		ISSN 1977-1088
Službeni list Europske unije		C 35

Hrvatsko izdanje	Informacije i objave	Godište 64. 1. veljače 2021.

Sadržaj		Stranica
	IV. Obavijesti
	OBAVIJESTI INSTITUCIJA, TIJELA, UREDA I AGENCIJA EUROPSKE UNIJE
	Sud Europske unije
2021/C 35/01	Posljednje objave Suda Europske unije u Službenom listu Europske unije	1

	V. Objave
	SUDSKI POSTUPCI
	Sud
2021/C 35/02	Predmet C-461/18 P: Presuda Suda (drugo vijeće) od 3. prosinca 2020. – Changmao Biochemical Engineering Co. Ltd/Distillerie Bonollo SpA i dr. (Žalba – Damping – Uvoz vinske kiseline podrijetlom iz Kine – Žalba koju je podnio intervenijent u prvostupanjskom postupku – Članak 56. drugi stavak druga rečenica Statuta Suda Europske unije – Djelomična privremena revizija – Gubitak statusa poduzetnika koji posluje u uvjetima tržišnog gospodarstva prilikom postupka revizije – Izmjena konačne antidampinške pristojbe – Određivanje uobičajene vrijednosti – Članak 11. stavak 9. Uredbe (EZ) br. 1225/2009 – Protužalba – Tužba za poništenje koju su podnijeli konkurentni proizvođači sa sjedištem na području Europske unije – Dopuštenost – Izravan utjecaj – Podjela nadležnosti za postupanje u skladu s presudom)	2
2021/C 35/03	Predmet C-787/18: Presuda Suda (sedmo vijeće) od 26. studenoga 2020. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Högsta förvaltningsdomstolen – Švedska) – Skatteverket / Sögård Fastigheter AB (Zahtjev za prethodnu odluku – Nacionalni propis koji predviđa ispravak odbitaka poreza na dodanu vrijednost (PDV) poreznog obveznika različitog od onog koji je prvotno proveo odbitak – Prodaja nekretnine fizičkim osobama društva koje je predmetnu nekretninu iznajmljivalo kao i prethodno društvo vlasnik – Prestanak porezne obveze PDV-a zbog prodaje nekretnine fizičkim osobama)	3
2021/C 35/04	Predmet C-815/18: Presuda Suda (veliko vijeće) od 1. prosinca 2020. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Hoge Raad der Nederlanden – Nizozemska) – Federatie Nederlandse Vakbeweging / Van den Bosch Transporten BV, Van den Bosch Transporte GmbH, Silo-Tank kft (Zahtjev za prethodnu odluku – Direktiva 96/71/EZ – Članak 1. stavak 1., članak 1. stavak 3. i članak 2. stavak 1. – Upućivanje radnika u okviru pružanja usluga – Vozači koji rade u međunarodnom cestovnom prijevozu – Područje primjene – Pojam upućeni radnik – Kabotaža – Članak 3. stavci 1., 3. i 8. – Članak 56. UFEU-a – Sloboda pružanja usluga – Kolektivni ugovori proglašeni univerzalno primjenjivima)	3
2021/C 35/05	Predmet C-823/18 P: Presuda Suda (drugo vijeće) od 25. studenoga 2020. – Europska komisija/GEA Group AG (Žalba – Zabranjeni sporazumi – Europska tržišta toplinskih stabilizatora na bazi kositra, epoksidnog sojina ulja i estera – Utvrđivanje cijena, podjela tržištâ i razmjena osjetljivih poslovnih informacija – Primjena gornje granice od 10 % prihoda na jednog od subjekata iz sastava poduzetnika – Poništenje odluke kojom se izmjenjuje novčana kazna određena prvotnom odlukom o utvrđivanju povrede – Novčane kazne – Pojam poduzetnik – Solidarna odgovornost za plaćanje novčane kazne – Načelo jednakog postupanja – Dan dospijeća novčane kazne u slučaju izmjene)	5
2021/C 35/06	Predmet C-44/19: Presuda Suda (peto vijeće) od 3. prosinca 2020. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunal Supremo – Španjolska) – Repsol Petróleo, SA/Administración General del Estado (Zahtjev za prethodnu odluku – Direktiva 2003/96/EZ – Oporezivanje energenata i električne energije – Članak 21. stavak 3. – Nepostojanje oporezivog događaja – Potrošnja energenata u poslovnom prostoru poduzeća u kojem su proizvedeni ostvarena za proizvodnju konačnih energenata, prilikom koje su također neizbježno dobiveni neenergenti)	5
2021/C 35/07	Predmet C-49/19: Presuda Suda (peto vijeće) od 25. studenoga 2020. – Europska komisija/Portugalska Republika (Povreda obveze države članice – Elektroničke komunikacije – Univerzalna usluga i prava korisnika u vezi s elektroničkim komunikacijskim mrežama i uslugama – Direktiva 2002/22/EZ – Mreže i usluge – Članak 13. – Financiranje obveza pružanja univerzalne usluge – Mehanizam podjele troškova – Načela transparentnosti, minimalnog narušavanja tržišta, nediskriminacije i razmjernosti)	6
2021/C 35/08	Predmet C-59/19: Presuda Suda (veliko vijeće) od 24. studenoga 2020. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Bundesgerichtshof – Njemačka) – Wikingerhof GmbH & Co. KG/Booking.com BV (Zahtjev za prethodnu odluku – Pravosudna suradnja u građanskim stvarima – Uredba (EU) br. 1215/2012 – Sudska nadležnost – Članak 7. točke 1. i 2. – Posebna nadležnost u stvarima povezanim s deliktima ili kvazideliktima – Tužba za prestanak poslovnih praksi koje se smatraju protivnima pravu tržišnog natjecanja – Navod o zlouporabi vladajućeg položaja u poslovnim praksama obuhvaćenima ugovornim odredbama – Platforma za online rezervaciju smještaja booking.com)	6
2021/C 35/09	Predmet C-62/19: Presuda Suda (četvrto vijeće) od 3. prosinca 2020. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunalul Bucureşti – Rumunjska) – Star Taxi App SRL/Unitatea Administrativ Teritorială Municipiul Bucureşti prin Primar General, Consiliul General al Municipiului Bucureşti (Zahtjev za prethodnu odluku – Članak 56. UFEU-a – Primjenjivost – Potpuno unutarnja situacija – Direktiva 2000/31/EZ – Članak 2. točka (a) – Pojam usluge informacijskog društva – Članak 3. stavci 2. i 4. – Članak 4. – Primjenjivost – Direktiva 2006/123/EZ – Usluge – Poglavlje III. (Sloboda poslovnog nastana za pružatelje usluga) i IV. (Slobodno kretanje usluga) – Mogućnost pozivanja – Članci 9. i 10. – Direktiva (EU) 2015/1535 – Članak 1. stavak 1. točke (e) i (f) – Pojam propis o uslugama – Pojam tehnički propis – Članak 5. stavak 1. – Nepostojanje prethodnog obavještavanja – Mogućnost pozivanja – Djelatnost povezivanja osoba koje se žele koristiti gradskim prijevozom i ovlaštenih vozača autotaksija putem aplikacije za pametni telefon – Kvalifikacija – Nacionalni propis koji tu djelatnost uvjetuje sustavom prethodnog ovlašćivanja)	7
2021/C 35/10	Spojeni predmeti C-72/19 P i C-145/19 P: Presuda Suda (sedmo vijeće) od 3. prosinca 2020. – Suzanne Saleh Thabet, Gamal Mohamed Hosni Elsayed Mubarak, Alaa Mohamed Hosni Elsayed Mubarak, Heddy Mohamed Magdy Hussein Rassekh, Khadiga Mahmoud El Gammal/Vijeće Europske unije (Žalba – Mjere ograničavanja poduzete s obzirom na stanje u Egiptu – Zamrzavanje sredstava i gospodarskih izvora – Popis osoba, subjekata i tijela na koje se primjenjuju mjere zamrzavanja sredstava i gospodarskih izvora – Zadržavanje žaliteljevih imena na popisu – Odluka tijela treće države – Obveza Vijeća Europske unije da provjeri da su prilikom donošenja te odluke poštovana prava obrane i pravo na djelotvornu sudsku zaštitu – Obveza obrazlaganja)	8
2021/C 35/11	Spojeni predmeti C-225/19 i C-226/19: Presuda Suda (veliko vijeće) od 24. studenoga 2020. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Rechtbank Den Haag zittingsplaats Haarlem – Nizozemska) – R.N.N.S. (C-225/19), K.A. (C-226/19)/Minister van Buitenlandse Zaken (Zahtjev za prethodnu odluku – Područje slobode, sigurnosti i pravde – Zakonik Zajednice o vizama – Uredba (EZ) br. 810/2009 – Članak 32. stavci 1. do 3. – Odluka o odbijanju vize – Prilog VI. – Standardni obrazac – Obrazloženje – Prijetnja za javni poredak, unutarnju sigurnost ili javno zdravlje ili za međunarodne odnose jedne ili više država članica – Članak 22. – Postupak prethodnog savjetovanja sa središnjim tijelima drugih država članica – Prigovor na izdavanje vize – Pravno sredstvo protiv odluke o odbijanju vize – Opseg sudskog nadzora – Članak 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima – Pravo na djelotvoran pravni lijek)	10
2021/C 35/12	Predmet C-269/19: Presuda Suda (prvo vijeće) od 25. studenoga 2020. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputila Curtea de Apel Cluj – Rumunjska) – Banca B. SA/A.A.A. (Zahtjev za prethodnu odluku – Zaštita potrošača – Nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima – Direktiva 93/13/EEZ – Posljedice utvrđivanja nepoštenosti neke odredbe – Zamjena nepoštene odredbe – Način izračuna promjenjive kamatne stope – Dopuštenost – Upućivanje stranaka na pregovore)	10
2021/C 35/13	Predmet C-302/19: Presuda Suda (peto vijeće) od 25. studenoga 2020. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Corte suprema di cassazione – Italija) – Istituto nazionale della previdenza sociale/WS (Zahtjev za prethodnu odluku – Direktiva 2011/98/EU – Prava radnika iz trećih zemalja nositelja jedinstvene dozvole – Članak 12. – Pravo na jednako postupanje – Socijalna sigurnost – Propis države članice kojom se za potrebe određivanja prava na obiteljsko davanje isključuju članovi obitelji nositelja jedinstvene dozvole koji ne borave na državnom području te države članice)	11
2021/C 35/14	Predmet C-303/19: Presuda Suda (peto vijeće) od 25. studenoga 2020. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Corte suprema di cassazione – Italija) – Istituto nazionale della previdenza sociale/VR (Zahtjev za prethodnu odluku – Direktiva 2003/109/EZ – Status državljana trećih zemalja s dugotrajnim boravkom – Članak 11. – Pravo na jednako postupanje – Socijalna sigurnost – Propis države članice kojim se za utvrđivanje prava na obiteljsko davanje isključuju članovi obitelji osobe s dugotrajnim boravkom koji ne borave na državnom području te države članice)	12
2021/C 35/15	Predmet C-311/19: Presuda Suda (četvrto vijeće) od 3. prosinca 2020. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Nejvyšší správní soud – Češka Republika) – BONVER WIN a.s./Ministerstvo financí ČR (Zahtjev za prethodnu odluku – Slobodno pružanje usluga – Ograničenja – Nacionalni propis koji zabranjuje organiziranje igara na sreću na određenim mjestima – Primjenjivost članka 56. UFEU-a – Postojanje prekograničnog elementa)	12
2021/C 35/16	Predmet C-320/19: Presuda Suda (peto vijeće) od 3. prosinca 2020. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Verwaltungsgericht Berlin – Njemačka) – Ingredion Germany GmbH/Bundesrepublik Deutschland (Zahtjev za prethodnu odluku – Okoliš – Direktiva 2003/87/EZ – Sustav trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova – Članak 3. točka (h) – Novi sudionici – Članak 10.a – Prijelazno uređenje besplatne dodjele jedinica – Odluka 2011/278/EU – Članak 18. stavak 1. točka (c) – Razina djelatnosti vezana uz gorivo – Članak 18. stavak 2. drugi podstavak – Vrijednost relevantnog faktora iskorištenja kapaciteta)	13
2021/C 35/17	Predmet C-352/19 P: Presuda Suda (prvo vijeće) od 3. prosinca 2020. – Région de Bruxelles-Capitale/Europska komisija (Žalba – Uredba (EZ) br. 1107/2009 – Stavljanje u promet sredstava za zaštitu bilja – Provedbena uredba (EU) 2017/2324 – Produljenje odobrenja za aktivnu tvar glifosat – Članak 263. UFEU-a – Procesna legitimacija regionalnog subjekta – Izravni utjecaj)	13
2021/C 35/18	Predmet C-372/19: Presuda Suda (peto vijeće) od 25. studenoga 2020. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio ondernemingsrechtbank Antwerpen – Belgija) – Belgische Vereniging van Auteurs, Componisten en Uitgevers CVBA (SABAM)/Weareone.World BVBA, Wecandance NV (Zahtjev za prethodnu odluku – Tržišno natjecanje – Članak 102. UFEU-a – Zloporaba vladajućeg položaja – Pojam nepravedne cijene – Društvo za kolektivno ostvarivanje autorskih prava – Slučaj de facto monopola – Vladajući položaj – Zloporaba – Izvođenje glazbenih djela tijekom glazbenih festivala – Cjenik koji se temelji na bruto prihodima od prodaje ulaznica – Razumna veza s uslugom društva za kolektivno ostvarivanje prava – Određivanje dijela glazbenog repertoara društva za kolektivno ostvarivanje koji je stvarno izvođen)	14
2021/C 35/19	Predmet C-445/19: Presuda Suda (veliko vijeće) od 24. studenoga 2020. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Østre Landsret – Danska) – Viasat Broadcasting UK Ltd/TV2/Danmark A/S, Kraljevina Danska (Zahtjev za prethodnu odluku – Državne potpore – Javno društvo za radiodifuziju – Članak 106. stavak 2. UFEU-a – Usluge od općeg gospodarskog interesa – Potpora spojiva s unutarnjim tržištem – Članak 108. stavak 3. UFEU-a – Obavijest – Nepostojanje – Obveza korisnika da plati kamate za razdoblje nezakonitosti te potpore – Izračun kamata – Iznosi koje treba uzeti u obzir)	15
2021/C 35/20	Predmet C-510/19: Presuda Suda (veliko vijeće) od 24. studenoga 2020. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Hof van beroep te Brussel – Belgija) – kazneni postupak protiv osobe AZ (Zahtjev za prethodnu odluku – Policijska i pravosudna suradnja u kaznenim stvarima – Europski uhidbeni nalog – Okvirna odluka 2002/584/PUP – Članak 6. stavak 2. – Pojam pravosudno tijelo izvršenja – Članak 27. stavak 2. – Pravilo specijalnosti – Članak 27. stavak 3. točka (g) i članak 27. stavak 4. – Iznimka – Kazneni progon zbog drugog kaznenog djela, a ne onog koje je razlog predaje – Pristanak pravosudnog tijela izvršenja – Pristanak državnog odvjetništva države članice izvršenja)	16
2021/C 35/21	Predmet C-767/19: Presuda Suda (deseto vijeće) od 3. prosinca 2020. – Europska komisija/Kraljevina Belgija (Povreda obveze države članice – Direktive 2009/72/EZ i 2009/73/EZ – Unutarnje tržište električne energije i prirodnog plina – Stvarno odvajanje upravljanja prijenosnim sustavima električne energije i prirodnog plina, s jedne strane, i djelatnosti opskrbe i proizvodnje, s druge strane – Uvođenje neovisnih nacionalnih regulatornih tijela)	16
2021/C 35/22	Predmet C-799/19: Presuda Suda (osmo vijeće) od 25. studenoga 2020. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Okresný súd Košice I – Slovačka) – NI, OJ, PK/Sociálna poisťovňa (Zahtjev za prethodnu odluku – Socijalna politika – Direktiva 2008/94/EZ – Članci 2. i 3. – Zaštita radnikâ u slučaju insolventnosti poslodavca – Pojmovi nepodmirena potraživanja zaposlenika i insolventnost poslodavca – Nesreća na radu – Smrt zaposlenika – Naknada neimovinske štete – Naplata potraživanja od poslodavca – Nemogućnost – Jamstvena ustanova)	17
2021/C 35/23	Predmet C-455/18 P: Žalba koju je 12. srpnja 2018. podnio Oliver Spieker protiv rješenja Općeg suda (sedmo vijeće) od 8. svibnja 2018. u predmetu T-92/18, Oliver Spieker/Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo	18
2021/C 35/24	Predmet C-259/20 P: Žalba koju je 11. lipnja 2020. podnio João Miguel Barata protiv presude Općeg suda (drugo vijeće) od 2. travnja 2020. u predmetu T-81/18, Barata/Parlament	18
2021/C 35/25	Predmet C-307/20 P: Žalba koju je 9. srpnja 2020. podnio Peek & Cloppenburg KG, Düsseldorf protiv presude Općeg suda (četvrto vijeće) od 13. svibnja 2020. u predmetu T-445/18, Peek & Cloppenburg KG, Düsseldorf/Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)	19
2021/C 35/26	Predmet C-308/20 P: Žalba koju je 9. srpnja 2020. podnio Peek & Cloppenburg KG, Düsseldorf protiv presude Općeg suda (četvrto vijeće) od 13. svibnja 2020. u predmetu T-535/18, Peek & Cloppenburg KG, Düsseldorf/Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)	19
2021/C 35/27	Predmet C-309/20 P: Žalba koju je 9. srpnja 2020. podnio Peek & Cloppenburg KG, Düsseldorf. protiv presude Općeg suda (četvrto vijeće) od 13. svibnja 2020. u predmetu T-443/18, Peek & Cloppenburg KG, Düsseldorf/Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)	19
2021/C 35/28	Predmet C-310/20 P: Žalba koju je 10. srpnja 2020. podnio Peek & Cloppenburg KG, Düsseldorf protiv presude Općeg suda (četvrto vijeće) od 13. svibnja 2020. u predmetu T-446/18, Peek & Cloppenburg KG, Düsseldorf/Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)	20
2021/C 35/29	Predmet C-311/20 P: Žalba koju je 10. srpnja 2020. podnio Peek & Cloppenburg KG, Düsseldorf protiv presude Općeg suda (četvrto vijeće) od 13. svibnja 2020. u predmetu T-444/18, Peek & Cloppenburg KG, Düsseldorf/Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)	20
2021/C 35/30	Predmet C-312/20 P: Žalba koju je 10. srpnja 2020. podnio Peek & Cloppenburg KG, Düsseldorf protiv presude Općeg suda (četvrto vijeće) od 13. svibnja 2020. u predmetu T-534/18, Peek & Cloppenburg KG, Düsseldorf/Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)	20
2021/C 35/31	Predmet C-316/20: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 16. srpnja 2020. uputio Tribunal Judicial da Comarca dos Açores (Portugal) – VO i dr./SATA International – Azores Airlines, SA	21
2021/C 35/32	Predmet C-400/20 P: Žalba koju je 21. kolovoza 2020. podnijela Dermavita Co. Ltd. protiv presude Općeg suda (treće vijeće) od 25. lipnja 2020. u predmetu T-104/19, Dermavita/EUIPO – Allergan Holdings France (JUVÉDERM)	21
2021/C 35/33	Predmet C-465/20 P: Žalba koju je 25. rujna 2020. podnijela Europska komisija protiv presude Općeg suda (sedmo prošireno vijeće) od 15. srpnja 2020. u spojenim predmetima T-778/16 i T-892/16, Irska i dr./Komisija	22
2021/C 35/34	Predmet C-502/20: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 5. listopada 2020. uputio Cour d'appel de Mons (Belgija) – TP/Institut des Experts en Automobiles	23
2021/C 35/35	Predmet C-521/20: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 19. listopada 2020. uputio Landesverwaltungsgerichts Oberösterreich (Austrija) – J.P./B.d.S.L.	24
2021/C 35/36	Predmet C-522/20: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 19. listopada 2020. uputio Oberstern Gerichtshofs (Austrija) – OE/VY	24
2021/C 35/37	Predmet C-525/20: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 19. listopada 2020. uputio Conseil d’État (Francuska) – Association France Nature Environnement/Premier ministre i Ministre de la Transition écologique et solidaire	25
2021/C 35/38	Predmet C-538/20: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 21. listopada 2020. uputio Bundesfinanzhof (Njemačka) – Finanzamt B/W AG	25
2021/C 35/39	Predmet C-559/20: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 26. listopada 2020. uputio Landgericht Saarbrücken (Njemačka) – Koch Media GmbH/FU	26
2021/C 35/40	Predmet C-573/20: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 30. listopada 2020. uputio Commissione tributaria provinciale di Parma (Italija) – Casa di Cura Città di Parma SpA/Agenzia delle Entrate	27
2021/C 35/41	Predmet C-574/20: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 3. studenoga 2020. uputio Bundesfinanzgericht (Austrija) – XO/Finanzamt Waldviertel	28
2021/C 35/42	Predmet C-576/20: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 4. studenoga 2020. uputio Oberster Gerichtshof (Austrija) – CC/Pensionsversicherungsanstalt	31
2021/C 35/43	Predmet C-589/20: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 10. studenoga 2020. uputio Landesgericht Korneuburg (Austrija) – JR/Austrian Airlines AG	32
2021/C 35/44	Predmet C-591/20: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 11. studenoga 2020. uputio Bundesgerichtshof (Njemačka) – Reprensus GmbH/S-V Pavlovi Trejd EOOD	32
2021/C 35/45	Predmet C-594/20: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 12. studenoga 2020. uputio Markkinaoikeus (Finska) – Kuluttaja-asiamies/MiGame Oy	33
2021/C 35/46	Predmet C-595/20: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 13. studenoga 2020. uputio Oberster Gerichtshofs (Austrija) – UE/ShareWood Switzerland AG i VF	33
2021/C 35/47	Predmet C-596/20: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 12. studenoga 2020. uputio Fővárosi Törvényszék (Mađarska) – DuoDecad Kft./Nemzeti Adó- és Vámhivatal Fellebbviteli Igazgatósága	34
2021/C 35/48	Predmet C-598/20: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 13. studenoga 2020. uputio Satversmes tiesa (Latvija) — AS Pilsētas zemes dienests/Latvijas Republikas Saeima	36
2021/C 35/49	Predmet C-599/20: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 13. studenoga 2020. uputio Lietuvos vyriausiasis administracinis teismas (Litva) – UAB Baltic Master/Muitinės departamentas prie Lietuvos Respublikos finansų ministerijos	36
2021/C 35/50	Predmet C-601/20: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 13. studenoga 2020. uputio Tribunal d’arrondissement (Luksemburg) – Sovim SA/Luxembourg Business Registers	37
2021/C 35/51	Predmet C-613/20: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 18. studenoga 2020. uputio Landesgericht Salzburg (Austrija) – CS/Eurowings GmbH	39
2021/C 35/52	Predmet C-614/20: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 18. studenoga 2020. uputio Tallinna Halduskohus (Estonija) – AS Lux Express Estonia/Majandus- ja Kommunikatsiooniministeerium	40
	Opći sud
2021/C 35/53	Predmet T-714/18: Presuda Općeg suda od 9. prosinca 2020. – Adraces/Komisija (Arbitražna klauzula – Okvirni sporazum o partnerstvu – Lokalni informativni centar Europe Direct – Raskid ugovora bez navođenja razloga – Pravna sigurnost – Načelo dobre vjere – Proporcionalnost – Poštovanje prava i legitimnih interesa ugovorne stranke – Pravo na dobru upravu)	42
2021/C 35/54	Predmet T-722/18: Presuda Općeg suda od 9. prosinca 2020. – Repsol/EUIPO – Basic (BASIC) (Žig Europske unije – Postupak za proglašenje žiga ništavim – Figurativni žig Europske unije BASIC – Raniji nacionalni trgovački nazivi basic i basic AG – Relativni razlog za odbijanje – Uporaba znaka u trgovačkom prometu čiji doseg nije samo lokalni – Članak 8. stavak 4. i članak 53. stavak 1. točka (c) Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji su postali članak 8. stavak 4. i članak 60. stavak 1. točka (c) Uredbe (EU) 2017/1001) – Proglašenje djelomične ništavosti – Odluka donesena nakon što je Opći sud poništio raniju odluku – Vraćanje predmeta žalbenom vijeću – Nenadležnost tijela koje je vratilo predmet – Članak 1.d Uredbe (EZ) br. 216/96 – Protutužba)	42
2021/C 35/55	Predmet T-247/19: Presuda Općeg suda od 2. prosinca 2020. – Thunus i dr./EIB (Javna služba – Osoblje EIB-a – Primici od rada – Godišnje usklađivanje plaća – Pravna sigurnost – Legitimna očekivanja – Savjetovanje s osobljem – Obveza obrazlaganja – Proporcionalnost)	43
2021/C 35/56	Predmet T-318/19: Presuda Općeg suda od 2. prosinca 2020. – Thunus i dr./EIB (Javna služba – Osoblje EIB-a – Primici od rada – Godišnje usklađivanje plaća – Pravna sigurnost – Legitimna očekivanja – Savjetovanje s osobljem – Obveza obrazlaganja – Proporcionalnost)	44
2021/C 35/57	Predmet T-620/19: Presuda Općeg suda od 9. prosinca 2020. – Ace of spades/EUIPO – Krupp i Borrmann (JC JEAN CALL Champagne ROSÉ) (Žig Europske unije – Postupak povodom prigovora – Prijava trodimenzionalnog žiga Europske unije JC JEAN CALL Champagne ROSÉ – Raniji trodimenzionalni žigovi Europske unije – Relativni razlozi za odbijanje – Sličnost znakova – Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji je postao članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001) – Nepostojanje povrede ugleda – Članak 8. stavak 5. Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 8. stavak 5. Uredbe 2017/1001))	44
2021/C 35/58	Predmet T-621/19: Presuda Općeg suda od 9. prosinca 2020. – Ace of spades/EUIPO – Krupp i Borrmann (JC JEAN CALL Champagne GRANDE RÉSERVE) (Žig Europske unije – Postupak povodom prigovora – Prijava trodimenzionalnog žiga Europske unije JC JEAN CALL Champagne GRANDE RÉSERVE – Raniji trodimenzionalni žigovi Europske unije – Relativni razlozi za odbijanje – Sličnost znakova – Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji je postao članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001) – Nepostojanje povrede ugleda – Članak 8. stavak 5. Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 8. stavak 5. Uredbe 2017/1001))	45
2021/C 35/59	Predmet T-622/19: Presuda Općeg suda od 9. prosinca 2020. – Ace of spades/EUIPO – Krupp i Borrmann (JC JEAN CALL Champagne PRESTIGE) (Žig Europske unije – Postupak povodom prigovora – Prijava trodimenzionalnog žiga Europske unije JC JEAN CALL Champagne PRESTIGE – Raniji trodimenzionalni žigovi Europske unije – Relativni razlozi za odbijanje – Sličnost znakova – Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji je postao članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001) – Nepostojanje povrede ugleda – Članak 8. stavak 5. Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 8. stavak 5. Uredbe 2017/1001))	46
2021/C 35/60	Predmet T-705/19: Presuda Općeg suda od 9. prosinca 2020.– GV/Komisija (Javna služba – Dužnosnici – Uznemiravanje – Zahtjev za pomoć – Odbijanje zahtjeva – Interes službe – Istovrijednost radnih mjesta – Razuman rok – Nepostojanje prima facie dokaza – Odgovornost)	46
2021/C 35/61	Predmet T-819/19: Presuda Općeg suda od 9. prosinca 2020. – Man and Machine/EUIPO – Bim Freelance (bim ready) (Žig Europske unije – Postupak povodom prigovora – Međunarodna registracija u kojoj je naznačena Europska unija – Figurativni žig bim ready – Raniji figurativni žig Europske unije BIM freelance – Relativni razlog za odbijanje – Nepostojanje vjerojatnosti dovođenja u zabludu – Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001 – Ograničenje usluga navedenih u prijavi žiga)	47
2021/C 35/62	Predmet T-858/19: Presuda Općeg suda od 9. prosinca 2020. – easyCosmetic Swiss/EUIPO – UWI (easycosmetic) (Žig Europske unije – Postupak za proglašenje žiga ništavim – Verbalni žig Europske unije easyCosmetic – Apsolutni razlog za odbijanje – Opisni karakter – Članak 7. stavak 1. točka (c) Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji je postao članak 7. stavak 1. točka (c) Uredbe (EU) 2017/1001))	48
2021/C 35/63	Predmet T-30/20: Presuda Općeg suda od 9. prosinca 2020. – Promed/EUIPO – Centrumelektroniki (Promed) (Žig Europske unije – Postupak za proglašenje žiga ništavim – Verbalni žig Europske unije Promed – Apsolutni razlog za odbijanje – Nepostojanje razlikovnog karaktera – Članak 7. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 40/94 (koji je postao članak 7. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) br. 2017/1001))	48
2021/C 35/64	Predmet T-190/20: Presuda Općeg suda od 9. prosinca 2020. – Almea/EUIPO – Sanacorp Pharmahandel (Almea) (Žig Europske unije – Postupak povodom prigovora – Prijava figurativnog žiga Europske unije Almea – Raniji nacionalni verbalni žig MEA – Relativni razlog za odbijanje – Vjerojatnost dovođenja u zabludu – Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji je postao članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001))	49
2021/C 35/65	Predmet T-536/19: Rješenje Općeg suda od 7. prosinca 2020. – Militos Symvouleftiki/Komisija (Tužba za poništenje – Javna nabava usluga – Postupak javne nabave – Pružanje usluga u području organizacije komunikacijskih aktivnosti predstavništvu Europske komisije u Grčkoj – Poništenje poziva na nadmetanje – Nepostojanje pravnog interesa – Nedopuštenost)	50
2021/C 35/66	Predmet T-792/19: Rješenje Općeg suda od 4. prosinca 2020. – Agepha Pharma/EUIPO – Apogepha Arzneimittel (AGEPHA) (Žig Europske unije – Postupak povodom prigovora – Povlačenje prigovora – Obustava postupka)	50
2021/C 35/67	Predmet T-185/20: Rješenje Općeg suda od 1. prosinca 2020. – Tikal Marine Systems/EUIPO – Ultra Safety Systems (Tikal Tef-Gel) (Žig Europske unije – Postupak za brisanje – Povlačenje zahtjeva za proglašenje žiga ništavim – Obustava postupka)	51
2021/C 35/68	Predmet T-192/20: Rješenje Općeg suda od 1..prosinca 2020. – Tikal Marine Systems/EUIPO – Ultra Safety Systems (Ultra Tef-Gel) (Žig Europske unije – Postupak za brisanje – Povlačenje zahtjeva za proglašenje žiga ništavim – Obustava postupka)	51
2021/C 35/69	Predmet T-685/20: Tužba podnesena 16. studenoga 2020. – Asian Gear/EUIPO – Multimox (Romobil)	52
2021/C 35/70	Predmet T-686/20: Tužba podnesena 16. studenoga 2020. – Asian Gear/EUIPO – Multimox (Romobil)	53
2021/C 35/71	Predmet T-695/20: Tužba podnesena 18. studenoga 2020. – OG/EIB	53
2021/C 35/72	Predmet T-703/20: Tužba podnesena 27. studenoga 2020. – Mylan Ireland/EMA	54
2021/C 35/73	Predmet T-706/20: Tužba podnesena 30. studenoga 2020. – MiMedx Group/EUIPO – DIZG (Epiflex)	55
2021/C 35/74	Predmet T-711/20: Tužba podnesena 3. prosinca 2020. – Puma/EUIPO – CMS (CMS Italy)	56
2021/C 35/75	Predmet T-712/20: Tužba podnesena 3. prosinca 2020. – Škoda Investement/EUIPO – Škoda Auto (Prikaz strijele s krilom)	57
2021/C 35/76	Predmet T-715/20: Tužba podnesena 4. prosinca 2020. – Degode/EUIPO – Leo Pharma (Skinovea)	57
2021/C 35/77	Predmet T-721/20: Tužba podnesena 9. prosinca 2020. – Impresa comune Clean Sky 2/NG	58
2021/C 35/78	Predmet T-722/20: Tužba podnesena 10. prosinca 2020. – Far Polymers i dr./Komisija	59

IV. Obavijesti

OBAVIJESTI INSTITUCIJA, TIJELA, UREDA I AGENCIJA EUROPSKE UNIJE

Sud Europske unije

1.2.2021

Službeni list Europske unije

C 35/1

Posljednje objave Suda Europske unije u Službenom listu Europske unije

(2021/C 35/01)

Posljednja objava

SL C 28, 25.1.2021.

Prethodne objave

SL C 19, 18.1.2021.

SL C 9, 11.1.2021.

SL C 443, 21.12.2020.

SL C 433, 14.12.2020.

SL C 423, 7.12.2020.

SL C 414, 30.11.2020.

Ti su tekstovi dostupni na:

EUR-Lex: http://eur-lex.europa.eu

V. Objave

SUDSKI POSTUPCI

Sud

1.2.2021

Službeni list Europske unije

C 35/2

Presuda Suda (drugo vijeće) od 3. prosinca 2020. – Changmao Biochemical Engineering Co. Ltd/Distillerie Bonollo SpA i dr.

(Predmet C-461/18 P) (1)

(Žalba - Damping - Uvoz vinske kiseline podrijetlom iz Kine - Žalba koju je podnio intervenijent u prvostupanjskom postupku - Članak 56. drugi stavak druga rečenica Statuta Suda Europske unije - Djelomična privremena revizija - Gubitak statusa poduzetnika koji posluje u uvjetima tržišnog gospodarstva prilikom postupka revizije - Izmjena konačne antidampinške pristojbe - Određivanje uobičajene vrijednosti - Članak 11. stavak 9. Uredbe (EZ) br. 1225/2009 - Protužalba - Tužba za poništenje koju su podnijeli konkurentni proizvođači sa sjedištem na području Europske unije - Dopuštenost - Izravan utjecaj - Podjela nadležnosti za postupanje u skladu s presudom)

(2021/C 35/02)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: Changmao Biochemical Engineering Co. Ltd (zastupnici: K. Adamantopoulos, dikigoros, i Me P. Billiet, advocaat)

Druge stranke u postupku: Distillerie Bonollo SpA, Industria Chimica Valenzana (ICV) SpA, Distillerie Mazzari SpA, Caviro Distillerie Srl (zastupnici: R. MacLean, solicitor i A. Bochon, avocat), Comercial Química Sarasa SL, Vijeće Europske unije (zastupnici: H. Marcos Fraile i M. B. Driessen, agenti, uz asistenciju N. Tuominen, avocată), Europska komisija (zastupnici: M. França, J.-F. Brakeland i A. Demeneix, agenti)

Izreka

1.	Žalba se odbija.

2.	Ukida se točka 2. izreke presude Općeg suda Europske unije od 3. svibnja 2018., Distillerie Bonollo i dr./Vijeće (T-431/12, EU:T:2018:251), u dijelu u kojem je u toj točki Opći sud Europske unije naložio Vijeću Europske unije da poduzme mjere kako bi postupilo u skladu s tom presudom.

3.	U preostalom dijelu protužalba se odbija.

4.	Društvu Changmao Biochemical Engineering Co. Ltd nalaže se snošenje, osim vlastitih troškova, i troškova društava Distillerie Bonollo SpA, Industria Chimica Valenzana (ICV) SpA, Distillerie Mazzari SpA i Caviro Distillerie Srl kao i troškova Vijeća Europske unije i Europske komisije u okviru žalbe.

5.	Europskoj komisiji nalaže se snošenje, osim vlastitih troškova, i četiriju petina troškova društava Distillerie Bonollo SpA, Industria Chimica Valenzana (ICV) SpA, Distillerie Mazzari SpA i Caviro Distillerie Srl u okviru protužalbe.

6.	Društvo Changmao Biochemical Engineering Co. Ltd i Vijeće Europske unije snosit će vlastite troškove u vezi s protužalbom.

(1) SL C 341, 24. 9. 2018.

1.2.2021

Službeni list Europske unije

C 35/3

Presuda Suda (sedmo vijeće) od 26. studenoga 2020. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Högsta förvaltningsdomstolen – Švedska) – Skatteverket / Sögård Fastigheter AB

(Predmet C-787/18) (1)

(Zahtjev za prethodnu odluku - Nacionalni propis koji predviđa ispravak odbitaka poreza na dodanu vrijednost (PDV) poreznog obveznika različitog od onog koji je prvotno proveo odbitak - Prodaja nekretnine fizičkim osobama društva koje je predmetnu nekretninu iznajmljivalo kao i prethodno društvo vlasnik - Prestanak porezne obveze PDV-a zbog prodaje nekretnine fizičkim osobama)

(2021/C 35/03)

Jezik postupka: švedski

Sud koji je uputio zahtjev

Högsta förvaltningsdomstolen

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Skatteverket

Tuženik: Sögård Fastigheter AB

Izreka

Direktivu Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost treba tumačiti na način da joj se protivi nacionalno zakonodavstvo koje predviđajući, na temelju članka 188. stavka 2. te direktive, da prodavatelj nekretnine nije dužan provesti ispravak odbitka ulaznog poreza na dodanu vrijednost kada će kupac tu nekretninu rabiti isključivo za transakcije kod kojih postoji pravo odbitka, također nalaže kupcu da provede ispravak tog odbitka za preostalo razdoblje ispravka, kada prodaje predmetnu nekretninu trećoj osobi koja je neće rabiti za takve transakcije.

(1) SL C 72, 25. 2. 2019.

1.2.2021

Službeni list Europske unije

C 35/3

Presuda Suda (veliko vijeće) od 1. prosinca 2020. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Hoge Raad der Nederlanden – Nizozemska) – Federatie Nederlandse Vakbeweging / Van den Bosch Transporten BV, Van den Bosch Transporte GmbH, Silo-Tank kft

(Predmet C-815/18) (1)

(Zahtjev za prethodnu odluku - Direktiva 96/71/EZ - Članak 1. stavak 1., članak 1. stavak 3. i članak 2. stavak 1. - Upućivanje radnika u okviru pružanja usluga - Vozači koji rade u međunarodnom cestovnom prijevozu - Područje primjene - Pojam „upućeni radnik” - Kabotaža - Članak 3. stavci 1., 3. i 8. - Članak 56. UFEU-a - Sloboda pružanja usluga - Kolektivni ugovori proglašeni univerzalno primjenjivima)

(2021/C 35/04)

Jezik postupka: nizozemski

Sud koji je uputio zahtjev

Hoge Raad der Nederlanden

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Federatie Nederlandse Vakbeweging

Tuženici: Van den Bosch Transporten BV, Van den Bosch Transporte GmbH, Silo-Tank kft

Izreka

1.	Direktivu 96/71/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 1996. o upućivanju radnika u okviru pružanja usluga treba tumačiti na način da se primjenjuje na transnacionalno pružanje usluga u sektoru cestovnog prometa.

Članak 1. stavak 1., članak 1. stavak 3. i članak 2. stavak 1. Direktive 96/71 treba tumačiti na način da je radnik koji je zaposlen kao vozač u sektoru međunarodnog cestovnog prijevoza, u okviru ugovora o zakupu vozila između poduzetnika koji ga zapošljava, a koji ima poslovni nastan u jednoj državi članici, i poduzetnika koji se nalazi u državi članici različitoj od one u kojoj zainteresirana osoba uobičajeno radi, radnik upućen na državno područje države članice u smislu tih odredbi ako obavljanje njegova posla tijekom ograničenog razdoblja o kojem je riječ pokazuje dovoljnu vezu s tim područjem. Postojanje takve veze određuje se u okviru opće ocjene elemenata kao što su narav djelatnosti koje dotični radnik obavlja na navedenom državnom području, stupanj intenziteta veze djelatnosti tog radnika s državnim područjem svake države članice u kojoj obavlja posao kao i udio koji navedene djelatnosti u toj državi predstavljaju u cijeloj usluzi prijevoza.

Činjenica da vozač u međunarodnom cestovnom prijevozu kojeg je poduzetnik s poslovnim nastanom u jednoj državi članici ustupio poduzetniku s poslovnim nastanom u drugoj državi članici prima upute povezane sa svojim zadaćama i da te zadaće započinje ili dovršava u sjedištu tog drugog poduzetnika nije sama po sebi dovoljna da bi se smatralo da je taj vozač bio upućen na državno područje te druge države članice, u smislu Direktive 96/71, ako obavljanje posla navedenog vozača, na temelju drugih čimbenika, ne pokazuje dovoljnu vezu s tim državnim područjem.

3.	Članak 1. stavak 1., članak 1. stavak 3. i članak 2. stavak 1. Direktive 96/71 treba tumačiti na način da postojanje veze između poduzetnika koji su stranke ugovora o ustupanju radnika, u smislu da čine koncern, nije samo po sebi relevantno za ocjenu postojanja upućivanja radnika.

Članak 1. stavak 1., članak 1. stavak 3. i članak 2. stavak 1. Direktive 96/71 treba tumačiti na način da radnika koji je zaposlen kao vozač u sektoru međunarodnog cestovnog prijevoza i koji u okviru ugovora o zakupu vozila između poduzetnika koji ga zapošljava, s poslovnim nastanom u jednoj državi članici, i poduzetnika koji se nalazi u drugoj državi članici obavlja kabotažu na državnom području države članice koja nije država na čijem državnom području uobičajeno radi u načelu treba smatrati upućenim na državno područje države članice u kojoj se ti prijevozi obavljaju. Trajanje kabotaže nebitan je element za ocjenu postojanja takvog upućivanja, ne dovodeći u pitanje moguću primjenu članka 3. stavka 3. te direktive.

Članak 3. stavak 1. i članak 3. stavak 8. Direktive 96/71 treba tumačiti na način da na pitanje je li kolektivni ugovor proglašen univerzalno primjenjivim treba odgovoriti s obzirom na primjenjivo nacionalno pravo. Pojmu iz tih odredbi odgovara kolektivni ugovor koji nije bio proglašen univerzalno primjenjivim, ali čije je poštovanje za poduzetnike na koje se primjenjuje uvjet za izuzeće od primjene drugog kolektivnog ugovora koji je pak proglašen univerzalno primjenjivim i čije su odredbe u biti istovjetne onima tog drugog kolektivnog ugovora.

(1) SL C 122, 1. 4. 2019.

1.2.2021

Službeni list Europske unije

C 35/5

Presuda Suda (drugo vijeće) od 25. studenoga 2020. – Europska komisija/GEA Group AG

(Predmet C-823/18 P) (1)

(Žalba - Zabranjeni sporazumi - Europska tržišta toplinskih stabilizatora na bazi kositra, epoksidnog sojina ulja i estera - Utvrđivanje cijena, podjela tržištâ i razmjena osjetljivih poslovnih informacija - Primjena gornje granice od 10 % prihoda na jednog od subjekata iz sastava poduzetnika - Poništenje odluke kojom se izmjenjuje novčana kazna određena prvotnom odlukom o utvrđivanju povrede - Novčane kazne - Pojam „poduzetnik” - Solidarna odgovornost za plaćanje novčane kazne - Načelo jednakog postupanja - Dan dospijeća novčane kazne u slučaju izmjene)

(2021/C 35/05)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: Europska komisija (zastupnici: u početku T. Christoforou, P. Rossi i V. Bottka, a zatim P. Rossi i V. Bottka agenti)

Druga stranka u postupku: GEA Group AG (zastupnici: C. Wagner i I. du Mont, Rechtsanwälte)

Izreka

1.	Ukida se presuda Općeg suda Europske unije od 18. listopada 2018., GEA Group/Komisija (T-640/16, EU:T:2018:700).

2.	Predmet T-640/16 vraća se na ponovno odlučivanje Općem sudu Europske unije.

3.	O troškovima će se odlučiti naknadno.

(1) SL C 93, 11. 3. 2019.

1.2.2021

Službeni list Europske unije

C 35/5

Presuda Suda (peto vijeće) od 3. prosinca 2020. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunal Supremo – Španjolska) – Repsol Petróleo, SA/Administración General del Estado

(Predmet C-44/19) (1)

(Zahtjev za prethodnu odluku - Direktiva 2003/96/EZ - Oporezivanje energenata i električne energije - Članak 21. stavak 3. - Nepostojanje oporezivog događaja - Potrošnja energenata u poslovnom prostoru poduzeća u kojem su proizvedeni ostvarena za proizvodnju konačnih energenata, prilikom koje su također neizbježno dobiveni neenergenti)

(2021/C 35/06)

Jezik postupka: španjolski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunal Supremo

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: Repsol Petróleo, SA

Tuženik: Administración General del Estado

Izreka

Članak 21. stavak 3. prvu rečenicu Direktive Vijeća 2003/96 od 27. listopada 2003. o restrukturiranju sustava Zajednice za oporezivanje energenata i električne energije treba tumačiti na način da, kada poduzeće koje proizvodi energente namijenjene korištenju kao gorivo troši energente koje je samo proizvelo i koje tim postupkom također neizbježno dobije proizvode koji nisu energenti koji imaju ekonomsku vrijednost, dio potrošnje koji dovodi do dobivanja takvih neenergenata nije obuhvaćen iznimkom od činjeničnog stanja oporezivosti kojim nastaje obveza plaćanja poreza na energente predviđenom u toj odredbi.

(1) SL C 155, 6. 5. 2019.

1.2.2021

Službeni list Europske unije

C 35/6

Presuda Suda (peto vijeće) od 25. studenoga 2020. – Europska komisija/Portugalska Republika

(Predmet C-49/19) (1)

(Povreda obveze države članice - Elektroničke komunikacije - Univerzalna usluga i prava korisnika u vezi s elektroničkim komunikacijskim mrežama i uslugama - Direktiva 2002/22/EZ - Mreže i usluge - Članak 13. - Financiranje obveza pružanja univerzalne usluge - Mehanizam podjele troškova - Načela transparentnosti, minimalnog narušavanja tržišta, nediskriminacije i razmjernosti)

(2021/C 35/07)

Jezik postupka: portugalski

Stranke

Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: L. Nicolae, P. Costa de Oliveira i G. Braga da Cruz, a zatim L. Nicolae i G. Braga da Cruz, agenti)

Tuženik: Portugalska Republika (zastupnici: L. Inez Fernandes, P. Barros da Costa i J. Marques, agenti, uz asistenciju D. Silve Moraisa, advogado)

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Europskoj Komisiji nalaže se snošenje troškova.

(1) SL C 112, 25. 3. 2019.

1.2.2021

Službeni list Europske unije

C 35/6

Presuda Suda (veliko vijeće) od 24. studenoga 2020. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Bundesgerichtshof – Njemačka) – Wikingerhof GmbH & Co. KG/Booking.com BV

(Predmet C-59/19) (1)

(Zahtjev za prethodnu odluku - Pravosudna suradnja u građanskim stvarima - Uredba (EU) br. 1215/2012 - Sudska nadležnost - Članak 7. točke 1. i 2. - Posebna nadležnost u stvarima povezanim s deliktima ili kvazideliktima - Tužba za prestanak poslovnih praksi koje se smatraju protivnima pravu tržišnog natjecanja - Navod o zlouporabi vladajućeg položaja u poslovnim praksama obuhvaćenima ugovornim odredbama - Platforma za online rezervaciju smještaja booking.com)

(2021/C 35/08)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Bundesgerichtshof

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Wikingerhof GmbH & Co. KG

Tuženik: Booking.com BV

Izreka

Članak 7. točku 2. Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o [sudskoj] nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima treba tumačiti na način da se primjenjuje na tužbu kojom se žele zaustaviti određena ponašanja u okviru ugovornog odnosa između tužitelja i tuženika i koja se temelji na navodu tuženikove zlouporabe vladajućeg položaja, uz povredu prava tržišnog natjecanja.

(1) SL C 155, 6. 5. 2019.

1.2.2021

Službeni list Europske unije

C 35/7

Presuda Suda (četvrto vijeće) od 3. prosinca 2020. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunalul Bucureşti – Rumunjska) – Star Taxi App SRL/Unitatea Administrativ Teritorială Municipiul Bucureşti prin Primar General, Consiliul General al Municipiului Bucureşti

(Predmet C-62/19) (1)

(Zahtjev za prethodnu odluku - Članak 56. UFEU-a - Primjenjivost - Potpuno unutarnja situacija - Direktiva 2000/31/EZ - Članak 2. točka (a) - Pojam „usluge informacijskog društva” - Članak 3. stavci 2. i 4. - Članak 4. - Primjenjivost - Direktiva 2006/123/EZ - Usluge - Poglavlje III. (Sloboda poslovnog nastana za pružatelje usluga) i IV. (Slobodno kretanje usluga) - Mogućnost pozivanja - Članci 9. i 10. - Direktiva (EU) 2015/1535 - Članak 1. stavak 1. točke (e) i (f) - Pojam „propis o uslugama” - Pojam „tehnički propis” - Članak 5. stavak 1. - Nepostojanje prethodnog obavještavanja - Mogućnost pozivanja - Djelatnost povezivanja osoba koje se žele koristiti gradskim prijevozom i ovlaštenih vozača autotaksija putem aplikacije za pametni telefon - Kvalifikacija - Nacionalni propis koji tu djelatnost uvjetuje sustavom prethodnog ovlašćivanja)

(2021/C 35/09)

Jezik postupka: rumunjski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunalul Bucureşti

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Star Taxi App SRL

Tuženici: Unitatea Administrativ Teritorială Municipiul Bucureşti prin Primar General, Consiliul General al Municipiului Bucureşti

uz sudjelovanje: IB, Camera Naţională a Taximetriştilor din România, D’Artex Star SRL, Auto Cobălcescu SRL, Cristaxi Service SRL

Izreka

Članak 2. točku (a) Direktive 2000/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2000. o određenim pravnim aspektima usluga informacijskog društva na unutarnjem tržištu, posebno elektroničke trgovine (Direktiva o elektroničkoj trgovini), koji upućuje na članak 1. stavak 1. točku (b) Direktive (EU) 2015/1535 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. rujna 2015. o utvrđivanju postupka pružanja informacija u području tehničkih propisa i pravila o uslugama informacijskog društva, treba tumačiti na način da usluga posredovanja koja se sastoji od toga da se, putem aplikacije za pametni telefon i uz plaćanje naknade, povezuju osobe koje se žele koristiti gradskim prijevozom i ovlašteni vozači autotaksija, za koju je pružatelj navedene usluge u tu svrhu sklopio ugovore o pružanju usluga s tim vozačima uz plaćanje mjesečne pretplate kao protučinidbe, pri čemu im ne prenosi narudžbe, ne određuje cijenu vožnje niti osigurava naplatu od tih osoba koje tu cijenu plaćaju izravno vozaču autotaksija i ne izvršava nadzor nad kvalitetom vozila i njihovih vozača kao ni nad njihovim ponašanjem, čini „uslugu informacijskog društva” u smislu te odredbe.

Članak 1. stavak 1. točku (f) Direktive 2015/1535 treba tumačiti na način da „uslugu informacijskog društva” u smislu te odredbe ne čini propis lokalnog tijela koji pružanje usluge posredovanja predmet koje je povezivanje – putem aplikacije za pametni telefon i uz plaćanje naknade – osoba koje se žele koristiti gradskim prijevozom i ovlaštenih vozača autotaksija i koja je obuhvaćena kvalifikacijom „usluge informacijskog društva” u smislu članka 1. stavka 1. točke (b) Direktive 2015/1535 uvjetuje izdavanjem prethodnog ovlaštenja kojem već podliježu drugi pružatelji usluga rezervacije autotaksija.

Članak 56. UFEU-a, članak 3. stavke 2. i 4. Direktive 2000/31 kao i članak 16. Direktive 2006/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uslugama na unutarnjem tržištu treba tumačiti na način da se ne primjenjuju na spor u kojem su svi relevantni elementi ograničeni na samo jednu državu članicu.

Članak 4. Direktive 2000/31 treba tumačiti na način da se ne primjenjuje na propis države članice koji pružanje usluge posredovanja predmet koje je povezivanje – putem aplikacije za pametni telefon i uz plaćanje naknade – osoba koje se žele koristiti gradskim prijevozom i ovlaštenih vozača autotaksija i koja je obuhvaćena kvalifikacijom „usluga informacijskog društva”, u smislu članka 2. točke (a) Direktive 2000/31 koji upućuje na članak 1. stavak 1. točku (b) Direktive 2015/1535, uvjetuje izdavanjem prethodnog ovlaštenja kojem već podliježu drugi pružatelji usluga rezervacije autotaksija.

Članke 9. i 10. Direktive 2006/123 treba tumačiti na način da im se protivi propis države članice koji pružanje usluge posredovanja predmet koje je povezivanje – putem pametnog telefona i uz plaćanje naknade – osoba koje se žele koristiti gradskim prijevozom i ovlaštenih vozača autotaksija uvjetuje izdavanjem ovlaštenja koje prethodi izvršavanju njihove djelatnosti ako uvjeti za izdavanje tog ovlaštenja ne odgovaraju zahtjevima koji su predviđeni tim člankom, osobito time što nameću tehničke zahtjeve koji ne odgovaraju predmetnoj usluzi, što treba provjeriti sud koji je uputio zahtjev.

(1) SL C 164, 13. 5. 2019.

1.2.2021

Službeni list Europske unije

C 35/8

Presuda Suda (sedmo vijeće) od 3. prosinca 2020. – Suzanne Saleh Thabet, Gamal Mohamed Hosni Elsayed Mubarak, Alaa Mohamed Hosni Elsayed Mubarak, Heddy Mohamed Magdy Hussein Rassekh, Khadiga Mahmoud El Gammal/Vijeće Europske unije

(Spojeni predmeti C-72/19 P i C-145/19 P) (1)

(Žalba - Mjere ograničavanja poduzete s obzirom na stanje u Egiptu - Zamrzavanje sredstava i gospodarskih izvora - Popis osoba, subjekata i tijela na koje se primjenjuju mjere zamrzavanja sredstava i gospodarskih izvora - Zadržavanje žaliteljevih imena na popisu - Odluka tijela treće države - Obveza Vijeća Europske unije da provjeri da su prilikom donošenja te odluke poštovana prava obrane i pravo na djelotvornu sudsku zaštitu - Obveza obrazlaganja)

(2021/C 35/10)

Jezik postupka: engleski

Stranke

(predmet C-72/19 P)

Žalitelji: Suzanne Saleh Thabet, Gamal Mohamed Hosni Elsayed Mubarak, Alaa Mohamed Hosni Elsayed Mubarak, Heddy Mohamed Magdy Hussein Rassekh, Khadiga Mahmoud El Gammal (zastupnici: Lord Anderson, QC, B. Kennelly, QC, J. Pobjoy, barrister te G. Martin, C. Enderby Smith i F. Holmey, solicitors)

Druga stranka u postupku: Vijeće Europske unije (zastupnici: J. Kneale i V. Piessevaux, a zatim A. Antoniadis i V. Piessevaux, agenti)

(predmet C-145/19 P)

Žalitelji: Gamal Mohamed Hosni Elsayed Mubarak, djelujući u svoje ime i u ime Suzanne Saleh Thabet i Alaa Mohamed Hosni Elsayed Mubarak, svo troje nasljednici M. Mohameda Hosnija Elsayeda Mubaraka (zastupnici: Lord Anderson, QC, B. Kennelly, QC, J. Pobjoy, barrister, G. Martin, C. Enderby Smith i F. Holmey, solicitors)

Druga stranka u postupku: Vijeće Europske unije (zastupnici: J. Kneale i V. Piessevaux, a zatim M. Balta i M. V. Piessevaux, agenti)

Izreka

Ukida se presuda Općeg suda Europske unije od 22. studenoga 2018., Saleh Thabet i dr./Vijeće (T-274/16 i T-275/16, neobjavljena, EU:T:2018:826), u dijelu u kojem je Opći sud odbio tužbu za poništenje Odluke Vijeća (ZVSP) 2016/411 od 18. ožujka 2016. o izmjeni Odluke 2011/172/ZVSP o mjerama ograničavanja protiv određenih osoba, subjekata i tijela s obzirom na stanje u Egiptu i Odluke Vijeća (ZVSP) 2017/496 od 21. ožujka 2017. o izmjeni Odluke 2011/172/ZVSP o mjerama ograničavanja protiv određenih osoba, subjekata i tijela s obzirom na stanje u Egiptu.

2.	Ukida se presuda Općeg suda Europske unije od 12. prosinca 2018., Mubarak/Vijeće (T-358/17, neobjavljena, EU:T:2018:905).

3.	Poništavaju se odluke 2016/411 i 2017/496 u dijelu u kojem se odnose na Suzanne Saleh Thabet, Gamala Mohameda Hosnija Elsayeda Mubaraka i Alaa Mohameda Hosnija Elsayeda Mubaraka, kao i na Heddy Mohamed Magdy Hussein Rassekh i Khadigu Mahmoud El Gammal.

Poništavaju se Odluka 2017/496, Provedbena uredba Vijeća (EU) 2017/491 od 21. ožujka 2017. o provedbi Uredbe Vijeća (EU) br. 270/2011 o mjerama ograničavanja usmjerenima protiv određenih osoba, subjekata i tijela s obzirom na stanje u Egiptu, Odluka Vijeća (ZVSP) 2018/466 od 21. ožujka 2018. o izmjeni Odluke 2011/172/ZVSP o mjerama ograničavanja protiv određenih osoba, subjekata i tijela s obzirom na stanje u Egiptu i Provedbena uredba Vijeća (EU) 2018/465 od 21. ožujka 2018. o provedbi Uredbe (EU) br. 270/2011 o mjerama ograničavanja usmjerenima protiv određenih osoba, subjekata i tijela s obzirom na stanje u Egiptu, u dijelu u kojem se ti akti odnose na Mohameda Hosnija Elsayeda Mubaraka.

5.	Vijeću Europske unije nalaže se snošenje troškova prvostupanjskih postupaka i ovog žalbenog postupka.

(1) SL C 155, 6. 5. 2019.

SL C 148, 29. 4. 2019.

1.2.2021

Službeni list Europske unije

C 35/10

Presuda Suda (veliko vijeće) od 24. studenoga 2020. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Rechtbank Den Haag zittingsplaats Haarlem – Nizozemska) – R.N.N.S. (C-225/19), K.A. (C-226/19)/Minister van Buitenlandse Zaken

(Spojeni predmeti C-225/19 i C-226/19) (1)

(Zahtjev za prethodnu odluku - Područje slobode, sigurnosti i pravde - Zakonik Zajednice o vizama - Uredba (EZ) br. 810/2009 - Članak 32. stavci 1. do 3. - Odluka o odbijanju vize - Prilog VI. - Standardni obrazac - Obrazloženje - Prijetnja za javni poredak, unutarnju sigurnost ili javno zdravlje ili za međunarodne odnose jedne ili više država članica - Članak 22. - Postupak prethodnog savjetovanja sa središnjim tijelima drugih država članica - Prigovor na izdavanje vize - Pravno sredstvo protiv odluke o odbijanju vize - Opseg sudskog nadzora - Članak 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima - Pravo na djelotvoran pravni lijek)

(2021/C 35/11)

Jezik postupka: nizozemski

Sud koji je uputio zahtjev

Rechtbank Den Haag zittingsplaats Haarlem

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: R.N.N.S. (C-225/19), K.A. (C-226/19)

Tuženik: Minister van Buitenlandse Zaken

Izreka

Članak 32. stavke 2. i 3. Uredbe (EZ) br. 810/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o uspostavi Zakonika Zajednice o vizama, kako je izmijenjena Uredbom (EU) br. 610/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013., u vezi s člankom 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, treba tumačiti, s jedne strane, na način da obvezuje državu članicu koja je donijela konačnu odluku o odbijanju izdavanja vize na temelju članka 32. stavka 1. točke (a) podtočke vi. Uredbe br. 810/2009, kako je izmijenjena Uredbom br. 610/2013, zbog toga što je druga država članica istaknula prigovor na izdavanje vize, da u toj odluci navede državu članicu koja je istaknula takav prigovor, poseban razlog odbijanja koji se temelji na tom prigovoru uz, prema potrebi, njegovo obrazloženje, kao i tijelo kojem se podnositelj zahtjeva za vizu može obratiti kako bi doznao koji su mu pravni lijekovi na raspolaganju u toj drugoj državi članici te, s druge strane, na način da, kad se protiv te iste odluke podnese pravno sredstvo na temelju članka 32. stavka 3. Uredbe br. 810/2009, kako je izmijenjena Uredbom br. 610/2013, sudovi države članice koja je donijela potonju odluku ne mogu ispitati materijalnu zakonitost prigovora na izdavanje vize koji je istaknula druga država članica.

(1) SL C 187, 3. 6. 2019.

1.2.2021

Službeni list Europske unije

C 35/10

Presuda Suda (prvo vijeće) od 25. studenoga 2020. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputila Curtea de Apel Cluj – Rumunjska) – Banca B. SA/A.A.A.

(Predmet C-269/19) (1)

(Zahtjev za prethodnu odluku - Zaštita potrošača - Nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima - Direktiva 93/13/EEZ - Posljedice utvrđivanja nepoštenosti neke odredbe - Zamjena nepoštene odredbe - Način izračuna promjenjive kamatne stope - Dopuštenost - Upućivanje stranaka na pregovore)

(2021/C 35/12)

Jezik postupka: rumunjski

Sud koji je uputio zahtjev

Curtea de Apel Cluj

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Banca B. SA

Tuženik: A.A.A.

Izreka

Članak 6. stavak 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba tumačiti na način da, nakon utvrđenja nepoštenosti odredbi kojima se definira mehanizam određivanja promjenjive kamatne stope u ugovoru o zajmu kao što je onaj o kojem je riječ u glavnom postupku i kada taj ugovor ne može ostati na snazi nakon uklanjanja predmetnih nepoštenih odredbi, kad bi poništenje navedenog ugovora imalo osobito štetne posljedice za potrošača i kad ne postoji dispozitivna odredba nacionalnog prava, nacionalni sud mora poduzeti, vodeći računa o cjelokupnom unutarnjem pravu, sve mjere potrebne za zaštitu potrošača od osobito štetnih posljedica koje bi mogle nastati poništenjem predmetnog ugovora. U okolnostima poput onih u glavnom postupku ništa se osobito ne protivi tomu da nacionalni sud uputi stranke na pregovaranje radi utvrđivanja načina izračuna kamatne stope, pod uvjetom da utvrdi okvir tih pregovora i da je njihov cilj uspostaviti stvarnu ravnotežu između prava i obveza suugovaratelja, vodeći osobito računa o cilju zaštite potrošača na kojem se temelji Direktiva 93/13.

(1) SL C 238, 15. 7.2019.

1.2.2021

Službeni list Europske unije

C 35/11

Presuda Suda (peto vijeće) od 25. studenoga 2020. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Corte suprema di cassazione – Italija) – Istituto nazionale della previdenza sociale/WS

(Predmet C-302/19) (1)

(Zahtjev za prethodnu odluku - Direktiva 2011/98/EU - Prava radnika iz trećih zemalja nositelja jedinstvene dozvole - Članak 12. - Pravo na jednako postupanje - Socijalna sigurnost - Propis države članice kojom se za potrebe određivanja prava na obiteljsko davanje isključuju članovi obitelji nositelja jedinstvene dozvole koji ne borave na državnom području te države članice)

(2021/C 35/13)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Corte suprema di cassazione

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Istituto nazionale della previdenza sociale

Tuženik: WS

Izreka

Članak 12. stavak 1. točku (e) Direktive 2011/98/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o jedinstvenom postupku obrade zahtjeva za izdavanje jedinstvene dozvole za boravak i rad državljanima trećih zemalja na državnom području države članice te o zajedničkom skupu prava za radnike iz trećih zemalja koji zakonito borave u državi članici treba tumačiti na način da mu se protivi propis države članice na temelju kojeg se radi utvrđivanja prava na davanja iz sustava socijalne sigurnosti ne uzimaju u obzir članovi obitelji nositelja jedinstvene dozvole u smislu članka 2. točke (c) te direktive koji ne borave na državnom području te države članice nego u trećoj zemlji, dok se uzimaju u obzir članovi obitelji državljanina te države članice koji borave u trećoj zemlji.

(1) SL C 288, 26. 8. 2019.

1.2.2021

Službeni list Europske unije

C 35/12

Presuda Suda (peto vijeće) od 25. studenoga 2020. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Corte suprema di cassazione – Italija) – Istituto nazionale della previdenza sociale/VR

(Predmet C-303/19) (1)

(Zahtjev za prethodnu odluku - Direktiva 2003/109/EZ - Status državljana trećih zemalja s dugotrajnim boravkom - Članak 11. - Pravo na jednako postupanje - Socijalna sigurnost - Propis države članice kojim se za utvrđivanje prava na obiteljsko davanje isključuju članovi obitelji osobe s dugotrajnim boravkom koji ne borave na državnom području te države članice)

(2021/C 35/14)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Corte suprema di cassazione

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Istituto nazionale della previdenza sociale

Tuženik: VR

Izreka

Članak 11. stavak 1. točka (d) Direktive Vijeća 2003/109/EZ od 25. studenoga 2003. o statusu državljana trećih zemalja s dugotrajnim boravkom treba tumačiti na način da mu se protivi propis države članice na temelju kojeg se radi utvrđivanja prava na davanja iz sustava socijalne sigurnosti ne uzimaju u obzir članovi obitelji osobe s dugotrajnim boravkom u smislu članka 2. točke (b) te direktive koji ne borave na državnom području te države članice nego u trećoj zemlji, dok se uzimaju u obzir članovi obitelji državljanina te države članice koji borave u trećoj zemlji, ako ta država članica nije izrazila svoju namjeru da se poziva na to odstupanje od jednakog postupanja dopuštenog člankom 11. stavkom 2. navedene direktive prilikom njezina prenošenja u nacionalno pravo.

(1) SL C 288, 26. 8. 2019.

1.2.2021

Službeni list Europske unije

C 35/12

Presuda Suda (četvrto vijeće) od 3. prosinca 2020. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Nejvyšší správní soud – Češka Republika) – BONVER WIN a.s./Ministerstvo financí ČR

(Predmet C-311/19) (1)

(Zahtjev za prethodnu odluku - Slobodno pružanje usluga - Ograničenja - Nacionalni propis koji zabranjuje organiziranje igara na sreću na određenim mjestima - Primjenjivost članka 56. UFEU-a - Postojanje prekograničnog elementa)

(2021/C 35/15)

Jezik postupka: češki

Sud koji je uputio zahtjev

Nejvyšší správní soud

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: BONVER WIN a.s.

Tuženik: Ministerstvo financí ČR

Izreka

Članak 56. UFEU-a treba tumačiti na način da se primjenjuje u situaciji u kojoj društvo sa sjedištem u državi članici koje je izgubilo dozvolu za organiziranje igara na sreću nakon što je u toj državi članici na snagu stupio propis koji utvrđuje mjesta na kojima je dozvoljeno organiziranje takvih igara, istovjetno primjenjiv na sve pružatelje koji svoju djelatnost izvršavaju na području te države članice, neovisno o tome pružaju li usluge njezinim državljanima ili državljanima drugih država članica, kada dio njegove klijentele potječe iz druge države članice koja je različita od države njegova sjedišta.

(1) SL C 213, 24. 6. 2019.

1.2.2021

Službeni list Europske unije

C 35/13

Presuda Suda (peto vijeće) od 3. prosinca 2020. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Verwaltungsgericht Berlin – Njemačka) – Ingredion Germany GmbH/Bundesrepublik Deutschland

(Predmet C-320/19) (1)

(Zahtjev za prethodnu odluku - Okoliš - Direktiva 2003/87/EZ - Sustav trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova - Članak 3. točka (h) - Novi sudionici - Članak 10.a - Prijelazno uređenje besplatne dodjele jedinica - Odluka 2011/278/EU - Članak 18. stavak 1. točka (c) - Razina djelatnosti vezana uz gorivo - Članak 18. stavak 2. drugi podstavak - Vrijednost relevantnog faktora iskorištenja kapaciteta)

(2021/C 35/16)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Verwaltungsgericht Berlin

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Ingredion Germany GmbH

Tuženik: Bundesrepublik Deutschland

Izreka

Članak 18. stavak 2. drugi podstavak Odluke Komisije 2011/278/EU od 27. travnja 2011. o utvrđivanju prijelaznih propisa na razini Unije za usklađenu besplatnu dodjelu emisijskih jedinica na temelju članka 10.a Direktive 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća treba tumačiti na način da je za potrebe besplatne dodjele emisijskih jedinica novim sudionicima relevantni faktor iskorištenja kapaciteta ograničen na vrijednost manju od 100 %.

(1) SL C 246, 22. 7. 2019.

1.2.2021

Službeni list Europske unije

C 35/13

Presuda Suda (prvo vijeće) od 3. prosinca 2020. – Région de Bruxelles-Capitale/Europska komisija

(Predmet C-352/19 P) (1)

(Žalba - Uredba (EZ) br. 1107/2009 - Stavljanje u promet sredstava za zaštitu bilja - Provedbena uredba (EU) 2017/2324 - Produljenje odobrenja za aktivnu tvar glifosat - Članak 263. UFEU-a - Procesna legitimacija regionalnog subjekta - Izravni utjecaj)

(2021/C 35/17)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Žalitelj: Région de Bruxelles-Capitale (Regija glavnog grada Bruxellesa) (zastupnik: A. Bailleux, odvjetnik)

Druga stranka u postupku: Europska komisija (zastupnici: X. Lewis, F. Castillo de la Torre, I. Naglis i F. Castilla Contreras, agenti)

Izreka

1.	Žalba se odbija.

2.	Regiji glavnog grada Bruxellesa nalaže se snošenje troškova.

(1) SL C 220, 1. 7. 2019.

1.2.2021

Službeni list Europske unije

C 35/14

Presuda Suda (peto vijeće) od 25. studenoga 2020. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio ondernemingsrechtbank Antwerpen – Belgija) – Belgische Vereniging van Auteurs, Componisten en Uitgevers CVBA (SABAM)/Weareone.World BVBA, Wecandance NV

(Predmet C-372/19) (1)

(Zahtjev za prethodnu odluku - Tržišno natjecanje - Članak 102. UFEU-a - Zloporaba vladajućeg položaja - Pojam „nepravedne cijene” - Društvo za kolektivno ostvarivanje autorskih prava - Slučaj de facto monopola - Vladajući položaj - Zloporaba - Izvođenje glazbenih djela tijekom glazbenih festivala - Cjenik koji se temelji na bruto prihodima od prodaje ulaznica - Razumna veza s uslugom društva za kolektivno ostvarivanje prava - Određivanje dijela glazbenog repertoara društva za kolektivno ostvarivanje koji je stvarno izvođen)

(2021/C 35/18)

Jezik postupka: nizozemski

Sud koji je uputio zahtjev

ondernemingsrechtbank Antwerpen

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Belgische Vereniging van Auteurs, Componisten en Uitgevers CVBA (SABAM)

Tuženici: Weareone.World BVBA, Wecandance NV

Izreka

Članak 102. UFEU-a treba tumačiti na način da nije zlouporaba vladajućeg položaja u smislu tog članka to što društvo za kolektivno ostvarivanje prava koje ima de facto monopol u nekoj državi članici organizatorima glazbenih događaja nameće naknade za pravo na javno reproduciranje glazbenih djela prema cjeniku prema kojem se:

—

s jedne strane, naknade na temelju autorskog prava računaju na osnovi tarife koja se primjenjuje na bruto prihode od prodaje ulaznica, a da se od tih prihoda ne mogu odbiti svi troškovi vezani uz organizaciju festivala koji nemaju veze s tamo izvođenim glazbenim djelima, pod uvjetom da, s obzirom na sve relevantne okolnosti ovog slučaja, naknade koje društva za ostvarivanje prava prema cjeniku nameće nisu pretjerane s obzirom na, osobito, prirodu i opseg upotrebe djela, gospodarsku vrijednost ostvarenu tom upotrebom i gospodarsku vrijednost usluga koje pruža to društvo, a što mora utvrditi nacionalni sud, i

—

s druge strane, primjenjuje paušalni sustav po dijelovima kako bi se među tim djelima odredio onaj koji je dio repertoara tog društva za kolektivno ostvarivanje prava, pod uvjetom da ne postoji druga metoda koja omogućava preciznije prepoznavanje i određivanje količine upotrijebljenih djela i koja može ostvariti isti legitiman cilj, a to je zaštita interesa glazbenih autora, skladatelja i izdavača, a da pritom ne dovede do neproporcionalnog povećanja troškova nastalih radi upravljanja ugovorima i nadzora nad uporabom glazbenih djela zaštićenih autorskim pravom; a što mora provjeriti nacionalni sud, s obzirom na konkretan slučaj koji se pred njim vodi i uzimajući u obzir sve relevantne okolnosti, uključujući raspoloživost i pouzdanost dostavljenih podataka kao i postojeće tehnološke alate.

(1) SL C 270, 12. 8. 2019.

1.2.2021

Službeni list Europske unije

C 35/15

Presuda Suda (veliko vijeće) od 24. studenoga 2020. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Østre Landsret – Danska) – Viasat Broadcasting UK Ltd/TV2/Danmark A/S, Kraljevina Danska

(Predmet C-445/19) (1)

(Zahtjev za prethodnu odluku - Državne potpore - Javno društvo za radiodifuziju - Članak 106. stavak 2. UFEU-a - Usluge od općeg gospodarskog interesa - Potpora spojiva s unutarnjim tržištem - Članak 108. stavak 3. UFEU-a - Obavijest - Nepostojanje - Obveza korisnika da plati kamate za razdoblje nezakonitosti te potpore - Izračun kamata - Iznosi koje treba uzeti u obzir)

(2021/C 35/19)

Jezik postupka: danski

Sud koji je uputio zahtjev

Østre Landsret

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Viasat Broadcasting UK Ltd

Tuženici: TV2/Danmark A/S, Kraljevina Danska

Izreka

Članak 108. stavak 3. UFEU-a treba tumačiti na način da se obveza koju imaju nacionalni sudovi, da nalože korisniku državne potpore koja je provedena uz povredu te odredbe plaćanje kamata za razdoblje nezakonitosti te potpore, primjenjuje također kada Europska komisija svojom konačnom odlukom zaključi da je ta potpora spojiva s unutarnjim tržištem na temelju članka 106. stavka 2. UFEU-a.

Članak 108. stavak 3. UFEU-a treba tumačiti na način da se obveza koju imaju nacionalni sudovi, da nalože korisniku državne potpore koja je provedena uz povredu te odredbe plaćanje kamata za razdoblje nezakonitosti te potpore, primjenjuje također na potpore koje je korisnik prenio povezanim poduzećima i na one koje mu je isplatilo poduzeće pod državnim nadzorom.

(1) SL C 270, 12. 8. 2019.

1.2.2021

Službeni list Europske unije

C 35/16

Presuda Suda (veliko vijeće) od 24. studenoga 2020. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Hof van beroep te Brussel – Belgija) – kazneni postupak protiv osobe AZ

(Predmet C-510/19) (1)

(Zahtjev za prethodnu odluku - Policijska i pravosudna suradnja u kaznenim stvarima - Europski uhidbeni nalog - Okvirna odluka 2002/584/PUP - Članak 6. stavak 2. - Pojam „pravosudno tijelo izvršenja” - Članak 27. stavak 2. - Pravilo specijalnosti - Članak 27. stavak 3. točka (g) i članak 27. stavak 4. - Iznimka - Kazneni progon zbog „drugog kaznenog djela”, a ne onog koje je razlog predaje - Pristanak pravosudnog tijela izvršenja - Pristanak državnog odvjetništva države članice izvršenja)

(2021/C 35/20)

Jezik postupka: nizozemski

Sud koji je uputio zahtjev

Hof van beroep te Brussel

Stranke glavnog kaznenog postupka

uz sudjelovanje: Openbaar Ministerie, YU, ZV

Izreka

Pojam „pravosudno tijelo izvršenja” – u smislu članka 6. stavka 2. Okvirne odluke Vijeća 2002/584/PUP od 13. lipnja 2002. o Europskom uhidbenom nalogu i postupcima predaje između država članica, kako je izmijenjena Okvirnom odlukom Vijeća 2009/299/PUP od 26. veljače 2009. – autonoman je pojam prava Unije koji treba tumačiti na način da obuhvaća tijela države članice koja sudjeluju u njezinu kaznenom sudovanju, pri čemu to nužno ne moraju biti suci odnosno sudovi, koja postupaju neovisno u izvršavanju dužnosti povezanih s izvršenjem europskog uhidbenog naloga i koja svoje zadaće obavljaju u okviru postupka koji ispunjava zahtjeve djelotvorne sudske zaštite.

Članak 6. stavak 2., članak 27. stavak 3. točku (g) i članak 27. stavak 4. Okvirne odluke 2002/584, kako je izmijenjena Okvirnom odlukom 2009/299, treba tumačiti na način da „pravosudno tijelo izvršenja” u smislu tih odredbi ne čini državni odvjetnik države članice koji, iako sudjeluje u kaznenom sudovanju, može u okviru izvršavanja svojih ovlasti odlučivanja primati pojedinačnu uputu izvršne vlasti.

(1) SL C 312, 16. 9. 2019

1.2.2021

Službeni list Europske unije

C 35/16

Presuda Suda (deseto vijeće) od 3. prosinca 2020. – Europska komisija/Kraljevina Belgija

(Predmet C-767/19) (1)

(„Povreda obveze države članice - Direktive 2009/72/EZ i 2009/73/EZ - Unutarnje tržište električne energije i prirodnog plina - Stvarno odvajanje upravljanja prijenosnim sustavima električne energije i prirodnog plina, s jedne strane, i djelatnosti opskrbe i proizvodnje, s druge strane - Uvođenje neovisnih nacionalnih regulatornih tijela”)

(2021/C 35/21)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: O. Beynet i Y. G. Marinova, agenti)

Tuženik: Kraljevina Belgija (zastupnici: L. Van den Broeck, M. Jacobs i C. Pochet, agenti, uz asistenciju G. Blocka, odvjetnika)

Izreka

Kraljevina Belgija povrijedila je obveze koje ima na temelju Direktive 2009/72/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište električne energije i stavljanju izvan snage Direktive 2003/54/EZ i Direktive 2009/73/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište prirodnog plina i stavljanju izvan snage Direktive 2003/55/EZ jer je propustila pravilno prenijeti:

—	članak 9. stavak 1. točku (a) svake od direktiva 2009/72 i 2009/73;

—	članak 37. stavak 4. točke (a) i (b) Direktive 2009/72 i članak 41. stavak 4. točke (a) i (b) Direktive 2009/73, te

—	članak 37. stavak 6. točke (a) do (c) i članak 37. stavak 9. Direktive 2009/72 te članak 41. stavak 6. točke (a) do (c) i članak 41. stavak 9. Direktive 2009/73.

2.	Kraljevini Belgiji nalaže se snošenje troškova.

(1) SL C 10, 13. 1. 2020.

1.2.2021

Službeni list Europske unije

C 35/17

Presuda Suda (osmo vijeće) od 25. studenoga 2020. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Okresný súd Košice I – Slovačka) – NI, OJ, PK/Sociálna poisťovňa

(Predmet C-799/19) (1)

(Zahtjev za prethodnu odluku - Socijalna politika - Direktiva 2008/94/EZ - Članci 2. i 3. - Zaštita radnikâ u slučaju insolventnosti poslodavca - Pojmovi „nepodmirena potraživanja zaposlenika” i „insolventnost poslodavca” - Nesreća na radu - Smrt zaposlenika - Naknada neimovinske štete - Naplata potraživanja od poslodavca - Nemogućnost - Jamstvena ustanova)

(2021/C 35/22)

Jezik postupka: slovački

Sud koji je uputio zahtjev

Okresný súd Košice I

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: NI, OJ, PK

Tuženik: Sociálna poisťovňa

Izreka

Članak 2. stavak 1. Direktive 2008/94/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2008. o zaštiti zaposlenika u slučaju insolventnosti njihovog poslodavca treba tumačiti na način da se ne može smatrati da je poslodavac „insolventan” kada je protiv njega podnesen zahtjev za pokretanje ovršnog postupka na temelju prava na naknadu štete priznatog sudskom odlukom, ali je potraživanje proglašeno nenaplativim u okviru ovršnog postupka zbog faktične insolventnosti tog poslodavca. Međutim, na sudu koji je uputio zahtjev jest da provjeri je li, u skladu s člankom 2. stavkom 4. te direktive, dotična država članica odlučila proširiti zaštitu zaposlenika predviđenu navedenom direktivom na takvu situaciju insolventnosti, utvrđenu postupcima različitim od onih spomenutih u navedenom članku 2. stavku 1., koji su predviđeni nacionalnim pravom.

Članak 1. stavak 1. i članak 3. Direktive 2008/94/EZ treba tumačiti na način da se naknada koju poslodavac duguje nadživjelim bliskim osobama na temelju neimovinske štete pretrpljene zbog smrti zaposlenika kao posljedice nesreće na radu može smatrati „potraživanje[m] zaposlenika koje je nastalo iz ugovora o radu ili radnih odnosa” u smislu članka 1. stavka 1. te direktive samo ako je obuhvaćena pojmom „naknada za rad”, kako je definiran nacionalnim pravom, što je na nacionalnom sudu da utvrdi.

(1) SL C 19, 20. 1. 2020.

1.2.2021

Službeni list Europske unije

C 35/18

Žalba koju je 12. srpnja 2018. podnio Oliver Spieker protiv rješenja Općeg suda (sedmo vijeće) od 8. svibnja 2018. u predmetu T-92/18, Oliver Spieker/Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo

(Predmet C-455/18 P)

(2021/C 35/23)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Žalitelj: Oliver Spieker (zastupnici: A. Schönfleisch, O. Spieker, M. Alber, N. Willich, odvjetnici)

Druga stranka u postupku: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Žalitelj od Suda zahtijeva da

—

ukine rješenje Općeg suda Europske unije od 8. svibnja 2018. u predmetu T-92/18, Spieker/EUIPO (Science for a better skin), kojom je Opći sud odbio tužbu za poništenje odluke četvrtog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 12. prosinca 2017. (R1067/2017-4), kojom je odbijen prigovor žalitelja radi poništenja odluke ispitivača EUIPO-a od 20. ožujka 2017.;

—	poništenje odluke četvrtog žalbenog vijeća od 12. prosinca 2017. (R1067/2017-4);

—	naložiti tuženiku snošenje troškova postupka, uključujući i žaliteljevih nužnih troškova nastalih u postupku pred četvrtim žalbenim vijećem i Općim sudom Europske unije.

Sud Europske unije (osmo vijeće) je rješenjem od 8. prosinca 2020. odbacio žalbu i naložilo stranci snošenje troškova postupka.

1.2.2021

Službeni list Europske unije

C 35/18

Žalba koju je 11. lipnja 2020. podnio João Miguel Barata protiv presude Općeg suda (drugo vijeće) od 2. travnja 2020. u predmetu T-81/18, Barata/Parlament

(Predmet C-259/20 P)

(2021/C 35/24)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: João Miguel Barata (zastupnici: G. Pandey, avocat, D. Rovetta, avocat, V. Villante, avvocato)

Druga stranka u postupku: Europski parlament

Sud (šesto vijeće) odlučio je rješenjem od 3. prosinca 2020. da žalbu treba odbaciti kao djelomično očito nedopuštenu i odbiti kao djelomično očito neosnovanu i naložio je žalitelju da snosi vlastite troškove.

1.2.2021

Službeni list Europske unije

C 35/19

Žalba koju je 9. srpnja 2020. podnio Peek & Cloppenburg KG, Düsseldorf protiv presude Općeg suda (četvrto vijeće) od 13. svibnja 2020. u predmetu T-445/18, Peek & Cloppenburg KG, Düsseldorf/Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

(Predmet C-307/20 P)

(2021/C 35/25)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Žalitelj: Peek & Cloppenburg KG, Düsseldorf (zastupnici: P. Lange, A. Auler, M. Wenz, C. Möller, odvjetnici)

Druge stranke u postupku: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO), Peek & Cloppenburg KG, Hamburg

Sud Europske unije (vijeće za dopuštenje žalbi) je rješenjem od 29. listopada 2020. odlučio da žalba nije dopuštena i naložio žalitelju snošenje vlastitih troškova.

1.2.2021

Službeni list Europske unije

C 35/19

Žalba koju je 9. srpnja 2020. podnio Peek & Cloppenburg KG, Düsseldorf protiv presude Općeg suda (četvrto vijeće) od 13. svibnja 2020. u predmetu T-535/18, Peek & Cloppenburg KG, Düsseldorf/Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

(Predmet C-308/20 P)

(2021/C 35/26)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Žalitelj: Peek & Cloppenburg KG, Düsseldorf (zastupnici: P. Lange, A. Auler, M. Wenz, C. Möller, odvjetnici)

Druge stranke u postupku: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO), Peek & Cloppenburg KG, Hamburg

Sud Europske unije (vijeće za dopuštanje žalbi) je rješenjem od 29. listopada 2020. odlučio da žalba nije dopuštena i naložio žalitelju snošenje vlastitih troškova.

1.2.2021

Službeni list Europske unije

C 35/19

Žalba koju je 9. srpnja 2020. podnio Peek & Cloppenburg KG, Düsseldorf. protiv presude Općeg suda (četvrto vijeće) od 13. svibnja 2020. u predmetu T-443/18, Peek & Cloppenburg KG, Düsseldorf/Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

(Predmet C-309/20 P)

(2021/C 35/27)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Žalitelj: Peek & Cloppenburg KG, Düsseldorf (zastupnici: P. Lange, A. Auler, M. Wenz, C. Möller, odvjetnici)

Druge stranke u postupku: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO), Peek & Cloppenburg KG, Hamburg

Sud Europske unije (vijeće za dopuštanje žalbi) je rješenjem od 29. listopada 2020. odlučio da žalba nije dopuštena i naložio žalitelju snošenje vlastitih troškova.

1.2.2021

Službeni list Europske unije

C 35/20

Žalba koju je 10. srpnja 2020. podnio Peek & Cloppenburg KG, Düsseldorf protiv presude Općeg suda (četvrto vijeće) od 13. svibnja 2020. u predmetu T-446/18, Peek & Cloppenburg KG, Düsseldorf/Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

(Predmet C-310/20 P)

(2021/C 35/28)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Žalitelj: Peek & Cloppenburg KG, Düsseldorf (zastupnici: P. Lange, A. Auler, M. Wenz, C. Möller, odvjetnici)

Druge stranke u postupku: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO), Peek & Cloppenburg KG, Hamburg

Sud Europske unije (vijeće za dopuštanje žalbi) je rješenjem od 29. listopada 2020. odlučio da žalba nije dopuštena i naložio žalitelju snošenje vlastitih troškova.

1.2.2021

Službeni list Europske unije

C 35/20

Žalba koju je 10. srpnja 2020. podnio Peek & Cloppenburg KG, Düsseldorf protiv presude Općeg suda (četvrto vijeće) od 13. svibnja 2020. u predmetu T-444/18, Peek & Cloppenburg KG, Düsseldorf/Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

(Predmet C-311/20 P)

(2021/C 35/29)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Žalitelj: Peek & Cloppenburg KG, Düsseldorf (zastupnici: P. Lange, A. Auler, M. Wenz, C. Möller, odvjetnici)

Druge stranke u postupku: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO), Peek & Cloppenburg KG, Hamburg

Sud Europske unije (vijeće za dopuštanje žalbi) je rješenjem od 29. listopada 2020. odlučio da žalba nije dopuštena i naložio žalitelju snošenje vlastitih troškova.

1.2.2021

Službeni list Europske unije

C 35/20

Žalba koju je 10. srpnja 2020. podnio Peek & Cloppenburg KG, Düsseldorf protiv presude Općeg suda (četvrto vijeće) od 13. svibnja 2020. u predmetu T-534/18, Peek & Cloppenburg KG, Düsseldorf/Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

(Predmet C-312/20 P)

(2021/C 35/30)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Žalitelj: Peek & Cloppenburg KG, Düsseldorf (zastupnici: P. Lange, A. Auler, M. Wenz, C. Möller, odvjetnici)

Druge stranke u postupku: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO), Peek & Cloppenburg KG, Hamburg

Sud Europske unije (vijeće za dopuštanje žalbi) je rješenjem od 29. listopada 2020. odlučio da žalba nije dopuštena i naložio žalitelju snošenje vlastitih troškova.

1.2.2021

Službeni list Europske unije

C 35/21

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 16. srpnja 2020. uputio Tribunal Judicial da Comarca dos Açores (Portugal) – VO i dr./SATA International – Azores Airlines, SA

(Predmet C-316/20)

(2021/C 35/31)

Jezik postupka: portugalski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunal Judicial da Comarca dos Açores

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: VO, ZO, ML, NB, KE, JE, PI, VY

Tuženik: SATA International – Azores Airlines, SA

Prethodno pitanje

Jesu li putnici koji su platili dio svojeg putovanja obuhvaćeni pojmom putovanja po umanjenoj tarifi koja nije dostupna izravno ili neizravno javnosti ako preostalu vrijednost plaća zračni prijevoznik u okviru sponzorstva sportskog natjecanja?

Sud (deveto vijeće) rješenjem od 26. studenoga 2020. proglasio je:

Članak 3. stavak 3. Uredbe (EZ) br. 261/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. veljače 2004. o utvrđivanju općih pravila odštete i pomoći putnicima u slučaju uskraćenog ukrcaja i otkazivanja ili dužeg kašnjenja leta u polasku te o stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 295/91 (1) treba tumačiti na način da se navedena uredba ne primjenjuje na putnika koji putuje na temelju karte po povlaštenoj tarifi koju je izdao zračni prijevoznik u okviru sponzorstva događaja, a čije je korištenje bilo ograničeno na određene osobe i čije je izdavanje pretpostavljalo prethodno pojedinačno odobrenje tog zračnog prijevoznika.

(1) SL 2004., L 46, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 7., svezak 26., str. 21. i ispravak SL 2019., L 119, str. 202.)

1.2.2021

Službeni list Europske unije

C 35/21

Žalba koju je 21. kolovoza 2020. podnijela Dermavita Co. Ltd. protiv presude Općeg suda (treće vijeće) od 25. lipnja 2020. u predmetu T-104/19, Dermavita/EUIPO – Allergan Holdings France (JUVÉDERM)

(Predmet C-400/20 P)

(2021/C 35/32)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: Dermavita Co. Ltd (zastupnik: D. Todorov, advokat)

Druge stranke u postupku: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO), Allergan Holdings France

Rješenjem od 3. prosinca 2020., Sud (vijeće za dopuštanje žalbi) odlučio je da žalba nije dopuštena i naložio je žalitelju da snosi vlastite troškove.

1.2.2021

Službeni list Europske unije

C 35/22

Žalba koju je 25. rujna 2020. podnijela Europska komisija protiv presude Općeg suda (sedmo prošireno vijeće) od 15. srpnja 2020. u spojenim predmetima T-778/16 i T-892/16, Irska i dr./Komisija

(Predmet C-465/20 P)

(2021/C 35/33)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: Europska komisija (zastupnici: L. Flynn, P.-J. Loewenthal i F. Tomat, agenti)

Druge stranke u postupku: Irska, Apple Sales International (ASI), Apple Operations Europe (AOE), Veliko Vojvodstvo Luksemburg, Republika Poljska, Nadzorno tijelo EFTA-e

Zahtjevi

Žalitelj od Suda zahtijeva da:

—	ukine pobijanu presudu;

—	odbije prvi do četvrtog i osmi tužbeni razlog u predmetu T-778/16 te prvi do petog, osmi i četrnaesti tužbeni razlog u predmetu T-892/16;

—	vrati predmet Općem sudu na ponovno odlučivanje u odnosu na tužbene razloge koji još nisu bili ocijenjeni; i

—	odluči da će se o troškovima prvostupanjskog i žalbenog postupka odlučiti naknadno.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Komisija ističe dva žalbena razloga.

Prvi žalbeni razlog: Opći sud počinio je nekoliko pogrešaka koje se tiču prava odbivši glavno utvrđenje iz pobijane odluke (1) o postojanju prednosti. Taj se žalbeni razlog sastoji od tri dijela.

—

Kao prvo, Opći je sud u točkama 125., 183. do 187., 228., 242., 243. i 249. pobijane presude pogrešno protumačio pobijanu odluku zaključivši da se glavno utvrđenje o postojanju prednosti oslanjalo isključivo na nedostatak zaposlenika i fizičke prisutnosti u sjedištima društava ASI i AOE te da se njime nije pokušalo pokazati da su irske podružnice društava ASI i AOE u stvari obavljale funkcije koje opravdavaju dodjelu tim podružnicama Appleovih licencija za intelektualno vlasništvo. U uvodnim izjavama 281. do 305. pobijane odluke analiziraju se stvarne funkcije koje obavljaju i sjedišta i irske podružnice kako bi opravdali dodjelu irskim podružnicama Appleovih licencija za intelektualno vlasništvo. Činjenica da Opći sud nije pravilno uzeo u obzir strukturu i sadržaj pobijane odluke i objašnjenja u Komisijinim pisanim podnescima o funkcijama koje obavljaju sjedišta i irske podružnice predstavlja povredu postupka. Naknadno priznanje Općeg suda, u točkama 268. do 283., 286. i 287. presude, da se u pobijanoj odluci ispituju funkcije koje su obavljale irske podružnice, a koje opravdavaju dodjelu tim podružnicama Appleovih licencija za intelektualno vlasništvo, jest proturječno obrazloženje, što predstavlja nedostatak u obrazloženju.

—

Kao drugo, u točkama 267., 269., 273., 274., 275., 277., 281., 283. i 298. do 302. pobijane presude, Opći sud nije poštovao pristup zasebnog subjekta i načelo nepristrane transakcije, što predstavlja povredu članka 107. stavka 1. UFEU-a i/ili iskrivljavanje nacionalnog prava, pozivajući se na funkcije koje je obavljalo društvo Apple Inc. kako bi odbio dodjelu u pobijanoj odluci irskim podružnicama Appleovih licencija za intelektualno vlasništvo. Činjenica da Opći sud nije uzeo u obzir Komisijina obrazloženja, navedena u uvodnim izjavama 308. do 318. pobijane odluke i Komisijinim pisanim očitovanjima, o razlozima zbog kojih su funkcije koje je obavljalo društvo Apple Inc. irelevantne za pripisivanje dobiti unutar društava ASI i AOE, predstavlja povredu postupka i nedostatak u obrazloženju.

—

Kao treće, u točkama 301. i 303. do 309. pobijane presude, Opći sud nije poštovao pristup zasebnog subjekta i načelo nepristrane transakcije, što predstavlja povredu članka 107. stavka 1. UFEU-a i/ili iskrivljavanje nacionalnog prava, utvrdivši da formalni akti koje donose direktori društava ASI i AOE predstavljaju funkcije koje obavljaju njihova sjedišta u odnosu na Appleove licencije za intelektualno vlasništvo. Činjenica da Opći sud nije uzeo u obzir Komisijina obrazloženja u pobijanoj odluci i njezina pisana očitovanja o tome zbog čega ti akti ne predstavljaju funkcije koje obavljaju sjedišta u svrhu primjene pristupa zasebnog subjekta i načela nepristrane transakcije predstavlja povredu postupka i nedostatak u obrazloženju. Oslanjanje Općeg suda na nedopuštene dokaze u prilog svom zaključku predstavlja povredu postupka.

Drugi žalbeni razlog: Opći sud počinio je nekoliko pogrešaka koje se tiču prava odbivši podredno utvrđenje iz pobijane odluke o postojanju prednosti. Taj se žalbeni razlog sastoji od tri dijela.

—	Kao prvo, u točkama 349., 416,, 434. i 435. pobijane presude, Opći je sud počinio pogrešku koja se tiče prava u primjeni pravila o standardu dokazivanja koja Komisija mora ispuniti kako bi dokazala postojanje prednosti.

—	Kao drugo, u točkama 315. do 481. pobijane presude, Opći je sud počinio povredu postupka oslonivši se pri odbijanju podrednog utvrđenja o postojanju prednosti na argumente koje ni Irska ni društva ASI i AOE nisu istaknuli u svojim tužbama u prvom stupnju.

—	Kao treće, u točkama 315. do 481. pobijane presude, Opći je sud pogrešno protumačio pobijanu odluku i povrijedio članak 107. stavak 1. UFEU-a i/ili iskrivio nacionalno pravo zaključivši da u podrednom obrazloženju navedenom u spornoj odluci nije utvrđeno postojanje prednosti.

(1) Odluka Komisije (EU) 2017/1283 od 30. kolovoza 2016. o državnoj potpori SA.38373 (2014/C) (ex 2014/NN) (ex 2014/CP) koju je provela Irska za društvo Apple (SL 2017., L 187, str. 1.).

1.2.2021

Službeni list Europske unije

C 35/23

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 5. listopada 2020. uputio Cour d'appel de Mons (Belgija) – TP/Institut des Experts en Automobiles

(Predmet C-502/20)

(2021/C 35/34)

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Cour d'appel de Mons

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: TP

Tuženik: Institut des Experts en Automobiles

Prethodna pitanja

Mogu li se odredbe članka 5. [stavka 1. točke 2.] podtočke (b) i članka 6. belgijskog Zakona od 15. svibnja 2007. o priznavanju i zaštiti profesije procjenitelja za motorna vozila, u vezi s odredbama Zakona od 12. veljače 2008. o uspostavljanju općeg okvira za priznavanje stručnih kvalifikacija u EU-u, posebno člancima 6., 8. i 9., tumačiti na način da se pružatelj usluge koji prenese svoj poslovni nastan u drugu državu članicu ne može, nakon tog prijenosa, uvrstiti u svojoj zemlji podrijetla, odnosno Belgiji, u IEA-in registar privremenih i povremenih usluga kako bi ondje privremeno i povremeno obavljao djelatnost. Je li takvo tumačenje u skladu sa slobodom poslovnog nastana koja se priznaje pravom Unije?

Jesu li odredbe članka 5. [stavka 1. točke 2.] podtočke (b) i članka 6. belgijskog Zakona od 15. svibnja 2007. o priznavanju i zaštiti profesije procjenitelja za motorna vozila, u vezi s odredbama Zakona od 12. veljače 2008. o uspostavljanju općeg okvira za priznavanje stručnih kvalifikacija u EU-u, posebno člancima 6., 8. i 9., koje se tumače na način da pojam privremene i povremene djelatnosti isključuje mogućnost da pružatelj usluga s poslovnim nastanom u jednoj državi članici pruža usluge u drugoj državi članici ako se usluge ponavljaju u nejednakim intervalima ili mogućnost da pružatelj usluga ondje posjeduje određenu infrastrukturu, usklađene s prethodno navedenim odredbama Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija (1)?

(1) SL 2005., L 255, str. 22. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 1., str. 125. i ispravci SL 2014., L 305, str. 115.; SL 2015., L 177, str. 60. i SL 2018., L 56, str. 66.)

1.2.2021

Službeni list Europske unije

C 35/24

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 19. listopada 2020. uputio Landesverwaltungsgerichts Oberösterreich (Austrija) – J.P./B.d.S.L.

(Predmet C-521/20)

(2021/C 35/35)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Landesverwaltungsgericht Oberösterreich

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: J.P.

Tuženik: B.d.S.L.

Prethodno pitanje

Treba li članak 50. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (osobito u vezi s Direktivom 1999/62/EZ (1)) o eurovinjeti) tumačiti na način da se kombinacija nacionalnog propisa, kao što je to članak 20. stavak 2. Bundesstraßenmautgesetza (Zakon o cestarinama na saveznim cestama) u vezi s člankom 22. stavkom 2. Verwaltungsstrafgesetza (Zakon o upravnim prekršajima), kojim se zahtijeva kumulativni progon i kažnjavanje uzastopnih povreda obveze plaćanja cestarina od kojih je svaka počinjena na određenoj dionici, protivi zabrani kumulativnog progona i kažnjavanja, ako u tom pogledu na zakonskoj razini istodobno nije utvrđena obveza usklađivanja za sva tijela i sudove koji su nadležni za provedbu tih kaznenih postupaka kao ni izričita obveza djelotvorne primjene načela proporcionalnosti u pogledu iznosa ukupne kazne?

(1) Direktiva 1999/62/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 1999. o naknadama koje se naplaćuju za korištenje određenih infrastruktura za teška teretna vozila (SL L 187, str. 42.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 7., svezak 6., str. 34.)

1.2.2021

Službeni list Europske unije

C 35/24

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 19. listopada 2020. uputio Oberstern Gerichtshofs (Austrija) – OE/VY

(Predmet C-522/20)

(2021/C 35/36)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Oberster Gerichtshof

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: OE

Tuženik: VY

Prethodna pitanja

Povređuje li se člankom 3. [stavkom 1.] točkom (a) šestom alinejom Uredbe Vijeća (EZ) br. 2001/2003 (1) od 27. studenoga 2003. zabrana diskriminacije koja se propisuje člankom 18. UFEU-a zato što se njime, ovisno o državljanstvu stranke koja pokreće postupak, u odnosu na članak 3. [stavak 1.] točku (a) petu alineju Uredbe Vijeća (EZ) br. 2201/2003 od 27. studenoga 2003. kao uvjet za nadležnost sudova države boravišta predviđa kraće trajanje boravka stranke koja pokreće postupak?

U slučaju potvrdnog odgovora na prvo pitanje:

Dovodi li takva povreda zabrane diskriminacije do toga da je, u skladu s temeljnim pravilom koje se propisuje člankom 3. [stavkom 1.] točkom (a) petom alinejom Uredbe Vijeća (EZ) br. 2201/2003 od 27. studenoga 2003., uvjet za pozivanje na nadležnost sudova mjesta boravišta za sve stranke koje pokreću postupak, neovisno o njihovu državljanstvu, boravak u trajanju od dvanaest mjeseci ili u pogledu svih stranaka koje pokreću postupak treba polaziti od uvjeta boravka u trajanju od šest mjeseci?

(1) Uredba Vijeća (EZ) br. 2201/2003 od 27. studenoga 2003. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću kojom se stavlja izvan snage Uredba (EZ) br. 1347/2000 (SL 2003, L 338, str. 1) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 3., str. 133.)

1.2.2021

Službeni list Europske unije

C 35/25

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 19. listopada 2020. uputio Conseil d’État (Francuska) – Association France Nature Environnement/Premier ministre i Ministre de la Transition écologique et solidaire

(Predmet C-525/20)

(2021/C 35/37)

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Conseil d’État

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Association France Nature Environnement

Tuženici: Premier ministre, Ministre de la Transition écologique et solidaire

Prethodna pitanja

Treba li članak 4. Direktive br. 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2000 o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u području vodne politike (1) tumačiti na način da državama članicama dopušta da prilikom odobravanja programa ili projekta ne uzmu u obzir njihove privremene kratkotrajne učinke bez dugoročnih posljedica na stanje površinskih voda?

2.	U slučaju potvrdnog odgovora, koje uvjete trebaju ispuniti ti programi i projekti u smislu članka 4. Direktive, osobito njezinih stavaka 6. i 7.?

(1) SL 2000., L 327, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 1., str. 48.)

1.2.2021

Službeni list Europske unije

C 35/25

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 21. listopada 2020. uputio Bundesfinanzhof (Njemačka) – Finanzamt B/W AG

(Predmet C-538/20)

(2021/C 35/38)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Bundesfinanzhof

Stranke glavnog postupka

Podnositelj revizije: Finanzamt B

Druga stranka u revizijskom postupku: W AG

Intervenijent: Bundesministerium der Finanzen

Prethodna pitanja

Treba li članak 43. u vezi s člankom 48. UEZ-a (sada članak 49. u vezi s člankom 54. UFEU-a) tumačiti na način da im se protivi zakonodavstvo države članice, koje rezidentnom društvu zabranjuje da od svoje oporezive dobiti odbije gubitke stalne poslovne jedinice koja se nalazi u drugoj državi članici, ako je društvo, kao prvo, iscrpilo sve mogućnosti odbitka tih gubitaka koje mu pruža pravo te države članice u kojoj se nalazi ta stalna poslovna jedinica, i, kao drugo, putem te stalne poslovne jedinice više ne ostvaruje nikakve prihode, tako da više ne postoji mogućnost da se u toj državi članici u obzir uzmu gubici („konačni” gubici), čak i ako je u slučaju predmetnog zakonodavstva riječ o izuzimanju dobiti i gubitaka na temelju bilateralnog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja sklopljenog između tih dviju država članica?

U slučaju potvrdnog odgovora na prvo pitanje: treba li članak 43. u vezi s člankom 48. UEZ-a (sada članak 49. u vezi s člankom 54. UFEU-a) tumačiti na način da im se protive i odredbe njemačkog Gewerbesteuergesetza (Zakon o porezu na gospodarsku djelatnost) koje rezidentnom društvu zabranjuju da od svoje oporezive dobiti od obavljanja gospodarske djelatnosti odbije „konačne” gubitke stalne poslovne jedinice, koja se nalazi u drugoj državi članici, opisane u prvom pitanju?

U slučaju potvrdnog odgovora na prvo pitanje: može li u slučaju zatvaranja stalne poslovne jedinice koja se nalazi u drugoj državi članici biti riječi o „konačnim” gubicima opisanim u prvom pitanju premda postoji barem teoretska mogućnost da društvo u toj državi članici ponovno otvori stalnu poslovnu jedinicu s čijom se dobiti eventualno mogu prebiti prijašnji gubici?

U slučaju potvrdnog odgovora na prvo i treće pitanje: uključuju li „konačni” gubici opisani u prvom pitanju koje u obzir treba uzeti država rezidentnosti matičnog društva i one gubitke stalne poslovne jedinice koji se prema pravu države u kojoj se nalazi ta stalna poslovna jedinica mogu najmanje jednom prenijeti u naredno porezno razdoblje?

U slučaju potvrdnog odgovora na prvo i treće pitanje: je li obveza uzimanja u obzir prekograničnih „konačnih” gubitaka ograničena visinom onih iznosa gubitaka koje bi društvo u dotičnoj državi, u kojoj se nalazi stalna poslovna jedinica, moglo iskazati da uzimanje u obzir gubitaka u toj državi nije isključeno?

1.2.2021

Službeni list Europske unije

C 35/26

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 26. listopada 2020. uputio Landgericht Saarbrücken (Njemačka) – Koch Media GmbH/FU

(Predmet C-559/20)

(2021/C 35/39)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Landgericht Saarbrücken

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Koch Media GmbH

Tuženik: FU

Prethodna pitanja

(a)

Treba li članak 14. Direktive 2004/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o provedbi prava intelektualnog vlasništva (u daljnjem tekstu: Direktiva 2004/48) (1) tumačiti tako da nužni troškovi odvjetnika, koji su nastali nositelju prava intelektualnog vlasništva, u smislu članka 2. Direktive 2004/48/EZ, koji je izvansudskim putem, upućivanjem opomene, zatražio prestanak povrede od osobe koja je povrijedila njegova prava, čine „sudske troškove” ili „ostale troškove”?

(b)	U slučaju niječnog odgovora na pitanje 1(a): može li se članak 13. Direktive 2004/48/EZ tumačiti tako da troškovi odvjetnika navedeni u pitanju 1(a) čine štetu koja se naknađuje?

(a)

Treba li pravo Unije, osobito u pogledu:

—	članaka 3., 13. i 14. Direktive 2004/48/EZ;

—	članka 8. Direktive 2001/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2001. o usklađivanju određenih aspekata autorskog i srodnih prava u informacijskom društvu (2) i

—

članka 7. Direktive 2009/24/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o pravnoj zaštiti računalnih programa (kodificirana verzija) (3)

tumačiti tako da nositelj prava intelektualnog vlasništva, u smislu članka 2. Direktive 2004/48/EZ, načelno ima pravo na naknadu svih troškova odvjetnika navedenih u pitanu 1(a) ili, u svakom slučaju, pravo na naknadu odgovarajućeg i značajnog dijela tih troškova, čak i ako

—	je povredu počinila fizička osoba izvan svoje profesionalne ili gospodarske djelatnosti i

—	nacionalni propisi za takav slučaj predviđaju da se takvi troškovi odvjetnika mogu nadoknaditi samo ako je riječ o sporovima male vrijednosti?

(b)

U slučaju potvrdnog odgovora na pitanje 2(a): treba li pravo Unije iz pitanja 2(a) tumačiti tako da je moguća iznimka od načela navedenog u tom pitanju, prema kojem nositelju prava intelektualnog vlasništva pripada pravo na naknadu svih troškova odvjetnika navedenih u pitanu 1(a) ili, u svakom slučaju, pravo na naknadu odgovarajućeg i značajnog dijela tih troškova,

uzimajući u obzir druge čimbenike (poput aktualnosti djela, trajanja objave i činjenici da je povredu počinila fizička osoba izvan svoje profesionalne ili gospodarske djelatnosti)

čak i kada se povreda prava intelektualnog vlasništva u smislu članka 2. Direktive 2004/48 sastoji u razmjeni datoteka (filesharing), dakle stavljanju djela na raspolaganje, posredstvom besplatnog preuzimanja, svim članovima platforme za razmjenu na kojoj ne postoji upravljanje digitalnim pravima (Digital Rights Management)?

(1) SL 2004., L 157, str. 45., SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 2., str. 74.

(2) SL 2001., L 167, str. 10., SL posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 119.

(3) SL 2009., L 111, str. 16., SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 268.

1.2.2021

Službeni list Europske unije

C 35/27

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 30. listopada 2020. uputio Commissione tributaria provinciale di Parma (Italija) – Casa di Cura Città di Parma SpA/Agenzia delle Entrate

(Predmet C-573/20)

(2021/C 35/40)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Commissione tributaria provinciale di Parma

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Casa di Cura Città di Parma SpA

Tuženik: Agenzia delle Entrate

Prethodna pitanja

[Postoji li] sukob između nacionalnog zakonodavstva i prava [Unije] te, osobito, između, s jedne strane, članka 19. stavka [5.] i članka 19.a Uredbe predsjednika Republike br. 633/72 (nacionalni propis kojim se uređuje mehanizam tzv. pro-rata odbitka PDV-a) te, s druge strane, članka 17. stavka 2. točke (a) Direktive EZ br. 388 od 17. svibnja 1977. (1)?

[Je li] nejednako postupanje prema talijanskim pružateljima zdravstvenih usluga, koji se smatraju kao „krajnji potrošači” (koji podliježu PDV-u), u odnosu na pružatelje zdravstvenih usluga drugih država članica Europske unije (poput Belgije, Bugarske, Njemačke, Grčke, Francuske i Španjolske) koji se smatraju kao „posrednici” (s pravom na odbitak PDV-a) [u skladu s pravom Unije]?

[Postoji li] nejednako postupanje u pogledu sustava PDV-a između različitih država članica Europske unije, s obzirom na to da, za razliku od Italije gdje su zdravstvene usluge izuzete od PDV-a, u drugim državama članicama Europske Unije (Belgija, Bugarska, Njemačka, Grčka, Francuska i Španjolska) te iste zdravstvene usluge podliježu PDV-u, zbog čega se na iste zdravstvene usluge primjenjuju različite stope PDV-a te slijedom toga i različito pravo na odbitak PDV-a?

[Je li] nejednakost između talijanskih pružatelja zdravstvenih usluga, uključujući Casa di Cura Città di Parma, i pružatelja zdravstvenih usluga drugih država članica Europske unije (Belgija, Bugarska, Njemačka, Grčka, Francuska i Španjolska), s obzirom na to da potonji podliježu plaćanju PDV-a te da, stoga, za razliku od talijanskih pružatelja zdravstvenih usluga, imaju odgovarajuće pravo na odbitak i/ili povrat PDV-a plaćenog na kupnje, [u skladu s pravom Unije]?

(1) Šesta direktiva Vijeća 77/388/EEZ od 17. svibnja 1977. o usklađivanju zakonodavstava država članica koja se odnose na poreze na promet – zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost: jedinstvena osnovica za razrezivanje (SL 1977., L 145, str. 1.)

1.2.2021

Službeni list Europske unije

C 35/28

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 3. studenoga 2020. uputio Bundesfinanzgericht (Austrija) – XO/Finanzamt Waldviertel

(Predmet C-574/20)

(2021/C 35/41)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Bundesfinanzgericht

Stranke glavnog postupka

Žalitelj: XO

Druga stranka u postupku: Finanzamt Waldviertel

Prethodna pitanja

Prvo pitanje odnosi se na valjanost sekundarnog prava:

Jesu li valjani članci 4. i 7. Uredbe (EZ) br. 883/2004 (1), kako je izmijenjena Uredbom (EU) br. 465/2012 (2) (u daljnjem tekstu: Uredba br. 883/2004, nova uredba o koordinaciji ili temeljna uredba)?

Drugo pitanje:

Treba li članak 7. Uredbe br. 883/2004, osobito njegov naslov „Odstupanje od pravila o boravištu”, tumačiti na način da se njime spriječilo valjano donošenje općih pravila članka 8.a Familienlastenausgleichsgesetza 1967 (Zakon o naknadi obiteljskih troškova, u daljnjem tekstu: FLAG iz 1967.), članka 33. stavka 3. točke 2. Einkommensteuergesetza 1988 (Zakon porezu na dohodak, u daljnjem tekstu: EStG iz 1988.) i Familienbeihilfe-Kinderabsetzbetrag-EU- Anpassungsverordnunga (Uredba o usklađivanju obiteljskog doplatka i odbitka za djecu u Europskoj uniji) koja uređuju indeksaciju obiteljskih davanja prema kupovnoj moći u državi boravišta tako da je to povezano sa smanjenjem obiteljskog doplatka za određene države članice?

Treće pitanje:

Treba li se zabrana smanjenja novčanih davanja predviđena člankom 7. Uredbe br. 883/2004, osobito dio koji glasi „novčana davanja […] ne podliježu nikakvom smanjenju, izmjeni, obustavi, ukidanju ili pljenidbi” tumačiti na način da navedeno nije spriječilo valjano donošenje odredbi članka 8.a FLAG-a iz 1967. i članka 33. stavka 3. točke 2. EStG-a iz 1988. koje uređuju indeksaciju obiteljskih davanja prema kupovnoj moći u državi boravišta jer se obiteljska davanja o kojima je ovdje riječ moraju uvećati?

Četvrto i peto pitanje odnose se na stručno mišljenje na kojem se temeljila izmjena zakona:

Četvrto pitanje:

Treba li članke 7. i 67. Uredbe br. 883/2004 tumačiti te ih međusobno razgraničiti na način da se članak 7. odnosi na postupak parlamenta države članice kojim stvara pravilo o boravištu kao opće i apstraktno pravilo, dok se članak 67. odnosi na postupak stvaranja individualnog i konkretnog pravila u konkretnom pojedinačnom slučaju te se izravno obraća ustanovi, kako je to ponajprije proizašlo iz Glave II. temeljne uredbe?

Peto pitanje:

Treba li članak 67., članak 68. stavke 1. i 2. Uredbe br. 883/2004 i članak 60. stavak 1. Uredbe br. 987/2009 tumačiti na način da se oni, poput prijašnjih odredaba članaka 73. i 76. Uredbe br. 1408/71 i članka 10. Uredbe br. 574/72, primjenjuju zajedno i stoga razumijevaju samo u kontekstu te da je njihov zajednički cilj, poštujući načelo zabrane preklapanja, da osoba ne izgubi prava, što se osigurava klasifikacijom i uspostavljanjem hijerarhije dotičnih država članica kako je naloženo člankom 68. stavcima 1. i 2. kao i izričitim nalaganjem isplate eventualno potrebnog dodatka u nadležnoj državi članici čije se zakonodavstvo supsidijarno primjenjuje, tako da nije dopušteno izdvojeno tumačenje članka 67. Uredbe br. 883/2004 poput onog u stručnom mišljenju?

Šesto pitanje:

Treba li pojam „opće primjene” uredbe i navod „Obvezujuća je u cijelosti i izravno se primjenjuje” iz članka 288. stavka 2. UFEU-a tumačiti na način da su oni spriječili i valjano donošenje individualnih pravila nadležnih ustanova koja se temelje na pravilima koja uređuju indeksaciju te da rješenje koje je u glavnom postupku doneseno povodom žalbe nije steklo formalnu pravomoćnost (konačnost)?

Sedmo pitanje:

Povrjeđuju li članak 53. stavak 1. FLAG-a u izvornoj verziji Budgetbegleitgesetza (Dopunski zakon o proračunu) od 29. 12. 2000., BGBl 1142/2000, i članak 53. stavak 4. FLAG-a u izvornoj verziji Bundesgesetza (Savezni zakon) od 4. 12. 2018., kojima se izmjenjuju Familienlastenausgleichsgesetz 1967 (Zakon o naknadi obiteljskih troškova iz 1967.), Einkommensteuergesetz 1988 (Zakon o porezu na dohodak iz 1988.) i Entwicklungshelfergesetz (Zakon o stručnjacima za razvojnu pomoć), BGBl. I 83/2018, zabranu prenošenja uredbi u smislu članka 288. stavka 2. UFEU-a?

Osmo do dvanaesto pitanje koja je potrebno zajedno ispitati:

Osmo pitanje:

Treba li zahtjev izjednačavanja s domaćim državljanima u skladu s člankom 4. Uredbe br. 883/2004, odnosno zabranu diskriminacije iz članka 45. stavka 2. UFEU-a na kojoj se taj zahtjev temelji tumačiti na način da se taj zahtjev poštuje samo ako se mobilni radnik izjednači s domaćim državljaninom koji ostvaruje situaciju s tuzemnim elementom te se on stoga unaprijed obavijesti o obiteljskom doplatku u skladu s člankom 12. u vezi s člancima 2. i 8. FLAG-a i taj mu se doplatak redovito mjesečno unaprijed isplaćuje ili se taj zahtjev izjednačavanja s domaćim državljanima poštuje ako se mobilni radnik izjednači s domaćim državljaninom koji poput njega ostvaruje situaciju s bilateralnim elementom u skladu s člankom 4. FLAG-a, ali u tom drugom slučaju prima obiteljski doplatak u skladu s člankom 4. stavkom 4. FLAG-a tek u godišnjem iznosu po isteku kalendarske godine za tu kalendarsku godinu?

Deveto pitanje:

Treba li člankom 68. stavkom 2. drugom rečenicom Uredbe br. 883/2004 naloženu obustavu prava na obiteljska davanja na temelju drugog zakonodavstva ili zakonodavstava u sukobu do visine iznosa predviđenog prvim zakonodavstvom tumačiti na način da se toj obustavi protivi odredba države članice o zabrani preklapanja poput članka 4. stavaka 1. do 3. FLAG-a, koja Austriji kao primarno nadležnoj državi članici u situaciji poput predmetne daje pravo da obiteljske doplatke smanji za prava na „istovjetni inozemni doplatak” u drugoj državi članici s obzirom na to da je već pravilo Unije spriječilo preklapanje, zbog čega je odredba o zabrani preklapanja iz članka 4. stavaka 1. do 3. FLAG-a irelevantna?

Deseto pitanje:

Treba li člankom 68. stavkom 2. drugom rečenicom Uredbe br. 883/2004 naloženu obustavu prava na obiteljska davanja na temelju drugog zakonodavstva ili zakonodavstava u sukobu do visine iznosa predviđenog prvim zakonodavstvom tumačiti na način da je država članica, čije se zakonodavstvo primjenjuje supsidijarno i koja obustavu svojim zakonodavstvom predviđenih obiteljskih davanja mora poštovati zbog obveze nametnute pravom Unije, obvezna negativno odlučiti o zahtjevu mobilnog radnika ili člana obitelji ili drugog ovlaštenika u skladu sa zakonodavstvom dotične države članice te ne može odobriti obiteljska davanja do visine iznosa predviđenog prema primarno primjenjivom zakonodavstvu čak i ako bi iz perspektive države članice, eventualno na temelju alternativne pravne osnove, to priznavanje bilo dopušteno?

Jedanaesto pitanje:

U slučaju potvrdnog odgovora na deseto pitanje, postavlja se pitanje je li država članica, čije se zakonodavstvo supsidijarno primjenjuje i koja mora poštovati obustavu svojim zakonodavstvom predviđenih obiteljskih davanja zbog obveze nametnute pravom Unije, ali koja ne duguje dodatak u visini razlike koja po potrebi prelazi taj iznos zbog nedovoljne visine, morala odbaciti zahtjev uz obrazloženje da se priznavanje prava na obiteljske doplatke protivi obustavi iz članka 68. stavka 2. druge rečenice Uredbe br. 882/2004?

Dvanaesto pitanje:

Treba li članak 68. stavke 1. i 2. Uredbe br. 883/2004 tumačiti na način da obrazac E411 Administrativne komisije za socijalnu sigurnost radnika migranata u svojim točkama 6. i 7., koje mora ispuniti ona država članica čije se zakonodavstvo supsidijarno primjenjuje, više ne ispunjava potrebu za informacijama države članice čije se zakonodavstvo primarno primjenjuje u situaciji poput one u glavnom postupku jer primarno nadležna država članica od druge države članice za izvršenje obustave iz članka 68. stavka 2. druge rečenice Uredbe br. 883/2004 treba informaciju u smislu desetog i jedanaestog pitanja, uslijed čega više nije potrebno razmatranje zakonodavnog okvira države članice u koji se ubraja i dohodovni cenzus?

Trinaesto pitanje:

Treba li se obveza ukidanja zakonskih propisa koju je Suda razvio u ustaljenoj sudskoj praksi na temelju načela lojalnosti u skladu s člankom 4. stavkom 3. UEU-a shvatiti na način da bi je mogao ispuniti i Verfassungsgerichtshof (Ustavni sud, Austrija) na temelju zahtjeva suda koji je uputio zahtjev?

Četrnaesto pitanje:

Treba li članak 267. stavak 1. točku (b) UFEU-a o pitanju valjanosti sekundarnog prava, koje je obvezno čak i za sud koji je uputio zahtjev i koji je međuinstanca, kao i s pitanjem valjanosti povezane obveze suda koji je uputio zahtjev da osigura primjenu valjanog prava Unije donošenjem rješenja o privremenoj mjeri kojim se zbog nadređenosti prava Unije nije dopustila revizija, tumačiti na način da mu se protive odredbe države članice poput članka 133. stavaka 4. i 9. B-VG-a u vezi s člankom 25.a stavcima 1. do 3. VwGG-a i člankom 30.a stavkom 7. VwGG-a, koji strankama predmetnog upravnog postupka protiv rješenja Verwaltungsgerichta (Upravni sud, Austrija) na nacionalnoj razini priznaje nadzor sudske zaštite od strane Verwaltungsgerichtshofa (Visoki upravni sud, Austrija) u obliku izvanredne revizije?

(1) Uredba Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti (SL 2004., L 166, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 3., str. 160.)

(2) Uredba Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2012. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 883/2004 o koordinaciji sustavâ socijalne sigurnosti i Uredbe (EZ) br. 987/2009 o utvrđivanju postupka provedbe Uredbe (EZ) br. 883/2004 (SL 2012., L 149, str. 4.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 6., str. 328.)

1.2.2021

Službeni list Europske unije

C 35/31

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 4. studenoga 2020. uputio Oberster Gerichtshof (Austrija) – CC/Pensionsversicherungsanstalt

(Predmet C-576/20)

(2021/C 35/42)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Oberster Gerichtshof

Stranke glavnog postupka

Podnositelj revizije: CC

Druga stranka u revizijskom postupku: Pensionsversicherungsanstalt

Prethodna pitanja

Treba li članak 44. stavak 2. Uredbe (EZ) br. 987/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o utvrđivanju postupka provedbe Uredbe (EZ) br. 883/2004 o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti (1) tumačiti na način da se on protivi tomu da država članica koja je nadležna za odobravanje starosne mirovine i prema čijem je zakonodavstvu stjecateljica mirovine uz iznimku tih razdoblja odgoja djece cijeli svoj radni vijek bila radno aktivna kao zaposlena ili samozaposlena uzme u obzir razdoblja odgoja djece provedena u drugim državama članicama, samo zbog toga što stjecateljica mirovine u trenutku u kojem je započelo uzimanje u obzir razdoblja odgoja djece za dotično dijete u skladu s propisima te države članice nije bila ni zaposlena ni samozaposlena?

Ako odgovor na prvo prethodno pitanje bude niječan:

2.	Treba li članak 44. stavak 2. prvi dio prve rečenice Uredbe br. 987/2009 tumačiti na način da država članica nadležna na temelju glave II. Uredbe br. 883/2004 u skladu sa svojim zakonodavstvom općenito ne uzima u obzir razdoblja odgoja djece ili ih samo u određenom slučaju ne uzima u obzir?

(1) SL 2009., L 284, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 2, str. 171.)

1.2.2021

Službeni list Europske unije

C 35/32

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 10. studenoga 2020. uputio Landesgericht Korneuburg (Austrija) – JR/Austrian Airlines AG

(Predmet C-589/20)

(2021/C 35/43)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Landesgericht Korneuburg

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: JR

Tuženik: Austrian Airlines AG

Prethodna pitanja

Treba li članak 17. stavak 1. Konvencije o ujednačavanju određenih pravila u međunarodnom zračnom prijevozu, zaključene u Montrealu 28. svibnja 1999., koju je Europska zajednica potpisala 9. prosinca 1999., a koja je u njezino ime odobrena Odlukom Vijeća 2001/539/EZ od 5. travnja 2001. (1) tumačiti na način da pojam „nesreća” u smislu te odredbe obuhvaća situaciju u kojoj putnik prilikom iskrcaja iz zrakoplova na posljednjoj trećini mobilnih putničkih stepenica iz nepoznatog razloga padne i pritom se povrijedi, pri čemu povredu nije prouzročio predmet upotrijebljen za pružanje usluge putnicima u smislu odluke Suda od 19. prosinca 2019. u predmetu C-532/18 Niki Luftfahrt (2), i stepenice nisu bile u lošem stanju, a osobito nisu bile ni skliske?

2.	Treba li članak 20. Montrealske konvencije tumačiti na način da se eventualna odgovornost zrakoplovne prijevozničke tvrtke u cijelosti isključuje ako je riječ o okolnostima poput onih opisanih u točki 1. i putnik se u trenutku pada nije držao za rukohvat stepenica?

(1) 2001/539/EZ: Odluka Vijeća od 5. travnja 2001. o zaključku Europske zajednice o Konvenciji za izjednačavanje nekih pravila u međunarodnom zračnom prijevozu (Montrealska konvencija) (SL 2001., L 194, str. 38.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 7., svezak 21., str. 5.)

(2) ECLI:EU:C:2019:1127

1.2.2021

Službeni list Europske unije

C 35/32

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 11. studenoga 2020. uputio Bundesgerichtshof (Njemačka) – Reprensus GmbH/S-V Pavlovi Trejd EOOD

(Predmet C-591/20)

(2021/C 35/44)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Bundesgerichtshof

Stranke glavnog postupka

Tužitelj i podnositelj revizije: Reprensus GmbH

Tuženik i druga stranka u revizijskom postupku: S-V Pavlovi Trejd EOOD

Prethodno pitanje

Treba li članak 7. točku 1. podtočku (a) i članak 7. točku 2. Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o [sudskoj] nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (1) tumačiti na način da se u slučaju tužbe za naknadu štete može primijeniti nadležnost suda mjesta u kojem je nastala štetna radnja ako je tužitelj namjernom obmanom potaknut na sklapanje kupoprodajnog ugovora i plaćanje kupovne cijene?

(1) SL 2012., L 351, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 11., str. 289. i ispravci SL 2014., L 160, str. 40. i SL 2016., L 202, str. 57.)

1.2.2021

Službeni list Europske unije

C 35/33

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 12. studenoga 2020. uputio Markkinaoikeus (Finska) – Kuluttaja-asiamies/MiGame Oy

(Predmet C-594/20)

(2021/C 35/45)

Jezik postupka: finski

Sud koji je uputio zahtjev

Markkinaoikeus

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Kuluttaja-asiamies

Tuženik: MiGame Oy

Prethodna pitanja

Treba li članak 21. stavak 1. Direktive 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o pravima potrošača, izmjeni Direktive Vijeća 93/13/EEZ i Direktive 1999/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 85/577/EEZ i Direktive 97/7/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (1) tumačiti na način da mu se protivi to da, pored navođenja telefonskog broja koji se naplaćuje u iznosu koji nije veći od osnovne tarife, trgovac može navesti telefonski broj koji potrošač eventualno upotrebljava u vezi s pitanjima koja se odnose na sklopljeni ugovor, a za čiju se upotrebu obračunava veća cijena od osnovne tarife; osim toga, ako bi navođenje telefonskog broja kojim se prekoračuje osnovna tarifa bilo u određenim okolnostima u skladu s člankom 21., jesu li, na primjer, puka prepoznatljivost telefonskog broja po osnovnoj tarifi, dovoljno jasna naznaka namjene telefonskih brojeva i bitne razlike u dostupnosti službe za korisnike ili njezina razina relevantni za ocjenu?

Treba li pojam osnovne tarife u skladu s člankom 21. Direktive 2011/83/EU tumačiti na način da trgovac smije kao broj službe za korisnike u vezi s pitanjima koja se odnose na sklopljeni ugovor navesti isključivo uobičajene geografske brojeve fiksne ili mobilne telefonske linije ili one koji su za potrošača besplatni; osim toga, ako trgovac smije navesti drugi telefonski broj, koji je najveći iznos naknada koji se za upotrebu tog broja smiju naplatiti potrošaču koji je sklopio ugovor o telefonskoj pretplati na temelju ponude paketa usluga?

(1) Direktiva 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o pravima potrošača, izmjeni Direktive Vijeća 93/13/EEZ i Direktive 1999/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 85/577/EEZ i Direktive 97/7/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL 2011., L 304, str. 64.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 8., str. 260.)

1.2.2021

Službeni list Europske unije

C 35/33

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 13. studenoga 2020. uputio Oberster Gerichtshofs (Austrija) – UE/ShareWood Switzerland AG i VF

(Predmet C-595/20)

(2021/C 35/46)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Oberster Gerichtshof

Stranke glavnog postupka

Podnositelj revizije: UE

Druge stranke u revizijskom postupku: ShareWood Switzerland AG, VF

Prethodno pitanje

Treba li članak 6. stavak 4. točku (c) Uredbe (EZ) br. 593/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (Rim I) (1) tumačiti na način da se ugovori o prodaji stabala tikovine i balzovine između poduzeća i potrošača čija je svrha stjecanje vlasništva nad stablima radi sječe i profitabilne prodaje nakon obrade te koji u tu svrhu uključuju ugovor o zakupu i ugovor o uslugama trebaju smatrati „ugovorima koji se odnose na stvarno pravo nad nekretninama odnosno na najam ili zakup nekretnina” u smislu te odredbe?

(1) (SL 2008, L 177, str. 6.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 6., str. 109.)

1.2.2021

Službeni list Europske unije

C 35/34

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 12. studenoga 2020. uputio Fővárosi Törvényszék (Mađarska) – DuoDecad Kft./Nemzeti Adó- és Vámhivatal Fellebbviteli Igazgatósága

(Predmet C-596/20)

(2021/C 35/47)

Jezik postupka: mađarski

Sud koji je uputio zahtjev

Fővárosi Törvényszék

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: DuoDecad Kft.

Tuženik: Nemzeti Adó- és Vámhivatal Fellebbviteli Igazgatósága

Prethodna pitanja

Treba li članak 2. stavak 1. točku (c), članak 24. stavak 1. i članak 43. Direktive Vijeća 2006/112 (1) tumačiti na način da stjecatelj licencije za znanje i iskustvo, društvo koje ima poslovni nastan u državi članici Unije (u slučaju glavnog postupka, u Portugalu), krajnjim korisnicima ne pruža usluge koje su dostupne na internetskoj stranici, tako da ne može biti primatelj usluge tehničke podrške za znanje i iskustvo poreznog obveznika koji ima poslovni nastan u drugoj državi članici (u slučaju glavnog postupka, u Mađarskoj) kao podugovaratelja, nego potonji porezni obveznik takvu uslugu pruža davatelju licencije za znanje i iskustvo koji ima poslovni nastan u potonjoj državi članici, u okolnostima u kojima je stjecatelj licencije:

(a)	u prvoj državi članici imao iznajmljene urede, računalnu i uredsku infrastrukturu, vlastito osoblje i veliko iskustvo u području elektroničke trgovine, a njegov je vlasnik imao širok opseg međunarodnih odnosa i kvalificiranog upravitelja u području elektroničke trgovine;

(b)	dobio znanje i iskustvo koji odražavaju postupke funkcioniranja internetskih stranica i njihova ažuriranja, o tome davao mišljenja, predlagao izmjene navedenih postupaka i odobravao ih;

(c)	bio primatelj usluga koje je porezni obveznik pružao na temelju tog znanja i iskustva;

(d)	redovito primao izvješća o uslugama koje pružaju podugovaratelji (konkretno, o prometu na internetskim stranicama i plaćanjima s bankovnog računa);

(e)	u vlastito ime registrirao internetske domene koje su omogućavale pristup internetskim stranicama putem interneta;

(f)	na internetskim stranicama bio naveden kao pružatelj usluge;

(g)	sâm ulagao napore u očuvanje popularnosti internetskih stranica;

(h)

u svoje ime sklapao ugovore sa suradnicima i podugovarateljima koji su potrebni za pružanje usluge (konkretno, s bankama koje su nudile plaćanje bankovnom karticom na internetskim stranicama, sa stvarateljima koji pružaju dostupan sadržaj na internetskim stranicama i s webmasterima koji promiču sadržaj);

(i)

imao cjelovit sustav za primitak prihoda od pružanja predmetne usluge krajnjim korisnicima, poput bankovnih računa, isključivu i potpunu ovlast raspolaganja navedenim računima, bazu podataka krajnjih korisnika koja je omogućavala izdavanje računa za pružanje usluge i vlastiti računalni program za naplatu;

(j)	na internetskim stranicama naveo svoje sjedište u prvoj državi članici kao fizičku službu za korisnike, i

(k)

društvo koje ne ovisi o davatelju licencije ni o mađarskim podugovarateljima koji su zaduženi za obavljanje određenih tehničkih procesa opisanih u znanju i iskustvu,

također uzimajući u obzir da je: i. prethodno navedene okolnosti potvrdilo odgovarajuće tijelo prve države članice, kao prikladno tijelo za utvrđivanje tih objektivnih okolnosti koje mogu provjeriti treće osobe; ii. objektivna prepreka pružanju usluge u drugoj državi članici na internetskim stranicama bila činjenica da društvo te države članice nije moglo pristupiti pružatelju usluga plaćanja koji bi jamčio primitak plaćanja bankovnom karticom na internetskoj stranici, zbog čega društvo koje ima poslovni nastan u toj državi članici nikada nije pružalo uslugu koja je dostupna na internetskim stranicama, ni prije ni nakon ispitanog razdoblja, te da su iii. društvo stjecatelj licencije i povezana poduzeća ostvarili korist koja proizlazi iz funkcioniranja internetske stranice i koja je u cjelini veća od razlike na koju se primjenjuje stopa PDV-a u prvoj i drugoj državi članici?

Treba li članak 2. stavak 1. točku (c), članak 24. stavak 1. i članak 43. Direktive o PDV-u tumačiti na način da davatelj licencije za znanje i iskustvo, društvo koje ima poslovni nastan u drugoj državi članici, krajnjim korisnicima pruža usluge dostupne na internetskoj stranici, tako da je primatelj usluge tehničke podrške za znanje i iskustvo koju pruža porezni obveznik, kao podugovaratelj, a potonji porezni obveznik takvu uslugu ne pruža stjecatelju licencije koji ima poslovni nastan u prvoj državi članici, u okolnostima u kojima društvo davatelj licencije:

(a)	je imalo vlastita sredstva koja su se sastojala samo od iznajmljenog ureda i računala kojim se koristio njegov upravitelj;

(b)	kao jedine vlastite radnike imalo je upravitelja i pravnog savjetnika koji je bio zaposlen na nepuno radno vrijeme, nekoliko sati tjedno;

(c)	je imalo samo jedan ugovor, onaj o razvoju znanja i iskustva;

(d)	je naložilo da imena domena koje posjeduje registrira stjecatelj licencije u vlastito ime, u skladu s ugovorom koji je s njim sklopio;

(e)	nikada nije bilo navedeno kao pružatelj predmetnih usluga trećim osobama, konkretno, krajnjim korisnicima, bankama koje su nudile plaćanje bankovnom karticom na internetskim stranicama, stvarateljima sadržaja koji je dostupan na internetskim stranicama i webmasterima koji promiču sadržaj;

(f)	nikada nije dostavilo popratne dokumente u pogledu usluga koje su dostupne na internetskim stranicama, osim računa za naknade za licenciju, i

(g)

nije imalo sustav (poput bankovnih računa i drugih infrastruktura) koji omogućuje primitak prihoda od usluge koja se pruža na internetskim stranicama,

također uzimajući u obzir da, u skladu s presudom od 17. prosinca 2015., WebMindLicenses (C-419/14, EU:C:2015:832), nije odlučujuća sama po sebi činjenica da je direktor i jedini vlasnik društva davatelja licencije autor tog znanja i iskustva; da, osim toga, ista osoba izvršava utjecaj ili nadzor nad razvijanjem i iskorištavanjem navedenog znanja i iskustva i nad pružanjem usluga koje se na njima temelje, tako da je fizička osoba koja je upravitelj i vlasnik društva davatelja licencije također upravitelj i/ili vlasnik tih trgovačkih društava podugovaratelja, a samim time i tužitelja, koji surađuju u pružanju usluge kao podugovaratelji po nalogu stjecatelja licencije, obavljajući navedene zadaće koje su im određene?

(1) Direktiva Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (SL 2006., L 347, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 1., str. 120. i ispravci SL 2018., L 329, str. 53. i SL 2018., L 289, str. 59.)

1.2.2021

Službeni list Europske unije

C 35/36

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 13. studenoga 2020. uputio Satversmes tiesa (Latvija) — AS „Pilsētas zemes dienests”/Latvijas Republikas Saeima

(Predmet C-598/20)

(2021/C 35/48)

Jezik postupka: latvijski

Sud koji je uputio zahtjev

Satversmes tiesa

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: AS „Pilsētas zemes dienests”

Institucija koja je donijela pobijani akt: Latvijas Republikas Saeima

Prethodna pitanja

Treba li izuzeće transakcija iznajmljivanja nepokretne imovine od poreza na dodanu vrijednost predviđeno člankom 135. stavkom 1. točkom (l) Direktive Vijeća 2006/112/EZ Vijeća od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (1) tumačiti na način da se navedeno izuzeće primjenjuje na najam zemljišta u slučaju prisilnog najma?

U slučaju potvrdnog odgovora na prvo pitanje, odnosno, ako je najam zemljišta u slučaju prisilnog najma izuzet od poreza na dodanu vrijednost, je li to izuzeće protivno jednom od načela Direktive Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost, odnosno načelu neutralnosti poreza na dodanu vrijednost ako u svim ostalim slučajevima najam zemljišta podliježe porezu na dodanu vrijednost?

(1) SL 2006., L 347, str. 1.

1.2.2021

Službeni list Europske unije

C 35/36

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 13. studenoga 2020. uputio Lietuvos vyriausiasis administracinis teismas (Litva) – UAB „Baltic Master”/Muitinės departamentas prie Lietuvos Respublikos finansų ministerijos

(Predmet C-599/20)

(2021/C 35/49)

Jezik postupka: litavski

Sud koji je uputio zahtjev

Lietuvos vyriausiasis administracinis teismas

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: UAB „Baltic Master”

Tuženik: Muitinės departamentas prie Lietuvos Respublikos finansų ministerijos

Prethodna pitanja

Treba li članak 29. stavak 1. točku (d) Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92 (1) od 12. listopada 1992. o Carinskom zakoniku Zajednice i članak 143. stavak 1. točke (b), (e) ili (f) Uredbe Komisije (EEZ) br. 2454/93 (2) od 2. srpnja 1993. o utvrđivanju odredaba za provedbu Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92 o Carinskom zakoniku Zajednice tumačiti na način da se kupac i prodavatelj smatraju međusobno povezanim osobama u slučajevima, kao u predmetnom, gdje ne postoje dokumenti (službeni podaci) koji bi dokazivali partnerstvo u poslu ili nadzor, no okolnosti pri sklapanju transakcija, temeljem objektivnih dokaza, nisu karakteristične za obavljanje gospodarskih djelatnosti u uobičajenim okolnostima već su karakteristične za slučajeve u kojima (1) postoje posebno bliski poslovni odnosi utemeljeni na visokoj razini uzajamnog povjerenja između stranaka transakcije, ili (2) jedna od stranaka transakcije nadzire drugu ili su obje stranke transakcije pod nadzorom treće strane?

Treba li članak 31. stavak 1. Uredbe (EEZ) br. 2913/92 tumačiti na način da zabranjuje određivanje carinske vrijednosti na temelju informacija sadržanih u nacionalnoj bazi podataka povezanih s jednom carinskom vrijednošću robe koja je istog podrijetla i koja, iako nije slična, u smislu članka 142. stavka 1. točke (d) Uredbe (EEZ) br. 2454/93, ima isti tarifni broj TARIC?

(1) Uredba Vijeća (EEZ) br. 2913/92 od 12. listopada 1992. o Carinskom zakoniku Zajednice (SL 1992., L 302, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 2., svezak 2., str. 110.)

(2) Uredba Vijeća (EEZ) br. 2454/93 od 2. srpnja 1993. o utvrđivanju odredaba za provedbu Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92 o Carinskom zakoniku Zajednice (SL 1992., L 302, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 2., svezak 1., str. 3.).

1.2.2021

Službeni list Europske unije

C 35/37

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 13. studenoga 2020. uputio Tribunal d’arrondissement (Luksemburg) – Sovim SA/Luxembourg Business Registers

(Predmet C-601/20)

(2021/C 35/50)

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunal d’arrondissement

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Sovim SA

Tuženik: Luxembourg Business Registers

Prethodna pitanja

Pitanje 1.

Je li valjan članak 1. stavak 15. točka (c) Direktive (EU) 2018/843 (1), kojom se izmjenjuje članak 30. stavak 5. prvi podstavak Direktive (EU) 2015/849 o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma […] (2), u dijelu u kojem obvezuje države članice da informacije o stvarnom vlasništvu učine u svim slučajevima dostupnima široj javnosti, a da to pritom nije potrebno opravdati legitimnim interesom,

s obzirom na pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života zajamčeno člankom 7. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja), koji se tumači u skladu s člankom 8. Europske konvencije o ljudskim pravima, uzimajući u obzir ciljeve utvrđene osobito u uvodnim izjavama 30. i 31. Direktive 2018/843 čiji je cilj, konkretno, borba protiv pranja novca i financiranja terorizma; i

b.	s obzirom na pravo na zaštitu osobnih podataka zajamčeno člankom 8. Povelje, u dijelu u kojem se njime osobito nastoji zajamčiti zakonita, poštena i transparentna obrada osobnih podataka u pogledu ispitanika, ograničenje svrhe prikupljanja i obrade te smanjenje količine podataka?

Pitanje 2.

Treba li članak 1. stavak 15. točku (g) Direktive 2018/843 tumačiti na način da iznimne okolnosti, na koje se u njemu upućuje, u kojima države članice mogu predvidjeti izuzeća od pristupa svim informacijama ili dijelu informacija o stvarnom vlasništvu, u slučajevima kada bi pristup javnosti izložio stvarnog vlasnika nerazmjernom riziku, riziku od prijevare, otmice, ucjene, iznude, zlostavljanja, nasilja ili zastrašivanja, postoje samo ako se dokaže nerazmjeran rizik od prijevare, otmice, ucjene, iznude, zlostavljanja, nasilja ili zastrašivanja, koji je izniman, stvarno utječe na određenu osobu stvarnog vlasnika, ozbiljan, stvaran i trenutačan?

2.	U slučaju potvrdnog odgovora, je li članak 1. stavak 15. točka (g) Direktive 2018/843 koji se tako tumači valjan s obzirom na pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života zajamčeno člankom 7. Povelje i pravo na zaštitu osobnih podataka zajamčeno člankom 8. Povelje?

Pitanje 3.

Treba li članak 5. stavak 1. točku (a) Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (3) (u daljnjem tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka) kojim se zahtijeva zakonita, poštena i transparentna obrada podataka s obzirom na ispitanika tumačiti na način da mu se ne protivi

to da su osobni podaci stvarnog vlasnika upisani u registar stvarnih vlasnika, uspostavljen u skladu s člankom 30. Direktive 2015/849, kako je izmijenjen člankom 1. stavkom 15. Direktive 2018/843, dostupni široj javnosti pri čemu se ne provodi nadzor nad tim pristupom te niti jedan pripadnik javnosti ne mora dati opravdanje, a osoba na koju se podaci odnose (stvarni vlasnik) ne može znati tko je imao pristup tim osobnim podacima o njemu; ni

b.	to da voditelj obrade takvog registra stvarnih vlasnika omogući pristup osobnim podacima stvarnih vlasnika neograničenom i neodredivom broju osoba?

Treba li članak 5. stavak 1. točku (b) Opće uredbe o zaštiti podataka, kojim se ograničavaju svrhe obrade tumačiti na način da mu se ne protivi to da su osobni podaci stvarnih vlasnika koji su upisani u registar stvarnih vlasnika, uspostavljen u skladu s člankom 30. Direktive 2015/849, kako je izmijenjen člankom 1. stavkom 15. Direktive 2018/843, dostupni široj javnosti a da voditelj obrade tih podataka ne može jamčiti da se navedeni podaci upotrebljavaju isključivo u svrhu za koju su prikupljeni, odnosno, u biti za sprečavanje pranja novca i financiranja terorizma, uzimajući u obzir da šira javnost nije tijelo odgovorno za osiguravanje poštovanja te svrhe?

Treba li članak 5. stavak 1. točku (c) Opće uredbe o zaštiti podataka, kojim se propisuje smanjenje količine podataka, tumačiti na način da mu se ne protivi to da u registru stvarnih vlasnika uspostavljenom u skladu s člankom 30. Direktive 2015/849, kako je izmijenjen člankom 1. stavkom 15. Direktive 2018/843, šira javnost ima uz pristup imenu, mjesecu i godini rođenja, državljanstvu i zemlji boravišta stvarnog vlasnika te prirodi i opsegu vlasničkog udjela koji drži, također i pristup njegovu datumu i mjestu rođenja?

Protivi li se članku 5. stavku 1. točki (f) Opće uredbe o zaštiti podataka, kojim se propisuje da podaci moraju biti obrađivani na način kojim se osigurava odgovarajuća sigurnost osobnih podataka, uključujući zaštitu od neovlaštene ili nezakonite obrade čime se jamči cjelovitost i povjerljivost tih podataka, pristup bez ograničenja i uvjeta, bez obveze čuvanja povjerljivosti osobnih podataka stvarnih vlasnika dostupnih u registru stvarnih vlasnika uspostavljenom u skladu s člankom 30. Direktive 2015/849, kako je izmijenjen člankom 1. stavkom 15. Direktive 2018/84?

Treba li članak 25. stavak 2. Opće uredbe o zaštiti podataka, kojim se jamči integrirana zaštita podataka i na temelju kojeg se, osobito, osigurava da osobni podaci nisu automatski, bez intervencije pojedinca o kojem je riječ, dostupni neograničenom broju pojedinca, tumačiti na način da mu se ne protivi

to da se registrom stvarnih vlasnika, uspostavljenim u skladu s člankom 30. Direktive 2015/849, kako je izmijenjen člankom 1. stavkom 15. Direktive 2018/843, ne zahtijeva da se pripadnici šire javnosti koji pretražuju osobne podatke stvarnog vlasnika registriraju na internetskim stranicama navedenog registra;

b.	to da se nikakva informacija o pretraživanju osobnih podatka stvarnog vlasnika upisanih u takav registar ne prenosi navedenom stvarnom vlasniku; ili

c.	to da se nijedno ograničenje opsega i dostupnosti predmetnih osobnih podataka ne primjenjuje s obzirom na svrhu njihove obrade?

Treba li članke 44. do 50. Opće uredbe o zaštiti podataka, na temelju kojih prijenos osobnih podataka u treće zemlje podliježe strogim uvjetima, tumačiti na način da im se ne protivi to da su takvi podaci stvarnog vlasnika upisani u registar stvarnih vlasnika, uspostavljen u skladu s člankom 30. Direktive 2015/849, kako je izmijenjen člankom 1. stavkom 15. Direktive 2018/84, u svim slučajevima dostupni široj javnosti bez potrebe opravdanja tog pristupa legitimnim interesom i bez ograničenja u pogledu lokacije te javnosti?

(1) Direktiva (EU) 2018/843 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o izmjeni Direktive (EU) 2015/849 o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma i o izmjeni direktiva 2009/138/EZ i 2013/36/EU (SL 2018., L 156, str. 43).

(2) Direktiva (EU) 2015/849 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2015. o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma, o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive 2005/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i Direktive Komisije 2006/70/EZ (SL 2015., L 141, str. 73.).

(3) Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL 2016., L 119, str. 1. i ispravak SL 2018., L 127, str. 2.).

1.2.2021

Službeni list Europske unije

C 35/39

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 18. studenoga 2020. uputio Landesgericht Salzburg (Austrija) – CS/Eurowings GmbH

(Predmet C-613/20)

(2021/C 35/51)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Landesgericht Salzburg

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: CS

Tuženik: Eurowings GmbH

Prethodna pitanja

1.	Može li štrajk zaposlenika zračnog prijevoznika, na koji je pozvao sindikat radi naplate potraživanja na ime plaća i/ili doprinosa za socijalno osiguranje, predstavljati „izvanrednu okolnost” u smislu članka 5. stavka 3. Uredbe (EZ) br. 261/2004 (1)?

U najmanju ruku, primjenjuje li se to:

(a)	ako zaposlenici društva kćeri prihvate poziv na štrajk protiv matičnog društva grupacije (Lufthansa AG) kako bi podržali sindikalna potraživanja članova kabinske posade matičnog društva grupacije i,

(b)	posebice, ako se štrajk u društvu kćeri „osamostali” nakon dogovora unutar matičnog društva grupacije na način da sindikat bez jasnog razloga ustraje u štrajku te ga čak još i proširi, a članovi kabinske posade društva kćeri prihvate taj poziv?

Je li u svrhu dokaza o izvanrednoj okolnosti dovoljno da stvarni zračni prijevoznik iznese tvrdnju da je sindikat, unatoč tomu što je matično društvo grupacije podmirilo potraživanja, neopravdano ustrajao u pozivu na štrajk i naposljetku ga čak vremenski proširio te tko snosi teret zbog toga što su pojedinosti o okolnostima u vezi s tim ostale nejasne u pogledu činjeničnog stanja?

4.	Može li štrajk najavljen 18. listopada 2019. za 20. listopada 2019. u vremenu od 5:00 do 11:00 u društvu kćeri tuženika, a koji je naposljetku 20. listopada 2019. u 5:30 spontano proširen do 24:00, predstavljati okolnost koja se više ne može stvarno kontrolirati?

Jesu li mjere, koje se sastoje od izrade alternativnog reda letenja i nadoknađivanja letova otkazanih zbog pomanjkanja dostupnih članova kabinske posade zamjenskim (charter) letovima, vodeći računa osobito o prekomorskim letovima te razlici između unutardržavnih letova i letova unutar EU-a, primjerene navedenoj situaciji uzimajući u obzir, osim toga, činjenicu da se moralo otkazati samo 158 od ukupno 712 letova koje je taj dan trebalo izvesti?

6.	Koji su zahtjevi u pogledu tereta dokazivanja tvrdnje stvarnog zračnog prijevoznika da su poduzete sve mjere koje su prihvatljive i razumne s tehničkog i ekonomskog stajališta?

(1) Uredba (EZ) br. 261/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. veljače 2004. o utvrđivanju općih pravila odštete i pomoći putnicima u slučaju uskraćenog ukrcaja i otkazivanja ili dužeg kašnjenja leta u polasku te o stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 295/91 (SL 2004., L 46, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 7., svezak 26., str. 21.)

1.2.2021

Službeni list Europske unije

C 35/40

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 18. studenoga 2020. uputio Tallinna Halduskohus (Estonija) – AS Lux Express Estonia/Majandus- ja Kommunikatsiooniministeerium

(Predmet C-614/20)

(2021/C 35/52)

Jezik postupka: estonski

Sud koji je uputio zahtjev

Tallinna Halduskohus

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: AS Lux Express Estonia

Tuženik: Majandus- ja Kommunikatsiooniministeerium

Prethodna pitanja

Treba li slučaj u kojem se svim privatnopravnim poduzetnicima koji u tuzemstvu pružaju usluge komercijalnog linijskog cestovnog, vodenog i željezničkog prijevoza nalaže jednaka obveza da putnike određenih skupina prevoze besplatno (djecu predškolske dobi, osobe s invaliditetom mlađe od 16 godina, osobe s teškim invaliditetom starije od 16 godina, osobe sa znatnim oštećenjem vida kao i pratnje osobi s teškim ili znatnim oštećenjem vida te pse vodiče odnosno pse pomagače osobi s invaliditetom), smatrati određivanjem obveze obavljanja javne usluge u smislu članka 2. točke (e) i članka 3. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 1370/2007 (1) Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2007. o uslugama javnog željezničkog i cestovnog prijevoza putnika i stavljanju izvan snage uredaba Vijeća (EEZ) br. 1191/69 i (EEZ) br. 1107/70?

Ako je riječ o obvezi obavljanja javne usluge u smislu Uredbe br. 1370/2007: može li država članica u skladu s člankom 4. stavkom 1. točkom (b) podtočkom i. Uredbe br. 1370/2007 na temelju nacionalnog zakona isključiti pravo na plaćanje naknade prijevozniku za izvršavanje takve obveze?

Ako država članica ima pravo isključiti plaćanje naknade prijevozniku, u kojim to okolnostima može učiniti?

Dopušta li se člankom 3. stavkom 3. Uredbe br. 1370/2007 da se iz područja primjene te uredbe isključe opća pravila za određivanje maksimalne tarife za skupine putnika koje nisu skupine koje se navode u tim pravilima?

Vrijedi li obveza obavještavanja Europske komisije u skladu s člankom 108. Ugovora o funkcioniranju Europske unije i u slučaju kad se općim pravilima za određivanje maksimalnih tarifa ne predviđa nikakvo plaćanje naknade prijevozniku?

4.	Ako Uredba br. 1370/2007 nije primjenjiva u ovom slučaju: može li se dodjeljivanje naknade temeljiti na nekom drugom pravnom aktu Europske unije (kao što je Povelja Europske unije o temeljnim pravima)?

5.	Koje uvjete treba ispunjavati naknada koju eventualno valja dodijeliti prijevozniku kako bi bila u skladu s pravilima o državnim potporama

(1) Uredba (EZ) br. 1370/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2007. o uslugama javnog željezničkog i cestovnog prijevoza putnika i stavljanju izvan snage uredaba Vijeća (EEZ) br. 1191/69 i (EEZ) br. 1107/70 (SL 2007, L 315, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 7., svezak 13., str. 96.).

Opći sud

1.2.2021

Službeni list Europske unije

C 35/42

Presuda Općeg suda od 9. prosinca 2020. – Adraces/Komisija

(Predmet T-714/18) (1)

(„Arbitražna klauzula - Okvirni sporazum o partnerstvu - Lokalni informativni centar Europe Direct - Raskid ugovora bez navođenja razloga - Pravna sigurnost - Načelo dobre vjere - Proporcionalnost - Poštovanje prava i legitimnih interesa ugovorne stranke - Pravo na dobru upravu”)

(2021/C 35/53)

Jezik postupka: portugalski

Stranke

Tužitelj: Adraces – Associação para o Desenvolvimento da Raia Centro-Sul (Vila Velha de Ródão, Portugal) (zastupnici: œG. Gentil Anastácio, D. Pirra Xarepe, J. Whyte i M. Barros Silva, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: J. Estrada de Solà i M. Ilkova, agenti)

Predmet

Zahtjev koji se temelji na članku 272. UFEU-a kojim se traži, s jedne strane, da Opći sud utvrdi da je odluka Komisije o „raskidu” Okvirnog sporazuma o partnerstvu br. COM/LIS/ED/2018-2020_1 ništava, i, s druge strane, da naloži Komisiji uspostavu tužiteljeva prijašnjeg stanja prije navedenog „raskida”.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Udruzi Adraces – Associação para o Desenvolvimento da Raia Centro-Sul nalaže se snošenje troškova.

(1) SL C 54, 11. 2. 2019.

1.2.2021

Službeni list Europske unije

C 35/42

Presuda Općeg suda od 9. prosinca 2020. – Repsol/EUIPO – Basic (BASIC)

(Predmet T-722/18) (1)

(„Žig Europske unije - Postupak za proglašenje žiga ništavim - Figurativni žig Europske unije BASIC - Raniji nacionalni trgovački nazivi basic i basic AG - Relativni razlog za odbijanje - Uporaba znaka u trgovačkom prometu čiji doseg nije samo lokalni - Članak 8. stavak 4. i članak 53. stavak 1. točka (c) Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji su postali članak 8. stavak 4. i članak 60. stavak 1. točka (c) Uredbe (EU) 2017/1001) - Proglašenje djelomične ništavosti - Odluka donesena nakon što je Opći sud poništio raniju odluku - Vraćanje predmeta žalbenom vijeću - Nenadležnost tijela koje je vratilo predmet - Članak 1.d Uredbe (EZ) br. 216/96 - Protutužba”)

(2021/C 35/54)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Repsol, SA (Madrid, Španjolska) (zastupnici: J.-B. Devaureix i J. C. Erdozain López, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnici: H. O’Neill i V. Ruzek, agenti)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: Basic AG Lebensmittelhandel (München, Njemačka) (zastupnik: D. Altenburg, odvjetnik)

Predmet

Tužba protiv odluke drugog žalbenog vijeća EUIPO-a od 22. kolovoza 2018. (predmet R 178/2018-2), koja se odnosi na postupak za proglašenje žiga ništavim između društava Basic Lebensmittelhandel i Repsol.

Izreka

1.	Poništava se odluka drugog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 22. kolovoza 2018. (predmet R 178/2018-2).

2.	Obustavlja se postupak po protutužbi.

3.	EUIPO i društvo Basic AG Lebensmittelhandel snosit će vlastite troškove kao i, svaki od njih, polovicu troškova društva Repsol, SA.

(1) SL C 54, 11. 2. 2019.

1.2.2021

Službeni list Europske unije

C 35/43

Presuda Općeg suda od 2. prosinca 2020. – Thunus i dr./EIB

(Predmet T-247/19) (1)

(„Javna služba - Osoblje EIB-a - Primici od rada - Godišnje usklađivanje plaća - Pravna sigurnost - Legitimna očekivanja - Savjetovanje s osobljem - Obveza obrazlaganja - Proporcionalnost”)

(2021/C 35/55)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelji: Vincent Thunus (Contern, Luksemburg) i ostali tužitelji čija se imena navode u prilogu (zastupnik: L. Levi, odvjetnik)

Tuženik: Europska investicijska banka (zastupnici: T. Gilliams, J. Klein i J. Krueck, agenti, uz asistenciju P.-E. Partscha, odvjetnik)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 270. UFEU-a i članka 50.a Statuta Suda Europske unije za, s jedne strane, poništenje odluka sadržanih u obračunima plaća tužiteljâ za veljaču 2018. i za kasnije mjesece, u kojima se primjenjuje odluka Upravnog odbora EIB-a od 18. srpnja 2017. o novom modelu ukupnog povećanja plaća za svo osoblje EIB-a i odluka Upravljačkog odbora EIB-a od 30. siječnja 2018. kojom je određena stopa prilagodbe plaća za 2018. od 0,7 %, i, s druge strane, naknadu štete koju su tužitelji navodno pretrpjeli zbog tih odluka.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Vincent Thunus i ostali tužitelji čija su imena navedena u prilogu snosit će, osim vlastitih troškova, i troškove Europske investicijske banke (EIB).

(1) SL C 206, 17. 6. 2019.

1.2.2021

Službeni list Europske unije

C 35/44

Presuda Općeg suda od 2. prosinca 2020. – Thunus i dr./EIB

(Predmet T-318/19) (1)

(„Javna služba - Osoblje EIB-a - Primici od rada - Godišnje usklađivanje plaća - Pravna sigurnost - Legitimna očekivanja - Savjetovanje s osobljem - Obveza obrazlaganja - Proporcionalnost”)

(2021/C 35/56)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelji: Vincent Thunus (Contern, Luxembourg) i ostali tužitelji čija se imena navode u prilogu (zastupnik: L. Levi, odvjetnica)

Tuženik: Europska investicijska banka (zastupnici: T. Gilliams, J. Klein i J. Krueck, agenti, uz asistenciju P.-E. Partscha, odvjetnik)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 270. UFEU-a i članka 50.a Statuta Suda Europske unije za, s jedne strane, poništenje odluka sadržanih u obračunima plaća tužiteljâ za veljaču 2019. i za kasnije mjesece, u kojima se primjenjuje odluka Upravnog odbora EIB-a od 18. srpnja 2017. o novom modelu ukupnog povećanja plaća za svo osoblje EIB-a, odluka Upravnog odbora od 11. prosinca 2018. kojom je utvrđen proračun za plaće za 2019. i odluka Upravljačkog odbora EIB-a od 30. siječnja 2019. kojom je određena stopa prilagodbe plaća za 2019. od 0,8 %, i, s druge strane, naknadu štete koju su tužitelji navodno pretrpjeli zbog tih odluka.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Vincent Thunus i ostali tužitelji čija su imena navedena u prilogu snosit će, osim vlastitih troškova, i troškove Europske investicijske banke (EIB).

(1) SL C 246, 22. 7. 2019.

1.2.2021

Službeni list Europske unije

C 35/44

Presuda Općeg suda od 9. prosinca 2020. – Ace of spades/EUIPO – Krupp i Borrmann (JC JEAN CALL Champagne ROSÉ)

(Predmet T-620/19) (1)

(„Žig Europske unije - Postupak povodom prigovora - Prijava trodimenzionalnog žiga Europske unije JC JEAN CALL Champagne ROSÉ - Raniji trodimenzionalni žigovi Europske unije - Relativni razlozi za odbijanje - Sličnost znakova - Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji je postao članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001) - Nepostojanje povrede ugleda - Članak 8. stavak 5. Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 8. stavak 5. Uredbe 2017/1001)”)

(2021/C 35/57)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Ace of spades Holdings LLC (New York, New York, Sjedinjenje Američke Države) (zastupnik: A. Gómez López, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnik: A. Folliard-Monguiral, agent)

Druge stranke u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a: Gerhard Ernst Krupp (München, Njemačka), Elmar Borrmann (Reith, Austrija)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke petog žalbenog vijeća EUIPO-a od 26. lipnja 2019. (predmet R 1/2019-5), koja se odnosi na postupak povodom prigovora između društva Ace of spades Holdings te G.E. Kruppa i E. Borrmanna.

Izreka

1.	Poništava se odluka petog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 26. lipnja 2019. (predmet R 1/2019-5) u dijelu u kojem se njome odbijaju žalba društva Ace of spades Holdings LLC i prigovor podnesen na temelju članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009.

2.	Tužba se u preostalom dijelu odbija.

3.	Svaka će stranka snositi svoje troškove.

(1) SL C 399, 25. 11. 2019.

1.2.2021

Službeni list Europske unije

C 35/45

Presuda Općeg suda od 9. prosinca 2020. – Ace of spades/EUIPO – Krupp i Borrmann (JC JEAN CALL Champagne GRANDE RÉSERVE)

(Predmet T-621/19) (1)

(„Žig Europske unije - Postupak povodom prigovora - Prijava trodimenzionalnog žiga Europske unije JC JEAN CALL Champagne GRANDE RÉSERVE - Raniji trodimenzionalni žigovi Europske unije - Relativni razlozi za odbijanje - Sličnost znakova - Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji je postao članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001) - Nepostojanje povrede ugleda - Članak 8. stavak 5. Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 8. stavak 5. Uredbe 2017/1001)”)

(2021/C 35/58)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Ace of spades Holdings LLC (New York, New York, Sjedinjenje Američke Države) (zastupnik: A. Gómez López, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnik: A. Folliard-Monguiral, agent)

Druge stranke u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a: Gerhard Ernst Krupp (München, Njemačka), Elmar Borrmann (Reith, Austrija)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke petog žalbenog vijeća EUIPO-a od 20. lipnja 2019. (predmet R 2/2019-5), koja se odnosi na postupak povodom prigovora između društva Ace of spades Holdings te G. E. Kruppa i E. Borrmanna.

Izreka

1.	Poništava se odluka petog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 20. lipnja 2019. (predmet R 2/2019-5) u dijelu u kojem se njome odbijaju žalba društva Ace of spades Holdings LLC i prigovor podnesen na temelju članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009.

2.	Tužba se u preostalom dijelu odbija.

3.	Svaka će stranka snositi svoje troškove.

(1) SL C 399, 25. 11. 2019.

1.2.2021

Službeni list Europske unije

C 35/46

Presuda Općeg suda od 9. prosinca 2020. – Ace of spades/EUIPO – Krupp i Borrmann (JC JEAN CALL Champagne PRESTIGE)

(Predmet T-622/19) (1)

(„Žig Europske unije - Postupak povodom prigovora - Prijava trodimenzionalnog žiga Europske unije JC JEAN CALL Champagne PRESTIGE - Raniji trodimenzionalni žigovi Europske unije - Relativni razlozi za odbijanje - Sličnost znakova - Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji je postao članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001) - Nepostojanje povrede ugleda - Članak 8. stavak 5. Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 8. stavak 5. Uredbe 2017/1001)”)

(2021/C 35/59)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Ace of spades Holdings LLC (New York, New York, Sjedinjene Američke Države) (zastupnik: A. Gómez López, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnik A. Folliard-Monguiral, agent)

Druge stranke u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a: Gerhard Ernst Krupp (München, Njemačka), Elmar Borrmann (Reith, Austrija)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke petog žalbenog vijeća EUIPO-a od 26. lipnja 2019. (predmet R 3/2019-5), koja se odnosi na postupak povodom prigovora između društva Ace of spades Holdings te G. E. Kruppa i E. Borrmanna.

Izreka

1.	Poništava se odluka petog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 26. lipnja 2019. (predmet R 3/2019-5) u dijelu u kojem se njome odbijaju žalba društva Ace of spades Holdings LLC i prigovor podnesen na temelju članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009.

2.	Tužba se u preostalom dijelu odbija.

3.	Svaka će stranka snositi svoje troškove.

(1) SL C 399, 25. 11. 2019.

1.2.2021

Službeni list Europske unije

C 35/46

Presuda Općeg suda od 9. prosinca 2020.– GV/Komisija

(Predmet T-705/19) (1)

(„Javna služba - Dužnosnici - Uznemiravanje - Zahtjev za pomoć - Odbijanje zahtjeva - Interes službe - Istovrijednost radnih mjesta - Razuman rok - Nepostojanje prima facie dokaza - Odgovornost”)

(2021/C 35/60)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: GV (zastupnik: B.-H. Vincent, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: B. Mongin, M. Brauhoff i T. Lilamand, agenti)

Predmet

Zahtjev koji se temelji na članku 270. UFEU-a kojim se traži, s jedne strane, da Opći sud poništi odluku Komisije od 5. veljače 2019. kojom se odbija tužiteljev zahtjev za pomoć i, s druge strane, naknada imovinske i neimovinske štete koju je tužitelj navodno pretrpio zbog te odluke.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Osoba GV snosit će, osim vlastitih troškova, i troškove Europske komisije.

(1) SL C 413, 9. 12. 2019.

1.2.2021

Službeni list Europske unije

C 35/47

Presuda Općeg suda od 9. prosinca 2020. – Man and Machine/EUIPO – Bim Freelance (bim ready)

(Predmet T-819/19) (1)

(„Žig Europske unije - Postupak povodom prigovora - Međunarodna registracija u kojoj je naznačena Europska unija - Figurativni žig bim ready - Raniji figurativni žig Europske unije BIM freelance - Relativni razlog za odbijanje - Nepostojanje vjerojatnosti dovođenja u zabludu - Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001 - Ograničenje usluga navedenih u prijavi žiga”)

(2021/C 35/61)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Man and Machine Ltd (Thame Oxfordshire, Ujedinjena Kraljevina) (zastupnici: R. Peto i C. Neu, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnici: L. Rampini i V. Ruzek, agenti)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a: Bim Freelance Corp. (Miami, Florida, Sjedinjene Američke Države)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke prvog žalbenog vijeća EUIPO-a od 17. rujna 2019. (predmet R 317/2019-1), koja se odnosi na postupak povodom prigovora između društava Bim Freelance i Man and Machine.

Izreka

1.	Poništava se odluka prvog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 17. rujna 2019. (predmet R 317/2019-1).

2.	EUIPO-u se nalaže snošenje troškova postupka.

(1) SL C 27, 27. 1. 2020.

1.2.2021

Službeni list Europske unije

C 35/48

Presuda Općeg suda od 9. prosinca 2020. – easyCosmetic Swiss/EUIPO – UWI (easycosmetic)

(Predmet T-858/19) (1)

(„Žig Europske unije - Postupak za proglašenje žiga ništavim - Verbalni žig Europske unije easyCosmetic - Apsolutni razlog za odbijanje - Opisni karakter - Članak 7. stavak 1. točka (c) Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji je postao članak 7. stavak 1. točka (c) Uredbe (EU) 2017/1001)”)

(2021/C 35/62)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: easyCosmetic Swiss GmbH (Baar, Švicarska) (zastupnici: D. Terheggen i S. Sullivan, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnici: A. Söder i M. Fischer, agenti)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: UWI Unternehmensberatungs- und Wirtschaftsinformations GmbH (Bad Nauheim, Njemačka) (zastupnici: M. Krisch, T. Guttau i V. Wellens, odvjetnici)

Predmet

Tužba protiv odluke drugog žalbenog vijeća EUIPO-a od 4. listopada 2019. (predmet R 973/2019-2), koja se odnosi na postupak za proglašenje žiga ništavim između društava UWI i easyCosmetic Swiss.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Društvu EasyCosmetic Swiss GmbH nalaže se snošenje, osim vlastitih troškova, i troškova Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO).

3.	Društvo UWI Unternehmensberatungs- und Wirtschaftsinformations GmbH snosit će vlastite troškove.

(1) SL C 45, 10. 2. 2020.

1.2.2021

Službeni list Europske unije

C 35/48

Presuda Općeg suda od 9. prosinca 2020. – Promed/EUIPO – Centrumelektroniki (Promed)

(Predmet T-30/20) (1)

(„Žig Europske unije - Postupak za proglašenje žiga ništavim - Verbalni žig Europske unije Promed - Apsolutni razlog za odbijanje - Nepostojanje razlikovnog karaktera - Članak 7. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 40/94 (koji je postao članak 7. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) br. 2017/1001)”)

(2021/C 35/63)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Promed GmbH kosmetische Erzeugnisse (Farchant, Njemačka) (zastupnici: B. Sorg, B. Reinisch i C. Raßmann, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnici: H. O’Neill, V. Ruzek i S. Hanne, agenti)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: Centrumelektroniki sp.j. (Tarnowskie Góry, Poljska) (zastupnik: M. Kondrat, odvjetnik)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke petog žalbenog vijeća EUIPO-a od 7. studenoga 2019. (predmet R 614/2019-5), koja se odnosi na postupak za proglašenje žiga ništavim između društava Centrumelektroniki i Promed kosmetische Erzeugnisse.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Društvu Promed GmbH kosmetische Erzeugnisse nalaže se snošenje troškova.

(1) SL C 68, 2. 3. 2020.

1.2.2021

Službeni list Europske unije

C 35/49

Presuda Općeg suda od 9. prosinca 2020. – Almea/EUIPO – Sanacorp Pharmahandel (Almea)

(Predmet T-190/20) (1)

(„Žig Europske unije - Postupak povodom prigovora - Prijava figurativnog žiga Europske unije Almea - Raniji nacionalni verbalni žig MEA - Relativni razlog za odbijanje - Vjerojatnost dovođenja u zabludu - Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji je postao članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001)”)

(2021/C 35/64)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Almea Ltd (London, Ujedinjena Kraljevina) (zastupnici: R. Furneaux i E. Humphreys, solicitors)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnici: J. Mrozowski, J. Crespo Carrillo i V. Ruzek, agenti)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: Sanacorp Pharmahandel GmbH (Planegg, Njemačka) (zastupnici: I.-M. Helbig, S. Rengshausen i S. Cobet-Nüse, odvjetnici)

Predmet

Tužba protiv odluke drugog žalbenog vijeća EUIPO-a od 15. siječnja 2020. (predmet R 246/2019-2), koja se odnosi na postupak povodom prigovora između društava Sanacorp Pharmahandel i Almea.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Društvu Almea Ltd nalaže se snošenje troškova.

(1) SL C 191, 8. 6. 2020.

1.2.2021

Službeni list Europske unije

C 35/50

Rješenje Općeg suda od 7. prosinca 2020. – Militos Symvouleftiki/Komisija

(Predmet T-536/19) (1)

(„Tužba za poništenje - Javna nabava usluga - Postupak javne nabave - Pružanje usluga u području organizacije komunikacijskih aktivnosti predstavništvu Europske komisije u Grčkoj - Poništenje poziva na nadmetanje - Nepostojanje pravnog interesa - Nedopuštenost”)

(2021/C 35/65)

Jezik postupka: grčki

Stranke

Tužitelj: Militos Symvouleftiki AE (Atena, Grčka) (zastupnik: K. Farmakidis-Markou, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: J. Estrada de Solà i A. Katsimerou, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a za poništenje Odluke Komisije od 29. svibnja 2019. o poništenju poziva na nadmetanje PR/2018-16/ATH za pružanje usluga u području organizacije komunikacijskih aktivnosti njezinom predstavništvu u Grčkoj.

Izreka

1.	Tužba se odbacuje kao nedopuštena.

2.	Društvo Militos Symvouleftiki AE snosit će vlastite troškove, kao i troškove Europske komisije.

(1) SL C 357, 21. 10. 2019.

1.2.2021

Službeni list Europske unije

C 35/50

Rješenje Općeg suda od 4. prosinca 2020. – Agepha Pharma/EUIPO – Apogepha Arzneimittel (AGEPHA)

(Predmet T-792/19) (1)

(„Žig Europske unije - Postupak povodom prigovora - Povlačenje prigovora - Obustava postupka”)

(2021/C 35/66)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Agepha Pharma s.r.o. (Senec, Slovačka) (zastupnik: D. Göbel, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnik: D. Walicka, agent)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: Apogepha Arzneimittel GmbH (Dresden, Njemačka) (zastupnici: A. Marx i R. Kaase, odvjetnici)

Predmet

Tužba protiv odluke drugog žalbenog vijeća EUIPO-a od 26. kolovoza 2019. (predmet R 386/2019-2), koja se odnosi na postupak povodom prigovora između društava Apogepha Arzneimittel GmbH i Agepha Pharma s.r.o.

Izreka

1.	Postupak se obustavlja.

2.	Društvima Agepha Pharma s.r.o. i Apogepha Arzneimittel GmbH nalaže se snošenje vlastitih troškova, kao i, svakome od njih, polovice troškova Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO).

(1) SL C 10, 13. 1. 2020.

1.2.2021

Službeni list Europske unije

C 35/51

Rješenje Općeg suda od 1. prosinca 2020. – Tikal Marine Systems/EUIPO – Ultra Safety Systems (Tikal Tef-Gel)

(Predmet T-185/20) (1)

(„Žig Europske unije - Postupak za brisanje - Povlačenje zahtjeva za proglašenje žiga ništavim - Obustava postupka”)

(2021/C 35/67)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Tikal Marine Systems GmbH (Norderstedt, Njemačka) (zastupnik: M. Mahnkopf, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnici: P. Sipos i V. Ruzek, agenti)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: Ultra Safety Systems Inc. (Mangonia Park, Florida, Sjedinjene Američke Države) (zastupnici: C. Eckhartt, A. von Mühlendahl i P. Böhner, odvjetnici)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 29. siječnja 2020. (predmet R 2500/2018-4), koja se odnosi na postupak za brisanje između društava Ultra Safety Systems i Tikal Marine Systems.

Izreka

1.	Postupak se obustavlja.

2.	Društvima Tikal Marine Systems GmbH i Ultra Safety Systems Inc. nalaže se snošenje vlastitih troškova, kao i, svakome od njih, polovice troškova nastalih Uredu Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO).

(1) SL C 191, 8. 6. 2020.

1.2.2021

Službeni list Europske unije

C 35/51

Rješenje Općeg suda od 1..prosinca 2020. – Tikal Marine Systems/EUIPO – Ultra Safety Systems (Ultra Tef-Gel)

(Predmet T-192/20) (1)

(„Žig Europske unije - Postupak za brisanje - Povlačenje zahtjeva za proglašenje žiga ništavim - Obustava postupka”)

(2021/C 35/68)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Tikal Marine Systems GmbH (Norderstedt, Njemačka) (zastupnik: M. Mahnkopf, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnici: P. Sipos i V. Ruzek, agenti)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 29. siječnja 2020. (predmet R 2499/2018-4), koja se odnosi na postupak brisanja između društava Ultra Safety Systems i Tikal Marine Systems.

Izreka

1.	Postupak se obustavlja .

2.	Društvima Tikal Marine Systems GmbH i Ultra Safety Systems Inc. nalaže se snošenje vlastitih troškova, kao i, svakome od njih, polovice troškova nastalih Uredu Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO).

(1) SL C 191, 8. 6. 2020.

1.2.2021

Službeni list Europske unije

C 35/52

Tužba podnesena 16. studenoga 2020. – Asian Gear/EUIPO – Multimox (Romobil)

(Predmet T-685/20)

(2021/C 35/69)

Jezik na kojem je tužba podnesena: njemački

Stranke

Tužitelj: Asian Gear BV (Pijnacker, Nizozemska) (zastupnik: B. Gravendeel, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Multimox Holding BV (Rijen, Nizozemska)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Nositelj spornog dizajna: druga stranka pred žalbenim vijećem

Predmetni sporni dizajn: dizajn Zajednice br. 607 155-0002

Pobijana odluka: odluka trećeg žalbenog vijeća EUIPO-a od 3. rujna 2020. u predmetu R 1042/2018-3

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi ili preinači pobijanu odluku tako da se dizajn Zajednice br. 607 155-0002 proglasi ništavim; podredno:

—	potvrdi odluku Odjela za poništaje od 30. travnja 2018. i poništi pobijanu odluku;

—	naloži EUIPO-u da naknadi tužitelju troškove postupka.

Tužbeni razlog

—	povreda članka 7. Uredbe Vijeća (EZ) br. 6/2002.

1.2.2021

Službeni list Europske unije

C 35/53

Tužba podnesena 16. studenoga 2020. – Asian Gear/EUIPO – Multimox (Romobil)

(Predmet T-686/20)

(2021/C 35/70)

Jezik na kojem je tužba podnesena: njemački

Stranke

Tužitelj: Asian Gear BV (Pijnacker, Nizozemska) (zastupnik: B. Gravendeel, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Multimox Holding BV (Rijen, Nizozemska)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Nositelj spornog dizajna: druga stranka pred žalbenim vijećem

Predmetni sporni dizajn: dizajn Zajednice br. 607 155-0004

Pobijana odluka: odluka trećeg žalbenog vijeća EUIPO-a od 3. rujna 2020. u predmetu R 1043/2018-3

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi ili preinači pobijanu odluku tako da se dizajn Zajednice br. 607 155-0004 proglasi ništavim; podredno:

—	potvrdi odluku Odjela za poništaje od 30. travnja 2018. i poništi pobijanu odluku;

—	naloži EUIPO-u da naknadi tužitelju troškove postupka.

Tužbeni razlog

—	povreda članka 7. Uredbe Vijeća (EZ) br. 6/2002.

1.2.2021

Službeni list Europske unije

C 35/53

Tužba podnesena 18. studenoga 2020. – OG/EIB

(Predmet T-695/20)

(2021/C 35/71)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: OG (zastupnici: L. Levi i M. Vandenbussche, odvjetnice)

Tuženik: Europska investicijska banka

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	utvrdi da je tužba dopuštena i osnovana;

te, prema tome,

—	EIB-u naloži plaćanje šesnaest mjesečnih plaća i šestomjesečne otpremnine, odnosno iznosa od 317 668 eura, koji je odnosi na trenutak podnošenja početnog zahtjeva za naknadu štete od 23. listopada 2019., a koji se iznos treba prilagoditi s obzirom na trenutak njegova plaćanja;

—	EIB-u naloži plaćanje neimovinske štete određene ex aequo et bono u iznosu od 50 000 eura;

—	u mjeri u kojoj je potrebno, poništi odluku o odbijanju zahtjeva za naknadu štete od 9. ožujka, zaprimljene 10. ožujka 2020.;

—	u mjeri u kojoj je potrebno, poništi odluku od 8. kolovoza 2020. o prešutnom odbijanju prigovora,

—	naloži, kao mjeru upravljanja postupkom, pristup izvješću SSTL;

—	tuženiku naloži snošenje svih troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe kojom se želi utvrditi odgovornost Europske investicijske banke (EIB) zbog niza događaja koji, svaki za sebe i svi zajedno, upućuju na protupravno postupanje EIB-a koje je tužitelju prouzročilo štetu i bolest, tužitelj se poziva na jedan tužbeni razlog, koji se temelji na povredi dužnosti brižnog postupanja, dobre uprave i transparentnosti, koju je počinila EIB te, općenitije, na povredi opće dužnosti pažnje i opreza koju ima svaki poslodavac.

U ovom predmetu tužitelj tvrdi da u slučaju da je EIB redovito poduzimao odgovarajuće sigurnosne mjere u svojim zgradama, do tragičnog samoubojstva pripravnice ne bi došlo. Također tvrdi da u slučaju da je EIB priznao svoju odgovornost u pogledu tog samoubojstva, te u odnosu na svoje zaposlenike, a posebice one na koje je, poput tužitelja, to samoubojstvo utjecalo, ispunio svoje obaveze transparentnosti te podrške, otvorenosti i pomoći, tužitelj danas ne bi bio zaposlenik s invaliditetom, u patnji, a čija karijera i priznanje njegovih zasluga u očima njegovog poslodavca, kojemu je lojalno služio, više ne postoje.

Tužitelj tvrdi da te činjenice pokazuju i da je EIB, umjesto da kao odgovorni poslodavac štiti svoje zaposlenike, nakon incidenta koji je uključivao samoubojstvo tužiteljeve pripravnice diskreditirao i omalovažavao tužitelja sve do njegove fizičke i duševne propasti. Nakon 30 godina uzorne karijere, tužitelj smatra da se prema njemu postupalo kao prema osrednjem i nepoštenom zaposleniku.

1.2.2021

Službeni list Europske unije

C 35/54

Tužba podnesena 27. studenoga 2020. – Mylan Ireland/EMA

(Predmet T-703/20)

(2021/C 35/72)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Mylan Ireland Ltd (Dublin, Irska) (zastupnik: J. Krens, odvjetnik)

Tuženik: Europska agencija za lijekove (EMA)

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

utvrdi da je dopušten i osnovan prigovor nezakonitosti koji je iznio tužitelj protiv zaključka Odbora za lijekove za humanu uporabu da lijek društva Biogen Idec Ltd, Tecfidera®, ima status različite aktivne tvari koji dovodi do novog globalnog odobrenja za stavljanje u promet kako se navodi u odluci od 30. siječnja 2014. kojom se daje odobrenje za stavljanje u promet za „Tecfidera® – Dimethyl Fumarate”;

—	poništi EMA-inu odluku od 1. listopada 2020. kojom se odbija tužiteljev zahtjev za prijavu generičke inačice lijeka Tecfidera;

—	naloži EMA-i snošenje troškova postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe dva tužbena razloga.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je prigovor nezakonitosti osnovan pa sporna odluka nije pravno dopuštena jer je EMA počinila pogrešku koja se tiče činjenica i pogrešku koja se tiče prava te nije ispunila svoju dužnost obrazlaganja i pažljivog i temeljitog ispitivanja, u skladu s člankom 296. UFEU-a.

Drugi tužbeni razlog, kojim se osporava zakonitost sporne odluke, s obzirom na to da je status „različite aktivne tvari” trebalo ponovno ispitati nakon što je tužitelj podnio svoje prigovore, koji su podneseni tijekom faze podnošenja zahtjeva. Stoga EMA nije pravilno izvršila svoje dužnosti, osobito dužnost pažljivog i temeljitog ispitivanja i obrazlaganja, u skladu s člankom 296. UFEU-a, što dovodi do nezakonitosti sporne odluke.

1.2.2021

Službeni list Europske unije

C 35/55

Tužba podnesena 30. studenoga 2020. – MiMedx Group/EUIPO – DIZG (Epiflex)

(Predmet T-706/20)

(2021/C 35/73)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: MiMedx Group, Inc. (Marietta, Georgia, Sjedinjene Američke Države) (zastupnici: J. Bogatz i Y. Stone, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: DIZG Deutsches Institut für Zell- und Gewebeersatz gGmbH (Berlin, Njemačka)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Nositelj spornog žiga: druga stranka pred žalbenim vijećem

Predmetni sporni žig: verbalni žig Europske unije Epiflex – žig Europske unije br. 1 281 385

Postupak pred EUIPO-om: postupak za brisanje

Pobijana odluka: odluka drugog žalbenog vijeća EUIPO-a od 25. rujna 2020. u predmetu R 133/2020-2

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku,

—	naloži EUIPO-u i drugoj stranci u postupku snošenje troškova tužitelja.

Tužbeni razlozi

—	povreda članka 58. Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća u vezi s člankom 19. stavkom 1. Delegirane uredbe Komisije (EU) 2017/1430;

—	povreda načela jednakog postupanja iz članka 20. u vezi s člankom 41. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja);

—	povreda prava na dobru upravu iz članka 41. stavka 1. Povelje;

—	povreda prava na pošteno suđenje iz članka 47. Povelje;

—	povreda članka 95. stavka 2. Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća u vezi s člankom 19. stavkom 1. trećom rečenicom i člankom 10. stavkom 7. Delegirane uredbe Komisije (EU) 2017/1430.

1.2.2021

Službeni list Europske unije

C 35/56

Tužba podnesena 3. prosinca 2020. – Puma/EUIPO – CMS (CMS Italy)

(Predmet T-711/20)

(2021/C 35/74)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Puma SE (Herzogenaurach, Njemačka) (zastupnik: P. GonzálezBueno Catalán de Ocón, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: CMS Costruzione macchine speciali SpA (Alonte, Italija)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Nositelj spornog žiga: druga stranka pred žalbenim vijećem

Predmetni sporni žig: međunarodna registracija figurativnog žiga s verbalnim elementom CMS Italy u kojoj je naznačena Europska unija – međunarodna registracija u kojoj je naznačena Europska unija br. 1 150 538

Postupak pred EUIPO-om: postupak povodom prigovora

Pobijana odluka: odluka četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 24. rujna 2020. u predmetu R 2215/2019-4

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku;

—	naloži EUIPO-u i društvu CMS Costruzione macchine speciali SpA snošenje troškova.

Tužbeni razlozi

—	povreda članka 8. stavka 5. Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog Parlamenta i Vijeća,

—	povreda načela pravne sigurnosti, jednakog postupanja i dobre uprave.

1.2.2021

Službeni list Europske unije

C 35/57

Tužba podnesena 3. prosinca 2020. – Škoda Investement/EUIPO – Škoda Auto (Prikaz strijele s krilom)

(Predmet T-712/20)

(2021/C 35/75)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Škoda Investement a. s. (Plzeň, Češka Republika) (zastupnik: L. Lorenc, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Škoda Auto a. s. (Mladá Boleslav, Češka Republika)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Podnositelj prijave spornog žiga: druga stranka pred žalbenim vijećem

Predmetni sporni žig: prijava figurativnog žiga Europske unije (Prikaz strijele s krilom) – prijava za registraciju br. 17 991 861

Postupak pred EUIPO-om: postupak povodom prigovora

Pobijana odluka: odluka četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 6. listopada 2020. u predmetu R 284/2020-4

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku;

—	poništi u cijelosti odluku Odjela za prigovore od 9. prosinca 2019. o prigovoru br. B003083007;

—	vrati predmet Odjelu za prigovore na daljnje ispitivanje u pogledu svih proizvoda i usluga za koje je prijava žiga podnesena;

—	naloži EUIPO-u to snošenje troškova.

Tužbeni razlog

—	pogrešna ocjena pravnih učinaka postupovno nezakonite prvostupanjske odluke.

1.2.2021

Službeni list Europske unije

C 35/57

Tužba podnesena 4. prosinca 2020. – Degode/EUIPO – Leo Pharma (Skinovea)

(Predmet T-715/20)

(2021/C 35/76)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: DEGODE – Dermago Development GmbH (Petershagen, Njemačka) (zastupnici: O. Spieker, A. Schönfleisch i N. Willich, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Leo Pharma A/S (Ballerup, Danska)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Podnositelj prijave spornog žiga: tužitelj pred Općim sudom

Predmetni sporni žig: prijava verbalnog žiga Europske unije Skinovea – prijava za registraciju br. 17 898 565

Postupak pred EUIPO-om: postupak povodom prigovora

Pobijana odluka: odluka petog žalbenog vijeća EUIPO-a od 4. rujna 2020. u predmetu R 337/2020-5

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku;

—	naloži tuženiku snošenje troškova.

Tužbeni razlog

—	povreda članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća.

1.2.2021

Službeni list Europske unije

C 35/58

Tužba podnesena 9. prosinca 2020. – Impresa comune Clean Sky 2/NG

(Predmet T-721/20)

(2021/C 35/77)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Tužitelj: Impresa comune Clean Sky 2 (zastupnici: M. Velardo, odvjetnik i B. Mastantuono, agent)

Tuženik: NG

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

naloži tuženiku plaćanje iznosa od 141 094,80 eura u vezi sa Sporazumom o dodjeli bespovratnih sredstava br. 632506 „Wireless Flexible sensor co-operation for structural health Diagnosis/prognosis” na temelju Sedmog okvirnog programa Europske unije, uvećanog za kamate po kamatnoj stopi od 3,5 % koju Europska središnja banka primjenjuje na svoje glavne operacije refinanciranja, od 9. srpnja 2019. do datuma stvarne isplate.

—	naloži tuženiku snošenje troškova ovog postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Tužitelj u potporu svojem tužbenom zahtjevu ističe sljedeći tužbeni razlog:

Tužitelj nije ispunio svoje ugovorne obveze jer nije vratio iznos koji se odnosi na troškove osoblja, za koje je utvrđeno da ne ispunjavaju uvjete za financiranje. Stoga je tužitelj 23. svibnja 2019. izdao obavijest o terećenju za iznos od 141 094,80 eura, koji je društvu Alpha Consulting Service Srl već bio isplaćen u skladu s odredbama Sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava. U ovom predmetu ne postoje nikakve sumnje u pogledu činjenica iz kojih proizlaze tuženikove obveze, kao predstavnika društva Alpha Consulting Service Srl i imatelja udjela u tom društvu, koje je bilo izbrisano iz registra društava. Prigovori društva istaknuti nakon izdavanja obavijesti o terećenju su općeniti, nepotpuni i nisu potkrijepljeni dokazima, te su stoga u potpunosti neosnovani. Tužitelj, posljedično, ima pravo zahtijevati naknadu i povrat isplaćenog iznosa, uvećanog za zakonske zatezne kamate.

1.2.2021

Službeni list Europske unije

C 35/59

Tužba podnesena 10. prosinca 2020. – Far Polymers i dr./Komisija

(Predmet T-722/20)

(2021/C 35/78)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Tužitelji: Far Polymers Srl (Filago, Italija), Gamma Chimica SpA (Milano, Italija), Carbochem Srl (Castiglione Olona, Italija), Jeniuschem Srl (Gallarate, Italija) (zastupnici: G. Abbatescianni i E. Patti, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da predmetnu tužbu proglasi dopuštenom, poništi Provedbenu uredbu Komisije (EU) 2020/1336 objavljenu u Službenom listu L 315 29. rujna 2020. kojom su uvedene pristojbe na uvoz određenih poli(vinil alkohola) (PVA) podrijetlom iz Narodne Republike Kine.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U potporu svojoj tužbi, tužitelji ističu osam tužbenih razloga.

Prvi tužbeni razlog temelji se na povredi propisa i očitoj pogrešci pri definiranju PVA industrije Unije u koju je Komisija, uz trgovce na slobodnom tržištu, uključila i one na ograničenom tržištu, zajedno s proizvođačima koji su istodobno i uvoznici. Takva je pogreška (a) učinila nevaljanom procjenu štete nanesene industriji Unije koja se de facto podudara samo s podnositeljem pritužbe, (b) dovela do nametanja pristojbi koje ne promiču slobodno tržišno natjecanje na tržištu Unije, nego samo podnositelja pritužbe i treće zemlje, (c) dovela do toga da nisu adekvatno procijenjeni interesi svih ostalih trgovaca industrije Unije (proizvođača, uvoznika i korisnika) koji su u suprotnosti s pristojbama, (d) stavila uredbu u izravnu suprotnost s prethodnim uredbama, u kojima je bilo utvrđeno da je proizvodni kapacitet industrije Unije nedovoljan, tako da je trebalo predvidjeti kvote oslobođene pristojbi. Zbog istih je razloga pobijanom uredbom, usto, počinjena zlouporaba ovlasti.

Drugi tužbeni razlog temelji se na tome da je pobijana uredba protivna načelima iz članka 102. UFEU-a i, podredno, da je prilikom njezina donošenja počinjena očita pogreška i zlouporaba ovlasti s obzirom na to da omogućuje da podnositelj pritužbe, jedini proizvođač koji djeluje na tržištu Unije i koji ima veću proizvodnu sposobnost, stekne na tržištu PVA-a vladajući položaj. Uredbom nisu uzeti u obzir dokumentarni dokazi u vezi s protutržišnim ponašanjem, koje je ranije poduzeo podnositelj pritužbe, koji je odbio prodavati PVA niske kvalitete po cijenama koje uzimaju u obzir niže proizvodne troškove.

Treći tužbeni razlog temelji se na tome da je obrazloženje uredbe o nalaganju pristojbi u suprotnosti s člankom 296. UFEU-a i da se temelji na očitoj pogrešci, jer je Komisija odbila segmentirati tržište Unije s obzirom na visoku i nisku kvalitetu, iako je ustanovila da se prodaju dvije vrste PVA-a različite kvalitete, čiji su troškovi proizvodnje, adresati i cijene vrlo različiti. Te dvije vrste kvaliteta se ne preklapaju niti su zamjenjive. Komisija bi nakon segmentiranja tržišta morala izuzeti PVA niske kvalitete od plaćanja pristojbi.

Četvrti tužbeni razlog odnosi se na vinil acetat monomer (VAM), glavnu sirovinu za proizvodnju PVA-a. Komisija prilikom utvrđivanja uobičajene vrijednosti za utvrđenje dampinške marže nije uzela u obzir to da cijene kineskog VAM-a, koje su u skladu s cijenama na međunarodnom tržištu, nisu narušene. Isto tako, Komisija prilikom utvrđivanja marže štete nije uzela u obzir niže troškove kineskih izvoznika koji zbog svoje vertikalne integracije imaju uštede s osnove troška VAM-a.

Peti tužbeni razlog temelji se na tome da je Komisija u pobijanoj odluci dala pogrešno i kontradiktorno obrazloženje, čime je povrijedila članak 296. UFEU-a, jer nije uzela u obzir utjecaj metanola na utvrđenje troškova kineskih proizvođača te na taj način prilikom utvrđenja marže štete nije priznala relativne prilagodbe izvoznih cijena tom čimbeniku troška.

Šesti tužbeni razlog odnosi se na pobijanje dijela uredbe u kojem je Komisija, u skladu s člankom 254. Uredbe (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća, odobrila izuzeće za uvoz PVA za industriju kartona, s obzirom na to da to izuzeće: (a) nije prošireno na ostale krajnje korisnike koji se nalaze u potpuno istovjetnoj situaciji kao i kartonska industrija; (b) te se primjenjuje samo na miješanje PVA-a, isključujući sami uvoz.

Sedmi tužbeni razlog temelji se na povredi članka 296. UFEU-a, uvodne izjave 12. i članka 6. stavka 8. osnovne uredbe do koje je došlo zato što je Komisija odlučila da neće uzeti u obzir određene argumente samo zato što su ih istaknule zainteresirane stranke, a ne kineski izvoznici. Komisija je na taj način proizvoljno uvela načelo da samo neke kategorije zainteresiranih stranaka mogu osporiti donošenje odluka europskih institucija.

Posljednji i osmi tužbeni razlog temelji se na povredi članka 296. UFEU-a i članka 19. osnovne uredbe u vezi s pristupom informacijama. Komisija je prikupila cijeli niz nepovjerljivih podataka koje nije učinila dostupnima zainteresiranim strankama. Na taj način zainteresirane stranke nisu bile u mogućnosti razumjeti Komisijino obrazloženje za donošenje pobijane uredbe.