Posljednje objave Suda Europske unije u Službenom listu Europske unije

(2021/C 148/01)

Posljednja objava

SL C 138, 19.4.2021.

Prethodne objave

SL C 128, 12.4.2021.

SL C 110, 29.3.2021.

SL C 98, 22.3.2021.

SL C 88, 15.3.2021.

SL C 79, 8.3.2021.

SL C 72, 1.3.2021.

Ti su tekstovi dostupni na:

EUR-Lex: http://eur-lex.europa.eu

Presuda Suda (veliko vijeće) od 2. ožujka 2021. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Riigikohus – Estonija) – kazneni postupak protiv H. K.

(Predmet C-746/18) (1)

(„Zahtjev za prethodnu odluku - Obrada osobnih podataka u području elektroničkih komunikacija - Direktiva 2002/58/EZ - Pružatelji elektroničkih komunikacijskih usluga - Povjerljivost komunikacija - Ograničenja - Članak 15. stavak 1. - Članci 7., 8. i 11. te članak 52. stavak 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima - Zakonodavstvo koje predviđa opće i neselektivno zadržavanje podataka o prometu i podataka o lokaciji od strane pružatelja elektroničkih komunikacijskih usluga - Pristup nacionalnih tijela zadržanim podacima za potrebe istraga - Borba protiv kriminaliteta općenito - Odobrenje državnog odvjetništva - Uporaba podataka kao dokaza u okviru kaznenog postupka - Dopuštenost”)

(2021/C 148/02)

Jezik postupka: estonski

Sud koji je uputio zahtjev

Riigikohus

Stranke glavnog postupka

H. K.

uz sudjelovanje: Prokuratuur

Izreka

1.

Članak 15. stavak 1. Direktive 2002/58/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. srpnja 2002. o obradi osobnih podataka i zaštiti privatnosti u području elektroničkih komunikacija (Direktiva o privatnosti i elektroničkim komunikacijama), kako je izmijenjena Direktivom 2009/136/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. u vezi s člancima 7., 8. i 11. kao i člankom 52. stavkom 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima treba tumačiti na način da mu se protivi nacionalni propis koji državnim tijelima omogućuje pristup skupu podataka o prometu ili podataka o lokaciji, koji mogu pružiti informacije o komunikacijama koje izvršava korisnik sredstva elektroničke komunikacije ili o lokaciji terminalne opreme kojom se koristi i omogućiti izvođenje preciznih zaključaka o njegovu privatnom životu, u svrhu sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela, a da taj pristup nije ograničen na postupke kojima je cilj borba protiv teških kaznenih djela ili sprečavanje ozbiljnih prijetnji javnoj sigurnosti, i to neovisno o trajanju razdoblja za koje se traži pristup tim podacima i količini ili prirodi podataka koji su dostupni u odnosu na takvo razdoblje.

2.

Članak 15. stavak 1. Direktive 2002/58, kako je izmijenjena Direktivom 2009/136, u vezi s člancima 7., 8. i 11. te člankom 52. stavkom 1. Povelje o temeljnim pravima treba tumačiti na način da mu se protivi nacionalni propis kojim se državnom odvjetništvu, čija je zadaća vođenje kaznene istrage i, ovisno o slučaju, zastupanje optužbe u daljnjem postupku, dodjeljuje nadležnost za odobravanje pristupa državnog tijela podacima o prometu i podacima o lokaciji za potrebe kaznene istrage.

---

(1)  SL C 54, 11. 2. 2019.

Presuda Suda (veliko vijeće) od 2. ožujka 2021. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Naczelny Sąd Administracyjny – Poljska) – A.B., C.D., E.F., G.H., I.J./Krajowa Rada Sądownictwa

(Predmet C-824/18) (1)

(„Zahtjev za prethodnu odluku - Članak 2. i članak 19. stavak 1. drugi podstavak UEU-a - Vladavina prava - Djelotvorna sudska zaštita - Načelo neovisnosti sudaca - Postupak imenovanja na mjesto suca Sąda Najwyższeg (Vrhovni sud, Poljska) - Imenovanje od strane predsjednika Republike Poljske na temelju rezolucije Državnog sudbenog vijeća - Nepostojanje neovisnosti tog vijeća - Nedjelotvornost pravnog sredstva protiv takve rezolucije - Presuda Trybunała Konstytucyjnog (Ustavni sud, Poljska) kojom se poništava odredba na kojoj počiva nadležnost suda koji je uputio zahtjev - Donošenje propisa kojim se po samom zakonu obustavljaju postupci koji su u tijeku i u potpunosti isključuje buduće podnošenje pravnih sredstava u takvim predmetima - Članak 267. UFEU-a - Mogućnost i/ili obveza nacionalnih sudova da upute zahtjev za prethodnu odluku i da ostanu pri njemu - Članak 4. stavak 3. UEU-a - Načelo lojalne suradnje - Nadređenost prava Unije - Ovlast izuzimanja iz primjene nacionalnih odredbi koje nisu u skladu s pravom Unije”)

(2021/C 148/03)

Jezik postupka: poljski

Sud koji je uputio zahtjev

Naczelny Sąd Administracyjny

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: A.B., C.D., E.F., G.H., I.J.

Tuženik: Krajowa Rada Sądownictwa

uz sudjelovanje: Prokurator Generalny, Rzecznik Praw Obywatelskich

Izreka

1.

Ako postoje izmjene nacionalnog pravnog poretka koje, kao prvo, nacionalnom sudu oduzimaju nadležnost za odlučivanje u prvom i zadnjem stupnju o pravnim sredstvima koja su podnijeli kandidati za mjesta sudaca suda poput Sąda Najwyższeg (Vrhovni sud, Poljska) protiv odluka tijela kao što je Krajowa Rada Sądownictwa (Državno sudbeno vijeće, Poljska) da predsjedniku Republike Poljske ne podnese njihovu, već prijavu drugih kandidata, u svrhu imenovanja na ta radna mjesta, koje, kao drugo, propisuju obustavu postupaka po samom zakonu o takvim pravnim sredstvima dok se o njima još uvijek odlučuje, isključujući nastavak njihova ispitivanja ili njihovo ponovno podnošenje, i koje, kao treće, na taj način takvom nacionalnom sudu uskraćuju mogućnost dobivanja odgovora na prethodna pitanja koja je uputio Sudu: — članak 267. UFEU-a i članak 4. stavak 3. UEU-a treba tumačiti na način da im se protive takve izmjene ako proizlazi, što je na sudu koji je uputio zahtjev da ocijeni na temelju svih relevantnih elemenata, da je konkretan učinak tih izmjena bilo sprečavanje Suda da odluči o prethodnim pitanjima poput onih koja mu je postavio taj sud i potpuno isključenje mogućnosti da nacionalni sud u budućnosti postavi slična pitanja; — članak 19. stavak 1. drugi podstavak UEU-a treba tumačiti na način da mu se protive takve izmjene kada proizlazi, što je na sudu koji je uputio zahtjev da ocijeni na temelju svih relevantnih elemenata, da te izmjene mogu kod pojedinaca pobuditi legitimne sumnje u otpornost sudaca – koje je imenovao predsjednik Republike Poljske na temelju navedenih odluka Krajowe Rade Sądownictwa (Državno sudbeno vijeće) – na vanjske elemente, a osobito izravne ili neizravne utjecaje zakonodavne i izvršne vlasti, te u njihovu neutralnost u odnosu na suprotstavljene interese te tako dovesti do izostanka dojma neovisnosti ili nepristranosti tih sudaca, što može ugroziti povjerenje koje pojedinci moraju imati u pravosuđe u demokratskom društvu i vladavini prava. U slučaju dokazane povrede navedenih članaka, načelo nadređenosti prava Unije treba tumačiti tako da sud koji je uputio zahtjev obvezuje da izuzme iz primjene predmetne izmjene, bilo da su one zakonodavne ili ustavne naravi, te da slijedom toga i dalje izvršava svoju dotadašnju nadležnost za odlučivanje o sporovima koji su se pred njim vodili prije donošenja tih izmjena.

2.

Članak 19. stavak 1. drugi podstavak UEU-a treba tumačiti na način da mu se protive odredbe kojima se mijenja stanje nacionalnog prava koje je na snazi i na temelju kojih: — s jedne strane, bez obzira na to što kandidat za radno mjesto suca suda poput Sąda Najwyższeg (Vrhovni sud, Poljska) podnese pravno sredstvo protiv odluke tijela kao što je Krajowa Rada Sądownictwa (Državno sudbeno vijeće, Poljska) o odbijanju svoje prijave i predlaganju predsjedniku Republike Poljske one drugih kandidata, ta je odluka pravomoćna u dijelu u kojem se predlažu ti drugi kandidati, tako da to pravno sredstvo ne sprečava predsjednika Republike Poljske da imenuje potonje, a eventualno poništenje navedene odluke u dijelu u kojem njome podnositelj pravnog sredstva nije predložen za imenovanje ne može dovesti do nove ocjene njegove situacije u svrhu eventualne dodjele predmetnog radnog mjesta, i — s druge strane, takvo pravno sredstvo ne može se temeljiti na navodu o neprikladnoj ocjeni toga ispunjavaju li kandidati kriterije uzete u obzir prilikom donošenja odluke o podnošenju prijedloga za imenovanje, ako proizlazi, što je na sudu koji je uputio zahtjev da ocijeni na temelju svih relevantnih elemenata, da te odredbe mogu kod pojedinaca pobuditi legitimne sumnje u otpornost sudaca koje je tako imenovao predsjednik Republike Poljske na temelju odluka Krajowe Rade Sądownictwa (Državno sudbeno vijeće) na vanjske elemente, osobito izravne ili neizravne utjecaje izvršne i zakonodavne vlasti, te u njihovu neutralnost u odnosu na suprotstavljene interese te tako dovesti do izostanka dojma neovisnosti ili nepristranosti tih sudaca, što može ugroziti povjerenje koje pojedinci moraju imati u pravosuđe u demokratskom društvu i vladavini prava. U slučaju dokazane povrede članka 19. stavka 1. drugog podstavka UEU-a, načelo nadređenosti prava Unije treba tumačiti na način da sud koji je uputio zahtjev obvezuje da izuzme iz primjene navedene odredbe u korist primjene nacionalnih odredbi koje su prethodno bile na snazi te da pritom sam izvršava sudski nadzor predviđen potonjim odredbama.

---

(1)  SL C 164, 13. 5. 2019.

Presuda Suda (veliko vijeće) od 2. ožujka 2021. – Europska komisija/Talijanska Republika, Banca Popolare di Bari Società Cooperativa per Azioni, Fondo interbancario di tutela dei depositi, Banca d'Italia

(Predmet C-425/19 P) (1)

(„Žalba - Državne potpore - Intervencija privatnopravnog međubankovnog konzorcija u korist jednog od svojih članova - Odobrenje intervencije koje je dala središnja banka države članice - Pojam „državna potpora” - Pripisivost državi - Državna sredstva - Indicije na temelju kojih se može utvrditi pripisivost mjere - Iskrivljavanje pravnih i činjeničnih elemenata - Odluka kojom se potpora proglašava nespojivom s unutarnjim tržištem”)

(2021/C 148/04)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Žalitelj: Europska komisija (zastupnici: P. Stancanelli, L. Flynn, A. Bouchagiar i D. Recchia, agenti)

Druge stranke u postupku: Talijanska Republika (zastupnici: G. Palmieri, agent, uz asistenciju P. Gentilija i S. Fiorentina, avvocati dello Stato), Banca Popolare di Bari SCpA, prije Tercas-Cassa di risparmio della provincia di Teramo SpA (Banca Tercas SpA) (zastupnici: A. Santa Maria, M. Crisostomo, E. Gambaro i F. Mazzocchi, avvocati, a zatim A. Santa Maria, M. Crisostomo i E. Gambaro, avvocati), Fondo interbancario di tutela dei depositi, (zastupnici: M. Siragusa, G. Scassellati Sforzolini, G. Faella i A. Comino, avvocati), Banca d’Italia (zastupnici: M. Perassi, M. Todino, L. Sciotto i O. Capolino, avvocati)

Izreka

1.	Žalba se odbija.

2.	Europskoj komisiji nalaže se snošenje troškova

---

(1)  SL C 238, 15. 7. 2019.

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 22. srpnja 2020. uputio Sąd Okręgowy w Słupsku (Poljska) – Raiffeisen Bank lnternational AG/UI, MB

(Predmet C-329/20)

(2021/C 148/05)

Jezik postupka: poljski

Sud koji je uputio zahtjev

Sąd Okręgowy w Słupsku

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Raiffeisen Bank lnternational AG

Tuženici: UI, MB

Rješenjem od 11. veljače 2021. Sud (osmo vijeće) je utvrdio da je zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Sąd Okręgowy w Słupsku (Poljska) 22. srpnja 2020. očito nedopušten.

Žalba koju je 2. prosinca 2020. podnio Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo protiv presude Općeg suda (prvo vijeće) od 23. rujna 2020. u predmetu T-174/19, Guillaume Vincenti/EUIPO

(Predmet C-653/20 P)

(2021/C 148/06)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Žalitelj: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnici: A. Lukošiūtė i K. Tóth, u svojstvu agenata, B. Wägenbaur, odvjetnik)

Druga stranka u postupku: Guillaume Vincenti

Žalbeni zahtjev

Žalitelj od Suda zahtijeva da odluči na sljedeći način:

1.	ukida se presuda Općeg suda od 23. rujna 2020. u predmetu T-174/19, Guillaume Vincenti/EUIPO.

2.	tužitelj snosi troškove, uključujući troškove prvostupanjskog postupka.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Žalba se temelji na dvama žalbenim razlozima:

Kao prvo, Opći sud nije uzeo u obzir članak 41. stavak 2. točku (a) Povelje Europske unije o temeljnim pravima time što je utvrdio da se dužnosnik mora saslušati u vezi s odlukom da ga se ne promakne.

S jedne strane, Opći je sud pritom propustio uzeti u obzir da ne postoji subjektivno pravo na promaknuće i da nepromaknuće ne čini povredu pravâ.

S druge strane, Opći je sud pritom također propustio uzeti u obzir da nepromaknuće nije usporedivo s upravnim aktom koji ima negativan utjecaj.

Kao drugo, Opći je sud utvrdio da se ne može isključiti da je odluka razumno mogla imati drugačiji ishod da je EUIPO prethodno saslušao dužnosnika. U tom pogledu postoji nedostatak u obrazloženju jer Opći sud nije ispitao tužiteljeve argumente.

Žalba koju je 7. siječnja 2021. podnijela Republika Estonija protiv presude Općeg suda (šesto vijeće) od 28. listopada 2020. u predmetu T-594/18, Pharma Mar/Europska komisija

(Predmet C-16/21 P)

(2021/C 148/07)

Jezik postupka: estonski

Stranke

Žalitelj: Republika Estonija (zastupnik: N. Grünberg)

Druge stranke u postupku: Pharma Mar, SA (zastupnici: M. Merola i V. Salvatore), Europska komisija (zastupnici: L. Haasbeek i A. Sipos)

Žalbeni zahtjev

Žalitelj od Suda zahtijeva da:

—	ukine presudu Općeg suda od 28. listopada 2020.,

—	svakoj od stranaka naloži snošenje vlastitih troškova koji su im nastali u žalbenom postupku.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Republika Estonija navodi:

1.

Opći je sud pogrešno protumačio zahtjev nepristranosti postavljen u članku 63. Uredbe (EZ) br. 726/2004 (1) jer je u pogledu stručnjaka koji sudjeluju u radu scientific advisory group (znanstvena savjetodavna skupina, u daljnjem tekstu: SAG) utvrdio da se samo zbog činjenice da su u radnom odnosu sa sveučilišnom bolnicom ne može isključiti bilo koja zakonita sumnja u vezi s eventualnim predrasudama u pogledu njihove pristranosti.

2.	Kao prvo, Opći je sud pogriješio prilikom ispitivanja načela nepristranosti u smislu članka 63. Uredbe (EZ) br. 726/2004 jer je utvrdio da se sveučilišna bolnica kao cjelina može izjednačiti s proizvođačem lijekova.

3.	Kao drugo, Opći je sud prilikom ispitivanja načela nepristranosti počinio očitu pogrešku u ocjeni konkurentnog lijeka i veze između stručnjaka i proizvodnje „konkurentnog lijeka”.

4.	Kao treće, Opći je sud prilikom ispitivanja načela nepristranosti počinio pogrešku jer nije pravilno ocijenio vezu između dotičnih stručnjaka i ustanove za liječenje staničnom terapijom i njihov utjecaj na odluke SAG-a.

---

(1)  Uredba (EZ) br. 726/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 31. ožujka 2004. o utvrđivanju postupaka odobravanja primjene i postupaka nadzora nad primjenom lijekova koji se rabe u humanoj i veterinarskoj medicini, te uspostavi Europske agencije za lijekove (SL 2004., L 136, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 31., str. 18.)

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 19. siječnja 2021. uputio Amtsgericht Lennestadt (Njemačka) – Nemzeti Útdíjfizetési Szolgáltató Zrt., Nationale Mauterhebung geschlossene Dienstleistungs AG/NW

(Predmet C-30/21)

(2021/C 148/08)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Amtsgericht Lennestadt

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Nemzeti Útdíjfizetési Szolgáltató Zrt., Nationale Mauterhebung geschlossene Dienstleistungs AG

Tuženik: NW

Prethodna pitanja

Treba li članak 1. stavak 1. Uredbe (EU) Europskog parlamenta i Vijeća br. 1215/2012 (1) tumačiti na način da je područjem primjene te uredbe obuhvaćen sudski postupak koji je društvo u državnom vlasništvu u svrhu naplate naknade kaznene naravi zbog neovlaštenog korištenja ceste za koju se plaća cestarina pokrenulo protiv fizičke osobe s domicilom u drugoj državi članici?

---

(1)  Uredba (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (SL 2012., L 351, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 11., str. 289.)

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 1. veljače 2021. uputio Nejvyšší soud České republiky (Češka Republika) – RegioJet a. s.

(Predmet C-57/21)

(2021/C 148/09)

Jezik postupka: češki

Sud koji je uputio zahtjev

Nejvyšší soud České republiky

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: České dráhy, a.s.

Druge stranke u postupku: RegioJet a. s., Česká republika – Ministerstvo dopravy

Prethodna pitanja

1.

Je li u skladu s tumačenjem članka 5. stavka 1. Direktive 2014/104/EU (1) Europskog parlamenta i Vijeća od 26. studenoga 2014. o određenim pravilima kojima se uređuju postupci za naknadu štete prema nacionalnom pravu za kršenje odredaba prava tržišnog natjecanja država članica i Europske unije (u daljnjem tekstu: Direktiva) postupak u kojem sud odlučuje o nalaganju otkrivanja dokaza, iako se istodobno pred Komisijom vodi postupak za donošenje odluke u skladu s Poglavljem III. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1/2003 (2) od 16. prosinca 2002. o provedbi pravila o tržišnom natjecanju koja su propisana člancima 81. i 82. Ugovora o EZ-u (u daljnjem tekstu: Uredba) zbog čega sud na temelju toga prekida postupak za naknadu štete prouzročene povredom odredbi prava tržišnog natjecanja?

2.

Protivi li se tumačenju članka 6. stavka 5. točke (a) i članka 6. stavka 9. Direktive nacionalni propis kojim se ograničava otkrivanje svih informacija koje su dostavljene u okviru postupka na zahtjev tijela nadležnog za tržišno natjecanje, uključujući informacije koje je sudionik u postupku dužan obrađivati i pohranjivati (ili ih obrađuje i pohranjuje) na temelju drugih zakonskih odredbi, neovisno o postupku zbog povrede prava tržišnog natjecanja?

3.	Može li se okončanjem postupka na drugi način u smislu članka 6. stavka 5. Direktive smatrati i situacija u kojoj je nacionalno tijelo nadležno za tržišno natjecanje prekinulo postupak čim je Komisija pokrenula postupak za donošenje odluke sukladno Poglavlju III. Uredbe?

4.

S obzirom na funkciju i ciljeve Direktive, je li u skladu s člankom 5. stavkom 1. u vezi s člankom 6. stavkom 5. Direktive postupak u kojem nacionalni sud primjenjuje po analogiji nacionalni propis kojim se prenosi članak 6. stavak 7. Direktive na kategoriju informacija kao što su one iz članka 6. stavka 5. Direktive, odnosno donosi odluku o otkrivanju dokaza pod uvjetom da će se pitanjem obuhvaćaju li dokazni materijali informacije koje je posebno za postupak tijela nadležnog za tržišno natjecanje pripremila fizička ili pravna osoba (u smislu članka 6. stavka 5. [točke (a)] Direktive) sud baviti tek nakon otkrivanja tih dokaza?

5.

U slučaju potvrdnog odgovora na prethodno navedeno pitanje, treba li članak 5. stavak 4. Direktive tumačiti na način da djelotvorne mjere zaštite povjerljivih informacija koje primjenjuje sud mogu dovesti do isključenja uvida tužitelja ili drugih sudionika u postupku i njihovih zastupnika u otkrivene dokaze prije nego što sud konačno odluči o tome jesu li otkriveni dokazi ili neki od njih obuhvaćeni kategorijom dokaza iz članka 6. stavka 5. točke (a) Direktive?

---

(1)  SL 2014., L 349, str. 1.

(2)  SL 2003., L 1, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 1., str. 165.)

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 11. veljače 2021. uputio Landesverwaltungsgericht Steiermark (Austrija) – WY

(Predmet C-85/21)

(2021/C 148/10)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Landesverwaltungsgericht Steiermark

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: WY

Tuženo tijelo: Steiermärkische Landesregierung

Prethodno pitanje

Treba li članak 21. UFEU-a tumačiti na način da ga se u slučaju gubitka državljanstva ex lege predviđenog nacionalnim pravom i posljedičnog gubitka građanstva Unije mora uzeti u obzir pri ispitivanju proporcionalnosti u pojedinačnom slučaju na temelju načela presude Suda Europske unije u predmetu Tjebbes i dr. (1), te može predstavljati prepreku gubitku državljanstva ako je državljanin izjavom o ponovnom prijemu u svoje prijašnje državljanstvo isto ponovno stekao, a rizik od gubitka građanstva Unije ima ozbiljne posljedice za njegov obiteljski i profesionalni život?

---

(1)  ECLI:EU:C:2019:189.

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 18. veljače 2021. uputio Nejvyšší správní soud (Češka Republika) – HJ

(Predmet C-101/21)

(2021/C 148/11)

Jezik postupka: češki

Sud koji je uputio zahtjev

Nejvyšší správní soud

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: HJ

Tuženik: Ministerstvo práce a sociálních věcí

Prethodna pitanja

Protivi li se članku 2. u vezi s člankom 12. točkama (a) i (c) Direktive 2008/94/EZ (1) Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2008. o zaštiti zaposlenika u slučaju insolventnosti njihovog poslodavca sudska praksa nacionalnih sudova prema kojoj se direktor trgovačkog društva ne smatra „zaposlenikom” u svrhu podmirenja potraživanja na ime naknade za rad u skladu s Direktivom 2008/94/EZ, samo zbog toga što je direktor kao zaposlenik istodobno i član statutarnog tijela tog trgovačkog društva?

---

(1)  Dz.U. 2008, L 283, s. 36. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 2., str. 128.)

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 19. veljače 2021. uputio Úřad pro přístup k dopravní infrastruktuře (Češka Republika) – RegioJet a. s./České dráhy a.s.

(Predmet C-104/21)

(2021/C 148/12)

Jezik postupka: češki

Sud koji je uputio zahtjev

Úřad pro přístup k dopravní infrastruktuře

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: RegioJet a. s.

Tuženik: České dráhy a.s.

Prethodna pitanja

1.	Jesu li nositelji informacija koji sadržavaju informacije za putnike u papirnatom obliku i koji se nalaze na području željezničkih kolodvora uslužni objekti u smislu članka 3. [točke] 11. Direktive 2012/34 (1)?

2.

Je li, u skladu s člankom 288. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, Direktiva 2012/34 obvezujuća za društvo České dráhy a. s. kao državu u širem smislu? Mogu li se pojedinci u odnosu na društvo České dráhy a. s. pozivati na izravan učinak Direktive koja je drukčije prenesena ili nije prenesena u nacionalno pravo?

---

(1)  Direktiva 2012/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 21. studenoga 2012. o uspostavi jedinstvenog Europskog željezničkog prostora (SL 2012., L 343, str. 32.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 7., svezak 25., str. 136.).

Žalba koju je 23. veljače 2021. podnio Maen Haikal protiv presude Općeg suda od 16. prosinca 2020. u predmetu T-189/19, Maen Haikal/Vijeće Europske unije

(Predmet C-113/21 P)

(2021/C 148/13)

Jezik postupka: bugarski

Stranke

Žalitelj: Maen Haikal (zastupnik: S. Koev, odvjetnik)

Druga stranka u postupku: Vijeće Europske unije

Žalbeni zahtjev

Žalitelj od Suda zahtijeva da:

—	proglasi ovu žalbu u punom opsegu dopuštenom i osnovanom i proglasi dopuštenim sve u njoj istaknute žalbene razloge;

—	utvrdi da se pobijana presuda Općeg suda može ukinuti u cijelosti;

—	poništi Provedbenu odluku Vijeća (ZVSP) 2019/87 od 21. siječnja 2019. o provedbi Odluke 2013/255/ZVSP o mjerama ograničavanja protiv Sirije, u dijelu u kojem se obje odluke odnose na Maena Haikala;

—	poništi Provedbenu uredbu Vijeća (EU) 2019/85 (1) od 21. siječnja 2019. o provedbi Uredbe (EU) br. 36/2012 (2) o mjerama ograničavanja s obzirom na stanje u Siriji, u dijelu u kojem se obje uredbe odnose na Maena Haikala;

—	poništi Odluku Vijeća (ZVSP) 2019/806 od 17. svibnja 2019. o izmjeni Odluke 2013/255/ZVSP o mjerama ograničavanja protiv Sirije, u dijelu u kojem se odnosi na Maena Haikala;

—	poništi Provedbenu uredbu Vijeća (EU) 2019/798 (3) od 17. svibnja 2019. o provedbi Uredbe (EU) br. 36/2012 o mjerama ograničavanja s obzirom na stanje u Siriji, u dijelu u kojem se odnosi na Maena Haikala;

—	Vijeću Europske unije naloži snošenje ukupnih troškova žalitelja, svih izdataka, honorara itd. u vezi s njegovim odvjetničkim zastupanjem.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

1.	Pogreška koja se tiče prava a koju je počinio Opći sud jer je smatrao da je Vijeće pravilno primijenilo presumpciju statusa vodećeg poslovnog čovjeka koji djeluje u Siriji, iako za tu presumpciju nema pravne osnove i premda je neproporcionalna u odnosu na zakonom propisani cilj.

2.	Povreda načela proporcionalnosti (čl. 49. Povelje EU-a o temeljnim pravima).

3.	Povreda pravila o dokazivanju jer nisu postojali dokazi za primjenu presumpcije i isključenje primjene članka 27. stavka 3. i članka 28. stavka 3. Odluke 2013/255, kako je izmijenjena Odlukom 2015/1836.

4.	Pogreška u ocjeni koja je potvrđena pravnim aktima Vijeća kojima je žaliteljevo ime uklonjeno s popisa sankcija.

---

(1)  SL 2019., L 18 I, str. 4.

(2)  SL 2012., L 16, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 10., str. 205.)

(3)  SL 2019., L 132 , str. 1.

Tužba podnesena 26. veljače 2021. – Europska komisija/Irska

(Predmet C-125/21)

(2021/C 148/14)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: J. Tomkin, i S. Grünheid, agenti)

Tuženik: Irska

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Suda zahtijeva da:

—

utvrdi da je Irska, time što nije donijela zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s Okvirnom odlukom Vijeća 2008/909/PUP od 27. studenoga 2008. o primjeni načela uzajamnog priznavanja presuda u kaznenim predmetima kojima se izriču kazne zatvora ili mjere koje uključuju oduzimanje slobode s ciljem njihova izvršenja u Europskoj uniji (1) odnosno, u svakom slučaju, time što o takvim odredbama nije obavijestila Komisiju, povrijedila svoje obveze na temelju članka 29. stavaka 1. i 2. te okvirne odluke;

—	naloži Irskoj snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U skladu s člankom 29. stavcima 1. i 2. Okvirne odluke 2008/909/PUP, države članice trebale su donijeti potrebne mjere kako bi se uskladile s odredbama te okvirne odluke do 5. prosinca 2011. i o tim mjerama obavijestiti Komisiju.

Komisija smatra da je Irska povrijedila svoje obveze na temelju članka 29. stavaka 1. i 2. Okvirne odluke Vijeća 2008/909/PUP time što što nije donijela zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s okvirnom odlukom odnosno, u svakom slučaju, time što o takvim odredbama nije obavijestila Komisiju.

---

(1)  SL 2008., L 327, str. 27. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 11., str. 111.)

Tužba podnesena 26. veljače 2021. – Europska komisija/Irska

(Predmet C-126/21)

(2021/C 148/15)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: J. Tomkin, i S. Grünheid, agenti)

Tuženik: Irska

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Suda zahtijeva da:

—

utvrdi da je Irska, time što nije donijela zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s Okvirnom odlukom Vijeća 2009/829/PUP od 23. listopada 2009. o primjeni načela uzajamnog priznavanja odluka o mjerama nadzora među državama članicama Europske unije kao alternative privremenom pritvoru (1) odnosno, u svakom slučaju, time što o takvim odredbama nije obavijestila Komisiju, povrijedila svoje obveze na temelju članka 27. te okvirne odluke;

—	naloži Irskoj snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U skladu s člankom 27. Okvirne odluke 2009/829/PUP, države članice trebale su donijeti potrebne mjere kako bi postupile u skladu s odredbama okvirne odluke do 1. prosinca 2012. i o tim mjerama obavijestiti Komisiju.

Komisija smatra da je Irska povrijedila svoje obveze na temelju članka 27. Okvirne odluke Vijeća 2009/829/PUP time što što nije donijela zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s okvirnom odlukom odnosno, u svakom slučaju, time što o takvim odredbama nije obavijestila Komisiju.

---

(1)  SL 2009., L 294, str. 20. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 6., str. 226.)

Tužba podnesena 4. ožujka 2021. – Europski parlament/Europska komisija

(Predmet C-137/21)

(2021/C 148/16)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Europski parlament (zastupnici: P. López-Carceller, J. Rodrigues, S. Alonso de León, agenti)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjevi

Tužitelj od Suda zahtijeva da:

—	utvrdi da je Komisija, time što nije donijela delegirani akt u skladu s člankom 7. točkom (f) Uredbe 2018/1806 (1), povrijedila Ugovor;

—	naloži Europskoj komisiji snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe, tužitelj ističe jedan tužbeni razlog, odnosno povredu Ugovorâ.

Prema mišljenju Parlamenta, Komisija je u skladu s člankom 7. točkom (f) Uredbe 2018/1806 bila obvezna donijeti delegirani akt. Parlament je rezolucijom od 22. listopada 2020. pozvao Komisiju da donese predmetni akt. Budući da Komisija delegirani akt nije donijela do 22. prosinca 2020., Parlament je odlučio podnijeti tužbu zbog propusta na temelju članka 265. UFEU-a.

---

(1)  Uredba (EU) 2018/1806 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. studenoga 2018. o popisu trećih zemalja čiji državljani moraju imati vizu pri prelasku vanjskih granica i zemalja čiji su državljani izuzeti od tog zahtjeva (SL 2018., L 303, str. 39.).

Tužba podnesena 12. ožujka 2021. – Europska komisija/Republika Poljska

(Predmet C-166/21)

(2021/C 148/17)

Jezik postupka: poljski

Stranke

Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: C. Perrin i M. Siekierzyńska, agenti)

Tuženik: Republika Poljska

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Suda zahtijeva da:

—

utvrdi da je, time što uvoznicima etilnog alkohola koji se koristi za proizvodnju lijekova uskraćuje obvezno oslobođenje od plaćanja trošarina ako ne zahtijevaju primjenu sustava odgode plaćanja trošarine, Republika Poljska povrijedila obveze koje ima na temelju članka 27. stavka 1. točke (d) Direktive Vijeća 92/83/EEZ od 19. listopada 1992. o usklađivanju struktura trošarina na alkohol i alkoholna pića (1) i načela proporcionalnosti;

—	Republici Poljskoj naloži snošenje troškova postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Republika Poljska je donijela nacionalne propise u skladu s kojima se uvoznicima etilnog alkohola koji se koristi za proizvodnju lijekova uskraćuje oslobođenje od trošarina ako ne zahtijevaju primjenu sustava odgode plaćanja trošarine.

Prema Komisijinu mišljenju to predstavlja povredu obveza koje proizlaze iz članka 27. stavka 1. točke (d) Direktive Vijeća 92/83/EEZ od 19. listopada 1992. o usklađivanju struktura trošarina na alkohol i alkoholna pića i iz načela proporcionalnosti.

U skladu s tom odredbom navedene direktive, u slučaju kad se alkohol koristi za proizvodnju lijekova, države članice imaju obvezu osloboditi ga od plaćanja trošarina pod uvjetima koje predvide s ciljem osiguranja pravilne i dosljedne primjene takvih oslobađanja, te sprečavanja utaja, izbjegavanja ili zlouporaba. Prema Komisijinu mišljenju, uvjetovanje oslobođenja od trošarine primjenom sustava odgode plaćanja trošarine nije nužno za osiguravanje pravilne i dosljedne primjene takvih oslobađanja, te sprečavanje utaja, izbjegavanja ili zlouporaba. To je također i u suprotnosti s načelom proporcionalnosti.

---

(1)  SL 1992., L 316 str. 21. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 2., str. 8.)

Presuda Općeg suda od 24. veljače 2021. – Universität Koblenz-Landau/ EACEA

(Predmet T-108/18) (1)

(„Arbitražna klauzula - Programi Tempus IV - Sporazumi o dodjeli bespovratnih sredstava - Ugovorna priroda spora - Preinaka tužbe - Prihvatljivi troškovi - Sustavne nepravilnosti i nepravilnosti koje se ponavljaju - Potpuno vraćanje isplaćenih iznosa - Proporcionalnost - Pravo na saslušanje - Obveza obrazlaganja - Članak 41. Povelje o temeljnim pravima”)

(2021/C 148/18)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Universität Koblenz-Landau (Mayence, Njemačka) (zastupnici: C. von der Lühe i I. Felder, avocats)

Tuženik: Izvršna agencija za obrazovanje, audiovizualnu djelatnost i kulturu (zastupnici: H. Monet, agent, uz asistenciju R. van der Houta i C. Wagnera, avocats)

Predmet

Kao glavno, zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a kojim se traži poništenje EACEA-inih dopisâ od 21. prosinca 2017. i od 7. veljače 2018. u vezi s iznosima isplaćenima tužitelju u okviru sporazumâ o dodjeli bespovratnih sredstava sklopljenih u svrhu ostvarenja triju projekata u području visokog obrazovanja i, podredno, zahtjev na temelju članka 272. UFEU-a kojim se zahtijeva da se zatraženo pravo na povrat proglasi nenastalim.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Universitätu Koblenz-Landau nalaže se snošenje troškova.

---

(1)  SL C 166, 14. 5. 2018.

Presuda Općeg suda od 24. veljače 2021. – Universität Koblenz-Landau/EACEA

(Predmet T-606/18) (1)

(„Arbitražna klauzula - Programi Tempus - Sporazum o dodjeli bespovratnih sredstava - Prihvatljivi troškovi - Suspenzija plaćanjâ - Vraćanje isplaćenih iznosa - Obveza obrazlaganja”)

(2021/C 148/19)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Universität Koblenz-Landau (Mainz, Njemačka) (zastupnici: C. von der Lühe i I. Felder, odvjetnici)

Tuženik: Izvršna agencija za obrazovanje, audiovizualnu politiku i kulturu (zastupnici: H. Monet, agent, uz asistenciju R. van der Houta i C. Wagnera, odvjetnici)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 272. UFEU-a kojim se traži da Opći sud, s jedne strane, utvrdi nepostojanje potraživanja od 22 454,22 eura čijim se vjerovnikom EACEA smatra na temelju izvršenja sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava br. 2012-3075, u svrhu ostvarenja projekta „Qualification Frameworks in Central Asia: Bologna-Based Principles and Regional Coordination” i, s druge strane, naloži EACEA-i da tužitelju isplati iznos od 41 408,15 eura na temelju istog sporazuma, uvećan za zatezne kamate.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Universitätu Koblenz-Landau nalaže se snošenje troškova.

---

(1)  SL C 427, 26. 11. 2018.

Presuda Općeg suda od 3. ožujka 2021. – Barata/Parlament

(Predmet T-723/18) (1)

(„Javna služba - Dužnosnici - Promaknuće - Postupak certifikacije - Isključenje s konačnog popisa dužnosnika kojima je odobreno sudjelovanje u programu osposobljavanja - Članak 45.a Pravilnika o osoblju - Tužba za poništenje - Dostava preporučenim pismom - Članak 26. Pravilnika o osoblju - Preporučena pošiljka koju adresat nije preuzeo - Dan od kojega počinje teći rok za podnošenje tužbe - Dopuštenost - Obveza obrazlaganja - Pravo na saslušanje - Načelo dobre uprave - Proporcionalnost - Pravila o jeziku”)

(2021/C 148/20)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: João Miguel Barata (Evere, Belgija) (zastupnici: G. Pandey, D. Rovetta i V. Villante, odvjetnici)

Tuženik: Europski parlament (zastupnici: J. Steele i I. Terwinghe, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 270. UFEU-a za poništenje odluka od 23. srpnja 2018., akta od 7. prosinca 2017., akta od 21. prosinca 2017., dopisa od 1. ožujka 2018., dopisa od 22. ožujka 2018. o tužiteljevoj prijavi za postupak certifikacije za 2017. te obavijesti o unutarnjem natječaju od 22. rujna 2017.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Joãu Miguelu Barati nalaže se snošenje troškova.

---

(1)  SL C 72, 25. 2. 2019.

Presuda Općeg suda od 3. ožujka 2021. – EM/Parlament

(Predmet T-599/19) (1)

(„Javna služba - Privremeno osoblje - Uznemiravanje - Zahtjev za pomoć - Odbijanje zahtjeva - Umirovljenje - Dužnost pružanja pomoći - Načelo dobre uprave - Dužnost brižnog postupanja”)

(2021/C 148/21)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: EM (zastupnik: M. Casado García-Hirschfeld, odvjetnica)

Tuženik: Europski parlament (zastupnici: D. Boytha, C. González Argüelles i T. Lazian, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 270. UFEU-a za, s jedne strane, poništenje odluke Parlamenta od 31. listopada 2018. kojim je odbijen tužiteljev zahtjev za pomoć, koja je potvrđena odlukom od 24. svibnja 2019. o odbijanju žalbe i, s druge strane, naknadu imovinske i neimovinske štete koju je tužitelj navodno pretrpio zbog tih odluka.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Svaka strana snosit će svoje troškove.

---

(1)  SL C 383, 11. 11. 2019.

Presuda Općeg suda od 3. ožujka 2021. – Sahaj Marg Spirituality Foundation/EUIPO (Heartfulness)

(Predmet T-48/20) (1)

(„Žig Europske unije - Međunarodna registracija u kojoj je naznačena Europska unije - Figurativni žig Heartfulness - Apsolutni razlog za odbijanje - Opisni karakter - Članak 7. stavak 1. točka (c) Uredbe (EU) 2017/1001”)

(2021/C 148/22)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Sahaj Marg Spirituality Foundation (Manapakkam, Indija) (zastupnik: E. Manresa Medina, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnici: E. Sliwinska i V. Ruzek, agenti)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 26. studenoga 2019. (predmet R 1266/2019-4), koja se odnosi na prijavu za međunarodnu registraciju figurativnog žiga Heartfulness u kojoj je naznačena Europska unija.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Sahaj Marg Spirituality Foundation snosit će, osim vlastitih troškova, troškove Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO).

---

(1)  SL C 87, 16. 3. 2020.

Rješenje Općeg suda od 16. veljače 2021. – Ungureanu/Komisija

(Predmet T-753/19) (1)

(„Tužba za naknadu štete - Pravo institucija - Navodna nezakonitost koja se temelji na okolnosti da nije podnesena tužba radi utvrđivanja povrede obveze na temelju članka 258. UFEU-a - Komisijina diskrecijska ovlast - Očito nedopuštena tužba”)

(2021/C 148/23)

Jezik postupka: rumunjski

Stranke

Tužiteljica: Simeda Ungureanu (Cluj-Napoca, Rumunjska) (zastupnik: R. Chiriţă, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: A. Sipos i M. Carpus Carcea, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 268. UFEU-a za naknadu štete koju je tužiteljica navodno pretrpjela zbog toga što je Komisija povrijedila svoju obvezu da osigura da Rumunjska poštuje Ugovore i Povelju Europske unije o temeljnim pravima.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Simedi Ungureanu nalaže se snošenje troškova.

---

(1)  SL C 68, 2. 3. 2020.

Rješenje Općeg suda od 17. veljače 2021. – ML/Komisija

(Predmet T-567/20) (1)

(„Tužba za poništenje i naknadu štete - Javna nabava - Postupak javne nabave - Održiva restauracija za Komisiju u Bruxellesu i njegovoj okolici - Odbijanje ponude ponuditelja - Poništenje poziva na nadmetanje - Obustava postupka”)

(2021/C 148/24)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: ML (zastupnici: L. Levi i M. Vandenbussche, odvjetnice)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: L. André i M. Ilkova, agenti)

Predmet

S jedne strane, zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a za poništenje odluke Komisije od 30. lipnja 2020. kojom je odbijena tužiteljeva ponuda podnesena u okviru postupka javne nabave OIB/2019/CPN/039, koji se odnosi na održivu restauraciju za Komisiju u regiji glavnoga grada Bruxellesa i njegovoj okolici i, s druge strane, zahtjev na temelju članka 268. UFEU-a za naknadu štete koju je tužitelj navodno pretrpio zbog te odluke.

Izreka

1.	Postupak se obustavlja.

2.	Europska komisija snosit će vlastite troškove i polovinu troškova osobe ML.

3.	ML će snositi polovinu svojih troškova.

---

(1)  SL C 371, 3. 11. 2020.

Rješenje predsjednika Općeg suda od 23. veljače 2021. – Symrise/ECHA

(Predmet T-656/20 R)

(„Privremena pravna zaštita - REACH - Tvar homosalat - Provjera registracija s obzirom na ispunjavanje zahtjeva - Obveza pružanja određenih informacija za koje su potrebni pokusi na životinjama - Zahtjev za određivanje privremenih mjera - Nepostojanje hitnosti”)

(2021/C 148/25)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Symrise AG (Holzminden, Njemačka) (zastupnici: R. Cana, E. Mullier i H. Widemann, odvjetnice)

Tuženik: Europska agencija za kemikalije (zastupnici: W. Broere, N. Knight i M. Heikkilä, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članaka 278. i 279. UFEU-a za određivanje privremenih mjera radi, s jedne strane, suspenzije primjene odluke A-009-2018 ECHA-ine Žalbene komisije od 18. kolovoza 2020. koja se odnosi na tužiteljev registracijski dosje za homosalat i, s druge strane, nalaganja produljenja roka dodijeljenog za dostavu rezultata testiranja za vrijeme trajanja suspenzije.

Izreka

1.	Odbija se zahtjev za privremenu pravnu zaštitu.

2.	O troškovima će se odlučiti naknadno.

Tužba podnesena 19. siječnja 2021. – KF/EIB

(Predmet T-37/21)

(2021/C 148/26)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: KF (zastupnici: L. Levi i A. Blot, odvjetnici)

Tuženik: Europska investicijska banka

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi tuženikovu odluku od 13. listopada 2020.;

—	naloži naknadu pretrpljene neimovinske štete i

—	naloži tuženiku snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe dva tužbena razloga.

1.	Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 8. stavka 1., članka 46. stavka 1. i članka 51. stavka 1. tuženikova Pravilnika o mirovinskom sustavu i na očitoj pogrešci u ocjeni pravnog pojma nevaljanosti.

2.	Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na nepostojanju tuženikove nepristranosti.

Tužba podnesena 2. veljače 2021. – QB/Komisija

(Predmet T-71/21)

(2021/C 148/27)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: QB (zastupnik: R. Wardyn, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi odluku PMO-a od 6. travnja 2020. i odluku tijela za imenovanje od 3. studenoga 2020., kojima je Europska komisija tužitelju odbila dodijeliti naknadu za život u inozemstvu;

—	naloži tuženiku snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe tri tužbena razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na nedostatnom obrazloženju odluka PMO-a i tijela za imenovanje. — Tužitelj tvrdi da PMO i tijelo za imenovanje nisu naveli činjenicu da ustavne i pravne odredbe koje se primjenjuju na sve poljske suce u skladu s načelom vladavine prava, nisu dopustile tužitelju da stupi u ikakav pravni odnos s Europskom mrežom za pravosudno osposobljavanje (EJTN) ili bilo kojim tijelom privatnog prava u Poljskoj odnosno inozemstvu; — Nadalje tvrdi da su PMO i tijelo za imenovanje zanemarili činjenicu da je, u skladu s poljskim pravom, tužitelj, koji je bio sudac u aktivnoj sudačkoj službi, mogao biti pod nadzorom samo Općinskog suda u Lubartowu i vodstva KSSiP-a (Državna škola za pravosudne dužnosnike i državne odvjetnike).

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 4. stavka 1. Priloga VII. Pravilniku o osoblju. — Tvrdi se da izraz „rad za drugu državu” u smislu članka 4. stavka 1. Priloga VII. Pravilniku o osoblju treba tumačiti na način da su njime obuhvaćene sve okolnosti koje proizlaze iz rada za drugu državu i da ga se ne smije ograničiti na rad koji se sastoji u službenom predstavljanju te države, te da restriktivna ocjena tijela za imenovanje nema uporište ni u pravu ni u sudskoj praksi; — Nadalje se tvrdi da KSSiP treba smatrati središnjim državnim tijelom te da, slijedom toga, rad koji je tužitelj obavio za vrijeme trajanja upućivanja KSSiP-u treba smatrati radom za poljsku državu; — Osim toga, tužitelj tvrdi da je rad koji je obavio (1) bio supsidijaran pravnom odnosu između tužitelja i KSSiP-a; — Usto, tužitelj tvrdi da je za vrijeme referentnog razdoblja upućivanja njegovu glavnu djelatnost činio rad za KSSiP u Poljskoj.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na očitoj pogrešci u ocjeni. — Tvrdi se da je tužitelj zadržao posebnu vezu koja ga povezuje s Poljskom, čime je spriječeno stvaranje trajne veze s Belgijom; — Osim toga, tužitelj tvrdi da mu njegova pravna i činjenična situacija nije dopuštala integraciju u belgijsko društvo.

---

(1)  Urednička napomena: dio rečenice je izostavljen radi osiguranja zaštite identiteta.

Tužba podnesena 5. veljače 2021. – Van Walle/ECDC

(Predmet T-83/21)

(2021/C 148/28)

Jezik postupka. engleski

Stranke

Tužitelj: Ivo Van Walle (Järfälla, Švedska) (zastupnici: L. Levi i A. Champetier, odvjetnici)

Tuženik: Europski centar za sprečavanje i kontrolu bolesti (ECDC)

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi odluku od 30. ožujka 2020. o neproduljenju njegova ugovora;

—	poništi, po potrebi, odluku od 26. listopada 2020. kojom se odbija njegova žalba od 24. lipnja 2020.;

—	naloži retroaktivnu isplatu njegove neto plaće za razdoblje između 31. listopada 2020. i datuma njegova ponovnog zapošljavanja;

—	naloži naknadu pretrpljene imovinske štete u iznosu od 30 000 eura i naknadu pretrpljene neimovinske štete koja se, ex aequo et bono, može procijeniti u iznosu od 20 000 eura;

—	naloži tuženiku snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe četiri tužbena razloga.

1.	Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na očitim pogreškama u ocjeni.

2.	Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na zlouporabi ovlasti.

3.	Treći tužbeni razlog, koji se temelji na povredi dužne pažnje.

4.	Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi prava na saslušanje.

Tužba podnesena 16. veljače 2021. – Amort i dr./Komisija

(Predmet T-96/21)

(2021/C 148/29)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelji: Heidi Amort (Jenesien, Italija) i 35 drugih tužitelja (zastupnica: R. Holzeisen, odvjetnica)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelji zahtijevaju poništenje pobijane provedbene odluke i njezinih naknadnih izmjena i dopuna.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Tužba protiv Provedbene odluke Europske Komisije C(2020) 9598 (final) od 21. prosinca 2020. o uvjetnom odobrenju za stavljanje u promet lijeka za humanu uporabu „Comirnaty – mRNA cjepivo protiv bolesti COVID-19 (s modificiranim nukleozidom)” u skladu s Uredbom br. 726/2004 Europskog parlamenta i Vijeća temelji se na sljedećim tužbenim razlozima.

1.

Prvi tužbeni razlog: pobijanom provedbenom odlukom povređuje se članak 2. točke 1. i 2. Uredbe (EZ) br. 507/2006 (1). Znanstveno je dokazano da je globalno raširena panika zbog visokih stopa smrtnosti, koje su navodno povezane sa zarazom virusom SARS-CoV-2, neutemeljena. Osim toga, Svjetska zdravstvena organizacija i EU nisu pravilno utvrdile hitan slučaj u smislu ugrožavanja javnog zdravlja.

2.

Drugi tužbeni razlog: pobijanom provedbenom odlukom povređuje se članak 4. Uredbe (EZ) br. 507/2006 zbog: — nepostojanja pozitivnog omjera koristi i rizika u skladu s člankom 1. točke 28.a Direktive 2001/83/EZ (2); — nepostojanja pretpostavke u skladu s člankom 4. stavkom 1. točkom (b) Uredbe (EZ) br. 507/2006, s obzirom na vjerojatnost da podnositelj zahtjeva neće moći osigurati iscrpne kliničke podatke; — nepostojanja pretpostavke u skladu s člankom 4. stavkom 1. točkom (c) Uredbe (EZ) br. 507/2006, s obzirom na to da nema nezadovoljenih medicinskih potreba koje se mogu ispuniti odobrenim lijekom; — nepostojanja pretpostavke u skladu s člankom 4. stavkom 1. točkom (d) Uredbe (EZ) br. 507/2006.

3.	Treći tužbeni razlog: povreda Uredbe (EZ) br. 1394/2007 (3), Direktive 2001/83/EZ i Uredbe (EZ) br. 726/2004 (4).

4.	Četvrti tužbeni razlog: ozbiljna povreda članaka 168. i 169. UFEU-a te članaka 3., 35. i 38. Povelje EU-a.

---

(1)  Uredba Komisije (EZ) br. 507/2006 od 29. ožujka 2006. o uvjetnom odobrenju za stavljanje u promet lijekova za humanu primjenu koji su obuhvaćeni Uredbom (EZ) br. 726/2004 Europskog parlamenta i Vijeća (SL 2006., L 92, str. 6). (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 58., str. 126.).

(2)  Direktiva 2001/83/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. studenoga 2001. o zakoniku Zajednice o lijekovima za humanu primjenu (SL 2001., L 311, str. 67.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 56., str. 27.).

(3)  Uredba (EZ) br. 1394/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. studenoga 2007. o lijekovima za naprednu terapiju i o izmjeni Direktive 2001/83/EZ i Uredbe (EZ) br. 726/2004 (SL 2007., L 324, str. 121.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 64., str. 140.).

(4)  Uredba (EZ) br. 726/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 31. ožujka 2004. o utvrđivanju postupaka odobravanja primjene i postupaka nadzora nad primjenom lijekova koji se rabe u humanoj i veterinarskoj medicini, te uspostavi Europske agencije za lijekove (SL 2004., L 136, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 31., str. 18.).

Tužba podnesena 16. veljače 2021. – Synesis/Vijeće

(Predmet T-97/21)

(2021/C 148/30)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Synesis OOO (Minsk, Bjelarus) (zastupnici: G. Lansky i A. Egger, odvjetnici)

Tuženik: Vijeće Europske unije

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

u skladu s člankom čl. 263. UFEU-a, poništi Provedbenu odluku Vijeća (ZVSP) 2020/2130 od 17. prosinca 2020. o provedbi Odluke 2012/642/ZVSP o mjerama ograničavanja protiv Bjelarusa (SL 2020., L 426I, str. 14.) i Provedbenu uredbu Vijeća (EU) 2020/2129 od 17. prosinca 2020. o provedbi članka 8.a stavka 1. Uredbe (EZ) br. 765/2006 o mjerama ograničavanja u odnosu na Bjelarus (SL 2020., L 426I, str. 1.), u dijelu u kojem se odnose na tužitelja;

—	u skladu s člankom 134. Poslovnika Općeg suda, naloži Vijeću snošenje troškova postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Kao uzrok nezakonitosti pobijanih akata, u dijelu u kojem se odnose na njega, tužitelj kao jedini tužbeni razlog ističe da je Vijeće počinilo očitu pogrešku u ocjeni i osobito povrijedilo svoje obveze preispitivanja. Vijeće nije podnijelo nikakav konkretan dokaz kako bi se opravdala valjanost uvrštavanja tužitelja na popis u pobijanim aktima.

Tužba podnesena 22. veljače 2021. – Maternus/EUIPO – adp Gauselmann (WILD)

(Predmet T-116/21)

(2021/C 148/31)

Jezik na kojem je tužba podnesena: njemački

Stranke

Tužitelj: Maternus GmbH (München, Njemačka) (zastupnici: M. Zoebisch i R. Drozdz, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: adp Gauselmann GmbH (Espelkamp, Njemačka)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Nositelj spornog žiga: tužitelj

Predmetni sporni žig: verbalni žig Europske unije WILD – žig Europske unije br. 9 515 248

Postupak pred EUIPO-om: postupak za brisanje

Pobijana odluka: odluka prvog žalbenog vijeća EUIPO-a od 9. prosinca 2020. u predmetu R 932/2019-1

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku;

—	EUIPO-u naloži snošenje troškova.

Tužbeni razlozi

—	Povreda članka 94. stavka 1. prve rečenice Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća;

—	povreda članka 59. stavka 1. točke (a) i stavka 3. Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća.

Tužba podnesena 25. veljače 2021. – Stowarzyszenie chłodnictwa klimatyzacji i pomp ciepła/Komisija

(Predmet T-123/21)

(2021/C 148/32)

Jezik postupka: poljski

Stranke

Tužitelj: Stowarzyszenie chłodnictwa klimatyzacji i pomp ciepła (Varšava, Poljska) (zastupnik: A. Galos, radca prawny)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi odluku Europske komisije dostavljenu 15. prosinca 2020. o određivanju visine kvote dodijeljene tužitelju u skladu s Uredbom (EU) br. 517/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o fluoriranim stakleničkim plinovima i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 842/2006 (1), u dijelu u kojem je Komisija provela smanjenje kvote na temelju članka 25. te uredbe;

—	naloži Komisiji snošenje troškova postupka.

Tužbeni razlog i glavni argumenti

U potporu tužbi tužitelj navodi pogrešnu primjenu Uredbe (EU) br. 517/2014 Europskog parlamenta i Vijeća, zbog pogrešnog tumačenja pojma „stavljanje na tržište” iz članka 2. točke 10. navedene uredbe.

---

(1)  SL 2014., L 150, str. 195.

Tužba podnesena 27. veljače 2021. – Banco de Investimento Global/EUIPO – Banco BIC Português (EUROBIC)

(Predmet T-125/21)

(2021/C 148/33)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Banco de Investimento Global SA (Lisabon, Portugal) (zastupnik: N. Lucas, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Banco BIC Português SA (Lisabon, Portugal)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Nositelj spornog žiga: druga stranka pred žalbenim vijećem

Predmetni sporni žig: prijava verbalnog žiga Europske unije EUROBIC – prijava za registraciju br. 16 775 199

Postupak pred EUIPO-om: postupak povodom prigovora

Pobijana odluka: odluka prvog žalbenog vijeća EUIPO-a od 25. studenog 2020. u predmetu R 607/2019-1

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	utvrdi da, u skladu s člankom 8. stavkom 1. točkom (b) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća, postoji vjerojatnost dovođenja u zabludu između ranijih žigova društva Banco de Investimento Global SA i spornog žiga te da, slijedom toga, poništi pobijanu odluku;

—	naloži EUIPO-u snošenje troškova.

Tužbeni razlozi

—	povreda članka 95. stavaka 1. i 2. te članka 97. stavka 1. točaka (c) i (f) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća;

—	povreda članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća.

Tužba podnesena 26. veljače 2021. – Nevinnomysskiy Azot i NAK „Azot”/Komisija

(Predmet T-126/21)

(2021/C 148/34)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelji: AO Nevinnomysskiy Azot (Nevinomisk, Rusija) i AO Novomoskovskaya Aktsionernaya Kompania NAK „Azot” (Novomoskovsk, Rusija) (zastupnici: P. Vander Schueren i E. Gergondet, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Predmet

Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:

—	poništi Provedbenu uredbu Komisije (EU) br. 2020/2100 od 15. prosinca 2020. (1), u dijelu u kojem se primjenjuje na tužitelje;

—	naloži tuženiku snošenje troškova koji su tužiteljima nastali u vezi s ovim postupkom.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U potporu tužbi, tužitelji ističu jedan tužbeni razlog, koji se temelji na tome da tuženik nije zaprimio zahtjev za reviziju zbog predstojećeg isteka mjera koji sadržava „dostatne dokaze” te je, stoga, počinio očite pogreške u ocjeni, povrijedio članak 11. stavke 2. i 5. te članak 5. stavak 3. Uredbe (EU) 2016/1036 (2), i povrijedio svoju dužnost da pažljivo i nepristrano ispita sve bitne aspekte pojedinog slučaja kada je pokrenuo reviziju zbog predstojećeg isteka mjera.

---

(1)  Provedbena uredba Komisije (EU) br. 2020/2100 od 15. prosinca 2020. o uvođenju konačne antidampinške pristojbe na uvoz amonijeva nitrata podrijetlom iz Rusije nakon revizije zbog predstojećeg isteka mjera u skladu s člankom 11. stavkom 2. Uredbe (EU) 2016/1036 Europskog parlamenta i Vijeća (SL 2020., L 425, str. 21.)

(2)  Uredba (EU) 2016/1036 Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2016. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske unije (SL 2016., L 176, str. 21.)

Tužba podnesena 2. ožujka 2021. – CCPL i dr./Komisija

(Predmet T-130/21)

(2021/C 148/35)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Tužitelji: CCPL – Consorzio Cooperative di Produzione e Lavoro SC (Reggio Emilia, Italija), Coopbox Group SpA (Bibbiano, Italija), Coopbox Eastern s.r.o. (Nové Mesto nad Váhom, Slovačka) (zastupnici: E. Cucchiara i E. Rocchi, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:

—	poništi novčanu kaznu izrečenu tužiteljima; ili

—	podredno, smanji njezin iznos, a u svakom slučaju,

—	naloži tuženiku snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Tužba je podnesena protiv odluke Europske komisije od 17. prosinca 2020., br. C(2020) 8940 final, u predmetu AT.39563 – Prehrambena ambalaža za maloprodaju, koja se odnosi na povredu članka 101. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.

U prilog osnovanosti tužbe tužitelji ističu tri tužbena razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog temelji se na povredi članka 23. stavka 2. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1/2003, od 16. prosinca 2002., o provedbi pravila o tržišnom natjecanju koja su propisana člancima 81. i 82. Ugovora o EZ-u (SL 2003., L 1 str.1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 1., str. 165. i ispravak SL 2016., L 173, str. 108.). — U tom pogledu se ističe da je vrijednost koju je Komisija uzela u obzir u svrhu izračuna granice od 10 % predviđene u članku 23. stavku 2. Uredbe (EZ) br. 1/2003 očito pogrešna, jer taj iznos uključuje ukupni prihod Grupe CCPL, iako Komisija nije uopće dokazala tzv. parental liability matičnog društva Grupe.

2.

Drugi tužbeni razlog temelji se na povredi načela proporcionalnosti i jednakosti postupanja kod utvrđivanja iznosa kazne. — U tom pogledu se ističe da je novčana kazna izrečena tužiteljima očito i neopravdano neproporcionalna u odnosu na onu drugih stranaka. Mehanička primjena granice od 10 % za svaku od spornih povreda u suprotnosti je s načelima proporcionalnosti i jednakosti postupanja, kao i s načelima individualizacije i stupnjevanja novčane kazne.

3.

Treći tužbeni razlog temelji se na povredi obveze obrazlaganja iz članka 296. UFEU-a od strane Europske komisije, jer je samo djelomično uzela u obzir dokaze o platnoj sposobnosti koje je pružila grupa CCPL. — U tom pogledu ističe se da, iako se pobijanom odlukom priznaje vrlo ozbiljna situacija krize s kojom su suočeni tužitelji, ona nije dovoljno uzeta u obzir kod određivanja sankcije.

Tužba podnesena 3. ožujka 2021. – Telefónica Germany/EUIPO (LOOP)

(Predmet T-132/21)

(2021/C 148/36)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Telefónica Germany GmbH & Co. OHG (München, Njemačka) (zastupnici: A. Fottner i M. Müller, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Predmetni sporni žig: prijava verbalnog žiga Europske unije LOOP – prijava za registraciju br. 18 008 477

Pobijana odluka: odluka četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 17. prosinca 2020. u predmetu R 644/2020-4

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku u dijelu u kojem se njome odbija prijava žiga Europske unije br. 18008477;

—	naloži EUIPO-u snošenje troškova nastalih pred Općim sudom te povodom žalbenog i ispitnog postupka.

Tužbeni razlozi

—	Povreda članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća;

—	povreda članka 7. stavka 1. točke (c) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća;

—	povreda članka 94. stavka 1. Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća, članka 41. stavka 2. točke (c) Povelje Europske unije o temeljnim pravima i članka 41. stavka 1. Povelje o temeljnim pravima, u vezi s člankom 20. i člankom 21. stavkom 1. navedene Povelje.

Tužba podnesena 5. ožujka 2021. – Amort i dr./Komisija

(Predmet T-136/21)

(2021/C 148/37)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelji: Heidi Amort (Jenesien, Italija) i 37 drugih tužitelja (zastupnik: R. Holzeisen, odvjetnica)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelji zahtijevaju poništenje pobijane provedbene odluke.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Tužba protiv Provedbene odluke Europske Komisije C(2021) 94 (final) od 6. siječnja 2021. o uvjetnom odobrenju za stavljanje u promet lijeka za humanu uporabu „COVID-19 Vaccine Moderna – mRNA cjepivo protiv bolesti COVID-19 (s modificiranim nukleozidom)” u skladu s Uredbom br. 726/2004 Europskog parlamenta i Vijeća temelji se na sljedećim tužbenim razlozima.

1.

Prvi tužbeni razlog: pobijanom provedbenom odlukom povređuje se članak 2. točke 1. i 2. Uredbe (EZ) br. 507/2006 (1). Znanstveno je dokazano da je globalno raširena panika zbog visokih stopa smrtnosti, koje su navodno povezane sa zarazom virusom SARS-CoV-2, neutemeljena. Osim toga, Svjetska zdravstvena organizacija i EU nisu pravilno utvrdile hitan slučaj u smislu ugrožavanja javnog zdravlja.

2.

Drugi tužbeni razlog: pobijanom provedbenom odlukom povređuje se članak 4. Uredbe (EZ) br. 507/2006 zbog: — nepostojanja pozitivnog omjera koristi i rizika u skladu s člankom 1. točke 28.a Direktive 2001/83/EZ (2); — nepostojanja pretpostavke u skladu s člankom 4. stavkom 1. točkom (b) Uredbe (EZ) br. 507/2006, s obzirom na vjerojatnost da podnositelj zahtjeva neće moći osigurati iscrpne kliničke podatke; — nepostojanja pretpostavke u skladu s člankom 4. stavkom 1. točkom (c) Uredbe (EZ) br. 507/2006, s obzirom na to da nema nezadovoljenih medicinskih potreba koje se mogu ispuniti odobrenim lijekom; — nepostojanja pretpostavke u skladu s člankom 4. stavkom 1. točkom (d) Uredbe (EZ) br. 507/2006.

3.	Treći tužbeni razlog: povreda Uredbe (EZ) br. 1394/2007 (3), Direktive 2001/83/EZ i Uredbe (EZ) br. 726/2004 (4).

4.	Četvrti tužbeni razlog: ozbiljna povreda članaka 168. i 169. UFEU-a te članaka 3., 35. i 38. Povelje EU-a.

---

(1)  Uredba Komisije (EZ) br. 507/2006 od 29. ožujka 2006. o uvjetnom odobrenju za stavljanje u promet lijekova za humanu primjenu koji su obuhvaćeni Uredbom (EZ) br. 726/2004 Europskog parlamenta i Vijeća (SL 2006., L 92, str. 6). (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 58., str. 126.).

(2)  Direktiva 2001/83/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. studenoga 2001. o zakoniku Zajednice o lijekovima za humanu primjenu (SL 2001., L 311, str. 67.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 56., str. 27.).

(3)  Uredba (EZ) br. 1394/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. studenoga 2007. o lijekovima za naprednu terapiju i o izmjeni Direktive 2001/83/EZ i Uredbe (EZ) br. 726/2004 (SL 2007., L 324, str. 121.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 64., str. 140.).

(4)  Uredba (EZ) br. 726/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 31. ožujka 2004. o utvrđivanju postupaka odobravanja primjene i postupaka nadzora nad primjenom lijekova koji se rabe u humanoj i veterinarskoj medicini, te uspostavi Europske agencije za lijekove (SL 2004., L 136, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 31., str. 18.).

Tužba podnesena 7. ožujka 2021. – WIZZ Air Hungary/Komisija

(Predmet T-142/21)

(2021/C 148/38)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: WIZZ Air Hungary Légiközlekedési Zrt. (Budimpešta, Mađarska) (zastupnici: E. Vahida, S. Rating, i I. Metaxas-Maranghidis, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi tuženikovu odluku (EU) od 20. kolovoza 2020. u vezi s državnom potporom SA.57026 (2020/N) – Rumunjska COVID-19: Aid to Blue Air (1); i

—	naloži tuženiku snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe šest tužbenih razloga.

1.	Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je tuženik pogrešno primijenio članak 107. stavak 2. točku (b) UFEU-a i počinio očitu pogrešku u ocjeni prilikom ocjene razmjernosti potpore šteti nastaloj zbog krize prouzrokovane bolešću COVID-19.

2.	Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je tuženikova ocjena uvjeta prihvatljivosti i spojivosti potpore za sanaciju pogrešna.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je tuženik povrijedio posebne odredbe UFEU-a i opća načela prava Unije u pogledu zabrane diskriminacije, slobodnog pružanja usluga i slobode poslovnog nastana koji čine temelj liberalizacije zračnog prijevoza u Uniji od kraja osamdesetih godina 20. stoljeća (2).

4.	Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da se tuženik oslonio na nepostojeće odnosno neprikladne dokaze.

5.	Peti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da tuženik nije pokrenuo službeni istražni postupak unatoč ozbiljnim poteškoćama te da je povrijedio tužiteljeva postupovna prava.

6.	Šesti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je tuženik povrijedio svoju obvezu obrazlaganja.

---

(1)  SL 2020., C 430, str. 2.

(2)  Uredba (EZ) br. 1008/2008 Europskog parlamenta i Vijeća of 24. rujna 2008. o zajedničkim pravilima za obavljanje zračnog prijevoza u Zajednici (preinaka) (Tekst značajan za EGP) (SL 2008., L 293, str. 3.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 7., svezak 8., str. 164.)