20.10.2021

Službeni list Europske unije

C 425/10

P9_TA(2020)0318

Prema održivijem jedinstvenom tržištu za poduzeća i potrošače

Rezolucija Europskog parlamenta od 25. studenoga 2020. na temu „Prema održivijem jedinstvenom tržištu za poduzeća i potrošače” (2020/2021(INI))

(2021/C 425/03)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU), a posebno njegov članak 114.,

—	uzimajući u obzir članke 169., 191., 192. i 193. UFEU-a,

—	uzimajući u obzir Direktivu 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2005. o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu (1),

—	uzimajući u obzir Direktivu 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o pravima potrošača (2),

—	uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2019/771 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2019. o određenim aspektima ugovora o kupoprodaji robe (3),

—	uzimajući u obzir Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća od 7. lipnja 2018. o uspostavi Programa za jedinstveno tržište, konkurentnost poduzeća, uključujući mala i srednja poduzeća, te europsku statistiku (COM(2018)0441),

—	uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2019/1020 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o nadzoru tržišta i sukladnosti proizvoda (4),

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 11. prosinca 2019. naslovljenu „Europski zeleni plan” (COM(2019)0640),

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 19. veljače 2020. naslovljenu „Europska strategija za podatke” (COM(2020)0066),

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 11. ožujka 2020. naslovljenu „Novi akcijski plan za kružno gospodarstvo – Za čišću i konkurentniju Europu” (COM(2020)0098),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 4. srpnja 2017. o dužem vijeku trajanja proizvoda: prednosti za potrošače i poduzeća (5),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. rujna 2018. o provedbi paketa za kružno gospodarstvo: mogućnosti za poboljšanje povezanosti zakonodavstva o kemikalijama, proizvodima i otpadu (6),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. siječnja 2020. o europskom zelenom planu (7),

—	uzimajući u obzir publikaciju Komisije iz listopada 2018. naslovljenu „Studija o ponašanju o uključenosti potrošača u kružno gospodarstvo”,

—	uzimajući u obzir izvješće Zajedničkog istraživačkog centra iz 2019. naslovljeno „Analiza i razvoj sustava bodovanja za popravak i nadogradnju proizvoda”,

—	uzimajući u obzir izvješće Europske agencije za okoliš od 4. prosinca 2019. naslovljeno „Europsko izvješće o okolišu – stanje i izgledi, 2020.”,

—	uzimajući u obzir studiju iz ožujka 2020. izrađenu na zahtjev Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača naslovljenu „Promicanje trajnosti proizvoda”,

—	uzimajući u obzir detaljnu analizu iz travnja 2020. izrađenu na zahtjev Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača naslovljenu „Održiva potrošnja i zakonodavstvo o zaštiti potrošača”,

—	uzimajući u obzir izvješće europske organizacije potrošača (BEUC) od 18. kolovoza 2015. naslovljeno „Trajna roba: održiviji proizvodi, veća prava potrošača – Očekivanja potrošača od programa EU-a za učinkovito korištenje resursima i kružno gospodarstvo”,

—	uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir mišljenje Odbora za okoliš, javno zdravstvo i sigurnost hrane,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača (A9-0209/2020),

A.	budući da je zbog sve manje dostupnosti prirodnih resursa i porasta količine otpada neophodno uspostaviti održive obrasce proizvodnje i potrošnje kojima se vodi računa o ograničenjima planeta, pri čemu prioritet treba biti učinkovito i održivo korištenje resursa;

B.	budući da je kriza uzrokovana pandemijom bolesti COVID-19 ukazala na potrebu za uspostavom novih i otpornijih poslovnih modela i pružanjem potpore europskim poduzećima, posebno malim i srednjim poduzećima, mikropoduzećima i samozaposlenim osobama;

budući da održivo jedinstveno tržište mora odražavati poziv Parlamenta (8) na donošenje ambicioznog europskog zelenog plana; budući da je stoga ključno razviti strategiju koja se temelji na istraživanjima kako bi se poboljšala trajnost proizvoda, mogućnost njihove ponovne uporabe, unapređenja i popravka; budući da bi se tom strategijom trebala otvoriti nova radna mjesta, stvoriti prilike za rast i inovacije za europska poduzeća, poduprijeti njihova konkurentnost na globalnoj razini i osigurati visoka razina zaštite potrošača;

budući da zajednička i sveobuhvatna strategija nije isto što i univerzalni pristup; budući da bi diferencirani pristup koji se temelji na posebnostima svake kategorije proizvoda i sektora te na tržištu i tehnološkom razvoju bio prikladniji; budući da su učinkovita primjena i provedba postojećih pravila ključne za dobro funkcioniranje održivog jedinstvenog tržišta;

budući da je ključno mobilizirati dovoljno sredstava putem financijskih programa kao što je Program jedinstvenog tržišta u cilju prijelaza na klimatsku neutralnost i kružno gospodarstvo kako bi se financirala istraživanja i razvoj u području održivih proizvoda te kampanje za podizanje razine osviještenosti usmjerene na poduzeća i potrošače;

budući da su prema studiji Komisije o ponašanju iz 2018. potrošači spremni sudjelovati u procesu kružnog gospodarstva i da je tri puta vjerojatnije da će kupiti proizvod ako je označen kao trajniji i ako ga se može popraviti, no da i dalje postoje prepreke u tom pogledu, što uključuje neujednačenost informacija; budući da su za osviještenost potrošača i pošteno tržišno natjecanje među poduzećima potrebne jasne, pouzdane i transparentne informacije o karakteristikama proizvoda, uključujući informacije o procijenjenom vijeku trajanja i mogućnosti popravka; budući da se postojeće informacije stoga moraju poboljšati, pritom izbjegavajući preopterećenje informacijama;

budući da su vijek trajanja proizvoda i način na koji se troši uvjetovani raznim prirodnim ili umjetnim čimbenicima, poput sastava, funkcionalnosti, troška popravka, obrazaca potrošnje i uporabe; budući da se procijenjeni vijek trajanja proizvoda mora mjeriti na temelju objektivnih ispitivanja i kriterija koji odražavaju stvarne uvjete uporabe te se mora utvrditi prije stavljanja proizvoda na tržište;

budući da je do 2024. potrebno provesti preispitivanje Direktive (EU) 2019/771; budući da bi u pripremi za ovo preispitivanje trebalo ocijeniti niz mjera usmjerenih na stvaranje odgovarajućih uvjeta za povećanje trajnosti proizvoda i osiguravanje visoke razine zaštite potrošača, kao i konkurentnog poslovnog okruženja; budući da dvogodišnje zakonsko jamstvo možda nije primjereno za sve kategorije proizvoda s duljim procijenjenim vijekom trajanja;

budući da je Europski parlament u prethodnoj rezoluciji (9) pozvao na donošenje mjera za rješavanje problema planiranog zastarijevanja dobara i softvera, uključujući razvoj zajedničke definicije za testiranje i otkrivanje problematičnih praksi; budući da je potrebno razviti zajedničku strategiju za jedinstveno tržište te zajamčiti pravnu sigurnost i povjerenje i za poduzeća i za potrošače;

J.	budući da je vijek trajanja softvera od ključne važnosti za vijek trajanja elektroničkih uređaja; budući da je zbog sve bržeg zastarijevanja softvera nužno osigurati prilagodljivost elektroničkih uređaja kako bi i dalje bili konkurentni na tržištu (10);

K.	budući da 79 % europskih građana smatra da bi od proizvođača trebalo zahtijevati da omoguće lakši popravak digitalnih uređaja ili zamjenu njihovih pojedinačnih dijelova (11); budući da visokokvalitetni proizvodi povećavaju konkurentnost europskih poduzeća;

budući da je anketa provedena u prosincu 2015. (12) pokazala da 59 % potrošača nije znalo da razdoblje zakonskog jamstva u EU-u traje najmanje dvije godine; budući da bi se znanje potrošača o postojećim visokim razinama prava u pogledu zakonskog jamstva moglo poboljšati i da bi takvo poboljšanje moglo pridonijeti održivijoj uporabi dobara;

M.	budući da je porast e-trgovine stvorio potrebu za boljom kontrolom usklađenosti robe i usluga iz trećih zemalja s ekološkim i sigurnosnim standardima EU-a, kao i pravima potrošača;

N.	budući da održivo jedinstveno tržište zahtijeva učinkovit nadzor tržišta kako bi se osigurala pravilna provedba tih pravila, pri čemu ključnu ulogu imaju tijela za nadzor tržišta i carinska tijela;

budući da bi se poticanjem tržišta popravaka i ponovne uporabe te učvršćivanjem povjerenja u tržište rabljene robe mogle stvoriti gospodarske i socijalne prilike i da bi se mogla otvoriti radna mjesta te da bi se u određenim slučajevima time potaknula konkurentnost industrijskog sektora; budući da u određenim slučajevima postoje prepreke koje potrošačima onemogućuju da se odluče za popravak, primjerice nemogućnost pristupa rezervnim dijelovima, nedostatak standardizacije i interoperabilnosti te nedostupnost usluga popravka; budući da to negativno utječe na sektor popravaka;

P.	budući da bi na temelju istraživanja Eurobarometra (13) 77 % građana EU-a radije popravilo svoje uređaje nego ih zamijenilo; budući da bi poduzeća koja se bave popravcima mogla biti izvor lokalnih radnih mjesta te posebnog znanja i iskustva u Europi;

budući da produljenje životnog vijeka vrste proizvoda koja je usred znatnog poboljšanja svoje ekološke učinkovitosti treba biti usklađeno s uporabom tih poboljšanih proizvoda i da stoga ne bi trebalo biti kašnjenja u uvođenju inovativnih tehnologija koje bi mogle dovesti do znatnih koristi za okoliš;

R.	budući da sve veća digitalizacija našim društvima pruža nove kanale za razmjenu informacija i pomaže u stvaranju održivog tržišta koje se temelji na odgovornosti, transparentnosti, razmjeni informacija i učinkovitijem korištenju resursa;

S.	budući da bi internetske platforme mogle bolje ispunjavati svoju odgovornost pružanja potrošačima pouzdanih informacija o proizvodima i uslugama koje pružaju;

budući da digitalni sektor doprinosi inovacijama i poticanju održivog gospodarstva; budući da bi se trebalo pozabaviti pitanjem njegova utjecaja na okoliš u pogledu potrošnje energije i resursa na njegovu infrastrukturu; budući da su održiviji načini pakiranja i dostave ključni za uspostavu kružnog gospodarstva;

budući da je zelena i održiva javna nabava strateški alat koji se, zajedno s drugim važnim politikama, može upotrijebiti za doprinos industrijskoj tranziciji Europe te za jačanje njezine otpornosti i otvorene strateške autonomije; budući da strateška upotreba održive javne nabave može biti od koristi i poduzećima i potrošačima jer se njome povećava potražnja za održivom robom i opskrba njome te ti proizvodi tako postaju isplativiji i privlačniji potrošačima;

V.	budući da postoji potreba za učinkovitim rješavanjem problema obmanjujućih ekoloških tvrdnji i praksi „lažnog zelenog oglašavanja”, među ostalim uređivanjem načina na koji se takve tvrdnje mogu potkrijepiti;

W.	budući da oglašavanje utječe na razine i obrasce potrošnje; budući da bi oglašavanje moglo pomoći poduzećima i potrošačima da donose informirane održive odluke;

pozdravlja novi akcijski plan Komisije za kružno gospodarstvo i njezinu namjeru promicanja trajnih proizvoda koji se mogu lakše popraviti, ponovo upotrijebiti i reciklirati, podržavajući pritom potrošača u toj tranziciji;

naglašava da bi svaka strategija održivog jedinstvenog tržišta trebala na pravedan, uravnotežen i razmjeran način kombinirati načela održivosti, zaštite potrošača i visoko konkurentnog socijalnog tržišnog gospodarstva; naglašava da bi se sve potencijalne regulatorne mjere trebale temeljiti na tim načelima, da bi trebale biti ekološki isplative te korisne i za poduzeća i za potrošače kako bi prihvatili zelenu tranziciju unutarnjeg tržišta; naglašava da bi se regulatornim mjerama trebale stvoriti konkurentske prednosti za europska poduzeća, da se njima ne bi trebalo nametati nerazmjerno financijsko opterećenje te da bi trebalo potaknuti inovacije i ulaganja u održive tehnologije te ojačati europsku konkurentnost i, u konačnici, zaštitu potrošača; ističe da bi sve predviđene regulatorne mjere trebale biti popraćene procjenama učinka te da bi se njima uvijek trebala uzimati u obzir kretanja na tržištu i potrebe potrošača;

poziva Komisiju da pokaže snažnu političku ambiciju pri osmišljavanju, donošenju i provedbi relevantnih budućih prijedloga, kao što su „važnija uloga potrošača u procesu zelene tranzicije” i politička inicijativa za održive proizvode, koji bi trebali biti u potpunosti usklađeni s klimatskim ciljevima EU-a i drugim ciljevima zaštite okoliša kako bi se poboljšala kružnost lanaca vrijednosti, učinkovitost resursa i upotreba sekundarnih sirovina, smanjilo stvaranje otpada i ostvarilo netoksično kružno gospodarstvo; naglašava važnost pravovremene provedbe i poštovanja postojećih obveza i standarda; potiče Komisiju da ih ne odgađa;

naglašava da je jedinstveno tržište koje dobro funkcionira moćan alat za zelenu i digitalnu tranziciju EU-a, među ostalim zbog njegove uloge u globaliziranom gospodarstvu; ističe da su realizacija i produbljivanje jedinstvenog tržišta, među ostalim učinkovitom provedbom postojećeg zakonodavstva i uklanjanjem preostalih neopravdanih i nerazmjernih prepreka, preduvjet za postizanje održivije proizvodnje i potrošnje u EU-u; poziva na transparentno upravljanje unutarnjim tržištem, zajedno s učinkovitijim i poboljšanim nadzorom; smatra da bi pravnim okvirom za održivije jedinstveno tržište trebalo poticati inovacije i razvoj održivih tehnologija te potaknuti poduzeća da prijeđu na održivije poslovne modele i tako doprinesu održivom gospodarskom oporavku;

ističe da je održiva potrošnja usko povezana s održivom proizvodnjom i da bi gospodarske subjekte trebalo poticati da razmotre trajnost proizvoda i usluga od faze osmišljavanja i stavljanja na unutarnje tržište ili pružanja usluge na njemu kako bi se potrošačima zajamčio siguran, održiv, isplativ i privlačan izbor; poziva Komisiju da predloži mjere, razlikujući kategorije proizvoda i sektore sa znatnim utjecajem na okoliš, kojima će se poboljšati trajnost proizvoda, uključujući njihov procijenjeni vijek trajanja, mogućnost ponovne uporabe, nadogradnje, popravka i recikliranja;

Prava potrošača i borba protiv planiranog zastarijevanja

poziva Komisiju da u dogovoru s relevantnim dionicima osmisli opsežnu strategiju s mjerama za različite kategorije proizvoda, uzimajući u obzir razvoj tržišta i tehnologija, kako bi se pružila potpora poduzećima i potrošačima te kako bi se uključila u održive obrasce proizvodnje i potrošnje; napominje da bi ta strategija trebala uključivati mjere za:

(a)

definiranje predugovornih informacija o procijenjenom vijeku trajanja (koje treba izraziti u godinama i/ili ciklusima uporabe i koje treba utvrditi prije stavljanja proizvoda na tržište s pomoću objektivne i standardizirane metodologije utemeljene na, među ostalim parametrima, stvarnim uvjetima uporabe, razlikama u intenzitetu uporabe i prirodnim čimbenicima) i mogućnosti popravka proizvoda, imajući na umu da bi te informacije trebalo pružiti na jasan i razumljiv način kako bi se izbjeglo zbunjivanje i preopterećivanje potrošača informacijama, pri čemu bi te informacije trebalo učiniti glavnim obilježjima proizvoda u skladu s direktivama 2011/83/EU i 2005/29/EZ;

(b)

razvijanje i uvođenje obveznog označivanja kako bi se njime potrošačima u trenutku kupnje pružile jasne, odmah vidljive i lako razumljive informacije o procijenjenom životnom vijeku i mogućnosti popravka proizvoda; ističe da bi se takav sustav označivanja trebao razviti uz sudjelovanje svih relevantnih dionika, na temelju usklađenih transparentnih normi utemeljenih na istraživanjima i procjena učinka kojima se dokazuju relevantnost, proporcionalnost i učinkovitost u području smanjenja negativnih učinaka na okoliš i zaštite potrošača; smatra da bi to označivanje trebalo prije svega uključivati informacije o trajnosti i mogućnosti popravka, primjerice sustav za ocjenjivanje mogućnosti popravka, te imati oblik indeksa okolišne učinkovitosti, uzimajući u obzir višestruke kriterije tijekom cijelog životnog ciklusa proizvodâ u skladu s njihovom kategorijom;

(c)	jačanje uloge znaka za okoliš EU-a kako bi se povećala industrijska primjena i podigla razina osviještenosti među potrošačima;

(d)

procjenu, na temelju analize troškova/okolišne učinkovitosti, koje su kategorije robe najprikladnije da ih se opremi mjeračem uporabe, s ciljem poboljšanja informiranja potrošača i održavanja proizvoda, poticanja dugotrajne uporabe proizvoda olakšavanjem ponovne uporabe te poticanja ponovne uporabe i poslovnih modela rabljene robe;

(e)

procjenu načina na koji bi se trajanje zakonskih jamstava moglo bolje uskladiti s procijenjenim životnim vijekom kategorije proizvoda te na koji bi se produljenjem razdoblja prebacivanja tereta dokaza za neusklađenost povećala mogućnost da potrošači i poduzeća donose održive odluke, u kontekstu preispitivanja Direktive (EU) 2019/771; poziva na to da se u toj procjeni učinka razmotre moguće posljedice takvih potencijalnih produljenja za cijene, očekivani vijek trajanja proizvoda, sustave komercijalnih jamstava i neovisne usluge popravka;

(f)	proučavanje izvedivosti jačanja položaja prodavatelja u odnosu na proizvođače uvođenjem zajedničkog mehanizma odgovornosti proizvođača i prodavatelja u okviru sustava zakonskog jamstva, u kontekstu preispitivanja Direktive (EU) 2019/771;

(g)

rješavanje problema preranog zastarijevanja proizvoda razmatranjem dodavanja na popis iz Priloga I. Direktivi 2005/29/EZ praksi kojima se učinkovito skraćuje životni vijek proizvoda kako bi se povećala njegova stopa zamjene i neopravdano ograničila mogućnost popravka proizvoda, uključujući softvera; naglašava da bi te prakse trebalo jasno definirati na temelju objektivne i zajedničke definicije, uzimajući u obzir procjenu svih uključenih dionika, kao što su istraživačke ustanove, potrošačke i poslovne organizacije te organizacije za zaštitu okoliša;

naglašava da roba s digitalnim elementima zahtijeva posebnu pozornost i da bi prilikom preispitivanja Direktive (EU) 2019/771, koje se treba provesti do 2024., trebalo uzeti u obzir sljedeće elemente:

(a)	korektivna ažuriranja, tj. ažuriranja sigurnosti i sukladnosti, moraju se nastaviti tijekom cijelog procijenjenog vijeka trajanja proizvoda, ovisno o kategoriji proizvoda;

(b)	korektivna ažuriranja trebala bi biti odvojena od razvojnih ažuriranja, koja moraju biti reverzibilna, a ažuriranje nikada ne smije umanjiti učinkovitost ili prilagođenost robe;

(c)

prodavatelj u trenutku kupnje mora obavijestiti potrošače o razdoblju tijekom kojega se može očekivati da će se osigurati ažuriranja softvera isporučenog prilikom kupnje robe, na način koji je u skladu s inovacijama i mogućim budućim kretanjima na tržištu, kao i s njihovim posebnostima i učincima na učinkovitost proizvoda, kako bi se osigurala dugotrajna sukladnost i sigurnost robe;

naglašava potrebu za jednostavnim, učinkovitim i provedivim načinima pravne zaštite, i za potrošače i za poduzeća; ističe da potrošače diljem EU-a treba informirati o njihovim pravima i načinima pravne zaštite; poziva na financiranje u okviru Programa jedinstvenog tržišta višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) mjera za rješavanje problema informacijskog jaza i pružanje potpore udrugama potrošača i poduzeća te udrugama za zaštitu okoliša u njihovim inicijativama; smatra da bi države članice trebale provoditi informativne kampanje za povećanje zaštite i povjerenja potrošača, posebno među ranjivim skupinama, te poziva Komisiju da potrošačima pruži odgovarajuće informacije o njihovim pravima s pomoću jedinstvenog digitalnog pristupnika; ističe da mala i srednja poduzeća, mikropoduzeća i samozaposlene osobe trebaju posebnu potporu, među ostalim financijsku, kako bi mogli razumjeti i ispunjavati svoje pravne obveze u području zaštite potrošača;

napominje da mnogi proizvodi koji se stavljaju na jedinstveno tržište, posebno proizvodi koji se prodaju na internetskim tržištima i uvoze izvan EU-a, nisu u skladu sa zakonodavstvom EU-a koje se odnosi na zahtjeve u pogledu sigurnosti i održivosti proizvoda; poziva Komisiju i države članice da hitno poduzmu mjere kako bi se izjednačili uvjeti za poduzeća iz EU-a s uvjetima njihovih međunarodnih konkurenata te kako bi se potrošačima osigurala sigurnost i održivost proizvoda poboljšanim nadzorom tržišta i jednakovrijednim standardima carinske provjere diljem EU-a i za tradicionalna i za internetska poduzeća; ističe da za obavljanje ove misije tijelima za nadzor tržišta moraju biti osigurani odgovarajući financijski, tehnički, informacijski i ljudski resursi u skladu s Uredbom (EU) 2019/1020 te poziva države članice da ih osiguraju i Komisiju da osigura pravilnu provedbu te uredbe; ističe da bi trebalo znatno poboljšati interakciju između sustava za brzu razmjenu informacija RAPEX i internetskih tržišta i platformi;

Omogućavanje lakšeg popravka

10.

poziva na to da se u trenutku kupnje na jasan i lako čitljiv način pruže sljedeće informacije o dostupnosti rezervnih dijelova, ažuriranju softvera i mogućnosti popravka proizvoda: procijenjeno razdoblje raspoloživosti od datuma kupnje, prosječna cijena rezervnih dijelova u trenutku kupnje, preporučeno približno vrijeme isporuke i popravka te, prema potrebi, informacije o uslugama popravka i održavanja; nadalje, traži da se te informacije navedu u dokumentaciji o proizvodu zajedno sa sažetkom najčešćih kvarova i načina njihova popravka;

11.

poziva Komisiju da uspostavi „pravo potrošača na popravak” kako bi popravci postali sustavni, isplativi i privlačni, uzimajući u obzir posebnosti različitih kategorija proizvoda u skladu s mjerama koje su već poduzete za nekoliko kućanskih uređaja u okviru Direktive o ekološkom dizajnu:

(a)

omogućavanjem akterima u industriji popravaka, uključujući neovisne servisere, i potrošačima besplatan pristup potrebnim informacijama o popravku i održavanju, uključujući informacije o dijagnostičkim alatima, rezervnim dijelovima, softverima i ažuriranjima koje su potrebne za obavljanje popravaka i održavanje, imajući na umu obveze u pogledu sigurnosti potrošača, ne dovodeći u pitanje Direktivu (EU) 2016/943;

(b)	poticanjem standardizacije rezervnih dijelova radi omogućavanja interoperabilnosti i inovacija, uz istodobno poštovanje zahtjevâ za sigurnost proizvoda;

(c)

utvrđivanjem obveznog minimalnog razdoblja tijekom kojega rezervni dijelovi moraju biti dostupni, koje odražava predviđeni vijek trajanja proizvoda nakon što je krajnja jedinica stavljena na tržište, kao i razumnog najduljeg vremena isporuke prema kategoriji proizvoda u skladu s provedbenim uredbama o ekološkom dizajnu donesenima 1. listopada 2019., koje bi trebalo proširiti na širi raspon proizvoda;

(d)	osiguravanjem da cijena rezervnih dijelova bude razumna i stoga isplativa u odnosu na cijenu cijelog proizvoda te da neovisni i ovlašteni serviseri, kao i potrošači, imaju pristup potrebnim rezervnim dijelovima bez nepoštenih ograničavanja;

(e)

poticanjem popravka u odnosu na zamjenu produljenjem jamstva ili obnavljanjem razdoblja jamstva za potrošače koji odaberu tu mogućnost, u kontekstu preispitivanja Direktive (EU) 2019/771 i s obzirom na analizu isplativosti i za potrošače i za poduzeća, te osiguravanjem toga da prodavatelji uvijek informiraju potrošače o mogućnosti popravka i povezanim jamstvenim pravima;

(f)	procjenom načina na koji bi se popravci mogli olakšati uspostavom zakonskog jamstva na razini EU-a za dijelove koje zamjenjuje stručni serviser ako roba više nije obuhvaćena zakonskim ili komercijalnim jamstvom u kontekstu preispitivanja Direktive (EU) 2019/771;

(g)	poticanjem država članica da uvedu poticaje, kao što je „bonus za obrtnike”, kojima se promiču popravci, posebice nakon isteka zakonskog jamstva za potrošače koji obavljaju popravke kod ovlaštenih/neovisnih servisera;

Globalna strategija za promicanje ponovne uporabe

12.

pozdravlja Komisijino razmatranje obvezujućih mjera za sprečavanje uništavanja neprodane ili nekvarljive robe u ispravnom stanju kako bi se ona mogla ponovno upotrijebiti te količinskih ciljeva za ponovnu uporabu, među ostalim uvođenjem sustava odlaganja u skladu s Okvirnom direktivom o otpadu i Direktivom o ambalaži i ambalažnom otpadu; naglašava da prioritet u pristupu otpadnim dvorištima treba dati novim održivim poslovnim modelima te poziva Komisiju i države članice da dodatno potiču održivo gospodarenje otpadom; naglašava potrebu za strategijom procjene i rješavanja pravnih prepreka u pogledu popravka, preprodaje, ponovne uporabe i doniranja kako bi se zajamčila učinkovitija i održivija uporaba resursa, kao i za jačanjem unutarnjeg tržišta sekundarnih sirovina, ne dovodeći u pitanje odredbe Uredbe (EZ) br. 1013/2006 o pošiljkama otpada, među ostalim povećanom standardizacijom;

13.

naglašava važnost poticanja poslovnih modela kružnog gospodarstva i održivog poslovanja kako bi se smanjilo uništavanje robe te promicali popravljanje i ponovna uporaba; poziva Komisiju da podrži upotrebu takvih modela, koji pritom trebaju ostati isplativi i privlačni, te da zajamči visoku razinu zaštite potrošača i potakne države članice na podizanje razine osviještenosti o tim modelima kroz obrazovne kampanje i osposobljavanje potrošača i poduzeća; ističe važnost ulaganja u istraživanje i razvoj u tom području;

14.

ističe postojanje praksi poduzeća u pogledu odvraćanja od popravaka, kojima se ograničava pravo na popravak i utječe na opcije potrošača u tom kontekstu; poziva na pristup kojim se štiti provedba prava intelektualnog vlasništva i osigurava učinkovita potpora neovisnim serviserima kako bi se promicao izbor potrošača i postiglo općenito održivo jedinstveno tržište;

15.

naglašava potrebu za uvođenjem poticaja za potrošače kako bi kupovali rabljenu robu; ističe da bi prijenos jamstva u slučaju preprodaje proizvoda koji je još pokriven jamstvom potrošačima mogao uliti više povjerenja u to tržište; u tom pogledu poziva Komisiju da ispita u kojoj bi se mjeri jamstvo prvog kupca moglo prenijeti na dodatne kupce u slučaju naknadne prodaje, posebno u kontekstu digitalne putovnice proizvoda; nadalje, poziva na procjenu potrebe za preispitivanjem klauzule o izuzeću za rabljenu robu u okviru sustava zakonskog jamstva predviđenog Direktivom (EU) 2019/771 prilikom preispitivanja te direktive, na temelju procjene učinka mogućih posljedica za poslovne modele koji se temelje na rabljenoj robi i ponovnoj uporabi;

16.

poziva na donošenje jasne definicije prepakirane i obnovljene robe te na masovno uvođenje dobrovoljnog sustava proširenog jamstva za tu robu, uz početno zakonsko jamstvo, kako bi se spriječilo da potrošači budu izloženi zlouporabi;

17.

ističe da će uspostava unutarnjeg tržišta usluga uvelike pridonijeti prelasku na održivije jedinstveno tržište; poziva Komisiju da poduzme daljnje mjere za uspostavu unutarnjeg tržišta usluga koje dobro funkcionira i da konkretno poveća napore za jačanje provedbe postojećeg zakonodavstva;

18.

ističe ulogu uslužnog sektora u povećanju pristupačnosti popravaka i drugih novih poslovnih modela; posebno pozdravlja razvoj poslovnih modela kojima se razdvaja potrošnja od fizičkog vlasništva i prodaje funkcija proizvoda te poziva na temeljitu procjenu učinka funkcionalnog gospodarstva i njegovih mogućih povratnih učinaka, kao i učinaka na potrošače i njihove financijske interese, ali i posljedica takvih modela za okoliš; naglašava da razvoj internetskih usluga, novi oblici marketinga (iznajmljivanje, leasing, „proizvod kao usluga” itd.) i dostupnost objekata za popravak mogu pomoći produljiti vijek trajanja proizvoda i povećati osviještenost potrošača i povjerenje u takve proizvode; poziva Komisiju da promiče razvoj tih novih poslovnih modela ciljanom financijskom potporom u okviru Programa jedinstvenog tržišta i svih drugih relevantnih programa VFO-a;

19.

poziva na razvoj nacionalnih kampanja i relevantnih mehanizama kako bi se potrošače potaknulo na produljenje životnog vijeka proizvoda popravcima i uporabom rabljene robe te na podizanje razine osviještenosti o dodanoj vrijednosti održivih inovativnih tehnologija; traži od Komisije i nacionalnih tijela da u okviru Programa jedinstvenog tržišta VFO-a pruže tehničku i financijsku pomoć i potporu nadležnim tijelima na nacionalnoj i lokalnoj razini, kao i poduzećima i udrugama, u provođenju tih kampanja;

20.

poziva sva poduzeća i organizacije da se registriraju u EU-ov sustav ekološkog upravljanja i neovisnog ocjenjivanja (EMAS) kako bi poboljšali svoju ekološku učinkovitost; s veseljem iščekuje predstojeće preispitivanje Direktive o izvješćivanju o nefinancijskim informacijama, koja bi trebala znatno poboljšati dostupnost informacija o ekološkoj učinkovitosti poduzeća;

Digitalna strategija u službi održivog tržišta

21.

pozdravlja najavu zajedničkog europskog podatkovnog prostora za pametne kružne aplikacije i ambiciju Komisije da razvije digitalnu „putovnicu proizvoda” kako bi se poboljšala sljedivost i pristup informacijama o uvjetima proizvodnje proizvoda, trajnosti, sastavu, mogućnostima ponovne uporabe, popravka, rastavljanja i o rukovanju proizvodom na kraju životnog vijeka, uzimajući u obzir načelo proporcionalnosti i troškove za poduzeća te obraćajući posebnu pozornost na potrebe malih i srednjih poduzeća, mikropoduzeća i samozaposlenih osoba; traži osmišljavanje tih mehanizama u bliskoj suradnji s industrijom i relevantnim dionicima;

22.

prima na znanje doprinos digitalnih tehnologija u području inovacija i kružnoga gospodarstva; poziva Komisiju da razvije standarde i protokole za pristup interoperabilnim podacima i njihovu upotrebu kako bi se podaci učinkovito dijelili među poduzećima, ulagačima i tijelima te kako bi se omogućili novi kružni poslovni modeli temeljeni na podacima; poziva Komisiju i države članice da povećaju sredstva za istraživanje i inovacije u području održivih tehnologija u okviru novog VFO-a;

23.

napominje da digitalni sektor i internetska potrošnja imaju velik utjecaj na okoliš, kako u pogledu proizvodnje robe tako i pružanja usluga, te poziva Komisiju da procijeni kako bi europski indeks digitalne održivosti, koji bi se temeljio na analizi životnog ciklusa proizvoda, utjecao na održivost proizvodnje i potrošnje u sektoru digitalnih tehnologija; ističe da bi primjena praksi kojima bi se smanjio taj utjecaj na okoliš, kao što su smanjenje pakiranja i razvoj održivije ambalaže, trebala biti dio strategije za održivo jedinstveno tržište;

24.

dodaje da bi trebalo podići svijest o mogućem ekološkom otisku nepotrebnih podataka, kao što su neiskorištene aplikacije, datoteke, videozapisi, fotografije i neželjene elektroničke poruke; poziva Komisiju da procijeni učinak praksi i infrastrukture digitalnog sektora u pogledu njihova ugljičnog i ekološkog otiska, kao i njihov učinak na prakse potrošača, te da razmotri odgovarajuće mjere za njihovo smanjenje;

25.

inzistira na tome da Komisija uzme u obzir odluke Europskog parlamenta o uvođenju jedinstvenog punjača kako bi se smanjio obujam proizvodnje i elektronički otpad;

Potrebna tranzicija javnih tijela

26.

smatra da bi javna nabava trebala imati središnju ulogu u planu gospodarskog oporavka EU-a, u skladu s europskim zelenim planom, podupiranjem inovacijskih napora privatnog sektora i procesa digitalizacije javnih natječaja te utvrđivanjem odgovarajućih poticaja za promicanje održive proizvodnje i potrošnje; poziva da prioritet bude poticanje potražnje za ekološki prihvatljivom robom i uslugama s manjim ekološkim otiskom te promicanje društvenih i ekoloških kriterija;

27.

naglašava da je potrebno zajamčiti primjenu ekološke, socijalne i inovativne javne nabave u prijelazu na održivo i klimatski neutralno gospodarstvo uključivanjem kriterija i ciljeva održivosti u javne natječaje; u tom pogledu podsjeća na obvezu Komisije u pogledu poduzimanja mjera za pojedine sektore i pružanja smjernica o zelenoj javnoj nabavi, uz zadržavanje postojećeg zakonodavnog okvira o javnoj nabavi, te poziva Komisiju da bude ambiciozna kada je riječ o tome da održivi kriteriji u javnoj nabavi trebaju postati zadani izbor; naglašava važnost podržavanja rabljenih proizvoda, proizvoda namijenjenih ponovnoj uporabi, recikliranih i prepakiranih proizvoda te softverskih programa s niskom potrošnjom energije utvrđivanjem ciljeva u području javne nabave; ističe potencijalne koristi instrumenta za provjeru održivosti javnih natječaja kako bi se zajamčila njihova usklađenost s klimatskim obvezama EU-a i riješio problem „lažnog zelenog oglašavanja”;

28.

ističe ulogu koju bi zelena i društveno odgovorna javna nabava mogla imati u skraćivanju lanaca opskrbe, smanjenju ovisnosti o trećim zemljama i poticanju održivosti u ključnim sektorima kao što su proizvodnja medicinskih proizvoda, energije i hrane; poziva na osiguravanje učinkovite uzajamnosti u javnoj nabavi s trećim zemljama te odgovarajućeg pristupa malih i srednjih poduzeća, kao i poduzeća socijalne ekonomije, uvođenjem, među ostalim, povlaštenih klauzula o dodjeli;

29.

poziva države članice da iskoriste postojeće programe EU-a za održivu nabavu i u tom pogledu traži od Komisije da poboljša svoje smjernice i da bude uzor tako što će objaviti ciljeve i statistike povezane s učinkom svoje kupnje na okoliš; nadalje, poziva na obvezu izvješćivanja za institucije EU-a i države članice u pogledu održivosti njihove javne nabave, bez stvaranja neopravdanog administrativnog opterećenja i uz poštovanje načela supsidijarnosti;

Odgovorni marketing i oglašavanje

30.

ističe da su potrošači suočeni s lažnim tvrdnjama o ekološkim značajkama proizvoda i usluga, na internetu i izvan njega; stoga preporučuje da se prije stavljanja proizvoda ili usluge na tržište provede učinkovita kontrola ekoloških tvrdnji proizvođača i distributera te poziva na proaktivne mjere za borbu protiv obmanjujućih praksi u okviru provedbe nedavno izmijenjene Direktive 2005/29/EZ; poziva Komisiju da izradi ažurirane smjernice radi ujednačene provedbe ove direktive s obzirom na ekološke tvrdnje te radi pružanja vodstva u aktivnostima nadzora tržišta;

31.

traži da se izrade jasne smjernice i standardi za tvrdnje o prihvatljivosti proizvoda za okoliš i obveze u tom pogledu, koji će dovesti do jačanja certifikata o dodjeli znaka za okoliš, te pozdravlja najavljeni zakonodavni prijedlog o potkrjepljivanju tvrdnji o prihvatljivosti proizvoda za okoliš; preporučuje procjenu moguće potrebe za uspostavom javnog europskog registra s popisom odobrenih i zabranjenih ekoloških tvrdnji, kao i potrebnih uvjeta i koraka za njihovu uporabu; dodaje da će pružanje transparentnih, odgovornih i točnih informacija povećati povjerenje potrošača u proizvode i tržišta, što će u konačnici dovesti do održivije potrošnje;

32.

ističe da oglašavanje utječe na razine i obrasce potrošnje te da bi trebalo poticati održive odluke poduzeća i potrošača; ističe važnost odgovornog oglašavanja kojim se poštuju javni standardi o okolišu i zdravlju potrošača; naglašava da bi se postojećim regulatornim okvirom za borbu protiv zavaravajućeg oglašavanja mogla ojačati zaštita potrošača, posebno određenih kategorija potrošača koje se smatraju ranjivima, te potaknuti održiva proizvodnja i potrošnja;

o o

33.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 149, 11.6.2005., str. 22.

(2) SL L 304, 22.11.2011., str. 64.

(3) SL L 136, 22.5.2019., str. 28.

(4) SL L 169, 25.6.2019., str. 1.

(5) SL C 334, 19.9.2018., str. 60.

(6) SL C 433, 23.12.2019., str. 146.

(7) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0005.

(8) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0005.

(9) SL C 334, 19.9.2018., str. 60.

(10) SL C 334, 19.9.2018., str. 60., uvodna izjava S.

(11) Posebno izvješće Eurobarometra 503 iz prosinca 2019. naslovljeno „Stavovi prema utjecaju digitalizacije na svakodnevni život”.

(12) Anketa provedena u ime Komisije u prosincu 2015. naslovljena „Studija potrošačkog tržišta o funkcioniranju pravnih i komercijalnih jamstava za potrošače u EU-u”.

(13) Izvješće Flash Eurobarometar 388 iz lipnja 2014. naslovljeno „Stavovi Europljana prema gospodarenju otpadom i učinkovitosti resursa”.

20.10.2021

Službeni list Europske unije

C 425/19

P9_TA(2020)0319

Sigurnost proizvoda na jedinstvenom tržištu

Rezolucija Europskog parlamenta od 25. studenoga 2020. o sigurnosti proizvoda na jedinstvenom tržištu (2019/2190(INI))

(2021/C 425/04)

Europski parlament

—	uzimajući u obzir Direktivu 2001/95/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 3. prosinca 2001. o općoj sigurnosti proizvoda (1),

—	uzimajući u obzir Odluku br. 768/2008/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 9. srpnja 2008. o zajedničkom okviru za stavljanje na tržište proizvoda i o stavljanju izvan snage Odluke Vijeća 93/465/EEZ (2),

—	uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2019/515 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. ožujka 2019. o uzajamnom priznavanju robe koja se zakonito stavlja na tržište u drugoj državi članici i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 764/2008 (3),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1025/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o europskoj normizaciji, o izmjeni direktiva Vijeća 89/686/EEZ i 93/15/EEZ i direktiva 94/9/EZ, 94/25/EZ, 95/16/EZ, 97/23/EZ, 98/34/EZ, 2004/22/EZ, 2007/23/EZ, 2009/23/EZ i 2009/105/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Odluke Vijeća 87/95/EEZ i Odluke br. 1673/2006/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (4),

—	uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2019/1020 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o nadzoru tržišta i sukladnosti proizvoda i o izmjeni Direktive 2004/42/EZ i uredbi (EZ) br. 765/2008 i (EU) br. 305/2011 (5),

—	uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2016/1148 Europskog parlamenta i Vijeća od 6. srpnja 2016. o mjerama za visoku zajedničku razinu sigurnosti mrežnih i informacijskih sustava širom Unije (6),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2019/881 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2019. o ENISA-i (Agencija Europske unije za kibersigurnost) te o kibersigurnosnoj certifikaciji u području informacijske i komunikacijske tehnologije i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 526/2013 (Akt o kibersigurnosti) (7),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. veljače 2020. o automatiziranim postupcima donošenja odluka: osiguravanje zaštite potrošača i slobodnog kretanja robe i usluga (8),,

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. veljače 2019. o sveobuhvatnoj europskoj industrijskoj politici o umjetnoj inteligenciji (UI) i robotici (9),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. prosinca 2018. o tehnologiji lanaca blokova: trgovinska politika usmjerena na budućnost (10),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. prosinca 2018. o paketu mjera za jedinstveno tržište (11),

—	uzimajući u obzir svoje Privremeno izvješće od 14. studenoga 2018. o višegodišnjem financijskom okviru za razdoblje 2021. – 2027. – stajalište Parlamenta u cilju postizanja dogovora (12),

—	uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 3. listopada 2018. o decentraliziranom vođenju evidencije transakcija i lancima blokova: izgradnja povjerenja poslovanjem bez posrednika (13),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 4. srpnja 2017. o europskim normama za 21. stoljeće (14),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 4. srpnja 2017. o dužem vijeku trajanja proizvoda: prednosti za potrošače i poduzeća (15),

—	uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 26. svibnja 2016. o strategiji jedinstvenog tržišta (16),

—	uzimajući u obzir svoje stajalište usvojeno u prvom čitanju 15. travnja 2014. radi donošenja Uredbe (EU) br. …/2014 Europskog parlamenta i Vijeća o sigurnosti proizvoda široke potrošnje i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 87/357/EEZ i Direktive 2001/95/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (17),

—	uzimajući u obzir program rada Komisije za 2020. pod naslovom „Ambicioznija Unija” (COM(2020)0037),

—	uzimajući u obzir Izvješće Komisije od 19. veljače 2020. o utjecaju umjetne inteligencije, interneta stvari i robotike na sigurnost i odgovornost (COM(2020)0064),

—	uzimajući u obzir Bijelu knjigu Komisije od 19. veljače 2020. o umjetnoj inteligenciji – Europski pristup izvrsnosti i izgradnji povjerenja (COM(2020)0065),

—	uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 19. veljače 2020. pod naslovom „Izgradnja digitalne budućnosti Europe” (COM(2020)0067),

—	uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 10. ožujka 2020. pod naslovom „Dugoročni akcijski plan za bolju provedbu i osiguravanje primjene pravila jedinstvenog tržišta” (COM(2020)0094),

—	uzimajući u obzir etičke smjernice za pouzdanu umjetnu inteligenciju Komisijine stručne skupine na visokoj razini za umjetnu inteligenciju, objavljene 8. travnja 2019.,

—	uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 8. travnja 2019. o izgradnji povjerenja u antropocentričnu umjetnu inteligenciju (COM(2019)0168),

—	uzimajući u obzir izvješće Komisijine stručne skupine na visokoj razini za umjetnu inteligenciju pod naslovom „Preporuke za politiku i ulaganja u cilju pouzdane umjetne inteligencije”, objavljeno 26. lipnja 2019.,

—	uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača (A9-0207/2020),

A.	budući da je jedinstveno tržište robe jedan od najvažnijih gospodarskih temelja EU-a te da je trgovina robom trenutačno zaslužna za otprilike četvrtinu BDP-a Unije i tri četvrtine trgovine unutar EU-a;

B.	budući da je Direktiva 2001/95/EZ o općoj sigurnosti proizvoda (GPSD) donesena 2001. i budući da su se kupovne navike potrošača promijenile uslijed porasta prodaje putem e-trgovine; budući da prethodni pokušaj reforme GPSD-a koji je Komisija predstavila 2013. nije bio uspješan;

budući da je neprihvatljivo da su potrošači u EU-u izloženi proizvodima koji nisu sukladni sigurnosnim zahtjevima EU-a ili su na drugi način nezakoniti, pri čemu postoje problemi kao što su upotreba opasnih kemikalija u proizvodima ili nesiguran softver i ostale opasnosti u pogledu sigurnosti; budući da postoji potreba za horizontalnim zakonodavnim okvirom koji bi djelovao kao sigurnosna mreža i kojim bi se povećala zaštita potrošača u svrhu postizanja visoke razine zaštite zdravlja i sigurnosti potrošača;

budući da je trgovina robom na jedinstvenom tržištu povezana s dinamikom globalne trgovine robom i učinkovitosti lanaca opskrbe; budući da je stoga nužno osigurati da su vanjske granice EU-a dodatno opskrbljene učinkovitijim i usklađenijim alatima za otkrivanje nesigurnih proizvoda iz trećih zemalja, spriječiti njihovo stavljanje u promet na jedinstvenom tržištu, osigurati korist za poduzeća koja poštuju pravila te prikladno i učinkovito štititi prava potrošača;

E.	budući da nadležna tijela trebaju uzeti u obzir načelo predostrožnosti prilikom provođenja mjera osiguravanja sigurnosti potrošača, posebice u pogledu proizvoda u koje su integrirane nove digitalne tehnologije te onih koji mogu biti opasni;

budući da nove tehnologije mijenjaju svojstva proizvoda te da je to potrebno riješiti kako bi se osigurala zaštita potrošača i pravna sigurnost, a pritom ne ograničiti inovacije; budući da je izvješće Komisije o sigurnosti i odgovornosti umjetne inteligencije, interneta stvari i robotike temelj za postizanje tog cilja;

budući da i dalje postoji vrlo velik broj opasnih proizvoda o kojima je obavijest dostavljena preko europskog sustava Safety Gate (RAPEX), kao i količina prodaje opasnih i nesukladnih proizvoda, te budući da sukladnost s regulatornim okvirom EU-a, posebice pravilima o sigurnosti proizvoda, i tijekom proizvodnog postupka pridonosi sigurnosti proizvoda;

H.	budući da je integrirana i zadana sigurnost proizvoda od temeljne važnosti s obzirom na to da sigurnost tijekom faze oblikovanja može dovesti do poboljšanja sigurnosti proizvoda na tržištu;

budući da je Unijin sustav nadzora nad tržištem većinom usmjeren na gospodarske subjekte koji djeluju na jedinstvenom tržištu i budući da je razvoj e-trgovine uzrokovao porast izravnog stavljanja proizvoda iz trećih zemalja na tržište; budući da mnogi takvi proizvodi ne ispunjavaju sigurnosne zahtjeve EU-a i time predstavljaju rizik od štetnog djelovanja za potrošače koji su često nesvjesni tih opasnosti;

budući da razina zaštite potrošača ne bi trebala ovisiti o tome kupuju li potrošači putem interneta ili u fizičkoj trgovini i budući da je potrebno dodatno promicati dobrovoljne inicijative koje su uvele neke digitalne platforme i internetske trgovine; budući da su i dalje potrebne dodatne radnje kako bi se potrošači dovoljno zaštitili s obzirom na to da mnogi proizvodi koji se prodaju putem internetskih trgovina nisu sukladni s Unijinim pravilima o sigurnosti te budući da je stoga potreban opsežniji regulatorni okvir kako bi se osigurale odgovornost i obveza platformi;

K.	budući da je sljedivost proizvoda unutar lanca opskrbe ključna za poboljšanje sigurnosti i zaštitu potrošača;

L.	budući da je velika količina krivotvorene robe unutar EU-a navedena kao opasna i predstavlja veliku opasnost za zdravlje i sigurnost potrošača;

naglašava da je kriza bolesti COVID-19 pokazala da je ostvarenje visoke razine sigurnosti svih proizvoda potrebnih za rješavanje ove izvanredne situacije i svih kriza s kojima bi se EU mogao suočiti u budućnosti iznimno važno u pogledu zaštite stanovništva EU-a, posebno u područjima medicinske i zaštitne opreme, proizvoda koji se prodaju putem interneta i fizički te proizvoda iz područja izvan EU-a; u tom smislu naglašava potrebu da internetske platforme i trgovine poduzmu proaktivne mjere kako bi se suzbile zavaravajuće prakse i dezinformiranje u pogledu proizvoda koji se prodaju putem interneta; poziva Komisiju da posebnu pozornost posveti sigurnosti medicinskih uređaja pri nabavi opreme za krizne situacije; napominje da proizvodi temeljeni na umjetnoj inteligenciji, internetu stvari ili robotici mogu predstavljati rješenja kojima bi se moglo doprinijeti suzbijanju trenutačnih i budućih kriza koje bi mogle narušiti strateški položaj EU-a; stoga poziva Komisiju i države članice da pojačaju svoje koordinirane aktivnosti unutar okvira za sigurnost proizvoda i njegovih određenih mreža;

Sigurnost svih proizvoda

pozdravlja Uredbu (EU) 2019/1020 o nadzoru tržišta, no ističe da se, uz iznimku provjera proizvoda koji ulaze na tržište Unije, ona primjenjuje samo na proizvode koji podliježu zakonodavstvu Unije o usklađivanju, a neusklađeni proizvodi čine otprilike trećinu svih proizvoda na tržištu EU-a; potiče Komisiju da ažurira i uspostavi usklađena pravila za nadzor tržišta za usklađene i neusklađene proizvode koji se stavljaju na tržište putem interneta ili fizički te da ih učini prikladnima za digitalno doba kako bi se osigurali ravnopravni uvjeti i poboljšala sigurnost proizvoda;

ističe potrebu za prilagodbom pravila o sigurnosti proizvoda novom stanju na tržištu i digitalnoj tranziciji tako da se suzbiju novonastali rizici i prijetnje sigurnosti potrošačima, riješe srodna pitanja potrošača u pogledu sigurnosti i zaštite njihova prava; traži od Komisije da se unutar svoje revizije Direktive o općoj sigurnosti proizvoda posveti pitanjima tehnologija u nastajanju kao što su umjetna inteligencija, internet stvari, robotika, 3D tisak i druge, te da utvrdi propuste u postojećem zakonodavstvu, kao što je Direktiva o strojevima i Direktiva o radijskoj opremi, i nadoknadi ih, a da pritom izbjegne udvostručavanje propisa i osigura dosljedan pristup sigurnosti proizvoda u cjelokupnom sektorskom zakonodavstvu, kao što je Direktiva o igračkama i ostalo zakonodavstvo o pojedinim vrstama proizvoda, kako bi se postigla najviša razina sigurnosti potrošača i istodobno uklonile potencijalne prepreke razvoju disruptivnih tehnologija;

poziva Komisiju da u okviru revizije Direktive o općoj sigurnosti proizvoda redefinira pojmove „proizvod” i „siguran proizvod” u skladu s mogućim revizijama drugih zakonodavnih akata, kao što je Direktiva o odgovornosti za proizvode, tako da odražavaju složenost tehnologija u nastajanju, uključujući ugrađenu umjetnu inteligenciju, internet stvari i robotiku, samostalnu programsku podršku i softvere ili ažuriranja koji podrazumijevaju znatne promjene proizvoda, čime zapravo nastaje nov proizvod; potiče Komisiju da prava potrošača i pružanje pravne sigurnosti potrošačima učini prioritetom pri reviziji Direktive o općoj sigurnosti proizvoda;

uvjeren je da umjetna inteligencija i ostale tehnologije u nastajanju koje su ugrađene u proizvode mogu izmijeniti svrhu proizvoda i utjecati na njihovu sigurnost nakon stavljanja na tržište, posebno kao rezultat ažuriranja softvera ili u slučaju samoučeće tehnologije; potiče Komisiju da razmotri je li i dalje svrsishodan pristup u kojem stavljanje proizvoda na tržište predstavlja odlučujući trenutak u kojem bi gospodarski subjekt trebao jamčiti sigurnost proizvoda te ističe da bi stalna sukladnost proizvoda s relevantnim zakonodavstvom u području sigurnosti proizvoda, uključujući tijekom razdoblja nakon instalacije softvera, mogla biti prilagođenija digitalnom dobu;

slaže se da bi sustavi umjetne inteligencije trebali biti sigurni kako bi ih se moglo smatrati pouzdanima, kao što je istaknuto u Etičkim smjernicama za pouzdanu umjetnu inteligenciju koje je objavila stručna skupina na visokoj razini (HLEG), te traži da Komisija u potpunosti razmotri preporuke HLEG-a i slaže se da bi potrošači trebali biti informirani o sigurnosti i osiguranju umjetne inteligencije i proizvoda u koje je ugrađena; uvjeren je da je pristup umjetnoj inteligenciji na razini EU-a ključan za razvoj te tehnologije u EU-u; ističe potrebu za zajedničkom definicijom koju je potrebno povremeno revidirati u svrhu prilagodbe tehnološkom razvoju i za uspostavljanjem sigurnosnih zahtjeva u području umjetne inteligencije kako bi se izbjegla dodatna fragmentacija jedinstvenog tržišta koja je posljedica različitih nacionalnih zakonodavstava; naglašava da EU mora poduzeti mjere u svrhu stvaranja okvira za područja ulaganja, podatkovne infrastrukture, istraživanja i zajedničkih etičkih normi kojima bi se ojačalo povjerenje potrošača i poduzeća, osiguralo učinkovitiji i pravedniji oblik zaštite potrošača, stvorila pravna sigurnost, poboljšala gospodarska konkurentnost EU-a i potaknulo osnivanje i razvoj novoosnovanih poduzeća i poduzeća koja provode i upotrebljavaju istraživanja u području umjetne inteligencije; ističe da bi Komisija trebala procijeniti način na koji se tehnologije umjetne inteligencije i lanaca blokova mogu upotrijebiti za povećanje sigurnosti proizvoda putem, primjerice, razvoja interoperabilnih baza podataka o ozljedama uzrokovanim nesigurnim proizvodima koji se nalaze na jedinstvenom tržištu;

smatra da sustavi umjetne inteligencije, bez obzira na to jesu li samostalni ili ugrađeni u proizvod, pružaju brojne mogućnosti i da bi se u njima trebali upotrebljavati visokokvalitetni i nepristrani skupovi podataka kako bi ti sustavi bili pouzdani te kako bi se njima promicala zaštita potrošača; stoga pozdravlja Komunikaciju Komisije o izgradnji povjerenja u antropocentričnu umjetnu inteligenciju u kojoj je uzeto u obzir sedam ključnih zahtjeva definiranih u smjernicama HLEG-a; ističe da je te smjernice potrebno razmotriti i na međunarodnoj razini; naglašava da bi Komisija trebala provjeriti postojeće standarde u području umjetne inteligencije i savjetovati se s relevantnim dionicima kako bi se procijenilo koji su novi standardi potrebni, da bi trebala provoditi povremene procjene regulatornog okvira EU-a povezanog s umjetnom inteligencijom kako bi se osigurala sigurnost proizvoda i zaštita potrošača i podataka, te da bi trebala intervenirati u područjima u kojima je nužno poboljšati pravnu sigurnost i osigurati usklađenost pravila na razini EU-a;

Sukladnost s pravilima o sigurnosti proizvoda

ističe da usklađeni okvir za procjenu utemeljenu na riziku, koji je osmišljen u skladu s jasnim i transparentnim kriterijima, neće biti učinkovit samo u administrativnom smislu, posebno u slučaju mikropoduzeća te malih i srednjih poduzeća (MSP) gdje će se izbjeći administrativna opterećenja, već i u kontekstu povećanja sigurnosti potrošača; stoga potiče Komisiju da dodatno uskladi metodologiju te u suradnji s relevantnim dionicima temeljito procijeni izvedivost programa procjene temeljene na riziku te da prilagodi njihovu primjenu proizvodima visokog rizika, kao i mehanizme procjene sukladnosti u područjima u kojima još ne postoje, kako bi se osigurala integrirana ili zadana sigurnost i zaštita u proizvodima u koje su ugrađene tehnologije u nastajanju; ističe potrebu za osiguranjem dosljednog pristupa provedbi zakonodavstva u području sigurnosti proizvoda i napominje da može doći do značajne nepodudarnosti između razvoja proizvoda u koje su ugrađene tehnologije u razvoju i sposobnosti javnih tijela da ih procijene; stoga naglašava da bi države članice trebale – uz podršku Komisije – uskladiti svoje strategije upravljanja rizikom u pogledu umjetne inteligencije u kontekstu svojih strategija nadzora nacionalnih tržišta kako bi osigurale ravnopravne uvjete za sve gospodarske subjekte;

smatra da trenutačni nedostaci postojećeg zakonodavnog okvira negativno utječu na prava potrošača u EU-u i konkurentnost poduzeća EU-a, poglavito MSP-ova i mikropoduzeća; potiče Komisiju da prilikom procjene utjecaja budućeg zakonodavstva uzme u obzir i načelo „počnimo od malih”, pri čemu je potrebno posvetiti pažnju potrebi za pružanje potpore MSP-ovima kako bi se umanjilo opterećenje koje bi moglo nastati uslijed tih mjera te osiguralo stabilno, predvidljivo i ispravno regulirano okruženje u kojem bi MSP-ovi mogli poslovati;

10.

potiče Komisiju da razmotri referentne vrijednosti EU-a u slučaju regulatornih zaštićenih okruženja, a da pritom ne odbaci načelo predostrožnosti, s obzirom na to da se u takvim okruženjima može povećati sigurnost proizvoda pružanjem stručnih savjeta o suvremenom pristupu procjeni sukladnosti proizvoda s mjerodavnim zakonodavstvom; ističe da će stvaranje jedinstvenog okruženja za ispitivanje i poboljšanje tehnologija kao što je umjetna inteligencija pomoći poduzećima u EU-u da svladaju fragmentaciju jedinstvenog tržišta i učinkovito iskoriste potencijal rasta unutar EU-a; priznaje značajnu ulogu digitalnoinovacijskih centara u istovremenom posredovanju između regulatornih tijela i poduzeća pružanjem pomoći novoosnovanim poduzećima i MSP-ovima u prilagodbi novom zakonodavstvu, i pojednostavljivanju ulaska na tržište;

11.

traži od Komisije i država članica da uzmu u obzir sposobnost samostalnog učenja umjetne inteligencije tijekom cijelog životnog vijeka proizvoda i procijene izvedivost uspostavljanja mehanizama za izbjegavanje novonastalih rizika; traži da obvezni ljudski nadzor bude zadana opcija u visokorizičnim proizvodima umjetne inteligencije i da se razviju učinkovite provjere takvih proizvoda unutar cjelokupnog lanca opskrbe koje bi se provodile putem pouzdanih i nepristranih postupaka kako bi se osigurala sigurnost proizvoda i pravo potrošača da zahtijevaju osobnu komunikaciju umjesto komunikacije s automatiziranim sustavima; ističe da se snažnim pravima potrošača podržava razvoj sigurnih i inovativnih proizvoda umjetne inteligencije;

12.

potiče pružatelje tehnologija u nastajanju da u njih integriraju mehanizme sigurnosti i osiguranja, uključujući mehanizme za samopopravak, kako bi se spriječilo učitavanje programa koji bi mogli ugroziti sigurnost potrošača, podigla razina osviještenosti o sigurnosnim problemima njihovih proizvoda te zajamčila i poboljšala sigurnost tijekom cijelog životnog ciklusa proizvoda; traži da Komisija analizira mogu li trajnost, ponovna upotrebljivost te mogućnost nadogradnje i popravka proizvoda utjecati na njihovu sigurnost; napominje, međutim, da mnogi gospodarski subjekti ponekad ne provode učinkovitu kontrolu svojih proizvoda tijekom njihova cjelokupnog životnog ciklusa te da za različite sastavnice proizvoda može biti odgovorno nekoliko drugih strana;

13.

poziva Komisiju i države članice da osiguraju integriranu i zadanu sigurnost i privatnost u infrastrukturi za povezivanje, uključujući nove komunikacijske tehnologije kao što je 5G, kako bi se poboljšala sigurnost povezanih proizvoda; ističe da rizici koji proizlaze iz ažuriranja softvera, neispravnih podataka i gubitka povezivosti mogu dovesti do rizika za sigurnost i zdravlje te potiče Komisiju da ažurira postojeće zakonodavstvo kako bi se odgovorilo na te rizike;

14.

uvjeren je da nedostatna ili slaba kibersigurnost povezanih uređaja i međusobno povezanih usluga može ugroziti sigurnost proizvoda te da je to pitanje potrebno riješiti horizontalnom revizijom relevantnih propisa i preporuka; stoga poziva Komisiju da se pobrine za to da se područjem primjene revizije Direktive o općoj sigurnosti proizvoda uzmu u obzir i izazovi u području kibersigurnosti i novih kretanja tako što će se osigurati da svi uređaji budu ukorak s internetskim standardima industrije koji se stalno razvijaju;

15.

ističe činjenicu da je Akt EU-a o kibersigurnosti jedan od glavnih alata za poboljšanje kibersigurnosti na razini EU-a, ali se temelji samo na dobrovoljnom programu certifikacije; poziva Komisiju da procijeni potrebu za razvojem europskog programa kibersigurnosne certifikacije koji bi obuhvaćao proizvode u koje su ugrađene tehnologije u nastajanju kao što je umjetna inteligencija, internet stvari i robotika, u skladu s okvirom EU-a za kibersigurnost, pri čemu bi se uvijek uzimali u obzir aspekti pojedinih sektora, te potrebu za razvojem odgovarajućih obveznih programa certifikacije za potrošačke proizvode koje bi bilo moguće brzo ažurirati kako bi ih se prilagodilo trenutačnim rizicima bez ometanja inovacija; poziva Komisiju da u skladu s time procijeni potrebu za zakonodavstvom o obveznim zahtjevima u pogledu kibersigurnosti i odgovarajućim mehanizmima nadzora tržišta;

Učinkovit nadzor tržišta

16.

ističe nedostatak financijskih i ljudskih resursa s kojima su se posljednjih godina suočila mnoga tijela za nadzor tržišta u EU-u i potiče Komisiju i države članice, u mjeri u kojoj im to omogućavaju njihove relevantne nadležnosti, da povećaju sredstva i stručnost svojih tijela za nadzor tržišta, da poboljšaju suradnju među njima i razviju zajednička djelovanja, među ostalim i na prekograničnoj razini te u pogledu internetskih tržišta, da poboljšaju učinkovitost i djelotvornost provjera te da osiguraju dovoljno osoblja za tijela za nadzor tržišta, uključujući carinska tijela, kako bi ona mogla identificirati nesigurne proizvode, posebno one iz trećih zemalja, te spriječiti njihovo kretanje na unutarnjem tržištu; u tom kontekstu naglašava posebnu važnost opremanja relevantnih tijela suvremenom opremom i upotrebe inovativnih tehnologija unutar tih tijela te ističe da je pristup relevantnoj dokumentaciji, kao što su softverska dokumentacija povezana sa sigurnosti proizvoda i skupovi podataka, ključna za omogućavanje tijelima za nadzor tržišta da provode svoje djelovanje i procjenjuju sukladnost proizvoda s relevantnim pravilima o sigurnosti;

17.

naglašava važnost programa jedinstvenog tržišta u kontekstu višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) za razdoblje 2021. – 2027. pri podržavanju i jačanju tijela za učinkovit nadzor tržišta u pogledu njihovih zadataka u unutarnjem tržištu te pri ujednačenoj provedbi pravila o sigurnosti proizvoda diljem EU-a kako bi na unutarnjem tržištu bili dostupni samo sigurni i sukladni proizvodi kojima se omogućava visoka razina zaštite potrošača; u tom smislu ponovno poziva Komisiju i Vijeće da povećaju i omoguće odgovarajuća sredstva i namjensku proračunsku liniju te nadalje poziva države članice da isto tako dodijele dovoljnu količinu sredstava svojim carinskim službama; potiče međuinstitucijske pregovaračke strane da spriječe smanjenje proračunâ u pogledu programa jedinstvenog tržišta VFO-a i programâ carina;

18.

naglašava da, usprkos činjenici da je cilj aktivnosti nadzora tržišta zaštita općih javnih interesa te da su krivotvoreni proizvodi povezani s pitanjem zaštite prava intelektualnog vlasništva, postoji veza između krivotvorenih proizvoda i rizika za zdravlje i sigurnost potrošača; potiče stoga Komisiju da stekne bolju i jasniju sliku o pojavi krivotvorenja i o mogućoj ulozi koju bi tijela za nadzor tržišta i internetske trgovine mogle imati u poboljšanju zaštite zdravlja i sigurnosti potrošača u EU-u, među ostalim putem učinkovite provedbe zakonodavstva u području carina i usklađivanja carinskih kontrola diljem EU-a; potiče upotrebu novih tehnologija kao što su umjetna inteligencija i lanci blokova u tijelima za nadzor tržišta kako bi se omogućila analiza podataka u svrhu smanjenja rizika, poboljšanja sukladnosti sa zakonodavstvom o sigurnosti proizvoda i zaštite potrošača od krivotvorenih proizvoda;

19.

potiče Komisiju i države članice da utvrde minimalne stope uzorkovanja; traži od tijela za nadzor tržišta da redovito ili unutar akcija „čišćenja”, poput onih koje provodi Mreža za suradnju u području zaštite potrošača (CPC), provode tajne kupnje unutar pojedinih sektora, uključujući internetske trgovine; dodaje da bi posebno trebalo posvetiti pozornost kategorijama proizvoda koje se najviše prijavljuju u sustavu RAPEX i slijedom toga poduzeti prikladne restriktivne mjere u slučaju utvrđivanja rizika; preporučuje da se te mjere čvrsto temelje na alatima za analizu podataka; naglašava da je važno da države članice izriču učinkovite kazne prekršiteljima;

20.

poziva Komisiju da brzo donese provedbene akte u skladu s Uredbom (EU) 2019/1020, a posebno s njezinim člankom 25., kojima se utvrđuju referentne vrijednosti i metode za provjere usklađenih i neusklađenih proizvoda, te da uključi minimalne zahtjeve u pogledu provjera proizvoda koji ulaze na tržište Unije kako bi se osigurala dosljedna, učinkovita i ujednačena provedba prava Unije;

21.

naglašava da proizvodi koje potrošači izravno kupuju od gospodarskih subjekata izvan EU-a moraju podlijegati učinkovitim kontrolama kako bi se potvrdila njihova sukladnost s regulatornim okvirom EU-a; poziva tijela za nadzor tržišta, što uključuje i carinska tijela, da provode odgovarajuće provjere tih proizvoda; poziva Komisiju da istraži mogućnost zahtijevanja od gospodarskih subjekata izvan EU-a da imenuju gospodarskog subjekta u EU-u za neusklađene proizvode koji bi pružao informacije ili dokumente u vezi sa sigurnosti proizvoda tijelima za nadzor tržišta i surađivao s njima kako bi se osiguralo provođenje korektivnih mjera u slučaju nesukladnosti;

22.

traži od Komisije da surađuje s regulatornim tijelima trećih zemalja, da s njima razmjenjuje informacije o opasnim proizvodima povezane s nadzorom tržišta te da uključi odredbe povezane s nadzorom tržišta i provedbom u sve sporazume EU-a o slobodnoj trgovini kako bi poduzeća izvan EU-a koja prodaju robu na unutarnjem tržištu podlijegala istim zahtjevima u pogledu sigurnosti proizvoda kao i poduzeća u EU-u;

23.

potiče Komisiju da na europskoj i međunarodnoj razini ojača suradnju između tijela za zaštitu potrošača, nadzor tržišta, carinskih tijela i ostalih relevantnih nadležnih tijela kako bi se jamčile usklađene i ujednačene kontrole na svim točkama ulaska u Uniju, omogućio brz prijenos informacija o nesigurnim proizvodima te povećala koordinacija provedbenih mjera kao što su provjere sukladnosti s regulatornim okvirom EU-a i kazne; u tom kontekstu poziva Komisiju i države članice da povećaju interakciju između EU-a i nacionalnih javnih baza podataka o nezakonitim proizvodima; potiče Komisiju da u okviru predviđenom Uredbom (EU) 2019/1020 omogući upotrebu Informacijskog i komunikacijskog sustava za tržišni nadzor, koji bi se trebao upotrebljavati usporedno sa Zajedničkim sustavom upravljanja rizicima, kako bi se povećala razina suradnje i razmjene informacija između država članica i Komisije;

24.

traži od Komisije da u svojem akcijskom planu sigurnost proizvoda učini prioritetom;

Sigurni proizvodi u internetskim trgovinama

25.

naglašava da bi sigurnost proizvoda koji se nude potrošačima trebala biti jednaka bez obzira na to kupuju li se putem interneta ili fizički te priznaje Obvezu u pogledu sigurnosti proizvoda (18) u kontekstu internetskih trgovina, a istovremeno ističe njezin aspekt dobrovoljnosti, ograničeno sudjelovanje tržišnih operatera i manjak detaljnih ključnih pokazatelja uspješnosti kojima bi se ostvarila značajna procjena uspjeha njezinih potpisnika; poziva Komisiju da potakne ostale internetske trgovine da se pridruže inicijativi i da potrošačima prikažu jasne informacije u pogledu njihovih prava i trgovca na malo, te da procijeni potencijalnu ulogu internetskih trgovina u ograničavanju stavljanja nesigurnih proizvoda u promet i predloži obvezna pravila o obvezama i odgovornostima takvih trgovina s poslovnim nastanom u EU-u i izvan njega u kontekstu Zakona o digitalnim uslugama, reviziju Direktive o općoj sigurnosti proizvoda i ostalog relevantnog zakonodavstva;

26.

ističe potrebu za ravnopravnim uvjetima koji se odnose na platforme EU-a i platforme trećih zemalja u pogledu sukladnosti s pravilima EU-a o sigurnosti proizvoda; poziva Komisiju da zajedno s tijelima za nadzor tržišta provede istraživanje o sigurnosti proizvoda iz trećih zemalja, da aktivnije preispita internetske trgovine i poveća njihovu odgovornost; potiče Komisiju da u suradnji s organizacijama potrošača i državama članicama bolje informira potrošače o potencijalnim opasnostima nesukladnih proizvoda iz trećih zemalja koji se kupuju u internetskim trgovinama; poziva Komisiju da od internetskih trgovina zatraži da primijene ista pravila na sve subjekte koji nude proizvode potrošačima unutar EU-a, uključujući one s poslovnim nastanom izvan EU-a;

27.

napominje da sve veći broj trgovaca, posebice iz trećih zemalja, nudi nesigurne ili nezakonite proizvode na jedinstvenom tržištu, usprkos tome što trgovci na malo i potrošači imaju koristi od internetskih platformi, primjerice internetskih trgovina, u obliku povećanog izbora i smanjenih cijena; potiče stoga internetske trgovine da što brže reagiraju na obavijesti iz sustava RAPEX te da učinkovito i proaktivno surađuju s nadležnim tijelima država članica tako da odmah povuku nesigurne proizvode i poduzmu mjere kako bi se zaustavilo njihovo ponovno pojavljivanje; traži od Komisije da uspostavi obveze prema kojima će internetske trgovine morati učinkovito reagirati na nesigurne proizvode, među ostalim putem informiranja potrošača u slučaju da kupe proizvod koji je nesiguran ili na drugi način nesukladan; potiče internetske trgovine da, nakon što im se obrate organizacije potrošača u vezi s nesigurnim proizvodom, izdaju upozorenje o tom proizvodu i surađuju s tim organizacijama pri procjeni potencijalnog rizika;

28.

traži od Komisije i država članica da se pobrinu da internetske trgovine ojačaju suradnju s nadležnim tijelima putem zajedničkih aktivnosti, da pretraže sustav RAPEX prije nego što predstave proizvod na svojim internetskim stranicama, da smjesta uklone proizvode koje je RAPEX označio kao nesigurne, razmjenjuju informacije o trgovcima koji ne poštuju pravila, poduzimaju učinkovite i odvraćajuće mjere protiv takvih trgovaca i njihovih lanaca opskrbe, uvedu stabilan sustav provjere autentičnosti poslovnih korisnika te razviju lako dostupan alat na razini EU-a putem kojega bi potrošači prijavljivali nesigurne proizvode;

29.

potiče Komisiju da procijeni način na koji bi internetske trgovine mogle poboljšati svoju povezanost sa sustavom RAPEX, pod uvjetom da se taj sustav modernizira i učini kompatibilnim, primjerice putem sučelja aplikacijskog programa u svrhu primanja upozorenja da je određeni proizvod zabilježen u sustavu te osiguravanja sigurnosti proizvoda koji se prodaju, te potiče Komisiju da zatraži od internetskih trgovina da na svoje internetske stranice uvedu poveznicu na sustav RAPEX u svrhu povećanja osviještenosti o toj platformi;

30.

traži od Komisije da procijeni zahtjev nametnut internetskim platformama da uvedu učinkovite i odgovarajuće mjere zaštite kako bi se kontrolirala pojava oglasa za nesigurne proizvode koji nisu sukladni s regulatornim okvirom EU-a, uključujući oglase ili obmanjujuća jamstva i izjave dobavljača ili kupaca, te da pritom provede temeljitu procjenu utjecaja takvih odredbi, uključujući putem analize troškovne učinkovitosti internetskih platformi koja bi bila utemeljena na razmjernosti;

31.

poziva Komisiju da dogovori ambiciozan sporazum Svjetske trgovinske organizacije o e-trgovini kako bi se na razini Unije i međunarodnoj razini više poštovala pravila o sigurnosti proizvoda na internetu;

Program normizacije za 2020. Europske komisije i sljedivost

32.

pozdravlja činjenicu da se u okviru Unijinog programa normizacije za 2020. rješavaju izazovi koji se pojavljuju na jedinstvenom digitalnom tržištu, kao što su umjetna inteligencija, internet stvari, zaštita podataka, uključujući zdravstvene podatke, kibersigurnost i automatizirana mobilnost; traži od Komisije da ovlasti Europski odbor za normizaciju, Europski odbor za elektrotehničku normizaciju i Europski institut za telekomunikacijske norme za pružanje podrške postupku oblikovanja usklađenih normi, uključujući u tradicionalnim sektorima u kojima se do sad nisu upotrebljavale informacijske tehnologije, kako bi se uspostavila ujednačena i sigurna upotreba novih i interoperabilnih digitalnih tehnologija unutar EU-a; ističe da je norme potrebno razviti tako da se pritom osigura najviša razina ljudske sigurnosti, posebno u slučaju određenih kategorija proizvoda kao što je osobna zaštitna oprema; poziva Komisiju i države članice da podrže sudjelovanje svih relevantnih dionika u aktivnostima normizacije, što uključuje udruge potrošača i poslovna udruženja;

33.

naglašava da je učinkovita i djelotvorna sljedivost unutar lanca opskrbe ključna za poboljšanje sigurnosti i kvalitete proizvoda sukladnih s regulatornim okvirom EU-a te zaštite potrošača EU-a s obzirom na to da jasne i pouzdane informacije o proizvodima eliminiraju nesigurnost potrošača, uključujući osobe s invaliditetom, osposobljavaju ih da donesu odluke utemeljene na relevantnim informacijama te omogućuju tijelima za nadzor tržišta da provode svoje aktivnosti; poziva Komisiju da u skladu s tim ažurira propise o zahtjevima sljedivosti koji se odnose na neusklađene proizvode;

34.

traži od Komisije da ocijeni kako tehnologija decentraliziranog vođenja evidencije transakcija, kao što je tehnologija lanaca blokova, mogla dovesti do povećanja sigurnosti proizvoda poboljšanjem sljedivosti proizvoda u cijelom lancu opskrbe, uključujući njihovom normizacijom; ističe da bi razvojem stabilnih i pouzdanih informacija u elektroničkom obliku provjere koje provode tijela za nadzor tržišta postale jednostavnije i učinkovitije;

Opozivi

35.

napominje da potrošači slabo reagiraju na opozive te da se nesigurni proizvodi nastavljaju upotrebljavati iako su opozvani; traži od Komisije da objavi smjernice pisane jednostavnim jezikom o postupcima opoziva, uključujući kontrolne popise koji sadržavaju konkretne zahtjeve, te da pruži jasne informacije o referentnim vrijednostima kojima se vode tijela za nadzor tržišta u svrhu povećanja broja informiranih potrošača, pri čemu je potrebno voditi računa o tome da bi MSP-ovima, a poglavito mikropoduzećima, mogla biti potrebna dodatna pomoć pri usvajanju smjernica;

36.

traži od trgovaca na malo, internetskih trgovina i udruga potrošača da se aktivnije uključe u postupke opoziva nesigurnih proizvoda kupljenih putem interneta ili fizički tako da potrošačima pruže odgovarajuće i pouzdane informacije, te poziva trgovce na malo i internetske trgovine da osiguraju brzo povlačenje proizvoda iz internetskih trgovina i s polica te opoziv od potrošača; traži od Komisije i država članica da zatraže od internetskih trgovina uvođenje učinkovitih mehanizama putem kojih će moći stupiti u kontakt sa svojim korisnicima, kupcima i prodavateljima, bez obzira na to radi li se o pojedincima ili poduzećima, kako bi što prije primili informacije u slučaju nužnog opoziva; traži od Komisije da procijeni način na koji bi taj postupak mogao postati učinkovitiji putem novih tehnologija i algoritama te da osigura kontaktiranje većeg broja pogođenih potrošača;

37.

potiče Komisiju i države članice da poboljšaju prekograničnu razmjenu najboljih praksi u pogledu opoziva, da razmotre povećanje stopa registracije proizvoda kako bi se pogođeni potrošači lakše identificirali i aktivnije informirali, čak i kad je riječ o prekograničnoj kupnji, te da gospodarskim subjektima omoguće da se koriste podacima, kao što su sustavi vjernosti, da bi kontaktirali potrošače, a da pritom ne krše pravila Opće uredbe o zaštiti podataka; poziva udruge potrošača da povećaju svoju suradnju s tijelima za nadzor tržišta u pogledu postupaka opoziva tako da na svojim internetskim stranicama navedu proizvode za koje je u sustavu RAPEX utvrđeno da su nesigurni;

38.

poziva Komisiju i države članice da izrade jednostavno i usklađeno povratno izvješće o opozivima koje su proveli gospodarski subjekti koje bi se podnijelo tijelima za nadzor tržišta u svrhu procjene učinkovitosti opoziva;

o o

39.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 11, 15.1.2002., str. 4.

(2) SL L 218, 13.8.2008., str. 82.

(3) SL L 91, 29.3.2019., str. 1.

(4) SL L 316, 14.11.2012., str. 12.

(5) SL L 169, 25.6.2019., str. 1.

(6) SL L 194, 19.7.2016., str. 1.

(7) SL L 151, 7.6.2019., str. 15.

(8) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0032.

(9) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0081.

(10) SL C 388, 13.11.2020., str. 141.

(11) SL C 388, 13.11.2020., str. 39.

(12) SL C 363, 28.10.2020., str. 179.

(13) SL C 11, 13.1.2020., str. 7.

(14) SL C 334, 19.9.2018., str. 2.

(15) SL C 334, 19.9.2018., str. 60.

(16) SL C 76, 28.2.2018., str. 112.

(17) SL C 443, 22.12.2017., str. 722.

(18) Obveza u pogledu sigurnosti proizvoda („Product Safety Pledge”) iz lipnja 2018. dobrovoljna je obveza internetskih trgovina u pogledu sigurnosti neprehrambenih potrošačkih proizvoda koje treće strane prodaju na internetu.

20.10.2021

Službeni list Europske unije

C 425/28

P9_TA(2020)0320

Jačanje slobode medija: zaštita novinara u Europi, govor mržnje, dezinformacije i uloga platformi

Rezolucija Europskog parlamenta od 25. studenoga 2020. o jačanju slobode medija: zaštita novinara u Europi, govor mržnje, dezinformacije i uloga platformi (2020/2009(INI))

(2021/C 425/05)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji (UEU) i Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU);

—	uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima;

—	uzimajući u obzir Europsku konvenciju o ljudskim pravima (EKLJP);

—	uzimajući u obzir sudsku praksu Suda Europske unije i Europskog suda za ljudska prava (ESLJP);

—	uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima, Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, Konvenciju UN-a protiv korupcije i Konvenciju UNESCO-a o zaštiti i promicanju raznolikosti kulturnih izričaja;

—

uzimajući u obzir relevantne rezolucije Opće skupštine UN-a i Vijeća UN-a za ljudska prava te izvješća posebnog izvjestitelja UN-a o promicanju i zaštiti prava na slobodu mišljenja i izražavanja, osobito izvješća od 23. travnja 2020. naslovljenog „Pandemije bolesti i sloboda mišljenja i izražavanja”;

—

uzimajući u obzir zajedničku izjavu od 3. ožujka 2017. posebnog izvjestitelja UN-a za slobodu mišljenja i izražavanja, predstavnice Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS) za slobodu medija, posebnog izvjestitelja za slobodu izražavanja Organizacije američkih država (OAS) i posebnog izvjestitelja za slobodu izražavanja i pristup informacijama Afričke komisije za ljudska prava i prava narodâ naslovljenu „Sloboda izražavanja i ‚lažne vijesti’, dezinformacije i propaganda”;

—	uzimajući u obzir Akcijski plan UN-a za sigurnost novinara i problem nekažnjivosti;

—	uzimajući u obzir Opću napomenu br. 34 Odbora UN-a za ljudska prava o članku 19. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima („Sloboda mišljenja i izražavanja”);

—	uzimajući u obzir Program za održivi razvoj do 2030. i ondje preuzete obveze kojima se, među ostalim, promiču mirna i uključiva društva za održivi razvoj, uključujući osiguravanje javnog pristupa informacijama i zaštitu temeljnih sloboda,

—

uzimajući u obzir rad Vijeća Europe za promicanje zaštite i sigurnosti novinara, uključujući Preporuku Odbora ministara CM/Rec(2018)1 državama članicama o medijskom pluralizmu i transparentnosti vlasništva nad medijima te deklaraciju Odbora ministara o financijskoj održivosti kvalitetnog novinarstva u digitalnom dobu, preporuku Odbora ministara CM/Rec(2016)4 državama članicama o zaštiti novinarstva i sigurnosti novinara i drugih medijskih sudionika te njegovo godišnje izvješće za 2020. godinu naslovljeno „Ne dirajte slobodu medija: Napadi na medije u Europi ne smiju postati novo normalno”;

—	uzimajući u obzir Rezoluciju 2300 Parlamentarne skupštine Vijeća Europe (PACE) od 1. listopada 2019. o poboljšanju zaštite zviždača diljem Europe;

—	uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 10. lipnja 2020. naslovljenu „Borba protiv dezinformacija o bolesti COVID-19 – Prepoznavanje činjenica” (JOIN(2020)0008);

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 29. siječnja 2020. u kojoj je sadržan program rada Komisije za 2020. (COM(2020)0027);

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 17. srpnja 2019. naslovljenu „Jačanje vladavine prava u Uniji: Nacrt za djelovanje” (COM(2019)0343);

—	uzimajući u obzir Strategiju Komisije za rodnu ravnopravnost 2020. – 2025.;

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 26. travnja 2018. naslovljenu „Suzbijanje dezinformacija na internetu: europski pristup” (COM(2018)0236);

—	uzimajući u obzir Kodeks prakse Komisije za borbu protiv dezinformacija na internetu, dogovoren 26. rujna 2018.;

—	uzimajući u obzir Preporuku Komisije od 1. ožujka 2018. o mjerama za suzbijanje nezakonitih internetskih sadržaja (C(2018)1177);

—	uzimajući u obzir Akcijski plan Komisije za suzbijanje dezinformiranja od 5. prosinca 2018.;

—	uzimajući u obzir Kodeks postupanja Komisije za borbu protiv nezakonitog govora mržnje na internetu uveden u svibnju 2016. te njegov četvrti krug ocjenjivanja iz kojeg je proizišao dokument „Informativni članak – četvrti krug praćenja Kodeksa postupanja”;

—	uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2019/1937 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2019. o zaštiti osoba koje prijavljuju povrede prava Unije (1);

—

uzimajući u obzir Direktivu 2010/13/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 10. ožujka 2010. o koordinaciji određenih odredaba utvrđenih zakonima i drugim propisima u državama članicama o pružanju audiovizualnih medijskih usluga (Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama ili AVMSD) (2), i Direktivu (EU) 2018/1808 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. studenoga 2018. o izmjeni Direktive 2010/13/EU (3);

—	uzimajući u obzir izvješće Europske skupine regulatora za audiovizualne medijske usluge iz 2020. naslovljeno „Dezinformacije: Procjena provedbe Kodeksa prakse”;

—	uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 25. svibnja 2020. o medijskoj pismenosti u svijetu koji se neprestano mijenja;

—	uzimajući u obzir Zaključke Vijeća od 14. studenoga 2018. o jačanju europskih sadržaja u digitalnom gospodarstvu, u kojima se prepoznaje važnost sadržaja iz medija i „iz drugih kulturnih i kreativnih sektora” kao „ključnih stupova društvenog i gospodarskog razvoja Europe”;

—	uzimajući u obzir Okvirnu odluku Vijeća 2008/913/PUP od 28. studenoga 2008. o suzbijanju određenih oblika i načina izražavanja rasizma i ksenofobije kaznenopravnim sredstvima (4);

—	uzimajući u obzir smjernice EU-a o ljudskim pravima koje se odnose na slobodu izražavanja na internetu i izvan njega, usvojene 12. svibnja 2014. prema kojima se umjetnička sloboda prepoznaje kao sastavni dio slobode izražavanja zajedno sa slobodom medija;

—

uzimajući u obzir ažurirano posebno izvješće Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD) od 24. travnja 2020. naslovljeno „Kratka procjena priča i dezinformacija u pogledu bolesti COVID-19 / pandemije koronavirusa” (engl. Short Assessment of Narratives and Disinformation around the COVID-19/Coronavirus Pandemic);

—	uzimajući u obzir rad koji provodi Agencija EU-a za temeljna prava (FRA);

—	uzimajući u obzir podatke iz Svjetskog indeksa slobode medija, koji objavljuju Reporteri bez granica, i one iz sustava praćenja medijskog pluralizma Centra za medijski pluralizam i slobodu medija Europskog sveučilišnog instituta;

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. travnja 2020. o usklađenom djelovanju EU-a za suzbijanje pandemije bolesti COVID-19 i njezinih posljedica (5);

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. siječnja 2020. o saslušanjima u tijeku u skladu s člankom 7. stavkom 1. UEU-a u pogledu Poljske i Mađarske (6);

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 18. prosinca 2019. o javnoj diskriminaciji i govoru mržnje protiv pripadnika zajednice LGBTI, uključujući „zone bez LGBTI-ja” (7);

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 18. prosinca 2019. o vladavini prava na Malti nakon nedavnih otkrića u slučaju ubojstva Daphne Caruane Galizije (8);

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 28. studenoga 2019. o pristupanju EU-a Istanbulskoj konvenciji i drugim mjerama za borbu protiv rodno uvjetovanog nasilja (9);

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. listopada 2019. o stranim uplitanjima u izbore i dezinformacijama u nacionalnim i europskim demokratskim procesima (10);

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. rujna 2019. o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe (11);

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 28. ožujka 2019. o stanju u pogledu vladavine prava i borbe protiv korupcije u Europskoj uniji, posebno na Malti i u Slovačkoj (12);

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. siječnja 2019. o stanju temeljnih prava u Europskoj uniji 2017. godine (13);

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. travnja 2018. o rodnoj ravnopravnosti u medijskom sektoru u EU-u (14);

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. rujna 2018. o mjerama za sprječavanje i borbu protiv zlostavljanja i spolnog uznemiravanja na radnom mjestu, na javnim mjestima i u političkom životu u EU-u (15);

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. studenoga 2018. o potrebi za sveobuhvatnim mehanizmom EU-a za zaštitu demokracije, vladavine prava i temeljnih prava (16);

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. listopada 2018. o upotrebi podataka korisnika Facebooka od strane društva Cambridge Analytica i utjecaj na zaštitu podataka (17);

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 3. svibnja 2018. o medijskom pluralizmu i slobodi medija u Europskoj uniji (18);

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. travnja 2018. o zaštiti istraživačkih novinara u Europi: slučaj slovačkog novinara Jána Kuciaka i Martine Kušnírove (19);

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. prosinca 2017. o Izvješću o građanstvu EU-a za 2017.: Jačanje prava građana u Uniji demokratskih promjena (20);

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 3. listopada 2017. o borbi protiv kiberkriminaliteta (21);

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. lipnja 2017. o internetskim platformama i jedinstvenom digitalnom tržištu (22);

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. ožujka 2017. o utjecaju velikih podataka na temeljna prava: privatnost, zaštita podataka, nediskriminacija, sigurnost i kazneni progon (23);

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. studenoga 2017. o vladavini prava na Malti (24);

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. listopada 2016. s preporukama Komisiji o uspostavi mehanizma EU-a za demokraciju, vladavinu prava i temeljna prava (25);

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 23. listopada 2013. o organiziranom kriminalu, korupciji i pranju novca: preporuke za radnje i inicijative koje treba poduzeti (26);

—

uzimajući u obzir studiju od 28. veljače 2019. Resornog odjela Europskog parlamenta za prava građana i ustavna pitanja naslovljenu „Dezinformacije i propaganda – utjecaj na funkcioniranje vladavine prava u EU-u i njegovim državama članicama” (engl. Disinformation and propaganda – impact on the functioning of the rule of law in the EU and its Member States);

—	uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir mišljenje Odbora za kulturu i obrazovanje,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A9-0205/2020),

budući da su sloboda, pluralizam i neovisnost medija te sigurnost novinara ključne sastavnice prava na slobodu izražavanja i informacije te su presudni za demokratsko funkcioniranje EU-a i njegovih država članica; budući da ključni demokratski zadaci medija uključuju jačanje transparentnosti i demokratske odgovornosti; budući da mediji imaju bitnu ulogu u demokratskom društvu jer djeluju kao mehanizmi javne kontrole, a pritom pomažu u informiranju i osnaživanju položaja građana širenjem njihova razumijevanja aktualne političke i društvene situacije te poticanjem njihova svjesnog sudjelovanja u demokratskom životu;

budući da je kriza naglasila ključnu ulogu novinara u pružanju pouzdanih i provjerenih informacija građanima; budući da je stoga potrebno uložiti više napora kako bi se zajamčili sigurni i prikladni radni uvjeti za novinare; budući da bi istraživačko novinarstvo trebalo osobito razmotriti u kontekstu borbe protiv korupcije i nepravilnosti u postupanju u EU-u;

budući da određene države članice ograničavaju slobodu medija ekonomskim sredstvima, kao što je iskrivljeno javno oglašavanje u medijskim kućama kojim mijenjaju konkurenciju i izravno kontroliraju javne medije kako bi utjecale na uredničke odluke i na taj način osigurale odanost vladi; budući da bi javna tijela trebala usvojiti pravni i regulatorni okvir kojim se potiče razvoj slobodnih, neovisnih i pluralističkih medija;

D.	budući da se sve države članice moraju pridržavati vrijednosti utvrđenih u članku 2. UEU-a;

budući da se medijski zapisi, netransparentnost institucija, govor mržnje i dezinformacije sve češće upotrebljavaju u političke svrhe kao sredstva pojačavanja polarizacije društva; budući da suzbijanje tih pojava nije bitno samo u području ljudskih prava, nego je i temeljni čimbenik u pogledu zaštite vladavine prava i demokracije u EU-u;

budući da je prema Svjetskom indeksu slobode medija 2020. pandemija bolesti COVID-19 istaknula i pojačala brojne druge krize kojima se ugrožava pravo na slobodnu objavu neovisnih i pouzdanih informacija iz raznih područja; budući da su na temelju indeksa utvrđene znatne razlike među pojedinim državama članicama, pri čemu su se neke našle pri vrhu ljestvice, a druge pri dnu, nastao je jaz od 100 mjesta između najbolje i najlošije rangiranih država članica prema tom indeksu; budući da su određene države članice pale na niža mjesta na međunarodnim ljestvicama slobode medija;

G.	budući da se posljednjih godina sloboda medija pogoršava i iako ju je epidemija bolesti COVID-19 dodatno pogoršala, također je stavila u prvi plan važnost medija i pravo na pristup pouzdanim informacijama;

budući da je prema Izvješću o digitalnim vijestima Instituta Reuters za 2019. prosječna razina povjerenja u vijesti općenito (širom svijeta) pala za 2 postotna boda na 42 % u odnosu na 2018., a manje od polovine ispitanika (49 %) izjavilo je da vjeruje informativnim medijima kojima se sami služe; budući da je povjerenje u vijesti pronađene pretraživanjem (33 %) i na društvenim mrežama (23 %) i dalje stabilno, ali iznimno nisko;

I.	budući da je transparentnost vlasništva nad medijima apsolutni preduvjet za osiguravanje medijskog pluralizma i neovisnog novinarstva;

budući da se novinari i drugi medijski akteri u EU-u i dalje suočavaju s nasiljem, prijetnjama, pritiskom, (samo)cenzurom, javnim prozivanjem pa čak i ubojstvima zbog obavljanja svojeg posla usmjerenog na zaštitu javnog interesa; budući da je posljednjih godina primijećen sve veći broj primjera zastrašivanja kojima se ušutkuju novinari i zbog kojih se moraju poduzeti hitne mjere za podupiranje bitne uloge neovisnih medija u osiguravanju načela vladavine prava; budući da su ubojstva Daphne Caruane Galizije i Jána Kuciaka dva tragično zorna primjera koji pokazuju u kojoj mjeri istraživački novinari postaju žrtve zbog razotkrivanja korupcije, zaštite demokracije i vladavine prava;

K.	budući da prijetnje slobodi medija uključuju uznemiravanje i napade usmjerene na novinare, neuvažavanje njihove pravne zaštite kao i medijske zapise ili politički motivirano djelovanje u medijskom sektoru;

budući da se novinarke suočavaju s rodno utemeljenim oblicima nasilja kao što su spolno uznemiravanje i uznemiravanje na internetu; budući da je više od 70 % žena zaposlenih u medijskim kućama doživjelo više od jedne vrste uznemiravanja, prijetnji ili napada putem interneta; budući da je samo lani 52 % žena doživjelo ove vrste napada; budući da su uznemiravanja i zlostavljanja na internetu često izrazito seksualizirana te se ne temelje na sadržaju rada žrtava, već na njihovim fizičkim osobinama, kulturnom podrijetlu ili privatnom životu; budući da zbog tih prijetnji novinarke posežu za samocenzurom, što ima odvraćajući učinak na slobodu medija i slobodu izražavanja; budući da rezultati istraživanja dosljedno pokazuju da su žene manjina u medijskim sektorima, osobito u kreativnim ulogama, i u velikoj su mjeri podzastupljene na višim položajima na kojima se donose odluke (27);

M.	budući da su u nekoliko država članica „strateške tužbe protiv javnog sudjelovanja” stalna praksa koja se upotrebljava za zastrašivanje novinara kako bi zaustavili istrage o korupciji i drugim temama od javnog interesa;

budući da se, osim toga što su novinari suočeni s nasiljem, zastrašivanjem i uznemiravanjem, protiv počinitelja ne pokreću kazneni progoni te nekažnjavanje vodi do odvraćajućeg učinka; budući da OESS izvješćuje da nekažnjavanje prevladava te je npr. riješeno manje od 15 % ubojstava novinara u regiji OESS-a;

O.	budući da je potrebno poboljšati i učinkovito zaštititi pravo novinara na izvješćivanje i istragu;

P.	budući da jačanje slobode medija zahtijeva vjerodostojne i podrobne informacije o opsegu i prirodi izazova koje treba riješiti unutar država članica i EU-a u cijelosti, među ostalim, o slučajevima povrede načela neovisnih medija ili kršenja temeljnih prava novinara;

Q.	budući da je umjetnička sloboda sastavni dio temeljnog prava na slobodu izražavanja i ključna je za kulturnu raznolikost i demokratsko zdravlje Europe; budući da se napadi na umjetničku slobodu šire, no ostaju nevidljivi;

budući da svjetska kriza prouzročena bolešću COVID-19 ima razoran učinak na medijski sektor u društvenom i gospodarskom smislu; budući da medijske kuće bilježe znatne gubitke prihoda od digitalnog oglašavanja; budući da su tisuće medijskih djelatnika već izgubile svoja radna mjesta ili im prijeti privremeni ili trajni gubitak radnih mjesta; budući da je to imalo osobito snažan utjecaj na slobodne novinare i medijske djelatnike čiji se broj povećava diljem EU-a i koji već čine znatan udio ukupnog broja novinara i medijskih djelatnika u Europi; budući da se time dodatno pospješuje rizik od koncentracije informacija u rukama rijetkih i onemogućivanja slobodnog i neovisnog širenja informacija; budući da su financijska održivost radnih mjesta i financijska neovisnost ključni dio slobode tiska;

S.	budući da prihodi od digitalnog oglašavanja često koriste akterima koji nisu članovi EU-a, a europski medijski prihodi bilježe velik pad, čime se ugrožava budućnost tradicionalnih medijskih kuća koje se financiraju oglašavanjem kao što su komercijalni televizijski kanali, novine i časopisi;

T.	budući da se u nekim državama članicama državne potpore medijskim kućama ne isplaćuju na transparentan način, što ozbiljno ugrožava njihovu neovisnost i vjerodostojnost;

budući da poslovni model platformi društvenih mreža koji se temelji na mikrociljanom oglašavanju igra ulogu u širenju i jačanju govora mržnje kojim se potiču diskriminacija i nasilje te u promicanju radikalizacije što vodi do nasilnog ekstremizma, među ostalim i optjecajem nezakonitih sadržaja; budući da je borba protiv svih oblika netolerancije sastavni dio zaštite ljudskih prava kako je navedeno u sudskoj praksi Europskog suda za ljudska prava;

V.	budući da je pandemija bolesti COVID-19 dovela do stigmatizacije, među ostalim i u medijima, određenih posebno ranjivih pojedinaca, što je potaknulo polarizaciju europskoga društva i naglo širenje govora mržnje;

budući da pojava nasilja na internetu (uključujući govor mržnje, uhođenje i uznemiravanje na internetu) postaje sve raširenija; budući da žene koje imaju javnu ulogu, među ostalim političarke, novinarke i aktivistice koje se bore za prava žena i prava seksualnih manjina, postaju glavna meta kiberzlostavljanja i nasilja na internetu;

budući da su na temelju Direktive o audiovizualnim medijskim uslugama sva nacionalna tijela država članica obvezna osigurati da audiovizualne medijske usluge i platforme za dijeljenje videozapisa poduzmu mjere za zaštitu šire javnosti od programa, videozapisa koje stvaraju korisnici i audiovizualnih komercijalnih komunikacija koji sadržavaju poticanje na nasilje ili mržnju usmjerene protiv skupine osoba ili člana skupine na temelju bilo kojeg od razloga navedenih u članku 21. Povelje Europske unije o temeljnim pravima; budući da su na temelju Direktive o audiovizualnim medijski uslugama države članice obvezne osigurati neovisnost regulatornih tijela za medije;

budući da širenje pogrešnih informacija i dezinformacija, kao i nerazmjerni postupci u borbi protiv njih na digitalnim platformama, predstavlja prijetnju slobodi informiranja, demokratskom diskursu te neovisnosti medija i povećava potrebu za visokokvalitetnim tradicionalnim medijima; budući da analiza podataka i algoritmi sve više utječu na informacije koje se stavljaju na raspolaganje građanima;

budući da masovno širenje vijesti iz raznih izvora koje je teško provjeriti uz sve veću ulogu društvenih medija i platformi za razmjenu poruka ima negativan učinak na temeljna prava građana EU-a; budući da je pandemija bolesti COVID-19 ubrzala utjecaj dezinformacija na internetu, katkad uz ozbiljne posljedice za javno zdravlje, i još jasnije istaknula potrebu za osiguravanje slobodnih i neovisnih informacija kako bi se zaštitila temeljna prava građana; budući da je nepostojanje koordinirane strategije komuniciranja na europskoj razini omogućilo val dezinformacija u vezi s pandemijom, ponajprije na društvenim mrežama i platformama za razmjenu poruka;

AA.

budući da dezinformacije i pogrešne informacije o bolesti COVID-19 mogu izazvati paniku i društveni razdor te je potrebno suočiti se s njima; budući da se mjere za suzbijanje dezinformacija i pogrešnih informacija ne mogu upotrijebiti kao izgovor za uvođenje nerazmjernih ograničenja slobode tiska, podrivanja medijskog pluralizma i dovođenje sigurnosti novinara u opasnost; budući da izvješća pokazuju da se u državama članicama i susjednim regijama vode koordinirane kampanje kojima se promiču lažni zdravstveni podaci i dezinformacije o EU-u i njegovim partnerima; budući da se Komisija posvetila tim pojavama u nedavnoj zajedničkoj komunikaciji o suzbijanju dezinformacija o bolesti COVID-19; budući da su neke vlade iskoristile zakonodavstvo u izvanrednim situacijama te, iako će neka ograničenja biti privremena, postoji opasnost da će se druga produljiti i dugo nakon što zdravstvena kriza završi; budući da su pluralizam izvora informacija, odgovornost i transparentnost institucija glavna obrana protiv dezinformacija;

AB.	budući da su zaista neovisni, prikladno financirani javni mediji koji posluju na raznim platformama ključni za funkcioniranje demokracije u EU-u;

Sloboda medija, medijski pluralizam i zaštita novinara u Europi

ponovno ističe svoju neprestanu duboku zabrinutost zbog stanja slobode medija u EU-u s obzirom na to da su novinari i medijski djelatnici i dalje žrtve zlostavljanja i napada u određenim državama članicama zbog svojih aktivnosti te zbog sve većeg broja javnog ocrnjivanja i općenitog slabljenja te struke, što ima osobito razoran učinak na lokalno, istraživačko i prekogranično novinarstvo; naglašava da, u skladu s preporukom Vijeća Europe od 7. ožujka 2018. o pluralizmu medija i transparentnosti vlasništva medija, države članice imaju pozitivnu obvezu stvaranja povoljnog okruženja za slobodu izražavanja, izvan interneta i na internetu, u kojem će svatko moći ostvariti svoje pravo na slobodu izražavanja te poziva države članice da u potpunosti podrže i usvoje tu preporuku;

duboko je shrvan ubojstvima Daphne Caruane Galizije na Malti i Jána Kuciaka i njegove zaručnice Martine Kušnírove u Slovačkoj zbog njihova istraživačkog rada na otkrivanju korupcije i drugih zločina te ponovno naglašava važnost neovisne istrage kako bi se počinitelji i naručitelji tih zločina priveli pravdi; poziva nacionalna tijela kaznenog progona da u potpunosti surađuju s Europolom i drugim relevantnim međunarodnim organizacijama u tom pogledu;

izražava žaljenje zbog činjenice da novinari i medijski djelatnici često rade u nesigurnim uvjetima, što ugrožava njihovu sposobnost da primjereno obavljaju svoj posao i stoga ometa medijsku slobodu; naglašava da su odgovarajući radni uvjeti za novinare i medijske djelatnike ključni za poticanje visokokvalitetnog novinarstva; poziva Komisiju i države članice da promiču održive mjere usmjerene na financiranje i podržavanje visokokvalitetnog i neovisnog novinarstva;

podsjeća na ključnu ulogu koju istraživačko novinarstvo ima u borbi protiv organiziranog kriminala prikupljanjem i povezivanjem relevantnih informacija čime se otkrivaju kriminalne mreže i nezakonite aktivnosti; ističe činjenicu da se tim aktivnostima izlažu većem osobnom riziku;

naglašava presudnu ulogu koju istraživački novinari imaju u izvješćivanju i obnašanju svojih funkcija javne kontrole demokracije i vladavine prava;

ponovno odlučno poziva Komisiju da pokušaje vlada država članica da ugroze slobodu i pluralizam medija smatra ozbiljnom i sustavnom zloupotrebom moći i djelovanjem protiv temeljnih vrijednosti EU-a zajamčenih člankom 2. UEU-a; stoga pozdravlja namjeru Komisije da u godišnje izvješće o stanju u pogledu vladavine prava u EU-u uključi posebno poglavlje o praćenju slobode i pluralizma medija; u tom kontekstu predlaže pristup odozdo prema gore koji odražava pojedinačne glasove i raznolikost radi osiguravanja učinkovitog svladavanja izazova s kojima se suočavaju novinari i medijski sektor; nadalje poziva da se u ovo poglavlje uključe preporuke i učinkoviti odgovori za pojedine zemlje, kao i procjena transparentnosti vlasništva i razine državnog i privatnog uplitanja u državama članicama EU-a; potiče Komisiju da aktivno surađuje s Vijećem Europe, razmjenjujući najbolje prakse i osiguravajući da se poduzete mjere nadopunjuju; potiče Komisiju i države članice da razvijaju i održavaju vjerodostojan okvir zaštite slobode medija i medijskog pluralizma; poziva Komisiju da teži ka uvođenju normi i mjerila za slobodu medija na razini Unije, kao i poticaja za veću konvergenciju među državama članicama; poziva Komisiju i države članice da u potpunosti podrže i ojačaju već razvijene alate za promicanje i zaštitu prava i sloboda sadržanih u članku 11. Povelje EU-a o temeljnim pravima i članku 10. EKLJP-a, kao što su alat za praćenje medijskog pluralizma i Platforma Vijeća Europe za zaštitu novinarstva i sigurnost novinara te da brzo reagiraju na moguće prijetnje i povrede tih prava i sloboda; potiče Komisiju da uzme u obzir učinak hitnih mjera poduzetih 2020. u području slobode tiska, transparentnosti institucija, odgovornosti, medijskog pluralizma i sigurnosti novinara, među ostalim na temelju pregleda napada na novinare širom EU-a i odgovora koje pružaju države članice u tom pogledu u kontekstu bolesti COVID-19; podsjeća na opetovane pozive Parlamenta na uspostavu trajnog, neovisnog i sveobuhvatnog mehanizma kojim će se obuhvatiti demokracija, vladavina prava i temeljna prava u EU-u; smatra da mehanizam EU-a za demokraciju, vladavinu prava i temeljna prava mora obuhvaćati slobodu medija, uključujući umjetničku slobodu, s obzirom na to da je riječ o ključnim stupovima demokratskog sustava; u tom kontekstu poziva Komisiju da prikupi informacije i statističke podatke o slobodi medija i medijskom pluralizmu u svim državama članicama;

naglašava nezamjenjivu ulogu javnih medija i ističe kako je neophodno osigurati i održavati njihovu neovisnost od političkog uplitanja; nadalje naglašava potrebu da se osiguraju financijska neovisnost i uvjeti za održivost djelatnosti privatnih operatora na tržištu kako bi se izbjegli medijski zapisi; u tom kontekstu ponavlja poziv Parlamenta na ambiciozan akcijski plan EU-a za medije; osuđuje pokušaje vlada određenih država članica da ušutkaju kritičke i neovisne medije i naruše slobodu i pluralizam medija; upozorava na pokušaje njihova neizravnog potčinjavanja s pomoću financijskog pokroviteljstva te posebno osuđuje pokušaje kontrole javnih medija; izražava žaljenje zbog činjenice da je u nekim državama članicama javna radiotelevizija postala primjer provladine propagande koja često isključuje oporbene i manjinske skupine iz društva ili ih predstavlja u lošem svjetlu, pa čak potiče i nasilje u nekim slučajevima; naglašava da je u takvim državama članicama, posebno u ruralnim područjima, pristup informacijama ograničen na javnu propagandu, a jezične prepreke ograničavaju pristup međunarodnim vijestima; podsjeća da je pristup informacijama i visokokvalitetnom novinarstvu od ključne važnosti za demokraciju; ističe nedostatak obvezne analize sadržaja medijskih kuća u pojedinim državama članicama koja bi pružila usporedive javne podatke o uravnoteženoj prisutnosti provladinih i oporbenih aktivista na televiziji i radiju, posebno u predizbornim kampanjama;

skreće pozornost na preporuke sadržane u Rezoluciji br. 2255 Parlamentarne skupštine Vijeća Europe od 23. siječnja 2019. kojom se države članice pozivaju da zajamče uredničku neovisnost te dostatna i stabilna financijska sredstva za javne medije; ističe da nacionalni, regionalni i lokalni mediji, a posebno javni mediji, imaju važnu odgovornost da služe javnom interesu i da na odgovarajući način odražavaju kulturnu, jezičnu, socijalnu i političku raznolikost naših društava; naglašava da bi se uloga javnih medija kao pouzdanih pružatelja usluga koji služe javnom interesu poboljšala odgovarajućim i održivim financiranjem bez političkog uplitanja u državama članicama; stoga poziva države članice da upotrebljavaju modele financiranja u kojima se javni mediji financiraju iz izvora neovisnih o političkom odlučivanju; ističe kako su ključni zaštita neovisnih tijela i osiguravanje snažnog neovisnog nadzora medija kako bi se spriječili neprimjereno državno i komercijalno uplitanje i pokušaji utjecanja na uredničku politiku; poziva Komisiju da predstavi zakonski okvir za nadzor rada pružatelja javnih medijskih usluga, uključujući ispunjavaju li kriterije upravljanja pažnjom dobrog stručnjaka i financiranja koje se temelji na zadacima te ispunjavaju li njihove usluge očekivanja pravednog i etičkog novinarstva koje se temelji na činjenicama;

osuđuje nedostatak uravnotežene političke rasprave u medijima u određenim državama članicama i činjenicu da u praksi postoje politički motivirana ograničenja informacija, primjerice odbijanje pristupa podacima od javnog interesa, upotreba taktike odugovlačenja, neopravdano sužavanje opsega traženih informacija, zabrana nazočnosti novinara na javnim mjestima, uključujući parlamente, ograničavanje mogućnosti novinarima da intervjuiraju političare i članove vlade te izbjegavanje intervjua za medije koji nisu dio vladi naklonjenog konglomerata, čak i onima koji su značajno rasprostranjeni u državi; naglašava da javna tijela moraju osigurati transparentnost u pogledu svojih aktivnosti, čime se doprinosi jačanju povjerenja javnosti, imajući na umu da slobodan protok informacija doprinosi zaštiti života i zdravlja te olakšava i promiče društvene, gospodarske i političke rasprave i donošenje odluka; poziva države članice da novinarima i medijima osiguraju značajan pristup parlamentarnim raspravama, članovima parlamenata i visokim državnim dužnosnicima, podacima od javnog interesa, kao i javnim događanjima i konferencijama za novinare, posebno vladinim, budući da nedostatak takvog pristupa ozbiljno ograničava pojam slobode medija;

10.

ponovno izražava zabrinutost zbog nedostatka posebnih pravnih okvira ili okvira politika za zaštitu novinara i medijskih djelatnika od nasilja, prijetnji i zastrašivanja na nacionalnoj razini unutar EU-a; poziva javne osobe i predstavnike vlasti da se suzdrže od klevetanja novinara jer to potkopava povjerenje u medije u cijelom društvu; naglašava važnu ulogu novinara u izvješćivanju o prosvjedima i demonstracijama te poziva na njihovu zaštitu kako bi mogli izvršavati svoju ulogu bez straha; moli države članice da osiguraju posebne programe osposobljavanja za tijela kaznenog programa odgovorna za zaštitu novinara; poziva države članice i Komisiju da zakonski i u praksi osiguraju učinkovitu zaštitu i sigurnost novinara i ostalih medijskih aktera te njihovih izvora, među ostalim u prekograničnim okvirima; u tom pogledu čvrsto smatra da bi države članice trebale zabraniti uporabu privatnih istražitelja kao oblika zastrašivanja u svrhu prikupljanja informacija o novinarima u njihovu stručnom svojstvu ili o njihovim izvorima;

11.

izražava duboku zabrinutost zbog sve više političkih napada na medije i izražava žaljenje zbog nedostatka zaštite novinarskih izvora; podsjeća na obvezu država članica da provode brze, nepristrane i učinkovite istrage napada, kao što su prijetnje, ubojstva, uznemiravanje, zastrašivanje i zlostavljanje novinara i poziva države članice da pojačaju nastojanja u zaustavljanju prijetnji i napada na novinare i medijske djelatnike, kako bi se osigurala odgovornost i zajamčilo da žrtve i njihove obitelji imaju pristup odgovarajućim pravnim sredstvima; poziva Komisiju i države članice da osiguraju pristupačnost mehanizama za podnošenje prijava; poziva na provedbu Smjernica EU-a o ljudskim pravima koje se odnose na slobodu izražavanja na internetu i izvan njega u kojima se ističe da će EU poduzeti sve odgovarajuće korake kako bi osigurao zaštitu novinara, kako u pogledu preventivnih mjera, tako i pozivajući na učinkovite istrage u slučaju njihova kršenja; ističe da su novinarke posebno podložne uznemiravanju i zastrašivanju te bi se stoga na njih trebale primjenjivati dodatne zaštitne mjere; izražava duboku zabrinutost zbog povećanja broja napada na novinarke i medijske djelatnice; ponavlja svoj poziv državama članicama da primijene rodno osjetljiv pristup prilikom razmatranja mjera za sigurnost novinara;

12.

poziva države članice da u potpunosti provedu preporuku Vijeća Europe o zaštiti novinarstva i sigurnosti novinara i drugih medijskih aktera te da što prije u svoje nacionalno zakonodavstvo prenesu Direktivu (EU) 2019/1937 Europskog parlamenta i Vijeća o zaštiti osoba koje prijavljuju povrede prava Unije kojom se nastoje uspostaviti minimalni zajednički standardi kako bi se osigurala visoka razina zaštite zviždača; ističe da je zviždanje ključno za istraživačko novinarstvo i slobodu tiska;

13.

osuđuje upotrebu strateške tužbe protiv javnog sudjelovanja za ušutkivanje ili zastrašivanje istraživačkih novinara i izvora te za stvaranje ozračja straha povezanog s njihovim izvješćivanjem o određenim temama; ponovno odlučno upućuje svoj poziv Komisiji da predstavi sveobuhvatan prijedlog zakonodavnog akta u cilju uspostave minimalnih standarda u pogledu praksi strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja širom EU-a;

14.

podsjeća na konačne preporuke Posebnog odbora za organizirani kriminal, korupciju i pranje novca sadržane u rezoluciji Parlamenta od 23. listopada 2013. o organiziranom kriminalu, korupciji i pranju novca u skladu s kojima zakoni o uvredi i kleveti odvraćaju od mogućeg prijavljivanja slučajeva korupcije; ponavlja svoj poziv svim državama članicama da dekriminaliziraju uvredu i klevetu u svojim pravnim sustavima, barem u slučajevima u kojima je riječ o optužbama za organizirani kriminal, korupciju i pranje novca u državama članicama i u inozemstvu;

15.

poziva Komisiju da uspostavi telefonsku liniju u EU-u kao mehanizam za brzi odgovor novinarima koji traže zaštitu i da osigura da se njihovoj situaciji posveti odgovarajuća pozornost;

16.

ističe kako se koncentracijom vlasništva u sektoru proizvodnje i distribucije sadržaja može ugroziti pristup građana nizu sadržaja; naglašava da je medijski pluralizam, koji ovisi o tome koliko su mediji u različitom vlasništvu, o različitim sadržajima i o neovisnom novinarstvu, ključan za suočavanje sa širenjem dezinformacija i osiguravanje toga da građani EU-a budu dobro informirani; podsjeća da prema alatu za praćenje medijskog pluralizma iz 2020. koncentracija vlasništva nad medijima i dalje ostaje jedna od najznačajnijih opasnosti za pluralizam medija i smatra se preprekom raznolikosti informacija; poziva države članice da donesu i provedu regulatorne okvire o vlasništvu nad medijima kako bi se izbjegla horizontalna koncentracija vlasništva u sektoru medija te kako bi se građanima zajamčili transparentnost, objava i jednostavna dostupnost informacija o vlasništvu nad medijima, njihovim izvorima financiranja i upravljanju njima; poziva Komisiju da nadzire provedbu postojećih instrumenata EU-a protiv koncentracije vlasništva i ilegalnih državnih potpora na razini država članica kako bi se povećala raznolikost medijskog prostora; osuđuje svaki pokušaj monopolizacije medijskog vlasništva u državama članicama kao i jačanje političkog utjecaja u upravljanju medijima; poziva Komisiju i države članice da brzo i odlučno djeluju u cilju povećanja transparentnosti medijskog vlasništva i financijskih izvore koje upotrebljavaju vlasnici medija; poziva Komisiju da učvrsti nastojanja u osiguravanju da mediji proaktivno objavljuju informacije o njihovim vlasničkim strukturama, uključujući njihove stvarne vlasnike, i da se uspostave jasna pravila koja će spriječiti potencijalne sukobe interesa koji nastaju u vlasničkim strukturama medija, s posebnim naglaskom na izbjegavanje političkog uplitanja; osuđuje pretjerano uplitanje vlada u pluralizam medija javnim oglašavanjem; poziva Komisiju da strogo nadzire upotrebu sredstava EU-a koja se dodjeljuju za potporu slobodnim i neovisnim medijima kako bi se sredstva usmjerila onima kojima su potrebna; u tom pogledu naglašava da se novac EU-a ne može trošiti na državne medije i medije koji distribuiraju političku propagandu;

17.

izražava žaljenje zbog činjenice da su regulatorna tijela za medije određenih država članica pala pod utjecaj vlade i pristrana su prema medijima koji kritiziraju vladu;

18.

izražava zabrinutost zbog pokušaja iskorištavanja pandemije bolesti COVID-19 za kažnjavanje neovisnih i kritičkih medija te uvođenje ograničenja medijskog pristupa vladinim odlukama i mjerama te njihova medijskog nadzora, čime se suzbijaju ili slabe mehanizmi transparentnosti institucija usvajanjem izvanrednih mjera i otežavaju pravovaljane i utemeljene rasprave o tim postupcima; ističe ulogu novinarstva i slobodnog protoka informacija kao temeljni preduvjet u nastojanjima EU-a za suzbijanje pandemije bolesti COVID-19; naglašava kako novinarstvo također ima ključnu funkciju u trenutku izvanredne situacije koja se odnosi na javno zdravlje: poziva Komisiju da sveobuhvatno prati takve prakse nacionalnih vlada i da rezultate uključi u svoje godišnje izvješće o vladavini prava;

19.

poziva Komisiju i države članice da hitno uvedu pakete za oporavak u izvanrednim situacijama na razini EU-a i nacionalnim razinama radi zaštite radnih mjesta i izvora primanja novinara i medijskih djelatnika, potpore poduzećima i financiranje javnih medija tijekom plana gospodarskog oporavka od bolesti COVID-19 u potpunosti poštujući pravila EU-a o tržišnom natjecanju; ističe da su tijekom krize prouzročene bolešću COVID-19 određene medijske kuće te posebno lokalne medijske platforme procijenile gubitak na čak 80 % (28) vlastitih prihoda uslijed smanjenja oglašavanja; ističe da su europskim građanima potrebni stručni, ekonomski sigurni i neovisni novinari u vremenu suočavanja s pandemijom; u tom pogledu ponovno poziva na osnivanje trajnog europskog fonda za novinare u okviru novog VFO-a (2021. – 2027.), u skladu s njegovim izmjenama uslijed krize prouzročene bolešću COVID-19, iz kojeg bi se nudila izravna financijska potpora neovisnim novinarima i medijskim kućama, honorarnim novinarima i samozaposlenim medijskim djelatnicima; naglašava da financiranjem trebaju upravljati neovisne organizacije kako bi se izbjeglo bilo kakvo ometanje uredničkog donošenja odluka i da bi se trebala pružiti potpora samo onim javnim i komercijalnim medijima koji su doista neovisni i oslobođeni od vladinog ili bilo kojeg drugog političkog uplitanja; podsjeća na to da se poseban naglasak također treba staviti na neovisna novoosnovana medijska poduzeća, posebno lokalna, u državama članicama u kojima se sloboda medija pogoršala tijekom posljednjih godina, koncentracija vlasništva nad medijima značajno povećala, a javnim medijima prijeti politički utjecaj;

20.

u tom kontekstu ponavlja i svoj poziv na ambiciozan akcijski plan EU-a za medije za potporu razvoju dinamičnog i pluralističkog medijskog prostora;

21.

poziva na ambiciozan VFO s povećanim izdvajanjima proračuna za podršku medijima i neovisnom novinarstvu, posebno istraživačkom novinarstvu; naglašava važnost inovacija u novinarstvu i informativnim medijima koje bi se mogle poticati financiranjem iz EU-a; sa zabrinutošću primjećuje smanjenja proračunskih sredstava za programe Kreativna Europa i Pravosuđe, prava i vrijednosti predviđena u okviru revidiranih prijedloga proračuna Komisije;

22.

odlučno pozdravlja dodjelu sredstava EU-a za pokretanje novih projekata, kao što su europski mehanizam za brzi odgovor na kršenje slobode tiska i medija i prekogranični fond za istraživačko novinarstvo u cilju jačanja medijske slobode i pluralizma;

23.

naglašava da mediji imaju snažnu ulogu u promicanju ravnopravnosti spolova i borbe protiv diskriminacije; potiče Komisiju i države članice da aktivno poduzmu korake za promicanje ravnopravnosti spolova u medijskom sektoru kako bi više žena bilo na kreativnim položajima ili položajima za donošenje, što bi medijima omogućilo da doprinesu smanjenju rodnih stereotipa;

Govor mržnje

24.

osuđuje sve vrste zločina iz mržnje, govora mržnje i neutemeljenih optužbi ili optužbi sastavljenih u lošoj vjeri (29), izvan interneta ili na njemu, koji su utemeljeni na diskriminaciji bilo koje vrste, kao što su diskriminacija na temelju spola, rase, boje kože, etničkog ili društvenog podrijetla, genetskih obilježja, jezika, vjeroispovijesti ili uvjerenja, političkih ili bilo kojih drugih opredjeljenja, pripadnosti nacionalnoj manjini, na temelju vlasništva, rođenja, invaliditeta, dobi ili spolne orijentacije do koje dolazi unutar EU-a ili drugdje; izražava zabrinutost zbog zločina iz mržnje i kaznenih djela koja se odnose na poticanje na diskriminaciju ili nasilje koja su se javljala tijekom pandemije bolesti COVID-19 i tako dovodila do stigmatizacije određenih posebno ranjivih pojedinaca;

25.

izražava žaljenje zbog sve veće količine govora mržnje koji se upotrebljava u političkoj komunikaciji vlada i političkih stranaka diljem EU-a; poziva države članice da snažno osude i sankcioniraju zločine iz mržnje, govor mržnje i prebacivanje krivnje od strane političara i javnih dužnosnika na svim razinama i u svim vrstama medija, s obzirom na to da izravno normaliziraju i jačaju mržnju i nasilje u društvu te da se suzdrže od diskriminacijske retorike koja djeluje kao poticaj u državnoj komunikaciji jer je štetna za društvo; naglašava da sankcije uvijek trebaju biti u skladu s međunarodnim standardima slobode izražavanja; nadalje poziva države članice da u okvirima utvrđenima zakonima zajamče i promiču slobodu izražavanja, uključujući umjetničku slobodu, koja je ključna za dinamičnost demokratske rasprave; podsjeća da sloboda izražavanja ne obuhvaća rasistički i ksenofobni govor;

26.

ponavlja svoj poziv državama članicama da provedu i poduzmu daljnje mjere za sprječavanje, osuđivanje i suzbijanje govora mržnje i zločina iz mržnje u cilju borbe protiv širenja govora mržnje i nasilja izvan interneta i na njemu, također osiguravajući da tijela kaznenog progona primjenjuju prakse učinkovitog bilježenja zločina iz mržnje utemeljene na načelima koja je usvojila Skupina EU-a na visokoj razini za suzbijanje rasizma, ksenofobije i ostalih oblika netolerancije;

27.

ističe kako je posljednjih godina govor mržnje na internetu sve rasprostranjeniji jer pojedinci i akteri koji remete mir upotrebljavaju moć internetskih platformi za širenje informacija punih mržnje; naglašava da to šteti kolektivnom javnom interesu jer štetni sadržaj potkopava pristojan i pošten javni diskurs te prijeti javnoj sigurnosti s obzirom na to da govor mržnje putem interneta može poticati nasilje u stvarnom svijetu;

28.

ističe kako bi trebalo učvrstiti pravni okvir za suzbijanje govora mržnje i diskriminacije; ponavlja svoj poziv na prekid blokade pregovora o horizontalnoj direktivi protiv diskriminacije;

29.

ponovno poziva Komisiju i države članice da poduzmu mjere za povećanje sigurnosti žena na javnim mjestima i na internetu, za borbu protiv novonastalih oblika rodno uvjetovanog nasilja kao što su uhođenje i uznemiravanje na internetu te za uvođenje sveobuhvatnih mehanizama za pomoć žrtvama takvog nasilja;

30.

ponovno poziva Komisiju i Vijeće da aktiviraju prijelaznu klauzulu iz članka 83. stavka 1. UFEU-a kako bi se u katalog kaznenih djela EU-a uvrstilo nasilje nad ženama i djevojčicama te ostali oblici rodno uvjetovanog nasilja (uključujući nasilje na internetu);

31.

prima na znanje Kodeks postupanja za borbu protiv nezakonitog govora mržnje na internetu koji promiče Komisija te njegov peti krug ocjenjivanja iz kojeg proizlazi da informatička društva u prosjeku uklanjaju 71 % nezakonitog govora mržnje koji im se prijavi; podsjeća da bi novinare i organizacije civilnog društva trebalo uključiti u ocjenjivanje i preglede Kodeksa postupanja te da informatička društva koja sudjeluju u Kodeksu postupanja obrađuju zahtjeve za uklanjanje sadržaja samo na temelju svojih uvjeta i smjernica zajednice; ističe veliku slobodu diskrecije koju privatna društva imaju u odučivanju o tome što je nezakonito; potiče sva društva koja upravljaju platformama društvenih mreža da sudjeluju u Kodeksu postupanja;

32.

ističe da države članice moraju zajamčiti svim odgovarajućim sredstvima da se u medijima, uključujući internetske medije i društvene mreže, kao i u oglašavanju, ne pojavljuje poticanje na nasilje ili mržnju usmjerene protiv bilo koje osobe ili skupine osoba, što može imati izravan učinak na sudjelovanje tih pojedinaca u civilnom društvu; ponovno poziva Komisiju, države članice i poduzeća u području društvenih mreža da se suprotstave širenju rasizma, ksenofobije, fobije prema zajednici LGBTI i vjerske mržnje na internetu, u suradnji s odgovarajućim organizacijama civilnog društva; poziva države članice i Komisiju da prikupe pouzdanije podatke o opsegu govora mržnje i zločina iz mržnje;

33.

izražava zabrinutost zbog činjenice da žrtve rijetko prijavljuju zločine iz mržnje zbog neprimjerenih mjera zaštite i neuspjeha vlasti da pravilno istraže i okončaju nekažnjavanje zločina iz mržnje u državama članicama; poziva države članice da osmisle i šire alate i mehanizme za prijavljivanje zločina iz mržnje i govora mržnje te da zajamče da se svaki slučaj navodnog zločina iz mržnje ili govora mržnje učinkovito istraži, kazneno goni i privede pred sud;

Dezinformacije i uloga platformi

34.

uviđa da su nova digitalna tehnologija i društvene mreže jedni od čimbenika problema širenja dezinformacija i stranog uplitanja, pri čemu su internetske platforme dobile utjecajnu ulogu u objavljivanju, širenju i promicanju vijesti i drugog medijskog sadržaja; ponovno izražava svoju zabrinutost zbog činjenice da dezinformacije predstavljaju potencijalnu prijetnju slobodi informiranja, slobodi izražavanja, demokratskom diskursu, neovisnosti medija i javnom zdravlju; ističe da bi se mjere za borbu protiv dezinformacija trebale usredotočiti na poticanje pluralizma mišljenja, promicanjem kvalitetnog novinarstva, pružanjem pouzdanih i provjerenih informacija temeljenih na činjenicama, kao i na izgradnju medijske pismenosti te da sve takve mjere moraju jamčiti slobodu informiranja i slobodu izražavanja;

35.

poziva na veću suradnju između internetskih platformi i tijela kaznenog progona kako bi se učinkovito suzbilo širenje poruka kojima se potiču mržnja ili nasilje; ističe važnost brzog uklanjanja nezakonitog sadržaja kako bi se suzbilo nekontrolirano širenje; no napominje da internetske platforme ne mogu i ne bi trebale postati privatna tijela za cenzuru te da aktivnosti uklanjanja nezakonitog sadržaja od strane internetskih platformi moraju biti podložne zaštitnim mjerama, uključujući analizu pravosudnih tijela država članica, kako bi se zaštitila sloboda izražavanja, uključujući umjetničku slobodu, pravo na slobodno i neovisno informiranje te temeljna prava građana općenito; podsjeća da su internetske platforme dio javne internetske sfere u kojoj vodimo javne rasprave; poziva Komisiju da osigura zaštitne mjere za platforme radi poštovanja temeljnih prava i slobode govora;

36.

podsjeća da se političke stranke te privatni ili javni subjekti često služe političkim profiliranjem, dezinformacijama i manipulacijom informacijama te ponovno izražava svoju zabrinutost zbog činjenice da se neprestano pojavljuju novi dokazi o takvom uplitanju uz naznake stranog utjecaja, uoči svih velikih nacionalnih izbora te izbora na razini EU-a, pri čemu dosta tog uplitanja ide u prilog kandidatima antieuropskog populizma kojima je cilj polarizacija i ukidanje ideološkog pluralizma pri čemu su meta manjine i ranjive skupine; ističe da će borba protiv uplitanja trećih strana u budućnosti biti temeljni čimbenik u poštovanju europskih vrijednosti i demokracije; naglašava da su u kontekstu izvanrednog stanja prouzročenog bolešću COVID-19 skupine ekstremne desnice i populističke skupine i političari također upotrebljavali dezinformacije i senzacionalističke medijske izvještaje koji se odnose na pandemiju nauštrb manjinskih skupine te kako bi pridonijeli retorici protiv imigranata, što je dovelo do povećanja slučajeva govora mržnje potaknutog rasizmom i ksenofobijom, kao i diskriminacije;

37.

ističe kako se različiti oblici pogrešnih informacija i dezinformacija te drugi oblici manipulacije informacijama koje se, među ostalim, odnose na pandemiju bolesti COVID-19 i dalje šire svijetom te su im često meta najranjivije zajednice i imaju potencijalno štetne posljedice za javnu sigurnost, zdravlje i učinkovito upravljanje krizom; smatra da je cilj tih kampanja dezinformiranja oslabiti demokratski proces i povjerenje građana u demokratske institucije država članica; pozdravlja zajedničku komunikaciju od 10. lipnja 2020. o suzbijanju dezinformacija o bolesti COVID-19; podsjeća da sve mjere za suzbijanje dezinformacija, uključujući mjere u kontekstu izvanrednog stanja prouzročenog bolešću COVID-19, moraju biti neophodne, razmjerne, transparentne, privremene i podvrgnute redovitom nadzoru, uz izbjegavanje svakog pomaka prema javnom monopolu ili koncentraciji izvora informacija te ni u kakvim okolnostima ne smiju sprječavati novinare i medijske aktere u izvršavanju njihova posla ili dovesti do neopravdanog uklanjanja ili blokiranja pristupa takvom sadržaju na internetu; izražava žaljenje zbog činjenice da određene internetske platforme uklanjaju ili cenzuriraju sadržaj, uključujući novinarski sadržaj, koji se odnosi na pandemiju bolesti COVID-19 na temelju netransparentnih uvjeta koji nepotrebno ograničavaju slobodu izražavanja; naglašava da pribjegavanje takvim mjerama može dovesti do sprječavanja ili ograničavanja pristupa važnim informacijama o javnom zdravlju; ističe da svaki pokušaj kriminalizacije informacija koje se odnose na pandemiju može stvoriti nepovjerenje u institucijske informacije, odgoditi pristup pouzdanim informacijama i imati odvraćajući učinak na slobodu izražavanja;

38.

osuđuje teorije zavjere i dezinformacijske kampanje koje se financiraju iz javnih sredstava kojima je cilj diskreditiranje EU-a i obmanjivanje javnosti u pogledu njegovih ciljeva i aktivnosti; poziva Komisiju da otvoreno osudi i obeshrabri laži i dezinformacije koje su bilo koje državne vlasti objavile o EU-u te da objavi i distribuira činjenični odgovor kako bi informirala građane;

39.

pozdravlja Komisijinu inicijativu za predstavljanje akcijskog plana za europsku demokraciju u cilju suzbijanja dezinformacija i prilagodbe rastućim prijetnjama i manipulacijama te potpore slobodnim i neovisnim medijima; u tom pogledu ističe kako je zaštita slobode izražavanja, među ostalim i slobodnih i neovisnih te financijski održivih medija, umjetničke slobode, sadržaja temeljnih prava i demokratske rasprave, uz istodobno suzbijanje govora mržnje i dezinformacija temeljni čimbenik u pogledu zaštite vladavine prava i demokracije u EU-u; sa zabrinutošću napominje da, prema studiji Globalnog indeksa dezinformacija, internetske stranice koje šire dezinformacije u EU-u primaju više od 70 milijuna eura prihoda od oglasa svake godine; ističe potencijal negativnog učinka poslovnih modela koji se temelje na mikrociljanom oglašavanju; potvrđuje da Opća odredba o zaštiti podataka (30) omogućuje pravo pojedinaca da ne postanu predmet opsežnog internetskog praćenja na internetskim stanicama i u aplikacijama; poziva Komisiju da produbi suradnju s digitalnim platformama u tom pogledu te da pojača nastojanja za provedbu zabrane takvih praksi, borbu protiv strateškog, automatiziranog povećanja dezinformacija upotrebom botova i lažnih profila na internetu te da poveća transparentnost u pogledu financiranja i distribucije oglašavanja na internetu; nadalje poziva sve internetske platforme da osiguraju da se algoritmi na kojima se temelje njihove pretraživačke funkcije ne temelje ponajprije na oglašavanju; traži da se osnuje skupina stručnjaka s više dionika za digitalna i temeljna prava koja uključuje neovisne medije i nevladine organizacije za digitalna prava i ljudska prava radi pružanja pomoći Komisiji i institucijama EU-a općenito;

40.

pozdravlja pokretanje projekta Europskog opservatorija za digitalne medije kojim će se povećati dostupne znanstvene spoznaje o dezinformiranju na internetu, promicati razvoj tržišta usluga za provjeru informacija u EU-u i podupirati stvaranje prekogranične i multidisciplinarne zajednice sastavljene od provjeravatelja činjenica i akademskih istraživača koji surađuju s dionicima kako bi se utvrdile, analizirale i razotkrile potencijalne dezinformacijske prijetnje, primjerice u pogledu bolesti COVID-19;

41.

podsjeća Komisiju i države članice te privatni sektor, konkretno internetske platforme i civilno društvo u cijelosti na potrebu za zajedničkim djelovanjem kad je riječ o suzbijanju dezinformacija; naglašava da bi internetske platforme trebale igrati ključnu ulogu u otkrivanju i suzbijanju dezinformacija; priznaje obećavajući i neophodan, no još uvijek nedovoljan učinak dobrovoljnih radnji određenih pružatelja usluga i platformi za suzbijanje dezinformacija, nezakonitog sadržaja i inozemnog uplitanja u izborne procese u EU-u; međutim ističe da internetske platforme trenutačno još uvijek ne preuzimaju odgovarajuću odgovornost za suzbijanje tih neposrednih prijetnji;

42.

naglašava da se djelovanje internetskih platformi za borbu protiv dezinformacija može procijeniti samo ako se provode potpuno transparentno i uz dijeljenje relevantnih podataka; stoga poziva Komisiju da procijeni sve moguće mjere kako bi obvezala internetske platforme na učinkovito rješavanje širenja dezinformacija na transparentan i odgovoran način te na dijeljenje relevantnih podataka u skladu s tim; poziva Komisiju da razmotri sankcioniranje internetskih platformi koje to ne čine; očekuje da će se u skladu s time to odraziti na akcijski plan za europsku demokraciju i zakon o digitalnim uslugama;

43.

u vezi s tim, naglašava da uklanjanje internetskog sadržaja, u nedostatku sudskog naloga kojim bi se utvrdila njegova nezakonita priroda, ima snažan utjecaj na slobodu izražavanja i informiranja; poziva na redovitu procjenu učinka dobrovoljnih radnji koje poduzimaju pružatelji usluga i platforme radi suzbijanja dezinformacija; ustraje na obvezama država članica da poštuju, štite i jamče temeljna prava i zahtijeva da se procjenjuju sve dostupne mogućnosti za zaštitu i ostvarivanje prava na informiranje i sudjelovanje; poziva Komisiju da u tom pogledu predloži pravila EU-a za internetske platforme kojima je cilj i suzbijanje praksa vlade koje nepotrebno ograničavaju slobodu izražavanja; naglašava da uporaba automatiziranih alata u moderiranju sadržaja može ugroziti slobodu izražavanja i informiranja te da se digitalnom politikom i strategijom EU-a moraju omogućiti odgovarajuća pravna sredstva i zaštitne mjere koji su potpuno u skladu s relevantnim odredbama Povelje Europske unije o temeljnim pravima i EKLJP-om;

44.

smatra da bi se Kodeks dobre prakse EU-a u suzbijanju dezinformacija mogao učvrstiti boljim nadzorom postojećih obveza, transparentnim i razdvojenim pružanjem informacija i podataka putem internetskih platformi i proširivanjem takvih obveza; smatra da bi koregulatorni pristup koji nastavlja odražavati aktualna kretanja u digitalnoj sferi mogao predstavljati napredak;

45.

potiče poduzeća društvenih mreža i internetske platforme da istraže mogućnosti za stavljanje na raspolaganje alata s pomoću kojih bi korisnici mogli prijaviti i označiti potencijalne dezinformacije kako bi se olakšalo brzo ispravljanje i omogućio pregled neovisnih i nepristranih organizacija za provjeru činjenica uz sprječavanje zloupotrebe takvih alata; naglašava da bi internetske platforme trebale surađivati s državama članicama i institucijama EU-a kako bi se olakšala procjena dezinformacija i stranog uplitanja te utvrđivanje počinitelja;

Medijska pismenost

46.

poziva Komisiju i države članice da povećaju svoje napore u jačanju politika obrazovanja u kojima se promiču medijska i informacijska pismenost, osnaživanju građana da kritički razmišljaju i pomaganju građanima da utvrde dezinformacije; u tom pogledu ističe da su podupiranje uredničke neovisnosti u središnjim i lokalnim medijskim kućama i razvoj projekata medijske pismenosti ključni elementi za izgradnju otpornosti, podizanje svijesti i jačanje obrazovanja o učinkovitoj borbi protiv propagande, dezinformacija i manipulacija; smatra da kontinuiran nastavni plan i program medijske pismenosti i nastojanja svih dobnih skupina imaju velik značaj za povećanje društvene otpornosti na takve prijetnje u digitalnom prostoru; poziva Komisiju da u tom pogledu blisko surađuje s državama članicama i organizacijama civilnog društva kako bi razvila nastavni plan i program o informacijskoj, medijskoj i podatkovnoj pismenosti; naglašava da medijska pismenost postaje sve više temeljna i ključna vještina za građane; ističe da je za dopiranje do šire publike i što više dobnih skupina važno povećati inicijative za medijsku pismenost putem platformi društvenih mreža, uključujući učinkovite strategije za medijsku pismenost namijenjene starijim osobama i najugroženijim skupinama; poziva Komisiju i države članice da također promiču programe i politike usmjerene na poticanje medijske i informativne pismenosti za novinare i medijske djelatnike te na razvijanje kritičke i svjesne procjene upotrebe IKT-a, kao što su, na primjer, kampanje za podizanje svijesti o pravima i mogućim opasnostima u digitalnoj sferi; naglašava potrebu za razvojem sveobuhvatne strategije EU-a za medijsku pismenost i poziva Komisiju da pojača svoja nastojanja u postizanju tog cilja; naglašava ključnu ulogu organizacija civilnog društva u poticanju medijske pismenosti i pomaganju u sprječavanju širenja govora mržnje; podsjeća da su programi za koje se smatra da upotrebljavaju učinkovite strategije za borbu protiv zločina iz mržnje i govora mržnje usmjereni na suradnju, komunikaciju, rješavanje sukoba, rješavanje problema, posredovanje i svijest o pristranosti;

47.

potiče Komisiju da pojača nastojanja za povećanje sredstava EU-a za programe medijske pismenosti i da aktivno sudjeluje u promicanju pouzdanih informacija utemeljenih na činjenicama koje su provjerene poboljšavanjem medijskih kanala za distribuciju kako bi se poboljšao pristup takvim informacijama; poziva države članice da u potpunosti provedu odredbe revidirane Direktive o audiovizualnim medijskim uslugama kojom se od njih zahtijeva da promiču i razvijaju vještine medijske pismenosti;

48.

potiče Komisiju da pruži potporu za nadopunu obrazovnih programa u svim državama članicama, ne samo u području medijske pismenosti, već i šireg građanskog obrazovanja, uključujući obrazovanje o demokratskim vrijednostima i ljudskim pravima za daljnje osvještavanje o dezinformacijama i propagandi;

49.

naglašava činjenicu da su lokalne medijske organizacije i medijske organizacije u okviru zajednice ključne strukture za promicanje, proizvodnju i širenje informacija i činjenica povezanih s umjetničkim i kulturnim događanjima na lokalnoj razini i među manjinama; smatra ih važnim instrumentom za održavanje medijskog pluralizma i multikulturalnog okruženja u Europi; smatra da bi lokalne medijske kuće također kao dionici trebale biti uključene u programe EU-a posvećene promicanju novinarstva i medijske pismenosti te poziva države članice da im pruže odgovarajuću potporu i pobrinu se za to da izvršavaju svoju obrazovnu i kulturnu ulogu;

50.

poziva institucije EU-a da osiguraju pojačanu i proaktivnu komunikaciju na svim službenim jezicima kada se dogode ozbiljna izvanredna stanja poput pandemije, kako bi se građanima EU-a omogućio pristup točnim, razumljivim i provjerenim informacijama;

o o

51.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

(1) SL L 305, 26.11.2019., str. 17.

(2) SL L 95, 15.4.2010., str. 1.

(3) SL L 303, 28.11.2018., str. 69.

(4) SL L 328, 6.12.2008., str. 55.

(5) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0054.

(6) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0014.

(7) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0101.

(8) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0103.

(9) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0080.

(10) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0031.

(11) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0021.

(12) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0328.

(13) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0032.

(14) SL C 390, 18.11.2019., str. 19.

(15) SL C 433, 23.12.2019., str. 31.

(16) SL C 238, 6.7.2018., str. 57.

(17) SL C 324, 27.9.2019., str. 392.

(18) SL C 41, 6.2.2020., str. 64.

(19) SL C 390, 18.11.2019., str. 111.

(20) SL C 369, 11.10.2018., str. 11.

(21) SL C 346, 27.9.2018., str. 29.

(22) SL C 331, 18.9.2018., str. 135.

(23) SL C 263, 25.7.2018., str. 82.

(24) SL C 356, 4.10.2018., str. 5.

(25) SL C 215, 19.6.2018., str. 162.

(26) SL C 208, 10.6.2016., str. 89.

(27) Međunarodna ženska medijska zaklada, „Globalno izvješće o statusu žena u informativnim medijima” (engl. Global Report on the Status of Women in the News Media), 2011.

(28) Vidjeti The Economist, „Novinska industrija dobila je batine” (engl. The newspaper industry is taking a battering), 18. travnja 2020. i News Media Europe, „COVID-19 i informativni mediji: novinarstvo se uvijek skupo plati” (engl. COVID-19 and the news media: journalism always comes at a cost), 24. ožujka 2020.

(29) Presuda Europskog suda za ljudska prava od 23. travnja 1992., zahtjev br. 11798/85, točka 46.

(30) Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (SL L 119, 4.5.2016., str. 1.).

20.10.2021

Službeni list Europske unije

C 425/43

P9_TA(2020)0321

Nova industrijska strategija za Europu

Rezolucija Europskog parlamenta od 25. studenoga 2020. o novoj industrijskoj strategiji za Europu (2020/2076(INI))

(2021/C 425/06)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU), a posebno njegove članke 9., 151. i 152., članak 153. stavke 1. i 2. te članak 173. koji se odnosi na industrijsku politiku EU-a i, među ostalim, na konkurentnost industrije Unije,

—	uzimajući u obzir članke 14., 27. i 30. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

—	uzimajući u obzir UFEU i Ugovor o Europskoj uniji (UEU), a posebno njegov članak 5. stavak 3. i Protokol br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti,

—	uzimajući u obzir članak 3. stavak 3. UEU-a koji se odnosi na unutarnje tržište, održivi razvoj i socijalno tržišno gospodarstvo,

—	uzimajući u obzir europski stup socijalnih prava,

—	uzimajući u obzir zaključke Indeksa gospodarske i društvene digitalizacije za 2020. objavljene 11. lipnja 2020.,

—	uzimajući u obzir dokument Komisije od 2. lipnja 2020. o planu za farmaceutsku strategiju – pravodoban pristup pacijenata cjenovno pristupačnim lijekovima;

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 27. svibnja 2020. naslovljenu „Europa na djelu: oporavak i priprema za sljedeću generaciju” (COM(2020)0456),

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 27. svibnja 2020. naslovljenu „Prilagođeni Program rada Komisije za 2020.” (COM(2020)0440),

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 19. veljače 2020. naslovljenu „Europska strategija za podatke” (COM(2020)0066),

—	uzimajući u obzir Bijelu knjigu Komisije od 19. veljače 2020. o umjetnoj inteligenciji – Europski pristup izvrsnosti i izgradnji povjerenja (COM(2020)0065),

—	uzimajući u obzir Izvješće Komisije od 19. veljače 2020. o utjecaju umjetne inteligencije, interneta stvari i robotike na sigurnost i odgovornost (COM(2020)0064),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. svibnja 2020. o novom višegodišnjem financijskom okviru, vlastitim sredstvima i planu oporavka (1),

—	uzimajući u obzir europsku gospodarsku prognozu Komisije: proljeće 2020.,

—	uzimajući u obzir zaključke predsjednika Europskog vijeća od 23. travnja 2020. nakon videokonferencije s članovima i članicama Europskog vijeća,

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. travnja 2020. o usklađenom djelovanju EU-a za suzbijanje pandemije bolesti COVID-19 i njezinih posljedica (2),

—	uzimajući u obzir Zajedničku komunikaciju Komisije i Visokog predstavnika od 8. travnja 2020. o globalnom odgovoru EU-a na COVID-19 (JOIN(2020)0011),

—	uzimajući u obzir zaključke predsjednika Europskog vijeća od 17. ožujka 2020. nakon videokonferencije s članovima i članicama Europskog vijeća o covidu-19,

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 13. ožujka 2020. naslovljenu „Koordinirani gospodarski odgovor na pandemiju covida-19” (COM(2020)0112),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 11. ožujka 2020. naslovljenu „Novi akcijski plan za kružno gospodarstvo – Za čišću i konkurentniju Europu” (COM(2020)0098), zaključke na temu „Više kružnosti – prijelaz na održivo društvo” koje je Vijeće usvojilo na 3716. sastanku održanom 4. listopada 2019. (12791/19) i komunikaciju Komisije od 2. prosinca 2015. naslovljenu „Zatvaranje kruga – akcijski plan EU-a za kružno gospodarstvo” (COM(2015)0614),

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 10. ožujka 2020. naslovljenu „Nova industrijska strategija za Europu” (COM(2020)0102),

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 10. ožujka 2020. naslovljenu „Strategija za MSP-ove i održivu i digitalnu Europu” (COM(2020)0103),

—	uzimajući u obzir Komisijin Prijedlog uredbe od 4. ožujka 2020. o uspostavljanju okvira za postizanje klimatske neutralnosti i o izmjeni Uredbe (EU) 2018/1999 (Europski propis o klimi) (COM(2020)0080),

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 19. veljače 2020. naslovljenu „Izgradnja digitalne budućnosti Europe” (COM(2020)0067),

—	uzimajući u obzir program rada Komisije za 2020. naslovljen „Ambicioznija Unija” (COM(2020)0037),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. siječnja 2020. o europskom zelenom planu (3),

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 14. siječnja 2020. naslovljenu „Plan ulaganja za održivu Europu” (COM(2020)0021),

—	uzimajući u obzir izvješće Komisije od 28. studenog 2019. naslovljeno „Glavni plan za konkurentnu transformaciju energetski intenzivnih industrija koje omogućuju klimatski neutralno kružno gospodarstvo do 2050.” (izvješće Skupine na visokoj razini za energetski intenzivne industrije),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 18. prosinca 2019. o pravednom oporezivanju u digitaliziranom i globaliziranom gospodarstvu: BEPS 2.0 (4),

—	uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 12. prosinca 2019. (EUCO 29/19),

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 11. prosinca 2019. naslovljenu „Europski zeleni plan” (COM(2019)0640),

—	uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 20. lipnja 2019. na temu „Novi strateški program za Uniju za razdoblje 2019. – 2024.” (EUCO 9/19),

—	uzimajući u obzir zaključke o budućoj strategiji industrijske politike EU-a koje je Vijeće usvojilo na 3655. sastanku održanom 29. studenoga 2018. (14832/2018),

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 22. svibnja 2018. naslovljenu „Nova europska agenda za kulturu” (COM(2018)0267),

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 13. rujna 2017. naslovljenu „Ulaganje u pametnu, inovativnu i održivu industriju – Obnovljena strategija industrijske politike EU-a” (COM(2017)0479),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 5. srpnja 2017. o razvoju ambiciozne industrijske strategije EU-a kao strateškog prioriteta za rast, zapošljavanje i inovacije u Europi (5),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 1. lipnja 2017. o digitalizaciji europske industrije (6),

—	uzimajući u obzir pitanje za usmeni odgovor upućeno Komisiji o razvoju ambiciozne industrijske strategije EU-a kao strateškog prioriteta za rast, zapošljavanje i inovacije u Europi (O-000047/2017),

—	uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 19. siječnja 2016. o aktu „Prema jedinstvenom digitalnom tržištu” (7),

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 19. travnja 2016. naslovljenu „Digitalizacija europske industrije – Iskorištavanje svih prednosti jedinstvenog digitalnog tržišta” (COM(2016)0180),

—	uzimajući u obzir Pariški sporazum koji je Europski parlament ratificirao 4. listopada 2016.,

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 5. listopada 2016. o potrebi za europskom politikom reindustrijalizacije u svjetlu nedavnih slučajeva Caterpillar i Alstom (8),

—	uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 15. prosinca 2016. i 23. lipnja 2017.,

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. prosinca 2016. o dosljednoj politici EU-a za kulturne i kreativne industrije (9),

—	uzimajući u obzir Zaključke Vijeća o planu za industrijsku konkurentnost, o digitalnoj transformaciji europske industrije i o paketu pod nazivom „Tehnologije jedinstvenog digitalnog tržišta i osuvremenjivanje javnih usluga”,

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 14. listopada 2015. naslovljenu „Trgovina za sve – Prema odgovornijoj trgovinskoj i ulagačkoj politici” (COM(2015)0497),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. siječnja 2014. o reindustrijalizaciji Europe u svrhu promicanja konkurentnosti i održivosti (10),

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 22. siječnja 2014. naslovljenu „Za europsku industrijsku renesansu” (COM(2014)0014),

—	uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 22. svibnja 2013. i 22. ožujka 2019. (EUCO 1/19),

—	uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir mišljenja Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane, Odbora za međunarodnu trgovinu, Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja, Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača, Odbora za regionalni razvoj i Odbora za pravna pitanja,

—	uzimajući u obzir pismo Odbora za ribarstvo,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za industriju, istraživanje i energetiku (A9-0197/2020),

budući da Europska unija zahtijeva novu industrijsku strategiju koja će biti usklađena s ciljem klimatske neutralnosti najkasnije do 2050. i koja će stvoriti uvjete za inovativno, uključivo, otporno, digitalizirano društvo te dati značajan doprinos konkurentnosti europskih industrija na globalnoj razini; budući da bi ta strategija trebala održati visoke razine zaposlenosti i visokokvalitetna radna mjesta i pritom nikoga ne zapostaviti; budući da takva strategija treba osigurati dvostruku tranziciju na europsku industrijsku bazu koja je moderna, digitalizirana, koja iskorištava puni potencijal obnovljivih izvora energije, koja je visoko energetski i resursno učinkovita te klimatski neutralna; budući da bi strategija također trebala ojačati vodeću ulogu Europe na globalnoj razini i smanjiti ovisnost Unije o drugim dijelovima svijeta u strateškim lancima vrijednosti tako što će ih diversificirati i učiniti održivijima, izbjeći delokalizaciju europskih industrija i očuvati otvoreno tržište;

B.	budući da su pandemija bolesti COVID-19 i njezine posljedice uzrokovale nezapamćen gospodarski pad u Europi, što bi moglo pogoršati nejednakosti i društvene napetosti u Uniji, posebno među najugroženijim građanima;

budući da se industrijska konkurentnost i klimatska politika međusobno osnažuju i da će inovativna i klimatski neutralna reindustrijalizacija stvoriti lokalna radna mjesta i osigurati konkurentnost europskog gospodarstva; budući da bi se takav pristup trebao primijeniti u svim politikama vezanima uz zelenu i digitalnu tranziciju;

budući da Unija treba osloboditi neiskorišteni poduzetnički potencijal određenih društvenih skupina u kojima se on treba u potpunosti razviti, uključujući mlade, migrante, stariju populaciju i žene; budući da bi industrijska strategija Unije mogla predstavljati priliku za poticanje poduzetničke kulture nedovoljno zastupljenih ili zapostavljenih skupina i omogućiti im da u potpunosti doprinesu digitalnoj i zelenoj tranziciji;

budući da su pandemija bolesti COVID-19 i nezapamćen gospodarski pad koji je ona stvorila utjecali na sve gospodarske sektore, a posebice na mala i srednja poduzeća, dok je u nekim sektorima došlo do potpunog zastoja; budući da se u ovom kontekstu brz i pravedan oporavak neće postići „uobičajenim” gospodarskim aktivnostima i da bi početak svake industrijske strategije usmjerene na budućnost trebalo biti rješavanje pitanja industrijskog oporavka i dugoročne globalne konkurentnosti, posebice u sektorima rasta i sektorima koji su najteže pogođeni mjerama ograničenja kretanja tijekom pandemije bolesti COVID-19;

budući da će zbog novih dugova ugovorenih za preživljavanje gospodarskog pada tvrtke vjerojatno imati još krhkiju financijsku strukturu, što će dovesti do usporenog rasta i nedostatka investicijskih kapaciteta u kratkročnom, srednjoročnom i dugoročnom razdoblju za postizanje dvostruke tranzicije na gospodarstvo koje je i digitalizirano i klimatski neutralno, resursno učinkovito i kružno;

budući da u ovim okolnostima Unija zahtijeva industrijsku strategiju koja se odvija u dvije odvojene faze, jednoj koja je usredotočena na oporavak i drugoj koja je usredotočena na obnovu i otpornost; budući da bi se gospodarski oporavak trebao temeljiti na snažnom socijalnom i ekološki održivom pristupu i potaknuti industrijsku obnovu u smjeru uspješne digitalne i zelene transformacije, uz kvalificiranu radnu snagu koja prati te transformacije i kojom se osigurava poštena i pravedna tranzicija;

budući da je industrijski sektor u Europi veoma povezan i da postoje snažni međusobni odnosi između država članica i različiti pristupi tvrtkama različitih veličina; budući da će, slijedom toga, koordinirana europska politika koja osigurava da cijeli proizvodni lanac, od velikih poduzeća do malih i srednjih poduzeća, može imati koristi biti uspješnija u povećanju europske konkurentnosti na globalnoj razini i održivosti;

budući da bi Unija trebala nastaviti težiti sklapanju ambicioznih trgovinskih sporazuma na multilateralnoj i bilateralnoj razini; budući da se, prije krize uzrokovane bolešću COVID-19, europska industrija, iako je ostala stup gospodarstva Unije i zapošljavala približno 32 milijuna ljudi, već nalazila na prekretnici, a njezin se doprinos BDP-u EU-a smanjio s 23 % na 19 % tijekom zadnjih 20 godina; budući da se europska industrija trenutno suočava s jakom međunarodnom konkurencijom i da na nju često utječu sve jače protekcionističke trgovinske mjere iz trećih zemalja koje ne primjenjuju visoke ekološke i socijalne standarde;

budući da nova europska industrijska strategija mora osigurati dvostruku tranziciju na konkurentnu i održivu europsku industrijsku bazu; budući da ta transformacija predstavlja priliku Europi da modernizira svoje industrijske temelje, održi i u matične zemlje vrati radna mjesta i ključnu industrijsku proizvodnju te izgradi vještine i kapacitete koji su ključni za globalne napore za postizanje ciljeva postavljenih u propisu o klimi i ciljevima održivog razvoja;

budući da strategija mora osigurati potreban regulatorni okvir koji će omogućiti dvostruku tranziciju, kao i potrebnu infrastrukturu i financijska sredstva, i koji će se usredotočiti na načelo „energetske učinkovitosti na prvom mjestu”, uštedu energije i resursa, obnovljive izvore energije i energetske tehnologije s nultom i niskom stopom emisije ugljika, kružnost i netoksičnost;

budući da nakon krize uzrokovane bolešću COVID-19 klimatske promjene i degradacija okoliša i dalje ostaju jedan od najvećih izazova te zahtijevaju sveobuhvatan zajednički pristup; budući da industrijske emisije u EU-u pridonose ukupnim europskim emisijama stakleničkih plinova; budući da je dekarbonizacija energetski intenzivne industrije i dalje jedan od najvećih izazova na putu ka postizanju klimatske neutralnosti najkasnije do 2050.; budući da bi svi sektori trebali pridonijeti postizanju klimatskih ciljeva Unije;

budući da je kriza uzrokovana bolešću COVID-19 pokazala ključnu ulogu digitalne imovine, uključujući povezivost i mreže, te digitalnih vještina, kao alata koji radnicima i poduzećima omogućuju da način obavljanja zadataka i aktivnosti prilagode kriznoj situaciji; budući da su otpornost digitalne infrastrukture i poboljšanje digitalnih vještina radne snage prioritetna područja u pogledu jačanja konkurentnosti europskih poduzeća, a posebno malih i srednjih poduzeća;

budući da bi se nova industrijska strategija Unije trebala usredotočiti na povećanu povezivost, poboljšane digitalne slojeve, industrijski internet stvari (IIoT), umjetnu inteligenciju, tehnologije digitalnog vođenja evidencije transakcija, računalstvo visokih performansi i kvantno računalstvo; budući da će digitalni sektor također pridonijeti europskom zelenom planu i industrijskoj tranziciji na klimatsku neutralnost, kako kao izvor tehnoloških rješenja i optimizacije industrijskih procesa, tako i kroz poboljšanje energetske učinkovitosti i učinkovitosti kružnog gospodarstva samog digitalnog sektora;

budući da suverenitet i strateška autonomija Unije zahtijevaju autonomnu i konkurentnu industrijsku bazu i velika ulaganja u istraživanje i inovacije kako bi se razvila vodeća uloga u ključnim razvojnim tehnologijama i inovativnim rješenjima te osigurala konkurentnost na globalnoj razini; budući da bi industrijska strategija Unije trebala sadržavati akcijski plan za jačanje, skraćivanje, povećanje održivosti i diversifikaciju lanaca opskrbe europskih industrija kako bi se smanjilo prekomjerno oslanjanje na nekoliko tržišta i povećala njihova otpornost; budući da bi također trebala postojati strategija za pametno vraćanje industrija u matičnu zemlju radi preraspodjele industrija u Europi, kao i za povećanje proizvodnje i ulaganja te premještanje industrijske proizvodnje u sektore od strateškog značaja za Uniju;

smatra da bi tranzicija u smjeru socijalno, gospodarski i ekološki otpornog društva, strateškog vodstva i autonomije te funkcionalnog jedinstvenog tržišta trebala biti u samoj srži svih strategija Unije; stoga vjeruje da je nužno osigurati potpuno funkcionalni i perspektivni zakonodavni okvir i okvir politike utemeljen na razumijevanju dinamike između plana oporavka, naših klimatskih i digitalnih ambicija te učinkovite industrijske strategije koja pojednostavnjuje različite pristupe, ciljne vrijednosti i ciljeve; poziva Komisiju da definira sveobuhvatnu revidiranu industrijsku strategiju koja će pružiti jasan okvir politike i regulatornu sigurnost te koja, između ostalog:

(a)	stvara uvjete za dugoročni rast, poboljšava prosperitet temeljen na inovacijama i konkurentnost Unije na globalnoj razini i kojom se postiže klimatska neutralnost;

(b)	mobilizira odgovarajuća financijska sredstva, uključujući mjere za oporavak;

(c)	podržava i upravlja dvostrukom zelenom i digitalnom tranzicijom, održavajući i stvarajući visokokvalitetna radna mjesta;

(d)	ostvaruje europski zeleni plan;

(e)	osigurava, diversificira i digitalizira strateške lance vrijednosti te ih čini održivijima, promicanjem i podupiranjem međunarodne trgovine utemeljene na pravilima;

(f)	jača poduzetnički duh, stvara poslovno povoljno okruženje, podržava mala i srednja poduzeća te potiče stvaranje i razvoj tvrtki, uključujući novoosnovana poduzeća;

(g)	poboljšava stratešku otpornost i autonomiju Unije, uključujući područje sirovina, i jača tehnološko vodstvo,

(h)	stvara uvjete za jednak razvoj i potiče ga u svim regijama Unije te pritom nikoga ne zapostavlja;

poziva na uključivu industrijsku strategiju koja u svoj razvoj i provedbu uključuje sve industrijske ekosustave, mala i srednja poduzeća, regije, zajednice i radnike; smatra da snažna industrijska strategija može pomoći u premošćivanju potencijalnih slomova i omogućiti iskorištavanje prilika stvorenih dvostrukim tranzicijama; uvjeren je da se industrijska strategija Unije mora moći osloniti na snažan socijalni stup i pravodobno rješavati socijalne posljedice strukturnih promjena;

smatra ključnim ulaganje u aktivna tržišta rada i pružanje programa obrazovanja i osposobljavanja s ciljem zadovoljenja potreba gospodarstva; poziva Komisiju da uspostavi politiku Unije koja usklađuje broj radnih mjesta koja mogu biti izgubljena u tradicionalnim industrijama s potražnjom za radnom snagom u industriji koja prolazi kroz digitalnu i zelenu transformaciju; potiče Komisiju i države članice, budući da je malo vjerojatno da će se ta nova radna mjesta stvoriti u istim regijama koje bi izgubile tradicionalne industrije ili da će ih preuzeti isti radnici, da olakša gospodarsku i socijalnu revitalizaciju teritorija kojima prijeti depopulacija i osiromašenje, obraćajući posebnu pozornost na rodnu nejednakost;

smatra da je ova dvostruka tranzicija prilika za područja u kojima dominiraju fosilna goriva da naprave iskorak u području inovacija i sustava proizvodnje koji je kompatibilan s ciljevima klimatske neutralnosti; stoga poziva Komisiju da osigura da ova tranzicija njeguje uvjete za stvaranje novih radnih mjesta koja su poštena i socijalno pravedna u duhu načela „ne zapostavimo nikoga”, te da bude popraćena provedbom europskog stupa socijalnih prava, poboljšanjem socijalnog i životnog standarda te dobrim uvjetima rada; u tom pogledu naglašava potrebu da svako djelovanje kojim se ubrzava dvostruka tranzicija prate odgovarajuće politike i konkretne mjere usmjerene na suzbijanje negativnih učinaka na regije i najugroženije skupine;

naglašava da se u tu svrhu treba usredotočiti na regionalnu i socijalnu koheziju te predviđanje i upravljanje restrukturiranjem, prilagođeno specifičnim karakteristikama i potrebama lokalnog tržišta rada, s ciljem provođenja gospodarske revitalizacije pogođenih regija i borbe protiv nezaposlenosti te promicanja korištenja javnih ulaganja, također i u ključnim sektorima posebno pogođenima pandemijom, kako bi se pružila podrška visokokvalitetnim radnim mjestima u cijeloj Uniji; naglašava važnost sudjelovanja radnika u upravljanju i rukovođenju tvrtkama;

inzistira na utvrđivanju budućih vještina i povećanju ulaganja u ljudske resurse, obrazovanje, ciljano osposobljavanje, usavršavanje i cjeloživotno učenje, kako bi se stanovnicima i regijama pružile buduće perspektive i prihodi, a industrijama omogućili kvalificirani radnici; napominje da konkurentna industrija uvelike ovisi o zapošljavanju i zadržavanju kvalificirane radne snage s ključnim vještinama u području održivosti i digitalne transformacije poduzeća te da bi to trebalo potaknuti odgovarajućim financiranjem iz programa Digitalna Europa i programa jedinstvenog tržišta;

poziva Komisiju i države članice na djelovanje s ciljem jačanja koordinacije obrazovnih politika, uz velika javna ulaganja te politike diljem Europe; nadalje poziva Komisiju da osnuje stručnu skupinu dionika zaduženu za predviđanje budućih nedostataka i manjkova industrijskih vještina uz pomoć umjetne inteligencije i digitalnih resursa, a posebno velikih podataka;

vjeruje da bi nova dugoročna strategija za industrijsku budućnost Europe trebala doprinijeti suzbijanju rodnih razlika u plaćama i mirovinama koje su još uvijek prisutne na europskom tržištu rada te u europskom društvu; poziva Komisiju da u provedbi europske industrijske strategije uzme u obzir rodnu dimenziju, kako u fazi oporavka, tako i u fazi obnove i transformacije, uključujući upotrebu alata za izradu proračuna kojima se uzima u obzir rodna perspektiva pri definiranju financijskih instrumenata kojima se podupire industrijski i gospodarski rast Unije;

ističe ključnu ulogu koju europska industrija može imati u aktivnom sudjelovanju u promicanju ambicioznih okolišnih, socijalnih i gospodarskih ciljeva, uključujući u području ljudskih prava; smatra da se Unija, kako bi se to ostvarilo, mora opremiti sveobuhvatnim okvirom dužne pažnje u području industrije kako bi se utvrdili, pratili, spriječili, ublažili i uzeli u obzir ekološki i socijalni rizici, učinci, zlouporabe i štete u njezinim domaćim i globalnim aktivnostima te u lancima opskrbe, kako bi se osigurali minimalni standardi i stvorili jednaki uvjeti za sve;

10.

smatra da Unija zahtijeva industrijsku strategiju koja pridonosi industrijskom oporavku od trenutačne gospodarske krize, privlači ulaganja, olakšava pristup kapitalu i potiče učinkovitu konkurenciju; stoga smatra da bi se u ažuriranoj strategiji trebale uzeti u obzir dvije glavne i međusobno povezane faze: prva, usmjerena na konsolidaciju radnih mjesta, ponovno aktiviranje i prilagodbu proizvodnje „novom normalnom” razdoblju nakon pandemije bolesti COVID-19 i druga, usmjerena na obnovu i transformaciju;

11.

poziva Komisiju da u tom pogledu ojača relevantno postojeće i buduće zakonodavstvo kako bi se prioritet dao zelenoj i digitalnoj tranziciji, uz istodobno jačanje dugoročne konkurentnosti te društvene i gospodarske otpornosti tijekom obje faze; nadalje poziva Komisiju da potakne internu potražnju i dugoročni rast Unije privlačenjem većeg broja ulaganja, kako javnih, tako i privatnih, u istraživanje i inovacije, u razvoj novih održivih i digitalnih tehnologija, uključujući u radno intenzivnim industrijama, u nove infrastrukturne mreže i projekte koji su kompatibilni s ciljevima europskog zelenog plana, u energetsku i resursnu učinkovitost te u kružno gospodarstvo;

12.

poziva Komisiju da pripremi sveobuhvatno izvješće u kojem se ocjenjuje stanje gospodarstva Unije i izvedivost dvostruke tranzicije, uzimajući u obzir mogućnosti da industrija, uključujući mala i srednja poduzeća, iskoristi sinergije i svede na najmanju moguću mjeru rizike koje mogu predstavljati jedni za druge i poveća koristi; traži od Komisije da na temelju svojih nalaza strategiju objavljenu u ožujku 2020. prilagodi trenutačnoj situaciji i pozabavi se objema fazama, i dalje se usredotočujući na zelenu, digitalnu, poštenu i pravednu tranziciju koja jača suverenitet Unije i njezinu stratešku autonomiju;

13.

naglašava da industrijska strategija Unije mora nastojati ostvariti jasno definirane ciljeve i, s ciljem potpune transparentnosti, poziva Komisiju da uspostavi jasne, izričite i konkretne definicije pojmova „strateški”, „autonomija”, „strateška autonomija”, „otpornost” , „strateška otpornost” i drugih srodnih pojmova kako bi se osiguralo da su mjere poduzete u vezi s tim pojmovima specifične i usmjerene ka prioritetima i ciljevima EU-a;

14.

smatra da tradicionalni instrumenti osiguranja nisu dovoljni za pokrivanje gubitaka prekida poslovanja uzrokovanog pandemijom te da je potrebno ambiciozno rješenje na razini EU-a kako bi se predvidjeli negativni učinci buduće pandemije ili sistemske krize na ljude, poduzeća i gospodarstvo te kako bi se njima upravljalo; poziva Komisiju da radi na stvaranju okvira koji bi uključivao institucionalne ulagače, države članice i EU, kako bi se pokrili gubici zbog prekida poslovanja u slučaju buduće pandemije;

15.

pozdravlja prijedlog Komisije da se uspostavi novi instrument oporavka, tj. Next Generation EU u iznosu od 750 milijardi EUR; žali zbog rezanja sredstava za programe usmjerene na budućnost koje je Europsko vijeće predložilo u srpnju 2020., kako za VFO 2021. – 2027., tako i za Next Generation EU, i poziva da se sredstva iz proračuna EU-a za napore koji se ulažu u rješavanje klimatskih promjena poveća na najmanje 30 % proračuna; smatra da će ovi rezovi potkopati temelje održivog i otpornog oporavka industrije Unije i imati negativne učinke prelijevanja na postizanje ciljeva klimatske neutralnosti Unije do 2050. godine, kao i na socijalnu pravdu i konkurentnost na globalnoj razini; stoga poziva na ambiciozan i snažniji dugoročni proračun EU-a za razdoblje 2021. – 2027. koji neće biti manji od prijedloga Komisije; s tim u vezi ističe stav Parlamenta o reformi sustava vlastitih sredstava EU-a, uključujući uvođenje novih sredstava koja su bolje usklađena s glavnim prioritetima politike EU-a i potiču njihov napredak;

16.

pozdravlja mjere koje je Unija poduzela za rješavanje krize uzrokovane bolešću COVID-19, injekciju likvidnosti ESB-a, povećanje kapitala EIB-a za mala i srednja poduzeća te inicijativu SURE kako bi se državama članicama pomoglo da financiraju organizaciju rada sa skraćenim radnim vremenom, zadrže radna mjesta i zaštite radnike; također pozdravlja izvanredna financijska sredstva u okviru za državne potpore kojima se podupiru inače solventna poduzeća i radnici u borbi protiv gospodarskih posljedica pandemije; ipak poziva Komisiju da zajamči da pomoć koja se pruža u kriznoj situaciji bude opravdana s obzirom na posljedice pandemije i da ne dovede do manjka učinkovitog tržišnog natjecanja na jedinstvenom tržištu te da se ne zapostavi nijedan strateški sektor; sa zadovoljstvom iščekuje pravodobnu reviziju pravila Unije o državnim potporama kako bi se državama članicama pružila potrebna fleksibilnost za ciljanu potporu u pokretanju industrijske dekarbonizacije i digitalizacije, a posebno reviziju smjernica o državnim potporama za zaštitu okoliša i energiju; s tim u vezi naglašava da bi se svaka revizija pravila o državnim potporama trebala temeljiti na procjeni učinka konkurentnosti europske industrije, trebala bi uzeti u obzir moguća narušavanja na globalnoj razini i biti u potpunosti u skladu s ciljevima klimatske neutralnosti i okolišnim ciljevima EU-a do 2050. navedenima u propisu o klimi EU-a;

17.

naglašava da bi se državne potpore trebale dodjeljivati samo tvrtkama koje se suočavaju s neposrednim gospodarskim učincima bolesti COVID-19 i da bi popuštanje pravila o državnim potporama trebalo biti vremenski ograničeno; u tom pogledu poziva Komisiju da predloži poseban režim državne potpore usmjeren na potporu sektorima koji su najviše pretrpjeli zbog hitnih mjera donesenih zbog bolesti COVID-19, poput automobilske, turističke, zrakoplovne, čelične i metalurške industrije; poziva Komisiju da postavi zajedničke minimalne zahtjeve za tvrtke koje primaju financijsku pomoć kako bi se izbjegle različiti nacionalni kriteriji koji dovode do daljnjih odstupanja; naglašava da bi primljena javna potpora trebala zaštititi radna mjesta i upotrebljavati se u svrhu usklađivanja poslovanja dotičnih tvrtki s ciljevima klimatske neutralnosti i okolišnim ciljevima Unije;

18.

naglašava, u kontekstu pružanja pomoći u kriznim situacijama, važnost pružanja potpore poduzećima koja poštuju primjenjive kolektivne ugovore i nisu registrirane u poreznim oazama;

19.

nadalje naglašava da bi se svaka državna potpora dodijeljena u skladu s industrijskom ili bilo kojom drugom politikom trebala pridržavati zajedničkog „načela uravnoteženja” kako bi se osigurali jednaki uvjeti i izbjegli svi oblici fiskalnog dampinga unutar EU-a i narušavanje tržišnog natjecanja;

20.

poziva Komisiju da uspostavi jasan, dosljedan i pristupačan pristup definiciji tržišta u slučajevima konkurencije u različitim industrijama; nadalje naglašava da je potrebno osigurati dovoljnu brzinu, transparentnost i proporcionalnost u administrativnom i postupovnom okviru za postupke EU-a u području tržišnog natjecanja, posebno u području kontrole koncentracija u EU-u;

21.

potiče Komisiju da uspostavi sustav izvještavanja o načinima na koje strani protekcionizam utječe na industriju Unije, kao i redovitu ocjenu konkurentnosti različitih sektora industrije Unije u usporedbi s glavnim globalnim konkurentima te da brzo djeluje ako prilagodba pravila Unije bude neophodna;

22.

poziva Komisiju da, u svjetlu značajno drugačijeg globalnog gospodarskog konteksta, preispita protumonopolska pravila Unije, tražeći ravnotežu između potrebe držanja koraka s konkurencijom na globalnoj razini i zaštite lanca opskrbe i potrošača od potencijalnih negativnih posljedica koncentriranijeg unutarnjeg tržišta;

23.

smatra da su gospodarski programi koje su pojedinačne države članice uspostavile kako bi malim i srednjim poduzećima, novoosnovanim poduzećima i trgovačkim društvima pomogle da se nose s kratkoročnom krizom gotovine korisni, ali bi u nekim slučajevima mogli dovesti do povećanja njihove razine duga; u tom kontekstu poziva Komisiju da podrži programe EU-a i nacionalne programe koji potiču povećanje kapitala i da olakša oporavak;

24.

poziva Komisiju da oživi i obnovi duh zakona o malim poduzećima putem inicijativa usmjerenih posebno na pružanje potpore mikro i malih poduzećima jer univerzalne mjere često nisu prikladne za mikro poduzeća i mala i srednja poduzeća; vjeruje da malim i srednjim poduzećima najbolje pomažu ad hoc mjere podrške kojima se izbjegavaju birokratske prepreke i osigurava da potrebna likvidnost dođe do tvrtki putem učinkovitih i pristupačnih alata te brzih i fleksibilnih postupaka prilagođenih malim i srednjim poduzećima; ističe da mnoga mala i srednja poduzeća neće imati likvidnost za ulaganje u održivu digitalnu transformaciju;

25.

naglašava da EU-ovi programi financiranja utječu na povećanje razine dugoročnog rasta tvrtki korisnica, ali također naglašava da se tvrtke, posebno mala i srednja poduzeća, suočavaju sa značajnim poteškoćama u pristupu financiranju EU-a; stoga također od Komisije traži da slijedi već utabani put sufinanciranja privremenih nacionalnih programa poreznih olakšica usmjerenih na poticanje ulaganja u digitalne i ekološke tehnologije;

26.

ponovno ističe važnost ad hoc mjera potpore usmjerenih na mala i srednja poduzeća s pomoću kvalitetne financijske potpore u sljedećem VFO-u; potiče Komisiju da razmotri stvaranje programa bonova za mala i srednja poduzeća za potporu naporima malih i srednjih poduzeća, uključujući programe za nadogradnju zastarjele opreme, poboljšanje prijenosa znanja i utvrđivanje najučinkovitijih primjena tehnologija, kao što je industrijska umjetna inteligencija, i za osposobljavanje radne snage trenutno potrebnim vještinama koje omogućavaju upravljanje imovinom na daljinu, praćenje proizvodnje i suradnju između zaposlenika, kao i za ekološki održive poslovne modele, pristupe kružnom gospodarstvu, energetsku i resursnu učinkovitost, u područjima u kojima je digitalno znanje često presudno i omogućava malim i srednjim poduzećima da ostanu konkurentna;

27.

žali što je još uvijek prisutna značajna razlika između velikih tvrtki i malih i srednjih poduzeća u pogledu integracije digitalnih tehnologija u njihovo poslovanje, kao i razlika između vodećih tvrtki u inovacijama i onima koje u tome zaostaju; naglašava potrebu za povećanjem prilika za mala i srednja poduzeća s obzirom na njihovu sposobnost apsorpcije inovativnih tehnologija i za smanjenjem digitalnih neravnoteža u pogledu infrastrukture u manjim gradovima te ruralnim i udaljenim područjima; u tom pogledu poziva Komisiju da i dalje podupire europske centre za digitalne inovacije, koji zahvaljujući poznavanju lokalnih ekosustava predstavljaju potencijalno učinkovit način za smanjenje digitalnog jaza;

28.

smatra da bi poduzeća socijalne ekonomije trebala biti u potpunosti uključena u ishod industrijske strategije jer stvaraju javnu vrijednost i doprinose razvoju lokalnih zajednica u kojima su utemeljena; u tom pogledu poziva Komisiju da pri osmišljavanju financijskih instrumenata i radnih programa uzme u obzir specifičnosti te kategorije poduzeća kako bi se podržao njihov pristup financiranju;

29.

ističe da postoje posebna obilježja koja gospodarski održivu tranziciju na klimatski neutralno i potpuno digitalno gospodarstvo čine posebno prikladnom za mjere oporavka kojima se nastoji brzo potaknuti potražnja potrošača i zapošljavanje; ističe da dokazi ukazuju na to da se zelenim i digitalnim projektima stvara više radnih mjesta, ostvaruje veći kratkoročni povrat po potrošenom euru i dovodi do većih dugoročnih ušteda troškova u usporedbi s tradicionalnim fiskalnim poticajima s obzirom na to da se mogu brzo unaprijediti jer je tehnologija dostupna (npr. obnovljivi izvori energije), da često uključuju mala i srednja poduzeća te potiču lokalna gospodarstva snažnim učincima zapošljavanja, čime se brzo povećava raspoloživi dohodak potrošača (npr. energetska učinkovitost) te su manje izloženi vanjskim šokovima i stoga će doprinijeti otpornijem socijalnom i gospodarskom oporavku;

30.

primjećuje da, kako bi pomogla identificirati ulaganja s veoma pozitivnim okolišnim i socijalnim učincima, taksonomija EU-a, tamo gdje je dostupna, postavlja okvir za utvrđivanje stupnja okolišne održivosti ulaganja i osigurava da se ne nanese značajna šteta okolišu i socijalnim ciljevima;

31.

smatra da je Uniji potrebna inovativna industrijska strategija kojom bi se ubrzala digitalizacija naših industrija te malih i srednjih poduzeća, uključujući tradicionalna poduzeća, poboljšali industrijski kapaciteti Unije u kritičnim digitalnim infrastrukturama i njezine sposobnosti te ojačalo jedinstveno digitalno i podatkovno tržište; mišljenja je da Unija mora podržati poduzeća u automatizaciji i digitalizaciji njihova znanja i osposobljavanja te u ulaganju u digitalnu opremu (hardver i softver), posvećujući posebnu pozornost poticanju sudjelovanja žena u procesu digitalizacije te modernizaciji i poboljšanju sustava osposobljavanja i razvijanja vještina; naglašava važnost programa Digitalna Europa i poticanja usvajanja razvojnih i novih tehnologija u industrijama; potiče stvaranje digitalnoinovacijskih centara diljem EU-a;

32.

poziva Komisiju i države članice da, između ostalog, ulažu u podatkovno gospodarstvo, umjetnu inteligenciju usredotočenu na čovjeka, pametnu proizvodnju, internet stvari (IoT), mobilnost, superračunalstvo, softversko inženjerstvo i tehnologiju, oblak, kvantnu tehnologiju, otporne, cjenovno pristupačne i sigurne 5G i 6G mreže velikih brzina, tehnologije decentraliziranog vođenja evidencije transakcija (DLT), robotiku, baterije i satelitski internet; stoga poziva države članice i Komisiju da u tom pogledu osiguraju pravodobnu provedbu relevantnih ključnih mjera preporučenih u paketu instrumenata za sigurnost 5G tehnologije, a posebice da primijene, gdje je to prikladno, relevantna ograničenja na visokorizične dobavljače u pogledu ključne infrastrukture definirane kao kritične i osjetljive u koordiniranim procjenama rizika Unije;

33.

ističe ključnu ulogu koju digitalni sektor ima u doprinosu transformaciji industrijskog sektora kao izvor čistih tehnoloških rješenja i optimizacije industrijskih procesa te svođenja njihova učinka na okoliš na najmanju moguću mjeru; s obzirom na veliku potrošnju energije i resursa u području IKT-a, traži od Komisije da procijeni potencijalni učinak masovnog razvoja digitalnih rješenja na okoliš, istodobno osiguravajući vodeću ulogu Europe u visoko energetski učinkovitim i kružnim digitalnim tehnologijama i podatkovnim centrima; poziva Komisiju da predloži konkretne načine za postizanje digitalnih rješenja za ekološku tranziciju te da uspostavi metodologiju za praćenje i kvantificiranje sve većeg učinaka digitalnih tehnologija na okoliš;

34.

naglašava da podaci imaju ključnu ulogu u transformaciji europskih industrija i naglašava važnost pametnog rasta proizvodnje i digitalizacije; poziva Komisiju da uvede jedinstveno europsko digitalno i podatkovno okruženje te da osigura i promiče interoperabilnost, kao i pristup i protok sigurnih podataka i softvera unutar Unije i među sektorima, u tvrtkama svih veličina i među javnim institucijama; nadalje poziva Komisiju da osigura vodeću ulogu Europe u postavljanju standarda orijentiranih na budućnost i stvaranju alata i infrastruktura orijentiranih na budućnost za pohranu i obradu podataka te objedinjavanje europskih podataka u ključnim sektorima, sa zajedničkim i interoperabilnim podatkovnim prostorima na razini cijele Unije; u tom pogledu poziva Komisiju da se posebno usredotoči na projekte usmjerene na upravljanje i označavanje, standardizaciju oblika podataka i sigurnost podataka, na razvoj i obradu podataka na europskom tlu, posebice podataka javnih tijela, na izgradnju boljeg digitalnog sustava oporezivanja u kojem se oporezuje dobit i u kojem tvrtke imaju značajnu interakciju s korisnicima te na daljnji razvoj europskih standarda i certificiranja za kibersigurnost, osiguravajući tako povećanu konkurentnost, uz promicanje disruptivnih tehnologija, posebno za kritične infrastrukture, među ostalim revizijom Direktive o sigurnosti mrežnih i informacijskih sustava i uspostavom mreže centara za stručnost u području kibersigurnosti; osim toga poziva Komisiju da osigura poštenu platformu za poslovne odnose koja poduzećima u EU-u, posebno malim i srednjim poduzećima, omogućuje učinkovitu uporabu podataka generiranih na platformama;

35.

prepoznaje važnost europskog pristupa podatkovnom gospodarstvu koji je transparentan, pouzdan, interoperabilan i usredotočen na čovjeka; poziva Komisiju i države članice da postupno smanje fragmentaciju različitih nacionalnih strategija i riješe problem neravnoteže u tržišnoj snazi s ciljem podupiranja protoka podataka, interoperabilnosti, upravljanja podacima, zaštite i (ponovne) uporabe širom Unije;

36.

ističe da je potreban europski pravni okvir za umjetnu inteligenciju, robotiku i povezane tehnologije koji će se baviti etičkim načelima i temeljnim pravima u njihovu razvoju, primjeni i uporabi, kao i pitanjima sigurnosti i odgovornosti; ističe da će za inovacije i konkurentnost europske industrije biti potreban horizontalni okvir koji odražava vrijednosti i načela Unije kako bi se pružile konkretne smjernice i pravna sigurnost i građanima i poduzećima, uključujući one koji se nalaze izvan Unije;

37.

mišljenja je da se sve zakonodavne mjere u kontekstu revizije trenutačno primjenjivog okvira prava intelektualnog vlasništva moraju pažljivo razmotriti jer bi to moglo znatno utjecati na podatkovno gospodarstvo EU-a koje je još uvijek krhko i u razvoju; smatra da ne bi trebalo postojati pravo vlasništva na temelju intelektualnog vlasništva za neosobne podatke koje upotrebljavaju i proizvode tehnologije kao što je umjetna inteligencija;

38.

poziva Komisiju da u plan oporavka uključi konkretne mjere za privlačenje industrija u Europu, za povećanje, jačanje i promicanje premještanja i diversifikacije europskih industrija prema njihovoj strateškoj važnosti i, s gledišta klimatske neutralnosti, za skraćivanje i diversifikaciju lanaca opskrbe; u tom kontekstu naglašava važnost osiguravanja da Unija proizvodi dovoljno strateških dobara, poput medicinske i zdravstvene opreme ili obnovljivih izvora energije, kako bi bila samodostatna u kriznim vremenima, i potiče korištenje poticaja da bi se to postiglo, kao što je uvjet kupovine veće količine lokalnih proizvoda (iz EU-a/EGP-a) od sektora koji primaju privremenu pomoć;

39.

prihvaća rizik da će kriza uzrokovana bolešću COVID-19 dovesti do povećanja gospodarskog nacionalizma i protekcionizma, što predstavlja glavni izazov slobodnoj trgovini utemeljenoj na pravilima i globalnim lancima vrijednosti zbog ponovne nacionalizacije proizvodnje i raspada tih lanaca; u tu svrhu poziva dionike da diversificiraju i skrate svoje lance opskrbe i učine ih održivijima kako bi se smanjila osjetljivost;

40.

u tom pogledu poziva Komisiju da se založi za otvoreni multilateralni trgovinski sustav utemeljen na pravilima koji je usklađen s globalnim naporima za zaustavljanje klimatskih promjena i gubitka biološke raznolikosti te visokim ekološkim i socijalnim standardima EU-a, koji olakšava pristup međunarodnim tržištima za tvrtke iz EU-a i sprečava jake međunarodne aktere da zloupotrijebe svoju tržišnu snagu; smatra da bi, u tom kontekstu, Unija trebala po potrebi primjenjivati politiku tržišnog natjecanja u pogledu tvrtki iz trećih zemalja, agresivnije primjenjivati instrumente trgovinske zaštite kako bi se sustavno borila protiv nepoštenih praksi dampinga i subvencija te ojačati postojeći program instrumenata trgovinske zaštite;

41.

poziva Komisiju da odmah predloži privremenu zabranu stranih preuzimanja europskih tvrtki u strateškim sektorima od strane poduzeća u državnom vlasništvu ili tvrtki povezanih s vladama trećih zemalja; nadalje poziva Komisiju da razmisli o uzajamnosti u pristupu tržištu, da ojača i sustavno ispita okvir Unije za provjeru izravnih stranih ulaganja kako bi zaštitila pristup strateškim industrijama, infrastrukturi, ključnim razvojnim tehnologijama i drugim čimbenicima sigurnosti i kibersigurnosti, kao i da zaustavi neprijateljska preuzimanja radi zaštite konkurentnosti i smanjenja narušavanja tržišta na jedinstvenom tržištu; s tim u vezi pozdravlja Bijelu knjigu o izjednačavanju uvjeta u pogledu stranih subvencija; poziva na značajno jačanje i brzo usvajanje Uredbe (EU) br. 654/2014 (Uredba o ostvarivanju prava); naglašava da je ovo važan alat za zaštitu interesa Unije kada treće zemlje usvoje nezakonite mjere koje negativno pogađaju poduzeća u EU-u;

42.

poziva Vijeće da nastavi s pregovorima o instrumentima međunarodne javne nabave kojima se osiguravaju reciprocitet i uzajamni standardi; poziva Komisiju da predloži odgovarajuće pravne instrumente koji se bave narušavanjima izazvanima na jedinstvenom tržištu, među ostalim u postupcima javne nabave; u tom kontekstu poziva Komisiju da razmotri davanje prednosti tvrtkama koje imaju središte unutar Unije, u njoj proizvode i zapošljavaju te namjeravaju navedeno zadržati u Uniji; traži da Komisija, u nedostatku jakih instrumenata međunarodne javne nabave i učinkovitih globalnih pravila o pristupu javnoj nabavi, istraži uvođenje mjera za potporu europskim proizvođačima, posebice malim i srednjim poduzećima, koji se suočavaju sa sve većim stupnjem konkurencije iz zemalja u razvoju koje ne posluju u skladu s međunarodnim trgovinskim pravilima te socijalnim i ekološkim standardima;

43.

mišljenja je da sveobuhvatan pristup industrijskoj strategiji koji uključuje sve politike EU-a može imati važnu ulogu u gospodarskoj i „industrijskoj” diplomaciji; potiče Komisiju da se aktivno koristi mrežom gospodarskih komora EU-a u trećim zemljama za stvaranje novih poslovnih partnerstava;

44.

pozdravlja ambiciju stvaranja vodećih tržišta ekološki održivih i digitalnih tehnologija i inovativnih rješenja; smatra da je financiranje istraživanja i inovacija ključno za inovativne industrijske projekte i digitalne sposobnosti te smatra da bi to trebalo biti popraćeno trenutačnom Komisijinom analizom smjernica za važne projekte od zajedničkog europskog interesa; mišljenja je da bi se otpornost i strateška autonomija trebale smatrati odlučujućim kriterijima te da bi važni projekti od zajedničkog europskog interesa trebali biti usklađeni s ciljevima klimatske neutralnosti i digitalnim ciljevima Unije; poziva Komisiju da poveća transparentnost u provedbi važnih projekata od zajedničkog europskog interesa i zajamči sudjelovanje malih i srednjih poduzeća; nadalje poziva Komisiju da potakne europske čelnike i/ili ekosustave u strateškim industrijskim sektorima koji se mogu natjecati na globalnoj razini i koji će pridonijeti postizanju klimatski neutralnog gospodarstva i digitalnog vodstva bez narušavanja tržišnog natjecanja u Uniji ili potkopavanja povjerenja u otvorenost i pristup tržištu;

45.

poziva Komisiju da nastavi raditi na lancima vrijednosti osiguravajući odgovarajuće praćenje aktivnosti predloženih za šest strateških lanaca vrijednosti koje je utvrdio Strateški forum za važne projekte od zajedničkog europskog interesa te da stvori transparentne uvjete primjene za zajedničke projekte važnih projekata od zajedničkog europskog interesa koji bi bili ujednačeni u svim državama članicama kako bi se osiguralo da čitava Unija od njih može imati koristi; poziva Komisiju da u ovim kriznim vremenima ulaže u projekte koji imaju jasnu europsku dodanu vrijednost i da pojednostavi administrativne postupke, proširi kriterije za prihvatljivost troškova i poveća financiranje;

46.

smatra da je inicijativa Next Generation EU stup prve faze industrijskog oporavka EU-a od bolesti COVID-19; poziva Komisiju da se pobrine da se fond čim prije aktivira i zahtijeva da Parlament bude u potpunosti uključen u postupke donošenja odluka i provedbe, kako bi se zajamčila demokratska odgovornost te u najvećoj mogućoj mjeri ostvarila transparentnost i parlamentarni nadzor; zahtijeva da, za učinkovitu predopskrbu od 750 milijardi EUR, Next Generation EU:

(a)	predviđa ciljeve za socijalna, održiva i digitalna ulaganja s ciljem smanjenja štetnih učinaka i povećanja koristi u klimatskoj, okolišnoj i socijalnoj dimenziji;

(b)	bude posebno usredotočen na mala i srednja poduzeća koja su najteže pogođena krizom uzrokovanom bolešću COVID-19 i podupire njihov pristup financiranju;

(c)

bude pod izravnom upravom Komisije, gdje je to moguće, u uskoj suradnji s državama članicama i kroz europske programe, s ciljem usklađenijeg napredovanja, kako bi se bolje utjecalo na globalno tržište te povećala transparentnost i parlamentarna kontrola, kao i kako bi se izbjegla unutarnja i vanjska narušavanja i poremećaji na jedinstvenom tržištu;

(d)	uzima u obzir posebnosti država članica koje je kriza pogodila na različite načine;

(e)

raspodjeljuje financijsku potporu među različitim industrijskim ekosustavima, uključujući mikro poduzeća te mala i srednja poduzeća, u skladu s pretrpljenom štetom, socijalnim učinkom, izazovima s kojima su se suočili i iznosom nacionalne financijske potpore koja je već primljena u sklopu nacionalnih programa potpore, uzimajući u obzir strukturne međuovisnosti među različitim lancima vrijednosti; uzima u obzir pouke izvučene iz prethodnih mjera javne potpore kao odgovor na financijsku i gospodarsku krizu iz 2008./2009. godine i njezin učinak na otpornost i dugoročni gospodarski i socijalni oporavak; uzima u obzir da fond mora financiranje uvjetovati kriterijima koji osiguravaju da se ono ne upotrebljava za otplatu starih dugova ili održavanje zastarjele tehnologije te da se pruži podrška tvrtkama koje pridonose dugoročnom rastu i imaju snažan potencijal za oživljavanje gospodarstva; uzima u obzir da bi se sredstva za oporavak trebala usmjeriti u sektore koji imaju značajan multiplikativni učinak, koji su klimatski prihvatljivi te podupiru inovacije i koji će pridonijeti budućoj gospodarskoj otpornosti EU-a;

(f)	podupire nacionalne fiskalne programe kojima se potiču vlasnička ulaganja privatnog sektora i poduzećima omogućuje da dio zajmova koje daje Fond pretvore u vlasnički kapital;

(g)

raspoređuje namjenska sredstva tvrtkama, posebno malim i srednjim poduzećima, mikro poduzećima i novoosnovanim poduzećima, s poslovnim planovima i djelatnostima koje uključuju ključne inovacije, tehnologije i usluge, uključujući unaprjeđenje digitalne i zelene transformacije, ili čije su djelatnosti neophodne za stratešku autonomiju Unije u kritičnim sektorima, s posebnim naglaskom na poboljšanu kružnost, resursnu i energetsku učinkovitost i uštede te prelazak na obnovljive izvore energije; pomaže da naši lanci opskrbe postanu otporniji i manje ovisni njihovim vraćanjem u matične zemlje, diversifikacijom i jačanjem, istodobno izbjegavajući diskriminaciju tvrtki koje se nalaze u izvanrednoj situaciji i koje treba pratiti u njihovoj tranziciji;

(h)	namjenski financira velike tvrtke koje imaju vjerodostojne planove za tranziciju na klimatski neutralan poslovni model;

(i)	jača program jamstava EIB-a i pretvara ga u dopunu nacionalnim programima kako bi mogao funkcionirati kao vrijedan dodatak i ojačati njihov učinak na terenu;

(j)	daje prednost tvrtkama koje se obvezuju na transparentnost, osiguravaju vidljivost financiranja sredstvima EU-a, uvode sustave koji potiču sudjelovanje radnika u pitanjima vezanima uz tvrtku i poštuju obveze nefinancijskog izvješćivanja;

47.

naglašava potrebu za potporom održivom i pravednom oporavku, osiguravajući dobrobit građana nakon krize uzrokovane bolešću COVID-19; smatra da bi Fond trebao jačati održivost i konkurentnost europskih industrija, kao i jamčiti poštene i pravedne digitalne i zelene industrijske tranzicije;

48.

smatra da bi paralelno s trenutnom krizom Unija trebala pripremiti i predvidjeti drugu fazu svoje industrijske strategije, osiguravajući konkurentnost, ekološku održivost i digitalizaciju svojih industrija čime postiže dugoročnu otpornost na društveno odgovornoj osnovi; podsjeća da će uloga država članica biti presudna za uspješan oporavak povećavanjem ograničenih resursa EU-a te da bi industrijska politika trebala postati horizontalna zadaća Komisije;

49.

smatra da Unija zahtijeva industrijsku strategiju koja obuhvaća zaštitu okolišnog zdravlja i bioraznolikosti te inzistira na potrebi da se ubrza transformacija naše industrije u smjeru klimatske neutralnosti; naglašava da ulaganja moraju biti kompatibilna s ciljevima klimatske neutralnosti do 2050. godine jer u suprotnome postoji rizik od stvaranja neupotrebljive imovine i učinaka ovisnosti o tehnologijama temeljenima na fosilnim gorivima koje štete okolišu;

50.

ističe da istinski učinkovita europska industrijska strategija i povezana politika trebaju biti izgrađene na ambicioznim klimatskim aktivnostima i ciljevima na temelju propisa o klimi, pružajući plan djelovanja za oblikovanje industrije budućnosti u kojoj će svi sektori doprinositi postizanju cilja klimatske neutralnosti što je ranije moguće, a najkasnije do 2050.;

51.

naglašava potrebu za usklađivanjem nove industrijske strategije s ciljem klimatski neutralnog gospodarstva do 2050., istodobno ističući da se europske klimatske politike moraju temeljiti na dokazima;

52.

smatra da na domaćem i globalnom tržištu postoji velik potencijal za tehnologije s nultom i niskom razinom emisija, obnovljive izvore energije i održive proizvode, procese i usluge u cijelom vrijednosnom lancu, od sirovina do energetski intenzivnih industrija, proizvodnje i sektora industrijskih usluga; štoviše smatra da će propis o klimi uvelike pridonijeti racionalizaciji napora za postizanje klimatske neutralnosti najkasnije do 2050. godine utvrđivanjem klimatskih ciljeva za 2030. i 2050. u zakonodavstvu Unije; vjeruje da je potreban sveobuhvatniji i sustavniji okvir politike kako bi se osigurala usklađenost u svim politikama Unije, kao i dugoročna sigurnost investitora i regulatorna predvidljivost te koherentan, transparentan i uključiv pristup upravljanja u svim područjima politike, koji utire put prema jasnoj i predvidljivoj strategiji za europske industrije;

53.

pozdravlja predloženi industrijski forum; poziva Komisiju da započne s uspostavljanjem foruma i da u tom okviru stvori dijalog s uravnoteženom zastupljenošću svih relevantnih znanstvenih stručnjaka, organizacija i dionika, uključujući civilno društvo, udruge potrošača i sindikate, da kontinuirano prati i redovito izvještava o napretku pojedinačnih industrijskih sektora na razini EU-a u ostvarivanju ciljeva klimatske neutralnosti koji se trebaju postići najkasnije do 2050. godine te da savjetuje Komisiju o doprinosu i usklađenosti ulaganja s ciljevima EU-a za zaštitu okoliša i klimatskim ciljevima, u skladu s uredbom o upravljanju energetskom unijom;

54.

smatra da bi svi sektori trebali doprinijeti postizanju klimatskih ciljeva Unije i u tom pogledu naglašava da je važno da Komisija razvije strategije specifične za pojedine sektore kojima se utvrđuju mjere potrebne za postizanje tih ciljeva i osigurava usklađenost politika; poziva na brzo postupno ukidanje fosilnih goriva i apelira na potrebu za uspostavljanjem visoko učinkovitog i klimatski neutralnog energetskog sustava po globalno konkurentnim cijenama za industrije; ističe ulogu koju čista, održiva i cjenovno pristupačna energija i sirovine imaju u prijelazu na visoko energetski učinkovita i klimatski neutralna gospodarstva; ističe potrebu da se osigura da je upotreba izvora energije kao što je prirodni plin samo prijelazne naravi, s obzirom na cilj postizanja klimatske neutralnosti najkasnije do 2050.; naglašava da će daljnja integracija energetskog tržišta EU-a imati važnu ulogu u povećanju cjenovne pristupačnosti i sigurnosti opskrbe energijom; s tim u vezi naglašava potrebu za ubrzavanjem razvoja i integracije kapaciteta iz obnovljivih izvora energije u kombinaciju izvora energije i za olakšavanjem uvođenja proizvodnje vodika temeljene na obnovljivim izvorima energije kao potencijalne revolucionarne tehnologije u sektore u kojima je teško smanjiti emisije; pozdravlja pokretanje saveza za čisti vodik i saveza za niskougljične industrije; naglašava potrebu za ubrzavanjem istraživanja proizvodnje vodika i zelenog goriva u velikim količinama, tehnologija dekarbonizacije poput infrastrukture za hvatanje i skladištenje ugljika u industrijskim procesima, bioenergetskih postrojenja i proizvodnih pogona, s ciljem energetske tranzicije, uz istraživanje potencijalne uporabe geotermalnih izvora energije; ponavlja da to zahtijeva široku dostupnost cjenovno pristupačne i čiste energije i prateće infrastrukture, u skladu s potrebama za dekarbonizacijom energetski intenzivnih industrija;

55.

poziva institucije EU-a, države članice, regije, industriju i sve ostale relevantne aktere da zajedno rade na poboljšanju europske energetske učinkovitosti, stvaranju vodećih tržišta klimatski relevantnih tehnologija i inovacija u Uniji i da prednost daju ulaganjima u energetsku infrastrukturu; poziva Komisiju da osigura da se EIB bolje iskoristi kao klimatska banka Unije kako bi se poboljšalo održivo financiranje javnog i privatnog sektora i pomoglo tvrtkama u procesu dekarbonizacije;

56.

naglašava da je u svim gospodarskim sektorima potrebno opsežno uvođenje troškovno konkurentnih kapaciteta za obnovljivu energiju; uviđa da je Unija vlasnik 40 % patenata za obnovljivu energiju na svjetskoj razini te naglašava da bi trebala ostati predvodnik u revolucionarnim tehnologijama u području obnovljivih izvora energije; u tom pogledu naglašava da je potreba za razvojem snažne industrijske politike za obnovljive izvore energije, koja bi obuhvaćala i politike na strani ponude i na strani potražnje te omogućila integraciju sektora obnovljive energije, ključna za jamčenje dugoročne sigurnosti opskrbe energijom u Europi, tehnološkog vodstva i strateške autonomije; potiče Komisiju da prihvati tehnologije u području obnovljivih izvora energije kao ključni strateški lanac vrijednosti i industrijski ekosustav koji ispunjava uvjete za financiranje iz instrumenta za strateška ulaganja, kao i da bude prikladno predstavljen na predstojećem industrijskom forumu; naglašava potrebu da se pripreme mjere potpore za razvoj tehnologija u području obnovljivih izvora energije u Europi i da se osiguraju jednaki uvjeti za proizvođače iz Unije i izvan Unije;

57.

naglašava da, ako europska industrija želi biti konkurentna, mora joj se pružiti podrška kroz učinkovitu, održivu i potpuno međusobno povezanu prometnu, digitalnu i energetsku infrastrukturnu mrežu; poziva na politiku dugoročnih ulaganja u opremanje i obnovu infrastrukture te na uklanjanje administrativnih prepreka kojima se koči brz razvoj transeuropskih mreža; poziva na značajnije financiranje Instrumenta za povezivanje Europe u njegova tri sektora kako bi se potaknulo ulaganje u infrastrukturu, međupovezanost, digitalizaciju i pametne mreže, kompatibilno s ciljevima europskog zelenog plana; nadalje naglašava da je potrebno ubrzati projekte od zajedničkog interesa i što prije revidirati Uredbu o transeuropskoj energetskoj mreži (TEN-E);

58.

ističe potencijal kružnog gospodarstva i gospodarstva s nultom razinom emisija u modernizaciji gospodarstva Unije, smanjenju potrošnje energije i resursa, davanju prioriteta sprečavanju stvaranja otpada, osiguravanju poticaja za inovacije i transformaciji čitavih industrijskih sektora i njihovih vrijednosnih lanaca, proizvoda, proizvodnih procesa i poslovnih modela, potičući time dematerijalizaciju i detoksifikaciju gospodarstva Unije i čineći Europu manje ovisnom o osnovnim materijalima, uz istodobno poticanje inovacija, uključujući stvaranje tržišta za rješenja s nultom i niskom razinom emisija i rješenja u području obnovljivih izvora energije koja zamjenjuju proizvode i materijale na bazi fosilnih goriva te razvoj nove ekološki dizajnirane tehnologije i rješenja za sprječavanje učinaka na okoliš; ističe snažne sinergije između djelovanja u području klime i kružnog gospodarstva, posebno u energetski i resursno intenzivnim industrijama i industrijama obnove, te naglašava da sektori imaju različita polazišta i putove ka dekarbonizaciji; ističe potencijal kružnog biogospodarstva i šumarske industrije u promicanju konkurentne i održive industrije;

59.

podsjeća da će europska klimatska i energetska politika za svoje strateške tehnologije zahtijevati velike količine metala i minerala; izražava zabrinutost zbog toga što Europa za opskrbu tim metalima i mineralima u velikoj mjeri ovisi o drugim područjima svijeta te postupno gubi svoj globalni udio čak i kada je riječ o materijalima za koje ima industrijske kapacitete; naglašava da se autonomija Europe u strateškim sektorima ne može postići bez konkurentnog i održivog ekosustava EU-a za osnovne, dragocjene i ključne materijale iz primarnih i sekundarnih izvora; u tom pogledu ističe značaj akcijskog plana za kružno gospodarstvo, ali naglašava da Europa treba ojačati svoj kapacitet za sve faze lanca vrijednosti sirovina, odnosno za rudarstvo, recikliranje, topljenje rude, rafiniranje i preradu; mišljenja je da se opseg akcijskog plana za kritične sirovine i saveza ne bi trebao ograničiti na kritične sirovine i trebao bi biti usmjeren na razvoj integriranog ekosustava za čitav niz materijala, metala i minerala potrebnih za industrijsku tranziciju;

60.

poziva Komisiju da izradi europsku izvoznu i uvoznu strategiju za tehnologije u području obnovljivih izvora energije i tehnologije s učinkovitim korištenjem resursa i energije;

61.

naglašava potencijal povezivanja sektora i međusobnog povezivanja sektora koji koriste energiju, poput građevinskog i prometnog, te u tom pogledu pozdravlja komunikaciju Komisije o integraciji energetskog sustava;

62.

poziva na to da se značajnim izvorima financiranja za energetsku obnovu zgrada potakne planirana inicijativa „val obnove” nužnim financijskim sredstvima u okviru plana oporavka; naglašava da bi se u kontekstu predstojećeg prijedloga o valu obnove i obveze država članica da utvrde dugoročne strategije za postizanje energetski visokoučinkovitog i dekarboniziranog fonda zgrada trebalo u potpunosti dati prioritet načelu energetske učinkovitosti na prvom mjestu, čime bi se ubrzale temeljite obnove i zamjena neučinkovitih sustava grijanja i hlađenja koji se temelje na fosilnim gorivima; naglašava da se integrirani programi temeljite obnove koji obuhvaćaju cijele općine ili okruge mogu provesti brže i jeftinije, što donosi koristi potrošačima i smanjuje troškove energije;

63.

ističe činjenicu da procesno grijanje i hlađenje ostaju najznačajniji potrošači energije u industrijskom sektoru; stoga naglašava da se za ubrzavanje napora za smanjenje emisija stakleničkih plinova u industriji treba u potpunosti iskoristiti potencijal energetske učinkovitosti industrijskog grijanja i hlađenja, uz povećanu upotrebu obnovljivih izvora energije koji se temelje na elektrifikaciji, dizalicama topline, boljoj uporabi industrijskih klastera i simbiozama koje nude značajan potencijal smanjenja u mnogim sektorima;

64.

ističe potencijal zelene mobilnosti za stvaranje novih radnih mjesta, poticanje europske industrije i potporu ulaganjima usmjerenima na širenje održive prometne infrastrukture koja bi omogućila postizanje multiplikacijskog učinka slanjem narudžbi širokom spektru subjekata (dobavljačima, kooperantima, dobavljačima i njihovim podizvođačima) i smanjenje emisija iz prometnog sektora; ističe da je potrebno ubrzati provedbu Europskog saveza za baterije kako bi se oslobodio potencijal njegova strateškog lanca vrijednosti, povećali izgledi za inovativne lokalno proizvedene baterije i recikliranje metala u Europi, stvorila dodana vrijednost Unije, pridonijelo konkurentnosti europske automobilske industrije i olakšao prijelaz na dekarbonizirani električni sustav; poziva na veća ulaganja u brze vlakove i obnovu međugradskih željezničkih mreža, kao i u javni prijevoz s nultom i niskom razinom emisija; ističe da je potrebno promicati zelenu mobilnost ulaganjem u bolju infrastrukturu kao što je veća raširenost postaja za punjenje; smatra da će veći broj postaja za punjenje omogućiti da se tržište električnih vozila značajno i brže proširi, što će imati pozitivan učinak na naš okolišni i ugljični otisak; stoga poziva Komisiju da podnese sveobuhvatnu strategiju za uvođenje infrastrukture za brzo punjenje električnih vozila kako bi se osiguralo da ih potrošači koriste, čime bi im se pružila sigurnost u pogledu potencijala tehnologije i pristup usko povezanoj mreži kompatibilne infrastrukture za punjenje te kako bi se podržala proizvodnja automobila u Europi;

65.

vjeruje da će za uspješnu energetsku tranziciju Europi biti potrebna značajna količina cjenovno pristupačne energije s nultom/niskom razinom emisija i obnovljivih izvora energije, podrijetlom i iz trećih zemalja uz korištenje popratnom infrastrukturom; poziva na strateške inicijative unutar EU-a i na to da energetska politika postane središte vanjske politike i politike susjedstva Unije, uključujući financijsku potporu savezima za vodik i zelenu energiju na bazi obnovljivih izvora energije; mišljenja je da bi ti savezi također trebali biti dio trgovinskih sporazuma; naglašava važnost snažnih saveza za rješavanje problema nedostatka i održivog dobavljanja resursa i sirovina;

66.

podsjeća na Glavni plan EU-a iz 2019. za konkurentnu transformaciju energetski intenzivnih industrija koji upravlja tranzicijom uz istodobno održavanje konkurentnosti europskih industrija te poziva Komisiju da provede svoju preporuku kako bi pomogla u istiskivanju uvoza iz trećih zemalja koje ne ispunjavaju ekološke standarde u dovoljnoj mjeri i potaknuti veće ambicije u području klime kod globalnih trgovinskih partnera EU-a;

67.

poziva na reviziju sustava EU-a za trgovanje emisijama kako bi bio u skladu s klimatskim ciljevima te reviziju mehanizma za graničnu prilagodbu emisija ugljika kako bi se pridonijelo pametnom vraćanju proizvodnje u matične zemlje i skratilo lance vrijednosti; ističe potencijalno važnu ulogu mehanizma za graničnu prilagodbu emisija ugljika u izbjegavanju istjecanja ugljika;

68.

ističe da više od polovice svjetskog BDP-a ovisi o prirodi i uslugama koje ona pruža, a nekoliko je sektora veoma ovisno o prirodi; napominje da više od 90 % gubitaka u području bioraznolikosti i nestašice vode dolazi zbog vađenja i obrade resursa; naglašava da bi europska industrijska politika trebala biti usklađena s ciljevima strategije o biološkoj raznolikosti do 2030.;

69.

naglašava da je, na temelju pristupa „Jedno zdravlje”, očuvanje prirodnih ekosustava ključno za osiguravanje temeljnih potreba čovječanstva, kao što su voda namijenjena za ljudsku potrošnju, čist zrak i plodna tla; traži da se brzo izrade čvrsti pokazatelji za procjenu učinaka na bioraznolikost i za osiguravanje postupnog smanjenja zagađenja kako je opisano u strategiji EU-a za bioraznolikost;

70.

ističe da industrija i dalje uvelike doprinosi zagađenju okoliša ispuštanjem onečišćujućih tvari u zrak, vodu i tlo; ističe ulogu Direktive o industrijskim emisijama u uspostavljanju obveza za velika postrojenja da smanje ispuštanje onečišćujućih tvari na najmanju moguću mjeru; s veseljem iščekuje budući akcijski plan za postizanje nulte stope onečišćenja za zrak, vodu i tlo i reviziju direktive o industrijskim emisijama koja bi trebala dovesti do značajnog smanjenja industrijskog onečišćenja;

71.

naglašava važnost regionalne dimenzije industrijske politike s obzirom na to da su gospodarske razlike među regijama postojane, a postoji i rizik da će se produbiti zbog učinaka krize uzrokovane koronavirusom; naglašava da, u svrhu sprječavanja i ublažavanja propadanja regija, regionalni planovi ponovnog razvoja moraju ostvariti napredak u strategijama za održivu transformaciju i kombinirati programe gospodarske revitalizacije s aktivnim programima tržišta rada; poziva Komisiju da blisko surađuje s državama članicama kako bi se izradile srednjoročne i dugoročne prognoze u pogledu vještina koje zahtijeva tržište rada;

72.

u tom kontekstu ističe važnost europskih strukturnih i investicijskih fondova (ESIF-ova) u pružanju potpore stvaranju kvalitetnih radnih mjesta s pristojnim plaćama, poslovnoj konkurentnosti, održivom gospodarskom razvoju te modernizaciji i poboljšanju sustava obrazovanja i osposobljavanja te zdravstvenim sustavima;

73.

ističe potrebu za pružanjem potpore poštenoj, inkluzivnoj i pravednoj tranziciji i potrebu za rješavanjem socijalnih i gospodarskih nejednakosti drugim načinima osim prekvalifikacijom i stvaranjem novih radnih mjesta u novim gospodarskim sektorima, kako bi se osiguralo da se nikoga ne zapostavi i da nijedan radnik ne bude isključen iz tržišta rada; smatra da će dobro osmišljen mehanizam za pravednu tranziciju, koji uključuje i Fond za pravednu tranziciju, biti važan alat za olakšavanje dvostruke tranzicije i ispunjavanje ambicioznih ciljeva klimatske neutralnosti; ustraje na tome da, s ciljem osiguravanja sveobuhvatnije tranzicije i rješavanja pitanja njezinih socijalnih učinaka, svi lokalni dionici, uključujući predstavnike civilnog društva i zajednice, trebaju biti uključeni u fazu osmišljavanja i provedbe teritorijalnih planova za pravednu tranziciju; naglašava da ulaganja u održivu tehnologiju u tom pogledu imaju ključnu ulogu u podupiranju dugoročnog gospodarskog razvoja regionalnih gospodarstava; ističe da će snažno financiranje mehanizma za pravednu tranziciju, uključujući znatna dodatna proračunska sredstva, biti ključan element za uspješnu provedbu europskog zelenog plana;

74.

smatra da se međuregionalna suradnja usmjerena na održive i digitalne transformacije, kao što je slučaj sa strategijama pametne specijalizacije, mora ojačati kako bi se stimulirali regionalni ekosustavi; stoga traži od Komisije da podrži razvoj instrumenata kojima se može pružiti jasan plan djelovanja za regije s prilagođenim pristupom kako bi se osigurala vodeća uloga industrije;

75.

smatra da je za industrijsku transformaciju potreban značajan poticaj u pogledu istraživanja i razvoja te integracija novih spoznaja i inovacija u postojeća tržišta i njihovo korištenje za stvaranje novih; naglašava da su inovacije jedan od pokretača vodećih industrijskih ekosustava i da bi se to trebalo odražavati u jačoj potpori inovacijskim i poduzetničkim kapacitetima u svakoj fazi inovacijskog ciklusa; naglašava potrebu za povećanjem izdataka za istraživanje, posebno za visokokvalitetna javna istraživanja i razvoj te inovacije kao ključne elemente za postizanje dvostrukih tranzicija, za poboljšanje strateške autonomije Unije i povećanje dugoročne konkurentnosti; u tom pogledu poziva države članice da ispoštuju obvezu ulaganja 3 % svojeg BDP-a u istraživanje i razvoj kako bi se zadržala vodeća uloga Unije među globalnim konkurentima; žali zbog trenutnog nedostatka inovativnih kapaciteta u malim i srednjim poduzećima zbog nedostatka potrebnog rizičnog kapitala, zbog troškova i složenosti administrativnih postupaka te manjka odgovarajućih vještina i nedostatka pristupa informacijama;

76.

naglašava potrebu za povećanjem proračuna za programe na kojima se temelji industrijska transformacija Unije i stoga podsjeća na stav Parlamenta koji se zalaže za povećanje proračuna za program Obzor Europa na 120 milijardi EUR i osiguravanje usklađenosti programa s ciljevima klimatske neutralnosti Unije te pružanje potpore programima InvestEU i Digitalna Europa kroz odgovarajuće instrumente financiranja za tržišni razvoj revolucionarnih tehnologija i inovacija, uz istodobno jačanje sinergije između regionalnih, nacionalnih, europskih i privatnih financijskih izvora; poziva na učinkovitu potporu Europskom vijeću za inovacije i Europskom institutu za inovacije i tehnologiju te na jačanje njihovih misija; ustraje na tome da bi se značajan udio financiranja dostupnog malim i srednjim poduzećima u okviru programa Obzor Europa trebao provesti putem Europskog vijeća za inovacije i suradničkih dijelova programa, s ciljem stvaranja novih rješenja i poticanja inovacija, postepenih i disruptivnih; podržava uspostavljanje europskih partnerstava u okviru programa Obzor Europa radi poticanja ulaganja privatnog sektora u promicanje prijenosa znanja, tehnologija i inovacija iz istraživačkih centara i sveučilišta u industrijski proces, iskorištavanjem programa industrijskih ekosustava i u svrhu pružanja podrške oporavku te zelenoj i digitalnoj tranziciji; osim toga poziva Komisiju da osigura da će tijekom provedbe ta partnerstva biti transparentna i uključiva, posebice u pogledu programa strateških istraživanja i godišnjih programa rada; naglašava da bi ta partnerstva također trebala isključiti sve sukobe interesa i jamčiti istinsku dodanu vrijednost za društvo;

77.

nadalje, s tim u vezi, vjeruje da je bolje pripremljeno i otpornije društvo ključno u suočavanju s poremećajima na europskoj ili svjetskoj razini i u davanju sveobuhvatnih odgovora u obliku politika te da su u tom pogledu ključna koordinirana ulaganja u istraživanje i razvoj; u tu svrhu poziva Komisiju da podrži stvaranje posebnog instrumenta za pripravnost na pandemiju i otpornost društva jer bi ta mjera stvorila uvjete za bolju koordinaciju na razini EU-a, utvrdila prioritetna područja i pokrenula djelovanja koja zahtijevaju visokokvalitetna medicinska istraživanja i koordinirana ulaganja u istraživanje i razvoj;

78.

naglašava važnost farmaceutske industrije utemeljene na istraživanju kao ključnog doprinositelja očuvanju kvalitetne proizvodnje i opskrbe cjenovno pristupačnim lijekovima svih pacijenata kojima je to potrebno, jačanju inovacije, otpornosti, pristupačnosti i odgovornosti Unije te u pomaganju u rješavanju budućih izazova; ponavlja potrebu za uspostavom plana ublažavanja rizika od nestašice lijekova za upravljanje svim slabim točkama i rizicima za lanac opskrbe kritičnim lijekovima, osiguravanje budućih inovacija za rješavanje problema nepodmirenih potreba i pružanje potpore otpornosti, pripravnosti i spremnosti zdravstvenih sustava za rješavanje budućih izazova, uključujući pandemiju;

79.

naglašava ulogu ključnih tehnologija koje omogućuju izgradnju tehnoloških i inovativnih kapaciteta u cijeloj Uniji; poziva Komisiju da program Obzor Europa i svoju industrijsku strategiju prilagodi razvoju, unaprjeđenju i komercijalizaciji revolucionarnih tehnologija i inovacija u Uniji kako bi se premostila razlika između inovacije i uvođenja na tržište osiguravanjem financiranja rizika za tehnologiju u ranoj fazi i demonstracijske projekte te razvojem ranih lanaca vrijednosti kako bi se u prvom redu podržale komercijalne, tržišno prihvaćene, obnovljive, energetski i resursno učinkovite i kružne tehnologije i proizvodi, procesi, usluge te poslovni modeli s nultom i niskom razinom emisija, kao i pružanjem potpore razvoju istraživačke infrastrukture, također s ciljem smanjenja postojećih razlika između država članica; potiče Komisiju i države članice da pripreme jedinstvene kontaktne točke koje će pružati pojednostavljene informacije o mogućnostima financiranja za industrijske demonstracijske projekte za revolucionarne tehnologije;

80.

poziva Komisiju da ispita mjere za suzbijanje potencijalnog gubitka znanja i inovacija tijekom trenutne krize, uključujući instrumente za podršku tvrtkama koje privremeno dijele informacijske radnike s javnim istraživačkim institucijama i sveučilištima kako bi se omogućilo javno-privatno istraživanje javnih prioriteta i očuvanje zaposlenosti i inovacijskih kapaciteta u kriznim vremenima;

81.

poziva Komisiju da zajedno s državama članicama razvije potencijalne porezne poticaje za poticanje ulaganja u istraživanje i razvoj koja su se znatno smanjila zbog krize uzrokovane bolešću COVID-19;

82.

poziva Komisiju da nastavi podupirati mogućnosti europskih tvrtki za stvaranje inovacija na temelju sveobuhvatnog uređenja intelektualnog vlasništva, povećavajući fleksibilnost u licenciranju, kako bi se održala učinkovita zaštita njihovih ulaganja u istraživanje i razvoj te osigurao pravedan povrat i da istodobno nastavi razvijati otvorene tehnološke standarde koji podržavaju tržišno natjecanje i mogućnost izbora, kao i sudjelovanje industrije EU-a u razvoju ključnih tehnologija;

83.

priznaje da je snažan i uravnotežen okvir prava intelektualnog vlasništva ključan čimbenik europske konkurentnosti u borbi protiv industrijske špijunaže i krivotvorenja te stoga poziva Komisiju da očuva i ojača taj okvir; naglašava potrebu da se osigura jednakost sa SAD-om i Kinom u poticajima za intelektualno vlasništvo u području bioznanosti kako bi Europa ostala privlačno mjesto za ulaganja u istraživanje i razvoj te industrijski razvoj; poziva Komisiju da zadrži i razvije europski sustav intelektualnog vlasništva na svjetskoj razini promicanjem snažne zaštite intelektualnog vlasništva, poticaja i mehanizama nagrađivanja za istraživanje i razvoj kako bi se privukla ulaganja u razvoj budućih inovacija u korist društva; pozdravlja najavu akcijskog plana za intelektualno vlasništvo koji bi mogao olakšati europski doprinos razvoju standarda; podupire održivu proizvodnju i radna mjesta te poboljšanje atraktivnosti i ugleda visokokvalitetne proizvodnje u EU-u širom svijeta; poziva Komisiju da potakne prijenos ključnih ekoloških i klimatskih tehnologija u zemlje u razvoju dodjeljivanjem otvorenih licenci za takve tehnologije;

84.

poziva Komisiju da što prije provede europski jedinstveni patent kako je predviđeno sporazumom o jedinstvenoj nadležnosti za patente od 19. veljače 2013.;

85.

naglašava važnost sveobuhvatnog i učinkovitog općeg upravljanja industrijskom transformacijom kojim se osigurava dosljednost s važećim zakonodavstvom i strategijama EU-a, a posebno ciljevima europskog zelenog plana, što je ključno za njegov uspjeh; pozdravlja činjenicu da je Komisija utvrdila 14 ekosustava i uključiv pristup okupljanja svih dionika koji djeluju u lancu vrijednosti radi promicanja europskog vodstva u strateškim sektorima i konkurentnosti na globalnoj razini; ističe da je potrebno osigurati da mala i srednja poduzeća napreduju unutar svakog ekosustava; ističe potrebu za osiguravanjem transparentnosti utvrđenih industrijskih ekosustava, posebice u pogledu kriterija koje poduzeća trebaju ispuniti da bi se smatrala dijelom ekosustava, točne raščlambe po vrstama aktera u svakom utvrđenom ekosustavu te informacija o ishodima i temama o kojima se raspravljalo, podsjećajući također na ulogu industrijskog foruma i saveza u vezi s tim ekosustavima; naglašava da bi civilno društvo, udruge potrošača i sindikati trebali na prikladan način sudjelovati u definiranju sveobuhvatnih i sektorskih industrijskih strategija i prioriteta; naglašava da bi ekosustavi trebali uključivati sve poveznice s lancima vrijednosti, uključujući mala i srednja poduzeća, te naglašava da mala i srednja poduzeća imaju važnu ulogu u stvaranju industrijskih saveza i njihovim proizvodnim lancima; ističe potrebu za odgovarajućim financijskim instrumentima za te saveze;

86.

mišljenja je da će ekosustavi biti ključne komponente sljedeće industrijske revolucije povećanjem napredne i pametne proizvodnje i pružanjem cjenovno pristupačne, čiste, održive i sigurne energije, kao i potrebne energetske infrastrukture, transformacijskih metoda proizvodnje i pružanja usluga; poziva na analizu ekosustava kako bi se procijenile potrebe svakog sektora u pogledu tranzicije i kako bi se doprinijelo uspostavi plana tranzicije; osim toga, vjeruje da će podrška suradnji između industrije, akademske zajednice, malih i srednjih poduzeća, novoosnovanih i rastućih poduzeća, sindikata, civilnog društva, udruženja krajnjih korisnika i svih ostalih dionika biti ključna za rješavanje nedostataka na tržištu i premošćivanje jaza između ideje i njezine realizacije uz osiguravanje zaštite radnika, uključujući područja koja još nisu uključena u industrijske interese, ali imaju visoku društvenu dodanu vrijednost; poziva na upravljanje tim ekosustavima koje će uključivati sve relevantne dionike iz industrijskih sektora koji su ključni za ostvarenje zelene i digitalne tranzicije; smatra da bi ekosustavi trebali imati ulogu u definiranju rješenja i mjera koje treba usvojiti kako bi se provela europska industrijska strategija i podržali snažni europski lanci vrijednosti koji su ključni za dvostruku zelenu i digitalnu tranziciju;

87.

ističe da će ulaganje u ključne lance vrijednosti imati presudnu ulogu u očuvanju naše buduće strateške autonomije; vjeruje da je potrebno dati prednost ulaganjima u industrijske sektore koji su od iznimne važnosti za našu stratešku autonomiju, poput sigurnosti, obrane, klimatskih tehnologija, prehrambene neovisnosti i zdravlja; posebice ponavlja važnost farmaceutske industrije u osiguravanju budućih inovacija za rješavanje neispunjenih potreba te u pružanju podrške otpornosti, pripravnosti i spremnosti zdravstvenih sustava za rješavanje budućih izazova, uključujući pandemiju;

88.

naglašava važnost industrije obnovljivih izvora energije kao strateškog sektora kako bi se ojačala konkurentska prednost EU-a, postigla dugoročna otpornost i osigurala energetska sigurnost, uz istovremeno povećanje industrijske snage; nadalje ističe doprinos sektora obnovljivih izvora energije stvaranju novih lokalnih radnih mjesta i poslovnih prilika, posebice za mala i srednja poduzeća, te jačanju proizvodnje opreme, kao i u smanjenju troškova energije i poboljšanju troškovne konkurentnosti;

89.

ističe da je automobilski sektor uvelike pogođen krizom uzrokovanom bolešću COVID-19, zbog čega su industrija i radnici bili prisiljeni brzo se prilagoditi promjenama u opskrbi i novim zdravstvenim i sigurnosnim zahtjevima, uz proces transformacije sektora koji je već bio u tijeku prije pandemije; mišljenja je da je prijelaz na pametnu i čišću mobilnost ključan tijekom razvoja u smjeru klimatski neutralnog, digitalnog i otpornijeg gospodarstva te da bi se to također trebalo smatrati prilikom za stvaranje zelenog rasta i čistih radnih mjesta temeljenih na konkurentskoj prednosti europske industrije u tehnologijama vozila na globalnoj razini; poziva Komisiju da odredi prioritete povezane s istraživanjima i inovacijama, digitalizacijom i potporom novoosnovanim poduzećima i mikropoduzećima te malim i srednjim poduzećima, uključujući automobilski sektor;

90.

naglašava da je kriza uzrokovana bolešću COVID-19 također snažno pogodila i turistički sektor te poziva Komisiju da odredi prioritete u vezi s pomaganjem i promicanjem oporavka sektora, uzimajući u obzir njegov doprinos BDP-u EU-a i konkurentnosti Unije; poziva Komisiju na promicanje suradnje između država članica i regija u svrhu stvaranja mogućnosti za nova ulaganja i daljnje inovacije kako bi se stvorio europski turistički ekosustav koji je održiv, inovativan i otporan te koji štiti prava radnika i potrošača;

91.

ističe potencijal kulturnog i kreativnog sektora za poticanje inovacija, koji djeluje kao katalizator promjena u drugim sektorima te potiče izume i napredak; napominje da inovativni gospodarski sektori sve više ovise o kreativnosti kako bi održali svoju konkurentsku prednost; nadalje napominje da pojavom sve složenijih, kreativnih i isprepletenih poslovnih modela kulturni i kreativni sektori sve češće postaju odlučujuća sastavnica gotovo svakog proizvoda i usluge; stoga smatra da bi Europa trebala nadograđivati svoja kreativna i kulturna dobra te poziva Komisiju i države članice da posvete dovoljno pozornosti kulturnom i kreativnom sektoru u razvoju sveobuhvatnog, dosljednog i dugoročnog okvira industrijske politike, uključujući pristup financiranju i programima financiranja;

92.

ističe važnost svemirske politike Unije, posebno za poboljšanje europskih industrijskih svemirskih kapaciteta i oslobađanje potencijala sinergija s drugim ključnim sektorima i politikama, posebno za razvoj vrhunskih tehnologija i praćenje industrijske transformacije;

93.

konstatira doprinos kemijske industrije mnogim strateškim lancima vrijednosti i proizvodnji ugljično neutralnih, resursno učinkovitih i kružnih tehnologija te rješenja; poziva na oblikovanje politike o održivim kemikalijama u skladu s industrijskom strategijom;

94.

poziva Europsku agenciju za okoliš da, zajedno s Europskom agencijom za kemikalije, napravi izvješće o kemikalijama u okolišu u Europi; smatra da bi ovim izvješćem trebalo procijeniti sustavnu prirodu opasnih kemikalija u europskim sustavima proizvodnje i potrošnje, njihovu upotrebu u proizvodima, pojavnost u europskom okolišu i štetu za ljudsko zdravlje i ekosustave;

95.

naglašava presudnu važnost funkcionalnog i konkurentnog sektora farmaceutskih i medicinskih proizvoda kako bi se osigurao održiv pristup pacijenata lijekovima i zajamčila visoka razina zdravstvene zaštite pacijentima u EU-u; smatra da Komisija treba olakšati dijalog između država članica i svih relevantnih dionika tako što će uspostaviti farmaceutski forum koji će nadzirati Europska agencija za lijekove kako bi se omogućila sveobuhvatna rasprava o pitanjima koja se tiču, među ostalim, održivosti farmaceutske industrije i uvođenja novih tehnologija u sustave zdravstvene zaštite; naglašava da bi se tim forumom u obzir trebali uzeti različiti nacionalni pristupi određivanju cijena i naknadi troškova, kao i ulaganja u zdravstvenu zaštitu i organizaciju;

96.

smatra da je javna nabava ključan pokretač industrijske transformacije; poziva Komisiju da prouči kako u potpunosti iskoristiti učinak poluge javnih rashoda i ulaganja za postizanje ciljeva politike, uključujući jačanjem održivosti i stavljanjem javne nabave u središte plana gospodarskog oporavka EU-a davanjem prioriteta i poticanjem potražnje za ekološki inovativnim, troškovno učinkovitim i održivim proizvodima i uslugama te omogućavanjem premještanja u ključnim strateškim sektorima, kao što su zdravstveni proizvodi, poljoprivreda i tehnologije u području obnovljivih izvora energije, te poticanjem kraćih i održivih lanaca opskrbe; poziva Komisiju i javna tijela da analiziraju uvjete za uvođenje obvezne stavke održivosti u postupcima javne nabave na temelju okolišnih, socijalnih i etičkih kriterija, uključujući ugljični otisak, udio recikliranja i uvjete rada u svim fazama, kao i da povećaju svijest i bolje iskoriste postojeće programe za promicanje zelenih usluga; ustraje na tome da bi mala i srednja poduzeća trebala imati jednake šanse za sudjelovanje u postupcima javne nabave; poziva javne naručitelje da sustavno primjenjuju pristup koji se temelji na najboljem omjeru cijene i kvalitete tijekom životnog vijeka proizvoda i usluga; potiče javne naručitelje da iskoriste odredbu (članak 85. Direktive o komunalnim uslugama) koja im omogućuje odbijanje ponuda ako udio proizvoda podrijetlom iz trećih zemalja prelazi 50 % ukupne vrijednosti proizvoda koji se nalaze u ponudi;

97.

prepoznaje doprinos normizacije jedinstvenom europskom tržištu i povećanju gospodarskog, društvenog i ekološkog blagostanja, uključujući zdravlje i sigurnost potrošača i radnika; naglašava potrebu za razvojem, procjenom i uporabom usklađenih normi za potporu industrijama koje proizvode na učinkovit, siguran, kružni, održiv te ponovljiv način i osiguravaju visoku kvalitetu;

98.

poziva Komisiju da usvoji snažan sustav ključnih pokazatelja uspješnosti kako bi se analizirao ex ante učinak propisa i instrumenata Unije te mogućih potrebnih ulaganja i pratio napredak i rezultati uzimajući u obzir dimenziju MSP-ova; naglašava da bi se sustav ključnih pokazatelja uspješnosti trebao temeljiti na konkretnim, mjerljivim, ostvarivim, relevantnim i vremenski usmjerenim ciljevima;

99.

poziva Komisiju da ojača svoju praksu procjene učinka i osigura da, prije predstavljanja novih zakonodavnih prijedloga ili usvajanja novih mjera, izvrši detaljnu procjenu učinaka potencijalnih troškova usklađenosti, učinaka na zapošljavanje te tereta i potencijalnih koristi za europske građane, sektore i tvrtke, uključujući mala i srednja poduzeća; vjeruje da bi evaluacija zakonodavstva i mjera Unije trebala biti više usredotočena na provedbu u državama članicama te bi trebala analizirati što se događa kad se zakonodavstvo Unije provodi i tumači na način koji stvara nepotrebne i neočekivane regulatorne prepreke malim i srednjim poduzećima i većim tvrtkama; poziva Komisiju da podrži usklađenost propisa i u obzir uzme pametnu regulativu koja je namijenjena smanjenju birokratskog tereta bez ugrožavanja učinkovitosti zakonodavstva ili snižavanja socijalnih i okolišnih standarda, posebno kada se tradicionalna industrija mora prilagoditi zbog regulatornih odluka; vjeruje da bi mjere za digitalizaciju i dekarbonizaciju trebale biti osmišljene na takav način da predstavljaju mogućnosti tvrtkama, uključujući mala i srednja poduzeća, i smanjuju teret za pogođeni sektor;

100.

očekuje da industrijska strategija neće stvoriti nepotrebna regulatorna opterećenja za tvrtke, posebno za mala i srednja poduzeća, te da će primjenjivati načelo „jedan za jedan” s ciljem utvrđivanja postojećih odredbi koje treba ukinuti ili revidirati svaki put kada nove odredbe uvode troškove usklađenosti, osiguravajući tako da se troškovi usklađenosti u određenom sektoru ne povećavaju, ne dovodeći u pitanje ovlasti suzakonodavca; smatra da takav prijedlog mora biti zasnovan na dokazima, o njemu se treba opsežno savjetovati, osigurati učinkovitost zakonodavstva te socijalnih i okolišnih standarda i demonstrirati jasne koristi europskog djelovanja; smatra da Europska unija treba ojačati svoje načelo „velika u velikim stvarima, a u malima mala” kako bi se bolje zajamčila proporcionalnost;

101.

naglašava da bi javna uprava trebala imati ključnu ulogu u osiguravanju poslovno povoljnog gospodarskog okruženja i smanjenju administrativnog opterećenja za poduzeća, istodobno osiguravajući potpunu primjenu etičkih, socijalnih, okolišnih standarda i standarda transparentnosti te pravila o sigurnosti radnika u Uniji; smatra da bi se alati e-uprave, politike digitalnih inovacija i poboljšanje digitalnih vještina trebali promicati u javnom sektoru i među njegovim zaposlenicima; poziva Komisiju da osigura razmjenu nacionalnih i regionalnih najboljih praksi u tom području, s posebnim naglaskom na javnom upravljanju gospodarskom konkurentnošću;

102.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0124.

(2) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0054.

(3) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0005.

(4) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0102.

(5) SL C 334, 19.9.2018., str. 124.

(6) SL C 307, 30.8.2018., str. 163.

(7) SL C 11, 12.1.2018., str. 55.

(8) SL C 215, 19.6.2018., str. 21.

(9) SL C 238, 6.7.2018., str. 28.

(10) SL C 482, 23.12.2016., str. 89.

20.10.2021

Službeni list Europske unije

C 425/63

P9_TA(2020)0322

Posljedice izbijanja bolesti COVID-19 na vanjsku politiku

Rezolucija Europskog parlamenta od 25. studenoga 2020. o posljedicama izbijanja bolesti COVID-19 na vanjsku politiku (2020/2111(INI))

(2021/C 425/07)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji (UEU),

—	uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 8. travnja 2020. o globalnom odgovoru EU-a na COVID-19 (JOIN(2020)0011);

—	uzimajući u obzir Komisijin prijedlog Odluke Europskog parlamenta i Vijeća od 22. travnja 2020. o pružanju makrofinancijske pomoći partnerima u procesu proširenja i partnerima u susjedstvu u kontekstu krize uzrokovane pandemijom bolesti COVID-19 (COM(2020) 0163);

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 29. travnja 2020. naslovljenu „Potpora zapadnom Balkanu u borbi protiv bolesti COVID-19 i za oporavak nakon pandemije, doprinos Komisije uoči sastanka čelnika EU-a i zapadnog Balkana 6. svibnja 2020.” (COM(2020)0315);

—	uzimajući u obzir izjavu visokog predstavnika Josepa Borrella u ime Europske unije o ljudskim pravima u doba pandemije koronavirusa od 5. svibnja 2020.;

—	uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a 2532 (2020) o prekidu sukoba u kontekstu pandemije prouzročene bolešću koronavirusa (COVID-19) i pružajući podršku glavnom tajniku UN-a Antoniju Guterresu;

—	uzimajući u obzir poziv visoke povjerenice UN-a za ljudska prava Michelle Bachelet da se preispita učinak diversificiranih režima gospodarskih sankcija u kontekstu pandemije bolesti COVID-19;

—	uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 10. lipnja 2020. naslovljenu „Borba protiv dezinformacija o bolesti COVID-19 – Prepoznavanje činjenica” (JOIN(2020)0008);

—	uzimajući u obzir ažurirano tematsko izvješće Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD): Kratka procjena narativa i dezinformacija u pogledu pandemije prouzročene bolešću COVID-19 od 1. travnja 2020. i 20. svibnja 2020.;

—	uzimajući u obzir govor o stanju Unije koji je predsjednica Komisije Ursula von der Leyen održala 16. rujna 2020.;

—	uzimajući u obzir smjernice Komisije od 25. ožujka 2020. za zaštitu ključne europske imovine i tehnologije u trenutačnoj krizi;

—	uzimajući u obzir savjetodavnu bilješku Komisije od 16. lipnja 2020. naslovljenu „Obnovljena trgovinska politika za snažniju Europu”;

—	uzimajući u obzir zaključke Vijeća o globalnom odgovoru Tima Europa na COVID-19 od 8. lipnja 2020.;

—	uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 17. do 21. srpnja 2020. o planu oporavka i višegodišnjem financijskom okviru za razdoblje 2021. – 2027.;

—	uzimajući u obzir Globalnu strategiju Europske unije za vanjsku i sigurnosnu politiku od 28. lipnja 2016.;

—	uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 13. srpnja 2020. o prioritetima EU-a u UN-u i 75. zasjedanje Opće skupštine UN-a pod nazivom „Zagovaranje multilateralizma te snažnog i učinkovitog UN-a koji ostvaruje rezultate za sve”;

—	uzimajući u obzir izjavu supredsjednikâ Europsko-latinskoameričke parlamentarne skupštine (EuroLat) od 30. ožujka 2020. o pandemiji bolesti COVID-19;

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. travnja 2020. o usklađenom djelovanju EU-a za suzbijanje pandemije bolesti COVID-19 i njezinih posljedica (1);

—	uzimajući u obzir Program održivog razvoja do 2030., koji je 25. rujna 2015. donijela Opća skupština UN-a, kao i ciljeve održivog razvoja;

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. prosinca 2018. s preporukama Komisiji o humanitarnim vizama (2);

—	uzimajući u obzir smjernice EU-a od 8. prosinca 2008. o nasilju nad ženama i djevojčicama te borbi protiv svih oblika diskriminacije žena i djevojčica;

—	uzimajući u obzir Kodeks dobre prakse u izbornim pitanjima Venecijanske komisije;

—	uzimajući u obzir godišnja izvješća Vijeća Europskom parlamentu o zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici;

—	uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove (A9-0204/2020),

budući da je bolest COVID-19 prouzročila globalnu pandemiju koja utječe na milijune ljudskih života, što je dovelo do dosad neviđene globalne zdravstvene, gospodarske, socijalne i humanitarne krize te stvorilo sustavne napetosti u području globalnog upravljanja uz dalekosežne i dugoročne posljedice na međunarodne odnose koje utječu na ključne aspekte vanjske politike EU-a te na sigurnost i obranu unutar i izvan Europske unije; budući da je EU meta dezinformacija, kibernapada i drugih zlonamjernih uplitanja trećih strana kojima je cilj destabilizacija institucija EU-a i država članica;

budući da pandemija nerazmjerno utječe na najosjetljivije zemlje i budući da određene zemlje diljem svijeta nisu reagirale i nisu poduzele brze i odgovarajuće sigurnosne mjere za suzbijanje pandemije; budući da je kineska vlada umanjila početne razmjene izbijanja bolesti COVID-19; budući da narativi koji naglašavaju zemljopis umjesto medicinske teminologije, kada se pozivaju na bolest COVID-19, stigmatiziraju; budući da je virus usmrtio oko milijun ljudi na svjetskoj razini te pokazao da ga se samo koordinacijom i solidarnošću među zemljama može kontrolirati i ublažiti;

budući da EU ima odgovornost djelovati kao globalni igrač i prilagoditi svoje prioritete i politiku, među ostalim vanjsku politiku, promjenjivoj geopolitičkoj situaciji u svijetu i globalnoj borbi protiv bolesti COVID-19; budući da EU mora voditi, na predvidljiv način i poštujući svoju predanost temeljnim slobodama i vladavini prava, u multilateralnim i međunarodnim naporima i u skladu sa svojim položajem u svjetskom gospodarstvu; budući da kriza prouzročena bolešću COVID-19 još jednom otkriva potrebu za jačanjem multilateralizma i poretka temeljenog na pravilima radi boljeg rješavanja globalnih izazova;

budući da pandemija i njezini ekonomski i socijalni učinci mogu dodatno pridonijeti političkim pritužbama koje proizlaze iz percipirane nejednakosti i marginalizacije; budući da je globalni gospodarski pad posebno snažno utjecao na najosjetljivija gospodarstva; budući da je izbijanje bolesti COVID-19 pogoršalo trajni problem nedostatka lijekova na globalnoj razini uz akutne posljedice u zemljama u razvoju;

budući da je pandemija pogoršala kritičnu humanitarnu situaciju ranjivih ljudi, posebno u zonama sukoba, izbjegličkim kampovima i krhkim državama te među autohtonim zajednicama; budući da je EU ponovio poziv UN-a na hitno globalno primirje i ublažavanje sankcija s obzirom na pandemiju kako bi se osigurala isporuka osnovne opreme i potrepština nužnih za borbu protiv koronavirusa; budući da stoga svjedočimo padu globalnih sloboda i demokracije, što dodatno opterećuje multilateralni poredak koji je već zahvatila kriza;

budući da su žene u nasilnim vezama širom svijeta bile prisiljene biti kod kuće, gdje su dulje bile izložene nasilniku; budući da dežurne linije i skloništa za žrtve nasilja u obitelji širom svijeta prijavljuju sve više poziva za pomoć, u brojnim su zemljama izvještaji o nasilju u obitelji i pozivi u hitnim slučajevima porasli za 25 % otkako su donesene mjere socijalnog distanciranja;

potvrđuje da globalno izbijanje pandemije bolesti COVID-19 mijenja situaciju u međunarodnom okruženju, višestruko povećava rizike i da je katalizator promjene u globalnom poretku; naglašava temeljnu važnost jačanja unutarnje otpornosti EU-a, uspostave novih partnerstava i jačanja njegove multilateralne vizije na svjetskoj razini uz odlučan i koordiniran odgovor vanjske politike;

pozdravlja inicijative za podršku Tim Europa i globalni odgovor na koronavirus kojima se partnerskim zemljama pomaže da se suoče s učinkom koronavirusa na prekograničnu koordinaciju; pozdravlja koordinaciju EU-a s G7, G20, UN-om, Svjetskom zdravstvenom organizacijom (SZO), Svjetskim programom za hranu i drugim međunarodnim partnerima koji služe za poticanje dosljednog i uključivog globalnog odgovora na pandemiju, za ublažavanje dalekosežnijeg učinka na društva i gospodarstva i za smanjenje rizika od destabilizacije;

žali zbog nedostatka globalnog vodstva i koordiniranog međunarodnog odgovora tijekom početnih faza krize prouzročene bolešću COVID-19; osuđuje uskraćivanje ključnih informacija; odbacuje primjenu izolacionističkih rješenja; snažno se protivi porastu autoritarnog nacionalizma, dezinformacijskih kampanja koje financira država i promicanju lažnih narativa kojima se izaziva nepovjerenje i narušavaju demokratska društva i međunarodna suradnja te se dovodi u pitanje uloga EU-a u svijetu; ističe da su globalna suradnja, uključiv globalni pristup i koordinacija ključni za učinkovito rješavanje globalne zdravstvene krize i drugih globalnih prijetnji;

naglašava da unatoč pandemiji bolesti COVID-19 partnerske zemlje EU-a tijekom zakonodavnog postupka ne bi trebale skrenuti s puta reformi, trebale bi ozbiljno shvatiti borbu protiv korupcije i obvezati se na poštovanje i provedbu temeljnih ljudskih i manjinskih prava u skladu s njihovim međunarodnim dužnostima i obvezama;

izražava žaljenje zbog činjenice da određeni broj vlada i političkih čelnika u svijetu krizu upotrebljava kao priliku za dodjelu prekomjernih ovlasti samima sebi i ostvarivanje vlastitih političkih ciljeva ograničavanjem ljudskih prava, narušavanjem demokratskih standarda, slabljenjem vladavine prava, smanjenjem uloge parlamenata, ograničavanjem slobode medija, poticanjem kampanja mržnje protiv manjinskih skupina, pokretanjem dezinformacijskih kampanja usmjerenih protiv proeuropskih reformi i vrijednosti te narušavanjem međunarodne suradnje; ustraje na tome da bilo koje izvanredno stanje mora sadržavati klauzulu o prekidu; izražava zabrinutost zbog činjenice da se u prosvjede protiv ograničenja povezanih s koronavirusom koji se održavaju u raznim gradovima širom svijeta ubacuju ekstremističke skupine te manipuliraju njima pri čemu prosvjednici virus nazivaju obmanom;

izražava žaljenje zbog činjenice da su posljedice pandemije bolesti COVID-19 pogoršale globalne socioekonomske nejednakosti i da nerazmjerno pogađaju najsiromašnije i osobe iz najugroženijih, marginaliziranih i nezaštićenih društvenih kategorija, uključujući migrante; osuđuje sve oblike isključivanja i diskriminacije osoba zaraženih bolešću COVID-19 i poziva treće zemlje i države članice EU-a da ublaže socijalne učinke pandemije;

poziva potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku (VP/HR) da preispita Globalnu strategiju iz 2016. s obzirom na globalni učinak, uzimajući u obzir navedene geopolitičke promjene, kako bi se osiguralo bolje strateško djelovanje EU-a i uloga EU-a u obrani, promicanju i razvoju svjetskog poretka temeljenog na pravilima koji se odlikuje multilateralnošću i koji je uspostavljen nakon Drugog svjetskog rata te kako bi se pružila podrška demokraciji i zaštiti ljudskih prava kao prioritet Tima Europa, uključujući Europski parlament u taj zadatak kroz njegove postojeće alate i mehanizme za potporu demokraciji;

Promijenjena geopolitička ravnoteža nakon bolesti COVID-19

sa zabrinutošću primjećuje porast geopolitičkog natjecanja i napetosti nakon izbijanja bolesti COVID-19 te prepoznaje da se Europska unija još nije pozicionirala u novom geopolitičkom okruženju; slaže se da će se svijet nakon bolesti COVID-19 stubokom promijeniti te će imati dalekosežne posljedice na vanjsku politiku EU-a i smatra je bolest COVID-19 potvrdila potrebu za jačom i učinkovitijom vanjskom i sigurnosnom politikom EU-a;

ustraje na tome da bi transatlantsko partnerstvo trebalo ojačati kako bi se učinkovitije borilo protiv pandemije i drugih velikih međunarodnih izazova kao što su klimatske promjene; prepoznaje potrebu za pronalaskom nove osnove za suradnju između EU-a i SAD-a, ističući uzajamno poštovanje i zajednički program koji podržava multilateralizam, međunarodnu pravdu, vladavinu prava i ljudska prava nauštrb nacionalističkih, autoritarnih i hegemonističkih ambicija;

10.

smatra da se u tom promjenjivom kontekstu EU mora istaknuti i predvoditi svojim primjerom zagovaranjem multilateralnih rješenja, suradnjom s međunarodnim organizacijama, konkretno s UN-om i njegovim agencijama, SZO-om, Svjetskom bankom, Međunarodnim monetarnim fondom (MMF) i međunarodnim regionalnim organizacijama kao što je NATO, u potrazi za zemljama istomišljenicama, među ostalim i na južnoj polutci, promicanjem suradnje između demokratskih sustava i jačanjem demokratskih vrijednosti; podsjeća da je pandemija naglasila potrebu za suradnjom radi pronalaženja zajedničkih rješenja za probleme koji se odnose na cijelo čovječanstvo;

Sjedinjene Američke Države

11.

izražava zabrinutost zbog nedostatka suradnje američke vlade, njezine nevoljkosti da preuzme vodeću ulogu u odgovoru na bolest COVID-19 te nesudjelovanja u zajedničkim inicijativama u pogledu cjepiva; smatra da su alternativne činjenice i lažne informacije kojima se poriče ozbiljnost pandemije navodile na pogrešne zaključke u zajedničkoj borbi protiv virusa; poziva EU i SAD da učvrste suradnju i solidarnost na temelju pristupa koji se temelji na znanosti u zajedničkoj borbi protiv pandemije bolesti COVID-19, uključujući pravodobnu razmjenu informacija, istraživanje i razvoj cjepiva i strateške medicinske opreme, kao i zajedničko rješavanje ostalih svjetskih izazova;

12.

potiče vlasti da uključe dobre prakse iz Kodeksa dobre prakse u izbornim pitanjima Venecijanske komisije, koji sadržava i smjernice za organizaciju izbora za vrijeme pandemije;

13.

podsjeća da je transatlantska suradnja i dalje temeljni stup vanjske politike EU-a i da je najvažnija za uzajamnu sigurnost i trgovinske interese EU-a i SAD-a; iskazuje kontinuiranu potporu transatlantskom savezu i bližoj strateškoj transatlantskoj suradnji; izražava žaljenje zbog uvođenja jednostranih mjera tijekom krize prouzročene bolešću COVID-19 kao što su ograničenja putovanja iz schengenskog područja EU-a u SAD bez prethodnog savjetovanja s EU-om;

14.

izražava žaljenje zbog smanjenog globalnog djelovanja SAD-a i odluke vlade SAD-a da prestane financirati Svjetsku zdravstvenu organizaciju (SZO) te da se povuče iz Sporazuma o otvorenom nebu i zbog općenite sklonosti aktualne administracije SAD-a prema udaljavanju iz više multilateralnih organizacija koje su osnovane radi uspostave liberalnog svjetskog poretka utemeljenog na pravilima ili prema njihovu narušavanju (kao u slučaju Međunarodnog kaznenog suda);

15.

ističe potrebu za konsolidacijom i jačanjem suradnje između EU-a i SAD-a koja se temelji na uzajamnom poštovanju i zajedničkom programu obrane multilateralizma, međunarodnog prava, zajedničkih demokratskih vrijednosti, vladavine prava i ljudskih prava; napominje da u svijetu koji obilježava natjecanje velikih sila Europska unija i SAD dijele zajedničke vrijednosti povezane s postojećim međunarodnim strukturama i prijeko su potrebni partneri u trenutačnom nestabilnom međunarodnom okruženju;

Kina

16.

primjećuje jačanje nametljivih javnih diplomatskih napora Narodne Republike Kine diljem svijeta nakon izbijanja bolesti COVID-19 u nastojanju da ispuni politički vakuum u multilateralnom sustavu koji je nastao većim izolacionizmom SAD-a te u pokušaju da se pozicionira kao dominantan globalni igrač s alternativnim modelom upravljanja; izražava zabrinutost zbog napora Kine da snažnije projicira moć u regiji, što dovodi do graničnih sporova s mnogim njezinim susjedima te njezina promicanja nacionalnih strateških interesa putem multilateralnih organizacija; izražava zabrinutost zbog moguće promjene moći u svjetskoj politici povezane s promjenom vodstva u Kini; osuđuje činjenicu da je kineska vlada iskoristila zamah izbijanja pandemije za uvođenje zakona o nacionalnoj sigurnosti i suzbijanje prodemokratskog pokreta u Hong Kongu, pojačanje prijetnji upućenih Tajvanu i povećanje aktivnosti u Tibetu i Južnom kineskom moru, kao i brutalni progon Ujgura u Xijangu te osuđuje opetovane napade i pritisak kineskih predstavnika na predstavnike vlada država članica i demokratski izabrane političare u EU-u, među ostalim predsjednika češkog Senata i švedskog ministra kulture;

17.

napominje da je Kina nakon izbijanja bolesti COVID-19 pružila hitne doprinose u suzbijanju virusa i izražava žaljenje što su neki bili neispravni ili lošije kvalitete; prepoznaje, međutim, i geopolitički i geoekonomski motivirane napore, poduprte dezinformacijskom kampanjom „virus i wolf warrior” i agresivnom propagandom; osuđuje pokušaj Kine da upotrijebi tu „diplomaciju virusa” protiv EU-a s namjerom da u svijetu stvori sliku sebe kao benevolentne sile; izražava žaljenje što je Kina izolirala Tajvan u SZO-u; poziva države članice da zagovaraju članstvo Tajvana kao promatrača u SZO-u / Svjetskoj zdravstvenoj skupštini i drugim međunarodnim organizacijama s obzirom na njegovo učinkovito rukovanje virusom u zemlji te unatoč tome što svojom stručnošću ne može pridonijeti međunarodnom odgovoru na trenutačnu zdravstvenu krizu; pohvaljuje pomoć koju su pružile tajvanske vlasti;

18.

zabrinut je zbog brojnih pogrešaka i netransparentnosti u pogledu početne kineske reakcije na globalno izbijanje pandemije bolesti COVID-19, uključujući zataškavanje razmjera problema, pokušaje manipulacije i uskraćivanja informacija, lošu komunikaciju sa SZO-om, cenzuru, gušenje, zastrašivanje, progon i prisilni nestanak zviždača, boraca za ljudska prava i građana novinara te izazivanje sumnji u pogledu službenog broja žrtava bolesti COVID-19, pri čemu je sve navedeno negativno utjecalo na sposobnost EU-a da predvidi razmjere krize prouzročene bolešću COVID-19 te da se pripremi za nju i suoči s njom i odnijelo brojne živote; stoga potiče kinesku vladu da u potpunosti surađuje u neovisnoj međunarodnoj istrazi o podrijetlu bolesti COVID-19 i poziva države članice da razviju sveobuhvatan pristup prema Kini u usponu te da zaštite stratešku autonomiju EU-a;

19.

poziva na europski odgovor na pojačano širenje Kine prema najizloženijim državama članicama i susjedima EU-a; ističe da će trenutačna žurba da se obuzdaju gospodarske posljedice pandemije biti prilika za kineska strateška ulaganja u ključne sektore kao što su telekomunikacija, promet i tehnologija;

20.

zabrinut je zbog potencijalne „dužničke zamke” u koju bi mogle pasti afričke zemlje zbog bolesti COVID-19, kao i rastuće političke i gospodarske ovisnosti trećih zemalja o Kini, s obzirom na to da će im gospodarski pad otežati povrat kineskih zajmova u okviru inicijative „Jedan pojas, jedan put”; potiče EU i njegove države članice da promiču potragu za održivim rješenjima u pogledu otpisa duga za treće zemlje na međunarodnim forumima; poziva EU i njegove države članice da osiguraju da humanitarna izuzeća od sankcija imaju neposredan i praktičan učinak u smislu brze isporuke medicinske opreme, potrepština i drugih oblika pomoći pogođenim zemljama;

21.

poziva potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku (VP/HR) da prepozna te zabrinjavajuće okolnosti, preispita odnose između EU-a i Kine te istodobno osigura okruženje za dijalog, angažman i istinsku suradnju te tržišno natjecanje koje se temelji na novoj, usklađenoj i prodornijoj suradnji prilagođenoj promijenjenim geopolitičkim i geoekonomskim uvjetima i dugoročnoj strategiji prema Kini, pri čemu EU i države članice surađuju kad je to moguće, natječu se te se suočavaju prema potrebi kako bi obranile europske vrijednosti i interese; smatra da bi u okviru te nove strategije EU trebao nastojati postići bližu suradnju sa zemljama istomišljenicama u regiji i drugim demokratskim snagama, među ostalim Indijom, Australijom, Novim Zelandom, Japanom i Južnom Korejom te djelovati u cilju ostvarenja europske strategije za indopacifičku regiju za koju bi u cijelosti trebalo iskoristiti strategiju EU-a za povezivanje;

Indija

22.

sa zabrinutošću primjećuje da se, usporedno s porastom izbijanja bolesti COVID-19 u Indiji, s dosad prijavljenih više od 90 000 smrtnih slučajeva, borci za ljudska prava i slobode pojedinaca i dalje ugnjetavaju u okruženju napetosti među zajednicama te smatra da je ključno da se to pitanje uvrsti u dnevni red sljedećeg dijaloga na visokoj razini između EU-a i Indije;

23.

naglašava važnost strateškog partnerstva EU-a i Indije, potrebu za njegovim promicanjem i suradnjom na stabilnosti i sigurnosti, posebno u Indijskom oceanu i na Pacifiku;

Rusija

24.

izražava krajnju zabrinutost zbog sustavnih pokušaja Ruske Federacije da našteti jedinstvu EU-a i njegovu odgovoru na krizu, naruši povjerenje između EU-a i zapadnog Balkana te zemalja Istočnog partnerstva intenziviranjem dezinformacijskih kampanja od početka pandemije bolesti COVID-19 i kibernapadima na istraživačke organizacije te politizacijom humanitarne pomoći; pohvaljuje ESVD i StratCom East za njihove napore u utvrđivanju i suzbijanju dezinformacijskih kampanja medijskih kuća povezanih s Rusijom u nekoliko država članica te poziva Komisiju da pojača svoje napore i financijska sredstva namijenjena za suzbijanje ruskih lažnih vijesti;

25.

prepoznaje jasnu geopolitičku i geoekonomsku dimenziju onoga što je ponudila Rusija, potpomognutog „diplomacijom virusa” i bitkom narativa; sa zabrinutošću primjećuje da Rusija poduzima određene nametljive korake na međunarodnoj sceni u cilju promicanja vlastitog geopolitičkog plana; poziva EU da to ne odbaci i da u programu zadrži sukobe u kojima Rusija ima interes, kao što su Bjelarus, Ukrajina, Gruzija, Krim, Sirija i Libija;

26.

izražava duboku zabrinutost zbog ruskih pokušaja uporabe pandemije za daljnje smanjenje prostora ljudskih prava u zemlji, potpore autoritarnim režimima i nastavka agresivne vanjske politike; naglašava da državama poput Rusije ne smijemo dopustiti da krizu koriste za odvraćanje pozornosti od vlastitih značajnih domaćih problema; zabrinut je zbog ustavnog referenduma na kojem je ruski predsjednik iskoristio aktualnu krizu kako bi donio ključne ustavne amandmane koji produžuju i jačaju njegovu autoritarnu vladavinu u Rusiji;

27.

osuđuje pokušaj ubojstva Alekseja Navaljnog i poziva na neovisnu i transparentnu istragu o trovanju g. Navaljnog bez ikakvog odlaganja;

28.

poziva Rusiju da smisleno doprinese globalnom odgovoru na krizu, u dobroj vjeri i kao dio međunarodnog poretka temeljenog na pravilima; zabrinut je zbog učinkovitosti i sigurnosti novog ruskog cjepiva koje se upotrebljava; podsjeća da su medicinski proizvodi koje je isporučila Rusija u nekim slučajevima bili vrlo niske kvalitete i stoga neučinkoviti;

Prodornija vanjska politika EU-a za obranu interesa Europe, njezinih vrijednosti i multilateralnog svjetskog poretka

29.

prepoznaje globalne sigurnosne, socioekonomske, okolišne i političke rizike koje bi mogle prouzročiti posljedice pandemije bolesti COVID-19 te je zabrinut zbog činjenice da su svjetske sile poput Kine i Rusije bile spremne vješto iskoristiti krizu za narušavanje svjetskog poretka utemeljenog na pravilima koji podupiru multilateralne organizacije;

30.

naglašava da je multilateralni svjetski poredak temeljen na pravilima ključan za očuvanje mira u svijetu, vladavine prava i demokracije; smatra da geopolitički angažirani EU zajedno s partnerima istomišljenicima mora imati čvršću ulogu u njegovoj obrani i izgradnji; smatra da EU mora tražiti načine za smanjenje napetosti među svjetskim silama, osobito kada te napetosti ometaju multilateralno djelovanje; napominje da je kriza prouzročena bolešću COVID-19 pokazala potrebu za jačanjem multilateralne suradnje, posebno u globalnom upravljanju u području zdravstva, i potrebu za reformom međunarodnih institucija; poziva države članice EU-a i potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku (VP/HR) da izrade „Plan EU-a za multilateralizam” koji će se promicati i pokrenuti strukturne reforme multilateralnih organizacija;

31.

poziva na to da se istraži mogućnost osnivanja novog foruma za multilateralnu suradnju među zapadnim saveznicima, tj. EU-om, SAD-om, Japanom, Kanadom, Južnom Korejom, Australijom i Novim Zelandom, oslanjajući se na nasljeđe Koordinacijskog odbora za multilateralne strateške kontrole izvoza; zahtijeva da nadležnost novog odbora obuhvati praćenje i nadzor izvoza tehnologija, trgovinskih tokova i osjetljivih ulaganja u relevantne zemlje;

32.

napominje da geopolitičke ambicije EU-a treba poduprijeti odgovarajućim proračunskim dodjelama kroz predstojeći višegodišnji financijski okvir (VFO) i izražava žaljenje zbog toga što je Europsko vijeće predložilo smanjenje proračunskih linija za instrumente vanjske politike; poziva na jačanje i osiguravanje dostatnog iznosa sredstava proračuna EU-a za vanjsko djelovanje u VFO-u za razdoblje od 2021. do 2027. kako bi EU imao potrebna sredstva za rješavanje izazova u svojem susjedstvu i geopolitičkih posljedica bolesti COVID-19 te kako bi mogao opravdati svoju ambiciju da postane odgovoran geopolitički akter;

33.

naglašava da će samo snažan i ujedinjeniji EU koji ima otvorenu stratešku autonomiju i poduprt je dostatnim i uvjerljivim vojnim kapacitetima, kao i alatima i mehanizmima za potporu partnera, moći imati snažnu ulogu u novom geopolitičkom okruženju i voditi čvrstu vanjsku politiku te smatra da bi države članice Visokom predstavniku Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku trebale dati snažniji, dobro utvrđen mandat tijekom nastupanja u ime EU-a, primjerice uspostavom europskog predstavništva u multilateralnim tijelima; pozdravlja zaključak predsjednika Charlesa Michela da je „od najveće važnosti povećati stratešku autonomiju Unije”;

34.

smatra da bi se ukidanjem pravila o jednoglasnosti u određenim područjima vanjske politike pomoglo EU-u da provede učinkovitiju, proaktivniju i prikladniju vanjsku politiku u pogledu brzih odgovora na izvanredne situacije; poziva Vijeće ili Europsko vijeće da slijedi poziv Komisije i Parlamenta da prijeđe na glasovanje kvalificiranom većinom, barem u pogledu ljudskih prava ili sankcija, aktiviranjem prijelazne klauzule; ističe da je prednost EU-a najveća kada države članice djeluju zajedno;

35.

ističe važnu ulogu oružanih snaga tijekom pandemije bolesti COVID-19; pozdravlja vojnu pomoć operacijama civilne potpore, posebno u pogledu uspostavljanja poljskih bolnica, prijevoza pacijenata, isporuke i distribucije opreme te smatra da bi dublje zajedničko djelovanje i koordinacija oružanih snaga država članica u postojećim okvirima, kao što su projekt stalne strukturirane suradnje (PESCO) i Europsko medicinsko zapovjedništvo, ili unutar novih okvira, kao što su vojni bolnički vlakovi, moglo dovesti do veće učinkovitosti i doprinijeti spremnosti EU-a na borbu protiv pandemija; prepoznaje potrebu da vojno osoblje bude dovoljno osposobljeno, pripremljeno i opremljeno za izvršavanje takvih osnovnih zadataka za podršku svojim sugrađanima;

36.

prepoznaje potrebu za preispitivanjem sigurnosnih i obrambenih strategija EU-a u svrhu razvoja strateške autonomije, uključujući u zdravstvenom sektoru, te bolje pripravnosti i veće otpornosti na nove i hibridne prijetnje i tehnologije zbog kojih je priroda ratovanja postala manje konvencionalna te koje predstavljaju izazov tradicionalnoj ulozi vojske, kao i na budućnost u kojoj se Rusija i Kina sve više nameću; naglašava potrebu za jačanjem vojne mobilnosti kako bi se državama članicama pomoglo da djeluju brže i učinkovitije u kontekstu budućeg mogućeg sukoba; naglašava da se te promjene trebaju odražavati u budućem Strateškom kompasu za sigurnost i obranu, treba uzeti u obzir šire geopolitičke posljedice bolesti COVID-19 i razmotriti cijeli niz prijetnji kao što su nova pandemija, kemijske, biološke, radiološke i nuklearne (KBRN) prijetnje i strano uplitanje, uključujući dezinformacije ili kibernapade; smatra da se, s obzirom na novu političku ravnotežu i potencijalno pogoršanje međunarodnog sigurnosnog okruženja nakon izbijanja bolesti COVID-19, obrambeni proračuni EU-a općenito, a pogotovo proračun za vojnu mobilnost, ne smiju smanjivati;

37.

podržava potrebu za nastavkom i jačanjem suradnje te, prema potrebi, koordinacijom između EU-a i NATO-a, uključujući Euroatlantski centar za koordinaciju odgovora na katastrofe (EADRCC) ili NATO-ov Centar izvrsnosti za vojnu medicinu, kao i za suzbijanjem dezinformacija i kibernapada povezanih s bolesti COVID-19; poziva na snažnu koordinaciju i potporu Agencije Europske unije za kibersigurnost (ENISA) i na suradnju na planiranju i razvoju vojnih sposobnosti;

38.

poziva na novi institucijski pristup strateškoj komunikaciji kako bi se riješili izazovi i rizici s kojima se suočavaju zapadne liberalne demokracije, kao i na širenje i modernizaciju komunikacijskih strategija EU-a kako bi vrijednosti i djelovanje EU-a bili dovoljno vidljivi unutar i izvan EU-a, osobito u susjednim područjima; potiče ESVD da dodatno ojača svoje kapacitete za suzbijanje zlonamjernog stranog uplitanja i dezinformacija, hibridnog ratovanja, propagande i špijunaže, tako što će, među ostalim, osnovati namjenske radne skupine East StratCom s naglaskom na aktivnosti koje dolaze a) iz Kine i b) s Bliskog istoka, uključujući Iran, te nametnuti troškove onim zemljama i nedržavnim akterima koji namjerno šire dezinformacije kako bi podijelili EU i njegove države članice te im naštetili; potvrđuje svoju posvećenost razvoju zakonodavnog i nezakonodavnog koordiniranog okvira i poboljšanju napora u pogledu koordinacije i razmjene informacija među državama članicama na razini EU-a u cilju suzbijanja dezinformacija;

39.

pozdravlja djelovanje u okviru projekta EUvsDisinfo i ulogu koju su odigrali civilno društvo, lokalne organizacije, neovisni novinari i medijske organizacije u borbi protiv dezinformacija; naglašava važnost načelnog stava EU-a o borbi protiv dezinformacija povezanih sa širenjem virusa COVID-19 i kibernapada na ključnu infrastrukturu; poziva platforme društvenih mreža da djeluju proaktivno i usvoje mjere za sprječavanje širenja dezinformacija i govora mržnje u pogledu virusa COVID-19 te ističe potrebu za njihovim ulaganjem u borbu protiv kibernetičkog kriminala te za podizanje svijesti o toj rastućoj prijetnji;

40.

naglašava da njegovo najveće svjetsko potrošačko tržište od gotovo 500 milijuna ljudi daje EU-u znatnu prednost na svjetskoj sceni i smatra da bi Komisija u geopolitičkom pogledu trebala iskoristiti tu prednost, među ostalim kroz svoju trgovinsku politiku, za obranu interesa EU-a onda kada druge zemlje nisu spremne poštovati ljudska prava, vladavinu prava ili međunarodne ugovore;

41.

napominje da je pandemija bolesti COVID-19 pokazala da je potrebno smanjiti ovisnost EU-a o trećim zemljama u određenim strateškim i egzistencijalnim sektorima, kao što je zdravstvo, te snažno podupire diversifikaciju i premještanje najvažnijih lanaca opskrbe; ističe da je bolest COVID-19 otkrila ranjivosti uzajamne povezanosti i međuovisnosti te dovela do rastućeg protekcionizma; stoga naglašava važnost postizanja odgovarajuće ravnoteže između poboljšanja otpornosti naših vrijednosnih lanaca radi postizanja strateške autonomije, jačanja konkurentnosti EU-a na svjetskoj razini i održavanja što otvorenijih trgovinskih odnosa;

42.

podsjeća na svoj hitni zahtjev za uspostavljanjem snažnog globalnog sustava sankcija do kraja 2020. radi rješavanja ozbiljnih kršenja ljudskih prava koji bi bio ekvivalent EU-a takozvanom Aktu o slučaju Magnicki; naglašava da bi trebao uključivati korupciju na visokoj razini kao kriterij za sankcije; pozdravlja najavu predsjednice von der Leyen o skorašnjem donošenju prijedloga Komisije i poziva Europsko vijeće da donese globalni mehanizam sankcija EU-a u pogledu ljudskih prava kao odluku koja se odnosi na strateške interese i ciljeve Unije u skladu s člankom 22. stavkom 1. UEU-a;

43.

izražava duboku zabrinutost zbog nerazmjernih negativnih posljedica pandemije bolesti COVID-19 na migrante i izbjeglice; apelira na vlade da odgovori koje pružaju u svojim vanjskim politikama budu utemeljeni na ljudskim pravima i dostojanstvu te da iznađu rješenja za ranjivi položaj migranata i izbjeglica kojima je potrebna zaštita, u skladu s načelima solidarnosti i partnerstva te omogućivanjem odgovarajućih i dostupnih zakonitih migracijskih putova; ističe važnost poštovanja prava na azil diljem svijeta;

44.

poziva EU da se uključi u globalnu kampanju za promicanje preporuka UN-a za smanjenje zatvorske populacije provedbom programa prijevremenog, uvjetnog ili privremenog puštanja na slobodu niskorizičnih prijestupnika; posebno poziva na puštanje svih osoba pritvorenih zbog izražavanja kritičkih ili suprotnih stajališta ili zbog njihova djelovanja u području ljudskih prava te zagovara smanjenje upotrebe imigracijskih pritvora i zatvorenih izbjegličkih kampova;

45.

prepoznaje odlučujuću ulogu žena u suočavanju s krizom prouzročenom bolešću COVID-19 te orodnjeni utjecaj pandemije; i dalje je duboko zabrinut zbog neviđenih posljedica krize prouzročene bolešću COVID-19 na razvoj rodne ravnopravnosti diljem svijeta u smislu nejednake podjele rada u pogledu skrbi kod kuće i javne skrbi, gdje žene čine oko 70 % globalne zdravstvene radne snage, i poziva da se u globalnom odgovoru na pandemiju uzmu u obzir potrebe žena i marginaliziranih skupina s obzirom na to da su one još uvijek rijetko zastupljene za pregovaračkim stolovima na kojima se izlažu odgovori na krizu;

46.

uvjeren je da odgovor temeljen na ljudskim pravima na pandemiju bolesti COVID-19 predstavlja najučinkovitiji, najuključiviji i najodrživiji pristup upravljanju aktualnom krizom; podsjeća da odgovor trećih zemalja na krizu prouzročenu bolešću COVID-19 ne smije kršiti ljudska prava ni međunarodno pravo, mora biti ograničen na strogo nužne, razmjerne mjere i biti podložan redovitom nadzoru i vremenskom ograničenju; poziva delegacije EU-a da pomno prate svjetsku situaciju u pogledu ljudskih prava, prepoznaju kretanja i podupiru međunarodne, regionalne i lokalne organizacije, građane i civilno društvo u njihovim naporima da ponište negativni učinak krize prouzročene bolešću COVID-19 na ljudska prava širom svijeta te poziva Komisiju da poduzme mjere kako posljedice bolesti COVID-19 ne bi narušile provedbu vrijednosti i obveza EU-a u pogledu ljudskih prava koje su već utvrđene u Akcijskom planu EU-a za ljudska prava i demokraciju za razdoblje 2020. – 2024.;

47.

naglašava stratešku važnost vodstva i podrške EU-a u njegovu susjedstvu, na istoku, jugu i u arktičkoj regiji, pružanjem pomoći svojim susjedima u borbi protiv pandemije bolesti COVID-19; poziva na pojačanu potporu demokraciji, vladavini prava, ljudskim pravima i reformama u susjedstvu;

48.

naglašava da EU zemljama zapadnog Balkana koje još nisu unutar EU-a mora pružiti poštenu priliku za ulazak u EU te da mora konsolidirati svoje napore u pogledu ulaganja u regiji; ističe da se proces proširenja EU-a i usmjerenost EU-a na potporu reformskim procesima na zapadnom Balkanu nastavlja unatoč trenutačnoj pandemiji; pohvaljuje inicijativu financijske pomoći Komisije i uključivanje u zajedničku nabavu medicinske opreme EU-a radi potpore zapadnom Balkanu u suočavanju s pandemijom bolesti COVID-19; poziva na uključivanje svih zemalja zapadnog Balkana u Fond solidarnosti EU-a te ponavlja da pomoć našim partnerima mora biti popraćena snažnom komunikacijskom kampanjom;

49.

naglašava da bi kriza prouzročena bolešću COVID-19 mogla destabilizirati zemlje u Africi koje često imaju krhku zdravstvenu infrastrukturu i znatne dugove te višestruko povećati broj sukoba; poziva na jačanje i učinkovitiju koordinaciju suradnje između EU-a i Afrike, proširenje privatnih ulaganja, poticanje financijske pomoći i planova oporavka te osiguravanje alternative kineskim ulaganjima; poziva EU da nastavi pojačani dijalog koji će dovesti do održavanja sastanka na vrhu između EU-a i Afrike i rada na pretvaranju Afrike u dugoročnog, pouzdanog i bliskog partnera EU-a;

50.

naglašava da sankcije ne bi trebale ometati sveobuhvatan odgovor na pandemiju bolesti COVID-19; ističe da se u konkretnom slučaju Irana područje primjene Instrumenta za potporu trgovinskim razmjenama (INSTEX) mora proširiti i da bi se taj mehanizam trebao upotrebljavati za pojačavanje našeg humanitarnog odgovora;

51.

ističe da se partneri EU-a u regijama sahelo-saharskih država i Roga Afrike suočavaju s nezapamćenim posljedicama pandemije bolesti COVID-19 uz svoju trajnu borbu protiv naoružanih terorističkih skupina, uključujući džihadiste;

52.

smatra da su odnosi između EU-a i Latinske Amerike te Kariba od strateškog i ključnog interesa; ističe kako je Latinska Amerika jedna od regija koju je pandemija bolesti COVID-19 najjače zahvatila; poziva Komisiju da nastavi surađivati sa zemljama Latinske Amerike, uspostavi pojačanu suradnju na rješavanju bolesti COVID-19, pomogne u pogledu planova oporavka i pruži političku potporu tim zemljama u cilju sprječavanja njihove prekomjerne ovisnosti o pomoći drugih geopolitičkih igrača; poziva Europsku uniju i njezine države članice da provode Program do 2030. i ciljeve održivog razvoja kao plan za oporavak;

53.

napominje da trenutačna pandemija bolesti COVID-19 ima negativan učinak na postojeće misije zajedničke sigurnosne i obrambene politike (ZSOP), posebno na misije za vojno osposobljavanje u mjestima kao što su Mali, Somalija ili Srednjoafrička Republika; podsjeća da su europska prisutnost i vjerodostojna predanost presudni za ublažavanje humanitarnih i socioekonomskih posljedica pandemije bolesti COVID-19; poziva na jačanje misija ZSOP-a zaduženih za sprječavanje ili ublažavanje sukoba, posebno onih u neposrednom susjedstvu EU-a, traži od njih da pomognu stabilizirati ionako nestabilne situacije i spriječe ponovne sukobe i nasilje zbog dodatnih napetosti prouzročenih bolešću COVID-19; poziva države članice da stave na raspolaganje više civilnog i vojnog osoblja za takve misije i operacije te nadalje u tom pogledu poziva na brzo usvajanje Europskog instrumenta mirovne pomoći; potiče ESVD da radi na otpornosti i održivosti misija i operacija ZSOP-a tijekom kriza kao što je pandemija bolesti COVID-19; ustraje na važnosti održavanja kontinuiteta misija i operacija ZSOP-a u takvom kontekstu; poziva na cjelovitu analizu učinka bolesti COVID-19 na pripremljenost, spremnost, okupljanje snaga, sigurnost osoblja i kontinuitet operacija i misija ZSOP-a;

54.

poziva ESVD, Komisiju i države članice da u vanjsku i sigurnosnu politiku EU-a uključe rodnu ravnopravnost, rodnu osviještenost i intersekcijsku perspektivu, uključujući jednaku i raznoliku zastupljenost, te da priznaju različita iskustva žena i drugih marginaliziranih skupina na koje je ova pandemija imala štetne učinke;

55.

čvrsto vjeruje da bi suradnja u pogledu klimatskih promjena mogla poslužiti kao temelj za izgradnju šire globalne suradnje kao odgovora na bolest COVID-19, jačajući multilateralni sustav i obnavljajući vjeru u potrebu za sustavom utemeljenim na pravilima;

56.

smatra da je kriza prouzročena bolešću COVID-19 naglasila određene nedostatke naše Unije i ukazala na hitnu potrebu za učinkovitom, djelotvornom i autonomnom Unijom, interno i na svjetskoj razini, uz mehanizme za sprječavanje i suzbijanje kriza, među ostalim uz financijske instrumente; smatra da će se Konferencijom o budućnosti Europe osigurati dobra platforma za napredak u uspostavljanju učinkovitijeg procesa donošenja odluka u pogledu vanjskih politika EU-a; stoga je odlučan započeti s Konferencijom što prije;

57.

primjećuje učinak bolesti COVID-19 na ranjivije regije, uključujući regije zahvaćene sukobima i najmanje razvijene zemlje; potiče potpredsjednika/Visokog predstavnika da se zalaže za lokalni i regionalni prekid vatre i sporazume o primirju te da podrži inicijativu glavnog tajnika UN-a Antónia Guterresa za globalno primirje; podsjeća na potrebu za poštovanjem humanitarnih načela nepristranosti i neutralnosti u pružanju pomoći, uključujući u odgovoru na potrebe povezane s bolesti COVID-19; poziva EU da brani humanitarni pristup udaljenim zonama sukoba promicanjem humanitarnih koridora te naglašava da se svako vanjsko djelovanje u zemljama pogođenim sukobima mora temeljiti na procjeni rizika i ranjivosti u pogledu sukoba, uključujući perspektive žena i poseban naglasak na izgradnju mira;

58.

poziva odbijanje nacionalizma cjepiva EU-a; ponavlja da EU ima vodeću ulogu u olakšavanju pristupa cjepivima na jednak način svim ljudima diljem svijeta; poziva Komisiju da surađuje sa svojim međunarodnim partnerima kako bi osigurala da nitko ne ostane zakinut kada cjepivo bude dostupno;

o o

59.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi predsjedniku Europskog vijeća, Vijeću, Komisiji, potpredsjedniku Komisije / Visokom predstavniku Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku te državama članicama.

(1) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0054.

(2) SL C 388, 13.11.2020., str. 11.

20.10.2021

Službeni list Europske unije

C 425/73

P9_TA(2020)0323

Poboljšanje djelotvornosti razvoja i učinkovitosti pomoći

Rezolucija Europskog parlamenta od 25. studenoga 2020. o poboljšanju djelotvornosti razvoja i učinkovitosti pomoći (2019/2184(INI))

(2021/C 425/08)

Europski parlament,

—

uzimajući u obzir sastanak na vrhu UN-a o održivom razvoju održan 25. i 27. rujna 2015. i zaključni dokument koji je Opća skupština UN-a usvojila 25. rujna 2015. naslovljen „Promijeniti svijet: Program održivog razvoja do 2030.”, a posebno cilj br. 17. u okviru ciljeva održivog razvoja koji su u njemu utvrđeni, kojima se države članice UN-a obvezuje na jačanje načina provedbe programa i revitalizaciju globalnog partnerstva za održivi razvoj (1),

—	uzimajući u obzir Akcijski plan iz Addis Abebe, zaključni dokument usvojen na trećoj Međunarodnoj konferenciji o financiranju razvoja, održanoj u Addis Abebi (Etiopija) od 13. do 16. srpnja 2015., koji je Opća skupština UN-a podržala svojom rezolucijom 69/313 od 27. srpnja 2015.,

—	uzimajući u obzir izvješće Međuagencijske radne skupine UN-a za financiranje razvoja o financiranju održivog razvoja iz 2019. (2),

—	uzimajući u obzir Pariški sporazum te 21. konferenciju stranaka UNFCCC-a (COP21) i 11. konferenciju stranaka koja služi kao sastanak stranaka Protokola iz Kyota (CMP11), koje su se održale u Parizu od 30. studenoga do 11. prosinca 2015.,

—

uzimajući u obzir Parišku deklaraciju o učinkovitosti pomoći, donesenu 2005. na drugom forumu na visokoj razini o učinkovitosti pomoći, Akcijski plan iz Accre donesen 2008. na trećem forumu na visokoj razini o učinkovitosti pomoći održanom u Accri (Gana), i zaključke s četvrtog foruma na visokoj razini o učinkovitosti pomoći održanog u prosincu 2011. u Busanu (Republika Koreja), na kojem je pokrenuto Globalno partnerstvo za učinkovitu razvojnu suradnju (GPEDC),

—	uzimajući u obzir završni dokument iz Nairobija (Kenija) s drugog sastanka na visokoj razini Globalnog partnerstva za učinkovitu razvojnu suradnju (GPEDC) održanog u Nairobiju u studenom i prosincu 2016. godine (3),

—	uzimajući u obzir sastanak na višoj razini GPEDC-a održan 13. i 14. srpnja 2019. na marginama političkog foruma UN-a na visokoj razini o održivom razvoju u New Yorku,

—	uzimajući u obzir 17. sjednicu Upravljačkog odbora za sastanak na visokoj razini Globalnog partnerstva 2019. održan 26. i 27. ožujka 2019. u Kampali (Uganda),

—	uzimajući u obzir izvješće GPEDC-a iz 2019. naslovljeno „Poboljšanje učinkovitosti razvojne suradnje” (4),

—	uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima djeteta od 20. studenoga 1989.,

—

uzimajući u obzir članak 208. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u kojem se smanjenje i iskorjenjivanje siromaštva utvrđuje kao glavni cilj razvojne politike Unije i zahtijeva da Unija i njezine države članice poštuju preuzete obveze u okviru Ujedinjenih naroda i ostalih nadležnih organizacija te da uzmu u obzir ciljeve razvojne suradnje u politikama koje provode i koje će vjerojatno utjecati na zemlje u razvoju,

—	uzimajući u obzir novi Europski konsenzus o razvoju od 30. lipnja 2017. (5),

—	uzimajući u obzir zajedničku strategiju Afrike i EU-a donesenu na drugom sastanku na vrhu EU-a i Afrike u Lisabonu u prosincu 2007.,

—	uzimajući u obzir peti sastanak na vrhu Afričke unije i EU-a od 29. do 30. studenoga 2017. i izjavu sa sastanka na vrhu naslovljenu „Ulaganje u mlade za ubrzani uključivi rast i održivi razvoj” (6),

—	uzimajući u obzir Globalnu strategiju za vanjsku i sigurnosnu politiku Europske unije koju je u lipnju 2016. predstavila potpredsjednica Komisije/Visoka predstavnica Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku naslovljenu „Zajednička vizija, zajedničko djelovanje: Jača Europa”,

—	uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 12. svibnja 2016. o intenziviranju zajedničkog programiranja,

—	uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 16. svibnja 2019. o godišnjem izvješću za 2019. Europskom vijeću o ciljevima razvojne pomoći EU-a (7),

—	uzimajući u obzir izvješće Skupine stručnjaka na visokoj razini iz listopada 2019. naslovljeno „Europa u svijetu – budućnost europske financijske strukture za razvoj” (8),

—	uzimajući u obzir Radni dokument službi Komisije od 26. ožujka 2015. naslovljen „Pokretanje okvira EU-a za rezultate međunarodne suradnje i razvoja” (SWD(2015)0080) i zaključke Vijeća od 26. svibnja 2015. o okviru za rezultate,

—	uzimajući u obzir strateški plan Komisije za međunarodnu suradnju i razvoj za razdoblje 2016. – 2020.,

—	uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 12. rujna 2018. o novom Savezu Afrike i Europe za održiva ulaganja i radna mjesta (COM(2018)0643),

—	uzimajući u obzir završno izvješće radne skupine Komisije za ruralnu Afriku iz ožujka 2019. naslovljeno „Program Afrike i Europe za transformaciju ruralnih područja” (9),

—	uzimajući u obzir studiju iz srpnja 2019. o primjeni načela djelotvornosti, naslovljenu „Djelotvornost za učinak” („Effectiveness to Impact”) (10),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 22. svibnja 2008. o popratnim aktivnostima Pariške deklaracije o učinkovitosti pomoći iz 2005. (11),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 5. srpnja 2011. o budućnosti pomoći iz proračuna EU-a zemljama u razvoju (12),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. listopada 2011. o četvrtom forumu na visokoj razini o učinkovitosti pomoći (13),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. listopada 2015. o ulozi lokalnih vlasti zemalja u razvoju u razvojnoj suradnji (14),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. svibnja 2015. o financiranju razvoja (15),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. travnja 2016. o privatnom sektoru i razvoju (16),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 7. lipnja 2016. o izvješću za 2015. o usklađenosti politika u interesu razvoja (17),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. rujna 2016. o Uzajamnom fondu EU-a za Afriku: implikacije za razvojnu i humanitarnu pomoć (18),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 22. studenoga 2016. o povećanju učinkovitosti razvojne suradnje (19),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. veljače 2017. o pregledu Europskog konsenzusa o razvoju (20),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. studenoga 2017. o strategiji EU-a i Afrike: poticanje razvoja (21),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. travnja 2018. o provedbi Instrumenta za razvojnu suradnju, Instrumenta za humanitarnu pomoć i Europskog razvojnog fonda (22),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. lipnja 2018. o predstojećim pregovorima o novom sporazumu o partnerstvu između Europske unije i Skupine afričkih, karipskih i pacifičkih država (23),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. ožujka 2019. o godišnjem strateškom izvješću o provedbi i ostvarivanju ciljeva održivog razvoja (24),

—	uzimajući u obzir svoju zakonodavnu rezoluciju od 27. ožujka 2019. o prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi Instrumenta za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju (25),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 28. studenoga 2019. o predstojećim pregovorima o novom sporazumu o partnerstvu između Europske unije i Skupine afričkih, karipskih i pacifičkih država (26),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 28. studenoga 2019. o Konferenciji UN-a o klimatskim promjenama koja će se 2019. održati u Madridu u Španjolskoj (COP25) (27),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. siječnja 2020. o europskom zelenom planu (28),

—	uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 26. listopada 2015. o Akcijskom planu EU-a za rodnu ravnopravnost za razdoblje 2016. – 2020. (29),

—	uzimajući u obzir Zajednički radni dokument službi Komisije naslovljen „Rodna jednakost i jačanje položaja žena: vanjskim odnosima EU-a u razdoblju 2016. – 2020.” (SWD(2015)0182),

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 12. rujna 2012. naslovljenu „Temelji demokracije i održivog razvoja: suradnja Europe s civilnim društvom u vanjskim odnosima” (COM(2012)0492),

—	uzimajući u obzir studiju „Učinkovita razvojna suradnja – ostvaruje li EU rezultate?: detaljna analiza uspješnosti EU-a”, koju je zatražila Komisija i objavila u svibnju 2020. (30),

—	uzimajući u obzir studiju iz svibnja 2020. o učinkovitosti mješovitog financiranja naslovljenu „Korištenje razvojnih fondova za uklanjanje rizika vezanih za privatna ulaganja: koliko je učinkovito za ostvarivanje razvojnih rezultata?”,

—	uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 15. svibnja 2013. naslovljenu „Osnaživanje lokalnih vlasti u partnerskim državama radi unaprijeđenog upravljanja i učinkovitijih rezultata razvoja” (COM(2013)0280),

—	uzimajući u obzir Zajedničku komunikaciju Komisije Europskom parlamentu i Vijeću od 9. ožujka 2020. naslovljenu „Put prema sveobuhvatnoj strategiji s Afrikom”,

—	uzimajući u obzir izvješće OECD-a od 10. prosinca 2018. (stručne revizije razvojne suradnje) o Europskoj uniji,

—	uzimajući u obzir preporuku Odbora za razvojnu pomoć OECD-a od 22. veljače 2019. o humanitarnoj pomoći, razvoju i miru,

—	uzimajući u obzir izvješće OECD-a od 24. lipnja 2020. naslovljeno „Utjecaj krize uzrokovane koronavirusom (COVID-19) na financiranje razvoja” (31),

—	uzimajući u obzir tematsko izvješće Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC) o oceanima, kriosferi i klimatskim promjenama (SROCC) od 25. rujna 2019.,

—	uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za razvoj (A9-0212/2020),

budući da se kontekst razvojne suradnje promijenio tijekom godina te da su se pojavili novi globalni izazovi kao što su klimatske promjene i gubitak biološke raznolikosti, migracije, nesigurnost opskrbe hranom, unutarnji sukobi, terorizam i nasilni ekstremizam te izbijanje zaraznih bolesti, kao i česte i ozbiljne prirodne katastrofe, posebno u zemljama u razvoju, koji pogađaju najranjivije; budući da globalno okruženje postaje sve složenije i neizvjesnije, uz porast sukoba i geopolitičkih suparništva; budući da se time naglašava potreba za jačanjem multilateralizma i stalnih napora za povećanje učinkovitosti i učinka europske pomoći;

B.	budući da je svijet pogođen pandemijom bolesti COVID-19; budući da je utjecaj ove pandemije na zemlje u razvoju i zemlje korisnice pomoći još uvijek nejasan i predstavlja znatan pritisak na kapacitete pomoći donatorskih zemalja i privatnih ulagača;

C.	budući da pandemija bolesti COVID-19, koja je pogodila sve zemlje bez obzira na njihovu razinu razvoja, ima učinak na zdravlje, ali i gospodarski te socijalni učinak; budući da ova pandemija utječe na razvojnu suradnju i nameće obvezu jamčenja veće učinkovitosti;

budući da je trenutačna pandemija ozbiljno poremetila i mogla imati dugotrajne posljedice na turizam, pomorski promet i druge oceanske sektore, što negativno utječe na gospodarstva mnogih zemalja u razvoju, uključujući najosjetljivije zemlje, male otočne države u razvoju i najmanje razvijene zemlje;

E.	budući da učinkovitost pomoći ovisi o načinu provedbe načela usklađenosti politika radi razvoja; budući da su potrebni dodatni napori kako bi se poštovala načela usklađenosti politika radi razvoja, posebno u području migracijske, trgovinske, klimatske i poljoprivredne politike EU-a;

budući da unutarnje i vanjske politike EU-a i država članica ne bi trebale, u skladu s načelom usklađenosti politika radi razvoja, negativno utjecati na zemlje u razvoju; budući da se sve veći naglasak stavlja na promicanje interesa vanjske politike EU-a; budući da bi vanjska pomoć EU-a i dalje trebala imati u svome središtu razvojnu učinkovitost i djelotvornost te potrebe partnerskih zemalja, u skladu s člankom 208. UFEU-a, kojim se utvrđuje da je smanjenje i iskorjenjivanje siromaštva glavni cilj politike razvojne suradnje;

G.	budući da bi trebalo utvrditi načela razvojne učinkovitosti kao i sve izvore financiranja razvoja kako bi se ispunili ciljevi utvrđeni u Pariškom klimatskom sporazumu;

budući da svjetsko stanovništvo raste brže od bruto nacionalnog dohotka (BND), posebno u supsaharskoj Africi, u kojoj se očekuje da će se broj stanovnika u sljedećih 30 godina udvostručiti te dosegnuti 2,1 milijardu stanovnika 2050. i 3,8 milijardi do kraja stoljeća; budući da će to, unatoč snažnom gospodarskom rastu, povećati broj osoba koje žive u siromaštvu i nezaposlenosti, naglašavajući hitnu potrebu za tim da se zemlje u razvoju djelotvorno podupiru u postizanju ciljeva održivog razvoja;

I.	budući da strategija EU-a i Afrike koja se temelji na ravnopravnom partnerstvu podrazumijeva uzimanje u obzir posebne zabrinutosti afričkih zemalja u pogledu gospodarske diversifikacije, industrijalizacije, gubitka državnih prihoda i regionalne integracije;

J.	budući da su nejednakosti među zemljama i dalje vrlo velike, te da nejednakost negativno utječe na učinkovitost i djelotvornost pomoći;

K.	budući da je važno uspostaviti mjere usmjerene na izgradnju i povećanje otpornosti zajednica, posebno u nestabilnim partnerskim zemljama, u zemljama pogođenima sukobima ili prirodnim katastrofama te u zemljama koje su primile izbjeglice;

L.	budući da zdravlje i dobrobit djece predstavljaju ključni cilj politika razvojne suradnje;

budući da je EU, koji je zajedno sa svojim državama članicama najveći svjetski donator službene razvojne pomoći (ODA) u iznosu od 74,4 milijardi EUR 2018. i gotovo 57 % ukupne službene razvojne pomoći diljem svijeta, predan promicanju učinkovite razvojne suradnje usmjerene na iskorjenjivanje svih oblika siromaštva i nejednakosti te na potporu razvojnim partnerima u ostvarivanju Programa održivog razvoja do 2030.; budući da su 2019. članice Odbora za razvojnu pomoć OECD-a zajednički potrošile samo 0,3 % BND-a na službenu razvojnu pomoć, pri čemu je samo pet članica ispunilo ili premašilo ciljanu razinu potrošnje (Ujedinjena Kraljevina, Švedska, Danska, Luksemburg i Norveška);

budući da bi načela države te demokratskog vlasništva i usklađivanja, s naglaskom na rezultatima, uključivim partnerstvima, transparentnosti i odgovornosti, trebala biti temelj svih oblika razvojne suradnje kako bi se osiguralo da se razvojna sredstva koriste učinkovito i djelotvorno kako bi se na odgovarajući način ostvarili ciljevi održivog razvoja;

budući da je uloga Globalnog partnerstva za učinkovitu razvojnu suradnju (GPEDC) promicanje načela učinkovitosti pomoći; budući da ima tri strateška prioriteta koji će usmjeravati njegov doprinos pokretanju „Desetljeća djelovanja”, a to su: promicanje razvojne učinkovitosti kako bi se ubrzala provedba Programa održivog razvoja do 2030. izgradnja boljih partnerstava i poticanje praćenja za djelovanje;

budući da studija „Djelotvorna razvojna suradnja – ostvaruje li EU rezultate?”: Detaljna analiza uspješnosti EU-a” upućuje na smanjenu usklađenost država članica i institucija EU-a s načelima učinkovitosti i povezanim pokazateljima, a to su posebno predvidljivost, upotreba pokazatelja iz okvira za mjerenje rezultata partnerske zemlje, upotreba sustava upravljanja javnim financijama partnerske zemlje, obveza uključivanja partnerskih vlada u ocjenjivanje projekata i transparentno izvješćivanje;

budući da razvojne politike i partnerstva EU-a moraju biti izgrađeni na održivoj političkoj i gospodarskoj suradnji s partnerima na ravnopravnoj osnovi i pridajući najveću važnost poštovanju ljudskih prava; budući da se u njegovim razvojnim politikama mora uzeti u obzir situacija prisilno raseljenih osoba, ranjivih skupina stanovništva te migranata i tražitelja azila;

R.	budući da bi, s obzirom na povećanje dugotrajnih kriza, EU trebao nastaviti ulagati napore u operacionalizaciju humanitarno-razvojnih poveznica s ciljem postizanja dugoročnih rezultata;

S.	budući da je fragmentacija pomoći i dalje trajan izazov prouzročen širenjem donatora i agencija za pomoć te nedostatkom koordinacije između njihovih aktivnosti i projekata;

budući da je tijekom postupka programiranja ključno zajamčiti opsežno savjetovanje u partnerskim zemljama sa svim relevantnim dionicima, kao što su lokalne vlasti, nacionalni parlamenti, civilno društvo, lokalne nevladine organizacije, udruge žena, marginalizirane skupine, UN i njegove agencije, MSP-ovi i privatni sektor;

U.	budući da bez razvojnog pristupa odozdo prema gore nije moguće maksimizirati razvojne rezultate; budući da će poboljšana razmjena konkretnih primjera i savjeta o uspješnim projektima na terenu u partnerskim zemljama pomoći u učinkovitoj provedbi načela i uspješnom postizanju željenih rezultata;

V.	budući da se učinkovit angažman privatnog sektora treba temeljiti na pet načela iz Kampale, a to su: uključivo državno vlasništvo rezultati i ciljani učinak uključivo partnerstvo transparentnost i odgovornost i „nitko ne smije biti zapostavljen”;

W.	budući da u partnerskim zemljama postoji nekoliko drugih aktera i donatora koji pružaju humanitarnu i razvojnu pomoć;

budući da se, iako institucije EU-a i države članice, lokalne i regionalne vlasti, međunarodne organizacije i organizacije civilnog društva imaju veliku količinu podataka i stručnog znanja, oni i dalje nedovoljno razmjenjuju; budući da bi ti podaci trebali biti dostupniji i koristiti se u oblikovanju politika;

budući da je trostrana suradnja posebno učinkovita u poboljšanju suradnje kako bi se odgovorilo na zajedničke izazove, kao što su sprečavanje prirodnih katastrofa, upravljanje njima i oporavak od njih, koji usporavaju i prekidaju razvoj, te sigurnosni izazovi u široj regiji ili prilagodba malih poslovnih modela novim gospodarskim izazovima koji su se pojavili tijekom krize uzrokovane koronavirusom;

Z.	budući da je za osmišljavanje i provedbu učinkovite politike pomoći potrebno bolje razumijevanje učinka potpore i ukupnog okruženja u kojem djeluje razvojna pomoć;

AA.

budući da dostupni i pouzdani podaci o pomoći povećavaju transparentnost protoka pomoći i pomažu svim razvojnim partnerima u procesima planiranja i koordinacije; budući da međunarodni standardi koje promiče Inicijativa za transparentnost međunarodne pomoći (IATI) čine te podatke usporedivima; budući da su za postizanje razvojnih rezultata i rad na ostvarenju ciljeva održivog razvoja potrebni detaljni podaci o lokalnom kontekstu, dogovoreni skup rezultata na koje treba ciljati, zajedničko djelovanje za njihovo ostvarenje te brze povratne informacije namijenjene javnosti kako bi se olakšalo utvrđivanje odgovornost;

AB.	budući da je rodna ravnopravnost ključno načelo razvojne pomoći EU-a; budući da razvojna politika drugačije utječe na žene i djevojčice; budući da u području razvoja nema dovoljno podataka razvrstanih po spolu;

AC.	budući da su se politike pružanja pomoći kojima se potiče jednakost pokazale djelotvornijima u postizanju ciljeva održivog razvoja, posebno u borbi protiv siromaštva i promicanju obrazovanja;

AD.

budući da postoji stvaran rizik od toga da političke i gospodarske elite mogu prisvojiti korist od razvojne pomoći, izravnih stranih ulaganja i humanitarne pomoći; budući da se tako naglašava potreba za razvojnom suradnjom kojom se žele donijeti korjenite promjene u političkim gospodarstvima, posebno u pogledu upravljanja, raspodjele ovlasti, socijalne isključenosti, socijalne zaštite i pristupa resursima, kao i interakcije s globalnim gospodarstvom; budući da se tako naglašava potreba da se razvojnom suradnjom podupiru i promiču načela dobrog upravljanja, vladavine prava, diobe vlasti i promicanja ljudskih prava;

AE.

budući da Konferencija Ujedinjenih naroda o trgovini i razvoju (UNCTAD) procjenjuje da je zemljama u razvoju potreban otpis duga povodom pandemije COVID-a 19 u iznosu od 1 bilijun USD; budući da su Svjetska banka, MMF, skupina G20 i skupina G7 poduzele mjere za otpis javnog duga za najsiromašnije zemlje svijeta; budući da bi te mjere trebalo dopuniti kako bi se razvojnom pomoći u zemljama u razvoju omogućilo učinkovito ostvarivanje ciljeva održivog razvoja u područjima kao što su pristup osnovnim uslugama, dobro upravljanje i osnovna ljudska prava;

AF.	budući da je EU prisutan u svim oceanima preko svojih najudaljenijih regija te prekomorskih zemalja i područja te da je ključno da razvije regionalne strategije koje u najvećoj mogućoj mjeri obuhvaćaju lokalno izražene potrebe;

AG.	budući da lokalne vlasti imaju središnju ulogu u postizanju ciljeva održivog razvoja te da decentralizirana suradnja mora biti u središtu razvojne strategije EU-a;

AH.	budući da se u razvojnim politikama mora uzeti u obzir prilagodba klimatskim promjenama u smislu raseljavanja ugroženih skupina stanovništva i pogoršanja društvenih nejednakosti te u cilju iskorjenjivanja siromaštva;

AI.	budući da su prihodi zemalja u razvoju koji su izgubljeni zbog nezakonitih financijskih tokova, uključujući utaju poreza, više nego dvostruko veći od iznosa koje dobivaju iz službenih vanjskih izvora, uključujući razvojnu pomoć;

AJ.

budući da institucije EU-a sve manje upotrebljavaju okvire za mjerenje rezultata i alate za planiranje u vlasništvu zemalja (upravljanje javnim financijama), iako imaju važnu ulogu u učinkovitoj razvojnoj suradnji, postizanju ciljeva održivog razvoja i postizanju rodne ravnopravnosti s obzirom na to da imaju pozitivne rezultate u pogledu rodno osviještene politike; budući da je u tom pogledu potrebna veća predanost;

naglašava da učinkovitost znači veći i bolji utjecaj na ciljeve održivog razvoja i nikoga ne zapostavlja; smatra da je učinak veći, brži i održiviji kada je europska razvojna suradnja usklađena s naporima partnerskih zemalja, lokalnim potrebama i naporima drugih donatora te ostvarena preko institucija i sustava njihovih partnera, kao i lokalnih aktera i civilnog društva te kada se njome podupiru prioriteti dogovoreni uključivim i pravednim političkim postupcima, čime se jamči demokratska odgovornost zemalja i uključivanje svih dionika;

naglašava da bi EU, kao najveći svjetski donator i važan međunarodni akter za multilateralizam i demokraciju koji se temelje na pravilima, trebao iskoristiti svoj snažan skup instrumenata i modaliteta za pružanje pomoći na koordiniran način kako bi omogućio dijeljenje zadaća i izbjegao fragmentaciju pomoći te utvrdio prioritete u kojima može učinkovito osigurati najveći učinak dodane vrijednosti;

naglašava da bi EU trebao preuzeti vodeću ulogu u primjeni načela djelotvornosti i učinkovitosti pomoći kako bi se osigurao stvarni učinak i postizanje ciljeva održivog razvoja u partnerskim zemljama, pri čemu nitko ne smije biti zapostavljen; u tom pogledu naglašava učinak koji bi korištenje razvojne pomoći i izravnih stranih ulaganja EU-a moglo imati na rješavanje temeljnih uzroka migracija i prisilnog raseljavanja;

naglašava potrebu da se ciljevi politike iz novog Europskog konsenzusa o razvoju u svakoj partnerskoj zemlji provedu na više strateški i ciljani način, primjenjujući pritom pristup povezanosti humanitarne pomoći i razvoja te poštujući usklađenost politika u interesu razvoja; naglašava da bi se programi pomoći trebali kombinirati s analizom održivosti duga i da bi se u njima trebala uzeti u obzir potreba za jačanjem parlamentarnog nadzora u partnerskoj zemlji;

naglašava da EU mora nastaviti pomno pratiti upotrebu sredstava i poduzimati sve potrebne mjere kako bi se izbjegla zlouporaba sredstava za pomoć, osiguravajući usklađenost s ciljevima i vrijednostima svoje politike u razvojnoj suradnji; poziva na uspostavu učinkovitih mehanizama kako bi se omogućila temeljita kontrola krajnjeg odredišta tih sredstava i procjena projekata koji su primili financijska sredstva;

naglašava da je dobro upravljanje odlučujući čimbenik za pravednu i primjerenu raspodjelu pomoći te ističe da ostvarivanje ciljeva održivog razvoja, a time i učinkovitost fondova, u velikoj mjeri ovisi o sposobnosti partnerskih zemalja da sredstva koriste na pravedan i transparentan način;

poziva EU na izravnu suradnju sa zemljama podrijetla i tranzita migranata te na izgradnju uključivih održivih partnerstava s njima, na temelju posebnih potreba svake zemlje i pojedinačnih okolnosti migranata;

naglašava da su načela Globalnog partnerstva za učinkovitu razvojnu suradnju (GPEDC) izgrađena na važnim i trajnim iskustvima iz prošlih razvojnih strategija i praksi, uključujući uspjehe i neuspjehe, te da ta načela i dalje predstavljaju važan izraz multilateralne suradnje i koordinacije koje se EU obvezao poštovati; poziva Komisiju da iskoristi svoje članstvo u GPEDC-u i Odboru za razvojnu pomoć OECD-a te svoj glas na međunarodnim forumima i u upravljačkim strukturama međunarodnih financijskih institucija kako bi dodatno ojačala načela učinkovitosti i potaknula njihovo poštovanje te provedbu tih načela u svim oblicima razvojne suradnje i od strane svih uključenih aktera;

uviđa da se učinkovita razvojna suradnja ne može ostvariti samo suradnjom EU-a i da može biti uistinu učinkovita samo ako surađuju svi dionici u razvoju; izražava zabrinutost zbog toga što, kada drugi akteri ne poštuju i ne provode načelo djelotvornosti u svojim programima suradnje, posljedična fragmentacija i zaobilaženje sustava partnerskih zemalja smanjuje djelotvornost i učinak pomoći općenito kao kolaterala, uključujući pomoć EU-a;

10.

poziva Komisiju da najmanje dvaput godišnje objavi izvješće o napretku u pogledu učinkovitosti pomoći koje obuhvaća zajedničko planiranje, zajedničku provedbu i zajedničke okvire za rezultate te djelovanja institucija EU-a, država članica te lokalnih i regionalnih vlasti; ističe da bi se to izvješće trebalo temeljiti na zajednički dogovorenim ciljevima politika, posebno na ciljevima održivog razvoja i Konsenzusu; poziva Komisiju da se savjetuje s dionicima pri sastavljanju tog izvješća i da predstavi izvješće Parlamentu;

11.

poziva Komisiju i Vijeće da prošire zajedničku izradu programa između EU-a i njegovih država članica; ističe da EU i države članice na nacionalnoj razini moraju nadići puku konsolidaciju postojećih bilateralnih razvojnih prioriteta i djelovanja te stvoriti zajednički europski glas o strateškim pitanjima u političkom dijalogu i dijalogu o politikama s partnerskim zemljama, pri čemu bi se, prema potrebi, u obzir trebala uzeti i tijela za regionalnu integraciju kao pandan EU-u, kao i inovativne metode financiranja kao što su mješovito financiranje i jamstva, ako su učinkovite; poziva na preuzimanje jasnih i provedivih obveza te analizu prethodnih strategija i praksi;

12.

poziva Komisiju da osigura da se redoviti sastanci EU-a s predstavnicima država članica, provedbenim agencijama, međunarodnim organizacijama, lokalnim i regionalnim vlastima i organizacijama civilnog društva održavaju na terenu u odgovarajućim partnerskim zemljama kako bi se utvrdili izazovi i mogućnosti te kako bi se naknadnim zajedničkim odgovorom i provedbom zadovoljile utvrđene potrebe; ističe da se zajedničko programiranje pod vodstvom voditelja misija pokazalo uspješnim u smislu usklađenosti politika u okviru političkih, trgovinskih, razvojnih i sigurnosnih strategija; također poziva EU i njegove države članice da se uključe u zajedničku provedbu i evaluaciju te u zajedničke mehanizme odgovornosti prema građanima; poziva EU da surađuje s netradicionalnim donatorima koji mogu dokazati poštovanje načela učinkovitosti pomoći;

13.

pozdravlja Zaključke Vijeća od 8. lipnja 2020. u kojima se ističe „važnost za sve aktere uključene u Tim Europu da koordiniraju djelovanja i razmjenjuju informacijske i komunikacijske napore na razini zemalja, unutar EU-a, u partnerskim zemljama te na globalnim i multilateralnim forumima”; traži od Komisije i država članica da u budućnosti slijede taj pristup u kontekstu svih razvojnih mjera, programiranja i provedbe; ponavlja svoje zahtjeve iz 2013. (32) i 2017. (33) i traži od Komisije da na temelju članaka 209. i 210. UFEU-a podnese prijedlog akta o regulatornim aspektima koordinacije donatora iz EU-a u pogledu razvojne pomoći;

14.

naglašava da bi se, s obzirom na buduću provedbu Instrumenta za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju (NDICI), zajedničko programiranje i provedba EU-a, njegovih država članica i razvojnih financijskih partnera EU-a trebali temeljiti na načelima učinkovitosti pomoći; ističe važnost toga da se zajednički odrede strateški prioriteti te utvrde potreba za ulaganjem i nedostaci ulaganja u fazi prije programiranja te potom razmotre načini za optimizaciju raznih modaliteta u okviru instrumenata institucija EU-a, uključujući bespovratna sredstva, proračunsku potporu i zajmove EIB-a, kao i financijska sredstva država članica; u tom je pogledu zabrinut zbog toga što najslabije razvijene zemlje bilježe povećanje vezane pomoći i ponavlja da nevezana pomoć može smanjiti troškove za 15 do 30 %;

15.

poziva Komisiju da osigura da programiranje i provedba tih modaliteta budu koordinirani, strateški usklađeni s prioritetima i procesima partnerskih zemalja te usmjereni na ostvarivanje rezultata i učinaka koji dovode do promjene potrebne za postizanje ciljeva održivog razvoja u specifičnom kontekstu svake partnerske zemlje; ističe da je potrebno olakšati stvaranje samoodrživih tržišta i zajamčiti da se dobre izlazne prakse uzimaju u obzir u fazi prije programiranja; poziva Komisiju i države članice da ubrzaju napore za aktiviranje službene razvojne pomoći u skladu s obvezama iz Konsenzusa i da potaknu sve pružatelje razvojne suradnje, uključujući gospodarstva u usponu, da učine isto; potiče lokalnu nabavu i vlasništvo;

16.

naglašava da su u mandatu Parlamenta za Instrument za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju potrebne odredbe za poboljšanje poštovanja ljudskih prava, okoliša i socijalne usklađenosti financijskih subjekata pri upotrebi mehanizama za mješovito financiranje i jamstva u okviru EFOR-a plus i Jamstva za vanjsko djelovanje (EAG); podsjeća da se prema stajalištu Parlamenta 45 % financijskih sredstava u okviru EFOR-a plus i EAG-a dodjeljuje za ulaganja kojima se doprinosi klimatskim ciljevima, upravljanju okolišem i zaštiti okoliša, biološkoj raznolikosti i borbi protiv dezertifikacije, pri čemu je 30 % ukupne financijske omotnice namijenjeno ublažavanju klimatskih promjena i prilagodbi tim promjenama;

17.

ističe da je EU postavio ambiciozne ciljeve u području okoliša i klime te ga poziva da podupire partnerske zemlje putem bliske suradnje kako bi im se pomoglo da ostvare vlastite ciljeve i strategije u području klime i okoliša, kako one utvrđene ugovorom tako i one samostalno odabrane, s obzirom na to da je održiva upotreba njihovih vlastitih sredstava temelj gospodarstava mnogih partnerskih zemalja i ključna za postizanje ciljeva održivog razvoja;

18.

pozive institucije EU-a, države članice i druge javne i nevladine dionike aktivne u razvojnoj suradnji da razmjenjuju dokaze i iskustva o tome koje vrste razvojnih intervencija obično budu uspješne, a za koje se ispostavilo da su neuspješne i teške za provedbu te da ne proizvode željeni učinak;

19.

pozdravlja neovisno izvješće Skupine stručnjaka na visokoj razini o europskoj financijskoj strukturi za razvoj te poziva na osnivanje Europske banke za investicije i održivi razvoj;

20.

naglašava da je odgovornost za sve javne rashode, uključujući službenu razvojnu pomoć, ključna i u Europi i u partnerskim zemljama; smatra da odgovornost zahtijeva snažne institucije te da su jasni i dogovoreni ciljevi za europsku službenu razvojnu pomoć ključni za osiguravanje stalne javne potpore naporima EU-a u području razvojne suradnje; podsjeća da se partnerstvima i suradnjom s civilnim društvom i nevladinim organizacijama može poboljšati odgovornost u području javne potrošnje u pogledu službene razvojne pomoći; ističe ulogu organizacija civilnog društva u mobilizaciji sredstava potrebnih za postizanje ciljeva održivog razvoja;

21.

naglašava da odgovornost zahtijeva transparentne i pouzdane postupke, kao i brigu za učinkovitost i postizanje dokazivih rezultata, temeljitu ex ante i ex post evaluaciju te kritičku analizu neuspjeha i učenje o tome kako ostvariti učinkovite i održive rezultate; stoga poziva Komisiju da koordinira standardizaciju pokazatelja učinka na europskoj razini kako bi se usporedila djelotvornost i učinkovitost projekata među državama članicama;

22.

potiče parlamente zemalja primateljica da usvoje nacionalne politike u pogledu razvojne pomoći kako bi se povećala odgovornost donatora i vlada zemalja primateljica, uključujući lokalne vlasti, iskorijenila korupcija i svi oblici rasipanja pomoći, poboljšali uvjeti za primanje proračunske potpore te dugoročno smanjila ovisnost o pomoći;

23.

naglašava da je važno da se službena razvojna pomoć EU-a još više usmjeri na smanjenje nejednakosti, okončanje siromaštva te na to da nitko ne bude zapostavljen;

24.

ističe da djelotvorna i učinkovita pomoć za strategije pojedinačnih zemalja i razvoj kapaciteta dovodi do smanjenja smrtnosti djece i da je ulaganje u dobrobit djece ključno za prekidanje kruga siromaštva, uključujući borbu protiv prisilnog i maloljetnog rada;

25.

smatra da je upotreba pristupa temeljenih na rezultatima od ključne važnosti za partnerske zemlje EU-a i temeljni element njihove sposobnosti ostvarivanja ciljeva održivog razvoja za svoje građane; ističe, međutim, da je važno uzeti u obzir raznolikost posebnih situacija i izazova za partnerske zemlje, posebno najslabije razvijene i nestabilne zemlje; poziva EU i države članice da podrže i iskoriste nacionalne okvire partnerskih zemalja za mjerenje rezultata, njihove sustave praćenja i statističke sustave te da tijekom svih faza uključe sve relevantne dionike: lokalne vlasti, nacionalne parlamente, civilno društvo uključujući udruge žena i marginalizirane skupine te privatni sektor s naglaskom na MSP-ima; naglašava da je ulaganje u izgradnju kapaciteta lokalnih organizacija civilnog društva ključan preduvjet za učinkovitu pomoć;

26.

napominje da je u nekim područjima teško mjeriti učinkovitost i djelotvornost razvojne pomoći, ali poziva Komisiju da razmotri odgovarajuće pokazatelje za procjenu i iskoristi rezultate za pripremu informacija za pojedine zemlje o učinkovitosti i djelotvornosti razvojne pomoći te za razvoj pristupa najbolje prakse;

27.

poziva EU i države članice da pojačaju svoju predanost transparentnim tokovima podataka kontinuiranim ulaganjem u vizualizaciju podataka, statističko izvješćivanje i objavljivanje otvorenih podataka, primjenu međunarodnih standarda kao što je IATI (standard inicijative za transparentnost međunarodne pomoći) te redovito ažuriranje i razvoj EU Aid Explorera; potiče jačanje napora na razini EU-a kako bi se osigurao javni pristup podacima i njihovo širenje te izvješćivanje o potrošnji razvojne pomoći EU-a; u tom pogledu ponavlja da bi Komisija trebala objaviti „Godišnje izvješće o provedbi instrumenata Europske unije za financiranje vanjskog djelovanja” prije početka postupka davanja razrješnice za određenu godinu;

28.

napominje da je rodna ravnopravnost ključna za održivi razvoj te da bi se napredak u borbi protiv diskriminacije i nasilja nad ženama i djevojčicama u partnerskim zemljama trebao smatrati ključnim aspektom učinkovitosti pomoći; podsjeća da razvojna suradnja može različito utjecati na djevojčice i dječake te žene i muškarce;

29.

apelira na Komisiju i države članice, kao i sve razvojne partnere, da daju prednost rodnoj ravnopravnosti povećanom primjenom rodno osviještene politike, rodno osviještene izrade proračuna i usmjerenosti na rodna pitanja; nadalje naglašava potrebu za prikupljanjem usporedivih podataka razvrstanih po spolu kako bi se promicao sveobuhvatan i usklađen pristup izvješćivanju EU-a o rodnim ciljevima te kako bi se pružila podrška ženama da postanu osnaženi nositelji razvoja u svojim zajednicama i šire;

30.

poziva EU i njegove države članice da poboljšaju usklađenost svoje pomoći s načelima djelotvornosti i povezanim pokazateljima, posebno pokazateljima predvidljivosti, upotrebom pokazatelja iz okvira za mjerenje rezultata u vlasništvu partnerskih zemalja, korištenjem sustava upravljanja javnim financijama partnerskih zemalja te obvezivanjem na uključivanje partnerskih vlada u ocjenjivanje projekata, kao i transparentno izvješćivanje;

31.

poziva države članice da svoju pomoć u većoj mjeri usklade sa zajedničkim ciljevima europske pomoći kako bi se poboljšala učinkovitost razvojne politike EU-a u cjelini;

32.

podržava katalitički i međusektorski pristup koji se temelji na decentraliziranim procjenama potreba i izradi programa „odozdo prema gore” koji pogoduje lokalnom preuzimanju odgovornosti te na detaljnoj analizi situacije i savjetovanju s civilnim društvom i drugim dionicima u svakoj partnerskoj zemlji, u bliskoj suradnji s lokalnim zajednicama i organizacijama;

33.

potiče jačanje suradnje jug-jug i trostrane suradnje, među ostalim za projekte usmjerene na učinkovitiju regionalnu suradnju i integraciju, kao i učinkovitije uključivanje najudaljenijih regija te prekomorskih zemalja i područja u provedbu europske razvojne suradnje u njihovim zemljopisnim područjima, na svim razinama upravljanja, kako bi se poduprlo ostvarivanje ciljeva održivog razvoja i oporavak od pandemije bolesti COVID-19; naglašava da bi se, prema potrebi, trebali uključiti kapaciteti zemalja sa srednje visokim prihodima, uključujući zemlje koje su nedavno zahvaljujući napretku uklonjene s popisa primatelja službene razvojne pomoći Odbora OECD-a za razvojnu pomoć;

34.

naglašava da je, kako bi razvojna pomoć bila učinkovitija, te kako bi se postigli dugoročni rezultati i zadovoljile lokalne potrebe, posebno u dugotrajnoj krizi i postkriznom okruženju, nužno poboljšati koordinaciju humanitarne i razvojne pomoći te ojačati humanitarno-razvojnu poveznicu te njezinu vezu s djelovanjima povezanima s mirom i sigurnošću u zemljama u razvoju; poziva EU da dodatno razvije takav pristup;

35.

potvrđuje vrijednost predvidljivog i fleksibilnog financiranja, uključujući višegodišnje financiranje humanitarne pomoći za dugotrajne krize i programe razvojne pomoći koji su sposobni prilagoditi se nepredviđenim humanitarnim krizama;

36.

ističe važnost jačanja organizacija civilnog društva u njihovoj ulozi neovisnih razvojnih aktera; naglašava da je poticajno i otvoreno okruženje za organizacije civilnog društva u skladu s međunarodno dogovorenim pravima te da maksimalno povećava doprinos organizacija civilnog društva razvoju; izražava zabrinutost zbog sve manjeg prostora za organizacije civilnog društva u mnogim partnerskim zemljama; poziva Komisiju da poboljša dostupnost financiranja za organizacije civilnog društva, uključujući u partnerskim zemljama;

37.

naglašava važnost provedbe razmjene najboljih praksi te koordinacije i suradnje politika i djelovanja između EU-a i drugih aktera, npr. UN-a i njegovih agencija, koji pružaju pomoć u partnerskim zemljama; ističe da je to još važnije u nestabilnim partnerskim zemljama, u zemljama pogođenima sukobima ili prirodnim katastrofama te u zemljama koje su primile izbjeglice; smatra da je u tom kontekstu ključno postaviti otpornost zajednice u središte i poduprijeti mjere usmjerene na razvoj programa temeljenih na informacijama o riziku i programa osposobljavanja za hitne slučajeve, uključivanje sudjelovanja zajednice i poticanje partnerstava;

38.

poziva Komisiju i države članice da poboljšaju suradnju s lokalnim vlastima u partnerskim zemljama, ali i unutar EU-a; poziva na to da se proračunska potpora kao način pružanja pomoći iskoristi i na podnacionalnoj razini te da se razviju mehanizmi preraspodjele između različitih razina vlasti i među regijama s primarnim ciljem smanjenja nejednakosti unutar zemalja i jamčenja da nitko ne bude zapostavljen;

39.

naglašava ulogu crkve i misionarskih organizacija u humanitarnoj i razvojnoj pomoći te njihovu važnost na terenu jer su one među najvećim nevladinim organizacijama koje djeluju u području razvoja i pomoći; ističe činjenicu da je suradnja s vjerskim vođama u mnogim lokalnim zajednicama u zemljama u razvoju često najučinkovitiji način dopiranja do lokalnog stanovništva kojem je potrebna pomoć;

40.

potvrđuje ključnu ulogu civilnog društva kao partnera tijekom postupka savjetovanja i kao pružatelja usluga; u tom kontekstu poziva Komisiju i države članice da prepoznaju i ojačaju svoje uloge kako bi se ostvarila uključiva razvojna partnerstva;

41.

poziva na jaču usredotočenost na lokalne MSP-ove, male poljoprivrednike i osnaživanje žena jer se taj pristup pokazao posebno učinkovitim u smanjenju siromaštva i nejednakosti te jačanju civilnog društva i zajednica;

42.

potvrđuje da je uključenost privatnog sektora – na lokalnoj, nacionalnoj, bilateralnoj i međunarodnoj razini – važna za ostvarivanje ciljeva održivog razvoja, mobilizaciju dodatnog financiranja razvoja i prijelaz na održivi gospodarski razvoj, rast i blagostanje;

43.

poziva na napore za osiguravanje usklađenosti privatnog sektora s razvojnim prioritetima nacionalnih vlada i civilnog društva u zemljama u razvoju i potrebama lokalnog stanovništva, posebno s marginaliziranim i osjetljivim skupinama, te na usklađivanje sudjelovanja privatnog sektora u razvojnoj suradnji s načelom djelotvornosti i načelima iz Kampale, uz istodobno poboljšanje transparentnosti, praćenja i evaluacije te odgovornosti izravnih stranih ulaganja i globalnih lanaca vrijednosti, kao i poštovanja ljudskih prava i načela dužne pažnje;

44.

poziva europske institucije i tijela da uspostave jasan, strukturiran, transparentan i odgovoran okvir za upravljanje partnerstvima i savezima s privatnim sektorom u zemljama u razvoju te ističe da je zajedno s istaknutijom ulogom privatnog sektora važno razraditi institucionalne kapacitete;

45.

ističe da svi akteri, uključujući privatni sektor, trebaju doprinijeti planu učinkovitosti sudjelovanjem, planiranjem i provedbom, uzajamnom odgovornošću i transparentnošću te praćenjem i evaluacijom; naglašava da bi donatori trebali poboljšati predvidljivost i brzinu suradnje s tim akterima kao provedbenim partnerima i partnerima u pružanju osnovnih usluga kako bi uistinu doprli do najranjivijih skupina stanovništva;

46.

poziva Komisiju i države članice da zajamče da se akteri iz privatnog sektora koji sudjeluju u razvojnim partnerstvima pridržavaju načela korporativne odgovornosti u pogledu ljudskih prava i okoliša tijekom cijelog životnog vijeka projekata, i to pridržavanjem Globalnog sporazuma UN-a o ljudskim pravima, Vodećih načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima, temeljnih radnih standarda Međunarodne organizacije rada, ekoloških standarda i Konvencije UN-a protiv korupcije; ponavlja svoj poziv na uspostavu pravnog okvira EU-a kojim se podupire obveza korporacija da postupaju s dužnom pažnjom kako bi se zajamčilo da ulagači iz EU-a djeluju odgovorno na međunarodnoj i lokalnoj razini te da doprinose lokalnom razvoju u zemljama u razvoju;

47.

ponovno ističe da pomoć za privatni razvoj mora biti u skladu s Vodećim načelima UN-a o poslovanju i ljudskim pravima, standardima Međunarodne organizacije rada i Smjernicama OECD-a za multinacionalna poduzeća; nadalje ističe da se treba obvezati na osiguravanje dobrog upravljanja, smanjenje siromaštva i stvaranje bogatstva s pomoću održivih ulaganja, kao i na smanjenje nejednakosti, promicanje ljudskih prava i ekoloških standarda te osnaživanje lokalnih gospodarstava;

48.

naglašava da se u okviru razvojne strategije EU-a moraju predvidjeti konkretne mjere za potporu povećanoj mobilizaciji domaćih resursa u partnerskim zemljama, kao što su potpora za borbu protiv korupcije i razvoj progresivnih poreznih sustava, kao i borba protiv izbjegavanja plaćanja poreza i utaje poreza, kako bi se odmaknulo od dinamike između donatora i primatelja te kako bi se osnažio osjećaj odgovornosti partnerskih zemalja za razvojne prioritete u cilju ostvarivanja održivog razvoja;

49.

pozdravlja činjenicu da EU upotrebljava razne alate za financiranje razvoja za iskorjenjivanje siromaštva i ostvarivanje ciljeva održivog razvoja; naglašava da donatori trebaju dati prednost financiranju koje se temelji na bespovratnim sredstvima, posebno najslabije razvijenim zemljama, u kontekstu u kojem su prije pandemije bolesti COVID-19 siromašnije zemlje već trošile više novca na servisiranje duga nego za zdravstvene usluge;

50.

konstatira da Komisija predviđa sve istaknutiju ulogu mješovitih mehanizama jamstava u razvojnoj politici EU-a nauštrb drugih oblika pomoći; naglašava da, iako je mješovito financiranje brzo naraslo, nema dovoljno dokaza o njegovu utjecaju na razvoj jer je većina mješovitog financiranja namijenjena zemljama sa srednjim dohotkom, a samo mali dio najmanje razvijenim zemljama; ističe kritičko mišljenje Europskog revizorskog suda o upravljanju i učinkovitosti Komisijine provedbe Europskog fonda za održivi razvoj (EFOR); u skladu s tim poziva EU i njegove države članice da usvoje oprezan pristup mješovitom financiranju i osiguraju da su sva sredstva mobilizirana putem mješovitog financiranja u skladu s načelima razvojne učinkovitosti;

51.

potiče EU da nastavi ulagati napore u pružanje potpore partnerskim zemljama u donošenju pametnih, ciljanih i prilagodljivih politika, što može pomoći u postizanju ciljeva održivog razvoja na najučinkovitiji način; u tom pogledu podsjeća na ključnu ulogu istraživanja i razvoja u poticanju inovacija i poduzetništva s pozitivnim učincima prelijevanja na sve sektore lokalnih gospodarstava; stoga poziva Komisiju i države članice da pojačaju suradnju u području istraživanja i inovacija te da povećaju ulaganja u strateške lokalne proizvodne kapacitete, posebno one u vezi sa zdravljem i, među ostalim, najnovijim biofarmaceutskim proizvodima, kako bi se povećala autonomija u odnosu na globalne lance opskrbe;

52.

ističe važnu ulogu organizacija civilnog društva u utvrđivanju potreba i izravnom pružanju razvojne pomoći siromašnim, ugroženim i ranjivim osobama; poziva, međutim, na bolju koordinaciju pomoći podijeljene među nevladinim organizacijama i drugim donatorima kako bi se osigurala predvidljivost pomoći i izbjegla fragmentacija pomoći, preklapanje mjera i stvaranje takozvane „humanitarne siročadi” (države koje razvojna zajednica zanemaruje);

53.

poziva Komisiju da preispita jesu li administrativne obveze u pogledu pristupa financijskim sredstvima EU-a razmjerne; u tom kontekstu žali zbog činjenice da bespovratna sredstva EU-a postaju sve manje prikladna i sve neprivlačnija za nevladine organizacije zbog zahtjeva za ograničavanje troškova potpore te povećanja administrativnog i revizijskog opterećenja;

54.

poziva Komisiju da uspostavi mrežu pouzdanih nevladinih partnera, kao što su lokalne organizacije civilnog društva, crkve, vjerske organizacije i specijalizirane agencije država članica za provedbu manjih projekata, te da uspostavi suradnju s njima;

55.

ponovno potvrđuje da ulaganje u lokalnu i nacionalnu infrastrukturu različitih razmjera za ključne lokalne i nacionalne projekte predstavlja najučinkovitiji način za poticanje i poboljšanje gospodarskog i socijalnog razvoja za cjelokupno stanovništvo;

56.

ističe potrebu da se mjere otpisa duga poveže s dodatnom mobilizacijom službene razvojne pomoći; poziva na uključivanje multilateralnog i komercijalnog duga u Inicijativu za privremenu obustavu servisiranja dugova (DSSI) skupine G20; ističe da je potrebno osigurati sudjelovanje svih vjerovnika, uključujući Svjetsku banku i druge multilateralne razvojne banke, kao i privatne vjerovnike, u DSSI-ju i svim dodatnim ponudama za otpis duga; poziva na uspostavu multilateralnog mehanizma restrukturiranja duga u svrhu rješavanja kako posljedica krize izazvane bolešću COVID-19 tako i financijskih zahtjeva Programa održivog razvoja do 2030.;

57.

skreće pozornost na posebno važnu ulogu koju programi osposobljavanja za lokalno osoblje i subjekte na terenu imaju u osiguravanju kontinuiteta projekata koje EU podupire u partnerskim zemljama, čime se povećava osjećaj vlasništva i odgovornosti;

58.

ističe ključnu ulogu službene razvojne pomoći u ispunjavanju plana razvojne učinkovitosti; naglašava da je službena razvojna pomoć fleksibilnija, predvidljivija i odgovornija od ostalih tokova koji mogu pridonijeti razvoju; upozorava na to da se kriteriji službene razvojne pomoći ne smiju oslabiti kako bi se pokrivali troškovi koji nisu izravno povezani s promicanjem održivog razvoja u zemljama u razvoju;

59.

ponavlja svoj zahtjev da Vijeće i države članice utvrde jasan vremenski okvir za postizanje cilja povećanja proračuna za službenu razvojnu pomoć na 0,7 % BND-a, uključujući međunarodnu obvezu potrošnje od 0,15 do 0,20 % BND-a na najmanje razvijene zemlje te da Komisija predstavi konkretan akcijski plan kojim će se definirati kako će se dodatna sredstva iskoristiti za ostvarivanje ciljeva održivog razvoja; naglašava da učinkovitost pomoći nije zamjena za odgovarajuće iznose pomoći te da je održavanje ili premašivanje cilja od 0,7 % za službenu razvojnu pomoć od velike važnosti; ponavlja da bi proračun EU-a trebao znatno doprinijeti općenitom povećanju službene razvojne pomoći EU-a;

60.

ponovno ističe svoju potporu uključivanju sljedećih ciljeva u Instrument za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju: 20 % za socijalnu uključenost i ljudski razvoj i da najmanje 85 % projekata financiranih iz službene razvojne pomoći ima za glavni ili bitni cilj rodnu ravnopravnost te prava i osnaživanje žena i djevojčica, kako je definirao Odbor za razvojnu pomoć OECD-a;

61.

poziva na veću usklađenost politika u interesu razvoja, čime se nastoji osigurati da politike EU-a ili država članica nemaju negativan učinak na zemlje u razvoju ili proturječne ciljeve;

62.

smatra da bi se europskom razvojnom pomoći i javnim ulaganjima trebali promicati zajednički prioriteti i ciljevi politika, uključujući iskorjenjivanje siromaštva, djelovanje u području klime i okoliša, gospodarske i trgovinske politike i upravljanje migracijama, te da bi oni također trebali biti u potpunosti usklađeni s načelima temeljnih ljudskih prava, demokracije i dobrog upravljanja;

63.

ističe da uvjetovanost između dodjele sredstava humanitarne pomoći i pomoći u nuždi i suradnje s EU-om u pitanjima migracija ili sigurnosti nije u skladu s dogovorenim načelima razvojne učinkovitosti;

64.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica OECD-a, Europskoj službi za vanjsko djelovanje, Europskoj investicijskoj banci, Europskoj banci za obnovu i razvoj, Grupi Svjetske banke, Afričkoj uniji, supredsjednicima Globalnog partnerstva za učinkovitu razvojnu suradnju, Odjelu UN-a za gospodarske i socijalne poslove, OECD-u i Interparlamentarnoj uniji.

(1) Rezolucija Ujedinjenih naroda koju je Opća skupština donijela 25. rujna 2015. https://www.unfpa.org/sites/default/files/resource-pdf/Resolution_A_RES_70_1_EN.pdf

(2) Izvješće o financiranju održivog razvoja za 2019.: https://developmentfinance.un.org/sites/developmentfinance.un.org/files/FSDR2019.pdf

(3) Zaključni dokument sa sastanka na visokoj razini GPEDC-a 2016 u Nairobiju: http://effectivecooperation.org/wp-content/uploads/2016/12/OutcomeDocumentEnglish.pdf

(4) Izvješće o napretku Globalnog partnerstva, 17. lipnja 2019.: http://effectivecooperation.org/blogs-news-resources/resource-library/

(5) SL C 210, 30.6.2017., str. 1.

(6) https://www.africa-eu-partnership.org/sites/default/files/33454-pr-final_declaration_au_eu_summit1.pdf

(7) Godišnje izvješće za 2019. o ciljevima razvojne pomoći EU-a: https://www.consilium.europa.eu/media/39336/annual-report-2019-on-development-aid-targets.pdf

(8) Zaključci Vijeća o europskoj financijskoj strukturi za razvoj iz 2019. https://www.consilium.europa.eu/media/40967/efad-report_final.pdf

(9) https://ec.europa.eu/info/sites/info/files/food-farming-fisheries/farming/documents/report-tfra_mar2019_en.pdf

(10) Benfield i Como za AECOM International Development Europe (2019.), studija o primjeni načela djelotvornosti koju je naručila Europska komisija (Projekt br. 2018/403300/1): https://knowledge.effectivecooperation.org/system/files/2019-07/2019_07_Impact_study_final.pdf

(11) SL C 279 E, 19.11.2009., str. 100.

(12) SL C 33 E, 5.2.2013., str. 38.

(13) SL C 131 E, 8.5.2013., str. 80.

(14) SL C 349, 17.10.2017., str. 11.

(15) SL C 353, 27.9.2016., str. 2.

(16) SL C 58, 15.2.2018., str. 209.

(17) SL C 86, 6.3.2018., str. 2.

(18) SL C 204, 13.6.2018., str. 68.

(19) SL C 224, 27.6.2018., str. 36.

(20) SL C 252, 18.7.2018., str. 62.

(21) SL C 356, 4.10.2018., str. 66.

(22) SL C 390, 18.11.2019., str. 33.

(23) SL C 28, 27.1.2020., str. 101.

(24) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0220.

(25) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0298.

(26) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0084.

(27) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0079.

(28) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0005.

(29) https://www.consilium.europa.eu/media/24467/st13201-en15.pdf

(30) https://ec.europa.eu/international-partnerships/system/files/eu-development-effectiveness-monitoring-report-2020_en.pdf

(31) http://www.oecd.org/coronavirus/policy-responses/the-impact-of-the-coronavirus-covid-19-crisis-on-development-finance-9de00b3b/

(32) Rezolucija od 11. prosinca 2013. s preporukama Komisiji za koordiniranje donatora u EU-u za razvojnu pomoć (SL C 468, 15.12.2016., str. 73.).

(33) Rezoluciju od 14. veljače 2017. o pregledu Europskog konsenzusa o razvoju (SL C 252, 18.7.2018., str. 62.).

20.10.2021

Službeni list Europske unije

C 425/87

P9_TA(2020)0325

Aktivne supstance, uključujući klorotoluron

Rezolucija Europskog parlamenta od 26. studenoga 2020. o Provedbenoj uredbi Komisije (EU) 2020/1511 od 16. listopada 2020. o izmjeni Provedbene uredbe (EU) br. 540/2011 u pogledu produljenja roka važenja odobrenja aktivnih tvari amidosulfuron, bifenoks, klorotoluron, klofentezin, klomazon, cipermetrin, daminozid, deltametrin, dikamba, difenokonazol, diflufenikan, fenoksaprop-P, fenpropidin, fludioksonil, flufenacet, fostiazat, indoksakarb, lenacil, MCPA, MCPB, nikosulfuron, parafinska ulja, pikloram, prosulfokarb, sumpor, triflusulfuron i tritosulfuron (2020/2853(RSP))

(2021/C 425/09)

Europski parlament,

—

uzimajući u obzir Provedbenu uredbu Komisije (EU) 2020/1511 od 16. listopada 2020. o izmjeni Provedbene uredbe (EU) br. 540/2011 u pogledu produljenja roka važenja odobrenja aktivnih tvari amidosulfuron, bifenoks, klorotoluron, klofentezin, klomazon, cipermetrin, daminozid, deltametrin, dikamba, difenokonazol, diflufenikan, fenoksaprop-P, fenpropidin, fludioksonil, flufenacet, fostiazat, indoksakarb, lenacil, MCPA, MCPB, nikosulfuron, parafinska ulja, pikloram, prosulfokarb, sumpor, triflusulfuron i tritosulfuron (1),

—	uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja i stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 79/117/EEZ i 91/414/EEZ (2), a posebno njezin članak 21. i članak 17. prvi stavak,

—	uzimajući u obzir Provedbenu uredbu Komisije (EU) 2015/408 оd 11. ožujka 2015. o provedbi članka 80. stavka 7. Uredbe (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja i izradi popisa kandidata za zamjenu (3),

—	uzimajući u obzir članke 11. i 13. Uredbe (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (4),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. rujna 2018. o provedbi Uredbe (EZ) br. 1107/2009 o sredstvima za zaštitu bilja (5),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. listopada 2019. kojom se protivi prethodnom produljenju roka važenja odobrenja aktivne tvari klorotoluron (6),

—	uzimajući u obzir članak 112. stavke 2. i 3. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir Prijedlog rezolucije Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane,

A.	budući da je 1. ožujka 2006. Direktivom Komisije 2005/53/EZ (7) klorotoluron uvršten u Prilog I. Direktivi Vijeća 91/414/EEZ (8) i da se smatra odobrenim u skladu s Uredbom (EZ) br. 1107/2009;

B.	budući da postupak produljenja odobrenja klorotolurona u skladu s Provedbenom uredbom Komisije (EU) br. 844/2012 (9) traje od 2013.;

budući da je rok važenja odobrenja aktivne tvari klorotoluron već bio produljen za jednu godinu Provedbenom uredbom Komisije (EU) br. 533/2013 (10), zatim za jednu godinu svake godine od 2017. provedbenim uredbama Komisije (EU) 2017/1511 (11), (EU) 2018/1262 (12), (EU) 2019/1589 (13) te ponovo sada za jednu godinu Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2020/1511, kojom se rok važenja odobrenja produljuje do 31. listopada 2021.;

D.	budući da Komisija nije objasnila razloge za produljenje, već samo navodi: „Budući da je ocjenjivanje tvari odgođeno zbog razloga koji su izvan kontrole podnositelja zahtjeva, odobrenja tih aktivnih tvari vjerojatno će isteći prije donošenja odluke o njihovu produljenju”;

budući da je svrha Uredbe (EZ) br. 1107/2009 osigurati visoku razinu zaštite kako zdravlja ljudi i životinja tako i okoliša te istodobno očuvati konkurentnost poljoprivrede Unije; budući da bi posebnu pozornost trebalo posvetiti zaštiti osjetljivih skupina stanovništva, uključujući trudnica, dojenčadi i djece;

budući da je potrebno primijeniti načelo predostrožnosti te da se u Uredbi (EZ) br. 1107/2009 navodi da tvari trebaju biti sadržane u sredstvima za zaštitu bilja samo ako je dokazano da predstavljaju očitu korist kod uzgoja bilja i da se ne očekuje da imaju štetne učinke na zdravlje ljudi i životinja ili neprihvatljive učinke na okoliš;

budući da se u Uredbi (EZ) br. 1107/2009 navodi da bi u interesu sigurnosti rok važenja odobrenja aktivnih tvari trebao biti vremenski ograničen; budući da bi rok važenja odobrenja trebao biti proporcionalan mogućim rizicima povezanima s uporabom takvih tvari, ali da je očito da u ovom slučaju takve proporcionalnosti nema;

H.	budući da je u razdoblju od 14 godina otkad je kao aktivna tvar odobren, klorotoluron utvrđen kao mogući endokrini disruptor, no da tijekom tog razdoblja odobrenje za njega nije bilo preispitano niti povučeno;

budući da Komisija i države članice imaju mogućnost i odgovornost djelovati u skladu s načelom predostrožnosti kada je utvrđena vjerojatnost štetnih učinaka na zdravlje, a i dalje postoji znanstvena nesigurnost, i to na način da donose privremene mjere za upravljanje rizikom nužne za osiguranje visoke razine zaštite ljudskog zdravlja;

budući da se, konkretnije, člankom 21. Uredbe (EZ) br. 1107/2009 propisuje da Komisija u svakom trenutku može preispitati odobrenje aktivne tvari, posebno ako u svjetlu novih znanstvenih i tehničkih spoznaja smatra da ima naznaka da tvar više ne ispunjava mjerila za odobrenje iz članka 4. te Uredbe, te budući da to preispitivanje može dovesti do povlačenja ili izmjene odobrenja te tvari;

Svojstva endokrine disrupcije

budući da je na temelju Uredbe (EZ) br. 1272/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (14) klorotoluron na usklađen način razvrstan kao vrlo toksična tvar za vodeni okoliš, vrlo toksična tvar za vodeni okoliš s dugotrajnim učincima, tvar za koju se sumnja da izaziva rak (Carc. 2) i da može izazvati oštećenja ploda (Repr. 2);

L.	budući da se klorotoluron u znanstvenim publikacijama povezuje sa svojstvima endokrine disrupcije (15);

M.	budući da je klorotoluron 2015. Provedbenom uredbom (EU) 2015/408 uvršten na „popis kandidata za zamjenu” jer se smatra da ima svojstva endokrine disrupcije koja bi mogla imati štetne učinke na ljude te jer ispunjava kriterije na temelju kojih ga se može smatrati dugotrajnom i toksičnom tvari;

budući da se u skladu s točkom 3.6.5. Priloga II. Uredbi (EZ) br. 1107/2009 aktivne tvari ne mogu odobriti ako se smatra da imaju svojstva endokrine disrupcije koja bi mogla imati štetne učinke na ljude, osim ako je izlaganje ljudi toj aktivnoj tvari, safeneru ili sinergistu u sredstvu za zaštitu bilja pod realno pretpostavljenim uvjetima uporabe zanemarivo, tj. sredstvo se upotrebljava u zatvorenim sustavima ili drugim uvjetima u kojima je isključen kontakt s ljudima i kad ostaci predmetne aktivne tvari, safenera ili sinergista u hrani i hrani za životinje ne prelaze standardne vrijednosti utvrđene u skladu s člankom 18. stavkom 1. točkom (b) Uredbe (EZ) br. 396/2005. Europskog parlamenta i Vijeća (16);

O.	budući da je neprihvatljivo i dalje odobravati uporabu tvari u Uniji za koju je izgledno da ispunjava kriterije za isključenje za aktivne tvari s endokrino disruptivnim svojstvima te da se time dovodi u opasnost zdravlje ljudi i okoliša;

budući da podnositelji zahtjeva mogu zloupotrijebiti automatski sustav koji je sastavni dio radnih metoda Komisije kojim je omogućeno trenutačno produljuje roka važenja odobrenja aktivnih tvari ako ponovna procjena rizika nije završena, na način da namjerno odugovlače proces ponovne procjene pružanjem nepotpunih podataka i traženjem dodatnih odstupanja i posebnih uvjeta, što dovodi do neprihvatljivih rizika za okoliš i zdravlje ljudi jer tijekom tog razdoblja izloženost relevantnoj opasnoj tvari i dalje traje;

budući da je u svojoj Rezoluciji od 13. rujna 2018. o provedbi Uredbe (EZ) br. 1107/2009 o sredstvima za bilje (17) Parlament pozvao Komisiju i države članice „da osiguraju da se proceduralno produljenje razdoblja odobrenja tijekom trajanja postupka, u skladu s člankom 17. Uredbe, ne koristi za aktivne tvari koje su mutagene, karcinogene, toksične za reprodukciju i stoga pripadaju u kategoriju 1A ili 1B ili aktivne tvari koje remete rad endokrinih žlijezda te su štetne za ljude ili životinje, kao što je trenutačno slučaj za tvari poput flumioksazina, tiakloprida, klorotolurona i dimoksistrobina”;

R.	budući da je Parlament u svojoj rezoluciji od 10. listopada 2019. (18) već uložio prigovor na prethodno produljenje roka važenja odobrenja klorotolurona;

budući da se u svom odgovoru (19) na prethodni prigovor na produljenje roka važenja odobrenja klorotolurona Komisija jedino poziva na „studiju kojom se potvrđuje procjena učinka provedena prije donošenja Uredbe Komisije (EU) 2018/605” (20) u kojoj „klorotoluron nije utvrđen kao mogući endokrini disruptor”, no da ne priznaje da ta studija nije dovela do uklanjanja klorotolurona s popisa kandidata za zamjenu;

budući da je nakon donošenja Provedbene uredbe Komisije (EU) 2017/2100 (21) i Uredbe (EU) 2018/605 Komisija zatražila od Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA) i Europske agencije za kemikalije (ECHA) izradu usklađenih smjernica kako bi se pri ocjeni biocida i pesticida u Uniji zajamčila dosljedna primjena kriterija za endokrine disruptore uvedenih na razini Unije; budući da su te smjernice, kojima su obuhvaćena nova ispitivanja OECD-a, objavljene u lipnju 2018. (22), no da nisu primijenjene u ocjeni svojstava endokrine disrupcije klorotolurona;

U.	budući da klorotoluron stoga nije na odgovarajući način ocijenjen na temelju čega ga se više ne bi smatralo endokrinim disruptorom;

V.	budući da agencija EFSA još nije provela procjenu nacrta izvješća o ocjeni produljenja odobrenja u vezi s klorotoluronom;

budući da je nakon prethodnog produljenja roka važenja odobrenja nekoliko aktivnih tvari 2019., uključujući klorotolurona, u skladu s Provedbenom uredbom (EU) 2019/1589, rok važenja odobrenja produljen je ili nije produljen u slučaju samo tri od 29 tvari, dok su u skladu s Provedbenom uredbom (EU) 2020/1511 rokovi važenja odobrenja ponovno produljeni za 27 tvari, u slučaju mnogih od njih po treći ili četvrti put;

smatra da se Provedbenom uredbom (EU) 2020/1511 prekoračuju provedbene ovlasti predviđene Uredbom (EZ) br. 1107/2009;

smatra da se Provedbenom uredbom (EU) 2020/1511 ne poštuje načelo predostrožnosti;

smatra da odluka o produljenju roka važenja odobrenja klorotolurona nije u skladu s kriterijima sigurnosti utvrđenima u Uredbi (EZ) br. 1107/2009 te da nije utemeljena niti na dokazima o mogućnosti sigurne uporabe tvari klorotoluron ni na dokazanoj hitnoj potrebi za uporabu te aktivne tvari u proizvodnji hrane u Uniji;

poziva Komisiju da povuče Provedbenu uredbu (EU) 2020/1511 i da Odboru podnese novi nacrt kojim se u obzir uzimaju znanstveni dokazi o štetnim svojstvima svih relevantnih tvari, posebno klorotolurona;

poziva Komisiju da ubuduće predstavlja samo nacrte provedbenih uredbi o produljenju roka važenja odobrenja tvari za koje se na temelju postojećih znanstvenih saznanja ne očekuje da će u budućnosti dovesti do prijedloga Komisije o neproduljenju odobrenja relevantne aktivne tvari;

poziva Komisiju da povuče odobrenja tvari ako postoje dokazi ili osnovana sumnja da neće ispuniti kriterije sigurnosti utvrđene u Uredbi (EZ) br. 1107/2009;

poziva države članice da osiguraju ispravnu i pravovremenu ponovnu ocjenu odobrenja aktivnih tvari za čije su izvještavanje zadužene te da osiguraju da se što prije na djelotvoran način riješe trenutačna kašnjenja;

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

(1) SL L 344, 19.10.2020., str. 18.

(2) SL L 309, 24.11.2009., str. 1.

(3) SL L 67, 12.3.2015., str. 18.

(4) SL L 55, 28.2.2011., str. 13.

(5) SL C 433, 23.12.2019., str. 183.

(6) Rezolucija Europskog parlamenta od 10. listopada 2019. o nacrtu provedbene uredbe Komisije o izmjeni Provedbene uredbe (EU) br. 540/2011 u pogledu produljenja roka važenja odobrenja aktivnih tvari amidosulfuron, beta-ciflutrin, bifenoks, klorotoluron, klofentezin, klomazon, cipermetrin, daminozid, deltametrin, dikamba, difenokonazol, diflubenzuron, diflufenikan, fenoksaprop-P, fenpropidin, fludioksonil, flufenacet, fostiazat, indoksakarb, lenacil, MCPA, MCPB, nikosulfuron, pikloram, prosulfokarb, piriproksifen, tiofanat-metil, triflusulfuron i tritosulfuron (Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0027).

(7) Direktiva Komisije 2005/53/EZ od 16. rujna 2005. o izmjenama Direktive Vijeća 91/414/EEZ radi uvrštenja klorotalonila, klorotolurona, cipermetrina, daminozida i tiofanat-metila kao aktivnih tvari (SL L 241, 17.9.2005., str. 51.).

(8) Direktiva Vijeća 91/414/EEZ od 15. srpnja 1991. o stavljanju sredstava za zaštitu bilja na tržište (SL L 230, 19.8.1991., str. 1.).

(9) Provedbena uredba Komisije (EU) br. 844/2012 od 18. rujna 2012. o određivanju odredaba potrebnih za provedbu postupka obnavljanja odobrenja za aktivne tvari, kako je predviđeno Uredbom (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja (SL L 252, 19.9.2012., str. 26.).

(10) Provedbena uredba Komisije (EU) br. 533/2013 od 10. lipnja 2013. o izmjeni Provedbene uredbe (EU) br. 540/2011 u pogledu produljenju razdoblja odobrenja aktivnih tvari 1-metil-ciklopropen, klorotalonil, klorotoluron, cipermetrin, daminozid, forklorfenuron, indoksakarb, tiofanat-metil i tribenuron (SL L 159, 11.6.2013., str. 9.).

(11) Provedbena uredba Komisije (EU) 2017/1511 od 30. kolovoza 2017. o izmjeni Provedbene uredbe (EU) br. 540/2011 u pogledu produljenja razdoblja odobrenja aktivnih tvari 1-metil-ciklopropen, beta-ciflutrin, klorotalonil, klorotoluron, cipermetrin, daminozid, deltametrin, dimetenamid-p, flufenacet, flurtamon, forklorfenuron, fostiazat, indoksakarb, iprodion, MCPA, MCPB, siltiofam, tiofanat-metil i tribenuron (SL L 224, 31.8.2017., str. 115.).

(12) Provedbena uredba Komisije (EU) 2018/1262 оd 20. rujna 2018. o izmjeni Provedbene uredbe (EU) br. 540/2011 u pogledu produljenja roka važenja odobrenja aktivnih tvari 1-metilciklopropen, beta-ciflutrin, klorotalonil, klorotoluron, klomazon, cipermetrin, daminozid, deltametrin, dimetenamid-p, diuron, fludioksonil, flufenacet, flurtamon, fostiazat, indoksakarb, MCPA, MCPB, prosulfokarb, tiofanat-metil i tribenuron (SL L 238, 21.9.2018., str. 62.).

(13) Provedbena uredba Komisije (EU) 2019/1589 оd 26. rujna 2019. o izmjeni Provedbene uredbe (EU) br. 540/2011 u pogledu produljenja roka važenja odobrenja aktivnih tvari amidosulfuron, beta-ciflutrin, bifenoks, klorotoluron, klofentezin, klomazon, cipermetrin, daminozid, deltametrin, dikamba, difenokonazol, diflubenzuron, diflufenikan, fenoksaprop-P, fenpropidin, fludioksonil, flufenacet, fostiazat, indoksakarb, lenacil, MCPA, MCPB, nikosulfuron, pikloram, prosulfokarb, piriproksifen, tiofanat-metil, triflusulfuron i tritosulfuron (SL L 248, 27.9.2019., str. 24.).

(14) Uredba (EZ) br. 1272/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o razvrstavanju, označivanju i pakiranju tvari i smjesa, o izmjeni i stavljanju izvan snage Direktive 67/548/EEZ i Direktive 1999/45/EZ i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1907/2006 (SL L 353, 31.12.2008., str. 1.).

(15) Vidjeti, među ostalim: Hong, M., Ping, Z., Jian, X., „Testicular toxicity and mechanisms of chlorotoluron compounds in the mouse”, Toxicology Mechanisms and Methods (2007.); 17(8): 483 – 8.

(16) Uredba (EZ) br. 396/2005 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. veljače 2005. o maksimalnim razinama ostataka pesticida u ili na hrani i hrani za životinje biljnog i životinjskog podrijetla i o izmjeni Direktive Vijeća 91/414/EEZ (SL L 70, 16.3.2005., str. 1.).

(17) SL C 433, 23.12.2019., str. 183.

(18) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0027.

(19) Daljnje postupanje Komisije u vezi s nezakonodavnom rezolucijom Europskog parlamenta o nacrtu provedbene uredbe Komisije o izmjeni Provedbene uredbe (EU) br. 540/2011 u pogledu produljenju roka važenja odobrenja aktivnih tvari amidosulfuron, beta-ciflutrin, bifenoks, klorotoluron, klofentezin, klomazon, cipermetrin, daminozid, deltametrin, dikamba, difenokonazol, diflubenzuron, diflufenikan, fenoksaprop-P, fenpropidin, fludioksonil, flufenacet, fostiazat, indoksakarb, lenacil, MCPA, MCPB, nikosulfuron, pikloram, prosulfokarb, piriproksifen, tiofanat-metil, triflusulfuron i tritosulfuron, SP(2019)669, https://oeil.secure.europarl.europa.eu/oeil/popups/ficheprocedure.do?reference=2019/2826(RSP)&l=en

(20) Uredba Komisije (EU) 2018/605 оd 19. travnja 2018. o izmjeni Priloga II. Uredbi (EZ) br. 1107/2009 utvrđivanjem znanstvenih kriterija za određivanje svojstava endokrine disrupcije (SL L 101, 20.4.2018., str. 33.).

(21) Delegirana uredba Komisije (EU) 2017/2100 оd 4. rujna 2017. o utvrđivanju znanstvenih kriterija za određivanje svojstava endokrine disrupcije u skladu s Uredbom (EU) br. 528/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 301, 17.11.2017., str. 1.).

(22) Smjernice agencija EFSA i ECHA za utvrđivanje endokrinih disruptora u kontekstu Uredbe (EU) br. 528/2012 i Uredbe (EZ) br. 1107/2009, EFSA Journal (2018.), 16(6): str. 5311., http://www.efsa.europa.eu/en/efsajournal/pub/5311

20.10.2021

Službeni list Europske unije

C 425/92

P9_TA(2020)0326

Karbendazim za uporabu u određenim biocidnim proizvodima

Rezolucija Europskog parlamenta od 26. studenoga 2020. o Nacrtu provedbene uredbe Komisije o odobrenju karbendazima kao postojeće aktivne tvari za uporabu u biocidnim proizvodima vrsta 7 i 10 (D069099/01 – 2020/2852(RSP))

(2021/C 425/10)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir Nacrt provedbene uredbe Komisije o odobrenju karbendazima kao postojeće aktivne tvari za uporabu u biocidnim proizvodima vrsta 7 i 10 (D069099/01,

—	uzimajući u obzir Direktivu 98/8/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 1998. o stavljanju biocidnih pripravaka na tržište (1),

—	uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 528/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2012. o stavljanju na raspolaganje na tržištu i uporabi biocidnih proizvoda (2), a posebno njezin članak 89. stavak 1. treći podstavak,

—	uzimajući u obzir članak 11. Uredbe (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (3),

—	uzimajući u obzir članak 112. stavke 2. i 3. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir Prijedlog rezolucije Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane,

A.	budući da se u Nacrtu provedbene uredbe Komisije traži odobrenje karbendazima kao postojeće aktivne tvari za uporabu u biocidnim proizvodima vrste 7 (sredstva za zaštitu površine) i vrste 10 (sredstva za zaštitu u graditeljstvu) za razdoblje od tri godine;

B.	budući da se Komisija obvezala na ostvarenje ambicije nulte razine onečišćenja kako bi se stvorio netoksični okoliš te na taj način bolje zaštitili građani i okoliš od opasnih kemikalija i poticale inovacije za razvoj sigurnih i održivih alternativa;

budući da su izvješća o ocjenjivanju države članice izvjestiteljice i zaključci njezina ocjenjivanja u vezi s karbendazimom podneseni Komisiji 2. kolovoza 2013.; budući da se na temelju članka 90. stavka 2. Uredbe (EU) br. 528/2012 može se zaključiti da bi tvari koje su države članice ocijenile do 1. rujna 2013. trebalo ocijeniti u skladu s odredbama Direktive 98/8/EZ;

D.	budući da su opasna svojstva karbendazima bila poznata već 2013. godine, u kojoj je država članica izvjestiteljica podnijela izvješća o ocjenjivanju; budući da je proteklo sedam godina od podnošenja izvješća o ocjenjivanju i Nacrta provedbene uredbe Komisije;

Pravni argumenti

Neprihvatljiv rizik za okoliš

E.	budući da bi odobrenje karbendazima za uporabu u proizvodima vrsta 7 i 10 moglo izazvati neprihvatljive rizike za okoliš i zdravlje čovjeka, što je protivno Direktivi 98/8/EZ;

budući da karbendazim ispunjava kriterije za razvrstavanje kao mutagene kategorije 1.B i reproduktivno toksične kategorije 1.B u skladu s Uredbom (EZ) br. 1272/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (4) te ispunjava dva kriterija da bude definiran kao postojana, bioakumulativna i otrovna tvar (PBT) (P i T);

budući da je i u brojnim studijama izražena zabrinutost zbog potencijala karbendazima za endokrinu disrupciju (5); budući da se na temelju mišljenja Odbora za biocidne proizvode o karbendazimu u vezi sa svim proizvodima vrsta 7, 9 i 10 (6) nije mogao donijeti nikakav zaključak o svojstvima endokrine disrupcije; budući da je veoma zabrinjavajuća činjenica da Komisija i dalje zanemaruje načelo predostrožnosti time što predlaže odobrenja aktivnih tvari oslanjajući se na nejasna ocjenjivanja njihovih svojstava endokrine disrupcije na temelju dostupnih podataka; budući da nemogućnost donošenja zaključaka o svojstvima endokrine disrupcije pojedine tvari na temelju podataka dostupnih u ograničenoj količini nije jednako donošenju zaključaka o tome da ta tvar nema svojstva endokrine disrupcije;

budući da, premda su izvješća o ocjenjivanju u vezi s karbendazimom podnesena prije 1. rujna 2013., što znači da „iako karbendazim ispunjava kriterije iz članka 5. stavka 1. točaka (b) i (c) Uredbe (EU) br. 528/2012, članak 5. stavak 2. Uredbe (EU) br. 528/2012 nije relevantan za odluku o odobrenju” (7), činjenica da karbendazim sadržava poznata opasna svojstva koja izazivaju jako veliku zabrinutost i dalje je veoma relevantna i nije dovoljno uzeta u obzir u provedbi Direktive 98/8/EZ, uzimajući u obzir članak 10. koji se čita u vezi s člankom 5. stavkom 1. točkom (b) te Direktive;

I.	budući da uporaba karbendazima u proizvodima vrsta 7 i 10 u tretiranju fasadnih boja za vanjsku primjenu kako bi se izbjegao rast gljivica i algi predstavlja velik rizik od onečišćenja voda zbog otjecanja tih biocida iz fasada zgrada svaki put kada kiši;

J.	budući da je u jednoj studiji (8) ustanovljeno da je u Njemačkoj karbendazim utvrđen u više od 90 % uzoraka pročišćavača kišnice i u više od 50 % uzoraka vode prikupljenih iz korita koja se prelijevaju u slučaju oluja i iz kojih netretirana kišnica istječe u vodna tijela ili otječe u podzemne vode;

budući da se u mišljenju Odbora za biocidne proizvode o proizvodima vrste 9 (sredstva za zaštitu vlakana, kože, gume i polimeriziranih materijala) zaključilo da karbendazim nije odobren upravo iz razloga što otjecanje karbendazima iz tretiranih površina s kišnicom izaziva neprihvatljive rizike u površinskim vodama i sedimentima te da ne postoje odgovarajuće mjere za upravljanje rizikom;

budući da se u mišljenjima Odbora za biocidne proizvode o proizvodima vrsta 7 i 10 zaključilo da vanjske uporabe karbendazima, uključujući boja (proizvoda vrste 7) i žbuka (proizvoda vrste 10), predstavljaju neprihvatljiv rizik u površinskim vodama i sedimentima jer ne postoje odgovarajuće mjere za ublažavanje rizika kako bi se spriječila istjecanja u kanalizacijske sustave tijekom radnog vijeka (pet godina u slučaju proizvoda vrste 7 i 25 godina u slučaju proizvoda vrste 10) tretiranih proizvoda;

M.	budući da bi stoga odobrenje karbendazima za uporabu u proizvodima vrsta 7 i 10, čak i za kratko razdoblje od tri godine, dovelo do izravnog ispuštanja karbendazima u okoliš kišnicom tijekom razdoblja do 25 godina;

budući da je Švedska u svom mišljenju manjine upućenom Odboru za biocidne proizvode izjavila da otjecanje tijekom radnog vijeka primjenjivanih sredstava i tretiranih proizvoda (primjerice boja i žbuka) predstavlja neprihvatljive rizike za okoliš u slučaju svih vanjskih uporaba i da se taj rizik ne bi mogao ublažiti u skladu s navodima iz izvješća o ocjenjivanju;

budući da je činjenica da je zaključak donesen u svim mišljenjima Odbora za biocidne proizvode kako uporaba karbendazima u proizvodima vrsta 7, 9 odnosno 10 predstavlja jednake neprihvatljive rizike trebao dovesti do odluke o odbijanju odobrenja karbendazima za sve te vanjske uporabe, a ne samo odbijanju odobrenja za proizvode vrste 9;

budući da unutarnje uporabe karbendazima mogu također predstavljati neprihvatljive rizike, jer je u pojedinim studijama (9) izražena zabrinutost zbog činjenice da karbendazim u površinskim vodama uglavnom potječe iz tretiranih kućanskih i industrijskih otpadnih voda unatoč zaključcima mišljenja Odbora za biocidne proizvode da su rizici unutarnjih uporaba karbendazima prihvatljivi za okoliš;

Uvjetima za odobrenje ne ublažuju se rizici

budući da se, u svjetlu rizika za okoliš utvrđenih u procijenjenim uporabama, u skladu s Nacrtom provedbene uredbe Komisije, karbendazim može odobriti ako se zadovolje određene specifikacije i određeni uvjeti u pogledu njegove uporabe, posebice da će se pri ocjeni proizvoda „posebna pozornost usmjeriti na” površinske vode, sedimente, tlo i podzemne vode u slučaju proizvoda koji se rabe u bojama i žbukama namijenjenima za vanjsku uporabu;

budući da se u mišljenjima Odbora za biocidne proizvode kako za proizvode vrste 7 tako i za proizvode vrste 10 ističu neprihvatljivi rizici u površinskim vodama i sedimentima te da se navodi da za procijenjene uporabe ne postoje odgovarajuće mjere za upravljanje rizikom kojima bi se spriječila istjecanja u kanalizacijske sustave;

budući da je pozivanje Komisije na „specifikacije i uvjete” povezane s odobrenjem izrazito nejasno i nije dostatno za otklanjanje zabrinutosti u vezi s neprihvatljivim rizicima; budući da se u Nacrtu provedbene uredbe Komisije ne traži od država članica da propišu odgovarajuće mjere za ublažavanje rizika, nego samo da obrate pozornost na rizike; budući da se u Nacrtu provedbene uredbe Komisije ne uzima u obzir činjenica da je u pripadajućoj dokumentaciji zaključeno kako ne postoje odgovarajuće mjere za upravljanje rizikom;

Usklađenost odluke o upravljanju rizikom i znanstvenih dokaza na kojima se ona temelji

budući da, i kako potvrđuje Sud Europske unije („Sud”), pri usvajanju mjere za upravljanje rizikom odluka koju Komisija donese mora biti u skladu sa znanstvenim dokazima na kojima se temelji; budući da Komisija ima pravo ne uzeti u obzir znanstveno mišljenje podneseno tijekom procesa donošenja odluke, ali da u tom slučaju mora iznijeti konkretne razloge za svoje nalaze koji moraju imati jednaku znanstvenu vrijednost kao nalazi izneseni u mišljenju; budući da Komisija u svom obrazloženju mora objasniti razloge iz kojih ne uzima u obzir mišljenje (10);

budući da se odluka o odobrenju karbendazima kao postojeće aktivne tvari za uporabu u biocidnim proizvodima vrsta 7 i 10 uvelike protivi zaključku mišljenja Odbora za biocidne proizvode da vanjske uporabe karbendazima u bojama (proizvodima vrste 7) i žbukama (proizvodima vrste 10) predstavljaju neprihvatljive rizike u površinskim vodama i sedimentima uzimajući u obzir članak 10. Direktive 98/8/EZ koji se čita u vezi s člankom 5. stavkom 1. točkom (b) te Direktive;

budući da su razlozi za odstupanje od zaključka iz mišljenja Odbora za biocidne proizvode koje Komisija iznosi u svom Nacrtu provedbene uredbe ograničeni na argumente da potpuno odobrenje biocidnih proizvoda zahtijeva dodatni korak na razini država članica i da će preispitivanje u skladu s Uredbom (EU) br. 528/2012 biti uskoro provedeno;

budući da se tim razlozima ne objašnjava zašto je Komisija smatrala da karbendazim ne predstavlja neprihvatljiv rizik za uporabe u proizvodima vrsta 7 i 10 u skladu s Direktivom 98/8/EZ, posebice s obzirom na činjenicu da se smatralo kako uporaba iste aktivne tvari u proizvodima vrste 9 predstavlja neprihvatljiv rizik, što je dovelo do odluke da se proizvodima te vrste odobrenje uskrati;

X.	budući da je obrazloženje odstupanja od zaključaka iz mišljenja Odbora za biocidne proizvode neophodno ne samo za kontrolu koju provodi Sud nego i, konkretnije, za Parlament kako bi mogao ispravno provoditi svoje ovlasti kontrole;

Razmatranje dostupnih alternativa

budući da je u skladu s mišljenjem Odbora za biocidne proizvode o proizvodima vrste 7 karbendazim namijenjen uporabi kao fungicid u biocidnim proizvodima za zaštitu površine koji se primjenjuju u ili dodaju proizvodima za krajnju uporabu, kao što su boje; budući da je u skladu s mišljenjem Odbora za biocidne proizvode o proizvodima vrste 10 karbendazim potrebno rabiti kao fungicid u sredstvima za zaštitu građevinskih materijala koja se primjenjuju u ili dodaju proizvodima za krajnju uporabu, kao što su žbuke;

budući da je Komisija donijela zaključak da nisu dostupne nikakve prikladne alternative za karbendazim na temelju samo jedanaest priopćenja koja nisu povjerljiva i koja su dobivena od trećih strana, od kojih su sve treće strane poduzeća ili industrijska udruženja, i koja potječu iz 2014. godine; budući da bi se, u slučaju da postoje druge informacije kojima bi se poduprla odluka Komisije, one trebale Parlamentu dostaviti kako mu se omogućila potpuna provedba njegove ovlasti kontrole;

AA.

budući da se prema mišljenjima Odbora za biocidne proizvode u većini priopćenja nije pravila razlika među uporabama karbendazima u proizvodima vrsta 7, 9 i 10, zbog čega Komisija nije mogla na propisan način procijeniti dostupnost alternativa za svaku pojedinačnu vrstu proizvoda i svaku pojedinačnu uporabu;

AB.	budući da informacije dostavljene u okviru priopćenja nisu ni izbliza dovoljno detaljne i aktualne da bi se na temelju njih moglo zaključiti kako prikladne alternative za karbendazim za uporabu u biocidnim proizvodima vrsta 7 i 10 ne postoje;

AC.	budući da su, posebice za proizvode vrste 7, podnositelji priopćenja izjavili da je karbendazim tehnički moguće zamijeniti u bojama iako su smatrali da bi to bilo suviše dugotrajno i skupo;

AD.

budući da su, posebice za proizvode vrste 10, podnositelji priopćenja izjavili da je karbendazim tehnički moguće zamijeniti u bojama iako su smatrali da bi to bilo suviše dugotrajno i skupo; budući da prema mišljenju Odbora za biocidne proizvode, zbog veoma malog broja odobrenih aktivnih tvari za tu vrstu proizvoda, trenutačne informacije dostupne Odboru za biocidne proizvode nisu dovoljne za donošenje odluke o tome postoji li neka druga aktivna tvar koja bi mogla poslužiti kao alternativa za uporabu karbendazima kao sredstva za zaštitu u žbukama za koje je karakteristična visoka pH vrijednost;

AE.	budući da je u većini priopćenja koja su Komisiji dostavljena 2014. godine zaključeno da je moguće pronaći alternative za karbendazim za proizvode vrsta 7 i 10;

AF.	budući da su podnositelji priopćenja imali na raspolaganju sedam godina za istraživanje mogućih alternativa za karbendazim, čija su štetna svojstva poznata;

AG.

budući da Komisija stoga nije ispunila svoju dužnost razmatranja dostupnosti prikladnih alternativnih tvari u skladu s člankom 10. stavkom 5. Direktive 98/8/EZ; budući da nije dano nikakvo objašnjenje kojim bi se detaljno pojasnilo na temelju čega je Komisija donijela zaključak o nedostupnosti prikladnih i dostatnih alternativnih tvari; budući da su te pojedinosti veoma važne za ishod trenutačnog odobrenja s obzirom na toksikološki profil predmetne tvari;

AH.

budući da odobrenje nije dodijeljeno za uporabe karbendazima u proizvodima vrste 9; budući da nijedna od informacija koje su dostavljene u mišljenju Odbora za biocidne proizvode i na koje se u tom mišljenju poziva nije bila specifična za proizvode vrste 9; budući da su treće strane kao podnositelji priopćenja izrazile jednaku zabrinutost u pogledu ograničenog broja dostupnih alternativa, kao i vremena i troškova nužnih za razvoj alternative jednake razine učinkovitosti kao karbendazim za proizvode vrste 9, kao i proizvode vrsta 7 i 10;

AI.

budući da su, u skladu s mišljenjima Odbora za biocidne proizvode o proizvodima vrsta 7 i 10, podnositelji priopćenja istaknuli da je teško procijeniti dostupnost alternativa uzimajući u obzir činjenicu da je mnoge od njih još potrebno preispitati u skladu s Uredbom (EU) br. 528/2012; budući da je neprihvatljivo da se kašnjenja u provedbi programa revizije upotrebljavaju kao opravdanje za sprečavanje provođenja zaštite ljudskog zdravlja i okoliša;

Politički argumenti

AJ.	budući da je neprihvatljiva odluka Komisije o odgodi odbijanja odobrenja tvari koje predstavljaju neprihvatljiv rizik za ljudsko zdravlje i okoliš uz puko opravdanje da će se Uredbom (EU) br. 528/2012 doprinijeti sustavnijem odbijanju odobrenja u budućim preispitivanjima;

AK.

budući da se Nacrtom provedbene uredbe Komisije predviđa da nadležna tijela država članica u skladu s točkom 10. Priloga VI. Uredbi (EU) br. 528/2012 procijene mogu li se na njihovim područjima ispuniti uvjeti iz članka 5. stavka 2. te Uredbe kako bi se donijela odluka o (ne)odobrenju pojedinog biocidnog proizvoda koji sadržava karbendazim;

AL.	budući da Komisija ne bi trebala prenositi odgovornost na države članice za odbijanje stavljanja na tržište biocidnih proizvoda koji sadržavaju karbendazim na temelju argumenta da su informacije koje se zaprime tijekom javnog savjetovanja o potencijalnim tvarima za zamjenu slabe kvalitete;

AM.

budući da će, kao što je Komisija predložila, tretirani proizvodi trebati jedino sadržavati deklaraciju s ograničenim podacima te da se deklaraciju neće podvrgavati regulatornom nadzoru prije stavljanja relevantnog proizvoda na tržište i njegovog trgovanja među državama članicama; budući da proizvode nije neophodno odobravati, neće se provoditi procjena toga odgovara li učinkovitost proizvoda navodima iz deklaracije;

AN.	budući da se trenutačnim stanjem ne jamči dovoljno visoka razina zaštite ljudskog zdravlja i okoliša te da se njime ne stvaraju ravnopravni uvjeti za poduzeća iz Unije i ona izvan nje;

smatra da ovaj Nacrt provedbene uredbe Komisije nije u skladu s pravom Unije jer nije sukladan cilju i sadržaju Direktive 98/8/EZ niti Uredbe (EU) br. 528/2012;

smatra da, uzimajući u obzir

(a)	opasna svojstva karbendazima,

(b)	njegovu sudbinu u okolišu, kao i nedostatak mjera upravljanja rizikom navedenih u pripadajućoj dokumentaciji,

(c)	nedostatak podataka na temelju kojih bi se mogao donijeti odlučan zaključak da prikladne alternative ne postoje,

(d)	razdoblje od sedam godina koje je proteklo od podnošenja izvješća o ocjenjivanju, i

(e)

neusklađenost odluka Komisije o uporabi karbendazima u proizvodima vrsta 7, 9 i 10,

Nacrt provedbene uredbe Komisije za odobrenje karbendazima kao postojeće aktivne tvari za uporabu u biocidnim proizvodima vrsta 7 i 10, čak ni za kratko razdoblje od tri godine, nije razmjeran u svjetlu neprihvatljivih rizika koje on predstavlja za ljudsko zdravlje i okoliš te da je Komisiju trebao navesti na zaključak da karbendazim predstavlja neprihvatljive rizike jer njegova uporaba u proizvodima i dalje izaziva zabrinutost;

smatra da informacije koje je Komisija pružila u svom Nacrtu provedbene uredbe nisu dovoljne kako bi Parlament na propisan način proveo svoje ovlasti kontrole;

traži od Komisije da povuče svoj Nacrt provedbene uredbe i podnese novi nacrt Odboru u kojem bi predložila da se karbendazim ne odobri kao aktivnu tvar za uporabu u biocidnim proizvodima vrsta 7 i 10;

ponovno ističe da unatoč činjenici što su izvješća o ocjenjivanju podnesena prije 1. rujna 2013. godine, odobravanje tvari razvrstane kao mutagene kategorije 1.B i reproduktivno toksične kategorije 1.B te tvari koja ima potencijalna svojstva endokrine disrupcije predstavlja neprihvatljive rizike za ljudsko zdravlje u vezi s uporabama kao što su one prethodno razmotrene;

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

(1) SL L 123, 24.4.1998., str. 1.

(2) SL L 167, 27.6.2012., str. 1.

(3) SL L 55, 28.2.2011., str. 13.

(4) Uredba (EZ) br. 1272/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o razvrstavanju, označivanju i pakiranju tvari i smjesa, o izmjeni i stavljanju izvan snage Direktive 67/548/EEZ i Direktive 1999/45/EZ i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1907/2006 (SL L 353, 31.12.2008., str. 1.).

(5) Morinaga, H. et al., „A Benzimidazole Fungicide, Benomyl, and Its Metabolite, Carbendazim, Induce Aromatase Activity in a Human Ovarian Granulose-Like Tumor Cell Line (KGN)”, Endocrinology (2004.), 145(4):str. 1860. – 1869.; Kim, D-J. et al., „Benomyl induction of brain aromatase and toxic effects in the zebrafish embryo”, Journal of Applied Toxicology (2009.), 29:str. 289. – 294.; Goldman, J.M. et al., „Effects of the benomyl metabolite, carbendazim, on the hypothalamic-pituitary reproductive axis in the male rat”, Toxicology (1989.), 57(2): str. 173. – 182.; Jiang, J. et al, „Carbendazim has the potential to induce oxidative stress, apoptosis, immunotoxicity and endocrine disruption during zebrafish larvae development”, Toxicology in Vitro (2015.), 29(7): str. 1473. – 1481.; Singh, S., Singh, N., Kumar, V. et al., „Toxicity, monitoring and biodegradation of the fungicide carbendazim”, Environmental Chemistry Letters (2016.), 14: str. 317. – 329.: Jin, C., Zeng, Z., Wang, C., Luo, T., Wang, S., Zhou, J., Ni, Y., Fu, Z., Jin, Y., „Insights into a Possible Mechanism Underlying the Connection of Carbendazim-Induced Lipid Metabolism Disorder and Gut Microbiota Dysbiosis in Mice”, Toxicological Sciences (2018.), 166(2): str. 382. – 393.: Durand, P., Martin, G., Blondet, A., Gilleron, J., Carette, D., Janczarski, S., Christin, E., Pointis, G., Perrard, M.H., „Effects of low doses of carbendazim or iprodione either separately or in mixture on the pubertal rat seminiferous epithelium: An ex vivo study”, Toxicology In Vitro (2017.), 45(3): str. 366. – 373.; Jin, Y., Zeng, Z., Wu, Y., Zhang, S., Fu, Z., „Oral Exposure of Mice to Carbendazim Induces Hepatic Lipid Metabolism Disorder and Gut Microbiota Dysbiosis”, Toxicological Sciences (2015.), 147(1): str. 116. – 26.; Rama, E.M., Bortolan, S., Vieira, M.L., Gerardin, D.C., Moreira, E.G., „Reproductive and possible hormonal effects of carbendazim”, Regulatory Toxicology and Pharmacology (2014.), 69(3): str. 476. – 486.

(6) Mišljenje Odbora za biocidne proizvode od 10. prosinca 2019. o zahtjevu za odobrenje aktivne tvari: karbendazim, vrsta proizvoda: 7; Mišljenje Odbora za biocidne proizvode od 27. veljače 2019. o zahtjevu za odobrenje aktivne tvari: karbendazim, vrsta proizvoda: 9; Mišljenje Odbora za biocidne proizvode od 10. prosinca 2019. o zahtjevu za odobrenje aktivne tvari: karbendazim, vrsta proizvoda: 10; https://echa.europa.eu/regulations/biocidal-products-regulation/approval-of-active-substances/bpc-opinions-on-active-substance-approval?diss=true&search_criteria_ecnumber=234-232-0&search_criteria_casnumber=10605-21-7&search_criteria_name=Carbendazim

(7) mišljenja Odbora za biocidne proizvode o proizvodima vrsta 7 i 10, str. 14.

(8) https://www.umweltbundesamt.de/sites/default/files/medien/479/publikationen/texte_169-2020_belastung_der_umwelt_mit_bioziden_realistischer_erfassen_-_schwerpunkt_eintraege_ueber_klaeranlagen.pdf

(9) Merel, S., Benzing, S., Gleiser, C., Di Napoli-Davis, G., Zwiener, C., „Occurrence and overlooked sources of the biocide carbendazim in wastewater and surface water”, Environmental Pollution (2018.), 239: str. 512. – 521.

(10) Vidjeti Predmet T-837/16, Švedska protiv Komisije, ECLI:EU:T:2019:144, stavak 69.

20.10.2021

Službeni list Europske unije

C 425/98

P9_TA(2020)0327

Analiza europskih izbora

Rezolucija Europskog parlamenta od 26. studenoga 2020. o analizi europskih izbora (2020/2088(INI))

(2021/C 425/11)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji (UEU), a posebno njegove članke 10. i 14. te članak 17. stavak 7.,

—	uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU), a posebno njegove članke 20. i 22.,

—	uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima, a posebno njezine članke 21., 39. i članak 52. stavak 1.,

—	uzimajući u obzir Izjavu o članku 17. stavcima 6. i 7. Ugovora o Europskoj uniji priloženu Završnom aktu međuvladine konferencije na kojoj je donesen Ugovor iz Lisabona,

—	uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima, a posebno njezin članak 21.,

—	uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, a posebno njegov članak 25.,

—	uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom, a posebno njezin članak 29.,

—	uzimajući u obzir europski stup socijalnih prava, a posebno njegovo načelo 1.,

—	uzimajući u obzir Odluku Vijeća (EU, Euratom) 2018/994 od 13. srpnja 2018. o izmjeni Akta o izboru članova Europskog parlamenta neposrednim općim izborima, priloženog Odluci Vijeća 76/787/EZUČ, EEZ, Euratom od 20. rujna 1976. (1),

—	uzimajući u obzir Odluku Europskog vijeća (EU) 2018/937 od 28. lipnja 2018. o utvrđivanju sastava Europskog parlamenta (2),

—	uzimajući u obzir Odluku Vijeća (EU, Euratom) 2018/767 od 22. svibnja 2018. o određivanju razdoblja za devete izbore zastupnika u Europskom parlamentu neposrednim općim izborima (3),

—	uzimajući u obzir Uredbu (EU, Euratom) 2018/673 Europskog parlamenta i Vijeća od 3. svibnja 2018. o izmjeni Uredbe (EU, Euratom) br. 1141/2014 o statutu i financiranju europskih političkih stranaka i europskih političkih zaklada, (4)

—	uzimajući u obzir Uredbu (EU, Euratom) 2019/493 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. ožujka 2019. o izmjeni Uredbe (EU, Euratom) br. 1141/2014 u pogledu postupka provjere povezanog s kršenjima pravila o zaštiti osobnih podataka u kontekstu izbora za Europski parlament (5),

—	uzimajući u obzir izmijenjeni Okvirni sporazum o odnosima između Europskog parlamenta i Europske komisije (6),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. studenoga 2015. o reformi izbornog zakona Europske unije (7),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. veljače 2017. o poboljšanju funkcioniranja Europske unije korištenjem potencijala Ugovora iz Lisabona (8),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. veljače 2017. o mogućim promjenama i prilagodbama aktualnog institucijskog ustroja Europske unije (9),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 18. travnja 2018. o Nacrtu odluke Vijeća o određivanju razdoblja za devete izbore zastupnika u Europskom parlamentu neposrednim općim izborima (10),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 7. veljače 2018. o sastavu Europskog parlamenta (11),

—	uzimajući u obzir svoju Odluku od 16. srpnja 2019. o izboru za predsjednika Komisije (12),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. listopada 2019. o stranim uplitanjima u izbore i dezinformacijama u nacionalnim i europskim demokratskim procesima (13),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. veljače 2019. o stanju rasprave o budućnosti Europe (14),

—	uzimajući u obzir svoju odluku od 18. lipnja 2020. o osnivanju, nadležnostima, brojčanom sastavu i trajanju mandata Posebnog odbora za vanjsko upletanje u sve demokratske procese u Europskoj uniji, uključujući dezinformiranje (15),

—	uzimajući u obzir informativno izvješće Europskog gospodarskog i socijalnog vijeća (EGSO) od 20. ožujka 2019. o stvarnom pravu osoba s invaliditetom da glasaju na izborima za Europski parlament,

—	uzimajući u obzir rad Međuparlamentarne unije u području rodne jednakosti, a posebno njezin akcijski plan za rodno osjetljive parlamente,

—	uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za ustavna pitanja (A9-0211/2020),

budući da je na europske izbore 2019. izašlo 50,66 % birača (povećanje od osam postotnih bodova u usporedbi s 2014.), što je najveći odaziv na izbore za Europski parlament u posljednjih 20 godina, čime je poslana pozitivna poruka da europski građani pokazuju sve veći interes za zbivanja na razini EU-a i da smatraju da zakonodavstvo EU-a utječe na njihove svakodnevne živote; budući da, ta brojka ipak prikriva veliku nejednakost među državama članicama, stopa suzdržanih ostala je visoka i stoga treba uložiti dodatne napore za povećanje izlaznosti na europske izbore;

budući da rezultati ispitivanja Eurobarometra koje je Parlament naručio nakon europskih izbora 2019. pokazuju da su stanje gospodarstva i okoliš dva glavna prioriteta za birače, što jasno ukazuje na to da građani koji su izašli na europske izbore žele vidjeti više djelovanja na razini EU-a u ta dva područja politike, za koja su nadležnosti podijeljene između EU-a i nacionalnih tijela (16);

budući da ispravno odabran izborni sustav stvara pravo okruženje koje građanima daje vjeru u njihovo osnovno demokratsko pravo da glasaju za svoje demokratske predstavnike i istovremeno, političkim predstavnicima omogućuje da slušaju svoje birače i zastupaju njihove interese, čime se među građanima stvara samoefikasnost;

budući da je, prema istraživanju Eurobarometra, za veći odaziv djelomično zaslužan porast u odazivu mladih, iako je vjerojatnost odaziva na izbore i dalje veća u skupini građana starijih od 40 godina; budući da je više od 50 % mladih glasalo zbog osjećaja građanske dužnosti i kao odgovor na klimatsku krizu;

E.	budući da je neumoljivi angažman civilnog društva imao presudnu ulogu u proeuropskom diskursu uoči europskih izbora;

budući da je veći odaziv također povezan s pozitivnim rezultatima proeuropskih stranaka koje su dobile glasove mlađih generacija, što je povećalo proeuropsku većinu u Europskom parlamentu, ali rezultate euroskeptika, populista i nacionalističkih pokreta, koji prijete EU-ovom projektu integracije, treba shvatiti kao upozorenje;

G.	budući da je veći odaziv birača također znak da građani EU-a žele da Unija djeluje brzo, demokratski i efikasno u vezi s važnim pitanjima kao što su zapošljavanje, troškovi života, socijalni damping, klimatske promjene, migracije, zaštita temeljnih prava i demokratizacija;

H.	budući da moramo biti učinkovitiji i proaktivniji u iskorištavanju svih sredstava komunikacije, uključujući digitalnu tehnologiju, s ciljem promicanja snažne veze između političkih odluka donesenih na razini EU-a i osjećaja povezanosti birača s institucijama EU-a;

budući da, iako se rodna ravnopravnost među zastupnicima u Europskom parlamentu poboljšala (41 % žena u 2019., u odnosu na 37 % u 2014.), rodna ravnoteža u Parlamentu još uvijek nije postignuta; budući da ove brojke prikrivaju značajne razlike među državama članicama i mnoge izazove koji se još trebaju prevladati ako se želi postići rodna ravnopravnost;

J.	budući da je Ursula von der Leyen prva predsjednica Europske komisije; budući da je među povjerenicima 13 žena, što je najveći udio povjerenica u povijesti;

K.	budući da raznoliko i multikulturalno europsko društvo treba biti bolje zastupljeno u Europskom parlamentu;

budući da 15 država članica i dalje ograničava biračka prava osobama s invaliditetom, čime se sprečava smisleno sudjelovanje i zastupljenost tih građana u demokratskim procesima; budući da, kao rezultat nacionalnih pravila, otprilike 800 000 građana EU-a nije moglo ostvariti svoje biračko pravo na posljednjim europskim izborima zbog svojeg invaliditeta ili problema s mentalnim zdravljem;

M.	budući da su demografske promjene i starenje naših društava faktori koji će povećati broj ljudi koji žive u ustanovama za dugotrajnu skrb i bolnicama; budući da treba poticati rašireniju upotrebu posebnih, formalnih rješenja za te ljude u mnogim državama članicama;

budući da se rok za upis u popis birača uvelike razlikuje od jedne države članice do druge, a kreće se od 90 dana do 3 dana prije izbora; budući da informativno izvješće EGSO-a o stvarnim pravima osoba s invaliditetom da glasaju na europskim izborima preporučuje da se popisi birača zatvore najranije dva tjedna prije održavanja izbora;

budući da, prema zajedničkom izvješću koje su izradili Europska federacija nacionalnih udruženja za rad s beskućnicima (FEANTSA) i Fondacija Abbé-Pierre (17), u EU-u postoji najmanje 700 000 beskućnika, a u gotovo 9 milijuna kućanstava uvjeti stanovanja vrlo su neadekvatni; budući da se ta brojka povećala za 70 % u posljednjih 10 godina; budući da je beskućnicima veoma teško glasati na izborima;

budući da reforma Izbornog akta iz 1976., koju je Europski parlament usvojio u svojoj Zakonodavnoj rezoluciji od 4. srpnja 2018. o Nacrtu odluke Vijeća o izmjeni Akta o izboru zastupnika u Europski parlament neposrednim općim izborima, priloženog Odluci Vijeća 76/787/EZUČ, EEZ, Euratom od 20. rujna 1976. (18), još nije u potpunosti ratificirana u tri države članice;

Q.	budući da bi Parlament trebao novim elanom nastojati ostvariti svoje prijedloge za izmjene i dopune Izbornog akta, koji neke države članice još nisu ratificirale, i zalagati se za jedinstvena europska izborna pravila;

R.	budući da je ishod europskih izbora 2019. doveo do pojave nove parlamentarne većine sastavljene od različitih političkih klubova s jasnim proeuropskim identitetom;

budući da izbori 2019. nisu kulminirali izborom predsjednika Komisije među različitim vodećim kandidatima, kao rezultat protivljenja Vijeća, što je dovelo do smanjenja povjerenja u taj izborni proces; budući da izbor predsjednika Komisije ovisi o osiguravanju potpore većine zastupnika u Europskom parlamentu; budući da su samo neki od građana EU-a koji su glasali na europskim izborima vjerovali da se glasovanjem može nešto promijeniti kada je riječ o izboru predsjednika Komisije, čime se ističe potreba za podizanjem svijesti o tom procesu među građanima EU-a;

budući da tek treba u potpunosti razraditi postupak vodećih kandidata; budući da u tom postupku, između ostalog, nedostaje mogućnost da vodeći kandidati budu službeni kandidati, što bi omogućilo svim europskim biračima da glasaju za željenog vodećeg kandidata i da budu svjesni tko su kandidati za predsjednika Komisije i kako su ih europske političke stranke birale; budući da je Parlament skrenuo pozornost na to pitanje u svojoj Odluci od 7. veljače 2018. o reviziji Okvirnog sporazuma o odnosima između Europskog parlamenta i Europske komisije (19);

budući da sustav vodećih kandidata treba hitno reformirati temeljitim razmatranjem na Konferenciji o budućnosti Europe, uzimajući u obzir proporcionalnu prirodu europskog izbornog sustava te takav sustav mora biti spreman za primjenu na sljedećim europskim izborima 2024.; budući da bi to promišljanje trebalo uključivati i de facto političku ulogu Komisije i njezina predsjednika te sve povezane promjene u postupku donošenja odluka u Uniji;

V.	budući da činjenica da je samo 8 % ispitanika reklo da je glasovalo na prošlim izborima kako bi utjecali na odabir sljedećeg predsjednika Komisije (20) naglašava činjenicu da proces izbora predsjednika Komisije treba hitno pojasniti i učiniti transparentnijim za birače;

budući da bi institucionalni prijedlozi kao što su transnacionalne liste, kako Parlament spominje u svojoj Rezoluciji od 7. veljače 2018. o sastavu Europskog parlamenta, stavljanje europskih političkih stranaka i pokreta u središte europskih izbora, preobrazba Vijeća u drugi zakonodavni dom Unije, kao što predlaže u svojoj Rezoluciji od 16. veljače 2017. o mogućim promjenama i prilagodbama aktualnog institucijskog ustroja Europske unije ili uvođenje mogućnosti stvaranja predizbornih koalicija između europskih političkih stranaka i pokreta mogli pomoći u transformaciji europskih izbora u jedinstvene europske izbore, za razliku od sadašnje zbirke 27 odvojenih nacionalnih izbora;

X.	budući da je postupak razmatranja izjava o interesima i saslušanja kandidata za povjerenike od strane Europskog parlamenta bio važan korak u povećanju odgovornosti Komisije prema Parlamentu i javnosti općenito; budući da se taj postupak može i treba dodatno poboljšati u budućnosti;

budući da su demokratski procesi na razini država članica i EU-a meta stranih sila, ponekad povezanih s unutarnjim akterima, radi utjecaja na rezultate izbora i slabljenja Unije; budući da su mehanizmi koje su uspostavile institucije EU-a, kao što su Kodeks za borbu protiv dezinformiranja i sustav brzog uzbunjivanja za izbore, doprinijeli ublažavanju vanjskog uplitanja tijekom izborne kampanje;

budući da su zahtjevi Komisije upućeni platformama društvenih medija prije izbora izazvali zbunjenost i imali neželjene posljedice, kao što je zabrana političkog oglašavanja diljem Europe, što je jedan od glavnih instrumenata s pomoću kojega birači tijekom kampanja za europske izbore mogu identificirati i prepoznati europske političke stranke; budući da bi institucije posebno u tom pogledu trebale razviti međuinstitucijski pristup kako bi imale pozitivan učinak na sigurnost i stabilnost izbornog procesa; budući da je Kodeks prakse isključivo na dobrovoljnoj bazi i usredotočuje se na transparentnost, a ne na stvarna ograničavanja, poput ograničavanja ciljanih političkih oglasa;

AA.

budući da su europske političke stranke i zaklade faktori koji olakšavaju uspješnu europsku političku raspravu tijekom i nakon europskih izbora te se trebaju učiniti vidljivijima; budući da bi, na temelju ove važne uloge, europske političke stranke i političke zaklade trebale osigurati najveću moguću razinu financijske transparentnosti po pitanju sredstava kojima upravljaju, posebno sredstava iz proračuna EU-a;

AB.

budući da se europske političke stranke suočavaju s raznim ograničenjima provođenja kampanja tijekom europskih izbora, uključujući ograničenu mogućnost financiranja kampanja i zajedničkih aktivnosti s pridruženim nacionalnim strankama, te im je zabranjeno vođenje kampanja na nacionalnim referendumima o europskim pitanjima;

AC.	budući da je pojava novih političkih stranaka i pokreta uoči europskih izbora pokazala interes građana za političke inovacije;

AD.	budući da različita nacionalna pravila za osnivanje stranaka i pristup europskim izborima i dalje predstavljaju značajnu prepreku političkim inovacijama i stvaranju istinske paneuropske političke rasprave;

AE.	budući da je zabilježeno da je zbog organizacije registracije birača u Ujedinjenoj Kraljevini oko milijun europskih građana bilo lišeno mogućnosti da ostvare svoje biračko pravo na europskim izborima;

pozdravlja veći odaziv na europskim izborima 2019. godine, što pokazuje da se trend smanjenog odaziva birača u Europi može preokrenuti, ali istodobno izražava razočaranje zbog kontinuirane visoke stope suzdržanih i činjenice da diljem EU-a gotovo polovica birača s pravom glasa nije izašla na izbore; prepoznaje važnu ulogu kampanja koje vode institucije EU-a i organizacije civilnog društva u svrhu povećanja odaziva, a posebno kampanje Parlamenta „Ovaj put glasam”; naglašava potrebu za jačim djelovanjem na lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj i europskoj razini kako bi se potaknulo birače da sudjeluju u europskim izborima; smatra da taj veći odaziv pokazuje da sve veći udio građana smatra EU odgovarajućom razinom na kojoj se treba suočiti s izazovima našeg vremena, kao što su gospodarstvo i održivi rast, klimatske promjene i zaštita okoliša, socijalna i rodna nejednakost, digitalna revolucija, promicanje slobode, ljudskih prava i demokracije te demografija i geopolitički problemi poput migracija i vanjske politike, sigurnost i uloga EU-a u svijetu; poziva sve institucije EU-a da preuzmu odgovornost i djeluju u skladu s mandatom koji su im građani izravno ili neizravno povjerili;

uvjeren je da se trend sve većeg odaziva birača može ponoviti ako se ojača povezanost i odgovornost između birača i kandidata te ako se u državama članicama raspravlja o izazovima i političkim programima na razini čitavog EU-a;

pozdravlja osjetno veće sudjelovanje mladih na izborima; ponavlja svoj poziv Vijeću i Komisiji da u obzir uzmu njihove probleme, koji su od ključne važnosti za živote sljedećih generacija, putem postupaka javnog savjetovanja i Konferencije o budućnosti Europe; preporučuje državama članicama da razmisle o usklađivanju minimalne dobi birača kako bi se dodatno povećalo sudjelovanje mladih birača;

pozdravlja činjenicu da se rodna ravnoteža u Parlamentu poboljšala nakon posljednjih izbora; naglašava, međutim, da još uvijek ima prostora za daljnja poboljšanja kako bi se postigao istinski rodno uravnotežen Parlament te prepoznaje da postoje značajne razlike između država članica, od toga da neke države članice među kandidatima odaberu više od 50 % žena do nekih koje ne odaberu nijednu ženu za zastupnicu u Europskom parlamentu; poziva države članice i institucije Unije da poduzmu sve potrebne mjere u cilju promicanja načela ravnopravnosti muškaraca i žena tijekom čitavog izbornog postupka; s tim u vezi naglašava važnost rodno uravnoteženih izbornih lista; poziva Komisiju da, u suradnji s Parlamentom i drugim tijelima kao što je Venecijanska komisija, sastavi preporuke za države članice s ciljem povećanja zastupljenosti žena u Europskom parlamentu i poziva na uvođenje popisa kandidata s jednakim brojem muških i ženskih kandidata na izbornim mjestima, primjerice upotrebom zaključanih popisa ili sličnim metodama jer u mnogim državama članicama ne postoji zakon kojim se osigurava politička ravnopravnost tijekom izbora;

primjećuje da samo nekoliko članova Europskog parlamenta pripada etničkim, jezičnim i drugim manjinama (21); vjeruje da je borba protiv rasizma i uklanjanje isključenosti i diskriminacije dužnost koja proizlazi iz vrijednosti EU-a i iz Povelje Europske unije o temeljnim pravima; naglašava da je potrebno učiniti više na nacionalnoj i europskoj razini kako bi se dodatno povećala uključenost na izbornim listama i izbor manjina te poziva države članice i političke stranke koje sudjeluju na europskim izborima da usvoje proaktivne mjere za povećanje zastupljenosti nedovoljno zastupljenih skupina;

u tom smislu podsjeća na posebne poteškoće s kojima se suočavaju Romi u području političkog sudjelovanja, posebno u pogledu pristupa postupcima registracije birača, između ostalog zbog nedostatka identifikacijskih dokumenata; poziva države članice da ojačaju obrazovanje i odaziv birača romskog podrijetla;

napominje da bi se slične preporuke mogle dati u vezi s ostvarivanjem pasivnog i aktivnog biračkog prava građana s invaliditetom; podsjeća s velikom zabrinutošću da 2019. godine oko 800 000 građana s invaliditetom diljem Unije nije moglo glasati zbog nacionalnih pravila; poziva države članice da pojačaju razmjenu najboljih praksi kako bi poboljšale pristup biračkim mjestima za osobe s invaliditetom; ističe da su za birače s invaliditetom praktični načini glasanja jednako važni kao i pristup informacijama ili biračkim mjestima;

potiče države članice da zajamče da svi oni koji imaju biračko pravo, uključujući građane EU-a koji žive izvan zemlje podrijetla, beskućnike i zatvorenike kojima je takvo pravo dodijeljeno u skladu s nacionalnim zakonima, mogu ostvariti to pravo;

napominje da su različite izborne kulture rezultirale nizom različitih izbornih sustava; preporučuje da jasni propisi, preporuke i smjernice osiguraju približavanje jedinstvenom europskom izbornom zakonu i jednakoj vrijednosti glasova za građane EU-a, posebno kada je riječ o pravu na osnivanje stranke i kandidiranje na izborima, pristupu glasačkim listićima, predlaganju kandidata, dostupnosti, glasovanju putem opunomoćenika ili glasovanju na daljinu i danima održavanja izbora;

10.

potvrđuje dobru organizaciju izbornog procesa na europskim izborima 2019. unatoč nesigurnosti koja je posljedica odlaska Ujedinjene Kraljevina iz EU-a; u ovom kontekstu ističe neometano preoblikovanje sastava Europskog parlamenta nakon Brexita zbog zaštitne klauzule utvrđene u njegovoj rezoluciji od 7. veljače 2018. o sastavu Europskog parlamenta;

11.

potiče države članice da, uoči izbora 2024. godine, u konzulatima na raspolaganje stave više resursa kako bi se provjere mogle pojačati i građani upoznati s tim da je višestruko glasovanje nezakonito;

12.

poziva države članice da poboljšaju svoje zakone kako bi beskućnicima olakšale glasovanje; naglašava da inzistiranje na tome da osobe dostave dokaz o boravištu kako bi mogle glasati, kako je utvrđeno Direktivom Vijeća 93/109/EZ od 6. prosinca 1993. o utvrđivanju detaljnih aranžmana za ostvarivanje aktivnog i pasivnog biračkog prava na izborima za Europski parlament za građane Unije koji borave u državi članici čiji nisu državljani (22), može poslužiti za isključivanje beskućnika u zemljama u kojima ne mogu dobiti administrativnu adresu; snažno preporučuje da se ukine obveza predočenja dokaza o boravištu kako bi se beskućnicima koji su punopravni građani EU-a olakšalo glasanje;

13.

mišljenja je da su razlozi zbog kojih proces vodećih kandidata nije uspio iznjedriti predsjednika Europske komisije nakon izbora 2019. godine, prvo, jer nisu usvojena poboljšanja u primjeni načela vodećeg kandidata na temelju iskustva iz 2014. godine, i drugo, zbog nedostatka pojašnjenja i razumijevanja procesa među građanima EU-a; namjerava provesti reformu demokratskog procesa za odabir predsjednika Komisije prije sljedećih europskih izbora 2024.; napominje, međutim, da izbor predsjednika Komisije uvijek ovisi o osiguravanju podrške većine zastupnika u Europskom parlamentu kako bi se izborni rezultati u potpunosti uzeli u obzir, kako je predviđeno Ugovorom iz Lisabona;

14.

naglašava važnu ulogu predstojeće Konferencije o budućnosti Europe u raspravi o institucionalnim pitanjima, također u svjetlu ishoda europskih izbora 2019.; pozdravlja predstojeću zajedničku izjavu triju institucija EU-a o Konferenciji o budućnosti Europe i poziva na njezino brzo usvajanje; podsjeća na zalaganje predsjednice Komisije za rješavanje pitanja koja su osobito povezana s demokratskim procesima i institucionalnim pitanjima, uključujući u kontekstu Konferencije, ne dovodeći u pitanje odluke koje je sama Konferencija donijela o popisu prioriteta kojima se treba pozabaviti;

15.

naglašava da izbor Komisije i njezina predsjednika ovisi o većini zastupnika u Parlamentu, za što je de facto potrebno osnivanje koalicije programskim sporazumima, kao što je bio slučaju u izboru Komisije predsjednice von der Leyen;

16.

ističe da ništa ne stoji na putu europskim strankama i pokretima da formiraju koalicije uoči europskih izbora te predstave zajednički program i jednog vodećeg kandidata koalicije;

17.

smatra da je zahvaljujući rezultatima europskih izbora ojačana politička dimenzija izbora Europske komisije, a time i potreba za točnijim i objektivnijim pregledom izjava o interesima kandidata za povjerenike; vjeruje, osim toga, da je ovaj proces naglasio potrebu za tehničkom i nepristranom ocjenom izjava o interesima kandidata za povjerenike; podržava nadolazeće razmatranje u Odboru za ustavna pitanja (AFCO) i Odboru za pravna pitanja (JURI) o stvaranju neovisnog etičkog tijela kojem bi se mogla dodijeliti prikladna sredstva; naglašava, međutim, da je odobrenje ili odbijanje pojedinog kandidata za povjerenika i kolegija povjerenika u konačnici politička vježba koja je čvrsto u rukama Europskog parlamenta;

18.

ustraje u tome da bi se svim europskim biračima trebalo dopustiti da glasuju za preferiranog kandidata za predsjednika Komisije; stoga ponavlja da bi vodeći kandidati trebali moći biti službeni kandidati na sljedećim izborima, u svim državama članicama, koje biraju europske političke stranke i koji se zalažu za jedinstveni europski izborni program; naglašava da bi, uzimajući u obzir proporcionalni izborni sustav EU-a, izbor predsjednika Europske komisije trebao ovisiti o njegovoj ili njezinoj sposobnosti da stekne potporu većine zastupnika u Europskom parlamentu;

19.

ističe da bi predložene izmjene primarnog zakonodavstva EU-a u ovom izvješću, koje odražavaju povećanu političku ulogu Komisije u okviru EU-a, trebale uključivati pojedinačnu i kolektivnu odgovornost Komisije prema Parlamentu i Vijeću, kao i preobrazbu Vijeća u drugi zakonodavni dom Unije;

20.

predlaže reformu izbornog zakona i odluke o sastavu Europskog parlamenta, koja predviđa i trenutna poboljšanja za predstojeće izbore te dogovoreni i obvezni plan poboljšanja nakon predstojećih izbora;

21.

prima na znanje da bi se, unatoč činjenici da neke države članice dogovorenu reformu izbornog zakona još nisu ratificirale, moglo raspravljati o sljedećim elementima koji bi mogli poboljšati europski izborni proces, uključujući u kontekstu Konferencije o budućnosti Europe:

—	nove metode glasovanja na daljinu tijekom europskih izbora za građane u posebnim ili iznimnim okolnostima,

—	zajednička izborna pravila za prihvaćanje kandidata i zajednička pravila za provođenje kampanje i financiranje,

—	usklađeni standardi za pasivna i aktivna biračka prava u državama članicama, uključujući razmatranje smanjenja minimalne dobi birača u svim državama članicama na 16 godina,

—	odredbe o razdobljima odsutnosti zastupnika ili zastupnica, primjerice u slučaju rodiljnog dopusta, roditeljskog dopusta ili teške bolesti;

22.

ponavlja svoj poziv za uspostavljanje europskog izbornog tijela s mandatom za praćenje provedbe smjernica i odredbi povezanih s europskim izbornim zakonom; preporučuje jačanje mehanizama razmjene između nacionalnih izbornih povjerenstava kojima koordinira Europsko izborno tijelo;

23.

izražava duboku zabrinutost zbog činjenice da su uoči izbora 2019. dokazi o uplitanju i kampanjama dezinformacija neprestano izlazili na vidjelo, često s naznakama stranog utjecaja; pohvaljuje napore Komisije i drugih institucija za suzbijanje stranog uplitanja tijekom predizborne kampanje, posebice putem ESVD-ove radne skupine East StratCom; međutim, ističe da su financijski i ljudski resursi potrebni za borbu protiv tih napada na europsku demokraciju, među ostalim na nacionalnoj razini, često nekoliko puta veći od zajedničkih europskih resursa koji su za to određeni; apelira na Komisiju i države članice da znatno povećaju sredstva za borbu protiv vanjskog uplitanja; naglašava da se prioritet mora dati poboljšanju obrazovanja koje djeca stječu od malih nogu u područjima upotrebe medija i građanskih vještina, u društvu u cjelini i u školama, kako bi se razvila sposobnost kritičkog mišljenja i prepoznavanja neutemeljenih informacija i veza s provjerljivim informacijama;

24.

smatra da nelegitimno miješanje u izborne procese nije isključivo strana pojava; vjeruje da se algoritmi za promicanje sadržaja na platformama društvenih medija moraju temeljito proučiti i, ako je potrebno, regulirati kako bi se osiguralo da su informacije dostupne građanima nepristrane i da se njihovo pravo na informiranje štiti tijekom i nakon izbornih kampanja;

25.

vjeruje da poteškoće vezane uz političke oglase na platformama društvenih medija pokazuju potrebu za usklađivanjem pravila za provođenje kampanja u cijeloj Uniji, posebno kada europski izbori de facto dovode do paneuropskih kampanja u kojima potreba za poštivanjem 27 različitih pravnih režima u digitalnom prostoru stvara prepreke i pravnu nesigurnost za političke stranke i pokrete;

26.

potiče Komisiju i Vijeće da poduzmu sve potrebne mjere za učinkovitu borbu protiv stranog upletanja te unutarnjih i vanjskih dimenzija dezinformacija, da se u potpunosti uključe u rad novog Posebnog odbora Parlamenta za vanjsko upletanje u sve demokratske procese u Europskoj uniji, uključujući dezinformiranje, i da u potpunosti uzmu u obzir svoje preporuke čim se donesu zaključci i prije sljedećih europskih izbora; potiče Komisiju i Vijeće da u vezi s tim pitanjima tješnje surađuju jer je zaštita naših demokratskih institucija temeljna nadležnost Europskog parlamenta;

27.

priznaje važnu ulogu europskih političkih stranaka, političkih pokreta i zaklada u poticanju europske političke rasprave; međutim, ističe da zbog restriktivnih mjera na europskoj i nacionalnoj razini europske političke stranke ne mogu u potpunosti sudjelovati u kampanjama za europske izbore; povrh toga, naglašava da im nije dopušteno provoditi kampanje na referendumima koji se odnose na europska pitanja, kao što su međunarodni trgovinski sporazumi ili referendum Ujedinjene Kraljevine o članstvu u EU-u iz 2016.; poziva na daljnje usklađivanje nacionalnog zakonodavstva i zakonodavstva EU-a kako bi se osigurali jednaki uvjeti za europske izbore diljem EU-a; predlaže da se poboljša vidljivost europskih političkih stranaka i pokreta stavljanjem njihovih naziva i logotipa na glasačke listiće te preporučuje da se oni nalaze i na svim materijalima koji se upotrebljavaju u europskim izbornim kampanjama;

28.

smatra da bi manifesti europskih političkih stranaka trebali biti poznati prije izbora, što zahtijeva jasna i transparentna pravila o provođenju kampanja; naglašava da europska izborna pravila moraju promicati europsku stranačku demokraciju, uključujući tako što će nacionalne stranke koje sudjeluju u europskim izborima obvezno morati na glasačkim listićima istaknuti logotip svoje europske stranke uz nacionalni logotip;

29.

predlaže izmjenu Uredbe (EU, Euratom) br. 1141/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2014. o statutu i financiranju europskih političkih stranaka i europskih političkih zaklada (23) kako bi se europskim političkim strankama i zakladama omogućilo potpuno sudjelovanje u europskom političkom prostoru, provođenje kampanja, mogućnost korištenja sredstvima za kampanje i sudjelovanje na europskim izborima, povećala transparentnost njihova financiranja, posebno u pogledu upravljanja sredstvima iz proračuna EU-a i kada financiranje dolazi od pridruženih stranaka, te zabranile donacije od privatnih i javna tijela iz zemalja koje nisu članice EU-a; unatoč tome naglašava da bi članarine stranaka iz zemalja Vijeća Europe mogle biti dopuštene u svrhu poticanja paneuropskih političkih veza, pod uvjetom da se to odvija u okviru povećane transparentnosti;

30.

ističe da manifesti europskih stranaka još uvijek nisu bili relevantan dio političke rasprave uoči izbora 2019.; izražava duboko žaljenje zbog slučajeva kada je takva rasprava bila usmjerena na nacionalne teme umjesto na pitanja EU-a, bez ikakve izravne veze s donošenjem politika u EU-u; smatra da se europska dimenzija izbora može najznačajnije poboljšati pružanjem više informacija građanima o odlukama koje donosi EU i učinku takvih odluka na njihov svakodnevni život;

31.

smatra da bi uvođenje godišnjeg Europskog tjedna koji se istovremeno odvija u svim nacionalnim parlamentima, uz rasprave o programu rada Komisije između članova nacionalnih parlamenata, europskih povjerenika, zastupnika u Europskom parlamentu i predstavnika civilnog društva, podržalo pojavu povezanih međuparlamentarnih javnih sfera i poboljšalo komunikaciju o europskom djelovanju na nacionalnoj razini;

32.

poziva na koordiniranu strategiju na europskoj razini kako bi se osigurala medijska pokrivenost europskih izbora, posebice osiguravanjem rasprave o političkim programima različitih europskih političkih snaga, pozivanjem kandidata koji sudjeluju na europskim izborima u različitim državama članicama i izvještavanjem o događajima u kampanjama;

33.

potiče javne televizijske kuće da organiziraju i emitiraju rasprave između vodećih kandidata, kao i između kandidata koji se kandidiraju za Europski parlament, kao dio njihove zadaće informiranja javnosti;

34.

smatra da su rezultati europskih izbora jasan znak za detaljno institucionalno promišljanje koje će građanima, civilnom društvu i njihovim predstavnicima omogućiti da oblikuju budućnost Unije; naglašava da je izbijanje bolesti COVID-19 povećalo hitnost procesa institucionalne reforme na europskoj razini; stoga poziva sve institucionalne partnere da preuzmu svoju odgovornost i održe ambicioznu, interaktivnu i uključivu Konferenciju o budućnosti Europe otvorenu za građane, civilno društvo i njihove predstavnike, koja jača predstavničku demokraciju i otpornost EU-a davanjem opipljivih rezultata, i da se pridržavaju zaključaka Konferencije, što bi trebalo donijeti značajne promjene u politikama i institucionalnoj arhitekturi EU-a i ponovno oživjeti europski projekt;

35.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Europskom vijeću, Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

(1) SL L 178, 16.7.2018., str. 1.

(2) SL L 165 I, 2.7.2018., str. 1.

(3) SL L 129, 25.5.2018., str. 76.

(4) SL L 114 I, 4.5.2018., str. 1.

(5) SL L 85 I, 27.3.2019., str. 7.

(6) SL L 304, 20.11.2010., str. 47.

(7) SL C 366, 27.10.2017., str. 7.

(8) SL C 252, 18.7.2018., str. 215.

(9) SL C 252, 18.7.2018., str. 201.

(10) SL C 390, 18.11.2019., str. 170.

(11) SL C 463, 21.12.2018., str. 83.

(12) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0002.

(13) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0031.

(14) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0098.

(15) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0161.

(16) Eurobarometar 91.5, „Poslijeizborna anketa 2019. – Jesu li europski izbori poprimili novu dimenziju?”, Europski parlament, rujan 2019.

(17) FEANTSA i Fondacija Abbé-Pierre, „Peti pregled socijalne isključenosti u pogledu stanovanja u Europi 2020.” (neslužbeni prijevod), srpanj 2020.

(18) SL C 118, 8.4.2020., str. 246.

(19) SL C 463, 21.12.2018., str. 89.

(20) Eurobarometar 91.5, rujan 2019.

(21) Komunikacija Komisije od 19. lipnja 2020. naslovljena „Izvješće Europskom parlamentu o izborima 2019.” (COM(2020)0252).

(22) SL L 329, 30.12.1993., str. 34.

(23) SL L 317, 4.11.2014., str. 1.

20.10.2021

Službeni list Europske unije

C 425/107

P9_TA(2020)0328

Stanje temeljnih prava u Europskoj uniji – Godišnje izvješće za godine 2018. i 2019.

Rezolucija Europskog parlamenta od 26. studenoga 2020. o stanju temeljnih prava u Europskoj uniji – Godišnje izvješće za godine 2018. – 2019. (2019/2199(INI))

(2021/C 425/12)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji (UEU) i Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

—	uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima („Povelja”),

—	uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima;

—	uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom (UNCRPD),

—	uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravima djeteta (CRC),

—	uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima (ICCPR),

—	uzimajući u obzir Program UN-a do 2030. i ciljeve održivog razvoja,

—	uzimajući u obzir upućivanja na stanje temeljnih prava u Europskoj uniji u prethodnim izvješćima,

—	uzimajući u obzir članak 20. Povelje, u kojemu je utvrđeno da su svi ljudi jednaki pred zakonom,

—	uzimajući u obzir članak 21. Povelje, kojim se zabranjuju svi oblici diskriminacije,

—	uzimajući u obzir obvezu EU-a iz članka 6. stavka 2. UEU-a da pristupi Europskoj konvenciji za ljudska prava,

—	uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2000/43/EZ od 29. lipnja 2000. o provedbi načela jednakog postupanja prema osobama bez obzira na njihovo rasno ili etničko podrijetlo (1) („Direktiva o rasnoj jednakosti”),

—	uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenoga 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja (2),

—	uzimajući u obzir Okvirnu odluku Vijeća 2008/913/PUP od 28. studenoga 2008. o suzbijanju određenih oblika i načina izražavanja rasizma i ksenofobije kaznenopravnim sredstvima (3),

—	uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2019/1937 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2019. o zaštiti osoba koje prijavljuju povrede prava Unije (4),

—	uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1367/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 6. rujna 2006. o primjeni odredaba Aarhuške konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša na institucije i tijela Zajednice (5),

—	uzimajući u obzir raspravu na plenarnoj sjednici u Strasbourgu održanoj 13. siječnja 2020. o hitnim mjerama potrebnima za rješavanje problema beskućništva u Europi,

—	uzimajući u obzir 19. načelo europskog stupa socijalnih prava u kojem se navodi: „Onima kojima je to potrebno omogućuje se pristup socijalnim stanovima ili kvalitetnoj pomoći za stanovanje”,

—	uzimajući u obzir članak 31. revidirane Europske socijalne povelje o pravu na stanovanje,

—	uzimajući u obzir članak 34. stavak 3. Povelje, u kojemu se potvrđuje pravo na socijalnu pomoć i pomoć u vezi sa stanovanjem s ciljem borbe protiv socijalne isključenosti i siromaštva,

—	uzimajući u obzir Izvješće Komisije iz 2019. o siromaštvu unatoč zaposlenju (6),

—	uzimajući u obzir izvješće FRA-e naslovljeno „Borba protiv siromaštva djece: pitanje temeljnih prava”,

—	uzimajući u obzir Rezoluciju 2280 Parlamentarne skupštine Vijeća Europe od 11. travnja 2019. naslovljenu „Položaj migranata i izbjeglica na grčkim otocima: potrebno je učiniti više” (7),

—	uzimajući u obzir svoju Zakonodavnu rezoluciju od 4. travnja 2019. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o Europskom socijalnom fondu plus (ESF+) (8),

—	uzimajući u obzir članak 2. revidirane Europske socijalne povelje o pravu na pravične radne uvjete,

—	uzimajući u obzir članak 31. Povelje o poštenim i pravičnim radnim uvjetima,

—	uzimajući u obzir preporuku Vijeća od 9. travnja 2019. o ekonomskoj politici europodručja (2019/C 136/01),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. listopada 2019. o politici zapošljavanja i socijalnoj politici europodručja (9),

—	uzimajući u obzir strategiju Europske unije za mlade za razdoblje 2019. – 2027., koja se temelji na Rezoluciji Vijeća od 26. studenoga 2018.,

—	uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2019/1152 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o transparentnim i predvidivim radnim uvjetima u Europskoj uniji (10),

—	uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2019/1158 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o ravnoteži između poslovnog i privatnog života roditelja i pružatelja skrbi i o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 2010/18/EU (11),

—	uzimajući u obzir Direktivu 2011/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2011. o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima i zaštiti njegovih žrtava te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2002/629/PUP (12),

—	uzimajući u obzir izvješće Komisije Europskom parlamentu i Vijeću naslovljeno „Drugo izvješće o napretku u borbi protiv trgovanja ljudima (2018.) u skladu s člankom 20. Direktive 2011/36/EU o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima i zaštiti njegovih žrtava” (COM(2018) 0777),

—	uzimajući u obzir 8. opće izvješće o aktivnostima Skupine stručnjaka za suzbijanje trgovine ljudima (GRETA) (13) i izvješća GRETA-e o provedbi Konvencije Vijeća Europe o suzbijanju trgovine ljudima u svim državama članicama (14),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 28. studenoga 2018. upućenu Europskom parlamentu, Europskom vijeću, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru, Odboru regija te Europskoj investicijskoj banci i naslovljenu „Čist planet za sve, Europska strateška dugoročna vizija za prosperitetno, moderno, konkurentno i klimatski neutralno gospodarstvo” (COM(2018)0773) (15),

—	uzimajući u obzir 16. načelo europskog stupa socijalnih prava, u kojem se naglašava pravo pravovremenog pristupa kvalitetnoj, preventivnoj i kurativnoj zdravstvenoj skrbi po povoljnim cijenama;

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. travnja 2016. o situaciji na Sredozemlju i potrebi za cjelovitim pristupom EU-a migraciji (16),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 5. srpnja 2018. o smjernicama za države članice u svrhu sprečavanja kriminalizacije humanitarne pomoći (17),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 3. svibnja 2018. o zaštiti djece migranata (18),

—	uzimajući u obzir Rezoluciju Parlamentarne skupštine Vijeća Europe iz listopada 2014. o alternativama imigracijskom pritvaranju djece (RES 2020),

—	uzimajući u obzir preporuku povjerenice Vijeća Europe za ljudska prava „Životi su spašeni. Prava su zaštićena. Premošćivanje jaza u zaštiti izbjeglica i migranata na Sredozemlju” iz lipnja 2019. (19),

—	uzimajući u obzir Izvješće o temeljnim pravima za 2019. Agencije Europske unije za temeljna prava i ažuriranu verziju iz lipnja 2019. dokumenta FRA-e naslovljenog „Brodovi nevladinih organizacija uključeni u traganje i spašavanje na Sredozemlju i u kaznene istrage” (20),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 5. listopada 2017. o zatvorskim sustavima i uvjetima u zatvorima (21),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 1. lipnja 2017. o suzbijanju antisemitizma (22),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. travnja 2015. povodom Međunarodnog dana Roma – rasna netrpeljivost prema Romima u Europi i priznanje na razini EU-a dana sjećanja na genocid nad Romima u Drugom svjetskom ratu (23),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. listopada 2017. o aspektima temeljnih prava u integraciji Roma u EU-u: borba protiv anticiganizma (24),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. veljače 2019. o potrebi za jačim strateškim okvirom EU-a za nacionalne strategije integracije Roma nakon 2020. i o osnaživanju borbe protiv anticiganizma (25),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. rujna 2020. o provođenju nacionalnih strategija integracije Roma: borba protiv negativnih stavova prema osobama romskog podrijetla u Europi (26),

—	uzimajući u obzir izvješće FRA-e naslovljeno „Romkinje u devet država članica EU-a”,

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 3. svibnja 2018. o medijskom pluralizmu i slobodi medija u Europskoj uniji (27),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 7. veljače 2018.o zaštiti i nediskriminaciji manjina u državama članicama EU-a (28),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 7. srpnja 2016. o provedbi Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom uz poseban osvrt na zaključne napomene Odbora UN-a za prava osoba s invaliditetom (29),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. listopada 2018. o korištenju podataka korisnika Facebooka od strane poduzeća Cambridge Analytica i učinku na zaštitu podataka (30),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. listopada 2018. o porastu neofašističkog nasilja u Europi (31),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 7. listopada 2020. o uspostavi mehanizma EU-a za demokraciju, vladavinu prava i temeljna prava (32),

—	uzimajući u obzir svoju Zakonodavnu rezoluciju od 17. siječnja 2019. o zaštiti proračuna Unije u slučaju općih nedostataka u pogledu vladavine prava u državama članicama (33),

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 17. srpnja 2019. naslovljenu „Jačanje vladavine prava u Uniji – Nacrt za djelovanje” (COM(2019)0343),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije „Izvješće o vladavini prava za 2020. – Stanje vladavine prava u Europskoj uniji” od 30. rujna 2020. (COM(2020)0580) i pripadajućih 27 poglavlja o vladavini prava u svakoj od država članica (SWD(2020)0300-0326), koji se odnose na utjecaj mjera donesenih u državama članicama uslijed pandemije bolesti COVID-19 na demokraciju, vladavinu prava i temeljna prava,

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. veljače 2019. o pravima interseksualnih osoba (34),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. veljače 2019. o pravu na mirno prosvjedovanje i razmjernoj primjeni sile (35),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 26. ožujka 2019. o temeljnim pravima osoba afričkog podrijetla u Europi (36),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. studenoga 2019. o kriminalizaciji spolnog odgoja u Poljskoj (37),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 26. studenoga 2019. o pravima djece povodom 30. obljetnice Konvencije UN-a o pravima djeteta (38),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. veljače 2019. o nazadovanju u području prava žena i rodne ravnopravnosti u EU-u (39),

—	uzimajući u obzir Preporuku Komisije (EU) 2018/951 o standardima za tijela za jednakost (40),

—	uzimajući u obzir godišnje izvješće Komisije za 2018. naslovljeno „Popis aktivnosti za poboljšanje ravnopravnosti LGBTI osoba”,

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 18. prosinca 2019. o javnoj diskriminaciji i govoru mržnje protiv pripadnika zajednice LGBTI, uključujući „zone bez LGBTI-ja” (41),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 30. svibnja 2018. o provedbi Direktive 2012/29/EU o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela (42),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. siječnja 2020. o saslušanjima u tijeku u skladu s člankom 7. stavkom 1. UEU-a u pogledu Poljske i Mađarske (43),

—

uzimajući u obzir odluku Europskog suda za ljudska prava od 19. prosinca 2017. u predmetu A.R. i L.R. protiv Švicarske (22338/15), kojom se potvrdilo da je sveobuhvatan spolni odgoj u skladu s legitimnim ciljevima zaštite javnog zdravlja, zaštite djece od seksualnog nasilja i njihove pripreme za društvene okolnosti; stoga njome nije priznata obveza država članica da roditeljima dopuste mogućnost da njihova djeca prestanu pohađati te satove odgoja,

—

uzimajući u obzir predmet Europskog suda za ljudska prava Sh.D. i drugi protiv Grčke, Austrije, Hrvatske, Mađarske, Sjeverne Makedonije, Srbije i Slovenije (44), u kojem se potvrđuje da bi krajnje ranjiv položaj djeteta trebao biti kriterij važniji od nezakonitog statusa, da je potrebno donijeti mjere radi zaštite djece te da su nadležna tijela prekršila članak 5. automatskom primjenom sustava preventivne zaštite, pri čemu nisu razmotrene nikakve alternative pritvoru ili zahtjevi u skladu s pravom EU-a kako bi se izbjeglo pritvaranje djece (45),

—

uzimajući u obzir Rezoluciju Parlamentarne skupštine Vijeća Europe od 3. listopada 2019. o porodničarskom i ginekološkom nasilju (RES 2306), u kojoj Skupština poziva države članice Vijeća Europe da se bore protiv ginekološkog i porodničarskog nasilja i daje preporuke o tome kako u tom smislu postupati, te srodno izvješće Odbora za jednakost i nediskriminaciju Vijeća Europe od 12. rujna 2019.,

—	uzimajući u obzir dokument povjerenika Vijeća Europe za ljudska prava naslovljen „Spolno i reproduktivno zdravlje i prava žena u Europi” (2017.),

—	uzimajući u obzir izvješće povjerenice Vijeća Europe za ljudska prava nakon njezina posjeta Mađarskoj od 4. do 8. veljače 2019. (46),

—	uzimajući u obzir Rezoluciju 229 Parlamentarne skupštine Vijeća Europe iz 2019. o politikama i praksi nasilnog vraćanja migranata i izbjeglica u državama članicama Vijeća Europe (47),

—	uzimajući u obzir izvješća nacionalnih, europskih i međunarodnih nevladinih organizacija kao i izvješća povjerenice Vijeća Europe za ljudska prava,

—	uzimajući u obzir rad Agencije Europske unije za temeljna prava (FRA), Vijeća Europe i Venecijanske komisije,

—	uzimajući u obzir sudsku praksu Suda Europske unije i Europskog suda za ljudska prava,

—	uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, koja je 11. svibnja 2011. otvorena za potpisivanje u Istanbulu („Istanbulska konvencija”),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 28. studenoga 2019. o pristupanju EU-a Istanbulskoj konvenciji i drugim mjerama za borbu protiv rodno uvjetovanog nasilja (48),

—	uzimajući u obzir rad Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove, Odbora za ustavna pitanja, Odbora za prava žena i rodnu ravnopravnost i Odbora za predstavke,

—	uzimajući u obzir godišnje izvješće Komisije za 2018. o primjeni Povelje Europske unije o temeljnim pravima (49),

—	uzimajući u obzir izvješće FRA-e o temeljnim pravima za 2018. i 2019. (50),

—	uzimajući u obzir dokument FRA-e „Prostor civilnog društva: stajališta organizacija” te izvješće FRA-e „Izazovi s kojima se suočavaju organizacije civilnog društva koje se bave ljudskim pravima u EU-u”,

—	uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir mišljenja Odbora za ustavna pitanja i Odbora za predstavke,

—	uzimajući u obzir stajalište u obliku amandmana Odbora za prava žena i rodnu ravnopravnost,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A9-0226/2020),

budući da EU nije samo monetarna nego i socijalna unija, kako je utvrđeno u Europskoj konvenciji o ljudskim pravima, Europskoj socijalnoj povelji i europskom stupu socijalnih prava; budući da se članak 151. UFEU-a odnosi na temeljna socijalna prava poput onih određenih u Europskoj socijalnoj povelji; budući da se EU temelji na vrijednostima poštovanja ljudskog dostojanstva, slobode, demokracije, jednakosti, vladavine prava i poštovanja ljudskih prava, uključujući prava pripadnika manjina, koje su utvrđene u članku 2. UEU-a te koje se odražavaju u Povelji i koje su uvrštene u međunarodne sporazume o ljudskim pravima; budući da je Povelja dio primarnog zakonodavstva EU-a; budući da Unija još nije pristupila Europskoj konvenciji o ljudskim pravima unatoč obvezi prema kojoj to mora učiniti na temelju članka 6. stavka 2. UEU-a;

budući da su te vrijednosti zajedničke svim državama članicama te da ih EU i svaka država članica pojedinačno trebaju dosljedno poštovati i aktivno promicati u svim svojim unutarnjim i vanjskim politikama; budući da je poštovanje vladavine prava preduvjet za zaštitu temeljnih prava i budući da države članice imaju krajnju odgovornost za zaštitu ljudskih prava svih ljudi;

budući da se u članku 17. UEU-a navodi da Komisija osigurava primjenu Ugovorâ; budući da odbijanje države članice da u potpunosti poštuje pravo EU-a, diobu vlasti, neovisnost pravosuđa i predvidljivost državnih mjera dovodi u pitanje vjerodostojnost EU-a; budući da su neovisno pravosuđe, sloboda izražavanja i informiranja te medijski pluralizam ključne sastavnice vladavine prava;

budući da se 2018. i 2019. EU suočio s ozbiljnim i višedimenzionalnim izazovima u pogledu zaštite temeljnih prava, vladavine prava i demokracije, koji su neodvojivo povezani; budući da posebno izvješće Eurobarometra Europske komisije iz ožujka 2019. pokazuje da je informiranost o Povelji i dalje niska; budući da su prema podacima Agencije EU-a za temeljna prava 2018. diljem EU-a otkrivena ne samo kršenja ljudskih prava nego i odbacivanje sustava za zaštitu ljudskih prava u cjelini (51);

budući da je potrebno bolje promicati Povelju, primjerice kampanjama za promicanje osviještenosti, kako bi njezine odredbe postale učinkovitije i kako bi se ona promicala kao pozitivan izvor tumačenja; budući da bi od koristi mogla biti veća razmjena informacija o iskustvima i pristupima primjeni Povelje među sucima, odvjetničkim udruženjima i javnim upravama u državama članicama te izvan nacionalnih granica, uključujući, prema potrebi, upotrebom postojećih instrumenata financiranja, poput onih predviđenih programom Pravosuđe, kao i ciljani programi obuke za pravosudne djelatnike;

F.	budući da korupcija predstavlja ozbiljnu prijetnju demokraciji i vladavini prava kao i temeljnim pravima te da je štetna za sve države članice i EU u cjelini; budući da je provedba pravnog okvira za borbu protiv korupcije i dalje neravnomjerna među državama članicama;

G.	budući da sve veći broj nesigurnih radnih mjesta kao i porast nezaposlenosti mladih dovode do duboke zabrinutosti te da mogu prouzročiti dugotrajne negativne učinke na prava iz članka 31. Povelje;

budući da su prava djece sadržana u Povelji; budući da bi najbolji interesi djeteta trebali biti na prvom mjestu u svim mjerama EU-a, a da bi se načelo najboljeg interesa djeteta trebalo u potpunosti poštovati u cjelokupnom zakonodavstvu te sudskim i vladinim odlukama na svim razinama; budući da bi države članice trebale osigurati pravo na obrazovanje za svu djecu u EU-u i zaštititi ih od svih vrsta diskriminacije;

budući da je rodno uvjetovano nasilje u svim svojim oblicima (uključujući uznemiravanje i nasilje na radnom mjestu, kod kuće i na internetu) kršenje temeljnih prava koje utječe na sve razine društva, neovisno o dobi, obrazovanju, prihodu, društvenom položaju i zemlji podrijetla ili boravišta, te da predstavlja veliku prepreku ravnopravnosti žena i muškaraca; budući da čak 11 država članica ne osigurava podatke o ženama koje su ubili njihovi intimni partneri ili član obitelji (52);

budući da je Europski sud za ljudska prava utvrdio da različite vrste degradacije okoliša mogu dovesti do kršenja ljudskih prava, kao što su pravo na život, privatni i obiteljski život, zabrana neljudskog i ponižavajućeg postupanja te mirno uživanje doma (53); budući da su okolišne nepravde redovito povezane s rizicima za zdravlje i negativnim posljedicama za dobrobit te da su određene zajednice i skupine, uključujući skupine u nepovoljnom socioekonomskom položaju, kao i crnci i nebijelci te pripadnici etničkih manjina nerazmjerno pogođeni ekološkim problemima;

K.	budući da je pristup pravosuđu temeljno pravo i da nekažnjavanje predstavlja veliku prepreku oporavku i zaštiti žrtava;

budući da su posljednjih godina prisutni organizirani napadi usmjereni protiv prava žena i djevojčica, pri čemu su neke države članice pokušale ograničiti spolno i reproduktivno zdravlje i prava, kao što je postojeća pravna zaštita za pristup žena pobačaju, uključujući uvođenje regresivnih preduvjeta prije obavljanja pobačaja poput obveznog pristranog savjetovanja ili razdoblja čekanja, neuklanjanje prepreka za pristup pobačaju u praksi te pokušaje da se pobačaj potpuno zabrani ili da se uklone postojeći pravni temelji pobačaja; budući da je u nekim državama članicama došlo do pokušajâ ograničavanja ili zabrane spolnog odgoja i rodnih studija te promicanja kampanja protiv Istanbulske konvencije kojima se negira postojanje rodno uvjetovanog nasilja; budući da su napadi usmjereni protiv prava žena i rodne ravnopravnosti često povezani sa općenitijim nazadovanjem u pogledu demokracije, vladavine prava i temeljnih prava;

budući da se u nekoliko država članica sve češće prijavljuju slučajevi ginekološkog i porodničarskog nasilja (54); budući da su Ugovorom zaštićena prava žena u svoj njihovoj raznolikosti, uključujući Romkinje, crnkinje i žene koje nisu bjelkinje, pripadnice skupine LGBT i žene s invaliditetom; budući da su Romkinje naročito zakinute kada je riječ o pravima žena i da se često suočavaju sa sve težim oblicima verbalnog, fizičkog, psihičkog i rasnog uznemiravanja u kontekstu zaštite reproduktivnog zdravlja; budući da su Romkinje žrtve etničke segregacije u ustanovama za zdravstvenu skrb za majke i da su smještene u odvojenim prostorijama sa zasebnim kupaonicama i kantinama; budući da su u nekim državama članicama Romkinje bile sustavno podvrgavane prisilnoj sterilizaciji te da ne mogu dobiti odgovarajuću odštetu, pa tako ni naknadu za kršenje njihovih ljudskih prava;

budući da je EU svjedočio širenju rasizma, netolerancije, ekstremizma, ksenofobije, islamofobnih, antisemitskih i antiromskih osjećaja, koji su se počeli smatrati normalnima u određenim državama članicama, pri čemu ih prihvaćaju i kreatori javnog mnijenja i političari diljem EU-a, što potiče društvenu klimu koja pruža plodno tlo za rasizam, diskriminaciju i zločine iz mržnje; budući da su muslimani i muslimanke i dalje izloženi sveopćoj netrpeljivosti i netoleranciji u brojnim državama EU-a (55); budući da je u izvješću FRA-e iz 2019. istaknuto da u mnogim zemljama postoje diskriminirajuće institucionalne prakse, politike i zakoni; budući da borba protiv terorizma i protuterorističke politike ne bi smjele dovesti do opće diskriminacije određenih zajednica; budući da je FRA u prosincu 2018. izradila prvu zasebnu bazu podataka o mržnji prema muslimanima; budući da je antisemitizam izgleda u porastu, kao što pokazuje izvješće Agencije EU-a za temeljna prava od 4. srpnja 2019., u kojem se navodi da je nekoliko država članica prijavilo porast broja kaznenih djela motiviranih antisemitizmom; budući da se etničke i vjerske manjine često suočavaju s verbalnim, fizičkim, psihičkim i rasnim uznemiravanjem; budući da je neophodno osmisliti obrazovne sadržaje i osposobljavanje kojima bi se potaklo kritičko razmišljanje, ponudili instrumenti za prepoznavanje svih oblika diskriminacije i netolerancije te promicala digitalna pismenost;

O.	budući da sve veće oslanjanje država na novu tehnologiju, poput prediktivnog rada policije i primjene prepoznavanja lica, sa sobom donosi niz rizika, pogotovo kada je riječ o rasnim manjinama u Europi;

P.	budući da dolazi do ozbiljnog nazadovanja u području prava LGBTI osoba, u tolikoj mjeri čak da su u jednoj državi članici uvedene (56)„zone bez LGBTI-ja”;

budući da su EU i države članice zajedno nadležni za stambena pitanja; budući da je potrebna strategija i na nacionalnoj razini i na razini EU-a; budući da je beskućništvo situacija u kojoj su pojedinci lišeni ljudskih prava, a i samo predstavlja kršenje ljudskih prava; budući da je prisutan trend porasta broja beskućnika i broja deložacija diljem EU-a (57);

budući da je u Europi ponuda cjenovno pristupačnog stanovanja unatoč sve većoj potražnji danas nedovoljna; budući da su u godišnjim pregledima koje je objavila Europska federacija nacionalnih organizacija koje rade s beskućnicima (FEANTSA) pronađeni dokazi o porastu broja beskućnika u gotovo svim državama članicama EU-a/EGP-a; u izvješću FEANTSA-e iz 2018. navodi se da djeca postaju najbrojnija skupina osoba u skloništima za hitne slučajeve zbog pogoršanja životnih uvjeta iznimno ugroženih obitelji (58);

budući da su sloboda izražavanja te sloboda i pluralizam medija utvrđeni člankom 11. Povelje i člankom 10. Europske konvencije o ljudskim pravima; budući da su neovisno pravosuđe, sloboda izražavanja i informiranja te medijski pluralizam ključne sastavnice vladavine prava te da su od presudne važnosti za demokratsko funkcioniranje EU-a i njegovih država članica;

budući da se broj prijetnji i napada na novinare povećao u cijelom EU-u (59); budući da OESS izvješćuje da nekažnjavanje prevladava te je tako npr. u regiji OESS-a riješeno manje od 15 % slučajeva ubojstava novinara (izvješće o slobodi medija); budući da je riječ o jasnom nazadovanju u pogledu zaštite novinara, čime se podrivaju sloboda medija i sloboda izražavanja, odnosno ugrožava demokracija;

budući da se u rezoluciji Parlamenta koja se odnosi ma medijski pluralizam i slobodu medija u EU-u naglašava da bi se države članice i Komisija trebale suzdržati od donošenja nepotrebnih ili nerazmjernih mjera kojima se ograničava pristup internetu i temeljnim ljudskim pravima ili koje podrazumijevaju preuzimanje kontrole nad javnom komunikacijom proizvoljnim uvođenjem izvanrednog stanja ili zbog drugih razloga; budući da su ti propisi ponekad nejasno i neprecizno formulirani, čime se tijelima kaznenog progona daje široko diskrecijsko pravo kada je riječ o provedbi i povećava rizik od proizvoljnih ograničenja prava na slobodu mirnog okupljanja;

budući da je 2018. i 2019. dokazano da su određene velike društvene mreže, kršeći pritom postojeće propise o zaštiti podataka, aplikacijama treće strane omogućile pristup osobnim podacima korisnika te da se osobni podaci sve više zloupotrebljavaju za predviđanje ponašanja i manipulaciju, uključujući u svrhu izbornih kampanja; budući da u svjetlu stalnog razvoja tehnologije upletanje u područje temeljna prava može doseći alarmantno visoke razine; budući da različiti informacijski sustavi mogu utjecati na temeljna prava, npr. u područjima zaštite podataka i prava na zaštitu privatnosti;

budući da, s obzirom na stalni razvoj tehnologije, narušavanje temeljnih prava nije lako predvidjeti; budući da različiti informacijski sustavi mogu utjecati na temeljna prava, primjerice, u slučaju propusta u zaštiti podataka i povreda privatnosti; budući da bi veća interoperabilnost tih sustava mogla omogućiti snažniju i pravodobniju zaštitu naših građana, a time i njihovih prava, posebno kada je riječ o slučajevima nestanka djece, trgovanja ljudima ili borbe protiv pranja novca; budući da je suradnja i razmjena informacija između različitih agencija EU-a koje rade na sigurnosti ključna za pravodobnu i učinkovitu borbu protiv terorizma i radikalizacije, kao i za sprečavanje kiberkriminala;

budući da zviždači i novinari imaju ključnu ulogu u svakoj otvorenoj i transparentnoj demokraciji; budući da zviždači i novinari imaju ključnu ulogu u promicanju transparentnosti, demokracije i vladavine prava prijavljivanjem nezakonitog ili neprimjerenog ponašanja koje ugrožava javni interes, kao što su korupcija, kaznena djela ili sukobi interesa, koji predstavljaju prijetnju pravima i slobodama građana; budući da su zviždači i novinari temeljni aspekt slobode izražavanja i informiranja; budući da se novinari i drugi medijski djelatnici u EU-u suočavaju s višestrukim napadima, prijetnjama i pritiskom od strane državnih i nedržavnih aktera; budući da odgovarajuća zaštita zviždača i novinari na razini EU-a te na nacionalnoj i međunarodnoj razini te prepoznavanje važne uloge zviždača i novinara u društvu, osobito istraživačkih novinara, čine preduvjet za osiguravanje učinkovitosti takve uloge;

budući da je u članku 11. Europske konvencije o ljudskim pravima i u članku 12. Povelje navedeno da svatko ima pravo na slobodu mirnog okupljanja i slobodu udruživanja, uključujući pravo na osnivanje sindikata i pridruživanje njima radi zaštite vlastitih interesa; budući da je u demokratskim društvima sloboda okupljanja jedan od instrumenata koji građanima omogućuje sudjelovanje u javnim raspravama i davanje doprinosa društvenim promjenama;

budući da se policijske službenike na dužnosti uvijek mora biti moguće prepoznati kako bi se omogućile istrage mogućih prekoračenja sile te da nacionalna tijela moraju utvrditi povezane odgovornosti; budući da države članice imaju različite pragove za tijela kaznenog progona kada je riječ o upotrebi sile i oružja s ciljem održavanja javnog reda; budući da je nekoliko država članica (60) donijelo zakone koji bi mogli dovesti do nerazmjernih ograničenja prava na slobodu mirnog okupljanja;

AA.

budući da se prostor za djelovanje civilnog društva u nekim državama članicama sve više smanjuje; budući da su države članice odgovorne za osiguravanje da prava organizacija civilnog društva i boraca za ljudska prava nisu ograničena te da je uspostavljeno povoljno zakonodavno i regulatorno okruženje, kao što je naglašeno u nedavno usvojenim zaključcima Vijeća o Povelji o temeljnim pravima nakon 10 godina: trenutačno stanje i daljnji rad; budući da bi države članice dostatnim sredstvima također trebale podupirati rad organizacija civilnog društva i osigurati postojanje mehanizama za uspješnu suradnju s njima;

AB.

budući da se strategije u državno i nedržavno sponzoriranim kampanjama za diskreditiranje boraca za ljudska prava i organizacija civilnog društva upotrebljavaju kako bi se ukinuli postojeći zakoni o temeljnim pravima; budući da te kampanje često prenose tradicionalni mediji te da se učestalo pojavljuju i na društvenim mrežama, dok se one koji štite migrante i tražitelje azila, LGBTI+ zajednicu, osobe koje su preživjele rodno uvjetovano nasilje, vjernike i druge marginalizirane skupine i dalje kriminalizira i stigmatizira;

AC.

budući da se u skladu s podacima Međunarodne organizacije za migracije (IOM) vjeruje da je 2019. godine 1 885 osoba izgubilo život ili nestalo u Sredozemnom moru na putu prema Europi dok je taj broj za 2018. iznosio 2 299; budući da je ruta iz Libije do Europe i dalje migracijska ruta s najvišim brojem smrtnih slučajeva u svijetu (zasada tijekom 2019. 646 smrtnih slučajeva) te je na njoj 2018. bilo peterostruko više smrtnih slučajeva nego 2015., prvenstveno zbog smanjenih aktivnosti traganja i spašavanja duž libijske obale (61); budući da je spašavanje života čin solidarnosti prema ugroženim osobama, ali je prije svega zakonska obveza u skladu i s međunarodnim pravom, s obzirom na to da se člankom 98. Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora (UNCLOS) – koju su ratificirale sve države članice i sama Unija – propisuje da države članice moraju pružiti pomoć svakoj osobi u nevolji na moru, i s pravom Unije (62);

AD.

budući da se kriminalizacija solidarnosti nastavila upotrebljavati kao alat za ometanje rada nevladinih organizacija koje ulažu napore u spašavanje života u Sredozemnom moru; budući da su pojedincima prijetile optužbe za pružanje pomoći migrantima i tražiteljima azila u nekoliko zemalja EU-a, što upućuje na zabrinjavajući trend kriminalizacije pružanja humanitarne pomoći migrantima i tražiteljima azila;

AE.

budući da je EU u skladu sa svojim i međunarodnim pravom obvezan zaprimiti i obraditi zahtjeve onih koji dolaze u Uniju i u njoj traže azil; budući da nasilno vraćanje migranata i izbjeglica predstavlja kršenje prava EU-a i međunarodnog prava te sprečava tražitelje azila da iskoriste pravna jamstva koja su čvrsto utvrđena tim pravom; budući da je povjerenica Vijeća Europe za ljudska prava izrazila ozbiljnu zabrinutost zbog dosljednih izvješća o praksi nasilnog vraćanja migranata i izbjeglica;

AF.

budući da su migracije sastavni dio prošlosti, sadašnjosti i budućnosti EU-a te jedan od najvećih izazova našeg vremena s jasnim posljedicama po temeljna prava; budući da podnositelji zahtjeva za azil imaju pravo i mogućnost podnošenja zahtjeva za azil na službenim graničnim prijelazima pri ulasku u EU; budući da postoje optužbe o kršenju temeljnih prava migranata i tražitelja azila; budući da službenici na granici trebaju pružati odgovarajuće usluge izbjeglicama, uzimajući u obzir posebne okolnosti ranjivih osoba, kao što su djeca, traumatizirane osobe i trudnice;

AG.

budući da su prema podacima Agencije za europsku graničnu i obalnu stražu 2018. godine žene činile udio od 18 % u ukupnom broju nezakonitih ulazaka u EU preko njegovih vanjskih granica i da je gotovo svaki peti registrirani migrant bio dijete, pri čemu je oko 3 750 njih bilo bez pratnje; budući da su te žene i djeca posebno osjetljivi na zlouporabu temeljnih prava, primjerice u vidu trgovine ljudima; budući države članice trebaju izgraditi i ojačati sustave za zaštitu djece kako bi spriječile nasilje, zlostavljanje, zanemarivanje i iskorištavanje djece te pružile odgovor u tom kontekstu;

AH.	budući da bi države članice djeci migrantima i izbjeglicama brzo po njihovu dolasku na teritorij Europske unije trebale zajamčiti pristup obrazovanju;

AI.

budući da je terorizam jedan od najozbiljnijih oblika kršenja temeljnih prava i sloboda; budući da je tijekom 2018. i 2019. u Europskoj uniji zabilježeno veličanje terorizma i odavanje počasti teroristima; budući da se takvim djelima ozakonjuje terorizam, ugrožava naša demokracija i ponižavaju žrtve;

Ekonomska i socijalna prava

prepoznaje činjenicu da EU ima važnu ulogu u sprečavanju siromaštva i socijalne isključenosti u državama članicama; naglašava da je važno da EU i njegove države članice osmisle posebne programe čiji bi cilj bio stati na kraj siromaštvu djece, s obzirom na to da posebnu pozornost treba posvetiti posebno štetnom učinku siromaštva na društveni, psihički i fizički razvoj djece i posljedicama po zdravlje budućih naraštaja odraslih; ističe da za djecu postoji neproporcionalni rizik od socijalne i ekonomske isključenosti te da su djeca žrtve zlostavljanja, nasilja, iskorištavanja, siromaštva i svih oblika socijalne isključenosti, kojima se krše njihova temeljna prava; naglašava da je siromaštvo samo po sebi oblik socijalne nepravde, koja se temelji na rodnoj neravnopravnosti, diskriminaciji i nejednakim mogućnostima u pristupu robi i uslugama; poziva Komisiju i Vijeće da pri sastavljanju prijedlogâ u pogledu gospodarske politike u obzir uzmu temeljna prava te da u vezi s svim odlukama o njihovu donošenju zajamče provedbu procjena utjecaja na ljudska prava kako bi se u kontekstu tih prava procijenili mogući negativni utjecaji; poziva države članice da zajamče ravnopravan pristup zdravstvenoj skrbi, kvalitetnom obrazovanju i stanovanju za sve;

ističe da su velika smanjenja državne potrošnje za javne usluge imala ozbiljne posljedice na nejednakosti, koje su pak snažno utjecale na socijalno tkivo EU-a u mnogim državama članicama, kao i da se taj trend i danas nastavlja, čime se dodatno produbljuju već rastuće nejednakosti i krše temeljna prava, a time su naročito pogođene žene, osobe s invaliditetom, starije osobe, djeca, migranti, Romi, Putnici, pripadnici zajednice LGBTI+ i osobe u drugim skupinama u nepovoljnom položaju; ponavlja da se makroekonomske politike moraju oslanjati ne samo na gospodarski rast nego i na socijalne standarde kako bi se osiguralo da najranjivije osobe u društvu mogu u potpunosti ostvarivati svoja socijalna, politička i gospodarska prava; ističe da jednak pristup kvalitetnom obrazovanju i zapošljavanju te jednake mogućnosti u tom kontekstu imaju ključnu ulogu u smanjenju razine nejednakosti i izdizanju ljudi iz siromaštva; priznaje važnost prava radnika, kao što su rodiljni i očinski dopust, koji pomažu u stvaranju zdravog i stabilnog okruženja za djecu; poziva države članice da donesu zakone za zaštitu i jačanje takvih prava, kojima se doprinosi socijalnoj i gospodarskoj stabilnosti obitelji; poziva države članice da zajamče odgovarajuće radne uvjete i zaštitu od gospodarskog iskorištavanja i diskriminacije, posebno za one skupine koje su najosjetljivije na takve nejednakosti, kao što su mladi; poziva države članice da unaprijede provedbu Jamstva za mlade, što će postići osiguravanjem da svi mladi imaju pristup visokokvalitetnim mogućnostima za zapošljavanje, obrazovanje i osposobljavanje te da su takve ponude ravnomjerno raspoređene među državama članicama i regijama; poziva države članice da u potpunosti provedu Direktivu o jednakosti pri zapošljavanju kako bi se zajamčio jednak pristup mogućnostima zapošljavanja, bez obzira na vjersko uvjerenje, dob, invaliditet i spolnu orijentaciju;

ističe da se stanovanje ne može smatrati običnom robom, već nužnošću, pri čemu građani bez pristupa stanovanju ne mogu u potpunosti sudjelovati u društvu ni ostvarivati sva temeljna prava; izražava zabrinutost zbog činjenice da su u prvom redu mladi ti koji si ne mogu priuštiti stanovanje i izražava žaljenje zbog slučajeva diskriminacije za koju si odgovorni najmodavci te politika kojima se smanjuju doplaci za stanovanje za mlade; izražava zabrinutost zbog toga što su trećina svih beskućnika u većini država članica EU-a osobe u dobi od 18 do 29 godina; poziva Komisiju i države članice da integriraju preporuke povjerenice Vijeća Europe za ljudska prava koje je ona istakla u napomeni od 23. siječnja 2020. pod naslovom „Pravo na pristupačno stanovanje: zanemarena dužnost Europe”, a posebno preporuku da bi sve države članice trebale odmah prihvatiti obveze iz članka 31. revidirane Europske socijalne povelje o pravu na stanovanje; poziva države članice da u svoje prioritete socijalnih politika uvrste pravo na odgovarajuće stanovanje za građane i povećaju ulaganja u socijalno i cjenovno pristupačno stanovanje kako bi se borile protiv prekomjernog tereta u području troškova stanovanja u prvom redu s ciljem zaštite ugroženih i ranjivih skupina; poziva Komisiju da na pravilan način istraži diskriminaciju u pogledu pristupa stanovanju, koja je zabranjena u Direktivi o rasnoj jednakosti, te da u slučaju kršenja pokrene postupke zbog povrede;

ističe članak 37. Povelje, kojim se potvrđuje da mjere za postizanje visoke razine zaštite okoliša i poboljšanja kvalitete okoliša moraju biti uključene u politike Unije; naglašava hitnu potrebu uključivanja relevantnih pitanja u području okoliša u postupak donošenja odluka u svim politikama i inicijativama te smatra da održivost mora biti vodeće načelo za sve makroekonomske politike kako bi se zajamčio pravedan prijelaz na ekološki održivo gospodarstvo, uz istodobnu zaštitu i otvaranje održivih radnih mjesta, te kako bi se odgovorilo na jednu od najvećih prijetnji čovječanstvu; poziva na provedbu Aarhuške konvencije, u kojoj se povezuju ekološka prava i ljudska prava; ističe da ugrožavanje okoliša i činjenica da neka javna tijela ne pružaju informacije o ozbiljnim rizicima za okoliš kojima su izloženi pojedinci mogu imati ozbiljne štetne posljedice za pojedince;

podsjeća na to da su u skladu s člankom 6. UFEU-a zaštita i poboljšanje zdravlja ljudi u nadležnosti država članica EU-a;

Pravo na jednako postupanje

ponavlja da žene i djevojčice moraju imati kontrolu nad svojim tijelima i svojom seksualnošću; poziva države članice da zajamče sveobuhvatan spolni odgoj, osiguraju ženama i djevojčicama pristup planiranju obitelji i cjelokupnom rasponu usluga povezanih sa spolnim i reproduktivnim zdravljem, uključujući moderne metode kontracepcije te siguran i zakonit pobačaj;

osuđuje očite i organizirane ofenzive kojima smo svjedoci na globalnoj i europskoj razini, a koje su usmjerene protiv rodne ravnopravnosti i prava žena, uključujući spolna i reproduktivna prava; odlučno potvrđuje da je uskraćivanje usluga u vezi sa spolnim i reproduktivnim zdravljem i pravima oblik nasilja nad ženama i djevojčicama te ističe da je Europski sud za ljudska prava više puta presudio da se restriktivnim zakonima o pobačaju i onemogućavanjem pristupa legalnom pobačaju krše ljudska prava žena; ponavlja da zdravstveni djelatnici ne smiju kršiti pravo žena ili djevojčica na pristup reproduktivnoj skrbi tako što im iz osobnih razloga odbijaju pružiti sve usluge iz područja reproduktivnog i spolnog zdravlja; poziva Komisiju da uključi potrebu za poštovanjem spolnog i reproduktivnog zdravlja i prava u svoju Strategiju o temeljnim pravima;

oštro osuđuje alarmantno velik broj ubojstava žena u EU-u, što je najekstremniji oblik nasilja nad ženama; izražava žaljenje zbog nedostatka dostupnih podataka u nekim državama članicama, što upućuje na to da taj problem nije prepoznat u odgovarajućoj mjeri; poziva Vijeće da hitno dovrši ratifikaciju Istanbulske konvencije o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji u EU-u na temelju sveobuhvatnog pristupa bez ikakvih ograničenja; poziva Vijeće i države članice koje to još nisu učinile da završe postupak ratifikacije Istanbulske konvencije;

oštro osuđuje sve oblike seksualnog, ginekološkog i porodničarskog nasilja nad ženama, kao što su neprimjerene radnje ili radnje bez pristanka dotične osobe, bolne intervencije bez anestetika, genitalno sakaćenje žena, prisilni pobačaj, prisilna sterilizacija i prisilno zamjensko majčinstvo;

10.

oštro osuđuje etničku segregaciju Romkinja u ustanovama za zdravstvenu skrb za majke; poziva države članice da odmah zabrane sve oblike etničke segregacije u zdravstvenim ustanovama, uključujući ustanove za zdravstvenu skrb za majke; poziva države članice da osiguraju učinkovite i pravovremene pravne lijekove za sve osobe koje su bile žrtve prisilne sterilizacije, među ostalim, uspostavom učinkovitih sustava kompenzacije;

11.

osuđuje zločine iz mržnje, govor mržnje te diskriminaciju na temelju rase, boje kože, etničkog ili socijalnog podrijetla, jezika, vjere ili uvjerenja, političkih stavova, manjinskog statusa, invaliditeta, seksualne orijentacije, rodnog identiteta, rodnog izražavanja ili spolnih obilježja; ponavlja zabrinutost zbog govora mržnje na internetu, raširenog problema koji se mora hitno riješiti; upozorava na sve veću razinu korištenja govora mržnje i različitih oblika rasizma, kao što su islamofobija, antiromizam, antisemitizam i rasizam usmjeren protiv crnaca i osoba tamne boje kože u mnogim državama članicama, i na normalizaciju takvog govora mržnje i rasizma, koji su potaknuti jačanjem ekstremističkih pokreta i njihove retorike te predstavnicima vlada ili političkih vođa u određenim državama članicama koji se koriste diskursom mržnje i šire rasističku i ksenofobnu retoriku i retoriku upućenu protiv pripadnika LGBTI zajednice; izražava zabrinutost zbog činjenice da žrtve zbog neprimjerenih mjera zaštite i neuspjeha vlasti u ispravnom istraživanju i osuđivanju zločina iz mržnje u državama članicama rijetko prijavljuju zločine iz mržnje; naglašava potrebu da se žrtvama olakša prijavljivanje slučajeva govora mržnje ili diskriminacije i da ih se potakne na to te da im se pruži puna zaštita i potpora; podsjeća da bi države članice trebale osigurati da se zločini iz mržnje i govor mržnje učinkovito evidentiraju, istražuju, kazneno gone i izvode pred sud; poziva Komisiju i Agenciju za temeljna prava da nastave svoj rad u pogledu praćenja zločina iz mržnje i govora mržnje u državama članicama te da redovito izvješćuju o slučajevima i trendovima;

12.

podsjeća na to da su u Europskoj uniji zabilježeni napadi na kršćanske vjerske objekte ili na mjesta koja su na neki drugi način povezana s kršćanstvom, kao što su crkve, groblja, spomenici i kipovi; osuđuje sve napade na kršćane i poziva na jednako postupanje prema kršćanima u Europi i diljem svijeta;

13.

podsjeća na obveze institucija i agencija EU-a da u pogledu svih građana u cijelosti poštuju pravo na slobodu mišljenja, savjesti i vjere i zabranu diskriminacije na temelju vjere ili uvjerenja, uključujući filozofska uvjerenja, u javnom i u privatnom životu; poziva države članice da zaštite slobodu mišljenja, savjesti, vjere ili uvjerenja te da učinkovito provedu smjernice EU-a o promicanju i zaštiti te slobode;

14.

iznimno je zabrinut zbog toga što, iako je promicanje fašizma u nekoliko država članica zabranjeno nacionalnim zakonodavstvom, neofašistički pokreti sve očitije upotrebljavaju fašističke simbole i retoriku u određenim državama članicama; vrlo je zabrinut zbog sve češće normalizacije fašizma diljem EU-a; poziva države članice da efektivno zabrane neofašističke i neonacističke skupine i svaku drugu zakladu ili udrugu koja veliča i glorificira nacizam i fašizam;

15.

poziva države članice da osiguraju potpunu provedbu Direktive o rasnoj jednakosti kako bi se suzbili ustrajni rasizam prema crncima i osobama tamne boje kože, transfobija, antiromizam, antisemitizam i islamofobija; osuđuje činjenicu da se rasne, etničke, jezične i vjerske manjine suočavaju sa strukturnim rasizmom, diskriminacijom, zločinima iz mržnje i govorom mržnje, nedostatkom pristupa pravosuđu i trajnim socioekonomskim nejednakostima u područjima kao što su stanovanje, zdravstvena skrb, zapošljavanje i obrazovanje, što treba prepoznati kao veliku prepreku potpunom uživanju temeljnih prava i ključnu prepreku uključivanju u društvo i jednakosti;

16.

poziva na hitno usvajanje Direktive o jednakom postupanju iz 2008., za koju se još uvijek čeka odobrenje Vijeća, kako bi se riješio aktualni problem nedostatne zaštite koju pruža pravni okvir EU-a u pogledu diskriminacije na temelju dobi, invaliditeta, vjere ili uvjerenja ili seksualne orijentacije u ključnim aspektima života kao što su socijalna zaštita, obrazovanje i pristup robi i uslugama; poziva Komisiju da se aktivno uključi u borbu protiv segregacije i diskriminacije, među ostalim pokretanjem postupaka radi utvrđivanja povrede prava te da potiče učinkovitu primjenu Okvirne odluke o suzbijanju određenih oblika rasizma i ksenofobije kazneno-pravnim sredstvima; podsjeća da bi te mjere trebalo popratiti odgovarajućim nacionalnim strategijama za integraciju;

17.

podsjeća da je cilj Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom zajamčiti jednake mogućnosti u pogledu pristupačnosti, sudjelovanja, jednakosti, zapošljavanja, obrazovanja i osposobljavanja, socijalne zaštite, zdravlja i vanjskog djelovanja EU-a; naglašava da su osobe s invaliditetom i dalje u nepovoljnom položaju te da se suočavaju s diskriminacijom u pogledu zapošljavanja, obrazovanja i socijalne uključenosti; u tom pogledu naglašava važnost pristupačnosti u javnim prostorima, minimalne stope za zapošljavanje osoba s invaliditetom, jamstva za uključivo obrazovanje, uključujući pristup inicijativama kao što je program Erasmus+, s posebnim naglaskom na djecu s invaliditetom;

18.

poziva države članice da osiguraju zaštitu djece od svih oblika diskriminacije u području obrazovanja; posebno poziva na posebnu zaštitu djece čiji invaliditet uključuje probleme povezane s razvojem jezika, kao što je poremećaj iz autističnog spektra, kada se njihovo obrazovanje odvija u višejezičnim okruženjima, kako bi im se omogućilo da, ako to žele obitelji, uče na materinjem jeziku;

Slobode

19.

poziva države članice da zaštite i razviju raznolik, neovisan, pluralistički i slobodan medijski sektor; u tom pogledu osuđuje sve mjere usmjerene na ušutkavanje kritičnih medija i potkopavanje medijske slobode i pluralizma, među ostalim i one koje uključuju primjenu sofisticiranih metoda koje obično ne rezultiraju prijavom i upozorenjem u okviru Platforme Vijeća za promicanje zaštite novinarstva i sigurnosti novinara; izražava zabrinutost zbog osnivanja tijela pod kontrolom vlade koja upravljaju velikim dijelom medija neke zemlje i preuzimanja javnih medija kako bi služili političkim interesima; podsjeća da situacije u kojima je vlasništvo nad medijima i dalje vrlo koncentrirano, bilo u vladinim bilo u privatnim rukama, predstavljaju znatan rizik za raznolikost informacija i stajališta zastupljenih u medijskim sadržajima; podsjeća da su sloboda izražavanja i informiranja, uključujući slobodu umjetničkog izražavanja, i sloboda medija temelji demokracije i vladavine prava te potiče države članice da zajamče neovisnost svojih medijskih vlasti; podsjeća da je pravo traženja, primanja i širenja informacija i ideja usmenim, pisanim ili tiskanim putem, u umjetničkom obliku ili bilo kojim drugim medijima, sastavni dio slobode umjetničkog izražavanja (63);

20.

podsjeća na ključnu ulogu istraživačkog novinarstva u čuvanju demokratskog društva, jačanju javnog nadzora nad političkim akterima, među ostalim kad je riječ o korupciji; osuđuje kontinuiranu prisutnost i sve veću učestalost nasilja, prijetnji i zastrašivanja s kojima se suočavaju novinari u brojnim državama članicama, uključujući u vezi s otkrivanjem informacija o kršenjima temeljnih prava, što često vodi do autocenzure i ugrožavanja prava građana na informiranje; zahtijeva od Komisije da iznese prijedlog snažnih i sveobuhvatnih mehanizama za zaštitu i jačanje slobode govora i slobode medija te za unaprjeđenje zaštite novinara, među ostalim jamčenjem transparentnosti vlasništva nad medijima, donošenjem direktive protiv strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja na razini EU-a, stvaranjem trajnog fonda EU-a za neovisne medije i istraživačko novinarstvo i uspostavom mehanizma za brzi odgovor namijenjenoga novinarima koji se nalaze u opasnosti; poziva države članice da spriječe i sankcioniraju napade na novinare koji se bave istraživačkim novinarstvom;

21.

ističe veoma važnu ulogu zviždača u zaštiti javnog interesa i promicanju kulture javne odgovornosti i integriteta i u javnim i u privatnim institucijama; poziva države članice da hitno i u potpunosti prenesu u nacionalno pravo odredbe Direktive (EU) 2019/1937 kako bi se njezini učinci primjenjivali u što većoj mjeri čim stupi na snagu; potiče države članice da tim mjerama dodaju i zaštitu zviždača kad prijavljuju kršenja koja su izvan područja primjene prava EU-a;

22.

izražava zabrinutost zbog prijetnje koju različite vrste propagande i dezinformacija predstavljaju za slobodu govora i izražavanja te za neovisnost medija, kao i zbog negativnih posljedica koje bi to moglo imati na kvalitetu političkog dijaloga i sudjelovanje građana u demokratskim društvima; poziva Komisiju da promiče i ulaže u jačanje medijske pismenosti i ulaganjem u njezino unaprjeđenje, da aktivno podržava kvalitetno novinarstvo i potiče zaštitu podataka te da stvara transparentnije internetsko okruženje, istodobno štiteći slobodu medija i pluralizam.

23.

naglašava da političko profiliranje, dezinformiranje i manipulacija informacijama predstavljaju prijetnju demokratskim vrijednostima EU-a; poziva Komisiju i države članice da doprinesu razvoju obrazovanja i osposobljavanja u kritičkom razmišljanju kako bi građani mogli oblikovati vlastito mišljenje za suočavanje s tim rizicima;

24.

ističe da pripadnici tijela kaznenopravnog progona u izvršavanju svoje dužnosti moraju poštovati i štititi ljudsko dostojanstvo te jamčiti i poštovati ljudska prava svih osoba; ističe da je glavna zadaća policijskih snaga da zajamče sigurnost građana te da osiguraju da se prosvjedi odvijaju mirno; osuđuje nasilne i nerazmjerne intervencije tijela kaznenopravnog progona tijekom mirnih prosvjeda; poziva države članice da zajamče da tijela kaznenopravnog progona silu upotrebljavaju uvijek kao krajnju mjeru i da je ta upotreba sile uvijek bude zakonita, razmjerna i nužna, kao i da se njome čuvaju ljudski životi i tjelesni integritet osoba; poziva relevantna nacionalna tijela da u slučajevima u kojima se sumnja na upotrebu nerazmjerne sile ili postoje tvrdnje o tome, zajamče transparentnu, nepristranu, neovisnu i učinkovitu istragu i izbjegnu nekažnjavanje; podsjeća da su tijela kaznenopravnog progona u cijelosti odgovorna za ispunjavanje svojih dužnosti i za poštovanje relevantnih pravnih i operativnih okvira;

25.

oštro osuđuje sve veća ograničenja slobode okupljanja, uključujući u predizbornim razdobljima; poziva države članice da se suzdrže od donošenja restriktivnih zakona o slobodi okupljanja i potiče EU i države članice da poduzmu daljnje korake u cilju očuvanja i zaštite slobode okupljanja kao osnovnog prava i temeljnog načela demokratskih procesa; poziva Komisiju da aktivno promiče ta prava u skladu s međunarodnim standardima ljudskih prava;

26.

podsjeća na ključnu ulogu civilnog društva u zastupanju interesa građana na lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj, europskoj i međunarodnoj razini, kao i u jačanju glasa manjina koje nisu zastupljene na odgovarajući način te u obrani i promicanju načela iz članka 2. UEU-a; naglašava da se mora osigurati povoljno okruženje u kojem će organizacije civilnog društva moći djelovati bez napada i bez nepotrebnih ili proizvoljnih ograničenja;

27.

izražava duboku zabrinutost zbog toga što se prostor neovisnog civilnog društva u nekim državama članicama sve više smanjuje, posebice za organizacije za prava žena, prava pripadnika LGBTI zajednice i borce za ljudska prava, uključujući nerazumna administrativna opterećenja, smanjenje financijske potpore za provedbu zagovaranja i ograničenja slobode okupljanja i organiziranja; osuđuje ograničenja u pristupu financiranju organizacijama civilnog društva koja u nekim državama članicama imaju sustavniji aspekt u obliku promjena zakona i politike te ozbiljno utječu na njihov rad i pravni položaj; poziva Europsku komisiju i Vijeće da povećaju potporu EU-a organizacijama civilnog društva koje brane vrijednosti iz članka 2. UEU-a u Europskoj uniji putem programa Prava i vrijednosti, za koji bi se trebala izdvojiti znatna financijska sredstva, kao što je zatražio Europski parlament;

28.

ustrajan je u tome da su redovito i sveobuhvatno praćenje i analize ključni za razumijevanje izazova s kojima se civilno društvo suočava diljem Europe; poziva Europsku komisiju da u budućim godišnjim izvješćima o vladavini prava obuhvati relevantne pokazatelje povezane s građanskim prostorom, slobodom izražavanja i slobodom udruživanja, da predloži plan djelovanja za zaštitu i promicanje civilnog društva, uključujući donošenje smjernica za zaštitu slobode izražavanja, slobode udruživanja i slobode mirnog okupljanja, zaštitu branitelja ljudskih prava koji su izloženi riziku i osnivanje hitnog fonda za njihovu zaštitu; pozdravlja prijedlog revizije Uredbe Vijeća (EZ) br. 168/2007 od 15. veljače 2007. o osnivanju Agencije Europske unije za temeljna prava (64) i naglašava potrebu za jačanjem i proširenjem njezina mandata nakon temeljite procjene učinka; potiče Komisiju, Vijeće i Europski parlament da se u donošenju politika sustavno koriste podacima Agencije za temeljna prava;

29.

prepoznaje ozbiljne probleme koji mogu nastati u zajednicama u kojima prevladava euroskepticizam, posebno u onima u kojima su prisutni nasilni politički stavovi, te potiče EU i države članice da potiču aktivno sudjelovanje građana EU-a u pitanjima koja se tiču EU-a, posebno među mladima, kako bi svoja mišljenja mogli izraziti demokratskim kanalima;

30.

naglašava važnu ulogu koju građansko obrazovanje i međukulturni dijalog imaju za bolje razumijevanje građana EU-a o njihovom političkom sudjelovanju; potiče obrazovanje građana EU-a o njihovim pravima;

31.

napominje da nove metode prikupljanja i obrade osobnih podataka radi predviđanja ponašanja i manipulacije imaju sve veći utjecaj na temeljna prava milijardi ljudi u EU-u i diljem svijeta, posebice na prava na privatnost, zaštitu podataka, informacije te slobodu medija i pluralizam; u tom pogledu potiče privatne subjekte i nadležna tijela da zajamče potpunu primjenu prava EU-a o zaštiti podataka i privatnosti te da zajamče da pojedinci razumiju kada i kako se njihovi osobni podaci obrađuju i u koje svrhe te kako mogu uložiti prigovor na obradu podataka i podnijeti pritužbu kako bi zaštitili svoje pravo na zaštitu osobnih podataka i privatnost;

32.

poziva Europsku komisiju da pokrene postupke radi utvrđivanja povrede prava protiv država članica čiji zakoni kojima se provodi poništena Direktiva o zadržavanju podataka nisu stavljeni izvan snage kako bi se uskladili sa sudskom praksom Suda Europske unije (65);

33.

ističe potencijalne opasnosti za temeljne slobode i sigurnost u vezi s upotrebom novih tehnologija, posebice sustava umjetne inteligencije, uključujući rizike povezane s pravom zaštite osobnih podataka i privatnosti, bioetička pitanja u vezi s primjenom umjetne inteligencije u zdravstvu, potencijalnu izravnu i neizravnu diskriminaciju i pristranost, koje mogu pogoršati predrasude i marginalizaciju i širenje dezinformacija; ističe da pristranost u skupovima podataka te u osmišljavanju i radu tih sustava može dovesti do pristranih rezultata, posebno kada ih upotrebljavaju tijela kaznenopravnog progona, što može dovesti do toga da ti sustavi reproduciraju postojeće društvene, osobne i druge predrasude te mogu dovesti do diskriminacije na temelju socijalnih i ekonomskih čimbenika, etničkog podrijetla, rase, seksualne orijentacije, roda, invaliditeta ili drugih čimbenika; naglašava da su potrebne dodatne zaštitne mjere kako bi se osigurala privatnost i zaštita podataka u svjetlu razvoja novih tehnologija te da je potrebno razmotriti sve implikacije za temeljna prava; poziva institucije EU-a i države članice da se uhvate u koštac s novim „digitalnim jazom”, posebno u području javne uprave i usluga; naglašava da su starije osobe i osobe u socioekonomski nepovoljnom položaju među skupinama koje su najviše pogođene „digitalnim jazom”; naglašava da pristup umjetnoj inteligenciji treba biti „usmjeren na ljude” i da bi trebao osigurati da ljudske vrijednosti budu u središtu načina na koji se sustavi umjetne inteligencije razvijaju, raspoređuju, upotrebljavaju i nadziru osiguravanjem poštovanja temeljnih prava utvrđenih Ugovorima i Poveljom; poziva Komisiju da podnese zakonodavne prijedloge za koordinirani europski pristup umjetnoj inteligenciji, koji se temelje na etičkim smjernicama za pouzdanu umjetnu inteligenciju koje je pripremila stručna skupina Komisije na visokoj razini za umjetnu inteligenciju (AI HLEG);

34.

pozdravlja inicijative i aktivnosti čiji je cilj jačanje sigurnosne suradnje među državama članicama i utvrđivanje djelotvornog odgovora EU-a na terorizam i sigurnosne prijetnje u Europskoj uniji; potiče države članice da u potpunosti međusobno surađuju te da poboljšaju međusobnu razmjenu informacija i razmjenu informacija s agencijama EU-a za pravosuđe i unutarnje poslove; ističe važnost poštovanja temeljnih prava u borbi protiv terorizma; naglašava da je važno da mehanizmi nadzora u području obavještajnih službi budu u skladu s Poveljom i Europskom konvencijom o ljudskim pravima; traži od relevantnih institucija da uvedu zaštitne mjere kako bi se spriječila bilo kakva daljnja viktimizacija koja proizlazi iz poniženja i napada na sliku žrtava koji dolaze iz dijelova društva povezanih s napadačem;

35.

ističe da je zakonodavstvo protiv diskriminacije i dalje ključna komponenta svake strategije za sprečavanje radikalizacije i omogućavanje deradikalizacije osoba koje su već članovi ekstremističkih organizacija; ponovno naglašava da države članice, uz stalnu podršku Komisije, moraju uložiti veće napore u sprečavanje radikalizacije i nasilnog ekstremizma promicanjem europskih vrijednosti, tolerancije i zajedništva;

Temeljna prava migranata, tražitelja azila i izbjeglica

36.

poziva Komisiju i države članice da provedu preporuku povjerenice Vijeća Europe za ljudska prava iz lipnja 2019. naslovljenu „Spašavanje života i zašita prava premošćivanje jaza u zaštiti izbjeglica i migranata na Sredozemlju”; ponavlja da su sigurni i zakoniti putevi za migraciju najbolji način da se izbjegne gubitak ljudskih života; potiče države članice da pojačaju mjere preseljenja, uspostave humanitarne koridore prema EU-u i uvedu mogućnost podnošenja zahtjeva za izdavanje humanitarnih viza za tražitelje azila;

37.

ističe važnost rigoroznog upravljanja vanjskim granicama EU-a;

38.

izražava ozbiljnu zabrinutost zbog stalnih izvješća o praksi nasilnog vraćanja migranata i izbjeglica koju u nekim državama članicama primjenjuju pripadnici tijela kaznenopravnog progona; poziva Komisiju i države članice da istraže to pitanje i poduzmu učinkovite mjere kako bi se osiguralo ukidanje takvih politika i praksi, među ostalim osiguravanjem neovisnog praćenja aktivnosti granične kontrole koje provode postojeće nacionalne institucije za ljudska prava (institucije ombudsmana, nacionalne institucije za ljudska prava, nacionalni zaštitni mehanizmi), uz potporu EU-a i međunarodnih tijela (povjerenika Vijeća Europe za ljudska prava, CPT, ECRI, FRA) i osiguravanjem da se sredstva EU-a ne koriste za počinjenje kršenja temeljnih prava; poziva Komisiju i države članice da poštuju međunarodno pravo i pravo EU-a, kao i Povelju te osiguraju opsežan okvir kako bi se omogućila propisna migracija i izbjeglo prisiljavanje migranata na nezakonite kanale migracije;

39.

osuđuje činjenicu što su neke države članice donijele zakone, politike i prakse koje narušavaju učinkovitu zaštitu ljudskih prava izbjeglica, tražitelja azila i migranata, na kopnu i na moru; poziva Europsku komisiju i države članice da ljudska prava migranata, tražitelja azila i izbjeglica te načelo podjele odgovornosti postave u središte svoje politike o migracijama i azilu; izražava ozbiljnu zabrinutost zbog humanitarne situacije u žarišnim točkama; poziva Komisiju da predloži hitno rješenje za rješavanje očitih kršenja ljudskih prava u prihvatnim centrima za izbjeglice i migrante na europskom tlu;

40.

naglašava da je spašavanje života pravna obveza propisana međunarodnim pravom i pravom EU-a; osuđuje zastrašivanja, uhićenja i kaznene postupke pokrenute u nekim državama članicama protiv organizacija civilnog društva i pojedinaca zbog pružanja humanitarne pomoći migrantima čiji su životi ugroženi; poziva države članice da osiguraju da se humanitarna pomoć ne kriminalizira u skladu s Protokolom UN-a o krijumčarenju;

41.

ističe da migranti bez osobnih dokumenata trebaju biti u mogućnosti u potpunosti ostvarivati temeljna prava, bez obzira na njihov pravni ili administrativni status; podsjeća da se žene i djeca mogu naći u situaciji u kojoj su prisiljeni na spolni odnos u zamjenu za zaštitu ili radi pukog preživljavanja te da je to često posljedica propusta u pružanju potpore, pogrešaka u sustavima registracije i nepoštovanja načela najboljeg interesa djeteta, razdvajanja obitelji ili nepostojanja sigurnih i zakonitih mogućnosti za ulazak u EU;

42.

podsjeća da djeca čine gotovo trećinu tražitelja azila i da su stoga osobito ranjiva; poziva Uniju i njezine države članice da pojačaju napore kako bi spriječile da maloljetnici bez pratnje ne postanu žrtve trgovanja ljudima i seksualnog iskorištavanja;

43.

potiče EU i države članice da namijene dostatna sredstva za razbijanje poslovnog modela mreža trgovine ljudima i krijumčara, koji redovito dovode u životnu opasnost najugroženije skupine kao što su djeca i žene, te za sprečavanje mnogih ljudi u tome da riskiraju krećući na opasne i nekontrolirane rute migracije na kojima ne mogu pristupiti službenom postupku azila;

44.

ponavlja da zadržavanje djece u imigracijskom pritvoru nikada nije u najboljem interesu djeteta u skladu s Deklaracijom iz New Yorka o izbjeglicama i migrantima; poziva EU i države članice da pojačaju mjere za ukidanje politike zadržavanja djece u pritvoru, posebice u kontekstu migracija diljem EU-a, te da osmisle rješenja unutar zajednice koja će biti zamjena za pritvor i da kao prioritet postave integraciju, obrazovanje i psihološku potporu; naglašava da je dijete bez pratnje prije svega dijete koje je u potencijalnoj opasnosti i da se države članice i Europska unija pri rješavanju tih pitanja moraju voditi načelom zaštite djece, a ne migracijskom politikom, čime poštuju temeljno načelo najboljih interesa djeteta;

Vladavina prava i borba protiv korupcije

45.

ponovno ističe da je korupcija ozbiljna prijetnja demokraciji, vladavini prava i pravednom postupanju prema svim građanima; ističe vezu između korupcije i kršenja temeljnih prava u brojnim područjima kao što su neovisnost pravosuđa, sloboda medija i sloboda izražavanja novinara i zviždača, zatvorske ustanove, pristup socijalnim pravima ili trgovanje ljudima (66);

46.

poziva institucije Unije i države članice da se odlučno bore protiv korupcije te da razviju učinkovite instrumente za sprečavanje, suzbijanje i sankcioniranje korupcije, za borbu protiv prijevara i za redovni nadzor uporabe javnih sredstava; poziva Komisiju da hitno nastavi s godišnjim praćenjem i izvješćivanjem o borbi protiv korupcije u institucijama EU-a i državama članicama; poziva sve države članice da poštuju preporuke Skupine država protiv korupcije;

47.

naglašava da je organizirani kriminal prvenstveno moguć zahvaljujući korupciji; snažno osuđuje porast trgovanja ljudima i potiče države članice i institucije EU-a da pojačaju suradnju i borbu protiv organiziranog kriminala;

48.

ponovno potvrđuje potporu Parlamenta za brzu uspostavu učinkovitog, neovisnog i potpuno operativnog Ureda europskog javnog tužitelja u cilju jačanja borbe protiv prijevara u Europskoj uniji;

49.

naglašava da vladavina prava čini temelj demokracije, održava diobu vlasti, osigurava odgovornost, pridonosi povjerenju u javne institucije i jamči načela zakonitosti, pravne sigurnosti, zabrane proizvoljnosti izvršne vlasti, neovisnosti sudova, nepristranosti te jednakosti pred zakonom; naglašava da su vladavina prava i neovisnost sudova osobito važni kako bi građani mogli uživati svoja temeljna prava i slobode; ističe da, u skladu s člankom 47. Povelje, temeljno pravo na djelotvoran pravni lijek zahtijeva pristup „neovisnom” sudu; ističe da politički utjecaj ili kontrola pravosuđa i slične prepreke neovisnosti pojedinih sudaca često rezultiraju nemogućnošću pravosuđa da ispuni svoju ulogu neovisne provjere proizvoljne uporabe ovlasti od strane izvršne i zakonodavne vlasti; osuđuje uporabu pravosudnog sustava u političke svrhe kako bi se naštetilo političkim neistomišljenicima, kako bi ih se delegitimiziralo i ušutkalo;

50.

podsjeća na intrinzičnu vezu koja postoji između vladavine prava i temeljnih prava te na potrebu za podizanjem svijesti o vrijednostima sadržanima u članku 2. UEU-a i Povelji pružanjem informacija o pravima građana;

51.

oštro osuđuje nastojanje vlada nekih država članica da oslabe diobu vlasti i neovisnost pravosuđa; izražava osobito duboku zabrinutost zbog odluka kojima se dovodi u pitanje nadređenost europskog prava te poziva Komisiju da iskoristi sva dostupna sredstva i poduzme mjere protiv tih napada;

52.

poziva Komisiju da se u okviru najavljenog ciklusa preispitivanja vladavine prava pravovremeno uhvati u koštac sa svim kršenjima članka 2. UEU-a, posebice s onima koja utječu na temeljna prava; ponavlja da postoji kritična potreba za mehanizmom EU-a za demokraciju, vladavinu prava i temeljna prava u skladu s prijedlogom Parlamenta, uključujući godišnje neovisno i nediskriminirajuće preispitivanje koje je utemeljeno na dokazima i kojim se ocjenjuje usklađenost svih država članica s člankom 2. UEU-a; ističe da se kršenjem članka 2. UEU-a narušava uzajamno povjerenje među državama članicama, a prekogranična pravosudna suradnja čini neodrživom;

53.

žali zbog toga što u Vijeću nema napretka u tekućim postupcima na temelju članka 7. unatoč izvješćima i izjavama Komisije UN-a, OESS-a i Vijeća Europe koji upućuju na to da se stanje u dotičnim državama članicama pogoršalo; poziva Vijeće da na svojim saslušanjima u okviru postupka na temelju članka 7. stavka 1. uzme u obzir stanje temeljnih prava, demokracije i vladavine prava; podsjeća da se Europski parlament ne može izostaviti iz tih saslušanja koja su u tijeku;

54.

poziva Komisiju i Vijeće da u potpunosti iskoriste sve alate koji su im na raspolaganju za rješavanje rizika od ozbiljnih povreda vladavine prava i da nastave s postupcima na temelju članka 7. koji su u tijeku; ističe da neučinkovitost djelovanja EU-a u području zaštite temeljnih prava ugrožava cjelokupnost prava EU-a i na njemu utemeljenih prava građana te da oslabljuje vjerodostojnost EU-a;

Zatvorski uvjeti

55.

zabrinut je zbog zatvorskih uvjeta u nekim državama članicama koji su ispod razine standarda; potiče države članice da poštuju pravila o pritvaranju koja proizlaze iz instrumenata međunarodnog prava i standarda Vijeća Europe; podsjeća da je pritvor prije suđenja zamišljen kao iznimna mjera koju treba primjenjivati samo u slučajevima kada je to nužno, proporcionalno i tijekom najkraćeg mogućeg razdoblja te žali zbog stalnog prekomjernog korištenja pritvora prije suđenja umjesto alternativnih mjera koje ne uključuju oduzimanje slobode; podsjeća da ranjive skupine zatvorenika kao što su žene, maloljetnici, etničke manjine, pripadnici LGBTI zajednice, zatvorenici kojima je potrebna mentalna zdravstvena skrb ili teško bolesni zatvorenici imaju posebne potrebe koje se moraju uzeti u obzir; poziva Komisiju da usvoji zajedničke standarde EU-a o zatvorskim uvjetima kako bi se zaštitila prava zatvorenika i promicali standardi pritvora u EU-u;

Pristupanje EU-a Europskoj konvenciji o ljudskim pravima

56.

podsjeća na obvezu pristupanja Europskoj konvenciji o ljudskim pravima iz članka 6. UEU-a; poziva Komisiju da poduzme potrebne korake za uklanjanje pravnih prepreka koje ometaju zaključivanje procesa pristupanja i da predstavi novi nacrt sporazuma o pristupanju EU-a Europskoj konvenciji o ljudskim pravima; smatra da bi se dovršenjem tog procesa uvele dodatne zaštitne mjere kojima bi se zaštitila temeljna prava građana Unije i osoba koje u njoj borave te osigurao dodatni mehanizam za provedbu ljudskih prava, odnosno mogućnost podnošenja žalbe Europskom sudu za ljudska prava u vezi s kršenjem ljudskih prava koje proizlazi iz djelovanja institucije EU-a ili države članice koja provodi pravo EU-a te je u nadležnosti Europske konvencije o ljudskim pravima;

o o

57.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji te nacionalnim parlamentima.

(1) SL L 180, 19.7.2000., str. 22.

(2) SL L 303, 2.12.2000., str. 16.

(3) SL L 328, 6.12.2008., str. 55.

(4) SL L 305, 26.11.2019., str. 17.

(5) SL L 264, 25.9.2006., str. 13.

(6) https://ec.europa.eu/social/main.jsp?catId=89&furtherNews=yes&langId =en&newsId=9378

(7) http://assembly.coe.int/nw/xml/XRef/Xref-XML2HTML-en.asp?fileid=27678&lang=en

(8) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0350.

(9) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0033.

(10) SL L 186, 11.7.2019., str. 105.

(11) SL L 188, 12.7.2019., str. 79

(12) SL L 101, 15.4.2011., str. 1.

(13) https://rm.coe.int/8th-/168094b073

(14) https://www.coe.int/en/web/anti-human-trafficking/country-monitoring-work

(15) https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/PDF/?uri=CELEX:52018DC0773&from=HR

(16) SL C 58, 15.2.2018., str. 9.

(17) SL C 118, 8.4.2020., str. 130.

(18) SL C 41, 6.2.2020., str. 41.

(19) https://rm.coe.int/lives-saved-rights-protected-bridging-the-protection-gap-for-refugees-/168094eb87

(20) https://fra.europa.eu/en/publication/2019/2019-update-ngo-ships-involved-search-and-rescue-mediterranean-and-criminal

(21) SL C 346, 27.9.2018., str. 94.

(22) SL C 307, 30.8.2018., str. 183.

(23) SL C 328, 6.9.2016., str. 4.

(24) SL C 346, 27.9.2018., str. 171.

(25) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0075.

(26) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0229.

(27) SL C 41, 6.2.2020., str. 64.

(28) SL C 463, 21.12.2018., str. 21.

(29) SL C 101, 16.3.2018., str. 138.

(30) SL C 345, 16.10.2020., str. 58.

(31) SL C 345, 16.10.2020., str. 22.

(32) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0251.

(33) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0349.

(34) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0128.

(35) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0127.

(36) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0239.

(37) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0058.

(38) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0066.

(39) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0111.

(40) SL L 167, 4.7.2018., str. 28.

(41) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0101.

(42) SL C 76, 9.3.2020., str. 114.

(43) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0014.

(44) Zahtjev br. 141165/16, presuda od 13. lipnja 2019.

(45) https://www.asylumlawdatabase.eu/en/content/ecthr-shd-and-others-v-greece-austria-croatia-hungary-northern-macedonia-serbia-and-slovenia

(46) https://rm.coe.int/report-on-the-visit-to-hungary-from-4-to-8-february-2019-by-dunja-mija/1680942f0d

(47) http://assembly.coe.int/nw/xml/XRef/Xref-XML2HTML-EN.asp?fileid=28074&lang=en

(48) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0080.

(49) Izvješće Europske komisije o primjeni Povelje EU-a o temeljnim pravima za 2018.; https://op.europa.eu/en/publication-detail/-/publication/784b02a4-a1f2-11e9-9d01-01aa75ed71a1/language-en

(50) Agencija Europske unije za temeljna prava (FRA), izvješće o temeljnim pravima za 2018. / izvješće o temeljnim pravima za 2019.:

(51) https://fra.europa.eu/sites/default/files/fra_uploads/fra-2018-frf-2018-chair-statement_en.pdf

(52) https://eige.europa.eu/sites/default/files/documents/20190390_mh0419039enn_pdf.pdf

(53) https://www.coe.int/en/web/commissioner/-/living-in-a-clean-environment-a-neglected-human-rights-concern-for-all-of-us

(54) http://www.assembly.coe.int/LifeRay/EGA/Pdf/TextesProvisoires/2019/20190912-ObstetricalViolence-EN.pdf

(55) https://fra.europa.eu/sites/default/files/fra_uploads/fra-2017-eu-minorities-survey-muslims-selected-findings_en.pdf

(56) U Poljskoj su uvedene „zone bez LGBTI-ja” – https://atlasnienawisci.pl/

(57) https://www.coe.int/en/web/commissioner/-/the-right-to-affordable-housing-europe-s-neglected-duty

(58) https://www.feantsa.org/download/full-report-en1029873431323901915.pdf

(59) https://rm.coe.int/annual-report-2018-democracy-in-danger-threats-and-attacks-media-freed/1680926453

(60) Povjerenica Vijeća Europe za ljudska prava, „Smanjenje prostora za slobodu mirnog okupljanja”, Vijeće Europe, Strasbourg, 2019.

(61) https://www.iom.int/news/iom-mediterranean-arrivals-reach-110699-2019-deaths-reach-1283-world-deaths-fall

(62) Vidi i obveze utvrđene u Međunarodnoj konvenciji o zaštiti ljudskih života na moru iz 1974. (SOLAS), Međunarodnu konvenciju o traganju i spašavanju na moru (SAR) iz 1979. i Međunarodnu konvenciju o spašavanju iz 1989.

(63) Presuda Europskog suda za ljudska prava od 24. svibnja 1988., predmet Müller i drugi protiv Švicarske, stavci 27., 33.; Presuda Europskog suda za ljudska prava od 8. srpnja 1999., predmet Karatas protiv Turske; Presuda Europskog suda za ljudska prava od 22. listopada 2007., predmet Lindon, Otchakovsky-Laurens i July protiv Francuske.

(64) SL L 53, 22.2.2007., str. 1.

(65) Spojeni predmeti C-203/15 i C-698/15 – Tele2 Sverige i spojeni predmeti C-293/12 i C-594/12 – Digital Rights Ireland.

(66) https://rm.coe.int/factsheet-human-rights-and-corruption/16808d9c83

20.10.2021

Službeni list Europske unije

C 425/126

P9_TA(2020)0329

Pogoršanje stanja ljudskih prava u Alžiru, posebno slučaj novinara Khaleda Drarenija

Rezolucija Europskog parlamenta od 26. studenoga 2020. o pogoršanju stanja ljudskih prava u Alžiru, posebno s obzirom na slučaj novinara Khaleda Drarenija (2020/2880(RSP))

(2021/C 425/13)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Alžiru, posebno Rezoluciju od 28. studenog 2019. o stanju sloboda u Alžiru (1) i Rezoluciju od 30. travnja 2015. o zatvaranju radnika i aktivista za ljudska prava u Alžiru (2),

—	uzimajući u obzir Godišnje izvješće EU-a o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2019. od 15. lipnja 2020.,

—	uzimajući u obzir informativni dokument Međunarodne komisije pravnika „Pogrešan i neprikladan: postupak izmjene alžirskog Ustava” koji je objavljen u listopadu 2020.,

—	uzimajući u obzir zajedničko pismo od 29. rujna 2020. koje je potpisala 31 lokalna, regionalna i međunarodna organizacija civilnog društva i u kojem se osuđuje represija nad predstavnicima alžirskog civilnog društva,

—	uzimajući u obzir četiri komunikacije o proizvoljnim i nasilnim uhićenjima, nepoštenim suđenjima i odmazdama protiv boraca za ljudska prava i mirnih aktivista koje su alžirskoj vladi od 30. ožujka do 16. rujna 2020. poslali predstavnici posebnih postupaka Vijeća UN-a za ljudska prava,

—	uzimajući u obzir Sporazum o pridruživanju između EU-a i Alžira, a posebno njegov članak 2. kojim se propisuje da poštovanje demokratskih načela i temeljnih ljudskih prava mora biti ključan element Sporazuma te da u tom duhu mora biti i domaća i međunarodna politika alžirskih stranaka,

—	uzimajući u obzir jedanaesto zasjedanje Vijeća za pridruživanje EU-a i Alžira,

—	uzimajući u obzir prioritete zajedničkog partnerstva koje su Alžir i Europska unija usvojili u okviru revidirane europske politike susjedstva 13. ožujka 2017.,

—	uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 19. studenoga 2020. o Akcijskom planu EU-a za ljudska prava i demokraciju za razdoblje 2020. – 2024., a posebno njegov mehanizam EU-a za borce za ljudska prava uspostavljen radi zaštite i podupiranja novinara i medijskih djelatnika,

—	uzimajući u obzir alžirski Kazneni zakon, a posebno njegove članke 75., 79., 95. bis, 98., 100., 144., 144. bis, 144. bis 2, 146. i 196. bis,

—	uzimajući u obzir smjernice EU-a o borcima za ljudska prava, o smrtnoj kazni i drugim okrutnim, nečovječnim ili ponižavajućim postupcima ili kažnjavanju, o slobodi izražavanja na internetu i izvan njega te novi strateški okvir EU-a i akcijski plan za ljudska prava i demokraciju,

—

uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima (ICCPR), Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima (ICESCR), Konvenciju protiv mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja (UNCAT) i Konvenciju o pravima djeteta, koje su sve četiri ratificirane od strane država članica EU-a i Alžira,

—	uzimajući u obzir Mišljenje br. 7/2020 o zadržavanju Fadela Breike koje je usvojila Radna skupina UN-a za samovoljno pritvaranje,

—	uzimajući u obzir treći Univerzalni periodični pregled o Alžiru, koji je Vijeće UN-a za ljudska prava usvojilo na svojoj 36. sjednici 21. i 22. rujna 2017.,

—	uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima,

—	uzimajući u obzir Afričku povelju o ljudskim pravima i pravima naroda,

—	uzimajući u obzir svjetski indeks slobode medija za 2020. koji je objavila organizacija „Reporteri bez granica”,

—	uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948. i Deklaraciju UN-a o uklanjanju svih oblika nesnošljivosti i diskriminacije na temelju vjere ili uvjerenja,

—	uzimajući u obzir članak 144. stavak 5. i članak 132. stavak 4. Poslovnika,

budući da se u veljači 2019. u Alžiru pojavio dotad nezapamćeni protestni pokret (Hirak) kao reakcija na mogući peti mandat tadašnjeg predsjednika Abdelaziza Bouteflike; budući da su se mirne demonstracije protiv korupcije u vladi i pozivi na građansku državu, neovisno pravosuđe, demokratsku reformu, transparentnost i uključiv okvir za pripremu slobodnih izbora redovito odvijale petkom i utorkom u cijeloj zemlji te su se nastavile cijele godine, uključujući tijekom izbornog postupka; budući da su te bitne tjedne demonstracije dobrovoljno prekinute u ožujku 2020. zbog pandemije bolesti COVID-19 iako se prosvjedni pokret nastavio na društvenim mrežama;

budući da su nakon ostavke predsjednika Bouteflike 2. travnja 2019., koja je uslijedila kao reakcija na pokret Hirak, i dvaju naknadnih odgoda izbora tijekom kojih je vojno vodstvo imalo istaknutu ulogu u Alžiru 12. prosinca 2019. održani predsjednički izbori na kojima je bivši premijer Abdelmadjid Tebboune izabran za predsjednika; budući da je pokret Hirak osudio popis kandidata zbog veza s prijašnjom vladom i bojkotirao izbore na kojima je službeni odaziv bio manji od 40 %;

budući da se broj političkih uhićenja i proizvoljnih pritvaranja mirnih aktivista Hiraka i sindikalnih aktivista, kao i novinara, povećao od ljeta 2019., čime se krše temeljna prava na pošteno suđenje i pravičan sudski postupak; budući da se unatoč službenom padu vlade Bouteflike i dalje povećavaju cenzura, suđenja i teško kažnjavanje predstavnika neovisnih medija, koje se često optužuje da su u zavjeri sa stranim silama i da ugrožavaju nacionalnu sigurnost; budući da su sigurnosna ograničenja uvedena radi borbe protiv pandemije bolesti COVID-19 pridonijela postroženim kontrolama te ih vlasti koriste za daljnje ograničavanje prostora za djelovanje građanskog društva te prava na mirno neslaganje, kao i za ugrožavanje slobode govora i izražavanja;

D.	budući da se u tom kontekstu represije koja se trenutačno odvija u Alžiru, pojavljuje sve više navoda o mučenjima u policijskim postajama i u Glavnoj upravi za unutarnju sigurnost (DGSI) u Alžiru, kao npr. u slučaju zatvorenika Walida Nekkichea;

budući da su od 30. ožujka do 16. travnja 2020. predstavnici posebnih postupaka Vijeća UN-a za ljudska prava alžirskoj vladi poslali tri komunikacije u vezi s proizvoljnim i nasilnim uhićenjima, nepravednim suđenjima i odmazdama protiv boraca za ljudska prava i mirnih aktivista, kao i četvrtu komunikaciju od 27. kolovoza 2020. o Mohamedu Khaledu Drareniju;

budući da je Mohamed Khaled Drareni, izvjestitelj televizijske kuće TV5 Monde, predstavnik organizacije Reportera bez granica i direktor internetske stranice Casbah Tribune, u kolovozu 2020. osuđen na tri godine zatvora i novčanu kaznu od 50 000 alžirskih dinara zbog snimanja policijskih napada prosvjednicima u Alžiru; budući da su službene optužbe protiv njega glasile „poticanje na nenaoružano okupljanje” i „podrivanje integritet državnog teritorija”; budući da je nakon žalbe njegova kazna 15. rujna 2020. smanjena na dvije godine zatvora; budući da su 16. rujna 2020. posebni izvjestitelji i Radna skupina za posebne postupke UN-a najstrože osudili njegovu zatvorsku kaznu, pozvali alžirske vlasti da zajamče njegovo trenutačno puštanje na slobodu i izjavili da je njegovo osuđivanje jasno kršenje slobode izražavanja, mirnog okupljanja i udruživanja;

budući da je Mohamed Khaled Drareni od početka izvještavao o prosvjedima koje je pokret Hirak organizirao u veljači 2019. dvaput tjedno; budući da je zbog razotkrivanja oštre represije alžirske vlade nad prosvjednicima koji su se mirno okupili i koristili slobodu izražavanja, Drareni pritvoren, ispitivan i zastrašivan u kontekstu izvještavanja tri puta o prosvjedima Hiraka prije spomenute presude, točnije 14. svibnja 2019., 9. kolovoza 2019. i 9. siječnja 2020., te su mu vladini dužnosnici dvaput ponudili mito; budući da mu je rečeno da je njegovo posljednje pritvaranje konačno upozorenje prije pravosudnog postupka; budući da je 7. ožujka 2020. Mohamed Khaled Drareni uhićen tijekom prosvjeda pokreta Hirak; budući da je Drareni 10. ožujka 2020. pušten na slobodu, ali je 27. ožujka 2020. ponovno uhićen;

budući da je na dan njegova prvog uhićenja više od 20 drugih mirnih prosvjednika pritvoreno; budući da su dvije uhićene osobe pritvorene zbog pokazivanja tamazigtske zastave; budući da je tamazigtska zastava često pokazivana tijekom prosvjeda Hiraka; budući da je general Ahmed Gaid Salah zabranio upotrebu zastave u lipnja 2019.; budući da su posljednjih mjeseci dužnosnici bivšeg režima započeli klevetničku kampanju protiv stanovništva regije Kabylie koje većinski pripada tamzigtskom narodu, kako bi izazvala etničke podjele u pokretu Hiraka; budući da se aktivisti Amazigha i Hiraka, uključujući Yacine Mebarki, i dalje suočavaju s proizvoljnim uhićenjima zbog izražavanja neodgovarajućih vjerskih i političkih stajališta;

budući da se u okviru prosvjeda Hiraka vratio javni prostor za građansko djelovanje; budući da su, posebno nakon pokretanja pokreta Hirak na internetu u cilju sprječavanja širenja bolesti COVID-19, postrožena ograničenja slobode izražavanja i ograničenja nametnuta novinarima, posebno blokiranjem internetskih stranica, cenzuriranjem televizijskih programa te pritvaranjem i uznemiravanjem novinara, voditelja medija i prosvjednika koji izražavaju svoja stajališta na društvenim mrežama, pri čemu je u travnju i svibnju 2020. na alžirskim mrežama postalo nedostupno najmanje šest internetskih stranica s vijestima;

budući da lokalne skupine za prava procjenjuju da je od ožujka do lipnja 2020. najmanje 200 osoba proizvoljno uhićeno zbog izražavanja svojeg mišljenja ili navodne potpore pokretu Hirak; budući da je Nacionalni odbor za oslobođenje pritvorenika zabilježio da je 17. studenoga 2019. u pritvoru bio najmanje 91 zatvorenik savjesti u usporedbi s 44 zatvorenika krajem kolovoza, pri čemu su neki od njih u istražnom zatvoru na neodređeno vrijeme; budući da rizik od izbijanja bolesti COVID-19 u zatvorima predstavlja dodatnu prijetnju onima koji su pritvoreni zbog izražavanja svojih političkih stajališta; budući da je 25. ožujka 2020. u kontekstu pandemije bolesti COVID-19 visoka povjerenica UN-a za ljudska prava Michelle Bachelet pozvala na puštanje na slobodu političkih zatvorenika i onih koji su pritvoreni zbog izražavanja kritičkih mišljenja;

budući da su od siječnja 2020. aktivisti zabilježili 41 slučaj femicida, posebno feminicida-dz; budući da su 2020. pokreti za prava žena pojačali svoju osudu sve većeg nasilja nad ženama i broja femicida te pozvali na reviziju postojećih zakona, posebno Obiteljskog zakona i niza članaka Kaznenog zakona, kako bi se zajamčila potpuna ravnopravnost žena i muškaraca;

budući da je Alžir u travnju 2020. donio i izmjene Kaznenog zakona na temelju Zakona 20-06 kojima se dodatno ograničava i kriminalizira ostvarivanje temeljnih prava kao što su sloboda tiska, sloboda izražavanja i sloboda udruživanja na temelju uz izmišljena opravdanja da se radi o „lažnim vijestima” kojima se podriva alžirska država; budući da alžirske vlasti sve više primjenjuju nejasne članke Kaznenog zakona, uključujući one dodane u travnju 2020., kako bi kazneno gonile osobe koje ostvaruju svoja prava na slobodu mišljenja i izražavanja te na mirno okupljanje i udruživanje; budući da se za kazneno djelo počinjeno prvi put izriče kazna zatvora od najviše pet godina ako je počinjeno tijekom „uvedene zabrane kretanja zbog ugroze javnog zdravlja ili prirodne, biološke ili tehnološke katastrofe ili bilo kojeg drugog oblika katastrofe”;

budući da su u kontekstu ograničavanja prostora za građansko djelovanje alžirske vlasti napredovale u postupku izmjene Ustava „odozgo prema dolje”, navodno kao dio obećanja predsjednika Tebbounea tijekom inauguracije da „će izgraditi novi Alžir”, a kao reakcija na prosvjede u Hiraka, no nedostaje im široka potpora za spomenuto u alžirskom društvu te su spomenuti razvoj događaja kritizirale neovisne organizacije civilnog društva zbog kršenja međunarodnih standarda uključivosti, sudjelovanja, transparentnosti i suverenosti; budući da je istodobno masovno uhićenje aktivista civilnog društva i novinara u potpunosti ugrozilo javnu legitimnost postupka revizije ustava;

budući da je Alžir 1. studenoga 2020. održao referendum o reviziji Ustava, uključujući ograničenje u trajanju od dva mandata za predsjedništvo; budući da je na referendumu u Alžiru zabilježen najniži izlazak od proglašenja neovisnosti te zemlje 1962., uz službeni odaziv od 23,7 %; budući da je novi Ustav službeno odobrilo 66,8 % glasača; budući da se novi Ustav treba ratificirati nakon povratka predsjednika u Alžir;

budući da se alžirskim Ustavom zadržava sloboda tiska, koja je službeno odobrena člankom 54. izmijenjenog Ustava, pod uvjetom poštovanja „tradicija i vjerskih, moralnih i kulturnih vrijednosti naroda”; budući da se takvim ograničenjima slobode medija krši Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, koji je Alžir ratificirao; budući da se u Općoj napomeni br. 34 Odbora UN-a za ljudska prava navodi da „ni jedna medijska kuća ne može biti kažnjena zbog kritiziranja političkog ili socijalnog sustava”; budući da se izmjenom također uvodi opasna promjena jer se vojsci temeljem Ustava daje politička uloga i ovlasti; budući da se ustavnom reformom također zadržava prevlast predsjedništva nad svim institucijama, uključujući pravosuđe;

budući da je Nacionalna unija sudaca osudila sveprisutno i zlouporabno pribjegavanje alžirskim vlastima pritvoru prije suđenja; budući da su članovi pravosuđa bili podvrgnuti profesionalnim sankcijama nakon oslobađanja mirnih aktivista ili nakon što su zatražili poštovanje neovisnosti pravosuđa od izvršnih vlasti;

Q.	budući da se 2020. Alžir nalazi na 146. mjestu od 180 mjesta prema svjetskom indeksu slobode medija po Reporterima bez granica, pet mjesta niže nego 2019. i 27 mjesta niže nego 2015.;

budući da je Alžir ključni partner Europske unije u okviru europske politike susjedstva s važnim političkim, gospodarskim i međuljudskim interesima u zemlji i regiji; budući da prioriteti partnerstva EU-a i Egipta počivaju na zajedničkoj predanosti univerzalnim vrijednostima demokracije, vladavine prava i poštovanja ljudskih prava.

snažno osuđuje eskalaciju proizvoljnih i nezakonitih uhićenja, pritvaranja i sudskog uznemiravanja novinara, branitelja ljudskih prava, sindikalista, odvjetnika, civilnog društva i mirnih aktivista u Alžiru, što nije omogućilo prostor za politički dijalog o nedemokratskoj ustavnoj reviziji i ostvarivanju slobode izražavanja, okupljanja i udruživanja; osuđuje uporabu uvođenja hitnih mjera u kontekstu pandemije bolesti COVID-19 kao izgovora za ograničavanje temeljnih prava alžirskog naroda;

poziva alžirske vlasti da odmah i bezuvjetno puste na slobodu Mohameda Khaleda Drarenija i sve osobe koje su pritvorene i optužene zbog ostvarivanja svojeg prava na slobodu izražavanja, na internetu i izvan njega, te na slobodu okupljanja i udruživanja, uključujući Yacine Mebarki, Abdellaha Benaoa, Mohameda Tadjadita, Abdelkrima Zeghilechea, Walida Kechide, Brahima Laalamija, Aissu Chouha, Zoheira Kaddama, Walida Nekkicha, Nourreddine Khimoud i Hakima Addada; ponavlja poziv visoke povjerenice UN-a za ljudska prava Michelle Bachelet da se u svjetlu pandemije bolesti COVID-19 hitno puste na slobodu svi politički zatvorenici i oni koji su pritvoreni zbog izražavanja nesuglasnih stajališta; poziva alžirske vlasti da deblokiraju medijske kuće i da stanu na kraj uhićenju i pritvaranju političkih aktivista, novinara i boraca za ljudska prava ili bilo koga koji izražava neslaganje ili kritiku vlade;

ponavlja da je sloboda izražavanja, uključujući slobodu novinara i novinara građana da prijavljuju, analiziraju i komentiraju prosvjede ili bilo kakvo drugo izražavanje nezadovoljstva s vladom ili institucijama ili pojedincima povezanima s vladom ili pojedincima, ključna za potpuno demokratsku političku tranziciju;

izražava svoju solidarnost sa svim alžirskim građanima – ženama i muškarcima različitog geografskog, socioekonomskog i etničkog podrijetla – koji od veljače 2019. mirno prosvjeduju tražeći civilnu državu, narodni suverenitet, poštovanje vladavine prava, socijalnu pravdu i rodnu ravnopravnost; poziva alžirske vlasti da poduzmu odgovarajuće korake u borbi protiv korupcije;

ponavlja svoj poziv alžirskim vlastima da stanu na kraj svim oblicima zastrašivanja, pravosudnog uznemiravanja, kriminalizacije ili proizvoljnih uhićenja i pritvaranja kritičkih novinara, blogera, boraca za ljudska prava, odvjetnika i aktivista te da poduzmu odgovarajuće korake kako bi osigurali i zajamčili sva prava na slobodu izražavanja, udruživanja i mirnog okupljanja, slobodu medija te slobodu mišljenja, savjesti i vjeroispovijesti ili uvjerenja, što je zajamčeno alžirskim Ustavom i ICCPR-om, koji je Alžir potpisao i ratificirao; osuđuje svaki oblik pretjerane upotrebe sile od strane policijskih službenika u raspršivanju mirnih prosvjeda; poziva svoj poziv alžirskim vlastima da provedu neovisnu istragu svih slučajeva prekomjerne uporabe sile od strane pripadnika sigurnosnih snaga te da privedu počinitelje pravdi; poziva alžirske vlasti da provedu svoje međunarodne obveze u okviru UNCAT-a;

napominje da su od donošenja rezolucije Parlamenta 28. studenoga 2019. neki politički aktivisti privremeno pušteni na slobodu, kao što su predstavnici oporbe Karim Tabbou, Mustapha Bendjema i Khaled Tazaghart;

poziva alžirske vlasti da osiguraju uspostavu slobodnog prostora za građansko djelovanje kojim se omogućuje istinski politički dijalog, a ne kriminaliziraju temeljne slobode, donošenjem novog zakonodavstva koje je u potpunosti u skladu s međunarodnim standardima i kojim se ne predviđaju iznimke koje su nezakonite prema međunarodnom pravu, posebno konvencijama koje je Alžir ratificirao, uključujući konvencije Međunarodne organizacije rada (ILO); naglašava da je taj slobodni prostor za građansko djelovanje preduvjet za demokratski i civilni Alžir; žali zbog činjenice da se strani izvjestitelji i dalje suočavaju s administrativnim preprekama i preprekama pri dobivanju viza za tisak kako bi radili u zemlji;

podsjeća da je poštovanje demokratskih načela i temeljnih prava utvrđenih Općom deklaracijom o ljudskim pravima jedan od ključnih elemenata Sporazuma o pridruživanju između EU-a i Alžira iz 2005.; naglašava da se aktualnom političkom tranzicijom Alžircima svih rodova i svih geografskih, socioekonomskih i etničkih sredina, uključujući Imazighen, mora zajamčiti pravo da u potpunosti sudjeluju u demokratskom procesu i da ostvare svoje pravo na sudjelovanje u javnim poslovima, među ostalim preokretanjem trenda smanjenja prostora za neovisno civilno društvo, novinarstvo i politički aktivizam;

izražava zabrinutost zbog restriktivnih novih zakona, kao što je Zakon 20-06, kojim se proizvoljno kriminalizira širenje lažnih vijesti kojima se ugrožava čast javnih službenika i financiranje udruga; naglašava da taj zakon sadrži nekoliko odredbi kojima se krše međunarodni standardi o slobodi izražavanja i slobodi udruživanja, uključujući članke 19. i 22. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima;

10.

apelira na alžirske vlasti da izmijene važeći restriktivni Zakon 12-06 iz 2012. o udrugama i Zakon 91-19 iz 1991. o javnim sastancima i prosvjedima, kojim se uspostavlja sustav prethodnog odobrenja, te da osiguraju da nadležno upravno tijelo bez odgode izda potvrdu o registraciji nekoliko organizacija civilnog društva, nevladinih, vjerskih i dobrotvornih organizacija koje su podnijele zahtjev za ponovnu registraciju;

11.

žali zbog izmjena alžirskog Kaznenog zakona iz travnja 2020. kojima se ograničavaju sloboda tiska, sloboda izražavanja i sloboda udruživanja; potiče alžirske vlasti da revidiraju kazneni zakon, a posebno članke 75., 79., 95 bis, 98, 100, 144, 144 bis, 144 bis 2, 146 i 196.a, u skladu s ICCPR-om i ACHPR-om kako bi se zaustavila kriminalizacija slobode izražavanja i mirnog okupljanja i udruživanja;

12.

pozdravlja činjenicu da se člancima 4. i 223. revidiranog Ustava jača status tamazigtskog jezika kao nacionalnog i službenog jezika; naglašava da takve izjave ne smiju služiti kao sredstvo za zanemarivanje strukturnih problema s kojima se suočava tamazigtski jezik ili za sijanje razdora u pokretu Hiraka; poziva alžirske vlasti da osiguraju jednako postupanje pred zakonom pri upotrebi arapskog jezika; potiče alžirsku vladu da ukine zabranu pokazivanja zastave Amazighe i da odmah pusti na slobodu sve osobe koje su zatvorene zbog postavljanja simbola Amazigha;

13.

izražava potporu alžirskim odvjetnicima i drugim pravosudnim djelatnicima koji i dalje nastoje poštovati najviše standarde pravde unatoč kontekstu i povezanim rizicima; poziva alžirske vlasti da u potpunosti zajamče neovisnost pravosuđa i nepristranost pravosuđa te da ukinu i zabrane sva ograničenja, neprimjerene utjecaje, pritiske, prijetnje ili uplitanje u donošenje sudskih odluka i druga pravosudna pitanja;

14.

poziva alžirske vlasti da osiguraju potpunu odgovornost i civilni i demokratski nadzor nad oružanim snagama i njihovu stvarnu podređenost zakonski uspostavljenoj civilnoj vlasti te da zajamče da je uloga vojske na odgovarajući način definirana u Ustavu i izričito ograničena na pitanja nacionalne obrane;

15.

apelira na alžirske vlasti da međunarodnim organizacijama za ljudska prava i posebnim postupcima UN-a omoguće pristup zemlji;

16.

izražava zabrinutost zbog administrativnih prepreka s kojima su suočene vjerske manjine u Alžiru, a osobito zbog Uredbe 06-03; potiče alžirsku Vladu da revidira Uredbu 06-03 kako bi se dodatno uskladila s Ustavom i s njezinim međunarodnim obvezama u području ljudskih prava, a posebno s člankom 18. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima; poziva na poštovanje slobode bogoslužja svih vjerskih manjina;

17.

očekuje od EU-a da stanje ljudskih prava bude okosnica suradnje s alžirskim vlastima, posebno tijekom predstojećeg sastanka Vijeća za pridruživanje EU-a i Alžira; poziva Europsku službu za vanjsko djelovanje (ESVD) da sastavi i dostavi popis pojedinačnih slučajeva od posebne važnosti, uključujući one navedene u ovoj Rezoluciji, te da redovito izvještava Parlament o napretku u rješavanju tih slučajeva;

18.

poziva ESVD, Komisiju i države članicama da, zajedno s posebnim predstavnikom EU-a za ljudska prava, pruže potporu skupinama civilnog društva, borcima za ljudska prava, novinarima i prosvjednicima, među ostalim zauzimanjem odlučnijeg javnog stajališta o poštovanju ljudskih prava i vladavine prava u Alžiru, jasnom i javnom osudom kršenja ljudskih prava, poticanjem vlasti da puste na slobodu arbitrarne pritvorenike i da zaustave prekomjerno korištenje pritvora prije suđenja, traženjem pristupa svim dostupnim instrumentima za ljudska prava, uz pomno praćenje kršenja ljudskih prava i praćenje koje provode alžirski aktivisti i borci za ljudska prava;

19.

naglašava važnost odnosa EU-a i Alžira budući da je Alžir bitan susjed i partner; podsjeća na važnost snažnog i dubokog odnosa između EU-a i Alžira te ponovno potvrđuje svoju predanost podupiranju tih odnosa na temelju punog poštovanja zajedničkih vrijednosti kao što su poštovanje ljudskih prava, demokracija, vladavina prava i sloboda medija;

20.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica, Delegaciji EU-a u Alžiru, alžirskoj Vladi, glavnom tajniku UN-a, Vijeću UN-a za ljudska prava te Vijeću Europe.

(1) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0072.

(2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0188.

20.10.2021

Službeni list Europske unije

C 425/132

P9_TA(2020)0330

Stanje u Etiopiji

Rezolucija Europskog parlamenta od 26. studenoga 2020. o stanju u Etiopiji (2020/2881(RSP))

(2021/C 425/14)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Etiopiji,

—	uzimajući u obzir izjavu visokog predstavnika / potpredsjednika Komisije Josepa Borrella od 9. studenoga 2020. o najnovijem razvoju događaja u Etiopiji,

—	uzimajući u obzir zajedničku izjavu visokog predstavnika / potpredsjednika Komisije Josepa Borrella i povjerenika za upravljanje kriznim situacijama Janeza Lenarčiča od 12. studenoga 2020. o Etiopiji,

—	uzimajući u obzir izjavu povjerenika za upravljanje kriznim situacijama Janeza Lenarčiča od 19. studenoga 2020. naslovljenu „Sukob u Tigrayju: Humanitarna pomoć EU-a etiopskim izbjeglicama koje dolaze u Sudan”,

—	uzimajući u obzir izjavu glavnog tajnika UN-a od 4. studenoga 2020.,

—	uzimajući u obzir izjave visoke povjerenice UN-a za ljudska prava Michelle Bachelet od 6. i 13. studenoga 2020. o Tigrayju,

—	uzimajući u obzir neformalne razgovore održane 24. studenoga 2020. u Vijeću sigurnosti UN-a o aktualnom sukobu u etiopskoj regiji Tigray,

—	uzimajući u obzir izvješće o stanju Ureda UN-a za koordinaciju humanitarnih poslova (OCHA) o Etiopiji, objavljeno 11. studenoga 2020.,

—	uzimajući u obzir izjavu predsjednika Komisije Afričke unije Njegove Ekscelencije Moussae Fakija Mahamata od 9. studenoga 2020. o stanju u Etiopiji,

—	uzimajući u obzir izjavu supredsjednika Zajedničke parlamentarne skupštine AKP-a i EU-a od 9. studenoga 2020.,

—	uzimajući u obzir izjavu ministara vanjskih poslova država članica EU-a od 19. studenoga 2020.,

—	uzimajući u obzir Ustav Savezne Demokratske Republike Etiopije usvojen 8. prosinca 1994., a posebno odredbe Poglavlja III. o temeljnim pravima i slobodama te o ljudskim i demokratskim pravima,

—	uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima,

—	uzimajući u obzir Afričku povelju o ljudskim pravima i pravima naroda,

—	uzimajući u obzir Afričku povelju o demokraciji, izborima i upravljanju,

—	uzimajući u obzir Međunarodni pakt UN-a o građanskim i političkim pravima,

—	uzimajući u obzir drugu reviziju Sporazuma iz Cotonoua,

—	uzimajući u obzir članak 144. stavak 5. i članak 132. stavak 4. Poslovnika,

A.	budući da su zbog trenutačnog sukoba između savezne vlade Etiopije i regionalne administracije Tigrayja predvođene Narodnom oslobodilačkom frontom Tigrayja (TPLF) stotine civila izgubile život, a mnogi su raseljeni;

budući da je 4. studenoga 2020., dan nakon što je izviješteno o napadu TPLF-a protiv vojne baze savezne vlade u regiji Tigray, etiopska vlada proglasila izvanredno stanje i pokrenula vojne operacije na sjeveru regije Tigray; budući da od tada dolazi do oružanih sukoba saveznih sila (savezna vojska, specijalna policija regije Amhara i lokalna amharska paravojska) i regionalnih sila odanih TPLF-u (specijalna policija i paravojska regije Tigray);

C.	budući da su politička razilaženja između PP-a i TPLF-a još više došla do izražaja nakon što je savezna vlada zbog krize uzrokovane bolešću COVID-19 odgodila parlamentarne izbore zakazane za svibanja 2020.;

budući da je u rujnu 2020. regionalna administracija Tigrayja predvođena TPLF-om održala svoje izbore koje je etiopska vlada proglasila protuzakonitima budući da je njezin mandat trebao završiti u rujnu 2020.; budući da je savezni parlament izborni postupak u regiji Tigray ocijenio protuzakonitim; budući da je vodstvo regije Tigray objavilo da više ne priznaje saveznu administraciju i njezine zakone; budući da je 3. studenoga 2020. savezni parlament proglasio TPLF „terorističkom skupinom”;

budući da se 8. studenoga 2020. TPLF obratio Afričkoj uniji i predložio pregovore, ali je savezna vlada odbacila bilo kakvu mogućnost pregovora s TPLF-om i odbila međunarodne pozive na dijalog i posredovanje s argumentom da je sukob u Tigrayju unutarnja stvar koju ne bi trebalo internacionalizirati; budući da je EU ponudio svoju potporu kako bi se deeskalirale napetosti, ponovno uspostavio dijalog i osigurala vladavina prava diljem Etiopije;

budući da je Abiy Ahmed 2018. postigao povijesni sporazum s Eritrejom, čime je okončana obustava diplomatskih i trgovačkih veza između te dvije zemlje nakon više od desetljeća; budući da je Abiyjeva vlada poduzela značajne korake da oslobodi novinare i političke zatvorenike te dozvoli prethodno zabranjenim skupinama da djeluju i donijela nove zakone o organizacijama civilnog društva i borbi protiv terorizma; budući da je vlada nedavno bila predmet kritika zbog pritvaranja opozicijskih političara; budući da i dalje postoji zabrinutost oko novog zakona kojemu je cilj ograničavanje govora mržnje i širenja dezinformacija, što bi moglo negativno utjecati na slobodu izražavanja;

G.	budući da neke političke skupine povezane s etničkim skupinama u Etiopiji koje se osjećaju marginaliziranima u etiopskom federalnom sustavu upravljanja navode da je taj sustav doveo do davanja prednosti određenim etničkim skupinama i diskriminacije;

budući da je u lipnju 2020., nakon smrti pjevača i aktivista iz regije Oromo Hachalua Hundessae, izbio val nasilja u kojem su stotine ljudi ubijene i uhićene; budući da je 1. studenoga 2020. više od pedesetero ljudi iz regije Amhara ubijeno u napadima na tri sela, za koje se smatra da su bili etnički motivirani i da ih je izvela Oslobodilačka vojska regije Oromo (OLA), paravojska koja se otcijepila od Oslobodilačkog fronta regije Oromo (OLF);

I.	budući da su, prema navodima Nacionalnog pokreta regije Amhara, etiopske vlasti zabranile mirne prosvjede protiv etnički motiviranih ubojstava koji su se trebali održati 28. listopada 2020.;

budući da je prema međunarodnim organizacijama za ljudska prava došlo do nekoliko slučajeva neselektivnih ubojstava civila u različitim dijelovima regije Tigray od početka sukoba, uključujući masakr do kojeg je došlo u noći 9. studenoga 2020. u mjestu Mai-Kadra u regiji Tigray, gdje bi se ubojstvo stotina civila moglo okvalificirati kao ratni zločin;

K.	budući da, prema međunarodnim organizacijama za ljudska prava, stanovnici regije Tigray u drugim dijelovima zemlje dobivaju otkaze s poslova i sprečava ih se da lete u inozemstvo; budući da postoje prijave o fizičkom i digitalnom nadzoru, masovnim proizvoljnim uhićenjima i pritvaranjima;

L.	budući da je predsjednik regije Tigray potvrdio da su njegove snage ispalile rakete na zračnu luku eritrejskog glavnog grada Asmare;

budući da su smrtonosni sukobi između etiopskih saveznih snaga i TPLF-a izazvali zabrinutost međunarodne zajednice oko rizika intenziviranje postojećih sigurnosnih situacija ili izazivanja novih u Etiopiji, što bi moglo imati posljedice na susjedne zemlje i možda destabilizirati cijeli Rog Afrike; budući da je etiopija povukla snage iz Somalije koje su se borile protiv islamističkih pobunjenika; budući da su kenijske vlasti pojačale sigurnost na granici s Etiopijom zbog straha od eskalacije napetosti;

budući da je razvojna suradnja EU-a s Etiopijom jedna od najvećih na svijetu i iznosi 815 milijuna EUR za razdoblje 2014. – 2020.; budući da je Etiopija također jedan od glavnih korisnika Kriznog uzajamnog fonda EU-a za Afriku, s više od 271,5 milijuna EUR za razdoblje 2015. – 2019.; budući da je EU 2020. osigurao 44,29 milijuna EUR za humanitarne projekte u Etiopiji podupiranjem pružanja pomoći za spašavanje života interno raseljenih osoba koje su raseljene zbog nasilja ili prirodnih opasnosti;

budući da je Ured UN-a za koordinaciju humanitarnih pitanja (OCHA) zatražio pristup regiji Tigray, koja je i dalje potpuno izolirana (internet i telefonski pristup prekinuti su) od početka sukoba; budući da, prema UNHCR-u, nedostatak električne energije, telekomunikacija, pristupa gorivu i gotovini ograničava pružanje humanitarne pomoći u regiji Tigray i ostatku Etiopije, uključujući one koji su ranjeni i ubijeni u borbama;

budući da je čak i prije početka sukoba u Etiopiji bilo 15,2 milijuna ljudi kojima je potrebna humanitarna pomoć, od čega je 2 milijuna u regiji Tigray; budući da je regija Tigray peta najnaseljenija regija u Etiopiji s više od 6 milijuna ljudi te da u njoj živi 100 000 interno raseljenih osoba i 96 000 eritrejskih izbjeglica; budući da je u njoj nekoliko važnih izbjegličkih kampova u kojima je, prema navodima nevladinih organizacija, 44 % djece;

Q.	budući da je Etiopija potpisnica Sporazuma iz Cotonoua, čijim se člankom 96. utvrđuje da je poštovanje ljudskih prava i temeljnih sloboda ključni element suradnje između država AKP-a i EU-a;

budući da su borbe prouzročile tisuće smrtnih slučajeva i ozljeda na objema stranama te da su dovele do teških kršenja ljudskih prava i kršenja međunarodnog humanitarnog prava; budući da je prema UNHCR-u do 22. studenoga 2020. više od 38 500 izbjeglica pobjeglo iz sukoba i prešlo granicu u Sudan; budući da je UN upozorio na „veliku humanitarnu krizu” i da njegove agencije planiraju dolazak 200 000 izbjeglica tijekom šestomjesečnog razdoblja; budući da te borbe također prouzročuju interno raseljavanje stanovništva; budući da je UNHCR već zatražio od dviju sukobljenih strana da otvore koridore kako bi se ljudima omogućilo da napuste zemlju i uspostavila opskrba; budući da su međunarodne humanitarne organizacije na terenu slabo opremljene i suočene s manjkom zaliha potrebnih za liječenje novopristiglih izbjeglica i žrtava nasilja; budući da agencije UN-a odmah traže 50 milijuna USD, čime će se osigurati hrana i postaviti novi kampovi; budući da Europska komisija mobilizira početnih 4 milijuna EUR hitne pomoći za pomoć raseljenim osobama;

iznimno je zabrinut zbog nedavnih događaja u Etiopiji, uključujući trenutačno nasilje i navode o ozbiljnim kršenjima temeljnih ljudskih prava; žali zbog aktualnog oružanog sukoba između savezne vlade Etiopije i regionalne uprave regije Tigray pod vodstvom TPLF-a; poziva obje strane da se obvežu na hitan prekid vatre i da demokratskim putem riješe politička neslaganja u okviru ustava te zemlje kako bi se pronašlo trajno mirno rješenje, uspostavio mehanizam za praćenje prekida vatre i radilo na izgradnji nacionalnog konsenzusa putem uključivog dijaloga;

izražava solidarnost sa žrtvama i njihovim obiteljima; žali zbog gubitka života i ubojstava nedužnih civila te izvansudskih pogubljenja, bez obzira na počinitelje;

poziva središnju vladu Etiopije i TPLF da odmah poduzmu mjere za smirivanje sukoba; ustraje u tome da svi akteri trebaju strogo slijediti sigurnosni pristup usmjeren na ljude;

žali zbog činjenice da je humanitarnim radnicima pristup trenutačno strogo ograničen; poziva etiopsku vladu da humanitarnim organizacijama odmah omogući neograničen pristup područjima sukoba kako bi se osigurala humanitarna pomoć; upozorava na opasnost od velike humanitarne krize u toj zemlji, kao i u susjednim državama i široj regiji;

sa zabrinutošću napominje ultimatum koji je premijer Abiy uputio snagama iz regije Tigray, u kojem ih je pozvao na predaju i izjavio da će se u protivnom nastaviti vojni napad na glavni grad te regije Mekelle;

podsjeća da namjerni napadi na civile predstavljaju ratne zločine; poziva snage obiju strana da poštuju međunarodna ljudska prava i međunarodno humanitarno pravo te da zajamče zaštitu ljudi u pogođenim područjima; potiče sve sukobljene strane i regionalne vlasti da štetu za civilno stanovništvo svedu na najmanju moguću mjeru te da civilima u svakom trenutku osiguraju pristup osnovnim uslugama;

s dubokom zabrinutošću primjećuje da u Etiopiji rastu međuetničke napetosti i nasilje; smatra da je iznimno važno da etiopska vlast i vlast regije Tigray preuzmu odgovorno vodstvo i potiču uključivo političko okruženje za sve aktere i etničke skupine;

potiče savezne vlasti da okončaju praksu proizvoljnih uhićenja i praćenja ili druge oblike napada na etničke skupine; poziva etiopske vlasti da poduzmu snažne mjere protiv svakog etničkog profiliranja i da osiguraju zaštitu etničkih manjina u cijeloj zemlji; poziva etiopsku vladu da provede reforme kojima se štite ljudska prava i jamči jednak pristup državnim službama i resursima za sve etničke skupine;

iznimno je zabrinut zbog sve većeg širenja dezinformacija i upotrebe govora mržnje, kojima se etničke skupine suprotstavljaju jedna drugoj kako bi se poticao trenutačni sukob u regiji Tigray; poziva sve strane uključene u sukob da se suzdrže od upotrebe provokativnog jezika i govora mržnje na internetu i izvan njega; potiče nacionalna i lokalna tijela, medijske organizacije i javnost da se suzdrže od poticanja na nasilje, diskriminaciju ili netrpeljivost prema ugroženom stanovništvu;

10.

poziva države koje graniče s Etiopijom, uključujući Eritreju, te druge države u široj regiji, kao što su zemlje u porječju Nila, da se suzdrže od svih političkih i vojnih intervencija koje bi mogle pogoršati sukob; naglašava da bi u suprotnom moglo doći do destabilizacije šire regije s katastrofalnim posljedicama za međunarodni mir i sigurnost; naglašava ključnu ulogu koju susjedne države Etiopije mogu imati u pružanju diplomatske potpore za smirivanje sukoba;

11.

izražava svoju punu potporu naporima u posredovanju i smirivanju napetosti pod vodstvom Afričke unije, koje je pokrenulo južnoafričko predsjedništvo Afričke unije, osobito imenovanju triju posebnih izaslanika Afričke unije, te poziva sve uključene strane da aktivno surađuju i sudjeluju u posredničkim naporima Afričke unije; poziva etiopske vlasti da surađuju u naporima međunarodnih organizacija, kao što su Afrička unija, IGAD i Europska unija, kako bi se uspostavio uključiv dijalog u cilju postizanja mira, sigurnosti i stabilnosti u toj zemlji i regiji;

12.

iznimno je zabrinut zbog de facto prekida komunikacije u sjevernoj regiji Tigray; potiče etiopsku vladu da ponovno uspostavi sve oblike komunikacije s regijom Tigray, što bi predstavljalo znak odgovornosti i transparentnosti vojnih operacija u toj regiji, te da dopusti slobodnu komunikaciju među stanovništvom regije Tigray; naglašava važnost i potrebu za pristupom informacijama, i na internetu i izvan njega, s obzirom na to da je pravo svih ljudi na informiranje i pristup informacijama posebno ključno u kriznim situacijama; poziva na to da se dopusti neovisno izvješćivanje o toj situaciji; ustraje u tome da je važno da se neovisnim medijima odmah omogući pristup regiji Tigray; poziva etiopsku vladu da u cijelosti poštuje slobodu izražavanja, udruživanja i medija, kako je predviđeno etiopskim Ustavom, te da pusti na slobodu nepravedno pritvorene novinare i blogere; čvrsto vjeruje da su mirni prosvjedi dio demokratskog procesa i da bi pod svaku cijenu trebalo izbjeći prekomjernu upotrebu sile kao odgovor na njih;

13.

poziva sve sukobljene strane da zajamče sigurno i slobodno kretanje civila te da osiguraju poštovanje prava na slobodu okupljanja;

14.

poziva sve strane uključene u sukob u sjevernoj regiji Tigray da zajamče neograničen pristup neovisnim promatračima za ljudska prava kako bi se osiguralo poštovanje međunarodnih standarda u području ljudskih prava; poziva sve strane u sukobu da blisko surađuju s relevantnim akterima kako bi se provela transparentna istraga o masakru u mjestu Mai-Kadra te poziva na to da se počinitelji tog zločina privedu pravdi i da ih se bez odgode kazneno goni;

15.

poziva etiopske savezne vlasti da provedu temeljitu, neovisnu, učinkovitu i nepristranu istragu svih ubojstava i kršenja ljudskih prava, uključujući prekomjernu upotrebu sile, proizvoljno oduzimanje slobode i prisilne nestanke, te poziva vlasti regije Tigray da surađuju u tim istragama; poziva sve etiopske vlasti da se aktivno bore protiv nekažnjavanja; podsjeća etiopsku vladu na njezine obveze da zajamči temeljna prava, uključujući pristup pravdi i pravo na pošteno i neovisno suđenje, kao što je predviđeno u Afričkoj povelji te ostalim međunarodnim i regionalnim instrumentima u području ljudskih prava, uključujući Sporazum iz Cotonoua; ustraje u tome da etiopske vlasti u cijeloj zemlji trebaju osigurati poštovanje i pridržavanje pravedne i nepristrane vladavine prava;

16.

poziva na blisku suradnju između tijela EU-a za humanitarnu pomoć i UNHCR-a te poziva UNHCR da nastavi pružati potporu izbjeglicama koji su pobjegli od te krize, među ostalim u blizini područja iz kojih su pobjegli; podsjeća da je etiopska vlada odgovorna za sigurnost izbjeglica i interno raseljenih osoba na svojem teritoriju; podsjeća da je više od 96 000 eritrejskih izbjeglica uglavnom smješteno u izbjegličkim kampovima u regiji Tigray; podržava pozive međunarodne zajednice i humanitarnih organizacija da se pruži veća pomoć izbjeglicama i raseljenim osobama;

17.

poziva EU i njegove partnere da podrže sudansku vladu i lokalne vlasti u hitnom odgovoru na pozive da prihvate etiopske izbjeglice koji bježe od sukoba u regiji Tigray; cijeni spremnost Sudana da prihvati izbjeglice koji bježe od sukoba; ističe da se hitno treba pripremiti za dolazak do 200 000 izbjeglica u Sudan; ističe da je Etiopija važna zemlja odredišta, tranzita i podrijetla migranata; poziva Komisiju i države članice da osiguraju da se u svim financiranim projektima pokrenutima u okviru Uzajamnog fonda EU-a za Afriku poštuju ljudska prava, posebno prava migranata i interno raseljenih osoba;

18.

poziva EU i njegove države članice na hitnu mobilizaciju te strukturirano i usklađeno slanje dodatnih sredstava kako bi se odgovorilo na sve potrebe nastale zbog sukoba;

19.

pozdravlja predanost etiopske vlade održavanju općih izbora 2021.; potiče sve političke aktere diljem zemlje da se prije izbora uključe u politički dijalog u kojem će sudjelovati građani iz cijelog političkog, ideološkog, regionalnog i etničkog spektra; odlučno ističe da se slobodni, pravedni, uključivi i vjerodostojni izbori mogu održati samo u ozračju u kojem nema zastrašivanja, nasilja i uznemiravanja, uz zajamčenu slobodu govora i udruživanja, u skladu s međunarodnim normama; žali zbog toga što je predanost slobodnim izborima dovedena u pitanje jer je od lipnja 2020. pritvoreno nekoliko oporbenih političara iz cijelog političkog spektra i zbog ozbiljnih povreda pravičnog postupka, kojima se potkopavaju prava pritvorenika na pošteno suđenje; poziva vlasti da puste na slobodu sve pritvorene osobe, osim ako su optužene za pravno utvrđena kaznena djela i ako ih se može kazneno goniti u skladu s međunarodnim standardima poštenog suđenja;

20.

izražava svoju predanost jedinstvu i teritorijalnoj cjelovitosti Etiopije te poziva sve aktere u Etiopiji da rade na mirnom rješavanju svih sukoba u zemlji;

21.

poziva EU da nastavi koristiti sva potrebna diplomatska sredstva za suradnju sa saveznim i regionalnim vlastima te s regionalnim partnerima i multilateralnim institucijama kako bi se sukob riješio na miran način;

22.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi potpredsjedniku Komisije / Visokom predstavniku Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica, Europskoj službi za vanjsko djelovanje, saveznoj vladi i gornjem domu parlamenta Etiopije, vlastima regije Tigray, vladi Republike Sudana, vladama država članica IGAD-a, Afričkoj uniji i njezinim državama članicama, Panafričkom parlamentu te Zajedničkoj parlamentarnoj skupštini AKP-a i EU-a.

20.10.2021

Službeni list Europske unije

C 425/137

P9_TA(2020)0331

Kontinuirano kršenje ljudskih prava u Bjelarusu, osobito ubojstvo Ramana Bandarenke

Rezolucija Europskog parlamenta od 26. studenoga 2020. o kontinuiranom kršenju ljudskih prava u Bjelarusu, a posebice ubojstvu Ramana Bandarenka (2020/2882(RSP))

(2021/C 425/15)

Europski parlament,

—

uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Bjelarusu, a posebno onu od 17. rujna 2020. o stanju u Bjelarusu (1), od 4. listopada 2018. o pogoršavanju medijskih sloboda u Bjelarusu, a posebno o slučaju Povelje 97 (2), od 19. travnja 2018. o Bjelarusu (3), od 6. travnja 2017. o stanju u Bjelarusu (4) i od 24. studenoga 2016. o stanju u Bjelarusu (5),

—	uzimajući u obzir svoju preporuku od 21. listopada 2020. upućenu Vijeću, Komisiji i potpredsjedniku Komisije / Visokom predstavniku Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku o odnosima s Bjelarusom (6),

—	uzimajući u obzir Nagradu Saharov za slobodu mišljenja Europskog parlamenta za 2020., koja je 22. listopada 2020. dodijeljena demokratskoj oporbi u Bjelarusu,

—	uzimajući u obzir izjavu predsjednika Europskog parlamenta od 13. kolovoza 2020. i izjavu čelnika pet klubova zastupnika od 17. kolovoza 2020. o stanju u Bjelarusu nakon tzv. predsjedničkih izbora održanih 9. kolovoza 2020.,

—	uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 1. listopada 2020. i 16. listopada 2020. te zaključke Vijeća o Bjelarusu od 12. listopada 2020.,

—

uzimajući u obzir odluku Vijeća od 6. studenoga 2020. o tome da se 15 članova bjelaruskih vlasti, uključujući Aleksandra Lukašenka, uvrsti na popis sankcioniranih pojedinaca, čime se ukupan broj bjelaruskih državljana na koje se primjenjuje zabrana putovanja i zamrzavanje imovine povećao na 59; uzimajući u obzir Odluku Vijeća od 17. veljače 2020. o produljenju embarga EU-a iz 2004. na oružje i opremu koja bi se mogla upotrijebiti za unutarnju represiju u Bjelarusu (7),

—	uzimajući u obzir glavni zaključak s izvanrednog sastanka Vijeća za vanjske poslove od 14. kolovoza 2020. kao i zaključke predsjednika Europskog vijeća od 19. kolovoza 2020. o stanju u Bjelarusu nakon predsjedničkih izbora održanih 9. kolovoza 2020.,

—

uzimajući u obzir brojne nedavne deklaracije i izjave potpredsjednika Komisije/Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku o Bjelarusu, a posebno one od 11. kolovoza 2020. i 17. kolovoza 2020., kao i prethodne izjave glasnogovornika Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD), osobito onu od 13. studenoga 2020. o smrti Ramana Bandarenka, kao i one o primjeni smrtne kazne u Bjelarusu,

—

uzimajući u obzir izjavu Visokog predstavnika / potpredsjednika Komisije od 7. rujna 2020. o arbitrarnim i neobjašnjivim uhićenjima i pritvaranjima iz političkih razloga te izjavu Visokog predstavnika u ime Europske unije od 11. rujna 2020. o eskalaciji nasilja i zastrašivanja članova Koordinacijskog vijeća, uzimajući u obzir zajedničku izjavu izaslanstva EU-a u Bjelarusu u ime država članica EU-a zastupljenih u Minsku, Veleposlanstva Ujedinjene Kraljevine, Veleposlanstva Švicarske i Veleposlanstva Sjedinjenih Američkih Država od 17. studenoga 2020. o pogoršanju stanja ljudskih prava u Bjelarusu,

—

uzimajući u obzir izjave UN-a o stanju u Bjelarusu, a osobito izjave posebnih izvjestitelja UN-a za ljudska prava od 13. kolovoza 2020. i 19. studenoga 2020. te glasnogovornika visokog povjerenika UN-a za ljudska prava od 21. kolovoza 2020., 11. rujna 2020. i 13. studenoga 2020. kao i izjave iznesene tijekom hitne rasprave o stanju ljudskih prava na 45. zasjedanju Vijeća za ljudska prava održanom 18. rujna 2020.,

—	uzimajući u obzir Izvješće posebnog izvjestitelja UN-a o stanju ljudskih prava u Bjelarusu od 17. srpnja 2020. i Rezoluciju Vijeća UN-a za ljudska prava od 17. rujna 2020. o stanju ljudskih prava u Bjelarusu uoči predsjedničkih izbora 2020. i nakon njih,

—	uzimajući u obzir izvješće izvjestitelja OESS-a od 5. studenoga 2020. u okviru moskovskog mehanizma o navodnim kršenjima ljudskih prava povezanima s predsjedničkim izborima održanima 9. kolovoza 2020. u Bjelarusu,

—	uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima i sve konvencije o ljudskim pravima čija je država stranka i Bjelarus,

—	uzimajući u obzir članak 144. stavak 5. i članak 132. stavak 4. Poslovnika,

budući da nezapamćeni mirni prosvjedi i štrajkovi u Bjelarusu traju već više od 100 dana, što ukazuje na visoku razinu nezadovoljstva i mobilizacije bjelaruskog društva protiv masovnog krivotvorenja rezultata izbora i kršenja ljudskih prava koje je počinio autokratski režim te zemlje; budući da kontinuirani prosvjedi kulminiraju vikendima u marševima jedinstva te da je razmjer prosvjeda nezapamćen u povijesti Bjelarusa, a sudionici se broje u stotinama tisuća;

budući da su bjelaruske vlasti na zakonite i mirne prosvjede reagirale nerazmjernim nasiljem, represijom, sustavnim zastrašivanjem, zlostavljanjem, ograničavanjem temeljnih sloboda i nehumanim postupanjem, uključujući mučenje i seksualno nasilje nad osobama pritvorenima tijekom prosvjeda, uključujući i borcima za ljudska prava; budući da su borci za ljudska prava zabilježili više od 500 slučajeva mučenja i zlostavljanja, dok je nekoliko osoba nestalo ili su pronađene mrtve, uključujući Aleksandra Tarajkovskog, Konstantina Šišmakova, Artsjoma Parukova, Aleksandra Vihora i Genadija Šutova; budući da je Bjelarus jedina zemlja u Europi u kojoj se i dalje provodi smrtna kazna;

budući da se procjenjuje da je više od 25 000 bjelaruskih državljana u nekom trenutku bilo pritvoreno zbog prosvjeda protiv režima, i prije i nakon izbora 9. kolovoza 2020., uključujući starije osobe, žene i djecu; budući da je nedavno, 8. i 15. studenoga 2020., više od 1 000 osoba pritvoreno prilikom mirnih prosvjeda; budući da u Bjelarusu ima više od 125 političkih zatvorenika;

budući da je Ramana Bandarenka, 31-godišnjeg profesora umjetnosti, 11. studenoga 2020. navečer brutalno pretukla skupina maskiranih muškaraca u civilnoj odjeći koji su navodno blisko povezani s Lukašenkovim režimom; budući da su Ramana Bandarenka nastavili premlaćivati i u pritvoru te je nakon dva sata odveden u bolnicu s ozljedama glave od kojih je sljedeći dan preminuo; budući da vlasti pokušavaju prebaciti odgovornost tako što tvrde da su g. Bandarenka pretukli „zabrinuti građani” te tako što kazneno progone dvojicu zviždača: liječnika i novinara;

budući da bjelaruske vlasti nisu poduzele hitne mjere propisane zakonom kako bi istražile taj zločin, te je u narednim danima u Bjelarusu pritvoreno više od 1 100 osoba koje su mu odale počast; budući da je Istražni odbor Bjelarusa obavijestio predstavnike pravoslavne i katoličke crkve da su prekršili zakon time što su osudili uništavanje spomenika u sjećanje na Ramana Bandarenka od strane sigurnosnih snaga;

budući da umjesto privođenja pravdi osoba odgovornih za smrt Ramana Bandarenke, vlasti progone one koji pokušavaju saznati istinu o okolnostima njegove smrti; budući da je Ured glavnog tužitelja Bjelarusa 19. studenoga 2020. pokrenuo kazneni postupak u skladu s člankom 178. stavak 3. Kaznenog zakona Bjelarusa („Otkrivanje medicinske tajne s teškim posljedicama”); budući da je Kacjarina Barisevič, novinarka neovisne medijske organizacije TUT.BY, koja je pisala o smrti Ramana Bandarenke, kasnije uhićena;

budući da je Ministarstvo unutarnjih poslova Bjelarusa 12. listopada 2020. izjavilo da je spremno na uporabu pravog streljiva protiv prosvjednika; budući da su pripadnici tijela vlasti prilikom nekoliko prosvjeda koristili granate za omamljivanje i suzavac, ispucavali gumene metke ravno u ljude i pucali u zrak; budući da su promet i komunikacije konstantno ometani, posebice u smislu ograničenja pristupa internetu, što se koristi kao način sprečavanja i raspršivanja prosvjeda;

budući da bjelaruske vlasti i dalje provode nasilnu represiju nad neovisnim bjelaruskim izvjestiteljima i građanima novinarima te namjerno pokušavaju ometati objektivno izvješćivanje; budući da su samo na dan 15. studenoga 2020. uhićena 23 novinara koji su izvještavali o prosvjedima održanima u spomen na Ramana Bandarenka u različitim bjelaruskim gradovima; budući da stranim medijima i novinarima nije dopušten ulazak u Bjelarus;

budući da je tijekom i nakon izbora kazneno gonjeno ukupno 390 novinara, od kojih je 77 zbog administrativnih optužbi odslužilo kratke kazne zatvora u trajanju do 15 dana; budući da se, prema bjelaruskom udruženju novinara, na dan 23. studenoga 2020. iza rešetaka zbog administrativnih ili kaznenih optužbi nalazilo 14 novinara;

J.	budući da su proizvoljna pritvaranja i uhićenja novinara često bila popraćena upotrebom sile te su dovela do oštećenja i zapljene profesionalne opreme, kao i do brisanja pripremljenih videomaterijala; budući da su tri novinarke ranjene gumenim metcima tijekom obavljanja svojih novinarskih dužnosti;

K.	budući da je stranim dopisnicima koji su stigli kako bi pratili izbore oduzeta akreditacija; budući da je 2. listopada 2020. bjelarusko ministarstvo vanjskih poslova oduzelo akreditaciju svim stranim novinarima u zemlji, opisujući taj korak kao dio reforme nacionalnih propisa i postupaka za medije;

L.	budući da su bjelaruska djeca meta represije jer se njihovim roditeljima prijeti gubitkom skrbništva zbog sudjelovanja u prosvjedima;

budući da je EU odredio sankcije protiv 40 pojedinaca odgovornih za nasilje, represiju i krivotvorenje rezultata izbora u Bjelarusu; budući da je Europsko vijeće 6. studenoga 2020. odlučilo dodati 15 članova bjelaruskih vlasti, uključujući Aleksandra Lukašenka i njegova sina, na popis sankcioniranih pojedinaca; budući da se pripremaju dodatne sankcije protiv pojedinaca i poduzeća; budući da je nuklearna elektrana Astravjec 3. studenoga 2020. počela proizvoditi električnu energiju, što je uzrokovalo nove zabrinutosti u pogledu njezine sigurnosti;

N.	budući da bjelaruske vlasti dosad nisu istražile izvješća o policijskoj brutalnosti i da je nekažnjavanje kršenja ljudskih prava i dalje rašireno; budući da nepostojanje vladavine prava žrtvama onemogućuje pravo na pošteno suđenje;

najoštrije osuđuje ubojstvo Ramana Bandarenka i izražava sućut njegovoj obitelji i svim obiteljima koje su izgubile voljene osobe zbog represije Lukašenkovog režima;

traži brzu, temeljitu, nepristranu i neovisnu istragu smrti Ramana Bandarenke, kao i prosvjednika Aljaksandra Tarajkovskog, Aleksandra Vihora, Artsjoma Parukova, Genadija Šutova i Konstantina Šišmakova;

poziva bjelaruske vlasti da odmah puste na slobodu sve političke zatvorenike, uključujući dr. Artsjoma Sarokina i novinarku Kacjarinu Barisevič, koji su razotkrili službeno prikrivanje ubojstva Ramana Bandarenka;

ponavlja svoju potporu bjelaruskim prosvjednicima u njihovim zahtjevima u pogledu slobode, demokracije, dostojanstva i prava da odlučuju o vlastitoj sudbini; osuđuje kontinuirano kršenje ljudskih prava, zastrašivanje i nerazmjernu uporabu sile usmjerene protiv mirnih prosvjednika;

traži da se odmah pusti na slobodu medicinski djelatnik koji je medijima prenio informacije od javnog interesa o smrti Ramana Bandarenke, a da se pritom ne krše prava obitelji žrtve;

potiče bjelaruske vlasti da prekinu sve oblike nasilja, zlostavljanja, rodno uvjetovanog nasilja i mučenja usmjerene protiv bjelaruskih građana i pritvorenika, da im omoguće pristup liječničkim i pravnim savjetima te da odmah i bezuvjetno puste na slobodu sve osobe koje su proizvoljno pritvorene, među ostalim zbog sudjelovanja u prosvjedima protiv izbornih rezultata ili nasilja koje primjenjuju vlasti ili zbog izražavanja potpore tim prosvjedima;

oštro osuđuje svaku upotrebu zastrašivanja, uznemiravanja, proizvoljnih uhićenja i pritvaranja te zlostavljanja građana te osuđuje kršenja ljudskih prava koja su počinile bjelaruske državne vlasti ili koja su počinjena u njihovo ime; poziva na hitno zaustavljanje svih oblika uznemiravanja građana, kao što su otpuštanje zaposlenika ili isključivanje studenata zbog sudjelovanja u štrajkovima ili prosvjedima, oduzimanje novinarske akreditacije, prekid komunalnih usluga kao što su opskrba vodom ili grijanje, oduzimanje prava na skrbništvo nad djetetom, blokiranje privatnih bankovnih računa i prekidi pristupa internetu;

poziva sve bjelaruske službenike koji provode zakon i sve one koji djeluju u ime bjelaruskih vlasti da odmah prestanu primjenjivati nasilje nad civilima i da se suzdrže od izvršavanja kaznenih naloga i uputa o uporabi nerazmjerne sile, nasilja, mučenja i zlostavljanja građana; poziva na uvođenje posebne definicije mučenja u bjelaruski kazneni zakon u skladu s međunarodnim standardima ljudskih prava te na zakonodavne izmjene kojima bi se kriminalizirao prisilni nestanak;

osuđuje potpunu nespremnost vlasti da istraže slučajeve zlostavljanja i mučenja koje su počinili policijski službenici, dok istodobno pokreću kaznene istrage protiv miroljubivih građana; naglašava da je to dokaz namjerne i sustavne politike represije i nekažnjavanja, što dodatno potkrepljuje činjenica da policija i uključene specijalne sigurnosne snage i dalje dobivaju najvišu počast za sudjelovanje u zločinima protiv naroda;

10.

odbija rezultate takozvanih predsjedničkih izbora održanih 9. kolovoza 2020. i izražava svoju nedvosmislenu potporu narodu Bjelarusa u njegovim legitimnim zahtjevima za hitan prekid autoritarne represije, poštovanje temeljnih sloboda i ljudskih prava, demokratsku zastupljenost i političko sudjelovanje te za nove, slobodne i poštene izbore u skladu s međunarodnim standardima i uz promatranje Ureda OESS-a za demokratske institucije i ljudska prava (ODIHR);

11.

poziva sva poduzeća koja posluju u Bjelarusu da postupaju s posebnom pažnjom i da se drže svoje odgovornosti u vezi s poštovanjem ljudskih prava, u skladu s Vodećim načelima UN-a o poslovanju i ljudskim pravima;

12.

ustraje u tome da je potrebno zajamčiti prava građana na slobodu okupljanja, udruživanja, izražavanja i mišljenja, kao i slobodu medija, čime bi se ukinula sva pravna i praktična ograničenja kojima se te slobode ograničavaju;

13.

ponavlja važnost uspostave vladavine prava kako bi se poštovale temeljne slobode i ljudska prava, kao i djelotvornog neovisnog pravosuđa kako bi se osiguralo pravo na odvjetnika, pošteno suđenje i pravnu zaštitu;

14.

poziva Komisiju da poveća svoju pomoć neovisnim medijima u Bjelarusu, čiji su opstanak i djelovanje ključni kako bi se bjelaruskoj javnosti, kao i međunarodnoj zajednici, zajamčilo objektivno prenošenje događaja u Bjelarusu;

15.

oštro osuđuje što se i dalje primjenjuje smrtna kazna i traži njezino trenutačno i trajno ukidanje te, dok se to ne učini, moratorij na izvršenje smrtne kazne te učinkovito pravo na podnošenje žalbe protiv osuda na smrtnu kaznu;

16.

poziva bjelaruske vlasti da prestanu napadati, pritvarati i demonizirati novinare i medijske djelatnike te da rade na konstruktivnoj zaštiti slobode medija;

17.

poziva EU da iskaže potporu međunarodnoj istrazi zločina koje je Lukašenkov režim počinio protiv bjelaruskog naroda; smatra da bi istragu trebalo poduprijeti osnivanjem centra za prikupljanje dokaza i radne skupine EU-a sastavljene od međunarodnih pravnih stručnjaka koji će pomagati u budućim međunarodnim istragama; poziva Komisiju, države članice i ESVD da pruže punu potporu naporima Vijeća UN-a za ljudska prava i moskovskog mehanizma OESS-a, kao i borcima za ljudska prava i civilnom društvu, kako bi se osiguralo dokumentiranje kršenja ljudskih prava i izvješćivanje o njima, a time i odgovornost te pravda za žrtve;

18.

osuđuje radnje Nacionalne skupštine Bjelarusa kojima se bjelaruskim državljanima iz političkih razloga oduzima državljanstvo;

19.

osuđuje represiju nad braniteljicama ljudskih prava, posebno uhićenja Marfe Rabkove i Marine Kostiliančenko iz centra za ljudska prava „Vjasna” te poziva na hitno okončanje rodno uvjetovanog uznemiravanja aktivistica;

20.

vjeruje da se dodjela Nagrade Saharov za slobodu mišljenja 2020. demokratskoj oporbi u Bjelarusu zasada u svjetlu pandemije može održati u obliku svečanosti na daljinu; naglašava, međutim, da bi se fizička svečanost trebala organizirati čim situacija to dopusti;

21.

naglašava da su mjere koje su EU i države članice dosad poduzele protiv Lukašenkovog režima nedovoljne i pozdravlja odluku Vijeća da izradi treći paket sankcija usmjerenih na poduzeća i oligarhe povezane s Lukašenkovim režimom; poziva na vjerodostojno proširenje popisa sankcija EU-a;

22.

podupire pokretanje hitne misije Europskog parlamenta za utvrđivanje činjenica u Vilnius i Varšavu, kao i suradnju s oporbom u Bjelarusu kako bi se istražile moguće aktivnosti posredovanja i potpore demokraciji; naglašava potrebu za daljnjim aktivnostima posredovanja i potpore demokraciji, kao što je misija na visokoj razini koja bi pratila misiju za utvrđivanje činjenica;

23.

poziva na potpuno zamrzavanje svih prijenosa sredstava EU-a aktualnoj bjelaruskoj vladi i projektima pod kontrolom države, uključujući zajmove Europske investicijske banke, Europske banke za obnovu i razvoj i drugih; poziva ESVD da obustavi pregovore o prioritetima partnerstva između EU-a i Bjelarusa dok se ne održe slobodni i pravedni predsjednički izbori;

24.

poziva EU i države članice da povećaju pomoć bjelaruskom civilnom društvu i ojačaju angažman EU-a u podupiranju neovisnih organizacija civilnog društva, branitelja ljudskih prava i neovisnih novinara, posebno onih u pritvoru, praćenjem njihovih suđenja; traži od Komisije da hitno uspostavi program stipendija za studente i znanstvenike izbačene s bjelaruskih sveučilišta zbog njihova prodemokratskog stava; traži od Komisije da pokrene ciljani program pomoći EU-a za potporu žrtvama političke represije i policijskog nasilja;

25.

osuđuje protjerivanje europskih diplomata iz Bjelarusa i poziva EU i države članice da razmotre smanjenje razine svoje diplomatske suradnje s tom zemljom;

26.

izražava žaljenje zbog zahtjeva bjelaruskih vlasti za izručenje Stepana Putila i Romana Protaseviča, osnivača kanala Telegram Next i Nexta-live sa sjedištem u Varšavi, koje je bjelaruski Odbor za državnu sigurnost (KGB) uvrstio na popis osoba uključenih u terorističke aktivnosti;

27.

poziva države članice i Komisiju da provedu preporuke izvjestitelja moskovskog mehanizma OESS-a u vezi s odobravanjem azila u slučajevima progona obuhvaćenih Ženevskom konvencijom o izbjeglicama; u tom kontekstu potiče države članice da dodatno olakšaju postupak izdavanja viza osobama koje bježe iz Bjelarusa iz političkih razloga te da njima i njihovim obiteljima pruže svu potrebnu potporu i pomoć;

28.

osuđuje gušenje medija i onemogućavanje pristupa internetu, širenje dezinformacija te premlaćivanja, uhićenja i zastrašivanja novinara i blogera; ističe pravo bjelaruskog naroda na neometan pristup informacijama; poziva EU da se koristi svojim instrumentima kako bi pružio potporu medijima i novinarima koji su izloženi represiji režima;

29.

ustraje u tome da bi bjelaruski radnici trebali moći mirno ostvarivati svoje pravo na štrajk bez opasnosti od otpuštanja, uhićenja ili drugih odmazdi;

30.

izražava žaljenje zbog činjenice da nuklearna elektrana Astravjec nije u skladu s najvišim međunarodnim standardima zaštite okoliša i sigurnosti; podržava nastojanja da se osigura europska solidarnost u pogledu pitanja zabrane uvoženja energije iz nuklearne elektrane Astravjec na tržište EU-a;

31.

ponovno upućuje poziv Vijeću i Komisiji da na razini EU-a bez daljnjeg odlaganja uspostave sveobuhvatne, učinkovite i pravodobne mjere ograničavanja, tzv. europski zakon Magnicki, kojima će se omogućiti sankcioniranje bilo kojeg pojedinca, državnih ili nedržavnih aktera ili drugih subjekata koji su odgovorni za teško kršenje ljudskih prava, zlostavljanja i korupciju ili su u tome sudjelovali;

32.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjedniku Komisije / visokom predstavniku Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, vladama i parlamentima država članica, Organizaciji za europsku sigurnost i suradnju te vlastima Republike Bjelarus.

(1) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0231.

(2) SL C 11, 13.1.2020., str. 18.

(3) SL C 390, 18.11.2019., str. 100.

(4) SL C 298, 23.8.2018., str. 60.

(5) SL C 224, 27.6.2018., str. 135.

(6) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0280.

(7) SL L 45, 18.2.2020., str. 3.

20.10.2021

Službeni list Europske unije

C 425/147

P9_TA(2020)0336

Pravo na pobačaj u Poljskoj

Rezolucija Europskog parlamenta od 26. studenoga 2020. o de facto zabrani prava na pobačaj u Poljskoj (2020/2876(RSP))

(2021/C 425/17)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji (UEU), a posebno njegov članak 2. i članak 7. stavak 1.,

—	uzimajući u obzir Europsku konvenciju o ljudskim pravima od 4. studenoga 1950. i relevantnu sudsku praksu Europskog suda za ljudska prava (ESLJP),

—	uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima („Povelja”),

—	uzimajući u obzir Ustav Republike Poljske,

—	uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima od 10. prosinca 1948.,

—	uzimajući u obzir Međunarodni pakt UN-a o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima (ICESCR) od 16. prosinca 1966. i Međunarodni pakt UN-a o građanskim i političkim pravima (ICCPR) od 16. prosinca 1966.,

—	uzimajući u obzir Konvenciju o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena od 18. prosinca 1979.,

—	uzimajući u obzir Konvenciju UN-a protiv mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja od 10. prosinca 1984.,

—	uzimajući u obzir zaključne napomene Odbora UN-a za ljudska prava od 23. studenoga 2016. o sedmom periodičnom izvješću o Poljskoj,

—	uzimajući u obzir međunarodne tehničke smjernice UNESCO-a o seksualnoj edukaciji od 10. siječnja 2018.,

—	uzimajući u obzir Međunarodnu konferenciju o stanovništvu i razvoju (ICPD) održanu u Kairu 1994., njezin program djelovanja, ishod njezinih revizijskih konferencija te sastanak na vrhu o ICPD25 održan u Nairobiju 2019.,

—

uzimajući u obzir Pekinšku deklaraciju i Platformu za djelovanje, koje su donesene 15. rujna 1995. na Četvrtoj svjetskoj konferenciji o ženama te dokumente koji su iz njih proizašli, a koji su usvojeni na posebnim sjednicama Ujedinjenih naroda: Peking + 10 (2005.), Peking + 15 (2010.) i Peking + 20 (2015.),

—

uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Istanbulska konvencija), koja je stupila na snagu 1. kolovoza 2014., kao i Rezoluciju Parlamenta od 28. studenoga 2019. o pristupanju EU-a Istanbulskoj konvenciji i drugim mjerama za borbu protiv rodno uvjetovanog nasilja (1),

—	uzimajući u obzir UN-ove ciljeve održivog razvoja utvrđene 2015.,

—	uzimajući u obzir dokument povjerenika Vijeća Europe za ljudska prava od 4. prosinca 2017. pod nazivom „Seksualno i reproduktivno zdravlje i prava žena u Europi”,

—	uzimajući u obzir zaključke Godišnjeg kolokvija o temeljnim pravima za 2017. „Prava žena u burnim vremenima” koji je organizirala Komisija,

—	uzimajući u obzir preporuke Svjetske zdravstvene organizacije iz 2018. o seksualnom i reproduktivnom zdravlju i pravima adolescenata,

—

uzimajući u obzir izvješće o službenom putovanju Odbora za prava žena i rodnu ravnopravnost od 10. srpnja 2017. nakon njegova službenog putovanja u Poljsku od 22. do 24. svibnja 2017. te izvješće o službenom putovanju Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove od 3. prosinca 2018. nakon slanja ad hoc izaslanstva u Poljsku radi uvida u stanje vladavine prava (od 19. do 21. rujna 2018.),

—	uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Poljskoj, a posebno onu od 15. studenoga 2017. o stanju vladavine prava i demokracije u Poljskoj (2) i onu od 17. rujna 2020. o Prijedlogu odluke Vijeća o utvrđivanju da postoji očita opasnost da Republika Poljska teško prekrši vladavinu prava (3),

—	uzimajući u obzir četiri postupka zbog povrede prava koje je Komisija pokrenula protiv Poljske u vezi s reformom poljskog pravosudnog sustava te Prijedlog odluke Vijeća od 20. prosinca 2017. o utvrđivanju da postoji očita opasnost da Republika Poljska teško prekrši vladavinu prava (COM(2017)0835),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 1. ožujka 2018. o odluci Komisije o aktiviranju članka 7. stavka 1. UEU-a u pogledu situacije u Poljskoj (4),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. studenoga 2019. o kriminalizaciji spolnog odgoja u Poljskoj (5),

—

uzimajući u obzir svoju Zakonodavnu rezoluciju od 4. travnja 2019. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o zaštiti proračuna Unije u slučaju općih nedostataka u pogledu vladavine prava u državama članicama (6) te svoju Zakonodavnu rezoluciju od 17. travnja 2019. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi programa Prava i vrijednosti (7),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. veljače 2019. o nazadovanju u području prava žena i rodne ravnopravnosti u EU-u (8),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 18. prosinca 2019. o javnoj diskriminaciji i govoru mržnje protiv pripadnika zajednice LGBTI, uključujući „zone bez LGBTI-ja” (9);

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. travnja 2020. o usklađenom djelovanju EU-a za suzbijanje pandemije bolesti COVID-19 i njezinih posljedica (10),

—	uzimajući u obzir Izvješće Komisije o vladavini prava za 2020. „Stanje vladavine prava u Europskoj uniji” (COM(2020)0580) od 30. rujna 2020. i poglavlje o stanju vladavine prava u Poljskoj,

—	uzimajući u obzir pismo koje su predsjednici pet klubova zastupnika koji čine većinu u Europskom parlamentu uputili poljskom premijeru 30. listopada 2020. (11),

—	uzimajući u obzir članak 132. stavak 2. Poslovnika,

budući da se tvrdi da je Unija utemeljena na vrijednostima poštovanja ljudskog dostojanstva, slobode, demokracije, jednakosti, vladavine prava, poštovanja ljudskih prava i nediskriminacije, kako se navodi u članku 2. UEU-a; budući da su sve države članice u okviru međunarodnog prava i ugovora EU-a preuzele obveze i dužnost da će poštovati, jamčiti i ispunjavati temeljna prava;

B.	budući da je učinkovit, neovisan i nepristran pravosudni sustav neophodan za jamčenje vladavine prava i zaštitu temeljnih prava i građanskih sloboda osoba u EU-u;

budući da je pravo na jednako postupanje i nediskriminaciju temeljno pravo sadržano u Ugovorima i Povelji te da se ono mora u potpunosti poštovati; budući da su prema Povelji, Europskoj konvenciji o ljudskim pravima i sudskoj praksi Europskog suda za ljudska prava seksualna i reproduktivna prava žena povezana s većim brojem ljudskih prava, kao što su pravo na život, zaštita od nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja, pravo na dostupnost zdravstvene zaštite, pravo na privatnost, informiranost i obrazovanje te zabrana diskriminacije; budući da su ta ljudska prava sadržana i u poljskom Ustavu;

budući da je Parlament u svoj nedavno doneseni program „EU za zdravlje” uključio pitanje seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava i to kako bi se osigurao pravodoban pristup robi koja je potrebna za sigurno ostvarivanje spolnog i reproduktivnog zdravlja i prava (npr. lijekovi, kontracepcijska sredstva i medicinska oprema);

E.	budući da je Ustavni sud osnovan kao jedna od ključnih sastavnica kojom se osigurava kontrola i ravnoteža vlasti u ustavnoj demokraciji i vladavini prava u Poljskoj;

budući da su Odbor za uklanjanje svih oblika diskriminacije žena i Odbor UN-a za prava osoba s invaliditetom u kolovozu 2018. objavili zajedničku izjavu u kojoj ističu da je pristup sigurnom i zakonitom pobačaju, kao i povezanim uslugama i informacijama, ključan aspekt reproduktivnog zdravlja žena te pozivaju zemlje da stanu na kraj ograničenjima u pogledu seksualnih i reproduktivnih prava i zdravlja žena i djevojaka jer se time ugrožava njihovo zdravlje i život; budući da je pristup pobačaju ljudsko pravo te da njegovo odgađanje i uskraćivanje predstavljaju oblike rodno uvjetovanog nasilja i mogu predstavljati mučenje i/ili okrutno, neljudsko i ponižavajuće postupanje; budući da su seksualno i reproduktivno zdravlje i prava obuhvaćeni trećim ciljem održivog razvoja UN-a te da su rodno uvjetovano nasilje i štetne prakse obuhvaćeni petim ciljem održivog razvoja;

budući da su pristup sveobuhvatnim informacijama koje su prilagođene dobi, obrazovanje o spolnosti i odnosima te pristup seksualnom i reproduktivnom zdravlju i pravima, uključujući planiranje obitelji, metode kontracepcije te siguran i zakonit pobačaj, kao i autonomija djevojaka i žena i sposobnost da donose slobodne i neovisne odluke o svojim tijelima i životima, preduvjet za njihovu ekonomsku neovisnost te su stoga ključni za postizanje rodne ravnopravnosti i iskorjenjivanje rodno uvjetovanog nasilja; budući da je to njihovo tijelo i stoga njihov izbor;

budući da je Poljska ratificirala Istanbulsku konvenciju, Konvenciju iz Lanzarotea, ICCPR, ICESCR i Konvenciju o pravima djeteta te je prema međunarodnom pravu o ljudskim pravima obvezna omogućiti pristup sveobuhvatnoj seksualnoj edukaciji i informacijama, među ostalim i o rizicima od seksualnog iskorištavanja i zlostavljanja, kao i boriti se protiv rodnih stereotipa u društvu; budući da Poljska nije provela presude Europskog suda za ljudska prava o pristupu zakonitom pobačaju; budući da je Odbor ministara Vijeća Europe kritizirao Poljsku zbog nedostatnog napretka u tom pogledu;

budući da među državama članicama postoje mnogo razlika u pristupu pobačaju; budući da Poljska ima jedan od najlošijih rezultata u Europskoj uniji u europskom atlasu pristupa kontracepcijskim sredstvima iz 2020., kao zemlja s jednom od najrestriktivnijih politika u pogledu pristupa sredstvima za kontracepciju, planiranja obitelji, savjetovanja i pružanja informacija na internetu; budući da je Poljska jedna od rijetkih zemalja u kojoj je potreban recept za hitnu kontracepciju, a koji liječnici često uskraćuju na temelju osobnih uvjerenja;

budući da od odluke Ustavnog suda iz 2015. o Zakonu od 5. prosinca 1996. o liječničkim i stomatološkim zanimanjima, ni zdravstveni djelatnici ni zdravstvene ustanove nisu zakonski obvezni pacijentima proslijediti nazive alternativnih ustanova ili imena liječnika ako im zbog svojih osobnih uvjerenja uskrate usluge povezane sa seksualnim i reproduktivnim zdravljem; budući da konačna inačica Zakona s izmjenama iz srpnja 2020. nije uključivala obvezu upućivanja, kako je prvotno predloženo; budući da takav propust ukazuje na potpuno nepoštovanje preporuke Odbora ministara Vijeća Europe u pogledu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava protiv Poljske u području spolnog i reproduktivnog zdravlja i prava;

budući da je prema podacima organizacijama civilnog društva, kao što je Federacija za žene i planiranje obitelji, 2018. samo 10 % bolnica s kojima je poljski Nacionalni zdravstveni fond sklopio ugovor pružalo usluge zakonitog pobačaja, što znači da cijela poljska vojvodstva odbijaju osigurati siguran i zakonit pobačaj, zbog čega je ženama iznimno teško i često nemoguće pristupiti takvim uslugama;

budući da liječnici u Poljskoj zbog straha i pritiska od strane kolega i zdravstvenih tijela ne žele biti povezani s postupcima pobačaja; budući da liječnici, povrh često korištenog pozivanja na prigovor savjesti, stvaraju i dodatne nezakonite prepreke, kao što su nepotrebni liječnički pregledi, psihološka savjetovanja ili dodatna savjetovanja sa stručnjacima, ili ograničavaju prava žena na prenatalne testove i informacije, što bi u okviru programa javnog zdravstva trebalo biti svima zajamčeno;

budući da je pristup ginekološkoj skrbi u Poljskoj vrlo ograničen, a u nekim je regijama gotovo nemoguć, što dovodi do velikog broja neželjenih trudnoća, lošeg reproduktivnog zdravlja, visoke učestalosti raka grlića maternice i nedovoljnog pristupa kontracepcijskim sredstvima; budući da su pristup seksualnoj i reproduktivnoj zdravstvenoj skrbi i prava pripadnika zajednice LGBTI+ vrlo ograničeni; budući da se transrodne i nebinarne osobe kojima je potrebna ginekološka skrb suočavaju s diskriminacijom u medicinskim okruženjima te im se često uskraćuje pristup skrbi;

budući da je od početka 2019. više od 80 regija, županija ili općina u Poljskoj donijelo rezolucije usmjerene protiv zajednice LGBTI+ u kojima su se proglasile slobodnima od takozvane „ideologije zajednice LGBT-a” ili su u cijelosti ili djelomično usvojile „Regionalnu povelju o obiteljskim pravima”, kojom se osobito diskriminiraju samohrani roditelji i roditelji i osobe iz zajednice LGBTI+ te se de facto ograničava sloboda kretanja tim građanima EU-a;

budući da se procjenjuje da svake godine do 200 000 žena prekine trudnoću u Poljskoj i da su prisiljene na ilegalni pobačaj, uglavnom oslanjajući se na pilule za medicinski pobačaj bez potrebnog stručnog liječničkog nadzora i savjeta; budući da se procjenjuje da je do 30 000 žena svake godine prisiljeno iz Poljske otputovati u inozemstvo kako bi dobile potrebnu zdravstvenu skrb i obavile pobačaj (12); budući da je pristup takvim mjerama povezan s plaćanjem za usluge, što znači da one nisu jednako dostupne svim ženama, posebno ženama u nepovoljnom socioekonomskom položaju i migranticama bez uređenog statusa; budući da to znači da je siguran pobačaj dostupan samo ograničenom broju žena u Poljskoj;

budući da je, kao odgovor na prijedlog 119 zastupnika u poljskom parlamentu, uz potporu iz pokreta koji se protive pobačaju, poljski Ustavni sud 22. listopada 2020. proglasio neustavnom odredbu iz Zakona o planiranju obitelji, zaštiti ljudskog fetusa i uvjetima za prekid trudnoće iz 1993. kojom se dopušta pobačaj u slučajevima kada se prenatalnim testom ili drugim medicinskim postupcima pokaže da postoji velika vjerojatnost teškog i nepovratnog oštećenja fetusa ili neizlječive bolesti koja ugrožava život fetusa;

budući da su velika vjerojatnost teškog i nepovratnog oštećenja ili neizlječive bolesti fetusa bili pravna osnova za 1 074 od ukupno 1 110 prekida trudnoće 2019., dok je u ostalim slučajevima trudnoća predstavljala prijetnju za život ili zdravlje žene ili je bila posljedica zabranjenog čina (tj. silovanja), što su jedini drugi slučajevi dopušteni Zakonom o planiranju obitelji iz 1993.;

budući da će presuda stupiti na snagu s objavom, što je obvezno prema poljskom zakonu, te će s njezinim objavljivanjem doći do gotovo potpune zabrane prava na pobačaj u Poljskoj, kriminaliziranja pobačaja i širenja ilegalnih i nesigurnih pobačaja te putovanja u inozemstvo s ciljem obavljanja pobačaja, što je dostupno samo nekima, a čime se ugrožavaju zdravlje i prava žena te njihovi životi; budući da je, unatoč tome što presuda još nije objavljena, mnogim trudnicama koje su obaviještene da postoji velika vjerojatnost teškog i nepovratnog oštećenja ili neizlječive bolesti fetusa ograničen pristup legalnom pobačaju;

budući da ta presuda predstavlja novi napad na vladavinu prava i temeljna prava i još jedan od brojnih pokušaja ograničavanja seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava u Poljskoj tijekom posljednjih godina; budući da su ti pokušaji prvotno zaustavljeni 2016., 2018. i 2020. godine zahvaljujući masovnom protivljenju poljskih građana izraženom na prosvjedima na „crni petak”, koje su zastupnici u Europskom parlamentu iz različitih klubova zastupnika snažno poduprli;

budući da je ta presuda donesena u vrijeme kada su zbog drugog vala pandemije bolesti COVID-19 ograničenja povezana s javnim zdravljem bila na snazi u svim državama članicama EU-a, uključujući Poljsku, što je rezultiralo znatnim ometanjem bilo kakve adekvatne demokratske rasprave i pravičnog postupka, što je ključno kada je riječ o pitanjima u području temeljnih prava;

budući da su unatoč zdravstvenim ograničenjima i rizicima održani dosad nezapamćeni prosvjedi diljem Poljske i diljem svijeta; budući da tisuće prosvjednika i dalje prosvjeduju protiv znatnih ograničenja koja podrivaju njihova temeljna seksualna i reproduktivna prava i zdravlje; budući da su interventna i vojna policija raspoređene kako bi kontrolirale prosvjede, a pripadnici policijskih snaga koristili su prekomjernu silu i fizičko nasilje protiv mirnih prosvjednika, uključujući zastupnike u poljskom parlamentu i poljske zastupnike u Europskom parlamentu; budući da su ti postupci u suprotnosti s obvezama poljske vlade prema međunarodnom pravu o ljudskim pravima, uključujući Povelju, kojom se jamči pravo na mirno okupljanje, te smjernicama posebnog izvjestitelja za prava na slobodu mirnog okupljanja i udruživanja, u kojima se navodi da se vojska u pravilu ne bi trebala koristiti za osiguranje skupova;

budući da su javna tijela koristila prijetnje kako bi poljske građane i ljude koji žive u Poljskoj spriječila da sudjeluju u prosvjedima, među ostalim uz izricanje visokih novčanih kazni, te da je glavni državni odvjetnik i ministar pravosuđa Zbigniew Ziobro najavio da će se protiv organizatora prosvjeda podnijeti kaznene prijave za djela za koja je propisana kazna zatvora do osam godina; budući da su mnogi prosvjednici nezakonito pritvoreni, uključujući maloljetnike;

budući da je 28. listopada 2020. potpredsjednik vlade Jarosław Kaczyński poticao ljude da „pod svaku cijenu” brane tradicionalne poljske vrijednosti i štite crkve, što je navelo nacionalističke huligane da napadaju prosvjednike; budući da se u Poljskoj tako kulturne i vjerske vrijednosti zloupotrebljavaju kao izlike da se onemogući potpuno ostvarivanje prava žena, jednakosti za žene i njihova prava na donošenje odluka o vlastitim tijelima; budući da je fundamentalistička organizacija Ordo Iuris (Pravni poredak), koja je usko povezana s vladajućom koalicijom, pokretačka snaga koja stoji iza kampanja kojima se nastoje podrivati ljudska prava i rodna ravnopravnost u Poljskoj, među ostalim i iza pokušaja da se zabrani pobačaje, apela da se Poljska povuče iz Istanbulske konvencije i apela na stvaranje „zona bez LGBTI-ja”;

budući da prema nedavnim anketama većina stanovnika u Poljskoj podupire pravo na pristup pobačaju na zahtjev do 12. tjedna; budući da prosvjednici također traže ostavku vlade zbog njezinih opetovanih napada na vladavinu prava; budući da su prosvjede uglavnom organizirale i koordinirale organizacije pod vodstvom žena, aktivisti i organizacije civilnog društva, uz podršku poljske političke oporbe; budući da prijedlog poljskog predsjednika o zakonodavstvu o pobačaju nakon prosvjeda nije zadovoljavajući;

budući da su zakoni poljskog parlamenta o Ustavnom sudu doneseni 22. prosinca 2015. i 22. srpnja 2016., kao i paket od triju zakona donesen krajem 2016. ozbiljno doveli u pitanje neovisnost i legitimitet Ustavnog suda; budući da je Ustavni sud zakone od 22. prosinca 2015. i 22. srpnja 2016. proglasio neustavnim 9. ožujka 2016., odnosno 11. kolovoza 2016.; budući da te presude tada nisu bile objavljene niti su ih poljske vlasti provele; budući da se od stupanja na snagu navedenih zakonodavnih promjena ustavnost poljskih zakona u Poljskoj više ne može učinkovito jamčiti (13);

budući da su navedenu presudu donijeli suci koje su izabrali političari iz koalicije pod vodstvom stranke PiS (Pravo i pravda) i koji su potpuno ovisni o njima; budući da je predsjednik poljskog Senata presudu smatrao nepostojećom i pozvao vladu da je ne objavi, naročito zato što se njome krše obveze Poljske u pogledu ljudskih prava i nije u skladu s prethodnim zakonodavstvom o poljskom Ustavu te zbog nezakonitih imenovanja triju sudaca i predsjednika Ustavnog suda (14);

AA.	budući da su Komisija i Parlament izrazili ozbiljnu zabrinutost u pogledu vladavine prava, uključujući legitimnost, neovisnost i učinkovitost Ustavnog suda; budući da je Komisija pokrenula postupak iz članka 7. stavka 1. nakon reformi pravosudnog sustava u Poljskoj 2015.;

snažno osuđuje presudu Ustavnog suda i nazadovanje seksualnih i reproduktivnih prava i zdravlja žena u Poljskoj; potvrđuje da se presudom ugrožavaju zdravlje i životi žena; podsjeća da je oštro kritizirao sve zakonodavne prijedloge ili ograničenja kojima je cilj daljnja zabrana sigurnog i zakonitog pobačaja u Poljskoj ili ograničenje pristupa njemu, i kojima se gotovo zabranjuje pristup skrbi u vezi s pobačajem u Poljskoj, jer se većina zakonitih pobačaja provodi zbog teškog i nepovratnog oštećenja fetusa ili neizlječive bolesti koja ugrožava život fetusa; podsjeća da su univerzalni pristup zdravstvenoj skrbi te seksualna i reproduktivna prava i zdravlje temeljna ljudska prava;

ističe da se ograničavanjem ili zabranom prava na pobačaj ni na koji način ne eliminira pobačaj, već samo prelazi u ilegalnost, što vodi do porasta nezakonitih, nesigurnih, tajnih i po život opasnih pobačaja; ustraje u tome da obavljanje pobačaja ne bi trebalo biti uključeno u kazneni zakon jer to negativno utječe na liječnike koji onda ne žele pružati usluge seksualnih i reproduktivnih prava i zdravlja zbog straha od kaznenih sankcija;

žali zbog činjenice da je presuda objavljena u vrijeme kada su zdravstveni uvjeti povezani s pandemijom bolesti COVID-19 ozbiljno ugrozili ispravne demokratske procese; oštro kritizira restriktivnu zabranu javnih okupljanja koja je na snazi bez uvođenja stanja prirodne katastrofe, kako je utvrđeno u članku 232. poljskog Ustava;

podsjeća na to da su prava žena temeljna ljudska prava i da institucije EU-a i države članice imaju pravnu obvezu pridržavati ih se i štititi ih u skladu s Ugovorima i Poveljom te međunarodnim pravom;

ističe da se neopravdanim prekomjernim ograničenjima pristupa pobačaju koja proizlaze iz prethodno navedene presude Ustavnog suda ne štiti inherentno i neotuđivo dostojanstvo žena jer se njima krši Povelja, Europska povelja o ljudskim pravima, sudska praksa Europskog suda za ljudska prava, brojne međunarodne konvencije kojih je Poljska potpisnica, kao i Ustav Republike Poljske;

snažno potiče poljski parlament i nadležna tijela da se suzdrže od daljnjih pokušaja ograničavanja seksualnih i reproduktivnih prava i zdravlja jer su takve mjere u suprotnosti s načelom neretrogradnosti prema međunarodnom pravu o ljudskim pravima; snažno potvrđuje da je uskraćivanje seksualnih i reproduktivnih prava i zdravlja oblik rodno uvjetovanog nasilja; poziva poljske vlasti da poduzmu mjere za potpunu provedbu presuda koje je donio Europski sud za ljudska prava u predmetima protiv Poljske, koji je presudio da se restriktivnim zakonima o pobačaju krše ljudska prava žena; ističe da su neometan i pravodoban pristup uslugama reproduktivnog zdravlja te poštovanje ženske reproduktivne autonomije i odlučivanja ključni za zaštitu ljudskih prava žena i rodne ravnopravnosti;

ističe potrebu za pružanjem sveobuhvatnog, na dokazima utemeljenog, nediskriminirajućeg i dobno primjerenog seksualnog odgoja i informacija za sve, jer nedostatak informacija i edukacije o seksu i seksualnosti dovodi do viših stopa neželjenih trudnoća;

snažno osuđuje nedavnu odluku poljskog ministra pravosuđa da službeno započne povlačenje Poljske iz Istanbulske konvencije, što bi bio ozbiljan korak unatrag u pogledu rodne ravnopravnosti, prava žena i borbe protiv rodno uvjetovanog nasilja; potiče poljske vlasti da zajamče učinkovitu i praktičnu primjenu te konvencije, uključujući pružanje dostatnog broja kvalitetnih skloništa za žene žrtve nasilja i njihovu djecu, uzimajući pritom u obzir eskalaciju rodno uvjetovanog nasilja tijekom pandemije bolesti COVID-19, kao i pristup osnovnoj potpori i zdravstvenim uslugama, uključujući seksualnu i reproduktivnu zdravstvenu skrb;

izražava žaljenje zbog činjenice da je pristup zdravstvenim uslugama u određenim područjima Poljske i dalje ograničen te da je prema Vrhovnom uredu za reviziju tijekom 2018. samo 2 % trudnica koje žive u ruralnim područjima Poljske prošlo sve standardne pretrage potrebne tijekom trudnoće, kao što su ultrazvuk fetusa, kardiotokografija ili testiranje krvi majke;

10.

žali zbog povećanog pozivanja na priziv savjesti, što dovodi do nepostojanja pouzdanih mehanizama upućivanja za osobe koje traže pobačaj i sporih žalbenih postupaka za osobe kojima su takve usluge uskraćene te žali zbog činjenice da se ginekolozi često pozivaju na priziv savjesti kada se od njih traži propisivanje kontracepcijskih sredstava, čime se u stvarnosti ograničava pristup kontracepcijskim sredstvima u Poljskoj; primjećuje da priziv savjesti također otežava pristup prenatalnom pregledu, što nije samo kršenje prava na informiranje o stanju fetusa, nego i ometa uspješno liječenje djeteta tijekom trudnoće ili neposredno nakon toga; snažno poziva poljske vlasti da stave izvan snage zakon kojim se ograničava pristup tableti za hitnu kontracepciju;

11.

iznimno je zabrinut zbog toga što tisuće žena moraju putovati kako bi mogle pristupiti tako bitnoj zdravstvenoj usluzi kao što je pobačaj; ističe da prekogranične usluge pobačaja nisu održiva opcija za najranjivije i marginalizirane osobe; uznemiren je zbog činjenice da putovanje u inozemstvo ugrožava zdravlje i dobrobit žena jer su one često same; ističe važnost skrbi nakon pobačaja, posebno za žene koje se suočavaju s komplikacijama zbog nedovršenog ili nesigurnog pobačaja;

12.

izražava svoju potporu i solidarnost tisućama poljskih građana, posebno poljskim ženama i osobama iz zajednice LGBTI+ koje su unatoč zdravstvenim rizicima izašle na ulice kako bi prosvjedovale protiv ozbiljnih ograničenja svojih temeljnih sloboda i prava; napominje da prosvjednici ne zahtijevaju samo poništenje presude Ustavnog suda nego i osuđuju takozvani „kompromis o pobačaju” i traže liberalizaciju zakona o pravu na pobačaj i poštovanje tjelesne autonomije; podsjeća da sloboda okupljanja i sloboda udruživanja definiraju Europsku uniju, čak i u jeku pandemije;

13.

snažno osuđuje prekomjernu i nerazmjernu uporabu sile i nasilja koju nad prosvjednicima, uključujući aktiviste i organizacije za prava žena, provode tijela kaznenog progona i nedržavni akteri kao što su nacionalističke ultradesničarske skupine; poziva poljske vlasti da se pobrinu da se napadače na prosvjednike privede pravdi;

14.

potiče poljske vlasti da ojačaju nacionalno zakonodavstvo za unapređenje prava žena i rodne ravnopravnosti tako što će institucijama koje se bave diskriminacijom na temelju spola i roda pružiti sve potrebne financijske i ljudske resurse;

15.

poziva Komisiju da provede temeljitu procjenu sastava Ustavnog suda, čija nezakonitost predstavlja temelj za osporavanje njegovih odluka, a time i njegove sposobnosti da se pridržava poljskog Ustava; naglašava da je navedena presuda još jedan primjer političkog preuzimanja pravosuđa i sustavnog urušavanja vladavine prava u Poljskoj;

16.

poziva Vijeće da prione na rješavanje tog pitanja i da se pozabavi drugim navodima o kršenju temeljnih prava u Poljskoj širenjem tema aktualnih saslušanja o stanju u Poljskoj, u skladu s člankom 7. stavkom 1. UEU-a; potiče Vijeće da nastavi službeno saslušanje o stanju u Poljskoj zakazano za 10. i 11. prosinca 2020.;

17.

pozdravlja privremeni dogovor od 5. studenoga 2020. o zakonodavstvu kojim se uspostavlja mehanizam kojim bi se omogućila suspenzija proračunskih plaćanja državi članici koja krši vladavinu prava; apelira na Komisiju da odlučno djeluje u pogledu nedavno dogovorene uvjetovanosti za budući višegodišnji financijski okvir za razdoblje od 2021. do 2027.;

18.

poziva Vijeće i Komisiju da osiguraju odgovarajuća sredstva za nacionalne i lokalne organizacije civilnog društva kako bi se potaknula lokalna potpora demokraciji, vladavini prava i temeljnim pravima u državama članicama, uključujući Poljsku; apelira na Komisiju da odmah i izravno podrži programe i poljske organizacije civilnog društva koje rade na tome da se zaštite seksualna i reproduktivna prava i zdravlje žena; poziva Komisiju i države članice da programima financiranja podrže razvijanje svijesti i edukaciju;

19.

poziva Komisiju da kao prioritet postavi pružanje jednake i snažne pravne zaštite za sve osobe na svim temeljima navedenima u članku 19. UFEU-a; poziva Vijeće da smjesta deblokira i završi pregovore o horizontalnoj direktivi o nediskriminaciji i pozdravlja nove obveze koje je Komisija preuzela u tom području;

20.

poziva Komisiju da podrži države članice u jamčenju univerzalnog pristupa uslugama povezanima sa seksualnim i reproduktivnim zdravljem, uključujući pobačaj; apelira na Komisiju da zajamči seksualna i reproduktivna prava i zdravlje uvrštenjem prava na pobačaj u narednu strategiju EU-a za zdravlje;

21.

skreće pozornost na izraze podrške poljskim ženama iz mnogih država članica i interes za njihov cilj; poziva EU da financira organizacije koje olakšavaju prekograničnu suradnju između organizacija koje pružaju siguran i zakonit pobačaj;

22.

poziva Komisiju da potvrdi primjenu Direktive 2004/113/EZ (15) na robu i usluge za seksualna i reproduktivna prava i zdravlje i da prepozna da ograničenja i prepreke pristupu robi i uslugama u tom području predstavljaju rodnu diskriminaciju, jer nerazmjerno utječu na jedan spol (žene) ili ranjive skupine (npr. trans i nebinarne osobe); osuđuje činjenicu da poljska vlada zloupotrebljava pravosuđe i svoje zakonodavne ovlasti kako bi instrumentalizirala i politizirala živote i zdravlje žena i LGBTI+ osoba, što dovodi do njihove diskriminacije u tom pogledu;

23.

poziva Komisiju da donese smjernice za države članice kako bi se osigurao jednak pristup robi i uslugama povezanima sa seksualnim i reproduktivnim pravima i zdravljem u skladu s pravom EU-a i sudskom praksom Europskog suda za ljudska prava;

24.

poziva Vijeće da hitno zaključi ratifikaciju Istanbulske konvencije od strane EU-a; snažno osuđuje pokušaje u nekim državama članicama da se povuku mjere koje su već poduzete u provedbi te konvencije i borbi protiv rodno uvjetovanog nasilja; poziva Komisiju da podnese prijedlog za dodavanje rodno uvjetovanog nasilja na popis kaznenih djela u EU-u u skladu s člankom 83. UFEU-a;

25.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Komisiji, Vijeću, predsjedniku, vladi i parlamentu Poljske te vladama i parlamentima država članica.

(1) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0080.

(2) SL C 356, 4.10.2018., str. 44.

(3) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0225.

(4) SL C 129, 5.4.2019., str. 13.

(5) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0058.

(6) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0349.

(7) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0407.

(8) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0111.

(9) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0101.

(10) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0054.

(11) Manfred Weber, predsjednik Kluba zastupnika PPE-a, Iratxe García Pérez, predsjednica Kluba zastupnika S&D, Dacian Cioloș, predsjednik Kluba zastupnika Renew, Philippe Lamberts, supredsjednik Kluba zastupnika Verts/ALE-a te Manon Aubry i Martin Schirdewan, supredsjednici Kluba zastupnika GUE/NGL-a.

(12) https://www.theseus.fi/handle/10024/138222

(13) Vidi Mišljenje Venecijanske komisije od 14. i 15. listopada 2016. o Zakonu o ustavnom sudu, stavak 128.; Vijeće UN-a za ljudska prava, Zaključna opažanja u okviru sedmog periodičnog izvješća za Poljsku, 23. studenoga 2016., točke 7. i 8.; Preporuka Komisije (EU) 2017/1520 od 26. srpnja 2017. u pogledu vladavine prava u Poljskoj (SL L 228, 2.9.2017., str. 19.).

(14) https://www.senat.gov.pl/aktualnoscilista/art,13159,zespol-ekspertow-przy-marszalku-senatu-o-wyroku-trybunalu-konstytucyjnego.html

(15) Direktiva Vijeća 2004/113/EZ od 13. prosinca 2004. o provedbi načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pristupu i nabavi robe, odnosno pružanju usluga (SL L 373, 21.12.2004., str. 37.).

20.10.2021

Službeni list Europske unije

C 425/155

P9_TA(2020)0337

Revizija trgovinske politike EU-a

Rezolucija Europskog parlamenta od 26. studenoga 2020. o reviziji trgovinske politike EU-a (2020/2761(RSP))

(2021/C 425/18)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 17. svibnja 2020. naslovljenu „Prilagođeni Program rada Komisije za 2020.” (COM(2020)0440) i pismo namjere predsjednice von der Leyen upućeno predsjedniku Sassoliju i kancelarki Merkel od 16. rujna 2020. naslovljeno „Stanje Unije 2020.”,

—	uzimajući u obzir savjetodavnu bilješku Komisije od 16. lipnja 2020. naslovljenu „Obnovljena trgovinska politika za snažniju Europu”;

—	uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 27. svibnja 2020. naslovljenu „Europa na djelu: oporavak i priprema za sljedeću generaciju” (COM(2020)0456),

—	uzimajući u obzir Bijelu knjigu Komisije o uspostavi jednakih uvjeta na tržištu u pogledu stranih subvencija (COM(2020)0253);

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 14. listopada 2015. naslovljenu „Trgovina za sve – Prema odgovornijoj trgovinskoj i ulagačkoj politici” (COM(2015)0497),

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 10. ožujka 2020. naslovljenu „Nova industrijska strategija za Europu” (COM(2020)0102),

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 10. ožujka 2020. naslovljenu „Strategija za MSP-ove i održivu i digitalnu Europu” (COM(2020)0103),

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 19. veljače 2020. pod naslovom „Izgradnja digitalne budućnosti Europe” (COM(2020)0067),

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 11. prosinca 2019. naslovljenu „Europski zeleni plan” (COM(2019)0640),

—	uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i potpredsjednika / visokog predstavnika od 9. ožujka 2020. naslovljenu „Put prema sveobuhvatnoj strategiji s Afrikom”(JOIN(2020)0004),

—	uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 20. svibnja 2020.„Strategija ‘od polja do stola’ za pravedan, zdrav i ekološki prihvatljiv prehrambeni sustav” (COM(2020)0381),

—	uzimajući u obzir sporazum koji je postignut na 21. sjednici Konferencije stranaka Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (Pariški klimatski sporazum),

—	uzimajući u obzir Program Ujedinjenih naroda za održivi razvoj do 2030. i ciljeve održivog razvoja,

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 5. srpnja 2016. o novoj, inovativnoj i budućnosti okrenutoj strategiji za trgovinu i ulaganja (1), Rezoluciju od 12. prosinca 2017. naslovljenu „Ususret strategiji digitalne trgovine” (2), Rezoluciju od 28. studenoga 2019. o „klimatskoj i okolišnoj krizi” (3), Rezoluciju od 16. rujna 2020. o ulozi EU-a u zaštiti i obnovi svjetskih šuma (4), Rezoluciju od 7. listopada 2020. o provedbi zajedničke trgovinske politike – godišnje izvješće za 2018. (5) i Rezoluciju od 25. studenoga 2020. naslovljenu „Nova industrijska strategija za Europu” (6),

—	uzimajući u obzir izjavu Komisije od 24. studenoga 2020.,

—	uzimajući u obzir pitanje Komisiji o reviziji trgovinske politike EU-a (O-000070/2020 – B9-0024/2020),

—	uzimajući u obzir članak 136. stavak 5. i članak 132. stavak 2. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir prijedlog rezolucije Odbora za međunarodnu trgovinu,

A.	budući da su izbijanjem bolesti COVID-19 2020. godine narušeni globalni lanci opskrbe i proizvodne linije, što je u prvi plan stavilo činjenicu da Europska unija ovisi o izvorima izvan EU-a, posebno u nekim strateškim sektorima kao što su medicinski i farmaceutski sektor;

B.	budući da su trgovinska pravila i pogodnosti suočeni s izazovima izvan EU-a i unutar država članica te budući da novi izazovi za održivi razvoj, kao što je borba protiv klimatskih promjena, trebaju biti integrirani u sve vanjske i unutarnje javne politike EU-a;

C.	budući da je EU već i prije pandemije zaostajao za ostalim gospodarstvima u pogledu konkurentnosti; budući da su poremećaji u međunarodnoj trgovini do kojih je došlo zbog pandemije bolesti COVID-19 sada pogoršali već znatne gospodarske gubitke;

D.	budući da je Europska unija, kao kontinent s nedostatkom resursa i najveći svjetski trgovinski blok, u jedinstvenom položaju da globalno surađuje u postizanju održivog oporavka svjetskog gospodarstva, u skladu s europskim zelenim planom;

E.	budući da se revizija trgovinske politike EU-a i razvoj odvažnijeg trgovinskog programa EU-a odvijaju u vrijeme kada se na globalnoj razini provode mnoga politički usmjerena djelovanja u području trgovine, gospodarstva i financija, s dugoročnim posljedicama;

Trgovina i „otvorena strateška autonomija”

pozdravlja pravovremeno pokretanje revizije trgovinske politike EU-a 2020. godine, kao odgovor na pandemiju bolesti COVID-19 i uzimajući u obzir stečena iskustva u vezi s njome, porast protekcionističkih tendencija na globalnoj razini, posebno izazovno okruženje s kojim je suočena međunarodna trgovina te potrebu za uključivanjem trgovine u europski zeleni plan i ciljeve održivog razvoja kako bi gospodarska suradnja i trgovina bile poštene, uključive i održive; smatra da je u tu svrhu ključno koordinirati i stvoriti sinergije između relevantnih glavnih uprava Europske komisije i Europske službe za vanjsko djelovanje, kao i između trgovinske politike i unutarnjih politika (npr. industrijska politika, pravila o državnim potporama, digitalna politika, okolišna politika, uključujući u pogledu kružnog gospodarstva, i socijalna politika), te uključiti trgovinsku politiku u širu vanjsku politiku EU-a;

pozdravlja raspravu o jedinstvenom konceptu EU-a o „otvorenoj strateškoj autonomiji” i poziva Komisiju da pruži daljnje pojedinosti o njezinom sadržaju; u tom pogledu napominje da bi koncept trebao biti u skladu s međunarodnim pravnim obvezama EU-a i njegovom predanošću pristupu utemeljenom na pravilima u njegovoj trgovinskoj politici i multilateralnom trgovinskom sustavu, sa Svjetskom trgovinskom organizacijom (WTO) u središtu; ustraje u tome da se trgovinskom strategijom EU-a moraju povećati konkurentnost industrije EU-a, što se odnosi i na poljoprivredni sektor, stvoriti pristojna kvalitetna radna mjesta, zaštititi radnici, potaknuti uključiv i održiv gospodarski razvoj u skladu s europskim zelenim planom te promicati interese i vrijednosti EU-a;

naglašava da bi EU, kao jedan od najvećih trgovinskih blokova na svijetu, imao koristi od šire upotrebe eura u svojoj međunarodnoj trgovini jer bi se time smanjili rizik promjene tečaja i drugi troškovi povezani s valutama u trgovinskim transakcijama; naglašava da je sada još važnije poticati trgovinu te ističe da trgovinska strategija EU-a može značajno pridonijeti procesu oporavka nakon trenutačne javnozdravstvene i gospodarske krize;

poziva Komisiju da analizira kako se može povećati otpornost lanaca opskrbe u EU-u, istodobno povećavajući proizvodne kapacitete u našoj Uniji istraživanjem potencijalnih dobitaka od strateškog stvaranja zaliha nužne robe na razini EU-a za izvanredne situacije te poticanjem diversifikacije izvora opskrbe uz istodobno razmatranja koncepta vraćanja proizvodnje u susjednu zemlju i posebne uloge koju bi zemlje u susjedstvu EU-a mogle imati u tom pogledu;

naglašava da bi mjere vraćanja poslovnih aktivnosti i vraćanja proizvodnje u susjednu zemlju trebale pridonijeti dugoročnoj konkurentnosti EU-a, a ne dovesti do povećanih troškova za potrošače, prema detaljnoj analizi po sektorima koja je provedena u tom pogledu; napominje da mjere upravljanja lancem opskrbe mogu imati važnu ulogu u gospodarskom oporavku te da bi odluke u svakom slučaju trebali i dalje donositi relevantni gospodarski subjekti;

poziva Komisiju da utvrdi europske strateške sektore i sirovine te da proaktivno podupire poduzeća, posebno MSP-ove, usredotočujući se na trenutačnu krizu kao i na potencijalna buduća zbivanja, pružanje podrške klimatskoj neutralnosti, odgovornost i održivost globalnih lanaca opskrbe te digitalne inovacije kako bi se povećala sigurnost hrane održavanjem otvorenih zelenih traka i povećanjem transparentnosti u pogledu lanaca vrijednosti hrane; naglašava da se EU u znatnoj mjeri oslanja na treće zemlje za ključne sirovine potrebne za zelenu i digitalnu tranziciju; u tom pogledu naglašava da potpuno funkcionalan multilateralni trgovinski sustav te široka mreža održivih i dobro provedenih sporazuma o slobodnoj i poštenoj trgovini predstavljaju cjenovno najučinkovitiji način da se zajamči dostupnost višestrukih izvora proizvodnje; nadalje naglašava da će se veća otpornost postići pomoću otvorenih trgovinskih tokova, suzdržavanjem od mjera kojima se ograničava trgovina, te putem jače suradnje s našim trgovinskim partnerima; smatra da bi suradnja s našim trgovinskim partnerima bila korisna i za uklanjanje prepreka trgovini;

Multilateralni trgovinski sustav

ponovno potvrđuje predanost EU-a otvorenom multilateralnom trgovinskom sustavu utemeljenom na pravilima, s reformiranim WTO-om u središtu, radi poboljšanja njegove učinkovitosti, stabilnosti i predvidljivosti; poziva Komisiju da pojača svoj angažman na međunarodnim forumima, u bliskoj koordinaciji s drugim međunarodnim institucijama upravljanja kao što su Konferencija Ujedinjenih naroda o trgovini i razvoju (UNCTAD) i Međunarodna organizacija rada (ILO), te da nastavi s ambicioznom modernizacijom, jačanjem i značajnom reaktivacijom WTO-a i njegove pregovaračke funkcije i pravilnika, uz ciljeve održivog razvoja i borbu protiv klimatskih promjena u središtu, istodobno osiguravajući usklađenost s međunarodnim obvezama;

ustraje u reformi Žalbenog tijela WTO-a koja se temelji na potpuno operativnom dvostupanjskom sustavu rješavanja sporova; naglašava da bi EU, dok god Žalbeno tijelo ne funkcionira pravilno, trebao učinkovito upotrebljavati višestrani privremeni sporazum o arbitraži u žalbenom postupku i poticati ostale članice WTO-a da sudjeluju u tom dogovoru; poziva Uniju da reformira odredbe Dogovora WTO-a o rješavanju sporova u pogledu protumjera kako bi se osiguralo da se obuhvate samo relevantni i pogođeni sektori u sporovima o nezakonitoj državnoj potpori;

poziva Komisiju da ojača međunarodnu suradnju sa strateškim partnerima te u tom pogledu pozdravlja trenutačne rasprave o tome kako riješiti i učinkovito ublažiti narušavanja uzrokovana industrijskim subvencijama, s obzirom na to da prakse narušavanja tržišta mogu imati znatne negativne učinke na pošteno tržišno natjecanje i ravnopravne uvjete, te da traži rješenja za sprečavanje prisilnih prijenosa tehnologije;

10.

izražava sklonost multilateralnim sporazumima; no prepoznaje da multilateralni sporazumi mogu biti korisna stepenica prema postizanju multilateralnih sporazuma; u tom pogledu napominje vrijednost inicijativa za zajedničke izjave; naglašava važnost sklapanja obvezujućeg i izvršnog sporazuma o subvencijama za ribarstvo, uzimajući u obzir posljedice na zemlje u razvoju i najmanje razvijene zemlje;

11.

obnavlja svoje pozive na sklapanje multilateralnog sporazuma o e-trgovini kojim bi se MSP-ovima pomoglo da premoste digitalni jaz i riješe prepreke digitalnoj trgovini te kojim bi se olakšalo trgovinsko prekogranično kretanje podataka potpuno u skladu sa zakonom EU-a o privatnosti i zaštiti podataka, uključujući Opću uredbu o zaštiti podataka (GDPR); poziva na pojačanu zaštitu potrošača na internetu i povećanu suradnju među službama Komisije kako bi se poboljšalo otkrivanje krivotvorene robe u e-trgovini; u tom pogledu sa zanimanjem iščekuje 12. ministarskoj konferenciji WTO-a 2021. godine i poziva na to da pročišćeni tekst bude dostupan do kraja 2020.; naglašava potrebu za time da EU predstavi digitalnu trgovinsku strategiju, nadovezujući se na rezoluciju Parlamenta iz 2017. o tom pitanju, te da traži načine da stvori i promiče nova međunarodna pravila, uključujući putem posebnih odredbi u trgovinskim sporazumima, stvaranjem poticajnog okruženja za digitalnu trgovinu za poduzeća iz EU-a i uklanjanjem prepreka u trećim zemljama;

12.

poziva Komisiju da na globalnoj i bilateralnoj razini s međunarodnim partnerima prati, analizira i rješava nove prepreke trgovini, uključujući ograničenja izvoza i druga narušavanja koja utječu na osnovnu robu, kao i da razvije zajedničke kriterije za dodjelu subvencija usmjerenih na održivost za oporavak nakon pandemije; poziva Komisiju da ažurira Sporazum WTO-a o farmaceutskim proizvodima i pritom razmotri mogućnost šire plurilateralne inicijative u pogledu zdravstvenih proizvoda; poziva Komisiju da osigura da se fleksibilnosti Sporazuma o trgovinskim aspektima prava intelektualnoga vlasništva (TRIPS) mogu optimalno upotrebljavati za ključne medicinske proizvode te da odredbe bilateralnih sporazuma EU-a ne utječu negativno na te fleksibilnosti;

Odnosi sa strateškim partnerima

13.

ističe da su Sjedinjene Američke Države najvažniji trgovinski partner EU-a; napominje da je taj odnos trenutačno obilježen napetostima; prima na znanje sporazum o paketu smanjenja carina sa Sjedinjenim Američkim Državama kao pozitivan razvoj događaja i potiče Komisiju da se nadoveže na taj pomak radi izgradnje pozitivnog trgovinskog programa EU-a i SAD-a koji nadilazi smanjenje carina jer bi širi sporazum o suradnji bio posebno koristan, olakšavajući naš međusobni gospodarski oporavak i rješavajući prepreke trgovini te istražujući nova područja za suradnju, kao što su trgovina, tehnologije i digitalno oporezivanje, uključujući u okviru Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD); potiče Komisiju da napreduje u regulatornim procjenama, što bi posebno pridonijelo MSP-ovima; snažno podupire suradnju sa SAD-om u rješavanju strateških izazova na globalnoj razini; potiče SAD da se ponovno pridruži Pariškom klimatskom sporazumu kako bi se olakšala buduća suradnja EU-a i SAD-a; poziva SAD da ukloni carine uvedene od 2017. godine; prima na znanje najnoviju, dugo očekivanu odluku WTO-a o sporu Airbus – Boeing i naglašava važnost pronalaženja pregovaračkog rješenja;

14.

poziva na ambiciozan napredak koji je potrebno postići u pregovorima s Kinom o sveobuhvatnom sporazumu o ulaganjima kako bi se riješila hitna potreba za uzajamnosti, uključujući u vezi s pristupom tržištu javne nabave i drugim neriješenim pitanjima koja se odnose na ravnopravne uvjete kao što su prakse narušavanja tržišta kineskih državnih poduzeća ili prisilni prijenosi tehnologije, zahtjevi zajedničkog pothvata i nediskriminirajuće postupanje; naglašava važnost uključivanja ambicioznog poglavlja o trgovini i održivom razvoju radi zaštite ljudskih prava, uključujući temeljne standarde rada, promicanja okolišnih standarda i borbe protiv klimatskih promjena u skladu s Pariškim klimatskim sporazumom; naglašava važnost strateškog odnosa EU-a s Kinom kao konkurentom, partnerom i sustavnim suparnikom; stoga poziva države članice i institucije EU-a na usuglašeno postupanje; u tom pogledu potiče Komisiju da uspostavi namjensku radnu skupinu za Kinu, po uzoru na radnu skupinu za odnose s Ujedinjenom Kraljevinom, kako bi se osigurale ujednačenost i usklađenost poruke na svim razinama i u svim oblicima s ciljem zajedničke i jedinstvene politike EU-a prema Kini; naglašava da trgovinski i investicijski odnosi EU-a zahtijevaju potpuno poštivanje ljudskih prava; izražava duboku zabrinutost zbog prijavljenog iskorištavanja Ujgura u tvornicama u Kini i naglašava da bi proizvodi proizvedeni u kampovima za preobrazovanje trebali biti zabranjeni na tržištu EU-a; poziva Komisiju da započne s određivanjem obuhvata i procjenom učinka kako bi što prije formalno započela pregovore s Tajvanom;

15.

smatra da bi u kontekstu pandemije, na globalnoj razini, a posebno u pogledu Afrike, i s obzirom na novu strategiju Unije za Afriku, trebalo primijeniti nove pristupe za preoblikovanje gospodarskih, poslovnih i trgovinskih odnosa radi promicanja poštene i etičke trgovine utemeljene na načelima solidarnosti i suradnje te usklađenosti s razvojnom politikom EU-a;

Horizontalna pitanja

16.

naglašava da su globalna tržišta ključni izvor rasta za MSP-ove; no napominje da samo 600 000 MSP-ova izvozi robu izvan EU-a; potiče Komisiju da MSP-ovima pruži potporu sustavnim uključivanjem poglavlja namijenjenih MSP-ovima u trgovinske sporazume i njihovom provedbom, bez povećanog administrativnog i regulatornog opterećenja, te da podrži MSP-ove u upotrebi takvih sporazuma u bliskoj suradnji s gospodarskim komorama država članica i agencijama za promicanje trgovine; potiče Komisiju da riješi pitanje troškova MSP-ova u pogledu usklađivanja sa sve složenijim zakonodavstvom koje se odnosi na trgovinu; poziva Komisiju da u najranijoj mogućoj fazi pri uspostavljanju novih ili poboljšanju već postojećih informacijskih portala uključi poduzeća kako bi se na praktičan način mogle zadovoljiti informacijske potrebe MSP-ova; u tom pogledu pozdravlja napore Komisije u okviru Strategije za MSP-ove iz ožujka 2020. da poveća svoju namjensku potporu MSP-ovima; pozdravlja nedavno pokretanje alata Access2Markets, uključujući njegov modul samoprocjene pravila o podrijetlu (ROSA), i poziva sve dionike da Komisiji pruže povratne informacije kako bi se taj alat mogao kontinuirano ažurirati;

17.

uvjeren je da je potrebno zakonodavstvo o obaveznoj horizontalnoj dužnoj pažnji na razini EU-a u cijelom lancu opskrbe za poduzeća iz EU-a i strana poduzeća koja posluju na jedinstvenom tržištu kako bi se ostvarili ciljevi održivog razvoja, promicalo dobro upravljanje, povećale sljedivost i odgovornost u globalnim lancima opskrbe, ojačala međunarodna konkurentnost Europe stvaranjem ravnopravnih uvjeta te ublažile nepoštene konkurentske prednosti trećih zemalja koje proizlaze iz nižih standarda zaštite te socijalnog i ekološkog dampinga u međunarodnoj trgovini; naglašava da je potrebno uzeti u obzir rizik od štete i veličinu poduzeća, imajući na umu načelo proporcionalnosti;

18.

sa zanimanjem iščekuje prijedlog Komisije o mehanizmu za graničnu prilagodbu emisija CO2 koji bi trebao biti u potpunosti u skladu s WTO-om i temeljiti se na procjeni učinka; potiče Komisiju da osigura konkurentnost EU-a, posebno uzimajući u obzir troškove, rizike i ambicije drugih međunarodnih partnera, te da predloži transparentan mehanizam koji može koegzistirati s postojećim mjerama za istjecanje ugljika, istodobno pružajući stabilan i siguran pravi okvir za europske industrije; naglašava da bi u našu industrijsku strategiju trebalo uključiti i druge slične prijedloge kako bi se industrije potaknulo na proizvodnju čistih i konkurentnih proizvoda; poziva Komisiju da razvije ideje uzimajući u obzir, među ostalim, neslužbeni dokument iz Nizozemske i Francuske o trgovini, socijalno-ekonomskim učincima i održivom razvoju; poziva Komisiju da razmotri mogućnost ex post procjene učinka i revizijskih klauzula radi usklađivanja postojećih sporazuma o slobodnoj trgovini s europskim zelenim planom te da iznese nove inicijative kojima se u okviru trgovinske politike olakšava postizanje naših ambicioznih klimatskih ciljeva, uključujući novu inicijativu WTO-a o klimi i trgovini, koja se nadovezuje na mandat Sporazuma o ekološkim dobrima i proširuje opseg radi uključivanja trgovine zelenim uslugama, potičući time razvoj robe povezane s okolišem i suzdržavanje od poticanja potrošačkih elektroničkih uređaja;

19.

poziva Komisiju da provede, unaprijedi i osigura učinkovitu provedbu postojećih sporazuma o slobodnoj trgovini, što se odnosi i na njihova izvršna poglavlja o trgovini i održivom razvoju, te da zajamči da korist od tih sporazuma imaju svi; ističe da bi se izvršenje poglavlja o trgovini i održivom razvoju moglo znatno poboljšati različitim metodama izvršenja te da bi Komisija trebala razmotriti mehanizam utemeljen na sankcijama kao krajnje sredstvo; podržava predanost izvršnog potpredsjednika Komisije i povjerenika za trgovinu Dombrovskisa da predstavi reviziju akcijskog plana od 15 točaka u pogledu poglavlja o trgovini i održivom razvoju, u suradnji s Parlamentom od samog početka; traži od Komisije da razmotri ideje iz neslužbenog dokumenta iz Nizozemske i Francuske te druge načine za uključivanje veće ujednačenosti u provedbu tih poglavlja; pozdravlja činjenicu da se Komisija obvezala da će poštovanje Pariškog klimatskog sporazuma postati temeljni dio svih budućih trgovinskih sporazuma; poziva na dodatne mjere kao što je zabrana uvoza proizvoda povezanih s teškim kršenjima ljudskih prava kao što su prisilni rad ili dječji rad;

20.

poziva Komisiju da na vrijeme donese prijedlog za novu uredbu kojom se primjenjuje sustav općih carinskih povlastica s mogućim ciljem povećanja broja zemalja koje se obvezuju na shemu GSP +;

21.

naglašava važnost rješavanja protutržišnih praksi s glavnim trgovinskim partnerima te izjednačavanja uvjeta za poduzeća kako bi se stvorili uvjeti za oporavak od pandemije bolesti COVID-19 i omogućila globalna tranzicija prema održivom gospodarstvu; poziva Komisiju da brzo djeluje i rano pokrene istrage, čim se pojavi šteta, osiguravajući da nepoštene trgovačke prakse ne naruše konkurentnost i razinu zaposlenosti europskih gospodarskih subjekata, posebno uzimajući u obzir posebne potrebe MSP-ova;

22.

pozdravlja novoimenovanog glavnog službenika za nadzor provedbe trgovinskih pravila te vjeruje da su dosljedna provedba i izvršenje sporazuma EU-a i WTO-a, uključujući njihova poglavlja o trgovini i održivom razvoju, te zakonodavstva o trgovini, uključujući učinkovitije, fleksibilnije i primjerenije instrumente trgovinske zaštite, presudni za očuvanje vjerodostojnosti i vrijednosti EU-a te njegova programa za pošteniju trgovinu; poziva novog glavnog službenika za nadzor provedbe trgovinskih pravila da surađuje s Parlamentom kako bi se osiguralo praćenje obveza trgovinskih partnera prije ratifikacije;

23.

potiče Komisiju da preispita ulogu delegacija u provedbi programa EU-a za trgovinu i suradnju u pogledu usklađenosti politike te da osigura koordiniran pristup koji uključuje različite službe Komisije (npr. međusektorske trgovinske misije u trećim zemljama);

24.

poziva Komisiju da olakša poduzimanje svih potrebnih koraka nakon temeljitih istraga kako bi se otklonili eventualni utvrđeni nedostatci u paketu instrumenata za trgovinu i ulaganja, među ostalim i novim zakonodavnim prijedlogom kojim bi se preispitao Statut o blokiranju u pogledu sankcija kojima se znatno krši teritorijalni suverenitet država članica te uveo novi instrument za odvraćanje prisilnih mjera trećih zemalja i odgovaranje na njih, uz prethodnu procjena učinka;

25.

poziva na pokretanje pregovora o instrumentu za međunarodnu javnu nabavu kako bi se osigurala snažnija primjena uzajamnosti u pristupu poduzeća iz EU-a tržištima za međunarodnu javnu nabavu, uz istodobno očuvanje mogućnosti upotrebe javne nabave kao alata za uspješno postizanje klimatske tranzicije, posebno u zemljama u razvoju pomoću obnovljenog multilateralnog pristupa; pozdravlja Bijelu knjigu o stranim subvencijama i smatra je nužnim instrumentom koji je komplementaran mjerama trgovinske zaštite te sa zanimanjem iščekuje da Komisija u siječnju 2021. predstavi zakonodavni prijedlog za zaštitu poduzeća EU-a od narušavanja na unutarnjim i globalnim tržištima, naglašavajući pritom važnost slobodnog i poštenog tržišnog natjecanja; nadalje, poziva sve države članice da koriste sve dostupne alate, uključujući Uredbu (EU) 2019/452 o uspostavi okvira za provjeru izravnih stranih ulaganja u Uniji, za procjenu prijetnji potencijalnih ulaganja i stjecanja za sigurnost ključne infrastrukture u EU-u, posebno u strateškim sektorima kao što su zdravstvena zaštita, komunalne usluge, mobilnost te informacijska i komunikacijska tehnologija, kako bi se izbjegle nepotrebne i štetne gospodarske ovisnosti;

26.

pozdravlja napredak postignut u pregovorima o multilateralnom sudu za ulaganja; napominje da bi sustav suda za ulaganja trebao biti stepenica prema uspostavi multilateralnog suda za ulaganja; žali zbog izuzetno sporog napretka država članica u ukidanju bilateralnih ugovora o ulaganjima unutar EU-a i poziva Komisiju da, po potrebi, poduzme mjere, u skladu s presudom Europskog suda u slučaju Achmea; poziva Komisiju da nastavi s radom na okviru za zaštitu i olakšavanje ulaganja unutar EU-a; podržava trenutačne pregovore o Ugovoru o energetskoj povelji u skladu s europskim zelenim planom kojim se mora omogućiti postizanje klimatske neutralnosti radi postupnog ukidanja zaštite ulaganja u naslijeđene tehnologije fosilnih goriva; izražava zabrinutost zbog arbitraži između ulagača i države na temelju ugovora i broja slučajeva povezanih s Ugovorom o energetskoj povelji;

27.

naglašava važnost pitanja ravnopravnosti spolova; naglašava priliku da se u okviru sporazuma EU-a o slobodnoj trgovini promiče ravnopravnost spolova, ojača ekonomski položaj žena u trećim zemljama i poboljšaju životni standardi žena u svim industrijama obuhvaćenima sporazumima EU-a o slobodnoj trgovini; primjećuje da žene ostvaruju manje od dvije petine prednosti sporazuma o slobodnoj i poštenoj trgovini u pogledu stvaranja radnih mjesta te naglašava da trenutačna gospodarska kriza može nerazmjerno utjecati na žene; poziva Komisiju i Vijeće da promiču i podupiru uključivanje posebnog poglavlja o ravnopravnosti spolova u sporazume EU-a o trgovini i ulaganju;

28.

poziva Komisiju da osigura praćenje prijedloga domaćih savjetodavnih skupina za poboljšanje naše međunarodne trgovinske politike te poziva na bolju komunikaciju Komisije i država članica u pogledu prednosti i učinaka trgovinske politike EU-a za sve kako bi se povećala transparentnost te poboljšala osviještenost među građanima, nevladinim organizacijama, sindikatima i poduzećima, posebno MSP-ovima, jer je važno pružiti točne informacije svim dionicima; u tom pogledu podsjeća na važnost prava Europskog parlamenta koja su sadržana u člancima 207. i 218. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) i međuinstitucionalnog dijaloga kao načina doprinosa trenutačnim raspravama i postizanja pozitivnog zaključka; podsjeća na ulogu Parlamenta kao suzakonodavca u trgovinskoj politici te njegovu ulogu u provedbi nadzora nad pregovorima kao i u učinkovitoj provedbi trgovinskih sporazuma te na obveze koje je predsjednik Komisije preuzeo kao podršku rezolucijama o zakonodavnim inicijativama koje je Parlament donio u okviru članak 225. UFEU-a;

o o

29.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL C 101, 16.3.2018., str. 30.

(2) SL C 369, 11.10.2018., str. 22.

(3) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0078.

(4) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0212.

(5) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0252.

(6) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0321.

20.10.2021

Službeni list Europske unije

C 425/171

P9_TA(2020)0317

Tržišta financijskih instrumenata: izmjene zahtjeva za informacije, upravljanja proizvodima i ograničenja pozicija radi potpore oporavku od pandemije bolesti COVID-19***I

Amandmani koje je donio Europski parlament 25. studenoga 2020. o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2014/65/EU u pogledu zahtjeva za informacije, upravljanja proizvodima i ograničenja pozicija radi potpore oporavku od pandemije bolesti COVID-19 (COM(2020)0280 – C9-0210/2020 – 2020/0152(COD)) (1)

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Amandman 9 ako nije drukčije naznačeno

(2021/C 425/26)

AMANDMANI EUROPSKOG PARLAMENTA (*1)

na Prijedlog Komisije

DIREKTIVA EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

o izmjeni Direktive 2014/65/EU u pogledu zahtjeva za informacije, upravljanja proizvodima i ograničenja pozicija radi potpore oporavku od pandemije bolesti COVID-19

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 53. stavak 1.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom,

budući da:

(1)

Pandemija bolesti COVID-19 ima teške posljedice za ljude, poduzeća, zdravstvene sustave, gospodarstva i financijske sustave država članica. Komisija je u svojoj Komunikaciji Europskom parlamentu, Europskom vijeću, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija od 27. svibnja 2020. pod naslovom „Europa na djelu: oporavak i priprema za sljedeću generaciju” (2) naglasila da će likvidnost i pristup financiranju biti trajni izazov u sljedećim mjesecima. Stoga je ključno podržati oporavak od ozbiljnog gospodarskog šoka prouzročenog pandemijom bolesti COVID-19 uklanjanjem birokratskih prepreka kroz uvođenje ograničenih ciljanih izmjena postojećih financijskih propisa. Stoga bi opći cilj izmjena trebao biti uklanjanje nepotrebnih birokratskih prepreka i uvođenje privremenih iznimaka koje se smatraju učinkovitima u ublažavanju gospodarske nestabilnosti. Izmjenama bi se trebale izbjeći promjene koje dovode do većeg opterećenja za sektor te bi se trebala riješiti složena zakonodavna pitanja tijekom planiranog preispitivanja MiFID-a II. Naziv je tog paketa mjera „Paket za oporavak tržišta kapitala”.

(2)

Direktiva 2014/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća (3) o tržištima financijskih instrumenata donesena je 2014. kao odgovor na financijsku krizu koja se dogodila 2007. i 2008. Tom je direktivom znatno ojačan financijski sustav Unije i zajamčena visoka razina zaštite ulagatelja u cijeloj Uniji. Mogli bi se razmotriti daljnji napori za smanjenje regulatorne složenosti i troškova ispunjavanja obveza investicijskih društava te za sprječavanje narušavanja tržišnog natjecanja ukoliko se istovremeno dostatno uzme u obzir zaštita ulagača .

(3)

Kad je riječ o zahtjevima namijenjenima zaštiti ulagatelja, Direktivom 2014/65/EU nije u potpunosti postignut cilj prilagodbe mjera kako bi se u dovoljnoj mjeri uzele u obzir posebnosti svake kategorije ulagatelja (mali ulagatelji, profesionalni ulagatelji i kvalificirani nalogodavatelji). Neki od tih zahtjeva nisu uvijek doveli do poboljšanja zaštite ulagatelja, već su ponekad otežali neometanu provedbu odluka o ulaganju. Kako bi se poboljšala zaštita ulagatelja, ključno je da se razina duga malih ulagatelja uzme u obzir u procjeni primjerenosti, posebno s obzirom na sve veću razinu potrošačkog duga zbog pandemije bolesti COVID-19. Nadalje, određeni zahtjevi iz Direktive 2014/65/EU mogli bi se izmijeniti kako bi se olakšalo pružanje investicijskih usluga i obavljanje investicijskih aktivnosti pod uvjetom da se izmjena provodi na uravnotežen način kojim se u potpunosti štite ulagatelji .

(4)

Zahtjevi za upravljanje proizvodima mogu ograničiti prodaju korporativnih obveznica. Korporativne obveznice s klauzulom o opozivu make-whole općenito se smatraju sigurnim i jednostavnim proizvodima koji su prikladni za male ulagatelje. Takvom klauzulom o opozivu make-whole ulagatelji štite se od gubitka u slučaju da izdavatelj odabere prijevremenu otplatu jer se osigurava da se tim ulagateljima isplati iznos jednak neto sadašnjoj vrijednosti kupona koje bi primili da obveznica nije opozvana. Stoga se zahtjevi za upravljanje proizvodima više ne bi trebali primjenjivati na korporativne obveznice s takvom klauzulom o opozivu make-whole.

(5)

Poziv na očitovanje , koji je objavilo Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala (ESMA), o učinku poticajâ te zahtjevâ za informacije o troškovima i naknadama u skladu s Direktivom 2014/65/EU i javno savjetovanje koje je provela Komisija potvrdili su da profesionalnim ulagateljima i kvalificiranim nalogodavateljima nisu potrebne standardizirane i obvezne informacije o troškovima jer već dobivaju potrebne informacije kad pregovaraju sa svojim pružateljem usluga. Te su informacije prilagođene njihovim potrebama i često detaljnije. Stoga bi kvalificirani nalogodavatelji i profesionalni ulagatelji trebali biti izuzeti od tih zahtjeva za informacije o troškovima i naknadama, osim kad je riječ o uslugama investicijskog savjetovanja i upravljanja portfeljem jer profesionalni ulagatelji koji koriste usluge upravljanja portfeljem ili investicijskog savjetovanja nemaju nužno dovoljno stručnosti ili znanja da bi bili izuzeti od informacija o troškovima i naknadama.

(6)

Od investicijskih društava trenutačno se zahtijeva da provedu analizu troškova i koristi određenih portfeljnih aktivnosti u slučaju zamjene financijskih instrumenata tijekom postojećeg odnosa s klijentima. Stoga se od investicijskih društava zahtijeva da od klijenta dobiju potrebne informacije i da mogu dokazati da su koristi takve zamjene veće od troškova. Budući da je taj postupak preveliko opterećenje za profesionalne ulagatelje, koji obično vrlo često mijenjaju financijske instrumente, oni bi trebali biti izuzeti od primjene tog zahtjeva, ali i imati mogućnost odabrati da se on na njih i dalje primjenjuje. S obzirom na to da je malim ulagateljima potrebna visoka razina zaštite, ta bi mogućnost trebala biti ograničena na profesionalne ulagatelje.

(7)

Klijenti koji su u stalnom odnosu s investicijskim društvom primaju obvezna izvješća o uslugama, periodično ili ako je to potaknuto određenim događajima. Ni investicijska društva ni njihovi profesionalni ulagatelji ne smatraju takva izvješća o uslugama korisnima. Ta izvješća naročito odmažu profesionalnim ulagateljim a na iznimno volatilnim tržištima jer se dostavljaju vrlo često i u velikom broju. Profesionalni ulagatelji često ta izvješća o uslugama ni ne pročitaju ili na njih reagiraju donošenjem brzih odluka o ulaganju umjesto da nastave s dugoročnom strategijom ulaganja. Stoga kvalificirani nalogodavatelji više ne bi trebali primati takva izvješća o uslugama. Međutim, profesionalni bi ulagatelji trebali imati mogućnost primanja takvih izvješća o uslugama.

(8)

Direktivom 2014/65/EU uvedeni su zahtjevi za izvješćivanje o izvršavanju naloga pod uvjetima koji su najpovoljniji za klijenta. Ta tehnička izvješća sadržavaju velike količine detaljnih kvantitativnih informacija o mjestu izvršenja, financijskom instrumentu, cijeni, troškovima i vjerojatnosti izvršenja. Ulagatelji ih rijetko čitaju, što je vidljivo iz vrlo malog broja preuzimanja s internetskih stranica investicijskih društava. Budući da podaci iz tih izvješća ulagateljima ne omogućuju smislenu usporedbu, njihovu bi objavu trebalo suspendirati.

(9)

Radi olakšavanja komunikacije između investicijskih društava i njihovih klijenata, a time i samog procesa ulaganja, informacije o ulaganjima više se ne bi trebale dostavljati u papirnatom obliku, već bi standardni način njihove dostave trebao biti elektronički. Međutim, mali bi ulagatelji trebali moći zatražiti da im se informacije i dalje dostavljaju u papirnatom obliku.

(9a)

Komisija bi trebala podnijeti izvješće o tome kako primjena ograničenja pozicija i upravljanje pozicijama utječu na likvidnost, zlouporabu tržišta, uredno formiranje cijena i uvjeta namire na tržištima robnih izvedenica, kako je predviđeno ovom Direktivom. Procjena sustava robnih izvedenica koja počiva na dokazima i savjetovanje s različitim dionicima ključni su pri preispitivanju sadržaja tih odredbi, koje su usvojene sukladno dogovoru sa sastanaka na vrhu skupine G20 2009. u Pittsburgu i 2011. u Cannesu 2011. da se poboljša regulacija, funkcioniranje i transparentnost tržišta robnih izvedenica te otklanjanje problema prekomjerne nestabilnosti cijena. [Am. 2]

(10)

Direktivom 2014/65/EU osobama koje na profesionalnoj osnovi trguju robnim izvedenicama, emisijskim jedinicama i njihovim izvedenicama dopušta se da iskoriste izuzeće od dobivanja odobrenja za rad kao investicijsko društvo ako je njihova aktivnost trgovanja pomoćna aktivnost uz njihovu redovnu djelatnost. Osobe koje zatraže test pomoćne aktivnosti moraju svake godine obavijestiti relevantno nadležno tijelo o korištenju te mogućnosti i dostaviti potrebne elemente kako bi ispunile zahtjeve iz dva kvantitativna testa kojima se utvrđuje je li njihova aktivnost trgovanja pomoćna uz redovnu djelatnost. Prvim testom obujam špekulativnih aktivnosti trgovanja subjekta uspoređuje se s ukupnom aktivnosti trgovanja u Uniji na temelju razreda imovine. Drugim testom obujam špekulativnih aktivnosti trgovanja, uključujući sve razrede imovine, uspoređuje se s ukupnom aktivnošću trgovanja financijskim instrumentima koju subjekt obavlja na razini grupe. Postoji alternativni oblik drugog testa, koji se sastoji od usporedbe procijenjenog iznosa kapitala korištenog za obavljanje špekulativne aktivnosti trgovanja sa stvarnim iznosom kapitala korištenog na razini grupe za redovnu djelatnost. Ta kvantitativna ispitivanja trebala bi ostati osnovno pravilo za izuzeće pomoćnih aktivnosti . Kao alternativa, nacionalna nadzorna tijela trebala bi moći dobiti odobrenje za oslanjanje na kvalitativne elemente, podložno jasno definiranim uvjetima . ESMA bi trebala biti ovlaštena za davanje smjernica o okolnostima u kojima bi nacionalna tijela mogla primijeniti kvalitativni pristup te za izradu nacrta regulatornih tehničkih standarda o kvalitativnim kriterijima. Osobe koje ispunjavaju uvjete za izuzeće, uključujući održavatelje tržišta, trguju za vlastiti račun ili pružaju druge investicijske usluge osim trgovanja za vlastiti račun korisnicima ili dobavljačima iz svoje redovne djelatnosti. Izuzeće bi bilo dostupno u oba slučaja zasebno i na zbirnoj osnovi ako je aktivnost pomoćna kad se razmatra na razini grupe. Izuzeće ne bi trebalo biti dostupno osobama koje primjenjuju tehniku visokofrekventnog algoritamskog trgovanja ili su dio grupe čija je redovna djelatnost pružanje investicijskih usluga ili bankovna djelatnost ili koje djeluju kao održavatelj tržišta u odnosu na robne izvedenice. ▌

(11)

Nadležna tijela trenutačno su obvezna utvrditi i primjenjivati ograničenja pozicija u pogledu veličine neto pozicije koju osoba može imati u svakom trenutku u robnim izvedenicama kojima se trguje na mjestima trgovanja i u ekonomski jednakovrijednim OTC ugovorima koje je odredila Komisija. Budući da se sustav ograničenja pozicija pokazao nepovoljnim za razvoj novih tržišta robe, tržišta robe u nastajanju trebala bi biti isključena iz tog sustava. Umjesto toga, ograničenja pozicija trebala bi se primjenjivati samo na one robne izvedenice koje se smatraju značajnim ili ključnim robnim izvedenicama i na ekonomski jednakovrijedne ugovore o takvim OTC izvedenicama. Značajne ili ključne izvedenice jesu energetske izvedenice s otvorenim pozicijama od najmanje 300 000 jedinica tijekom jednogodišnjeg razdoblja. Zbog svoje ključne važnosti za građane, poljoprivredne robne izvedenice čija je temeljna roba namijenjena ljudskoj potrošnji i ekonomski jednakovrijedni ugovori o takvim OTC izvedenicama i dalje će biti obuhvaćeni sadašnjim sustavom ograničenja pozicija. ESMA bi trebala biti ovlaštena za izradu nacrta regulatornih standarda za definiranje onih poljoprivrednih izvedenica čija je temeljna roba namijenjena ljudskoj potrošnji na koje se primjenjuju ograničenja pozicija i ključnih ili značajnih izvedenica na koje se primjenjuju ograničenja pozicija. Kad je riječ o značajnim i ključnim izvedenicama, ESMA bi trebala uzeti u obzir otvorene pozicije od 300 000 jedinica tijekom jednogodišnjeg razdoblja, broj sudionika na tržištu i temeljnu robu.

(12)

U skladu s Direktivom 2014/65/EU financijskim subjektima nisu dopuštena izuzeća povezana sa zaštitom od rizika. Nekoliko pretežno komercijalnih grupa koje su osnovale financijski subjekt za potrebe trgovanja našle su se u situaciji da njihov financijski subjekt ne može u cijelosti obavljati sve aktivnosti trgovanja za grupu jer ne ispunjava uvjete za izuzeće povezano sa zaštitom od rizika. Stoga bi za financijske druge ugovorne strane trebalo uvesti usko definirano izuzeće povezano sa zaštitom od rizika. To izuzeće povezano sa zaštitom od rizika trebalo bi biti dostupno ako je, unutar pretežno komercijalne grupe, osoba registrirana kao investicijsko društvo i trguje u ime te komercijalne grupe. Kako bi se to izuzeće povezano sa zaštitom od rizika ograničilo samo na one financijske subjekte koji trguju za nefinancijske subjekte u pretežno komercijalnoj grupi, to izuzeće povezano sa zaštitom od rizika trebalo bi se primjenjivati na pozicije koje drži taj financijski subjekt kojima se na objektivno mjerljiv način smanjuju rizici izravno povezani s poslovnim aktivnostima nefinancijskih subjekata grupe.

(13)

Čak i u likvidnim ugovorima obično samo određeni sudionici na tržištu djeluju kao održavatelji tržišta na tržištima robe. Ako ti sudionici na tržištu moraju primijeniti ograničenja pozicija, ne mogu biti jednako učinkoviti kao održavatelji tržišta. Stoga bi trebalo uvesti izuzeće od primjene sustava ograničenja pozicija na financijske i nefinancijske druge ugovorne strane za pozicije koje proizlaze iz transakcija izvršenih radi ispunjavanja obveze osiguravanja likvidnosti.

(13a)

Izmjene sustava ograničenja pozicija osmišljene su kako bi se podržao razvoj novih ugovora o energiji, posebno na tržištu električne energije, i njima se ne nastoji ublažiti sustav za ugovore o poljoprivrednim dobrima.

(14)	U sadašnjem sustavu ograničenja pozicija ne priznaju se jedinstvene značajke sekuritiziranih izvedenica. Stoga bi sekuritizirane izvedenice trebalo isključiti iz primjene sustava ograničenja pozicija.

(15)

Od stupanja na snagu Direktive 2014/65/EU nisu utvrđeni isti ugovori o robnim izvedenicama. Zbog pojma „istog ugovora” iz te direktive metodologija za utvrđivanje ograničenja drugih mjesečnih pozicija štetna je za mjesto s manje likvidnim tržištem kad se mjesta trgovanja natječu u vezi s robnim izvedenicama s istom temeljnom robom i istim značajkama. Stoga bi upućivanje na „isti ugovor” u Direktivi 2014/65/EU trebalo izbrisati. Nadležna tijela trebala bi se moći suglasiti da se robne izvedenice kojima se trguje na njihovim mjestima trgovanja temelje na istoj robi i da imaju iste značajke, a u tom se slučaju referentna vrijednost za ograničenja drugih mjesečnih pozicija na najlikvidnijem tržištu za tu robnu izvedenicu može upotrijebiti kao osnovno ograničenje za određivanje drugih mjesečnih ograničenja pozicija za konkurentske ugovore kojima se trguje na manje likvidnim mjestima.

(16)	Načini na koji mjesta trgovanja u Uniji upravljaju pozicijama znatno se razlikuju. Stoga bi, prema potrebi, trebalo pojačati kontrole nad upravljanjem pozicijama.

(17)

Kako bi se osigurao daljnji razvoj eurskih tržišta robe u EU-u, Komisiji bi na temelju članka 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije trebalo delegirati ovlast za donošenje akata kojima bi se odredilo na koje bi se poljoprivredne robne izvedenice trebala primjenjivati ograničenja pozicija i na koje bi se ključne ili značajne izvedenice trebala primjenjivati ograničenja pozicija, postupak u skladu s kojim osobe mogu podnijeti zahtjev za izuzeće povezano sa zaštitom od rizika za pozicije koje proizlaze iz transakcija izvršenih radi ispunjavanja obveze osiguravanja likvidnosti, postupak u skladu s kojim financijski subjekt koji je dio pretežno komercijalne grupe može podnijeti zahtjev za izuzeće povezano sa zaštitom od rizika za pozicije koje drži taj financijski subjekt kojima se na objektivno mjerljiv način smanjuju rizici izravno povezani s poslovnim aktivnostima nefinancijskih subjekata grupe te kojima bi se pojasnio sadržaj kontrola nad upravljanjem pozicijama. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (4). Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(18)

Sustav EU-a za trgovanje emisijama glavni je instrument politike Unije za postizanje dekarbonizacije gospodarstva u skladu s europskim zelenim planom. Trgovanje emisijskim jedinicama i njihovim izvedenicama obuhvaćeno je područjem primjene Direktive 2014/65/EU i Uredbe (EU) br. 600/2014 i važan je element Unijina tržišta ugljika. Izuzeće za pomoćne aktivnosti na temelju Direktive 2014/65/EU omogućuje određenim sudionicima na tržištu da pod određenim uvjetima budu aktivni na tržištima emisijskih jedinica bez obveze dobivanja odobrenja za rad kao investicijska društva. S obzirom na važnost funkcionalnih, dobro uređenih i nadziranih financijskih tržišta, bitnu ulogu sustava EU-a za trgovanje emisijama u postizanju ciljeva Unije u pogledu održivosti i ulogu funkcionalnog sekundardnog tržišta emisijskih jedinica u podupiranju funkcioniranja sustava EU-a za trgovanje emisijama, od ključne je važnosti da se izuzeće pomoćne aktivnosti prikladno osmisli kako bi doprinijelo ostvarenju tih ciljeva. To je posebno važno ako se trgovanje emisijskim jedinicama odvija na mjestima trgovanja u trećim zemljama. Radi osiguravanja zaštite financijske stabilnosti Unije, integriteta tržišta, zaštite ulagatelja i jednakih uvjeta tržišnog natjecanja te radi daljnjeg transparentnog i stabilnog funkcioniranja sustava EU-a za trgovanje emisijama u svrhu troškovno učinkovitog smanjenja emisija, Komisija bi trebala pratiti daljnji razvoj trgovanja emisijskim jedinicama i njihovim izvedenicama u Uniji i u trećim zemljama, procijeniti učinak izuzeća za pomoćne aktivnosti na sustav EU-a za trgovanje emisijama i prema potrebi predložiti odgovarajuće izmjene u pogledu opsega i područja primjene izuzeća za pomoćne aktivnosti.

(19)	Direktivu 2014/65/EU trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(20)

Ciljevi koji se nastoje ostvariti ovom izmjenom odnose se na dopunjavanje postojećeg zakonodavstva Unije te se stoga mogu najbolje ostvariti na razini Unije, a ne različitim nacionalnim inicijativama. Financijska tržišta suštinski su prekogranične prirode i sve više i više takva. Zbog te povezanosti pojedinačne nacionalne mjere bile bi mnogo manje učinkovite i dovele bi do fragmentacije tržištâ, a time i do regulatorne arbitraže i narušavanja tržišnog natjecanja.

(20a)

S obzirom na to da ciljeve ove Direktive, to jest doradu postojećeg zakonodavstva Unije radi postizanja ujednačene primjene i prikladnosti zahtjeva koji se odnose na investicijska društva u cijeloj Uniji, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog njihova opsega i učinaka oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(21)

U skladu sa Zajedničkom političkom izjavom država članica i Komisije od 28. rujna 2011. o dokumentima s objašnjenjima (5), države članice obvezale su se da će u opravdanim slučajevima uz obavijest o svojim mjerama za prenošenje priložiti jedan ili više dokumenata u kojima se objašnjava veza između sastavnih dijelova direktive i odgovarajućih dijelova nacionalnih instrumenata za prenošenje. U pogledu ove Direktive, zakonodavac smatra opravdanim dostavljanje takvih dokumenata.

(21a)

Cilj izmjena trebao bi biti uvođenje privremenih iznimaka i uklanjanje jasne birokracije kako bi se ublažila gospodarska kriza; izmjenama bi se stoga trebalo izbjeći otvaranje složenijih pitanja zakonodavstva koja bi mogla uzrokovati veće opterećenje za sektor. Veće izmjene zakonodavstva prvo bi trebalo ponovno ocijeniti u planiranoj reviziji MiFID-a II,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Izmjene Direktive 2014/65/EU

Direktiva 2014/65/EU mijenja se kako slijedi:

članak 2. mijenja se kako slijedi:

(a)

u stavku 1. točka (j) zamjenjuje se sljedećim:

„(j)

osobe:

i.	koje za vlastiti račun trguju robnim izvedenicama ili emisijskim jedinicama ili njihovim izvedenicama, uključujući održavatelje tržišta, osim osoba koje trguju za vlastiti račun kad izvršavaju naloge klijenata; ili

ii.	koje korisnicima ili dobavljačima iz svoje redovne djelatnosti pružaju druge investicijske usluge osim trgovanja za vlastiti račun povezane s robnim izvedenicama ili emisijskim jedinicama ili njihovim izvedenicama;

pod sljedećim uvjetima:

—	u svim tim slučajevima zasebno i na zbirnoj osnovi to je pomoćna aktivnost njihovoj redovnoj djelatnosti, kad se razmatra na razini grupe;

—	te osobe nisu dio grupe čija je redovna djelatnost pružanje investicijskih usluga u smislu ove Direktive, obavljanje bilo koje aktivnosti navedene u Prilogu I. Direktivi 2013/36/EU ili održavanje tržišta u odnosu na robne izvedenice;

—	te osobe ne primjenjuju tehniku visokofrekventnog algoritamskog trgovanja;

—	te osobe na zahtjev izvješćuju nadležno tijelo o temeljima svoje procjene da je njihova aktivnost iz podtočaka i. te ii. pomoćna uz njihovu redovnu djelatnost.”;

(b)	stavak 4. briše se; [Am. 6]

(ba)

dodaje se sljedeći stavak:

„4.a Odstupajući od stavka 4. ovog članka, države članice mogu odabrati primjenu kvalitativnih kriterija u odnosu na izuzeća navedena u stavku 1. točki (j).

ESMA izrađuje nacrt regulatornih tehničkih standarda kako bi pružila smjernice u vezi s kvalitativnim kriterijima koji se primjenjuju da bi se procijenilo primjenjuju li se izuzeća navedena u stavku 1. točki (j) ovog članka.

ESMA dostavlja Komisiji navedene nacrte regulatornih tehničkih standarda do 1. travnja 2021.

Komisiji se delegira ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz drugog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010.”

članak 4. stavak 1. mijenja se kako slijedi:

(a)

umeće se sljedeći podstavak 8.a:

„8.a	„zamjena financijskih instrumenata” znači prodaja financijskog instrumenta i kupnja drugog financijskog instrumenta ili korištenje prava na izmjenu postojećeg financijskog instrumenta;”;

(b)

umeće se sljedeći podstavak 50.a:

„50.a

„korporativne obveznice s klauzulom o opozivu make-whole” znači korporativne obveznice s klauzulom kojom se izdavatelj u slučaju prijevremene otplate obvezuje da ulagatelju vrati glavnicu obveznice i neto sadašnju vrijednost kupona koje bi ulagatelj primio da obveznica nije opozvana;”;

(c)

umeće se sljedeći podstavak 62.a:

„62.a

„elektronički format” znači svaki trajni medij osim papira;”

3.	u članku 16. stavku 3. dodaje se sljedeći podstavak: „Zahtjevi utvrđeni u ovom stavku od drugog do petog podstavka ne primjenjuju se na korporativne obveznice s klauzulom o opozivu make-whole.”;

Članak 24. mijenja se kako slijedi:

(a)	u stavku 2. dodaje se sljedeći podstavak: „Ovaj stavak ne primjenjuje se na korporativne obveznice s klauzulom o opozivu make-whole.”;

(b)

u stavku 4. dodaje se sljedeći podstavak:

„Ako je ugovor o kupnji ili prodaji financijskog instrumenta sklopljen sredstvom komunikacije na daljinu, čime se sprječava prethodno dostavljanje informacija o troškovima i naknadama , investicijsko društvo može dostaviti informacije o troškovima i naknadama▌ bez nepotrebne odgode nakon zaključivanja transakcije, ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

i.	investicijsko društvo klijentu je dalo mogućnost odgode transakcije do trenutka kad klijent primi informacije;

ii.	klijent je pristao primiti informacije bez nepotrebne odgode ubrzo nakon izvršenja transakcije.

Investicijsko društvo klijentu nudi mogućnost primanja takvih informacija putem telefona prije zaključivanja transakcije. ”

(c)

umeće se sljedeći stavak 5.a:

„5.a Investicijska društva klijentima ili potencijalnim klijentima sve informacije propisane ovom Direktivom dostavljaju u elektroničkom obliku, osim ako je klijent ili potencijalni klijent mali ulagatelj ili potencijalni mali ulagatelj koji je zatražio primitak informacija u papirnatom obliku, a u tom se slučaju te informacije besplatno dostavljaju u papirnatom obliku.

Investicijska društva obavješćuju male ulagatelje ili potencijalne male ulagatelje o mogućnosti primanja informacija u papirnatom obliku.

Investicijska društva obavješćuju postojeće male ulagatelje koji su informacije propisane ovom Direktivom prethodno primali u papirnatom obliku o činjenici da će te informacije primati u elektroničkom obliku najmanje osam tjedana prije slanja tih informacija u elektroničkom obliku. Investicijska društva obavješćuju postojeće male ulagatelje da mogu nastaviti primati informacije u papirnatom obliku ili prijeći na primanje informacija u elektroničkom obliku. Investicijska društva također obavješćuju postojeće male ulagatelje da će im se ubuduće informacije automatski dostavljati u elektroničkom obliku osim ako u navedenom roku od osam tjedana zatraže nastavak pružanja informacija u papirnatom obliku. Postojeće male ulagatelje koji već primaju informacije koje se zahtijevaju ovom Direktivom u elektroničkom obliku nije potrebno obavješćivati.”

(ca)

umeće se sljedeći stavak 9.a:

„9.a Države članice jamče da investicijska društva mogu zajednički plaćati pružanje usluga izvršenja i investicijskog istraživanja, pod uvjetom da su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)	prije pružanja usluga izvršenja ili istraživanja, investicijsko društvo i pružatelj usluga istraživanja sklopili su sporazum kojim se utvrđuje koji se dio zajedničkog plaćanja može pripisati istraživanju;

(b)	investicijsko društvo obavješćuje svojeg klijenta o zajedničkom plaćanju;

(c)	usluge izvršenja za koje se obavljaju zajednička plaćanja pružaju se isključivo u odnosu na izdavatelje koji nisu premašili tržišnu kapitalizaciju od 1 milijarde EUR tijekom razdoblja od 36 mjeseci prije pružanja usluga istraživanja.

Za potrebe ovog članka „istraživanje za svrhe ulaganja” obuhvaća materijale istraživanja ili usluga koje se odnose na jedan ili više financijskih instrumenata ili drugu imovinu, izdavatelje ili potencijalne izdavatelje financijskih instrumenata, ili usluge blisko povezane s posebnom industrijom ili tržištem na način da iznosi mišljenja o financijskim instrumentima, imovini ili izdavateljima unutar sektora.

Istraživanje za svrhe ulaganja obuhvaća i materijale ili usluge u okviru kojih se izričito ili implicitno preporučuje ili predlaže investicijska strategija i daje obrazloženo mišljenje o sadašnjoj ili budućoj vrijednosti ili cijeni takvih instrumenata ili imovine, ili materijal sadržava analizu i originalne uvide i u njemu se dolazi do zaključaka na temelju novih ili postojećih informacija koje bi se mogle upotrijebiti za informiranje o investicijskoj strategiji i bude relevantan i sposoban dodati vrijednost odlukama koje investicijsko društvo donosi u ime klijenata kojima se to istraživanje naplaćuje.”

u članku 25. stavku 2. dodaje se sljedeći podstavak:

„Pri pružanju usluga investicijskog savjetovanja ili upravljanja portfeljem koje uključuju prebacivanje financijskih instrumenata, investicijska društva analiziraju troškove i koristi prebacivanja financijskih instrumenata. „ Kad pružaju usluge investicijskog savjetovanja investicijska društva analiziraju troškove i koristi zamjene financijskih instrumenata i klijenta obavješćuju o tome jesu li koristi takve zamjene financijskih instrumenata veće od troškova povezanih s tom zamjenom.”;

5.a	U članku 25. stavku 6. dodaje se sljedeći podstavak: „Ovaj stavak ne primjenjuje se na obveze povezane s pragovima za izvješćivanje o gubicima utvrđenima u članku 25.a ove Direktive.”

5.b

U članku 25. stavku 8., uvodni dio izmjenjuje se kako slijedi:

„8. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 89. o mjerama kojima se osigurava da investicijska društva poštuju načela utvrđena u stavcima 2. do 6. ovog članka prilikom pružanja investicijskih ili pomoćnih usluga svojim klijentima, uključujući informacije koje se dobivaju prilikom procjene primjerenosti ili prikladnosti usluga i financijskih instrumenata za svoje klijente, kriterije za procjenu nekompleksnih financijskih instrumenata za potrebe stavka 4. točke (a) podtočke vi., sadržaj i format evidencija te ugovora o pružanju usluga klijentima te periodičnih izvješća klijentima o pruženim uslugama, ali isključujući obveze povezane s pragovima za izvješćivanje o gubicima utvrđenima u članku 25.a. U tim delegiranim aktima u obzir se uzima sljedeće.”

5.c

umeće se sljedeći članak 25.a:

„Članak 25a.

Pragovi za izvješćivanje o gubicima

1. Investicijska društva koja pružaju uslugu upravljanja portfeljem izvješćuju klijenta kada se ukupna vrijednost portfelja, izračunata na početku svakog izvještajnog razdoblja, smanji za 10 %, i nakon toga za svakih daljnjih 10 %, najkasnije na kraju radnog dana kada je prag premašen ili, u slučaju kad se prag premaši na neradni dan, na kraju sljedećeg radnog dana.

2. Investicijska društva koja drže račun malog ulagatelja koji uključuje pozicije u financijskim instrumentima s financijskom polugom ili transakcije potencijalnim obvezama izvješćuju klijenta kada se početna vrijednost bilo kojeg instrumenta smanji za 10 % i nakon toga za svakih daljnjih 10 %. Izvješćivanje u skladu s ovim stavkom trebalo bi se provoditi za svaki pojedinačni instrument posebno, osim ako se drugačije dogovori s klijentom, te se provodi najkasnije na kraju radnog dana kada je prag premašen ili, u slučaju kad se prag premaši na neradni dan, na kraju sljedećeg radnog dana.”

U članku 27. stavku 3. dodaje se sljedeći podstavak:

„Međutim, zahtjev za izvješćivanje utvrđen u ovom stavku ne primjenjuje se do [datum stupanja na snagu ove Direktive o izmjeni + dvije godine].”; Europska komisija sveobuhvatno preispituje prikladnost zahtjeva za izvješćivanje iz ovog stavka i podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću do [datum stupanja na snagu ove Direktive o izmjeni + 1 godina].”;

6.a	u članku 27. stavku 6. dodaje se sljedeći podstavak: „Europska komisija sveobuhvatno preispituje prikladnost zahtjeva za izvješćivanje iz ovog stavka i podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću do [datum stupanja na snagu ove Direktive o izmjeni + 1 godina];”

umeće se sljedeći članak 29.a:

„Članak 29.a

Usluge koje se pružaju profesionalnim ulagateljima

1. Zahtjevi utvrđeni u članku 24. stavku 4. točki (c) ne primjenjuju se na druge usluge koje se pružaju profesionalnim ulagateljima osim investicijskog savjetovanja i upravljanja portfeljem. Zahtjevi utvrđeni u članku 24. stavku 4. točki (c) ne primjenjuju se i na prihvatljive nalogodavatelje.

2. Zahtjevi iz članka 25. stavka 2. trećeg podstavka i članka 25. stavka 6. ne primjenjuju se na usluge koje se pružaju profesionalnim ulagateljima, osim ako ti klijenti pisanim putem obavijeste investicijsko društvo da žele iskoristiti prava predviđena tim odredbama.

3. Države članice osiguravaju da investicijska društva vode evidenciju o pisanim zahtjevima iz stavka 2.”;

u članku 30. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1. Države članice osiguravaju da investicijska društva koja imaju odobrenje za izvršavanje naloga za račun klijenata, trgovanje za vlastiti račun i/ili zaprimanje i prijenos naloga, mogu inicirati ili sklopiti transakcije s kvalificiranim nalogodavateljima bez obveze pridržavanja zahtjeva iz članka 24., osim njegova stavka 5.a, članka 25., članka 27. i članka 28. stavka 1. u odnosu na te transakcije ili pomoćne usluge izravno povezane s tim transakcijama.”;

Članak 57. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1. Države članice osiguravaju da nadležna tijela, u skladu s metodologijom za izračun koju je odredila ESMA u regulatornim tehničkim standardima donesenima u skladu sa stavkom 3., utvrđuju i primjenjuju ograničenja pozicija u pogledu veličine neto pozicije koju osoba može imati u svakom trenutku u poljoprivrednim robnim izvedenicama i ključnim ili značajnim robnim izvedenicama kojima se trguje na mjestima trgovanja i u ekonomski jednakovrijednim OTC ugovorima. Ograničenja se utvrđuju na temelju svih pozicija koje osoba drži i onih koje se u njezino ime drže na razini grupe radi:

(a)	sprječavanja zlouporabe tržišta

(b)	potpore urednom određivanju cijena i uvjeta namire, uključujući sprječavanje pozicija kojima se narušava tržište te posebno osiguravajući konvergenciju cijena izvedenica u mjesecu isporuke i promptnih cijena temeljne robe, ne dovodeći u pitanje utvrđivanje cijene na tržištu temeljne robe

Ograničenja pozicija ne primjenjuju se na:

(a)	pozicije koje drži nefinancijski subjekt ili koje se drže u ime nefinancijskog subjekta i kojima se na objektivno mjerljiv način smanjuju rizici koji su izravno povezani s poslovnom aktivnosti tog nefinancijskog subjekta

(b)	pozicije koje drži financijski subjekt koji je dio nefinancijske grupe i djeluje u ime te nefinancijske grupe ili koje se drže u ime takvog subjekta i kojima se na objektivno mjerljiv način smanjuju rizici izravno povezani s poslovnom aktivnosti te nefinancijske grupe

(c)	pozicije koje drže financijske i nefinancijske druge ugovorne strane i koje na objektivno mjerljiv način proizlaze iz transakcija sklopljenih radi ispunjenja obveza osiguravanja likvidnosti na mjestu trgovanja, u skladu s člankom 2. stavkom 4. četvrtim podstavkom točkom (c)

(d)	vrijednosne papire iz članka 4. stavka 1. četrdeset i četvrtog podstavka točke (c) koji se odnose na robu ili temeljni instrument iz Priloga I. odjeljka C točke 10.”

ESMA izrađuje nacrt regulatornih tehničkih standarda radi utvrđivanja postupka za financijske subjekte koji su dio pretežno komercijalne grupe i koji mogu podnijeti zahtjev za izuzeće povezano sa zaštitom od rizika za pozicije koje drži taj financijski subjekt kojima se na objektivno mjerljiv način smanjuju rizici izravno povezani s poslovnim aktivnostima nefinancijskih subjekata grupe. ESMA izrađuje nacrt regulatornih tehničkih standarda radi utvrđivanja postupka kojim se utvrđuje način na koji osobe mogu podnijeti zahtjev za izuzeće povezano sa zaštitom od rizika za pozicije koje proizlaze iz transakcija izvršenih radi ispunjenja obveze osiguravanja likvidnosti na mjestu trgovanja.

ESMA dostavlja Komisiji navedene nacrte regulatornih tehničkih standarda do … [9 mjeseci nakon stupanja na snagu ove Direktive].

Komisiji se delegira ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010.”;

(b)

stavci 3. i 4. zamjenjuju se sljedećim:

„3. ESMA izrađuje nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se određuju poljoprivredne robne izvedenice i ključne ili značajne robne izvedenice iz stavka 1. i metodologija izračuna koju nadležna tijela trebaju primjenjivati pri određivanju ograničenja mjesečnih promptnih pozicija i drugih mjesečnih pozicija za fizički ili gotovinski namirene robne izvedenice na temelju značajki relevantne izvedenice.

Pri određivanju ključnih ili značajnih robnih izvedenica ESMA uzima u obzir sljedeće čimbenike:

(a)	veličinu otvorenih pozicija od 300 000 jedinica u prosjeku tijekom jedne godine

(b)	broj sudionika na tržištu;

(c)	temeljnu robu predmetne izvedenice.

Pri utvrđivanju metodologije izračuna iz prvog podstavka ESMA uzima u obzir sljedeće čimbenike:

(a)	ostvarivu opskrbu temeljnom robom;

(b)	ukupne otvorene pozicije u toj izvedenici i ukupne otvorene pozicije u drugim financijskim instrumentima s istom temeljnom robom;

(c)	broj i veličinu sudionika na tržištu;

(d)	značajke temeljnog tržišta robe, uključujući obrasce proizvodnje, potrošnje i prijevoza na tržište;

(e)	razvoj novih izvedenica;

(f)	iskustvo investicijskih društava ili tržišnih operatera koji upravljaju mjestom trgovanja i drugih jurisdikcija u pogledu ograničenja pozicija.

ESMA Komisiji dostavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka do [devet mjeseci od stupanja na snagu ove Direktive].

Komisiji se delegira ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

4. Nadležno tijelo određuje ograničenja pozicija za ključne ili značajne ugovore o robnim izvedenicama kojima se trguje na mjestima trgovanja kako je određeno u regulatornim tehničkim standardima koje je donijela ESMA u skladu sa stavkom 3. i za poljoprivredne robne izvedenice, na temelju metodologije za izračun utvrđene u regulatornim tehničkim standardima koje je ESMA donijela u skladu s istim stavkom 3. To ograničenje pozicija uključuje ekonomski jednakovrijedne OTC ugovore.

Ako dođe do značajne promjene na tržištu, uključujući značajnu promjenu u ostvarivoj opskrbi ili otvorenoj poziciji, nadležno tijelo revidira ograničenja pozicija na temelju ostvarive opskrbe ili otvorene pozicije koju je to nadležno tijelo odredilo te ponovno utvrđuje ograničenje pozicije u skladu s metodologijom za izračun koja je utvrđena u regulatornim tehničkim standardima koje je Komisija usvojila u skladu sa stavkom 3.”;

(c)

stavci 6., 7. i 8. zamjenjuju se sljedećim:

„6. Ako se poljoprivrednim robnim izvedenicama i ključnim ili značajnim robnim izvedenicama s istom temeljnom robom i istim značajkama trguje u značajnom volumenu na mjestima trgovanja u nekoliko jurisdikcija, nadležno tijelo mjesta trgovanja s najvećim volumenom trgovanja („središnje nadležno tijelo”) određuje jedinstveno ograničenje pozicija koje se primjenjuje na sve aktivnosti trgovanja tom izvedenicom. Središnje nadležno tijelo savjetuje se s nadležnim tijelima drugih mjesta trgovanja na kojima se u značajnom volumenu trguje tom izvedenicom o jedinstvenom ograničenju pozicija koje se treba primijeniti i svakoj izmjeni tog jedinstvenog ograničenja pozicija. Nadležna tijela koja se ne slože s jedinstvenim ograničenjem pozicija koje je odredilo središnje nadležno tijelo pismeno detaljno navode sve razloge zbog kojih smatraju da nisu ispunjeni zahtjevi iz stavka 1. ESMA donosi odluke o svim sporovima koji proizlaze iz neslaganja dvaju nadležnih tijela.

Nadležna tijela mjesta trgovanja na kojima se trguje poljoprivrednim robnim izvedenicama i ključnim ili značajnim robnim izvedenicama s istom temeljnom robom i istim značajkama te nadležna tijela imatelja pozicija u tim izvedenicama uspostavljaju mehanizme suradnje, koji uključuju razmjenu relevantnih podataka radi omogućavanja praćenja i primjene jedinstvenog ograničenja pozicija.

7. ESMA najmanje jednom godišnje prati način na koji nadležna tijela primjenjuju ograničenja pozicija u skladu s metodologijom za izračun koju je utvrdila na temelju stavka 3. Time ESMA osigurava da se jedinstveno ograničenje pozicija učinkovito primjenjuje na poljoprivredne robne izvedenice i ključne ili značajne ugovore s istom temeljnom robom i istim značajkama, neovisno o tome gdje se njima trguje u skladu sa stavkom 6.

8. Države članice osiguravaju da investicijska društva ili tržišni operateri koji upravljaju mjestom trgovanja na kojem se trguje robnim izvedenicama primjenjuju kontrole nad upravljanjem pozicijama, što uključuje ovlasti mjesta trgovanja da:

(a)	prati otvorene pozicije osoba;

(b)

od osoba dobije podatke, uključujući svu relevantnu dokumentaciju, o veličini i namjeni nastale pozicije ili izloženosti, podatke o vlasnicima izvedenica i vlasnicima temeljnog instrumenta, svim sporazumima te povezanoj imovini ili obvezama na tržištu temeljnog instrumenta, uključujući prema potrebi, pozicije koje članovi i sudionici drže u povezanim ugovorima na drugim mjestima trgovanja i u OTC ugovorima;

(c)	od osobe zatraži da privremeno ili trajno zatvori ili smanji poziciju i ako ta osoba ne postupi u skladu s tim zahtjevom, jednostrano poduzme mjere kako bi osigurala zatvaranje ili smanjenje pozicije; i

(d)	od osobe zatraži da privremeno vrati likvidnost na tržište po dogovorenoj cijeni i volumenu s izričitom namjerom ublažavanja učinaka velike ili dominantne pozicije.

ESMA izrađuje nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se određuje sadržaj kontrola nad upravljanjem pozicijama, uzimajući pritom u obzir značajke predmetnih mjesta trgovanja.

ESMA Komisiji dostavlja taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do [devet mjeseci od stupanja na snagu ove Direktive].

Komisiji se delegira ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010.”;

10.

U članku 58. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2. Države članice osiguravaju da investicijska društva koja trguju robnim izvedenicama ili emisijskim jedinicama ili njihovim izvedenicama izvan mjesta trgovanja središnjem nadležnom tijelu iz članka 57. stavka 6. najmanje jednom dnevno dostave cjelovitu analizu svojih pozicija u odnosu na robne izvedenice ili emisijske jedinice ili njihove izvedenice kojima se trguje na mjestu trgovanja i u odnosu na ekonomski jednakovrijedne OTC ugovore, kao i pozicija njihovih klijenata i klijenata njihovih klijenata, sve do krajnjeg klijenta, u skladu s člankom 26. Uredbe (EU) br. 600/2014 i, ako je primjenjivo, s člankom 8. Uredbe (EU) br. 1227/2011.”;

11.

u članku 90. umeće se sljedeći stavak 1.a:

„1.a Do 31. prosinca 2021. Komisija preispituje učinak izuzeća utvrđenog u članku 2. stavku 1. točki (j) u pogledu emisijskih jedinica ili njihovih izvedenica i to preispitivanje prema potrebi popraćuje zakonodavnim prijedlogom o izmjeni tog izuzeća. U tom kontekstu Komisija ocjenjuje trgovanje emisijskim jedinicama EU-a i njihovim izvedenicama u EU-u i u trećim zemljama, učinak izuzeća iz članka 2. stavka 1. točke (j) na zaštitu ulagatelja, integritet i transparentnost tržišta emisijskih jedinica i njihovih izvedenica te potrebu za donošenjem mjera u vezi s trgovanjem koje se odvija na mjestima trgovanja u trećim zemljama.”.

Članak 1.a

Izmjene Direktive (EU) 2019/878

Članak 2. stavak 1. Direktive (EU) 2019/878 mijenja se kako slijedi:

prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„Države članice najkasnije do 28. prosinca 2020.:

i.	mjere potrebne za usklađivanje s odredbama ove Direktive ukoliko se odnose na kreditne institucije;

ii.	mjere potrebne za usklađivanje s člankom 1. stavkom 1. i 9. ove Direktive u pogledu članka 2. stavaka 5. i 6. i članka 21.b Direktive 2013/36/EU, u mjeri u kojoj se odnose na kreditne institucije i investicijska društva.”;

2.	sljedeći podstavak dodan je nakon prvog podstavka: „One o tome odmah obavješćuju Komisiju.”.

Članak 1.b

Izmjene Direktive 2013/36/EU

Članak 94. stavak 2. treći, četvrti i peti podstavak zamjenjuju se sljedećim:

„U svrhu utvrđivanja zaposlenika čije profesionalne aktivnosti imaju značajan utjecaj na profil rizičnosti institucije iz članka 92. stavka 2., osim u pogledu osoblja u investicijskim društvima kako je definirano u članku 4. stavku 1. točki 2. Uredbe (EU) br. 575/2013, EBA izrađuje nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se utvrđuju kriteriji za definiranje sljedećeg:

(a)	upravljačkih odgovornosti i kontrolnih funkcija;

(b)	značajnih poslovnih jedinica i znatnog utjecaja na profil rizičnosti relevantne poslovne jedinice; i

(c)	drugih kategorija osoblja koje nisu izričito navedene u članku 92. stavku 2., čije profesionalne djelatnosti imaju usporediv utjecaj na profil rizičnosti institucije kao i kategorije osoblja koje su u njemu navedene.

EBA podnosi Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. prosinca 2019.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za dopunu ove Direktive donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz ovog stavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.”; U pogledu regulatornih tehničkih standarda koji se primjenjuju na investicijska društva kako su definirana u članku 4. stavku 1. točki 2. Uredbe (EU) br. 575/2013, ovlast utvrđena u članku 94. stavku 2. ove Direktive kako je izmijenjena Direktivom (EU) 2018/843 Europskog parlamenta i Vijeća nastavlja se primjenjivati do 26. lipnja 2021.”.

Članak 2.

Prijenos

1. Države članice najkasnije do … [devet mjeseci od stupanja na snagu ove Direktive] donose i objavljuju zakone i druge propise koji su potrebni radi usklađivanja s ovom Direktivom. One Komisiji odmah dostavljaju tekst tih mjera.

Države članice primjenjuju te mjere od … [12 mjeseci od stupanja na snagu ove Direktive].

2. Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 2.a

Klauzula o preispitivanju

Najkasnije do 31. srpnja 2021., nakon savjetovanja s ESMA-om i na temelju rezultata javnog savjetovanja koje Komisija treba provesti s dovoljno vremena, Komisija predstavlja prijedlog revizije Direktive 2014/65/EU i Uredbe (EU) br. 600/2014. Preispitivanje je široko i uzima u obzir pitanja povezana sa strukturom tržišta, podacima, trgovanjem i poslije trgovanja, pravilima istraživanja, pravilima o plaćanju poticaja savjetnicima, razinom stručnih kvalifikacija savjetnika u Europi, kategorizacijom klijenata i Brexitom.

Članak 3.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 4.

Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu

Za Europski parlament

Predsjednik

Za Vijeće

Predsjednik

(1) Predmet se vraća nadležnom odboru na međuinstitucijske pregovore u skladu s člankom 59. stavkom 4., četvrtim podstavkom (A9-0208/2020).

(*1) Amandmani: novi ili izmijenjeni tekst označava se podebljanim kurzivom; a brisani tekst oznakom ▌.

(2) COM(2020)0456 final od 27.5.2020.

(3) Direktiva 2014/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o tržištu financijskih instrumenata i izmjeni Direktive 2002/92/EZ i Direktive 2011/61/EU (SL L 173, 12.6.2014., str. 349.).

(4) SL L 123, 12.5.2016., str. 1.

(5) SL C 369, 17.12.2011., str. 14.

		ISSN 1977-1088
Službeni list Europske unije		C 425

Hrvatsko izdanje	Informacije i objave	Godište 64. 20. listopada 2021.

	III Pripremni akti
	Europski parlament
	utorak, 23. studenog 2020.
2021/C 425/20	Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 23. studenoga 2020. o stajalištu Vijeća u prvom čitanju s ciljem donošenja Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o suradnji između sudova država članica u izvođenju dokaza u građanskim ili trgovačkim stvarima (izvođenje dokaza) (preinaka) (09889/2/2020 – C9-0357/2020 – 2018/0203(COD))	162
2021/C 425/21	Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 23. studenoga 2020. o stajalištu Vijeća u prvom čitanju s ciljem donošenja Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o dostavi, u državama članicama, sudskih i izvansudskih pismena u građanskim ili trgovačkim stvarima (dostava pismena) (preinaka) (09890/2/2020 – C9-0356/2020 – 2018/0204(COD))	163
	srijeda, 24. studenog 2020.
2021/C 425/22	Odluka Europskog parlamenta od 24. studenoga 2020. o preporuci Vijeća o imenovanju člana Izvršnog odbora Europske središnje banke (N9-0055/2020 – C9-0331/2020 – 2020/0805(NLE))	164
2021/C 425/23	Rezolucija Europskog parlamenta od 24. studenoga 2020. o Prijedlogu odluke Europskog parlamenta i Vijeća o mobilizaciji Fonda solidarnosti Europske unije radi pružanja pomoći Hrvatskoj i Poljskoj u vezi s prirodnom katastrofom te isplate predujmova Hrvatskoj, Njemačkoj, Grčkoj, Mađarskoj, Irskoj, Portugalu i Španjolskoj u vezi s izvanrednim stanjem u području javnog zdravlja (COM(2020)0960 – C9-0318/2020 – 2020/0299(BUD))	166
2021/C 425/24	Rezolucija Europskog parlamenta od 24. studenoga 2020. o stajalištu Vijeća o Nacrtu izmjene proračuna br. 9/2020 Europske unije za financijsku godinu 2020. priloženom Prijedlogu o mobilizaciji Fonda solidarnosti Europske unije radi pružanja pomoći Hrvatskoj i Poljskoj u vezi s prirodnom katastrofom te isplate predujmova Hrvatskoj, Njemačkoj, Grčkoj, Mađarskoj, Irskoj, Portugalu i Španjolskoj u vezi s izvanrednim stanjem velikih razmjera u području javnog zdravlja (12522/2020 – C9-0341/2020 – 2020/0297(BUD))	168
2021/C 425/25	Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 24. studenoga 2020. o stajalištu Vijeća u prvom čitanju s ciljem donošenja Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o predstavničkim tužbama za zaštitu kolektivnih interesa potrošačâ i stavljanju izvan snage Direktive 2009/22/EZ (09573/1/2020 – C9-0355/2020 – 2018/0089(COD))	170
	četvrtak, 25. studenog 2020.
2021/C 425/26	Amandmani koje je donio Europski parlament 25. studenoga 2020. o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2014/65/EU u pogledu zahtjeva za informacije, upravljanja proizvodima i ograničenja pozicija radi potpore oporavku od pandemije bolesti COVID-19 (COM(2020)0280 – C9-0210/2020 – 2020/0152(COD)) Amandman 9 ako nije drukčije naznačeno	171
	petak, 26. studenog 2020.
2021/C 425/27	P9_TA(2020)0324 Primjena carinskih kvota i drugih uvoznih kvota Unije ***I Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 26. studenoga 2020. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o primjeni carinskih kvota i drugih uvoznih kvota Unije (COM(2020)0375 – C9-0274/2020 – 2020/0176(COD)) P9_TC1-COD(2020)0176 Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 26. studenoga 2020. radi donošenja Uredbe (EU) 2020/… Europskog parlamenta i Vijeća o primjeni carinskih kvota i drugih uvoznih kvota Unije	184
2021/C 425/28	P9_TA(2020)0333 Ukidanje carina na određene proizvode ***I Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 26. studenoga 2020. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o ukidanju carina na određene proizvode (COM(2020)0496 – C9-0284/2020 – 2020/0253(COD)) P9_TC1-COD(2020)0253 Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 26. studenoga 2020. radi donošenja Uredbe (EU) 2020/… Europskog parlamenta i Vijeća o ukidanju carina na određenu robu	185
2021/C 425/29	P9_TA(2020)0334 Opća izvozna dozvola Unije za izvoz određene robe s dvojnom namjenom iz Unije u Ujedinjenu Kraljevinu Velike Britanije i Sjeverne Irske ***I Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 26. studenoga 2020. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 428/2009 izdavanjem opće izvozne dozvole Unije za izvoz određene robe s dvojnom namjenom iz Unije u Ujedinjenu Kraljevinu Velike Britanije i Sjeverne Irske (COM(2020)0692 – C9-0345/2020 – 2020/0313(COD)) P9_TC1-COD(2020)0313 Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 26. studenoga 2020. radi donošenja Uredbe (EU) 2020/… Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Priloga II.a Uredbi Vijeća (EZ) br. 428/2009 u pogledu dodjeljivanja opće izvozne dozvole Unije za izvoz određene robe s dvojnom namjenom iz Unije u Ujedinjenu Kraljevinu Velike Britanije i Sjeverne Irske	186
2021/C 425/30	Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 26. studenoga 2020. o Prijedlogu direktive Vijeća o izmjeni Direktive Vijeća 2006/112/EZ u pogledu privremenih mjera povezanih s porezom na dodanu vrijednost za cjepiva protiv bolesti COVID-19 i in vitro dijagnostičke medicinske proizvode za tu bolest kao odgovor na pandemiju bolesti COVID-19 (COM(2020)0688 – C9-0352/2020 – 2020/0311(CNS))	187

Sadržaj		Stranica

	EUROPSKI PARLAMENT ZASJEDANJE 2020.–2021. Dnevne sjednice od 23. do 26. studenoga 2020. USVOJENI TEKSTOVI	1

	I. Rezolucije, preporuke i mišljenja
	REZOLUCIJE
	Europski parlament
	srijeda, 24. studenog 2020.
2021/C 425/01	Rezolucija Europskog parlamenta od 24. studenoga 2020. o snižavanju stopa beskućništva u EU-u (2020/2802(RSP))	2
2021/C 425/02	Rezolucija Europskog parlamenta od 24. studenoga 2020. o Schengenskom sustavu i mjerama poduzetima tijekom krize prouzročene bolešću COVID-19 (2020/2801(RSP))	7
	četvrtak, 25. studenog 2020.
2021/C 425/03	Rezolucija Europskog parlamenta od 25. studenoga 2020. na temu Prema održivijem jedinstvenom tržištu za poduzeća i potrošače (2020/2021(INI))	10
2021/C 425/04	Rezolucija Europskog parlamenta od 25. studenoga 2020. o sigurnosti proizvoda na jedinstvenom tržištu (2019/2190(INI))	19
2021/C 425/05	Rezolucija Europskog parlamenta od 25. studenoga 2020. o jačanju slobode medija: zaštita novinara u Europi, govor mržnje, dezinformacije i uloga platformi (2020/2009(INI))	28
2021/C 425/06	Rezolucija Europskog parlamenta od 25. studenoga 2020. o novoj industrijskoj strategiji za Europu (2020/2076(INI))	43
2021/C 425/07	Rezolucija Europskog parlamenta od 25. studenoga 2020. o posljedicama izbijanja bolesti COVID-19 na vanjsku politiku (2020/2111(INI))	63
2021/C 425/08	Rezolucija Europskog parlamenta od 25. studenoga 2020. o poboljšanju djelotvornosti razvoja i učinkovitosti pomoći (2019/2184(INI))	73
	petak, 26. studenog 2020.
2021/C 425/09	Rezolucija Europskog parlamenta od 26. studenoga 2020. o Provedbenoj uredbi Komisije (EU) 2020/1511 od 16. listopada 2020. o izmjeni Provedbene uredbe (EU) br. 540/2011 u pogledu produljenja roka važenja odobrenja aktivnih tvari amidosulfuron, bifenoks, klorotoluron, klofentezin, klomazon, cipermetrin, daminozid, deltametrin, dikamba, difenokonazol, diflufenikan, fenoksaprop-P, fenpropidin, fludioksonil, flufenacet, fostiazat, indoksakarb, lenacil, MCPA, MCPB, nikosulfuron, parafinska ulja, pikloram, prosulfokarb, sumpor, triflusulfuron i tritosulfuron (2020/2853(RSP))	87
2021/C 425/10	Rezolucija Europskog parlamenta od 26. studenoga 2020. o Nacrtu provedbene uredbe Komisije o odobrenju karbendazima kao postojeće aktivne tvari za uporabu u biocidnim proizvodima vrsta 7 i 10 (D069099/01 – 2020/2852(RSP))	92
2021/C 425/11	Rezolucija Europskog parlamenta od 26. studenoga 2020. o analizi europskih izbora (2020/2088(INI))	98
2021/C 425/12	Rezolucija Europskog parlamenta od 26. studenoga 2020. o stanju temeljnih prava u Europskoj uniji – Godišnje izvješće za godine 2018. – 2019. (2019/2199(INI))	107
2021/C 425/13	Rezolucija Europskog parlamenta od 26. studenoga 2020. o pogoršanju stanja ljudskih prava u Alžiru, posebno s obzirom na slučaj novinara Khaleda Drarenija (2020/2880(RSP))	126
2021/C 425/14	Rezolucija Europskog parlamenta od 26. studenoga 2020. o stanju u Etiopiji (2020/2881(RSP))	132
2021/C 425/15	Rezolucija Europskog parlamenta od 26. studenoga 2020. o kontinuiranom kršenju ljudskih prava u Bjelarusu, a posebice ubojstvu Ramana Bandarenka (2020/2882(RSP))	137
2021/C 425/16	Rezolucija Europskog parlamenta od 26. studenoga 2020. o eskalaciji napetosti u Varoshi nakon nezakonitih radnji koje je poduzela Turska i hitnoj potrebi za nastavkom pregovora (2020/2844(RSP))	143
2021/C 425/17	Rezolucija Europskog parlamenta od 26. studenoga 2020. o de facto zabrani prava na pobačaj u Poljskoj (2020/2876(RSP))	147
2021/C 425/18	Rezolucija Europskog parlamenta od 26. studenoga 2020. o reviziji trgovinske politike EU-a (2020/2761(RSP))	155
	MIŠLJENJA
	Europski parlament
	srijeda, 24. studenog 2020.
2021/C 425/19	Odluka Europskog parlamenta od 24. studenoga 2020. kojom se predlaže imenovanje Julije Laffranque za članicu odbora osnovanog u skladu s člankom 255. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (2020/2238(INS))	161