka 7. Okvirne direktive o vodama obvezne. Racionalizacija tih procjena potiče se u smjernicama EU-a o provedbi Okvirne direktive o vodama (54).

S obzirom na to da postoje sličnosti između procjene iz članka 4. stavka 7. Okvirne direktive o vodama i procjena na temelju Direktive o procjeni utjecaja na okoliš i Direktive o staništima, određeni koraci u okviru različitih postupaka mogu se provesti zajedno. To se posebno odnosi na „analitički pregled”, „utvrđivanje obuhvata” i potrebno prikupljanje podataka. Primjenom takvog racionaliziranog pristupa mogu se znatno uštedjeti troškovi i vrijeme, posebno kad je riječ o fazi prikupljanja podataka koja se može zajednički provesti nakon što se u prethodnim koracima razjasne zahtjevi za podatke na temelju svake direktive.

Mogu se primijeniti i dodatne sinergije, na primjer u nastojanjima da se pronađu alternative ili mjere ublažavanja. Međutim, u svim je slučajevima potrebno poštovati činjenicu da razne provjere na temelju svake direktive imaju različita usmjerenja.

Ako se ispune uvjeti jedne direktive, ali ne i druge, nadležna tijela možda neće odobriti projekt jer bi se u tom slučaju njime i dalje kršile zakonske odredbe EU-a. Umjesto toga, trebalo bi ispitati može li se projekt izmijeniti kako bi se ispunili zahtjevi svih relevantnih direktiva.

Na slici 3. prikazane su sličnosti i razlike u ključnim koracima procjena na temelju članka 4. stavka 7. Okvirne direktive o vodama, procjene utjecaja na okoliš i članka 6. Direktive o staništima.

Izvor: CIS, 2017. Common Implementation Strategy for the Water Framework Directive and the Floods Directive. Guidance Document No. 36. Exemptions to the Environmental Objectives according to Article 4(7) (Zajednička provedbena strategija za Okvirnu direktivu o vodama i Direktivu o poplavama. Smjernice br. 36. Izuzeća od okolišnih ciljeva u skladu s člankom 4. stavkom 7.).

6. KLJUČNA UPUĆIVANJA

CIS, 2017. Common Implementation Strategy for the Water Framework Directive and the Floods Directive. Guidance Document No. 36. Exemptions to the Environmental Objectives according to Article 4(7) (Zajednička provedbena strategija za Okvirnu direktivu o vodama i Direktivu o poplavama. Smjernice br. 36. Izuzeća od okolišnih ciljeva u skladu s člankom 4. stavkom 7.). Dostupno na: https://circabc.europa.eu/sd/a/ e0352ec3-9f3b-4d91-bdbb- 939185be3e89/CISGuidanceArticle47FINAL.PDF

Ecosystems, 2014. Article 6 of the Habitats Directive. Rulings of the European Court of Justice (Članak 6. Direktive o staništima. Presude Suda Europske unije. Dostupno na: https://ec.europa.eu/environment/nature/info/pubs/docs/others/ECJ_rulings%20Art_%206%20-%20Final%20Sept%202014-2.pdf

Europska komisija, 1999. Guidelines for the Assessment of Indirect and Cumulative Impacts as well as Impact Interactions (Smjernice o procjeni neizravnih i kumulativnih učinaka te interakcije utjecaja).

Europska komisija, 2011. Links between the Water Framework Directive and the Nature Directives. Frequently Asked Questions (Veze između Okvirne direktive o vodama i direktiva o prirodi. Najčešća pitanja). Dostupno na: http://ec.europa.eu/environment/nature/natura2000/management/guidanceen.htm

Europska komisija, 2012. Commission Note on setting conservation objectives in Natura 2000 sites (Obavijest Komisije o određivanju ciljeva očuvanja za područja mreže Natura 2000). Dostupno na: http://ec.europa.eu/environment/nature/natura2000/ management/guidanceen.htm

Europska komisija, 2013(a). Guidance on the Application of the Environmental Impact Assessment Procedure for Large-scale Trans-boundary Projects (Smjernice o primjeni postupka procjene utjecaja na okoliš za velike prekogranične projekte). Europska komisija, 2013. http://ec.europa.eu/environment/eia/pdf/Transboundry%20EIA%20Guide.pdf

Europska komisija, 2013(b). Smjernice Streamlining environmental assessment procedures for energy infrastructure “Projects of Common Interest” (PCIs) (Pojednostavnjenje postupaka procjene utjecaja na okoliš za projekte od zajedničkog interesa u području energetske infrastrukture). Europska komisija, svibanj 2013. http://ec.europa.eu/environment/eia/pdf/PCIguidance.pdf

Europska komisija, 2016. Smjernice Komisije za racionalizaciju procjena utjecaja na okoliš koje se provode na temelju članka 2. stavka 3. Direktive o procjeni utjecaja na okoliš. Dostupno na: http://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/PDF/?uri=CELEX:52016XC0727(01)&from=EN

Europska komisija, 2017(a). Guidance on Scoping. Directive 2011/92/EU as amended by 2014/52/EU (Smjernice o utvrđivanju područja primjene. Direktiva 2011/92/EU kako je izmijenjena Direktivom 2014/52/EU). Europska komisija. http://ec.europa.eu/environment/eia/eia-support.htm

Europska komisija, 2017(b). Guidance on Screening. Directive 2011/92/EU as amended by 2014/52/EU (Smjernice o analitičkom pregledu. Direktiva 2011/92/EU kako je izmijenjena Direktivom 2014/52/EU). Europska komisija. http://ec.europa.eu/environment/eia/eia-support.htm

Europska komisija, 2019. Obavijest Komisije „Upravljanje područjima mreže Natura 2000. Odredbe članka 6. Direktive o staništima 92/43/EEZ” (SL C 33, 25.1.2019., str. 1.). Dostupno na: https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?uri=uriserv:OJ.C.2019.033.01.0001.01.HRV&toc=OJ:C:2019:033:FULL

Europska komisija objavila je više smjernica za određene sektore (neenergetske ekstraktivne industrije, razvoj vjetroelektrana, luke i estuariji, prijevoz unutarnjim plovnim putovima, akvakultura itd.). U njima se pružaju dodatni savjeti o provedbi ocjene prihvatljivosti povezane s izradom planova i projekata u svakom od tih sektora. Smjernice su dostupne na:

https://ec.europa.eu/environment/nature/natura2000/management/guidanceen.htm

(1) Direktiva Vijeća 92/43/EEZ o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore (SL L 206, 22.7.1992., str. 7.).

(2) Europska komisija, 2019. Obavijest Komisije „Upravljanje područjima mreže Natura 2000. Odredbe članka 6. Direktive o staništima 92/43/EEZ” (2019/C 33/01), dostupna na: https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?qid=1555085968125&uri=CELEX:52019XC0125(07)

(3) https://ec.europa.eu/environment/nature/natura2000/management/guidance_en.htm

(4) Metodološke smjernice o odredbama članka 6. stavaka 3. i 4. Direktive o staništima 92/43/EEZ, Europska komisija, 2002.

(5) Ažuriranje je jedan od rezultata Akcijskog plana za prirodu, ljude i gospodarstvo, COM(2017) 198 final, (mjera 1).

(6) Ugovor EU-a o uslugama br. 07.0202/2017/770634/SER/ENV.D.3 za tehničku i znanstvenu potporu u provedbi Akcijskog plana za prirodu, ljude i gospodarstvo – mjere 1, 2 i 13.

(7) U praksi bi moglo biti potrebno razmotriti više od jednog područja.

(8) Članak 191. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.

(9) Točke od 58. do 59.

(10) Točka 51.

(11) Vidjeti okvir 4. „Izvori za utvrđivanje utjecaja na područje mreže Natura 2000” u odjeljku 3.1.3. ovih smjernica.

(12) Predmet C-127/02, točka 59.

(13) Predmet C-157/96, točka 63.

(14) Predmet C-127/02, točka 61.

(15) Predmet C-323/17.

(16) Tehničko izvješće Natura 2000 and Forests (Natura 2000 i šume, 2015.) (poglavlje 4.6.) sadržava primjere kako izbjeći proturječne ciljeve u upravljanju šumama i upravljanju mrežom Natura 2000: http://ec.europa.eu/environment/nature/natura2000/management/docs/Final%20Guide%20N2000%20%20Forests%20Part%20I-II-Annexes.pdf

(17) Vidjeti: Napomene s objašnjenjem u provedbenoj odluci komisije 2011/484/EU od 11. srpnja 2011. o formatu podataka o područjima za područja Natura 2000 (odluka o uspostavljanju formata Standardnog obrasca).

(18) Vidjeti: http://curia.europa.eu/juris/liste.jsf?language=hr&num=C-323/17

(19) Na primjer, njemačka baza podataka i informacijski sustav o testovima usklađenosti s direktivom FFH u Sjevernoj Rajni-Vestfaliji: http://ffh-vp.naturschutzinformationen.nrw.de/ffh-vp/de/start

(20) U Češkoj, primjerice, postoji informacijski sustav s bazom podataka o planovima i projektima za koje su provedene strateška procjena okoliša i procjena utjecaja na okoliš, uključujući one koje su predmet ocjene prihvatljivosti: https://portal.cenia.cz/eiasea/view/eia100cr; https://portal.cenia.cz/eiasea/view/SEA100koncepce

(21) U tu svrhu može biti koristan model izvora, puta i primanja.

(22) Vidjeti odjeljak 3.2.1. o utvrđivanju obuhvata.

(23) Europska komisija, Environmental Impact Assessment of Projects, Guidance on Scoping (Procjena utjecaja projekata na okoliš, smjernice o utvrđivanju područja primjene), 2017.

(24) Direktiva 2007/2/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 14. ožujka 2007. o uspostavljanju infrastrukture za prostorne informacije u Europskoj zajednici (INSPIRE) (SL L 108, 25.4.2007., str. 1.).

(25) http://natura2000.eea.europa.eu/

(26) Europska baza podataka o područjima mreže Natura 2000 objedinjuje podatke koje su države članice dostavile Europskoj komisiji. Europska baza podataka općenito se ažurira jednom godišnje kako bi se uzela u obzir ažuriranja sadržaja nacionalnih baza podataka država članica. Dostupna je na: https://www.eea.europa.eu/data-and-maps/data/natura-10.

(27) https://nature-art17.eionet.europa.eu/article17/

(28) Države članice imaju šest godina od uvrštavanja područja na popis EU-a da donesu ciljeve očuvanja za to određeno područje i odrede područje od značaja za Zajednicu kao posebno područje očuvanja. Za područja posebne zaštite moraju se postaviti ciljevi očuvanja za to određeno područje od datuma njihove klasifikacije.

(29) Sud EU-a to je stajalište potvrdio u predmetu C-127/02: „Odobravanje plana ili projekta podrazumijeva da se za taj plan ili projekt smatra da ne bi mogao negativno utjecati na cjelovitost predmetnog područja te stoga niti uzrokovati pogoršanje ili značajno uznemiravanje u smislu članka 6. stavka 2.” (točka 36.).

(30) Za pojašnjenje pojedinih pojmova vidjeti Interpretation Manual of European Union Habitats – EUR28 (Priručnik za tumačenje staništa Europske unije – EUR28 ) na http://ec.europa.eu/environment/nature/legislation/habitatsdirective/indexen.htm#interpretation

(31) Primjer internetskog alata za kartiranje osjetljivosti okoliša za potrebe procjena utjecaja na okoliš u Irskoj dostupan je na: http://airo.maynoothuniversity.ie/mapping-resources/airo-research-maps/environmental-research-projects/environmental-sensitivity

(32) Kapacitet održivosti u ekologiji označava maksimalno opterećenje okoliša. Fizička obilježja okoliša djeluju kao ograničavajući čimbenici (npr. hrana, voda, natjecanje između jedinki). https://www.biologyonline.com/dictionary/carrying-capacity

(33) Vidjeti presudu Suda EU-a u predmetu C-521/12.

(34) Konvencija o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša. Konvencija je zaključena u lipnju 1998. u Aarhusu, u Danskoj. Europska unija jedna je od potpisnica od 2005. na temelju Odluke 2005/370/EZ http://ec.europa.eu/environment/aarhus/legislation.htm

(35) Ciljeve plana ili projekta trebalo bi analizirati ne samo u odnosu na jednu specifičnu tehnologiju, nego i u odnosu na postizanje određenog cilja (npr. kad je riječ o hidroenergetskom planu ili projektu, cilj bi trebalo analizirati u smislu „proizvodnje x MW obnovljive energije” kako bi se mogle procijeniti i mogućnosti upotrebe drugih tehnologija (npr. energije vjetra, solarne ili geotermalne energije).

(36) https://ec.europa.eu/environment/nature/natura2000/management/opinionen.htm

(37) https://ec.europa.eu/environment/nature/natura2000/management/opinion_en.htm

(38) Mišljenje Komisije C(2013) 1871 final 5.4.2013. http://ec.europa.eu/environment/nature/natura2000/management/docs/Commission%20Opinion%20Main%20EN%20SEC-2013-1871.pdf

(39) Mišljenje Komisije C(2018) 466 final od 30.1.2018. https://ec.europa.eu/environment/nature/natura2000/management/docs/C2018466F1COMMISSIONOPINIONENV5P1961037.pdf

(40) Mišljenje Komisije o građevinskom projektu nove luke u Granadilli na Tenerifeu, 2006. https://ec.europa.eu/environment/nature/natura2000/management/docs/art6/granadillaen.pdf

(41) Relevantni su izvori znanstveni časopisi ili posebne internetske stranice (npr. http://www.restorationevidence.org/), kao i projekti obnove koji se financiraju u okviru programa LIFE (dostupno na: https://ec.europa.eu/easme/en/life).

(42) Područje mora biti dovoljno blizu kako vrsta ne bi morala trošiti dodatnu energiju za dolazak na novo područje jer bi to moglo smanjiti njezinu otpornost i povećati njezinu osjetljivost.

(43) Direktiva 2001/42/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 27. lipnja 2001. o procjeni učinaka određenih planova i programa na okoliš (SL L 197, 21.7.2001., str. 30.).

(44) C-177/11, točka 24., u kojoj se navodi i sljedeće: „Ispitivanje koje se provodi kako bi se utvrdilo je li posljednji uvjet ispunjen nužno je ograničeno na pitanje može li se na temelju objektivnih informacija isključiti da će taj plan ili projekt imati značajan utjecaj na predmetno područje”.

(45) Direktiva 2014/89/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. o uspostavi okvira za prostorno planiranje morskog područja (SL L 257, 28.8.2014., str. 135.).

(46) Dostupno na: https://ec.europa.eu/environment/nature/natura2000/management/guidance_en.htm.

(47) Direktiva 2011/92/EU o procjeni učinaka određenih javnih i privatnih projekata na okoliš, kako je izmijenjena Direktivom 2014/52/EU (SL L 26, 28.1.2012., str. 1.).

(48) Direktiva 2001/42/EZ o procjeni učinaka određenih planova i programa na okoliš (SL L 197, 21.7.2001., str. 30.).

(49) Direktiva 2000/60/EZ o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u području vodne politike (SL L 327, 22.12.2000., str. 1.).

(50) Obavijest Komisije 2016/C 273/01 dostupna je na poveznici: http://eurlex.europa.eu/legalcontent/EN/TXT/?uri=OJ:C:2016:273:TOC

(51) https://ec.europa.eu/environment/nature/conservation/index_en.htm

(52) Vidjeti dokument Komisije o najčešćim pitanjima o Okvirnoj direktivi o vodama i direktivama o prirodi: http://ec.europa.eu/environment/nature/natura2000/management/docs/FAQ-WFD%20final.pdf

(53) Za sudsku praksu o primjeni članka 4. stavka 7. vidjeti presude Suda EU-a u predmetima C-461/13 i C-346/14.

(54) Vidjeti posebno: Common Implementation Strategy for the Water Framework Directive and the Floods Directive. Guidance Document No. 36. Exemptions to the Environmental Objectives according to Article 4(7) (Zajednička provedbena strategija za Okvirnu direktivu o vodama i Direktivu o poplavama. Smjernice br. 36. Izuzeća od okolišnih ciljeva u skladu s člankom 4. stavkom 7.). Dostupno na: https://circabc.europa.eu/sd/a/e0352ec3-9f3b-4d91-bdbb-939185be3e89/CISGuidanceArticle47FINAL.PDF.

PRILOG

PRIMJERI PRAKSI, STUDIJE SLUČAJA, METODE I NACIONALNE SMJERNICE

Uvod

Svrha je ovog Priloga pružiti smjernice i iznijeti primjere postupaka i metoda za različite faze provedbe radnji iz članka 6. stavaka 3. i 4. Ti su elementi grupirani i izneseni prema glavnim odjeljcima i točkama obuhvaćenima dokumentom sa smjernicama.

SADRŽAJ

ANALITIČKI PREGLED I OCJENA PRIHVATLJIVOSTI: PRISTUPI, METODE, PRIMJERI IZ DRŽAVA ČLANICA

1.1.

Informacije i praktični alati za potporu analitičkom pregledu i ocjeni prihvatljivosti

1.2.

Smjernice za procjenu

1.3.

Ocjena prihvatljivosti nacionalnog programa za električnu energiju u Irskoj – procjena kumulativnih učinaka

IMPERATIVNI RAZLOZI PREVLADAVAJUĆEG JAVNOG INTERESA

2.1.

Primjeri različitih vrsta imperativnih razloga prevladavajućeg javnog interesa i njihovo obrazloženje

KOMPENZACIJSKE MJERE

3.1.

Primjeri kompenzacijskih mjera u skladu s člankom 6. stavkom 4.

3.2.

Vremenski aspekti kompenzacijskih mjera

VEZE IZMEĐU POSTUPAKA PROCJENE UTJECAJA NA OKOLIŠ: OCJENA PRIHVATLJIVOSTI, PROCJENA UTJECAJA NA OKOLIŠ, STRATEŠKA PROCJENA OKOLIŠA

102

4.1.

Usporedba postupaka u okviru ocjene prihvatljivosti, procjene utjecaja na okoliš i strateške procjene okoliša

102

STRATEŠKO PLANIRANJE – PROCJENA PLANOVA

105

5.1.

Primjer: Planiranje autocesta u Austriji

105

5.2.

Primjer: Strateško planiranje hidroenergetskog razvoja na Dunavu

105

5.3.

Primjer: Prostorni plan za vjetroelektrane na moru i priključci na mrežu u njemačkom isključivom gospodarskom pojasu na Sjevernome moru

107

1. ANALITIČKI PREGLED I OCJENA PRIHVATLJIVOSTI: PRISTUPI, METODE, PRIMJERI IZ DRŽAVA ČLANICA

1.1. Informacije I Praktični Alati Za Potporu Analitičkom Pregledu I Ocjeni Prihvatljivosti

Njemačka – Baza podataka i informacijski sustav Saveznog ureda za očuvanje prirode (BfN) za potrebe ocjene prihvatljivosti

Potrebne informacije o mogućim negativnim utjecajima za gotovo sve vrste projekata i planove navedene su u informacijskom sustavu FFH-VP-Info Saveznog ureda za očuvanje prirode. Osim toga, sustav FFH-VP-Info sadržava opsežnu bazu podataka o mogućim utjecajima i učincima na određene stanišne tipove i vrste koja se može upotrijebiti za analitički pregled i ocjenu prihvatljivosti. http://ffh-vp-info.de/FFHVP/Page.jsp.

I.	Ciljevi i funkcije sustava FFH-VP-Info

Glavni je cilj sustava FFH-VP-Info djelovati kao središnja platforma za pružanje informacija o čimbenicima utjecaja koje treba uzeti u obzir pri analitičkom pregledu (prva faza) i ocjeni prihvatljivosti (druga faza) planova ili projekata te pružiti informacije o mogućim posljedicama utjecaja na određena staništa i vrste u skladu s Direktivom o staništima i Direktivom o pticama.

Prvom se vrstom pristupa (vrste projekata, planovi, čimbenici utjecaja) nastoji pomoći predlagateljima i nositeljima projekata tako što će se dati kratak pregled svih čimbenika utjecaja koje treba uzeti u obzir.

Druga vrsta pristupa (staništa, vrste) omogućuje temeljito ispitivanje konkretnih posljedica čimbenika utjecaja na staništa ili vrste koji bi mogli biti važni za određeni projekt.

Dodatne informacije obuhvaćaju pojmovnik, citiranu literaturu, podatke o mobilnosti i životnom prostoru vrsta.

Općenito, cilj je sustava FFH-VP-Info dati uvid u najbolje znanstvene spoznaje te olakšati stručne procjene i njihove kontrole koje provode tijela za izdavanje dozvola. Potpunost i točnost procjena važne su kako bi se zajamčila pravna sigurnost, a omogućavanjem jednostavnog pristupa relevantnim informacijama utrošak vremena, rada i financijskih sredstava može se zadržati na razumnoj razini za obje strane.

=> http://ffh-vp-info.de/FFHVP/Page.jsp?name=ziel (uvod u sustav FFH-VP-Info)

II.	Alat za analitički pregled za vrste projekata i planove te njihove moguće učinke

Alat za analitički pregled pruža podatke o približno 140 vrsta projekata podijeljenih u 19 skupina. To uključuje procjenu moguće relevantnosti za 36 različitih čimbenika utjecaja. Relevantnost se označava brojevima:

0	=	uglavnom nije relevantno (moguće su iznimke)
1	=	potencijalno relevantno
2	=	uglavnom/u pravilu relevantno

Za svaku vrstu projekta dostupni su kontrolni popis i izvješće, zajedno s kratkim pojedinačnim objašnjenjima ocjena relevantnosti čimbenika utjecaja. Za svaki čimbenik utjecaja stranica s objašnjenjima sadržava poveznicu na kratku definiciju i detaljne opise mogućih učinaka određenog čimbenika (vidjeti u nastavku).

=> http://ffh-vp-info.de/FFHVP/Page.jsp?name=projekttypen (uvod u projekte)

=> http://ffh-vp-info.de/FFHVP/Projekt.jsp?start (baza podataka o projektima)

III.	Baza podataka i podatkovne tablice o staništima i vrstama iz Direktive o staništima i Direktive o pticama

Ovo je temeljni dio informacijskog sustava. Tu su navedene detaljne informacije o osjetljivosti i mogućim učincima čimbenika utjecaja na gotovo

—	sva njemačka staništa iz Priloga I. Direktivi o staništima => http://ffh-vp-info.de/FFHVP/Lrt.jsp

—	sve njemačke vrste iz Priloga II. Direktivi o staništima => http://ffh-vp-info.de/FFHVP/Art.jsp

—	sve njemačke vrste ptica iz Priloga I. i članka 4. stavka 2. Direktive o pticama => http://ffh-vp-info.de/FFHVP/Vog.jsp.

Nakon odabira područja relevantnost različitih čimbenika utjecaja za određeno stanište ili vrstu prikazuje se u tablici. Odabirom teme/učinka prikazuju se dodatne informacije koje se navode u pet kategorija:

1.	osjetljivost/mogući učinci (najbolje znanstvene spoznaje o osjetljivosti staništa i vrsta te o mogućim učincima za svih 36 čimbenika utjecaja);

2.	sposobnost regeneracije (informacije o prirodnoj samoregeneraciji);

3.	utvrđene metode za procjenu utjecaja (savjeti, upućivanja na parametre, kriterije ili metode za predviđanje utjecaja i učinaka te komentari o njima);

4.	granične vrijednosti značaja i informacije za analitički pregled (primjeri, orijentacijske vrijednosti, granične vrijednosti za relevantne učinke);

5.	granične vrijednosti značaja i savjeti za ocjenu prihvatljivosti (primjeri, orijentacijske vrijednosti, granične vrijednosti za značajan negativni utjecaj).

Pri daljnjem odabiru učinaka čimbenika utjecaja otvara se jedna ili više stranica na kojima se prikazuju odlomci znanstvenih nalaza, stručnih saznanja i procjena sadržanih u bazi podataka. Izvješća koja sadržavaju te podatke mogu se djelomično ili u cijelosti čitati ili ispisati.

Ocjene relevantnosti temelje se na znanstvenim izvorima koji su ocijenjeni i izdvojeni. Ako takvi izvori nisu dostupni, ocjene su prijedlozi koji služe za orijentaciju, usporedivi s ocjenama relevantnosti za vrste projekata.

Korišteni izvori označeni su na temelju znanstvene kvalitete i/ili specifičnosti.

=> http://ffh-vp-info.de/FFHVP/Page.jsp?name=lebensraumarten (uvod u staništa/vrste)

IV.	Definicija i opis 36 čimbenika utjecaja

Riječ je o bazi znanja o 36 čimbenika utjecaja podijeljenih u devet skupina s posebnim definicijama i detaljnim opisima mogućih učinaka na staništa i vrste. Ti su čimbenici utjecaja zajednička poveznica između projekata i staništa/vrsta. Mogu se čitati ili ispisivati kao izvješća.

=> http://ffh-vp-info.de/FFHVP/Page.jsp?name=wirkfaktoren (uvod u čimbenike utjecaja)

=> http://ffh-vp-info.de/FFHVP/Wirkfaktor.jsp (baza podataka o čimbenicima utjecaja)

V.	Dodatne informacije

Dodatne informacije zasad uključuju bibliografiju literature citirane u sustavu, pojmovnik i poveznice na kojima se nalazi npr. mrežni sustav za kartiranje njemačkih područja mreže Natura 2000. Sustav bi u budućnosti mogao služiti kao platforma za iznošenje dodatnih informacija o procjeni utjecaja i učinaka u mjeri u kojoj je to primjereno na saveznoj razini.

Irska – AA GeoTool – Informacije za analitički pregled i ocjenu prihvatljivosti

Aplikacija AA GeoTool olakšava postupak prikupljanja podataka tijekom analitičkog pregleda (prva faza) i ocjene prihvatljivosti (druga faza). Zajednički su je razvile Agencija za zaštitu okoliša (EPA) i Služba za nacionalne parkove i divlje vrste (NPWS). U aplikaciji se upotrebljavaju podaci izravno iz mrežne usluge koju pruža NPWS. Podaci se redovito ažuriraju, a ocjene se temelje na najnovijim dostupnim informacijama.

AA GeoTool omogućuje korisniku da odabere točku na karti, a zatim traži posebna područja očuvanja i područja posebne zaštite unutar određene udaljenosti, uzvodno ili nizvodno od te točke. Udaljenost koju korisnik odabere ovisi o razini mogućeg utjecaja plana ili projekta na okoliš.

Informacije prikupljene za svako područje mreže Natura 2000 koje se nalazi unutar odabranog raspona udaljenosti obuhvaćaju sljedeće:

1.	vrstu područja, na primjer posebno područje očuvanja ili područje posebne zaštite;

2.	jedinstvenu oznaku područja;

3.	naziv područja;

4.	udaljenost područja od početne točke koju je korisnik odabrao;

5.	smjer pretraživanja koji je korisnik odabrao;

6.	popis kvalificiranih interesa za svako područje;

7.	URL poveznicu na ciljeve očuvanja za svako područje.

Poveznica na aplikaciju AA GeoTool: https://gis.epa.ie/EPAMaps/AAGeoTool

Dodatne informacije o određenim područjima mreže Natura 2000 dostupne su na internetskim stranicama NPWS-a: http://www.epa.ie/terminalfour/AppropAssess/index.jsp i na stranici https://gis.epa.ie/EPAMaps/default.

Nizozemska – Alati i smjernice za ocjenu prihvatljivosti

U Nizozemskoj je dostupan tzv. planer rute u okviru kojeg se za potrebe izdavanja okolišne dozvole uzima u obzir zaštićena priroda (1), što pomaže da se poduzmu svi potrebni koraci u tom postupku. Planer rute namijenjen je podnositeljima zahtjeva za okolišnu dozvolu u slučajevima kad je potrebna provjera aspekata koji se odnose na zaštitu prirode. Namijenjen je i nadležnom tijelu koje sudjeluje u obradi zahtjeva za izdavanje okolišne dozvole, odnosno općinskim i provincijskim tijelima. U planeru rute opisani su koraci postupka koji su nužni ako je za dobivanje okolišne dozvole potrebna procjena koja se tiče zaštićenih vrsta ili zaštićenih područja mreže Natura 2000. Planer rute pomaže podnositeljima zahtjeva i stručnjacima da dobiju odgovore na pitanja kao što su „kako mogu znati je li potrebna procjena aspekata koji se odnose na zaštitu prirode”, „u kojoj bi fazi trebali biti dostupni ekološki podaci” i „koliko dugo traje postupak”.

Postoji i alat za predviđanje mogućih utjecaja na vrste i stanišne tipove na područjima mreže Natura 2000 (ali ne i na cjelovitost područja kao takvog). Pokazatelj utjecaja „Natura 2000 – ekološki preduvjeti i čimbenici koji narušavaju stanje” alat je namijenjen nositeljima projekata, izdavateljima dozvola i oblikovateljima planova koji sudjeluju u aktivnostima na područjima mreže Natura 2000 ili blizu njih. Pokazatelj učinaka je instrument za ispitivanje mogućih štetnih učinaka aktivnosti ili planova. Pokazatelj učinaka pruža informacije o osjetljivosti vrsta i stanišnih tipova za najčešće čimbenike uznemiravanja. Te su informacije općenite: da bi se utvrdilo je li neka aktivnost štetna u praksi, potrebno je provesti daljnja istraživanja.

Na internetskoj se stranici nalaze i smjernice o značaju (2) koje su izrađene 2010. i koje sadržavaju savjete za procjenu značaja utjecaja na područja mreže Natura 2000. Polazišna je točka pretpostavka da bi moglo doći do značajnih posljedica ako zbog određenog zahvata površina staništa, broj vrsta ili kvaliteta staništa budu manje nego što su navedene u ciljevima očuvanja. Međutim, zbog posebnih značajki aktivnosti ili posebnih okolnosti područja moguće je da neće biti značajnih posljedica unatoč tom smanjenju. Detaljna analiza na razini područja stoga može dovesti do drukčijeg zaključka, što je opisano u smjernicama.

Nadalje, postoje posebne smjernice za projekte koji mogu utjecati na koncentracije dušikovih spojeva. U Nizozemskoj je za taloženje dušikovih spojeva izrađen složen sustav u okviru kojeg se uzimaju u obzir kumulativni učinci (samo) dušika iz različitih izvora.

Kad je riječ o nacionalnim projektima, u „banci podataka o dozvolama” nalaze se sve relevantne informacije, odluka, a od 1. siječnja 2017. i potpune ocjene prihvatljivosti za dozvole povezane s provedbom Zakona o očuvanju prirode.

1.2. Smjernice za procjenu

Austrija – Smjernice za procjenu prometne infrastrukture

Austrijsko udruženje za istraživanje cesta, željeznica i prometa (www.fsv.at) izradilo je smjernice, tzv. „RVS” (3). Austrijsko Ministarstvo prometa, inovacija i tehnologije odlučilo je da su te smjernice obvezujuće za ASFINAG (nacionalno javno poduzeće za cestovni promet) te dio „pravila igre” i za ostale projekte. U njima se, među ostalim, opisuje kakvi moraju biti postupci planiranja i koje se metode trebaju primjenjivati kako bi se u dovoljnoj mjeri uzeli u obzir različiti zahtjevi u pogledu okoliša. Smjernice sadržavaju, na primjer, preporuke odnosno dogovore o graničnim vrijednostima, opis metoda prikupljanja i definicije tehničkih pojmova. Za potrebe zaštite prirode, posebno za mrežu Natura 2000 i zahtjeve EU-a za zaštitu vrsta, 2015. izrađen je i objavljen posebni RVS („Procjene očuvanja vrsta u infrastrukturnim projektima”, RVS 04.03.13). Teme kao što je definiranje značajne smetnje za stanovništvo ili definiranje područja mreže Natura 2000 obrađene su tako da ih korisnici, odnosno uredi za planiranje projekata i tijela za evaluaciju infrastrukture, lako mogu razumjeti.

Belgija – Smjernice za procjenu zakiseljavanja i eutrofikacije uzrokovanih taloženjem onečišćenja iz zraka

Postoje smjernice koje se odnose na utjecaje kao što su „zakiseljavanje uzrokovano taloženjem onečišćenja iz zraka” i „eutrofikacija uzrokovana taloženjem onečišćenja iz zraka”. Te su metodologije povezane s aktivnostima kao što su intenzivna poljoprivreda, industrijski postupci grijanja i proizvodnje energije te mobilnost (taloženje NOx i NH3). Za procjenu mogućih utjecaja promiče se pristup u dva koraka. Za prvi analitički pregled dostupan je interaktivni internetski alat s pomoću kojeg se brzim pregledom utvrđuje može li doći do mogućeg utjecaja. Ako se na temelju takvog brzog pregleda taloženja dobije zeleno svjetlo, ne očekuju se mogući štetni utjecaji. Ako alat ukazuje na crveno svjetlo, to znači da bi moglo doći do štetnog utjecaja koji je potrebno detaljnije istražiti postupkom ocjene prihvatljivosti (https://www.milieuinfo.be/voortoets/).

Njemačka – Određivanje graničnih vrijednosti za utvrđivanje značajnog negativnog utjecaja

U Njemačkoj je, kao i drugdje, zbog visoke razine subjektivnosti bilo teško procijeniti značaj učinaka na ciljna obilježja mreže Natura 2000, što je temelj za ocjenu prihvatljivosti. Zbog toga nadležna tijela često nisu imala pouzdane znanstvene temelje potrebne da bi se potkrijepila odluka o tome treba li odobriti neki plan ili projekt.

Kako bi riješio taj problem i osigurao ujednačeniji i dosljedniji pristup pri ocjenjivanju značaja utjecaja u praksi, njemački Savezni ured za zaštitu prirode (BfN) ugovorio je istraživački projekt izrade znanstveno provjerenih pravila i konvencija za ocjenjivanje značaja utjecaja na sve stanišne tipove i vrste navedene u Direktivi o pticama i Direktivi o staništima koje se pojavljuju u Njemačkoj. Rezultat je dokument sa smjernicama objavljen 2007. (Lambrecht i Trautner 2007).

A: Kontekst i status standarda

Na temelju presude Suda Europske unije u predmetu Waddenzee najviši nacionalni upravni sud u Njemačkoj (BVerwG) zaključio je da bi se gubitak staništa koje je obuhvaćeno ciljevima očuvanja na području mreže Natura 2000 u pravilu trebao smatrati značajnim negativnim učinkom na cjelovitost predmetnog područja. Nadalje, presuda Suda Europske unije u predmetu Galway od 11. travnja 2013. (C-258/11) jasno pokazuje da je potrebna stroga zaštita staništa na područjima mreže Natura 2000 te da se u određenim uvjetima čak i mali gubici mogu smatrati značajnima.

Da bi se moglo pravilno postupiti i u slučaju relativno malih gubitaka, u standardima Lambrechta i Trautnera (2007) navode se orijentacijske razine značaja. Ti su standardi izrađeni u okviru projekata znanstvenog istraživanja i razvoja, a zatim se o njima raspravljalo i ocijenjeni su u okviru opsežnog postupka u kojemu su sudjelovali stručnjaci i koji je trajao šest godina. Sada su široko prihvaćeni i usuglašeni, preporučuju se u smjernicama, upravni ih sudovi službeno i redovito uzimaju u obzir te se uvelike upotrebljavaju u svim vrstama ocjena prihvatljivosti.

B: Koncept standarda

Polazna je pretpostavka standarda da trajni gubitak stanišnih tipova i staništa za vrste koji su obuhvaćeni ciljevima očuvanja na području mreže Natura 2000 u pravilu treba smatrati značajnim štetnim utjecajem na cjelovitost područja. Međutim, u određenim bi se uvjetima određena razina gubitka mogla smatrati beznačajnom za neke stanišne tipove i vrste.

Smjernice sadržavaju znanstveno usuglašene kriterije i granične vrijednosti za utvrđivanje značaja koji se temelje na kvalitativnim i funkcijskim aspektima te kvantitativnim kriterijima. Da bi se utjecaj smatrao beznačajnim, trebaju biti ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

A.	nema utjecaja na važnu ili posebnu funkciju ili varijantu staništa. Specifična obilježja staništa moraju ostati nepromijenjena;

B.	nisu premašene orijentacijske vrijednosti u pogledu „kvantitativno-apsolutnog gubitka područja” (definirane za svaki stanišni tip i za staništa vrsta);

C.	za „relativni gubitak područja” nije premašena vrijednost od 1 % ukupne površine staništa na određenom području;

D.	kumulativni učinci s drugim projektima ne premašuju prethodno navedene vrijednosti (B i C);

E.	kumulativni učinci s drugim čimbenicima utjecaja ne premašuju prethodno navedene vrijednosti.

C: Određivanje graničnih vrijednosti za gubitak staništa

Orijentacijske vrijednosti za beznačajne gubitke utvrđene su pristupom koji se temelji na pojedinom području i pojedinoj vrsti s pomoću skupa kriterija. Granične vrijednosti definirane su uzimajući u obzir osjetljivost staništa, koja je procijenjena na temelju triju glavnih i četiriju sporednih kriterija:

Glavni kriteriji za stanišne tipove:

—	najmanja ekološki održiva površina staništa,

—	prosječna površina staništa na područjima mreže Natura 2000,

—	ukupna površina staništa u mreži Natura 2000.

Sporedni kriteriji:

—	rijetkost/učestalost stanišnog tipa,

—	status prioritetnog staništa,

—	ugroženost staništa,

—	sposobnost regeneracije.

Na temelju evaluacije nacionalnog stoka staništa u mreži Natura 2000 utvrđeno je pet razreda osjetljivosti za kopnena staništa i dva razreda morskih staništa (vidjeti tablicu 1.).

Zatim je uspostavljena matrica kojom su razredi osjetljivosti povezani s trima razinama relativnog gubitka područja (I., II. i III. razina), koje odgovaraju relativnom gubitku od 1 %, 0,5 % i 0,1 %. Granične vrijednosti prihvatljivog apsolutnog gubitka područja za svaki razred staništa procijenjene su za svaki razred staništa i svaku razinu relativnog gubitka (vidjeti tablicu 1.).

Tablica 1.

Orijentacijske vrijednosti (OV) apsolutne i relativne granične vrijednosti prihvatljivih beznačajnih gubitaka zaštićenih staništa iz Priloga 1. Direktivi o staništima

U slučaju relativnog gubitka:	Razina	Razredi orijentacijskih vrijednosti (granične vrijednosti prihvatljivog kvantitativno-apsolutnog gubitka staništa)
		1	2	3	4	5	6	6b
		1	2	3	4	5	Posebni pomorski razred
< 1 %	I. osnovni OV	0 m2	25 m2	50 m2	100 m2	250 m2	500 m2	0,5 ha
< 0,5 %	II. srednji OV	0 m2	125 m2	250 m2	500 m2	1 250 m2	2 500 m2	2,5 ha
< 0,1 %	III. gornji OV	0 m2	250 m2	500 m2	1 000 m2	2 500 m2	5 000 m2	5 ha

U praksi, navedeno znači da za 21 stanišni tip od njih 91 koji se pojavljuju u Njemačkoj gubitak nije prihvatljiv, a za preostala staništa određeni se gubitak može smatrati beznačajnim ako nisu premašene orijentacijske vrijednosti za svako stanište.

Usporedba apsolutnog gubitka područja s relativnim gubitkom upućuje na to da će na većoj površini staništa biti moguć veći apsolutni gubitak pod uvjetom da čini manji udio zahvaćene površine. Pri utvrđivanju graničnih vrijednosti u obzir je uzeta najmanja održiva površina staništa. Orijentacijske vrijednosti za gubitak staništa definirane za određene stanišne tipove iz Priloga I. u Njemačkoj navedene su u tablici 2. u nastavku.

Tablica 2.

Orijentacijske vrijednosti za gubitak staništa definirane za određene stanišne tipove iz Priloga I. u Njemačkoj

Oznaka	Stanišni tip	Orijentacijska vrijednost za gubitak staništa (u m2)
		razred	I. razina	II. razina	III. razina
		razred	Ako je gubitak ≤ 1 %	Ako je gubitak ≤ 0,5 %	Ako je gubitak ≤ 0,1 %
9110	Bukova šuma Luzulo-Faegetum	5	250	1 250	2 500
9130	Bukova šuma Asperulo-Fagetum	5	250	1 250	2 500
9170	Hrastovo-grabova šuma	4	100	500	1 000
91E0*	Aluvijalna šuma	4	100	500	1 000
6510	Nizinske livade košanice	4	100	500	1 000
4030	Europske suhe vrištine	3	50	250	500
6430	Hidrofilne rubne zajednice visokih zeleni	3	50	250	500
6120*	Suhi pješčani vapnenački travnjaci	2	25	125	250
7110*	Aktivni nadignuti cretovi	1	0	0	0
7220*	Sedrotvorni izvori	1	0	0	0

C: Granične vrijednosti za gubitke staništa životinjskih vrsta

Utvrđivanje prihvatljivih gubitaka staništa zaštićenih vrsta uglavnom se temeljilo na tipičnoj veličini staništa vrste i na pregledu literature, uzimajući u obzir životne prostore, veličine teritorija i mobilnost jedinki te areale populacija. Vrste su razvrstane u osam razreda prosječnih životnih prostora koji su definirani (prema Binku 1992) kao: < 1 ha, 4 ha, 16 ha, 64 ha, 260 ha, 10 km2, 40 km2, 160 km2.

Orijentacijske vrijednosti za razine značaja zatim su određene kao 1/100 ili 1/1 000 vrijednosti razreda ovisno o tome je li određeni razred odabran za jedinke ili populacije. Za orijentacijske vrijednosti potrebno je uzeti u obzir i kombinaciju relativne i apsolutne razine gubitaka.

Osim toga, u obzir je potrebno uzeti upotrebu specifičnih staništa za određene vrste kako bi se utvrdilo za koje se dijelove staništa mogu upotrijebiti orijentacijske vrijednosti. Za iznimno ugrožene vrste orijentacijske se vrijednosti ne određuju, odnosno smatra se da je granična vrijednost za značajan utjecaj svaka vrijednost veća od nule.

Kad je riječ o 53 vrste iz Priloga II., ne postoje granične vrijednosti za njih 16, kao ni za 20 od 98 vrsta iz Direktive o pticama. Drugim riječima, za njih vjerojatno neće biti prihvatljiv nikakav gubitak. Svi navedeni zaključci/brojke/granične vrijednosti služe samo kao smjernice. To znači da je za svaku ocjenu prihvatljivosti i dalje potrebno razmotriti svaki slučaj zasebno.

D: Prednosti standarda

Dokument sa smjernicama od svoje je objave uspješno ispitan na njemačkim sudovima i sada se primjenjuje u cijeloj državi. Na temelju više od deset godina iskustva može se utvrditi više prednosti tog pristupa:

—	veća transparentnost i objektivnost, jasan okvir za procjenu značajnih negativnih utjecaja na cjelovitost,

—	jasna pravila ocjene prihvatljivosti za sve (predlagatelja, konzultantska društva, nadležno tijelo, tijelo za očuvanje prirode, suce/sudove i javnost),

—	kvaliteta ocjena zajamčena standardima,

—	potencijalna korist i za druge utjecaje (u pogledu postupnih gubitaka),

—	veća pravna sigurnost i sigurnost planiranja.

Za više informacija o razvoju ili upotrebi u praksi i sudskoj praksi vidjeti sljedeće:

Lambrecht H. i Trautner J. (2007), Fachinformationssystem und Fachkonventionen zur Bestimmung der Erheblichkeit im Rahmen der FFH-VP — Endbericht zum Teil Fachkonventionen, Schlussstand Juni 2007. (Sustav stručnih informacija i stručna pravila za procjenu značaja u okviru ocjene prihvatljivosti – Završno izvješće, dio Stručna pravila, završna verzija iz lipnja 2007. Na njemačkom jeziku.) https://www.bfn.de/themen/planung/eingriffe/ffh-vertraeglichkeitspruefung.html

Bernotat, D. (2013), Appropriate Assessment: Standards of significance for more planning certainty (Ocjena prihvatljivosti: standardi značaja za veću sigurnost planiranja). Prezentacija o seminaru inicijative JASPERS o zaštiti prirode, Bruxelles, 10.4.2013. http://www.jaspersnetwork.org/download/attachments/13205585/Appropriate%20assessment%20standards%20-%20Germany.pdf?version=1&modificationDate=1400316957000&api=v2.

Njemačka – Kriteriji za procjenu smrtnosti divljih životinja u okviru projekata i djelovanja

U Njemačkoj je u razdoblju od 2008. do 2016. izrađen sustav klasifikacije važnosti smrtnosti uzrokovane antropogenim djelovanjima na razini vrsta. Tim se sustavom uzimaju u obzir parametri povezani s populacijskom biologijom i stanjem očuvanosti prirode.

Najprije je izrađen indeks biološke osjetljivosti populacije (PSI) na temelju parametara kao što su stopa smrtnosti, dugovječnost, dob prvog razmnožavanja, brzina razmnožavanja, veličina nacionalne populacije i trend populacije. Za većinu parametara izmjerene vrijednosti pretvorene su u sustav bodovanja koji odražava osjetljivost na smrtnost uzrokovanu antropogenim djelovanjima, pri čemu početna vrijednost označava visoku osjetljivost (1 bod), a završna vrijednost nisku osjetljivost (9 bodova).

Izrađen je i indeks vrijednosti očuvanja (NWI). U okviru tog indeksa u obzir se uzimaju parametri kao što su „status na nacionalnom crvenom popisu”, „brojnost u Njemačkoj”, „stanje populacije” (prema sustavu Natura 2000) i „nacionalna odgovornost za vrstu”.

Da bi se lakše provele procjene za pojedine vrste, ta dva indeksa (PSI i NWI) objedinjena su u matricu na temelju koje je dobiven indeks osjetljivosti na smrtnost (MGI). Tim se indeksom olakšava procjena utjecaja gubitka jedinke u odnosu na cijelu populaciju. On omogućuje da se utvrdi za koje se vrste (ovisno o tome koliko su rijetke, ugrožene i osjetljive) gubitak samo nekoliko jedinki mora smatrati značajnim u kontekstu procjena. MGI omogućuje i prepoznavanje raširenih vrsta za koje nije potrebno detaljnije razmatranje rizika od smrtnosti povezanog s projektom, barem kad je riječ o samo nekoliko jedinki.

Osim navedenih indeksa tijela su sastavila i upute o načinu primjene MGI-ja u okviru planiranja i procjene utjecaja. U postupcima planiranja i dobivanja dozvola rizik od sudara ili smrtnosti treba se razmatrati na razini pojedinog projekta. Na primjer, rizik od smrtnosti ptica koji uzrokuju vjetroturbine, električni vodovi (sudar i stradanje od električnog udara) i prometni pravci (ceste i željeznice) ne razlikuje se samo među vrstama, nego može ovisiti i o vrsti projekta. Isto vrijedi i za šišmiše.

Stoga je u drugom koraku rizik od smrtnosti povezan s određenim vrstama projekata za svaku vrstu podijeljen u četiri razreda (sudar s električnim vodovima, stradanje od električnog udara na srednjenaponskim stupovima, sudar s automobilima i sudar s vjetroturbinama) za ptice i u dva razreda (sudar s automobilima i sudar s vjetroturbinama) za šišmiše. Ta se evaluacija temelji na opsežnom pregledu literature o broju stradalih životinja prema vrsti projekta u Njemačkoj i Europi te na znanju o biologiji i ponašanju vrsta (npr. mobilnost, veličina teritorija, visina leta, ponašanje u letu, manevarska sposobnost, brzina kretanja, veličina tijela, raspon krila ili vid), na objavljenim procjenama stručnjaka (uključujući objavljene nacionalne i međunarodne smjernice) i na vlastitim procjenama. Pri tumačenju statističkih podataka o stradalim jedinkama iz različitih projekata u obzir je uzeta i brojnost tih vrsta.

Zatim je rizik od smrtnosti povezan s određenim vrstama projekata kombiniran s općom osjetljivošću na smrtnost (MGI) u obliku indeksa osjetljivosti na smrtnost povezanog s određenim vrstama projekata (vMGI).

Radi bolje ilustracije, „velik rizik od sudara” s električnim vodovima, vjetroturbinama ili na cestama ne podrazumijeva automatski „značajno povećan rizik od smrtnosti” (u smislu zakona o očuvanju) u slučaju vrsta čija prirodna smrtnost iznosi 50–60 %. Drastičniji su primjer kukci (npr. mnogi leptiri i nejednakokrilci), za koje se bilježi visok rizik od sudara na cestama, ali od kojih 100 % jedinki ionako prirodno ugine svake godine. Te su životinje prilagođene visokim gubicima koji su svojstveni njihovoj autekologiji (visoka prirodna smrtnost, kratak životni vijek, visoka stopa razmnožavanja, velika populacija). Stoga su za kratkoživuće vrste određeni rizici od smrtnosti uzrokovani antropogenim djelovanjima, točnije infrastrukturom, mnogo manje značajni nego za dugoživuće vrste s niskom prirodnom smrtnošću i niskom stopom razmnožavanja (k-stratezi). Primjenom metode MGI ti se autekološki aspekti i razlike uzimaju u obzir pri evaluaciji rizika od smrtnosti specifičnih za pojedini projekt.

Konačno, svaki pojedinačni slučaj mora se procijeniti s obzirom na mogući sukob između projekta i broja jedinki zahvaćene vrste. U tu se svrhu primjenjuje „rizik specifičan za skupinu” (KSR). Evaluacija tog rizika temelji se na informacijama za određeno područje i parametrima projekta.

Ukratko, indeks osjetljivosti na smrtnost (MGI) ne može u svakom pojedinom slučaju zamijeniti procjenu smrtnosti. Umjesto toga, diferencirane klasifikacije pomažu u postizanju objektivne procjene rizika od smrtnosti, primjerice u kontekstu Uredbe o ublažavanju utjecaja (u skladu s njemačkim saveznim zakonom o očuvanju prirode) ili odredbi čl. 6. (ocjena prihvatljivosti) i čl. 12. (zaštita vrsta) Direktive o staništima ili odredbi Direktive o odgovornosti za okoliš. Cilj je te metode osigurati standardizirani način procjene utjecaja smrtnosti vrsta i na taj način povećati objektivnost i transparentnost procjena utjecaja.

Bernotat, D. i Dierschke, V. (2016), Übergeordnete Kriterien zur Bewertung der Mortalität wildlebender Tiere im Rahmen von Projekten und Eingriffen. v. 3 – stanje 20.9.2016. – Leipzig (Bundesamt für Naturschutz), 460 S. https://www.bfn.de/themen/planung/eingriffe/besonderer-artenschutz/toetungsverbot.html

Italija – Nacionalne smjernice za procjene u skladu s člankom 6. stavcima 3. i 4. Direktive o staništima

Italija je nedavno objavila nacionalne smjernice u kojima se opisuju postupci analitičkog pregleda, ocjene prihvatljivosti i provedbe odstupanja u skladu s člankom 6. stavcima 3. i 4. Direktive o staništima.

Dokument je pripremila radna skupina koju su činili predstavnici nacionalnih i regionalnih tijela i javnih uprava nadležnih za procjene utjecaja. U njemu se uzimaju u obzir prijedlozi primljeni tijekom provjere prikladnosti i ažuriranja smjernica o članku 6. koje je provela Komisija.

Cilj je smjernica uskladiti primjenu članka 6. stavaka 3. i 4. na nacionalnoj razini. Njima se promiče uključivanje planova, programa, projekata, intervencija i aktivnosti (P/P/P/I/A), a ne samo planova i projekata, u postupak. Na raspolaganje je stavljen „obrazac za analitički pregled” kako bi se osigurali ujednačen pristup u toj fazi i upotreba standardnih kriterija za evaluaciju na nacionalnoj razini. Pripremljen je i „obrazac za nositelje projekta” koji služi za podnošenje relevantnih informacija o planovima, programima, projektima, intervencijama i aktivnostima. Kad je riječ o ocjeni prihvatljivosti, smjernice sadržavaju detaljne specifikacije o sadržaju i informacijama koje treba uzeti u obzir, posebne odredbe i elemente za ispitivanje te za kvalitativnu i kvantitativnu analizu značaja učinaka na područjima mreže Natura 2000.

Kad je riječ o odstupanju u skladu s člankom 6. stavkom 4., u posebnom poglavlju smjernica obrađuje se evaluacija drugih pogodnih mogućnosti. U smjernicama se naglašava da je ta evaluacija formalno i u svim slučajevima preduvjet za omogućavanje postupka izuzeća predviđenog člankom 6. stavkom 4. iako se smatra da bi se u okviru ocjene prihvatljivosti trebalo omogućiti i usmjeravanje prijedloga na rješenja s manjim utjecajem na okoliš.

U smjernicama se opisuju i kriteriji za provjeru imperativnih razloga prevladavajućeg javnog interesa, metode za utvrđivanje i provedbu odgovarajućih kompenzacijskih mjera te pojašnjenja o njihovoj provjeri i postupku obavješćivanja Europske komisije ispunjavanjem odgovarajućeg obrasca. Kad je riječ o kompenzacijskim mjerama, predlažu se sljedeći minimalni omjeri kompenzacije: omjer 2: 1 za prioritetna staništa i/ili vrste od interesa Zajednice (vrijedi i za staništa prioritetnih vrsta), omjer 1,5: 1 za staništa i/ili vrste od interesa Zajednice (vrijedi i za staništa vrsta), omjer 1: 1 za dodatna staništa, vrste ili staništa vrsta.

https://www.gazzettaufficiale.it/eli/gu/2019/12/28/303/sg/pdf

PROCJENA ZNAČAJA UČINAKA NA PODRUČJU MREŽE NATURA 2000

(DIO OBRASCA ZA ANALITIČKI PREGLED UKLJUČEN U NACIONALNE SMJERNICE U ITALIJI)

1.	STANIŠTA OD INTERESA ZAJEDNICE

Staništa od interesa Zajednice (Prilog I. Direktivi o staništima) na koja se odnosi prijedlog:

—

...

—

...

Mogući gubitak staništa od interesa Zajednice:

—	oznaka staništa: ...

—	ponoviti za svako uključeno stanište

☐

trajno

☐	privremeno

Moguća fragmentacija staništa od interesa Zajednice:

—	oznaka staništa: ...

—	ponoviti za svako uključeno stanište

☐

trajno

☐	privremeno

2.	VRSTE I STANIŠTE VRSTA OD INTERESA ZAJEDNICE

Vrste od interesa Zajednice (Prilog II. Direktivi o staništima i čl. 4. Direktive o pticama) na koje se odnosi prijedlog:

—

...

—

...

Moguće uznemiravanje vrsta od interesa Zajednice:

—	vrsta: ...

—	ponoviti za svaku uključenu vrstu

☐

trajno

☐	privremeno

Mogući izravni/neizravni gubitak vrste od interesa Zajednice (ponoviti za svaku uključenu vrstu):

—	vrsta: ...

—	broj jedinki, parova,...iz standardnog obrasca za podatke

☐

procjena gubitka (br. jedinki, parova...)

Mogući gubitak/fragmentacija staništa vrsta:

—	vrsta: ...

—	tip staništa vrste:

. ...

(ponoviti za svako uključeno stanište vrste)

☐

trajno

☐	privremeno

3.	PROCJENA KUMULATIVNIH UČINAKA

Mogu li ostali P/P/I/A zajedno s predmetnim prijedlogom uzrokovati značajne kumulativne i/ili sinergijske učinke na predmetnom području mreže Natura 2000?

☐ da ☐ ne

Ako je odgovor „da”, navedite koji su to drugi P/P/I/A i opišite na koji će način značajno utjecati na područje zajedno s prijedlogom koji se razmatra:

...

4.	EVALUACIJA NEIZRAVNIH UTJECAJA

Može li prijedlog neizravno utjecati na područje mreže Natura 2000?

☐ da ☐ ne

Ako je odgovor „da”, navedite koji su to neizravni utjecaji:

...

5.	SAŽETAK PROCJENE

Mogu li planovi, programi, projekti, intervencije i aktivnosti izravno, neizravno i/ili kumulativno utjecati, makar i potencijalno, na staništa od interesa Zajednice?

☐ da ☐ ne

Ako je odgovor „da”, navedite zašto:

...

Mogu li planovi, programi, projekti, intervencije i aktivnosti izravno, neizravno i/ili kumulativno utjecati, makar i potencijalno, na vrste od interesa Zajednice?

☐ da ☐ ne

Ako je odgovor „da”, navedite zašto:

...

Mogu li planovi, programi, projekti, intervencije i aktivnosti izravno, neizravno i/ili kumulativno, makar i potencijalno, utjecati na cjelovitost područja mreže Natura 2000?

☐ da ☐ ne

Ako je odgovor „da”, navedite zašto:

...

6.	ZAKLJUČAK ANALITIČKOG PREGLEDA

Zaključci i razlozi (obrazloženo mišljenje):

...

7.	REZULTAT ANALITIČKOG PREGLEDA:

☐

pozitivan: nema potrebe za ocjenom prihvatljivosti

☐

negativan: potrebna je ocjena prihvatljivosti

Izvor: Smjernice za evaluaciju učinaka na područja mreže Natura 2000 (Italija). Linee guida nazionali per la valutazione di incidenza (VInCA). Direttiva 92/43/CEE "Habitat" art. 6, paragrafi 3 e 4. Gazzetta Ufficiale della Repubblica Italiana, 2019.

1.3. Ocjena prihvatljivosti nacionalnog programa za električnu energiju u Irskoj – procjena kumulativnih učinaka

Program provedbe strategije Grid25 plan je za razvoj elektroenergetske mreže u Irskoj do 2025. Njegov je cilj osigurati dugoročno održivu i pouzdanu opskrbu iz obnovljivih i konvencionalnih izvora za gradove, sela, domove i druga ključna tržišta kojima je potrebna električna energija.

Glavne odredbe programa provedbe do 2025. uključuju sljedeće:

—	modernizaciju 2 530 km postojeće mreže, i

—	izgradnju 828 km nove infrastrukture.

Budući da je riječ o strategiji na visokoj razini, u programu provedbe strategije Grid25 ukazuje se na vrste infrastrukturnih zahtjeva koji će se vjerojatno pojaviti u budućnosti s obzirom na vladinu politiku o obnovljivoj energiji i predviđeni rast potražnje, ali njime se ne propisuje točna lokacija infrastrukture kao što su elektrane ili transformatori ili trase dalekovoda. Umjesto toga pruža okvirni pregled općeg pristupa predloženog za budući razvoj mreže.

Program je predmet ocjene prihvatljivosti u skladu s člankom 6. stavkom 3. Direktive o staništima. Budući da se program provedbe odnosi na cijelu Republiku Irsku i može imati sinergijske učinke izvan granica Irske, proveden je analitički pregled svih područja mreže Natura 2000 u Republici Irskoj i Sjevernoj Irskoj.

Provedeno je prethodno ispitivanje vrsta učinaka koji bi mogli nastati primjenom programa provedbe. Vrsta utjecaja ovisi o vrsti izgrađene infrastrukture, uključujući:

—	infrastrukturu na lokaciji, npr. elektrane, transformatore itd.,

—	linearnu infrastrukturu, npr. nadzemne vodove, podzemne kabele.

Utjecaji koji bi mogli nastati realizacijom programa provedbe razvrstani su u nekoliko kategorija:

—	gubitak/smanjenje područja staništa,

—	uznemiravanje ključnih vrsta,

—	fragmentacija stanišnog tipa ili staništa vrste,

—	smanjenje gustoće vrste,

—	promjene ključnih pokazatelja vrijednosti očuvanja kao što su smanjenje kvalitete i količine vode.

Zbog prirode programa provedbe utjecaji su opisani općenito, ali su konkretno utvrđeni za sva područja u kojima je proveden analitički pregled. Postupkom analitičkog pregleda utvrđeno je približno 340 posebnih područja očuvanja i 97 područja posebne zaštite na koje bi razvoj infrastrukture predložen u programu provedbe mogao izravno ili neizravno utjecati. Na dodatnih 18 posebnih područja očuvanja i dva područja posebne zaštite u Sjevernoj Irskoj mogli bi utjecati prekogranični spojni vodovi.

U postupku ocjene prihvatljivosti zatim su razmotreni mogući negativni utjecaji koji nastaju primjenom programa provedbe samostalno ili u kombinaciji s drugim planovima, programima i/ili projektima. Najprije je razmotrena procjena kumulativnih učinaka kako bi se provjerilo jesu li oni pravilno uzeti u obzir pri procjeni mogućih značajnih učinaka programa provedbe.

Procjena kumulativnih učinaka

Procjenom su prepoznati glavni planovi, politike i programi (na nacionalnoj, regionalnoj i okružnoj razini) koji će vjerojatno uzrokovati pojavu učinaka koji bi se mogli kombinirati ili biti u interakciji s učincima programa provedbe strategije Grid25. Za analizu je bilo nužno poznavanje vjerojatnih učinaka svih planova/razvoja događaja koji se uzimaju u obzir, a unatoč ograničenim informacijama o vjerojatnim učincima nekih planova, bilo je moguće utvrditi interakcije koje dovode do kumulativnih učinaka za određene planove. U tablici u nastavku navedeno je nekoliko primjera.

Politika, plan, program ili projekti

Interakcije koje dovode do kumulativnih učinaka

Nacionalna razina (primjer)

Program Promet 21

Mogući kombinirani utjecaji mogu nastati ako se novi ili modernizirani prometni koridori izgrade u skladu s novom ili moderniziranom infrastrukturom za prijenos. Utjecaji mogu uključivati sljedeće:

—	gubitak staništa i uznemiravanje. To se može odnositi na sva određena područja na kopnu, ovisno o tome gdje se infrastruktura i dalekovodi nalaze ili kuda prolaze;

—	promjene lokalne hidrološke strukture i učinak na susjedna staništa. Najvjerojatnije će biti zahvaćena staništa koja ovise o podzemnim vodama kao što su bazofilni cretovi, povremena krška jezera i acidofilni cretovi;

—	onečišćenje taloženjem sedimenata i povezane hidrološke utjecaje ako su im izložene vrste i staništa koji ovise o površinskim vodama. Mogli bi biti zahvaćeni losos, paklara, bjelonogi rak i riječna bisernica;

—	onečišćenje površinskih i podzemnih voda onečišćujućim tvarima (npr. gorivima, mazivima, betonom) tijekom gradnje. Mogli bi biti zahvaćeni losos, paklara, bjelonogi rak i riječna bisernica;

—

uznemiravanje vrsta tijekom aktivnosti izgradnje i održavanja. Vrste koje bi mogle biti zahvaćene uključuju ptice gnjezdarice i zimovalice u obalnim i slatkovodnim područjima posebne zaštite, vidre i vodomare, ako se aktivnosti odvijaju u blizini ili preko vodnih tokova, šišmiše, ako aktivnosti utječu na šumska područja, živice ili područja za spavanje;

—	rizik od udara ptica ako su nadzemni prijenosni kabeli postavljeni u blizini područja posebne zaštite ili presijecaju koridore leta ptica.

Regionalna razina (primjer)

Regionalni planovi gospodarenja otpadom

Mogući kombinirani utjecaji mogu nastati ako se nova infrastruktura za gospodarenje otpadom i nova infrastruktura za prijenos pojave zajedno unutar određenog područja ili u njegovoj neposrednoj blizini.

Vjerojatni značajni utjecaji jednaki su prethodno navedenima.

Okružna razina (primjer)

Okružni

i gradski razvojni planovi

Mogući kombinirani utjecaji mogu nastati ako je potrebno osigurati novu infrastrukturu provedbom okružnih i gradskih razvojnih planova. Osiguravanje povezane infrastrukture za prijenos može uzrokovati prethodno opisane vjerojatne značajne utjecaje.

Projekti

Projekti proizvodnje energije na moru

Kombinirani utjecaji mogu nastati u točki u kojoj se spajaju infrastruktura na moru i na kopnu. Utjecaji koji se mogu pojaviti uključuju:

—

gubitak staništa i uznemiravanje. To se može odnositi na sva određena područja na kopnu, ovisno o tome gdje se infrastruktura i dalekovodi nalaze ili kuda prolaze. Do gubitka staništa može doći i u litoralnim i obalnim područjima. Gubitak staništa bit će veći tamo gdje su postavljeni podzemni kabeli;

—	onečišćenje taloženjem sedimenata i povezane hidrološke utjecaje ako su im izložene vrste i staništa koji ovise o površinskim vodama. Mogli bi biti zahvaćeni losos, paklara, bjelonogi rak i riječna bisernica;

—	onečišćenje površinskih i podzemnih voda onečišćujućim tvarima (npr. gorivima, mazivima, betonom) tijekom gradnje. Mogli bi biti zahvaćeni losos, paklara, bjelonogi rak i riječna bisernica;

—

uznemiravanje vrsta tijekom aktivnosti izgradnje i održavanja. Vrste koje bi mogle biti zahvaćene uključuju ptice gnjezdarice i zimovalice u obalnim i slatkovodnim područjima posebne zaštite, morske sisavce, ako su infrastruktura na moru i na kopnu međusobno povezane, vidre i vodomare, ako se aktivnosti odvijaju u blizini ili preko vodnih tokova, šišmiše, ako aktivnosti utječu na šumska područja, živice ili područja za spavanje.

Zaključak procjene jest da bi izgradnja nove infrastrukture za proizvodnju energije u kombinaciji s drugim gospodarskim aktivnostima mogla dovesti do gubitka staništa i/ili vrsta, fragmentacije vrsta/staništa i promjena kvalitete/količine vode. Ti bi se potencijalni konflikti mogli ublažiti mjerama koje su opisane u nastavku u okviru ocjene prihvatljivosti, a po potrebi se razmatraju u okviru procjene utjecaja na okoliš niže razine.

Procjena mogućih značajnih učinaka i prijedlog mjera ublažavanja

Kao što je prethodno navedeno, u programu provedbe strategije Grid25 daje se okvirni pregled općeg pristupa predloženog za buduću izgradnju mreže, ali se ne propisuje točna lokacija infrastrukture. To ograničava razinu procjene koja se može provesti te podrazumijeva da se procjena mogućih značajnih učinaka mora provesti općenito. Stoga je provedeno općenito ispitivanje utjecaja i osjetljivosti. Procjenom su utvrđene vrste utjecaja na zahvaćena staništa i vrste koje su se mogle predvidjeti za sljedeće glavne sastavnice programa provedbe:

—	dalekovode,

—	podzemne kabele,

—	izgradnju novih trafostanica i proširenje postojećih trafostanica,

—	jačanje sustava prijenosa u regijama.

Za posljednju su sastavnicu utvrđene glavne osjetljivosti u svakoj regiji te su iznesene preporuke za izbjegavanje očekivanih utjecaja (npr. izbjegavanje određenih posebno osjetljivih područja u postupku poboljšavanja sustava prijenosa u regiji, poticanje postavljanja podstanica i nadzemnih trasa na gradskom zemljištu ili na područjima s gustim koridorima davno izgrađenih naselja uz izbjegavanje osjetljivije brdske unutrašnjosti itd.).

Procjenom su utvrđeni i učinci izgradnje niza mreža koje su napredovale do faze glavnog projekta (iako lokacija i trasa tih projekata još nisu utvrđeni) na područja mreže Natura 2000 koja se nalaze u njihovoj blizini i na koja bi stoga mogli utjecati predmetni pojedinačni projekti.

Zbog strateške prirode programa provedbe strategije Grid25 u toj se fazi nije moglo nedvojbeno reći da program provedbe neće negativno utjecati na cjelovitost mreže Natura 2000. Stoga su predložene mjere ublažavanja kako bi se izbjegli značajni utjecaji.

Predložene su dvije razine mjera ublažavanja. Prva razina mjera služit će kao smjernica za strateški pristup ublažavanju učinaka, a druga razina mjera ublažavanja više se odnosi na pojedini utjecaj i primjenjivat će se kad se utvrde značajni utjecaji na temelju procjene utjecaja na okoliš na razini projekta i ocjene prihvatljivosti.

Opće mjere ublažavanja opisane su za glavne kategorije utvrđenih utjecaja i za glavna staništa i vrste koje bi njima mogle biti zahvaćene . Na primjer, kad je riječ o općem gubitku staništa i uznemiravanju, opisane su mjere izbjegavanja i ublažavanja za cretove i tresetišta, ptice, šišmiše, vidre, staništa i vrste koje ovise o vodi, riječnu bisernicu, ostale zaštićene vrste itd.

Pri razmatranju mjera ublažavanja prednost se najprije daje izbjegavanju utjecaja, a zatim ublažavanju utjecaja ako ih nije moguće izbjeći. Nadalje, svi projekti niže razine koji proizlaze iz realizacije programa provedbe i sami će biti podvrgnuti ocjeni prihvatljivosti kad budu poznate dodatne pojedinosti o projektu i lokaciji.

Budući da su u program provedbe strategije Grid25 uvrštene mjere ublažavanja, smatra se da on neće značajno utjecati na cjelovitost mreže Natura 2000. Unatoč tomu, svi će projekti koji će se provoditi u okviru programa provedbe podvrgnuti analitičkom pregledu i po potrebi ocjeni prihvatljivosti.

Izvor: Natura Impact Statement in support of the Appropriate Assessment of the Grid25 implementation programme (Izjava o utjecaju Natura kojom se podupire ocjena prihvatljivosti programa provedbe strategije Grid25). Dokument je dostupan na:

https://www.eirgridgroup.com/site-files/library/EirGrid/Natura-Impact-Statement-in-Support-of-the-Appropriate-Assessment-of-the-Grid25-Implementation-Plan.pdf.

2. IMPERATIVNI RAZLOZI PREVLADAVAJUĆEG JAVNOG INTERESA

2.1. Primjeri različitih vrsta imperativnih razloga prevladavajućeg javnog interesa i njihovo obrazloženje

Članak 6. stavak 4. Direktive o staništima:

„Ako se, unatoč negativnoj procjeni utjecaja na područje i u nedostatku drugih pogodnih mogućnosti, plan ili projekt ipak moraju provesti zbog imperativnih razloga prevladavajućeg javnog interesa, uključujući interese socijalne ili gospodarske prirode, država članica poduzima sve kompenzacijske mjere kako bi osigurala zaštitu koherentnosti mreže Natura 2000. Ona Komisiju izvješćuje o usvojenim kompenzacijskim mjerama.

Kad se u određenom području nalazi prioritetni prirodni stanišni tip i/ili prioritetna vrsta, mogu se razmatrati samo ona pitanja koja se odnose na zdravlje ljudi ili javnu sigurnost, na korisne posljedice od primarnog značaja za okoliš ili, nastavno na mišljenje Komisije, na ostale imperativne razloge prevladavajućeg javnog interesa.”

I. Imperativni razlozi prevladavajućeg javnog interesa socijalne ili gospodarske prirode (područje s neprioritetnim ciljnim obilježjima)

Projekt: Prijedlog za modernizaciju postojeće stanice za pročišćavanje voda na jezeru Lough Talt, okrug Sligo (Irska, 2019.)

Opis projekta i područja mreže Natura 2000:

Od 1950-ih gorsko jezero Lough Talt, dio posebnog područja očuvanja IE0000633 Lough Hoe Bog, služi kao izvor vode za više od 13 000 stanovnika, sa samo jednom stanicom za pročišćavanje vode. Stanicu je potrebno modernizirati kako bi se osigurala dosljedna opskrba pitkom vodom koja odgovara trenutačnim razinama zahvaćanja vode. Hidrogeološkim istraživanjima utvrđeno je da tijekom duljih sušnih razdoblja zahvaćanje vode iz jezera pridonosi znatnom padu razine jezera, što negativno utječe na stanište puža Vertigo geyeri. Da bi se taj utjecaj izbjegao, zahvaćanje bi se tijekom većeg dijela godine trebalo smanjiti za približno 50 %.

Iako V. geyeri nije zabilježen na tom području od 2007., njegova se populacija smatra važnom na razini države i potrebno ju je vratiti. Predloženim mjerama očuvanja poboljšat će se uvjeti staništa s pomoću sustava navodnjavanja i ponovne uspostave močvarnog zemljišta. Međutim, njima se ne ublažava povijesni gubitak vrste uzrokovan prekomjernim zahvaćanjem vode. Predloženim projektom nastavit će se mijenjati abiotička i biotička dinamika kojom se definiraju struktura i funkcija populacije puža V. geyeri, što će uzrokovati kašnjenja u ostvarenju cilja očuvanja.

Druge pogodne mogućnosti:

Sedam drugih pogodnih mogućnosti, uključujući nepoduzimanje nikakvih koraka (nulta mogućnost), procijenjeno je s obzirom na njihove utjecaje na zdravstvene, socijalne i ekološke aspekte. Jedina mogućnost koja je dostupna u kratkom roku jest modernizacija pročišćavanja na lokaciji postojeće stanice za pročišćavanje voda kako bi se poboljšala barijera protiv parazitskih praživotinja i prekomjernih količina onečišćivača okoliša trihalometana (THM). Tom će se modernizacijom lokalnom stanovništvu osigurati voda sigurna za piće u narednih 7–10 godina dok se ne osmisli i ne provede dugoročno održivo rješenje.

Obrazloženje imperativnih razloga prevladavajućeg javnog interesa:

Osiguravanje sigurne i pouzdane vode za piće za više od 13 000 stanovnika.

Predložene kompenzacijske mjere:

Predlaže se da se povrat održive populacije puža Vertigo geyeri na posebno područje očuvanja provede detaljnim programom privremenog navodnjavanja ključnog staništa koje se sastoji od vapnenačkog bazofilnog creta sve dok na tom području ne prestane prekomjerno zahvaćanje vode. Uz upravljanje navodnjavanjem predlaže se kontinuirano praćenje funkcije sustava navodnjavanja i postupno premještanje puževa u stanište bazofilnog creta tijekom razdoblja od četiri godine, počevši od manje osjetljivih vrsta i na koncu premještanjem puža Vertigo geyeri iz drugog posebnog područja očuvanja s povoljnim stanjem očuvanosti.

II. Obrazloženje imperativnih razloga prevladavajućeg javnog interesa: zaštita života i imovine

Projekt: Izvedba poldera Rösa za zaštitu od poplava kojim se može upravljati (Njemačka, 2014.).

Opis projekta i područja mreže Natura 2000:

Cilj je projekta nadograditi postojeće strukture za zaštitu od poplava suhog poldera u blizini sela Rösa do razine zaštite HQ200 (najviša razina pri maksimalnom protoku koja se javlja jednom u 200 godina). Glavni su elementi projekta: približno 7,5 km obnovljenih nasipa širine 5 m na dnu i 3 m na vrhu, nova postrojenja za dotok i ispuštanje i dva zida za zaštitu od poplava duljine 1 225 m i 310 m. Trenutačnim nasipima osigurava se samo zaštita razine HQ100, ali zbog nepredvidivih ekstremnih vremenskih uvjeta postoji vjerojatnost poplava iznad te razine koje bi mogle ozbiljno ugroziti naselja i industriju nizvodno od trenutačnog poldera.

Projekt će biti izgrađen u okviru posebnog područja očuvanja DE4340301 Muldeaue oberhalb Pouch i izravnim će zauzimanjem zemljišta utjecati na sljedeće ciljne stanišne tipove: 6430 – 604 m2 (0,17 % površine tog stanišnog tipa u okviru posebnog područja očuvanja), 6510 – 40 665 m2 (20,33 %), 91F0: 456 m2 (0.46 %). Prema službenoj njemačkoj metodologiji za procjenu značaja utjecaja svi se ti utjecaji smatraju značajnima (uključujući one s naizgled zanemarivim zauzimanjem zemljišta jer se osim samog postotka zauzimanja zemljišta u obzir uzimaju i mnogi drugi čimbenici).

Druge pogodne mogućnosti:

Zbog prirode riječne doline ne postoje drugi pogodni projekti. Međutim, potraga za drugim pogodnim mogućnostima dovela je do brojnih manjih prilagodbi projekta kojima bi se mogao smanjiti njegov negativni utjecaj (npr. promjena nagiba padine nasipa kojom se omogućuje ponovna uspostava travnjaka, neznatna premještanja nasipa i zidova itd.).

Obrazloženje imperativnih razloga prevladavajućeg javnog interesa:

Izgradnja nasipa za polder potrebna je kako bi se povećala sigurnost nasipa, a stanovništvo zaštitilo od poplava. Stoga je glavno obrazloženje imperativnih razloga prevladavajućeg javnog interesa povezano s javnom sigurnošću i zdravljem ljudi.

Predložene kompenzacijske mjere:

Stanišni tip 6430 bit će stvoren u okviru posebnog područja očuvanja u omjeru 1: 8. Stanišni tip 6510 bit će ponovno stvoren na padinama nasipa, uglavnom izvan posebnog područja očuvanja, u omjeru 1: 5. Izgubljena šumska staništa 91F0 (kvalitete „D”) nadoknadit će se sadnjom nove šume s istim sastavom vrsta u omjeru 1: 4 i sadnjom šumskog „plašta” uz postojeće šume u omjeru 1: 16, uglavnom izvan područja. Da bi se održala koherentnost mreže, povećat će se površina posebnog područja očuvanja kako bi se obuhvatile lokacije kompenzacijskih mjera.

III. Obrazloženje imperativnih razloga prevladavajućeg javnog interesa: ostali razlozi, uključujući socijalne i gospodarske razloge

Projekt: Javni radovi na željezničkom sustavu velikih brzina između Toursa i Bordeauxa (Francuska, 2013.).

Opis projekta i područja mreže Natura 2000:

Projekt se odnosi na novu željezničku liniju velikih brzina između Toursa i Bordeauxa. Uključuje postavljanje nove pruge (302 km) i njezino povezivanje s postojećim željezničkim prugama (38 km) te lateralne trase, bazene, elektroenergetske objekte, nadvožnjake i podvožnjake (za poljoprivredne putove, prolaze za životinje), radne platforme i pomoćne objekte.

Trasa će prolaziti kroz četiri područja posebne zaštite (FR5412006 Vallée de la Charente en amont d’Angoulême, FR5412018 Plaines du Mirebelais et du Neuvillois, FR5412021 Plaines de Villefagnan, FR5412022 Plaine de la Mothe St Héray Lezay) i dva posebna područja očuvanja (FR5402010 Vallée du Lary et du Palais, FR5400405 Coteaux calcaires laine de la Mothe St Héray Lezay). Negativni utjecaji uključuju vjerojatno uništenje 1,9 ha vlažnih livada i 4,2 ha sekundarnih staništa važnih za očuvanje kosca, Crex crex. Osim toga, trasa će izravno utjecati na 185 ha te će neizravno (uznemiravanjem) utjecati na 2 947 ha potencijalnih staništa male droplje, Tetrax tetrax, dovesti do uništenja 2 ha staništa (vlažnih vriština) močvarnog okaša, Coenonympha oedippus i do uništenja 0,35 ha jedne od najboljih pojava stanišnog tipa 6210 poluprirodni suhi travnjaci i grmoliki facijes na vapnenačkoj podlozi (Festuco-Brometalia) te fragmentacije lokalne povezanosti tog staništa.

Druge pogodne mogućnosti:

Procijenjene su tri druge pogodne mogućnosti za tu trasu. Kad je riječ o pruzi velikih brzina, nema mnogo fleksibilnosti za djelomične pomake trase i zaključeno je da odabrano rješenje ima najmanje negativnih utjecaja na područja mreže Natura 2000, a da je pritom tehnički izvedivo.

Obrazloženje imperativnih razloga prevladavajućeg javnog interesa:

Uz 340 km nove pruge između Toursa i Bordeauxa ta je pruga velikih brzina (TGV) jedan od najvažnijih željezničkih projekata na europskoj razini. Njome će se uspostaviti učinkovita poveznica na atlantskoj obali i zadovoljiti sve veća potražnja za mobilnošću. Uz komercijalnu brzinu od 300 km/h putnicima će se olakšati putovanje, a gradovima na tom pravcu bit će dostupne bolje usluge. Budući da je za povezivanje Pariza s Bordeauxom potrebno tek nešto više od dva sata, konkurentska prednost željezničkog prijevoza u odnosu na zračni prijevoz postaje odlučujući čimbenik, čime se promiče promjena načina prijevoza. Taj će projekt imati ključnu ulogu u jačanju transeuropske osi koja preko atlantske obale povezuje regije sjeverne i istočne Europe sa jugozapadom Francuske i Pirenejskim poluotokom.

Njime će se potaknuti i djelatnosti na predmetnim područjima, što uključuje poboljšanje konkurentnosti regionalnih poduzeća i širenje njihovih tržišta, olakšavanje putovanja za djelatnosti u kojima je potrebna visoka razina mobilnosti, što je glavni argument za osnivanje nove poslovne jedinice ili premještanje djelatnosti iz Pariza u regije, razvoj turizma, posebno kratkotrajnog boravka, stvaranje radnih mjesta, tijekom izgradnje i rada pruge, priprema velikih urbanističkih projekata. Za putnike vlak je brzo i udobno prijevozno sredstvo, 34 puta sigurnije od automobila. Kompozicijom TGV može se prevesti do 1 000 putnika brzinom od 300 km/h. Riječ je i o energetski učinkovitom i kompaktnom načinu putovanja.

Vlak velikih brzina ima ključnu ulogu u smanjenju troškova energije i održivom razvoju regija. Proizvodi 20 puta manje stakleničkih plinova od automobila i 45 puta manje od zrakoplova. Ne uzrokuje lokalno atmosfersko onečišćenje: električni vlakovi čine 90 % prometa. U smislu onečišćenja, nesreća i klimatskih utjecaja trošak je prijevoza putnika ili robe cestovnim putem za zajednicu 4,5 puta veći nego trošak prijevoza željezničkim putem.

Predložene kompenzacijske mjere:

Kupljeno je 35 ha za kosca kako bi se nadoknadio gubitak staništa od 6,1 ha. Kad je riječ o maloj droplji, program kompenzacije u trima područjima posebne zaštite obuhvatit će 702 ha: kupit će se 160 ha, a za 542 ha sklopit će se ugovor o upravljanju koji će obuhvaćati mjere usklađene s planovima upravljanja za područja posebne zaštite. Predviđen je program praćenja, a u programu ponovnog uvođenja vrste sudjelovat će privatno tijelo. Kupit će se 5 ha zemljišta sa stanišnim tipom 6210 (kompenzacija u omjeru 1: 14).

IV. Obrazloženje imperativnih razloga prevladavajućeg javnog interesa: ostali razlozi na temelju mišljenja Komisije

Projekt: Produbljivanje plovnog puta Dunava između Straubinga i Vilshofena; dionica Straubing – Deggendorf (Njemačka, 2019.).

Opis projekta i područja mreže Natura 2000:

Na rijeci Dunav između Straubinga i Deggendorfa (približno 40 km) u razdobljima niskog vodostaja (gaz od 2 m) nikad nisu uspostavljeni uvjeti za plovidbu, za razliku od dionice uzvodno (2,90 m) i nizvodno (2,70 m), zbog čega je u tom dijelu nastalo usko grlo. Gaz od 2,50 m može se postići samo pri srednjem vodostaju, koji je prisutan samo 144 dana godišnje. Cilj je projekta prevladati tu prepreku za plovidbu i uspostaviti bolje mjere za zaštitu od poplava. U okviru glavnog projekta riječno će se korito produbiti za 20 cm na –2,20 m, u odnosu na trenutačni niski vodostaj koji iznosi –2,00 m. Na dionici dugoj 9,7 km riječno će se korito također dodatno produbiti za 45 cm na –2,65 m. U međuvremenu bi se mjerama zaštite od poplava trebala osigurati zaštita razine Q100 (do maksimalnog protoka do kojeg dolazi jednom u 100 godina).

Projektna dionica Straubing – Vilshofen ima najveći broj nezgoda zbog trenutačnog profila plovnog puta brodova. U studiji se broj nesreća procjenjuje na 39 nezgoda godišnje (2004.), što će se do 2025. povećati na 55,4 zbog sve većeg opsega prometa.

Projekt će utjecati na veliko posebno područje očuvanja (4 720 ha) DE7142301 Donauauen zwischen Straubing und Vilshofen. Utvrđeni su vjerojatni značajni utjecaji, izravni, neizravni i kombinirani, na sedam ribljih vrsta, jednu vrstu leptira, jednu vrstu mekušaca i sedam stanišnih tipova, uključujući prioritetni stanišni tip 91E0* aluvijalne šume s vrstama Alnus glutinosa i Fraxinus excelsior.

Druge pogodne mogućnosti:

Osim odabranog nacrta projekta procijenjene su još četiri druge pogodne mogućnosti i nulta mogućnost. Nijedna druga mogućnost ne bi dovela do znatno manjeg utjecaja od odabrane mogućnosti jer bi se njima obuhvatila veća površina posebnog područja očuvanja od predloženog projekta ili bi značajno utjecale na veće stanište zaštićenih vrsta.

Obrazloženje imperativnih razloga prevladavajućeg javnog interesa:

Postizanje cilja nacionalne i europske prometne politike: produbljivanjem Dunava između Straubinga i Vilshofena uklonit će se prepreka na dijelu postojećeg plovnog puta koji povezuje Sjeverno more s Crnim morem preko Rajne, Majne, kanala Majna – Dunav i Dunava. U skladu s Uredbom (EU) br. 1315/2013 o smjernicama Unije za razvoj transeuropske prometne mreže, savezni plovni put Dunava dio je osnovne mreže europske mreže TEN-T te je od velikog gospodarskog interesa za Europu.

Bolja povezanost luka unutarnjih plovnih putova: projektom će se poboljšati uvjeti plovidbe na projektnom području kad je vodostaj Dunava nizak. Za razliku od drugih načina prijevoza transport Dunavom još ima slobodnih prijevoznih kapaciteta, što bi se moglo učinkovitije iskoristiti produbljivanjem plovnog puta za brodove.

c)	Sigurnost i jednostavnost plovidbe: provedbom projekta učestalost nezgoda mogla bi se smanjiti s predviđene 55,4 nezgode na 42,4 nezgode godišnje, unatoč povećanju prometa.

d)	Predviđeno povećanje prometa: očekuje se da će se obujam tereta povećati sa 7,0 milijuna tona godišnje (2007.) na 9,7 milijuna tona godišnje do 2025. ili da će se povećati za 50 % na 10,5 milijuna tona godišnje.

Predložene kompenzacijske mjere:

Svi zahvaćeni stanišni tipovi, uključujući prioritetni stanišni tip 91E0*, nadoknadit će se stvaranjem novih staništa u omjeru 3:1. Za vrstu Maculinea nausithous stvorit će se novi travnjaci, kao i nova staništa za vrstu Unio crassus u obliku novih riječnih otoka i riječnih rukavaca (posljednje je namijenjeno i zahvaćenim ribljim vrstama). Predviđeno je dugoročno praćenje novih staništa i upravljanje njihovim očuvanjem.

Mišljenje Komisije (cjelovit tekst objavljen je na stranici: https://ec.europa.eu/environment/nature/natura2000/management/opinion_en.htm).

3. KOMPENZACIJSKE MJERE

3.1. Primjeri kompenzacijskih mjera u skladu s člankom 6. stavkom 4.

Plan ili projekt

Duga željeznička pruga između dvaju čvorišta i obnova mosta starog 100 godina u saveznoj zemlji Baden-Württemberg (Njemačka)

Projekt obuhvaća određivanje površinskih trasa ublaženih bušenjem tunela.

Zahvaćeno područje mreže Natura 2000

Zahvaćeno je područje DE 7220-311 „Glemswald und Stuttgarter Bucht” (3 813 ha, s 31 rascjepkanim potpodručjem).

Utjecaj

Utjecaji su posljedica zauzimanja zemljišta te gubitka i narušavanja staništa do kojih zbog toga dolazi, među ostalim sječe zrelih stabala. Vrijednosti od interesa Zajednice izložene tim utjecajima su sljedeće:

vrsta: populacija prioritetne vrste Osmoderma eremita iz Priloga II. Direktivi o staništima u povoljnom stanju očuvanosti;

stanište: 6510 Nizinske livade košanice (Alopecurus pratensis, Sanguisorba officinalis).

Kompenzacijske mjere

—	Proglašavanje 50 ha zemljišta u blizini nacionalnog prirodnog rezervata (Neuweiler Viehweide) područjem mreže Natura 2000.

—	Upravljanje određenim područjem koje je usmjereno na vrstu *Osmoderma eremita obnavljanjem temeljnih ekoloških obilježja potrebnih za preživljavanje te vrste.

Određeno zemljište kojim se upravlja povezuje dva postojeća ključna zaštićena područja koja su bila izolirana, uz smanjenje duljine granica staništa i njihovog utjecaja na prioritetne vrste. Očekuje se da će se ciljanim upravljanjem zadržati povoljno stanje očuvanosti prioritetnih vrsta.

Izvor: C(2018) 466 final, 30.1.2018.

Plan ili projekt

Cesta B173 između lokaliteta u Bavarskoj (Njemačka)

Zahvaćeno područje mreže Natura 2000

Zahvaćeno je područje od značaja za Zajednicu DE 5833-371 Maintal von Theisau bis Lichtenfels (872 ha), koje se velikim dijelom podudara s područjem posebne zaštite DE 5931-471.02 Täler von Oberem Main, Unterer Rodach und Steinach.

Zahvaćena je veća površina područja posebne zaštite nego područja od značaja za Zajednicu. Područje je funkcionalno povezano s devet drugih područja mreže Natura 2000 u kontinentalnoj biogeografskoj regiji. Područja se sastoje od poplavnih staništa s vodama stajaćicama i tekućicama.

Utjecaj

Cesta, tijekom izgradnje i uporabe, presijeca mrežu Natura 2000 i utječe na staništa i vrste zauzimanjem zemljišta (gubitak staništa) i uznemiravanjem vrsta/narušavanjem staništa, uglavnom zbog taloženja dušikovih spojeva. Konkretno:

broj stanišnih tipova iz Priloga I. na koje utječe projekt: šest, od čega je jedan prioritetni (91E0*);

broj zahvaćenih vrsta iz Priloga II.: pet, od čega su tri obuhvaćene i Prilogom IV.

Značajni utjecaji na:

stanišne tipove iz Priloga I. Direktivi o staništima 3150, 6430, 6510 i 91E0*;

vrstu ptica iz Priloga I. Direktivi o pticama Circus aeruginosus.

Kompenzacijske mjere

Odlučeno je da omjer kompenzacije za uravnoteženje gubitka staništa u okviru koherentnosti mreže Natura 2000 iznosi:

1:3 za stanišne tipove 3150, 6430 i 91E0*;

1:6 za stanišni tip 6510.

Povećanje područja od značaja za Zajednicu za 2 ha.

Stvaranje područja staništa tršćaka za vrstu Circus aeruginosus.

Financijski plan i plan praćenja i evaluacije.

Europska komisija taj plan kompenzacije uvjetuje sljedećim:

—	provedbom u skladu s planom rada koji su njemačka tijela dostavila Europskoj komisiji;

—	izvješćima o praćenju i evaluaciji u skladu s planom rada koji su njemačka tijela dostavila prema dogovoru. Izvješće mora biti dostupno javnosti na internetu;

—	rezultati praćenja i evaluacije za mrežu Natura 2000 moraju se uzeti u obzir kako bi se predvidjeli evaluacija i preispitivanje kompenzacijskih mjera i mjera ublažavanja povezanih s projektom.

—	Njemačka mora ispuniti obveze u pogledu mreže Natura 2000 za područje DE 5833 – 371 u skladu s člankom 4. stavkom 4. i člankom 6. stavkom 1. Direktive o staništima.

Izvor: C(2015) 9085 final, 18.12.2015.

Plan ili projekt

Nacionalna cesta B 252/B 62; 17,56 km nove ceste za zaobilazak općina Münchhausen, Wetter i Lahntal (Hessen).

Povezivanje sjevera i juga između regija Paderborn-Korbach i Marburg-Gießen. Nacionalna cesta B 62 povezuje Biedenkopf preko Cölbea s udaljenim osima Gießen–Marburg–Kassel.

Nova trasa podrazumijeva promjenu veličine i premještanje javne infrastrukture, kao što su komunalne ceste, energetske mreže, željeznica i plinovod.

Zahvaćeno područje mreže Natura 2000

Ocjenom prihvatljivosti obuhvaćeno je nekoliko područja mreže Natura 2000. Zaključci su bili sljedeći:

područje DE 5017-305 „Lahnhänge zwischen Biedenkopf und Marburg”: nema negativnog utjecaja projekta;

područje DE 5018-401 „Burgwald”: pozitivan utjecaj projekta jer će se projekt provoditi podalje od područja, čime će se smanjiti većina prometnog opterećenja postojeće nacionalne ceste B 252;

područje DE 5118-302 „Obere Lahn und Wetschaft mit Nebengewässern”: projekt će značajno utjecati na područje.

Utjecaj

Trasa nacionalne ceste B 252/B 62 presijeca mrežu Natura 2000 na trima lokacijama. Izravni pritisci obuhvaćaju gubitak staništa i narušavanje staništa, a nastanak prepreka i taloženje dušika općenito utječu na staništa i vrste uznemiravanjem i pogoršavanjem staništa. Vrijednosti izložene značajnim posljedicama tih utjecaja su sljedeće:

—

stanišni tipovi iz Priloga I. Direktivi o staništima:

—	91E0* (aluvijalne šume s vrstama Alnus glutinosa i Fraxinus excelsior);

—	3260 (vodni tokovi od ravničarske do planinske razine s vegetacijom Ranunculion fluitantis i Callitricho-Batrachion);

—	vrste iz Priloga II. Direktivi o staništima:

Cottus gobio i Lampetra planeri.

Svi stanišni tipovi iz Priloga I. i druga staništa vrsta izloženi su značajnom utjecaju zbog povišenih razina taloženja dušika. Povećana količina sedimenata značajno negativno utječe na sve vrste koje žive u vodi. Najznačajnija šteta, izravna i neizravna, odnosi se na stanišni tip 91E0*, a uzrokovana je gnojidbom i zakiseljavanjem dušikovim plinovima.

Kompenzacijske mjere

Gubitak stanišnog tipa 91E0* aluvijalne šume s vrstama Alnus glutinosa i Fraxinus excelsior:

kompenzacija izravnih utjecaja: omjer 1:3.

kompenzacija neizravnih utjecaja: omjer 1:2.

Izvor: C(2012) 3392, 29.5.2012.

Plan ili projekt

Produbljivanje i proširivanje plovnog puta rijeke Majne na dionicama Wipfeld, Garstadt i Schweinfurt (Bavarska/Njemačka)

Glavna je svrha projekta proširiti postojeći plovni put rijeke Majne između ustava Wipfeld (miljokaz na 316,12 km) i Ottendorf (miljokaz na 345,29 km) s 36 m na 40 m i produbiti plovni put rijeke s trenutačnih 2,50 m na 2,90 m. Time će se povećati fizička mogućnost manevriranja brodova.

Utjecaj

Projekt će posebno utjecati na prioritetni stanišni tip od interesa Zajednice 91E0* aluvijalne šume s vrstama Alnus glutinosa i Fraxinus excelsior i stanišni tip 6510 nizinske livade košanice. Oba će stanišna tipa biti izravno oštećena uključujući gubitak površine od 9 460 m2 za stanišni tip 91E0* i 6 440 m2 za stanišni tip 6510.

Zahvaćeno područje mreže Natura 2000

Ocjenom prihvatljivosti obuhvaćena je podmreža mreže Natura 2000 koja graniči s vodnim tokom. Zaključci ocjene prihvatljivosti po područjima mreže Natura 2000 bili su sljedeći:

područje „Maintal zwischen Schweinfurt und Dettelbach” (područje posebne zaštite): nema značajnih utjecaja;

područje „Mainaue zwischen Grafenrheinfeld und Kitzingen” (područje od značaja za Zajednicu): značajni utjecaji;

područje „Maintal bei Sennfeld und Weyer” (područje od značaja za Zajednicu): značajni utjecaji.

Područja izložena značajnom utjecaju površine su 1 706 ha.

Kompenzacijske mjere

Proporcionalnost je dogovorena u sljedećim omjerima:

stanišni tip 6510: omjer od gotovo 1:7;

stanišni tip 91E0*: omjer od gotovo 1:4.

U posljednjem se slučaju za određivanje omjera uzima u obzir činjenica da razdoblje ponovnog stvaranja staništa može trajati nekoliko desetljeća.

Kompenzacijsko je područje lokalno jer se potrebna ekološka funkcionalnost nalazi u blizini.

Zahvaćena područja mreže Natura 2000 proširit će se predloženim kompenzacijskim mjerama te će ih države članice naknadno odrediti i prijaviti. U poplavnom području Schweinfurt i Wipfeld predviđeno je ukupno 10 mjera.

3.2. Vremenski aspekti kompenzacijskih mjera

Njemačka – Vremenski aspekti kompenzacijskih mjera (izvadak iz Uredbe radne skupine LANA, 2004.) (4)

U trenutku nastanka štete mjere za osiguravanje koherentnosti trebale bi se već provoditi i biti funkcionalne, ako je to tehnički izvedivo. Prema mišljenju Europske komisije, ponovno stvaranje prikladnog staništa za zahvaćene vrste može se prihvatiti kao mjera za osiguravanje koherentnosti samo ako „to stvoreno područje bude dostupno u trenutku kad zahvaćeno područje izgubi svoju prirodnu vrijednost” (EUROPSKA KOMISIJA 2000: 49).

Među stručnjacima postoji opći konsenzus o tome da bi se mjere za osiguravanje koherentnosti trebale primjenjivati i prije provedbe projekta (početka izgradnje) ili barem prije početka značajnog narušavanja relevantnog područja mreže Natura 2000 kako bi u trenutku nastanka štete bile spremne za upotrebu i što funkcionalnije (npr. BAUMANN et al. 1999: 470, AG FFH VERTRÄGLICHKEITSPRÜFUNG 1999: 72, SSYMANK et al. 1998: 39, WEYRICH 1999: 1704, EUROPSKA KOMISIJA 2000: 49, SCHRÖDTER 2001:17, FGSV 2002: 18, BERNOTAT 2003: 25).

U tom pogledu i Savezni upravni sud (presuda od 17. svibnja 2002.) upućuje na opasnost „vremenskog odmaka funkcionalnosti”. EUROPSKA KOMISIJA (2000: 50) zahtijeva da rezultat mjere u pravilu mora biti djelotvoran u trenutku kad na području povezanom s projektom dođe do štete, osim ako se može dokazati da ta istodobnost nije potrebna da bi područje pridonijelo mreži Natura 2000.

Naravno, ti se vremenski odmaci mogu dopustiti, ako uopće, samo ako se sa sigurnošću može očekivati da će provedene mjere dovesti do potrebne kompenzacije, a time i do ponovne uspostave koherentnosti (RAMSAUER 2000: 608).

Stoga se u svakom pojedinačnom slučaju mora ispitati mogu li se u kontekstu ekološke koherentnosti mreže Natura 2000 ti vremenski odmaci funkcionalnosti dopustiti ili ne. U nastavku su opisane skupine takvih slučajeva (slučaj A: u trenutku pogoršanja potrebna je potpuna funkcionalnost mjera za osiguravanje koherentnosti; slučaj B: u trenutku pogoršanja potpuna funkcionalnost nije potrebna).

Ako se vremenski odmaci funkcionalnosti ne mogu uskladiti s odgovarajućim ciljem očuvanja, mjera se ne može priznati kao mjera za osiguravanje koherentnosti.

Slučaj A: u trenutku pogoršanja potrebna je potpuna funkcionalnost mjera za osiguravanje koherentnosti.

Stanišni tip ili staništa potrebna za određenu vrstu moraju biti potpuno funkcionalni prije nego što dođe do pogoršanja, posebno ako postoji opasnost od gubitka relevantne (djelomične) populacije vrste zaštićene u skladu s Prilogom 2. Direktivi o staništima ili Prilogom 1. Direktivi o pticama. U takvim se slučajevima samo unaprijed provedene mjere koje su već učinkovite u trenutku zahvata mogu smatrati dostatnim mjerama za osiguravanje koherentnosti. Zbog očuvanja prirode vremenski odmak funkcionalnosti ne može se dopustiti.

U osnovi, vrijeme potrebno za razvoj staništa vrste s jedne strane ovisi o razdobljima lokalnog razvoja relevantnih staništa, a s druge strane o mogućnosti pristupa područjima u okviru potrebne repopulacije. Potencijal vrste za repopulaciju određuje se, među ostalim, na temelju prostorne rasprostranjenosti vrste, pojave konkretnih središta rasprostranjenosti i izvornih populacija u geografskoj blizini, mobilnosti i sposobnosti širenja pojedine vrste te neometanog pristupa područjima.

Ako zahvat utječe na izrazito izolirane pojave određene vrste ili vrstu manje mobilnosti, potencijal da će stanište stvoreno mjerama koherentnosti biti naseljeno novim vrstama ili ponovno naseljeno izvana vrlo je malen. U tom je slučaju od ključne važnosti da se staništa unaprijed razviju što bliže zahvaćenoj populaciji i da iste jedinke ili populacije mogu naseliti stanište i prije zahvata koristeći se njime kao staništem za bijeg. Kasnija repopulacija staništa često se više ne može potpuno zajamčiti zbog značajnog narušavanja populacije.

Kad je riječ o stanišnim tipovima, vrijeme razvoja staništa određuje se na temelju njihove sposobnosti regeneracije i abiotičkih uvjeta područja koji se stvaraju te naseljavanja tipičnih vrsta biljaka i životinja (usp. npr. RIECKEN et al. 1994: 21ff). Potpuna funkcionalnost u smislu slučaja A može se postići samo za stanišne tipove s kraćim vremenom razvoja.

Prethodna provedba mjera

Da bi se u situacijama kao u slučaju A moglo nastaviti djelovati, mjere se moraju moći financirati i provoditi i prije konačnog odobrenja projekta (...). U praksi primjerice postoji mogućnost da se područje osigura i prije odluke o odobrenju plana, i to pripremnim stjecanjem zemljišta ili prijevremenim stjecanjem zemljišta. U načelu, postupci korak po korak pružaju povoljnije uvjete za to.

Zbog posebnog zahtjeva za pravnu sigurnost koji se odnosi na kasniju odluku o odobrenju, u prethodnom postupku procjene utjecaja na staništa flore i faune (npr. za određivanje linija ili u postupcima prostornog uređenja) glavne odluke o predmetu, lokaciji i opsegu mjera za osiguravanje koherentnosti često se moraju donijeti već u fazi nacrta (usp. npr. KÜSTER 2001). Ako struktura projekta ostane jednaka, te se odluke neće bitno mijenjati u postupku odobravanja projekta. Mjere se mogu provoditi unaprijed čim se utvrdi temeljna ostvarivost projekta.

Instrumenti za naseljavanje područja i kompenzacijske mjere koje su već uspostavljene u drugim kontekstima također pokazuju da je ranija provedba mjera moguća i da se može realizirati iz perspektive planiranja (usp. npr. AMMERMANN et al. 1998, BUNZEL i BÖHME 2002). Kao dodatna mogućnost, mogli bi se uspostaviti i dogovori između nositelja projekta i upravitelja zemljišnih rezervi. Ti bi dogovori omogućili da mjere koje se provode preuzme upravitelj zemljišnih rezervi uz primanje financijske naknade u malo vjerojatnom slučaju da se projekt iz nekog nepredviđenog razloga na kraju ne bi mogao realizirati.

Sljedeći primjer planiranja ceste A 26 pokazuje da je, uz mogućnost pripremnog stjecanja zemljišta, primjereno služiti se i fazom planiranja i fazom odobrenja u fazama izgradnje radi prethodne provedbe mjera.

Primjer: Prethodna provedba mjera u slučaju ceste A 26

Na područje zaštite ptica zahvaćeno projektom utječe nekoliko povezanih građevinskih dionica koje ga narušavaju. U postupku odobrenja trenutačne faze izgradnje već se uspostavljaju mjere za osiguravanje koherentnosti koje se djelomično odnose samo na narušavanje koje proizlazi iz dviju sljedećih faza, za koje odluka o odobrenju plana još nije donesena. Kako bi se omogućilo da mjere za stvaranje novih staništa postanu učinkovite, provjera je li utvrđen opseg mjera koji je u skladu sa zahtjevima ocjene prihvatljivosti mora se osigurati već u odobrenju plana za tu fazu izgradnje. Na taj se način mjere počinju provoditi približno pet godina ranije, čime se izbjegava vremenski odmak između narušavanja i kompenzacijske funkcije.

Preduvjeti su za to dostupnost zemljišnih površina u opsegu koji stručnjaci procijene nužnim, dogovor o ograničenjima upravljanja za poljoprivrednike koji ondje rade i, prema potrebi, dostupnost sredstava za plaćanje predujma znatno prije odluke o odobrenju sljedeće faze izgradnje. Izgledi za postojanje takvih okvirnih uvjeta za provedbu svakako se trebaju tumačiti za svaki pojedini slučaj zasebno. U projektu izgradnje ceste A 26 jasno je da su takvi uvjeti prisutni. Pripremnim stjecanjem zemljišta omogućeno je osiguravanje područja. Pristup odabran u tom postupku poželjan je jer se njime sprječava opasnost od privremenih funkcionalnih nedostataka i osigurava neprekinuta koherentnost mreže Natura 2000 tijekom čitavog projekta, bez kašnjenja s njegovom provedbom.

Po potrebi je moguće dobiti zasebno odobrenje plana za mjere za osiguravanje koherentnosti, čime se omogućuje njihova ranija provedba. Naravno, nositelji projekta uvijek imaju mogućnost ranije dobrovoljno provesti mjere na vlastiti trošak. Ako se provedu dovoljno unaprijed, u kontekstu odredbi o zahvatu, mjere za osiguravanje koherentnosti mogle bi pozitivno utjecati na opseg kompenzacijskih i zamjenskih mjera jer se tako mogu smanjiti dodatni troškovi koji nastaju zbog privremenih funkcionalnih nedostataka.

Nositelji projekata u javnom sektoru i nositelji projekata koji provode brojne ili velike projekte, vjerojatno u postupcima odobrenja korak po korak, imaju najveći raspon djelovanja i stoga snose posebnu odgovornost.

Slučaj B: u trenutku pogoršanja potpuna funkcionalnost mjera za osiguravanje koherentnosti nije potrebna

Stanišni tip ili stanište vrste ne moraju nužno biti potpuno funkcionalni prije nastanka znatnog pogoršanja. Iz određenih tehničkih razloga, koji se moraju detaljno navesti, vremenski odmak u pogledu funkcionalnosti može se opravdati do razine potpune djelotvornosti mjere i mora se nadoknaditi provedbom mjera u primjereno većem opsegu. Dokazano je da se na taj način jamči doprinos područja mreži Natura 2000.

I u tim se slučajevima treba težiti provedbi mjera unaprijed. Na temelju iskustva stečenog u provedbi drugih instrumenata za očuvanje prirode može se zaključiti da se u određenim okolnostima vremenski odmaci u pogledu funkcionalnosti mogu kompenzirati povećanjem opsega mjere. To se, među ostalim, temelji na činjenici da se za određene funkcije staništa vremenski odmaci na taj način mogu uvelike nadoknaditi.

S obzirom na vremenski odmak u pogledu funkcionalnosti trebalo bi se odlučiti za dodavanja većih površina zemljišta. Iako se mjerama (npr. sadnja) na početku ne mogu na odgovarajući način ispunjavati funkcije, znatno većim površinama na koncu se ipak može postići približno jednaka razina kompenzacije. Većim opsegom mjere povećava se i sigurnost predviđanja u pogledu funkcionalnih aspekata.

Primjer: prelaskom preko tekućeg vodnog tijela cestovni projekt uzrokuje znatno narušavanje staništa *91E0 „šume crne johe i običnog jasena uz tekućice”. Gubitak staništa nadoknadit će se na drugim područjima prikladne lokacije i funkcije tako što će se provesti mjere za osiguravanje koherentnosti. To će se postići odgovarajućom sadnjom i obnovom stanišnog tipa. S obzirom na to da nisu moguće druge prateće mjere, primjerice razvoj starih šuma u postojećim sličnim stanišnim tipovima, planiraju se provesti mjere na mnogo većem području kako bi se nadoknadio vremenski odmak u funkcionalnosti. Riječ je o stanišnom tipu koji se odlikuje drvećem i koji u skladu s time ima dugo razdoblje razvoja koje se ne može postići ni prethodnom provedbom mjera.

Unatoč tomu, ta bi se mjera u načelu trebala priznati kao mjera za osiguravanje koherentnosti pod uvjetom da u pojedinačnom slučaju ne postoji nijedan posebni aspekt koji bi bio protivan tome.

4. VEZE IZMEĐU POSTUPAKA PROCJENE UTJECAJA NA OKOLIŠ: OCJENA PRIHVATLJIVOSTI, PROCJENA UTJECAJA NA OKOLIŠ, STRATEŠKA PROCJENA OKOLIŠA

4.1. Usporedba postupaka u okviru ocjene prihvatljivosti, procjene utjecaja na okoliš i strateške procjene okoliša

Ocjena prihvatljivosti

Procjena utjecaja na okoliš

Strateška procjena okoliša

Na koje su vrste razvojnih projekata postupci usmjereni?

Na bilo koji plan ili projekt koji će, samostalno ili u kombinaciji s drugim planovima/projektima, vjerojatno značajno utjecati na područje mreže Natura 2000 (osim planova ili projekata koji su izravno povezani s upravljanjem u pogledu očuvanja tog područja).

Na sve projekte navedene u Prilogu I.

Za projekte navedene u Prilogu II. potreba za procjenom utjecaja na okoliš utvrđuje se za svaki slučaj posebno ili na temelju pragova ili kriterija koje su odredile države članice (uzimajući u obzir kriterije u Prilogu III.).

Na sve planove i programe, ili njihove izmjene,

(a)	koje moraju izraditi i/ili donijeti tijela na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini;

(b)	koji su propisani zakonodavnim, regulatornim ili administrativnim odredbama;

(c)

koji su izrađeni za poljoprivredu, šumarstvo, ribarstvo, energetiku, industriju, prijevoz, gospodarenje otpadom, gospodarenje vodama, telekomunikacije, turizam, prostorno planiranje ili upotrebu zemljišta i kojima se određuje okvir za buduće odobravanje provedbe projekata navedenih u prilozima I. i II. Direktivi o procjeni utjecaja na okoliš; ili

za koje je, s obzirom na vjerojatan učinak na područja, utvrđeno da zahtijevaju procjenu u skladu s člankom 6. ili 7. Direktive 92/43/EEZ.

Koje je utjecaje od važnosti za prirodu potrebno procijeniti?

Ocjenu bi trebalo provesti s obzirom na ciljeve očuvanja za određeno područje (koji se odnose na vrste/stanišne tipove koji su u velikoj mjeri prisutni na tom području).

Utjecaje bi trebalo procijeniti kako bi se utvrdilo hoće li oni negativno utjecati na cjelovitost predmetnog područja.

Izravne i neizravne, sekundarne, kumulativne, prekogranične, kratkoročne, srednjoročne i dugoročne, trajne i privremene, pozitivne i negativne značajne učinke na populaciju i zdravlje ljudi; biološku raznolikost, s posebnom pozornošću usmjerenom na vrste i staništa zaštićene Direktivom 92/43/EEZ i Direktivom 2009/147/EZ; zemlju, tlo, vodu, zrak, klimu i krajobraz; materijalna dobra, kulturnu baštinu i krajobraz te interakciju među tim faktorima.

Moguće značajne učinke na okoliš, uključujući biološku raznolikost, populaciju, zdravlje ljudi, faunu, floru, tlo, vodu, zrak, klimatske faktore, materijalna dobra, kulturnu baštinu, uključujući arhitektonsku i arheološku baštinu, krajobraz i međusobni odnos prethodno navedenih faktora.

Tko je zadužen za ocjenu/procjenu?

Dužnost je nadležnog tijela osigurati provedbu ocjene prihvatljivosti. U tom se kontekstu od nositelja projekta može zahtijevati da izradi sve potrebne studije i da nadležnom tijelu dostavi sve potrebne informacije kako bi mu se omogućilo da donese potpuno utemeljenu odluku. Tako nadležno tijelo može, prema potrebi, prikupiti relevantne informacije i iz drugih izvora.

Nositelj projekta dostavlja potrebne informacije, zajedno s rezultatima savjetovanja, koje nadležno tijelo za izdavanje odobrenja za provedbu projekta mora uzeti u obzir.

Direktivom o strateškoj procjeni okoliša državama članicama ostavljaju se velike diskrecijske ovlasti pri određivanju tijela za stratešku procjenu okoliša. To bi mogla biti tijela zadužena za izradu plana/programa, tijela nadležna za okoliš, s kojima se obavlja savjetovanje ex lege o području primjene i detaljnosti informacija koje se moraju uključiti u izvješće o okolišu, kao i nacrt plana/programa i pripadajuće izvješće o okolišu, ili tijela koja su posebno zadužena za vođenje postupka strateške procjene okoliša.

Obavlja li se savjetovanje s javnim/drugim tijelima?

Direktiva o staništima ne sadržava izričitu obvezu dobivanja mišljenja od šire javnosti pri odobravanju planova ili projekata za koje se zahtijeva ocjena prihvatljivosti. Prema tekstu članka 6. stavka 3. to se mora učiniti samo ako se to „smatra potrebnim”. Međutim, Sud EU-a razjasnio je da na temelju zahtjeva iz Aarhuške konvencije zainteresirana javnost, uključujući priznate nevladine organizacije za zaštitu okoliša, ima pravo sudjelovati u postupku odobravanja (C-243/15 točka 49.). To pravo posebno uključuje „prava kako bi ‚djelotvorno sudjelovala prilikom odlučivanja o okolišu’ podnoseći ‚pisanim putem, ili, kako je prikladno, prigodom javne rasprave ili upita podnositelja, sve primjedbe, informacije, analize ili mišljenja koje smatra važnima za predloženu djelatnost’” (C-243/15 točka 46.).

Obvezno – savjetovanje prije donošenja prijedloga za razvojni projekt.

Države članice moraju poduzeti potrebne mjere kako bi se osiguralo da se tijelima koja će vjerojatno biti zainteresirana za projekt (uključujući tijela nadležna za okoliš te lokalna i regionalna tijela) omogući da izraze svoje mišljenje o zahtjevu za izdavanje odobrenja za provedbu. Ista se načela primjenjuju za savjetovanje sa zainteresiranom javnošću.

U slučaju mogućih značajnih utjecaja na okoliš u drugoj državi članici, mora se obaviti savjetovanje s relevantnim tijelima i javnošću u toj državi članici.

Obvezno – savjetovanje prije donošenja plana ili programa.

Države članice moraju se savjetovati s tijelima koja će, zbog svojih specifičnih odgovornosti za okoliš, vjerojatno biti zainteresirana za učinke provođenja plana/programa na okoliš. Trebalo bi obaviti savjetovanje s javnošću, uključujući javnost koja je izložena ili će vjerojatno biti izložena utjecaju ili koja je zainteresirana za donošenje odluke, uključujući nevladine organizacije.

Tijelima i javnosti osigurava se unutar prikladnih vremenskih okvira pravovremena i djelotvorna mogućnost za izražavanje mišljenja o nacrtu plana ili programa i priloženom izvješću o okolišu prije donošenja plana ili programa ili njegova upućivanja u zakonodavni postupak.

U slučaju mogućih značajnih utjecaja na okoliš u drugoj državi članici, mora se obaviti savjetovanje s relevantnim tijelima i javnošću u toj državi članici.

U kojoj su mjeri ishodi ocjene/procjene obvezujući?

Obvezujući su.

Nadležna tijela mogu pristati na plan ili projekt tek nakon što utvrde da on neće štetno utjecati na cjelovitost područja.

Rezultati savjetovanja i informacije prikupljene u okviru procjene utjecaja na okoliš „na odgovarajući se način uzimaju u obzir” u postupku izdavanja odobrenja za provedbu.

Odluka o izdavanju odobrenja mora sadržavati najmanje obrazloženi zaključak (tj. odluku o procjeni utjecaja na okoliš) i sve okolišne uvjete priložene odluci.

Izvješće o okolišu i izražena mišljenja „uzimaju se u obzir” tijekom izrade plana ili programa te prije njegova donošenja ili upućivanja u zakonodavni postupak.

5. STRATEŠKO PLANIRANJE – PROCJENA PLANOVA

5.1. Primjer: Planiranje autocesta u Austriji

Planiranje autocesta u Austriji – Analitički pregled i ocjena prihvatljivosti

Planiranje autocesta u Austriji odvija se u tri različite faze projekta, u kojima se iterativno utvrđuje potreba za ocjenom prihvatljivosti.

U prvoj fazi (Voruntersuchung ili Korridoruntersuchung) utvrđuju se zone mogućih sukoba unutar područja koje se istražuje kako bi se isključili koridori s neprihvatljivim učincima i visokim rizikom da neće biti odobreni. Posebna pozornost posvećuje se zaštićenim područjima, uključujući područja mreže Natura 2000. Rezultati prve faze preliminarni su odabir mogućih varijanti projekta i programa istraživanja za drugu fazu. Zahtjev za provođenje ocjene prihvatljivosti obično se priznaje u toj fazi (faza analitičkog pregleda).

U drugoj fazi (Vorprojekt ili Variantenuntersuchung) utvrđuje se osjetljivost staništa i vrsta u različitim mogućim varijantama projekta i predviđaju učinci tih varijanti na okoliš. U skladu s internim nacionalnim zahtjevima (RVS* (5)) u toj su fazi potrebna detaljna istraživanja o ocjeni prihvatljivosti. Time se želi zajamčiti što ranije razmatranje vrsta i staništa pod zaštitom EU-a. Na kraju te faze odabire se jedna moguća varijanta projekta.

Treća faza (Einreichprojekt) obuhvaća planiranje postupaka odobrenja. Dodatno se utvrđuju mogući utjecaji odabranog pravca na okoliš, a mogući negativni utjecaji ublažavaju se odgovarajućim mjerama. Cilj je ekološki odgovoran i zakonski prihvatljiv projektni plan koji ne utječe na ciljeve očuvanja područja i zaštićene vrste.

Prednosti su ranog analitičkog pregleda pravodobno utvrđivanje potrebnih pravnih postupaka, u ovom slučaju ocjene prihvatljivosti ili, u drugim slučajevima, postupka odstupanja. Na taj se način postupovni rizici prepoznaju dovoljno rano i mogu se provesti strategije za njihovo izbjegavanje.

Za utvrđivanje mogućih područja sukoba upotrebljavaju se standardni obrasci za podatke za područja mreže Natura 2000, zajedno s podacima iz nacionalnog atlasa gnjezdarica te regionalnih i lokalnih istraživanja staništa (ako su dostupna i aktualna). Za evaluaciju trenutačne situacije i mogućih učinaka u obzir se uzimaju i crveni popisi (nacionalni ili pokrajinski), podaci iz izvješća u skladu s člankom 17., nacionalni i pokrajinski propisi o vrstama zaštićenima na nacionalnoj razini i ostali podaci dostupni u regiji. Dodatni podaci o praćenju mogu se upotrebljavati ako su dostupni, na primjer iz projekata za očuvanje vrsta ili projekata u okviru programa LIFE koji se provode u regiji.

Izvor: studija slučaja koju je osigurao ASFINAG.

5.2. Primjer: Strateško planiranje hidroenergetskog razvoja na Dunavu

Strateško planiranje nove hidroelektrane u slivu Dunava

Međunarodna komisija za zaštitu Dunava (ICPDR) sastavila je Vodeća načela za održiv hidroenergetski razvoj u slivu Dunava, koja su podunavske zemlje usvojile u lipnju 2013. Vodeća načela izrađena su u okviru sveobuhvatnog participativnog procesa u kojem su sudjelovali predstavnici uprava u područjima energije i okoliša, hidroenergetski sektor, nevladine organizacije te znanstvena zajednica.

U njima se za razvoj novih hidroelektrana preporučuje strateški pristup planiranju. Taj bi se pristup trebao temeljiti na dvorazinskoj procjeni (uključujući popise s preporučenim kriterijima), nacionalnoj/regionalnoj procjeni nakon koje slijedi procjena pojedinog projekta.

U prvom se koraku utvrđuju dionice rijeka na kojima su hidroenergetski razvojni projekti zabranjeni nacionalnim ili regionalnim zakonodavstvom/sporazumima (zone zabrane). Kriteriji koji u nekim europskim zemljama postoje za tu kategoriju uključuju: zaštićena područja, dionice visoke ekološke vrijednosti, referentne dionice, veličinu sliva.

Preporučeni popis nacionalnih/regionalnih kriterija uključuje sljedeće:

—	prirodnost. Stanje riječnih dionica/vodnog tijela s obzirom na odstupanje od prirodnih uvjeta pojedinog tipa u pogledu hidrologije, morfologije, biološkog kontinuiteta i kontinuiteta nanosa te bioloških zajednica;

—	status vodnog tijela s obzirom na rijetkost i ekološku vrijednost. Rijetkost vrste rijeke, ekološki status riječne dionice i osjetljivost;

—	posebna ekološka struktura i funkcija riječne dionice s obzirom na cijeli sliv/podsliv te u odnosu na usluge ekosustava. Npr. posebna staništa za osjetljive/dragocjene riblje vrste ili drugi biološki elementi kvalitete u riječnom okolišu (npr. vrste s crvenog popisa);

—	područja očuvanja i zaštićena područja. Npr. područja mreže Natura 2000, područja s Ramsarskog popisa, UNESCO-ovi rezervati biosfere, nacionalni parkovi, regionalni parkovi i parkovi prirode itd.

U drugom se koraku procjenjuju sve ostale dionice primjenom matrice za procjenu i klasifikacijskog sustava.

Budući da su mnoge riječne dionice i poplavna područja u slivu Dunava zaštićeni na temelju Direktive o pticama i Direktive o staništima, potrebno je uzeti u obzir odredbe i zahtjeve u skladu s upravljanjem područjima mreže Natura 2000 i njihovom zaštitom te potrebu za ocjenom prihvatljivosti utjecaja mogućih projekata na predmetnim područjima.

Nacionalna/regionalna procjena instrument je kojim se upravama pomaže da nove hidroelektrane usmjere u područja u kojima se očekuju najmanji utjecaji na okoliš. Prema potrebi treba uzeti u obzir aspekte koji se odnose na sliv Dunava ili prekogranične aspekte. Od nacionalne/regionalne procjene koristi imaju sektor zaštite okoliša i sektor voda, ali i hidroenergetski sektor jer se na taj način povećava predvidljivost postupka odlučivanja i postaje transparentno gdje će se vjerojatno izdati licencije za nove projekte.

Za razliku od procjene na nacionalnoj/regionalnoj razini koja je općenitija, procjenom pojedinog projekta kojom se klasificira prikladnost riječnih dionica za potencijalne hidroenergetske svrhe pruža se detaljnija i temeljitija procjena koristi i učinaka konkretnog projekta. Na taj se način lakše može procijeniti je li određeni projekt na odgovarajući način prilagođen određenoj lokaciji. Procjena pojedinog projekta provodi se nakon podnošenja zahtjeva za izdavanje licencije za novu hidroelektranu i stoga ovisi o nacrtu konkretnog projekta.

Zatim je potrebno odrediti mjere ublažavanja kako bi se maksimalno smanjili negativni utjecaji hidroenergetskih postrojenja na vodne ekosustave. Osiguravanje migracije riba i ekološki prihvatljivog protoka prioritetne su mjere za održavanje i poboljšanje ekološkog stanja voda.

Druge mjere ublažavanja kao što su poboljšanje upravljanja nanosima, maksimalno smanjenje negativnih utjecaja umjetnih fluktuacija u razini vode (nagla promjena protoka), održavanje uvjeta u podzemnim vodama te obnavljanje tipičnih staništa i obalnih pojaseva važni su za riječni okoliš i močvarna područja koji izravno ovise o vodnim ekosustavima. Te bi mjere stoga trebalo razmatrati pri izvedbi projekta, uzimajući u obzir troškovnu učinkovitost i sigurnost opskrbe električnom energijom.

U Vodećim načelima potvrđuje se primjena postupka utvrđenog člankom 6. stavcima 3. i 4. Direktive o staništima ako bi izgradnja novih hidroelektrana mogla utjecati na područje mreže Natura 2000.

https://www.icpdr.org/main/activities-projects/hydropower

5.3. Primjer: Prostorni plan za vjetroelektrane na moru i priključci na mrežu u njemačkom isključivom gospodarskom pojasu na Sjevernome moru

Prostorni plan pučinske mreže za njemački isključivi gospodarski pojas na Sjevernome moru

U planu pučinske mreže definiraju se vjetroelektrane na moru pogodne za kolektivno priključivanje na mrežu. Uz propisivanje potrebnih trasa kabela i lokacija za priključivanje vjetroelektrana na moru na mrežu, u planu pučinske mreže navode se i trase interkonekcijskih kabela i opisi mogućih trasa za unakrsno povezivanje.

Određena su prioritetna područja za pomorski promet, cjevovode i odobalnu proizvodnju energije iz vjetra u njemačkom isključivom gospodarskom pojasu. Drugi su načini primjene na tim područjima zabranjeni, osim ako su kompatibilni. Na područjima mreže Natura 2000 nisu dopuštene vjetroturbine. Na prijelazu prema teritorijalnome moru i prema križanju sustava odvojenog prometa podmorski se kabeli za prijenos električne energije proizvedene u isključivom gospodarskom pojasu moraju usmjeriti duž utvrđenih koridora kabela. Nakon uspostave plana provedena je strateška procjena utjecaja na okoliš.

Kako bi se maksimalno smanjili negativni utjecaji na morski okoliš prilikom polaganja cjevovoda i kabela, u planu se navodi da se tijekom razdoblja velike osjetljivosti određenih vrsta ne bi trebalo prolaziti osjetljivim staništima.

Tijekom polaganja i rada cjevovoda i kabela potrebno je izbjegavati oštećenje ili uništenje sprudova, grebena i područja bentoskih zajednica koje je potrebno očuvati i koji čine posebno osjetljiva staništa te je potrebno primjenjivati najbolju praksu zaštite okoliša u skladu s Konvencijom OSPAR. Planom se željelo postići i preklapanje određenih prioritetnih područja za cjevovode i vjetroelektrane.

Cilj je načela planiranja, primjerice najvećeg dopuštenog spajanja kabela u snopove i izbjegavanja trasa kroz područja mreže Natura 2000, smanjiti područje potrebno za infrastrukturu mreže i smanjiti potencijalni utjecaj na morski okoliš. U tom planu, za koji je provedena strateška procjena utjecaja na okoliš, utvrđeni su kapacitet i očekivani vremenski okvir priključaka na pučinsku mrežu koji će se izgraditi u idućih deset godina.

https://www.bsh.de/EN/TOPICS/Offshore/Maritime_spatial_planning/maritime_spatial_planning_node.html

(1) https://www.synbiosys.alterra.nl/bij12/routeplanner.aspx

(2) https://www.commissiemer.nl/docs/mer/diversen/leidraad_bepaling_significantie27052010.pdf

(3) RVS = Smjernice i propisi za planiranje, izgradnju i održavanje cesta (RVS) www.fsv.at.

(4) „Uredba o zahvatima” radne skupine LANA/stalnog odbora radne skupine LANA (2004.): Tehnički zahtjevi za mjere za osiguravanje koherentnosti u skladu s člankom 34. stavkom 5. Saveznog zakona o zaštiti prirode (BNatSchG). – Prilog stavci dnevnog reda 4.6. s 87. sastanka radne skupine LANA održanog 4. i 5. ožujka 2004.

(5) RVS = Smjernice i propisi za planiranje, izgradnju i održavanje cesta (RVS) www.fsv.at

		ISSN 1977-1088
Službeni list Europske unije		C 437

Hrvatsko izdanje	Informacije i objave	Godište 64. 28. listopada 2021.

Sadržaj		Stranica
	IV. Obavijesti
	OBAVIJESTI INSTITUCIJA, TIJELA, UREDA I AGENCIJA EUROPSKE UNIJE
	Europska komisija
2021/C 437/01	Obavijest Komisije – Procjena planova i projekata za područja mreže Natura 2000 – Metodološke smjernice u pogledu odredaba članka 6. stavaka 3. i 4. Direktive o staništima 92/43/EEZ	1