—

uzimajući u obzir Nacrt provedbene uredbe Komisije o izmjeni Provedbene uredbe (EU) br. 540/2011 u pogledu produljenja roka važenja odobrenja aktivnih tvari benfluralin, dimoksistrobin, fluazinam, flutolanil, mankozeb, mekoprop-P, mepikvat, metiram, oksamil i piraklostrobin (D064213/02,

—

uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja i stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 79/117/EEZ i 91/414/EEZ (1), a posebno njezin članak 17. i članak 21.,

—

uzimajući u obzir Provedbenu uredbu Komisije (EU) 2015/408 оd 11. ožujka 2015. o provedbi članka 80. stavka 7. Uredbe (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja i izradi popisa kandidata za zamjenu (2),

—

uzimajući u obzir članke 11. i 13. Uredbe (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (3),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. rujna 2018. o provedbi Uredbe (EZ) br. 1107/2009 o sredstvima za zaštitu bilja (4),

—

uzimajući u obzir članak 112. stavke 2. i 3. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir prijedlog rezolucije Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane,

A.

budući da je 1. listopada 2006. Direktivom Komisije 2006/75/EZ (5) dimoksistrobin uvršten u Prilog I. Direktivi Vijeća 91/414/EEZ (6) i da se smatra odobrenim u skladu s Uredbom (EZ) br. 1107/2009;

B.

budući da postupak obnavljanja odobrenja za dimoksistrobin u skladu s Provedbenom uredbom Komisije (EU) br. 844/2012 (7) traje od 2013.;

C.

budući da je rok važenja odobrenja aktivne tvari dimoksistrobin, koji je prvotno trebao završiti 30. rujna 2016., već bio produljen za 16 mjeseci Provedbenom uredbom Komisije (EU) br. 1136/2013 (8), zatim za jednu godinu Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2018/84 (9), pa ponovno za jednu godinu Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2018/1796 (10), te bi sada opet trebao biti produljen za jednu godinu ovim nacrtom provedbene uredbe Komisije, čime bi se rok važenja odobrenja produljio do 31. siječnja 2021.;

D.

budući da je 1. srpnja 2006. Direktivom Komisije 2005/72/EZ (11) mankozeb uvršten u Prilog I. Direktivi 91/414/EEZ i da se smatra odobrenim u skladu s Uredbom (EZ) br. 1107/2009;

E.

budući da postupak obnavljanja odobrenja za mankozeb u skladu s Provedbenom uredbom (EU) br. 844/2012 traje od 2013.;

F.

budući da je rok važenja odobrenja aktivne tvari mankozeb, koji je prvotno trebao završiti 30. lipnja 2016., već bio produljen za 19 mjeseci Provedbenom uredbom Komisije (EU) br. 762/2013 (12), zatim za jednu godinu Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2018/84, pa ponovno za jednu godinu Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2018/1796, te bi sada opet trebao biti produljen za jednu godinu ovim nacrtom provedbene uredbe Komisije, čime bi se rok važenja odobrenja produljio do 31. siječnja 2021.;

G.

budući da Komisija nije objasnila razloge za produljenja, već samo navodi: „Budući da je ocjenjivanje tih tvari odgođeno zbog razloga koji su izvan kontrole podnositeljâ zahtjeva, odobrenja tih aktivnih tvari vjerojatno će isteći prije donošenja odluke o njihovu produljenju.”;

H.

budući da je svrha Uredbe (EZ) br. 1107/2009 osigurati visoku razinu zaštite kako zdravlja ljudi i životinja tako i okoliša te istodobno očuvati konkurentnost poljoprivrede Unije; budući da bi posebnu pozornost trebalo posvetiti zaštiti osjetljivih skupina stanovništva, uključujući trudnice, dojenčad i djecu;

I.

budući da je potrebno primijeniti načelo predostrožnosti te da se u Uredbi (EZ) br. 1107/2009 navodi da tvari trebaju biti dijelom sredstava za zaštitu bilja samo ako je dokazano da predstavljaju očitu korist kod uzgoja bilja i da prema predviđanjima nemaju štetne učinke na zdravlje ljudi i životinja ili neprihvatljive učinke na okoliš;

J.

budući da se u Uredbi (EZ) br. 1107/2009 navodi da bi u interesu sigurnosti rok važenja odobrenja za aktivne tvari trebao biti vremenski ograničen; budući da bi rok važenja odobrenja trebao biti razmjeran mogućim rizicima povezanima s uporabom takvih tvari, međutim, u ovim slučajevima očito je da nema takve proporcionalnosti;

K.

budući da Komisija i države članice imaju mogućnost i odgovornost za djelovanje u skladu s načelom predostrožnosti kada je utvrđena mogućnost štetnog djelovanja na zdravlje, ali i dalje postoji znanstvena nesigurnost, donošenjem privremenih mjera za upravljanje rizikom nužnih za osiguranje visoke razine zaštite ljudskog zdravlja;

L.

budući da se člankom 21. Uredbe (EZ) br. 1107/2009 propisuje da Komisija u svakom trenutku može preispitati odobrenje aktivne tvari, posebno ako u svjetlu novih znanstvenih i tehničkih spoznaja smatra da ima naznaka da tvar više ne ispunjava mjerila za odobrenje iz članka 4., te budući da to preispitivanje može dovesti do povlačenja ili izmjene odobrenja tvari;

M.

budući da je Provedbenom uredbom (EU) 2015/408 dimoksistrobin 2015. uvršten na popis „kandidata za zamjenu” jer je akutna referentna doza (ARfD) za tu aktivnu tvar znatno niža od one za većinu odobrenih aktivnih tvari unutar njihovih skupina te jer bi se trebalo smatrati da ima svojstva endokrine disrupcije koja mogu imati štetne učinke na ljude;

N.

budući da se u skladu s točkom 3.6.5. Priloga II. Uredbi (EZ) br. 1107/2009 aktivne tvari ne mogu odobriti ako se smatra da imaju svojstva endokrine disrupcije koja bi mogla imati štetne učinke na ljude, osim ako je izlaganje ljudi toj aktivnoj tvari, safeneru ili sinergistu u sredstvu za zaštitu bilja pod realno pretpostavljenim uvjetima uporabe zanemarivo, tj. sredstvo se upotrebljava u zatvorenim sustavima ili drugim uvjetima koji isključuju kontakt s ljudima i kad ostaci dotične aktivne tvari, safenera ili sinergista u hrani i hrani za životinje ne prelaze standardne vrijednosti utvrđene prema članku 18. stavku 1. točki (b) Uredbe (EZ) br. 396/2005. Europskog parlamenta i Vijeća (13);

O.

budući da je na 47. sastanku Odbora za procjenu rizika (RAC) održanom 27. veljače 2019. dogovoreno da će se mankozeb klasificirati kao reproduktivno toksična tvar kategorije 1B;

P.

budući da se u skladu s točkom 3.6.4. Priloga II. Uredbi (EZ) br. 1107/2009 aktivne tvari ne mogu odobriti ako su reproduktivno toksične tvari kategorije 1B, osim ako aktivna tvar, na temelju dokumentiranih dokaza sadržanih u prijavi, nije nužna za kontroliranje ozbiljne opasnosti za zdravlje bilja koja se ne može zaustaviti drugim dostupnim sredstvima, uključujući nekemijske metode, te se u tim slučajevima mjere za smanjenje rizika moraju poduzeti kako bi se izloženost ljudi i okoliša toj aktivnoj tvari svela na minimum;

Q.

budući da se izloženost mankozebu povezuje s povećanjem rizika od obolijevanja od Parkinsonove bolesti kod poljoprivrednika i drugih osoba u ruralnim područjima u Nizozemskoj i Francuskoj (14);

R.

budući da je mankozeb kombinacija dvaju drugih ditiokarbamata, odnosno maneba i zineba, koji više nisu odobreni za upotrebu u Uniji zbog rizika koje predstavljaju za zdravlje ljudi i okoliša;

S.

budući da je mankozeb vrlo toksičan za vodeni okoliš, da se sumnja da oštećuje ljudski fetus te da može izazvati alergijske reakcije na koži;

T.

budući da je neprihvatljivo da se u Uniji dopusti daljnja upotreba tvari za koje je poznato da ispunjavaju kriterije za isključivanje (utvrđene upravo radi zaštite ljudskog zdravlja i okoliša) za aktivne tvari koje su mutagene, karcinogene, toksične za reprodukciju ili koje imaju svojstva endokrine disrupcije, čime se time ugrožavaju javno zdravlje i okoliš;

U.

budući da podnositelji zahtjeva mogu zloupotrijebiti automatski sustav koji je sastavni dio radnih metoda Komisije kojim je omogućeno trenutačno produljuje roka odobrenja aktivnih tvari ako ponovna procjena rizika nije završena, namjerno odugovlačeći proces ponovne procjene pružanjem nepotpunih podataka i traženjem dodatnih odstupanja i posebnih uvjeta, što dovodi do neprihvatljivih rizika za okoliš i zdravlje ljudi jer tijekom tog razdoblja izloženost opasnim tvarima i dalje traje;

V.

budući da je u svojoj Rezoluciji od 13. rujna 2018. o provedbi Uredbe (EZ) br. 1107/2009 o sredstvima za zaštitu bilja Parlament pozvao Komisiju i države članice „da osiguraju da se proceduralno produljenje razdoblja odobrenja tijekom trajanja postupka, u skladu s člankom 17. Uredbe, ne koristi za aktivne tvari koje su mutagene, karcinogene, toksične za reprodukciju i stoga pripadaju u kategoriju 1A ili 1B ili aktivne tvari koje remete rad endokrinih žlijezda te su štetne za ljude ili životinje, kao što je trenutačno slučaj za tvari poput flumioksazina, tiakloprida, klorotolurona i dimoksistrobina”;

W.

budući da je nizozemski parlament izrazio zabrinutost zbog produljenja razdoblja odobrenja te pozvao da se prekinu produljenja za tvari za koje se zna da predstavljaju znatnu prijetnju biološkoj raznolikosti (posebno za pčele i bumbare) ili koje su karcinogene, mutagene, endokrino disruptivne i/ili reproduktivno toksične (15);

X.

budući da je rok za javno savjetovanje Europske agencije za sigurnost hrane o mankozebu bio 28. travnja 2018.; budući da, na temelju trenutačno dostupnih informacija od tijela Unije za procjenu rizika, nizozemsko Povjerenstvo za odobrenje sredstava za zaštitu bilja i biocida (Ctgb) ocjenjuje da su dostupni podaci dostatni za brzu odluku o tome treba li obnoviti odobrenje za mankozeb ili ne (16);

1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

9.

—

uzimajući u obzir Opću deklaraciju o pravima čovjeka i ostale sporazume o ljudskim pravima i instrumente usvojene na razini UN-a, a osobito Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima (ICCPR) i Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima (ICESCR) koje je donijela Opća skupština UN-a 16. prosinca 1966. u New Yorku,

—

uzimajući u obzir Europsku konvenciju o ljudskim pravima i relevantnu sudsku praksu Europskog suda za ljudska prava (ESLJP),

—

uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima (dalje u tekstu „Povelja”),

—

uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima djeteta (UNCRC),

—

uzimajući u obzir članke 2., 3., 8., 21. i 23. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),

—

uzimajući u obzir članak 207. i glave IV. i V. dijela trećeg Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

—

uzimajući u obzir članak 45. Povelje,

—

uzimajući u obzir Smjernice EU-a za promicanje i zaštitu svih ljudskih prava lezbijki, homoseksualaca, biseksualnih, transrodnih i interseksualnih osoba (LGBTI), koje je Vijeće donijelo 2013.,

—

uzimajući u obzir načela iz Yogyakarte (o primjeni Zakona o međunarodnim ljudskim pravima u odnosu na spolnu orijentaciju i rodni identitet) donesena u studenom 2006. i 10 dodatnih načela („dodatnih 10”, Dodatna načela i obveze države o primjeni Zakona o međunarodnim ljudskim pravima u odnosu na spolnu orijentaciju, rodni identitet, rodno izražavanje i spolna obilježja), donesenih 10. studenoga 2017.,

—

uzimajući u obzir preporuku CM/Rec(2010)5 Odbora ministara Vijeća Europe državama članicama o mjerama za suzbijanje rodne i spolne diskriminacije od 31. ožujka 2010.,

—

uzimajući u obzir Direktivu 2012/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela (1),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 4. veljače 2014. o planu EU-a protiv homofobije i diskriminacije na temelju seksualne orijentacije i rodnog identiteta (2),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. veljače 2019. o budućnosti popisa mjera u korist pripadnika skupine LGBTI (2019. – 2024.) (3),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. siječnja 2019. o stanju temeljnih prava u Europskoj uniji 2017. godine (4),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 26. studenoga 2019. o pravima djece povodom 30. obljetnice Konvencije UN-a o pravima djeteta (5),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. veljače 2019. o nazadovanju u području prava žena i rodne ravnopravnosti u EU-u (6),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. studenoga 2019. o kriminalizaciji spolnog odgoja u Poljskoj (7),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. travnja 2018. o rodnoj ravnopravnosti u medijskom sektoru u EU-u (8),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. rujna 2009. o litavskom zakonu o zaštiti maloljetnika od štetnih utjecaja javnog informiranja (9),

—

uzimajući u obzir rezultate istraživanja o zajednici LGBT u EU-u koje je 2012. provela Agencija EU-a za temeljna prava (FRA),

—

uzimajući u obzir članak 132. stavak 2. Poslovnika,

A.

budući da je pravo na jednako postupanje i nediskriminaciju temeljno pravo sadržano u Ugovorima i Povelji te da bi se trebalo u potpunosti poštovati;

B.

budući da su sve države članice u okviru međunarodnog prava i ugovora EU-a preuzele obveze i dužnosti da će poštovati, jamčiti, štititi i ispunjavati temeljna prava;

C.

budući da istraživanja, ankete i izvješća (10) pokazuju da su javna diskriminacija i govor mržnje protiv pripadnika zajednice LGBTI u porastu u cijelom EU-u; budući da je u EU-u zabilježen sve veći broj zločina iz mržnje potaknutih mržnjom protiv pripadnika skupine LGBTI; budući da se tim napadima krše temeljna prava pripadnika zajednice LGBTI, a odgovori tijela javne vlasti i dalje su često nedostatni;

D.

budući da napadi na temeljna prava pripadnika skupine LGBTI predstavljaju ozbiljnu prijetnju poštovanju temeljnih prava u EU-u i budući da su ti napadi često povezani s napadima na prava žena i prava manjina;

E.

budući da govor mržnje javnih vlasti usmjeren protiv pripadnika skupine LGBTI ima širi utjecaj jer se njime daje legitimitet za progon, nasilje i diskriminaciju nad pripadnicima te skupine te se stvaraju preduvjeti za takve postupke u društvu u cjelini;

F.

budući da sigurnost zajednice LGBTI nije odvojena od sigurnosti svih građana Europe, a narušavanje te sigurnosti pokazatelj je i narušavanja svih temeljnih prava; budući da je ksenofobična retorika također pridonijela stvaranju sve nesigurnijeg i neodrživijeg okruženja za organizacije i borce za ljudska prava koji zagovaraju prava pripadnika skupine LGBTI;

G.

budući da postoji otpor prema rodnoj ravnopravnosti u EU-u i šire, koji je, osim općenito na žene, izravno usmjeren i na pripadnike skupine LGTBI te negativno utječe na njih; budući da populizam i krajnje desni ekstremizam potiču taj otpor;

H.

budući da je stigmatizacija zbog stvarne ili percipirane seksualne orijentacije, rodnog identiteta ili spolnih obilježja i dalje prisutna diljem EU-u;

I.

budući da postoji ozbiljan manjak sustavnog praćenja, dokumentiranja i prikupljanja podataka o mržnji i nasilju usmjerenima protiv pripadnika skupine LGTBI;

J.

budući da veliki broj zločina iz mržnje počinjenih nad pripadnicima skupine LGTBI ostaje neprijavljen; budući da prijavljivanje nosi rizik i strah od otkrivanja seksualne orijentacije, rodnog identiteta, spolnih obilježja i rodnog izražavanja osobe koja vrši prijavu;

K.

budući da u velikoj većini država članica postoje pravne mjere protiv diskriminacije i nasilja; međutim, budući da je provedba tih mjera i dalje nedostatna, zbog čega su pripadnici skupine LGBTI i dalje izložene zločinima iz mržnje, govoru mržnje i diskriminaciji, osobito u području zdravstvene zaštite, obrazovanja, zapošljavanja i stanovanja;

L.

budući da su brojni napadi javnih vlasti protiv pripadnika zajednice LGBTI usmjereni na obrazovne ustanove i škole; budući da je to posebno štetno za mlade pripadnike skupine LGBTI;

M.

budući da seksualna orijentacija i rodni identitet spadaju u djelokrug prava pojedinca na privatnost, koja su zajamčena međunarodnim, europskim i nacionalnim pravom o ljudskim pravima, a javne bi vlasti trebale promicati jednakost i nediskriminaciju (11);

N.

budući da bi trebalo zajamčiti slobodu izražavanja, na internetu i izvan njega, za medije, kulturne i nevladine organizacije (NVO) i pojedince, osobito u svjetlu zabrinjavajućeg trenda ukidanja i zabranjivanja sadržaja povezanog sa skupinom LGBTI na društvenim mrežama;

O.

budući da su pripadnici skupine LGBTI izloženi raznim oblicima nasilja, kao što su najnoviji primjeri koji uključuju homofobne izjave u referendumskoj kampanji o sužavanju definicije obitelji u Rumunjskoj, napade na društvene centre za pripadnike skupine LGBTI u nekoliko država članica kao što su Mađarska i Slovenija, homofobne izjave i govor mržnje usmjeren prema pripadnicima te skupine, kao što je nedavno zabilježeno u Estoniji, Španjolskoj, Ujedinjenoj Kraljevini, Mađarskoj i Poljskoj, osobito u kontekstu izbora, te pravne instrumente koji se mogu primijeniti na ograničavanje slobode medija, kulture, obrazovanja i drugih sadržaja na način kojim se neopravdano ograničava sloboda izražavanja o problemima skupine LGBTI, kao što je slučaj u Litvi i Latviji;

P.

budući da je od početka 2019. u Poljskoj zabilježeno više od 80 slučajeva, u kojima su regije, županije ili općine donijele rezolucije, proglašavajući se zonama bez takozvane „LGBT ideologije” ili su usvojile „Regionalne povelje o obiteljskim pravima” ili ključne odredbe koje proizlaze iz tih dokumenata, a kojima se osobito diskriminiraju obitelji sa samohranim roditeljem i obitelji pripadnika skupine LGBTI; budući da se u tim rezolucijama lokalne vlasti pozivaju da se suzdrže od poduzimanja bilo kakvih mjera za poticanje tolerancije prema pripadnicima skupine LGBTI, kao i od pružanja financijske potpore nevladinim organizacijama koje promiču jednaka prava, provode edukacije u pogledu nediskriminacije ili na bilo koji drugi način pružaju potporu pripadnicima skupine LGBTI; budući da proglašavanje zona bez LGBTI ideologije, bez obzira na to što ne uključuje uvođenje fizičkih granica, predstavlja izrazito diskriminirajuće mjere kojima se ograničava sloboda kretanja građana EU-a; budući da su navedeni primjeri dio šireg konteksta napada na zajednicu LGBTI u Poljskoj, koji uključuju sve više slučajeva govora mržnje među javnim i izabranim dužnosnicima i u javnim medijima, kao i napade i zabrane usmjerene protiv povorki ponosa ili programa i aktivnosti za podizanje razine osviještenosti, kao što je Rainbow Friday;

Q.

budući da se prema istraživanju Agencije za temeljna prava o zajednici LGBTI (12) 32 % ispitanika osjećalo diskriminirano i u drugim područjima osim zapošljavanja, poput obrazovanja; budući da je rizik od počinjenja samoubojstva među djecom pripadnicima skupine LGBTI veći od onoga za djecu koja ne pripadaju toj skupini; budući da je uključivo obrazovanje ključno za stvaranje sigurnih školskih sredina u kojima mogu napredovati sva djeca, uključujući djecu koja pripadaju manjinama kao što su djeca pripadnici skupine LGBTI djeca i djeca iz obitelji koje pripadaju toj skupini; budući da su djeca i mladi koji žive u ruralnim područjima i manjim gradskim centrima najviše pogođeni napadima na prava pripadnika skupine LGBTI jer su osobito izloženi nasilju te se često suočavaju s odbacivanjem i nesigurnošću te stoga zahtijevaju posebnu potporu i pomoć institucija državnih i lokalnih vlasti ili nevladinih organizacija;

R.

budući da nepostojanje zakona o nediskriminaciji u mnogim državama članicama izlaže veći dio marginaliziranog stanovništva riziku od diskriminacije i nasilja; budući da bi se horizontalnom direktivom o nediskriminaciji popunila ta praznina u zaštiti, ali Vijeće blokira postupak njezina donošenja već 11 godina; budući da postoji zakonodavna praznina u pogledu zaštite od kaznenih djela počinjenih zbog predrasuda koje se temelje na seksualnoj orijentaciji i rodnom identitetu u EU-u i mnogim državama članicama;

S.

budući da ljudi mogu biti izloženi višestrukoj i intersekcijskoj diskriminaciji; budući da se u okviru politika koje se bave jednom vrstom diskriminacije pozornost treba usmjeriti na situaciju u posebnim skupinama za koje postoji velika vjerojatnost da bi mogle postati žrtve višestruke diskriminacije koja bi mogla biti utemeljena na, među ostalim, dobi, rasi, vjeroispovijesti, spolnoj orijentaciji, rodu ili invaliditetu;

T.

budući da se pripadnici skupine LGBTI suočavaju s diskriminacijom i nasiljem diljem svijeta;

1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

9.

10.

11.

12.

13.

14.

15.

16.

17.

18.

19.

20.

21.

22.

23.

24.

25.

26.

27.

—

uzimajući u obzir članke 4. i 13. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),

—

uzimajući u obzir članke 115., 108., 113., 115. i 116. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

—

uzimajući u obzir akcijski plan OECD-a za BEPS iz listopada 2015., a posebno njegovu mjeru 1.,

—

uzimajući u obzir program rada OECD-a za postizanje konsenzualnog rješenja za porezne izazove koji proizlaze iz digitalizacije gospodarstva od 29. svibnja 2019.,

—

uzimajući u obzir dokumente OECD-a za javno savjetovanje od 9. listopada 2019., odnosno 8. studenoga 2019. pod nazivom „Prijedlog Tajništva za ‚jedinstveni pristup’ u okviru prvog stupa” i „Prijedlog za sprječavanje smanjenja porezne osnovice na globalnoj razini (GloBE) – drugi stup” (oba prijedloga Tajništva OECD-a),

—

uzimajući u obzir Rezoluciju njegova odbora TAXE od 25. studenoga 2015. (1) o odlukama o porezima i ostalim mjerama slične prirode ili učinka, Rezoluciju njegova odbora TAX2 od 6. srpnja 2016. (2) o odlukama o porezima i ostalim mjerama slične prirode ili učinka, preporuku njegova odbora PANA Vijeću i Komisiji od 13. prosinca 2017. nakon istrage o pranju novca, izbjegavanju plaćanja poreza i utaji poreza (3) i Rezoluciju njegova odbora TA X 3od 26. ožujka 2019. o financijskom kriminalu, utaji poreza i izbjegavanju plaćanja poreza (4),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. prosinca 2015. s preporukama Komisiji o uvođenju transparentnosti, koordinacije i konvergencije u politike poreza na dobit u Uniji (5),

—

uzimajući u obzir postupanje Komisije nakon usvajanja svake od navedenih rezolucija Europskog parlamenta, (6),

—

uzimajući u obzir ishode raznih sastanaka na vrhu skupina G7, G8 i G20 održanih na temu međunarodnih poreznih pitanja,

—

uzimajući u obzir strateški dokument Međunarodnog monetarnog fonda o „Oporezivanju trgovačkih društava u globalnom gospodarstvu” (7),

—

uzimajući u obzir brojna otkrića istraživački novinara, kao što su LuxLeaks, Panamski dokumenti, Rajski dokumenti te nedavno otkriveni porezni skandali CumEx, kao i slučajeve pranja novca u kojima su konkretno sudjelovale banke u Danskoj, Estoniji, Njemačkoj, Latviji, Nizozemskoj i Ujedinjenoj Kraljevini,

—

uzimajući u obzir svoju studiju o „Utjecaju digitalizacije na međunarodna porezna pitanja”: izazovi i rješenja” (8),

—

uzimajući u obzir studije Komisije o pokazateljima agresivnog poreznog planiranja (9),

—

uzimajući u obzir dokaze koje je prikupio odbor TAX3 tijekom svoja 34 saslušanja sa stručnjacima ili tijekom razmjena mišljenja s povjerenicima i ministrima te za vrijeme službenih putovanja u Sjedinjene Američke Države, Latviju, na Otok Man, u Estoniju i Dansku,

—

uzimajući u obzir modernizirani i čvršći okvir poreza na dobit uveden tijekom ovog zakonodavnog razdoblja, osobito direktive o suzbijanju izbjegavanja poreza (ATAD I (10) i ATAD II (11)),

—

uzimajući u obzir prijedloge Komisije koji su u tijeku, a posebno prijedloge o zajedničkoj (konsolidiranoj) osnovici poreza na dobit CC(C)CTB, (12), paketu mjeru za digitalno oporezivanje (13) i javnom izvješćivanju po državama (14), kao i stajalište Parlamenta o tim prijedlozima,

—

uzimajući u obzir rezoluciju koju je 1. prosinca 1997. donijelo Vijeće i predstavnici vlade država članica o Kodeksu o postupanju pri oporezivanju poslovanja (15) i redovna izvješća Skupine za Kodeks o postupanju pri oporezivanju poslovanja podnesena Vijeću ECOFIN,

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 21. ožujka 2018. o novim zahtjevima za suzbijanje izbjegavanja plaćanja poreza u zakonodavstvu EU-a koji su posebno usmjereni na operacije financiranja i ulaganja (C(2018)1756),

—

uzimajući u obzir istrage i odluke Komisije u vezi s državnim potporama (16),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 28. siječnja 2016. o vanjskoj strategiji za učinkovito oporezivanje (COM(2016)0024) u kojoj je Komisija pozvala EU da „pruži dobar primjer”,

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 5. prosinca 2017. o EU-ovu popisu nekooperativnih jurisdikcija u porezne svrhe,

—

uzimajući u obzir priopćenje Predsjedništva od 28. listopada 2019. o trenutačnom stanju u pogledu oporezivanja digitalnog gospodarstva,

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. srpnja 2015. o izbjegavanju plaćanja poreza i utaji poreza kao izazovima za upravljanje, socijalnu zaštitu i razvoj u zemljama u razvoju (17),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 15. siječnja 2019. pod nazivom „Prema učinkovitijem i demokratskijem odlučivanju o poreznoj politici EU-a” (COM(2019)0008),

—

uzimajući u obzir mandatna pisma i saslušanja izvršne potpredsjednice za Europu spremnu za digitalno dobu, izvršnog potpredsjednika za gospodarstvo u interesu građana i povjerenika za ekonomska i monetarna pitanja i euro (18),

—

uzimajući u obzir pitanje upućeno Komisiji o pravednom oporezivanju u digitalnom i globaliziranom gospodarstvu: BEPS 2.0 (O-000040/2019 – B9-0060/2019),

—

uzimajući u obzir članak 136. stavak 5. i članak 132. stavak 2. Poslovnika,

A.

budući da bi postojeća međunarodna pravila o porezu na dobit mogla biti neučinkovita te bi ih možda trebalo ažurirati s obzirom da su donesena početkom 20. stoljeća i nisu bila osmišljena za izazove digitalne ekonomije, što dovodi do toga da zemlje poduzimaju jednostrane mjere za rješavanje tih izazova;

B.

budući da su se nakon financijske krize u razdoblju od 2008. do 2009. i niza otkrića novinara i organizacija civilnog društva o praksama utaje poreza, agresivnog poreznog planiranja, izbjegavanja plaćanja poreza i pranju novca, zemlje skupine G20 složile tražiti globalna rješenja za ova pitanja na razini OECD-a u okviru projekta za smanjivanje porezne osnovice i prijenos dobiti (BEPS), što je dovelo do donošenja akcijskog plana za BEPS; budući da se sve zemlje nisu jednako angažirale i bile jednako predane primjeni pravila OECD-a za BEPS;

C.

budući da se u okviru akcijskog plana za BEPS uspio postići globalni konsenzus o mnogim aspektima borbe protiv utaje poreza, agresivnog poreznog planiranja i izbjegavanja plaćanja poreza; međutim, budući da nije postignut dogovor o tome kako riješiti porezne izazove koji proizlaze iz digitalizacije gospodarstva, zbog čega je objavljeno zasebno Završno izvješće za 2015. o mjeri 1. u okviru BEPS-a;

D.

budući da je Europski parlament u rezolucijama svojih odbora TAXE, TAX2, TAX3 i PANA te u svojem mišljenju o zajedničkoj poreznoj osnovici više puta pozvao na reformu međunarodnog poreznog sustava u cilju borbe protiv utaje poreza i izbjegavanja plaćanja poreza te rješavanje izazova oporezivanja digitalnog gospodarstva i pozvao Komisiju i države članice da se dogovore o zajedničkom europskom stajalištu na razini OECD-a / skupine G20 ili da djeluju na razini EU-a ako međunarodni sporazum nije moguć;

E.

budući da je 2018. tijekom tekućih pregovora o uspostavljanju međunarodnog sporazuma Komisija iznijela dva prijedloga koji se bave oporezivanjem digitalnog gospodarstva; budući da je Europski parlament podržao te prijedloge, ali oni nisu usvojeni u Vijeću uslijed protivljenja malog broja država članica zbog čega nije postignut jednoglasni sporazum: kratkoročno rješenje kojim se uvodi porez na digitalne usluge (DST) i dugoročno rješenje kojim se definira znatna digitalna prisutnost (SDP) kao neksus za oporezivanje trgovačkih društava kojim bi trebao zamijeniti DST;

F.

budući da je nakon dobivanja mandata od ministara financija zemalja skupine G20 u ožujku 2017. Uključivi okvir (IF) OECD-a / skupine G20 za BEPS u ožujku 2018. putem svoje Radne skupine za digitalnu ekonomiju (TFDE) dostavio privremeno izvješće pod nazivom „Porezni izazovi koji proizlaze iz digitalizacije”;

G.

budući da je Uključivi okvir u svibnju 2019. usvojio Program rada za postizanje konsenzusu koji je poduprla skupina G20 s ciljem postizanja sporazuma do kraja 2020.;

H.

budući da je Uključivi okvir predložio grupiranje prijedloga članova za rješavanje izazova digitalizacije koji se razmatraju u dva stupa: naglasak u prvom stupu stavlja se na raspodjelu prava oporezivanja putem novih pravila o raspodjeli dobiti i neksusu, dok se u okviru drugog stupa rješavaju preostala pitanja u pogledu BEPS-a i uvode mjere kojima se jamči minimalna razina poreza;

I.

budući da je Tajništvo OECD-a 9. listopada 2019. pokrenulo javno savjetovanje na temelju svojeg prijedloga za „jedinstveni pristup” radi postizanja konsenzusa o trima alternativama utvrđenima u prvom stupu; budući da je 18. listopada 2019. skupina G20 (19) pozdravila rad Tajništva OECD-a u pogledu iznošenja predloženog jedinstvenog pristupa u okviru prvog stupa, ali službeno nije poduprla prijedlog; budući da je 8. studenoga 2019. Tajništvo OECD-a pokrenulo javno savjetovanje o prijedlogu GloBE u okviru drugog stupa;

J.

budući da je pravedan i učinkovit sustav oporezivanja ključan za rješavanje nejednakosti te se njime osigurava sigurnost i stabilnost koji su preduvjeti za konkurentnost kao i ravnopravni uvjeti tržišnog natjecanja među poduzećima, osobito među malim i srednjim poduzećima; budući da je takav pravedan i učinkovit sustav oporezivanja ključan i za države članice jer se njime jamče porezni prihodi koji im omogućuju provođenje kvalitetnih politika što je pak korisno za EU u cjelini jer povećava stabilnost;

K.

budući da su se na razini EU-a nominalne stope poreza na dobit smanjile s prosječno 32 % 2000. na 21,7 % 2019. (20), što predstavlja smanjenje od 32 %; budući da to smanjenje može utjecati na održivost socijalnih država EU-a i potencijalno dovesti do učinka prelijevanja i na druge zemlje; budući da 22 od 38 zemalja obuhvaćenih najnovijim izvješćem OECD-a o reformi porezne politike (21) iz 2018. trenutačno imaju ukupne zakonske stope poreza na dobit jednake ili manje od 25 % u usporedbi sa samo šest zemalja 2000.;

L.

budući da je Komisija u nekim izvješćima po zemljama iznijela kritike u pogledu nedostataka u nacionalnim poreznim sustavima koje omogućavaju agresivno porezno planiranje, tvrdeći da se njima narušava integritet jedinstvenog europskog tržišta;

M.

budući da je došlo do postupnog prelaska s materijalne proizvodnje na nematerijalnu imovinu u lancu vrijednosti multinacionalnih poduzeća, što je vidljivo u relativnim stopama rasta primitaka naknada za licenciju tijekom posljednjih pet godina (gotovo 5 % godišnje) u usporedbi s prodajom robe i izravnih stranih ulaganja (FDI) (manje od 1 % godišnje); budući da neka multinacionalna poduzeća zbog primjene zakonitih strategija poreznog planiranja ne plaćaju gotovo nikakve poreze unatoč njihovoj znatnoj digitalnoj prisutnosti i velikim prihodima koje ostvaruju u tim državama članicama;

N.

budući da bi za prijenos nadležnosti na području oporezivanja s nacionalne razine na razinu EU-a bila potrebna izmjena Ugovora;

1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

9.

10.

11.

12.

13.

14.

15.

16.

17.

18.

19.

20.

21.

22.

23.

24.

25.

26.

27.

28.

29.

30.

31.

32.

33.

34.

35.

36.

37.

38.

39.

40.

41.

42.

43.

44.

45.

—

uzimajući u obzir članke 2., 4., 5., 6., 7., 9. i 10. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),

—

uzimajući u obzir članak 20. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

—

uzimajući u obzir članke 6., 7., 8., 10., 11., 12. i 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

—

uzimajući u obzir mišljenje o ustavnim odredbama i diobi vlasti te neovisnosti pravosuđa i tijela za izvršavanje zakonodavstva na Malti, koje je usvojila Venecijanska komisija na 117. plenarnom zasjedanju (Venecija, 14. i 15. prosinca 2018.),

—

uzimajući u obzir izvješće Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija od 23. siječnja 2019. naslovljeno „Programi za dodjelu državljanstva i prava boravka ulagačima u Europskoj uniji” (COM(2019)0012),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. siječnja 2014. o građanstvu Europske unije na prodaju (1) i zajedničku izjavu Komisije i malteških vlasti od 29. siječnja 2014. o malteškom programu za pojedinačne ulagače,

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. listopada 2016. s preporukama Komisiji o uspostavi mehanizma EU-a za demokraciju, vladavinu prava i temeljna prava (2) i svoju Rezoluciju od 14. studenoga 2018. o potrebi za sveobuhvatnim mehanizmom EU-a za zaštitu za demokracije, vladavine prava i temeljnih prava (3),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. studenoga 2017. o vladavini prava na Malti (4),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 3. svibnja 2018. o medijskom pluralizmu i slobodi medija u Europskoj uniji (5),

—

uzimajući u obzir izvješće od 11. siječnja 2018. o posjetu Malti ad hoc izaslanstva Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove i Istražnog odbora za ispitivanje navodnih kršenja i nepravilnosti u primjeni prava Unije u području pranja novca, izbjegavanja plaćanja poreza i utaje poreza (PANA) održanom 30. studenoga i 1. prosinca 2017.,

—

uzimajući u obzir izvješće od 16. studenoga 2018. o posjetu ad hoc izaslanstva Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove Malti i Slovačkoj održanom od 17. do 20. rujna 2018.,

—

uzimajući u obzir saslušanja i razmjene mišljenja koje je Skupina za praćenje demokracije, vladavine prava i temeljnih prava održala od 4. lipnja 2018., kada ju je osnovao Odbor za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove,

—

uzimajući u obzir pismo premijera Malte od 13. ožujka 2019.,

—

uzimajući u obzir rezoluciju Parlamentarne skupštine Vijeća Europe 2293 (2019) od 26. lipnja 2019. naslovljenu „Ubojstvo Daphne Caruane Galizije i vladavina prava na Malti i šire – borba za cijelu istinu”,

—

uzimajući u obzir pitanje Komisiji o stanju u pogledu vladavine prava i borbe protiv korupcije u EU-u, posebno na Malti i u Slovačkoj (6),

—

uzimajući u obzir ad hoc izaslanstvo Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove na Malti 3. i 4. prosinca 2019.,

—

uzimajući u obzir članak 132. stavak 2. Poslovnika,

A.

budući da se Europska unija temelji na vrijednostima poštovanja ljudskog dostojanstva, slobode, demokracije, jednakosti, vladavine prava te poštovanja ljudskih prava i budući da su te vrijednosti univerzalne i zajedničke državama članicama;

B.

budući da su vladavina prava, poštovanje demokracije, ljudskih prava i temeljnih sloboda te vrijednosti i načela utvrđeni u Ugovorima EU-a i međunarodnim pravnim instrumentima o ljudskim pravima obvezujući za Uniju i njezine države članice i da ih one moraju poštovati; budući da, u skladu s člankom 2., člankom 3. stavkom 1. i člankom 7. UEU-a, Unija ima ovlast da djeluje kako bi zaštitila zajedničke vrijednosti na kojima se temelji i budući da bi se mehanizam vladavine prava trebao u jednakoj mjeri primjenjivati na sve države članice;

C.

budući da je Povelja Europske unije o temeljnim pravima dio primarnog prava EU-a; budući da su sloboda izražavanja te sloboda i pluralizam medija utvrđeni člankom 11. Povelje o temeljnim pravima i člankom 10. Europske konvencije o ljudskim pravima;

D.

budući da je neovisnost pravosuđa utvrđena člankom 19. stavkom 1. UFEU-a, člankom 47. Povelje o temeljnim pravima i člankom 6. Europske konvencije o ljudskim pravima te je nužan preduvjet za demokratsko načelo diobe vlasti;

E.

budući da situacija u kojoj jedna država članica sustavno odbija pridržavati se temeljnih vrijednosti Europske unije i Ugovora kojima je slobodno pristupila utječe na cijeli EU;

F.

budući da je malteška istraživačka novinarka i blogerica koja je istraživala slučajeve korupcije Daphne Caruana Galizia ubijena 16. listopada 2017. u eksploziji bombe koja je podmetnuta u njezin automobil;

G.

budući da je u okviru istraga koje uz pomoć Europola provode malteška tijela dosad identificirano i privedeno pred sud nekoliko osumnjičenika i potencijalni naručitelj ubojstva, vlasnik društva 17 Black Ltd. baziranog u Dubaiju, koji je uhićen 20. studenoga 2019. dok je, kako se čini, pokušavao pobjeći s Malte na jahti;

H.

budući da su jedan od navodnih suučesnika i navodni naručitelj optužili bivšeg predstojnika Ureda predsjednika vlade za upletenost u planiranje i financiranje ubojstva;

I.

budući da su ta saznanja dovela do brojnih masovnih demonstracija i prosvjeda civilnog društva na kojima se poziva na pravdu, odgovornost i poštovanje vladavine prava;

J.

budući da je predstojnik Ureda predsjednika vlade imao uvid u informacije sadržane u sigurnosnim brifinzima policije i malteške sigurnosne službe; budući da je dao ostavku 26. studenoga 2019. nakon što ga je policija ispitala o slučaju Daphne Caruane Galizije; budući da ga je policija u međuvremenu nekoliko puno ponovno uhitila, ispitala i oslobodila bez optužbe;

K.

budući da je ministar turizma također dao ostavku 26. studenoga 2019.; budući da je istog dana i ministar gospodarstva zamrznuo svoju ministarsku funkciju, ali je 1. prosinca 2019. vraćen na dužnost;

L.

budući da je malteški premijer najavio da će podnijeti ostavku nakon stranačkih izbora koji će se održati 12. siječnja 2020. u kontekstu sve većih političkih previranja zbog istrage o ubojstvu;

M.

budući da je malteška vlada 20. rujna 2019. objavila da se pokreće „javna neovisna istraga o ubojstvu Daphne Caruane Galizije”; budući da je premijer nakon brojnih kritika obitelji Caruane Galizije i međunarodnih promatrača imenovao dva nova člana odbora i znatno izmijenio doseg istrage, čime su sada zadovoljne sve strane;

N.

budući da je osumnjičeniku za kojeg se pretpostavlja da je bio posrednik u ubojstvu na temelju odluke premijera 25. studenoga 2019. dodijeljeno predsjedničko pomilovanje u zamjenu za informacije koje će dovesti do naručitelja, pod uvjetom da sve informacije budu potkrijepljene dokazima; budući da je na savjet ravnatelja policije i glavnog državnog odvjetnika premijer samostalnom odlukom prvi put i odlukom vlade drugi put odbio zahtjev za pomilovanje osumnjičenog naručitelja, čiji je odvjetnik javno izjavio da može dati informacije o planiranju ubojstva i korupciji koje inkriminiraju osobe bliske premijeru, među ostalim bivšeg predstojnika Ureda premijera i bivšeg ministra turizma;

O.

budući da su deseci organizacija civilnog društva, medijskih agencija, studentskih organizacija te sindikata i profesionalnih udruženja kao što su Udruženje malteških poslodavaca, Trgovačka i industrijska komora te Odvjetnička komora javno pozvali premijera da podnese ostavku s trenutačnim učinkom;

P.

budući da i dalje postoje ozbiljni problemi u vezi s borbom protiv korupcije i organiziranog kriminala na Malti; budući da bi to moglo narušiti povjerenje građana u javne institucije, što bi moglo dovesti do opasne povezanosti između kriminalnih skupina i javnih tijela;

Q.

budući da, unatoč opetovanim pozivima Europskog parlamenta i drugih međunarodnih institucija, nije pronađeno rješenje u pogledu improviziranog spomenika u Valetti, s obzirom na to da se zakoni i vladin pristup nisu promijenili i da zaposlenici javne uprave gotovo svakodnevno uklanjaju predmete koje građani ostavljaju u sjećanje na novinarku;

R.

budući da se obitelj Daphne Caruane Galizije još uvijek suočava s kampanjama mržnje i tužbama za klevetu, koje su među ostalim pokrenuli članovi malteške vlade, i da je nekoliko vladinih dužnosnika, uključujući premijera, izjavilo da ne vide razlog zašto bi te tužbe za klevetu trebalo povući;

S.

budući da se prema svjetskom indeksu slobode medija za 2019. koji sastavljaju Reporteri bez granica Malta nalazi na 77. mjestu, što je pad u odnosu na 65. mjesto 2018. odnosno 47. mjesto 2017. godine (7);

T.

budući da je CIVICUS Monitor 2019. građanski prostor na Malti kategorizirao kao „sužen”, dok je prije bio „otvoren”; budući da CIVICUS okruženje u kojem se nalaze novinari opisuje kao „sve više neprijateljski nastrojeno, posebno za novinare koji izvješćuju o korupciji” i navodi da je „nekažnjavanje odgovornih za ubojstvo […] Daphne Caruane Galizije otvorilo prostor državi da zastrašuje i uznemirava aktiviste i osobe koje se zalažu za pravdu” (8);

U.

budući da se novinari, a osobito ali ne isključivo istraživački novinari, sve više suočavaju s takozvanim „strateškim tužbama protiv sudjelovanja javnosti” koje se podnose protiv njih samo da bi se otežao njihov rad;

V.

budući da je nakon konferencije za tisak održane u uredu premijera 29. studenoga 2019. novinarima privremeno bilo zabranjeno da napuste prostoriju i zgradu; budući da se zbog pomanjkanja sigurnosti za novinare i sve užeg prostora za civilno društvo uslijed uznemiravanja i zastrašivanja ugrožava nadzor nad izvršnom vlašću i potkopava civilni angažman građana;

W.

budući da je u tijeku pet sudskih istraga u vezi s optužbama za korupciju, točnije istraga banke Pilatus Bank, istraga u vezi s novčanim transferom između bivšeg predstojnika Ureda premijera i revizora društva Nexia BT, istraga o provizijama između bivšeg predstojnika Ureda premijera i Adriana Hillmana iz novina Times of Malta, istraga društva 17 Black Ltd. i dvaju drugih trgovačkih društava, Tillgate i Hearnville, te istraga društva Vitals;

X.

budući da su u razdoblju od svibnja 2016. do studenoga 2019. predstojnik Ureda malteškog premijera te malteški ministar turizma i bivši ministar energetike bili jedini visokopozicionirani vladini dužnosnici u nekoj od država članica EU-a za koje se pokazalo da su stvarni vlasnici trgovačkog društva otkrivenog u Panamskim dokumentima;

Y.

budući da je jedan od navodnih naručitelja ubojstva vlasnik društva 17 Black Ltd. sa sjedištem u Dubaiju i bivši član odbora društva Electrogas Malta Ltd. koje je uključeno u provedbu dugoročnog sporazuma o opskrbi Malte plinom iz Azerbajdžana;

Z.

budući da je tijelo Vijeća Europe za sprečavanje pranja novca MONEYVAL u svojem izvješću od 12. rujna 2019. pozvalo malteške vlasti na jačanje praktične primjene mjera za borbu protiv pranja novca i financiranja terorizma, odlučilo da će primijeniti poboljšani daljnji postupak i pozvalo Maltu da u prosincu 2020. izvijesti o razvoju događaja; budući da prema tom izvješću tijela kaznenog progona trenutačno nisu u mogućnosti djelotvorno i pravodobno rješavati složene predmete pranja novca na visokoj razini povezane s financijskim kaznenim djelima te kaznenim djelima mita i korupcije (9);

AA.

budući da je tijelo za suzbijanje korupcije GRECO pod okriljem Vijeća Europe u svojem izvješću od 22. ožujka 2019. zaključilo da se učinkovitost javnih institucija uključenih u sustav provjere i ravnoteže dovodi u pitanje s obzirom na to da se ta zemlja posljednjih godina suočava s neviđenim valom kontroverzi o integritetu visokih dužnosnika vlade, sve do najviših razina (10);

AB.

budući da je Komisija u svojem izvješću o Europskom semestru 2019. za Maltu (SWD(2019)1017) navela da je institucionalni okvir za borbu protiv korupcije manjkav i da postoji rizik od sukoba interesa na različitim razinama vlasti;

AC.

budući da izvješće Komisije iz rujna 2019. pokazuje da Malta ima daleko najvišu stopu utaje poreza u Europi i otkriva da malteški državljani posjeduju znatno bogatstvo na offshore lokacijama i čuvaju svoju imovinu u inozemstvu (11);

AD.

budući da je izvješće Europske središnje banke objavljeno u ljeto 2019. navodno ukazalo na ozbiljne nedostatke zbog kojih su se u banci Bank of Valetta godinama mogle provoditi aktivnosti pranja novca ili druge kriminalne aktivnosti unatoč opetovanim upozorenjima;

AE

budući da je GRECO također zaključio da se Stalni odbor za borbu protiv korupcije teško može smatrati specijaliziranim tijelom za olakšavanje istrage korupcije i da je njegov doprinos naporima Malte u borbi protiv korupcije zanemariv (12);

AF.

budući da je 2019. zabilježeno najmanje pet slučajeva u kojima su klijenti malteškog „programa za dodjelu državljanstva i prava boravka ulagačima” optuženi za teška financijska kaznena djela;

AG.

budući da je predstavnik agencije za ishođenje putovnica Chetcuti Caucchi Advisors Ltd. u tajnom intervjuu za francusku televizijsku emisiju „Enquete exclusive” dao naslutiti da bi njegove osobne veze s premijerom, ministrom pravosuđa i parlamentarnim tajnikom za reforme, državljanstvo i pojednostavljenje administrativnih postupaka mogle pozitivno utjecati na postupak podnošenja zahtjeva, među ostalim i za klijente koji su prethodno kažnjavani; budući da su ta otkrića dovela do ozbiljnih sumnji u pouzdanost i nadziranje malteških programa za dodjelu državljanstva i prava boravka;

AH.

budući da je malteška vlada 8. studenoga 2019. objavila izvješće Ureda regulatora za malteški program za pojedinačne ulagače u vezi s istragom društva Chetcuti Cauchi Advocates u svojstvu agenta programa za pojedinačne ulagače; budući da se u tom izvješću u sažetku navodi da analiza „nije otkrila nikakve znakove upozorenja koji bi u cijelosti ili djelomično podupirali takve navode” (13);

AI.

budući da je društvo Chetcuti Caucchi Advisors Ltd. podnijelo prvi uspješan zahtjev u okviru novouspostavljenog programa za pojedinačne ulagače na Malti i da je 2016. promaknuto te je dobilo povlašteni status „ovlaštenog agenta” jer je „ispunilo zahtjeve u pogledu kvalitete, pouzdanosti i volumena koje je utvrdila agencija Identity Malta”; budući da je promotivni video za to društvo snimljen u zgradi Auberge de Castille, odnosno u uredu premijera, a u njemu sudjeluje i parlamentarni tajnik za državljanstvo; budući da je 23. rujna 2019. vlada suspendirala licence agenta za ishođenje državljanstva br. IIP 001 i br. IIP 124 zbog toga što je društvo širilo „obmanjujuće informacije”;

AJ.

budući da korištenje „programa za dodjelu državljanstva i prava boravka ulagačima” od strane država članica EU-a predstavlja ozbiljan rizik za borbu protiv pranja novca, ugrožava uzajamno povjerenje i integritet schengenskog područja, omogućuje prihvat državljana trećih zemalja samo na osnovi akumuliranog bogatstva, a ne na temelju korisnog znanja, vještina ili humanitarnih razloga i zapravo podrazumijeva prodaju građanstva EU-a; budući da je Komisija izričito navela da ne podupire malteške programe za dodjelu državljanstva i prava boravka ulagačima;

AK.

budući da je Venecijanska komisija u svojem mišljenju o Malti donesenom na 117. plenarnom zasjedanju, koje je održano 14. i 15. prosinca 2018. (14), iznijela niz prijedloga za ustavne reforme;

AL.

budući da je Malta započela rasprave o procesu ustavnih reformi, pod nadzorom svojeg predsjednika, u kojima sudjeluju različite političke snage i civilno društvo, a za provedbu većine tih reformi bit će potrebna dvotrećinska većina u Parlamentu; budući da je u tijeku postupak reforme kako bi se riješilo pitanje kontroverzne ustavne uloge glavnog državnog odvjetnika i postojećeg sustava imenovanja sudaca;

AM.

budući da su Europski parlament i nekoliko drugih međunarodnih institucija u više navrata izrazili zabrinutost u vezi s nepristranošću tijela kaznenog progona, diobom vlasti i neovisnošću pravosuđa na Malti, posebno u pogledu nedostatka transparentnosti u postupcima odabira i imenovanja te politizacije tih postupaka, primjerice u slučaju funkcije načelnika policije;

AN.

budući da je Komisija 17. srpnja 2019. objavila komunikaciju pod naslovom „Jačanje vladavine prava u Uniji – Nacrt za djelovanje” (COM(2019)0343), nakon nekoliko široko podržanih rezolucija Europskog parlamenta (15) u kojima je predložen sveobuhvatan i neovisan mehanizam za praćenje stanja demokracije, vladavine prava i temeljnih prava na godišnjoj osnovi u svim državama članicama;

1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

9.

10.

11.

12.

13.

14.

15.

16.

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 1. lipnja 2018. o inicijativi EU-a za oprašivače (COM(2018)0395),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 2. veljače 2016. o reviziji na sredini razdoblja provedbe strategije EU-a o biološkoj raznolikosti (1),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. studenoga 2017. o Akcijskom planu za prirodu, ljude i gospodarstvo (2),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. siječnja 2019. o postupku Unije za odobravanje pesticida (3),

—

uzimajući u obzir članak 132. stavak 2. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir prijedlog rezolucije Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane,

A.

budući da je Komisija 1. lipnja 2018. pokrenula Inicijativu EU-a za oprašivače kao odgovor na pozive Parlamenta i Vijeća da se riješi problem smanjenja broja oprašivača;

B.

budući da su već provedena brojna istraživanja o razlozima smanjenja broja oprašivača; budući da se još puno može učiniti u pogledu provedbe rezultata tih istraživanja;

C.

budući da divlji oprašivači imaju ključnu ulogu u oprašivanju usjeva; budući da pčele medarice doprinose tome;

D.

budući da pčele medarice kao oprašivači samo nadopunjuju, ali ne i zamjenjuju širok spektar vrsta kukaca (4), koji uključuje solitarne pčele, leptire, osolike muhe i kornjaše;

E.

budući da je Međunarodna unija za očuvanje prirode (IUCN) 11. listopada 2019. izdala hitan poziv za masovno jačanje mjera za očuvanje vrsta kao odgovor na rastuću krizu biološke raznolikosti; budući da je IUCN pozvao svjetske vlade da zaustave smanjenje broja vrsta i do 2030. spriječe izumiranja prouzrokovana ljudskim djelovanjem te da poboljšaju status očuvanosti ugroženih vrsta kako bi do 2050. došlo do njihova sveobuhvatnog oporavka;

F.

budući da oprašivači pružaju ključne izravne i neizravne usluge ekosustava poput oprašivanja, suzbijanja nametnika, očuvanja kvalitete tla i vode te estetike krajolika;

G.

budući da su potrebni kontinuirani napori kako bi se prepoznala važnost oprašivača za poljoprivrednu produktivnost;

H.

budući da samo u EU-u 78 % vrsta divljeg cvijeća barem djelomično ovisi o životinjskom oprašivanju (5);

I.

budući da, uz iznimku pčela i leptira, nema dovoljno podataka i informacija o kukcima oprašivačima;

J.

budući da oprašivači uključuju kukce kao što su pčele, osolike muhe, leptiri, moljci, kornjaši, ose, tripsi te sisavce kao što su šišmiši i ptice;

K.

budući da su zdravi oprašivači od ključne važnosti za poljoprivredne aktivnosti u Uniji, s obzirom na to da 84 % vrsta usjeva (6) i 76 % europske proizvodnje hrane ovisi o oprašivanju koje vrše kukci; budući da se oprašivačima može izravno pripisati do 15 milijardi EUR godišnje poljoprivredne proizvodnje EU-a (7);

L.

budući da su oprašivači jedan od najvažnijih pokazatelja zdravlja našeg okoliša; budući da statistički podaci i tendencije u cijeloj Europi, iako ponekad parcijalni, upućuju na zabrinjavajući pad populacija oprašivača;

M.

budući da je status očuvanosti leptira i njihovih polu-prirodnih travnjačkih staništa očigledno loš te je dobar pokazatelj statusa divljih pčela, osolikih muha, moljaca i drugih oprašivača;

N.

budući da je Direktivom Vijeća 92/43/EEZ od 21. svibnja 1992. o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore (Direktiva o staništima) (8) zaštićeno samo 56 vrsta oprašivača te da su procjene za njih čak 67 % nepovoljne;

O.

budući da je Parlament pokrenuo nekoliko pilot-projekata i pripremnih djelovanja kako bi se dodatno proučilo smanjenje broja oprašivača i razvila konkretna rješenja za ublažavanje zabrinjavajućeg pada njihovih populacija (9);

P.

budući da će radi odgovarajuće zaštite i oporavka broja oprašivača biti potrebno znatno smanjiti upotrebu pesticida koji štete oprašivačima i njihovim izvorima hrane;

Q.

budući da se uporaba određenih pesticida povezuje s nepovoljnim ekološkim učincima te predstavlja velik rizik i za domaće i za divlje pčele, koje oprašuju većinu kultura u svijetu;

R.

budući da u skladu s Uredbom (EZ) br. 1107/2009 od 21. listopada 2009. o stavljanju sredstava za zaštitu bilja na tržište (10), profesionalni korisnici pesticida tijekom najmanje tri godine moraju čuvati podatke o upotrebi pesticida, uključujući naziv sredstva za zaštitu bilja, vrijeme i primijenjenu dozu, područje i kulturu na kojoj je proizvod upotrijebljen;

S.

budući da je Unija u travnju 2018. pristala potpuno zabraniti vanjsku upotrebu imidakloprida, klotianidina i tiametoksama, poznatih pod nazivom neonikotinoidi;

T.

budući da je nekoliko država članica izvijestilo o hitnim izuzećima u pogledu upotrebe neonikotinoida na svojem državnom području; budući da bi takve obavijesti trebale biti dobre kvalitete te bi se trebale objavljivati; budući da je Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) zaključila da za otprilike trećinu proizvoda za koje su izdana hitna odobrenja postoje alternative; budući da EFSA može imati ulogu u ispitivanju hitnih odobrenja (11);

U.

budući da je dokazano da upotreba glifosata šteti bakterijama pčela medarica i time doprinosi smanjenju broja oprašivača i gubitku staništa; budući da određeni fungicidi mogu udvostručiti akutnu toksičnost insekticida (12)

V.

budući da države članice nisu u potpunosti podržale smjernice EFSA-e o procjeni rizika koje sredstva za zaštitu bilja predstavljaju za pčele (smjernice EFSA-e o pčelama iz 2013.), a koje su odobrene 2013. i predstavljaju najnoviju znanstvenu metodologiju za rizike koje pesticidi predstavljaju za vrste Apis mellifera, Bombus spp. i solitarne pčele; budući da takvo stanje ugrožava pravilnu primjenu kriterija za odobrenje iz Uredbe (EZ) br. 1107/2009, a time i bolju zaštitu tih vrsta;

W.

budući da, osim što na oprašivače utječu kao insekticidi, herbicidi širokog spektra koji se koriste na razini krajolika, na primjer kao sredstva za uništavanje korova prije nicanja ili kao desikanti, uništavaju izvore hrane oprašivača izvan glavnih razdoblja cvjetanja usjeva i doprinose opadanju populacija;

X.

budući da čak i puna primjena smjernica EFSA-e o pčelama iz 2013. i dalje ne bi štitila leptire, moljce i osolike muhe u okviru sustava odobravanja pesticida;

Y.

budući da povezana staništa oprašivača, kao što su granični pojasevi, živice i travnati vodni putovi, mogu doprinijeti kontroli erozije i općenito poboljšanju biološke raznolikosti te su potencijalno korisna za poboljšanje kvalitete dostupnih izvora hrane, kako za domaće pčele, tako i za divlje oprašivače;

Z.

budući da su mnoga staništa oprašivača vrlo rascjepkana i da su specijalizirane vrste sve više ugrožene zbog lošeg upravljanja staništima i klimatskih promjena;

AA.

budući da su postojanje, očuvanje i obnova površina s autohtonim vrstama cvijeća, uključujući u gradskim područjima, ključni za zdrave populacije divljih oprašivača;

AB.

budući da divlji oprašivači i pčelari u Europi pružaju usluge oprašivanja gotovo potpuno besplatno; budući da je to u suprotnosti s drugim dijelovima svijeta, gdje je trošak oprašivanja usklađen s drugim poljoprivrednim sirovinama kao što su sjeme, gnojiva i pesticidi;

AC.

budući da su oprašivači korisni za društvo i kulturu u vidu lijekova, proizvoda, umjetnosti i tradicije;

AD.

budući da ta uglavnom besplatna usluga oprašivanja dopunjuje oprašivanje koje obavljaju divlji oprašivači i da je moguća samo zato što je glavni izvor prihoda za pčelare prodaja meda i drugih pčelinjih proizvoda; budući da uvoz patvorenog meda ugrožava gospodarski temelj pčelarstva u EU-u;

AE.

budući da poljoprivredno-ekološke mjere u EU-u nisu provedene u mjeri dovoljnoj da se nadoknadi gubitak staništa oprašivača i opadanje kvalitete tih staništa; budući da ekologizacija nije donijela veće poboljšanje;

AF.

budući da je u stajalištima Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane i Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj u kontekstu Prijedloga uredbe o strateškim planovima u okviru ZPP-a (COM(2018)0392) zatraženo uvođenje pokazatelja učinka na oprašivače;

AG.

budući da se uvođenjem pokazatelja za oprašivače može doprinijeti optimalnom postupku donošenja odluka, učinkovitijoj javnoj potrošnji, većoj odgovornosti i razumijevanju utjecaja politika i zakonodavstva;

AH.

budući da prekomjerno gnojenje usjeva doprinosi smanjenju prisutnosti cvjetnih biljnih vrsta, koje su potencijalan izvor hrane za oprašivače;

AI.

budući da emisije nitrata uzrokuju eutrofikaciju i rast guste trave, koja istiskuje bilje i cvijeće na pašnjacima, pokriva golo tlo koje mnogi oprašivači koriste kao stanište za gniježđenje i stvara nisku sjenu koja uzrokuje hladnu mikro-klimu nepodobnu za mnoge autohtone vrste;

1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

9.

10.

11.

12.

13.

14.

15.

16.

17.

18.

19.

20.

21.

22.

23.

24.

25.

26.

27.

28.

29.

30.

31.

32.

33.

34.

35.

36.

37.

38.

39.

40.

41.

42.

43.

44.

45.

46.

47.

48.

49.

50.

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 25. travnja 2018. o omogućivanju digitalne transformacije na jedinstvenom digitalnom tržištu u području zdravstva i skrbi: osnaživanje građana i stvaranje zdravijeg društva (COM(2018)0233),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 30. travnja 2004. pod nazivom „E-zdravstvo – poboljšanje zdravstvene skrbi za europske građane: akcijski plan za europsko područje e-zdravlja (COM(2004)0356),

—

uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 21. prosinca 2007. pod nazivom „Akcijski plan za glavnu tržišnu inicijativu u području e-zdravstva” – Prilog I. komunikaciji „Vodeća tržišna inicijativa za Europu’” (COM(2007)0860, SEC(2007)1730),

—

uzimajući u obzir Preporuku Komisije od 2. srpnja 2008. o prekograničnoj interoperabilnosti elektroničkih sustava zdravstvene evidencije (priopćenu pod brojem dokumenta C(2008)3282) (1),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 4. studenoga 2008. pod nazivom „Telemedicina u korist pacijenata, zdravstvenih sustava i društva” (COM(2008)0689),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 6. prosinca 2012. pod nazivom „Akcijski plan za e-zdravlje 2012. – 2020.: inovativna zdravstvena skrb za 21. stoljeće” (COM(2012)0736),

—

uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2016/1148 Europskog parlamenta i Vijeća od 6. srpnja 2016. o mjerama za visoku zajedničku razinu sigurnosti mrežnih i informacijskih sustava širom Unije (2),

—

uzimajući u obzir Tematsko izvješće br. 7/2019 Europskog revizorskog suda pod nazivom „Mjere EU-a za prekograničnu zdravstvenu zaštitu: ambicije su velike, ali potrebno je bolje upravljanje”,

—

uzimajući u obzir Preporuku Komisije (EU) 2019/243 od 6. veljače 2019. o europskom formatu za razmjenu elektroničke zdravstvene evidencije (3),

—

uzimajući u obzir Direktivu 2011/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2011. o primjeni prava pacijenata u prekograničnoj zdravstvenoj skrbi (4),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (5),

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 8. prosinca 2017. pod naslovom „Zdravstvo u digitalnom društvu – postizanje napretka u pogledu inovacija u području zdravstva koje se temelje na podacima” (6),

—

uzimajući u obzir pitanje upućeno Komisiji o omogućivanju digitalne transformacije na jedinstvenom digitalnom tržištu u području zdravstva i skrbi: osnaživanje građana i stvaranje zdravijeg društva (O-000042/2019 – B9-0062/2019),

—

uzimajući u obzir članak 136. stavak 5. i članak 132. stavak 2. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir Prijedlog rezolucije Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane,

A.

budući da pojava novih tehnologija predstavlja i prilike i izazove za razvoj bolje zdravstvene skrbi; budući da se europski zdravstveni sustavi i sustavi skrbi suočavaju s ozbiljnim izazovima u kontekstu starenja društva, produženja očekivanog životnog vijeka i stalnog smanjenja stope nataliteta, što izaziva zabrinutost u pogledu održivosti budućeg pružanja zdravstvene skrbi; budući da, s druge strane, pojava novih tehnologija stvara nove mogućnosti; budući da je u tom kontekstu potrebna promjena paradigme u smjeru proaktivnih i prilagodljivih sustava zdravstvene skrbi u kojima je glavni naglasak na održavanju dobrog zdravlja, a ne na liječenju bolesti;

B.

budući da su rashodi za zdravstvo u velikom porastu te da u Europskoj uniji u cjelini predstavljaju 9,6 % (7) BDP-a; budući da zdravstveni sustavi trebaju maksimalno povećati učinkovitost i djelotvornost dostupnih, postojanih i održivih zdravstvenih usluga i dugotrajne skrbi te im osigurati pošten pristup, kao i pružati nove usluge u skladu s razvojem društva, osigurati neometanu skrb u okviru usluga i pružatelja skrbi te osigurati poboljšanja koja su važna za pacijente i njihove promjenjive i sve veće potrebe u pogledu zdravlja i skrbi, vodeći računa o razlikama među pacijentima u pogledu internetske povezanosti, digitalnih vještina i zdravstvene pismenosti;

C.

budući da inovativna digitalna rješenja za zdravlje i skrb mogu pojačati prevenciju bolesti i poticanje zdravog načina života, poboljšati kvalitetu života građana te omogućiti učinkovitije načine organiziranja i pružanja usluga u području zdravstva i skrbi;

D.

budući da su podaci koji se odnose na zdravlje građana EU-a ključni za digitalnu transformaciju i da ih se mora strogo zaštititi od zloupotrebe; budući da dostupnost podataka uvelike varira među državama članicama i budući da zbog nedostatka interoperabilnosti i fragmentacije tržišta u zdravstvenim sustavima građani još ne mogu u potpunosti iskoristiti prednosti jedinstvenog digitalnog tržišta;

E.

budući da se digitalizacija zdravstvene skrbi neće odnositi samo na veću upotrebu mobilnih zdravstvenih aplikacija, nego će uključivati i rudarenje podataka, odnosno analizu velikih skupova podataka koji služe kao temelj za umjetnu inteligenciju i strojno učenje;

F.

budući da je organizacija i pružanje zdravstvene i socijalne skrbi u nadležnosti država članica; budući da Unija može podupirati suradnju među državama članicama u promicanju javnog zdravlja i prevencije bolesti, poboljšanju komplementarnosti njihovih prekograničnih zdravstvenih usluga te podupiranju i omogućavanju istraživanja i razvoja u području pametnog zdravstva u Europi;

G.

budući da rastu očekivanja pacijenata i njihova želja da prate svoje zdravlje, a da, kad je riječ o zdravlju, građane treba osnažiti pružanjem usluga usmjerenih na korisnike te postoji sve veća potreba ljudi da na raspolaganju imaju više preventivnih, personaliziranih i pristupačnih načina za interakciju sa zdravstvenim uslugama i zdravstvenim djelatnicima;

H.

budući da će u postupnoj digitalizaciji društva pacijenti, njegovatelji, zdravstveni djelatnici i potencijalno svi dionici u zdravstvenom lancu biti sve više suočeni s izazovima korištenja informacijske tehnologije i digitalne infrastrukture evidencije pacijenata te se postavlja pitanje sigurnosti osobnih podataka i privatnosti;

I.

budući da su osobni zdravstveni podaci po svojoj prirodi posebno osjetljivi i da bi trebali podlijegati strogim etičkim zahtjevima i informiranom pristanku građana u pogledu njihova prikupljanja, obrade, upotrebe i pohrane;

J.

budući da je iznimno važno povjerenje građana u sigurnost i povjerljivost prikupljanja, obrade, upotrebe i pohrane njihovih osobnih zdravstvenih podataka;

K.

budući da su provedba i primjena sustava digitalnog zdravstva na različitim razinama u svakoj državi članici, primjerice u pogledu korištenja najnovije tehnologije, infrastrukture podrške za digitalnu transformaciju i uporabe elektroničke zdravstvene dokumentacije u zdravstvenim uslugama;

L.

budući da je stvaranje europskog podatkovnog prostora u području zdravlja uključeno u mandatno pismo upućeno povjereniku za zdravlje, u cilju promicanja razmjene zdravstvenih podataka i podupiranja istraživanja novih preventivnih strategija, kao i liječenja, lijekova, medicinskih proizvoda i rezultata;

M.

budući da znanost, istraživanje i inovacije imaju ključnu ulogu za konkurentnost i otpornost Europe; budući da se eksponencijalnim skokovima u dostupnosti podataka i računalstvu potiču istraživačke inicijative u svrhu razumijevanja, sprečavanja i liječenja bolesti i zdravstvenih problema; budući da tehnike upravljanja podacima mogu na komplementaran ili učinkovitiji način pomoći u utvrđivanju nedostataka, rizika, trendova i obrazaca povezanih sa skrbi;

N.

budući da osobe iz nižih slojeva društva često imaju veće zdravstvene potrebe i da također postoji veći rizik da će ostati isključene digitalizacijom zdravstvene skrbi;

1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

9.

10.

11.

12.

13.

14.

15.

16.

17.

18.

19.

20.

21.

22.

23.

24.

25.

26.

27.

28.

29.

30.

31.

32.

33.

34.

35.

36.

37.

38.

39.

40.

41.

42.

43.

44.

45.

46.

47.

48.

49.

50.

51.

52.

53.

54.

—

uzimajući u obzir izjavu koju je 10. prosinca 2019. potpredsjednik Komisije / Visoki predstavnik Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku dao u ime EU-a o Danu ljudskih prava,

—

uzimajući u obzir priopćenje Komisije za tisak od 13. studenoga 2019. u kojem je najavljeno dodatnih 35 milijuna EUR za humanitarnu pomoć afričkoj regiji Sahel,

—

uzimajući u obzir izjavu glasnogovornice potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice od 7. studenoga 2019. o napadima u Burkini Faso,

—

uzimajući u obzir posjet potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice Frederice Mogherini regiji Sahel u srpnju 2019. i njezin govor od 9. srpnja 2019. u Burkini Faso,

—

uzimajući u obzir govor u ime potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice Federice Mogherini od 17. rujna 2019. na raspravi tijekom plenarne sjednice Parlamenta o sigurnosnoj situaciji u Burkini Faso,

—

uzimajući u obzir studiju naslovljenu „Sloboda vjeroispovijesti ili uvjerenja i sloboda izražavanja” koju je u veljači 2009. objavila Glavna uprava za vanjsku politiku Unije,

—

uzimajući u obzir javno saslušanje održano 22. studenoga 2017. u organizaciji Pododbora za ljudska prava na temu „Sloboda vjeroispovijesti ili uvjerenja: položaj progonjenih manjina, posebno kršćana”,

—

uzimajući u obzir izvješće posebnog izaslanika za promicanje slobode vjeroispovijesti ili uvjerenja od 21. studenoga 2019. pod nazivom „Mandat posebnog izaslanika za promicanje slobode vjeroispovijesti ili uvjerenja izvan Europske unije: aktivnosti i preporuke”,

—

uzimajući u obzir smjernice EU-a o promicanju i zaštiti slobode vjeroispovijesti ili uvjerenja iz 2013.,

—

uzimajući u obzir Sporazum o partnerstvu između članica afričke, karipske i pacifičke skupine država, s jedne strane, i Europske zajednice i njezinih država članica, s druge strane (Sporazum iz Cotonoua),

—

uzimajući u obzir izjavu koja se može pripisati glasnogovorniku visokog predstavnika UN-ovog Saveza civilizacija od 1. prosinca 2019. o napadu na crkvu u Burkini Faso,

—

uzimajući u obzir izvješće Vijeća sigurnosti UN-a od 11. studenoga 2019. o zajedničkim snagama skupine zemalja G5 Sahel,

—

uzimajući u obzir ažurirane informacije o operacijama po zemljama Agencije UN-a za izbjeglice (UNHCR) iz listopada 2019. o Burkini Faso,

—

uzimajući u obzir izjavu glavnog tajnika UN-a od 13. listopada 2019. o napadu na džamiju u sjevernom dijelu Burkine Faso,

—

uzimajući u obzir izvješće UNICEF-a br. 8 o humanitarnoj situaciji u Burkini Faso od iz listopada 2019.,

—

uzimajući u obzir izvješće o ljudskom razvoju za 2019. o nejednakostima u ljudskom razvoju u 21. stoljeću, a posebno izvješće o ljudskom razvoju u pogledu Burkine Faso,

—

uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima od 10. prosinca 1948., čija je potpisnica i Burkina Faso,

—

uzimajući u obzir Akcijski plan Ujedinjenih naroda za zaštitu vjerskih lokaliteta od 12. rujna 2019.,

—

uzimajući u obzir Ustav Burkine Faso,

—

uzimajući u obzir izjavu koju su dali biskupi, svećenici i sekularni izaslanici biskupskih konferencija Burkine Faso, Nigera, Malija, Côte d’Ivoire i Gane, nakon Međukonferencijske radionice o sigurnosti u Sahelu održane 12. i 13. studenoga 2019.,

—

uzimajući u obzir izjavu biskupa Dorija Laurenta Birfuoréa Dabiréa u obraćanju dobrotvornoj katoličkoj udruzi „Pomoć Crkvi u nevolji”5. srpnja 2019.,

—

uzimajući u obzir Afričku povelju o ljudskim pravima i pravima naroda koja je donesena 27. lipnja 1981., a stupila je na snagu 21. listopada 1986.,

—

uzimajući u obzir Pariški forum za mir održan 12. i 13. studenoga 2019.,

—

uzimajući u obzir članak 144. stavak 5. i članak 132. stavak 4. Poslovnika,

A.

budući da Burkina Faso ima snažnu tradiciju vjerske tolerancije i sekularizma, ali je postala osjetljiva na nestabilnost, posebno zbog islamističke radikalizacije koja pogađa širu regiju Sahela, te se suočava s kombinacijom eskalacije nasilja, raseljavanja, gladi, siromaštva i klimatskih promjena;

B.

budući da su se zbog sve veće nesigurnosti u Burkini Faso dogodili strašni zločini koje su počinili džihadisti i druge naoružane skupine; budući da su prema izvješću organizacije Human Rights Watch te naoružane skupine u Burkini Faso pogubile osobe osumnjičene da surađuju s vladom, zastrašivale učitelje i širile strah među civilima u cijeloj zemlji; budući da su snage sigurnosti Burkine Faso 2017. i 2018. provele protuterorističke operacije koje su rezultirale izvansudskim pogubljenjima, zlostavljanjem osumnjičenika u pritvoru i proizvoljnim uhićenjima; budući da je vlada Burkine Faso obećala da će istražiti te navode;

C.

budući da od 2015. džihadisti i druge naoružane skupine koje su prije toga bile aktivne u susjednom Maliju teroriziraju stanovništvo Burkine Faso i opetovano napadaju državne simbole kao što su vojni ciljevi, škole i zdravstvene ustanove, a posebno crkve i kršćanske vjernike; budući da je od 2015. u napadima džihadista i drugih naoružanih skupina ubijeno najmanje 700 osoba i više tisuća ranjeno u Ouagadougouu i sjevernim pokrajinama, osobito u pokrajini Soum, a napadi su se 2018. godine proširili na istočne i zapadne pokrajine; budući da nasilje ne pogađa samo kršćane; budući da je primjerice 11. listopada 2019. džamija u gradu Salmossi, u sjevernom dijelu Burkine Faso, napadnuta tijekom molitve u petak;

D.

budući da je od siječnja do studenoga 2019. zabilježeno 520 sigurnosnih incidenata u usporedbi s 404 incidenta registrirana u razdoblju od 2015. do 2018.; budući da su samo u listopadu 2019. zabilježena 52 incidenta povezana s nedržavnim naoružanim skupinama, od čega je njih gotovo 70 % bilo usmjereno na civile i snage sigurnosti;

E.

budući da su napade počinile transnacionalne naoružane skupine koje djeluju iz Malija i Nigerije, uključujući Jamaat Nusrat al-Islam wal Mushasen i Islamsku državu u širem području Sahare, te domaće skupine, prvenstveno Ansarul Islam, koje djeluju iz sjevernih i istočnih pokrajina Burkine Faso;

F.

budući da je 2019. u brojnim napadima u Burkini Faso ubijeno više od 60 kršćana, uključujući i nedavni napad na vjernike 1. prosinca 2019. tijekom nedjeljne mise u protestantskoj crkvi u gradu Hantoukoura u istočnom dijelu zemlje u kojem je ubijeno 14 osoba;

G.

budući da su brojni svećenici, klerici i kršćanski vjernici postali žrtve ciljanih ubojstava i otmica u cijeloj zemlji; budući da su zbog sve većeg nasilja mnogobrojne osobe, osobito na sjeveru zemlje, napustile svoje tradicionalne domove, kao što je nedavno bio slučaj u selima Hitté i Rounga, te su pobjegle u kampove za interno raseljene osobe ili u druge dijelove zemlje, među ostalim i u glavni grad Ouagadougou;

H.

budući da stanovništvo Burkine Faso pretežno čine suniti–malikiti, a ima puno i kršćanskih i autohtonih vjerskih manjina; budući da međuvjerske granice u Burkini Faso nisu jasno određene jer pripadnici svih religija obično sudjeluju u sinkretičkim praksama, a vjerska tolerancija je norma; budući da su i sunitski i kršćanski vjerski objekti nedavno bili mete gerilskih napada salafističkih naoružanih skupina; budući da je to doprinijelo povećanju međuvjerskih napetosti i da je progon vjerskih zajednica, među ostalim pripadnika brojnih kršćanskih vjeroispovijesti, prouzročilo poremećaje u socijalnoj strukturi i povećalo iseljavanje;

I.

budući da džihadističke skupine žele vršiti pritisak na međuvjerski suživot u Burkini Faso, što je dio njihove šire strategije za poticanje međuetničkih i vjerskih sukoba i raseljavanje stanovništva;

J.

budući da je zbog nepostojanja zaštite od strane vlade biskup Justin Kietenga iz dijeceze Ouahigouya na sjeveru Burkine Faso preporučio sigurnosne mjere kako bi se bolje zaštitili kršćanski vjernici;

K.

budući da je zbog nasilja u kolovozu biskup Dorija Laurent Birfuoré Dabiré, predsjednik Biskupske konferencije Burkine Faso i Nigera, pozvao svjetsku zajednicu da poveća potporu kršćanima u Burkini Faso kako bi se spriječilo „zatiranje kršćanske prisutnosti”; budući da je više puta traženo da se prijave prijetnje cenzurom i podupire kontinuiran međuvjerski dijalog;

L.

budući da je glavni tajnik UN-a u svojem Akcijskom planu za očuvanje vjerskih lokaliteta, koji je objavljen 12. rujna 2019., naglasio da objekti za bogoslužje moraju biti sigurna utočišta za promišljanje i mir, a ne mjesta na kojima se prolijeva krv i provodi teror, te da ljudima treba omogućiti da svoju vjeru izražavaju i prakticiraju u miru;

M.

budući da humanitarne organizacije, od kojih su mnoge vjerske, imaju ključnu ulogu u pomaganju žrtvama nasilja, a posebno ženama, djeci i interno raseljenim osobama;

N.

budući da se čini da Vlada Burkine Faso nema kapacitet za učinkovitu provedbu rješenja za goleme sigurnosne, socijalne i gospodarske izazove u zemlji; budući da su neke regije, osobito na sjeveroistoku zemlje, de facto odsječene od središnje vlade;

O.

budući da se Burkina Faso nalazi među 10 najsiromašnijih zemalja u svijetu; budući da nestabilnost, klimatske promjene i sukobi u zemlji dodatno smanjuju gospodarske prilike, povećavaju siromaštvo i prouzročuju ozbiljne nestašice hrane; budući da te posljedice dodatno pogoršava brzo širenje pustinje u sjevernim regijama, zbog čega dolazi do nestašice vode, degradacije tla i oskudice resursa; budući da zbog toga nestašica hrane prijeti više od 1 milijunu ljudi, a 1,5 milijuna hitno treba humanitarnu pomoć;

P.

budući da je 2014. stopa pismenosti odraslih osoba procijenjena na 34,5 %; budući da sve veća nesigurnost i terorizam u određenim regijama zemlje negativno utječu na obrazovni i zdravstveni sektor: budući da je 85 zdravstvenih ustanova i više od 2 000 škola prisilno zatvorilo svoja vrata, što je utjecalo na više od 1 milijuna pacijenata i 300 000 studenata; budući da je 93 drugih zdravstvenih ustanova zbog trenutno teške sigurnosne situacije na minimalnoj operativnoj razini;

Q.

budući da je zbog nasilja u Burkini Faso raseljeno gotovo pola milijuna ljudi; budući da su mnoge od tih osoba ranjive i da djeca čine 44 % raseljenih osoba; budući da je Burkina Faso prihvatila i 31 000 malijskih izbjeglica; budući da je UNHCR suočen s ozbiljnim izazovima kad je riječ o pristupu interno raseljenim osobama i izbjeglicama u Burkini Faso; budući da je ugrožena zaštita interno raseljenih osoba i izbjeglica, koji su pogođeni humanitarnom krizom u regiji, i da njihova prisutnost može dovesti do sukoba s lokalnim stanovništvom u slučaju ograničenih prirodnih resursa ako se ne poduzmu odgovarajuće mjere za osiguranje smještaja, zapošljavanja i hrane; budući da posljedični sukobi zbog resursa mogu dodatno doprinijeti ciklusu nasilja u zemlji;

R.

budući da je tijekom posljednjih sedam godina EU mobilizirao više od 1 milijardu EUR za razvojne programe u Burkini Faso i da je nedavno izdvojio 15,7 milijuna EUR za rješavanje velikog problema nesigurnosti opskrbe hranom i pothranjenosti među interno raseljenim osobama; budući da je ta zemlja jedan od glavnih korisnika financijske potpore iz Europskog razvojnog fonda (628 milijuna EUR), a da osim toga prima i znatnu financijsku potporu iz Kriznog uzajamnog fonda za razdoblje 2016. – 2020. financiranog sredstvima Europskog razvojnog fonda (245,8 milijuna EUR);

S.

budući da Burkina Faso sudjeluje u Višedimenzionalnoj integriranoj misiji Ujedinjenih naroda za stabilizaciju u Maliju (MINUSMA), Misiji Ujedinjenih naroda i Afričke unije u Darfuru (UNAMID), Transsaharskom partnerstva za borbu protiv terorizma (TSCTP) i skupini G5 Sahel; budući da je zbog sudjelovanja u tim misijama i inicijativama postala glavni cilj nedržavnih naoružanih skupina koje nastoje omesti napore Burkine Faso i odvratiti je od doprinošenja regionalnoj sigurnosti; budući da su u izvješću glavnog tajnika UN-a izdvojena kršenja ljudskih prava koja su počinile malijske postrojbe u okviru skupine G5 Sahel;

T.

budući da EU civilnim misijama EUCAP SAHEL u Maliju i Nigeru te misijom EUTM Mali čija je svrha osposobljavanje oružanih snaga izravno doprinosi stabilnosti u Sahelu, a neizravno to čini sudjelovanjem država Unije u misiji MINUSMA i operaciji Barkhane; budući da G5 Sahel, koji ima potporu EU-a i koji predstavlja zajedničke obrambene napore pet zemalja: Burkine Faso, Čada, Malija, Mauritanije i Nigera, poboljšava koordinaciju regionalnog razvoja i sigurnosti kako bi se neutralizirale naoružane skupine i kako bi bile manje privlačne; budući da je napad počinjen 11. prosinca 2019. na vojnu bazu u gradu Tahoua u Nigeru u kojem je smrtno stradao 71 nigerijski vojnik, a 12 ih je ozlijeđeno najsmrtonosniji napad u toj regiji od 2016.;

U.

budući da je na sastanku na vrhu Gospodarske zajednice zapadnoafričkih država (ECOWAS) održanom 14. rujna 2019. u gradu Ouagadougou najavljen plan u vrijednosti od 1 milijardi USD za borbu protiv rastuće nesigurnosti u Sahelu;

V.

budući da je cilj zajedničke vanjske i sigurnosne politike Europske unije razvoj i jačanje demokracije i vladavine prava te poštovanje ljudskih prava i temeljnih sloboda;

1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

9.

10.

11.

12.

13.

14.

15.

16.

17.

18.

19.

20.

21.

22.

23.

—

uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Afganistanu, osobito onu od 14. prosinca 2017. (1),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 26. studenoga 2019. o pravima djece povodom 30. obljetnice Konvencije UN-a o pravima djeteta (2),

—

uzimajući u obzir izjave Skupine prijatelja djece pogođene oružanim sukobima, čiji je EU član, od 3. prosinca 2019. o navodima o seksualnom zlostavljanju dječaka u pokrajini Logaru i naknadnim mjerama poduzetim protiv boraca za ljudska prava,

—

uzimajući u obzir afganistanski Zakon o zaštiti prava djeteta koji je ratificiran 5. ožujka 2019.,

—

uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima,

—

uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima djeteta od 20. studenoga 1989.,

—

uzimajući u obzir izvješće UNICEF-a iz studenoga 2019. o Konvenciji UN-a o pravima djeteta koja se nalazi na prekretnici,

—

uzimajući u obzir izvješća glavnog tajnika UN-a Vijeću sigurnosti od 23. ožujka 2018. i 29. ožujka 2019. o seksualnom nasilju povezanom sa sukobima te izvješće o djeci i oružanom sukobu u Afganistanu od 10. ožujka 2019.,

—

uzimajući u obzir smjernice EU-a za promicanje zaštite prava djeteta, smjernice o djeci u oružanim sukobima i smjernice o borcima za ljudska prava;

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća o Afganistanu od 8. travnja 2019.,

—

uzimajući u obzir Sporazum o suradnji za partnerstvo i razvoj između EU-a i Afganistana potpisan 18. veljače 2017.,

—

uzimajući u obzir članak 144. stavak 5. i članak 132. stavak 4. Poslovnika,

A.

budući da je, prema izvješću glavnog tajnika Ujedinjenih naroda iz 2019. o djeci u oružanom sukobu u Afganistanu, između 2015. i 2018. u Afganistanu zabilježeno 14 000 slučajeva zlostavljanja djece; budući da je najmanje 12 599 djece ubijeno ili osakaćeno i da taj broj čini gotovo trećinu svih civilnih žrtava; budući da je u nekoliko afganistanskih pokrajina rašireno seksualno zlostavljanje, silovanje i iskorištavanje dječaka, odnosno praksa poznata pod nazivom bacha bazi koja zapravo podrazumijeva seksualno ropstvo djece;

B.

budući da je Misija UN-a za pomoć Afganistanu (UNAMA) izvijestila da je 136 afganistanskih dječaka u najmanje šest škola u pokrajini Logaru seksualno zlostavljano u sklopu pedofilskog prstena; budući da je u istrazi zasad otkriveno više od 100 videozapisa objavljenih na internetu; budući da su najmanje sedmorica dječaka koji su sudjelovali u videozapisima pronađeni mrtvi i da su petoricu ubile njihove obitelji;

C.

budući da su utjecajni članovi elite u ruralnim područjima, uključujući političare i vojne dužnosnike, ti koji obično iz siromašnih obitelji kupuju ili otimaju dječake u dobi između 10 i 18 godina, odnosno bachas; budući da se ti dječaci odijevaju kao žene i nastupaju kao plesači na privatnim zabavama, nakon čega ih često seksualno zlostavljaju muškarci;

D.

budući da su u to umiješani i ravnatelji, nastavnici i lokalne vlasti iz pokrajine Logara; budući da se seksualno nasilje često ne kažnjava zbog toga što su počinitelji često moćne osobe, zbog nevjerice unutar žrtvine obitelji i zajednice te zbog sustava vrijednosti kojim se obiteljska čast stavlja iznad osobnog interesa djeteta;

E.

budući da djeca u Afganistanu koja su žrtve silovanja i seksualnog iskorištavanja imaju vrlo ograničen pristup pravdi ili potpori; budući da se prema izvješćima događa upravo suprotno i da se djeca koja prijave seksualno zlostavljanje često suočavaju s daljnjim zlostavljanjem, stigmatiziranjem, izoliranjem te čak i ubojstvom od strane počinitelja, vlasti, paravojnih snaga i vlastitih obitelji, što dovodi do daljnje fizičke i psihološke traume;

F.

budući da Institucija za mlade, društvo i građanstvo Logara istražuje situaciju u drugim školama u regiji; budući da se smatra da su još tisuće dječaka u toj pokrajini žrtve prakse bacha bazi;

G.

budući da je Afganistan 2018. revidirao svoj Kazneni zakon i kriminalizirao seksualno zlostavljanje djece; budući da su 2019. afganistanske vlasti donijele Zakon o zaštiti prava djeteta; budući da provedba odredbi kojima se kriminalizira novačenje djece i njihovo iskorištavanje te seksualno zlostavljanje djece i nasilje nad njima i dalje predstavlja izazov;

H.

budući da je Nacionalna uprava za sigurnost proizvoljno privela Mohammada Musu Mahmudija i Ehsanullaha Hamidija iz Institucije za mlade, društvo i građanstvo Logara dok su bili na putu da se sastanu s veleposlanikom EU-a u Kabulu; budući da su obojica pušteni 27. studenoga 2019., ali još uvijek postoji zabrinutost za njihovu sigurnost; budući da su ta dva borca za ljudska prava prethodno primala prijetnje na društvenim medijima, od kojih su neke pristigle od javnih službenika; budući da je, povrh toga, guverner pokrajine prijetio da će ih kazniti zbog širenja lažnih informacija;

I.

budući da su borci za ljudska prava u Afganistanu mete sve češćih napada afganistanskih vlasti i oružanih skupina te su izloženi uznemiravanju, zastrašivanju, prijetnjama i nasilju; budući da afganistanska vlada u više navrata nije provela istragu napada na borce za ljudska prava;

1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

9.

10.

11.

12.

13.

14.

15.

—

uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Rusiji i odnosima EU-a i Rusije,

—

uzimajući u obzir izjavu glasnogovornice Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD) od 23. studenoga 2019. o izmjenama zakona o „stranim agentima” u Ruskoj Federaciji i izjavu od 26. studenoga 2017. o ruskom zakonu kojim se omogućuje registracija stranih medija kao „stranih agenata”,

—

uzimajući u obzir izjavu delegacije EU-a u Vijeću Europe od 11. prosinca 2019. o izmjenama zakona o „stranim agentima” u Ruskoj Federaciji,

—

uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima, a posebno njezin članak 19. o pravu na slobodu mišljenja i izražavanja te članak 20. o pravu na slobodu mirnog okupljanja i udruživanja,

—

uzimajući u obzir Deklaraciju Ujedinjenih naroda o borcima za ljudska prava, a posebno njezin članak 13. o slobodi udruživanja,

—

uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima (ICCPR), a posebno njegov članak 22. o pravu na slobodu udruživanja,

—

uzimajući u obzir Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Europska konvencija o ljudskim pravima),

—

uzimajući u obzir Europsku konvenciju o ljudskim pravima i njezine protokole, a posebno članak 10. o pravu na slobodu izražavanja i članak 11. o pravu na slobodu okupljanja i udruživanja,

—

uzimajući u obzir smjernice Europske unije o borcima za ljudska prava,

—

uzimajući u obzir Ustav Ruske Federacije, a posebno njegovo poglavlje 2. o pravima i slobodama građana,

—

uzimajući u obzir izjavu predstavnika Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS) zaduženog za slobodu medija od 20. studenoga 2019.,

—

uzimajući u obzir mišljenje povjerenika Vijeća Europe za ljudska prava od 15. srpnja 2013. pod nazivom „Zakonodavstvo Ruske Federacije o neprofitnim organizacijama u odnosu na standarde Vijeća Europe” te njegovo ažurirano mišljenje objavljeno 9. srpnja 2015. pod nazivom „Zakonodavstvo i praksa u Ruskoj Federaciji o neprofitnim organizacijama u odnosu na standarde Vijeća Europe: ažurirano stanje”,

—

uzimajući u obzir mišljenje Europske komisije za demokraciju putem prava (Venecijanska komisija) od 27. lipnja 2014. o saveznom zakonu o neprofitnim organizacijama („zakon o stranim agentima”), mišljenje od 13. lipnja 2016. o ruskom saveznom zakonu br. 129-FZ (o nepoželjnim aktivnostima stranih i međunarodnih nevladinih organizacija) i izvješće Venecijanske komisije od 18. ožujka 2019. o financiranju udruga,

—

uzimajući u obzir članak 144. stavak 5. i članak 132. stavak 4. Poslovnika,

A.

budući da su prava na slobodu mišljenja i govora, udruživanja i mirnog okupljanja zapisana u ustavu Ruske Federacije;

B.

budući da je Ruska Federacija potpisnica Opće deklaracije o ljudskim pravima i Europske konvencije o ljudskim pravima te da je članica Vijeća Europe i stoga se obvezala na međunarodne standarde i načela vladavine prava i ljudskih prava i temeljnih sloboda;

C.

budući da je ruski parlament u srpnju 2012. donio zakon o „stranim agentima”, prema kojem se ruske nevladine organizacije koje primaju inozemna financijska sredstva i bave se aktivnostima nejasno opisanima kao „političke aktivnosti” moraju pri Ministarstvu pravosuđa Ruske Federacije registrirati kao „organizacije koje obavljaju funkcije stranih agenata”; budući da je u lipnju 2014. taj zakon izmijenjen kako bi se Ministarstvu pravosuđa omogućilo da na vlastitu inicijativu registrira nevladine organizacije kao „strane agente”; budući da je u studenome 2017. područje primjene tog zakona prošireno kako bi se nametnulo korištenje oznake „stranih agenata” za sve strane medije koji izravno ili neizravno primaju inozemna financijska sredstva;

D.

budući da je ruski parlament 21. studenoga 2019. odobrio posljednje izmjene zakona o „stranim agentima”, kojima se status „stranih agenata” proširuje na privatne osobe, uključujući blogere i nezavisne novinare, te da je 2. prosinca 2019. svojim potpisom predsjednik Vladimir Putin potvrdio izmijenjeni zakon; budući da se tim zakonom nameću posebni zahtjevi za registraciju, vođenje računovodstva i označivanje publikacija te da se svaki prekršaj smatra kaznenim djelom, uključujući mogućnost sankcioniranja u vidu visokih administrativnih novčanih kazni ili kazne zatvora u trajanju do dvije godine;

E.

budući da bi se u skladu s tim zakonom „stranim agentima” proglasili Rusi i stranci koji rade s medijskim kućama koje su označene kao „strani agenti” ili koji distribuiraju njihov sadržaj, zbog čega bi novinari, njihovi izvori, pa čak i oni koji dijele sadržaj na društvenim mrežama mogli biti stigmatizirani kao „strani agenti”, što bi moglo dovesti do autocenzure i obeshrabriti ih ne samo od objavljivanja, već i od dijeljenja objava;

F.

budući da se ruskim zakonom o „stranim agentima” krši Europska konvencija o ljudskim pravima, međunarodni sporazum Vijeća Europe kojim se, među ostalim, brani sloboda govora i medija; budući da Rusija dakle ne ispunjava obveze koje ima kao članica Vijeća Europe; budući da je povjerenica Vijeća Europe za ljudska prava ocijenila da taj zakon nije u skladu s međunarodnim i europskim standardima u području ljudskih prava; budući da se zakonom o „stranim agentima” krše obveze Rusije kao članice OESS-a i kao potpisnice Opće deklaracije o ljudskim pravima; budući da Europska unija od Ruske Federacije, kao stalne članice Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda, očekuje da se u potpunosti pridržava međunarodnih obveza koje je preuzela;

G.

budući da brojne organizacije za zaštitu ljudskih prava i nevladine organizacije, kao što su Amnesty International i Human Rights Watch, smatraju da će taj izmijenjeni zakon negativno utjecati na ionako restriktivno okruženje za neovisno novinarstvo u Rusiji, čime će se tako dodatno narušiti sloboda izražavanja; budući da su na udaru zakona kvalitetni mediji, neovisni od vladinih ili provladinih struktura, koji surađuju s brojnim ruskim dopisnicima diljem zemlje i često su jedini izvor pouzdanih informacija i alternativa državnim medijima u udaljenim regijama, čime se onemogućuje njihov rad i stoga pristup nepristranom medijskom izvještavanju;

H.

budući da su posljednjih mjeseci zakonska ograničenja i ciljani kazneni progon u okviru zakona o stranim agentima u Rusiji poprimili represivniji oblik, što je dovelo do ograničavanja pristupa medija i civilnog društva neovisnom financiranju, do narušavanja njihova ugleda i ometanja njihovih aktivnosti, čime se ograničava ostvarivanje temeljnih sloboda i smanjuje prostor za nezavisne i disidentske aktere u Rusiji;

I.

budući da je zakon o „stranim agentima” dio šire kampanje za gušenje neslaganja, oporbe i civilnog društva diljem Rusije; budući da smanjenje prostora za djelovanje neovisnog civilnog društva Rusije omogućuje veću prisutnost nevladinih organizacija koje su nesamostalne i pod utjecajem vlade; budući da ruska vlada koristi te vladine NVO-e za promicanje vlastitih politika pri čemu zadržava privid neovisnog civilnog društva;

J.

budući da je taj zakon do sada uglavnom bili usmjeren na nevladine organizacije; budući da se u skladu s tim zakonom oko 80 nevladinih organizacija smatra „stranim agentima”, uključujući gotovo sve vodeće nevladine organizacije za zaštitu ljudskih prava u Rusiji; budući da je 49 ruskih nevladinih organizacija podnijelo zahtjeve Europskom sudu za ljudska prava, u kojima navode da se zakonom o „stranim agentima” krše brojna ljudska prava, uključujući pravo na slobodu izražavanja i udruživanja, te prosvjeduju protiv kvalitete zakona i kaznenog progona koji im prijeti ako se ne registriraju kao „strani agenti” te protiv prekomjerne državne kontrole;

K.

budući da je na desetke organizacija koje rade na pitanjima zaštite okoliša od 2014. prisilno stavljeno na popis „stranih agenata” unatoč odluci Ustavnog suda Rusije kojom su ekološke skupine izričito isključene iz područja primjene tog zakona; budući da su mnoge od pogođenih skupina morale prestati s radom kako bi izbjegle to da ih se proglasi „stranim agentima” ili zato što nisu mogle platiti novčane kazne;

L.

budući da se tijekom posljednjeg desetljeća pojavio zabrinjavajući globalni trend u kojem sve veći broj zemalja uvodi i primjenjuje zakone kojima se zadire u pravo na slobodu izražavanja, uključujući slobodu primanja i širenja informacija i ideja bez uplitanja tijela javne vlasti i bez obzira na granice te slobodu okupljanja i udruživanja; budući da takvi zakoni ometaju i rad organizacija i pojedinačnih pripadnika civilnog društva;

M.

budući da je Europski sud za ljudska prava u nekoliko svojih presuda naglasio da je uloga javnog čuvara koju imaju nevladine organizacije ključna za demokratsko društvo i od slične važnosti kao uloga koju imaju mediji;

N.

budući da se legitimnim ciljem osiguranja transparentnosti nevladinih organizacija koje primaju inozemna financijska sredstva ne mogu opravdati mjere kojima se ograničavaju aktivnosti nevladinih organizacija koje djeluju u području demokracije, ljudskih prava i vladavine prava;

1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

9.

10.

11.

12.

13.

14.

—

uzimajući u obzir univerzalna načela ljudskih prava i temeljna načela Europske unije kao zajednice utemeljene na zajedničkim vrijednostima,

—

uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima usvojenu na Općoj skupštini Ujedinjenih naroda 10. prosinca 1948.,

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. rujna 2019. o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe (1),

—

uzimajući u obzir rezolucije i izjave o zločinima totalitarnih komunističkih režima koje su usvojili brojni nacionalni parlamenti,

—

uzimajući u obzir članak 132. stavak 2. Poslovnika,

A.

budući da se 2019. godine obilježava 30 godina od rumunjske revolucije, potaknute pobunama u Temišvaru koje su se kasnije proširile po cijeloj zemlji, a kulminirale su revolucijom protiv totalitarnog režima u Bukureštu, što je dovelo do pada komunističkog režima i do uspostave demokracije; budući da ta revolucija predstavlja tranziciju rumunjskog naroda na slobodu i vladavinu prava te da je rezultirala tragičnom smrću 1 142 osobe, dok je 3 138 osoba teško ozlijeđeno, a više od 760 ljudi nezakonito pritvoreno i mučeno;

B.

budući da je rumunjska revolucija koja se dogodila u prosincu 1989. bila najbrutalnija od svih pobuna koje su dovele do pada komunizma u zemljama iza Željezne zavjese;

C.

budući da su prosinačka revolucija 1989. i žrtva rumunjskih građana koji su hrabro prkosili smrti otvorile put toj zemlji prema NATO-u, Europskoj uniji i demokratskom svijetu, iz kojega je protivno volji rumunjskog naroda otrgnuta nakon Drugog svjetskog rata;

D.

budući da je upotreba sile protiv rumunjskog naroda u prosincu 1989. iz temelja protresla cijelo rumunjsko društvo te da je pitanje utvrđivanje identiteta stvarnih počinitelja tih zločina i dalje mučno neriješeno pitanje za žrtve, njihove obitelji i sve rumunjske građane;

E.

budući da nijedan čin vojne agresije protiv vlastitog naroda ne bi smio ostati nekažnjen;

F.

budući da je Europski sud za ljudska prava u svojim presudama (Udruga „21. prosinca 1989. i drugi protiv Rumunjske; Acatrinei i drugi protiv Rumunjske; Șandru i drugi protiv Rumunjske) potvrdio da je tijekom revolucije došlo do masovnih kršenja temeljnih ljudskih prava – poput kršenja prava na život, zabrane mučenja i nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja, prava na poštovanje privatnog i obiteljskog života te da su ta kršenja počinile snage komunističkog diktatorskog režima koje su otvorile vatru na miroljubive prosvjednike te lišile slobode veliki broj prosvjednika protiv Ceaușescove opresije; budući da i nakon svih ovih godina ni žrtve ni njihovi potomci nisu saznali istinu o točnim okolnostima tih tragičnih događaja;

G.

budući da se Unija, kako je utvrđeno u članku 2. UEU-a, temelji na vrijednostima poštovanja ljudskog dostojanstva, slobode, demokracije, jednakosti, vladavine prava i ljudskih prava; budući da su te vrijednosti zajedničke svim državama članicama;

H.

budući da je rumunjska država nepotrebno odgađala rasvjetljavanje i objavljivanje istine, što je ključno za jamčenje prava žrtava i njihovih potomaka na pravednu financijsku naknadu i odštetu; budući da nacionalne vlasti nisu djelovale s dužnom pažnjom koju nameću međunarodne norme za ljudska prava;

1.