—

uzimajući u obzir Provedbenu uredbu Komisije (EU) 2019/707 оd 7. svibnja 2019. o izmjeni Provedbene uredbe (EU) br. 540/2011 u pogledu produljenja roka važenja odobrenja aktivnih tvari alfa-cipermetrin, beflubutamid, benalaksil, bentiavalikarb, bifenazat, boskalid, bromoksinil, kaptan, ciazofamid, desmedifam, dimetoat, dimetomorf, diruon, etefon, etoksazol, famoksadon, fenamifos, flumioksazin, fluoksastrobin, folpet, foramsulfuron, formetanat, metalaksil-m, metiokarb, metribuzin, milbemektin, Paecilomyces lilacinus soj 251, fenmedifam, fosmet, pirimifos-metil, propamokarb, protiokonazol, s-metolaklor i tebukonazol (1),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja i stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 79/117/EEZ i 91/414/EEZ (2), a posebno njezin članak 21. i članak 17. prvi stavak,

—

uzimajući u obzir Provedbenu uredbu Komisije (EU) 2015/408 оd 11. ožujka 2015. o provedbi članka 80. stavka 7. Uredbe (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja i izradi popisa kandidata za zamjenu (3),

—

uzimajući u obzir članke 11. i 13. Uredbe (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (4),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. rujna 2018. o provedbi Uredbe (EZ) br. 1107/2009 o sredstvima za zaštitu bilja (5),

—

uzimajući u obzir članak 112. stavke 2. i 3. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir Prijedlog rezolucije Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane,

A.

budući da je 1. siječnja 2003. Direktivom Komisije 2002/81/EZ (6) flumioksazin uvršten u Prilog I. Direktivi Vijeća 91/414/EEZ (7) i da se smatra odobrenim u skladu s Uredbom (EZ) br. 1107/2009;

B.

budući da postupak obnavljanja odobrenja flumioksazina u skladu s Provedbenom uredbom Komisije (EU) br. 844/2012 (8) traje od 2010. (9), za što je zahtjev podnesen u skladu s člankom 4. Uredbe Komisije (EU) br. 1141/2010 (10);

C.

budući da je rok važenja odobrenja aktivne tvari flumioksazin već bio produljen na pet godina Direktivom Komisije 2010/77/EU (11), zatim za jednu godinu svake godine od 2015. provedbenim uredbama Komisije (EU) 2015/1885 (12), (EU) 2016/549 (13), (EU) 2017/841 (14), (EU) 2018/917 (15), te ponovo sada Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2019/707 kojom se rok važenja odobrenja produljuje do 30. lipnja 2020.;

D.

budući da Komisija nije objasnila razloge za produljenje, već samo navodi: „Budući da je ocjenjivanje tih tvari odgođeno zbog razloga koji su izvan kontrole podnositeljâ zahtjeva, odobrenja tih aktivnih tvari vjerojatno će isteći prije donošenja odluke o njihovu produljenju.”;

E.

budući da je svrha Uredbe (EZ) br. 1107/2009 osigurati visoku razinu zaštite kako zdravlja ljudi i životinja tako i okoliša te istodobno očuvati konkurentnost poljoprivrede Unije; budući da bi posebnu pozornost trebalo posvetiti zaštiti osjetljivih skupina stanovništva, uključujući trudnice, dojenčad i djecu;

F.

budući da je potrebno primijeniti načelo predostrožnosti te da se u Uredbi (EZ) br. 1107/2009 navodi da tvari trebaju biti dijelom sredstava za zaštitu bilja samo ako je dokazano da predstavljaju očitu korist kod uzgoja bilja i da prema predviđanjima nemaju štetne učinke na zdravlje ljudi i životinja ili neprihvatljive učinke na okoliš;

G.

budući da se u Uredbi (EZ) br. 1107/2009 navodi da bi u interesu sigurnosti rok važenja odobrenja za aktivne tvari trebao biti vremenski ograničen; budući da bi rok važenja odobrenja trebao biti razmjeran mogućim rizicima povezanima s uporabom takvih tvari, međutim, očito je da nema takve proporcionalnosti;

H.

budući da je u razdoblju od 16 godina otkad je odobren kao aktivna tvar flumioksazin identificiran i označen kao reproduktivno toksična tvar kategorije 1B i mogući endokrini disruptor, a ipak tijekom tog razdoblja njegovo odobrenje nije preispitano ili povučeno;

I.

budući da Komisija i države članice imaju mogućnost i odgovornost za djelovanje u skladu s načelom predostrožnosti kada je utvrđena mogućnost štetnog djelovanja na zdravlje, ali i dalje postoji znanstvena nesigurnost, donošenjem privremenih mjera za upravljanje rizikom nužnih za osiguranje visoke razine zaštite ljudskog zdravlja;

J.

budući da se člankom 21. Uredbe (EZ) br. 1107/2009 propisuje da Komisija u svakom trenutku može preispitati odobrenje aktivne tvari, posebno ako u svjetlu novih znanstvenih i tehničkih spoznaja smatra da ima naznaka da tvar više ne ispunjava mjerila za odobrenje iz članka 4., te budući da to preispitivanje može dovesti do povlačenja ili izmjene odobrenja tvari;

K.

budući da je prema Uredbi (EZ) br. 1272/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (16) flumioksazin, u skladu s usklađenim razvrstavanjem tvari, označen kao reproduktivno toksična tvar kategorije 1B, vrlo toksična tvar za vodeni okoliš i vrlo toksična tvar za vodeni okoliš s dugotrajnim učincima;

L.

budući da je Europska agencija za sigurnost hrane već 2014., a potom 2017. i 2018. godine zaključila da postoje problematična područja jer je flumioksazin označen kao reproduktivno toksična tvar kategorije 1B koja je i mogući endokrini disruptor, o čemu se ne može donijeti konačan zaključak i jedno je od ključnih problematičnih područja;

M.

budući da je 2015. Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2015/408 flumioksazin uvršten na popis „kandidata za zamjenu” jer je u skladu s Uredbom (EZ) br. 1272/2008 označen ili ga je trebalo označiti kao reproduktivno toksičnu tvar kategorije 1A ili 1B;

N.

budući da se u skladu s točkom 3.6.4. Priloga II. Uredbi (EZ) br. 1107/2009 aktivne tvari ne mogu odobriti ako su reproduktivno toksične tvari kategorije 1B, osim ako aktivna tvar, na temelju dokumentiranih dokaza sadržanih u prijavi, nije nužna za kontroliranje ozbiljne opasnosti za zdravlje bilja koja se ne može zaustaviti drugim dostupnim sredstvima, uključujući nekemijske metode, te se u tim slučajevima mjere za smanjenje rizika moraju poduzeti kako bi se izloženost ljudi i okoliša toj tvari svela na minimum;

O.

budući da se u skladu s točkom 3.6.5. Priloga II. Uredbi (EZ) br. 1107/2009 aktivne tvari ne mogu odobriti ako se smatra da imaju svojstva endokrine disrupcije koja bi mogla imati štetne učinke na ljude, osim ako je izlaganje ljudi toj aktivnoj tvari, safeneru ili sinergistu u sredstvu za zaštitu bilja pod realno pretpostavljenim uvjetima uporabe zanemarivo, tj. sredstvo se upotrebljava u zatvorenim sustavima ili drugim uvjetima u kojima je isključen kontakt s ljudima i kad ostaci dotične aktivne tvari, safenera ili sinergista u hrani i hrani za životinje ne prelaze standardne vrijednosti utvrđene prema članku 18. stavku 1. točki (b) Uredbe (EZ) br. 396/2005. Europskog parlamenta i Vijeća (17);

P.

budući da je rizik biokoncentracije flumioksazina visok, da je vrlo toksičan za alge i vodene biljke te umjereno toksičan za gujavice, pčele, ribe i vodene beskralježnjake;

Q.

budući da je neprihvatljivo da se u Uniji dopusti daljnja upotreba tvari za koju je poznato da ispunjava kriterije za isključivanje (utvrđene upravo radi zaštite ljudskog zdravlja i okoliša) za aktivne tvari koje su mutagene, karcinogene, toksične za reprodukciju ili koje imaju svojstva endokrine disrupcije, jer se time ugrožavaju javno zdravlje i okoliš;

R.

budući da podnositelji zahtjeva mogu zloupotrijebiti automatizam radnih metoda Komisije kako bi osigurali trenutačno produljenje roka odobrenja aktivnih tvari dok ponovna procjena rizika nije završena, namjerno odugovlačeći proces ponovne procjene pružanjem nepotpunih podataka i traženjem dodatnih odstupanja i posebnih uvjeta, što dovodi do neprihvatljivih rizika za okoliš i zdravlje ljudi jer tijekom tog razdoblja izloženost opasnim tvarima i dalje traje;

S.

budući da je u svojoj Rezoluciji od 13. rujna 2018. o provedbi Uredbe o sredstvima za zaštitu bilja (EZ) br. 1107/2009 Parlament pozvao Komisiju i države članice „da osiguraju da se proceduralno produljenje razdoblja odobrenja tijekom trajanja postupka, u skladu s člankom 17. Uredbe, ne koristi za aktivne tvari koje su mutagene, karcinogene, toksične za reprodukciju i stoga pripadaju u kategoriju 1A ili 1B ili aktivne tvari koje remete rad endokrinih žlijezda te su štetne za ljude ili životinje, kao što je trenutačno slučaj za tvari poput flumioksazina, tiakloprida, klorotolurona i dimoksistrobina”;

T.

budući da je nizozemski parlament izrazio zabrinutost zbog tih produljenja te traži da se prekinu produljenja roka valjanosti odobrenja tvarima za koje se zna da predstavljaju znatnu prijetnju biološkoj raznolikosti (posebno za pčele i bumbare) ili koje su karcinogene, mutagene, endokrino disruptivne i/ili reproduktivno toksične (18);

1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

—

uzimajući u obzir nacrt provedbene uredbe Komisije o izmjeni Provedbene uredbe (EU) br. 540/2011 u pogledu produljenju roka važenja odobrenja aktivnih tvari amidosulfuron, beta-ciflutrin, bifenoks, klorotoluron, klofentezin, klomazon, cipermetrin, daminozid, deltametrin, dikamba, difenokonazol, diflubenzuron, diflufenikan, fenoksaprop-P, fenpropidin, fludioksonil, flufenacet, fostiazat, indoksakarb, lenacil, MCPA, MCPB, nikosulfuron, pikloram, prosulfokarb, piriproksifen, tiofanat-metil, triflusulfuron i tritosulfuron (D062951/02,

—

uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja i stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 79/117/EEZ i 91/414/EEZ (1), a posebno njezin članak 21. i članak 17. prvi stavak,

—

uzimajući u obzir Provedbenu uredbu Komisije (EU) 2015/408 od 11. ožujka 2015. o provedbi članka 80. stavka 7. Uredbe (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja i izradi popisa kandidata za zamjenu (2),

—

uzimajući u obzir članke 11. i 13. Uredbe (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (3),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. rujna 2018. o provedbi Uredbe (EZ) br. 1107/2009 o sredstvima za zaštitu bilja (4),

—

uzimajući u obzir članak 112. stavke 2. i 3. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir Prijedlog rezolucije Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane,

A.

budući da je 1. ožujka 2006. Direktivom Komisije 2005/53/EZ (5) klorotoluron uvršten u Prilog I. Direktivi Vijeća 91/414/EEZ (6) i da se smatra odobrenim u skladu s Uredbom (EZ) br. 1107/2009;

B.

budući da postupak obnavljanja odobrenja klorotolurona u skladu s Provedbenom uredbom Komisije (EU) br. 844/2012 (7) traje od 2013.;

C.

budući da je rok važenja odobrenja aktivne tvari klorotoluron već bio produljen za jednu godinu Provedbenom uredbom Komisije (EU) br. 533/2013 (8), zatim za jednu godinu Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2017/1511 (9), ponovno za jednu godinu Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2018/1262 (10), te sada za jednu godinu ovim nacrtom provedbene uredbe Komisije kojim bi se rok važenja odobrenja produljio do 31. listopada 2020.;

D.

budući da Komisija nije objasnila razloge za produljenje, već samo navodi: „Budući da je ocjenjivanje tih tvari odgođeno zbog razloga koji su izvan kontrole podnositeljâ zahtjeva, odobrenja tih aktivnih tvari vjerojatno će isteći prije donošenja odluke o njihovu produljenju.”;

E.

budući da je svrha Uredbe (EZ) br. 1107/2009 osigurati visoku razinu zaštite kako zdravlja ljudi i životinja tako i okoliša te istodobno očuvati konkurentnost poljoprivrede Unije; budući da bi posebnu pozornost trebalo posvetiti zaštiti osjetljivih skupina stanovništva, uključujući trudnice, dojenčad i djecu;

F.

budući da je potrebno primijeniti načelo predostrožnosti te da se u Uredbi (EZ) br. 1107/2009 navodi da tvari trebaju biti dijelom sredstava za zaštitu bilja samo ako je dokazano da predstavljaju očitu korist kod uzgoja bilja i da prema predviđanjima nemaju štetne učinke na zdravlje ljudi i životinja ili neprihvatljive učinke na okoliš;

G.

budući da se u Uredbi (EZ) br. 1107/2009 navodi da bi u interesu sigurnosti rok važenja odobrenja za aktivne tvari trebao biti vremenski ograničen; budući da bi rok važenja odobrenja trebao biti razmjeran mogućim rizicima povezanima s uporabom takvih tvari, međutim, u ovom slučaju očito je da nema takve proporcionalnosti;

H.

budući da je u razdoblju od 13 godina otkad je odobren kao aktivna tvar klorotoluron identificiran kao mogući endokrini disruptor, no tijekom tog razdoblja za njega nije bilo revidirano niti povučeno odobrenje;

I.

budući da Komisija i države članice imaju mogućnost i odgovornost za djelovanje u skladu s načelom predostrožnosti kada je utvrđena mogućnost štetnog djelovanja na zdravlje, ali i dalje postoji znanstvena nesigurnost, donošenjem privremenih mjera za upravljanje rizikom nužnih za osiguranje visoke razine zaštite ljudskog zdravlja;

J.

budući da se člankom 21. Uredbe (EZ) br. 1107/2009 propisuje da Komisija u svakom trenutku može preispitati odobrenje aktivne tvari, posebno ako u svjetlu novih znanstvenih i tehničkih spoznaja smatra da ima naznaka da tvar više ne ispunjava mjerila za odobrenje iz članka 4., te budući da to preispitivanje može dovesti do povlačenja ili izmjene odobrenja tvari;

K.

budući da je prema Uredbi (EZ) br. 1272/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (11) klorotoluron, u skladu s usklađenim razvrstavanjem tvari, označen kao vrlo toksična tvar za vodeni okoliš, vrlo toksična tvar za vodeni okoliš s dugotrajnim učincima, tvar za koju se sumnja da izaziva rak (Carc. 2) i da može izazvati oštećenja ploda (Repr. 2);

L.

budući da je klorotoluron 2015. Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2015/408 uvršten na „popis kandidata za zamjenu” jer se smatra da ima svojstva endokrine disrupcije koja bi mogla imati štetne učinke na ljude te jer ispunjava kriterije da ga se smatra postojanom i toksičnom tvari;

M.

budući da se u skladu s točkom 3.6.5. Priloga II. Uredbi (EZ) br. 1107/2009 aktivne tvari ne mogu odobriti ako se smatra da imaju svojstva endokrine disrupcije koja bi mogla imati štetne učinke na ljude, osim ako je izlaganje ljudi toj aktivnoj tvari, safeneru ili sinergistu u sredstvu za zaštitu bilja pod realno pretpostavljenim uvjetima uporabe zanemarivo, tj. sredstvo se upotrebljava u zatvorenim sustavima ili drugim uvjetima u kojima je isključen kontakt s ljudima i kad ostaci dotične aktivne tvari, safenera ili sinergista u hrani i hrani za životinje ne prelaze standardne vrijednosti utvrđene prema članku 18. stavku 1. točki (b) Uredbe (EZ) br. 396/2005. Europskog parlamenta i Vijeća (12);

N.

budući da je neprihvatljivo da se u Uniji dopusti daljnja upotreba tvari za koju je poznato da ispunjava kriterije za isključenje (utvrđene upravo radi zaštite ljudskog zdravlja i okoliša) za aktivne tvari koje su mutagene, karcinogene, toksične za reprodukciju ili koje imaju svojstva endokrine disrupcije jer se time ugrožavaju javno zdravlje i okoliš;

O.

budući da podnositelji zahtjeva mogu zloupotrijebiti automatski sustav koji je sastavni dio radnih metoda Komisije kojim je omogućeno trenutačno produljuje roka odobrenja aktivnih tvari ako ponovna procjena rizika nije završena, namjerno odugovlačeći proces ponovne procjene pružanjem nepotpunih podataka i traženjem dodatnih odstupanja i posebnih uvjeta, što dovodi do neprihvatljivih rizika za okoliš i zdravlje ljudi jer tijekom tog razdoblja izloženost opasnim tvarima i dalje traje;

P.

budući da je u svojoj Rezoluciji od 13. rujna 2018. o provedbi Uredbe (EZ) br. 1107/2009 o sredstvima za zaštitu bilja (13) Parlament pozvao Komisiju i države članice „da osiguraju da se proceduralno produljenje razdoblja odobrenja tijekom trajanja postupka, u skladu s člankom 17. Uredbe, ne koristi za aktivne tvari koje su mutagene, karcinogene, toksične za reprodukciju i stoga pripadaju u kategoriju 1A ili 1B ili aktivne tvari koje remete rad endokrinih žlijezda te su štetne za ljude ili životinje, kao što je trenutačno slučaj za tvari poput flumioksazina, tiakloprida, klorotolurona i dimoksistrobina”;

Q.

budući da je nizozemski parlament izrazio zabrinutost zbog tih produljenja te pozvao da se prekinu produljenja roka važenja odobrenja tvari za koje se zna da predstavljaju znatnu prijetnju biološkoj raznolikosti (posebno za pčele i bumbare) ili koje su karcinogene, mutagene, endokrino disruptivne i/ili reproduktivno toksične (14);

1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

—

uzimajući u obzir Nacrt provedbene odluke Komisije o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificirani kukuruz MZHG0JG (SYN-ØØØJG-2), sastoje se od njega ili su od njega proizvedeni, na temelju Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (D061869/04,

—

uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. rujna 2003. o genetski modificiranoj hrani i hrani za životinje (1), a posebno njezin članak 7. stavak 3. i članak 19. stavak 3.,

—

uzimajući u obzir glasovanje Stalnog odbora za prehrambeni lanac i zdravlje životinja iz članka 35. Uredbe (EZ) br. 1829/2003 koje je održano 30. travnja 2019. i na kojem nije doneseno nikakvo mišljenje te glasovanje Žalbenog odbora 5. lipnja 2019. na kojem ponovno nije doneseno mišljenje,

—

uzimajući u obzir članke 11. i 13. Uredbe (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (2),

—

uzimajući u obzir mišljenje Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA) usvojeno 17. listopada 2018. i objavljeno 14. studenoga 2018. (3),

—

uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije u kojima je izraženo protivljenje odobravanju genetski modificiranih organizama (4),

—

uzimajući u obzir članak 112. stavke 2. i 3. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir Prijedlog rezolucije Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane,

A.

budući da je u skladu s člancima 5. i 17. Uredbe (EZ) br. 1829/2003 društvo Syngenta Crop Protection NV/SA nacionalnom nadležnom tijelu Njemačke u ime društva Syngenta Crop Protection AG 1. rujna 2016. podnijelo zahtjev za stavljanje na tržište hrane, sastojaka hrane i hrane za životinje koji sadržavaju genetski modificirani kukuruz MZHG0JG, sastoje se od njega ili su od njega proizvedeni („zahtjev”); budući da je zahtjev također obuhvaćao stavljanje na tržište proizvoda koji sadrže ili se sastoje od genetski modificiranog kukuruza MZHG0JG („kukuruz MZHG0JG”) za druge namjene osim uporabe u hrani i hrani za životinje, no ne i za uzgoj;

B.

budući da je EFSA 17. listopada 2018. donijela pozitivno mišljenje koje je objavljeno 14. studenoga 2018. (5);

C.

budući da se u Uredbi (EZ) br. 1829/2003 navodi da genetski modificirana hrana ili hrana za životinje ne smije imati nepovoljne učinke na zdravlje ljudi, zdravlje životinja ili okoliš te da Komisija pri sastavljanju svojih odluka uzima u obzir sve relevantne odredbe prava Unije i druge legitimne čimbenike važne za predmet koji se razmatra;

D.

budući da je kukuruz MZHG0JG postao otporan na herbicide na bazi glifosata, kao i na herbicide na bazi amonijeva glufosinata (6);

E.

budući da su države članice tijekom tromjesečnog razdoblja savjetovanja EFSA-i dostavile mnogo kritičnih komentara (7); budući da su najviše kritizirane toksikološka procjena, komparativna analiza i procjena rizika za okoliš; budući da je nekoliko država članica smatralo da su toksikološki podaci nedostatni i nepouzdani, posebice u pogledu razina ostataka glifosata i glufosinata; budući da je u jednom komentaru istaknuta činjenica da je komparativnom analizom ustanovljen izostanak ekvivalentnosti ferulinske kiseline, koja je važan dio stijenke biljnih stanica, između kukuruza MZHG0JG i referentnih sojeva, što može dovesti do veće akumulacije herbicida;

F.

budući da je u jednoj neovisnoj studiji (8) zaključeno da procjena rizika koju je provela EFSA u njezinom sadašnjem obliku nije prihvatljiva jer se toksičnost u njoj ne procjenjuje ispravno, posebice kada je riječ o mogućim kumulativnim učincima dvaju transgena te komplementarnih herbicida i njihovih metabolita; budući da se u studiji dovodi u pitanje pouzdanost podataka dobivenih iz 90-dnevne studije krmljenja i zaključuje da EFSA-ina procjena rizika za okoliš nije prihvatljiva budući da se ne uzima u obzir rizik širenja transgena genetskim prijenosom između kukuruza MZHG0JG i njegova divljeg rođaka teosinta u slučaju da održivi biljni materijal kukuruza MZHG0JG dospije u okoliš;

G.

budući da je dokazano da je na genetski modificiranim usjevima otpornima na herbicide potrebno koristiti više herbicida, velikim dijelom zbog pojave korova otpornih na herbicide (9); budući da se, kao posljedica navedenog, očekuje da će usjevi kukuruza MZHG0JG biti izloženi i višim i ponovljenim dozama glifosata i glufosinata, što bi moglo dovesti do većih količina njihovih ostataka pri žetvi;

H.

budući da u okviru posljednjeg koordiniranog višegodišnjeg programa kontrola Unije (za 2020., 2021. i 2022.) države članice više nisu obvezne mjeriti razine ostataka glufosinata i glifosata u uvezenom kukuruzu (10); budući da se ne može isključiti da će kukuruz MZHG0JG ili proizvodi dobiveni od njega za korištenje u hrani i hrani za životinje premašiti maksimalne razine ostataka Unije koje su uvedene kako bi se osigurala visoka razina zaštite potrošača;

I.

budući da se glufosinat klasificira kao tvar koja je toksična za reproduktivno zdravlje (kategorija 1B) i stoga je obuhvaćena kriterijima za isključivanje navedenima u Uredbi (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (11); budući da je odobrenje za upotrebu glufosinata u Uniji isteklo 31. srpnja 2018. (12);

J.

budući da na pitanja o karcinogenosti glifosata i dalje nema jasnog odgovora; budući da je EFSA u studenom 2015. zaključila da glifosat vjerojatno nije kancerogen; budući da je, upravo suprotno, Međunarodna agencija za istraživanje raka Svjetske zdravstvene organizacije 2015. klasificirala glifosat kao vjerojatno karcinogen za ljude;

K.

budući da, prema EFSA-i, nisu dostupni toksikološki podaci na temelju kojih bi se mogla provesti procjena rizika za potrošače za nekoliko proizvoda razgradnje glifosata relevantnih za genetski modificirane usjeve otporne na glifosat (13);

L.

budući da način na koji genetski modificirane biljke razgrađuju herbicide, kao i sastav, a time i toksičnost proizvoda razgradnje („metaboliti”), može ovisiti o samoj genetskoj modifikaciji; budući da je prema EFSA-i to zaista i točno ako se kao komplementarni herbicid koristi glifosat (14);

M.

budući da se smatra da procjena ostataka herbicida i njihovih metabolita u genetski modificiranim biljkama nije obuhvaćena područjem djelovanja EFSA-ina povjerenstva za genetski modificirane organizme;

N.

budući da na glasovanju Stalnog odbora za prehrambeni lanac i zdravlje životinja iz članka 35. Uredbe (EZ) br. 1829/2003 koje je održano 30. travnja 2019. nije doneseno nikakvo mišljenje, što znači da kvalificirana većina država članica nije podržala odobrenje; budući da nakon glasovanja 5. lipnja 2019. ponovno nije doneseno nikakvo mišljenje;

O.

budući da je Komisija i u obrazloženju svojeg zakonodavnog prijedloga predstavljenog 22. travnja 2015. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1829/2003 u pogledu mogućnosti država članica da ograniče ili zabrane uporabu genetski modificirane hrane i hrane za životinje na svojem državnom području i u obrazloženju zakonodavnog prijedloga predstavljenog 14. veljače 2017. o izmjeni Uredbe (EU) br. 182/2011 izrazila žaljenje zbog činjenice da od stupanja na snagu Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Komisija donosi odluke o odobrenju bez podrške mišljenja odbora država članica i da je vraćanje predmeta Komisiji radi konačne odluke, što je inače iznimka za postupak u cjelini, postalo pravilo pri odlučivanju o izdavanju odobrenja za genetski modificiranu hranu i hranu za životinje; budući da je predsjednik Komisije tu praksu više puta ocijenio kao nedemokratičnu (15);

P.

budući da je Europski parlament u osmom sazivu usvojio rezolucije u kojima se protivi stavljanju na tržište genetski modificiranih organizama za hranu i hranu za životinje (33 rezolucije) i uzgoju genetski modificiranih organizama u Uniji (3 rezolucije); budući da nije bilo kvalificirane većine država članica za odobravanje bilo kojeg od tih genetski modificiranih organizama; budući da Komisija, nakon što je i sama priznala postojanje demokratskih nedostataka i prigovora Parlamenta te izostanak potpore država članica, i dalje odobrava genetski modificirane organizme iako to nije zakonski obvezna učiniti;

1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

9.

10.

—

uzimajući u obzir nacrt Provedbene odluke Komisije o produljenju odobrenja za stavljanje na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificiranu soju A2704-12 (ACS-GMØØ5-3), sastoje se ili su proizvedeni od nje na temelju Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (D062417/04,

—

uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. rujna 2003. o genetski modificiranoj hrani i hrani za životinje (1), a posebno njezin članak 11. stavak 3. i članak 23. stavak 3.,

—

uzimajući u obzir glasovanje Stalnog odbora za prehrambeni lanac i zdravlje životinja iz članka 35. Uredbe (EZ) br. 1829/2003, koje je održano 11. lipnja 2019. i na kojem nije doneseno nikakvo mišljenje, te glasovanje Žalbenog odbora od 12. srpnja 2019. na kojem ponovno nije doneseno mišljenje,

—

uzimajući u obzir članke 11. i 13. Uredbe (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (2),

—

uzimajući u obzir mišljenje Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA) usvojeno 29. studenoga 2018. i objavljeno 14. siječnja 2019. (3),

—

uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije u kojima je izraženo protivljenje odobravanju genetski modificiranih organizama (4),

—

uzimajući u obzir prijedlog rezolucije Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane,

—

uzimajući u obzir članak 112. stavke 2. i 3. Poslovnika,

A.

budući da je Odlukom Komisije 2008/730/EZ (5) odobreno stavljanje na tržište hrane i hrane za životinje koja sadržava genetski modificiranu soju A2704-12 (soja A2704-12), sastoji se ili je proizvedena od nje; budući da je tim odobrenjem obuhvaćeno i stavljanje na tržište proizvoda, povrh hrane i hrane za životinje, koji sadržavaju soju A2704-12 ili se od nje sastoje, za iste namjene kao i druge vrste soje, osim za uzgoj;

B.

budući da je nositelj odobrenja Bayer CropScience AG 29. kolovoza 2017. u skladu s člancima 11. i 23. Uredbe (EZ) br. 1829/2003 podnio Komisiji zahtjev za produljenje tog odobrenja (zahtjev za produljenje odobrenja);

C.

budući da je EFSA 29. studenoga 2018. donijela pozitivno mišljenje o tom zahtjevu za produljenje odobrenja, koje je objavljeno 14. siječnja 2019. (6);

D.

budući da je soja A2704-12 razvijena kako bi se stvorila tolerancija na herbicide na bazi amonijeva glufosinata; budući da se tolerancija na te herbicide postiže eksprimiranjem proteina PAT (fosfinotricin-acetil-transferaza) (7);

E.

budući da niz studija ukazuje na to da uzgoj genetski modificiranih usjeva tolerantnih na herbicide dovodi do veće uporabe tih herbicida (8); budući da se, kao posljedica navedenog, očekuje da će soja A2704-12 biti izložena i višim i ponovljenim dozama glufosinata, što bi moglo dovesti do većih količina njegovih ostataka pri žetvi;

F.

budući da u okviru posljednjeg koordiniranog višegodišnjeg programa kontrola Unije (za 2020., 2021. i 2022.) (9) države članice više nisu obvezne mjeriti razine ostataka glufosinata u uvezenoj soji; budući da se ne može isključiti da će soja A2704-12 ili proizvodi dobiveni od nje za korištenje u hrani i hrani za životinje premašiti maksimalne razine ostataka Unije koje su uvedene kako bi se osigurala visoka razina zaštite potrošača;

G.

budući da se glufosinat klasificira kao tvar koja je toksična za reproduktivno zdravlje (kategorija 1B Europske agencije za kemikalije) i stoga je obuhvaćena kriterijima za isključivanje navedenima u Uredbi (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (10); budući da je odobrenje za upotrebu glufosinata u Uniji isteklo 31. srpnja 2018. (11);

H.

budući da način na koji genetski modificirane biljke razgrađuju herbicide, kao i sastav i stoga toksičnost proizvoda razgradnje (metaboliti), može ovisiti o samoj genetskoj modifikaciji (12);

I.

budući da se smatra da procjena ostataka herbicida i njihovih metabolita u genetski modificiranim biljkama nije obuhvaćena područjem djelovanja EFSA-ina povjerenstva za genetski modificirane organizme;

J.

budući da su države članice tijekom tromjesečnog razdoblja savjetovanja EFSA-i uputile brojne kritike (13); budući da su se kritike najviše odnosile na nemogućnost ispravne procjene rizika povezanih s upotrebom soje A2704-12 u hrani i hrani za životinje zbog nedovoljnog broja i raznovrsnosti terenskih studija, općeg nedostatka podataka o ostacima glufosinata i nepostojanja bilo kakvih studija o kroničnoj ili subkroničnoj toksičnosti; budući da je nekoliko država članica navelo da plan praćenja stanja okoliša nije u skladu s Direktivom br. 2001/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (14) i povezanim smjernicama, kao ni smjernicama EFSA-e za praćenje stanja okoliša nakon stavljanja na tržište (2011.); budući da je nekoliko država članica izrazilo zabrinutost zbog utjecaja soje A2704-12 na bioraznolikost i javno zdravlje u zemljama koje ju proizvode i izvoze;

K.

budući da je u neovisnoj studiji zaključeno da procjena rizika koju je provela EFSA nije prihvatljiva u njezinom sadašnjem obliku (15) jer se njome nisu utvrdili nedostaci u znanju i nesigurnosti te se nije ocijenila sveukupna sigurnost i potencijalna toksičnost soje A2704-12; budući da je u studiji utvrđeno da EFSA nije uzela u obzir promjene do kojih je došlo u razdoblju od 10 godina nakon početnog odobrenja soje A2704-12, a koje se odnose na poljoprivredne uvjete u kojima se uzgaja soja otporna na herbicide, kao što su, na primjer, sve veći problemi s korovima otpornima na herbicide zbog kojih su pak potrebne sve veće količine herbicida;

L.

budući da se u Uredbi (EZ) br. 1829/2003 navodi da genetski modificirana hrana ili hrana za životinje ne smije imati nepovoljne učinke na zdravlje ljudi, zdravlje životinja ili okoliš te da Komisija pri sastavljanju svojih odluka mora uzeti u obzir sve relevantne odredbe prava Unije i druge legitimne čimbenike važne za predmet koji se razmatra; budući da bi ti legitimni čimbenici trebali uključivati obveze Unije u okviru ciljeva održivog razvoja UN-a, Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama i Konvencije UN-a o biološkoj raznolikosti;

M.

budući da se u nedavnom izvješću posebnog izvjestitelja UN-a za pravo na hranu navodi da opasni pesticidi, posebno u zemljama u razvoju, imaju katastrofalne učinke na zdravlje te da mogu dovesti do kršenja ljudskih prava poljoprivrednika i poljoprivrednih radnika, zajednica koje žive u blizini poljoprivrednih zemljišta, autohtonih zajednica te trudnica i djece (16); budući da se u okviru cilja održivog razvoja br. 3.9 želi do 2030. znatno smanjiti broj smrtnih slučajeva i bolesti uzrokovanih opasnim kemikalijama i onečišćenjem zraka, vode i tla te kontaminacijama (17);

N.

budući da je krčenje šuma jedan od glavnih uzroka smanjenja biološke raznolikosti; budući da su emisije nastale uslijed uporabe zemljišta i prenamjene zemljišta, uglavnom zbog krčenja šuma, drugi najčešći uzrok klimatskih promjena, odmah nakon sagorijevanja fosilnih goriva (18); budući da se Pariškim sporazumom i globalnim Strateškim planom za biološku raznolikost za razdoblje 2011. – 2020., uključujući ciljeve za biološku raznolikosti iz Aichija, usvojene u okviru Konvencije o biološkoj raznolikosti, promiče održivo upravljanje šumama, njihova zaštita i obnova (19);

O.

budući da cilj održivog razvoja br. 15. uključuje zaustavljanje krčenja šuma do 2020. (20) budući da šume imaju višefunkcionalnu ulogu kojom se podupire ostvarivanje većine ciljeva održivog razvoja (21);

P.

budući da je proizvodnja soje glavni pokretač krčenja šuma u području Amazonije, Cerrada i Gran Chaca u Južnoj Americi; budući da 97 %, odnosno 100 % soje koja se uzgaja u Brazilu i Argentini genetski modificirana soja (22); budući da je uzgoj soje A2704-12 odobren, među ostalim, u Brazilu i Argentini (23);

Q.

budući da je Europska unija drugi najveći svjetski uvoznik soje i da je većina soje uvezene u Uniju namijenjena za hranu za životinje; budući da je analizom koju je provela Komisija utvrđeno da Unija globalnom krčenju šuma i povezanim emisijama povijesno najviše pridonosi upravo zbog soje, na koju otpada gotovo polovica krčenja šuma prouzrokovanog sveukupnim uvozom u Uniju (24);

R.

budući da za devet vrsta genetski modificirane soje s odobrenjem za uzgoj u Brazilu već postoji odobrenje za uvoz u Uniju kao hrane i hrane za životinje; budući da je, osim toga, u tijeku postupak odobravanja uvoza u Uniju za hranu i hranu za životinje triju vrsta genetski modificirane soje odobrene za uzgoj u Brazilu, uključujući soju A2704-12 (25);

S.

budući da je nedavna anketa na razini Unije pokazala da gotovo 90 % ispitanika smatra da su potrebni novi zakoni kako bi se osiguralo da proizvodi koji se prodaju u Uniji ne pridonose krčenju šuma u svijetu (26);

T.

budući da na glasovanju Stalnog odbora za prehrambeni lanac i zdravlje životinja iz članka 35. Uredbe (EZ) br. 1829/2003 koje je održano 11. lipnja 2019. te na glasovanju Žalbenog odbora koje je održano 12. srpnja 2019. nije doneseno nikakvo mišljenje, što znači da kvalificirana većina država članica nije podržala odobrenje;

U.

budući da je Komisija i u obrazloženju svojeg zakonodavnog prijedloga predstavljenog 22. travnja 2015. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1829/2003 u pogledu mogućnosti država članica da ograniče ili zabrane uporabu genetski modificirane hrane i hrane za životinje na svojem državnom području i u obrazloženju zakonodavnog prijedloga predstavljenog 14. veljače 2017. o izmjeni Uredbe (EU) br. 182/2011 izrazila žaljenje zbog činjenice da od stupanja na snagu Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Komisija donosi odluke o odobrenju bez podrške mišljenja odbora država članica i da je vraćanje predmeta Komisiji radi konačne odluke, što je inače iznimka za postupak u cjelini, postalo pravilo pri odlučivanju o izdavanju odobrenja za genetski modificiranu hranu i hranu za životinje; budući da je predsjednik Komisije tu praksu više puta ocijenio kao nedemokratičnu (27);

V.

budući da je Parlament u osmom sazivu usvojio rezolucije u kojima se protivi stavljanju na tržište genetski modificiranih organizama za hranu i hranu za životinje (33 rezolucije) i uzgoju genetski modificiranih organizama u Uniji (3 rezolucije); budući da nije bilo kvalificirane većine država članica za odobravanje bilo kojeg od tih genetski modificiranih organizama; budući da Komisija, nakon što je i sama priznala postojanje demokratskih nedostataka te usprkos prigovorima Parlamenta i izostanku potpore država članica, i dalje odobrava genetski modificirane organizme iako to nije zakonski obvezna učiniti;

1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

9.

10.

11.

12.

13.

14.

—

uzimajući u obzir Nacrt provedbene odluke Komisije o odobrenju za stavljanje na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificirani kukuruz MON 89034 × 1507 × MON 88017 × 59122 × DAS-40278-9 te genetski modificirani kukuruz koji je kombinacija dviju, triju ili četiriju pojedinačnih promjena MON 89034, 1507, MON 88017, 59122 i DAS-40278-9, sastoje se ili su proizvedeni od njih, u skladu s Uredbom (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (D062827),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. rujna 2003. o genetski modificiranoj hrani i hrani za životinje (1), a posebno njezin članak 7. stavak 3. i članak 19. stavak 3.,

—

uzimajući u obzir glasovanje Stalnog odbora za lanac prehrane i zdravlje životinja iz članka 35. Uredbe (EZ) br. 1829/2003, koje je održano 12. srpnja 2019. i na kojem nije doneseno nikakvo mišljenje, te glasovanje Žalbenog odbora od 16. rujna 2019., na kojem ponovno nije doneseno mišljenje,

—

uzimajući u obzir članke 11. i 13. Uredbe (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (2),

—

uzimajući u obzir mišljenje Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA) usvojeno 28. studenog 2018. i objavljeno 14. siječnja 2019. (3),

—

uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije u kojima se protivi odobravanju genetski modificiranih organizama (4),

—

uzimajući u obzir prijedlog rezolucije Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane,

—

uzimajući u obzir članak 112. stavke 2. i 3. Poslovnika,

A.

budući da je 6. veljače 2013. Dow AgroSciences Europe, u ime poduzeća Dow AgroSciences LLC, podnio zahtjev nacionalnom nadležnom tijelu Nizozemske (dalje u tekstu „zahtjev”) tražeći odobrenje za stavljanje na tržište hrane, sastojaka hrane i hrane za životinje koji sadržavaju genetski modificirani kukuruz MON 89034 × 1507 × MON 88017 × 59122 × DAS-40278-9 (dalje u tekstu „višestruko genetski modificiran kukuruz”), sastoje se ili su proizvedeni od njega, u skladu s člancima 5. i 17. Uredbe (EZ) br. 1829/2003; budući da je taj zahtjev također obuhvaćao stavljanje na tržište proizvoda koji sadrže višestruko genetski modificiran kukuruz ili se sastoje od njega za druge namjene osim uporabe u hrani i hrani za životinje, no ne i za uzgoj;

B.

budući da je zahtjev obuhvaćao stavljanje na tržište proizvoda koji sadržavaju, sastoje se ili su proizvedeni od 25 potkombinacija pojedinačnih transformacija koje čine višestruko genetski modificiran kukuruz; budući da je 11 tih potkombinacija već odobreno (5); budući da je preostalih 14 potkombinacija, uz višestruko genetski modificiran kukuruz, obuhvaćeno Nacrtom provedbene odluke Komisije;

C.

budući da je EFSA 28. studenog 2018. donijela pozitivno mišljenje u skladu s člancima 6. i 18. Uredbe (EZ) br. 1829/2003, koja je objavljena 14. siječnja 2019. (6);

D.

budući da je višestruko genetski modificiran kukuruz dobiven križanjem pet genetskih promjena kukuruza i da je otporan na herbicide koji sadrže glufosinat, glifosat i herbicid 2,4-D te da proizvodi šest insekticidnih proteina (Bt-proteine ili Cry-proteine): Cry1A.105, Cry2Ab2, Cry1F i CryBb1, koji su toksični za neke ličnike iz reda Lepidoptera, te Cry34Ab1 i Cry25Ab1, koji su toksični za neke ličinke iz reda Coleoptera (7);

E.

budući da su države članice tijekom tromjesečnog razdoblja savjetovanja (8) EFSA-i dostavile brojne ključne primjedbe te da nije moguće donijeti konačnu odluku (posebno u vezi s hranom) u vezi s dugoročnim reproduktivnim ili razvojnim učincima predmetne hrane i/ili hrane za životinje, da su potrebne dodatne informacije prije nego što se može dovršiti procjena rizika, da analiza sastava ukazuje na neusklađenost između višestruko genetski modificiranog kukuruza i njegova konvencionalnog ekvivalenta te da se stoga ne može zajamčiti sigurnost, da je plan praćenja stanja okoliša nakon stavljanja na tržište nedovoljan te da je potrebno više istraživanja o biološkoj ulozi i aktivnostima Cry-proteina u pogledu sisavaca prije nego što se oni mogu smatrati sigurnima;

F.

budući da podnositelj zahtjeva nije podnio podatke iz ispitivanja za 14 trenutno neodobrenih potkombinacija višestruko genetski modificiranog kukuruza (9); budući da se višestruke promjene ne smiju odobravati bez temeljite procjene podataka iz ispitivanja za svaku od potkombinacija;

G.

budući da niz studija ukazuje na to da genetski modificirani usjevi otporni na herbicide dovode do veće uporabe tih herbicida (10); budući da se, kao posljedica navedenog, očekuje da će višestruko genetski modificiran kukuruz biti izložen i višim i ponovljenim dozama glufosinata, glifosata i herbicida 2,4-D, što bi moglo dovesti do većih količina njihovih ostataka pri žetvi;

H.

budući da u okviru koordiniranog višegodišnjeg programa kontrola Unije (za 2020., 2021. i 2022.) države članice nisu obvezne mjeriti razine ostataka glifosata, glufosinata i herbicida 2,4-D u uvezenom kukuruzu (11); budući da se ne može isključiti mogućnost da će višestruko genetski modificirani kukuruz ili proizvodi dobiveni od njega za korištenje u hrani i hrani za životinje premašiti maksimalne razine ostataka koje je propisala Unija i koje su uvedene kako bi se zaštitilo zdravlje potrošača;

I.

budući da na pitanja o karcinogenosti glifosata i dalje nema jasnog odgovora; budući da je EFSA u studenom 2015. zaključila da glifosat vjerojatno nije kancerogen; budući da je, s druge strane, Međunarodna agencija za istraživanje raka Svjetske zdravstvene organizacije 2015. klasificirala glifosat kao vjerojatno karcinogen za ljude;

J.

budući da, prema EFSA-i, nisu dostupni toksikološki podaci na temelju kojih bi se mogla provesti procjena rizika za potrošače za nekoliko proizvoda razgradnje glifosata relevantnih za genetski modificirane usjeve otporne na glifosat (12);

K.

budući da način na koji genetski modificirane biljke razgrađuju komplementarne herbicide, kao i sastav, a time i toksičnost proizvoda razgradnje („metaboliti”), mogu ovisiti o samoj genetskoj modifikaciji; budući da je prema EFSA-i to zaista i točno ako se kao komplementarni herbicid koristi glifosat (13);

L.

budući da se glufosinat klasificira kao tvar koja je toksična za reproduktivno zdravlje (kategorija 1B) i stoga je obuhvaćen kriterijima za isključivanje navedenima u Uredbi (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (14); budući da je odobrenje za upotrebu glufosinata u Uniji isteklo 31. srpnja 2018. (15);

M.

budući da je u okviru neovisnog istraživanja izražena zabrinutost u vezi s rizikom povezanim s aktivnom sastojkom herbicida 2,4-D kada je riječ o razvoju zametka, urođenim manama i endokrinom disrupcijom;

N.

budući da se u nedavno objavljenom članku čiji je autor stručnjak uključen u razvoj genetski modificiranih biljaka dovodi u pitanje sigurnost genetski modificiranih usjeva otpornih na 2,4-D zbog njegove razgradnje u citotoksični proizvod 2,4-diklorfenol (2,4-DCP) (16);

O.

budući da brojne studije pokazuju da su opaženi neželjeni popratni učinci koji mogu utjecati na imunološki sustav slijedom određenih uvjeta izloženosti Bt-proteinima i da neki Bt-proteini mogu djelovati kao adjuvansi (17), što znači da mogu povećati alergena svojstva drugih proteina s kojima dolaze u kontakt;

P.

budući da se u mišljenju manjine koje je član EFSA-ina povjerenstva za genetski modificirane organizme donio u procesu ocjene sličnog ali različitog višestruko genetski modificiranog kukuruza i njegovih potkombinacija navodi da, iako neželjeni učinci na imunološki sustav nisu utvrđeni ni u jednoj primjeni u kojoj se izražavaju Bt-proteini, „nije ih se moglo opaziti u toksikološkim istraživanjima […] koja se trenutačno preporučuju i provode za procjenu sigurnosti genetski modificiranih biljaka u EFSA-i jer ona ne obuhvaćaju odgovarajuća testiranja u tu svrhu”; (18);

Q.

budući da nedavna studija pokazuje da se brzi porast tretiranja sjemena neonikotinoidima u Sjedinjenim Američkim Državama poklapa s povećanom sadnjom genetski modificiranog Bt kukuruza (19); budući da je Unija zabranila vanjsku primjenu triju neonikotinoida, među ostalim kao premaze za sjeme, zbog njihova utjecaja na pčele medarice i druge oprašivače (20);

R.

budući da se smatra da procjena ostataka herbicida i njihovih metabolita u genetski modificiranim biljkama te njihova moguća interakcija s Bt-proteinima nije obuhvaćena područjem djelovanja EFSA-ina povjerenstva za genetski modificirane organizme;

S.

budući da na glasovanju Stalnog odbora za prehrambeni lanac i zdravlje životinja iz članka 35. Uredbe (EZ) br. 1829/2003, koje je održano 12. srpnja 2019., te na glasovanju Žalbenog odbora, koje je održano 16. rujna 2019., nije doneseno nikakvo mišljenje, što znači da kvalificirana većina država članica nije podržala odobrenje;

T.

budući da je i u obrazloženju svojeg zakonodavnog prijedloga o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1829/2003 u pogledu mogućnosti država članica da ograniče ili zabrane uporabu genetski modificirane hrane i hrane za životinje na svojem državnom području, koji je podnesen 22. travnja 2015., i u obrazloženju zakonodavnog prijedloga o izmjeni Uredbe (EU) br. 182/2011, koji je podnesen 14. veljače 2017., Komisija izrazila žaljenje zbog činjenice da je od stupanja na snagu Uredbe (EZ) br. 1829/2003 ona ta koja donosi odluke o odobrenju bez podrške izražene u mišljenjima odbora država članica i da je vraćanje predmeta Komisiji radi konačne odluke, što je u svakom pogledu iznimka za taj postupak u cjelini, postalo pravilo pri odlučivanju o izdavanju odobrenja za genetski modificiranu hranu i hranu za životinje; budući da je predsjednik Komisije tu praksu više puta ocijenio kao nedemokratičnu (21);

U.

budući da je Parlament u svojem osmom sazivu usvojio rezolucije u kojima se protivi stavljanju na tržište genetski modificiranih organizama za hranu i hranu za životinje (33 rezolucije) i uzgoju genetski modificiranih organizama u Uniji (tri rezolucije); budući da nije bilo kvalificirane većine država članica za odobravanje bilo kojeg od tih genetski modificiranih organizama; budući da Komisija, usprkos tomu što je i sama priznala postojanje demokratskih nedostataka te usprkos prigovorima Parlamenta i izostanku potpore država članica, i dalje odobrava genetski modificirane organizme iako to nije zakonski obvezna učiniti;

1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

9.

10.

11.

12.

13.

—

uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji (UEU), Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU), Povelju Europske unije o temeljnim pravima, a posebno njezine članke 7., 8., 11., 12., 39., 40., 47. i 52., Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a posebno njezine članke 8., 9., 10., 11., 13., 16. i 17., te Protokol uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a posebno njegov članak 3.,

—

uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima od 16. prosinca 1966., a posebno njegove članke 2., 17., 19., 20. i 25.,

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 26. travnja 2018. naslovljenu „Suzbijanje dezinformacija na internetu: europski pristup” (COM(2018)0236),

—

uzimajući u obzir zajednički Akcijski plan Komisije i potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku za borbu protiv dezinformiranja od 5. prosinca 2018. (JOIN(2018)0036) te zajedničko izvješće Komisije i potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku o provedbi Akcijskog plana za borbu protiv dezinformiranja od 14. lipnja 2019. (JOIN(2019)0012),

—

uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 18. listopada 2018.,

—

uzimajući u obzir studiju „Automatizirano suzbijanje dezinformacija” koju je 15. ožujka 2019. (1) objavila Glavna uprava Europskog parlamenta za usluge parlamentarnih istraživanja,

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. ožujka 2019. o sigurnosnim prijetnjama povezanim sa sve većom tehnološkom prisutnošću Kine u EU-u i mogućim mjerama na razini EU-a za njihovo smanjenje (2),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 23. studenoga 2016. o strateškoj komunikaciji EU-a za borbu protiv propagande koju protiv nje provode treće strane (3),

—

uzimajući u obzir Preporuku Europskog parlamenta od 13. ožujka 2019. Vijeću i potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku o analizi popratnih mjera koje je ESVD poduzeo dvije godine nakon izvješća Europskog parlamenta o strateškoj komunikaciji Europske unije za borbu protiv propagande koju protiv nje provode treće strane (4)

—

uzimajući u obzir Direktivu 2002/58/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. srpnja 2002. o obradi osobnih podataka i zaštiti privatnosti u području elektroničkih komunikacija (Direktiva o privatnosti i elektroničkim komunikacijama) (5) i njezinu aktualnu reformu,

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. listopada 2018. o korištenju podataka korisnika Facebooka od strane poduzeća Cambridge Analytica i učinku na zaštitu podataka (6),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. prosinca 2018. o godišnjem izvješću o provedbi zajedničke sigurnosne i obrambene politike (7),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 24. srpnja 2019. naslovljenu „Devetnaesto izvješće o napretku prema uspostavi učinkovite i istinske sigurnosne unije” (COM(2019)0353),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka, te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (8),

—

uzimajući u obzir Komisijin Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća od 6. lipnja 2018. o uspostavi programa Digitalna Europa za razdoblje 2021.–2027. (COM(2018)0434),

—

uzimajući u obzir članak 132. stavak 2. Poslovnika,

A.

budući da su pokušaji državnih i nedržavnih subjekata iz trećih zemalja da utječu na donošenje odluka u EU-u i njegovim državama članicama te vršenje pritiska na vrijednosti iz članka 2. UEU-a zlonamjernim uplitanjem dio šireg trenda s kojim se suočavaju demokracije diljem svijeta;

B.

budući da strano uplitanje može poprimiti razne oblike, uključujući kampanje dezinformiranja na društvenim medijima u cilju oblikovanja javnog mišljenja, kibernapade usmjerene na ključnu infrastrukturu povezanu s izborima te izravno i neizravno financijsko podupiranje političkih aktera;

C.

budući da uplitanje stranih aktera u izbore predstavlja velik izazov jer za sobom povlači ozbiljan rizik za europska demokratska društva i institucije, temeljna prava i slobode, vladavinu prava, sigurnost, gospodarsku dobrobit i, u konačnici, europski suverenitet;

D.

budući da zemlje koje se upliću u poslove drugih zemalja koriste i zloupotrebljavaju činjenicu da su ljudi i gospodarstva na globalnoj razini povezani digitalnim sredstvima i novim tehnologijama; budući da se mediji, a prije svega društvene platforme, lako mogu iskoristiti za širenje dezinformacija;

E.

budući da je potrebno podići razinu osviještenosti o kampanjama dezinformiranja koje provodi Rusija jer su one glavni izvor dezinformacija u Europi;

F.

budući da su i državni i nedržavni akteri iz trećih zemalja, osim Rusije, uključeni u zlonamjerno uplitanje u europske javne rasprave;

G.

budući da je Komisija u svojoj preliminarnoj analizi u lipnju 2019. pokazala da su mjere uvedene radi zaštite integriteta europskih izbora doprinijele ograničavanju uplitanja stranih državnih i nedržavnih aktera u izbore za Europski parlament u svibnju 2019.;

H.

budući da je EU uspješno proveo niz mjera za ublažavanje stranog utjecaja na izbore za Europski parlament 2019. i očuvanje integriteta tih izbora, uključujući Kodeks dobre prakse u suzbijanju dezinformacija, sustav brzog uzbunjivanja i europsku mrežu za suradnju u području izbora; budući da je Komisija najavila da namjerava poduzeti daljnje mjere za rješavanje tih problema;

I.

budući da je EU u velikoj mjeri ovisan o stranim tehnologijama, softveru i infrastrukturi, zbog čega može biti podložniji uplitanju stranih aktera u izbore;

J.

budući da je zbog razmjera zlonamjernog uplitanja potreban koordinirani europski odgovor koji uključuje nekoliko komplementarnih komponenti;

K.

budući da odgovornost za borbu protiv dezinformacija i uplitanja stranih aktera u izbore nije isključivo u nadležnosti javnih tijela, već su za nju odgovorna i poduzeća u području internetskih i društvenih medija, koja bi stoga trebala surađivati u postizanju tog cilja, a da pritom ne ugrožavaju slobodu govora i ne djeluju kao privatizirana tijela za cenzuru;

L.

budući da je nekoliko istraga pokazalo da je došlo do kršenja ili zaobilaženja ključnih izbornih pravila, posebno postojećih odredbi o transparentnosti financiranja kampanja, te da postoje navodi o političkoj potrošnji neprofitnih organizacija iz trećih zemalja, posebno iz Rusije;

M.

budući da se svi prijavljeni incidenti uplitanja stranih aktera u izbore uklapaju u sustavni obrazac koji se ponavlja posljednjih godina;

N.

budući da se očekuje da će se prije kraja 2020. u državama članicama održati više od 50 predsjedničkih, nacionalnih, lokalnih ili regionalnih izbora;

1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

9.

10.

11.

12.

13.

14.

15.

16.

17.

18.

19.

20.

21.

22.

23.

24.

25.

26.

27.

28.

29.

30.

31.

32.

33.

34.

35.

36.

37.

38.

—

uzimajući u obzir članke 310., 311., 312. i 323. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

—

uzimajući u obzir prijedloge Komisije od 2. svibnja 2018. o višegodišnjem financijskom okviru (VFO) za razdoblje 2021. – 2027. i o sustavu vlastitih sredstava Europske unije,

—

uzimajući u obzir svoje rezolucije od 14. ožujka 2018. o sljedećem VFO-u: priprema stajališta Parlamenta o VFO-u za razdoblje nakon 2020. (1) i o reformi sustava vlastitih sredstava Europske unije (2),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 30. svibnja 2018. o višegodišnjem financijskom okviru za razdoblje 2021. – 2027. i vlastitim sredstvima (3),

—

uzimajući u obzir svoje Privremeno izvješće od 14. studenog 2018. o višegodišnjem financijskom okviru za razdoblje 2021. – 2027. – stajalište Parlamenta u cilju postizanja dogovora (4),

—

uzimajući u obzir izjave Komisije i Vijeća od 10. listopada 2019. o višegodišnjem financijskom okviru 2021. – 2027. i vlastitim sredstvima: vrijeme je da se ispune očekivanja građana,

—

uzimajući u obzir članak 132. stavak 2. Poslovnika,

1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

9.

10.

11.

12.

13.

14.

15.

16.

17.

18.

19.

20.

—

uzimajući u obzir članke 3. i 5. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),

—

uzimajući u obzir članke 9., 145., 148., 149., 151., 152., 153., 154., 155., 156., 158., 165., 166., 174. i 349. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

—

uzimajući u obzir Međuinstitucijski sporazum od 13. travnja 2016. između Europskog parlamenta, Vijeća Europske unije i Europske komisije o boljoj izradi zakonodavstva (1),

—

uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima, a posebno njezinu Glavu IV. (Solidarnost),

—

uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima osoba s invaliditetom,

—

uzimajući u obzir UN-ove ciljeve održivog razvoja, posebno ciljeve 1., 3., 4., 5., 8., 10. i 13.,

—

uzimajući u obzir paket mjera Komisije za socijalno ulaganje iz 2013.,

—

uzimajući u obzir izvješće petorice predsjednika od 22. lipnja 2015. (2) naslovljeno „Dovršetak europske ekonomske i monetarne unije”,

—

uzimajući u obzir preporuku Vijeća od 14. svibnja 2018. o ekonomskoj politici europodručja (3),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 12. lipnja 2019. naslovljenu „Produbljenje europske ekonomske i monetarne unije: analiza stanja četiri godine nakon objave Izvješća petorice predsjednika – Doprinos Europske komisije sastanku na vrhu država članica europodručja 21. lipnja 2019.” (COM(2019)0279),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 5. lipnja 2019. naslovljenu „Europski semestar 2019.: preporuke po državama članicama” (COM(2019)0500),

—

uzimajući u obzir Prijedlog odluke Vijeća od 27. veljače 2019. o smjernicama za politike zapošljavanja država članica (COM(2019)0151), koji je podnijela Komisija, i stajalište Parlamenta o istoj temi od 4. travnja 2019. (4),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 21. studenoga 2018. naslovljenu „Godišnji pregled rasta za 2019.: za snažniju Europu suočenu s globalnom nesigurnošću” (COM(2018)0770),

—

uzimajući u obzir zajedničko izvješće Komisije i Vijeća o zapošljavanju usvojeno 15. ožujka 2019.,

—

uzimajući u obzir Preporuku Komisije za preporuku Vijeća o ekonomskoj politici europodručja od 21. studenoga 2018. (COM(2018)0759),

—

uzimajući u obzir izvješće Komisije od 21. studenoga 2018. naslovljeno „Izvješće o mehanizmu upozoravanja za 2019.” (COM(2018)0758),

—

uzimajući u obzir Preporuku Komisije od 3. listopada 2008. o aktivnom uključivanju osoba isključenih s tržišta rada (5),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 21. studenoga 2018. o nacrtima proračunskih planova za 2019.: ukupna ocjena (COM(2018)0807),

—

uzimajući u obzir Prijedlog odluke Vijeća od 22. studenoga 2017. o smjernicama politika zapošljavanja država članica (COM(2017)0677), koji je podnijela Komisija, i stajalište Parlamenta o istoj temi od 19. travnja 2018. (6),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 26. travnja 2017. naslovljenu „Uspostava europskog stupa socijalnih prava” (COM(2017)0250),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 26. travnja 2017. naslovljenu „Inicijativa za potporu ravnoteži između poslovnog i privatnog života zaposlenih roditelja i skrbnika” (COM(2017)0252),

—

uzimajući u obzir Prijedlog preporuke Vijeća od 13. ožujka 2018. o pristupu radnika i samozaposlenih osoba socijalnoj zaštiti (COM(2018)0132), koji je podnijela Komisija,

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 5. travnja 2011. o okviru EU-a za nacionalne strategije integracije Roma do 2020. (COM(2011)0173) i naredna izvješća o provedbi i evaluaciji,

—

uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2019/1158 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o ravnoteži između poslovnog i privatnog života roditelja i pružatelja skrbi i o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 2010/18/EU (7),

—

uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 26. travnja 2017. pod naslovom „Pregled stanja u vezi s Preporukom iz 2013. ,Ulaganje u djecu: prekidanje kruga prikraćenosti’” (SWD(2017)0258),

—

uzimajući u obzir radni dokument Komisije „Strateška suradnja za rodnu ravnopravnost 2016. – 2019.” i Europski pakt za rodnu ravnopravnost za razdoblje 2011. – 2020. te zaključke Vijeća na tu temu od 7. ožujka 2011. (8),

—

uzimajući u obzir ciljeve iz Barcelone o skrbi za djecu iz 2002., a naročito da se do 2010. osigura skrb za najmanje 90 % djece između tri godine starosti i obvezne školske dobi te za najmanje 33 % djece mlađe od tri godine,

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 4. listopada 2016. naslovljenu „Tri godine provedbe Jamstva za mlade i Inicijative za zapošljavanje mladih” (COM(2016)0646),

—

uzimajući u obzir Prijedlog uredbe Vijeća od 14. rujna 2016. o izmjeni Uredbe (EU, Euratom) br. 1311/2013 kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. – 2020. (COM(2016)0604), koji je podnijela Komisija,

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 14. rujna 2016. naslovljenu „Jačanje europskih ulaganja za zapošljavanje i rast: prema drugoj fazi Europskog fonda za strateška ulaganja i novom europskom planu za vanjska ulaganja” (COM(2016)0581),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 10. lipnja 2016. naslovljenu „Novi program vještina za Europu – Suradnja na jačanju ljudskog kapitala, zapošljivosti i konkurentnosti” (COM(2016)0381),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 2. lipnja 2016. naslovljenu „Europski program za ekonomiju suradnje” (COM(2016)0356),

—

uzimajući u obzir paket o kružnom gospodarstvu (direktive (EU) 2018/849 (9), (EU) 2018/850 (10), (EU) 2018/851 (11) i (EU) 2018/852 (12)),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 1. lipnja 2016. naslovljenu „Europa ponovno ulaže – Analiza napretka Plana ulaganja za Europu i budući koraci” (COM(2016)0359),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 8. ožujka 2016. naslovljenu „Pokretanje javne rasprave o europskom stupu socijalnih prava” (COM(2016)0127) i njezine priloge,

—

uzimajući u obzir bijelu knjigu Komisije od 16. veljače 2012. naslovljenu „Program za primjerene, sigurne i održive mirovine” (COM(2012)0055),

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 7. prosinca 2015. o promicanju socijalnog gospodarstva kao ključnog pokretača gospodarskog i socijalnog razvoja u Europi,

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. ožujka 2019. o europskom semestru za usklađivanje ekonomske politike: aspekti zapošljavanja i socijalne politike u Godišnjem pregledu rasta za 2019. (13),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. Prosinca 2018. o obrazovanju u digitalnom dobu: izazovi, prilike i pouke za osmišljavanje politika EU-a (14),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. listopada 2018. o politici zapošljavanja i socijalnoj politici europodručja (15),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. rujna 2018. o načinima reintegracije radnika koji se oporavljaju od ozljede ili bolesti na kvalitetna radna mjesta (16),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. studenoga 2017. o borbi protiv nejednakosti kao sredstvu za poticanje otvaranja radnih mjesta i rasta (17),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 24. listopada 2017. o politikama minimalnog dohotka kao sredstvu za suzbijanje siromaštva (18),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. rujna 2017. o novom programu vještina za Europu (19),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. siječnja 2017. o europskom stupu socijalnih prava (20),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 26. svibnja 2016. o siromaštvu: rodna perspektiva (21),

—

uzimajući u obzir svoje stajalište od 2. veljače 2016. o Prijedlogu odluke Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi Europske platforme za poboljšanje suradnje u području sprečavanja i odvraćanja od neprijavljenog rada (22),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. studenoga 2015. o strateškom okviru EU-a o zdravlju i sigurnosti na radu 2014. – 2020. (23),

—

uzimajući u obzir inicijativu OECD-a i Europske komisije „Stanje zdravlja u EU-u” (24) i povezano izvješće „Ukratko o zdravlju: Europa 2018.” (25),

—

uzimajući u obzir Izvješće Komisije o primjerenosti mirovina iz 2018.: trenutačna i buduća primjerenost primanja u starijoj dobi u EU-u, objavljeno 26. travnja 2018.,

—

uzimajući u obzir Izvješće Komisije o starenju stanovništva iz 2018. i njegovu učinku na gospodarske i proračunske projekcije za države članice EU-a (2016. – 2070.), objavljeno 28. svibnja 2018.,

—

uzimajući u obzir revidiranu Europsku socijalnu povelju i proces iz Torina pokrenut 2014. u cilju jačanja sustava ugovora unutar Europske socijalne povelje u okviru Vijeća Europe i povezanost tog sustava s pravom Europske unije (26),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. ožujka 2011. o smanjenju zdravstvenih nejednakosti u EU-u (27),

—

uzimajući u obzir zaključne napomene Odbora UN-a za prava osoba s invaliditetom iz rujna 2015. o početnom izvješću Europske unije iz lipnja 2014. upućenom tom Odboru,

—

uzimajući u obzir Direktivu 2006/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada (Direktiva o jednakom postupanju) (28) i članak 141. Ugovora o osnivanju Europske zajednice (1992.) o načelu jednake plaće za jednak rad ili rad jednake vrijednosti,

—

uzimajući u obzir dokument Komisije „Strateška suradnja za rodnu ravnopravnost 2016. – 2019.” i njegov cilj o smanjenju razlike između spolova u mirovinama kao ključnom prioritetu te Izvješće Komisije o primjerenosti mirovina iz 2018.,

—

uzimajući u obzir Strategiju EU-a za mlade za razdoblje 2019. – 2027., koja se temelji na Rezoluciji Vijeća od 26. studenoga 2018., te cilj strategije Europa 2020. koji se odnosi na smanjenje prijevremenog napuštanja obrazovanja i osposobljavanja na razinu manju od 10 %,

—

uzimajući u obzir tematsko izvješće br. 5/2017 Europskog revizorskog suda iz travnja 2017. naslovljeno: „Nezaposlenost mladih – donose li politike EU-a promjene? Procjena programa „Garancija za mlade” i Inicijative za zapošljavanje mladih”,

—

uzimajući u obzir izvješća o Predviđanjima OECD-a u pogledu zapošljavanja za 2018. i 2019.,

—

uzimajući u obzir Europski akt o pristupačnosti,

—

uzimajući u obzir Preporuku Vijeća od 9. travnja 2019. o ekonomskoj politici europodručja (2019/C 136/01),

—

uzimajući u obzir Komisijin godišnji pregled zaposlenosti i socijalnih kretanja u Europi iz 2019.,

—

uzimajući u obzir Izvješće Komisije iz 2019. o siromaštvu unatoč zaposlenju,

—

uzimajući u obzir Preporuku Vijeća iz 2018. o pristupu radnika i samozaposlenih osoba socijalnoj zaštiti,

—

uzimajući u obzir Direktivu 2019/1152 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o transparentnim i predvidivim radnim uvjetima u Europskoj uniji (29),

—

uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja (A9-0016/2019),

A.

budući da se uvjeti na tržištu rada u EU-u nastavljaju poboljšavati, uglavnom zahvaljujući dugom razdoblju pozitivnog međunarodnog gospodarskog okruženja; budući da stopa zaposlenosti stalno raste te da je u zadnjem tromjesečju 2018. dostigla 73,5 %, pri čemu je bilo 240,7 milijuna zaposlenih, što je novi rekord; budući da se stopa zaposlenosti u europodručju povećala s 66,5 % 2017. na 67,4 % 2018.; budući da među državama članicama, regijama i skupinama stanovništva i dalje postoje velike razlike u stopama zaposlenosti; budući da je došlo do usporavanja rasta stope zaposlenosti i da se očekuje nastavak tog trenda; budući da će, nastavi li se ta dinamika, stopa zaposlenosti dostići 74,3 % 2020. godine;

B.

budući da su dugotrajni izazovi, kao što su starenje stanovništva, digitalizacija i njezin utjecaj na svijet rada, klimatske promjene i neodrživo iskorištavanje prirodnih resursa, i dalje od presudne važnosti;

C.

budući da je među radnicima starijima od 55 godina stopa zaposlenosti snažno porasla; budući da je 2018. stopa zaposlenosti radnika u dobi od 55 do 64 godine u europodručju iznosila 58,8 %, što je još uvijek znatno ispod prosjeka; budući da je stopa zaposlenosti žena u toj dobnoj skupini niža (52,9 %); budući da se u demografskim predviđanjima navodi sve veći broj starijih radnika; budući da demografske promjene utječu na sustave mirovinskog osiguranja, zdravstvene i dugotrajne skrbi;

D.

budući da su potrebne učinkovite politike kako bi se obuhvatili različiti oblici zapošljavanja i radnici na odgovarajući način zaštitili od zlostavljanja, diskriminacije i siromaštva;

E.

budući da znatan udio zaposlenih predstavljaju siromašne zaposlene osobe; budući da je 2017. godine 9,4 % zaposlenih osoba bilo izloženo riziku od siromaštva te da gotovo 20,5 milijuna radnika živi u kućanstvima kojima prijeti siromaštvo; budući da je za određene kategorije stanovništva, posebice za osobe koje rade na nepuno radno vrijeme, samozaposlene osobe, radnike zaposlene na određeno vrijeme, mlađe osobe, slabije obrazovane osobe i jednočlana kućanstva, rizik od siromaštva unatoč zaposlenju znatno veći i da se u nekim slučajevima posljednjih godina znatno povećao;

F.

budući da je razlika u zaposlenosti između spolova 2018. iznosila 11,6 postotnih bodova te da je od 2013. ostala gotovo nepromijenjena; budući da žene diljem EU-a u prosjeku zarađuju 16 % manje od muškaraca, iako se to znatno razlikuje ovisno o državama članicama; budući da razlika u mirovinama muškaraca i žena u dobi od 65 do 79 godina u EU-28 iznosi oko 37,2 %; budući da je diljem EU-a i dalje prisutna nejednaka podjela obveza skrbi između žena i muškaraca;

G.

budući da primarnu odgovornost za rješavanje nezaposlenosti mladih imaju države članice u smislu izrade i provedbe regulatornih okvira za tržišta rada, sustava obrazovanja i osposobljavanja te aktivnih politika tržišta rada;

H.

budući da od 2013. ukupan broj odrađenih sati polako ali sigurno raste; budući da stopa zaposlenosti na neodređeno i puno radno vrijeme i dalje raste, dok je stopa zaposlenosti na nepuno radno vrijeme u 2018. opadala; budući da se udio osoba zaposlenih na nepuno radno vrijeme u EU-u povećao se s 15 % 2002. na 19 % 2017.; budući da je 2017. zaposlenost na nepuno radno vrijeme u EU-u bila mnogo češća među ženama (31 %) nego među muškarcima (8 %); budući da je broj radnika koji su nesvojevoljno zaposleni na nepuno radno vrijeme i dalje vrlo visok i zahvaća 1,3 milijuna osoba više nego 2008.; budući da se udio zaposlenika na određeno vrijeme u EU-u povećao s 11 % 2002. na 13 % 2017.;

I.

budući da su neke države članice suočene sa strukturnim izazovima na tržištu rada, kao što su niska stopa sudjelovanja te neusklađenost vještina i kvalifikacija; budući da postoji sve veća potreba za konkretnim mjerama za integraciju ili reintegraciju neaktivne radne snage kako bi se udovoljilo zahtjevima tržišta rada;

J.

budući da je stopa nezaposlenosti u lipnju 2019. pala na 6,3 % u EU-u te na 7,5 % u europodručju; budući da je pad zabilježen za sve dobne skupine te i za muškarce i za žene; budući da među državama članicama i dalje postoje velike razlike te da je disperzija stopa nezaposlenosti između i unutar država u stalnom porastu od 2007.; budući da je nezaposlenost mladih i dalje neprihvatljivo visoka, odnosno u travnju 2019. iznosila je 14,2 % (2018. prosjek je u EU-u iznosio 15,2 %, a u europodručju 16,9 %), ali je niža od razine iz razdoblja prije krize 2008.; budući da su razlike između država članica vrlo velike; budući da je u prosjeku svaki drugi nezaposleni tražitelj zaposlenja bez posla duže od 12 mjeseci, a stopa dugotrajne nezaposlenosti od 3,8 % i dalje je viša od 2,9 %, koliko je iznosila prije krize; budući da je nezaposlenost osoba s invaliditetom i dalje vrlo visoka;

K.

budući da je prema podacima Eurostata 2017. u EU-28 bilo 8,973 milijuna nedovoljno zaposlenih radnika na nepuno radno vrijeme; budući da je osim toga 8,127 milijuna osoba bilo raspoloživo za rad, ali nije tražilo posao, dok je dodatnih 2,289 milijuna osoba bilo u potrazi za poslom, no nije moglo započeti s radom u kratkom roku; budući da to znači da je 2017. u EU-28 ukupno 19,389 milijuna osoba bilo u situaciji sličnoj nezaposlenosti, no da se pritom nisu ubrajale u stopu nezaposlenosti, što je gotovo jednako broju osoba koje su se smatrale nezaposlenima (18,776 milijuna);

L.

budući da su horizontalna i vertikalna segmentacija tržišta rada te siromaštvo unatoč zaposlenju i dalje prisutni i posebno utječu na žene, niskokvalificirane osobe, mlade i starije osobe, osobe s invaliditetom, nacionalne, jezične, etničke i seksualne manjine i osobe useljeničkog porijekla; budući da je stopa zaposlenosti osoba s invaliditetom 2016. iznosila 48,1 %, što je znatno ispod prosječne stope zaposlenosti;

M.

budući da dugotrajna nezaposlenost nerazmjerno pogađa mlade osobe, samohrane roditelje, neformalne skrbnike, osobe s dugotrajnim bolestima, invaliditetom ili zdravstvenim problemima, migrante te pripadnike etničkih i vjerskih manjina, koji se i dalje suočavaju s posebnim preprekama u pristupu zapošljavanju i s diskriminacijom u svim fazama zaposlenja;

N.

budući da je kvalitetna zaposlenost važan čimbenik u borbi protiv siromaštva i socijalne isključenosti; budući da je potrebno doprijeti do svih članova društva koji su najudaljeniji od tržišta rada i kojima prijeti siromaštvo i socijalna isključenost;

O.

budući da stopa slobodnih radnih mjesta i dalje raste te da je neusklađenost ponude i potražnje na tržištu rada i dalje važan razlog nezaposlenosti u mnogim državama članicama; budući da strukturna neusklađenost vještina i nedostatak vještina utječu na brojne sektore, među ostalim, turizam, tradicionalne obrte i sektor IKT-a, u kojem se očekuje da će do 2020. u EU-u razlika između potražnje i ponude stručnjaka porasti na oko 500 000; budući da je unatoč zabrinutosti zbog sve većeg nedostatka i manjka vještina, otprilike 39 % zaposlenika u EU-u zarobljeno na niskokvalitetnim poslovima za koje su prekvalificirani;

P.

budući da se, prema procjenama Europskog centra za razvoj strukovnog osposobljavanja (Cedefop), raspodjela vještina među radnom snagom 2017. u velikoj mjeri podudarala s traženim kvalifikacijama na tržištu rada i da je za sve vrste kvalifikacija ponuda radne snage bila veća od potražnje, a razlika je bila posebno velika za niski i srednji stupanj kvalifikacija; budući da će potražnja za kvalificiranom radnom snagom vjerojatno i dalje rasti te da se u najnovijim prognozama Cedefopa navodi da će se od 2017. do 2025. otvoriti više od 13 milijuna radnih mjesta za koja će biti potrebna visoka razina obrazovanja, dok će se broj niskokvalificiranih poslova smanjiti za gotovo 6 milijuna;

Q.

budući da Cedefop do 2025. predviđa paralelno povećanje vještina i na strani potražnje i na strani ponude; budući da se, međutim, očekuje da će ponuda vještina rasti nešto brže od potražnje za vještinama, na primjer, očekuje se da će se udio radne snage koja ima samo osnovno ili niže srednje obrazovanje smanjiti s 20,2 % 2017. na 16,8 % 2025.; budući da se predviđa da će se udio radnih mjesta za osobe s niskim kvalifikacijama smanjiti s 18,4 % na 15,4 %, no taj usporedni razvoj ne sprječava moguću neusklađenost vještina, kao što je prekvalificiranost;

R.

budući da je tržište rada vrlo fragmentirano i da je svaki segment po nečemu drugačiji;

S.

budući da rizik od siromaštva i socijalne isključenosti prijeti više od petini Europljana; budući da je postignut izvjestan napredak u ostvarivanju cilja u pogledu siromaštva iz strategije Europa 2020., odnosno siromaštvo je od 2008. smanjeno za 5,6 milijuna, no cilj smanjenja siromaštva za najmanje 20 milijuna do 2020. i dalje je daleko jer ono još uvijek predstavlja prijetnju za 113 milijuna ljudi; budući da su višim razinama siromaštva izložene ugrožene skupine kao što su djeca, samohrani roditelji, osobe s invaliditetom i osobe s kroničnim fizičkim i psihičkim zdravstvenim problemima, migranti, Romi i etničke manjine, dugotrajno nezaposlene osobe i beskućnici; budući da siromaštvo zaposlenih brzo raste (9,6 %) te da su siromaštvo i nejednakosti diljem EU-a sve su veći; budući da socijalni prijenosi imaju znatan učinak na smanjenje siromaštva u mnogim državama članicama (u prosjeku za 32,4 % 2017., ne uzimajući u obzir mirovine); budući da se taj utjecaj smanjivao svake godine od 2010. (osim 2013.) te da su razlike između država članica velike;

T.

budući da je univerzalan pristup kvalitetnom i cjenovno pristupačnom stanovanju i zdravstvenoj skrbi osnovna društvena potreba;

U.

budući da su i dalje prisutni nedostatna pokrivenost u okviru sustava socijalne zaštite te nedostatan pristup uslugama; budući da su se pojavili novi oblici rada, uključujući rad putem platformi i samozapošljavanje; budući da se socijalna zaštita tradicionalno odnosi na radnike s ugovorima na neodređeno i puno radno vrijeme te je stoga potrebna njezina prilagodba; budući da posebno netipični radnici često nemaju potpuni pristup socijalnoj zaštiti te da mnogi samozaposleni uopće nisu pokriveni ili imaju ograničenu pokrivenost; budući da je i dalje prisutno lažno samozapošljavanje, što uzrokuje nesigurnost rada i radnih mjesta, a posebno utječe na ugrožene skupine; budući da nedostatak pristupa socijalnoj zaštiti narušava dobrobit radne snage i funkcioniranje tržištâ rada;

V.

budući da se Garancija EU-a za mlade mora dodatno poboljšati u skladu s preporukama Europskog revizorskog suda kako bi se pružila pomoć svim mladima koji nisu zaposleni, ne školuju se i ne osposobljavaju (NEET);

W.

budući da postoje razlike u očekivanom životnom vijeku ovisno o socioekonomskom statusu; budući da te neusklađenosti ponajviše odražavaju razlike u izloženosti čimbenicima rizika (uključujući one na radnom mjestu), dok je vjerojatnost navođenja neispunjenih zdravstvenih potreba veća u kućanstvima s niskim dohotkom nego u kućanstava s visokim dohotkom; budući da je stoga važno u politikama zapošljavanja i socijalnim politikama dodatno promicati i uzimati u obzir zdravstvene čimbenike;

X.

budući da se čini da međurazine u kolektivnom pregovaranju rezultiraju čvršćom strukturom plaća; budući da se slabljenje kolektivnog pregovaranja u nekoliko država članica podudara s porastom niskih plaća (tj. radnici koji primaju manje od dvije trećine prosječne plaće);

Y.

budući da je dobro mentalno zdravlje ključan dio dobrobiti pojedinca; budući da je više od jedne šestine osoba diljem država članica EU-a 2016. imalo mentalne zdravstvene probleme; budući da osobe koje imaju problema s kroničnom depresijom u svim državama članicama imaju mnogo manju vjerojatnost zapošljavanja;

Z.

budući da se procjenjuje da ukupni troškovi mentalnog zdravlja u EU-u iznose više od 600 milijardi EUR, što je više od 4 % BDP-a;

AA.

budući da je 2017. bruto raspoloživi dohodak kućanstva po stanovniku u europodručju premašio razinu zabilježenu prije krize 2008., iako to nije bilo slučaj u osam država članica i brojnim regijama; budući da je ukupni dohodak kućanstava rastao sporije od BDP-a, što ukazuje na to da je povećanje prihoda zahvaljujući gospodarskom oporavku samo djelomično došlo do kućanstva i upućuje na to da nedavni rast nije uključiv; budući da su realne prosječne plaće u mnogim državama članicama i dalje niže nego prije krize te su 2017. rasle sporije od produktivnosti; budući da je nejednakost u dohotku često povezana s nejednakim pristupom obrazovanju, osposobljavanju i socijalnoj zaštiti;

AB.

budući da su prema istraživanju Eurobarometra iz 2018. društveno-gospodarska situacija i ekološka pitanja najveći uzroci osobne zabrinutosti građana EU-a;

AC.

budući da globalne promjene poput digitalizacije i ekološke tranzicije potvrđuju hitnu potrebu za zajedničkim pristupom EU-a; budući da ti globalni izazovi različito utječu na različite regije i teritorije; budući da je uloga socijalnog dijaloga, socijalnih partnera i civilnog društva od presudne važnosti za uključivu tranziciju; budući da su u mnogim državama članicama socijalni partneri još uvijek slabo uključeni u donošenje politika;

AD.

budući da gospodarski sektori koji su odgovorni za gotovo 90 % ukupnih emisija CO2 zapošljavaju oko 25 % radne snage u EU-u; budući da je prekvalifikacija te radne snage važan dio prijelaza na održivo gospodarstvo;

AE.

budući da ambiciozne klimatske politike otvaraju radna mjesta i potiču rast te pozitivno utječu na dobrobit; budući da se predviđa da će potpuna provedba Pariškog sporazuma otvoriti dodatnih 1,2 milijuna radnih mjesta u EU-u do 2030., uz 12 milijuna novih radnih mjesta koja se već očekuju;

AF.

budući da je u potpunosti provedeno samo 9 % preporuka za pojedine zemlje za razdoblje 2011. – 2018., dok je za 17 % ostvaren znatan napredak, za 44 % ostvaren je određeni napredak, za 25 % ostvaren je samo ograničen napredak, a za 5 % nije ostvaren nikakav napredak;

AG.

budući da je Komisija 2019. izdala preporuke za poboljšanje učinkovitosti, dostupnosti i održivosti zdravstvene skrbi za 15 država članica;

AH.

budući da su u EU-u smanjeni prosječni troškovi stanovanja i financijska preopterećenost, no manjak primjerenog i cjenovno pristupačnog stanovanja i dalje je sve veći problem u mnogim državama članicama; budući da je 2017. svaki deseti Europljanin trošio 40 % ili više dohotka kućanstava na troškove stanovanja;

AI.

budući da je dobro funkcioniranje socijalnog dijaloga ključan element europskog socijalnog tržišnog gospodarstva te da se njime jača socijalna kohezija i smanjuju sukobi u društvu, na zajedničku korist radnika, poslodavaca i vlada; budući da su socijalni dijalog i kolektivno pregovaranje ključni za izradu i provedbu politika kojima se mogu poboljšati radni uvjeti i uvjeti zapošljavanja;

AJ.

budući da organizacije civilnog društva daju ključan doprinos jer pružaju usluge kojima se potiče uključenost i zastupaju cijeli niz stavova u izradi politika;

1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

9.

10.

11.

12.

13.

14.

15.

16.

17.

18.

19.

20.

21.

22.

23.

24.

25.

26.

27.

28.

29.

30.

31.

32.

33.

34.

35.

36.

37.

38.

39.

—

uzimajući u obzir Nacrt uredbe Komisije o izmjeni Uredbe (EU) br. 546/2011 u pogledu procjene učinka sredstava za zaštitu bilja na pčele medarice (D045385/06,

—

uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja i stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 79/117/EEZ i 91/414/EEZ (1), a posebno njezin članak 4., članak 78. stavak 1. točku (c) i Prilog II. točku 3.8.3.,

—

uzimajući u obzir Uredbu Komisije (EU) br. 546/2011 od 10. lipnja 2011. o provedbi Uredbe (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu jedinstvenih načela za ocjenjivanje i odobravanje sredstava za zaštitu bilja (2),

—

uzimajući u obzir Uredbu Komisije (EU) br. 283/2013 od 1. ožujka 2013. o utvrđivanju zahtjeva u pogledu podataka o aktivnim tvarima, u skladu s Uredbom (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja (3) i Uredbu Komisije (EU) br. 284/2013 od 1. ožujka 2013. o utvrđivanju zahtjeva u pogledu podataka o sredstvima za zaštitu bilja u skladu s Uredbom (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja (4),

—

uzimajući u obzir Smjernice Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA) o procjeni rizika sredstava za zaštitu bilja za pčele (Apis mellifera, Bombus spp. i solitarne pčele), koje su odobrene 27. lipnja 2013. i posljednji put ažurirane 4. srpnja 2014. (5) („Smjernice EFSA-e o pčelama iz 2013.”),

—

uzimajući u obzir članak 5.a stavak 3. točku (b) Odluke Vijeća 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999. o utvrđivanju postupaka za izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji (6),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. siječnja 2019. o postupku Unije za odobravanje pesticida (7),

—

uzimajući u obzir članak 112. stavke 2. i 3. te stavak 4. točku (c) Poslovnika,

—

uzimajući u obzir Prijedlog rezolucije Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane,

A.

budući da Komisija navodi dramatičan pad u pojavi i raznolikosti svih vrsta europskih divljih kukaca oprašivača, uključujući divlje pčele, osolike muhe, leptire i moljce. Brojne vrste oprašivača izumrle su ili im prijeti izumiranje (8);

B.

budući da je vanjsko znanstveno izvješće EFSA-e od 29. veljače 2016. o toksičnosti pesticida pokazalo da bi dugoročna toksičnost mogla znatno premašiti predviđanja koja se temelje na kratkoročnim ispitivanjima (9);

C.

budući da je u skladu s člankom 1. stavkom 3. Uredbe (EZ) br. 1107/2009 svrha te uredbe „osigurati visoku razinu zaštite kako zdravlja ljudi i životinja tako i okoliša te poboljšati funkcioniranje unutarnjeg tržišta usklađivanjem pravila o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja poboljšavajući time poljoprivrednu proizvodnju”;

D.

budući da se u članku 4. stavku 1. Uredbe (EZ) br. 1107/2009 navodi sljedeće: „Aktivna se tvar odobrava u skladu s Prilogom II. kad se može očekivati na temelju sadašnjih znanstvenih i tehničkih saznanja da, uz uzimanje u obzir mjerila za odobravanje utvrđenih u točkama 2. i 3. tog priloga, sredstva za zaštitu bilja koja sadrže tu aktivnu tvar ispunjavaju zahtjeve predviđene u stavcima 2. i 3.”;

E.

budući da u skladu s člankom 4. stavkom 3. točkom (e) Uredbe (EZ) br. 1107/2009 sredstvo za zaštitu bilja „ne smije imati neprihvatljive učinke na okoliš”, vodeći posebno računa o određenim aspektima kada su na raspolaganju znanstvene metode koje Agencija prihvaća za procjenu tih učinaka, posebice „njegovo djelovanje na neciljane vrste, uključujući na trajno ponašanje tih vrsta”;

F.

budući da se u skladu s točkom 3.8.3. alinejom 2. Priloga II. Uredbi (EZ) br. 1107/2009 aktivna tvar, safener ili sinergist odobravaju samo ako je utvrđeno, nakon odgovarajuće procjene rizika na temelju istraživanja prema smjernicama Zajednice ili međunarodno dogovorenim smjernicama, da uporaba prema predloženim uvjetima uporabe sredstva za zaštitu bilja koje sadrži aktivnu tvar, safener ili sinergist „nema neprihvatljivih akutnih ili kroničnih učinaka na preživljavanje i razvoj pčela, ako se uzmu u obzir učinci na ličinke pčela i ponašanje pčela.”;

G.

budući da je Uredba (EZ) br. 1107/2009 dakle otišla korak dalje od stare Direktive Vijeća 91/414/EEZ (10), među ostalim, izričitim uvođenjem jasnih zahtjeva u vezi s kroničnim učincima uporabe neke aktivne tvari, safenera ili sinergista na preživljavanje i razvoj pčelinjih zajednica;

H.

budući da su zahtjevi u pogledu podataka o aktivnim tvarima i sredstvima za zaštitu bilja izmijenjeni 2013. kako bi uključivali studije o kroničnim učincima tih tvari i proizvoda na pčele te studiju o učincima tih tvari i proizvoda na razvoj pčela medarica i druge faze životnog ciklusa pčela medarica (11);

I.

budući da je EFSA 2013. u skladu s time ažurirala metodologiju procjene rizika, među ostalim uzimajući u obzir kronične učinke na pčele te štetne učinke na bumbare i solitarne pčele;

J.

budući da se ažurirana metodologija procjene rizika primjenjivala u EFSA-inim procjenama potvrdnih podataka u skladu s Provedbenom uredbom Komisije (EU) br. 485/2013 (12) u pogledu tri neonikotinoida, što je 2018. dovelo do gotovo potpunih ograničenja (13);

K.

budući da Stalni odbor osnovan člankom 58. Uredbe (EZ) br. 178/2002 („Stalni odbor”) još uvijek nije službeno podržao Smjernice EFSA-e o pčelama iz 2013.;

L.

budući da Komisija smatra da se na Smjernice EFSA-e o pčelama iz 2013. može osloniti samo za odluke u okviru ad hoc preispitivanja odobrenja u skladu s člankom 21. Uredbe (EZ) br. 1107/2009, ali ne i za standardne odluke o zahtjevima za odobrenje ili obnovu odobrenja, ako države članice nisu podržale te smjernice;

M.

budući da je Komisija pokušala podržati provedbu Smjernica EFSA-e o pčelama iz 2013. kako bi se mogle primjenjivati i za standardne odluke o odobrenju ili obnavljanju odobrenja aktivnih tvari i (ponovna) odobrenja za sredstva za zaštitu bilja;

N.

budući da se provedba Smjernica EFSA-e o pčelama iz 2013. dijelom može postići izmjenom jedinstvenih načela utvrđenih u Uredbi (EU) br. 546/2011;

O.

budući da se Komisija, međutim, nije odlučila na taj korak kada se 16 država članica 2018. usprotivilo provedbi Smjernica EFSA-e o pčelama iz 2013. zbog izostanka daljnjeg preispitivanja (14), posebno onih dijelova koji se odnose na metodologiju procjene kroničnih rizika;

P.

budući da se u skladu s člankom 78. stavkom 1. točkom (c) Uredbe (EZ) br. 1107/2009 izmjenama Uredbe (EU) br. 546/2011 moraju uzeti u obzir najnovije znanstvene i tehničke spoznaje;

Q.

budući da se u drugoj uvodnoj izjavi Nacrta uredbe Komisije navodi da je potrebno izmijeniti ta jedinstvena načela za ocjenjivanje i odobrenje za sredstva za zaštitu bilja u svjetlu najnovijih znanstvenih i tehničkih spoznaja;

R.

budući da se u Nacrtu uredbe Komisije uvode samo izmjene navedene u Smjernicama EFSA-e o pčelama iz 2013. u pogledu akutne toksičnosti za pčele medarice, ali se i dalje ne govori o kroničnoj toksičnosti za pčele medarice niti o toksičnosti za bumbare i solitarne pčele;

S.

budući da Nacrt uredbe Komisije stoga ne predstavlja najnovije znanstvene i tehničke spoznaje, suprotno onome što je navedeno u drugoj uvodnoj izjavi tog nacrta i suprotno zahtjevima iz članka 78. stavka 1. točke (c) Uredbe (EZ) br. 1107/2009, čime se ne poštuje zahtjev iz članka 4. stavka 1. te uredbe da se tvari odobravaju na temelju aktualnih znanstvenih i tehničkih saznanja, čime se također dovodi u pitanje svrha iz članka 1. stavka 3. te uredbe, točnije postizanje visoke razine zaštite zdravlja životinja i okoliša;

T.

budući da EFSA smatra da je za odgovarajuću procjenu rizika za pčele važno voditi računa o akutnoj toksičnosti, kroničnoj toksičnosti i toksičnosti za ličinke (15);

U.

budući da je iznimno važno procijeniti kroničnu toksičnost i toksičnost za ličinke kako bi se mogli rješavati rizici koje predstavlja nova generacija sredstava za sustavnu zaštitu bilja, koja dovode do dugotrajne kronične izloženosti, a ne do kratkotrajne akutne izloženosti;

V.

budući da bi izmjene koje je Komisija predložila u Nacrtu uredbe rezultirale poboljšanjem ispitivanja samo u pogledu akutne toksičnosti (16), što, prema procjeni učinka koju su proveli predstavnici sektora pesticida, ne bi promijenilo razinu zaštite (17);

W.

budući da uključivanje izmjena koje je predložila EFSA u Nacrt uredbe Komisije samo u pogledu akutne toksičnosti nije ni dovoljno ni primjereno niti je u skladu s kriterijima za odobrenje iz Uredbe (EZ) br. 1107/2009;

X.

budući da podnositelji zahtjeva moraju dostaviti relevantne podatke o kroničnoj toksičnosti u skladu s Uredbom (EU) br. 283/2013 i Uredbom (EU) br. 284/2013;

Y.

budući da u nedostatku odredaba o kroničnoj toksičnosti u Uredbi (EU) br. 546/2011 Komisija i države članice nailaze na poteškoće u pogledu uzimanja u obzir kroničnih učinaka takvih tvari i sredstava na pčele u svojim odlukama o odobrenju ili izdavanju odobrenja;

Z.

budući da ta situacija dovodi u pitanje pravilnu primjenu kriterija za odobrenje iz članka 4. i Priloga II. Uredbi (EZ) br. 1107/2009 u pogledu pčela, čime se pak dovodi u pitanje svrha Uredbe (EZ) br. 1107/2009, odnosno postizanje visoke razine zaštite zdravlja životinja i okoliša;

AA.

budući da je neprihvatljivo da se države članice protive potpunoj provedbi Smjernica EFSA-e o pčelama iz 2013. te time sprečavaju pravilnu primjenu kriterija za odobrenje u pogledu pčela;

AB.

budući da je s obzirom na postojanje smjernica Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD) u pogledu ispitivanja kronične toksičnosti za pčele medarice i učinaka na ličinke pčela medarica (smjernice OECD-a za ispitivanja br. 245 i 239) te za ispitivanja akutne toksičnosti za bumbare (smjernice OECD-a za ispitivanja br. 246 i 247) takvo protivljenje tim više neprihvatljivo;

AC.

budući da Komisija nije Stalnom odboru uopće podnijela nacrt koji bi odgovarao Smjernicama EFSA-e o pčelama iz 2013.; budući da je time zaobišla obvezu iz članka 5.a stavka 4. Odluke 1999/468/EZ o podnošenju prijedloga Vijeću, nakon čega je mogla usvojiti tu mjeru pod uvjetom da joj se Vijeće nije usprotivilo kvalificiranom većinom;

AD.

budući da je velika šteta da Komisija nije iskoristila svoje ovlasti u skladu s člankom 5.a stavkom 2. Odluke 1999/468/EZ, zahvaljujući čemu je 16 država članica, iako nisu imale kvalificiranu većinu, uspjelo spriječiti pravilnu primjenu kriterija za odobrenje u pogledu pčela;

AE.

budući da je Europski parlament u svojoj rezoluciji od 16. siječnja 2019. zaključio da treba poboljšati i samu Uredbu (EZ) br. 1107/2009 i njezinu provedbu kako bi se ostvarila njezina svrha te je izrijekom pozvao Komisiju i države članice da bez odlaganja donesu ažurirane smjernice o pčelama kojima se koristi EFSA;

1.

2.

3.

4.

5.

6.

—

uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Ugandi,

—

uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o diskriminaciji na temelju spolne orijentacije, a posebno Rezoluciju od 4. veljače 2014. o planu EU-a protiv homofobije i diskriminacije na temelju spolne orijentacije i rodnog identiteta (1) te Rezoluciju od 14. veljače 2019. o budućnosti popisa mjera u korist pripadnika skupine LGBTI (2019. – 2024.) (2),

—

uzimajući u obzir izjavu koju su 9. listopada 2019. zajednički izdali visoka predstavnica Europske unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i glavni tajnik Vijeća Europe povodom Europskog i svjetskog dana borbe protiv smrtne kazne,

—

uzimajući u obzir izjavu visoke predstavnice Federice Mogherini koju je u ime EU-a dala 17. svibnja 2019. povodom Međunarodnog dana borbe protiv homofobije, transfobije i bifobije,

—

uzimajući u obzir godišnje izvješće EU-a o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2018. – Uganda, koje je Europsko vijeće usvojilo 13. svibnja 2019.,

—

uzimajući u obzir članak 2., članak 3. stavak 5., članke 21., 24., 29. i 31. Ugovora o Europskoj uniji te članke 10. i 215. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, kojima su se Europska unija i njezine države članice obvezale da će poštovati i promicati opća ljudska prava i štititi pojedince u svojim odnosima sa ostatkom svijeta te da će donijeti restriktivne mjere u slučaju teških povreda ljudskih prava,

—

uzimajući u obzir međunarodne obveze u pogledu ljudskih prava, uključujući one sadržane u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima i Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda,

—

uzimajući u obzir dokument Vijeća EU-a namijenjen promicanju i zaštiti ostvarivanja svih ljudskih prava lezbijki, homoseksualaca, biseksualaca i transrodnih osoba (LGBTI Toolkit),

—

uzimajući u obzir smjernice EU-a o promicanju i zaštiti uživanja svih ljudskih prava LGBTI osoba,

—

uzimajući u obzir odgovarajuće smjernice EU-a o smrtnoj kazni, mučenju i drugom okrutnom, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju te o borcima za ljudska prava,

—

uzimajući u obzir najnoviji univerzalni periodični pregled za Ugandu koji je izradilo Vijeće UN-a za ljudska prava;

—

uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima, a posebno njezin članak 21. kojim je zabranjena diskriminacija na temelju spolne orijentacije,

—

uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima iz 1966. i činjenicu da je Uganda od 1995. ugovorna strana tog pakta,

—

uzimajući u obzir međustranački dokument koji je 15. listopada 2019. potpisalo 70 zastupnika Europskog parlamenta i u kojem je riječ o progonu pripadnika LGBTI zajednice u Ugandi,

—

uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 13. ožujka 2014. o pokretanju postupaka savjetovanja radi isključivanja Ugande i Nigerije iz Sporazuma iz Cotonoua s obzirom na najnovije zakonodavstvo kojim se dodatno kriminalizira homoseksualnost (3),

—

uzimajući u obzir Sporazum o partnerstvu AKP-a i EU-a („Sporazum iz Cotonoua”), a posebno njegov članak 8. stavak 4. o nediskriminaciji,

—

uzimajući u obzir načela iz Yogyakarte („Načela i obveze država u pogledu primjene međunarodnog prava o ljudskim pravima kad je riječ o seksualnoj orijentaciji, rodnom identitetu, rodnom izražavanju i spolnim obilježjima”) donesena u studenome 2006. i deset dodatnih načela („dodatnih 10”) donesenih 10. studenoga 2017.,

—

uzimajući u obzir Ustav Republike Ugande,

—

uzimajući u obzir članak 144. stavak 5. i članak 132. stavak 4. Poslovnika,

A.

budući da je u posljednjih nekoliko tjedana u Ugandi zabilježen porast iznimno homofobne retorike vlasti, posebno od strane Simona Lokoda, ugandskog državnog ministra za etiku i integritet, koji je 10. listopada 2019. najavio planove ponovnog uvođenja zakona protiv homoseksualnosti, koji bi uključivao smrtnu kaznu, za „tešku homoseksualnost”; budući da predloženo novo zakonodavstvo podržavaju i brojni zastupnici parlamenta Ugande;

B.

budući da je glasnogovornik vlade Ofwono Opondo 12. listopada potvrdio da vlada nema namjeru uvoditi nove zakone u vezi s aktivnostima LGBTI zajednice jer „su trenutačne odredbe kaznenog zakona dostatne”; budući da je to potvrdio viši glasnogovornik za medije predsjednika Musevenija;

C.

budući da se važećim odredbama kaznenog zakona krše ljudska prava i kriminalizira homoseksualnost; budući da je spolni čin između osoba istog spola i dalje nezakonit i da se kažnjava čak doživotnom zatvorskom kaznom na temelju odjeljaka 145. i 146. ugandskog Kaznenog zakona kojim se, među ostalim, kriminalizira „spolno općenje protivno prirodnom poretku”, a da mnogi postojeći zakoni omogućuju diskriminaciju LGBTI osoba, ograničavajući im pristup zapošljavanju, stanovanju, sustavima socijalne sigurnosti, obrazovanju ili zdravstvenim uslugama;

D.

budući da je Zakon protiv homoseksualnosti kojim se zabranjuje promicanje homoseksualnosti i uvodi smrtna kazna za homoseksualna djela uveden već 2014., na inicijativu predsjednika Musevenija, ali ga je Ustavni sud Ugande na kraju proglasio ništavnim; budući da je ukupna međunarodna zajednica strogo osudila predloženi zakon, a mnogi donatori, uključujući države članice EU-a, Sjedinjene Američke Države i Svjetsku banku, odlučili da će obustaviti pružanje razvojne pomoći toj zemlji;

E.

budući da taj događaj, nažalost, skreće pozornost na zapanjujući položaj LGBTI osoba u Ugandi, gdje su homofobni stavovi široko rasprostranjeni; budući da organizacije za ljudska prava redovito izvješćuju o društvenoj diskriminaciji, zločinima iz mržnje i kampanjama protiv homoseksualnih osoba, uključujući uznemiravanje, premlaćivanje, iznuđivanje, deložaciju, proizvoljna uhićenja i pritvaranja te ubojstva;

F.

budući da skupine aktivista za ljudska prava tvrde da Uganda bilježi zabrinjavajući porast napada na LGBTI osobe; budući da su prema podacima saveza LGBTI organizacija nazvanog Seksualne manjine Ugande ove godine ubijena tri homoseksualca i jedna transrodna žena, a da je posljednja žrtva bio aktivist Brian Wasswa koji je napadnut u svojem domu 4. listopada 2019.;

G.

budući da je Ustavom Ugande zabranjena diskriminacija na temelju niza razloga, ali ne i na temelju seksualne orijentacije;

H.

budući da je cilj zajedničke vanjske i sigurnosne politike Europske unije razvoj i jačanje demokracije i vladavine prava te poštovanje ljudskih prava i temeljnih sloboda; budući da razvojna pomoć Unije namijenjena Ugandi u okviru Nacionalnog okvirnog programa za razdoblje 2014. – 2020. iznosi 578 milijuna EUR; budući da to kao ključni cilj podrazumijeva promicanje i očuvanje dobrog upravljanja i poštovanje ljudskih prava;

I.

budući da korisnici Europskog razvojnog fonda podliježu strogim uvjetima u pogledu poštovanja ljudskih prava, vladavine prava, slobode vjere i zaštite manjina;

J.

budući da su u svibnju 2019. u skladu s člankom 8. Sporazuma o partnerstvu iz Cotonoua Uganda i Europska unija ponovno potvrdile svoje blisko partnerstvo u političkom dijalogu;

K.

budući da bi se međunarodnom suradnjom EU-a trebali podupirati napori država AKP-a u cilju razvoja potpornih pravnih i političkih okvira i uklanjanja kaznenih zakona, politika, praksi, stigmatizacije i diskriminacije kojima se ugrožavaju ljudska prava;

L.

budući da su u 32 od ukupno 54 afričke države kriminalizirani istospolni odnosi, a da se u Mauritaniji, Sudanu, sjevernoj Nigeriji i Somaliji homoseksualnost kažnjava smrću;

1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

9.

10.

11.

12.

13.

14.

—

uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Egiptu, posebno one od 17. srpnja 2014. o slobodi izražavanja i okupljanja u Egiptu (1), od 15. siječnja 2015. o situaciji u Egiptu (2), od 10. ožujka 2016. o Egiptu, posebno slučaju Giulija Regenija (3), od 8. veljače 2018. o pogubljenjima u Egiptu (4) i od 13. prosinca 2018. o Egiptu, posebno o položaju boraca za ljudska prava (5),

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća EU-a za vanjske poslove o Egiptu iz kolovoza 2013. i veljače 2014.,

—

uzimajući u obzir Sporazum o pridruživanju između EU-a i Egipta iz 2001. koji je stupio na snagu 2004. i koji je konsolidiran Akcijskim planom iz 2007. godine, uzimajući u obzir prioritete partnerstva između EU-a i Egipta u razdoblju 2017. – 2020. službeno donesene 25. srpnja 2017., zajedničku izjavu objavljenu 2017. nakon sastanka Vijeća za pridruživanje EU-a i Egipta i zajedničku izjavu sa 6. sastanka pododbora EU-a i Egipta o političkim pitanjima, ljudskim pravima i demokraciji u lipnju 2019.,

—

uzimajući u obzir izjavu EU-a u okviru točke 4. na sastanku Vijeća Ujedinjenih naroda za ljudska prava održanom 19. rujna 2019. u kojoj je spomenut Egipat,

—

uzimajući u obzir novi Strateški okvir i Akcijski plan EU-a za ljudska prava kojemu je cilj da zaštita i praćenje stanja ljudskih prava budu u središtu svih politika EU-a,

—

uzimajući u obzir smjernice EU-a o smrtnoj kazni, mučenju, slobodi izražavanja i o borcima za ljudska prava,

—

uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima, Konvenciju protiv mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja i Konvenciju o pravima djeteta, koje je Egipat ratificirao,

—

uzimajući u obzir izjavu visoke povjerenice UN-a za ljudska prava Michelle Bachelet od 27. rujna 2019. o prosvjedima u Egiptu,

—

uzimajući u obzir Ustav Egipta, posebno članke 52. o zabrani svih vrsta i oblika mučenja, 73. o slobodi okupljanja i 93. o obvezujućem karakteru međunarodnog prava o ljudskim pravima,

—

uzimajući u obzir Afričku povelju o ljudskim pravima i pravima naroda iz 1981., koju je Egipat ratificirao 20. ožujka 1984.,

—

uzimajući u obzir Arapsku povelju o ljudskim pravima čija je potpisnica Egipat,

—

uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a 2473 (2019) donesenu u lipnju 2019., kojom su obnovljene mjere za provedbu embarga na oružje protiv Libije,

—

uzimajući u obzir članak 144. stavak 5. i članak 132. stavak 4. Poslovnika,

A.

budući da su u proteklih nekoliko tjedana egipatska tijela vlasti navodno proizvoljno uhitila više od 4 300 osoba (od kojih se gotovo 3 000 i dalje nalaze u istražnom zatvoru), uključujući barem 114 žena i, prema navodima organizacija Amnesty International i Belady Association, najmanje 111 maloljetnika, kao odgovor na mirne prosvjede koji su započeli 20. rujna 2019.; budući da su policijske i sigurnosne službe navodno koristile prekomjernu silu kako bi raspršile prosvjednike;

B.

budući da su prosvjedi protiv vlade bili usmjereni protiv mjera štednje, sveprisutne korupcije vlade i sustavne represije te su zahtijevali ostavku egipatskog predsjednika Abdela Fattaha al-Sisija;

C.

budući da nedavna djelovanja egipatskih tijela vlasti ugrožavaju temeljne slobode izražavanja, udruživanja i okupljanja, sadržane u egipatskom Ustavu i međunarodnom pravu o ljudskim pravima; budući da je to dio šireg pritiska na civilno društvo i temeljna prava u Egiptu, osobito na slobodu izražavanja, kako na internetu tako i izvan njega, slobodu udruživanja i okupljanja te politički pluralizam i vladavinu prava;

D.

budući da su egipatska tijela vlasti nastavila vršiti pritisak na mirne demokratske oporbene stranke u Egiptu, kršeći time njihova prava na sudjelovanje u javnim poslovima i slobodu izražavanja, uključujući proizvoljno pritvaranje desetaka građana u predmetu „Hope” te uhićenja desetaka drugih članova mirnih političkih stranaka od rujna 2019.;

E.

budući da su odvjetnici, novinari, aktivisti i članovi oporbe uhićivani pod teškim optužbama, uključujući optužbe povezane s terorizmom; budući da su mirni disidenti, prodemokratski aktivisti i borci za ljudska prava ugroženi jer ih se označuje kao teroriste; budući da su ta uhićenja isključivo povezana s njihovim mirnim i legitimnim radom na obrani ljudskih prava;

F.

budući da prisilni nestanak boraca za ljudska prava postaje sustavna praksa egipatskih tijela vlasti, nakon čega se većina njih ponovno pojavi u rukama državnog odvjetništva, kao primjerice Alaa Abdel Fattah, Asmaa Daabes, Esraa Abdel Fattah, Eman Al-Helw, Mohamed Ibrahim, Abdelrahman Tarek, Ezzat Ghoneim, Haytham Mohamadeen i Ibrahim Metwally Hegazy; budući da drugima, uključujući Ibrahima Ezz El-Dina, i dalje nema traga;

G.

budući da se preventivni istražni zatvor i mjere predostrožnosti prekomjerno koriste kako bi se borci za ljudska prava i njihovi odvjetnici, kao što su Mahienour El-Masry, Mohamed El-Baqer, Esraa Abdel Fattah i Mohamed Ramadan, spriječili u obavljanju svojeg legitimnog rada u području ljudskih prava u Egiptu;

H.

budući da su egipatska tijela vlasti otežala napredak u istrazi i otkrivanje istine o otmici, mučenju i ubojstvu talijanskog istraživačkog asistenta Giulija Regenija; budući da je talijanski parlament obustavio svoje diplomatske odnose s egipatskim parlamentom i pozvao države članice da iz solidarnosti učine isto;

I.

budući da su Reporteri bez granica zabilježili slučajeve najmanje 31 medijskog djelatnika koji se trenutačno nalaze u pritvoru u Egiptu zbog svojeg rada, kao rezultat političkog progona i višestrukih kršenja pravila pravičnog postupka; budući da je šestero tih novinara uhićeno u vezi s nedavnim prosvjedima; budući da su i strani medijski djelatnici bili mete takvih radnji i da je nekoliko dopisnika međunarodnih medija deportirano ili im je zabranjen ulazak u Egipat; budući da su međunarodne organizacije zabilježile blokiranje internetskih stranica informativnih medija te blokiranje ili ograničavanje pristupa aplikacijama za razmjenu poruka na internetu, posebno tijekom posljednjih tjedana;

J.

budući da se egipatskim Zakonom o nevladinim organizacijama iz 2019. ukidaju zatvorske kazne te se zatvara agencija s jakim osiguranjem koja je bila prethodno uspostavljena radi odobravanja i praćenja inozemnog financiranja, ali se njime i dalje može znatno ograničiti civilno društvo, dodatno se ograničava pravo na slobodu udruživanja te se u znatnoj mjeri ograničavaju aktivnosti domaćih i stranih nevladinih organizacija;

K.

budući da se borkinje za ljudska prava u Egiptu i dalje suočavaju s raznim oblicima uznemiravanja koje provodi država, posebno u obliku klevetničkih kampanja i sudskog progona; budući da su aktivisti koji se bore za prava pripadnika zajednice LGBTQI i žena izloženi stalnoj represiji, među ostalim pod krinkom očuvanja „javnog morala”;

L.

budući da u Egiptu i dalje dolazi do teških kršenja prava na život i to s pomoću pravosuđa, koje je izreklo i provelo dosad nezabilježeno velik broj smrtnih kazni protiv brojnih pojedinaca, pri čemu su osuđivana čak i djeca, među ostalim i nakon vojnih i masovnih suđenja bez minimalnih jamstava poštenog suđenja; budući da su kazneni i vojni sudovi od 2014. izrekli više od 3 000 smrtnih kazni, a 50 osoba prijeti pogubljenje;

M.

budući da je Ured visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava (UN OHCHR) izjavio da je pred sudovima u tijeku nekoliko predmeta koji se odnose na pojedince osuđene na temelju dokaza navodno dobivenih mučenjem, kojima prijeti smrtna kazna; budući da se čini da se tim osuđujućim presudama izravno krši egipatsko i međunarodno pravo i pravosudni postupak;

N.

budući da egipatske snage sigurnosti gotovo uopće ne snose odgovornost za teška kršenja ljudskih prava i da se optužbe protiv vojske u vezi s korupcijom ne istražuju na odgovarajući način;

O.

budući da su egipatske sigurnosne snage ubile najmanje 900 ljudi tijekom prosvjeda na trgu Rabaa 2013. godine; budući da, iako su tijekom suđenja koje je uslijedilo prijavljene brojne nepravilnosti te je visoka povjerenica UN-a za ljudska prava to opisala kao ozbiljan pravni propust, još nije osuđena nijedna osoba odgovorna za taj masakr;

P.

budući da postupak univerzalnog periodičnog pregleda za Egipat pred Vijećem UN-a za ljudska prava, koji počinje u studenome 2019., međunarodnoj zajednici nudi jedinstvenu priliku da prouči stanje u vezi s ljudskim pravima u Egiptu i iznese preporuke za poboljšanje;

Q.

budući da su mnogi aktivisti za ljudska prava izloženi represivnim mjerama, dok su neki od njih žrtve odmazde zbog sudjelovanja u univerzalnom periodičnom pregledu za Egipat 2014.; budući da je desetero boraca za ljudska prava i sedam nevladinih organizacija imenovanih u predmetu 173/2011 („predmet stranog financiranja”) sputano zamrzavanjem imovine; budući da su i dalje na snazi zabrane putovanja za najmanje 31 borca i člana osoblja neovisnih egipatskih nevladinih organizacija u području zaštite ljudskih prava uključenih u predmet 173/2011, premda je 43 zaposlenika stranih organizacija civilnog društva osuđenih u istom predmetu 2013. od tada oslobođeno;

R.

budući da je od revolucije iz 2011. Egipat prošao više teških razdoblja te da mu međunarodna zajednica daje podršku kako bi se riješili brojni izazovi s kojima se ta zemlja suočava; budući da je sigurnosno stanje u Egiptu krhko, uz velik rizik od terorističkih napada raznih islamističkih organizacija na poluotoku Sinaju i u velikim gradovima diljem zemlje, unatoč tome što je vlada koristila agresivne i ponekad nasilne taktike za suzbijanje tih organizacija; budući da su u terorističkim napadima poginuli brojni nedužni civili, uključujući Kopte; budući da su od kraja 2013. vojne operacije u sjevernom Sinaju nastavile eskalirati, a vlada je provela masovna rušenja i prisilne deložacije desetaka tisuća stanovnika, pri čemu je spriječila neovisno izvješćivanje nametanjem gotovo potpune blokade medija i ograničavanjem kretanja prema Sinaju i iz njega;

S.

budući da EU i njegove države članice nisu objavili službenu, snažnu i ujedinjenu javnu reakciju na događaje u Egiptu iz rujna i listopada 2019.; budući da se prioriteti partnerstva između EU-a i Egipta u razdoblju 2017. – 2020., doneseni u lipnju 2017. vode zajedničkim snažnim zalaganjem za univerzalne vrijednosti demokracije, vladavine prava i poštovanja ljudskih prava, te predstavljaju obnovljeni okvir za politički angažman i pojačanu suradnju, među ostalim u područjima sigurnosti, pravosudne reforme i borbe protiv terorizma, na temelju poštovanja ljudskih prava i temeljnih sloboda; budući da napori koje EU ulaže kako bi potaknula Egipat na rješavanje najtežih aspekata kršenja ljudskih prava nisu polučili relevantne rezultate;

T.

budući da je Egipat važan partner Europske unije i njezinih država članica u brojnim područjima, uključujući trgovinu, sigurnost i međuljudske kontakte; budući da je 21. kolovoza 2013. Vijeće za vanjske poslove EU-a Visoku predstavnicu zadužilo za reviziju pomoći koju EU pruža Egiptu; budući da je Vijeće odlučilo da će se suradnja EU-a s Egiptom prilagoditi u skladu s razvojem događaja na terenu; budući da su EU i Egipat u lipnju 2017. usvojili Prioritete partnerstva, kojima se nastoji poboljšati suradnja u brojnim područjima, uključujući borbu protiv terorizma uz dužno poštovanje ljudskih prava i temeljnih sloboda;

U.

budući da se u zaključcima Vijeća za vanjske poslove od 21. kolovoza 2013. navodi da su se „države članice složile i o obustavi dozvola za izvoz opreme u Egipat koja bi se mogla upotrijebiti za unutarnju represiju, o ponovnom ocjenjivanju dozvola za izvoz opreme obuhvaćene Zajedničkim stajalištem 2008/944/ZVSP te o preispitivanju svoje pomoći Egiptu namijenjene sigurnosnom sektoru”; budući da poduzeća sa sjedištem u nekoliko država članica i dalje Egiptu isporučuju tehnologiju za nadzor i drugu nadzornu opremu te tako olakšavaju hakiranje i upotrebu zloćudnih softvera te ostale oblike napada na borce za ljudska prava i aktiviste civilnog društva, i fizički i na internetu; budući da je ta aktivnost dovela do zatiranja slobode izražavanja na internetu;

1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

9.

10.

11.

12.

13.

14.

15.

16.

17.

18.

—

uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Indoneziji,

—

uzimajući u obzir Sporazum o partnerstvu i suradnji između EU-a i Indonezije, koji je stupio na snagu 1. svibnja 2014.,

—

uzimajući u obzir sedmi dijalog o ljudskim pravima između EU-a i Indonezije od 1. veljače 2018.,

—

uzimajući u obzir osmi krug pregovora o Sporazumu o slobodnoj trgovini između EU-a i Indonezije koji je održan u lipnju 2019.,

—

uzimajući u obzir Nacrt kaznenog zakonika koji je predstavljen 15. rujna 2019.,

—

uzimajući u obzir načela iz Yogyakarte,