28.6.2021

Službeni list Europske unije

C 252/2

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 29. listopada 2018. uputio istražni sudac tribunala de grande instance de Paris (Francuska) – kazneni postupak protiv X

(Predmet C-690/18)

(2021/C 252/02)

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

istražni sudac tribunala de grande instance de Paris

Stranke glavnog postupka

uz sudjelovanje: Consommation, logement et cadre de vie (CLCV), France Nature Environnement, Générations futures, Greenpeace France, ADR Europe Express, Union fédérale des consommateurs – Que choisir (UFC – Que choisir), AS i dr.

Rješenjem od 6. svibnja 2021., Sud (sedmo vijeće) je odlučio:

Članak 3. točku 10. Uredbe (EZ) br. 715/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2007. o homologaciji tipa motornih vozila u odnosu na emisije iz lakih osobnih i gospodarskih vozila (Euro 5 i Euro 6) i pristupu podacima za popravke i održavanje vozila (1), treba tumačiti na način da softver ugrađen u upravljačko računalo motora ili softver koji djeluje na to računalo predstavlja „dio koji je konstruiran” u smislu te odredbe, ako djeluje na funkcioniranje sustava kontrole emisija i smanjuje njegovu učinkovitost.

Članak 3. točku 10. Uredbe br. 715/2007 treba tumačiti na način da pojam „sustav za kontrolu emisije” u smislu te odredbe obuhvaća tehnologije i strategije „za naknadnu obradu ispušnih plinova”, kojima se emisije smanjuju naknadno, odnosno nakon njihova nastanka, kao i one koje, poput sustava za povrat ispušnih plinova, omogućuju ograničavanje njihove proizvodnje, odnosno njihova nastanka.

Članak 3. točku 10. Uredbe br. 715/2007 treba tumačiti na način da je „poremećajni uređaj” u smislu te odredbe uređaj koji otkriva sve parametre vezane za provođenje postupaka homologacije koji su propisani tom uredbom kako bi se tijekom tih postupaka poboljšala učinkovitost sustava za kontrolu emisije i tako provela homologacija vozila, čak i ako se takvo poboljšanje na ad hoc osnovi može primijetiti i u uobičajenim uvjetima korištenja vozila.

Članak 5. stavak 2. točku (a) Uredbe br. 715/2007 treba tumačiti na način da poremećajni uređaj koji tijekom postupaka homologacije sustavno poboljšava učinkovitost sustava za kontrolu emisije vozilâ kako bi se poštovala ograničenja emisija utvrđena tom uredbom i kako bi se tako provela homologacija tih vozila, ne može biti obuhvaćen iznimkom od zabrane takvih uređaja predviđenom tom odredbom, koja se odnosi na zaštitu motora od oštećenja ili prometne nezgode radi sigurnog djelovanja vozila, čak ni ako taj uređaj pridonosi sprečavanju starenja ili onečišćenja motora.

(1) SL 2007., L 171, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 30., str. 284.)

28.6.2021

Službeni list Europske unije

C 252/3

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 29. listopada 2018. uputio istražni sudac tribunala de grande instance de Paris (Francuska) – kazneni postupak protiv Y

(Predmet C-691/18)

(2021/C 252/03)

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

istražni sudac tribunala de grande instance de Paris

Stranke glavnog postupka

uz sudjelovanje: BT, Consommation, logement et cadre de vie (CLCV), Générations futures, Greenpeace France, CU, Union fédérale des consommateurs – Que choisir (UFC – Que choisir)

Rješenjem od 6. svibnja 2021., Sud (sedmo vijeće) je odlučio:

Članak 3. točku 10. Uredbe (EZ) br. 715/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2007. o homologaciji tipa motornih vozila u odnosu na emisije iz lakih osobnih i gospodarskih vozila (Euro 5 i Euro 6) i pristupu podacima za popravke i održavanje vozila (1), treba tumačiti na način da softver ugrađen u upravljačko računalo motora ili softver koji djeluje na to računalo predstavlja „dio koji je konstruiran” u smislu te odredbe, ako taj softver djeluje na funkcioniranje sustava kontrole emisija i smanjuje njegovu učinkovitost.

(1) SL 2007., L 171, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 30., str. 284.)

28.6.2021

Službeni list Europske unije

C 252/3

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 29. listopada 2018. uputio istražni sudac tribunala de grande instance de Paris (Francuska) – kazneni postupak protiv Z

(Predmet C-692/18)

(2021/C 252/04)

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

istražni sudac tribunala de grande instance de Paris

Stranke glavnog postupka

uz sudjelovanje: DV, IA, ATPIC, EW i dr., Consommation, logement et cadre de vie (CLCV), Conseil national des associations familiales laïques (CNAFAL), FX, France Nature Environnement, Générations futures, GY, Greenpeace France, HZ i dr., Union fédérale des consommateurs – Que choisir (UFC – Que choisir)

Rješenjem 6. svibnja 2021., Sud (sedmo vijeće) je odlučio:

Članak 3. točku 10. Uredbe (EZ) br. 715/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2007. o homologaciji tipa motornih vozila u odnosu na emisije iz lakih osobnih i gospodarskih vozila (Euro 5 i Euro 6) i pristupu podacima za popravke i održavanje vozila (1), treba tumačiti na način da softver ugrađen u upravljačko računalo motora ili softver koji djeluje na to računalo predstavlja „dio koji je konstruiran” u smislu te odredbe, ako taj softver djeluje na funkcioniranje sustava kontrole emisija i smanjuje njegovu učinkovitost.

(1) SL 2007., L 171, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 30., str. 284.)

28.6.2021

Službeni list Europske unije

C 252/5

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 6. listopada 2020. uputio Audiencia Provincial de Las Palmas de Gran Canaria (Španjolska) – Banco de Santander S.A./YC

(Predmet C-503/20)

(2021/C 252/06)

Jezik postupka: španjolski

Sud koji je uputio zahtjev

Audiencia Provincial de Las Palmas de Gran Canaria

Stranke glavnog postupka

Žalitelj: Banco de Santander S.A.

Druga stranka u žalbenom postupku: YC

Sud Europske unije (šesto vijeće) u rješenju od 25. ožujka 2021. utvrdio je da je prvo pitanje očito nedopušteno, a na drugo pitanje odgovorio je da se Direktiva Vijeća 87/102/EEZ od 22. prosinca 1986. o usklađivanju zakona i drugih propisa država članica koji se odnose na kreditiranje potrošača (1), kako je izmijenjena Direktivom Vijeća 90/88/EEZ od 22. veljače 1990. (2) i Direktiva 2008/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o ugovorima o potrošačkim kreditima i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 87/102/EEZ (3) trebaju tumačiti na način da im se ne protivi nacionalni propis, kako ga tumači nacionalna sudska praksa, kojim se u svrhu borbe protiv lihvarenja utvrđuje ograničenje efektivne kamatne stope koja se može odrediti potrošaču u okviru ugovora o potrošačkom kreditu, pod uvjetom da taj propis ne povređuje pravila usklađena tim direktivama, osobito ona koja se odnose na obveze pružanja informacija.

(1) SL 1987., L 42, str. 48.

(2) SL 1990., L 61, str. 14.

(3) SL 2008., L 133, str. 66. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 13., str. 58. i ispravak SL 2014., L 283, str. 66.)

28.6.2021

Službeni list Europske unije

C 252/7

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 11. ožujka 2021. uputio Juzgado Mercantil no 7 de Barcelona (Španjolska) – AD i dr./PACCAR Inc, DAF TRUCKS NV i DAF Trucks Deutschland GmbH

(Predmet C-163/21)

(2021/C 252/13)

Jezik postupka: španjolski

Sud koji je uputio zahtjev

Juzgado Mercantil no 7 de Barcelona

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: AD i dr.

Tuženici: PACCAR Inc, DAF TRUCKS NV i DAF Trucks Deutschland GmbH

Prethodno pitanje

Treba li članak 5. stavak 1. Direktive 2014/104/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. studenoga 2014. o određenim pravilima kojima se uređuju postupci za naknadu štete prema nacionalnom pravu za kršenje odredaba prava tržišnog natjecanja država članica i Europske unije (1) tumačiti na način da se otkrivanje relevantnih dokaza odnosi samo na već postojeće dokumente koji su pod kontrolom tuženika ili treće strane, ili, suprotno tomu, da članak 5. stavak 1. također uključuje mogućnost otkrivanja dokumenata koje stranka kojoj se upućuje zahtjev za informacije treba izraditi ex novo, objedinjavanjem ili razvrstavanjem informacija, znanja ili podataka koje posjeduje?

(1) SL 2014., L 349, str. 1.

28.6.2021

Službeni list Europske unije

C 252/8

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 23. ožujka 2021. uputio Landgericht Düsseldorf (Njemačka) – Nokia Technologies Oy / Daimler AG

(Predmet C-182/21)

(2021/C 252/14)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Landgericht Düsseldorf

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Nokia Technologies Oy

Tuženik: Daimler AG

Drugi sudionici: Continental Automotive GmbH, Continental Automotive Hungary Kft., Bury Sp. z.o.o., TomTom Sales B.V., VALEO Telematik und Akustik GmbH (ranije Peiker acustic GmbH), Robert Bosch GmbH, Huawei Technologies Deutschland GmbH, TomTom International B.V., Sierra Wireless S.A.

Prethodna pitanja

Postoji li obveza prioritetnog licenciranja dobavljača?

Može li društvo koje se nalazi niže u distribucijskom lancu protiv tužbe zbog povrede patenta kojom nositelj patenta zahtijeva prestanak povrede tog patenta nužnog s obzirom na standard koji je uspostavilo normizacijsko tijelo (u daljnjem tekstu: SEP), koji se neopozivo obvezao tom tijelu da će trećima dati licenciju po uvjetima FRAND, istaknuti prigovor zloporabe vladajućeg položaja na tržištu u smislu članka 102. UFEU-a ako je standard za koji je sporni patent nužan, odnosno ako su dijelovi tog standarda već implementirani u pretproizvod koji je tuženik isporučio i čijim dobavljačima koji žele dobiti licenciju vlasnik patenta odbija dodijeliti vlastitu neograničenu licenciju za sve načine korištenja relevantne s obzirom na patentno pravo po uvjetima FRAND za proizvode implementirane u skladu sa standardom?

(a)	Vrijedi li to osobito ako je u predmetnoj grani djelatnosti distributera krajnjeg proizvoda običaj da se pitanje zaštite prava intelektualnog vlasništva u vezi s patentima koji se primjenjuju na dostavljenoj komponenti riješi licenciranjem dobavljača?

(b)	Postoji li prednost u davanju licencije u odnosu na dobavljače u svakoj fazi lanca opskrbe ili samo u odnosu na onog dobavljača koji neposredno prethodi distributeru krajnjeg proizvoda na kraju lanca unovčenja? Jesu li u tom pogledu također odlučujući poslovni običaji?

Je li zbog zabrane zlouporabe, koja proizlazi iz prava zabranjenih sporazuma, nužno da se dobavljaču dodijeli vlastita, neograničena licencija za sve načine korištenja relevantne s obzirom na patentno pravo po uvjetima FRAND za proizvode implementirane u skladu sa standardom, u smislu da krajnji distributeri (i po potrebi kupci koji se nalaze uzlazno u lancu opskrbe) više ne trebaju vlastitu, zasebnu licenciju od nositelja SEP-a kako bi izbjegli povredu patenta u slučaju pravilne uporabe predmetne dostavljene komponente?

Ako je odgovor na prvo prethodno pitanje niječan: Jesu li člankom 102. UFEU-a propisani posebni kvalitativni, kvantitativni i/ili drugi uvjeti koji se odnose na kriterije u skladu s kojima nositelj standardnog nužnog patenta odlučuje o tome protiv kojih će potencijalnih počinitelja povrede smještenih na različitim razinama istog lanca proizvodnje i lanca unovčenja podnijeti tužbu zbog povrede patenta kojom zahtijeva prestanak povrede?

Pojašnjenje zahtjevâ koji proizlaze iz odluke Suda u predmetu Huawei/ZTE (presuda od 16. srpnja 2015., C-170/13) (1)

Postoji li, neovisno o tome da se obveze koje nositelj SEP-a i korisnik SEP-a naizmjenično ispunjavaju (prijava povrede patenta, molba za izdavanje licencije, ponuda za sklapanje ugovora o licenciji po uvjetima FRAND, ponuda za sklapanje ugovora o licenciji upućena dobavljaču s prednošću licenciranja) trebaju izvršiti u predsudskom postupku, mogućnost da se obveze propuštene u predsudskoj fazi nadoknade tijekom sudskog postupka a da pritom ne dođe do gubitka prava?

Može li se polaziti od toga da je riječ o značajnoj molbi za izdavanje licencije korisnika patenta smatrati ako iz opsežne analize svih popratnih okolnosti jasno i jednoznačno proizlazi volja i spremnost korisnika SEP-a da s nositeljem SEP-a sklopi ugovor o licenciji po uvjetima FRAND, kavi god ti uvjeti FRAND bili (odnosno neovisno o tome što se ti uvjeti ne mogu predvidjeti zbog činjenice da u tom trenutku još nije sastavljena ponuda za sklapanje ugovora o licenciji)?

(a)

Pokazuje li počinitelj povrede time što nekoliko mjeseci ne reagira na obavijest o povredi da mu licencija nije potrebna, tako da se, unatoč verbalno formuliranoj molbi za licenciju, ta licencija ne dodjeljuje što ima za posljedicu da treba uvažiti tužba nositelja SEP-a za prestanak povrede patenta?

(b)

Može li se iz uvjeta za licenciju koje je korisnik SEP-a naveo u protuponudi, zaključiti na nedostatnu molbu za izdavanje licencije što ima za posljedicu da se tužba nositelja SEP-a za prestanak povrede prihvati a da se prethodno ne provjeri odgovara li uopće vlastita ponuda za sklapanje ugovora o licenciji nositelja SEP-a (koja je prethodila protuponudi korisnika SEP-a) uvjetima FRAND?

(c)	Je li takav zaključak u svakom slučaju zabranjen kad su uvjeti za licenciju iz protuponude, iz kojih se može zaključiti da je molba za izdavanje licencije nedostatna, takvi da nije ni očito niti je u pogledu njih najviši nacionalni sud pojasnio da se ne mogu povezati s uvjetima FRAND?

(1) C-170/13, EU:C:2015:477.

28.6.2021

Službeni list Europske unije

C 252/9

Tužba podnesena 1. travnja 2021. – Europska komisija/Republika Poljska

(Predmet C-204/21)

(2021/C 252/15)

Jezik postupka: poljski

Stranke

Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: P. J. O. Van Nuffel, K. Herrmann, agenti)

Tuženik: Republika Poljska

Tužbeni zahtjev

Tužitelj zahtijeva od Suda da utvrdi:

—

da je donošenjem i održavanjem na snazi članka 42.a stavaka 1. i 2. te članka 55. stavka 4. Ustawe prawo o ustroju sądów powszechnych (Zakon o ustrojstvu redovnih sudova) (u daljnjem tekstu: ZURS), članka 26. stavka 3. i članka 29. stavaka 2. i 3. Ustawe o Sądzie Najwyższym (Zakon o Vrhovnom sudu) te članka 5. stavaka 1.a i 1.b Ustawe o sądach administracyjnych (Zakon o upravnim sudovima), u verziji koja proizlazi iz Ustawe z 20 grudnia 2019 r. – Prawo o ustroju sądów powszechnych (Zakon od 20. prosinca 2019. – Odredbe o ustrojstvu redovnih sudova), Zakona o Vrhovnom sudu te nekih drugih zakona (u daljnjem tekstu: izmijenjeni zakon), kao i članka 8. izmijenjenog zakona, kojima se utvrđuje da svim nacionalnim sudovima nije dopušten nadzor ispunjavanja Unijina zahtjeva neovisnog i nepristranog suda, unaprijed ustanovljenog na temelju zakona, Republika Poljska povrijedila obveze koje ima na temelju članka 19. stavka 1. drugog podstavka UEU-a u vezi s člankom 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, a u kontekstu sudske prakse Europskog suda za ljudska prava vezane uz članak 6. EKLJP-a te članak 267. UFEU-a i načelo nadređenosti prava Unije;

—

da donošenjem i održavanjem na snazi članka 26. stavaka 2. i 4. do 6. te članka 82. stavaka 2. do 5. Zakona o Vrhovnom sudu, u verziji koja proizlazi iz izmijenjenog zakona, kao i članka 10. izmijenjenog zakona, kojim se Vijeću za izvanredni nadzor i javne poslove Vrhovnog suda povjerava isključiva nadležnost za razmatranje prigovora i pravnih pitanja vezanih uz nepostojanje neovisnosti suda ili suca, Republika Poljska krši obveze koje ima na temelju članka 19. stavka 1. drugog podstavka UEU-a u vezi s člankom 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, te iz članka 267. UFEU-a i načela nadređenosti prava Unije;

—

da je donošenjem i održavanjem na snazi članka 107. stavka 1. točaka 2. i 3. ZURS-a te članka 72. stavka 1. točaka 1. do 3. Zakona o Vrhovnom sudu, u verziji koja proizlazi iz izmijenjenog zakona, koji omogućava da se kao stegovna povreda kvalificira nadzor ispunjavanja Unijina zahtjeva neovisnog i nepristranog suda, unaprijed ustanovljenog na temelju zakona, Republika Poljska povrijedila svoje obveze koje proizlaze iz članka 19. stavka 1. prvog podstavka UEU-a u vezi s člankom 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, kao i iz članka 267. UFEU-a;

—

da je povjeravanjem ovlasti odlučivanja u predmetima koji imaju izravan utjecaj na status i obavljanje dužnosti sudaca i sudskih savjetnika (kao što je dozvoljavanje pokretanja postupaka radi utvrđivanja kaznene odgovornosti sudaca i sudskih savjetnika ili njihovog pritvaranja, predmeti u području radnog prava i socijalnog osiguranja sudaca Vrhovnog suda te predmeti vezani uz umirovljenje sudaca Vrhovnog suda) Stegovnom vijeću Vrhovnog suda, čija neovisnost i nepristranost nije zajamčena, Republika Poljska povrijedila svoju obvezu na temelju članka 19. stavka 1. drugog podstavka UEU-a;

—

da je donošenjem i održavanjem na snazi članka 88.a Zakona o redovnim sudovima, članka 45. stavka 3. Zakona o Vrhovnom sudu i članka 8. stavka 2. Zakona o upravnim sudovima, u verziji koja proizlazi iz izmijenjenog zakona, Republika Poljska povrijedila pravo na poštovanje privatnog života i pravo na zaštitu osobnih podataka, zajamčene u članku 7. i članku 8. stavku 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima te članku 6. stavku 1. točkama (c) i (e), članku 6. stavku 3. i članku 9. stavku 1. Direktive (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka (1);

—	da se Republici Poljskoj nalaže snošenje troškova postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Imajući u vidu okolnosti njegova osnivanja, njegov sastav i priznate nadležnosti, Stegovno vijeće Vrhovnog suda nije posebno sudsko tijelo s karakteristikama neovisnog suda u smislu članka 19. stavka 1. UEU-a u vezi s člankom 47. Povelje. S tim u vezi, zadržavanjem njegove nadležnosti u predmetima drugih nacionalnih sudaca u pogledu statusa i uvjeta obavljanja sudačke dužnosti krši se njihova neovisnost te predstavlja povredu članka 19. stavka 1. UEU-a.

Budući da odredbe izmijenjenog zakona od 20. prosinca 2019. isključuju mogućnost državnih sudova da nadziru, u vijećima koja odlučuju u predmetima obuhvaćenih pravom Unije, ispunjavanje zahtjeva neovisnog i nepristranog suda, unaprijed ustanovljenog na temelju zakona u smislu članka 19. stavka 1. UEU-a u vezi s člankom 47. Povelje, tim se odredbama krši i narušava mehanizam prethodnih pitanja uspostavljen u članku 267. UFEU-a. Naime, u skladu sa sudskom praksom Suda, nacionalni sudovi imaju obvezu osigurati da predmete vezane uz osobna prava koja proizlaze iz prava Unije razmatra neovisni i nepristrani sud, unaprijed ustanovljen na temelju zakona. Kvalificiranjem takvog nadzora na način da on ispunjava obilježja stegovne povrede također se krši pravo Unije. Svaki nacionalni sudac, kao sud koji primjenjuje pravo Unije, mora imati mogućnost da po službenoj dužnosti ili na prijedlog stranke ocijeni je li Unijin predmet razmotrio neovisni sud u smislu prava Unije, bez opasnosti da protiv tih sudaca bude pokrenut stegovni postupak. Povjeravanje Vijeću za izvanredni nadzor i javne poslove Vrhovnog suda isključive nadležnosti za razmatranje zahtjeva za izuzeće suca iz određenog predmeta ili za određivanje vijeća nadležnog za odlučivanje u slučaju prigovora vezanih za nepostojanje neovisnosti suda/suca, onemogućava ostalim nacionalnim sudovima ispunjavanje gore spomenutih obveza kao i upućivanje Sudu prethodnih pitanja glede tumačenja tog Unijinog zahtjeva. Naprotiv, sukladno sudskoj praksi Suda, svaki je nacionalni sud ovlašten uputiti prethodno pitanje na temelju članka 267. UFEU-a, a sudovi protiv čijih odluka nema pravnog lijeka dužni su to učiniti u slučaju postojanja dvojbi u pogledu tumačenja.

Obvezom svakog suca da predoči i u roku od 30 dana od imenovanja na sudačku dužnost u Javnom glasniku objavi informaciju o svojem članstvu u društvu ili udruzi i dužnostima u zakladi koja ne obavlja gospodarsku djelatnost, kao i o članstvu u političkoj stranci prije imenovanja na sudačku dužnost, krši se temeljno pravo suca na zaštitu privatnosti i osobnih podataka kao i odredbe GPDR-a.

(1) SL 2016., L 119, str. 1.

28.6.2021

Službeni list Europske unije

C 252/11

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 31. ožujka 2021. uputio Specializiran nakazatelen sad (Bugarska) – kazneni postupak protiv V. S.

(Predmet C-205/21)

(2021/C 252/16)

Jezik postupka: bugarski

Sud koji je uputio zahtjev

Specializiran nakazatelen sad (Bugarska)

Podnositelj zahtjeva:

Ministerstvo na vatrešnite raboti, Glavna direkcia za borba s organiziranata prestapnost

Optuženik:

V. S.

Prethodna pitanja

1.	Prenosi li se članak 10. Direktive 2016/680 (1) na učinkovit način ako se u nacionalnom zakonu, odnosno u članku 25. stavku 3. i članku 25.a Zakona za ministerstvo na vatrešnite raboti [Zakon o Ministarstvu unutarnjih poslova] upućuje na sličnu odredbu članka 9. Uredbe 2016/679 (2)?

Je li zahtjev utvrđen člankom 10. točkom (a) Direktive 2016/680 u vezi s člankom 52. i člancima 3. i 8. Povelje, da ograničenje integriteta i zaštite osobnih podataka treba predvidjeti zakonom, ispunjen ako postoje proturječne nacionalne odredbe koje se odnose na dopuštenost obrade genetskih i biometrijskih podataka u svrhu policijske registracije?

Je li u skladu s člankom 6. točkom (a) Direktive 2016/680, u vezi s člankom 48. Povelje, nacionalni zakon, odnosno članak 68. stavak 4. Zakona o Ministarstvu unutarnjih poslova, kojim se predviđa obveza suda da naloži prisilno prikupljanje osobnih podataka (snimanje fotografija za dosje, uzimanje otisaka prstiju i uzimanje uzorka u svrhu izrade profila DNK) ako osoba koju se tereti za počinjenje kaznenog djela s namjerom za koje se kazneni postupak pokreće po službenoj dužnosti odbije dobrovoljno surađivati u prikupljanju tih osobnih podataka, a da sud ne može procijeniti postoji li osnovana sumnja da je osoba počinila kazneno djelo za koje se tereti?

Je li u skladu s člankom 10., člankom 4. stavkom 1. točkama (a) i (c) te člankom 8. stavcima 1. i 2. Direktive 2016/680 nacionalni zakon, odnosno članak 68. stavci 1. do 3. Zakona o Ministarstvu unutarnjih poslova, kojim se kao opće pravilo predviđa snimanje fotografija za dosje, uzimanje otisaka prstiju i uzimanje uzorka za izradu profila DNK svih osoba koje se tereti za počinjenje kaznenog djela s namjerom za koje se kazneni postupak pokreće po službenoj dužnosti?

(1) Direktiva (EU) 2016/680 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka od strane nadležnih tijela u svrhe sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenih sankcija i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Okvirne odluke Vijeća 2008/977/PUP (SL 2016., L 119, str. 89. i ispravak SL 2018., L 127, str. 14.)

(2) Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (SL 2016., L 119, str. 1. i ispravci SL 2018., L 127, str. 2. i SL 2021., L 74, str. 35.)

28.6.2021

Službeni list Europske unije

C 252/12

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 1. travnja 2021. uputio Supremo Tribunal Administrativo (Portugal) – Autoridade Tributária e Aduaneira/DSR – Montagem e Manutenção de Ascensores e Escadas Rolantes SA

(Predmet C-218/21)

(2021/C 252/17)

Jezik postupka: portugalski

Sud koji je uputio zahtjev

Supremo Tribunal Administrativo

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Autoridade Tributária e Aduaneira

Tuženik: DSR. — Montagem e Manutenção de Ascenores e Escadas Rolantes, S. A

Prethodna pitanja

Je li u skladu s pravom Unije, a osobito s Prilogom IV. [Šestoj] Direktivi o PDV-u (1) to da se točka 2.27 popisa I. priloženog Zakoniku o PDV-u primjenjuje tako da uključuje popravak i održavanje dizala koja izvršava društvo na koje se odnose prethodno sažete činjenice […] i da znači primjenu snižene stope PDV-a?

Je li primjena navedene odredbe Zakonika o PDV-u, kojom se također uzimaju u obzir druge odredbe nacionalnog prava – članak 1207., članak 204. stavak 1. točka (e) i stavak 3. i članak 1421. stavak 2. točka (b) Građanskog zakonika (odredbe koje se odnose na pojmove ugovora o djelu i nekretnine te na pretpostavku da je dizalo zajednički dio zgrade u suvlasništvu) – u skladu s pravom Unije, osobito s Prilogom IV. Šeste Direktive o PDV-u?

(1) Direktiva Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (SL 2006., L 347, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 1., str. 120.)

28.6.2021

Službeni list Europske unije

C 252/13

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 29. ožujka 2021. uputio Tribunal Arbitral Tributário (Centro de Arbitragem Administrativa – CAAD) (Portugal) – VX/Autoridade Tributária e Aduaneira

(Predmet C-224/21)

(2021/C 252/18)

Jezik postupka: portugalski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunal Arbitral Tributário (Centro de Arbitragem Administrativa – CAAD)

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: VX

Tuženik: Autoridade Tributária e Aduaneira

Prethodna pitanja

Treba li članak 63. UFEU-a, u vezi s člankom 65. stavkom 1. UFEU-a, tumačiti na način da mu se protivi sustav oporezivanja države članice, unutar izravnog oporezivanja, kojim se oporezuje dohodak fizičkih osoba i u kojem u pogledu poreznih obveznika nerezidenata i dobiti proizašle iz kapitalnih dobitaka od imovine ostvarenih prodajom nekretnina koje se nalaze u navedenoj državi članici, postoje dva pravna okvira, u jednom od kojih se i. primjenjuje fiksna, posebna i proporcionalna stopa od 28 % na ukupnu dobit koja proizlazi iz kapitalnih dobitaka (tax base), izračunanu u skladu s općim pravilima utvrđivanja (kvantifikacija, quantum) takve dobiti, dok se u drugom ii. primjenjuje sustav kojim su obuhvaćeni rezidenti, u skladu s kojim se, nakon što se dobit koja proizlazi iz kapitalnih dobitaka izračuna u skladu s tim općim pravilima, uzima u obzir (tax base) samo polovina te dobiti (50 %), te se ta dobit (50 % kapitalnih dobitaka) obvezno zbraja (povećanjem, zbrojem) s ostalim dohocima koje je porezni obveznik te godine ostvario u cijelom svijetu, kako bi se potom utvrdila porezna stopa primjenjiva na sve te dohotke u skladu s općom ljestvicom primjenjivom na rezidente (progresivnih stopa po razredima od 14,5 % do 48 % koje se mogu povećati za najvišu stopu od 5 % u slučaju da ukupan iznos dohodaka premaši određene pragove) i koja se, u slučaju nerezidenata, primjenjuje samo na navedene dohotke, odnosno na kapitalne dobitke od imovine, koji se uzimaju u obzir pri 50 % (dok se u slučaju rezidenata tako izračunana stopa primjenjuje na te dohotke i na sve ostale dohotke ostvarene u toj godini)?

Valja istaknuti da porezni obveznik nerezident treba odabrati jedan ili drugi mogući sustav u poreznoj prijavi koju je u svakom slučaju obvezan podnijeti u državi članici (Portugalu), neovisno o tome odluči li se za oporezivanje u skladu s općim sustavom koji se primjenjuje na nerezidente (navedenim u prethodnoj podtočki i.) ili u skladu sa sustavom primjenjivim na rezidente (navedenim u prethodnoj podtočki ii.), i u kojoj treba označiti jednu od te dvije mogućnosti. Treba napomenuti da je obveza prijave nerezidenata (podnošenje porezne prijave na obrascu 3.) već postojala i prije donošenja zakonske izmjene kojom se u službeni obrazac navedene prijave uvela mogućnost odabira sustava koji se primjenjuje na rezidente.

Valja istaknuti da, ako se odluči za oporezivanje u skladu sa sustavom koji se primjenjuje na rezidente, nerezident treba navesti (u toj prijavi) ukupan iznos svih dohodaka koje je tijekom godine ostvario u cijelom svijetu.

Valja istaknuti da se u slučaju (a) progresivne stope kreću od 14,5 % do 48 %, a najviša granična stopa može se povećati za najviše 5 % ako ukupan iznos dohodaka premaši određeni prag, dok je u slučaju (b) posebna stopa jednaka 28 %.

28.6.2021

Službeni list Europske unije

C 252/14

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 21. travnja 2021. uputio Augstākā tiesa (Senāts) (Latvija) – SIA „Piltenes meži”/Lauku atbalsta dienests

(Predmet C-251/21)

(2021/C 252/19)

Jezik postupka: latvijski

Sud koji je uputio zahtjev

Augstākā tiesa (Senāts)

Stranke glavnog postupka

Žalitelj: SIA „Piltenes meži”

Druga stranka u žalbenom postupku: Lauku atbalsta dienests

Prethodna pitanja

Obuhvaća li članak 30. stavak 6. Uredbe (EU) br. 1305/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o potpori ruralnom razvoju iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1698/2005 (1) plaćanje za mikro-rezervate uspostavljene na šumskom području radi ostvarivanja ciljeva Direktive 2009/147/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 30. studenoga 2009. o očuvanju divljih ptica?

Podliježe li dodjela naknade za mikro-rezervate, uspostavljene radi ostvarivanja ciljeva Direktive 2009/147/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 30. studenoga 2009. o očuvanju divljih ptica (2), ograničenjima koja se utvrđuju za plaćanja poduzetnicima u poteškoćama u Uredbi Komisije (EU) br. 702/2014 od 25. lipnja 2014. o proglašenju određenih kategorija potpora u sektoru poljoprivrede i šumarstva te u ruralnim područjima spojivima s unutarnjim tržištem u primjeni članaka 107. i 108. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (3)?

(1) SL 2013., L 347, str. 487.

(2) SL 2010., L 20, str. 7. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 32., str. 128.)

(3) SL 2014., L 193, str. 1.

28.6.2021

Službeni list Europske unije

C 252/14

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 23. travnja 2021. uputio Okržen sad Vidin (Bugarska) – Corporate Commercial Bank AD u stečaju/Elit Petrol AD

(Predmet C-260/21)

(2021/C 252/20)

Jezik postupka: bugarski

Sud koji je uputio zahtjev

Okržen sad Vidin

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Corporate Commercial Bank AD u stečaju

Tuženik: Elit Petrol AD

Prethodna pitanja

Treba li članak 63. UFEU-a, kojim se uređuje slobodno kretanje kapitala i platnog prometa, tumačiti na način da obuhvaća izjavu o prijeboju u odnosu na bankarsku instituciju u slučaju kad trgovačko društvo, koje je dužnik banke, svoje obveze ispuni na temelju prijeboja međusobnim potraživanjima od te banke koja su nesporna s obzirom na iznos, u fiksnom iznosu i dospjela?

Treba li članak 63. UFEU-a tumačiti na način da izmjena uvjeta u pogledu valjanosti već zakonito izjavljenih prijeboja u odnosu između trgovačkog društva i bankarske institucije, kojom se izjavljeni prijeboji proglašavaju ništavim na temelju novih uvjeta koji imaju retroaktivni učinak u odnosu na već izjavljene prijeboje, predstavlja ograničenje u smislu članka 63. stavka 1. UFEU-a u slučaju kad ta izmjena dovodi do ograničenja mogućnosti ispunjenja obveza u odnosu na druga društva u čijem kapitalu osobe iz drugih država članica Europske unije imaju dionice ili udjele odnosno čije obveznice drže te osobe?

Treba li članak 63. UFEU-a tumačiti na način da mu se ne protivi nacionalni propis kojim se retroaktivno mijenjaju uvjeti u pogledu valjanosti već zakonito izjavljenih prijeboja u odnosu između trgovačkog društva i bankarske institucije i kojim se izjavljeni prijeboji, na temelju novih uvjeta koji se retroaktivno primjenjuju na već izvršene prijeboje, proglašavaju ništavim?

Treba li članak 4. stavak 2. točku (a) i članke 26., 27., 114. i 115. UFEU-a, kojima se uređuje unutarnje tržište Europske unije, tumačiti na način da se i u slučajevima u kojima pravni odnosi postoje samo između pravnih subjekata iste nacionalnosti, te ih se stoga može smatrati nacionalnim pravnim odnosima bez izravne prekogranične povezanosti s unutarnjim tržištem Europske unije, tim člancima ne protivi nacionalni propis kojim se retroaktivno mijenjaju uvjeti u pogledu valjanosti već zakonito izjavljenih prijeboja u odnosu između trgovačkog društva i bankarske institucije u državi članici tako što se izjavljeni prijeboji, na temelju novih uvjeta koji se retroaktivno primjenjuju na već izvršene prijeboje, proglašavaju ništavim?

Treba li članak 2. u vezi s člankom 19. stavkom 1. UEU-a i članak 47. prvi i drugi stavak Povelje Europske unije o temeljnim pravima tumačiti na način da im se ne protivi donošenje nacionalnog propisa kojim se mijenjaju uvjeti u pogledu proglašenja valjanosti prijeboja u odnosu na bankarsku instituciju, tako što novim uvjetima izričito priznaje retroaktivni učinak i prijeboje koji su zakonito izvršeni u ranijem razdoblju proglašava ništavim, dok je za to vrijeme u dotičnoj državi članici otvoren stečajni postupak nad bankarskom institucijom te su pokrenuti sudski postupci u kojima se traži da se proglase ništavim prijeboji koji su izvršeni u odnosu na banku i na koje su se u trenutku njihova izvršenja primjenjivali drugi pravni uvjeti?

Treba li načelo pravne sigurnosti kao opće načelo prava Unije tumačiti na način da mu se ne protivi nacionalni propis kojim se mijenjaju uvjeti u pogledu proglašenja valjanosti prijeboja u odnosu na bankarsku instituciju, tako što novim uvjetima izričito priznaje retroaktivni učinak i prijeboje koji su zakonito izvršeni u ranijem razdoblju proglašava ništavim, dok je za to vrijeme u dotičnoj državi članici otvoren stečajni postupak nad bankarskom institucijom te su pokrenuti sudski postupci u kojima se traži da se proglase ništavim prijeboji koji su izvršeni u odnosu na banku i na koje su se u trenutku njihova izvršenja primjenjivali drugi pravni uvjeti?

28.6.2021

Službeni list Europske unije

C 252/15

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 23. travnja 2021. uputio Korkein oikeus (Finska) – A/B

(Predmet C-262/21)

(2021/C 252/21)

Jezik postupka: finski

Sud koji je uputio zahtjev

Korkein oikeus

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: A

Tuženik: B

Prethodna pitanja

Treba li članak 2. točku 11. Uredbe Vijeća (EZ) br. 2201/2003 (1) od 27. studenoga 2003. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću te o stavljanju izvan snage Uredbe br. 1347/2000 (u daljnjem tekstu: Uredba Bruxelles II.a), koji se odnosi na nezakonito odvođenje djeteta, tumačiti na način da toj kvalifikaciji odgovara situacija u kojoj jedan od roditelja bez suglasnosti drugog roditelja odvede dijete iz njegove države boravišta u drugu državu članicu koja je odgovorna država članica na temelju odluke o transferu koju je donijelo tijelo u skladu s Uredbom (EU) br. 604/2013 (2) Europskog parlamenta i Vijeća (u daljnjem tekstu: Uredba Dublin III)?

Ako je odgovor na prvo pitanje niječan, treba li članak 2. točku 11. Uredbe Bruxelles II.a, koji se odnosi na nezakonito zadržavanje, tumačiti na način da toj kvalifikaciji odgovara situacija u kojoj je sud države boravišta djeteta poništio odluku koju je donijelo tijelo o prijenosu razmatranja spisa, ali u kojoj dijete čija je predaja naložena više nema važeću dozvolu boravka u svojoj državi boravišta, ni pravo na ulazak u dotičnu državu ili boravak u njoj?

Ako s obzirom na odgovor na prvo ili drugo pitanje Uredbu Bruxelles II.a treba tumačiti na način da je riječ o nezakonitom odvođenju ili zadržavanju djeteta i da dijete stoga treba predati u njegovu državu boravišta, treba li članak 13. prvi stavak točku (b) Haške konvencije iz 1980. tumačiti na način da je on prepreka za predaju djeteta jer

i)	postoji ozbiljna opasnost, u smislu te odredbe, da bi predaja dojenčeta o kojem je osobno brinula majka, u slučaju da se dijete vrati samo, izložila dijete fizičkoj opasnosti ili psihičkoj traumi ili na drugi način dovela dijete u nepodnošljiv položaj; ili

ii)

bi dijete u svojoj državi boravišta bilo preuzeto na skrb ili smješteno u dom socijalne skrbi, samo ili s majkom, što bi značilo da postoji ozbiljna opasnost, u smislu te odredbe, da bi predaja djeteta izložila dijete fizičkoj opasnosti ili psihičkoj traumi ili na drugi način dovela dijete u nepodnošljiv položaj; ili

iii)	bi se dijete bez važeće dozvole boravka dovelo u nepodnošljiv položaj u smislu te odredbe?

Ako je s obzirom na odgovor na treće pitanje razloge za odbijanje iz članka 13. prvog stavka točke (b) Haške konvencije iz 1980. moguće tumačiti na način da postoji ozbiljna opasnost da bi predaja djeteta izložila dijete fizičkoj opasnosti ili psihičkoj traumi ili na drugi način dovela dijete u nepodnošljiv položaj, treba li članak 11. stavak 4. Uredbe Bruxelles II.a, zajedno s pojmom zaštite interesa djeteta iz članka 24. Povelje Europske unije o temeljnim pravima i iz te iste uredbe, tumačiti na način da u situaciji u kojoj ni dijete ni majka nemaju važeću dozvolu boravka u državi boravišta djeteta te stoga nemaju pravo na ulazak ni pravo na boravak u toj zemlji država boravišta djeteta treba poduzeti potrebne mjere kako bi zajamčila zakoniti boravak djeteta i njegove majke [orig. str. 14.] u dotičnoj državi članici? Ako država boravišta djeteta ima takvu obvezu, treba li načelo uzajamnog povjerenja među državama članicama tumačiti na način da država koja predaje dijete može u skladu s tim načelom pretpostaviti da će država boravišta djeteta ispuniti te obveze ili interes djeteta zahtijeva da se od tijelâ države boravišta zatraže pojašnjenja o konkretnim mjerama koje su poduzete ili koje će se poduzeti radi njegove zaštite, kako bi država članica koja predaje dijete mogla ocijeniti, među ostalim, primjerenost tih mjera s obzirom na interes djeteta?

Ako država boravišta djeteta nema obvezu poduzimanja potrebnih mjera navedenu u četvrtom prethodnom pitanju, treba li s obzirom na članak 24. Povelje o temeljnim pravima članak 20. Haške konvencije iz 1980., u situacijama navedenim u trećem prethodnom pitanju u točkama i. do iii., tumačiti na način da predstavlja prepreku za predaju djeteta jer bi se predaja mogla smatrati protivnom, u smislu te odredbe, temeljnim načelima za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda?

(1) Uredba Vijeća (EZ) br. 2201/2003 od 27. studenoga 2003. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću, kojom se stavlja izvan snage Uredba (EZ) br. 1347/2000 (SL 2003., L 338, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 3., str. 133.)

(2) Uredba (EU) br. 604/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o utvrđivanju kriterija i mehanizama za određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji je u jednoj od država članica podnio državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva (SL 2013., L 180, str. 31.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 15., str. 108.)

28.6.2021

Službeni list Europske unije

C 252/17

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 23. travnja 2021. uputio Högsta domstolen (Švedska) – Norra Stockholm Bygg AB/Per Nycander AB

(Predmet C-268/21)

(2021/C 252/22)

Jezik postupka: švedski

Sud koji je uputio zahtjev

Högsta domstolen

Stranke glavnog postupka

Žalitelj: Norra Stockholm Bygg AB

Protivna stranka: Per Nycander AB

Druga stranka u postupku: Entral AB

Prethodna pitanja

1.	Odnose li se odredbe članka 6. stavaka 3. i 4. Opće uredbe o zaštiti podataka (1) i na nacionalna postupovna pravila koja se tiču obveze podnošenja dokaza?

U slučaju potvrdnog odgovora na prvo pitanje, podrazumijeva li Opća uredba o zaštiti podataka obvezu da se prilikom donošenja odluke kojom se nalaže dostava dokumenta s osobnim podacima u obzir uzmu i interesi ispitanika? Ako je odgovor potvrdan, propisuju li se u pravu Unije uvjeti u pogledu načina donošenja takve odluke?

(1) Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL 2016., L 119, str. 1. i ispravak SL 2021., L 74, str. 35.)

28.6.2021

Službeni list Europske unije

C 252/17

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 28. travnja 2021. uputio Budapest Környéki Törvényszék (Mađarska) – WD/Agrárminiszter

(Predmet C-273/21)

(2021/C 252/23)

Jezik postupka: mađarski

Sud koji je uputio zahtjev

Budapest Környéki Törvényszék

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: WD

Tuženik: Agrárminiszter

Prethodno pitanje

Svojim jedinim prethodnim pitanjem sud koji je uputio zahtjev pita treba li članak 32. stavak 2. točke (a) i (b) Uredbe (EU) br. 1307/2013 (1) tumačiti na način da se za nekretninu, upisanu u zemljišne knjige kao „aerodrom povučen iz poljoprivredne uporabe”, na kojoj se ne odvija nijedna djelatnost u vezi s aerodromom, treba smatrati da se pretežno koristi za poljoprivredne djelatnosti ako se na navedenoj nekretnini obavljaju djelatnosti uzgoja životinja u poljoprivredne svrhe.

(1) Uredba (EU) br. 1307/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju pravila za izravna plaćanja poljoprivrednicima u programima potpore u okviru zajedničke poljoprivredne politike i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 637/2008 i Uredbe Vijeća (EZ) br. 73/2009 (SL 2013., L 347, str. 608. i ispravak SL 2016., L 130, str. 7.)

28.6.2021

Službeni list Europske unije

C 252/18

Žalba koju je 3. svibnja 2021. podnijela Europska komisija protiv presude Općeg suda (treće prošireno vijeće) od 24. veljače 2021. u predmetu T-161/18, Braesch i dr./Komisija

(Predmet C-284/21 P)

(2021/C 252/24)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: Europska komisija (zastupnici: A. Bouchagiar i K. Blanck, agenti)

Druge stranke u postupku: Anthony Braesch, Trinity Investments DAC, Bybrook Capital Master Fund LP, Bybrook Capital Hazelton Master Fund LP, Bybrook Capital Badminton Fund LP

Zahtjevi

Žalitelj od Suda zahtijeva da:

—	ukine pobijanu presudu;

—	sam odluči o prvostupanjskoj tužbi i odbaci je kao nedopuštenu; i

—	drugim strankama u postupku naloži plaćanje troškova postupka.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Žalitelj ističe jedan žalbeni razlog.

Žalitelj tvrdi da je Opći sud povrijedio članak 108. stavak 2. UFEU-a i članak 1. točku (h) Postupovne uredbe o državnoj potpori (1) time što je tužitelje u prvom stupnju pogrešno odredio kao „predmetne strane” ili „zainteresirane strane”.

Na temelju toga, Opći je sud pogrešno zaključio da su tužitelji u prvom stupnju u skladu s člankom 263. četvrtim stavkom UFEU-a imali pravo na podnošenje tužbe protiv Odluke Komisije C(2017) 4690 final od 4. srpnja 2017. o državnoj potpori SA.47677 (2017/N) kojom je bila odobrena pomoć Italije banki Banca Monte dei Paschi di Siena.

(1) Uredba Vijeća (EU) 2015/1589 od 13. srpnja 2015. o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka 108. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (SL 2015., L 248, str. 9.).

28.6.2021

Službeni list Europske unije

C 252/19

Tužba podnesena 4. svibnja 2021. – Europska komisija/Francuska Republika

(Predmet C-286/21)

(2021/C 252/25)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: O. Beynet, M. Noll-Ehlers, agenti)

Tuženik: Francuska Republika

Tužbeni zahtjev

U ovom predmetu, Komisija od Suda zahtijeva da utvrdi:

—

s jedne strane, da je Francuska Republika nastavila s povredama obveza koje ima na temelju članka 13. stavka 1. Direktive 2008/50/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2008. o kvaliteti zraka i čišćem zraku za Europu (1), u vezi s prilogom XI. toj direktivi, sustavno i ustrajno prekoračujući dnevnu graničnu vrijednost sitnih lebdećih čestica (PM10) od 1. siječnja 2005. u aglomeraciji i zoni kvalitete zraka Pariz (FR04A01/FR11ZAG01) i od 1. siječnja 2005. do 2016., uključujući i tu godinu, u zoni Martinique/Fort-de-France (FR39N10/FR02ZAR01),;

—	s druge strane, da je Francuska Republika, u tim dvjema zonama od 11. lipnja 2010., povrijedila obveze koje ima na temelju članka 23. stavka 1. drugog podstavka Direktive 2008/50/EZ, u vezi s njezinim Prilogom XV., a osobito obvezu osiguranja da razdoblje prekoračenja bude što je moguće kraće.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U Parizu, dnevna granična vrijednost neprekidno je prekoračivana od 2005. do zadnjih dostupnih podataka, odnosno do 2019. Osim toga, utvrđuje se da je odstupanje od usklađenosti u vezi s prekoračenjima dnevnih graničnih vrijednosti u zoni Pariz visoko (s obzirom na to da je broj prekoračenja dvostruko veći od broja dozvoljenih prekoračenja), a do poboljšanja nije došlo od 2015. Za zonu Martinique, dnevna granična vrijednost kontinuirano je prekoračivana do 2016. (osim 2008. godine).

U dvjema zonama Pariza i Martiniquea, granične vrijednosti za PM10 bile su prekoračene u trenutku isteka roka za odgovor na obrazloženo mišljenje. Francuska je u tom trenutku trebala izraditi planove i priopćiti ih Komisiji. Analiza je pokazala da Francuska nije donijela takve planove. Mjere koje je Francuska poduzela (na nacionalnoj i regionalnoj razini) nisu osigurale da razdoblje prekoračenja bude što je moguće kraće, kao što je to propisano odredbama Direktive 2008/50/EZ.

(1) SL 2008., L 152, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 29, str.169.)

28.6.2021

Službeni list Europske unije

C 252/20

Presuda Općeg suda od 12. svibnja 2021. – Sun Stars & Sons/EUIPO – Carpathian Springs (AQUA CARPATICA)

(Predmet T-637/19) (1)

(„Žig Europske unije - Postupak povodom prigovora - Prijava trodimenzionalnog žiga Europske unije AQUA CARPATICA - Raniji trodimenzionalni žigovi Europske unije i nacionalni žigovi VODAVODA - Relativni razlog za odbijanje - Nepostojanje vjerojatnosti dovođenja u zabludu - Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 207/2009 (koji je postao članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001”)

(2021/C 252/26)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Sun Stars & Sons Pte Ltd (Singapore, Singapur) (zastupnici: M. Maček i C. Saettel, odvjetnice)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnici: J. Crespo Carrillo i V. Ruzek, agenti)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: Carpathian Springs SA (Vatra Dornei, Rumunjska) (zastupnici: D. Bogdan, G. Bozocea i M. Stănescu, odvjetnici)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 6. kolovoza 2019. (predmet R 317/2018-4), koja se odnosi na postupak povodom prigovora između društava Sun Stars & Sons i Carpathian Springs.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Društvu Sun Stars & Sons Pte Ltd nalaže se snošenje troškova.

(1) SL C 399, 25. 11. 2019.

28.6.2021

Službeni list Europske unije

C 252/20

Presuda Općeg suda od 12. svibnja 2021. – Sun Stars & Sons/EUIPO – Valvis Holding (AC AQUA AC)

(Predmet T-638/19) (1)

(„Žig Europske unije - Postupak povodom prigovora - Prijava trodimenzionalnog žiga Europske unije AC AQUA AC - Raniji trodimenzionalni žigovi Europske unije i nacionalni žigovi VODAVODA - Relativni razlog za odbijanje - Nepostojanje vjerojatnosti dovođenja u zabludu - Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) 207/2009 (koji je postao članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001”)

(2021/C 252/27)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Sun Stars & Sons Pte Ltd (Singapore, Singapur) (zastupnici: M. Maček i C. Saettel, odvjetnice)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnici: J. Crespo Carrillo i V. Ruzek, agenti)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: Valvis Holding SA (Bukurešt, Rumunjska) (zastupnici: D. Bogdan, G. Bozocea i M. Stănescu, odvjetnici)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 6. kolovoza 2019. (predmet R 649/2018-4), koja se odnosi na postupak povodom prigovora između društava Sun Stars & Sons i Valvis Holding.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Društvu Valvis Holding SA nalaže se snošenje troškova.

(1) SL C 399, 25. 11. 2019.

28.6.2021

Službeni list Europske unije

C 252/21

Presuda Općeg suda od 12. svibnja 2021. – Metamorfoza/EUIPO – Tiesios kreivės (MUSEUM OF ILLUSIONS)

(Predmet T-70/20) (1)

(„Žig Europske unije - Postupak povodom prigovora - Prijava figurativnog žiga Europske unije MUSEUM OF ILLUSIONS - Raniji figurativni žig Europske unije MUSEUM OF ILLUSIONS - Nepostojanje vjerojatnosti dovođenja u zabludu - Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji je postao članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001) - Članak 95. Uredbe 2017/1001”)

(2021/C 252/28)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Metamorfoza d.o.o. (Zagreb, Hrvatska) (zastupnik: A. Bijelić, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnici: L. Rampini i V. Ruzek, agenti)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a: Tiesios kreivės (Vilnius, Litva)

Predmet

Tužba protiv odluke drugog žalbenog vijeća EUIPO-a od 2. prosinca 2019. (predmet R 663/2019-2), koja se odnosi na postupak povodom prigovora između društava Tiesios kreivės i Metamorfoza.

Izreka

1.	Poništava se odluka drugog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 2. prosinca 2019. (predmet R 663/2019-2).

2.	Svaka stranka snosit će vlastite troškove.

(1) SL C 103, 30. 3. 2020.

28.6.2021

Službeni list Europske unije

C 252/22

Presuda Općeg suda od 12. svibnja 2021. – Tornado Boats International/EUIPO – Haygreen (TORNADO)

(Predmet T-167/20) (1)

(„Žig Europske unije - Postupak za proglašenje žiga ništavim - Figurativni žig Europske unije TORNADO - Apsolutni razlog za ništavost - Zla vjera - Članak 52. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji je postao članak 59. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001)”)

(2021/C 252/29)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Tornado Boats International ApS (Lystrup, Danska) (zastupnik: M. Hoffgaard Rasmussen, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnici: A. Folliard-Monguiral i V. Ruzek, agenti)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: David Haygreen (Colwyn Bay, Ujedinjena Kraljevina) (zastupnik: R. Harrison, solicitor)

Predmet

Tužba protiv odluke prvog žalbenog vijeća EUIPO-a od 17. siječnja 2020. (predmet R 1169/2018-1), koja se odnosi na postupak za proglašenje žiga ništavim između Davida Haygreena i društva Tornado Boats International.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Društvo Tornado Boats International ApS snosit će vlastite troškove kao i troškove Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO).

3.	David Haygreen snosit će vlastite troškove.

(1) SL C 175, 25. 5. 2020.

28.6.2021

Službeni list Europske unije

C 252/22

Presuda Općeg suda od 12. svibnja 2021. – Bavaria Weed/EUIPO (BavariaWeed)

(Predmet T-178/20) (1)

(„Žig Europske unije - Prijava figurativnog žiga Europske unije BavariaWeed - Apsolutni razlog za odbijanje - Žig protivan javnom poretku - Članak 7. stavak 1. točka (f) Uredbe (EU) 2017/1001 - Članak 7. stavak 2. Uredbe 2017/1001”)

(2021/C 252/30)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Bavaria Weed GmbH (Herrsching am Ammersee, Njemačka) (zastupnik: J. Wolhändler, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnik: A. Söder, agent)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke petog žalbenog vijeća EUIPO-a od 22. siječnja 2020. (predmet R 1458/2019-5), koja se odnosi na prijavu za registraciju figurativnog znaka BavariaWeed kao žiga Europske unije.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Društvu Bavaria Weed GmbH nalaže se snošenje troškova.

(1) SL C 191, 8. 6. 2020.

28.6.2021

Službeni list Europske unije

C 252/23

Rješenje Općeg suda od 8. travnja 2021. – Target Ventures Group/EUIPO – Target Partners (TARGET VENTURES)

(Predmet T-274/19) (1)

(„Žig Europske unije - Postupak za proglašavanje žiga ništavim - Izjava o odricanju od spornog žiga - Obustava postupka”)

(2021/C 252/31)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Target Ventures Group Ltd (Road Town, Britanski Djevičanski otoci) (zastupnici: T. Dolde i P. Homann, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnik: P. Sipos, agent)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: Target Partners GmbH (München, Njemačka) (zastupnici: A. Klett i C. Mikyska, odvjetnici)

Predmet

Tužba protiv odluke drugog žalbenog vijeća EUIPO-a od 4. veljače 2019. (predmet R 1685/2017-2), koja se odnosi na postupak za proglašavanje žiga ništavim između društava Target Ventures Group i Target Partners.

Izreka

1.	Postupak se obustavlja.

2.	Društvima Target Ventures Group Ltd i Target Partners GmbH nalaže se snošenje vlastitih troškova, kao i svakome polovine troškova Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO).

(1) SL C 213, 24. 6. 2019

28.6.2021

Službeni list Europske unije

C 252/23

Rješenje Općeg suda od 6. svibnja 2021. – Groupe Canal +/Komisija

(Predmet T-358/19) (1)

(„Tržišno natjecanje - Zabranjeni sporazumi - Televizijska distribucija - Odluka kojom obveze postaju obvezujuće - Povlačenje pobijanog akta - Obustava postupka”)

(2021/C 252/32)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Groupe Canal + SA (Issy-les-Moulineaux, Francuska) (zastupnici: P. Wilhelm, P. Gassenbach i O. de Juvigny, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: A. Dawes, C. Urraca Caviedes i L. Wildpanner, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a za poništenje Odluke Komisije od 7. ožujka 2019. u vezi s postupkom na temelju članka 101. UFEU-a i članka 53. Sporazuma o EGP-u (predmet AT.40023 – Prekogranični pristup naplatnoj televiziji), kojom su obveze koje su preuzela društva The Walt Disney Company, The Walt Disney Company Limited, Universal Studios International B.V., Universal Studios Limited and Comcast Corporation, CPT Holdings Inc., Colgems Productions Limited, Sony Corporation, Warner Bros. International Television Distribution Inc., Warner Media LLC, Sky UK Limited i Sky Limited postale pravno obvezujuće.

Izreka

1.	Obustavlja se postupak po tužbi.

2.	Obustavlja se postupak po zahtjevu za intervenciju Francuske Republike.

3.	Europskoj komisiji nalaže se snošenje troškova, uključujući troškove koji su nastali društvu Groupe Canal +, osim onih povezanih sa zahtjevom za intervenciju.

4.	Groupe Canal +, Komisija i Francuska Republika snosit će svaki svoje troškove povezane sa zahtjevom za intervenciju.

(1) SL C 270, 12. 8. 2019.

28.6.2021

Službeni list Europske unije

C 252/24

Rješenje Općeg suda od 4. svibnja 2021. – Asoliva i Anierac/Komisija

(Predmet T-822/19) (1)

(„Tužba za poništenje - Poljoprivreda - Razvrstavanje u jednu od triju kategorija djevičanskog maslinovog ulja - Provedbene mjere - Nepostojanje osobnog utjecaja - Nedopuštenost”)

(2021/C 252/33)

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Tužitelji: Asociación Española de la Industria y Comercio Exportador de Aceite de Oliva (Asoliva) (Madrid, Španjolska), Asociación Nacional de Industriales Envasadores y Refinadores de Aceites Comestibles (Anierac) (Madrid) (zastupik: V. Rodríguez Fuentes, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: M. Konstantinidis, F. Castilla Contreras i M. Morales Puerta, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a radi poništenja članka 1. stavka 1. točke (b) Provedbene uredbe Komisije (EU) 2019/1604 оd 27. rujna 2019. o izmjeni Uredbe (EEZ) br. 2568/91 o karakteristikama maslinovog ulja i ulja komine maslina te o odgovarajućim metodama analize (SL 2019., L 250, str. 14.).

Izreka

1.	Tužba se odbacuje kao nedopuštena.

2.	Nalaže se Asociación Española de la Industria y Comercio Exportador de Aceite de Oliva (Asoliva) i Asociación Nacional de Industriales Envasadores y Refinadores de Aceites Comestibles (Anierac) snošenje troškova postupka.

(1) SL C 27, 27. 1. 2020.

28.6.2021

Službeni list Europske unije

C 252/25

Rješenje Općeg suda od 26. travnja 2021. – Jouvin/Komisija

(Predmeti T-472/20 i T-472/20 AJ II) (1)

(„Tužba za poništenje - Tržišno natjecanje - Zabranjeni sporazumi - Tržište prikupljanja, praćenja i distribucije paketa - Odluka o odbacivanju pritužbe - Očito pravno neosnovana tužba - Zahtjev za besplatnu pravnu pomoć postavljen nakon podnošenja tužbe”)

(2021/C 252/34)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Frédéric Jouvin (Clichy, Francuska) (zastupnik: L. Bôle-Richard, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: B. Ernst, A. Keidel i A. Boitos, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a za poništenje Odluke Komisije C(2020) 3503 final od 28. svibnja 2020., kojom se odbija tužiteljeva pritužba u vezi navodnih povreda članka 101. UFEU-a.

Izreka

1.	Tužba se odbija kao očito pravno neosnovana.

2.	Zahtjev za besplatnu pravnu pomoć se odbija.

3.	Frédéricu Jouvinu se nalaže snošenje troškova postupka.

(1) SL C 423, 7. 12. 2020.

28.6.2021

Službeni list Europske unije

C 252/25

Rješenje predsjednika Općeg suda od 5. svibnja 2021. – Ovsyannikov/Vijeće

(Predmet T-714/20 R)

(„Privremena pravna zaštita - Zajednička vanjska i sigurnosna politika - Mjere ograničavanja poduzete s obzirom na stanje u Ukrajini - Zamrzavanje financijskih sredstava - Zahtjev za suspenziju primjene - Nepostojanje hitnosti”)

(2021/C 252/35)

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Tužitelj: Dmitry Vladimirovich Ovsyannikov (Moskva, Rusija) (zastupnici: J. Iriarte Ángel i E. Delage González, odvjetnici)

Tuženik: Vijeće Europske unije (zastupnici: H. Marcos Fraile i P. Mahnič, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članaka 278. i 279. UFEU-a radi suspenzije primjene Odluke Vijeća 2014/145/ZVSP od 17. ožujka 2014. o mjerama ograničavanja s obzirom na djelovanja kojima se podrivaju ili ugrožavaju teritorijalnu cjelovitost, suverenitet i neovisnost Ukrajine (SL 2014., L 78, str. 16.), Uredbe Vijeća (EU) br. 269/2014 od 17. ožujka 2014. o mjerama ograničavanja u odnosu na djelovanja koja podrivaju ili ugrožavaju teritorijalnu cjelovitost, suverenost i neovisnost Ukrajine (SL 2014., L 78, str. 6.), Odluke Vijeća (ZVSP) 2017/2163 od 20. studenoga 2017. o izmjeni Odluke 2014/145 (SL 2017., L 304, str. 51.), Provedbene uredbe Vijeća (EU) 2017/2153 od 20. studenoga 2017. o provedbi Uredbe (EU) br. 269/2014 (SL 2017., L 304, str. 3.), Odluke Vijeća (ZVSP) 2020/399 od 13. ožujka 2020. o izmjeni Odluke 2014/145 (SL 2020., L 78, str. 44.), Provedbene uredbe Vijeća (EU) 2020/398 od 13. ožujka 2020. o provedbi Uredbe (EU) br. 269/2014 (SL 2020., L 78, str. 1.), Odluke Vijeća (ZVSP) 2020/1269 od 10. rujna 2020. o izmjeni Odluke 2014/145 (SL 2020., L 298, str. 23.), Provedbene uredbe Vijeća (EU) 2020/1267 od 10. rujna 2020. o provedbi Uredbe (EU) br. 269/2014 (SL 2020., L 298, str. 1.), Odluke Vijeća (ZVSP) 2020/1368 od 1. listopada 2020. o izmjeni Odluke 2014/145 (SL 2020., L 318, str. 5.) i Provedbene uredbe Vijeća (EU) 2020/1367 od 1. listopada 2020. o provedbi Uredbe (EU) br. 269/2014 (SL 2020., L 318, str. 1.), u dijelu u kojem se odnose na tužitelja.

Izreka

1.	Zahtjev za privremenu pravnu zaštitu se odbija.

2.	O troškovima će se odlučiti naknadno.

28.6.2021

Službeni list Europske unije

C 252/26

Tužba podnesena 25. ožujka 2021. – McCord/Komisija

(Predmet T-161/21)

(2021/C 252/36)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Raymond Irvine McCord (Belfast, Ujedinjena Kraljevina) (zastupnik: C. O’Hare, Solicitor)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

u skladu s člankom 263. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, poništi odluku i/ili nacrt Uredbe Europske komisije od 29. siječnja 2021. o pozivanju na članak 16. Protokola o Sjevernoj Irskoj uz Sporazum o povlačenju Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske iz Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju (2019/C 384 I/01). (u daljnjem tekstu: Sporazum o povlačenju) i;

—	u skladu s člankom 263. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, poništi odluku Europske komisije da nema objavljenu politiku ili naloži da Europska komisija osmisli i objavi politiku o okolnostima u kojima će se Komisija pozvati na članak 16. Protokola o Sjevernoj Irskoj;

—	u skladu s člankom 265. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, proglasi da je Europska unija propustila objaviti politiku ili naloži da Europska komisija naloži da Europska komisija osmisli i objavi politiku o okolnostima u kojima će se Komisija pozvati na članak 16. Protokola o Sjevernoj Irskoj;

—	naloži Komisiji da snosi tužiteljeve troškove ove tužbe, uključujući pripremne pravne troškove.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U potporu ovoj tužbi tužitelj ističe da su odluka i/ili nacrt uredbe Europske komisije o pozivanju na članak 16. Protokola o Sjevernoj Irskoj uz Sporazum o povlačenju Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske iz Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju (1), neproporcionalni i nezakoniti. Nadalje tvrdi da Komisija u budućnosti treba objaviti svoju politiku u odnosu na pozivanje na članak 16. Protokola o Sjevernoj Irskoj uz Sporazum o povlačenju Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske iz Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju.

(1) Sporazum o povlačenju Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske iz Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju (SL 2019., CI 384, str. 1.).

28.6.2021

Službeni list Europske unije

C 252/27

Tužba podnesena 28. travnja 2021. – Illumina/Komisija

(Predmet T-227/21)

(2021/C 252/37)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Illumina, Inc. (Wilmington, Delaware, Sjedinjene Američke Države) (zastupnici: D. Beard, QC, i P. Chappatte, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi Odluku Europske komisije od 19. travnja 2021. (predmet COMP/M.10188), u skladu s člankom 22. stavkom 3. Uredbe Vijeća 139/2004/EZ od 20. siječnja 2004. o kontroli koncentracija između poduzetnika (Uredba EZ o koncentracijama) (1), o prihvaćanju zahtjeva od 9. ožujka 2021. za ispitivanje sukladno članku 22. stavku 1. Uredbe o koncentracijama koji je postavio Autorité de la Concurrence, Francuska, i potvrdi nadležnost za ispitivanje koncentracije društava Illumina, Inc. i GRAIL, Inc. prema Uredbi o koncentracijama;

—	poništi pet daljnjih spojenih odluka koje je Komisija donijela u odnosu na Nizozemsku, Belgiju, Grčku, Island i Norvešku, omogućujući im da se pridruže zahtjevu za ispitivanje;

—	poništi zahtjev za ispitivanje;

—

ako je nužno i u dijelu u kojem je nužno, poništi Odluku Komisije od 11. ožujka 2021. kojom se Illumina obavještava da je Komisija primila zahtjev za ispitivanje i da je nastupila pravna posljedica u skladu s člankom 22. stavkom 4. drugom rečenicom Uredbe o koncentracijama, te da je društvu Illumina zabranjena provedba koncentracije u skladu s člankom 7. Uredbe o koncentracijama;

—	naloži Komisiji snošenje troškova ovog postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe četiri tužbena razloga.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da Komisija nije nadležna za donošenje odluke o ispitivanju koncentracije. Posebice,

—	odlukom se pogrešno određuje cilj Uredbe o koncentracijama;

—	odlukom se ne priznaje da su ispitivanja slučajeva u skladu s člankom 22. Uredbe o koncentracijama iznimna i da se ovlasti trebaju ograničiti;

—	odlukom se pogrešno ocjenjuje zakonodavni temelj kao članak 22. Uredbe o koncentracijama;

—	odlukom se pogrešno tumači tekst članka 22. Uredbe o koncentracijama;

—	odluku je Komisija protumačila protivno načelima supsidijarnosti, pravne sigurnosti i proporcionalnosti.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisijina odluka o ispitivanju koncentracije nevaljana jer je zahtjev za ispitivanje koji je podnijelo francusko tijelo za tržišno natjecanje bio nepravodoban i/ili jer je odluka protivna pravnoj sigurnosti i dobroj upravi zbog Komisijinog zakašnjenja. Osobito:

—

Komisija je počinila pogrešku koja se tiče prava kad je protumačila i primijenila pojam „obznanjeno” u članku 22. stavku 1. Uredbe o koncentracijama u svrhu izračuna datuma na koji je započelo razdoblje od 15 radnih dana, te kad je pogrešno propustila utvrditi da je zahtjev bio nepravodoban, tako da Komisija nije bila ovlaštena donijeti odluku.

—

Nadalje, ili podredno, ako, i u dijelu u kojem je pozivno pismo prema članku 22. stavku 5. Uredbe o koncentracijama bilo to čime se koncentracija „obznanjuje” francuskim tijelima (i/ili drugim državama članicama), Komisijino zakašnjenje u izdavanju pozivnog pisma bilo je suprotno osnovnom načelu pravne sigurnosti i obvezi djelovanja u razumnom roku u skladu s načelom dobre uprave.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je promjena politike u Komisijinoj odluci u pogledu ispitivanja koncentracije protivna legitimnim očekivanjima društva Illumina i pravnoj sigurnosti, jer je povjerenik Vestager 11. rujna 2020. dao preciznu i bezuvjetnu izjavu da će se Komisijina politika u pogledu slučajeva u vezi s člankom 22. promijeniti nakon donošenja novih smjernica. Ipak, pozivno pismo je poslano nakon objave novih smjernicama, u vrijeme kad je Komisijina proklamirana politika bila obeshrabrivanje zahtjeva za ispitivanje iz država članica koje po vlastitim nacionalnim zakonima nisu bile nadležne. Komisija je prema tome provodila novu politiku prije objave novih smjernica u pogledu članka 22., protivno legitimnim očekivanjima društva Illumina i pravnoj sigurnosti.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogreške koje se tiču činjenica i ocjene koje ugrožavaju temelj Komisijine odluke za ispitivanje koncentracije. Osobito:

—	postojale su ključne činjenične pogreške u pozivnom pismu i zahtjevu za ispitivanje i/ili je postojao nepravedni postupak/nepoštovanje prava obrane zbog kojih je odluka i/ili zahtjev postao nezakonit;

—	Komisija je pogriješila utvrdivši učinak na trgovinu između država članica jer nije imala odgovarajući dokazni temelj;

—	Komisija je pogriješila utvrdivši da je koncentracija značajna prijetnja tržišnom natjecanju jer nema odgovarajući dokazni temelj.

(1) Uredba Vijeća (EZ) br. 139/2004 od 20. siječnja 2004. o kontroli koncentracija između poduzetnika (Uredba EZ o koncentracijama) (SL 2004., L 24, str. 1.) (SL posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 5., str. 73.)

28.6.2021

Službeni list Europske unije

C 252/29

Tužba podnesena 4. svibnja 2021. – Fidelity National Information Services/EUIPO – IFIS (FIS)

(Predmet T-237/21)

(2021/C 252/38)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Fidelity National Information Services, Inc. (Jacksonville, Florida, Sjedinjene Države) (zastupnik: P. Wilhelm, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Banca IFIS SpA (Mestre, Italija)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Podnositelj prijave spornog žiga: tužitelj u postupku pred Općim sudom

Predmetni sporni žig: Prijava figurativnog žiga Europske unije FIS – Prijava za registraciju br. 13 232 236

Postupak pred EUIPO-om: postupak povodom prigovora

Pobijana odluka: odluka prvog žalbenog vijeća EUIPO-a od 26. veljače 2021. u predmetu R 1460/2020-1

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku;

—	naloži EUIPO-u i drugoj stranci u postupku pred žalbenim vijećem snošenje troškova nastalih tužitelju u vezi s tom žalbom.

Tužbeni razlog

—	Povreda članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća.

28.6.2021

Službeni list Europske unije

C 252/29

Tužba podnesena 5. svibnja 2021. – Varabei/Vijeće

(Predmet T-245/21)

(2021/C 252/39)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Mikalai Mikalevich Varabei (Novopolotsk, Bjelorusija) (zastupnici: G. Kremslehner, H. Kühnert, odvjetnici, i M. Lester, QC)

Tuženik: Vijeće Europske unije

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

s trenutačnim učinkom poništi Odluku Vijeća (ZVSP) 2021/353 od 25. veljače 2021. o izmjeni Odluke 2012/642/ZVSP o mjerama ograničavanja protiv Bjelarusa (1) i Provedbenu uredbu Vijeća (EU) 2021/339 od 25. veljače 2021. o provedbi članka 8.a Uredbe (EU) br. 765/2006 o mjerama ograničavanja u odnosu na Bjelarus (2).

—	Naloži Vijeću snošenje vlastitih troškova i troškova nastalih tužitelju.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Tužitelj u prilog tužbi ističe tužbeni razlog koji se temelji na očitoj pogrešci u ocjeni. Tužitelj se poziva na to da Vijeće nije objasnilo na koji način tužiteljevi poslovni interesi pokazuju da on ima koristi ili da podržava Lukašenkov režim. Naprotiv, tužiteljevi interesi u sektoru nafte, prijevoza ugljena i bankarskom sektoru nisu vrste ili opsega koji bi ukazivao na to da tužitelj na bilo koji način podržava ili ima koristi od režima.

Nadalje, tužitelj tvrdi da se njegovo uvrštavanje na popis ne može održati samo na temelju činjenice da je on suvlasnik u Bremino Groupi. Potonja nije ostvarila nikakve selektivne porezne olakšice niti druge oblike potpore od bjeloruske uprave.

(1) SL 2021., L 68, str. 189.

(2) SL 2021., L 68, str. 29.

28.6.2021

Službeni list Europske unije

C 252/30

Tužba podnesena 7. svibnja 2021. – Fibrecycle/EUIPO (BACK-2-NATURE)

(Predmet T-248/21)

(2021/C 252/40)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Fibrecycle Pty Ltd (Helensvale, Australija) (zastupnik: T. Stein, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Predmetni sporni žig: međunarodna registracija u kojoj je naznačena Europska unija u odnosu na verbalni žig BACK-2-NATURE – Međunarodna registracija u kojoj je naznačena Europska unija br.1 485 655

Pobijana odluka: odluka drugog žalbenog vijeća EUIPO-a od 3. ožujka 2021. u predmetu R 1699/2020-2

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku;

—	naloži EUIPO-u da naknadi tužitelju troškove postupka.

Tužbeni razlog

—	povreda članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća.

28.6.2021

Službeni list Europske unije

C 252/31

Tužba podnesena 11. svibnja 2021. – Aquino/Parlament

(Predmet T-253/21)

(2021/C 252/41)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Roberto Aquino (Bruxelles, Belgija) (zastupnik: L. Levi, odvjetnica)

Tuženik: Europski parlament

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	proglasi ovu tužbu dopuštenom i osnovanom;

i slijedom toga,

—	poništi odluku od 7. srpnja 2020. kojom je glavni direktor Glavne uprave za kadrovske poslove poništio izbor predsjednika Odbora osoblja i odlučio ponoviti navedene izbore;

—	poništi konstituirajući sastanak od 14. rujna 2020. i izbore koji su tamo održani, a osobito izbore za predsjednika Odbora osoblja;

—	poništi odluku od 5. veljače 2021. kojom se odbija žalba koju je tužitelj podnio 6. listopada 2020.;

—	naloži tuženiku naknadu neimovinske štete koja je ex aequo et bono procijenjena na iznos od 2 000 eura;

—	naloži tuženiku snošenje svih troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe dva tužbena razloga.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je tuženik povrijedio svoju dužnost da svim dužnosnicima i osobama koje su oni izabrali osigura da, u skladu s utvrđenim pravilima, potpuno slobodno imenuju svoje predstavnike. Tužitelj također ističe povredu članka 4. Poslovnika Odbora osoblja i obveze postupanja s dužnom pažnjom.

2.	Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi prava na saslušanje i članka 41. Povelje Europske unije o temeljnim pravima.

28.6.2021

Službeni list Europske unije

C 252/31

Tužba podnesena 10. svibnja 2021. – Armadora Parleros/Komisija

(Predmet T-254/21)

(2021/C 252/42)

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Tužitelj: Armadora Parleros, SL (Santa Eugenia de Ribeira, Španjolska) (zastupnik: J. Navas Marqués, abogado)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

utvrdi da je Europska komisija propustom povrijedila članak 118. Uredbe 1224/2009 kojom se uređuje zajednička ribarstvena politika jer nije provela primjerenu kontrolu i nadzor pravilne primjene tog propisa od strane Kraljevine Španjolske, a što je radnja koja negativno utječe na tužitelja ARMADORA PARLEROS, S. L.,

—	utvrdi da je zbog te Komisijine povrede tužitelju ARMADORA PARLEROS, S. L. nastala šteta zbog izgubljene dobiti u pogledu lova skuše i oslića u razdoblju od 2006. do 2020.,

—	naloži Europskoj komisiji da trgovačkom društvu ARMADORA PARLEROS, S. L. isplati iznos od DEVET MILIJUNA OSAMSTO OSAMDESET I JEDNU TISUĆU ČETIRISTO TRIDESET I ČETIRI EURA I ŠEZDESET I JEDAN CENT (9 881 434,61 €) na ime naknade štete, zajedno sa zateznim kamatama,

—	naloži Europskoj komisiji snošenje svih nastalih sudskih troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe jedan tužbeni razlog.

Tužitelj u biti ističe nezakonito postupanje Europske komisije. On osobito ističe propust u pogledu njezine dužne pažnje i nadzora nad Kraljevinom Španjolskom u vezi s djelotvornom provedbom zajedničke ribarstvene politike (ZRP), konkretno Uredbe Vijeća br. 2847/93 od 12. listopada 1993. o uspostavi sustava kontrole koji se primjenjuje na zajedničku ribarstvenu politiku (SL 1993., L 261, str. 1.) i Uredbe Vijeća br. 1224/2009 od 20. studenoga 2009. o uspostavi sustava kontrole Zajednice za osiguranje sukladnosti s pravilima zajedničke ribarstvene politike (SL 2009., L 343, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 4., svezak 1., str. 113. i ispravak SL 2015., L 149, str. 23.). U tom se pogledu posebno upućuje na „neprovjeravanje snage motora koćarica koje obavljaju ribolov u vodama Kantabrijskog mora i sjeverozapadnog Atlantika”.

Posljedica tog propusta je šteta koja je nastala tužitelju između 2006. i 2020. zbog nemogućnosti korištenja brodom „Vianto Tercero” koji je, zbog pogrešne primjene ZRP-a, morao biti povučen iz prometa i stoga je bio postao potpuno nekorišten. Zbog svega toga je društvu ARMADORA PARLEROS S. L. nastala ekonomska šteta.

28.6.2021

Službeni list Europske unije

C 252/32

Tužba podnesena 14. svibnja 2021. – Basaglia/Komisija

(Predmet T-257/21)

(2021/C 252/43)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Tužitelj: Giorgio Basaglia (Milano, Italija) (zastupnici: G. Balossi, F. Fimmanò i G. Borriello, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da naloži Europskoj Komisiji da naknadi štetu koju je pretrpio Giorgio Basaglia iz razloga iznesenih u tužbi, na temelju izvanugovorne odgovornosti za štetu, u ukupnom iznosu od barem 5 013 328,64 EUR.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog tužbi, tužitelj se poziva na jedan tužbeni razlog i poglavlje koje se odnosi na određivanje visine pretrpljene štete.

O izvanugovornoj odgovornosti u ovom predmetu tužitelj iznosi:

—	presudom od 23. rujna 2020. (predmet T-727/19, Basaglia/Komisija) Opći sud je poništio odluku Europske komisije o odbijanju tužiteljeva zahtjeva za pristup dokumentaciji;

—	tom je presudom osobito potvrđena nezakonitost postupanja Komisije kada je jednostrano ograničila tužiteljevo pravo pristupa traženoj dokumentaciji;

—	iz navedenog nezakonitog postupanja proizišla je očita šteta, kako u kaznenim postupcima koji su u tijeku protiv tužitelja, tako i u poreznom postupku pred Revizorskim sudom – jer niti u jednom od ta tri postupka tužitelj nije mogao u potpunosti izložiti svoju obranu; i

—	postoji jasna uzročna veza između nezakonitog postupanja i pretrpljene štete.

28.6.2021

Službeni list Europske unije

C 252/33

Tužba podnesena 17. svibnja 2021. – Neolith Distribution/EUIPO (prikaz ukrasnog uzorka)

(Predmet T-259/21)

(2021/C 252/44)

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Tužitelj: Neolith Distribution, SL (Madrid, Španjolska) (zastupnik: N. Fernández Fernández-Pacheco, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Predmetni sporni žig: figurativni žig Europske unije (prikaz ukrasnog uzorka) – prijava za registraciju br. 18 162 188

Pobijana odluka: odluka četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 12/3/2021 u predmetu R 2155/2020-4

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku;

—	donese presudu kojom se EUIPO-u nalaže da dopusti prijavu registracije žiga Europske unije br. 18 162 188 za sve proizvode iz razreda 19. obuhvaćene tim žigom jer je pravno valjan;

—	naloži tuženiku snošenje troškova postupka pred EUIPO-om i Općim sudom.

Tužbeni razlog

Povreda članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća

28.6.2021

Službeni list Europske unije

C 252/34

Tužba podnesena 18. svibnja 2021. – Ryanair/Komisija

(Predmet T-268/21)

(2021/C 252/45)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Ryanair DAC (Swords, Irska) (zastupnici: E. Vahida, F.-C. Laprévote, V. Blanc, S. Rating i I.-G. Metaxas-Maranghidis, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi tuženikovu odluku od 22. prosinca 2020. o državnoj potpori SA.59029 – Italija – COVID-19 – Sustav naknade za zračne prijevoznike s talijanskom operativnom licencijom (1); i

—	tuženiku naloži snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe četiri tužbena razloga.

Pravi tužbeni razlog, kojim se tvrdi da je tuženik povrijedio posebne odredbe UFEU-a i opća načela prava Europske unije na kojima se temelji liberalizacija zračnog prometa u Europskoj uniji od kraja 1980.-ih (načelo nediskriminacije, slobodno pružanje usluga – primijenjeno na zračni promet Uredbom 1008/2008 (2) – i sloboda poslovnog nastana).

2.	Drugi tužbeni razlog, kojim se tvrdi da je tuženik povrijedio članak 107. stavak 2. točku (b) UFEU-a i počinio očite pogreške u ocjeni prilikom ispitivanja proporcionalnosti potpore u odnosu na štetu nastalu krizom zbog pandemije bolesti COVID-19.

3.	Treći tužbeni razlog, kojim se tvrdi da tuženik nije pokrenuo službeni istražni postupak unatoč ozbiljnim poteškoćama i da je povrijedio tužiteljeva postupovna prava.

4.	Četvrti tužbeni razlog, kojim se tvrdi da je tuženik povrijedio svoju obvezu obrazlaganja.

(1) SL 2021., C 77, str. 6.-7.

(2) Uredba (EZ) br. 1008/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. rujna 2008. o zajedničkim pravilima za obavljanje zračnog prijevoza u Zajednici (preinaka) (Tekst značajan za EGP) (SL 2008., L 293, str. 3.–20.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 7., svezak 8, str. 164.)

		ISSN 1977-1088
Službeni list Europske unije		C 252

Hrvatsko izdanje	Informacije i objave	Godište 64. 28. lipnja 2021.

Sadržaj		Stranica
	IV. Obavijesti
	OBAVIJESTI INSTITUCIJA, TIJELA, UREDA I AGENCIJA EUROPSKE UNIJE
	Sud Europske unije
2021/C 252/01	Posljednje objave Suda Europske unije u Službenom listu Europske unije	1

	V. Objave
	SUDSKI POSTUPCI
	Sud
2021/C 252/02	Predmet C-690/18: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 29. listopada 2018. uputio istražni sudac tribunala de grande instance de Paris (Francuska) – kazneni postupak protiv X	2
2021/C 252/03	Predmet C-691/18: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 29. listopada 2018. uputio istražni sudac tribunala de grande instance de Paris (Francuska) – kazneni postupak protiv Y	3
2021/C 252/04	Predmet C-692/18: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 29. listopada 2018. uputio istražni sudac tribunala de grande instance de Paris (Francuska) – kazneni postupak protiv Z	3
2021/C 252/05	Predmet C-450/20 P: Žalba koju je 10. rujna 2020. podnio Comprojecto-Projectos e Construções, Lda i dr. protiv rješenja Općeg suda (deveto vijeće) od 8. srpnja 2020. u predmetu T-90/20 REC, Comprojecto-Projectos e Construções i dr./ESB i Banco de Portugal	4
2021/C 252/06	Predmet C-503/20: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 6. listopada 2020. uputio Audiencia Provincial de Las Palmas de Gran Canaria (Španjolska) – Banco de Santander S.A./YC	5
2021/C 252/07	Predmet C-539/20 P: Žalba koju je 22. listopada 2020. podnijelo društvo Hochmann Marketing GmbH protiv rješenja Općeg suda (šesto vijeće) od 23. siječnja 2020. u predmetu T-807/19, Hochmann Marketing GmbH/Europska komisija	5
2021/C 252/08	Predmet C-679/20: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 15. prosinca 2020. uputio Juzgado de lo Contencioso-Administrativo n.o 17 de Barcelona (Španjolska) – Administración General del Estado/Ayuntamiento de Les Cabanyes	6
2021/C 252/09	Predmet C-29/21 P: Žalba od 18. siječnja 2021. koju je podnio Tinnus Enterprises LLC protiv presude Općeg suda (deseto vijeće) od 18. studenog 2020. u predmetu T-574/19, Tinnus Enterprises/EUIPO	6
2021/C 252/10	Predmet C-59/21 P: Žalba koju je 1. veljače 2021. podnio Embutidos Monells, SA protiv presude Općeg suda (peto vijeće) od 2. prosinca 2020. u predmetu T-639/19, Sánchez Romero Carvajal Jabugo/EUIPO – Embutidos Monells (5MS MMMMM)	6
2021/C 252/11	Predmet C-67/21 P: Žalba koju je 2. veljače 2021. podnijelo društvo BSH Hausgeräte GmbH protiv presude Općeg suda (deseto vijeće) od 2. prosinca 2020. u predmetu T-152/20, BSH Hausgeräte GmbH/Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo	7
2021/C 252/12	Predmet C-93/21 P: Žalba koju je 15. veljače 2021. podnijelo društvo easy Cosmetic Swiss GmbH protiv presude Općeg suda (sudac pojedinac) od 9. prosinca 2020. u predmetu T-858/19, easyCosmetic Swiss GmbH/Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)	7
2021/C 252/13	Predmet C-163/21: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 11. ožujka 2021. uputio Juzgado Mercantil no 7 de Barcelona (Španjolska) – AD i dr./PACCAR Inc, DAF TRUCKS NV i DAF Trucks Deutschland GmbH	7
2021/C 252/14	Predmet C-182/21: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 23. ožujka 2021. uputio Landgericht Düsseldorf (Njemačka) – Nokia Technologies Oy / Daimler AG	8
2021/C 252/15	Predmet C-204/21: Tužba podnesena 1. travnja 2021. – Europska komisija/Republika Poljska	9
2021/C 252/16	Predmet C-205/21: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 31. ožujka 2021. uputio Specializiran nakazatelen sad (Bugarska) – kazneni postupak protiv V. S.	11
2021/C 252/17	Predmet C-218/21: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 1. travnja 2021. uputio Supremo Tribunal Administrativo (Portugal) – Autoridade Tributária e Aduaneira/DSR – Montagem e Manutenção de Ascensores e Escadas Rolantes SA	12
2021/C 252/18	Predmet C-224/21: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 29. ožujka 2021. uputio Tribunal Arbitral Tributário (Centro de Arbitragem Administrativa – CAAD) (Portugal) – VX/Autoridade Tributária e Aduaneira	13
2021/C 252/19	Predmet C-251/21: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 21. travnja 2021. uputio Augstākā tiesa (Senāts) (Latvija) – SIA Piltenes meži/Lauku atbalsta dienests	14
2021/C 252/20	Predmet C-260/21: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 23. travnja 2021. uputio Okržen sad Vidin (Bugarska) – Corporate Commercial Bank AD u stečaju/Elit Petrol AD	14
2021/C 252/21	Predmet C-262/21: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 23. travnja 2021. uputio Korkein oikeus (Finska) – A/B	15
2021/C 252/22	Predmet C-268/21: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 23. travnja 2021. uputio Högsta domstolen (Švedska) – Norra Stockholm Bygg AB/Per Nycander AB	17
2021/C 252/23	Predmet C-273/21: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 28. travnja 2021. uputio Budapest Környéki Törvényszék (Mađarska) – WD/Agrárminiszter	17
2021/C 252/24	Predmet C-284/21 P: Žalba koju je 3. svibnja 2021. podnijela Europska komisija protiv presude Općeg suda (treće prošireno vijeće) od 24. veljače 2021. u predmetu T-161/18, Braesch i dr./Komisija	18
2021/C 252/25	Predmet C-286/21: Tužba podnesena 4. svibnja 2021. – Europska komisija/Francuska Republika	19
	Opći sud
2021/C 252/26	Predmet T-637/19: Presuda Općeg suda od 12. svibnja 2021. – Sun Stars & Sons/EUIPO – Carpathian Springs (AQUA CARPATICA) (Žig Europske unije – Postupak povodom prigovora – Prijava trodimenzionalnog žiga Europske unije AQUA CARPATICA – Raniji trodimenzionalni žigovi Europske unije i nacionalni žigovi VODAVODA – Relativni razlog za odbijanje – Nepostojanje vjerojatnosti dovođenja u zabludu – Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 207/2009 (koji je postao članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001)	20
2021/C 252/27	Predmet T-638/19: Presuda Općeg suda od 12. svibnja 2021. – Sun Stars & Sons/EUIPO – Valvis Holding (AC AQUA AC) (Žig Europske unije – Postupak povodom prigovora – Prijava trodimenzionalnog žiga Europske unije AC AQUA AC – Raniji trodimenzionalni žigovi Europske unije i nacionalni žigovi VODAVODA – Relativni razlog za odbijanje – Nepostojanje vjerojatnosti dovođenja u zabludu – Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) 207/2009 (koji je postao članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001)	20
2021/C 252/28	Predmet T-70/20: Presuda Općeg suda od 12. svibnja 2021. – Metamorfoza/EUIPO – Tiesios kreivės (MUSEUM OF ILLUSIONS) (Žig Europske unije – Postupak povodom prigovora – Prijava figurativnog žiga Europske unije MUSEUM OF ILLUSIONS – Raniji figurativni žig Europske unije MUSEUM OF ILLUSIONS – Nepostojanje vjerojatnosti dovođenja u zabludu – Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji je postao članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001) – Članak 95. Uredbe 2017/1001)	21
2021/C 252/29	Predmet T-167/20: Presuda Općeg suda od 12. svibnja 2021. – Tornado Boats International/EUIPO – Haygreen (TORNADO) (Žig Europske unije – Postupak za proglašenje žiga ništavim – Figurativni žig Europske unije TORNADO – Apsolutni razlog za ništavost – Zla vjera – Članak 52. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji je postao članak 59. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001))	22
2021/C 252/30	Predmet T-178/20: Presuda Općeg suda od 12. svibnja 2021. – Bavaria Weed/EUIPO (BavariaWeed) (Žig Europske unije – Prijava figurativnog žiga Europske unije BavariaWeed – Apsolutni razlog za odbijanje – Žig protivan javnom poretku – Članak 7. stavak 1. točka (f) Uredbe (EU) 2017/1001 – Članak 7. stavak 2. Uredbe 2017/1001)	22
2021/C 252/31	Predmet T-274/19: Rješenje Općeg suda od 8. travnja 2021. – Target Ventures Group/EUIPO – Target Partners (TARGET VENTURES) (Žig Europske unije – Postupak za proglašavanje žiga ništavim – Izjava o odricanju od spornog žiga – Obustava postupka)	23
2021/C 252/32	Predmet T-358/19: Rješenje Općeg suda od 6. svibnja 2021. – Groupe Canal +/Komisija (Tržišno natjecanje – Zabranjeni sporazumi – Televizijska distribucija – Odluka kojom obveze postaju obvezujuće – Povlačenje pobijanog akta – Obustava postupka)	23
2021/C 252/33	Predmet T-822/19: Rješenje Općeg suda od 4. svibnja 2021. – Asoliva i Anierac/Komisija (Tužba za poništenje – Poljoprivreda – Razvrstavanje u jednu od triju kategorija djevičanskog maslinovog ulja – Provedbene mjere – Nepostojanje osobnog utjecaja – Nedopuštenost)	24
2021/C 252/34	Predmeti T-472/20 i T-472/20 AJ II: Rješenje Općeg suda od 26. travnja 2021. – Jouvin/Komisija (Tužba za poništenje – Tržišno natjecanje – Zabranjeni sporazumi – Tržište prikupljanja, praćenja i distribucije paketa – Odluka o odbacivanju pritužbe – Očito pravno neosnovana tužba – Zahtjev za besplatnu pravnu pomoć postavljen nakon podnošenja tužbe)	25
2021/C 252/35	Predmet T-714/20 R: Rješenje predsjednika Općeg suda od 5. svibnja 2021. – Ovsyannikov/Vijeće (Privremena pravna zaštita – Zajednička vanjska i sigurnosna politika – Mjere ograničavanja poduzete s obzirom na stanje u Ukrajini – Zamrzavanje financijskih sredstava – Zahtjev za suspenziju primjene – Nepostojanje hitnosti)	25
2021/C 252/36	Predmet T-161/21: Tužba podnesena 25. ožujka 2021. – McCord/Komisija	26
2021/C 252/37	Predmet T-227/21: Tužba podnesena 28. travnja 2021. – Illumina/Komisija	27
2021/C 252/38	Predmet T-237/21: Tužba podnesena 4. svibnja 2021. – Fidelity National Information Services/EUIPO – IFIS (FIS)	29
2021/C 252/39	Predmet T-245/21: Tužba podnesena 5. svibnja 2021. – Varabei/Vijeće	29
2021/C 252/40	Predmet T-248/21: Tužba podnesena 7. svibnja 2021. – Fibrecycle/EUIPO (BACK-2-NATURE)	30
2021/C 252/41	Predmet T-253/21: Tužba podnesena 11. svibnja 2021. – Aquino/Parlament	31
2021/C 252/42	Predmet T-254/21: Tužba podnesena 10. svibnja 2021. – Armadora Parleros/Komisija	31
2021/C 252/43	Predmet T-257/21: Tužba podnesena 14. svibnja 2021. – Basaglia/Komisija	32
2021/C 252/44	Predmet T-259/21: Tužba podnesena 17. svibnja 2021. – Neolith Distribution/EUIPO (prikaz ukrasnog uzorka)	33
2021/C 252/45	Predmet T-268/21: Tužba podnesena 18. svibnja 2021. – Ryanair/Komisija	34
2021/C 252/46	Predmet T-149/14: Rješenje Općeg suda od 5. svibnja 2021. – Anastasiou/Komisija i ESB	34
2021/C 252/47	Predmet T-150/14: Rješenje Općeg suda od 5. svibnja 2021. – Pavlides/Komisija i ESB	35
2021/C 252/48	Predmet T-151/14: Rješenje Općeg suda od 5. svibnja 2021. – Vassiliou/Komisija i ESB	35
2021/C 252/49	Predmet T-152/14: Rješenje Općeg suda od 5. svibnja 2021. – Medilab/Komisija i ESB	35
2021/C 252/50	Predmet T-514/16: Rješenje Općeg suda od 28. travnja 2021. – Tsilikas/Komisija	35
2021/C 252/51	Predmet T-534/16: Rješenje Općeg suda od 6. svibnja 2021. – Tsilikas/Komisija	36
2021/C 252/52	Predmet T-537/16: Rješenje Općeg suda od 30. travnja 2021. – Aycinena i dr./Komisija	36
2021/C 252/53	Predmet T-541/16: Rješenje Općeg suda od 27. travnja 2021. – Guillen Lazo/Parlament	36
2021/C 252/54	Predmet T-547/16: Rješenje Općeg suda od 6. svibnja 2021. – Miranda Garcia/Sud Europske unije	36
2021/C 252/55	Predmet T-147/18: Rješenje Općeg suda od 5. svibnja 2021. – APG Intercon i dr./Vijeće i dr.	37
2021/C 252/56	Predmet T-179/18: Rješenje Općeg suda od 5. svibnja 2021. – Scordis, Papapetrou & Co i dr./Vijeće i dr.	37
2021/C 252/57	Predmet T-188/18: Rješenje Općeg suda od 5. svibnja 2021. – Papaconstantinou i dr./Vijeće i dr.	37
2021/C 252/58	Predmet T-196/18: Rješenje Općeg suda od 5. svibnja 2021. – Vital Capital Investments i dr./Vijeće i dr.	37
2021/C 252/59	Predmet T-197/18: Rješenje Općeg suda od 12. svibnja 2021. – JV Voscf i dr./Vijeće i dr.	38
2021/C 252/60	Predmet T-208/18: Rješenje Općeg suda od 5. svibnja 2021. – Nessim Daoud i dr./Vijeće i dr.	38
2021/C 252/61	Predmet T-702/19: Rješenje Općeg suda od 20. travnja 2021. – Compass Overseas Holdings i dr./Komisija	38
2021/C 252/62	Predmet T-139/20: Rješenje Općeg suda od 29. travnja 2021. – Applia/Komisija	38
2021/C 252/63	Predmet T-140/20: Rješenje Općeg suda od 29. travnja 2021. – Applia/Komisija	39
2021/C 252/64	Predmet T-141/20: Rješenje Općeg suda od 29. travnja 2021. – Applia/Komisija	39
2021/C 252/65	Predmet T-142/20: Rješenje Općeg suda od 29. travnja 2021. – Applia/Komisija	39
2021/C 252/66	Predmet T-260/20: Rješenje Općeg suda od 11. svibnja 2021. – Da Silva Carreira/Komisija	39
2021/C 252/67	Predmet T-66/21: Rješenje Općeg suda od 6. svibnja 2021. – Precisis/EUIPO – Easee (EASEE)	39