31.5.2021

Službeni list Europske unije

C 206/2

Presuda Suda (četvrto vijeće) od 25. ožujka 2021. – Sun Pharmaceutical Industries Ltd, prije Ranbaxy Laboratories Ltd, Ranbaxy (UK) Ltd/Europska komisija

(Predmet C-586/16 P) (1)

(2021/C 206/02)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelji: Sun Pharmaceutical Industries Ltd, prije Ranbaxy Laboratories Ltd, Ranbaxy (UK) Ltd (zastupnici: R. Vidal, solicitor, B. Kennelly, QC i L. Penny, solicitor)

Druga stranka u postupku: Europska komisija (zastupnici: F. Castilla Contreras, T. Vecchi, B. Mongin i C. Vollrath, agenti, uz asistenciju B. Rayment, D. Bailey, barristers, G. Peretz, QC, i S. Kingston, SC)

Intervenijent u potporu drugoj stranci u postupku: Ujedinjena Kraljevina Velike Britanije i Sjeverne Irske (zastupnici: u početku D. Guðmundsdóttir, Z. Lavery i D. Robertson, agenti, uz asistenciju J. Holmes, QC, zatim D. Guðmundsdóttir, agent, uz asistenciju J. Holmes, QC)

Izreka

1.	Žalba se odbija.

2.	Društvima Sun Pharmaceutical Industries Ltd i Ranbaxy (UK) Ltd nalaže se snošenje vlastitih troškova i troškova Europske komisije.

3.	Ujedinjena Kraljevina Velike Britanije i Sjeverne Irske snosit će vlastite troškove.

(1) SL C 30, 30. 1. 2017.

31.5.2021

Službeni list Europske unije

C 206/3

Presuda Suda (četvrto vijeće) od 25. ožujka 2021. – Generics (UK) Ltd/Europska komisija

(Predmet C-588/16 P) (1)

(2021/C 206/03)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: Generics (UK) Ltd (zastupnici: I. Vandenborre, advocaat, T. Goetz, Rechtsanwalt, i M. M. Brealey, QC)

Druga stranka u postupku: Europska komisija (zastupnici: F. Castilla Contreras, T. Vecchi i B. Mongin i C. Vollrath, agenti, uz asistenciju B. Rayment i D. Bailey, barristers, G. Peretz, QC, i S. Kingston, SC)

Intervenijent u potporu drugoj stranci u postupku: Ujedinjena Kraljevina Velike Britanije i Sjeverne Irske (zastupnici: D. Guðmundsdóttir, Z. Lavery i D. Robertson, agenti, uz asistenciju J. Holmes, QC, a zatim D. Guðmundsdóttir, agent, uz asistenciju J. Holmes, QC)

Izreka

1.	Žalba se odbija.

2.	Društvu Generics (UK) Ltd nalaže se snošenje vlastitih troškova i troškova Europske komisije.

3.	Ujedinjena Kraljevina Velike Britanije i Sjeverne Irske snosit će vlastite troškove.

(1) SL C 30 od 30. 1. 2017.

31.5.2021

Službeni list Europske unije

C 206/3

Presuda Suda (četvrto vijeće) od 25. ožujka 2021. – H. Lundbeck A/S, Lundbeck Ltd/Europska komisija, European Federation of Pharmaceutical Industries and Associations (EFPIA)

(Predmet C-591/16 P) (1)

(„Žalba - Tržišno natjecanje - Zabranjeni sporazumi - Farmaceutski proizvodi - Tržište antidepresiva (citalopram) - Sporazumi o mirnom rješavanju sporova u vezi s patentima za postupak koji su sklopljeni između proizvođača izvornih lijekova nositelja tih patenata i proizvođača generičkih lijekova - Članak 101. UFEU-a - Potencijalno tržišno natjecanje - Ograničenje s obzirom na cilj - Kvalifikacija - Izračun iznosa novčane kazne - Prodaje u izravnoj ili neizravnoj vezi s povredom”)

(2021/C 206/04)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelji: H. Lundbeck A/S, Lundbeck Ltd (zastupnici: u početku R. Subiotto, QC, i T. Kuhn, Rechtsanwalt, a zatim R. Subiotto, QC)

Druge stranke u postupku: Europska komisija (zastupnici: F. Castilla Contreras, T. Vecchi, B. Mongin i C. Vollrath, agenti, uz asistenciju B. Raymenta i D. Baileyja, barristers, G. Peretza, QC, i S. Kingston, SC), European Federation of Pharmaceutical Industries and Associations (EFPIA) (zastupnici: F. Carlin, barrister, i N. Niejahr, Rechtsanwältin)

Intervenijent u potporu Europskoj komisiji: Ujedinjena Kraljevina Velike Britanije i Sjeverne Irske (zastupnici: u početku D. Guðmundsdóttir, Z. Lavery i D. Robertson, agenti, uz asistenciju J. Turnera, QC, J. Holmesa, QC, M. Demetriou, QC, i T. Sebastiana, barrister, a zatim D. Guðmundsdóttir, agent, uz asistenciju J. Turnera, QC, J. Holmesa, QC, M. Demetriou, QC, i T. Sebastiana, barrister)

Izreka

1.	Žalba se odbija.

2.	Društvima H. Lundbeck A/S i Lundbeck Ltd nalaže se snošenje vlastitih troškova i onih Europske komisije.

3.	European Federation of Pharmaceutical Industries and Associations (EFPIA) snosi vlastite troškove.

4.	Ujedinjena Kraljevina Velike Britanije i Sjeverne Irske snosi vlastite troškove.

(1) SL C 30, 30. 1. 2017.

31.5.2021

Službeni list Europske unije

C 206/4

Presuda Suda (četvrto vijeće) od 25. ožujka 2021. – Arrow Group ApS, Arrow Generics Ltd/Europska komisija

(Predmet C-601/16 P) (1)

(2021/C 206/05)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelji: Arrow Group ApS, Arrow Generics Ltd (zastupnici: C. Firth, S. Kon i C. Humpe, Solicitors)

Druga stranka u postupku: Europska komisija (zastupnici: F. Castilla Contreras, T. Vecchi, B. Mongin i C. Vollrath, agenti, uz asistenciju B. Rayment i D. Bailey, barristers, G. Peretz, QC, i S. Kingston, SC)

Intervenijent u potporu Europskoj komisiji: Ujedinjena Kraljevina Velike Britanije i Sjeverne Irske (zastupnici: D. Guðmundsdóttir, Z. Lavery i D. Robertson, agenti, uz asistenciju J. Holmes, QC, a zatim D. Guðmundsdóttir, agent, uz asistenciju J. Holmes, QC)

Izreka

1)	Žalba se odbija.

2)	Društvima Arrow Group ApS i Arrow Generics Ltd nalaže se snošenje vlastitih troškova i troškova Europske komisije.

3)	Ujedinjena Kraljevina Velike Britanije i Sjeverne Irske snosit će vlastite troškove.

(1) SL C 30 od 30. 1. 2017.

31.5.2021

Službeni list Europske unije

C 206/5

Presuda Suda (četvrto vijeće) od 25. ožujka 2021. – Xellia Pharmaceuticals ApS, Alpharma, LLC, prije Zoetis Products LLC/Europska komisija

(Predmet C-611/16 P) (1)

(„Žalba - Tržišno natjecanje - Zabranjeni sporazumi - Lijekovi - Tržište antidepresiva (citalopram) - Sporazumi o mirnom rješavanju sporova koji se odnose na patente za postupak koje su sklopili proizvođač izvornih lijekova nositelj tih patenata i proizvođači generičkih lijekova - Članak 101. UFEU-a - Potencijalno tržišno natjecanje - Ograničenje s obzirom na cilj - Kvalifikacija - Izračun iznosa novčane kazne - Prava obrane - Razumni rok - Gubitak dokumenata zbog proteka vremena - Opća obveza dužne pažnje - Uredba (EZ) br. 1/2003 - Članak 23. stavak 2. drugi podstavak - Gornja granica novčane kazne - Uzimanje u obzir poslovnog razdoblja koje prethodi onomu u kojem je donesena odluka Europske komisije - Posljednje puno razdoblje obavljanja uobičajene gospodarske aktivnosti”)

(2021/C 206/06)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelji: Xellia Pharmaceuticals ApS, Alpharma, LLC, prije Zoetis Products LLC (zastupnik: D.W. Hull, Solicitor)

Druga stranka u postupku: Europska komisija (zastupnici: F. Castilla Contreras, T. Vecchi, B. Mongin i C. Vollrath, agenti, uz asistenciju B. Rayment i D. Bailey, barristers, M. G. Peretz, QC, i S. Kingston, SC)

Izreka

1.	Žalba se odbija.

2.	Društvima Xellia Pharmaceuticals ApS i Alpharma LLC nalaže se snošenje vlastitih troškova i troškova Europske komisije.

3.	Ujedinjena Kraljevina Velike Britanije i Sjeverne Irske snosit će vlastite troškove.

(1) SL C 30, 30. 1. 2017.

31.5.2021

Službeni list Europske unije

C 206/5

Presuda Suda (četvrto vijeće) od 25. ožujka 2021. – Merck KGaA/Europska komisija, Generics (UK) Ltd

(Predmet C-614/16 P) (1)

(2021/C 206/07)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelji: Merck KGaA (zastupnici: B. Bär-Bouyssière i S. Smith, solicitors, R. Kreisberger, QC, i D. Mackersie, barrister)

Druge stranke u postupku: Europska komisija (T. Vecchi, F. Castilla Contreras, B. Mongin i C. Vollrath, agenti, uz asistenciju M. B. Rayment i D. Bailey, barristers, M. G. Peretz, QC, i S. Kingston, SC), Generics (UK) Ltd

Izreka

1)	Žalba se odbija.

2)	Društvu Merck KGaA nalaže se snošenje vlastitih troškova i troškova Europske komisije.

3)	Ujedinjena Kraljevina Velike Britanije i Sjeverne Irske snosit će vlastite troškove.

(1) SL C 30 od 30. 1. 2017.

31.5.2021

Službeni list Europske unije

C 206/6

Presuda Suda (četvrto vijeće) od 25. ožujka 2021. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Administrativen sad Sofia-grad – Bugarska) – BT/Balgarska Narodna Banka

(Predmet C-501/18) (1)

(„Zahtjev za prethodnu odluku - Sustavi osiguranja depozita - Direktiva 94/19/EZ - Članak 1. točka 3. podtočka i. - Članak 7. stavak 6. - Članak 10. stavak 1. - Pojam „nedostupan depozit” - Utvrđivanje nedostupnosti depozita - Nadležno tijelo - Pravo deponenta na naknadu - Ugovorna odredba koja se protivi Direktivi 94/19 - Načelo nadređenosti prava Unije - Europski sustav financijskog nadzora - Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo (EBA) - Uredba (EU) br. 1093/2010 - Članak 1. stavak 2. - Članak 4. točka 2. podtočka iii. - Članak 17. stavak 3. - Preporuka EBA-e nacionalnom nadzornom tijelu za bankarstvo o mjerama potrebnima za usklađivanje s Direktivom 94/19 - Pravni učinci - Valjanost - Restrukturiranje i likvidacija kreditnih institucija - Direktiva 2001/24/EZ - Članak 2. sedma alineja - Pojam „mjere restrukturiranja” - Usklađenost s člankom 17. stavkom 1. i člankom 52. stavkom 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima - Odgovornost država članica u slučaju povrede prava Unije - Pretpostavke - Dovoljno ozbiljna povreda prava Unije - Postupovna autonomija država članica - Načelo lojalne suradnje - Članak 4. stavak 3. UEU-a - Načela ekvivalentnosti i djelotvornosti”)

(2021/C 206/08)

Jezik postupka: bugarski

Sud koji je uputio zahtjev

Administrativen sad Sofia-grad

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: BT

Tuženik: Balgarska Narodna Banka

Izreka

Članak 7. stavak 6. Direktive 94/19/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 1994. o sustavima osiguranja depozita, kako je izmijenjena Direktivom 2009/14/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2009., treba tumačiti na način da u njemu predviđeno pravo deponenta na naknadu obuhvaća isključivo isplatu njegovih nedostupnih depozita posredstvom sustava osiguranja depozita, u iznosu utvrđenom u članku 7. stavku 1.a te direktive, kako je izmijenjena Direktivom 2009/14 nakon što nadležno nacionalno tijelo utvrdi nedostupnost depozita koje drži dotična kreditna institucija, u skladu s člankom 1. točkom 3. podtočkom i. navedene direktive, kako je izmijenjena Direktivom 2009/14, tako da njezin članak 7. stavak 6. ne daje navedenom deponentu i pravo na naknadu štete pretrpljene zbog nepravodobne isplate osiguranog iznosa svih njegovih depozita odnosno zbog manjkavog nadzora nadležnih nacionalnih tijela nad kreditnom institucijom čiji su depoziti postali nedostupni.

Odredbe članka 1. točke 3. podtočke i., članka 7. stavka 6. i članka 10. stavka 1. Direktive 94/19, kako je izmijenjena Direktivom 2009/14, treba tumačiti na način da im se protivi nacionalni propis ili ugovorna odredba na temelju kojih depozit pri kreditnoj instituciji čija su plaćanja obustavljena postaje naplativ tek nakon što joj nadležno tijelo oduzme odobrenje za rad, pod uvjetom da je deponent izričito zatražio isplatu tog depozita. Na temelju načela nadređenosti prava Unije, svaki nacionalni sud kojemu je podnesena tužba za naknadu štete navodno prouzročene isplatom osiguranog iznosa navedenog depozita izvan roka predviđenog u članku 10. stavku 1. te direktive, kako je izmijenjena Direktivom 2009/14, dužan je, prilikom odlučivanja o toj tužbi, izuzeti iz primjene spomenuti nacionalni propis odnosno ugovornu odredbu.

Članak 17. stavak 3. Uredbe (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za bankarstvo), kojom se izmjenjuje Odluka br. 716/2009/EZ i stavlja izvan snage Odluka Komisije 2009/78/EZ u vezi s uvodnom izjavom 27. te uredbe treba tumačiti na način da nacionalni sud – prilikom rješavanja spora koji se pred njim vodi – mora uzeti u obzir preporuku koju je Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo donijelo na temelju te odredbe, osobito kada postupa po tužbi za utvrđivanje odgovornosti države članice za štetu koju je prouzročila pojedincu neprimjenom odnosno nepravilnom ili nedostatnom primjenom prava Unije zbog čega je pokrenut istražni postupak po završetku kojeg je donesena preporuka. Pojedinci oštećeni povredom prava Unije koja je utvrđena u navedenoj preporuci, čak i ako nisu njezini adresati, moraju moći pozvati se na nju pred nadležnim nacionalnim sudovima kako bi se utvrdila odgovornost dotične države članice za spomenutu povredu prava Unije.

Preporuka EBA/REC/2014/02 Europskog nadzornog tijela za bankarstvo od 17. listopada 2014., upućena Balgarskoj narodnoj banci (Bugarska narodna banka) i Fondu za garantirane na vlogovete v bankite (Fond za osiguranje bankovnih depozita), o mjerama potrebnima za usklađivanje s Direktivom 94/19/EZ ništava je jer se u njoj odluka Balgarske narodne banke (Bugarska narodna banka) o stavljanju Korporativne targovske banke AD pod poseban nadzor i o obustavi ispunjenja njezinih obveza izjednačava s utvrđenjem nedostupnosti depozita u smislu članka 1. točke 3. podtočke i. Direktive 94/19, kako je izmijenjena Direktivom 2009/14.

Članak 2. sedmu alineju Direktive 2001/24/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. travnja 2001. o restrukturiranju i likvidaciji kreditnih institucija u vezi s člankom 17. stavkom 1. i člankom 52. stavkom 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima treba tumačiti na način da mjera obustave plaćanja koju nacionalna središnja banka primjenjuje na kreditnu instituciju kao mjeru restrukturiranja čija je svrha očuvati ili obnoviti njezino financijsko stanje predstavlja neopravdan i neproporcionalan zahvat u ostvarivanje prava vlasništva deponenata u odnosu na navedenu instituciju ako se ne poštuje bit tog prava i ako bi se – imajući u vidu neposredni rizik od financijskih gubitaka kojima bi deponenti bili izloženi u slučaju njezina stečaja – isti rezultati mogli postići manje ograničavajućim mjerama, što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri.

Pravo Unije – osobito načelo odgovornosti države članice za štetu prouzročenu pojedincima povredom prava Unije, kao i načela ekvivalentnosti i djelotvornosti – treba tumačiti na način da mu se:

—

ne protivi nacionalni propis koji pravo pojedinaca na naknadu štete pretrpljene zbog povrede prava Unije uvjetuje prethodnim poništenjem upravnog akta ili propusta koji je doveo do štete, osim ako je to poništenje – čak i kada se zahtijeva za slične zahtjeve utemeljene na povredi nacionalnog prava – u praksi isključeno ili vrlo ograničeno;

—	protivi nacionalni propis koji pravo pojedinaca na naknadu štete pretrpljene zbog povrede prava Unije uvjetuje postojanjem namjere dotičnog nacionalnog tijela da počini štetu;

—

ne protivi nacionalni propis koji pravo pojedinaca na naknadu štete pretrpljene zbog povrede prava Unije uvjetuje podnošenjem dokaza o postojanju stvarne i izvjesne štete u trenutku podnošenja tužbe, ako taj uvjet, s jedne strane, nije manje povoljan od onih koji se primjenjuju na slične zahtjeve utemeljene na povredi nacionalnog prava i, s druge strane, nije uređen tako da onemogućava odnosno pretjerano otežava, s obzirom na okolnosti pojedinog slučaja, ostvarivanje navedenog prava.

Načela ekvivalentnosti i djelotvornosti treba tumačiti na način da sud kojemu je podnesena tužba za naknadu štete koja se formalno temelji na odredbi nacionalnog prava o odgovornosti države za štetu prouzročenu obavljanjem upravne djelatnosti, ali u prilog čijoj su osnovanosti izneseni tužbeni razlozi koji se temelje na povredi prava Unije počinjenoj obavljanjem tih djelatnosti, nije dužan po službenoj dužnosti kvalificirati tu tužbu kao da se temelji na članku 4. stavku 3. UEU-a, pod uvjetom da ga mjerodavne odredbe nacionalnog prava ne sprječavaju u ispitivanju tužbenih razloga koji se temelje na povredi prava Unije, a istaknuti su u prilog osnovanosti te tužbe.

(1) SL C 364, 8. 10. 2018.

31.5.2021

Službeni list Europske unije

C 206/8

Presuda Suda (treće vijeće) od 25. ožujka 2021. – Deutsche Telekom AG/Europska komisija, Slovanet, a.s.

(Predmet C-152/19 P) (1)

(„Žalba - Tržišno natjecanje - Članak 102. UFEU a - Zlouporaba vladajućeg položaja - Slovačko tržište širokopojasnih internetskih usluga - Regulatorna obveza pružanja pristupa lokalnoj petlji za operatore sa značajnom tržišnom snagom - Uvjeti koje je povijesni operator utvrdio za izdvojeni pristup drugih operatora lokalnoj petlji - Nužnost pristupa - Pripisivanje postupanja društva kćeri društvu majci - Prava obrane”)

(2021/C 206/09)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Žalitelj: Deutsche Telekom AG (zastupnici: D. Schroeder i K. Apel, Rechtsanwälte)

Druge stranke u žalbenom postupku: Europska komisija (zastupnici: M. Kellerbauer, M. Farley, L. Malferrari, C. Vollrath i L. Wildpanner, agenti), Slovanet, a.s. (zastupnik: P. Tisaj, advokát)

Izreka

1.	Žalba se odbija.

2.	Društvo Deutsche Telekom AG snosit će, osim vlastitih troškova, i troškove Komisije.

(1) SL C 164, 13. 5. 2019.

31.5.2021

Službeni list Europske unije

C 206/9

Presuda Suda (treće vijeće) od 25. ožujka 2021. – Slovak Telekom, a.s./Europska komisija, Slovanet, a.s.

(Predmet C-165/19 P) (1)

(„Žalba - Tržišno natjecanje - Članak 102. UFEU a - Zlouporaba vladajućeg položaja - Slovačko tržište širokopojasnih internetskih usluga - Regulatorna obveza pružanja pristupa lokalnoj petlji za operatore sa značajnom tržišnom snagom - Uvjeti koje je povijesni operator utvrdio za izdvojeni pristup drugih operatora lokalnoj petlji - Nužnost pristupa - Istiskivanje marži - Troškovi - Konkurent koji je barem jednako učinkovit kao poduzetnik u vladajućem položaju - Prava obrane”)

(2021/C 206/10)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: Slovak Telekom, a.s. (zastupnici: D. Geradin, odvjetnik, R. O'Donoghue, QC)

Druge stranke u žalbenom postupku: Europska komisija (zastupnici: M. Farley, M. Kellerbauer, L. Malferrari, C. Vollrath i L. Wildpanner, agenti), Slovanet, a.s. (zastupnik: P. Tisaj, advokát)

Izreka

1.	Žalba se odbija.

2.	Društvo Slovak Telekom a.s. snosit će, osim vlastitih, i troškove Komisije.

(1) SL C 148, 29. 4. 2019.

31.5.2021

Službeni list Europske unije

C 206/9

Presuda Suda (prvo vijeće) od 25. ožujka 2021. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Visoki trgovački sud Republike Hrvatske – Hrvatska) – Obala i lučice d. o. o./NLB Leasing d. o. o.

(Predmet C-307/19) (1)

(„Zahtjev za prethodnu odluku - Mjerodavno pravo - Uredba (EZ) br. 864/2007 i Uredba (EZ) br. 593/2008 - Područje primjene ratione temporis - Nenadležnost Suda - Članak 94. Poslovnika Suda - Pravosudna suradnja u građanskim stvarima - Uredba (EU) br. 1215/2012 - Članak 1. stavak 1. - Materijalno područje primjene - Pojam „građansk[a] i trgovačk[a] [stvar]” - Članak 7. točka 1. - Pojmovi „[stvari] povezan[e] s ugovorom” i „pružanje usluga” - Članak 24. točka 1. - Pojam „najam/zakup nekretnina” - Uredba (EZ) br. 1393/2007 - Dostava sudskih i izvansudskih pismena - Javni bilježnici koji postupaju u okviru ovršnih postupaka - Postupak radi naplate dnevne karte za parkiranje vozila na parkirališnom mjestu koje se nalazi na javnoj prometnoj površini”)

(2021/C 206/11)

Jezik postupka: hrvatski

Sud koji je uputio zahtjev

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Obala i lučice d. o. o

Tuženik: NLB Leasing d. o. o.

Izreka

Članak 1. stavak 1. Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o [sudskoj] nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima treba tumačiti na način da pojam „građansk[a] i trgovačk[a] [stvar]”, u smislu te odredbe, obuhvaća postupak za naplatu naknade za dnevnu kartu za parkiranje na označenom parkirališnom mjestu koje se nalazi na javnoj prometnoj površini, a koji je pokrenulo društvo koje je jedinica lokalne samouprave ovlastila za upravljanje takvim parkirališnim mjestima.

2.	Članak 24. točku 1. Uredbe br. 1215/2012 treba tumačiti na način da pojam „najam/zakup nekretnine”, u smislu te odredbe, ne obuhvaća postupak za naplatu naknade za dnevnu kartu za parkiranje na označenom parkirališnom mjestu koje se nalazi na javnoj prometnoj površini.

Članak 7. točku 1. Uredbe br. 1215/2012 treba tumačiti na način, s jedne strane, da pojam „[stvari] povezan[e] s ugovorom”, u smislu te odredbe, obuhvaća postupak naplate naknade koja proizlazi iz ugovora čiji je predmet parkiranje na jednom od označenih parkirališnih mjesta koja se nalaze na javnoj prometnoj površini, koja organizira i kojima upravlja društvo koje je ovlašteno u tu svrhu i, s druge strane, da taj ugovor predstavlja ugovor o pružanju usluga u smislu članka 7. točke 1. podtočke (b) druge alineje te uredbe.

(1) SL C 263, 5. 8. 2019.

31.5.2021

Službeni list Europske unije

C 206/10

Presuda Suda (treće vijeće) od 25. ožujka 2021. – Maria Alvarez y Bejarano i dr./Europska komisija, Vijeće Europske unije, Europski parlament

(Spojeni predmeti C-517/19 P i C-518/19 P) (1)

(„Žalba - Javna služba - Pravilnik o osoblju za dužnosnike Europske unije - Reforma Pravilnika o osoblju - Uredba (EU, Euratom) br. 1023/2013 - Nove odredbe o naknadi godišnjih putnih troškova i o dodjeli vremena za putovanje - Veza sa statusom osobe koja živi u inozemstvu ili osobe koja boravi u stranoj državi - Prigovor nezakonitosti - Načela jednakog postupanja i proporcionalnosti - Intenzitet sudskog nadzora”)

(2021/C 206/12)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Žalitelji: Bejarano, María Álvarez y Bejarano, Ana-Maria Enescu, Lucian Micu, Angelica Livia Salanta, Svetla Shulga, Soldimar Urena de Poznanski, Angela Vakalis, Luz Anamaria Chu, Marli Bertolete, María Castro Capcha, Hassan Orfe El, Evelyne Vandevoorde (C-517/19 P), Jakov Ardalic, Liliana Bicanova, Monica Brunetto, Claudia Istoc, Sylvie Jamet, Despina Kanellou, Christian Stouraitis, Abdelhamid Azbair, Abdel Bouzanih, Bob Kitenge Ya Musenga, El Miloud Sadiki, Cam Tran Thi (C-518/19 P) (zastupnici: S. Orlandi i T. Martin, odvjetnici)

Druge stranke u postupku: Europska komisija (C-517/19 P) (zastupnici: G. Gattinara i B. Mongin, agenti), Vijeće Europske unije (C-518/19 P) (zastupnici: M. Bauer i R. Meyer, agenti), Europski parlament (C-517/19 i C-518/19) (zastupnici: C. González Argüelles i E. Taneva, agenti)

Izreka

1.	Odbijaju se žalbe u predmetima C-517/19 P i C-518/19 P.

María Álvarez y Bejarano, Ana-Maria Enescu, Angelica Livia Salanta, Svetla Shulga, Soldimar Urena de Poznanski, Angela Vakalis, Luz Anamaria Chu, Marli Bertolete, María Castro Capcha, Evelyne Vandevoorde, Lucian Micu i Hassan Orfe El snose vlastite troškove kao i troškove Europske komisije, koji se odnose na žalbu u predmetu C-517/19 P.

Jakov Ardalic, Christian Stouraitis, Abdelhamid Azbair, Abdel Bouzanih, Bob Kitenge Ya Musenga, El Miloud Sadiki, Cam Tran Thi, Liliana Bicanova, Monica Brunetto, Claudia Istoc, Sylvie Jamet i Despina Kanellou snose vlastite troškove kao i troškove Vijeća Europske unije, koji se odnose na žalbu u predmetu C-518/19 P.

4.	Vijeće Europske unije snosi vlastite troškove koji se odnose na žalbu u predmetu C-517/19 P.

5.	Europski parlament snosi vlastite troškove koji se odnose na žalbe u predmetima C-517/19 P i C-518/19 P.

(1) SL C 357, 21. 10. 2019.

31.5.2021

Službeni list Europske unije

C 206/11

Presuda Suda (šesto vijeće) od 25. ožujka 2021. – Armando Carvalho i dr./Europski parlament, Vijeće Europske unije

(Predmet C-565/19 P) (1)

(„Žalba - Tužba za poništenje i za naknadu štete - Okoliš - Paket mjera za klimu i energiju do 2030. godine - Članak 263. četvrti stavak UFEU-a - Nepostojanje osobnog utjecaja”)

(2021/C 206/13)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelji: Armando Carvalho, Diogo Carvalho, Ildebrando Conceição, Alfredo Sendim, Joaquim Caxeiro, Renaud Feschet, Guylaine Feschet, Gabriel Feschet, Maurice Feschet, Geneviève Gassin, Roba Waku Guya, Fadhe Hussein Tache, Sado Guyo, Issa Guyo, Jibril Guyo, Adanoor Guyo, Mohammed Guyo, Petru Vlad, Ana Tricu, Petru Arin Vlad, Maria Ioana Vlad, Andrei Nicolae Vlad, Giorgio Davide Elter, Sara Burland, Soulail Elter, Alice Elter, Rosa Elter, Maria Elter, Maike Recktenwald, Michael Recktenwald, Lueke Recktenwald, Petero Qaloibau, Melania Cironiceva, Katarina Dimoto, Petero Jnr Qaloibau, Elisabeta Tokalau, Sáminuorra (zastupnici: G. Winter, professor, H. Leith, Barrister, R. Verheyen, Rechtsanwältin)

Druge stranke u postupku: Europski parlament (zastupnici: M. Peternel, C. Ionescu Dima i A. Tamás, agenti), Vijeće Europske unije (zastupnici: M. Moore i K. Michoel, agenti)

Intervenijent u potporu Europskom parlamentu i Vijeću Europske unije: Europska komisija (zastupnici: A. C. Becker i J.-F. Brakeland, agenti)

Izreka

1.	Žalba se odbija.

2.	Armandu Carvalhu i 36 drugih tužitelja čija se imena nalaze u prilogu ovoj presudi nalaže se da uz vlastite troškove snose i troškove Europskog parlamenta i Vijeća Europske unije.

3.	Europska komisija snosi vlastite troškove.

(1) SL C 372, 4. 11. 2019.

31.5.2021

Službeni list Europske unije

C 206/12

Presuda Suda (šesto vijeće) od 25. ožujka 2021. – Europska komisija/Mađarska

(Predmet C-856/19) (1)

(„Povreda obveze države članice - Članak 258. UFEU-a - Direktiva 2011/64/EU - Članak 10. stavci 2. i 3. - Trošarine koje se primjenjuju na prerađeni duhan - Opća stopa trošarine na cigarete koja je niža od najmanje propisane stope - Unutarnje poteškoće - Prijetnja ozbiljnih kršenja javnog reda - Obveza lojalne suradnje”)

(2021/C 206/14)

Jezik postupka: mađarski

Stranke

Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: C. Perrin i A. Sipos, agenti)

Tuženik: Mađarska (zastupnici: M. Z. Fehér i G. Koós, agenti)

Izreka

Primjenom, na cigarete, opće trošarine niže od 60 % ponderirane prosječne maloprodajne cijene cigareta koje su namijenjene potrošnji i naplatom trošarine niže od 115 eura na 1 000 cigareta, i to nakon isteka prijelaznog razdoblja koje je trajalo do 31. prosinca 2017., Mađarska je povrijedila obveze koje ima na temelju članka 10. stavaka 2. i 3. Direktive Vijeća 2011/64/EU od 21. lipnja 2011. o strukturi i stopama trošarine koje se primjenjuju na prerađeni duhan.

2.	Mađarskoj se nalaže snošenje troškova.

(1) SL C 19, 20. 1. 2020.

31.5.2021

Službeni list Europske unije

C 206/12

Presuda Suda (prvo vijeće) od 25. ožujka 2021. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Bundesfinanzhof – Njemačka) – Q-GmbH/Finanzamt Z

(Predmet C-907/19) (1)

(„Zahtjev za prethodnu odluku - Direktiva 2006/112/EZ - Porez na dodanu vrijednost (PDV) - Izuzeća - Članak 135. stavak 1. točka (a) - Transakcije osiguranja i povezane usluge koje provode posrednici i zastupnici u osiguranju - Usluga pružena osiguravatelju koja se sastoji od različitih usluga - Kvalifikacija jedinstvene usluge”)

(2021/C 206/15)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Bundesfinanzhof

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Q-GmbH

Tuženik: Finanzamt Z

Izreka

Članak 135. stavak 1. točku (a) Direktive Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost treba tumačiti na način da se izuzeće od poreza na dodanu vrijednost (PDV) koje se njime predviđa ne primjenjuje na usluge koje obavlja porezni obveznik, a koje obuhvaćaju stavljanje na raspolaganje proizvoda osiguranja osiguravajućem društvu i, kao pomoćnu uslugu, plasiranje tog proizvoda na tržište za račun tog društva kao i upravljanje tim sklopljenim ugovorima o osiguranju, u slučaju da sud koji je uputio zahtjev kvalificira te usluge kao jedinstvenu uslugu u pogledu PDV-a.

(1) SL C 87, 16. 3. 2020.

31.5.2021

Službeni list Europske unije

C 206/13

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 11. veljače 2021. uputila Curtea de Apel Cluj (Rumunjska) – NSV, NM/BT

(Predmet C-87/21)

(2021/C 206/16)

Jezik postupka: rumunjski

Sud koji je uputio zahtjev

Curtea de Apel Cluj

Stranke

Žalitelji: NSV, NM

Druga stranka u žalbenom postupku: BT

Prethodna pitanja

Treba li članak 1. stavak 2., članak 5. [i] članak 4. stavak 1. Direktive 93/13/EEZ (1) tumačiti na način da se iz nadzora ne može isključiti odredba o tečajnom riziku kojom se u naplatni ugovor, temeljen na odnosu snaga, prenosi načelo izraženo dispozitivnim pravnim pravilom koje se primjenjuje na ugovore bez naknade, što je pravno pravilo čiji je cilj osiguravanje ravnopravnosti između ugovornih strana i koje zakonodavac nije ispitao kako bi utvrdio razumnu ravnotežu između interesa trgovca i potrošača, ako je trgovac to načelo prenio a da potrošača u fazi prije sklapanja ugovora nije informirao, savjetovao i upozorio na posebnosti bankarskog proizvoda u pogledu obilježja valute kredita, kako bi potrošač mogao razumjeti ekonomske posljedice preuzete obveze?

Treba li Direktivu 93/13/EEZ tumačiti na način da isključenje nije opravdano u slučaju kad postoje pokazatelji da je trgovac odredbu unio u lošoj vjeri, pri čemu je znao da primjena načela izraženog dispozitivnim pravnim pravilom može prouzročiti znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu potrošača?

(1) Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993., o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL 1993., L 95, str. 29.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 12., str. 24.)

31.5.2021

Službeni list Europske unije

C 206/13

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 3. ožujka 2021. uputio Fővárosi Törvényszék (Mađarska) – BE/Nemzeti Adatvédelmi és Információszabadság Hatóság

(Predmet C-132/21)

(2021/C 206/17)

Jezik postupka: mađarski

Sud koji je uputio zahtjev

Fővárosi Törvényszék

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: BE

Tuženik: Nemzeti Adatvédelmi és Információszabadság Hatóság

Intervenijent: Budapesti Elektromos Művek Zrt.

Prethodna pitanja

Treba li članak 77. stavak 1. i članak 79. stavak 1. [Uredbe 2016/679] (1) tumačiti na način da je upravni pravni lijek predviđen člankom 77. instrument za ostvarivanje javnih prava, a da je sudski pravni lijek predviđen člankom 79. instrument za ostvarivanje privatnih prava? U slučaju potvrdnog odgovora, treba li na temelju toga zaključiti da je nadzorno tijelo koje odlučuje o upravnim pravnim lijekovima prvenstveno nadležno za utvrđivanje postojanja povrede?

U slučaju da ispitanik, koji smatra da je obradom osobnih podataka koji se odnose na njega povrijeđena Uredba 2016/679, istodobno ostvaruje svoje pravo na podnošenje pritužbe u skladu s člankom 77. stavkom 1. navedene uredbe i svoje pravo na podnošenje sudskog pravnog lijeka u skladu s člankom 79. stavkom 1. te uredbe, treba li smatrati da tumačenje koje je u skladu s člankom 47. Povelje o temeljnim pravima podrazumijeva sljedeće:

(a)	da su nadzorno tijelo i sud obvezni neovisno ispitati postojanje povrede i stoga čak mogu doći do različitih zaključaka; ili

(b)	da prednost treba dati odluci nadzornog tijela jer se odnosi na ocjenu počinjenja neke povrede, uzimajući u obzir ovlasti predviđene člankom 51. stavkom 1. Uredbe 2016/679 i ovlasti priznate člankom 58. stavkom 2. točkama (b) i (d) te uredbe?

Treba li neovisnost nadzornog tijela, zajamčenu člankom 51. stavkom 1. i člankom 52. stavkom 1. Uredbe 2016/679, tumačiti na način da je navedeno tijelo prilikom vođenja i rješavanja postupka pritužbe predviđenog člankom 77. neovisno o izreci konačne presude nadležnog suda na temelju članka 79. tako da čak može donijeti različitu odluku u pogledu iste navodne povrede?

(1) Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (SL 2016, L 119, str. 1.).

31.5.2021

Službeni list Europske unije

C 206/14

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 3. ožujka 2021. uputio Efeteio Athinon (Grčka) – VP, CX, RG, TR i dr./Elliniko Dimosio

(Predmet C-133/21)

(2021/C 206/18)

Jezik postupka: grčki

Sud koji je uputio zahtjev

Efeteio Athinon (Žalbeni sud u Ateni, Grčka)

Stranke

Tužitelji: VP, CX, RG, TR i dr.

Tuženik: Elliniko Dimosio

Prethodna pitanja

Je li u skladu s člankom 4. Direktive 1999/70/EZ (1) nacionalno zakonodavstvo kao što je ono sporno u ovom slučaju koje dovodi do nejednakog postupanja u pogledu plaće na štetu radnika s ugovorima na određeno vrijeme u smislu članka 1. Direktive 1999/70/EZ u odnosu na usporedivog radnika koji je zaposlen na neodređeno vrijeme, u slučaju kad je jedini kriterij razlikovanja činjenica da poslodavac ili zakon kvalificira njihov ugovor kao ugovor o radu na određeno vrijeme?

2.	Konkretno, je li u skladu s člankom 4. Direktive 1999/70/EZ nacionalno zakonodavstvo koje nejednako postupanje prema radnicima u pogledu plaće opravdava time da su oni svoj rad obavljali na temelju ugovorâ na određeno vrijeme, kad se zna da njihov rad ispunjava stalne i trajne potrebe poslodavca?

(1) Direktiva Vijeća 1999/70/EZ od 28. lipnja 1999. o Okvirnom sporazumu o radu na određeno vrijeme koji su sklopili ETUC, UNICE i CEEP (SL 1999., L 175, str. 43.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 4., str. 228.)

31.5.2021

Službeni list Europske unije

C 206/15

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 10. ožujka 2021. uputio Svea hovrätt (Švedska) – Republiken Italien/Athena Investments A/S (nekadašnji Greentech Energy Systems A/S), NovEnergia II Energy & Environment (SCA) SICAR, NovEnergia II Italian Portfolio SA

(Predmet C-155/21)

(2021/C 206/19)

Jezik postupka: švedski

Sud koji je uputio zahtjev

Svea hovrätt

Stranke glavnog postupka

Žalitelj: Republiken Italien

Druge stranke u žalbenom postupku: Athena Investments A/S (nekadašnji Greentech Energy Systems A/S), NovEnergia II Energy & Environment (SCA) SICAR, NovEnergia II Italian Portfolio SA

Prethodna pitanja

Treba li ECT (1) tumačiti na način da se arbitražna klauzula iz njegova članka 26. (2), kojom ugovorna stranka daje suglasnost da se spor između nje i ulagača iz druge ugovorne stranke u vezi s ulaganjem koje je taj ulagač izvršio na području prvonavedene riješi međunarodnom arbitražom, primjenjuje i na spor između države članice Unije, s jedne strane, i ulagača iz druge države članice Unije, s druge strane?

U slučaju potvrdnog odgovora na prvo pitanje: Treba li članak 19. i članak 4. stavak 3. UEU-a te članke 267. i 344. UFEU-a tumačiti na način da im se protivi arbitražna klauzula iz članka 26. ECT-a ili primjena te klauzule ako ulagač iz države članice Unije, na temelju članka 26. ECT-a, u slučaju spora u vezi s ulaganjem u drugu državu članicu Unije, može pokrenuti postupak protiv potonje države članice pred arbitražnim sudom čiju je nadležnost i odluku ta država članica obvezna prihvatiti?

U slučaju potvrdnog odgovora na drugo pitanje: Treba li pravo Unije, osobito načelo nadređenosti prava Unije i zahtjev djelotvornosti tog prava, tumačiti na način da mu se protivi primjena odredbe nacionalnog prava koja predviđa prekluziju, kao što je članak 34. drugi stavak SFL-a, ako je posljedica takve primjene ta da stranka žalbenog postupka ne može prigovoriti da ne postoji valjani arbitražni sporazum zato što arbitražna klauzula iz članka 26. ECT-a, ili prijedlog u skladu s tim člankom, nisu valjani ili nisu primjenjivi, jer su protivni pravu Unije?

(1) Odluka Vijeća i Komisije 98/181/EZ, EZUČ, Euratom od 23. rujna 1997. o sklapanju, od strane Europskih zajednica, Ugovora o Energetskoj povelji i Protokola uz Energetsku povelju o energetskoj učinkovitosti i povezanim okolišnim aspektima (SL 1998., L 69, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 12., svezak 2., str. 149.)

(2) Završni akt konferencije o europskoj energetskoj povelji – Aneks 1: Ugovor o Energetskoj povelji – Aneks 2: Odluke u svezi s Ugovorom o Energetskoj povelji (SL 1994., L 380, str. 24.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 12., svezak 2., str. 30.)

31.5.2021

Službeni list Europske unije

C 206/16

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 10. ožujka 2021. uputio Administrativen sad Veliko Tarnovo (Bugarska) – „NIKOPOLIS AD ISTRUM 2010” EOOD/Izpalnitelen direktor na Darzhaven fond „Zemedelie”

(Predmet C-160/21)

(2021/C 206/20)

Jezik postupka: bugarski

Sud koji je uputio zahtjev

Administrativen sad Veliko Tarnovo

Stranke glavnog postupka

Tužitelj:„NIKOPOLIS AD ISTRUM 2010” EOOD

Tuženik: Izpalnitelen direktor na Darzhaven fond „Zemedelie”

Prethodna pitanja

1.	Podrazumijeva li izraz „plaćanje”, koji se upotrebljava u članku 75. stavku 1. Uredbe (EU) br. 1306/2013 (1) Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o financiranju, upravljanju i nadzoru zajedničke poljoprivredne politike okončanje postupka pokrenutog na temelju zahtjeva za plaćanje?

Ima li stvarni primitak iznosa koji je zatražio poljoprivrednik isto značenje kao pozitivna odluka agencije za plaćanja o zahtjevu za aktiviranje prava na plaćanje, odnosno predstavlja li neisplata novčanih iznosa u slučaju javne objave isplata koje se odnose na predmetnu mjeru odbijanje zatraženog prava na plaćanje ako se osobu nije obavijestilo o nastavku postupka s novim provjerama?

Obvezuje li se rokom iz članka 75. stavka 1. Uredbe br. 1306/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o financiranju, upravljanju i nadzoru zajedničke poljoprivredne politike države članice da provjere uvjete prihvatljivosti prije njegova isteka i može li se ta provjera nastaviti isključivo iznimno?

Predstavlja li nepoštovanje roka iz članka 75. stavka 1. Uredbe br. 1306/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o financiranju, upravljanju i nadzoru zajedničke poljoprivredne politike prešutno odbijanje isplate potpore ako se poljoprivrednika nije obavijestilo o provedbi dodatnih provjera i ako o tome ne postoji pisani dokument?

(1) Uredba (EU) br. 1306/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o financiranju, upravljanju i nadzoru zajedničke poljoprivredne politike i o stavljanju izvan snage uredaba Vijeća (EEZ) br. 352/78, (EZ) br. 165/94, (EZ) br. 2799/98, (EZ) br. 814/2000, (EZ) br. 1290/2005 i (EZ) 485/2008 (SL 2013., L 347, str. 549. i ispravak SL 2018., L 233, str. 3.)

31.5.2021

Službeni list Europske unije

C 206/16

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 11. ožujka 2021. uputio Københavns Byret (Danska) – Orion Corporation/Lægemiddelstyrelsen

(Predmet C-165/21)

(2021/C 206/21)

Jezik postupka: danski

Sud koji je uputio zahtjev

Københavns Byret

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Orion Corporation

Tuženik: Lægemiddelstyrelsen

Intervenijent: Teva Danmark A/S

Prethodna pitanja

S obzirom na članak 12. stavak 2. Uredbe br. 726/2004 (1) (nekada članak 12. [stavak 2.] Uredbe br. 2309/1993) (2) i točku 2.3. poglavlja 2. Obavijesti Europske komisije podnositeljima zahtjeva, može li se lijek, kao što je Precedex u ovom predmetu, za koji je u državi članici izdano odobrenje za stavljanje u promet u skladu s njezinim nacionalnim pravilima prije pristupanja te države Europskoj uniji, ali nakon što je CPMP [(sada CHMP)] taj lijek na istoj kliničkoj osnovi negativno ocijenio u skladu s Uredbom br. 2309/1993, pri čemu nacionalno odobrenje za stavljanje u promet nije ažurirano novom kliničkom dokumentacijom ili povezanim stručnim izvješćem nakon pristupanja te države članice Uniji, smatrati referentnim lijekom u smislu članka 10. stavka 2. točke (a) Direktive 2001/83 te može li stoga činiti temelj za „globalno odobrenje za stavljanje u promet” u skladu s člankom 6. [stavkom 1.] Direktive 2001/83? (3)

Može li se lijek, kao što je Precedex u ovom predmetu, koji je u državi članici odobren na temelju njezinih nacionalnih pravila prije nego što je ta država pristupila Europskoj uniji, a da njezino nadležno tijelo nije imalo pristup povjerljivom dijelu ASM-a u postupku europske glavne dokumentacije o lijeku (sada postupak glavne dokumentacije o djelatnoj tvari), pri čemu nacionalno odobrenje za stavljanje u promet nije ažurirano povjerljivim dijelom ASM-a nakon pristupanja te države članice Uniji, smatrati referentnim lijekom u smislu članka 10. stavka 2. točke (a) Direktive 2001/83 te može li stoga činiti temelj za „globalno odobrenje za stavljanje u promet” u skladu s člankom 6. [stavkom 1.] Direktive 2001/83?

3.	Je li za odgovor na prvo ili drugo pitanje relevantna činjenica da odnosno nacionalno odobrenje za stavljanje u promet ne može činiti temelj za uzajamno priznanje u skladu s člankom 28. Direktive 2001/83?

Je li nadležno nacionalno tijelo referentne države članice ili uključene države članice u decentraliziranom postupku koji je u članku 28. Direktive 2001/83 predviđen za generički lijek ovlašteno ili obvezno [orig. str. 12.] odbiti uporabu lijeka kao referentnog lijeka ako je odnosni lijek odobren u drugoj državi članici prije njezina pristupanja Europskoj uniji, u okolnostima izloženima u prvom i/ili drugom pitanju?

Je li za odgovor na četvrto pitanje relevantna činjenica da je nadležno nacionalno tijelo referentne države članice ili uključene države članice imalo informacije koje su pokazivale da je CPMP u skladu s Uredbom br. 2309/1993 odnosni lijek negativno ocijenio prije nego što je u drugoj državi članici izdano odobrenje za stavljanje u promet prije njezina pristupanja Europskoj uniji?

(1) Uredba (EZ) br. 726/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 31. ožujka 2004. o utvrđivanju postupaka odobravanja primjene i postupaka nadzora nad primjenom lijekova koji se rabe u humanoj i veterinarskoj medicini, te uspostavi Europske agencije za lijekove (SL 2004 L 136, str. 1.)

(2) Uredba Vijeća (EEZ) br. 2309/93 od 22. srpnja 1993. o utvrđivanju postupaka Zajednice za odobravanje i nadzor lijekova za primjenu kod ljudi i životinja i kojom se osniva Europska agencija za ocjenu lijekova (SL L 214, str. 1.)

(3) Direktiva 2001/83/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. studenoga 2001. o zakoniku Zajednice o lijekovima za humanu primjenu (SL 2001 L 311, str. 67.)

31.5.2021

Službeni list Europske unije

C 206/17

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 15. ožujka 2021. uputio Sofiyski rayonen sad (Bugarska) – Profi Credit Bulgaria EOOD/ T.I.T.

(Predmet C-170/21)

(2021/C 206/22)

Jezik postupka: bugarski

Sud koji je uputio zahtjev

Sofiyski rayonen sad

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Profi Credit Bulgaria EOOD

Tuženik: T.I.T.

Prethodna pitanja

1.	Treba li članak 6. stavak 1. Direktive 93/13/EEZ (1) tumačiti na način da je sud dužan po službenoj dužnosti ocijeniti nepoštenost ugovorne odredbe u postupcima u kojima dužnik nije stranka do izdavanja platnog naloga i ne primijeniti je u slučaju sumnje u nepoštenost?

2.	U slučaju potvrdnog odgovora na prvo prethodno pitanje: je li nacionalni sud dužan u cijelosti odbiti donošenje sudske odluke kojom se nalaže plaćanje ako se dio potraživanja temelji na nepoštenoj ugovornoj odredbi kojom se određuje iznos tražbine?

3.	U slučaju potvrdnog odgovora na prvo prethodno pitanje, a negativnog odgovora na drugo prethodno pitanje: je li nacionalni sud dužan odbiti donošenje sudske odluke kojom se nalaže isplata u odnosu na dio potraživanja koji se temelji na nepoštenoj odredbi?

U slučaju potvrdnog odgovora na treće prethodno pitanje: je li sud dužan, i, ako jest, pod kojim uvjetima, po službenoj dužnosti uzeti u obzir posljedice nepoštenosti odredbe ako postoje informacije o plaćanju koje se temelji na njoj na način da, među ostalim, prebije to plaćanje s drugim nepodmirenim dugovima na temelju ugovora?

5.	U slučaju potvrdnog odgovora na četvrto prethodno pitanje: je li nacionalni sud vezan uputama višeg suda koje su na temelju nacionalnog prava obvezujuće za niži sud ako se njima ne uzimaju u obzir posljedice nepoštenosti odredbe?

(1) Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima SL 1993., L 95, str. 29.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 12., str. 24.)

31.5.2021

Službeni list Europske unije

C 206/18

Tužba podnesena 21. ožujka 2021. – Europska komisija/Republika Bugarska

(Predmet C-174/21)

(2021/C 206/23)

Jezik postupka: bugarski

Stranke

Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: I. Zalogin, M. Noll-Ehlers)

Tuženik: Republika Bugarska

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Suda zahtijeva da:

—

utvrdi da je Republika Bugarska povrijedila obveze koje ima na temelju članka 260. stavka 1. UFEU-a u pogledu zona i aglomeracija BG0001 AG Sofija, BG0002 AG Plovdiv, BG0004 Sjever, BG0005 Jugozapad i BG0006 Jugoistok, time što nije donijela sve potrebne mjere za izvršenje presude Suda od 5. travnja 2017., Komisija/Bugarska (C-488/15, EU:C:2017:267);

—

naloži Republici Bugarskoj da Komisiji plati dnevni paušalni iznos od 3156 eura, od dana objave presude od 5. travnja 2017., Komisija/Bugarska (C-488/15, EU:C:2017:267) do dana objave presude u ovom predmetu odnosno, u slučaju ranijeg izvršenja prvonavedene presude, do 31. prosinca posljednje godine njezina neizvršenja; u svakom slučaju ne manje od minimalnog paušalnog iznosa od 653 000 eura;

—	naloži Republici Bugarskoj da Komisiji plati dnevnu novčanu kaznu u iznosu od 5 677,20 eura za svaku pojedinu zonu kvalitete zraka, od dana objave presude Suda u ovom predmetu do godine potpunog izvršenja presude od 5. travnja 2017., Komisija/Bugarska (C-488/15, EU:C:2017:267) i

—	naloži Republici Bugarskoj snošenje troškova postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Bugarska nije poduzela sve potrebne mjere kako bi postupila u skladu s presudom Suda u predmetu C-488/15 čime nastavlja s povredom (i) obveza koje ima na temelju članka 13. Direktive 2008/50/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2008. o kvaliteti zraka i čišćem zraku za Europu, u vezi s Prilogom XI. toj direktivi i (ii) obveza koje ima na temelju članka 23. te direktive.

31.5.2021

Službeni list Europske unije

C 206/19

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 23. ožujka 2021. uputio Administrativen sad Blagoevgrad (Bugarska) – VS/Inspektor v Inspektorata kam Visšia sadeben savet

(Predmet C-180/21)

(2021/C 206/24)

Jezik postupka: bugarski

Sud koji je uputio zahtjev

Administrativen sad Blagoevgrad

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: VS

Tuženik: Inspektor v Inspektorata kam Visšia sadeben savet

Prethodna pitanja

Treba li članak 1. stavak 1. Direktive (EU) 2016/680 (1) Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka od strane nadležnih tijela u svrhe sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenih sankcija i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Okvirne odluke Vijeća 2008/977/PUP tumačiti na način da su pojmovi „sprečavanje, istraga, otkrivanje ili progon kaznenih djela” navedeni kao aspekti općenite svrhe?

Primjenjuju li se odredbe Uredbe (EU) 2016/679 (2) Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ na državno odvjetništvo Republike Bugarske s obzirom na to da je državno odvjetništvo informacije o osobi koje je prikupilo kao „voditelj obrade” u skladu s člankom 3. točkom 8. Direktive (EU) 2016/680 u vezi s pomoćnim spisom otvorenim radi provjere indicija o kaznenom djelu upotrijebilo u okviru svoje obrane pred sudom kao stranka u građanskom postupku navođenjem da je taj spis otvoren ili otkrivanjem njegova sadržaja?

2.1

U slučaju potvrdnog odgovora na to pitanje:

Treba li izraz „legitimni interesi” iz članka 6. stavka 1. točke (f) Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ tumačiti na način da je njime obuhvaćeno potpuno ili djelomično otkrivanje informacija o osobi koje su se prikupile u vezi s pomoćnim spisom državnog odvjetništva u svrhe sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ako su se otkrile radi obrane voditelja obrade kao stranke u građanskom postupku te da se isključuje privola ispitanika?

(1) SL 2016., L 119, str. 89.

(2) SL 2016., L 119, str. 1.

31.5.2021

Službeni list Europske unije

C 206/20

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 25. ožujka 2021. uputilo Upravno sodišče Republike Slovenije (Slovenija) – Republika Slovenija

(Predmet C-186/21)

(2021/C 206/25)

Jezik postupka: slovenski

Sud koji je uputio zahtjev

Upravno sodišče Republike Slovenije

Stranke

Tužitelj: J. A.

Tuženik: Republika Slovenija

Prethodna pitanja

1.	Treba li članak 8. stavak 3. točku (d) Direktive o prihvatu II (1) tumačiti na način da se izrazom „uključujući i” u objektivne kriterije izričito svrstava okolnost da je „podnositelj zahtjeva već imao mogućnost započeti postupak za azil”?

Ako je odgovor na to pitanje niječan, treba li članak 8. stavak 3. točku (d) Direktive o prihvatu II tumačiti na način da je u opisanim okolnostima zadržavanje prihvatljivo samo na temelju unaprijed utvrđenih objektivnih kriterija i prethodnog utvrđenja da je podnositelj zahtjeva već imao mogućnost podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu, a na temelju čega se može zaključiti da postoji osnovana pretpostavka da je navedeni zahtjev podnesen samo da bi se odgodila ili otežala odluka o vraćanju?

(1) Direktiva 2013/33/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o utvrđivanju standarda za prihvat podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu (preinaka) (SL 2013., L 180, str. 96.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 15., str. 137.)

31.5.2021

Službeni list Europske unije

C 206/20

Žalba koju je 2. travnja 2021. podnijela Europska komisija protiv presude Općeg suda (treće prošireno vijeće) od 27. siječnja 2021. u predmetu T-699/17, Republika Poljska/Europska komisija

(Predmet C-207/21 P)

(2021/C 206/26)

Jezik postupka: poljski

Stranke

Žalitelj: Europska komisija (zastupnici: R. Tricot, Ł. Habiak, K. Herrmann, C. Valero, agenti)

Druge stranke u postupku: Republika Poljska, Mađarska, Republika Bugarska, Kraljevina Belgija, Kraljevina Švedska, Francuska Republika

Žalbeni zahtjev

Žalitelj od Suda zahtijeva da:

—	u cijelosti ukine presudu Općeg suda od 27. siječnja 2021. u predmetu T-699/17, Republika Poljska protiv Europske komisije,

—	odbije prvi tužbeni razlog Republike Poljske u predmetu T-699/17,

—	vrati predmet na ponovno odlučivanje Općem sudu u pogledu razloga 2. do 5., o kojima nije odlučivano u prvostupanjskom postupku i

—	odluku o troškovima prvostupanjskog postupka i ovog žalbenog postupka donese naknadno.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Prema Komisijinu mišljenju, treba ukinuti presudu Općeg suda u predmetu T-699/17 jer sadržava pogreške koje se tiču prava, a kojima se krši članak 16. stavci 4. i 5. UEU-a.

Kao prvo, time što je u točkama 40. i 41. pobijane presude prihvatilo osnovnu tvrdnju prema kojoj pravo koje je državama članicama priznato u članku 3. stavku 2. protokola br. 36 da zatraže glasovanje kvalificiranom većinom prema pravilima utvrđenima u članku 3. stavku 3. tog protokola (pravila Ugovora iz Nice) mora očuvati svoju učinkovitost i nakon isteka prijelaznog razdoblja 31. ožujka 2017., Opći je sud povrijedio jasno određen vremenski okvir prijelaznog razdoblja propisan u članku 16. stavku 5. UEU-a. Usto, povrijedio je opću definiciju kvalificirane većine, propisanu Lisabonskim ugovorom u članku 16. stavku 4. UEU-a, na snazi od 1. studenoga 2014., kojom se povećava demokratska legitimacija glasanja u Vijeću i Odboru utvrđena člankom 75. Direktive 2010/75/EU (1). Time je Opći sud ograničio punu učinkovitost te opće definicije.

Kao drugo, time što je u točkama 48. i 50. pobijane presude dao široko tumačenje vremenskog okvira valjanosti prijelazne odredbe utvrđenog u članku 16. stavku 5. UEU-a i članku 3. stavku 2. protokola br. 36, Opći je sud zanemario ustaljenu sudsku praksu koja se odnosi na obvezu uskog tumačenja prijelaznih odredbi.

Kao treće, suprotno utvrđenjima u točkama 53., 54. i 55. pobijane presude, tumačenje članka 3. stavka 2. protokola br. 36 koje je dao Opći sud krši načelo pravne sigurnosti jer dovodi do nepredvidivosti i neodređenosti razdoblja važenja nicanske kvalificirane većine propisane u članku 3. stavku 3. protokola 36.

(1) Direktiva 2010/75/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o industrijskim emisijama (integrirano sprečavanje i kontrola onečišćenja) (SL 2010., L 334, str. 17.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 15., str. 159.)

31.5.2021

Službeni list Europske unije

C 206/22

Presuda Općeg suda od 17. ožujka 2021. – Tehrani/EUIPO – Blue Genes (Earnest Sewn)

(Predmet T-853/19) (1)

(„Žig Europske unije - Postupak za proglašenje žiga ništavim - Verbalni žig Europske unije Earnest Sewn - Proglašenje ništavosti - Apsolutni razlog za odbijanje - Zla vjera - Članak 52. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji je postao članak 59. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001)”)

(2021/C 206/27)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Reza Hossein Khan Tehrani (Nordhorn, Njemačka) (zastupnik: D. Wiedemann, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnici: D. Hanf i V. Ruzek, agenti)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a: Blue Genes, Inc. (Gardena, Kalifornija, Sjedinjene Američke Države)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke petog žalbenog vijeća EUIPO-a od 4. listopada 2019. (predmet R 531/2018-5), koja se odnosi na postupak za proglašenje žiga ništavim između društva Blue Genes i R. H. K.. Tehranija.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Rezi Hosseinu Khanu Tehraniju nalaže se snošenje troškova.

(1) SL C 54, 17. 2. 2020.

31.5.2021

Službeni list Europske unije

C 206/22

Presuda Općeg suda od 17. ožujka 2021. – Bende/EUIPO – Julius-K9 (K-9)

(Predmet T-878/19) (1)

(„Žig Europske unije - Postupak za proglašavanje žiga ništavim - Verbalni žig Europske unije K-9 - Apsolutni razlozi za odbijanje - Znakovi koji su postali uobičajeni - Članak 7. stavak 1. točka (d) Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji je postao članak 7. stavak 1. točka (d) Uredbe (EU) 2017/1001)”)

(2021/C 206/28)

Jezik postupka: mađarski

Stranke

Tužitelj: Gábor Bende (Beloinannisz, Mađarska) (zastupnik: R. Tóth, odvjetnica)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnik: P. Sipos, agent)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: Julius-K9 Zrt. (Szigetszentmiklós, Mađarska) (zastupnik: G. Jambrik, odvjetnik)

Predmet

Tužba protiv odluke drugog žalbenog vijeća EUIPO-a od 1. listopada 2019. (predmet R 560/2018-2), kako je ispravljena 12. ožujka 2020., koja se odnosi na postupak za proglašavanje žiga ništavim između G. Bendea i društva Julius-K9.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Gáboru Bendeu nalaže se snošenje troškova.

(1) SL C 61, 24. 2. 2020.

31.5.2021

Službeni list Europske unije

C 206/23

Presuda Općeg suda od 17. ožujka 2021. – Chatwal/EUIPO – Timehouse Capital (THE TIME)

(Predmet T-186/20) (1)

(„Žig Europske unije - Postupak povodom prigovora - Prijava verbalnog žiga Europske unije THE TIME - Raniji verbalni žig Europske unije TIMEHOUSE - Relativni razlog za odbijanje - Vjerojatnost dovođenja u zabludu - Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001”)

(2021/C 206/29)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Chatwal Hotels & Resorts LLC (New York, New York, Sjedinjene Američke Države) (zastupnik: N. Hine, solicitor)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnici: J. Crespo Carrillo i V. Ruzek, agenti)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: Timehouse Capital GmbH (Grasbrunn, Njemačka) (zastupnik: T. Farkas, odvjetnik)

Predmet

Tužba protiv odluke prvog žalbenog vijeća EUIPO-a od 28. siječnja 2020. (predmet R 2264/2018-1), koja se odnosi na postupak povodom prigovora između društava Timehouse Capital i Chatwal Hotels & Resorts.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Društvu Chatwal Hotels & Resorts LLC nalaže se snošenje troškova.

(1) SL C 191, 8. 6. 2020.

31.5.2021

Službeni list Europske unije

C 206/24

Rješenje Općeg suda od 24. ožujka 2021. – Graanhandel P. van Schelven/Komisija

(Predmet T-306/19) (1)

(„Tužba za poništenje - Poljoprivredna politika - Ekološka proizvodnja - Uredba (EZ) br. 834/2007 - Proizvodnja i označivanje ekoloških proizvoda - Ekološki proizvodi koji su uvezeni u Uniju - Certificiranje proizvoda koje provodi kontrolna ustanova - Nepostojanje pravnog interesa - Nepostojanje izravnog utjecaja - Očita nedopuštenost”)

(2021/C 206/31)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Graanhandel P. van Schelven BV (Nieuwe-Tonge, Nizozemska) (zastupnik: C. Almeida, odvjetnica)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: D. Bianchi, A. Dawes i B. Hofstötter, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a za poništenje članka 1. stavka 3. Provedbene uredbe Komisije (EU) 2019/446 оd 19. ožujka 2019. o izmjeni i ispravku Uredbe (EZ) br. 1235/2008 o detaljnim pravilima za provedbu Uredbe Vijeća (EZ) br. 834/2007 s obzirom na režime za uvoz ekoloških proizvoda iz trećih zemalja (SL 2019., L 77, str. 67.), u dijelu u kojem se tom odredbom, zajedno s prilogom II. točkom 3. navedenoj provedbenoj uredbi, povlači priznanje dodijeljeno Control Union Certificationsu kao tijelu koje je nadležno za izvršavanje nadzora i izdavanje potvrda o inspekciji kojima se odobrava stavljanje proizvoda uvezenih iz Kazahstana, Moldavije, Rusije, Turske i Ujedinjenih Arapskih Emirata na tržište Unije kao bioloških proizvoda.

Izreka

1.	Tužba se odbacuje kao očito nedopuštena.

2.	Obustavlja se postupak o zahtjevima za mjere upravljanja postupkom i za saslušanje svjedoka koje je podnijelo društvo Graanhandel P. van Schelven BV.

3.	Društvu Graanhandel P. van Schelven nalaže se snošenje troškova.

(1) SL C 280, 19. 8. 2019.

31.5.2021

Službeni list Europske unije

C 206/25

Rješenje Općeg suda od 26. ožujka 2021. – SATSE/Komisija

(Predmet T-484/20) (1)

(„Tužba za poništenje - Javno zdravlje - Prilog III. Direktivi 2000/54/EZ - Popis bioloških agensa za koje se zna da uzrokuju zarazu kod ljudi - Direktiva (EU) 2020/739 - Uvrštenje SARS-CoV-2 - Uključenje u rizičnu skupinu 3 bioloških agensa za koje se zna da uzrokuju zarazu kod ljudi - Regulatorni akt koji podrazumijeva provedbene mjere - Nepostojanje osobnog utjecaja - Nedopuštenost”)

(2021/C 206/32)

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Tužitelj: Sindicato de Enfermería (SATSE) (Madrid, Španjolska) (zastupnik: M. Sesmero González, odvjetnica)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: C. Valero i N. Ruiz García, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a za poništenje Direktive Komisije (EU) 2020/739 оd 3. lipnja 2020. o izmjeni Priloga III. Direktivi 2000/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu uvrštenja virusa SARS-CoV-2 na popis bioloških agensa za koje se zna da uzrokuju zarazu kod ljudi i o izmjeni Direktive Komisije (EU) 2019/1833 (SL 2020., L 175, str. 11.).

Izreka

1.	Tužba se odbacuje kao nedopuštena.

2.	Obustavlja se postupak o zahtjevu za intervenciju koji je podnijela Savezna Republika Njemačka.

3.	Sindicato de Enfermería (SATSE) nalaže se snošenje troškova Europske komisije, osim troškova koji se odnose na zahtjev za intervenciju.

4.	SATSE, Komisija i Savezna Republika Njemačka snosit će vlastite troškove u vezi s zahtjevom za intervenciju.

(1) SL C 304, 14. 9. 2020.

31.5.2021

Službeni list Europske unije

C 206/26

Rješenje predsjednika Općeg suda od 24. ožujka 2021. – The Floow/Komisija

(Predmet T-765/20 R)

(„Privremena pravna zaštita - Sporazum o dodjeli bespovratnih sredstava sklopljen u okviru okvirnog programa za istraživanje i inovacije „Obzor 2020” - Povrat isplaćenih iznosa - Zahtjev za određivanje privremenih mjera - Nepostojanje hitnosti”)

(2021/C 206/33)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: The Floow Ltd (London, Ujedinjena Kraljevina) (zastupnici: A. Howard, barrister, i J. Berry, solicitor)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: J. Estrada de Solà i L. André, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članaka 278. i 279. UFEU-a za određivanje privremenih mjera kojim se, sjedne strane, želi ostvariti suspenzija izvršenja Komisijine Odluke C(2020) 8138 final, od 17. studenoga 2020., kojom se nalaže povrat iznosa od 161 990,80 eura, uvećanog za kamate, od tužitelja i, s druge strane, kojim se Komisiji želi zabraniti da izvrši pobijanu odluku odnosno povrat sredstava te da proširi i prenese zaključke na razdoblje bez revizije za taj projekt ili druge projekte.

Izreka

1.	Odbija se zahtjev za privremenu pravnu zaštitu.

2.	O troškovima će se odlučiti naknadno.

31.5.2021

Službeni list Europske unije

C 206/26

Tužba podnesena 28. veljače 2021. – Região Autónoma da Madeira/Komisija

(Predmet T-131/21)

(2021/C 206/34)

Jezik postupka: portugalski

Stranke

Tužitelj: Região Autónoma da Madeira (zastupnici: M. Gorjão-Henriques i A. Saavedra, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	naloži unošenje u spis dokumenata koji proizlaze iz upravnog postupka koji je doveo do donošenja pobijane odluke, u skladu s onim što se ovom tužbom traži.

—	naloži spajanje ovog predmeta s predmetom T-95/21 (Republika Portugal/Europska komisija).

—	poništi članak 1. te članke 6. do 8. Odluke Komisije C(2020) 8550 final od 4. prosinca 2020., „o programu potpore SA.21259 (2018/C) (ex 2018/NN) koji je Portugal proveo za slobodnu zonu Madeire (SZM) — Program III.”.

—	naloži snošenje svih troškova Europskoj komisiji, uključujući i tužiteljeve troškove.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe šest tužbenih razloga.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na pogrešci koja se tiče prava i/ili na nedostatnosti obrazloženja s obzirom na to da je sporna mjera opća i nije selektivna u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a. Konkretno, tužitelj tvrdi da mjera nije selektivna jer je dio opće strukture portugalskog poreznog sustava.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na pogrešci koja se tiče prava s obzirom na to da je Program III. SZM-a proveden u skladu s Komisijinim odlukama iz 2007. i 2013. i člancima 107. i 108. UFEU-a. Tužitelj tvrdi da zahtjev prema kojem koristi moraju proizlaziti iz djelatnosti koje se stvarno i materijalno izvršavaju u slobodnoj zoni Madeire ne treba tumačiti na način da se u obzir uzimaju samo dodatni troškovi društava registriranih u SZM-u koji su povezani s činjenicom najudaljenije regije, da se porezni poticaji mogu primijeniti na koristi koje su izravno podvrgnute tim dodatnim troškovima te da se isključuju djelatnosti društava s međunarodnim poslovanjem koje se izvršavaju izvan Madeire, a koja imaju dozvolu za SZM.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na pogrešci koja se tiče činjenica iz Komisijine odluke i/ili nedostatnosti obrazloženja te odluke s obzirom na to da su zahtjevi poreznog sustava i njegova revizija koju provode nacionalna tijela prikladni za nadzor Programa III. SZM-a. Konkretno, tužitelj tvrdi da zakonski zahtjevi vođenja odvojenog računovodstva za prihode ostvarene u SZM-u i ispunjavanje velikog broja poreznih obveza omogućuju nacionalnim i regionalnim tijelima djelotvoran i prikladan nadzor i reviziju Programa III. SZM-a.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na pogrešci koja se tiče prava iz Komisijine odluke s obzirom na to da pojam „radno mjesto” primjenjiv na Program III. SZM-a proizlazi iz nacionalnog zakonodavstva te nije potrebna primjena metode radnih mjesta „EPRV” (ekvivalent punog radnog vremena) i „GJR” (godišnje jedinice rada). Tužitelj tvrdi da u odnosu na ocjenu zahtjeva Programa III. SZM-a u vezi sa stvaranjem ili održavanjem radnih mjesta pobijana odluka sadržava pogrešku koja se tiče prava zbog primjene metode definicije radnih mjesta „EPVR” i „GJR”, dok pojam radno mjesto koji je primjenjiv na SZM proizlazi iz nacionalnog radnog zakonodavstva.

Peti tužbeni razlog, koji se temelji na pogrešci koja se tiče činjenica iz odluke i/ili na nedostatnosti obrazloženja te odluke, s obzirom na to da je revizija zahtjeva stvaranja/održavanja radnih mjesta bila prikladna i djelotvorna. Tužitelj tvrdi da su nacionalna tijela Europskoj komisiji podnijela podatke koji omogućuju ocjenu nadzora zahtjeva stvaranja/održavanja radnih mjesta u SZM-u te da zbog toga pobijana odluka sadržava pogrešku koja se tiče činjenica i/ili nedostatnost u obrazloženju.

6.	Šesti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi općih načela prava Europske unije. Tužitelj tvrdi da pobijana odluka osobito povređuje opća načela prava Unije, načelo proporcionalnosti, pravne sigurnosti, legitimnih očekivanja i dobre uprave.

31.5.2021

Službeni list Europske unije

C 206/27

Tužba podnesena 3. ožujka 2021. – Trasta Komercbanka/ESB

(Predmet T-135/21)

(2021/C 206/35)

Jezik postupka:engleski

Stranke

Tužitelj: Trasta Komercbanka AS (Riga, Latvija) (zastupnik: O. Behrends, odvjetnik)

Tuženik: Europska središnja banka

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	naloži tuženiku plaćanje financijske naknade u pogledu štete koju je tužitelj pretrpio kao posljedicu tuženikove odluke ECB/SSM/2016 – 529900WIPOINFDAWTJ81/1 WOANCA-2016-0005 od 3. ožujka 2016. o povlačenju tužiteljeve dozvole za rad;

—	utvrdi da imovinska šteta iznosi najmanje 126 milijuna EUR s kompenzacijskim kamatama od 3. ožujka 2016. do donošenja presude u ovom predmetu zajedno s odgovarajućim zateznim kamatama od dana donošenja presude do plaćanja u cijelosti; i

—	naloži tuženiku snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe četiri tužbena razloga.

Prvi tužbeni razlog temelji se na tome da tuženik nije na odgovarajući način riješio postupovne nepravilnosti. One uključuju činjenicu da je latvijski FCMC (1) zaključio da, neposredno prije pokretanja postupka povlačenja dozvole za rad, povlačenje dozvole za rad nije bilo potrebno i da je ta činjenica naknadno izostavljena iz FCMC-ova zahtjeva za povlačenje dozvole za rad. Tužitelj nadalje prigovara da je engleska verzija posljednje FCMC-ove odluke bila predmet manipulacije. Daljnje navodne postupovne nepravilnosti odnose se na propust u učinkovitom postupanju u odnosu na potencijalno korumpirane latvijske i europske službenike u pogledu ovog pitanja.

2.	Drugi tužbeni razlog temelji se na tome da je tuženik povrijedio materijalne odredbe postupajući izvan svoje nadležnosti u donošenju pobijane odluke, osobito u pogledu pitanja pranja novca te toga da je tuženik pogrešno pretpostavio da postoji temelj za povlačenje dozvole za rad.

3.	Treći tužbeni razlog temelji se na tome da je tužitelj pretrpio značajnu financijsku štetu, osobito zbog njegove likvidacije kao rezultata nezakonitog povlačenja dozvole za rad.

4.	Četvrti tužbeni razlog temelji se na uzročno posljedičnoj vezi između povlačenja dozvole za rad i štete koju je pretrpio tužitelj.

(1) Komisija financijskih tržišta i tržišta kapitala.

31.5.2021

Službeni list Europske unije

C 206/28

Tužba podnesena 4. ožujka 2021. – Virbac/Komisija

(Predmet T-138/21)

(2021/C 206/36)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Virbac (Carros, Francuska) (zastupnici: M. Thill-Tayara, S. Pelé i L. Bary, odvjetnice)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi Provedbenu odluku Europske komisije C(2020) 7930 final od 10. studenoga 2020. o izdavanju odobrenja za stavljanje u promet lijeka koji se rabi u veterinarskoj medicini „Librela – bedinvetmab”, objavljenu 30. prosinca 2020. u Službenom listu Europske unije (SLEU, C 453, 30. prosinca 2020., str. 1.), zato što je donesena u suprotnosti s člankom 37. Uredbe (EZ) br. 726/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 31. ožujka 2004. o utvrđivanju postupaka odobravanja primjene i postupaka nadzora nad primjenom lijekova koji se rabe u humanoj i veterinarskoj medicini, te uspostavi Europske agencije za lijekove;

—

poništi Provedbenu odluku Europske komisije C(2020) 7930 final od 10. studenoga 2020. o izdavanju odobrenja za stavljanje u promet lijeka koji se rabi u veterinarskoj medicini „Librela – bedinvetmab”, objavljenu 30. prosinca 2020. u Službenom listu Europske unije (SLEU, C 453, 30. prosinca 2020., str. 1.), zato što je donesena u suprotnosti s člankom 31. Uredbe (EZ) br. 726/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 31. ožujka 2004. o utvrđivanju postupaka odobravanja primjene i postupaka nadzora nad primjenom lijekova koji se rabe u humanoj i veterinarskoj medicini, te uspostavi Europske agencije za lijekove;

—

poništi Provedbenu odluku Europske komisije C(2020) 7930 final od 10. studenoga 2020. o izdavanju odobrenja za stavljanje u promet lijeka koji se rabi u veterinarskoj medicini „Librela – bedinvetmab”, objavljenu 30. prosinca 2020. u Službenom listu Europske unije (SLEU, C 453, 30. prosinca 2020., str. 1.), zato što proizlazi iz povrede članka 102. UFEU-a i stoga je u suprotnosti s načelima korisnog učinka, zakonitosti i dobre uprave, koja obvezuju Europsku komisiju;

—	naloži Komisiji snošenje svih troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe tri tužbena razloga.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 37. Uredbe (EZ) br. 726/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 31. ožujka 2004. o utvrđivanju postupaka odobravanja primjene i postupaka nadzora nad primjenom lijekova koji se rabe u humanoj i veterinarskoj medicini, te uspostavi Europske agencije za lijekove (SL 2004., L 136, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 31., str. 18.), s obzirom na to da se pobijanom odlukom odobrava stavljanje u promet u Uniji lijeka Librela®, unatoč tome što neškodljivost i djelotvornost tog proizvoda nije valjano i dostatno dokazana u pogledu tog teksta.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 31. prethodno navedene Uredbe (EZ) br. 726/2004, jer se pobijanom odlukom povređuju pravila o sastavljanju sažetka opisa svojstava lijeka, na temelju kojega je Europska komisija trebala utvrditi da je posebno upozorenje izdano za lijek Librela® u vezi s učinkom protutijela na lijek previše općenito i neprecizno.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na korisnom učinku članka 102. UFEU-a i na načelima zakonitosti i dobre uprave, jer pobijana odluka dovodi do zlouporabe vladajućeg položaja koju je počinila grupa Zoetis u vezi s prekidanjem razvijanja proizvoda koji je konkurentski lijeku Librela® i za kojeg je tužitelju dodijeljena licenca.

31.5.2021

Službeni list Europske unije

C 206/29

Tužba podnesena 3. ožujka 2021. – Fursin i dr./ESB

(Predmet T-145/21)

(2021/C 206/37)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelji: Ivan Fursin (Kijev, Ukrajina) i 5 drugih tužitelja (zastupnik: O. Behrends, odvjetnik)

Tuženik: Europska središnja banka

Tužbeni zahtjev

Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:

—	naloži tuženiku plaćanje financijske naknade za štetu koju su tužitelji pretrpjeli kao posljedicu tuženikove odluke ECB/SSM/2016 – 529900WIPOINFDAWTJ81/1 WOANCA-2016-0005 od 3. ožujka 2016. o povlačenju odobrenja za rad društva Trasta Komercbanka AS;

—	utvrdi da imovinska šteta iznosi najmanje 25 milijuna EUR (1) s kompenzacijskim kamatama od 3. ožujka 2016. do donošenja presude u ovom predmetu zajedno s odgovarajućim zateznim kamatama od datuma donošenja presude do plaćanja u cijelosti; i

—	naloži tuženiku snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelji ističu četiri tužbena razloga.

Prvi tužbeni razlog temelji se na tome da tuženik nije primjereno riješio postupovne nepravilnosti. One uključuju činjenicu da je latvijski FCMC (2) zaključio da, neposredno prije pokretanja postupka povlačenja odobrenja za rad, povlačenje odobrenja za rad nije bilo potrebno i da je ta činjenica naknadno izostavljena iz zahtjeva FCMC-a za povlačenje odobrenja za rad. Tužitelji nadalje prigovaraju da je engleska verzija zadnje odluke FCMC-a bila predmet manipulacije. Daljnje navedene postupovne nepravilnosti odnose se na propust u učinkovitom postupanju u odnosu na potencijalno korumpirane latvijske i europske dužnosnike u ovom predmetu.

2.	Drugi tužbeni razlog temelji se na tome da je tuženik povrijedio materijalne odredbe postupajući izvan svoje nadležnosti u donošenju pobijane odluke, osobito u pogledu pitanja pranja novca te da je tuženik pogrešno pretpostavio da postoji temelj za povlačenje odobrenja za rad.

3.	Treći tužbeni razlog temelji se na tome da su tužitelji pretrpjeli znatnu financijsku štetu, osobito zbog likvidacije društva Trasta Komercbanka AS kao posljedice pogrešne odluke o povlačenju odobrenja za rad.

4.	Četvrti tužbeni razlog temelji se na uzročnoj vezi između povlačenja odobrenja za rad i štete koju su pretrpjeli tužitelji.

(1) Iznosi pripadaju svakom od tužitelja u iznosima njihovih udjela u društvu Trasta Komercbanka AS.

(2) Komisija za financijska tržišta i tržišta kapitala.

31.5.2021

Službeni list Europske unije

C 206/30

Tužba podnesena 11. ožujka 2021. – Paccor Packaging i dr. / Komisija

(Predmet T-148/21)

(2021/C 206/38)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelji: Paccor Packaging GmbH (Düsseldorf, Njemačka), i 6 drugih (zastupnici: P. Kugel i G. Dávid, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:

—

u cijelosti poništi Provedbenu uredbu Komisije (EU) 2020/2151 оd 17. prosinca 2020. o utvrđivanju pravila o usklađenim specifikacijama za oznaku plastičnih proizvoda za jednokratnu uporabu navedenih u dijelu D Priloga Direktivi (EU) 2019/904 Europskog parlamenta i Vijeća o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš (1) ili, podredno, djelomično poništi Uredbu br. 2020/2151 u odnosu na članak 2. stavak 4., te njezin prilog IV., ili, podredno, djelomično poništi Uredbu br. 2020/2151 u dijelu u kojem se odnosi na čaše koje su u potpunosti izrađene od plastike;

—	djelomično poništi Uredbu br. 2020/2151 u odnosu na članak 3.;

—	djelomično poništi Direktivu (EU) 2019/904 od 5. lipnja 2019. (2), u odnosu na članak 7., u dijelu u kojem se odnosi na čaše za napitke i točku 4. dijela D njezinog priloga; i

—	naloži tuženiku snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog tužbi, tužitelji se oslanjaju na sedam tužbenih razloga i prigovor nezakonitosti:

1.	Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je tuženik, donošenjem Uredbe 2020/2151, povrijedio članak 7. Direktive 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš i prekoračio ovlasti koje su mu dodijelili Vijeće Europske unije i Europski parlament.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je tuženik donošenjem Uredbe br. 2020/2151 povrijedio bitni postupovni zahtjev donijevši je nakon 3. srpnja 2020., a pripadajuće ispravljene jezične verzije, više od 6 mjeseci nakon roka koji su odredili Vijeće Europske unije i Europski parlament u Direktivi 2019/904.

3.	Treći tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je tuženik donošenjem Uredbe br. 2020/2151 povrijedio članak 7. Direktive 2019/904 i načela pravne sigurnosti te zaštite legitimnih očekivanja.

4.	Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je tuženik, donošenjem Uredbe br. 2020/2151 povrijedio obvezu obrazlaganja.

5.	Peti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je tuženik povrijedio članak 7. stavak 1. Direktive 2019/904, počinio očitu pogrešku u ocjeni i prekoračio svoju nadležnost.

6.	Šesti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je tuženik povrijedio članak 7. stavak 2. točku (c) Direktive 2019/904 i očito pogriješio u ocjeni.

7.	Sedmi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je tuženik povrijedio načelo proporcionalnosti. Tužitelji također ističu prigovor nezakonitosti, sukladno članku 277. UFEU-a, navodeći da su članak 7. i dio D točka 4. priloga Direktivi 2019/904 nezakoniti.

(1) Provedbena uredba Komisije (EU) 2020/2151 оd 17. prosinca 2020. o utvrđivanju pravila o usklađenim specifikacijama za oznaku plastičnih proizvoda za jednokratnu uporabu navedenih u dijelu D Priloga Direktivi (EU) 2019/904 Europskog parlamenta i Vijeća o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš (Tekst značajan za EGP) (SL 2020., L 428, str. 57., i ispravak SL 2021. L 77, str. 40.)

(2) Direktiva (EU) 2019/904 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. lipnja 2019. o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš (Tekst značajan za EGP) (SL 2019. L 155, str. 1.)

31.5.2021

Službeni list Europske unije

C 206/31

Tužba podnesena 25. ožujka 2021. – Laboratorios Ern/EUIPO – Malpricht (APIRETAL)

(Predmet T-160/21)

(2021/C 206/39)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Laboratorios Ern, SA (Barcelona, Španjolska) (zastupnik: T. González Martínez, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Ingrid Malpricht (Ludwigshafen, Njemačka)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Nositelj spornog žiga: tužitelj pred Općim sudom

Predmetni sporni žig: verbalni žig Europske unije „APIRETAL” – žig Europske unije br. 4 814 158

Postupak pred EUIPO-om: postupak za brisanje

Pobijana odluka: odluka četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 20. siječnja 2021. u predmetu R 1004/2020-4

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	prihvati ovu tužbu;

—	poništi tuženikovu odluku od 20. ožujka 2020.;

—	poništi pobijanu odluku od 20. siječnja 2021.;

—	poništi brisanje zbog nekorištenja žiga EU br. 814 158 „APERITAL” u odnosu na osporenu robu iz razreda 5, zadržavajući na snazi registraciju te robe (kao i u odnosu na „farmaceutske pripravke”);

—	naloži EUIPO-u i drugoj stranci u tužbenom postupku, ako intervenira u postupku, snošenje troškova.

Tužbeni razlozi

—	Pogrešno tumačenje članka 58. stavka 1. točke (a) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća prilikom razmatranja koncepta stvarne uporabe osporenog žiga za bilo koju od osporene robe;

—	pogrešno tumačenje članka 58. stavka 1. točke (a) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća prilikom ocjene koncepta valjanog razloga za neuporabu.

31.5.2021

Službeni list Europske unije

C 206/32

Tužba podnesena 23. ožujka 2021. – De Capitani/Vijeće

(Predmet T-163/21)

(2021/C 206/40)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Emilio De Capitani (Bruxelles, Belgija) (zastupnici: O. Brouwer i B. Verheijen, odvjetnici)

Tuženik: Vijeće Europske Unije

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi tuženikovu odluku da odbije pristup određenim dokumentima zatražen na temelju Uredbe (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije, i Komisijinim dokumentima, kako je dostavljena tuženiku 14. siječnja 2021. dopisom pod brojem SGS 21/000067, zajedno s prilogom;

—	naloži Vijeću snošenje tužiteljevih troškova u skladu s člankom 134. Poslovnika Općeg suda, uključujući troškove intervenijenata.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe tri tužbena razloga.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na pogreškama koje se tiču prava i na očitoj pogrešci u ocjeni zbog kojih je došlo do pogrešne primjene izuzeća koje se odnosi na zaštitu postupka odlučivanja (prvi podstavak članka 4. stavka 3. Uredbe 1049/2001) (1) i na nedostatnom obrazloženju, jer otkrivanje ne bi ozbiljno ugrozilo postupak odlučivanja.

—	Navodi se da se pobijanom odlukom ne uzima u obzir nova ustavna dimenzija koja se pojavila sa stupanjem Lisabonskog ugovora na snagu, osobito članak 15. stavak 2. UFEU-a, i kojim je stvoren novi pravni sustav za javni pristup dokumentima, osobito zakonodavnim.

—

Nadalje, tužitelj tvrdi da se pobijanom odlukom ne primjenjuje, niti udovoljava pravilnom testu na temelju članka 4. stavka 3. Uredbe 1049/2001, te se nepravilno temelji na argumentu da bi se otkrivanjem zatraženih dokumenata dovelo u pitanje konačne izbore država članica, te bi se stvorila nepotrebna nesigurnost u pogledu njihovih namjera.

—

Tužitelj također tvrdi da se pobijana odluka nepravilno temelji na argumentu da bi otkrivanje zatraženih dokumenata otežalo mogućnost delegacija da pronađe ravnotežu između različitih interesa u dotičnom zakonodavnom postupku, te se nepravilno oslanja na argument da odbijanje otkrivanja ograničenog broja ne znači uskraćivanje građanima mogućnosti da dobiju informaciju o zakonodavnom odlučivanju.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na pogreškama koje se tiču prava i na očitoj pogrešci u ocjeni zbog kojih je došlo do pogrešne primjene izuzeća koje se odnosi na zaštitu postupka odlučivanja (prvi podstavak članka 4. Stavka 3. Uredbe 1049/2001) i na nedostatnom obrazloženju, jer se pobijanom odlukom ne prepoznaje i ne dodjeljuje pristup na temelju prevladavajućeg javnog interesa.

—

Tužitelj ističe da se pobijanom odlukom ne priznaje i ne dodjeljuje pristup na temelju prevladavajućeg javnog interesa. Posebice tvrdi da postoji prevladavajući javni interes, jer bi otkrivanje omogućilo europskim građanima da sudjeluju u zakonodavnom postupku i osiguralo da se on odvija bez odugovlačenja te da se nastavi i okonča.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji, podredno, na pogreškama u pravu i očitoj pogrešci u ocjeni zbog kojih je došlo do pogrešne primjene obveze da se omogući djelomični pristup dokumentima (članak 4. stavak 6. Uredbe 1049/2001) i na nedostatnom obrazloženju.

—	Tužitelj smatra da se pobijanom odlukom nije razmotrio ni odobrio djelomični pristup prema traženom pravnom standardu. Pogrešno je primijenjen pravni test, prema kojem je potrebno ocijeniti je li svaki dio zatraženog dokumenta obuhvaćen istaknutim izuzećem koje se odnosi na odbijanje pristupa.

(1) Uredba (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (SL 2001. L 145, str. 43.) (SL posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 16., str. 70.)

31.5.2021

Službeni list Europske unije

C 206/33

Tužba podnesena 29. ožujka 2021. – European Gaming and Betting Association/Komisija

(Predmet T-167/21)

(2021/C 206/41)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: European Gaming and Betting Association (Etterbeek, Belgija) (zastupnik: T. De Meese, K. Bourgeois i M. Van Nieuwenborgh, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi odluku tuženika od 18. prosinca 2020. u predmetu SA.44830 (2016/FC) – Nizozemska: Produljenje dozvola za igre na sreću i klađenje u Nizozemskoj (1);

—	naloži tuženiku snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe dva tužbena razloga.

Prvi tužbeni razlog temelji se na tome da je tuženik povrijedio tužiteljeva postupovna prava time što nije pokrenuo službeni istražni postupak na temelju članka 108. stavka 2. UFEU-a iako njegova preliminarna istraga nije uklonila sve dvojbe o postojanju državne potpore.

—	Navodi se da duljina i okolnosti prethodnog istraživanja dokazuju da je tuženik dvojio o postojanju državne potpore.

—	Nadalje, tužitelj tvrdi da značajna promjena smjera u tuženikovoj analizi tijekom prethodnog istraživanja dokazuje da je tuženik dvojio o postojanju državne potpore.

—	Tužitelj također tvrdi da je tuženik pogrešno zaključio da ne postoje dvojbe o tome predstavlja li činjenica da je Nizozemska produljila postojeće dozvole za sportsko klađenje, klađenje na utrke konja, lutriju i kasino dozvole pogodnost za imatelje dozvola.

Drugi tužbeni razlog temelji se na tome da je tuženik počinio očitu pogrešku u ocjeni kada je zaključio da se činjenicom da je Nizozemska produljila postojeće dozvole za sportsko klađenje, klađenje na utrke konja, lutriju i kasino dozvole ne daje pogodnost svojim imateljima u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a.

—

Navodi se da je tuženik počinio očitu pogrešku koja se tiče činjenica, prvo, u odnosu na zaključak da svi imatelji dozvola imaju zakonsku obvezu korištenja neto dobiti iz djelatnosti igara na sreću i klađenja za ciljeve koji služe zajedničkim interesima i, drugo, u odnosu na zaključak da imatelji dozvola nisu mogli ostvariti dobit.

—	Nadalje, tužitelj smatra da je tuženik počinio očite pogreške koje se tiču prava, u odnosu na zaključak da se izdavanjem dozvola o kojima je riječ nije dala pogodnost njihovim imateljima s obzirom na to da se ne može tvrditi da su te dozvole popravile njihovo financijsko stanje.

(1) SL 2021. C 17, str. 1.

31.5.2021

Službeni list Europske unije

C 206/34

Tužba podnesena 31. ožujka 2021. – Agrofert/Parlament

(Predmet T-174/21)

(2021/C 206/42)

Jezik postupka: češki

Stranke

Tužitelj: Agrofert, a.s. (Prag, Češka Republika) (zastupnik: S. Sobolová, odvjetnica)

Tuženik: Europski parlament

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	proglasi tužbu dopuštenom i osnovanom;

—

poništi Odluku Europskog Parlamenta od 15. siječnja 2021., A (2019) 8551 C (D 300153), kojom je tužitelju uskraćen pristup dokumentima zatraženima na temelju Uredbe (EZ) br. 1049/2001 Europskog Parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije;

—	naloži tuženiku snošenje troškova postupka;

—	odredi bilo koju drugu mjeru koju Opći sud smatra nužnom.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe dva tužbena razloga.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da tuženik nije dokazao da su ispunjene pretpostavke odbijanja pristupa dokumentima zatraženima u skladu s Uredbom (EZ) br. 1049/2001 Europskog Parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije. Objava zatraženih dokumenata nije mogla dovesti do povrede zaštite cilja istrage, kako je tvrdio tuženik. Tuženik nije dokazao da bi objavom dokumenata čiji je sadržaj već djelomično javno objavljen ikako, a tim manje razumno predvidivo, došlo do konkretne i stvarne opasnosti ugrožavanja te istrage.

2.	Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je tuženik usto u potpunosti zanemario prevladavajući javni interes za objavom zatraženih dokumenata, koji u ovom slučaju podrazumijeva poštovanje vrijednosti vladavine prava, koje se temelje na očuvanju temeljnih prava i sloboda.

31.5.2021

Službeni list Europske unije

C 206/35

Tužba podnesena 2. travnja 2021. – RH/Komisija

(Predmet T-175/21)

(2021/C 206/43)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: RH (zastupnici: L. Levi i M. Vandenbussche, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi Komisijinu odluku od 18. veljače 2021. o isključenju tužitelja iz sudjelovanja u postupcima dodjele ugovora o javnoj nabavi i dodjele bespovratnih sredstava u okviru proračuna Unije i 11. Europskog razvojnog fonda ili iz odabira za izvršenje sredstava Unije na temelju Uredbe (EU, Euratom) br. 2018/1046 i za izvršenje sredstava u okviru Europskog fonda za regionalni razvoj na temelju Uredbe (EU) br. 2018/1877 na razdoblje od 18 mjeseci i o objavljivanju isključenja na internetskim stranicama Komisije;

—	tužitelju naknadi štetu u iznosu od 17 385 832 eura;

—	naloži tuženiku snošenje svih troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe sedam tužbenih razloga.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na pogrešci koja se tiče prava u pravnoj kvalifikaciji teške povrede dužnosti.

—

Tužitelj tvrdi da se tuženikovi argumenti u potpunosti temelje na hipotetskoj pretpostavci da je tužitelj mogao imati pristup povjerljivim informacijama prilikom susreta s korisnicima. Na taj je način tuženik počinio pogrešku koja se tiče prava u pravnoj kvalifikaciji teške povrede dužnosti u smislu članka 93. stavka 1. Uredbe Vijeća (EZ, Euroatom) br. 1605/2002 (1), članka 106. stavka 1. točke (c) Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 (2) i članka 136. stavka 1. točke (c) podtočke v. Uredbe (EU, Euratom) br. 2018/1046 (3).

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi pretpostavke nedužnosti i prebacivanju tereta dokazivanja.

—	Uz to što se pobijanom odlukom pogrešno kvalificira da postoji „teška povreda dužnosti”, tvrdi se da je na tuženiku da dokaže svoje navode, s obzirom na to da je tužitelj nedužan dok se ne dokaže njegova krivnja.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na pogrešci u ocjeni činjenica i očitom nepostojanju teške povrede dužnosti, osobito u smislu članka 136. stavka 1. točke (c) podtočke v. Uredbe (EU, Euratom) br. 2018/1046 (što je svakako očita pogreška) te na nezakonitosti OLAF-ova izvješća i pobijane odluke.

—

Tužitelj odlučno osporava Komisijine navode i zaključak o teškoj povredi dužnosti i ostaje pri tome da nije pokušao pribaviti i nije pribavio povjerljive informacije u okviru jednoga od svojih projekata. I OLAF i DG NEAR su pogrešno prikazali činjenice i iskrivili dokaze koje je tužitelj podnio te su njihova pravna utvrđenja na temelju takvih činjenica i dokaza pogrešna.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi obveze dužne pažnje i načela dobre uprave, kako je navedeno u članku 41. Povelje Europske unije o temeljnim pravima.

—	Navodi se da tuženik nije postupao s dužnom pažnjom, kako prilikom provođenja OLAF-ove istrage, tako ni pri donošenju DG NEAR-ove odluke.

Peti tužbeni razlog, koji se temelji povredi prava na obranu.

—

Tužitelj navodi da mu, tijekom OLAF-ova posjeta na licu mjesta u tužiteljevim prostorijama, nije bilo jasno naznačeno da ga se smatra/kvalificira kao umiješanu osobu. Tužitelj je prvi put shvatio da ga se smatra umiješanom osobom tek kada mu je dostavljen sažeti prikaz činjeničnog stanja. Budući da ga je OLAF smatrao umiješanom osobom, tim više je još manje razumljivo da tužiteljeva uprava nije bila saslušana/ispitana tijekom istrage koje je dovela do sažetog prikaza činjeničnog stanja.

Šesti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi obveze obrazlaganja.

—

U ovom slučaju, tuženik prigovora tužitelju da je pokušao pribaviti povjerljive informacije, ali ne pojašnjava ni o kojim informacijama je riječ ni konkretne okolnosti kojima se opravdava pravna kvalifikacija „teška povreda dužnosti”. Tužitelj, stoga, ne može razumjeti pobijanu odluku ni u potpunosti ispitati njezinu zakonitost jer ne može utvrditi jesu li informacije uistinu bile povjerljive ni podnijeti dokaze kojima se potvrđuje da su one bile javno dostupne svim potencijalnim konkurentima.

—	Tuženik, prema tužiteljevu mišljenju, ne objašnjava ni zašto bi se navodna povreda, ako se dokaže (što ovdje nije slučaj), smatrala ozbiljnom s obzirom na okolnosti slučaja. Također se navodi da sankcija objavljivanja nije pravilno obrazložena.

Sedmi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi načela proporcionalnosti u pogledu sankcije isključenja i njezina objavljivanja.

—

Navodi se da je tuženik počinio pogrešku koja se tiče prava, koja se očituje u povredi načela proporcionalnosti, svojom ocjenom kriterija koji opravdaju mjeru isključenja. Također se podredno navodi da su, ako se utvrđene činjenice okvalificiraju kao teška povreda dužnosti (što ovdje nije slučaj), sankcija isključenja na razdoblje od 18 mjeseci i objavljivanje te sankcije neproporcionalni s obzirom na konkretnu ocjenu kriterija utvrđenih u članku 136. stavku 3. Uredbe (EU, Euratom) br. 2018/1046.

(1) Uredba Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 od 25. lipnja 2002. o Financijskoj uredbi koja se primjenjuje na opći proračun Europskih zajednica (SL 2002., L 248, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 2., str. 145.)

(2) Uredba (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 (SL 2012., L 298, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 7., str. 248.)

(3) Uredba (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. srpnja 2018. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije, o izmjeni uredaba (EU) br. 1296/2013, (EU) br. 1301/2013, (EU) br. 1303/2013, (EU) br. 1304/2013, (EU) br. 1309/2013, (EU) br. 1316/2013, (EU) br. 223/2014, (EU) br. 283/2014 i Odluke br. 541/2014/EU te o stavljanju izvan snage Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 (SL 2018., L 193, str. 1. i ispravak SL 2018., L 294, str. 45.)

31.5.2021

Službeni list Europske unije

C 206/37

Tužba podnesena 31. ožujka 2021. – CCTY Bearing Company/EUIPO – CCVI International (CCTY)

(Predmet T-176/21)

(2021/C 206/44)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: CCTY Bearing Company (Zhenjiang, Kina) (zastupnik: L. Genz, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem: CCVI International Srl (Vicenza, Italija)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Nositelj spornog žiga: tužitelj pred Općim sudom

Predmetni sporni žig: verbalni žig Europske unije CCTY – žig Europske unije br. 11 550 886

Postupak pred EUIPO-om: postupak za brisanje

Pobijana odluka: odluka četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 3. veljače 2021. u predmetu R 779/2020-4

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku;

—	naloži intervenijentu snošenje troškova postupka, uključujući troškove žalbenog postupka i postupka za brisanje.

Tužbeni razlozi

—	Povreda članka 71. Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća u vezi s člankom 27. Delegirane uredbe Komisije (EU) 2018/625;

—	Povreda članka 60. stavka 1. točke (a) u vezi s člankom 8. stavkom 1. točkom (b) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća.

31.5.2021

Službeni list Europske unije

C 206/38

Tužba podnesena 31. ožujka 2021. – QN/Komisija

(Predmet T-179/21)

(2021/C 206/46)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: QN (zastupnici: L. Levi i N. Flandin, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi tužiteljev IRK (1) za 2019.;

—	podredno, poništi tužiteljev IRK u dijelu u kojem sadržava pobijane komentare;

—	zajedno s tim, ako je potrebno, poništi tuženikovu odluku o odbijanju tužiteljeve žalbe na temelju članka 90. stavka 2. Pravilnika o osoblju protiv IRK-a za 2019.;

—	naloži naknadu neimovinske štete koju je pretrpio tužitelj; i

—	naloži tuženiku snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe četiri tužbena razloga.

1.	Prvi tužbeni razlog temelji se na tome da je tuženik povrijedio svoju obvezu postavljanja ciljeva u IRK-u. Tužitelj također tvrdi da je tuženik počinio očitu pogrešku u ocjeni i povrijedio obvezu dužne pažnje i načelo dobre uprave.

Drugi tužbeni razlog temelji se na tome da je tuženik povrijedio članak 43. Pravilnika o osoblju, članak 7. stavak 3. tuženikove Odluke od 16. prosinca 2013 (2) i tuženikove interne smjernice za službenike ocjenjivače (3). Tužitelj nadalje prigovara da je tuženik počinio očite pogreške u ocjeni i zloupotrijebio svoje ovlasti. Također se navodi da je tuženik povrijedio obvezu dužne pažnje i dobre uprave.

3.	Treći tužbeni razlog temelji se na tome da je tuženik povrijedio članak 41. stavak 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima. Tužitelj također prigovara da je tuženik povrijedio pravila objektivnosti i nepristranosti.

Četvrti tužbeni razlog temelji se na tome da je tuženik povrijedio članak 296. stavak 2. UFEU-a. Tužitelj također navodi da je tuženik povrijedio članak 25. stavak 2. Pravilnika o osoblju i članak 41. stavak 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima. Također navodi da je tuženik povrijedio svoju obvezu obrazlaganja.

(1) Izvješće o razvoju karijere.

(2) Odluka Komisije od 16. prosinca 2013. kojom se utvrđuju opće odredbe za provedbu članka 43. Pravilnika o osoblju i provedbu članka 44. stavka 1. Pravilnika o osoblju [C (2013) 8985 final].

(3) Interne upute Komisije „Constructive dialogue and fair report: guidance for Reporting Officers”.

31.5.2021

Službeni list Europske unije

C 206/39

Tužba podnesena 10. travnja 2021. – Aloe Vera of Europe/Komisija

(Predmet T-189/21)

(2021/C 206/47)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Aloe Vera of Europe BV (Amsterdam, Nizozemska) (zastupnik: B. Van Vooren, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi Komisijinu Uredbu (EU) 2021/468; i

—	naloži Komisiji snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog tužbi tužitelj se oslanja na samo jedan tužbeni razlog, koji se temelji na tome da se pobijanim aktom materijalno i postupovno krši načelo opreznosti.

Prvi dio tužbenog razloga, koji se temelji na tome da se Komisijinom Uredbom (EU) 2021/468 (1) krši načelo opreznosti. Tužitelj ističe da načelo opreznosti dopušta preventivno regulatorno djelovanje samo kad znanstvena ocjena ukazuje na to da potencijalna opasnost premašuje razinu koja bi još uvijek bila prihvatljiva za društvo. U ovom se slučaju pobijanom uredbom zabranjuje gel unutarnjih listova aloe vere, iako je znanstvena ocjena ukazala na to da nema opasnosti za taj proizvod. Tužitelj nadalje navodi da je pobijana uredba, umjesto da se temelji na znanosti, rezultat niza proizvoljnih odluka.

Drugi dio tužbenog razloga, koji se temelji na tome da je Uredba (EU) 2021/468 donesena uz postupovnu povredu načela opreznosti. Tužitelj tvrdi da Komisija nije poštovala okvir iz članka 8. Uredbe (EZ) br. 1925/2006 Europskog parlamenta i Vijeća, (2) te se pogrešno oslonila na pisani postupak iz članka 3. stavka 5. Uredbe (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (3) te prekršila načela proporcionalnosti i nediskriminacije.

(1) Uredba Komisije (EU) 2021/468 оd 18. ožujka 2021. o izmjeni Priloga III. Uredbi (EZ) br. 1925/2006 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu botaničkih vrsta koje sadržavaju hidroksiantracenske derivate (SL 2021., L 96, str. 6.)

(2) Uredba (EZ) br. 1925/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. prosinca 2006. o dodavanju vitamina, minerala i određenih drugih tvari hrani (SL 2006. L 404, str. 26.) (SL posebno izdanje na hrvatskom jeziku: poglavlje 13., svezak 29., str. 136.)

(3) Uredba (EZ) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL 2011, L 55, str. 13.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 5., str. 291.)

31.5.2021

Službeni list Europske unije

C 206/40

Tužba podnesena 8. travnja 2021. – Klymenko/Vijeće

(Predmet T-195/21)

(2021/C 206/48)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Oleksandr Viktorovych Klymenko (Moskva, Rusija) (zastupnik: M. Phelippeau, odvjetnica)

Tuženik: Vijeće Europske unije

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	utvrdi da je tužba Oleksandra Viktorovytcha Klymenka dopuštena;

u dijelu koji se odnosi na tužitelja,

—	[poništi] Odluku Vijeća (ZVSP) 2021/394 od 4. ožujka 2021. o izmjeni Odluke Vijeća 2014/119/ZVSP o mjerama ograničavanja usmjerenima protiv određenih osoba, subjekata i tijela s obzirom na stanje u Ukrajini;

—	[poništi] Provedbenu uredbu Vijeća (EU) 2021/391 od 4. ožujka 2021. o provedbi Uredbe (EU) br. 208/2014 o mjerama ograničavanja usmjerenima protiv određenih osoba, subjekata i tijela s obzirom na stanje u Ukrajini;

—	naloži Vijeću Europske unije snošenje troškova u skladu s člancima 87. i 91. Poslovnika Općeg suda.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog svojoj tužbi za poništenje Odluke Vijeća (ZVSP) 2021/394 od 4. ožujka 2021. o izmjeni Odluke Vijeća 2014/119/ZVSP o mjerama ograničavanja usmjerenima protiv određenih osoba, subjekata i tijela s obzirom na stanje u Ukrajini (SL 2021., L 77, str. 29.) i Provedbene uredbe Vijeća (EU) 2021/391 od 4. ožujka 2021. o provedbi Uredbe (EU) br. 208/2014 o mjerama ograničavanja usmjerenima protiv određenih osoba, subjekata i tijela s obzirom na stanje u Ukrajini (SL 2021., L 77, str. 2.), u dijelu u kojem se ti akti odnose na njega, tužitelj ističe četiri tužbena razloga.

1.	Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi obveze obrazlaganja, osobito u vezi s navođenjem opravdanja osnovanosti mjere u aktima, kao i provjera provedenih u pogledu poštovanja pravâ obrane i djelotvorne sudske zaštite.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na pogrešci u ocjeni ovog slučaja i zlouporabi ovlasti jer je tužitelj dostavio elemente kojima se dokazuje nepostojanje dostatne činjenične osnove za bilo kakav kazneni postupak, kao i povreda temeljnih prava, pri čemu Vijeće iz njih nije izvuklo nikakav zaključak.

3.	Treći tužbeni razlog, koji se temelji na povredi temeljnih prava, osobito pravâ obrane, prava na djelotvornu sudsku zaštitu i prava na jednakost oružja.

4.	Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na nepostojanju pravne osnove jer članak 29. UEU-a ne može biti pravna osnova za mjeru ograničavanja donesenu protiv tužitelja.

		ISSN 1977-1088
Službeni list Europske unije		C 206

Hrvatsko izdanje	Informacije i objave	Godište 64. 31. svibnja 2021.

Sadržaj		Stranica
	IV. Obavijesti
	OBAVIJESTI INSTITUCIJA, TIJELA, UREDA I AGENCIJA EUROPSKE UNIJE
	Sud Europske unije
2021/C 206/01	Posljednje objave Suda Europske unije u Službenom listu Europske unije	1

	V. Objave
	SUDSKI POSTUPCI
	Sud
2021/C 206/02	Predmet C-586/16 P: Presuda Suda (četvrto vijeće) od 25. ožujka 2021. – Sun Pharmaceutical Industries Ltd, prije Ranbaxy Laboratories Ltd, Ranbaxy (UK) Ltd/Europska komisija (Žalba – Tržišno natjecanje – Zabranjeni sporazumi – Lijekovi – Tržište antidepresiva (citalopram) – Sporazumi o mirnom rješavanju sporova koji se odnose na patente za postupak koje su sklopili proizvođač izvornih lijekova nositelj tih patenata i proizvođači generičkih lijekova – Članak 101. UFEU-a – Potencijalno tržišno natjecanje – Ograničenje s obzirom na cilj – Kvalifikacija – Izračun iznosa novčane kazne)	2
2021/C 206/03	Predmet C-588/16 P: Presuda Suda (četvrto vijeće) od 25. ožujka 2021. – Generics (UK) Ltd/Europska komisija (Žalba – Tržišno natjecanje – Zabranjeni sporazumi – Lijekovi – Tržište antidepresiva (citalopram) – Sporazumi o mirnom rješavanju sporova koji se odnose na patente za postupak koje su sklopili proizvođač izvornih lijekova nositelj tih patenata i proizvođači generičkih lijekova – Članak 101. UFEU-a – Potencijalno tržišno natjecanje – Ograničenje s obzirom na cilj – Kvalifikacija – Izračun iznosa novčane kazne)	3
2021/C 206/04	Predmet C-591/16 P: Presuda Suda (četvrto vijeće) od 25. ožujka 2021. – H. Lundbeck A/S, Lundbeck Ltd/Europska komisija, European Federation of Pharmaceutical Industries and Associations (EFPIA) (Žalba – Tržišno natjecanje – Zabranjeni sporazumi – Farmaceutski proizvodi – Tržište antidepresiva (citalopram) – Sporazumi o mirnom rješavanju sporova u vezi s patentima za postupak koji su sklopljeni između proizvođača izvornih lijekova nositelja tih patenata i proizvođača generičkih lijekova – Članak 101. UFEU-a – Potencijalno tržišno natjecanje – Ograničenje s obzirom na cilj – Kvalifikacija – Izračun iznosa novčane kazne – Prodaje u izravnoj ili neizravnoj vezi s povredom)	3
2021/C 206/05	Predmet C-601/16 P: Presuda Suda (četvrto vijeće) od 25. ožujka 2021. – Arrow Group ApS, Arrow Generics Ltd/Europska komisija (Žalba – Tržišno natjecanje – Zabranjeni sporazumi – Lijekovi – Tržište antidepresiva (citalopram) – Sporazumi o mirnom rješavanju sporova koji se odnose na patente za postupak koje su sklopili proizvođač izvornih lijekova nositelj tih patenata i proizvođači generičkih lijekova – Članak 101. UFEU-a – Potencijalno tržišno natjecanje – Ograničenje s obzirom na cilj – Kvalifikacija – Izračun iznosa novčane kazne)	4
2021/C 206/06	Predmet C-611/16 P: Presuda Suda (četvrto vijeće) od 25. ožujka 2021. – Xellia Pharmaceuticals ApS, Alpharma, LLC, prije Zoetis Products LLC/Europska komisija (Žalba – Tržišno natjecanje – Zabranjeni sporazumi – Lijekovi – Tržište antidepresiva (citalopram) – Sporazumi o mirnom rješavanju sporova koji se odnose na patente za postupak koje su sklopili proizvođač izvornih lijekova nositelj tih patenata i proizvođači generičkih lijekova – Članak 101. UFEU-a – Potencijalno tržišno natjecanje – Ograničenje s obzirom na cilj – Kvalifikacija – Izračun iznosa novčane kazne – Prava obrane – Razumni rok – Gubitak dokumenata zbog proteka vremena – Opća obveza dužne pažnje – Uredba (EZ) br. 1/2003 – Članak 23. stavak 2. drugi podstavak – Gornja granica novčane kazne – Uzimanje u obzir poslovnog razdoblja koje prethodi onomu u kojem je donesena odluka Europske komisije – Posljednje puno razdoblje obavljanja uobičajene gospodarske aktivnosti)	5
2021/C 206/07	Predmet C-614/16 P: Presuda Suda (četvrto vijeće) od 25. ožujka 2021. – Merck KGaA/Europska komisija, Generics (UK) Ltd (Žalba – Tržišno natjecanje – Zabranjeni sporazumi – Lijekovi – Tržište antidepresiva (citalopram) – Sporazumi o mirnom rješavanju sporova koji se odnose na patente za postupak koje su sklopili proizvođač izvornih lijekova nositelj tih patenata i proizvođači generičkih lijekova – Članak 101. UFEU-a – Potencijalno tržišno natjecanje – Ograničenje s obzirom na cilj – Kvalifikacija – Izračun iznosa novčane kazne)	5
2021/C 206/08	Predmet C-501/18: Presuda Suda (četvrto vijeće) od 25. ožujka 2021. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Administrativen sad Sofia-grad – Bugarska) – BT/Balgarska Narodna Banka (Zahtjev za prethodnu odluku – Sustavi osiguranja depozita – Direktiva 94/19/EZ – Članak 1. točka 3. podtočka i. – Članak 7. stavak 6. – Članak 10. stavak 1. – Pojam nedostupan depozit – Utvrđivanje nedostupnosti depozita – Nadležno tijelo – Pravo deponenta na naknadu – Ugovorna odredba koja se protivi Direktivi 94/19 – Načelo nadređenosti prava Unije – Europski sustav financijskog nadzora – Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo (EBA) – Uredba (EU) br. 1093/2010 – Članak 1. stavak 2. – Članak 4. točka 2. podtočka iii. – Članak 17. stavak 3. – Preporuka EBA-e nacionalnom nadzornom tijelu za bankarstvo o mjerama potrebnima za usklađivanje s Direktivom 94/19 – Pravni učinci – Valjanost – Restrukturiranje i likvidacija kreditnih institucija – Direktiva 2001/24/EZ – Članak 2. sedma alineja – Pojam mjere restrukturiranja – Usklađenost s člankom 17. stavkom 1. i člankom 52. stavkom 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima – Odgovornost država članica u slučaju povrede prava Unije – Pretpostavke – Dovoljno ozbiljna povreda prava Unije – Postupovna autonomija država članica – Načelo lojalne suradnje – Članak 4. stavak 3. UEU-a – Načela ekvivalentnosti i djelotvornosti)	6
2021/C 206/09	Predmet C-152/19 P: Presuda Suda (treće vijeće) od 25. ožujka 2021. – Deutsche Telekom AG/Europska komisija, Slovanet, a.s. (Žalba – Tržišno natjecanje – Članak 102. UFEU a – Zlouporaba vladajućeg položaja – Slovačko tržište širokopojasnih internetskih usluga – Regulatorna obveza pružanja pristupa lokalnoj petlji za operatore sa značajnom tržišnom snagom – Uvjeti koje je povijesni operator utvrdio za izdvojeni pristup drugih operatora lokalnoj petlji – Nužnost pristupa – Pripisivanje postupanja društva kćeri društvu majci – Prava obrane)	8
2021/C 206/10	Predmet C-165/19 P: Presuda Suda (treće vijeće) od 25. ožujka 2021. – Slovak Telekom, a.s./Europska komisija, Slovanet, a.s. (Žalba – Tržišno natjecanje – Članak 102. UFEU a – Zlouporaba vladajućeg položaja – Slovačko tržište širokopojasnih internetskih usluga – Regulatorna obveza pružanja pristupa lokalnoj petlji za operatore sa značajnom tržišnom snagom – Uvjeti koje je povijesni operator utvrdio za izdvojeni pristup drugih operatora lokalnoj petlji – Nužnost pristupa – Istiskivanje marži – Troškovi – Konkurent koji je barem jednako učinkovit kao poduzetnik u vladajućem položaju – Prava obrane)	9
2021/C 206/11	Predmet C-307/19: Presuda Suda (prvo vijeće) od 25. ožujka 2021. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Visoki trgovački sud Republike Hrvatske – Hrvatska) – Obala i lučice d. o. o./NLB Leasing d. o. o. (Zahtjev za prethodnu odluku – Mjerodavno pravo – Uredba (EZ) br. 864/2007 i Uredba (EZ) br. 593/2008 – Područje primjene ratione temporis – Nenadležnost Suda – Članak 94. Poslovnika Suda – Pravosudna suradnja u građanskim stvarima – Uredba (EU) br. 1215/2012 – Članak 1. stavak 1. – Materijalno područje primjene – Pojam građansk[a] i trgovačk[a] [stvar] – Članak 7. točka 1. – Pojmovi [stvari] povezan[e] s ugovorom i pružanje usluga – Članak 24. točka 1. – Pojam najam/zakup nekretnina – Uredba (EZ) br. 1393/2007 – Dostava sudskih i izvansudskih pismena – Javni bilježnici koji postupaju u okviru ovršnih postupaka – Postupak radi naplate dnevne karte za parkiranje vozila na parkirališnom mjestu koje se nalazi na javnoj prometnoj površini)	9
2021/C 206/12	Spojeni predmeti C-517/19 P i C-518/19 P: Presuda Suda (treće vijeće) od 25. ožujka 2021. – Maria Alvarez y Bejarano i dr./Europska komisija, Vijeće Europske unije, Europski parlament (Žalba – Javna služba – Pravilnik o osoblju za dužnosnike Europske unije – Reforma Pravilnika o osoblju – Uredba (EU, Euratom) br. 1023/2013 – Nove odredbe o naknadi godišnjih putnih troškova i o dodjeli vremena za putovanje – Veza sa statusom osobe koja živi u inozemstvu ili osobe koja boravi u stranoj državi – Prigovor nezakonitosti – Načela jednakog postupanja i proporcionalnosti – Intenzitet sudskog nadzora)	10
2021/C 206/13	Predmet C-565/19 P: Presuda Suda (šesto vijeće) od 25. ožujka 2021. – Armando Carvalho i dr./Europski parlament, Vijeće Europske unije (Žalba – Tužba za poništenje i za naknadu štete – Okoliš – Paket mjera za klimu i energiju do 2030. godine – Članak 263. četvrti stavak UFEU-a – Nepostojanje osobnog utjecaja)	11
2021/C 206/14	Predmet C-856/19: Presuda Suda (šesto vijeće) od 25. ožujka 2021. – Europska komisija/Mađarska (Povreda obveze države članice – Članak 258. UFEU-a – Direktiva 2011/64/EU – Članak 10. stavci 2. i 3. – Trošarine koje se primjenjuju na prerađeni duhan – Opća stopa trošarine na cigarete koja je niža od najmanje propisane stope – Unutarnje poteškoće – Prijetnja ozbiljnih kršenja javnog reda – Obveza lojalne suradnje)	12
2021/C 206/15	Predmet C-907/19: Presuda Suda (prvo vijeće) od 25. ožujka 2021. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Bundesfinanzhof – Njemačka) – Q-GmbH/Finanzamt Z (Zahtjev za prethodnu odluku – Direktiva 2006/112/EZ – Porez na dodanu vrijednost (PDV) – Izuzeća – Članak 135. stavak 1. točka (a) – Transakcije osiguranja i povezane usluge koje provode posrednici i zastupnici u osiguranju – Usluga pružena osiguravatelju koja se sastoji od različitih usluga – Kvalifikacija jedinstvene usluge)	12
2021/C 206/16	Predmet C-87/21: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 11. veljače 2021. uputila Curtea de Apel Cluj (Rumunjska) – NSV, NM/BT	13
2021/C 206/17	Predmet C-132/21: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 3. ožujka 2021. uputio Fővárosi Törvényszék (Mađarska) – BE/Nemzeti Adatvédelmi és Információszabadság Hatóság	13
2021/C 206/18	Predmet C-133/21: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 3. ožujka 2021. uputio Efeteio Athinon (Grčka) – VP, CX, RG, TR i dr./Elliniko Dimosio	14
2021/C 206/19	Predmet C-155/21: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 10. ožujka 2021. uputio Svea hovrätt (Švedska) – Republiken Italien/Athena Investments A/S (nekadašnji Greentech Energy Systems A/S), NovEnergia II Energy & Environment (SCA) SICAR, NovEnergia II Italian Portfolio SA	15
2021/C 206/20	Predmet C-160/21: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 10. ožujka 2021. uputio Administrativen sad Veliko Tarnovo (Bugarska) – NIKOPOLIS AD ISTRUM 2010 EOOD/Izpalnitelen direktor na Darzhaven fond Zemedelie	16
2021/C 206/21	Predmet C-165/21: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 11. ožujka 2021. uputio Københavns Byret (Danska) – Orion Corporation/Lægemiddelstyrelsen	16
2021/C 206/22	Predmet C-170/21: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 15. ožujka 2021. uputio Sofiyski rayonen sad (Bugarska) – Profi Credit Bulgaria EOOD/ T.I.T.	17
2021/C 206/23	Predmet C-174/21: Tužba podnesena 21. ožujka 2021. – Europska komisija/Republika Bugarska	18
2021/C 206/24	Predmet C-180/21: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 23. ožujka 2021. uputio Administrativen sad Blagoevgrad (Bugarska) – VS/Inspektor v Inspektorata kam Visšia sadeben savet	19
2021/C 206/25	Predmet C-186/21: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 25. ožujka 2021. uputilo Upravno sodišče Republike Slovenije (Slovenija) – Republika Slovenija	20
2021/C 206/26	Predmet C-207/21 P: Žalba koju je 2. travnja 2021. podnijela Europska komisija protiv presude Općeg suda (treće prošireno vijeće) od 27. siječnja 2021. u predmetu T-699/17, Republika Poljska/Europska komisija	20
	Opći sud
2021/C 206/27	Predmet T-853/19: Presuda Općeg suda od 17. ožujka 2021. – Tehrani/EUIPO – Blue Genes (Earnest Sewn) (Žig Europske unije – Postupak za proglašenje žiga ništavim – Verbalni žig Europske unije Earnest Sewn – Proglašenje ništavosti – Apsolutni razlog za odbijanje – Zla vjera – Članak 52. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji je postao članak 59. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001))	22
2021/C 206/28	Predmet T-878/19: Presuda Općeg suda od 17. ožujka 2021. – Bende/EUIPO – Julius-K9 (K-9) (Žig Europske unije – Postupak za proglašavanje žiga ništavim – Verbalni žig Europske unije K-9 – Apsolutni razlozi za odbijanje – Znakovi koji su postali uobičajeni – Članak 7. stavak 1. točka (d) Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji je postao članak 7. stavak 1. točka (d) Uredbe (EU) 2017/1001))	22
2021/C 206/29	Predmet T-186/20: Presuda Općeg suda od 17. ožujka 2021. – Chatwal/EUIPO – Timehouse Capital (THE TIME) (Žig Europske unije – Postupak povodom prigovora – Prijava verbalnog žiga Europske unije THE TIME – Raniji verbalni žig Europske unije TIMEHOUSE – Relativni razlog za odbijanje – Vjerojatnost dovođenja u zabludu – Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001)	23
2021/C 206/30	Predmet T-226/20: Presuda Općeg suda od 17. ožujka 2021. – Steinel/EUIPO (MobileHeat) (Žig Europske unije – Prijava verbalnog žiga Europske unije MobileHeat – Apsolutni razlog za odbijanje – Opisni karakter – Članak 7. stavak 1. točka (c) Uredbe (EU) 2017/1001)	24
2021/C 206/31	Predmet T-306/19: Rješenje Općeg suda od 24. ožujka 2021. – Graanhandel P. van Schelven/Komisija (Tužba za poništenje – Poljoprivredna politika – Ekološka proizvodnja – Uredba (EZ) br. 834/2007 – Proizvodnja i označivanje ekoloških proizvoda – Ekološki proizvodi koji su uvezeni u Uniju – Certificiranje proizvoda koje provodi kontrolna ustanova – Nepostojanje pravnog interesa – Nepostojanje izravnog utjecaja – Očita nedopuštenost)	24
2021/C 206/32	Predmet T-484/20: Rješenje Općeg suda od 26. ožujka 2021. – SATSE/Komisija (Tužba za poništenje – Javno zdravlje – Prilog III. Direktivi 2000/54/EZ – Popis bioloških agensa za koje se zna da uzrokuju zarazu kod ljudi – Direktiva (EU) 2020/739 – Uvrštenje SARS-CoV-2 – Uključenje u rizičnu skupinu 3 bioloških agensa za koje se zna da uzrokuju zarazu kod ljudi – Regulatorni akt koji podrazumijeva provedbene mjere – Nepostojanje osobnog utjecaja – Nedopuštenost)	25
2021/C 206/33	Predmet T-765/20 R: Rješenje predsjednika Općeg suda od 24. ožujka 2021. – The Floow/Komisija (Privremena pravna zaštita – Sporazum o dodjeli bespovratnih sredstava sklopljen u okviru okvirnog programa za istraživanje i inovacije Obzor 2020 – Povrat isplaćenih iznosa – Zahtjev za određivanje privremenih mjera – Nepostojanje hitnosti)	26
2021/C 206/34	Predmet T-131/21: Tužba podnesena 28. veljače 2021. – Região Autónoma da Madeira/Komisija	26
2021/C 206/35	Predmet T-135/21: Tužba podnesena 3. ožujka 2021. – Trasta Komercbanka/ESB	27
2021/C 206/36	Predmet T-138/21: Tužba podnesena 4. ožujka 2021. – Virbac/Komisija	28
2021/C 206/37	Predmet T-145/21: Tužba podnesena 3. ožujka 2021. – Fursin i dr./ESB	29
2021/C 206/38	Predmet T-148/21: Tužba podnesena 11. ožujka 2021. – Paccor Packaging i dr. / Komisija	30
2021/C 206/39	Predmet T-160/21: Tužba podnesena 25. ožujka 2021. – Laboratorios Ern/EUIPO – Malpricht (APIRETAL)	31
2021/C 206/40	Predmet T-163/21: Tužba podnesena 23. ožujka 2021. – De Capitani/Vijeće	32
2021/C 206/41	Predmet T-167/21: Tužba podnesena 29. ožujka 2021. – European Gaming and Betting Association/Komisija	33
2021/C 206/42	Predmet T-174/21: Tužba podnesena 31. ožujka 2021. – Agrofert/Parlament	34
2021/C 206/43	Predmet T-175/21: Tužba podnesena 2. travnja 2021. – RH/Komisija	35
2021/C 206/44	Predmet T-176/21: Tužba podnesena 31. ožujka 2021. – CCTY Bearing Company/EUIPO – CCVI International (CCTY)	37
2021/C 206/45	Predmet T-178/21: Tužba podnesena 31. ožujka 2021. – LF/Komisija	38
2021/C 206/46	Predmet T-179/21: Tužba podnesena 31. ožujka 2021. – QN/Komisija	38
2021/C 206/47	Predmet T-189/21: Tužba podnesena 10. travnja 2021. – Aloe Vera of Europe/Komisija	39
2021/C 206/48	Predmet T-195/21: Tužba podnesena 8. travnja 2021. – Klymenko/Vijeće	40
2021/C 206/49	Predmet T-576/20: Rješenje Općeg suda od 25. ožujka 2021. – Evropská vodní doprava-sped. i dr./Parlament i Vijeće	41