1.1.

ESB pozdravlja inicijativu Europske komisije za uspostavu usklađenog okvira na razini Europske unije za kriptoimovinu i povezane aktivnosti i usluge, koji je dio paketa za digitalne financije (2) koji je Komisija donijela 24. rujna 2020. ESB također pozdravlja cilj predložene uredbe, a to je rješavanje različitih razina rizika koje predstavlja svaka vrsta kriptoimovine, uravnoteženo s potrebom da se podrže inovacije. Nadalje, ESB smatra da je usklađeni okvir na razini Unije ključan za sprečavanje fragmentacije na jedinstvenom tržištu. Međutim, u predloženoj uredbi postoje određeni aspekti koji se odnose na odgovornosti ESB-a, Eurosustava i Europskog sustava središnjih banaka (ESSB) u vezi s provođenjem monetarne politike, nesmetanim funkcioniranjem platnih sustava, bonitetnim nadzorom kreditnih institucija i financijskom stabilnošću gdje su potrebne daljnje prilagodbe.

1.2.

U skladu s predloženom uredbom kriptoimovina, posebno dvije potkategorije, tokeni vezani uz imovinu i tokeni e-novca, imaju jasnu dimenziju monetarnog supstituta, uzimajući u obzir tri funkcije novca kao sredstva razmjene, sredstva čuvanja vrijednosti i obračunske jedinice. Definicija „token vezan uz imovinu” odnosi se na funkciju čuvanja vrijednosti („...održavati stabilnu vrijednost...”) (3), dok se definicija „token e-novca” odnosi i na funkciju sredstva razmjene i na funkcije čuvanja vrijednosti („...čija je glavna svrha koristiti se kao sredstvo razmjene i koja ima za cilj održavanje stabilne vrijednosti...”) (4). Predloženom uredbom naglašava se funkcija tokena e-novca kao sredstva razmjene, napominjući da su oni „prvenstveno sredstvo plaćanja, čija se vrijednost stabilizira vezanjem uz samo jednu fiducijarnu valutu” te da je „kao i elektronički novac, takva kriptoimovina elektronička zamjena za kovanice i novčanice i koristi se za plaćanje” (5). Ta je pretpostavka potkrijepljena činjenicom da su financijski instrumenti, kako su definirani u Direktivi 2014/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća (u daljnjem tekstu: „MiFID II”) (6) isključeni iz područja primjene predložene uredbe. S obzirom na navedeno, ESB razumije da su pojmovi tokeni vezani uz imovinu i tokeni e-novca definirani u predloženoj uredbi, u cijelosti ili djelomično, kao supstituti za novac.

1.3.

ESB pozdravlja opće isključenje ESB-a i nacionalnih središnjih banaka država članica iz područja primjene predložene uredbe kada djeluju u svojstvu monetarne vlasti (7), kao i isključivanje iz područja primjene kriptoimovine koju bi u konačnici mogle izdati središnje banke koje djeluju u svojstvu monetarne vlasti i svih usluga povezanih s kriptoimovinom koje bi u konačnici mogle pružati središnje banke (8). ESB primjećuje da predložena uredba također sadrži upućivanja na pojmove „valuta Unije” i „središnja banka koja izdaje” (9) te, ako ih se tumači zajedno s drugom komponentom paketa mjera za digitalno financiranje koji također sadrži ta dva pojma, tj. nacrtom uredbe o pilot-režimu za tržišne infrastrukture temeljene na tehnologiji decentraliziranog vođenja evidencije transakcija (10), pojavljuje se jasna razlika u zakonodavnim prijedlozima Unije između kriptoimovine i novca središnje banke (11). Kako bi se izbjegle moguće nejasnoće u pogledu pravne prirode i karakteristika kriptoimovine (ako i kada) koje izdaju središnje banke u odnosu na novac središnje banke, predloženom uredbom moglo bi se također na koristan način potvrditi da se predložena uredba neće primjenjivati na izdavanje novca središnje banke od strane središnjih banaka na temelju tehnologije decentraliziranog vođenja evidencija transakcija (DLT) ili u digitalnom obliku kao nadopunu postojećim oblicima novca središnje banke, što ESB može odobriti u skladu s Ugovorom i Statutom Europske središnje banke (dalje u tekstu: „Statut ESSB-a”).

1.4.

Naposljetku, što se tiče definicije „kriptoimovine” uvedene predloženom uredbom, ESB napominje da predložena uredba sadrži široku i sveobuhvatnu definiciju (12). Međutim, kako bi se izbjegla različita tumačenja na nacionalnoj razini o tome što može ili ne može činiti kriptoimovinu u okviru predložene uredbe, kako bi se pomoglo u pružanju usluga kriptoimovine na prekograničnoj osnovi i kako bi se uspostavio istinski usklađen skup pravila za kriptoimovinu, potrebno je dodatno pojasniti područje primjene predložene uredbe. Posebno je potrebno pojasniti razliku između kriptoimovine koja se može smatrati financijskim instrumentima (u okviru područja primjene MiFID-a II) i one koja bi bila obuhvaćena područjem primjene predložene uredbe.

2.1.1.

Za razliku od kriptoimovine koja se upotrebljava isključivo kao sredstvo plaćanja ili očuvanje vrijednosti, posljedice prijenosa monetarne politike kriptoimovine koja ispunjava obje te funkcije mogle bi biti značajne. U tom pogledu ESB prima na znanje zabranu plaćanja kamata na kriptoimovinu utvrđenu u predloženoj uredbi (13) u skladu s uredbom o drugim instrumentima koji se uglavnom koriste kao sredstvo plaćanja, kao što je elektronički novac. U tom bi kontekstu ta zabrana mogla dovesti do toga da relativna privlačnost tokena za e-novac i tokena vezanih uz imovinu iz perspektive nositelja ovisi o okruženju kamatnih stopa. Ne može se u potpunosti isključiti mogućnost da bi se time mogli stvoriti priljevi i odljevi ako se znatno promijeni okruženje kamatnih stopa, što bi moglo utjecati na financijsku stabilnost i prijenos monetarne politike.

2.1.2.

Kriptoimovina sa stabilnom nominalnom vrijednošću, koja služi kao sredstvo plaćanja i čuvanja vrijednosti, mogla bi utjecati na stabilnost i trošak financiranja depozita kreditnih institucija, što bi moglo predstavljati izazov za sposobnost kreditnih institucija da ispune svoju gospodarsku ulogu financijskog posredovanja. Budući da se financijski sustav u europodručju uglavnom temelji na kreditnim institucijama, nagli pomaci u snazi bilance kreditnih institucija mogu negativno utjecati na stabilnost kreditnih institucija i njihovu kreditnu sposobnost, a time i na prijenos monetarne politike, iako promjene u financijskom sustavu koje proizlaze iz inovacija i tržišnog natjecanja same po sebi nisu nepoželjne. U scenariju znatne zamjene depozita kriptoimovinom kreditne institucije možda će trebati istražiti alternativne izvore financiranja, kao što su tržište novca i financiranje kod središnje banke, s učincima na troškove financiranja banaka, referentne stope na tržištu novca i veličinu bilance središnjih banaka.

2.1.3.

Naposljetku, u scenariju koji uključuje široku uporabu tokena vezanih uz imovinu i tokena e-novca moglo bi doći do povećanja potražnje za sigurnom imovinom, što bi moglo utjecati na formiranje cijene imovine, vrednovanje kolaterala, funkcioniranje tržišta novca i provođenje monetarne politike. To u konačnici može dovesti do nestašice kolaterala za operacije na otvorenom tržištu. Nadalje, raširena uporaba tokena vezanih uz imovinu za potrebe plaćanja može dovesti u pitanje ulogu plaćanja u eurima te čak narušiti javno pružanje funkcije novca kao obračunske jedinice.

2.1.4.

Osim prethodno navedenih razmatranja monetarne politike, u skladu s predloženom uredbom, tokeni vezani uz imovinu i tokeni e-novca imali bi različite značajke, uključujući, s obzirom na njihovu glavnu funkciju, sastav pričuva i prava imatelja. U tom pogledu postoji rizik da bi se zbog njihove konkretne uporabe, zajedno sa sistemskom važnošću koju mogu steći, tokeni vezani uz imovinu i tokeni e-novca de facto poistovjetili s instrumentima plaćanja, bez obzira na njihovu glavnu namjeravanu funkciju ili uporabu u skladu s predloženom uredbom. Ako bi to bio slučaj, tokeni vezani uz imovinu i tokeni e-novca trebali bi podlijegati sličnim zahtjevima kako bi se spriječio rizik regulatorne arbitraže između odnosnih režima. Posebno, s obzirom na to da značajke dizajna i njihova uporaba čine tokene vezane uz imovinu prikladnima za upotrebu kao sredstvo plaćanja, bilo bi primjereno barem zahtijevati od izdavatelja da imateljima tokena vezanih uz imovinu dodijele prava isplate, bilo za izdavatelja ili za pričuve. Osim toga, moglo bi se razmotriti stvaranje ad hoc kategorije „tokena za plaćanje” na temelju kojih bi tokeni vezani uz imovinu podlijegali skupu zahtjeva koji su istovjetni onima koji se primjenjuju na izdavatelje tokena e-novca. Osim toga, bilo bi primjereno u slučaju značajnih tokena vezanih uz imovinu koji se u velikoj mjeri upotrebljavaju za plaćanja u Uniji da izdavatelji značajnih tokena vezanih uz imovinu podliježu istim zahtjevima koji se odnose na odobrenje za rad koji se primjenjuju na izdavatelje tokena e-novca, kada Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo (EBA) to smatra primjerenim u skladu s kriterijima za razvrstavanje koji će biti dodatno utvrđeni u regulatornim tehničkim standardima.

Dodatno, predloženom uredbom predviđa se da nadležno tijelo može odbiti izdavanje odobrenja za rad izdavatelju tokena vezanih uz imovinu, među ostalim, ako izdavateljev poslovni model može predstavljati ozbiljnu prijetnju financijskoj stabilnosti, prijenosu monetarne politike ili monetarnoj suverenosti (14). U tom pogledu, ako je aranžman vezan uz imovinu jednak platnom sustavu ili shemi, procjena potencijalne prijetnje provedbi monetarne politike i nesmetanom funkcioniranju platnih sustava trebala bi biti u isključivoj nadležnosti ESB-a (ili nacionalne središnje banke koja izdaje relevantnu valutu Unije). U slučaju eura to je zato što potencijalna prijetnja može negativno utjecati na obavljanje osnovnih zadaća koje se trebaju obavljati putem Eurosustava u skladu s Ugovorom, posebno na provođenje monetarne politike Unije i promicanje nesmetanog funkcioniranja platnih sustava. Navedeni rizici mogu imati učinak na održavanje stabilnosti cijena, a što je glavni cilj Eurosustava u skladu s Ugovorom. S obzirom na ključne aspekte o kojima se traži procjena ESB-a tijekom postupka izdavanja odobrenja za rad za izdavatelje tokena vezanih uz imovinu intervencija ESB-a ne bi trebala biti ograničena na izdavanje neobvezujućeg mišljenja u tim područjima isključive nadležnosti ESB-a. Prema istoj logici, kada tokeni vezani uz imovinu mogu utjecati na vođenje monetarne politike ili neometano funkcioniranje platnih sustava u državama članicama čija valuta nije euro, središnje banke tih država članica, koje u skladu s Ugovorom zadržavaju svoje ovlasti u području monetarne politike u skladu s nacionalnim pravom, također bi trebale moći izdati obvezujuće mišljenje. S obzirom na prethodno navedeno, ESB predlaže da se predložena uredba na odgovarajući način izmijeni. Osim toga, ESB smatra da bi trebalo dodatno razmotriti primjerenost postojećeg zakonodavnog okvira u skladu s Direktivom 2009/110/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (dalje u tekstu „Direktiva o elektroničkom novcu”) (15). Posebno, pojava značajnih tokena e-novca opravdava sudjelovanje ESB-a (ili relevantne središnje banke države članice čija valuta nije euro) na sličan način kao što je predviđeno u pogledu odobrenja izdavateljima tokena vezanih uz imovinu. Izdavanje tokena e-novca, posebno ako su utvrđeni kao značajni, zahtijeva pažljivu procjenu utjecaja na monetarnu politiku i nesmetanog rada platnih sustava.

Osim toga, ovlast nadležnog tijela da odbije odobrenje za rad ako poslovni model izdavatelja tokena vezanih uz imovinu predstavlja ozbiljnu prijetnju financijskoj stabilnosti, prijenosu monetarne politike ili monetarnom suverenitetu pretpostavlja da nadležno tijelo može točno predvidjeti takve rizike u fazi izdavanja odobrenja za rad, što možda nije moguće jer opseg rizika ovisi o opsegu uporabe tokena. U tom pogledu, čini se da predložena uredba ne pruža jednakovrijedno sredstvo kojim bi se nadležnom tijelu omogućilo da reagira ako token vezan uz imovinu postane prijetnja financijskoj stabilnosti, prijenosu monetarne politike ili monetarnoj suverenosti tijekom njegova vijeka trajanja. Stoga ESB predlaže da bi nadležna tijela također trebala biti ovlaštena za poduzimanje odgovarajućih mjera kako bi se osigurala pravilna provedba monetarne politike i promicanje nesmetanog funkcioniranja platnih sustava te da bi od njih trebalo zahtijevati da djeluju u skladu s mišljenjima ESB-a i relevantnih središnjih banaka o tim aspektima. U predloženu uredbu trebalo bi uključiti dodatne mehanizme za poticanje izdavatelja da ograniče opseg izdanja, uključujući zahtjeve za testiranje otpornosti na stres s mogućim kapitalnim dodacima (vidjeti stavak 3.2.3. u nastavku).

2.1.5.

Osim toga, predložena uredba sadržava nekoliko upućivanja na pojam „fiducijarne valute koje su zakonsko sredstvo plaćanja”. U skladu s Ugovorima i monetarnim pravom Unije, euro je jedinstvena valuta europodručja, tj. onih država članica koje su uvele euro kao svoju valutu. Što se tiče država članica koje nisu uvele euro kao svoju valutu, Ugovori se dosljedno odnose na valute tih država članica. Nigdje se u Ugovorima euro ili valute država članica ne spominju kao „fiducijarne” valute. Nadalje, euronovčanice i eurokovanice koje su izdali ESB i nacionalne središnje banke imaju status zakonskog sredstva plaćanja. Te su novčanice i kovanice nominirane u eurima i kao takve su apoeni jedinstvene valute. U tom kontekstu nije primjereno u pravnom tekstu Unije upućivati na „fiducijarne valute koje su zakonsko sredstvo plaćanja”. Umjesto toga, u predloženoj uredbi trebalo bi se upućivati na „službene valute”, čija su zakonska sredstva plaćanja izrazi (16).

2.1.6.

Nadalje, predložena uredba sadržava odredbe o aranžmanima čuvanja koje trebaju uspostaviti pružatelji usluga povezanih s kriptoimovinom (17). Posebno je predviđeno da se sredstva klijenata odmah polažu kod središnje banke ili kreditne institucije. Iako su odredbe o čuvanju dobrodošle, pristup računima središnjih banaka za kreditne institucije u kontekstu operacija monetarne politike Eurosustava ili za namiru transakcija od strane podsustava u kontekstu operacija sustava TARGET2 temelji se na kriterijima prihvatljivosti i uvjetima u skladu s primjenjivim smjernicama ESB-a (18). Kao rezultat toga, pružatelji usluga povezanih s kriptoimovinom moraju biti prihvatljive druge ugovorne strane Eurosustava ili poslovati preko korespondentne banke s računom u odgovarajućoj središnjoj banci Eurosustava. Slični aranžmani mogu se primjenjivati i u drugim središnjim bankama ESSB-a. S obzirom na prethodno navedeno, predložena uredba trebala bi se odnositi na aranžmane čuvanja sa središnjom bankom navodeći da bi se ti aranžmani uspostavili samo ako su ispunjeni relevantni kriteriji prihvatljivosti i uvjeti za otvaranje računa.

2.2.1.

U uskoj vezi s njegovim osnovnim zadaćama monetarne politike, Ugovorom i Statutom ESSB-a predviđa se da Eurosustav u okviru svojeg mandata provodi nadzor nad klirinškim i platnim sustavima. Sukladno četvrtoj alineji članka 127. stavka 2. Ugovora, što se ogleda u članku 3. stavku 1. Statuta, jedna od temeljnih zadaća ESSB-a je „promicanje nesmetanog funkcioniranja platnih sustava”. U izvršavanju ove osnovne zadaće „ESB i nacionalne središnje banke mogu stvoriti mogućnosti, a ESB može donositi propise radi osiguranja učinkovitog i pouzdanog obračunskog i platnog sustava u Uniji i s drugim zemljama” (19). U skladu sa svojom nadzornom ulogom, ESB je donio Uredbu (EU) br. 795/2014 Europske središnje banke (ESB/2014/28) (dalje u tekstu „Uredba o SIPS-u”) (20). Uredbom o SIPS-u provode se načela za infrastrukture financijskih tržišta koja su izdali Odbor za platni sustav i sustav namire (CPSS) i Međunarodna organizacija komisija za vrijednosne papire (IOSCO) (dalje u tekstu „načela CPSS-IOSCO”) (21), koja su pravno obvezujuća i obuhvaćaju sustave velikih plaćanja i platne sustave za male vrijednosti od sistemske važnosti kojima upravlja središnja banka Eurosustava ili privatni subjekt. Okvir nadzorne politike Eurosustava (22) utvrđuje platne instrumente kao „sastavni dio platnih sustava” i tako ih uključuje u opseg svog nadzora. Nadzorni okvir za platne instrumente trenutačno se preispituje (23). U tom okviru platni instrument (npr. kartica, kreditni transfer, izravno terećenje, elektronički prijenos novca i digitalni token za plaćanje (24)) definira se kao personalizirani uređaj (ili skup uređaja) i/ili skup postupaka dogovorenih između korisnika platnih usluga i pružatelja platnih usluga koji se upotrebljavaju za iniciranje prijenosa vrijednosti (25). Do danas se uloga primarnog nadzornog tijela za Eurosustav dodjeljuje upućivanjem na nacionalno glavno tijelo platne sheme i pravno uključivanje njegova upravljačkog tijela. Za paneuropske sheme kreditnog transfera i sheme izravnog terećenja unutar jedinstvenog područja plaćanja u eurima, kao i za neke međunarodne kartične platne sheme, ESB ima primarnu nadzornu ulogu. Pružatelji platnih usluga, uključujući kreditne institucije, institucije za platni promet i institucije za elektronički novac, također podliježu Direktivi PSD2. Nadzorni okvir Eurosustava nadopunjuje mikrobonitetni nadzor pružatelja platnih usluga, uključujući kreditne institucije, institucije za platni promet i institucije za elektronički novac, s aspektima koji su relevantni sa stajališta platnog sustava, platne sheme ili platnog aranžmana.

2.2.2.

S obzirom na prethodno navedeno, funkcija aranžmana tokena vezanih uz imovinu i tokena e-novca koji omogućuju izvršenje naloga za prijenos može se smatrati ekvivalentnom funkciji „platnog sustava” za potrebe nadzora Eurosustava. Aranžmani tokena vezanih uz imovinu i tokena e-novca mogu se smatrati jednakim onima „platnog sustava” ako imaju sve tipične elemente sustava platnog prometa: (a) formalni dogovor; (b) najmanje tri izravna sudionika (ne računajući moguće banke namire, središnje druge ugovorne strane, klirinške kuće ili neizravne sudionike); (c) procesi i postupci, prema pravilima sustava, zajednički za sve kategorije sudionika; (d) izvršenje naloga za prijenos odvija se unutar sustava i uključuje pokretanje namire i/ili izvršavanje obveze (npr. netiranje) i izvršenje naloga za prijenos, stoga ima pravni učinak na obveze sudionika; i (e) nalozi za prijenos izvršavaju se između sudionika. Konkretno, Uredba o SIPS-u definira sustav plaćanja kao „formalni dogovor između triju ili više sudionika, [...] sa zajedničkim pravilima i standardiziranim aranžmanima za izvršenje naloga za prijenos između sudionika” (26). U okviru ove definicije, nalozi za prijenos i sudionici definirani su na općenit način koji omogućuje prilagodbu „svakog naloga koji dovodi do preuzimanja ili podmirenja obveze plaćanja” u skladu s Direktivom 98/26/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (27) i svakog „subjekta kojeg platni sustav utvrđuje ili priznaje i koji ima dopuštenje da izravno ili neizravno šalje naloge za prijenos tom sustavu te je u mogućnosti primati naloge za prijenos od tog platnog sustava” (28). U mjeri u kojoj se aranžmani o tokenima vezanih uz imovinu i e-novca smatraju „platnim sustavima”, na njih bi se primjenjivao nadzorni okvir Eurosustava koji se temelji na načelima CPSS-IOSCO.

2.2.3.

Slično tome, funkcija aranžmana tokena vezanih uz imovinu i tokena e-novca kojima se utvrđuju standardizirana i zajednička pravila za izvršavanje platnih transakcija među krajnjim korisnicima mogla bi se smatrati „platnom shemom”. S nadzorne točke gledišta, kada tokeni vezani uz imovinu i tokeni e-novca uključuju euro u svoje pričuve ili su izraženi u eurima, pružatelj usluga povezanih s kriptoimovinom koji je odgovoran za cjelokupno funkcioniranje platnog sustava može podlijegati revidiranom i konsolidiranom nadzornom okviru Eurosustava za platne instrumente i sheme. Taj bi se okvir primjenjivao na sve elektroničke platne instrumente koji krajnjim korisnicima omogućuju slanje i primanje vrijednosti te bi se stoga primjenjivao neovisno o kvalifikaciji imovine kao sredstava prema PSD2 (29).

2.2.4.

Nadzorna uloga ESSB-a također bi bila ključna i u pogledu značajnih aranžmana tokena vezanih uz imovinu i e-novca zbog njihovih mogućih štetnih učinaka na sposobnost središnje banke izdanja da provodi svoje ciljeve monetarne politike, kao što je prethodno navedeno. Zbog prethodno navedenih razloga, nadležnosti ESSB-a u skladu s Ugovorom i nadležnosti Eurosustava na temelju Uredbe SIPS trebale bi biti jasno navedene u uvodnim izjavama i u glavnom dijelu predložene uredbe. Nadalje, ESB i, prema potrebi, relevantne nacionalne središnje banke čija valuta nije euro trebali bi sudjelovati u postupku razvrstavanja značajnih tokena vezanih uz imovinu i tokena e-novca, a s ESB-om bi se trebalo savjetovati o delegiranom aktu kojim bi se dodatno razradili kriteriji koji se koriste za potrebe razvrstavanja. Osim toga, u predloženoj uredbi trebalo bi istaknutije uputiti na moguće međudjelovanje s PSD2 koje se u postojećem tekstu čini prilično ograničenim (30). Primjer mogućeg međudjelovanja predložene uredbe i PSD2 bio bi slučaj kada pružatelj usluga s primateljem plaćanja ugovara prihvaćanje kriptoimovine koja nije tokeni e-novca. U tom bi slučaju trebalo pojasniti trebaju li takvi pružatelji ispunjavati iste zahtjeve u pogledu zaštite potrošača, sigurnosti i operativne otpornosti kao i regulirani pružatelji platnih usluga. U konačnici, trebalo bi pojasniti mogu li takve aktivnosti biti jednake „prihvaćanju platnih transakcija” kako je definirano u PSD2 (31).

3.1.1.

Nadzorni sustavi za izdavatelje značajnih tokena e-novca

3.1.2.

Predloženom uredbom uspostavlja se dvostruki sustav nadzora za izdavatelje značajnih tokena e-novca, pod zajedničkim nadzorom odgovornog nacionalnog nadležnog tijela (NCA) i EBA-e. U skladu s tim dogovorom EBA bi bila isključivo odgovorna za osiguravanje usklađenosti s posebnim zahtjevima (32) od strane značajnih izdavatelja tokena e-novca, dok bi nadležno nacionalno nadležno tijelo nadziralo usklađenost sa svim ostalim zahtjevima utvrđenima u predloženoj uredbi.

3.1.3.

Dvostruki nadzor podložan je znatnim nedostacima, a značajni tokeni vezani uz imovinu i tokeni e-novca bili bi bolje nadzirani na europskoj razini. Čini se da ne postoji ekonomski razlog kojim bi se opravdali različiti nadzorni mehanizmi između značajnih tokena vezanih uz imovinu (podložno usklađenom nadzoru EBA-e) i značajnih tokena e-novca (koji podliježu dvostrukom nadzoru EBA-e zajedno s nacionalnim nadležnim tijelom). Dvostruki nadzor može unijeti nejasnoću u odgovornosti i dodatno otežati aranžmane. To može dovesti i do dvostrukih ili čak proturječnih nadzornih zadaća, na primjer kada nacionalna nadležna tijela nadziru izdavatelje značajnih tokena vezanih uz imovinu ili tokena e-novca koji pružaju druge usluge vezane uz kriptoimovinu. ESB smatra da bi se na europskoj razini bolje nadzirali značajni tokeni vezani uz imovinu i tokeni e-novca jer bi se time osigurao sveobuhvatan pregled rizika i koordinacija nadzornih mjera te istodobno izbjegla regulatorna arbitraža.

3.1.4.

Predloženi dvostruki sustav nadzora provodio bi se uz postojeće nadzorne okvire. Konkretno, kada je izdavatelj značajnih tokena e-novca kreditna institucija, dvostruki nadzor uzrokovao bi dodatne komplikacije s obzirom na to da izdavatelj može biti značajna kreditna institucija koju nadzire ESB na temelju Uredbe Vijeća (EU) br. 1024/2013 (33) (dalje u tekstu „Uredba o SSM-u”). Predloženom uredbom izdavatelj bi se podvrgnuo trima različitim nadzornim tijelima: (I) nadležnom nacionalnom nadležnom tijelu, (ii) EBA-i te (iii) ESB-u. U tom pogledu, iskustvo i stručnost nacionalnih nadležnih tijela u nadzoru izdavatelja i pružatelja usluga tokena e-novca mogli bi se korisno iskoristiti kao dio njihova članstva u tijelu za donošenje odluka EBA-e te putem zajedničkih nadzornih timova u slučaju značajnih kreditnih institucija kao i u nadzornom kolegiju koji će se osnovati za svaki značajan token e-novca (34).

3.1.5.

Konačno, ako je izdavatelj značajnih stabilnih kriptovaluta značajna kreditna institucija, trebalo bi pojasniti i nadzorne odgovornosti i zadaće EBA-e i ESB-a kako bi se izbjegla moguća dupliciranja i sukobi. Konkretno, obveza EBA-e da provodi izdavateljevu usklađenost sa zahtjevima utvrđenima u predloženoj uredbi ne bi smjela zadirati u nadzor bonitetnih zahtjeva koje ESB provodi u svojoj nadzornoj ulozi banaka.

3.2.1.

Dobrodošlo je utvrđivanje bonitetnih zahtjeva za izdavatelje tokena povezanih s imovinom i tokena e-novca s obzirom na to da bi zbog razloga navedenih u ovom mišljenju ti tokeni mogli predstavljati rizik za provedbu monetarne politike i nesmetano funkcioniranje platnih sustava. Predložene zaštitne mjere za zaštitu pričuvne imovine tokena, ako izdavatelj odluči uložiti dio pričuve, također su dobrodošle.

3.2.2.

Bonitetni i likvidnosni zahtjevi nametnuti izdavateljima stabilnih kriptovaluta trebali bi biti razmjerni rizicima koje ti tokeni mogu predstavljati za financijsku stabilnost. Stoga su dodatni zahtjevi utvrđeni u predloženoj uredbi za značajne izdavatelje stabilnih kriptovaluta dobrodošli. Imajući to u vidu, ovi dodatni zahtjevi možda neće biti dovoljni za rješavanje rastućih rizika u kojima se stabilne kriptovalute često upotrebljavaju kao sredstvo plaćanja ili sredstvo čuvanja vrijednosti u više nadležnosti diljem Unije. Osim toga, izdavatelji stabilnih kriptovaluta koji nisu kreditne institucije ne bi imale pristup funkcije središnjih banaka kao zajmodavcu u krajnjoj nuždi. S obzirom na navedeno, ESB iznosi sljedeće primjedbe.

3.2.3.

Prvo, predloženom uredbom omogućuje se nacionalnom nadležnom tijelu da prilagodi, naviše ili naniže, regulatorni kapital od 2% prosječnog iznosa pričuvne imovine za do 20% za (manje značajne) izdavatelje stabilnih kriptovaluta. U slučaju značajnih izdavatelja, nadzornom tijelu nije dopušteno usklađivanje zahtjeva od 3%. Dodatne ovlasti tipa stupa 2 trebalo bi dodijeliti nadzornom tijelu, posebno za značajne izdavatelje, s obzirom na njihove veće rizike za financijsku stabilnost. Konkretno, od značajnih izdavatelja stabilnih kriptovaluta trebalo bi zahtijevati da redovito provode ispitivanje otpornosti na stres kojim se uzimaju u obzir snažni, ali vjerodostojni financijski (npr. kamatni šokovi) i nefinancijski (npr. operativni rizik) stresni scenariji. Ako izdavatelj tih tokena nudi dvije ili više kategorija tokena vezanih uz kriptoimovinu i/ili pruža usluge vezane uz kriptoimovinu, testiranje otpornosti na stres trebalo bi obuhvatiti sve te usluge i aktivnosti na sveobuhvatan i cjelovit način kako bi se u obzir uzela kombinacija složenih rizika koja proizlazi iz njihove složene strukture. Na temelju rezultata takvih testiranja otpornosti na stres, nadzorno tijelo trebalo bi imati ovlast za nametanje dodatnih kapitalnih zahtjeva povrh zahtjeva od 3%, što bi trebalo biti razmjerno utvrđenim rizicima. Slični zahtjevi za testiranje otpornosti na stres i ovlasti nadzornog tijela mogli bi se uvesti za manje značajne izdavatelje, čime bi se nadzornim tijelima omogućilo da u određenim okolnostima, s obzirom na izglede rizika i rezultate testiranja otpornosti na stres, u načelu premašuju 20% dodatnog zahtjeva od 2%.

3.2.4.

Drugo, izdavatelji tokena povezanih uz imovinu i tokena e-novca mogu biti jednako izloženi riziku „navale”, uz moguće rizike zaraze za ostatak financijskog sustava i popratne rizike za financijsku stabilnost. Stoga je važno da se na takve izdavatelje primjenjuju usklađeni zahtjevi u pogledu ulaganja pričuvne imovine kako bi se osigurali jednaki uvjeti i slijedilo načelo „isti posao, isti rizik, isto pravilo” između tokena povezanih s imovinom i tokena e-novca. Strogi likvidnosni zahtjevi za izdavatelje stabilnih kriptovaluta, posebno za značajne izdavatelje, također su ključni kako bi im se omogućilo da se odupru likvidnosnim pritiscima i umanje rizike za financijsku stabilnost. Konkretno,aranžmani u vezi sa stabilnim kriptovalutama i njihova pričuvna imovina slični su novčanim fondovima. U tom pogledu Uredba (EU) 2017/1131 Europskog parlamenta i Vijeća (35) zahtijeva da novčani fondovi drže znatne rezerve likvidnosti u slučaju iznenadnih šokova odljeva. Izdavatelji stabilnih kriptovaluta trebali bi ispunjavati likvidnosne zahtjeve koji su barem jednako konzervativni poput onih nametnutih za novčane fondove s nepromjenjivom neto vrijednošću imovine, koje treba razviti u regulatornim tehničkim standardima. Takvi konzervativni zahtjevi za ulaganja, koji će se razviti u regulatornim tehničkim standardima, mogli bi povećati sposobnost pričuva stabilnih kriptovaluta da izdrže scenarije velikih odljeva. Dodatno, od značajnih izdavatelja stabilnih kriptovaluta trebalo bi zahtijevati da redovito provode testiranje otpornosti na stres likvidnosti, a ovisno o ishodu takvih ispitivanja, nadzorno tijelo trebalo bi imati ovlast za jačanje zahtjeva za likvidnosni rizik.

3.2.5.

Naposljetku, predloženom uredbom ne nameću se nikakva ograničenja kako bi se spriječila moguća koncentracija skrbnika ili ulaganje rezervnih sredstava. Nedostatak ograničenja moguće koncentracije mogao bi ugroziti sigurnost pričuva i podvrgnuti ih idiosinkratskim rizicima za određene skrbnike i izdavatelje dužničkih instrumenata. Predloženom uredbom trebalo bi predvidjeti uvođenje zaštitnih mjera za sprečavanje takve koncentracije, koje treba razviti u regulatornim tehničkim standardima.

3.3.1.

ESB i nadležno nacionalno nadležno tijelo nadležna su tijela koja izvršavaju bonitetne nadzorne ovlasti u skladu s Uredbom (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (36) (dalje u tekstu i „CRR”) i Direktivom 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća (37) (dalje u tekstu i „CRD”), kojima se zajednički uspostavlja okvir CRR-a/CRD-a. Osim toga, uredbom o SSM-u ESB-u se dodjeljuju posebne zadaće u vezi s bonitetnim nadzorom kreditnih institucija u europodručju, a ESB postaje odgovoran za učinkovito i dosljedno funkcioniranje jedinstvenog nadzornog mehanizma (SSM) u okviru kojeg se posebne odgovornosti bonitetnog nadzora raspodjeljuju između ESB-a i nacionalnih nadležnih tijela sudionika. Posebno, ESB obavlja zadaću izdavanja odobrenja za rad i oduzimanja odobrenja za rad svim kreditnim institucijama (38). Za značajne kreditne institucije ESB ima zadatak, među ostalim, osigurati usklađenost s relevantnim pravom Unije kojim se propisuju bonitetni zahtjevi za kreditne institucije, uključujući zahtjev da se uspostave čvrsti sustavi upravljanja, kao što su pouzdani postupci upravljanja rizikom i mehanizmi unutarnje kontrole (39). U tu svrhu ESB-u su dodijeljene sve nadzorne ovlasti da intervenira u djelatnosti kreditnih institucija koje su potrebne za izvršavanje njegovih funkcija.

3.3.2.

U skladu s predloženom uredbom države članice dužne su imenovati nacionalna tijela nadležna za obavljanje funkcija i dužnosti predviđenih predloženom uredbom (40). Nadalje, predložena uredba sadržava općenito upućivanje na potrebu da nacionalna nadležna tijela surađuju s tijelima odgovornima za nadzor ili nadzor aktivnosti koje ne obavljaju izdavatelji i pružatelji kriptoimovine u skladu s predloženom uredbom (41). Zapravo, nadzorne ovlasti dodijeljene nacionalnim nadležnim tijelima na temelju predložene uredbe (42) mogu imati i bonitetne posljedice za kreditne institucije, primjerice u slučaju zahtijevanja dodatnog objavljivanja ili zahtijevanja zamrzavanja ili zapljene imovine. U takvim slučajevima poziv na suradnju s drugim tijelima možda neće biti dovoljan (43).

3.3.3.

S obzirom na prethodno navedeno, od iznimne je važnosti uspostaviti jasan mehanizam koordinacije, uključujući jasno definirane postupke i rokove u pogledu aspekata obavješćivanja, između nadležnih nacionalnih nadležnih tijela i ESB-a u njegovoj ulozi bonitetnog nadzornog tijela za značajne kreditne institucije kada namjeravaju izdavati kriptoimovinu i/ili pružati usluge povezane s kriptoimovinom. Jasnim mehanizmom za koordinaciju osiguralo bi se da se nadležnosti nacionalnih nadležnih tijela i ESB-a mogu izvršavati pravodobno, učinkovito i dosljedno. Također bi se osiguralo da izdavatelji i pružatelji kriptoimovine poštuju predloženu uredbu. Predložena uredba trebala bi se odnositi na obvezu nacionalnih nadležnih tijela da obavijeste ESB u slučajevima kada značajna kreditna institucija izda bijelu knjigu, namjerava pružati jednu od usluga kriptoimovine ili krši predloženu uredbu.

3.3.4.

Osim toga, kada značajne kreditne institucije izdaju značajnu imovinu na koju se upućuje na tokene vezane uz imovinu i tokene e-novca, primjenjivao bi se dvostruki nadzorni sustav između odgovarajućeg nacionalnog nadležnog tijela i EBA-e. U tom je kontekstu potrebno dodatno objasniti što bi EBA-in nadzor podrazumijevao u praksi. Nadalje, tim dvostrukim nadzornim sustavom trebala bi se uzeti u obzir i nadzorna uloga ESB-a u pogledu značajnih kreditnih institucija, uz jasnije mehanizme koordinacije, uključujući jasan okvir obavješćivanja, te uključivanje ESB-a u njegovu ulogu bonitetnog nadzornog tijela u kolegiju. Naposljetku, predložena uredba trebala bi izričito i dosljedno upućivati na bonitetna nadzorna tijela za značajne tokene vezane uz imovinu i tokene e-novca (44).

De Minister van Economische Zaken en Klimaat

ter attentie van de heer J.L. Mr J.L. Rosch, directie Energie en Omgeving

Bezuidenhoutseweg 73

Postbus 20401

2500 EK Den Haag

NIZOZEMSKA