Posljednje objave Suda Europske unije u Službenom listu Europske unije

(2021/C 357/01)

Posljednja objava

SL C 349, 30.8.2021.

Prethodne objave

SL C 338, 23.8.2021.

SL C 329, 16.8.2021.

SL C 320, 9.8.2021.

SL C 310, 2.8.2021.

SL C 297, 26.7.2021.

SL C 289, 19.7.2021.

Ti su tekstovi dostupni na:

EUR-Lex: http://eur-lex.europa.eu

Rješenje Suda (sedmo vijeće) od 2. lipnja 2021. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Juzgado Contencioso-Administrativo no 24 de Madrid – Španjolska) – Sindicato Único de Sanidad e Higiene (SUSH) de la Comunidad de Madrid, Sindicato de Sanidad de Madrid de la Confederación General del Trabajo (CGT)/Consejería de Sanidad de la Comunidad de Madrid

(Predmet C-103/19) (1)

(„Zahtjev za prethodnu odluku - Članak 99. Poslovnika Suda - Okvirni sporazum o radu na određeno vrijeme koji su zaključili ETUC, UNICE i CEEP - Članak 5., točka 1. - Uzastopni ugovori o radu na određeno vrijeme u sektoru javnog zdravstva - Pojam „objektivni razlozi” - Pojam „odgovarajuće pravne mjere za sprečavanje zlouporaba” - Zamjena svojstva povremenog statutarnog osoblja svojstvom zamjenskog statutarnog osoblja - Trajna potreba za privremenim statutarnim osobljem”)

(2021/C 357/02)

Jezik postupka: španjolski

Sud koji je uputio zahtjev

Juzgado Contencioso-Administrativo no 24 de Madrid

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: Sindicato Único de Sanidad e Higiene (SUSH) de la Comunidad de Madrid, Sindicato de Sanidad de Madrid de la Confederación General del Trabajo (CGT)

Tuženik: Consejería de Sanidad de la Comunidad de Madrid

Izreka

1.

Članak 5. Okvirnog sporazuma o radu na određeno vrijeme, sklopljenog 18. ožujka 1999., koji se nalazi u prilogu Direktivi Vijeća 1999/70/EZ od 28. lipnja 1999. o Okvirnom sporazumu o radu na određeno vrijeme koji su sklopili ETUC, UNICE i CEEP, treba tumačiti na način da je na nacionalnom sudu da ocijeni, sukladno svim primjenjivim odredbama nacionalnog prava, jesu li nacionalne mjere kojim se predviđa ponovno razvrstavanje kategorije privremenog osoblja, zamjenom svojstva povremenog statutarnog osoblja svojstvom zamjenskog statutarnog osoblja i eventualnim imenovanjem tih djelatnika nakon postupaka odabira kojima se želi konačno popuniti radna mjesta na kojima potonji privremeno rade, prikladne mjere za sprečavanje i, ovisno o slučaju, sankcioniranje zlouporaba koje proizlaze iz korištenja uzastopnih ugovora o radu ili radnih odnosa na određeno vrijeme odnosno odgovarajuće pravne mjere, u smislu te odredbe. U slučaju da tome nije tako, na tome je sudu da provjeri postoje li u primjenjivom nacionalnom zakonodavstvu druge učinkovite mjere za sprečavanje i sankcioniranje tih zlouporaba.

2.

Članak 5. Okvirnog sporazuma o radu na određeno vrijeme, sklopljenog 18. ožujka 1999., koji se nalazi u prilogu Direktivi Vijeća 1999/70, treba tumačiti na način da mu nije protivan nacionalni propis koji pridržava isključivo djelatnicima koji imaju svojstvo povremenog statutarnog osoblja mogućnost zamjene tog svojstva onim zamjenskog statutarnog osoblja, kad je ta zamjena odgovarajuća mjera za sprečavanje i, ovisno o slučaju, sankcioniranje zlouporaba koje proizlaze iz korištenja uzastopnih ugovora o radu ili radnih odnosa na određeno vrijeme, odnosno odgovarajuća pravna mjera, u smislu te odredbe i ako u nacionalnom pravnom poretku postoje druge učinkovite mjere za sprečavanje i sankcioniranje tih zlouporaba u pogledu radnika na određeno vrijeme koji nisu obuhvaćeni kategorijom povremenog statutarnog osoblja, što je na nacionalnom sudu da provjeri.

---

(1)  SL C 319, 23. 9. 2019.

Rješenje Suda (sedmo vijeće) od 1. lipnja 2021. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Juzgado de Primera Instancia no 7 de Orense – Španjolska) – UP/Banco Santander SA, prijašnji Banco Pastor SAU

(Predmet C-268/19) (1)

(„Zahtjev za prethodnu odluku - Članak 99. Poslovnika Suda - Zaštita potrošača - Direktiva 93/13/EEZ - Ugovor o hipotekarnom kreditu - Nepoštene ugovorne odredbe - Klauzula o ograničenju promjenjivosti kamatne stope (tzv. odredba „„o najnižoj kamatnoj stopi”) - Ugovor o obnovi - Neobvezatnost”)

(2021/C 357/03)

Jezik postupka: španjolski

Sud koji je uputio zahtjev

Juzgado de Primera Instancia no 7 de Orense

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: UP

Tuženici: Banco Santander SA, prijašnji Banco Pastor SAU

Izreka

1.

Članak 6. stavak 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba tumačiti na način da mu se ne protivi to da odredba ugovora koji su sklopili trgovac i potrošač, čija se nepoštenost može sudski utvrditi, može biti predmet ugovora o obnovi između tog trgovca i tog potrošača, pod uvjetom da je prilikom sklapanja tog ugovora o obnovi potrošač bio svjestan neobvezatnosti te odredbe te posljedica koje iz toga proizlaze, tako da njegov pristup navedenom ugovoru o obnovi proizlazi iz slobodnog i jasnog pristanka, što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri.

2.

Članak 3. stavak 1. i članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da zahtjev transparentnosti koji na temelju tih odredaba treba ispuniti trgovac podrazumijeva da, prilikom sklapanja ugovora o obnovi između trgovca i potrošača, o čijim se odredbama nije pojedinačno pregovaralo, kojim se želi izmijeniti potencijalno nepoštena odredba prijašnjeg ugovora koje su sklopile iste stranke, taj trgovac tom potrošaču pruži sve relevantne informacije koje mu omogućuju da shvati pravne posljedice koje iz toga za njega proizlaze i, posebice, činjenicu da je prvotna ugovorna odredba eventualno mogla biti nepoštena, što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri.

---

(1)  SL C 238, 15. 7. 2019.

Rješenje Suda (sedmo vijeće) od 10. lipnja 2021. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Sąd Rejonowy dla Warszawy-Woli w Warszawie – Poljska) – MN, DN, JN, ZN / X Bank S.A.

(Predmet C-198/20) (1)

(„Zahtjev za prethodnu odluku - Članak 99. Poslovnika Suda - Zaštita potrošača - Direktiva 93/13/EEZ - Članak 2. točka (b) - Pojam „potrošač” - Hipotekarni kredit izražen u stranoj valuti - Članci 3. i 4. - Ocjena nepoštenosti odredbe”)

(2021/C 357/04)

Jezik postupka: poljski

Sud koji je uputio zahtjev

Sąd Rejonowy dla Warszawy-Woli w Warszawie

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: MN, DN, JN, ZN

Tuženik: X Bank S.A.

uz sudjelovanje: Rzecznik Praw Obywatelskich

Izreka

Zaštita predviđena Direktivom Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, predviđena je u korist svih potrošača, a ne samo onih koji se mogu smatrati „prosječnim potrošačem, koji je uobičajeno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću”.

---

(1)  SL C 304, 14. 9. 2020.

Rješenje Suda (osmo vijeće) od 29. lipnja 2021. – Talanton AE – Symvouleftiki-Ekpaideftiki Etaireia Dianomon, Parochis Ypiresion Marketing kai Dioikisis Epicheiriseon/Europska komisija

(Predmet C-359/20 P) (1)

(„Žalba - Članak 181. Poslovnika Suda - Arbitražna klauzula - Sedmi okvirni program Europske zajednice za istraživanja, tehnološki razvoj i demonstracijske aktivnosti (2007. – 2013.) - Ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava - Neprihvatljivi troškovi - Odluka o povratu - Žalba korisnika pred Općim sudom Europske unije na temelju članka 272. UFEU-a - Iskrivljavanje činjenica - Razuman rok - Načelo dobre vjere - Legitimna očekivanja - Žalba koja je djelomično očito nedopuštena i djelomično očito neosnovana”)

(2021/C 357/05)

Jezik postupka: grčki

Stranke

Žalitelj: Talanton AE – Symvouleftiki-Ekpaideftiki Etaireia Dianomon, Parochis Ypiresion Marketing kai Dioikisis Epicheiriseon (zastupnici: K. Damis i M Angelopoulos, dikigoroi)

Druga stranka u žalbenom postupku: Europska komisija (zastupnici: A Katsimerou i E. A. Stamate, agenti)

Izreka

1.	Žalba se odbacuje kao djelomično očito nedopuštena i odbija kao djelomično očito neosnovana.

2.	Talanton Anonymi Emporiki – Symvouleftiki-Ekpaideftiki Etaireia Dianomon, Parochis Ypiresion Marketing kai Dioikisis Epicheiriseonest nalaže se snošenje troškova.

---

(1)  SL C 320, 28. 9. 2020.

Rješenje Suda (deseto vijeće) od 16. lipnja 2021. – Crédit agricole SA (C-456/20 P), Crédit agricole Corporate and Investment Bank (C-457/20 P), CA Consumer Finance (C-458/20 P)/Europska središnja banka

(Spojeni predmeti C-456/20 P do C-458/20 P) (1)

(„Žalba - Članak 181. Poslovnika Suda - Ekonomska i monetarna politika - Uredba (EU) br. 1024/2013 - Članak 18. stavak 1. - Bonitetni nadzor nad kreditnim institucijama - Određene zadaće dodijeljene Europskoj središnjoj banci (ESB) - Izricanje administrativne novčane kazne zbog povrede bonitetnih zahtjeva - Uredba (EU) br. 575/2013 - Članak 26. stavak 3. - Kapitalni zahtjevi - Instrumenti kapitala - Izdanja redovnih dionica - Raspoređivanje kao elemenata redovnog osnovnog kapitala - Nepostojanje prethodnog odobrenja nadležnog tijela - Povreda iz nepažnje”)

(2021/C 357/06)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Žalitelji: Crédit agricole SA (C-456/20 P), Crédit agricole Corporate and Investment Bank (C-457/20 P), CA Consumer Finance (C-458/20 P) (zastupnici: A. Champsaur i A. Delors, odvjetnici)

Druga stranka u postupku: Europska središnja banka (zastupnici: C. Hernández Saseta, A. Pizzolla i D. Segoin, agenti)

Izreka

1.	Žalbe se odbacuju kao djelomično očito nedopuštene i odbijaju kao djelomično očito neosnovane.

2.	Društvima Crédit agricole SA, Crédit agricole Corporate and Investment Bank i CA Consumer Finance nalaže se snošenje troškova.

---

(1)  SL C 433, 14. 12. 2020.

Rješenje Suda (prvo vijeće) od 3. lipnja 2021. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputilo Upravno sodišče Republike Slovenije – Slovenija) – J.A./Republika Slovenija

(Predmet C-186/21 PPU) (1)

(„Zahtjev za prethodnu odluku - Članak 99. Poslovnika Suda - Politika useljavanja i azila - Međunarodna zaštita - Direktiva 2013/33/EU - Članak 8. stavak 3. prvi podstavak točka (d) - Zadržavanje podnositeljâ zahtjeva za međunarodnu zaštitu - Podnositelj zahtjeva zadržan u okviru postupka vraćanja na temelju Direktive 2008/115/EZ i u pogledu kojeg postoje opravdani razlozi za pretpostavku da je podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu samo da odgodi ili oteža izvršenje odluke o vraćanju - Objektivni kriteriji na kojima se mogu temeljiti takvi razlozi - Podnositelj zahtjeva koji je već imao mogućnost započeti postupak azila”)

(2021/C 357/07)

Jezik postupka: slovenski

Sud koji je uputio zahtjev

Upravno sodišče Republike Slovenije

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: J.A.

Tuženik: Republika Slovenija

Izreka

Članak 8. stavak 3. prvi podstavak točku (d) Direktive 2013/33/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o utvrđivanju standarda za prihvat podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu treba tumačiti na način da činjenica da je podnositelj zahtjeva za međunarodnu zaštitu već imao mogućnost započeti postupak azila predstavlja objektivan kriterij u smislu te odredbe.

---

(1)  SL C 206, 31. 5. 2021.

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 26. svibnja 2021. uputio Fővárosi Törvényszék (Mađarska) — DIGI Communications NV/Nemzeti Média- és Hírközlési Hatóság Hivatala

(Predmet C-329/21)

(2021/C 357/08)

Jezik postupka: mađarski

Sud koji je uputio zahtjev

Fővárosi Törvényszék

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: DIGI Communications NV

Tuženik: Nemzeti Média- és Hírközlési Hatóság Hivatala

Intervenijent: Magyar Telekom Nyrt.

Prethodna pitanja

1.

1.1 Može li se konkurentom poduzeća na koja se odnosi odluka državnog regulatornog tijela, u smislu članka 4. stavka 1. Direktive 2002/21/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o zajedničkom regulatornom okviru za elektroničke komunikacijske mreže i usluge (1) (Okvirna direktiva), smatrati poduzeće koje je registrirano, koje posluje u drugoj državi članici i koje samo ne pruža elektroničke komunikacijske usluge na tržištu na koje se odluka odnosi, ako je poduzeće pod njegovim izravnim nadzorom prisutno na mjerodavnom tržištu kao pružatelj usluga i natječe se na njemu s poduzećima na koja se odluka odnosi? 1.2. Kako bi se odgovorilo na pitanje 1.1., je li potrebno ispitati čini li matično društvo koje želi podnijeti žalbu gospodarsku cjelinu s poduzećem koje je pod njegovim nadzorom i koje je prisutno na mjerodavnom tržištu kao konkurent?

2.

2.1. Je li postupak dražbe koji provodi državno regulatorno tijelo u smislu članka 4. stavka 1. Okvirne direktive i članka 7. Direktive 2002/20/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o ovlaštenju u području elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga (2) (Direktiva o ovlaštenju) i koji se odnosi na prava korištenja frekvencija u prilog uvođenju 5G tehnologije i prava povezana s dodatnim bežičnim širokopojasnim uslugama, postupak za zaštitu tržišnog natjecanja? Treba li također tumačiti da je cilj odluke državnog regulatornog tijela kojom se proglašava rezultat navedenog postupka dražbe zaštita tržišnog natjecanja u tom smislu? 2.2. U slučaju potvrdnog odgovora Suda na pitanje 2.1., utječe li na cilj zaštite tržišnog natjecanja iz odluke činjenica da je državno regulatorno tijelo konačnom odlukom sadržanom u zasebnoj odluci odbilo prijavu ponude poduzeću koje podnosi pravni lijek, što je dovelo do toga da potonje poduzeće nije moglo sudjelovati u postupku dražbe te se stoga odluka kojom se utvrdio rezultat postupka na njega ne odnosi?

3.

3.1. Treba li članak 4. stavak 1. Okvirne direktive, u vezi s člankom 47. Povelje o temeljnim pravima, tumačiti na način da se pravo žalbe protiv odluke državnog regulatornog tijela isključivo dodjeljuje poduzeću: (a) na čiji položaj na tržištu odluka izravno i stvarno utječe, ili (b) u pogledu čijeg se položaja na tržištu dokaže da odluka vrlo vjerojatno može utjecati na njega; ili (c) na čiji položaj na tržištu odluka može izravno ili neizravno utjecati? 3.2 Dokazuje li se sâm utjecaj na koji se odnosi pitanje 3.1. činjenicom da je poduzeće dostavilo ponudu u postupku dražbe, odnosno da je željelo u njemu sudjelovati, ali to nije postiglo jer nije ispunjavalo uvjete, ili pak sud od njega može zakonito zahtijevati da osim toga dokazima potkrijepi taj utjecaj?

4.

S obzirom na odgovore na prvo, drugo i treće prethodno pitanje, treba li članak 4. stavak 1. Okvirne direktive, u vezi s člankom 47. Povelje o temeljnim pravima, tumačiti na način da poduzeće koje pruža elektroničke komunikacijske usluge, koje je obuhvaćeno odlukom državnog regulatornog tijela kojom se proglašava rezultat postupka dražbe za prava korištenja frekvencija u prilog uvođenju 5G tehnologije i prava povezanih s dodatnim bežičnim širokopojasnim uslugama te koje stoga ima pravo na žalbu, predstavlja poduzeće: — koje ne obavlja gospodarsku djelatnost pružanja usluga na mjerodavnom tržištu, nego poduzeće pod njegovim izravnim nadzorom koje pruža elektroničke komunikacijske usluge na istom tržištu, i — kojem je pravomoćnom i konačnom odlukom državnog regulatornog tijela odbijena registracija u postupak dražbe, prije nego što je donesena odluka kojom se proglašava rezultat pobijanog postupka dražbe, čime je isključeno iz daljnjeg sudjelovanja u postupku dražbe?

---

(1)  Direktiva 2002/21/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o zajedničkom regulatornom okviru za elektroničke komunikacijske mreže i usluge (Okvirna direktiva) (SL 2002., L 108, str. 33.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 49., str. 25.)

(2)  Direktiva 2002/20/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o ovlaštenju u području elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga (Direktiva o ovlaštenju) (SL 2002., L 108, str. 21.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 53., str. 62.)

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 27. svibnja 2021. uputio Tribunalul Bucureşti (Rumunjska) – Quadrant Amroq Beverages SRL/Agenţia Naţională de Administrare Fiscală – Direcţia Generală de Administrare a Marilor Contribuabili

(Predmet C-332/21)

(2021/C 357/09)

Jezik postupka: rumunjski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunalul Bucureşti

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Quadrant Amroq Beverages SRL

Tuženik: Agenţia Naţională de Administrare Fiscală – Direcţia Generală de Administrare a Marilor Contribuabili

Prethodna pitanja

1.

Treba li odredbe članka 27. stavka 1. točke (e) Direktive 92/83/EEZ (1) tumačiti na način da su oslobođenjem od plaćanja trošarina obuhvaćeni samo proizvodi srodni etilnom alkoholu koji se upotrebljavaju za proizvodnju aroma koje su pak namijenjene proizvodnji bezalkoholnih pića jakosti sadržaja alkohola do najviše 1,2 % volumnog udjela ili se navedeno oslobođenje odnosi i na proizvode srodne etilnom alkoholu koji su već upotrijebljeni za proizvodnju takvih određenih aroma, koji su se upotrebljavali ili koje treba upotrijebiti za proizvodnju bezalkoholnih pića sadržaja alkohola do najviše 1,2 % volumnog udjela?

2.

Treba li članak 27. stavak 1. točku (e) Direktive 92/83/EEZ, u kontekstu ciljeva i opće strukture Direktive, tumačiti na način da, nakon što su proizvodi srodni etilnom alkoholu koji su namijenjeni stavljanju na tržište u drugoj državi članici već pušteni u potrošnju u prvoj državi članici uz oslobođenje od plaćanja trošarina jer se upotrebljavaju za dobivanje aroma namijenjenih upotrebi u proizvodnji bezalkoholnih pića jakosti sadržaja alkohola do najviše 1,2 % volumnog udjela, država članica odredišta s tim proizvodima treba postupati na isti način na svojem državnom području?

3.

Treba li odredbe članka 27. stavka 1. točke (e) i članka 27. stavka 2. točke (d) Direktive 92/83/EEZ, kao i [načela] djelotvornosti i [proporcionalnosti], tumačiti na način da dopuštaju državi članici da određuje postupovne zahtjeve koji primjenu oslobođenja uvjetuju time da korisnik treba imati svojstvo registriranog primatelja i time da prodavatelj proizvoda koji podliježu trošarinama treba imati svojstvo ovlaštenog držatelja trošarinskog skladišta, iako država članica u kojoj su ti proizvodi kupljeni gospodarskom subjektu koji ih stavlja na tržište ne nalaže obvezu da ima svojstvo držatelja trošarinskog skladišta?

4.

Protivi li se načelima proporcionalnosti i djelotvornosti, s obzirom na odredbe članka 27. stavka 1. točke (e) Direktive 92/83/EEZ, u kontekstu ciljeva i opće strukture Direktive to da se oslobođenje koje se predviđa tim odredbama ne primjenjuje na poreznog obveznika države članice odredišta koji je primio proizvode srodne etilnom alkoholu i koji se oslanjao na okolnost da su se ti proizvodi smatrali oslobođenima na temelju službenog tumačenja tih odredbi Direktive koje su pružila porezna tijela države članice podrijetla i koje se ustaljeno daje tijekom duljeg razdoblja, koje je preneseno u nacionalni pravni poredak i koje se primjenjuje u praksi, ali koje se naknadno pokazalo pogrešnim u slučaju u kojem se, s obzirom na okolnosti, može isključiti slučaj prijevare ili utaje trošarina?

---

(1)  Direktiva Vijeća 92/83/EEZ od 19. listopada 1992. o usklađivanju struktura trošarina na alkohol i alkoholna pića (SL 1992., L 316, str. 21.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 2., str. 8.)

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 7. lipnja 2021. uputio Sąd Najwyższy (Poljska) – Procter & Gamble International Operations SA/Perfumesco.pl sp. z o.o., sp. k.

(Predmet C-355/21)

(2021/C 357/10)

Jezik postupka: poljski

Sud koji je uputio zahtjev

Sąd Najwyższy

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Procter & Gamble International Operations SA

Tuženik: Perfumesco.pl sp. z o.o., sp. k.

Prethodno pitanje

Treba li članak 10. Direktive 2004/48/EZ o provedbi prava intelektualnog vlasništva (1) tumačiti na način da mu se protivi prihvaćanje tumačenja odredbe nacionalnog prava prema kojem se zaštitna mjera u obliku uništenja robe odnosi samo na nezakonito proizvedenu ili nezakonito označenu robu, odnosno da se ne može primijeniti na robu koja je nezakonito stavljena na tržište na području Europskog gospodarskog prostora i za koju se ne može utvrditi da je nezakonito proizvedena ili nezakonito označena?

---

(1)  Direktiva 2004/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o provedbi prava intelektualnog vlasništva (SL 2004., L 157, str. 45.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 2., str. 74.)

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 9. lipnja 2021. uputio Administrativen sad Veliko Tarnovo (Bugarska) – „EKOFRUKT” EOOD/Direktor na Direkcija „Obžalvane i danačno-osiguritelna praktika” Veliko Tarnovo

(Predmet C-362/21)

(2021/C 357/11)

Jezik postupka: bugarski

Sud koji je uputio zahtjev

Administrativen sad Veliko Tarnovo

Stranke glavnog postupka

Tužitelj:„EKOFRUKT” EOOD

Tuženik: Direktor na Direkcija „Obžalvane i danačno-osiguritelna praktika” Veliko Tarnovo

Prethodna pitanja

1.

Treba li članak 25. stavak 1. Uredbe (EU) br. 910/2014 (1) Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. o elektroničkoj identifikaciji i uslugama povjerenja za elektroničke transakcije na unutarnjem tržištu i stavljanju izvan snage Direktive 1999/93/EZ tumačiti na način da je poništenje upravnog akta donesenog u obliku elektroničkog dokumenta nedopušteno ako je taj akt potpisan elektroničkim potpisom koji nije „kvalificirani elektronički potpis”?

2.

Kako bi se utvrdilo je li neki elektronički potpis kvalificirani potpis, je li dovoljno unijeti „kvalificirani elektronički potpis” u certifikat koju je izdao pružatelj usluga povjerenja ili sud treba utvrditi da su ispunjeni zahtjevi iz članka 26. i Priloga I. Uredbi (EU) br. 910/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. o elektroničkoj identifikaciji i uslugama povjerenja za elektroničke transakcije na unutarnjem tržištu i stavljanju izvan snage Direktive 1999/93/EZ?

3.

Je li u slučaju poput onog koji je prethodno opisan, u kojem pružatelj usluga kvalificira elektronički potpis kao „poslovni”, ta okolnost dovoljna za utvrđenje da nije riječ o „kvalificiranom elektroničkom potpisu” ako nedostaje kvalificirani certifikat pružatelja usluga ili treba utvrditi ispunjavaju li potpisi sve zahtjeve za kvalificirani elektronički potpis?

4.

Kad je riječ o ispitivanju usklađenosti kvalificiranog elektroničkog potpisa sa zahtjevima iz Priloga I. Uredbi (EU) br. 910/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. o elektroničkoj identifikaciji i uslugama povjerenja za elektroničke transakcije na unutarnjem tržištu i stavljanju izvan snage Direktive 1999/93/EZ, predstavlja li okolnost da je ime nositelja elektroničkog potpisa umjesto ćirilicom, kako se osoba identificira, navedeno latinicom povredu Uredbe, koja dovodi do toga da nije riječ o kvalificiranom elektroničkom potpisu?

---

(1)  Uredba (EU) br. 910/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. o elektroničkoj identifikaciji i uslugama povjerenja za elektroničke transakcije na unutarnjem tržištu i stavljanju izvan snage Direktive 1999/93/EZ (SL 2014., L 257. str. 73.)

Žalba koju je 9. lipnja 2021. podnio Maxime Picard protiv presude Općeg suda (prvo prošireno vijeće) od 24. ožujka 2021. u predmetu T-769/16, Picard/Komisija

(Predmet C-366/21 P)

(2021/C 357/12)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Žalitelj: Maxime Picard (zastupnik: S. Orlandi, odvjetnik)

Druga stranka u žalbenom postupku: Europska komisija

Zahtjevi

Žalitelj od Suda zahtijeva da:

—	poništi presudu Općeg suda od 24. ožujka u predmetu Picard/Komisija, T-769/16;

—

poništi odluku kojom se unaprijed utvrđuju određeni elementi žaliteljevih mirovinskih prava ili propuštanje donošenja takve odluke koju nalaže Pravilnik o osoblju, koje proizlazi iz poruke koju mu je 4. siječnja 2016. uputio voditelj sektora za mirovine, u kojoj mu je u odgovoru na njegov zahtjev od istog dana navedeno da je izračun njegovih mirovinskih prava izmijenjen nakon što je ponovno zaposlen u FS II s učinkom od 1. lipnja 2014., na način da je dob za stjecanje prava na odlazak u mirovinu povećana na 66 godina, a stopa stjecanja njegovih mirovinskih prava smanjenja na 1,8 % počevši od 1. lipnja 2014.;

—

poništi, u mjeri u kojoj je potrebno, odluku direktora uprave E Komisijina GU-a za ljudske resurse od 25. srpnja 2016. u dijelu u kojemu se njome odbacuje kao nedopuštena zbog nepostojanja akta kojim se nanosi šteta, i podredno odbija kao neosnovana, žaliteljeva žalba od 1. travnja 2016. protiv odluke ili nepostojanja odluke koja proizlazi iz odgovora od 4. siječnja 2016.;

—	naloži Komisiji snošenje troškova obaju postupaka.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog svojoj žalbi žalitelj ističe da pobijana presuda sadržava pogrešku koja se tiče prava u dijelu u kojem je Opći sud ograničio opseg prijelaznih mjera iz članka 21., članka 22., osim njegova stavka 4., članaka 23., 24.a i članka 31., stavaka 6. i 7. Priloga XIII. Pravilniku o osoblju koji se primjenjuje „analogno na privremeno osoblje zaposleno 31. prosinca 2013.” u skladu s člankom 1. stavkom 1. Priloga Uvjetima zaposlenja ostalih službenika Europske unije (u daljnjem tekstu: Uvjeti zaposlenja).

Naime, Opći sud pogrešno je presudio da je sklapanje novog ugovora člana ugovornog osoblja nakon stupanja na snagu reforme iz 2014., kako bi bio raspoređen u višu funkcijsku skupinu, usporedivo s, za primjenu po analogiji prijelaznih odredbi, u slučaju ugovornog osoblja, „prestankom službe” dužnosnika koja okončava primjenu navedenih prijelaznih odredbi.

Time je Opći sud osobito povrijedio ciljeve koje je zakonodavac želio postići, značajke mirovinskog sustava dužnosnika i ostalih službenika Unije, terminologiju upotrijebljenu u članku 1. stavku 1. Priloga Uvjetima zaposlenja, time što je u tom smislu pogrešno usporedio sklapanje novog ugovora neposredno nakon isteka prijašnjega s „prestankom službe” ili „prestankom zaposlenja” unatoč kontinuitetu, kako osiguranja u istom mirovinskom sustavu, tako i službe u istoj instituciji u svojstvu člana ugovornog osoblja.

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 18. lipnja 2021. uputio Supremo Tribunal Administrativo (Portugal) – Instituto de Financiamento da Agricultura e Pescas IP (IFAP)/AB, CD, EF

(Predmet C-374/21)

(2021/C 357/13)

Jezik postupka: portugalski

Sud koji je uputio zahtjev

Supremo Tribunal Administrativo

Stranke glavnog postupka

Žalitelj: Instituto de Financiamento da Agricultura e Pescas IP (IFAP)

Druge stranke u postupku: AB, CD, EF

Prethodna pitanja

1.

Protivi li se članku 3. stavku 1. Uredbe (EZ, Euroatom) br. 2988/95 (1) od 18. prosinca 1995. nacionalni propis u skladu s kojim se zastara zbog isteka roka od četiri ili osam godina ne može primijeniti u pokrenutom sudskom postupku prisilne naplate, s obzirom na to da se navedeno pitanje može ocijeniti samo u okviru upravne tužbe podnesene protiv akta kojim se nalaže povrat nepravilno stečenih iznosa zbog utvrđenja nepravilnosti? U slučaju niječnog odgovora na to pitanje, upućuje se sljedeće pitanje:

2.

Treba li smatrati da je rok od tri godine predviđen člankom 3. stavkom 2. Uredbe br. 2988/95 rok zastare duga koji nastaje donošenjem akta kojim se zahtijeva povrat nepravilno stečenih iznosa jer je došlo do nepravilnosti u financiranju? Počinje li navedeni rok teći od dana donošenja tog akta? U slučaju niječnog odgovora na to pitanje, također se upućuje sljedeće pitanje:

3.

Protivi li se članku 3. Uredbe br. 2988/95 nacionalno pravilo u skladu s kojim se rok [zastare] duga prekida kada supsidijarno odgovorne stranke iz društva korisnika, u okviru postupka prisilne naplate, zaprime odgovarajuću obavijest, te se rok suspendira do donošenja konačne ili pravomoćne odluke kojom se odlučuje o prigovoru koji su podnijele takve supsidijarno odgovorne stranke?

---

(1)  Uredba Vijeća (EZ, Euroatom) br. 2988/95 od 18. prosinca 1995. o zaštiti financijskih interesa Europskih zajednica (SL 1995., L 312, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 7., str. 5.)

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 24. lipnja 2021. uputio Conseil d'État (Belgija) – Société de Logement de Service public (SLSP) „Sambre & Biesme”, SCRL/Société wallonne du logement

(Predmet C-383/21)

(2021/C 357/14)

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Conseil d'État

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Société de Logement de Service public (SLSP) „Sambre & Biesme”, SCRL

Tuženik: Société wallonne du logement

Prethodna pitanja

1.

Treba li članak 12. stavak 3. Direktive 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. (1) o javnoj nabavi i o stavljanju izvan snage Direktive 2004/18/EZ, kako je izmijenjena Delegiranom uredbom Komisije (EU) 2015/2170 od 24. studenoga 2015. (2), tumačiti na način da proizvodi izravan učinak?

2.

U slučaju potvrdnog odgovora na to prvo pitanje, treba li članak 12. stavak 3. prethodno navedene Direktive 2014/24/EU tumačiti na način da je uvjet koji se primjenjuje na javnog naručitelja, u ovom slučaju stambeno društvo koje pruža javne usluge, da ima predstavnika u tijelima nadležnim za odlučivanje pravne osobe pod kontrolom, u ovom slučaju međuopćinske zadruge, ispunjen već time što je osoba koja je član upravnog odbora te međuopćinske zadruge, u svojstvu člana općinskog vijeća drugog sudjelujućeg javnog naručitelja, u ovom slučaju općine, zbog isključivo činjeničnih okolnosti i bez pravnog jamstva da će imati predstavnika, također član uprave stambenog društva koje pruža javne usluge dok je općina (neisključivi) dionik subjekta pod kontrolom (međuopćinske zadruge) i stambenog društva koje pruža javne usluge?

3.

U slučaju niječnog odgovora na prvo postavljeno pitanje, treba li smatrati da javni naručitelj, u ovom slučaju stambeno društvo koje pruža javne usluge, „sudjeluje” u tijelima nadležnim za odlučivanje pravne osobe pod kontrolom, u ovom slučaju međuopćinske zadruge, već time što je osoba koja je član upravnog odbora te međuopćinske zadruge, u svojstvu člana općinskog vijeća drugog sudjelujućeg javnog naručitelja, u ovom slučaju općine, zbog isključivo činjeničnih okolnosti i bez pravnog jamstva da će imati predstavnika, također član uprave stambenog društva koje pruža javne usluge dok je općina (neisključivi) dionik subjekta pod kontrolom (međuopćinske zadruge) i stambenog društva koje pruža javne usluge?

---

(1)  Direktiva 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o javnoj nabavi i o stavljanju izvan snage Direktive 2004/18/EZ (SL 2014., L 94, str. 65. i ispravci SL 2015., L 275, str. 68., SL 2016., L 311, str. 26. i SL 2020., L 406, str. 67.)

(2)  Delegirana uredba Komisije (EU) 2015/2170 od 24. studenoga 2015. o izmjeni Direktive 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća u vezi s pragovima primjene za postupke dodjele ugovora (SL 2015., L 307, str. 5.)

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 24. lipnja 2021. uputio Conseil d'État (Belgija) – Commune de Farciennes/Société wallonne du logement

(Predmet C-384/21)

(2021/C 357/15)

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Conseil d'État

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Commune de Farciennes

Tuženik: Société wallonne du logement

Prethodna pitanja

1.

Treba li članak 12. stavak 3. Direktive 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. (1) o javnoj nabavi i o stavljanju izvan snage Direktive 2004/18/EZ, kako je izmijenjena Delegiranom uredbom Komisije (EU) 2015/2170 od 24. studenoga 2015. (2), tumačiti na način da proizvodi izravan učinak?

2.

U slučaju potvrdnog odgovora na to prvo pitanje, treba li članak 12. stavak 3. prethodno navedene Direktive 2014/24/EU tumačiti na način da je uvjet koji se primjenjuje na javnog naručitelja, u ovom slučaju stambeno društvo koje pruža javne usluge, da ima predstavnika u tijelima nadležnim za odlučivanje pravne osobe pod kontrolom, u ovom slučaju međuopćinske zadruge, ispunjen već time što je osoba koja je član upravnog odbora te međuopćinske zadruge, u svojstvu člana općinskog vijeća drugog sudjelujućeg javnog naručitelja, u ovom slučaju općine, zbog isključivo činjeničnih okolnosti i bez pravnog jamstva da će imati predstavnika, također član uprave stambenog društva koje pruža javne usluge dok je općina (neisključivi) dionik subjekta pod kontrolom (međuopćinske zadruge) i stambenog društva koje pruža javne usluge?

3.

U slučaju niječnog odgovora na prvo postavljeno pitanje, treba li smatrati da javni naručitelj, u ovom slučaju stambeno društvo koje pruža javne usluge, „sudjeluje” u tijelima nadležnim za odlučivanje pravne osobe pod kontrolom, u ovom slučaju međuopćinske zadruge, već time što je osoba koja je član upravnog odbora te međuopćinske zadruge, u svojstvu člana općinskog vijeća drugog sudjelujućeg javnog naručitelja, u ovom slučaju općine, zbog isključivo činjeničnih okolnosti i bez pravnog jamstva da će imati predstavnika, također član uprave stambenog društva koje pruža javne usluge dok je općina (neisključivi) dionik subjekta pod kontrolom (međuopćinske zadruge) i stambenog društva koje pruža javne usluge?

4.

Treba li članak 12. stavak 4. Direktive 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o javnoj nabavi i o stavljanju izvan snage Direktive 2004/18/EZ, kako je izmijenjena Delegiranom uredbom Komisije (EU) 2015/2170 od 24. studenoga 2015., tumačiti na način da proizvodi izravan učinak?

5.

U slučaju potvrdnog odgovora na to pitanje, treba li članak 12. stavak 4. prethodno navedene Direktive 2014/24/EU tumačiti na način da omogućava to da se, bez prethodne provedbe nadmetanja, zadaće pomoći nositelju projekta, pružanja pravnih usluga i usluga povezanih s okolišem povjere javnom naručitelju, u ovom slučaju međuopćinskoj zadruzi, s obzirom na to da se te zadaće obavljaju u okviru suradnje između druga dva javna naručitelja, u ovom slučaju općine i stambenog društva koje pruža javne usluge, da nije sporno da općina provodi „zajedničku in house” kontrolu nad međuopćinskom zadrugom i da su općina i spomenuto stambeno društvo članovi te zadruge u sektoru djelatnosti „ureda za istraživanja i upravljanje i središnjeg tijela za nabavu” koja je predmet njezina poslovanja i na koju se upravo i odnose zadaće koje mu općina i stambeno društvo žele povjeriti, a odgovaraju aktivnostima koje na tržištu obavljaju uredi za istraživanja i upravljanje koji su specijalizirani za projektiranje, ostvarivanje i provedbu projekata?

---

(1)  Direktiva 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o javnoj nabavi i o stavljanju izvan snage Direktive 2004/18/EZ (SL 2014., L 94, str. 65. i ispravci SL 2015., L 275, str. 68., SL 2016., L 311, str. 26. i SL 2020., L 406, str. 67.)

(2)  Delegirana uredba Komisije (EU) 2015/2170 od 24. studenoga 2015. o izmjeni Direktive 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća u vezi s pragovima primjene za postupke dodjele ugovora (SL 2015., L 307, str. 5.)

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 29. lipnja 2021. uputio Fővárosi Törvényszék (Mađarska) — HUMDA Magyar Autó-Motorsport Fejlesztési Ügynökség Zrt./Nemzeti Adó- és Vámhivatal Fellebbviteli Igazgatósága

(Predmet C-397/21)

(2021/C 357/16)

Jezik postupka: mađarski

Sud koji je uputio zahtjev

Fővárosi Törvényszék

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: HUMDA Magyar Autó-Motorsport Fejlesztési Ügynökség Zrt.

Tuženik: Nemzeti Adó- és Vámhivatal Fellebbviteli Igazgatósága

Prethodna pitanja

1.

Treba li odredbe iz Direktive o PDV-u (1), s obzirom na njezina opća načela, posebno načela djelotvornosti i porezne neutralnosti, tumačiti na način da im se protivi nacionalni propis i nacionalna praksa koja se temelji na njemu, na temelju kojih, ako obveznik PDV-a greškom izda račun s PDV-om za isporuku koja mu ne podliježe i uplati taj porez u državni proračun na način koji se može dokazati, a primatelj računa plati navedeni PDV njegovu izdavatelju, nacionalno porezno tijelo taj PDV ne vraća ni izdavatelju ni primatelju računa?

2.

U slučaju potvrdnog odgovora Suda na prvo prethodno pitanje, treba li odredbe Direktive o PDV-u, s obzirom na njezina opća načela, posebno načela djelotvornosti, porezne neutralnosti i nediskriminacije, tumačiti na način da im se protivi nacionalni propis kojim se, u slučaju poput opisanog u ranijem pitanju, primatelju računa uopće ne dopušta da povrat PDV-a zatraži izravno od nacionalnog poreznog tijela ili mu se to dopušta samo ako je nemoguće ili pretjerano teško zahtijevati sporni iznos PDV-a na drugi građanskopravni način, osobito ako je u međuvremenu došlo do likvidacije izdavatelja računa?

3.	U slučaju potvrdnog odgovora na ranije prethodno pitanje, je li nacionalno porezno tijelo u tom slučaju obvezno platiti kamate na PDV koji treba vratiti? Ako ta obveza postoji, koje razdoblje obuhvaća? Primjenjuju li se na tu obvezu opća pravila o povratu PDV-a?

---

(1)  Direktiva Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (SL 2006., L 347, str. 1) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 1., str. 120.)

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 30. lipnja 2021. uputio Tribunale Ordinario di Asti (Italija) – WP/Istituto nazionale della previdenza sociale, Talijanska Republika

(Predmet C-404/21)

(2021/C 357/17)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunale Ordinario di Asti

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: WP

Tuženici: Istituto nazionale della previdenza sociale, Talijanska Republika

Prethodna pitanja

1.

Treba li članke 45. i 48. UFEU-a, članak 4. UEU-a, članak 11. Priloga VIII. Pravilniku o osoblju za dužnosnike [i ostale službenike Europske unije] i članak 8. Priloga III.a Uvjetima zaposlenja za osoblje ESB-a tumačiti na način da im se protivi nacionalno zakonodavstvo ili nacionalna upravna praksa koji radniku države članice koji je uplaćivao doprinose nacionalnom zavodu za socijalnu sigurnost i koji trenutačno radi u instituciji Unije, kao što je ESB, ne omogućuju da u mirovinski sustav navedene institucije prenese mirovinske doprinose koje je uplatio u okviru sustava socijalne sigurnosti u svojoj državi?

2.

Treba li, osobito s obzirom na prethodno pitanje, omogućiti prijenos doprinosa, čak i ako ne postoji nacionalni zakonodavni provedbeni akt ili poseban sporazum između države članice radnikova podrijetla ili države u kojoj se nalazi njegov mirovinski fond, s jedne strane, i institucije Unije, s druge strane?

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 2. srpnja 2021. uputio Conseil d'État (Francuska) – Union fédérale des consommateurs – Que choisir (UFC – Que choisir), Consommation, logement et cadre de vie (CLCV)/Premier ministre, Ministre de l’Économie, des Finances et de la Relance

(Predmet C-407/21)

(2021/C 357/18)

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Conseil d'État

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: Union fédérale des consommateurs – Que choisir (UFC – Que choisir), Consommation, logement et cadre de vie (CLCV)

Tuženici: Premier ministre, Ministre de l’Économie, des Finances et de la Relance

Prethodna pitanja

1.

Treba li članak 12. Direktive Parlamenta i Europskog vijeća od 25. studenoga 2015. o putovanjima u paket aranžmanima i povezanim putnim aranžmanima (1) tumačiti na način da je organizator putovanja u paket aranžmanu, u slučaju raskida ugovora, dužan vratiti u novcu sva plaćanja izvršena za paket aranžman ili na način da dopušta jednakovrijedan povrat, konkretno u obliku vaučera čiji je iznos jednak iznosu izvršenih plaćanja?

2.

Ako se ti povrati smatraju povratom u novcu, mogu li zdravstvena kriza povezana s epidemijom COVID-19 i njezine posljedice na operatore putovanja koji su zbog te krize pretrpjeli pad prihoda koji se može procijeniti između 50 i 80 % te predstavljaju više od 7 % bruto domaćeg proizvoda u Francuskoj, i koji, kad je riječ o organizatorima paket aranžmana, zapošljavanju 30 000 zaposlenih u Francuskoj za prihod od gotovo 11 milijardi eura, opravdati, ovisno o slučaju, pod kojim uvjetima i u kojim granicama, privremeno odstupanje od obveze organizatora da putniku vrati sva plaćanja izvršena za paket aranžman u roku od 14 dana nakon raskida ugovora, koja je predviđena u članku 12. stavku 4. Direktive Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2015. o putovanjima u paket aranžmanima i povezanim putnim aranžmanima?

3.

U slučaju negativnog odgovora na prethodno pitanje, je li u upravo spomenutim okolnostima moguće vremenski prilagoditi učinke odluke kojom se poništava tekst nacionalnog prava protivan članku 12. stavku 4. Direktive Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2015. o putovanjima u paket aranžmanima i povezanim putnim aranžmanima?

---

(1)  Direktiva (EU) 2015/2302 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2015. o putovanjima u paket aranžmanima i povezanim putnim aranžmanima, o izmjeni Uredbe (EZ) br. 2006/2004 i Direktive 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 90/314/EEZ (SL 2015., L 326, str. 1.)

Rješenje predsjednika Suda od 3. lipnja 2021. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunal Arbitral Tributário (Centro de Arbitragem Administrativa – CAAD) – Portugal) – RC/Autoridade Tributária e Aduaneira

(Predmet C-103/20) (1)

(2021/C 357/19)

Jezik postupka: portugalski

Predsjednik Suda odredio je brisanje predmeta.

---

(1)  SL C 191, 8. 6. 2020.

Rješenje predsjednika Suda od 10. lipnja 2021. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunal du travail de Nivelles – Belgija) – SD / Habitations sociales du Roman Païs SCRL, TE, TE, u svojstvu stečajnog upravitelja Régie des Quartiers de Tubize ASBL

(Predmet C-104/20) (1)

(2021/C 357/20)

Jezik postupka: francuski

Predsjednik Suda odredio je brisanje predmeta.

---

(1)  SL C 161, 11. 5. 2020.

Rješenje predsjednika Suda od 4. lipnja 2021. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Sąd Rejonowy dla Warszawy-Mokotowa w Warszawie – Poljska) – Europska agencija za kemikalije/Miejskie Przedsiębiorstwo Energetyki Cieplnej sp. z o.o.,

(Predmet C-392/20) (1)

(2021/C 357/21)

Jezik postupka: poljski

Predsjednik Suda odredio je brisanje predmeta.

---

(1)  SL C 423, 7. 12. 2020.

Rješenje predsjednika Suda od 17. lipnja 2021. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Landgericht Köln – Njemačka) – JT, NQ / Ryanair DAC

(Predmet C-516/20) (1)

(2021/C 357/22)

Jezik postupka: njemački

Predsjednik Suda odredio je brisanje predmeta.

---

(1)  SL C 28, 25. 1. 2021.

Rješenje predsjednika Suda od 31. svibnja 2021. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Juzgado de lo Mercantil no 1 de Córdoba – Španjolska) – ZU, TV/Ryanair Ltd

(Predmet C-618/20) (1)

(2021/C 357/23)

Jezik postupka: španjolski

Predsjednik Suda odredio je brisanje predmeta.

---

(1)  SL C 72, 1. 3. 2021.

Rješenje predsjednika Suda od 24. svibnja 2021. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Landesgericht Korneuburg – Austrija) – L GmbH/FK

(Predmet C-672/20) (1)

(2021/C 357/24)

Jezik postupka: njemački

Predsjednik Suda odredio je brisanje predmeta.

---

(1)  SL C 72, 1. 3. 2021.

Rješenje predsjednika Suda od 14. lipnja 2021. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Verwaltungsgericht Berlin – Njemačka) – Wacker Chemie AG / Savezna Republika Njemačka koju zastupa Umweltbundesamt

(Predmet C-76/21) (1)

(2021/C 357/25)

Jezik postupka: njemački

Predsjednik Suda odredio je brisanje predmeta.

---

(1)  SL C 182, 10. 5. 2021.

Rješenje predsjednika Suda od 31. svibnja 2021. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Landgericht Köln – Njemačka) – EF/Deutsche Lufthansa AG

(Predmet C-172/21) (1)

(2021/C 357/26)

Jezik postupka: njemački

Predsjednik Suda odredio je brisanje predmeta.

---

(1)  SL C 228, 14. 6. 2021.

Rješenje predsjednika Suda od 14. lipnja 2021. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Landesgericht Salzburg – Austrija) – FC / FTI Touristik GmbH

(Predmet C-287/21) (1)

(2021/C 357/27)

Jezik postupka: njemački

Predsjednik Suda odredio je brisanje predmeta.

---

(1)  SL C 278, 12. 7. 2021.

Presuda Općeg suda od 14. srpnja 2021. – AI/ECDC

(Predmet T-65/19) (1)

(„Javna služba - Osoblje ECDC-a - Uznemiravanje - Članak 12.a Pravilnika o osoblju - Zahtjev za pomoć - Opseg obveze pružanja pomoći - Članak 24. Pravilnika o osoblju - Otkaz počinitelja prijavljenih ponašanja - Nepokretanje stegovnog postupka - Članak 86. Pravilnika o osoblju - Odgovor na zahtjev za pomoć - Tužba za poništenje - Akt koji negativno utječe - Povreda prava na saslušanje - Nedostatak u obrazloženju - Uskraćivanje pristupa izvješću o istrazi i drugim dokumentima - Članak 41. Povelje o temeljnim pravima - Odgovornost”)

(2021/C 357/28)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: AI (zastupnici: L. Levi i A. Champetier, odvjetnice)

Tuženik: Europski centar za sprečavanje i kontrolu bolesti (zastupnici: J. Mannheim i A. Iber, agenti, uz asistenciju D. Waelbroeck i A. Duron, odvjetnikâ)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 270. UFEU-a kojim se traži, s jedne strane, poništenje ECDC-ovih odluka od 18. svibnja, 20. lipnja i 26. listopada 2018. donesenih kao odgovor na tužiteljev zahtjev za pomoć zbog uznemiravanja kao i na njegov zahtjev za pristup određenim dokumentima te, s druge strane, naknada štete koju je pretrpio.

Izreka

1.	Poništava se odluka Europskog centra za sprečavanje i kontrolu bolesti (ECDC) od 18. svibnja 2018. donesena kao odgovor na zahtjev za pomoć koji je 20. lipnja 2017. podnijela osoba AI.

2.	Poništava se odluka ECDC-a od 20. lipnja 2018. u dijelu u kojem se osobi AI odbija pristup dijelovima izvješća o istrazi u vezi s njezinim zahtjevom za pomoć od 20. lipnja 2017. koji nisu povjerljivi i koji se odnose na nju te poruke elektroničke pošte osobe A od 17. siječnja 2018.

3.	Poništava se odluka ECDC-a od 26. listopada 2018. o odbijanju žalbe osobe AI od 2. srpnja 2018.

4.	Odbija se zahtjev za naknadu štete.

5.	ECDC će, uz svoje troškove, snositi i tri četvrtine troškova osobe AI.

6.	Osoba AI snosit će četvrtinu vlastitih troškova.

---

(1)  SL C 131, 8. 4. 2019.

Presuda Općeg suda od 14. srpnja 2021. – AQ/eu-LISA

(Predmet T-164/19) (1)

(„Javna služba - Privremeno osoblje - Bolovanje - Otkaz ugovora bez otkaznog roka - Članak 16. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika - Članak 48. točka (b) Uvjeta zaposlenja ostalih službenika - Dužnost brižnog postupanja - Članak 34. Povelje o temeljnim pravima - Odgovornost - Materijalna šteta - Nematerijalna šteta - Uzročna veza”)

(2021/C 357/29)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: AQ (zastupnici: L. Levi i N. Flandin, odvjetnice)

Tuženik: Europska agencija za operativno upravljanje opsežnim informacijskim sustavima u području slobode, sigurnosti i pravde (zastupnici: M. Chiodi, agent, uz asistenciju D. Waelbroecka i A. Durona, odvjetnikâ)

Intervenijent u potporu tuženiku: Vijeće Europske unije (zastupnici: R. Meyer i M. Alver, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 270. UFEU-a kojim se traži, s jedne strane, poništenje eu-LISA-ine odluke od 8. svibnja 2018. o otkazu tužiteljeva ugovora o radu kao člana privremenog osoblja i, s druge strane, naknada štete koju je potonji pretrpio zbog te odluke.

Izreka

1.	Odluka od 8. svibnja 2018., kojom je izvršni direktor Europske agencije za operativno upravljanje opsežnim informacijskim sustavima u području slobode, sigurnosti i pravde (eu-LISA) otkazao radni odnos osobe AQ kao člana privremenog osoblja, poništava se.

2.	Tužba se odbija u preostalom dijelu.

3.	Osoba AQ i eu-LISA snosit će svatko svoje troškove.

4.	Vijeće Europske unije snosit će vlastite troškove.

---

(1)  SL C 164, 13. 5. 2019.

Presuda Općeg suda od 14. srpnja 2021. – BG/Parlament

(Predmet T-253/19) (1)

(„Javna služba - Akreditirani parlamentarni asistenti - Otkaz ugovora - Prekid odnosa povjerenja - Obveza obrazlaganja - Pravo na saslušanje - Uznemiravanje - Zahtjev za pomoć - Odmazda - Očite pogreške u ocjeni - Odgovornost”)

(2021/C 357/30)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: BG (zastupnici: L. Levi, A. Champetier i A. Tymen, odvjetnici)

Tuženik: Europski parlament (zastupnici: I. Lázaro Betancor i I. Terwinghe, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 270. UFEU-a kojim se traži, s jedne strane, poništenje odluke Parlamenta od 18. svibnja 2018. o otkazu tužiteljeva ugovora kao akreditiranog parlamentarnog asistenta i, s druge strane, naknada štete koju je tužitelj navodno pretrpio.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Osobi BG nalaže se snošenje troškova.

---

(1)  SL C 213, 24. 6. 2019.

Presuda Općeg suda od 14. srpnja 2021. – Carbajo Ferrero/Parlament

(Predmet T-670/19) (1)

(„Javna služba - Dužnosnici - Postupak imenovanja na mjesto direktora - Obavijest o slobodnom radnom mjestu - Odbijanje tužiteljeve prijave i imenovanje drugog kandidata - Obveza obrazlaganja - Prigovor nezakonitosti akata kojima se utvrđuju interna pravila postupanja - Nepravilnosti u postupku zapošljavanja - Očita pogreška u ocjeni - Netočnost informacija dostavljenih tijelu za imenovanje - Transparentnost - Jednako postupanje - Odgovornost - Materijalna i nematerijalna šteta”)

(2021/C 357/31)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Fernando Carbajo Ferrero (Bruxelles, Belgija) (zastupnici: L. Levi i M. Vandenbussche, odvjetnice)

Tuženik: Europski parlament (zastupnici: I. Terwinghe i C. González Argüelles, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 270. UFEU-a kojim se traži, s jedne strane, poništenje odluke Parlamenta od 10. prosinca 2018. o odbijanju tužiteljeve kandidature i imenovanju drugog kandidata na mjesto direktora za medije Glavne uprave za komunikaciju i, s druge strane, naknada štete koju je tužitelj navodno pretrpio zbog te odluke.

Izreka

1.	Odluka Europskog parlamenta od 10. prosinca 2018. o odbijanju tužiteljeve kandidature i imenovanju drugog kandidata na mjesto direktora za medije Glavne uprave za komunikaciju poništava se.

2.	Parlamentu se nalaže da isplati tužitelju, na ime naknade za pretrpljenu materijalnu štetu, iznos od 40 000 eura.

3.	Tužba se odbija u preostalom dijelu.

4.	Parlamentu se nalaže snošenje troškova.

---

(1)  SL C 399, 25. 11. 2019.

Presuda Općeg suda od 14. srpnja 2021. – Interpipe Niko Tube i Interpipe Nizhnedneprovsky Tube Rolling Plant/Komisija

(Predmet T-716/19) (1)

(„Damping - Uvoz određenih bešavnih cijevi od željeza ili čelika podrijetlom iz Rusije i Ukrajine - Privremena revizija - Izračun uobičajene vrijednosti - Troškovi prodaje, opći i administrativni troškovi - Prodaja između povezanih društava - Uobičajeni tijek trgovine - Jedinstveni gospodarski subjekt - Članak 2. stavci 3., 4. i 6. Uredbe (EU) 2016/1036 - Izvozna cijena - Prilagodba - Poslovi slični poslovima posrednika koji posluje na temelju provizije - Članak 2. stavak 10. točka (i) Uredbe 2016/1036 - Očita pogreška u ocjeni - Metodologija različita od one koja je korištena tijekom prethodnog ispitnog postupka - Članak 11. stavak 9. Uredbe 2016/1036 - Legitimna očekivanja - Prava obrane”)

(2021/C 357/32)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelji: Interpipe Niko Tube LLC (Nikopol, Ukrajina), Interpipe Nizhnedneprovsky Tube Rolling Plant OJSC (Dnjepar, Ukrajina) (zastupnik: B. Servais, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: P. Němečková i G. Luengo, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a za poništenje Provedbene uredbe Komisije (EU) 2019/1295 оd 1. kolovoza 2019. o izmjeni Provedbene uredbe (EU) 2018/1469 o uvođenju konačne antidampinške pristojbe na uvoz određenih bešavnih cijevi od željeza ili čelika podrijetlom iz Rusije i Ukrajine, nakon djelomične privremene revizije u skladu s člankom 11. stavkom 3. Uredbe (EU) 2016/1036 (SL 2019., L 204, str. 22. i ispravci SL 2019., L 261, str. 100.; SL 2020., L 77, str. 27.).

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Društvima Interpipe Niko Tube LLC i Interpipe Nizhnedneprovsky Tube Rolling Plant OJSC nalaže se snošenje troškova postupka.

---

(1)  SL C 10, 13. 1. 2020.

Presuda Općeg suda od 14. srpnja 2021. – Victoria’s Secret Stores Brand Management/EUIPO – Yiwu Dearbody Cosmetics (BODYSECRETS)

(Predmet T-810/19) (1)

(„Žig Europske unije - Postupak za proglašavanje žiga ništavim - Figurativni žig Europske unije BODYSECRETS - Apsolutni razlozi za odbijanje - Nepostojanje razlikovnog karaktera - Opisni karakter - Uobičajeni karakter - Članak 7. stavak 1. točke (b), (c) i (d) i članak 52. stavak 1. točka (a) Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji su postali članak 7. stavak 1. točke (b), (c) i (d) i članak 59. stavak 1. točka (a) Uredbe 2017/1001)”)

(2021/C 357/33)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Victoria’s Secret Stores Brand Management, Inc. (Reynoldsburg, Ohio, Sjedinjene Američke Države) (zastupnik: J. Dickerson, solicitor)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnici: M. Fischer i V. Ruzek, agenti)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a: Yiwu Dearbody Cosmetics Co. Ltd (Yiwu City, Kina)

Predmet

Tužba protiv odluke petog žalbenog vijeća EUIPO-a od 5. rujna 2019. (predmet R 2422/2018-5), koja se odnosi na postupak za proglašavanje žiga ništavim između društava Victoria’s Secret Stores Brand Management i Yiwu Dearbody Cosmetics.

Izreka

1.	Tužba se odbija

2.	Društvu Victoria’s Secret Stores Brand Management, Inc. nalaže se snošenje troškova.

---

(1)  SL C 45, 10. 2. 2020.

Presuda Općeg suda od 14 srpnja 2021. – Kneissl Holding/EUIPO – LS 9 (KNEISSL)

(Predmet T-65/20) (1)

(„Žig Europske Unije - Postupak povodom opoziva - Verbalni žig Europske unije KNEISSL - Djelomično proglašavanje opoziva - Nepostojanje stvarne uporabe žiga - Važnost uporabe - Članak 51. stavak 1. točka (a) Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji je postao članak 58. stavak 1. točka (a) Uredbe (EU) 2017/1001) - Pravilo 22. stavak 3. Uredbe (EZ) br. 2868/95 (koje je postalo članak 10. stavak 3. Delegirane Uredbe (EU) 2018/625) - Zlouporaba prava”)

(2021/C 357/34)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Kneissl Holding GmbH (Ebbs, Austrija) (zastupnici: O. Nilgen i A. Kockläuner, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnici: M. Fischer, D. Hanf i D. Walicka, agenti)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a: LS 9 GmbH (München, Njemačka)

Predmet

Tužba protiv odluke drugog žalbenog vijeća EUIPO-a od 8. studenoga 2019. (predmet R 2265/2018-2), u vezi s postupkom povodom opoziva između društava LS 9 i Kneissl Holding.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Društvu Kneissl Holding GmbH nalaže se snošenje troškova.

---

(1)  SL C 103, 30. 3. 2020.

Presuda Općeg suda od 14. srpnja 2021. – IN/Eismea

(Predmet T-119/20) (1)

(„Javna služba - Privremeno osoblje - Ugovor na određeno vrijeme - Oduka o neproduljenju - Izvješće o ocjeni - Pravo na saslušanje - Dužnost brižnog postupanja - Očita pogreška u ocjeni - Razuman rok - Odgovornost - Neimovinska šteta”)

(2021/C 357/35)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: IN (zastupnik: L. Levi, odvjetnica)

Tuženici: Izvršna agencija za Europsko vijeće za inovacije i MSP-ove (zastupnici: A. Galea, agent, uz asistenciju A. Durona i D. Waelbroecka, odvjetnika)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 270. UFEU-a kojim se traži, s jedne strane, poništenje odluke Izvršne agencije za mala i srednja poduzeća (EASME) od 15. travnja 2019. o neproduljenju tužiteljeva ugovora te njegova izvješća o ocjeni za 2018., kako je konačno utvrđeno 3. lipnja 2019. i, s druge strane, naknada štete koju je tužitelj navodno pretrpio.

Izreka

1.	Izvršnoj agenciji za Europsko vijeće za inovacije i MSP-ove (Eismea) nalaže se da osobi IN isplati iznos od 3 000 eura.

2.	U preostalom dijelu tužba se odbija.

3.	Svaka stranka snosit će vlastite troškove.

---

(1)  SL C 191, 8. 6. 2020.

Presuda Općeg suda od 14. srpnja 2021. – Rochefort/Parlament

(Predmet T-170/20) (1)

(„Institucionalno pravo - Pravilnik o isplati troškova i naknada zastupnicima Europskog parlamenta - Naknada za parlamentarnu pomoć - Povrat nepravilno isplaćenih iznosa - Teret dokaza - Obveza obrazlaganja - Prava obrane - Pogreška koja se tiče prava - Pogreška u ocjeni - Proporcionalnost”)

(2021/C 357/36)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Robert Rochefort (Pariz, Francuska) (zastupnici: M. Stasi, J.-L. Teheux i J.-M. Rikkers, odvjetnici)

Tuženik: Europski parlament (zastupnici: N. Görlitz, T. Lazian i M. Ecker, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a, za poništenje odluke glavnog tajnika Parlamenta od 17. prosinca 2019., koja se odnosi na povrat iznosa od 61 423,40 eura od tužitelja, koji mu je nepravilno isplaćen na temelju parlamentarne pomoći, i pripadajuće obavijesti o terećenju od 22. siječnja 2020.

Izreka

1.

Poništava se Odluka glavnog tajnika Europskog parlamenta od 17. prosinca 2019. o povratu, od Roberta Rocheforta, iznosa od 61 423,40 eura, koji mu je nepravilno isplaćen na temelju parlamentarne pomoći, i pripadajuća obavijest o terećenju od 22. siječnja 2020. u dijelu u kojem se odnose na iznose isplaćene za razdoblje od travnja do lipnja 2010., te u veljači, lipnju i srpnju 2011., i, konačno, u razdoblju od 21. svibnja do 27. srpnja 2012.

2.	U preostalom dijelu tužba se odbija.

3.	Robert Rochefort i Parlament snosit će svaki svoje troškove.

---

(1)  SL C 191, 8. 6. 2020.

Presuda Općeg suda od 14. srpnja 2021. – Rochefort/Parlament

(Predmet T-171/20) (1)

(„Institucionalno pravo - Pravilnik o isplati troškova i naknada zastupnicima Europskog parlamenta - Naknada za parlamentarnu pomoć - Povrat nepravilno isplaćenih iznosa - Teret dokaza - Obveza obrazlaganja - Prava obrane - Pogreška koja se tiče prava - Pogreška u ocjeni - Proporcionalnost”)

(2021/C 357/37)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Robert Rochefort (Pariz, Francuska) (zastupnici: M. Stasi, J.-L. Teheux i J.-M. Rikkers, odvjetnici)

Tuženik: Europski parlament (zastupnici: N. Görlitz, T. Lazian i M. Ecker, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a, za poništenje odluke glavnog tajnika Parlamenta od 17. prosinca 2019., koja se odnosi na povrat iznosa od 27 241 eura od tužitelja, koji mu je nepravilno isplaćen na temelju parlamentarne pomoći, i pripadajuće obavijesti o terećenju od 22. siječnja 2020.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Robertu Rochefortu se nalaže snošenje troškova.

---

(1)  SL C 191, 8. 6. 2020.

Presuda Općeg suda od 14. srpnja 2021. – Rochefort/Parlament

(Predmet T-172/20) (1)

(„Institucionalno pravo - Pravilnik o isplati troškova i naknada zastupnicima Europskog parlamenta - Naknada za parlamentarnu pomoć - Povrat nepravilno isplaćenih iznosa - Teret dokaza - Obveza obrazlaganja - Prava obrane - Pogreška koja se tiče prava - Pogreška u ocjeni - Proporcionalnost”)

(2021/C 357/38)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Robert Rochefort (Pariz, Francuska) (zastupnici: M. Stasi, J.-L. Teheux i J.-M. Rikkers, odvjetnici)

Tuženik: Europski parlament (zastupnici: N. Görlitz, T. Lazian i M. Ecker, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a, za poništenje odluke glavnog tajnika Parlamenta od 17. prosinca 2019., koja se odnosi na povrat iznosa od 60 499,38 eura od tužitelja, koji mu je nepravilno isplaćen na temelju parlamentarne pomoći, i pripadajuće obavijesti o terećenju od 22. siječnja 2020.

Izreka

1.

Poništava se Odluka glavnog tajnika Europskog parlamenta od 17. prosinca 2019. o povratu, od Roberta Rocheforta, iznosa od 60 499,38 eura, koji mu je nepravilno isplaćen na temelju parlamentarne pomoći, i pripadajuća obavijest o terećenju od 22. siječnja 2020. u dijelu u kojem se odnose na iznose isplaćene za travanj 2010., za dane koji ne odgovaraju službenim putovanjima koje je prihvatio glavni tajnik Parlamenta, i za razdoblje od 29. do 31. ožujka 2011.

2.	U preostalom dijelu tužba se odbija.

3.	Robert Rochefort i Parlament snosit će svaki svoje troškove.

---

(1)  SL C 191, 8. 6. 2020.

Rješenje Općeg suda od 9. srpnja 2021. – Kozhuvchanka uvoz-izvoz Kavadarci/EUIPO (NASHE MAKEDONSKO PILSNER BEER MACEDONIAN PREMIUM BEER)

(Predmet T-357/20) (1)

(„Žig Europske unije - Prijava figurativnog žiga Europske unije NASHE MAKEDONSKO PILSNER BEER MACEDONIAN PREMIUM BEER - Apsolutni razlog za odbijanje - Opisni karakter - Zemljopisno podrijetlo - Članak 7. stavak 1. točka (c) Uredbe (EU) 2017/1001 - Očito potpuno pravno neosnovana tužba”)

(2021/C 357/39)

Jezik postupka: bugarski

Stranke

Tužitelj: Drushtvo za proizvodvsto, trgovija I uslugi Kozhuvchanka d.o.o. uvoz-izvoz Kavadarci (Kavadarci, Sjeverna Makedonija) (zastupnik: A. Ivanova, odvjetnica)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnici: D. Hanf i P. Angelova Georgieva, agenti)

Predmet

Tužba protiv odluke prvog žalbenog vijeća EUIPO-a od 2. travnja 2020. (predmet R 1729/2019-1), koja se odnosi na prijavu za registraciju figurativnog znaka NASHE MAKEDONSKO PILSNER BEER MACEDONIAN PREMIUM BEER kao žiga Europske unije.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Drushtvu za proizvodvsto, trgovija I uslugi Kozhuvchanka d.o.o. uvoz-izvoz Kavadarci nalaže se snošenje vlastitih troškova te troškova Ureda europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO).

---

(1)  SL C 271. 17. 8. 2020.

Tužba podnesena 13. lipnja 2021. – Oi dromoi tis Elias/Komisija

(Predmet T-352/21)

(2021/C 357/40)

Jezik postupka: grčki

Stranke

Tužitelj: Oi dromoi tis Elias (Kalamata, Grčka) (zastupnik: S. Vardalas, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi nedatiranu odluku o odbijanju, koju je tužitelj primio 23. travnja 2021., kojim je tuženik odbio tužiteljev zahtjev za sudjelovanje (u daljnjem tekstu: prijedlog) u svojstvu partnera zaduženog za provedbu aktivnosti programa EUROPE DIRECT u Grčkoj, u skladu s tuženikovim pozivom za podnošenje prijedloga ED-GREECE-2020/SELECTION OF PARTNERS TO CARRY OUT EUROPE DIRECT ACTIVITIES (2021-2025) IN GREECE; i

—	prihvati tužiteljev poziv za sudjelovanje u svojstvu partnera zaduženog za provedbu aktivnosti programa EUROPE DIRECT u Grčkoj, u skladu s tuženikovim pozivom za podnošenje prijedloga.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe četiri tužbena razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na okolnosti da je tuženik pogrešno ocijenio tužiteljev „prijedlog” kada je riječ o prvom kriteriju iz poziva za podnošenje prijedloga, time što je naveo da tužitelj ne opisuje na odgovarajući način okoliš u CIED-ovom području aktivnosti u Kalamati te ne uzima u obzir digitalnu transformaciju.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na okolnosti da je tuženik pogrešno ocijenio tužiteljev „prijedlog” kada je riječ o drugom kriteriju iz poziva za podnošenje prijedloga, time što je naveo da CIED iz Kalamate ima ograničene kontakte s organizacijama poput mikro poduzeća te malih i srednjih poduzeća, nevladinih organizacija itd.

3.	Treći tužbeni razlog, koji se temelji na okolnosti da je tuženik pogrešno ocijenio tužiteljev „prijedlog” kada je riječ o trećem kriteriju iz poziva za podnošenje prijedloga.

4.	Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na okolnosti da je tuženik pogrešno ocijenio tužiteljev „prijedlog” kada je riječ o četvrtom kriteriju iz poziva za podnošenje prijedloga.

Tužba podnesena 22. lipnja 2021. – Syndesmos Tyrokomon Kyprou i dr./Komisija

(Predmet T-361/21)

(2021/C 357/41)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelji: Syndesmos Tyrokomon Kyprou (Nikozija, Cipar) i 11 drugih tužitelja (zastupnik: N. Korogiannakis, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:

—	poništi Provedbenu uredbu Komisije (EU) 2021/591 оd 12. travnja 2021. o upisu naziva u registar zaštićenih oznaka izvornosti i zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla („Χαλλούμι” (Halloumi)/„Hellim” (ZOI)); (1) i

—	naloži tuženiku snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelji ističu pet tužbenih razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog, kojim se navodi da je tuženik počinio očitu pogrešku u ocjeni sukladnosti prijave za registraciju br. CY/PDO/0005/01243 s Uredbom br. 1151/2012 (2). Navodi se da je tuženik povrijedio članke 10., 49. i 50. Uredbe br. 1151/2012 te da nije pomno ispitao prijavu za registraciju „Halloumija” kao ZOI-ja (3).

2.	Drugi tužbeni razlog, kojim se navodi da je tuženik povrijedio članke 10., 49. i 50. Uredbe br. 1151/2012 time što nije provjerio sukladnost s postupkom utvrđenim Uredbom br. 1151/2012.

3.	Treći tužbeni razlog, kojim se navodi da je tuženik povrijedio načelo dobre uprave zbog vrlo dugog trajanja postupka registracije.

4.	Četvrti tužbeni razlog, kojim se navodi da pobijana Uredba nije dovoljno obrazložena. Navodi se da je tuženik povrijedio svoju obvezu obrazlaganja iz članka 296. UFEU-a i pravo tužiteljâ na djelotvoran pravni lijek.

5.	Peti tužbeni razlog, kojim se navodi da je tuženik povrijedio načelo dobre uprave jer su ciparski sudovi poništili unutarnje nacionalne akte na kojima se temelji pobijana Uredba.

---

(1)  SL 2021., L 125, str 42.

(2)  Uredba (EU) br. 1151/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. studenoga 2012. o sustavima kvalitete za poljoprivredne i prehrambene proizvode (SL 2012. L 343, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 25., str. 31. i ispravak SL 2015., L 191, str. 9.)

(3)  Zaštićena oznaka izvornosti

Tužba podnesena 11. srpnja 2021. – Itinerant Show Room/EUIPO – Save the Duck (ITINERANT)

(Predmet T-416/21)

(2021/C 357/42)

Jezik na kojem je tužba podnesena: talijanski

Stranke

Tužitelj: Itinerant Show Room Srl (San Giorgio in Bosco, Italija) (zastupnik: E. Montelione, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem: Save the Duck SpA (Milano, Italija)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Podnositelj prijave: tužitelj pred Općim sudom

Predmetni sporni žig: Prijava figurativnog žiga Europske unije ITINERANT – prijava za registraciju br. 17 946 859

Postupak pred EUIPO-om: postupak povodom prigovora

Pobijana odluka: odluka petog žalbenog vijeća EUIPO-a od 6. svibnja 2021. u predmetu R 997/2020-5

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku;

—	naloži EUIPO-u odobrenje žiga Europske unije br. 17 946 859 u razredima 18 i 25;

—	naloži EUIPO-u snošenje troškova postupka.

Tužbeni razlozi

—	Pogrešno isključivanje dokaza podnesenih pred žalbenim vijećem;

—	Pogrešna primjena članka 8. stavka 5. Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća;

—	Pogrešna primjena članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća.

Tužba podnesena 11. srpnja 2021. – Itinerant Show Room/EUIPO – Save the Duck (ITINERANT)

(Predmet T-417/21)

(2021/C 357/43)

Jezik na kojem je tužba podnesena: talijanski

Stranke

Tužitelj: Itinerant Show Room Srl (San Giorgio in Bosco, Italija) (zastupnici: E. Montelione, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem: Save the Duck SpA (Milano, Italija)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Podnositelj prijave spornog žiga: tužitelj pred Općim sudom

Predmetni sporni žig: prijava figurativnog žiga Europske unije ITINERANT – prijava za registraciju br. 17 946 853

Postupak pred EUIPO-om: postupak povodom prigovora

Pobijana odluka: odluka petog žalbenog vijeća EUIPO-a od 12. svibnja 2021. u predmetu R 1017/2020-5

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku;

—	naloži EUIPO-u odobrenje žiga Europske unije br. 17 946 853 za razrede 18 i 25;

—	naloži EUIPO-u snošenje troškova postupka.

Tužbeni razlozi

—	Pogrešno isključivanje dokaza podnesenih pred žalbenim vijećem;

—	Pogrešna primjena članka 8. stavka 5. Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća;

—	Pogrešna primjena članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća.

Tužba podnesena 13. srpnja 2021. – Gioioso/EUIPO – Maxi Di (MARE GIOIOSO di Sebastiano IMPORT EXPORT)

(Predmet T-423/21)

(2021/C 357/44)

Jezik na kojem je tužba podnesena: talijanski

Stranke

Tužitelj: Sebastiano Gioioso (Fasano, Italija) (zastupnik: F. Amati, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Maxi Di Srl (Belfiore, Italija)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Podnositelj prijave spornog žiga: tužitelj pred Općim sudom

Predmetni sporni žig: prijava figurativnog žiga Europske unije MARE GIOIOSO di Sebastiano IMPORT EXPORT – prijava za registraciju br. 18 024 185

Postupak pred EUIPO-om: postupak povodom prigovora

Pobijana odluka: odluka prvoga žalbenog vijeća EUIPO-a od 10. svibnja 2021. u predmetu R 1650/2020-1

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku;

—	naloži EUIPO-u i drugoj stranci u postupku pred žalbenim vijećem snošenje troškova postupka povodom prigovora i žalbenog postupka.

Tužbeni razlog

—	Povreda članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća.

Tužba podnesena 14. srpnja 2021. – Aldi Einkauf/EUIPO – Cantina sociale Tollo (ALDIANO)

(Predmet T-429/21)

(2021/C 357/45)

Jezik na kojem je tužba podnesena: njemački

Stranke

Tužitelj: Aldi Einkauf SE & Co. OHG (Essen, Njemačka) (zastupnici: C. Fürsen, M. Minkner i A. Starcke, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem: Cantina sociale Tollo SCA (Tollo, Italija)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Nositelj spornog žiga: druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem

Predmetni sporni žig: verbalni žig Europske unije ALDIANO – žig Europske unije br. 10 942 274

Postupak pred EUIPO-om: postupak za brisanje

Pobijana odluka: odluka četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 18. svibnja 2021. u predmetu R 1074/2020-4

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku;

—	naloži EUIPO-u snošenje troškova.

Tužbeni razlog

—	povreda članka 64. stavka 2. Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća.

Tužba podnesena 15. srpnja 2021. – Apex Brands/EUIPO – Sartorius Werkzeuge (SATA)

(Predmet T-430/21)

(2021/C 357/46)

Jezik na kojem je tužba podnesena: njemački

Stranke

Tužitelj: Apex Brands, Inc. (Wilmington, Delaware, Sjedinjene Američke Države) (zastupnici: S. Fröhlich, H. Lerchl i M. Hartmann, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem: Sartorius Werkzeuge GmbH & Co. KG (Ratingen, Njemačka)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Podnositelj prijave spornog žiga: tužitelj

Predmetni sporni žig: prijava verbalnog žiga Europske unije SATA – prijava br. 18 051 525

Postupak pred EUIPO-om: postupak povodom prigovora

Pobijana odluka: odluka četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 4. svibnja 2021. u predmetu R 2322/2020-4

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku;

—	naloži EUIPO-u snošenje troškova postupka uključujući tužiteljeve troškove.

Tužbeni razlozi

—	povreda čl. 8 st. 1 t. (b) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća;

—	povreda općeg načela jednakosti postupanja.

Tužba podnesena 16. srpnja 2021. – Sushi&Food Factor/EUIPO (READY 4YOU)

(Predmet T-432/21)

(2021/C 357/47)

Jezik postupka: poljski

Stranke

Tužitelj: Sushi&Food Factor sp. z o.o. (Robakowo, Poljska) (zastupnik: J. Gwiazdowska, odvjetnica)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Predmetni sporni žig: figurativni žig Europske unije s verbalnim elementom READY 4YOU – prijava za registraciju br. 18 209 237

Pobijana odluka: odluka petog žalbenog vijeća EUIPO-a od 13. svibnja 2021. u predmetu R 2321/2020-5

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku i konačno donese odluku o dopuštanju registracije žiga Europske unije br. 18 209 237;

—	podredno, poništi pobijanu odluku i vrati predmet na ponovno odlučivanje,

—	naloži EUIPO-u snošenje troškova postupka, uključujući troškove koje je tuženik imao u postupku pred žalbenim vijećem i EUIPO-ovim odjelom „Osnovne djelatnosti”.

Tužbeni razlozi

—	Povreda članka 7. stavka 1. točke (b) u vezi s člankom 7. stavkom 2. Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća (EU) br. 2017/1001;

—	povreda članka 94. stavka 1. i članka 95. stavka 1. Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća (EU) br. 2017/1001;

—	povreda članka 20. i članka 41. stavka 1. i stavka 2. točaka (a) i (c) Povelje Europske unije o temeljnim pravima, uključujući prava na saslušanje, obveze uprave da obrazloži svoje odluke, načela dobre uprave, pravne sigurnosti i jednakosti postupanja.

Tužba podnesena 16. srpnja 2021. – Vitronic/EUIPO (Enforcement Trailer)

(Predmet T-433/21)

(2021/C 357/48)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Vitronic Dr.-Ing. Stein Bildverarbeitungssysteme GmbH (Wiesbaden, Njemačka) (zastupnik: D. Tsoumanis, odvjetnica)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Predmetni sporni žig: prijava verbalnog žiga Europske unije Enforcement Trailer – prijava za registraciju br. 18 281 599

Pobijana odluka: odluka četvrta žalbenog vijeća EUIPO-a od 18. svibnja 2021. u predmetu R 236/2021-4

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku;

—	utvrdi da se razlozi za odbijanje iz članka 7. stavka 1. točke (b) članka 7. stavka 1. točke (c) Uredbe (EU) 2017/1001 protive registraciji žiga samo u onim državama članicama u kojima je službeni jezik engleski, odnosno u Irskoj i Malti;

—	naloži EUIPO-u snošenje troškova, uključujući troškove nastale tužitelju pred Općim sudom i žalbenim vijećem EUIPO-a.

Tužbeni razlozi

—	povreda čl. 7. st. 1. t. (c) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća;

—	povreda čl. 7. st. 1. t. (b) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća.

Tužba podnesena 15. srpnja 2021. – TL/Komisija

(Predmet T-438/21)

(2021/C 357/49)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: TL (zastupnici: L. Levi i N. Flandin, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi tuženikovu odluku od 29. listopada 2020. o neproduljenju tužiteljeva ugovora o radu („odluka o neobnavljanju”);

—	ujedno, ako je potrebno, poništi tuženikovu odluku od 5. svibnja 2021. o odbijanju tužiteljeve žalbe protiv odluke od 29. listopada 2020. („pobijana odluka”);

—	poništi tuženikovu objavu slobodnog radnog mjesta od 2. listopada 2020. u dijelu u kojem nudi radno mjesto sa zadacima koji su jednaki onima koje je tužitelj već izvršavao;

—	naloži da mu se naknadi šteta u iznosu od 90 % tužiteljeve bruto plaće, uključujući doprinose za mirovinsko osiguranje, zbog gubitka ozbiljne prilike za obnavljanje postojećeg ugovora i naloži isplatu nematerijalne štete koju je tužitelj pretrpio; i

—	naloži tuženiku snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe dva tužbena razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je tuženik počinio očitu pogrešku u ocjeni jer obrazloženja tužiteljeva ugovora o radu u „pobijanoj odluci” i „odluci o neobnavljanju” nisu osnovana. Nadalje, navodi se da predmeti na kojima je tužitelj uglavnom radio nisu postali manje zastupljeni i da potrebe za zaposlenicima odjela nisu umanjene, suprotno tuženikovim tvrdnjama.

2.	Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je tuženik povrijedio obvezu dužne pažnje jer nije postojala ravnoteža između interesa službe i interesa člana osoblja. Također se navodi da tuženik nije uzeo u obzir druge elemente sadržane u tužiteljevu spisu (primjerice, uznemiravanje).

Tužba podnesena 20. srpnja 2021. – Anglofranchise/EUIPO – Bugrey (BOY LONDON)

(Predmet T-439/21)

(2021/C 357/50)

Jezik na kojem je tužba podnesena: talijanski

Stranke

Tužitelj: Anglofranchise Ltd (London, Ujedinjena Kraljevina) (zastupnici: P. Roncaglia, F. Rossi, N. Parrotta, R. Perotti, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem: Yuliya Bugrey (Milano, Italija)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Nositelj spornog žiga: tužitelj pred Općim sudom

Predmetni sporni žig: figurativni žig Europske unije BOY LONDON – žig Europske unije br. 11 708 773

Postupak pred EUIPO-om: postupak proglašavanja žiga ništavim

Pobijana odluka: odluka petog žalbenog vijeća EUIPO-a od 23. travnja 2021. u predmetu R 459/2020-5

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku;

—	naloži EUIPO-u snošenje troškova ovog postupka, uključujući troškove u postupku pred žalbenim vijećem;

—	naloži društvu Yuliya Bugrey da tužitelju naknadi troškove ovog postupka, uključujući troškove u postupku pred žalbenim vijećem.

Tužbeni razlozi

—	Povreda članka 7. stavka 1. točke (f) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća;

—	Povreda članka 94. stavka 1. točke (a) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća.

Tužba podnesena 23. srpnja 2021. – Ryanair/Komisija

(Predmet T-444/21)

(2021/C 357/51)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Ryanair DAC (Swords, Irska) (zastupnici: E. Vahida, F.-C. Laprévote, V. Blanc, S. Rating i I.-G. Metaxas-Maranghidis, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi tuženikovu odluku od 12. ožujka 2021 o državnoj potpori SA.60113 – Finnair — COVID-19 — hybrid loan 107.2.b (1); i

—	naloži tuženiku snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe četiri tužbena razloga.

1.	Prvi tužbeni razlog, u okviru kojeg se navodi da je tuženik pogrešno primijenio članak 107. stavak 2. točku (b) UFEU-a i počinio očitu pogrešku u ocjeni prilikom nadzora proporcionalnosti potpore u odnosu na štetu prouzrokovanu COVID-19 krizom.

2.

Drugi tužbeni razlog, kojim se navodi da je tuženik prekršio određene odredbe UFEU-a i da se opća načela prava Unije na kojima se temelji liberalizacija zračnog prijevoza u Europskoj uniji od kraja 80-ih godina (tj. nediskriminacija, slobodno pružanje usluga – primjenjuju na zračni prijevoz Uredbom 1008/2008 (2) – i sloboda poslovnog nastana).

3.	Treći tužbeni razlog, kojim se navodi da je tuženik propustio pokrenuti službeni istražni postupak unatoč ozbiljnim poteškoćama te je povrijedio tužiteljeva postupovna prava.

4.	Četvrti tužbeni razlog, kojim se navodi da je tuženik povrijedio obvezu obrazlaganja u skladu s člankom 296. stavkom 2. UFEU-a.

---

(1)  SL 2021., C 240, str. 14.

(2)  Uredba (EZ) br. 1008/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. rujna 2008. o zajedničkim pravilima za obavljanje zračnog prijevoza u Zajednici (preinaka) Tekst značajan za EGP (SL 2008., L 293, str. 3.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 7., svezak 8., str. 164.)

Rješenje Općeg suda od 2. srpnja 2021. – MD/Komisija

(Predmet T-552/20) (1)

(2021/C 357/52)

Jezik postupka: talijanski

Predsjednik četvrtog vijeća odredio je brisanje predmeta.

---

(1)  SL C 371, 3. 11. 2020.