Rezolucija o temi „Doprinos Europskog gospodarskog i socijalnog odbora programu rada Europske komisije za 2021. godinu temeljen na radu Ad hoc skupine za doprinos EGSO-a programu rada Europske komisije za 2021. godinu”

(2020/C 364/01)

Izvjestitelji:

Petr ZAHRADNIK Stefano PALMIERI Jan DIRX

Europski gospodarski i socijalni odbor Rezoluciju je usvojio na plenarnom zasjedanju održanom 15. i 16. srpnja 2020. (sjednica od 16. lipnja), sa 140 glasova za, 15 protiv i 17 suzdržanih.

1.   Uvod

1.1.

Kao što je istaknuo u Rezoluciji o Prijedlozima EGSO-a za obnovu i oporavak nakon krize uzrokovane COVID-om 19 (1), EGSO sa zadovoljstvom pozdravlja i u potpunosti podupire plan „Next Generation EU” („EU sljedeće generacije”) i opći proračun EU-a za razdoblje 2021. – 2027., koje je predložila Europska komisija. Odbor se nada i očekuje da će se smjernice koje je Komisija iznijela u tim planovima zbog potrebe za oporavkom i obnovom nakon krize izazvane koronavirusom u potpunosti i konkretno razraditi u programu rada Komisije za 2021. godinu.

1.2.

EGSO smatra da program rada treba usmjeriti na restrukturiranje i poboljšanje našeg gospodarstva i društva i temeljiti ga na sljedećim načelima: zaštiti ljudskih i socijalnih prava, demokratskim vrijednostima i vladavini prava, oslobađanju punog potencijala jedinstvenog tržišta, ostvarivanju ciljeva održivog razvoja, stvaranju kružnog gospodarstva i postizanju klimatske neutralnosti u EU-u najkasnije do 2050. te osiguranju dobrog upravljanja i demokratske odgovornosti.

1.3.

EGSO naglašava da šest glavnih ciljeva koje je odabrala Komisija (europski zeleni plan, Europa spremna za digitalno doba, gospodarstvo u interesu građana, snažnija Europa u svijetu, promicanje europskog načina života i novi poticaj europskoj demokraciji) pruža čvrst okvir za izradu programa rada za 2021. Možda bi se trebalo jasnije usredotočiti na ulaganja i potrebu za njihovim ubrzanjem, među ostalim zahvaljujući mjerama koje se trenutačno donose. Određene pojedinosti o budućem programu rada mogu se pronaći u Komunikaciji Komisije o europskom planu oporavka (2), a novi će prijedlozi biti izneseni u rujnu, u govoru o stanju Unije predsjednice Komisije von der Leyen i pismu namjere Europskom parlamentu i Vijeću. EGSO također cijeni prilagođeni program rada za 2020., kojim se reagira na krizu izazvanu bolešću COVID i koji bi mogao ukazivati na smjer razvoja u bliskoj budućnosti.

1.4.

EGSO pozdravlja činjenicu da je, radi odgovora na pandemiju koronavirusa, Europska komisija svoj program rada za 2020. prilagodila kako bi pridonio oporavku Europe, odnosno da je svoj rad preusmjerila i prednost dala mjerama potrebnima za poticanje oporavka i otpornosti Europe, ali da je i dalje predana ostvarivanju svojih vodećih inicijativa (europskog zelenog dogovora i digitalne strategije) jer su one ključne za ponovno pokretanje europskog gospodarstva i izgradnju otpornije, održivije, pravednije i prosperitetnije Europe. Odbor prima na znanje da je devet inicijativa odgođeno za 2021.

1.5.

EGSO se nada – i to osobito u ovom trenutku, kada uviđamo važnost suradnje među zemljama u kriznim vremenima – da će predstojeća konferencija o budućnosti Europe doprinijeti jačanju i produbljivanju institucionalne strukture EU-a i istinskoj obnovi europskog projekta kako bi se mogao suočiti s izazovima predstojećih desetljeća. Komisija stoga može računati na punu potporu Odbora.

1.6.

EGSO je uvjeren da će proces oporavka i obnove gospodarstva i društva biti moguć samo uz aktivno sudjelovanje organizacija civilnog društva i socijalnih partnera.

1.7.

U sljedećim poglavljima i točkama Odbor iznosi konkretne prijedloge za program rada za 2021. godinu, koji prate šest glavnih ciljeva Komisije.

2.   Europski zeleni plan

2.1.   Zeleni plan

2.1.1.

Europski zeleni plan može se smatrati i djelotvornim alatom za održivo pokretanje gospodarstva masovnim ulaganjima kojima se podupiru potrebne strukturne promjene s kojima se Europa suočava. S tog stajališta, mogao bi se smatrati prilikom za pružanje potpore dugoročnijem gospodarskom oporavku. Za njegovo ostvarenje u Europi treba postići novi konsenzus kako bi se prikupilo dovoljno javnih i privatnih sredstava i usvojilo novo upravljanje za njegovu uspješnu provedbu u praksi.

2.1.2.

EGSO odlučno zagovara prijelaz na kružno gospodarstvo i svojom je predanošću Europskoj platformi dionika kružnog gospodarstva dosad revno podupirao ambiciozne politike u tom području. U pogledu učinkovitosti resursa, od Komisije već dugo zahtijeva da revidira zakonodavstvo o ekološkom dizajnu i relevantno zakonodavstvo povezano s politikom proizvoda, da u dizajn proizvoda postupno uključi obvezne zahtjeve u pogledu resursne učinkovitosti te da uvede nove postupke javne nabave radi poticanja kružnih proizvoda i novih poslovnih modela, vodeći pritom računa o gospodarskim okolnostima nakon pandemije bolesti COVID-19 i stvarnim mogućnostima za postizanje promjena.

2.1.3.

EGSO prima na znanje da je revizija Direktive o nefinancijskom izvješćivanju, koja za cilj ima poboljšanje kvalitete i opsega nefinancijskih objava, među ostalim o ekološkim aspektima poput biološke raznolikosti, odgođena za 2021. EGSO smatra da bi porezne politike općenito trebalo promijeniti u skladu s klimatskim ambicijama i da bi porezni sustavi i određivanje cijena trebali odražavati ekološke troškove, uključujući gubitak biološke raznolikosti. To bi trebalo potaknuti promjene u nacionalnim fiskalnim sustavima i dovesti do toga da države članice smanje oporezivanje rada i povećaju oporezivanje onečišćenja, podcijenjenih sirovina i drugih vanjskih učinaka na okoliš. Kako bi se spriječilo i zaustavilo uništavanje okoliša moraju se primjenjivati načela „korisnik plaća” i „onečišćivač plaća”.

2.1.4.

EGSO pozdravlja uključivanje bioraznolikosti u sva područja politike, kako je navedeno u Komunikaciji o strategiji za bioraznolikost do 2030. (3) i pozdravlja činjenicu da će Komisija uspostaviti novi europski okvir za upravljanje tim područjem. Tako će se lakše mapirati dužnosti i obveze te pripremiti plan za njihovo ispunjavanje. To bi pogodovalo i ZPP-u i europskom prehrambenom sustavu jer bi moglo dodatno ojačati njihovu održivost. U sklopu provedbe tog okvira Komisija će uspostaviti mehanizam praćenja i preispitivanja s jasnim skupom dogovorenih pokazatelja i time omogućiti redovitu procjenu napretka i, po potrebi, utvrditi korektivne mjere. Taj mehanizam mora doprinositi pregledu aktivnosti u području okoliša i europskom semestru.

2.1.5.

EGSO pozdravlja europski propis o klimi kojim se na razini cijelog EU-a utvrđuje pravno obvezujući zajednički cilj postizanja nulte neto stope emisija stakleničkih plinova do 2050. i uspostavlja okvir za postizanje tog cilja. EGSO stoga prijedlog za donošenje europskog propisa o klimi smatra jednim od instrumenata kojim će se pridonijeti toj željenoj i nužnoj obnovi europskog gospodarstva (4). Do rujna 2020. Komisija želi izraditi reviziju klimatskih ciljnih vrijednosti Unije za 2030. u skladu s ciljem klimatske neutralnosti, istražiti opcije za postavljanje novog cilja (da se emisije do 2030. smanje za 50 – 55 % u odnosu na 1990.) te osigurati odgovarajuće zakonodavne prijedloge do sredine 2021. EGSO poziva Komisiju da se opredijeli za smanjenje od najmanje 55 % do 2030. u okviru odgovarajućih zakonodavnih prijedloga kako bi sa svoje strane odgovorila na golemu potrebu za smanjenjem emisija na globalnoj razini (5).

2.1.6.

Sudjelovanje svih građana putem organizacija civilnog društva, udruga i mreža omogućit će istinski proces reforme gospodarstva i društva. Države članice i EU stoga se moraju pobrinuti za to da u tom složenom procesu nitko, a pogotovo oni najranjiviji, ne bude zapostavljen.

2.1.7.

Predano djelovanje u području klime i održivosti mora biti u prvom planu politike oporavka i obnove, koja EU ne smije dodatno usmjeriti prema budućnosti s visokim emisijama ugljika.

2.1.8.

Za ostvarenje stvarnog i dalekosežnog prijelaza na zeleno gospodarstvo trebat će povećati sredstva koja se u okviru VFO-a dodjeljuju za potrebe ulaganja. Pritom ne smijemo prestati davati prednost i drugim ekološkim pitanjima poput zaštite tla, zemljišta i mora, koja se ne smiju zanemariti nakon krize izazvane COVID-om 19.

2.1.9.

Potrebno je dodatno poboljšati otpornost društva i energetsku sigurnost na svim razinama, primjerice programima obnove zgrada. Prekogranična energetska suradnja i međupovezanost širom EU-a i dalje su važni, kao i potreba za promicanjem veće diversifikacije izvora opskrbe, primjerice osiguranjem većeg izbora dostupnih obnovljivih izvora energije i rješenja za skladištenje energije.

2.1.10.

Brži napredak u ostvarenju cilja klimatske neutralnosti EU-a može se, među ostalim, postići elektrifikacijom sektora koji se trenutačno i dalje oslanjaju na fosilne izvore energije, što će dovesti do veće upotrebe niskougljične električne energije iz obnovljivih izvora. Nacionalni energetski i klimatski planovi važan su korak u ostvarenju energetske unije i europskog zelenog plana.

2.1.11.

U kontekstu cilja zacrtanog u europskom propisu o klimi (da EU do 2050. bude klimatski neutralan) posebnu pozornost treba posvetiti prometnom sektoru. Emisije CO2 iz tog sektora i dalje su u porastu, a da bi se do 2050. godine postigao cilj klimatske neutralnosti, trebat će smanjiti emisije iz prometa za 90 %.

2.1.12.

EGSO poziva da se strategija EU-a za šume nakon 2020. ažurira kao dio europskog zelenog plana. Nova strategija mogla bi se usmjeriti na razdoblje do 2050. Važnost šuma, šumarstva i šumarske industrije u ostvarenju tih ciljeva treba se prepoznati u svim sektorima i dovesti do optimizirane međusektorske suradnje.

2.1.13.

EGSO smatra da bi mjere prilagodbe mogle znatno doprinijeti pravednijoj provedbi održive tranzicije i obnove nakon COVID-a 19. Zajednicama i regijama koje su natprosječno pogođene štetnim učinkom klimatskih promjena trebalo bi pomoći da reagiraju na taj učinak i percipirane rizike. To se posebno odnosi na zajednice i regije čije su sadašnje i povijesne emisije stakleničkih plinova ispod prosjeka.

2.1.14.

EGSO cijeni činjenicu da je europski zeleni plan u dovoljnoj mjeri obrađen i prilično ravnomjerno prisutan u svim glavnim dijelovima prilagođenog programa rada Komisije za 2020. Posebno naglašava da se financiranje održive tranzicije, a posebno Plan ulaganja za europski zeleni plan i Fond za pravednu tranziciju, smatraju prioritetom. U prilagođenom programu rada navedena su i druga interesna područja (npr. održiva i pametna mobilnost, održiva proizvodnja i potrošnja, održivost prehrambenih sustava i dekarbonizacija energije), koja su izuzetno važna kao prioritet u okviru tog cilja. EGSO smatra da će prioriteti programa rada Komisije za 2021. godinu biti usmjereni na te inicijative.

2.2.   Prioriteti ulaganja

2.2.1.

Javni novac uložen u planove oporavka trebao bi pomoći obnovi europskog gospodarstva i društva, a ulaganjem u otporno, uključivo i klimatski prihvatljivo gospodarstvo (tzv. „gospodarstvo blagostanja”) i drastičnom smanjenju posljedica daljnjih šokova.

2.2.2.

Taksonomijom održivih financija EU-a trebalo bi javna i privatna ulaganja usmjeravati tijekom cijelog oporavka kako bi se ubrzao prijelaz sa sektora koji zagađuju okoliš na zelene sektore.

2.2.3.

U novom VFO-u treba osigurati dodjelu znatnih sredstva za provedbu ciljeva održivog razvoja i borbu protiv klimatskih promjena te postupno ukidanje kontraproduktivnog financiranja (npr. za fosilna goriva).

2.2.4.

Veći dio desetljeća koje je uslijedilo nakon krize 2009. godine u europskom gospodarstvu nije bilo dovoljno ulaganja. Da bi se postigli dostatni rezultati, nužno je obnoviti ulaganja. Zbog toga EGSO cijeni predloženi plan oporavka, koji se uglavnom sastoji od programa „Next Generation EU” i njegovih stupova te prilagođenog VFO-a za razdoblje 2021. – 2027. Program „Next Generation EU” može se smatrati izvanrednim, ali i nužnim i hitnim korakom za poboljšanje ulagačkog okruženja u EU-u. Više riječi o tome ima u EGSO-ovom mišljenju ECO/523 (6).

2.2.5.

EGSO napominje da ulaganja ne spadaju među Komisijine ciljeve u mandatu do 2024. godine niti su na odgovarajući način predstavljena u konkretnim inicijativama prilagođenog programa rada za 2020. te stoga preporučuje da Komisija u svoj program rada za 2021. uključi inicijative temeljene na ulaganjima, uključujući napore za pokretanje privatnih ulaganja u budući održivi gospodarski razvoj EU-a.

3.   Europa spremna za digitalno doba

3.1.

Kriza izazvana koronavirusom ukazuje na važnu ulogu digitalne revolucije u povećanju otpornosti naših društava na krizu. Od presudne je važnosti ulagati u digitalizaciju osnovnih službi i povećati sposobnost vlada, zakonodavaca i javnih institucija da pružaju usluge tijekom krize. Istovremeno moramo shvatiti da su digitalne tehnologije alat, a ne cilj sam po sebi. Moramo preuzeti javnu odgovornost za okvir u kojem se razvijaju digitalne tehnologije i usmjeriti ga prema visokim standardima održivosti, koji uključuju snažne demokratske i tehnološke zaštitne mjere, kao i mjere potpore izdacima i znanju u okviru kojih nitko ne smije biti zapostavljen. U skladu s Europskim aktom o pristupačnosti to znači da digitalna revolucija treba osigurati pristupačnost za više od 100 milijuna osoba s invaliditetom u EU-u.

3.2.

U pogledu oporavka, digitalizacija istovremeno predstavlja i priliku i rizik. Inovacije su te koje od EU-a mogu učiniti predvodnika (primjerice, u području lanaca blokova već je u vodećem položaju). Lancu blokova kao tehnologiji (ali ne bitcoinu) svojstvene su demokratske vrijednosti jer omogućuje transparentnost i unapređenje upravljačkih struktura. Međutim, nužno je upravljati rizicima koje digitalizacija sa sobom donosi, kao što su povećanje nezaposlenosti, digitalna marginalizacija i socijalna isključenost, te pronaći načine da se istovremeno iskoriste prilike i uravnoteže rizici u okruženju u kojem EU nastoji ostati konkurentan na globalnoj razini.

3.3.

Važno je očuvati europski model prava, standarda i potrošačkih politika jer upravo on EU čini jedinstvenim. Primjerice, u području digitalizacije, etički kodeks EU-a o umjetnoj inteligenciji sadržava pristup u skladu s kojim glavnu ulogu ima čovjek (eng. human-in-command), čime se stajalište EU-a razlikuje od pozicije drugih regija. Taj pristup, zasnovan na temeljnim pravima i slobodama, dio je modela EU-a i trebalo bi ga očuvati unatoč aktualnoj pojavi snažnijeg konkurentskog okruženja.

3.4.

EGSO naglašava važnost digitalizacije za sve društvene sektore, posebice zbog rada na daljinu i digitalnih usluga, uključujući e-trgovinu i e-zdravstvo.

3.5.

Pandemija je pokazala da digitalnom obrazovanju ne mogu pristupiti svi članovi društva, što bi moglo dovesti do daljnjih problema u pogledu rezultata školovanja i obrazovnih mogućnosti. Stoga uvođenjem mjera podrške skupinama u nepovoljnom položaju treba doprinijeti sprečavanju segregacije.

3.6.

Pravni okvir za umjetnu inteligenciju i digitalizaciju treba kontinuirano ažurirati kako bi išao ukorak s tehničkim napretkom, i to pogotovo u području sigurnosti mreža i sadržaja digitalne komunikacije.

3.7.

EGSO prima na znanje da je Komisija zakonodavni prijedlog o učinku umjetne inteligencije na sigurnost, odgovornost, temeljna prava, podatke itd. odgodila za 2021. te je poziva da: i) potiče multidisciplinarnost istraživanja uključivanjem drugih disciplina kao što su pravo, etika, filozofija, psihologija, znanosti o radu, humanističke znanosti, ekonomija itd.; ii) uključi relevantne dionike (sindikate, strukovne organizacije, poslovne organizacije, organizacije potrošača, nevladine organizacije) u raspravu o umjetnoj inteligenciji i, kao ravnopravne partnere, u istraživačke i druge projekte koje financira EU, kao što su javno-privatno partnerstvo za umjetnu inteligenciju, sektorski dijalozi i program za prihvaćanje umjetne inteligencije (program „Adopt AI”) u javnom sektoru te ogledni centar; i iii) nastavi obrazovati i informirati širu javnost o prilikama i izazovima povezanima s umjetnom inteligencijom. Također preporučuje Komisiji i da podrobnije razmotri utjecaj umjetne inteligencije na ukupni spektar temeljnih prava i sloboda, uključujući, ali ne ograničavajući se na, pravo na pošteno suđenje, poštene i slobodne izbore te pravo na okupljanje i prosvjedovanje, kao i pravo na nediskriminaciju. EGSO se i dalje protivi uvođenju bilo kakvog oblika pravne osobnosti za umjetnu inteligenciju. Time bi se poništio preventivni korektivni učinak građanskopravne odgovornosti, što bi dovelo do ozbiljnog rizika od moralnog hazarda i u razvoju i u upotrebi umjetne inteligencije u slučajevima u kojima ona stvara prilike za zlouporabu (7).

3.8.

Zbog sve veće upotrebe pametnih telefona i uvođenja 5G mreža izuzetno je važna interoperabilnost aplikacija i mreža u cijeloj Europskoj uniji, posebno u hitnim situacijama.

3.9.

S obzirom na daljnji razvoj digitalizacije i njezin sve veći utjecaj na privatni, društveni i poslovni život i sve sektore, ključno je da se građanima osigura pouka iz digitalnih vještina i poduzmu mjere za suzbijanje digitalnog jaza.

3.10.

Pripravnost Europe za digitalno doba s pravom je jedan od ključnih prioriteta, jasno prisutan i u prilagođenom programu rada za 2020. EGSO cijeni velike napore koje Europska komisija ulaže u postizanje napretka u područjima kao što su umjetna inteligencija, digitalne usluge, kibersigurnost, digitalni uređaji i rješenja za potrošače, ali i digitalno financiranje. EGSO osobito pozdravlja to što se digitalizacija uvelike provlači kroz predloženu novu industrijsku strategiju za Europu i što je prisutna i u Paketu o uslugama zračnog prometa, a u velikoj mjeri poštuje i činjenicu da se o njoj vodi računa i u predloženim prioritetnim područjima europskog istraživačkog prostora.

4.   Gospodarstvo u interesu građana

4.1.

Svoje gospodarsko upravljanje moramo ponovo izgraditi na temelju otpornog, održivog i uključivog europskog gospodarskog sustava. Cilj nam je postići ne samo mehanički gospodarski oporavak, već i na kvalitetan način promijeniti upravljanje gospodarskom politikom.

4.2.

Ukupan učinak krize treba tek utvrditi, a obnova i oporavak iziskivat će znatne napore. Stoga je hitno potrebno brzo provesti prijedloge iz svibnja 2020. o instrumentu oporavka i pojačanom višegodišnjem financijskom okviru. Također moramo biti spremni na donošenje daljnjih mjera i mijenjanje onih već donesenih ako to bude opravdano razvojem situacije.

4.3.

EGSO poziva Komisiju da nastavi upotrebljavati semestar kao pokretač oporavka koji se temelji na prioritetima ulaganja i reformi utvrđenima u okviru europskog semestra. Odbor pozdravlja nedavno naglašavanje potrebe za boljim uključivanjem socijalnih pitanja i europskog zelenog plana te provedbu mehanizma za oporavak i otpornost u okviru semestra. Komisija bi tijekom cijelog europskog semestra trebala podržavati države članice europodručja u poduzimanju svih mjera potrebnih za osiguranje veće konvergencije i integracije u području gospodarstva. To uključuje opće pozitivno usmjeravanje fiskalne politike cijelog europodručja kako bi ono moglo početi s rastom i izaći iz trenutačne krize.

4.4.

Za poduzimanje svih prioriteta i mjera u drugim područjima politika bit će potrebno oblikovati novi okvir gospodarskog upravljanja koji odgovara izazovima današnje makroekonomske situacije, a Uniji i državama članicama omogućuje provedbu strateških industrijskih, konkurentskih, socijalnih, okolišnih i trgovinskih politika. Početkom 2020. Komisija je pokrenula opsežno javno savjetovanje o toj temi, ali je ono prekinuto zbog krize izazvane koronavirusom i primjene opće klauzule o odstupanju iz Pakta o stabilnosti i rastu. Nije moguće ni zamisliti da bismo 2021. godine pakt mogli ponovo mogli početi automatski primjenjivati. Komisija bi stoga trebala poduzeti nove inicijative za promicanje reforme Pakta o stabilnosti i rastu kako bi istodobno osigurala stabilnost i rast.

4.5.

U tom kontekstu EGSO poziva na simetričniju makroekonomsku prilagodbu koja bi se primjenjivala i na države članice s deficitom i na one sa suficitom. Sve države članice trebaju biti u stanju više ulagati u javne službe jer, kako je pokazala kriza, te službe imaju ključnu ulogu u spašavanju života ljudi i borbi protiv pandemije. Osim toga, europski čelnici trebali bi pri ponovnoj primjeni fiskalnih pravila EU-a razmotriti takozvano „zlatno pravilo” prema kojemu se određena javna ulaganja izuzimaju iz izračuna deficita i u obzir se uzima održivost postojećih razina duga.

4.6.

Već se dugo poziva na uspostavu trajnog mehanizma fiskalne stabilizacije europodručja kojim bi se u slučaju budućih šokova uvelike poduprle protucikličke politike Unije. Takav bi mehanizam doprinio dugoročnoj stabilnosti i održivosti nacionalnih javnih financija i poslužio kao potreban sljedeći korak u produbljivanju europske ekonomske i monetarne unije.

4.7.

Oporavak nakon COVID-a 19 uvelike će ovisiti o sposobnosti europskih financijskih tržišta da osiguraju dostatnu likvidnost. Za jačanje otpornosti europskog gospodarstva potrebni su i pravilno funkcioniranje financijskih tržišta i veća sposobnost podjele financijskih rizika. Stoga bi bez odgode trebalo nastaviti s daljnjim usklađivanjem i integracijom europskih financijskih tržišta, što uključuje dovršetak bankovne unije i jačanje unije tržišta kapitala. Pri preispitivanju pravila o bonitetnom nadzoru banaka moraju se u obzir uzeti posebnosti bankarskog okruženja EU-a kako bi se mogli provesti preostali sporazumi bazelskog okvira. Nadalje, sposobnost financijskih tržišta za pružanje podrške zelenoj i digitalnoj transformaciji od ključne je važnosti. EGSO smatra da treba uložiti više napora za uključenje održivosti u financijski sektor te stoga pozdravlja namjeru Komisije da obnovi svoju strategiju za održivo financiranje.

4.8.

EGSO čvrsto vjeruje da se u kontekstu digitalizacije gospodarstva sve promjene pravila kojima se uređuje raspodjela prava na oporezivanje dobiti među zemljama moraju uskladiti na globalnoj razini te stoga pozdravlja blisku suradnju Komisije, država članica, OECD-a i skupine G20, koji podržavaju pronalaženje rješenja na međunarodnoj razini. Ako se rješenje na međunarodnoj razini ne može pronaći, EU treba razmotriti mogućnost samostalnog nastavka djelovanja. Borba protiv utaje poreza, izbjegavanja plaćanja poreza i pranja novca mora i dalje biti glavni prioritet.

4.9.

Kohezijska politika imat će ključnu ulogu u osiguravanju uravnoteženog oporavka, poticanju konvergencije i osiguravanju toga da nitko ne bude zapostavljen. Financijska fleksibilnost istinski je ključna za kohezijske programe i državama članicama omogućit će prijenos sredstava u skladu s vlastitim potrebama za suočavanje s krizom. EGSO smatra da treba odrediti realističan vremenski okvir kako bi se državama članicama sredstva dodijelila što je prije moguće. Kohezijska politika EU-a u razdoblju 2021. – 2027. trebala bi i dalje biti usmjerena na postizanje gospodarske konkurentnosti putem istraživanja i inovacija, digitalne tranzicije te europskog zelenog plana i održivog razvoja.

4.10.

Zdravstvena i gospodarska kriza uzrokovana epidemijom COVID-a 19 povećala je postojeće nejednakosti u bogatstvu i dohotku te jasno ukazala na potrebu za novim društvenim modelom koji u većoj mjeri doprinosi gospodarskoj i socijalnoj koheziji, produktivnosti i pravednijoj raspodjeli bogatstva. Komisija sada hitno treba poduzeti daljnje korake u vezi s prethodnim prijedlozima EGSO-a koji bi pomogli preokrenuti trend rastuće nejednakosti koja stvara jaz između različitih država članica i društvenih skupina te doprinosi rastu ekstremnih pokreta i stranaka. Stoga EU mora poduzeti odlučne mjere koje će upotpuniti nastojanja država članica kako bi se potakla ulaganja u socijalnu infrastrukturu (obrazovanje i cjeloživotno učenje, zdravlje, dugoročna skrb, socijalna skrb, cjenovno pristupačno stanovanje), povećala javna imovina kojom se smanjuju nedostaci u tržišnom sustavu, postepeno preusmjerili fiskalni prihodi s oporezivanja rada na oporezivanje bogatstva, razvio transparentni mehanizam za praćenje i konsolidaciju podataka o svim prihodima i bogatstvu, uspostavio europski registar dioničara u poduzećima itd.

4.11.

U kontekstu krize izazvane COVID-om 19 Komisija bi trebala poduzeti daljnje korake u pogledu inicijativa za jačanje i promicanje uloge Europe kao globalnog gospodarskog aktera. Trebala bi dodatno analizirati i predložiti konkretnije načine i sredstva za jačanje međunarodne uloge eura, diversifikaciju opskrbnih lanaca i promicanje europskih pravila i standarda u određenim strateškim sektorima kako bi osigurala veću otpornost Europe na izvanteritorijalne sankcije trećih zemalja i postupno se usmjerila prema jedinstvenoj europskoj zastupljenosti u međunarodnim financijskim forumima.

4.12.

Gospodarski prosperitet ne smije se povezivati s uništavanjem okoliša i iscrpljivanjem društva. Ako su pravilno regulirani, modeli poput kružnog gospodarstva, kooperativne ekonomije i ekonomije suradnje nude nove mogućnosti zapošljavanja, vlasništva i inovacija te mijenjaju odnose između proizvođača, distributera i potrošača i time sve aktere čine otpornijima na krize. Osim pravilne provedbe novog akcijskog plana za kružno gospodarstvo i nastavka djelovanja Europske platforme dionika kružnog gospodarstva, ključni prioriteti uključuju i: promicanje sveobuhvatne strategije održive potrošnje, razvoj novih pokazatelja koji će zamijeniti manjkavi BDP te prilagodbu EU-ova Pakta o stabilnosti i rastu radi uzimanja u obzir održivosti i dobrobiti.

4.13.

Društvo treba ponovno izgraditi na temelju jačih usluga od općeg interesa (u smislu članka 14. UFEU-a koji se odnosi na usluge od općeg gospodarskog interesa, Protokola 26. o uslugama od općeg interesa priloženog UFEU-u i posebice europskog stupa socijalnih prava), zdravstvenih i socijalnih usluga, elektroničke komunikacije, javnog prijevoza, energije, vode i sakupljanja otpada te pratećeg programa ulaganja.

4.14.

Moderni koncepti gospodarskog razvoja temelje se ne samo na kriterijima blagostanja, profitabilnosti i učinkovitosti, već i na poštovanju socijalnih i okolišnih zahtjeva te uklanjanju svih vrsta negativnih vanjskih učinaka i tržišnih nedostataka. Pouka koju smo izvukli iz posljednje krize izazvane COVID-om 19 jest ta da gospodarstvo mora biti dovoljno otporno i snažno za suočavanje s budućim šokovima. Zato se izričito preporučuje uklanjanje strukturnih neravnoteža.

4.15.

Moderno gospodarstvo također iziskuje neometano funkcioniranje tržišta u svim segmentima, uključujući u onima koji su nastali nedavno (virtualno, kružno i digitalno gospodarstvo te ekonomija dijeljenja). Stoga je potrebno bolje financijsko posredovanje, što u kontekstu EU-a prvenstveno znači produbljenje unije tržišta kapitala i dovršetak bankovne unije. Kako bi se u većoj mjeri podržao prelazak na održivije gospodarstvo, treba prilagoditi i oporezivanje.

4.16.   Jedinstveno tržište

4.16.1.

Jedinstveno tržište okosnica je europskog projekta. Djelotvorno jedinstveno tržište potiče tržišno natjecanje i dovodi do veće učinkovitosti, više kvalitete i nižih cijena. Europsko jedinstveno tržište zasigurno je jedno od najvećih postignuća EU-a. Stoga je vrlo važno ispitati kako funkcioniranje unutarnjeg tržišta može potaknuti ili otežati gospodarski oporavak nakon zdravstvene krize.

4.16.2.

Nedavno su u kontekstu pandemije COVID-a 19 dosljednost i jedinstvo jedinstvenog tržišta stavljeni pred veliki test. Uočeno je da su određena područja jedinstvenog tržišta teško pogođena i paralizirana, posebno kada je riječ o slobodnom kretanju osoba. Ta je situacija negativno utjecala i na kontinuitet prekograničnih opskrbnih lanaca. Na godišnjoj osnovi došlo je do dvoznamenkastog smanjenja obujma prekogranične trgovine u EU-u. No njezina je jezgra očuvana i opstala je. Sada je glavni izazov prekogranične trgovine obnoviti sve prirodne prekogranične tokove unutar EU-a i ukloniti postojeće prepreke jedinstvenom tržištu koje su se nedavno čak počele povećavati zbog određenih nacionalnih strategija i koncepata provedenih nakon prethodne krize.

4.16.3.

Pruža nam se prilika za promicanje socijalnih inovacija kao modela oporavka uz pomoć zajedničkog stvaranja, zajedničkog osmišljavanja i zajedničke proizvodnje. U složenom socijalnom okružju s velikim društvenim izazovima jedini način da se pronađe rješenje jest da se na međusektorski i multidisciplinaran način mobiliziraju svi resursi u društvu. Organizirano civilno društvo katalizator je socijalnih inovacija; to je pokret koji je doprinio oblikovanju sustavâ socijalne skrbi s novim politikama, strukturama, proizvodima, uslugama i metodama rada. Sudjelovanje civilnog društva nikad nije bilo potrebnije jer istinske socijalne inovacije događaju se tek kada je uključeno organizirano civilno društvo.

4.16.4.

Strategija jedinstvenog tržišta, koja omogućuje slobodnije kretanje ljudi, usluga, robe i kapitala te pruža razne mogućnosti europskim poduzećima, potrošačima i radnicima, u središtu je europskog projekta. Potrebne su mjere kojima će se ukloniti prepreke jedinstvenom tržištu i potpuno osloboditi njegov potencijal. Osim toga, u razdoblju nakon krize i uzimajući u obzir druge aspekte promjenjivog okruženja, kao što je digitalizacija, jedinstveno tržište treba se u potpunosti prilagoditi novim idejama i poslovnim modelima. Stoga nam je cilj obnoviti, revitalizirati i rekonstruirati jedinstveno tržište kao instrument oporavka. Jedna je od kratkoročnih mjera trenutno otvaranje granica. Osim toga, potrebno je poduzeti kratkoročne mjere u dva smjera: smirivanjem napetosti i pokretanjem gospodarstva i produktivnosti.

4.16.5.

Nejednaki uvjeti tržišnog natjecanja koji se sada pojavljuju vrlo su zabrinjavajući. Paketi poticaja pojedinih država članica uvelike se razlikuju i, unatoč dobroj namjeri da djelomično ublaže udar na potražnju, doveli su do nejednakih uvjeta tržišnog natjecanja među državama članicama. Nadalje, državnim potporama treba pristupiti i analizirati ih sa sektorskog stajališta te istražiti kako se tim mjerama kratkoročno i dugoročno narušavaju tržišno natjecanje i jednaki uvjeti za sve.

4.16.6.

Potrebna nam je produktivnost u realnom gospodarstvu (drugim riječima radna mjesta, kupovna moć te osnovni proizvodi i usluge). Ta produktivnost može poprimiti drugačiji oblik i ostvariti se različitim poslovnim modelima, no moramo poduzeti mjere u tom području želimo li izbjeći daljnje povećanje nejednakosti. Pokretanje gospodarstva podrazumijeva pakete potpore i povoljno okruženje za MSP-ove i industriju. Kao što znamo, MSP-ovi su okosnica europskog gospodarstva i potrebna im je posebna potpora, ali bez dodatnih opterećenja ili birokracije. Njihov će oporavak biti moguć samo uz financijsku potporu na razini EU-a i nacionalnoj razini. Tu će od ključne važnosti biti subvencije, zajmovi, osiguranje likvidnosti, porezni poticaji, povoljni uvjeti za zadržavanje i zapošljavanje osoblja, revizija stečajnog zakonodavstva i druge vrste potpore. U pogledu stečajnih zakona EU bi trebao poduzeti zakonodavne mjere kako bi se malim poduzećima koja su zbog COVID-a 19 otišla u stečaj omogućilo da se brzo ponovno pokrenu. Te bi mjere trebale biti vremenski ograničene.

4.17.   Industrijska strategija

4.17.1.

Mnoge od prethodnih točaka u općenitom smislu u potpunosti vrijede i za industrijsku strategiju. Međutim, europska industrija suočava se ne samo s izazovom u pogledu poboljšanja jedinstvenog tržišta nego, za razliku od sektora usluga, i s temeljnim strukturnim promjenama koje se uglavnom odnose na industriju ugljena i tešku industriju s visokim emisijama ugljika.

4.17.2.

Glavni je cilj nove industrijske strategije za Europu pronaći ravnotežu između moderne i snažne europske industrije te izazova koji proizlaze iz klimatskih i ekoloških zahtjeva. EGSO je uvjeren da je ta ravnoteža moguća i da, bude li uspješna, Europi može donijeti globalnu komparativnu prednost. S druge strane, EGSO je u potpunosti svjestan golemih troškova povezanih s tom tranzicijom te ih uzima u obzir i smatra da ih treba na odgovarajući način ublažavati i nadoknađivati, vodeći pritom računa o gospodarskim mogućnostima.

4.18.   Zdravstveni sustavi

4.18.1.

Najvažnije od svega, jedna od glavnih pouka krize izazvane koronavirusom jest da je u gotovo svakoj europskoj zemlji potrebno ojačati zdravstvene sustave, u prvom redu stavljanjem naglaska na prevenciju. Zbog posljedica koronavirusa zdravstveni sustavi diljem Europe izloženi su ogromnom pritisku. Iako je zdravstvena skrb u nadležnosti država članica, širenje virusa ne zaustavlja se na granicama. Virus utječe na cijelu Europu, i unutar i izvan naših granica, te njegove zdravstvene, socijalne i gospodarske posljedice iziskuju zajedničke odgovore na europskoj razini.

4.18.2.

Kriza izazvana koronavirusom ukazala je na ovisnost EU-a o uvozu medicinskih proizvoda iz trećih zemalja. Potrebna su ulaganja u zdravstvenu zaštitu, skrb i usluge dugotrajne skrbi, preventivnu zdravstvenu zaštitu te politike zdravlja i sigurnosti na radu. Ona moraju biti zasnovana na pristupu životnog ciklusa i dobiti podršku institucija EU-a.

4.18.3.

Kriza izazvana koronavirusom jasno pokazuje da farmaceutska multinacionalna poduzeća u svojim rukama drže veliku moć. Kako bi se povećala neovisnost farmaceutske industrije, potrebno je uspostaviti i veliki europski istraživački fond za razvoj novih lijekova i cjepiva. Institucije EU-a trebale bi imati nužne ovlasti za koordinaciju opskrbe, distribucije i cijena osnovne medicinske i zaštitne opreme na jedinstvenom tržištu.

4.18.4.

EGSO poziva na izradu strategije o kemikalijama za održivost kojom bi se osigurala zaštita ljudskog zdravlja i okoliša, a izloženost opasnim kemikalijama svela na najmanju moguću mjeru. Nova strategija morat će biti u potpunosti usklađena s europskim zelenim planom.

4.18.5.

Potrebno je vratiti povjerenje putnika u prijevoz, s posebnim naglaskom na javni prijevoz. To, među ostalim, uključuje mjere za povećanje zdravstvene sigurnosti putnika (npr. klimatizacijski sustavi, otkrivanje bolesnih osoba, mjere čišćenja i dezinfekcije itd.). U tom je kontekstu potrebno preispitati i čak pojačati prava putnika (npr. povrat troškova za otkazana putovanja).

5.   Snažnija Europa u svijetu

5.1.

EU treba ojačati i učvrstiti svoj globalni položaj kako bi imao važniju i u većoj mjeri stratešku ulogu u svjetskom gospodarstvu i politici. Taj je položaj tijekom posljednjeg desetljeća oslabio. Gospodarstvo EU-a ima potencijal za bolje iskorištavanje svojih komparativnih prednosti na svjetskom tržištu trgovine i ulaganja, posebno u području napredne proizvodnje i inovativnih usluga, kao i ambiciju da postane globalni predvodnik. U okviru tih nastojanja trebalo bi se pobrinuti da EU bude bolje i djelotvornije zastupljen u ključnim globalnim organizacijama i da u njima nastupa jednoglasno. EGSO poziva Europsku komisiju da poduzme odgovarajuće napore kako bi u svojem programu rada za 2021. godinu konkretnije odgovorila na potrebu za jačanjem globalnog položaja EU-a.

5.2.

EU bi trebao dodatno podupirati multilateralni pristup u trgovini. Uključivanje socijalnih i radnih standarda te standarda održivog razvoja (8) u pravila WTO-a i drugih agencija povezanih s UN-om moglo bi znatno doprinijeti izgradnji novog i pravednog gospodarskog i trgovinskog poretka te pravedne i pametne globalizacije. Istovremeno bi se trebao usprotiviti nastojanjima da se u globalnom gospodarstvu uspostave nove prepreke i ograničenja.

5.3.

Jedna od konkretnih pouka koje bi EU mogao izvući iz krize izazvane COVID-om jest ta da bi trebao pozornije razmotriti zaštitu svoje strateške imovine i svojih ulaganja te pojačati provjere u područjima u kojima postoji rizik od političke zlouporabe ulagačke transakcije u određenom strateškom sektoru.

5.4.

EU bi se nakon Brexita trebao usredotočiti na jačanje svoje koherentnosti i jedinstva, a u relevantnim slučajevima ne bi smio zaboraviti i na nastavak procesa proširenja koji je nedavno donekle usporen, unatoč određenom napretku, posebno u pogledu pristupanja nekih država kandidatkinja sa zapadnog Balkana. Proširenje bi moglo uvelike doprinijeti uklanjanju političkih i gospodarskih nesigurnosti i povećati stabilnost u tom dijelu Europe.

5.5.

U posljednjem se desetljeću geopolitička situacija pogoršala, što se odnosi i na područja koja su bliže vanjskoj granici EU-a. Kako bi se podržala stabilnost i poboljšali uzajamni odnosi s EU-om, potrebno je nastaviti s inicijativom strateškog partnerstva i uključive politike susjedstva, koja bi se trebala prilagoditi novim okolnostima i temeljiti se na uzajamnom poštovanju i koristima koje donosi objema stranama.

5.6.

Promjenjiva geopolitička situacija i posljedice nedavne migracijske krize te pogoršanje vanjskih odnosa u svijetu s pojavom mnogih novih rizika također su preusmjerili fokus razvojne pomoći i podrške EU-a. U sljedećem višegodišnjem financijskom okviru planira se izdvajanje mnogo većih financijskih sredstava u tu svrhu, a očekuje se i uključivanje Europskog razvojnog fonda u taj okvir. EGSO podržava te mjere i naglašava da posebnu pozornost treba posvetiti Africi kako bi se tom kontinentu pomoglo u prevladavanju teške političke, gospodarske, socijalne i ekološke situacije.

5.7.

EU mora ponovno preuzeti svoju geopolitičku stratešku ulogu u promicanju globalnih mirovnih procesa kako bi se ponovno otvorile mogućnosti za gospodarski razvoj u susjedstvu EU-a: na zapadnom Balkanu, u zemljama Euromeda, u zemljama Istočnog partnerstva te u drugim područjima izloženima sukobima.

6.   Promicanje europskog načina života

6.1.   Socijalne mjere

6.1.1.

Osim bavljenja pitanjima gospodarstva i okoliša, program rada EU-a u 2021. godini mora biti vođen socijalnom dimenzijom, što znači da će jedan od prioriteta biti predani rad na postizanju socijalne i održive Europe. U tome važnu ulogu imaju i organizacije civilnog društva. Pruža nam se prilika za promicanje socijalnih inovacija kao modela oporavka uz pomoć zajedničkog stvaranja, zajedničkog osmišljavanja i zajedničke proizvodnje. U složenom socijalnom okružju s velikim društvenim izazovima jedini način da se pronađe rješenje jest da se na međusektorski i multidisciplinaran način mobiliziraju svi resursi u društvu. Organizirano civilno društvo katalizator je socijalnih inovacija.

6.1.2.

Potrebno je razviti šire shvaćanje pojma „pravedne tranzicije” (koji nadilazi pitanje ugljena) i u potpunosti provesti europski stup socijalnih prava te istodobno potaknuti reforme sustavâ preraspodjele, ravnotežu između poslovnog i privatnog života te rodnu ravnopravnost.

6.1.3.

Provedba europskog stupa socijalnih prava na europskoj razini i u svim državama članicama važan je korak prema proaktivnom pokretanju procesa uzlazne socijalne konvergencije. U političkim smjernicama Komisije obećana je pravedna tranzicija za sve u smjeru zelenog socijalnog tržišnog gospodarstva. U tom je kontekstu Komisija predstavila plan pod nazivom „Jaka socijalna Europa za pravednu tranziciju”, kojim je pokrenuta rasprava sa zemljama, regijama i partnerima EU-a o konkretnim obvezama u pogledu provedbe stupa kako bi se do studenoga 2020. ostvario napredak na razini EU-a te na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini (9). Na temelju primljenih doprinosa Komisija će početkom 2021. predstaviti akcijski plan za provedbu socijalnog stupa. Dodatni prijedlozi za 2021. godinu nalaze se u prilogu planu. Oni uključuju jamstvo za djecu, akcijski plan za socijalno gospodarstvo, strategiju za osobe s invaliditetom i dugoročnu viziju za ruralna područja (10).

6.1.4.

U kontekstu plana Komisija je pokrenula prvu, a zatim i drugu fazu savjetovanja sa socijalnim partnerima o pravednim minimalnim plaćama (11) EGSO iščekuje eventualnu buduću zakonodavnu inicijativu Komisije o pristojnim i pravednim minimalnim plaćama. Cilj bi trebao biti zajamčiti da minimalne plaće u svim državama članicama EU-a svim radnicima omoguće pristojan životni standard. EGSO pozdravlja priznanje Komisije da ima prostora za djelovanje EU-a na promicanju uloge kolektivnog pregovaranja u zalaganju za veću pokrivenost minimalnom plaćom i njezinu primjerenost te da bi se mjere potpore kolektivnom pregovaranju, posebno na sektorskoj razini, trebale uključiti u djelovanje EU-a u području minimalnih plaća (12).

6.1.5.

Socijalna dimenzija EU-a toliko je složena da su za njezino jačanje potrebni mehanizmi upravljanja kako bi se različitim dionicima u različitim sektorima omogućilo zajedničko rješavanje problema. Presudna je uloga socijalnog dijaloga. Snažan socijalni oporavak znači i bolji pristup sindikatima i bolju zaštitu. Trebalo bi podupirati kolektivno pregovaranje i demokraciju na radnom mjestu. EU i države članice trebaju pružiti potporu socijalnim partnerima kako bi se znatno povećala pokrivenost kolektivnim pregovaranjem. Potrebno je ojačati reprezentativnost i autonomiju, kao i veze između europske i nacionalne razine socijalnog dijaloga. Nadalje, potrebno je dodatno povećati kapacitete i uključenost socijalnih partnera u oblikovanje politika te osigurati stabilan i uravnotežen okvir odnosa između poslodavca i radnika. EGSO smatra da bi Europska komisija trebala revidirati Okvir EU-a za kvalitetu predviđanja promjena i restrukturiranja i predložiti pravni temelj za posebne okvirne uvjete u pogledu sudjelovanja radnika, bez uplitanja u nacionalne nadležnosti (13), kako bi se povećala uključenost radnika u suočavanje s izazovima zelenog plana i procesa digitalne transformacije.

6.1.6.

EGSO poziva Komisiju da provede reformu gospodarskog upravljanja Europske unije. EGSO je uvjeren da su potrebne određene promjene u: (a) upravljanju, odnosno, da su za brže rješavanje hitnih problema i složenih pitanja potrebni namjenski mehanizmi upravljanja, čija bi uloga bila povezati razinu EU-a i razinu država članica, a ne zamijeniti djelovanja ni na jednoj od tih razina, i (b) uključivanju ciljeva održivog razvoja u postupke EU-a za praćenje gospodarskih i socijalnih pokazatelja i određivanje proračuna. U tom bi se pogledu u europski semestar mogli uključiti novi, poboljšani, mjerljivi i dopunski socijalni, gospodarski i okolišni pokazatelji koji bi omogućili nadziranje i praćenje svih aspekata i načela europskog stupa socijalnih prava te 17 ciljeva održivog razvoja (14).

6.1.7.

EGSO pozdravlja najavljen prijedlog za poboljšanje radnih uvjeta radnika koji rade putem platformi u 2021. godini. Međutim, izražava žaljenje zbog toga što u Komunikaciji Komisije (15) nije izravno razmotren mnogo veći izazov uključive i pravedne tranzicije, te ustraje na potrebi za ambicioznim akcijskim planom kako bi se države članice potaknulo da ispune svoja obećanja u vezi s proglašavanjem europskog stupa socijalnih prava (16).

6.1.8.

Reorganizacija rada od ključne je važnosti u fazi oporavka od krize izazvane COVID-om 19. Kako u privatnom tako i u javnom sektoru zdravstva i skrbi, iz želje za sve većom produktivnošću dovedena je u pitanje kvaliteta usluga i zanemareno radno iskustvo, što je imalo dramatične posljedice tijekom zdravstvene krize u većini država članica EU-a. Pomak prema aktivnostima usmjerenima na usluge doveo bi do radno intenzivnijeg gospodarstva, poslužio kao protuteža nesigurnosti radnih mjesta u tim sektorima te pogodovao višoj razini zaposlenosti i ponovnom otvaranju radnih mjesta u realnom gospodarstvu. Stoga su od ključne važnosti politike kojima se podupire kvalitetan rad u radno intenzivnim sektorima koji pružaju visokokvalitetne usluge.

6.1.9.

EGSO je i dalje zabrinut zbog toga što siromaštvo općenito i siromaštvo unatoč zaposlenju i dalje predstavljaju velik problem u mnogim državama članicama. Osim povećanja plaća potreban je sveobuhvatan pristup na razini EU-a i država članica, uključujući mjere kojima bi se zajamčili primjereni sustavi minimalnog dohotka, zajednički minimalni standardi u području osiguranja u slučaju nezaposlenosti i djelotvorni programi aktivnog uključivanja, uz potporu ključnih i poticajnih socijalnih službi. Potrebno je osigurati i dobro funkcioniranje tržištâ rada i javnih službi za zapošljavanje te aktivne politike tržišta rada (17).

6.1.10.

EGSO podržava Komisijinu Strategiju za rodnu ravnopravnost za razdoblje 2020. – 2025. i preporučuje Komisiji da usvoji strategije rodno osviještene politike u svim programskim i upravljačkim tijelima, kao i međusektorski pristup rodnoj ravnopravnosti. Strategiju bi trebalo provoditi istovremeno s rješavanjem problema izazvanih COVID-om 19, i to uz pomoć prilagođenih i ciljanih politika. Odbor prima na znanje namjeru Komisije da predloži zakonodavnu inicijativu o obvezujućim mjerama za transparentnost plaća. Da bi se uklonile razlike u plaćama i druge rodne razlike, potrebno je dati veće društveno priznanje i ekonomsku vrijednost radnim mjestima i sektorima u kojima se tradicionalno zapošljava velik broj žena i koji su često nedovoljno plaćeni i podcijenjeni.

6.1.11.

Važno je nastaviti suzbijati i ublažavati socioekonomske posljedice pandemije, koje su vrlo izražene u ključnim područjima prometa, putovanja i turizma.

6.2.   Migracije i razdoblje nakon COVID-a 19

6.2.1.

Nakon izbijanja pandemije COVID-a 19, njome izazvane goleme tragedije za nacionalne zdravstvene sustave i sloma gospodarstva u svim zemljama, činilo se da pitanje migracija nestaje s dnevnog reda i pada u drugi plan, uz određenu nezainteresiranost javnosti. Tražitelji azila ne smiju biti napušteni zbog trenutačne krize. Temeljna zaštitna prava u samoj su srži europskih vrijednosti i ne mogu se zanemarivati kada nam njihovo ostvarivanje ne odgovara.

7.   Novi poticaj europskoj demokraciji

7.1.

Europska unija temelji se na zajedničkim europskim vrijednostima o kojima se ni pod kojim okolnostima ne može pregovarati, a to su poštovanje ljudskog dostojanstva i ljudskih prava, sloboda, demokracija, jednakost i vladavina prava. Te se vrijednosti ne smiju zanemariti kada se EU i njegove države članice suočavaju s izvanrednim stanjem i posljedičnim gospodarskim i socijalnim izazovima. Iako odgovor na trenutačnu krizu treba biti brz i opravdava određene izvanredne i vremenski ograničene mjere, one ne smiju biti u suprotnosti s vladavinom prava i ne smiju ugroziti demokraciju, diobu vlasti i temeljna prava europskih građana. EGSO ustraje u tome da sve mjere politike u tom pogledu moraju u potpunosti biti u skladu s našim zajedničkim vrijednostima utvrđenima u članku 2. UEU-a.

7.2.

U tom novom procesu oporavka i obnove EGSO se nada da će predstojeća konferencija o budućnosti Europe biti prilika za jačanje i produbljivanje institucionalne strukture EU-a te za istinsku obnovu europskog projekta, kako bismo se mogli suočiti s izazovima u narednim desetljećima.

7.3.

Kriza izazvana COVID-om 19 razotkrila je institucionalna ograničenja i nedostatke današnje Europske unije i istodobno ukazala na hitnu potrebu za djelotvornom i učinkovitom Unijom. Potreban je novi ustroj Europske unije koji bi nadišao jedinstveno tržište EU-a i doveo do integriranije Europe sa stvarnim fiskalnim kapacitetom, čiji je glavni cilj poboljšanje životnih i radnih uvjeta njezinih građana. Iz tih razloga EGSO smatra da bi se u okviru konferencije trebali uzeti u obzir postojeći instrumenti oporavka EU-a i već uspostavljena solidarnost te pritom zajamčiti ekološka održivost, gospodarski razvoj, društveni napredak, sigurnost i demokracija. EGSO naglašava da, unatoč pandemiji, izravno uključivanje organizacija civilnog društva, socijalnih partnera i izabranih predstavnika mora ostati prioritet konferencije te sa zanimanjem iščekuje njezin početak kako bi se zajedno sa svim građanima EU-a izgradila demokratskija, djelotvornija i otpornija Unija. EGSO smatra da bi Komisija trebala djelokrug konferencije otvoriti svim mogućim ishodima, uključujući zakonodavne prijedloge, pokretanje izmjena ugovora ili slično.

7.4.

EGSO smatra da su dezinformacije izravna prijetnja ne samo za sposobnost građana da donose informirane političke odluke nego i za projekt europske integracije, a time i za ujedinjenost, blagostanje i utjecaj Europske unije u svijetu. Slabljenje sposobnosti EU-a za demokratsko donošenje odluka u interesu je niza stranih sila, ali i ekstremističkih skupina koje se protive europskoj suradnji i snažnijoj koheziji. EGSO izražava snažnu potporu naporima koje EU trenutačno ulaže u borbu protiv dezinformiranja – vanjskog i domaćeg – te poziva Komisiju da osigura potpunu usklađenost i daljnje regulatorne mjere u vezi s Kodeksom dobre prakse u suzbijanju dezinformacija, daljnji razvoj nedavno uspostavljenog „sustava brzog uzbunjivanja” i obavještajnih jedinica STRATCOM-a te širenje djelovanja Europske službe za vanjsko djelovanje protiv dezinformiranja, koje bi se odvijalo paralelno sa znatnim širenjem djelovanja EU-a protiv domaćih izvora dezinformacija (18).

7.5.

EGSO odlučno podupire prijedlog Europske komisije da se osmisli „europski akcijski plan za demokraciju” koji bi trebao biti cjelovit i kontinuiran te koji bi mogao donijeti promjene, što bi se osiguralo financijskom potporom i međuinstitucijskom koordinacijom. Europskim akcijskim planom za demokraciju i povezanim budućim inicijativama trebalo bi nastojati poduzeti mnogo više kako bi se postigla sloboda i pluralizam medija te kvalitetno neovisno novinarstvo, djelotvorno reguliranje društvenih medija (osobito radi borbe protiv dezinformacija, uključujući reguliranje internetskog političkog oglašavanja i odgovornosti u pogledu sadržaja), modernizirani izborni postupak, uključivanje obespravljenih skupina, prvenstveno osoba s invaliditetom, te rašireno građansko obrazovanje o temi Europske unije i njezinu demokratskom procesu u svim državama članicama. EGSO podsjeća na svoj prijedlog ambiciozne strategije EU-a za informiranje, obrazovanje i osvješćivanje građana o temeljnim pravima, vladavini prava i demokraciji (19).

7.6.

Potrebno je daljnje djelovanje kako bi se postigli sloboda i pluralizam medija te kvalitetno neovisno novinarstvo, kao i djelotvorno reguliranje društvenih medija, osobito radi borbe protiv dezinformacija, uključujući reguliranje internetskog političkog oglašavanja i odgovornosti u pogledu sadržaja.

7.7.   Bolja regulativa i predviđanje

7.7.1.

EGSO i dalje poziva na reviziju agende za bolju regulativu koja bi uključivala „provjeru održivosti” kako bi se osiguralo da cjelokupno zakonodavstvo i politike EU-a doprinose provedbi ciljeva održivog razvoja.

7.7.2.

EGSO se obvezuje doprinositi uspjehu nove platforme „Fit for Future” (F4F) koja zamjenjuje platformu REFIT te pozdravlja jačanje svoje uloge u novoj platformi u pogledu sudjelovanja, zastupljenosti i doprinosa. U sklopu nove platforme države članice i predstavnici civilnog društva uključit će se u rad na pojednostavnjenju i smanjenju nepotrebnog regulatornog opterećenja te pripremi Europe za nove izazove u budućnosti, kao što je digitalizacija. Kriza izazvana COVID-om 19 pokazala je koliko je važno pojačati kapacitete i osmisliti politike koje će omogućiti suočavanje s nesigurnošću u budućnosti.

7.7.3.

EGSO ističe da bolja regulativa nije zamjena za političke odluke te da ni u kojem slučaju ne smije dovesti do deregulacije ili smanjivanja razine socijalne zaštite i zaštite okoliša, potrošača i temeljnih prava. EGSO poziva Komisiju da revidira smjernice i kriterije u paketu instrumenata za bolju regulativu radi uključivanja ciljeva održivog razvoja iz programa Obzor 2030. u postupke evaluacije. U paket instrumenata za bolju regulativu potrebno je izričito uključiti „provjeru održivosti”. EGSO ponovno poziva na daljnji razvoj europskog ekosustava procjena učinka i evaluacija u svrhu jačanja njegove kvalitete i poticanja aktivnog sudjelovanja organiziranog civilnog društva u osmišljavanju i provedbi zakonodavstva (20).

7.7.4.

EGSO predlaže Komisiji da radi jačanja participativne demokracije kombinira javna savjetovanja (zbog njihovih ograničenja) s ad hoc okruglim stolovima koji bi uključivali relevantne dionike, kao što su socijalni partneri i organizirano civilno društvo.

7.7.5.

U procjenu učinka i strateško predviđanje trebalo bi u većoj mjeri uključiti organizacije civilnog društva kako bi se osiguralo da se njihova stručnost i poznavanje situacije na terenu uzmu u obzir pri izradi budućeg zakonodavstva i politika u novom kontekstu nakon pandemije COVID-a 19.

7.7.6.

Organizacije civilnog društva i same su žrtve nejednakosti i slabosti sustava. Njihova je sadašnja i buduća sposobnost odgovaranja na potrebe ugrožena zbog često oskudnih i promjenjivih resursa, što treba riješiti uspostavom mehanizama za njihovo financiranje. Program rada Komisije za 2021. godinu nakon krize velika je prilika za preispitivanje angažmana EU-a naspram organizacija civilnog društva u smislu održivije i strukturne financijske potpore za razliku od financiranja koje se temelji na projektima.

---

(1)  Rezolucija o krizi uzrokovanoj COVID-om 19 (SL C 311, 18.9.2020., str. 1.).

(2)  https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?qid=1590732521013&uri=COM:2020:456:FIN

(3)  https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?qid=1590574123338&uri=CELEX%3A52020DC0380

(4)  Mišljenje u izradi – NAT/784 – „Europski propis o klimi” (vidjeti stranicu 143. ovoga Službenog lista).

(5)  Vidjeti bilješku 4.

(6)  Vidjeti stranicu 124. ovoga Službenog lista.

(7)  INT/894 – „Bijela knjiga o umjetnoj inteligenciji” (vidjeti stranicu 87. ovoga Službenog lista).

(8)  Vidjeti, na primjer, https://www.ilo.org/global/standards/lang--en/index.htm.

(9)  https://ec.europa.eu/commission/presscorner/detail/en/qanda_20_20

(10)  Jaka socijalna Europa za pravednu tranziciju.

(11)  https://ec.europa.eu/social/main.jsp?langId=en&catId=1226&furtherNews=yes&newsId=9696

(12)  Mišljenje u izradi SOC/632 – „Pristojne minimalne plaće diljem Europe”.

(13)  CCMI/124 – Okvir EU-a za kvalitetu predviđanja promjena i restrukturiranja (SL C 19, 21.1.2015., str. 50.).

(14)  https://www.eesc.europa.eu/en/documents/resolution/european-economic-and-social-committees-contribution-2020-commissions-work-programme-and-beyond.

(15)  https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?qid=1600965538199&uri=CELEX:52020DC0102.

(16)  INT/897 – „Industrijska strategija” (vidjeti stranicu 108. ovoga Službenog lista).

(17)  Mišljenje EGSO-a u izradi SOC/632 o temi „Pristojne minimalne plaće diljem Europe” i mišljenje EGSO-a SOC/583: https://www.eesc.europa.eu/en/our-work/opinions-information-reports/opinions/common-minimum-standards-field-unemployment-insurance-eu-member-states-concrete-step-towards-effective-implementation (SL C 97, 24.3.2020., str. 32.) te mišljenje EGSO-a o temi „Za europsku okvirnu direktivu o minimalnom dohotku” (SL C 190, 5.6.2019., str. 1.).

(18)  SOC/630 „Učinci kampanja na sudjelovanje u donošenju političkih odluka” (SL C 311, 18.9.2020., str. 26.).

(19)  SL C 282, 20.8.2019., str. 39. i „Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Europskom vijeću i Vijeću – Daljnje jačanje vladavine prava u Uniji: trenutačno stanje i mogući sljedeći koraci”, 3. travnja 2019.

(20)  INT/886 „Bolja regulativa – analiza stanja”, (SL C 14, 15.1.2020., str. 72.).

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Promicanje uključivije i održivije bankovne unije poboljšanjem doprinosa banaka u zajednici lokalnom razvoju i izgradnji društveno odgovornog međunarodnog i europskog financijskog sustava”

(samoinicijativno mišljenje)

(2020/C 364/02)

Izvjestitelj:

Giuseppe GUERINI

Odluka Plenarne skupštine:	20.2.2020.
Pravni temelj:	pravilo 32. stavak 2. Poslovnika
	samoinicijativno mišljenje
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za ekonomsku i monetarnu uniju te ekonomsku i socijalnu koheziju
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	24.6.2020.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	16.7.2020.
Plenarno zasjedanje br.:	553
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	205/6/6

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Pravilima usvojenima posljednjih godina na međunarodnoj i europskoj razini nisu uvijek u potpunosti uzeti u obzir različiti modeli koji pridonose raznolikosti banaka u Europi, a koji znatno utječu na manje i regionalne banke, koje često postoje u vidu zadruga, uglavnom u državama članicama kao što su Italija i Španjolska.

1.2.

Regulatorne mjere koje su posljedica prošle financijske krize nisu jednako utjecale na različite modele koji čine pluralizam i raznolikost europskog bankarskog sustava. U nekim su slučajevima upravo banke koje su najmanje pridonijele krizi 2008. godine najviše bile izložene opterećenju nametnutom propisima usvojenima kao odgovor na krizu.

1.3.

Iako uvažava napredak koji je Komisija ostvarila u nedavnim regulatornim mjerama uzimanjem u obzir manjih i manje složenih bankarskih institucija, EGSO smatra da je korisno dodatno povećati proporcionalnost bankarskih propisa s obzirom na značajke onih kojima su namijenjeni, a da se pritom ne žrtvuje učinkovitost bonitetnih pravila. Istodobno, opća načela i ciljevi na kojima se temelje mjere poduzete nakon financijske krize ne bi smjeli biti ugroženi ili dovedeni u pitanje jer su se pokazali i nužnima i učinkovitima. Sigurnost, stabilnost i otpornost financijskog sustava od ključne su važnosti.

1.4.

EGSO pozdravlja nedavno donesenu odluku o odgodi provedbe sporazuma Basel III i potiče na, kada za to bude vrijeme, prenošenje novih pravila o kapitalnim zahtjevima koja na odgovarajući način odražavaju raznolikost bankarskih poslovnih modela u Europi i njihov doprinos diversifikaciji i otpornosti bankovne unije.

1.5.

EGSO posebno poziva na to da se vrednuje specifična uloga koju regionalne banke i banke u zajednici, koje su često organizirane kao zadruge u nekim državama članicama kao što su Italija i Španjolska, imaju za mala i srednja poduzeća i kućanstva na lokalnoj razini, a u nekim su slučajevima glavni, ako ne i jedini izvor pristupa kreditima za tisuće europskih građana i poduzeća.

1.6.

EGSO se također nada da će se cijeniti doprinos većih zadružnih banaka u državama kao što su Njemačka, Austrija, Nizozemska i Francuska europskom bankarskom sustavu. U slučajevima kada doprinose sistemskim rizicima, to se mora na odgovarajući način uzeti u obzir pri reguliranju i nadzoru.

1.7.

Također treba imati na umu važnu ulogu koju one imaju u poticanju ekonomske demokracije promicanjem sudjelovanja vlastitih dionika, koji nisu samo dioničari ili klijenti, nego partneri koji na temelju glasovanja per capita mogu sudjelovati u smjernicama za upravljanje, koje su zapravo više usmjerene na vrijednost za dionike, a ne na vrijednost za dioničare.

1.8.

EGSO smatra da će europske banke, uključujući regionalne i zadružne banke, imati ključnu ulogu u gospodarskom oporavku nakon krize izazvane bolešću COVID-19 u vidu potpore gospodarstvu i zapošljavanju.

1.9.

Diversificirani bankarski sustav u kojem sudjeluju različiti dionici i koji je ukorijenjen u lokalna područja i zajednice također je važno jamstvo za održavanje zajedničke i participativne društvene odgovornosti građana, MSP-ova i gospodarskih subjekata sa snažnim sudjelovanjem u realnom gospodarstvu.

2.   Opće napomene

2.1.

Ovo samoinicijativno mišljenje doprinos je EGSO-a projektu bankovne unije koji služi ciljevima održivog razvoja i socijalne uključenosti koji su nužni za buduću konkurentnost Europske unije u kontekstu višestrukih globalnih izazova. U tom bi pogledu EGSO želio prenijeti interese civilnog društva za postizanje uključive, diversificirane i održive bankovne unije.

2.2.

Taj doprinos nastavlja se na niz drugih stajališta EGSO-a o ulozi lokalnih i zadružnih banaka (1), a danas je još potrebniji s obzirom na zdravstvenu, humanitarnu, gospodarsku i socijalnu globalnu krizu, kao i krizu zapošljavanja, koje su uzrokovane pandemijom bolesti COVID-19.

2.3.

Pri stalnom povećanju broja bankarskih propisa na europskoj razini, koji s godinama postaju sve stroži, nije se uvijek vodilo računa o različitim modelima koji doprinose raznolikosti banaka u Europi i o razvoju proporcionalnih pravila primjerenih za manje i regionalne banke.

2.4.

Argumenti navedeni u nastavku odnose se u prvom redu na banke u zajednici, koje su često male i imaju pojednostavljenu upravljačku strukturu. Osim toga, odnose se i na zadružne banke najrazličitijih modela i dimenzija koji se susreću u Europi. Te su banke male, brojne i djeluju samo na lokalnoj razini u nekim državama, primjerice u Italiji i Španjolskoj. S druge strane, veću ulogu imaju u državama članicama kao što su Njemačka, Austrija i Nizozemska, ali s obzirom na to da posluju kao zadruge, i dalje imaju isto ključno obilježje kao i ostale zadružne banke – usmjerene su na vrijednost za dionike, a ne (uglavnom) na vrijednost za dioničare. Kada su organizirane u bankarsku grupaciju uvrštenu na burzu, zadružne banke moraju imati neka ista obilježja kao i druga društva uvrštena na burzu.

2.5.

Rješavanje pitanja uređivanja poslovanja banaka iziskuje kritički pogled unatrag na događaje koji su postupno uvjetovali donošenje europskog regulatornog okvira, ali i lucidan pogled u budućnost i odgovor na pitanje što želimo postići.

2.6.

Kad govorimo o pogledu unatrag, treba podsjetiti da je trenutačni okvir u velikoj mjeri nastao kao odgovor na krizu iz 2008. godine. Namjera europskog zakonodavca bila je izmijeniti pravila kako bi se ispravili nedostaci koje je kriza iznijela na vidjelo, prije svega kako bi se banke opremile i ojačale za prevladavanje budućih kriza.

2.7.

Iako se slažemo s ciljevima provedenih reformi, nema sumnje da su učinci i rezultati za različite grane bankarskog sustava asimetrični zbog pristupa koji je dosad zauzeo regulator bankarskog sektora.

2.8.

Provedene reforme nisu jednako utjecale na različite modele koji čine pluralizam i raznolikost europskog bankarskog sustava. Naime, u nekim su slučajevima poslovni modeli koji su najmanje pridonijeli krizi iz 2008., kao što su lokalne banke, često male i srednje veličine, a koje u nekim državama postoje u vidu zadruga, više bile izložene opterećenju nametnutom propisima.

2.9.

Među ostalim i zbog propisa koje je sve teže provoditi iz različitih aspekata, lokalne male i srednje banke izložene su postupnom pritisku da se objedine u veće grupacije i da se spoje, u suprotnom im prijeti nestanak s tržišta. Posljedica je gubitak raznolikosti unutar europskog bankarskog sustava.

3.   Regionalne banke i regulacija bankarskog sektora: opće napomene

3.1.

Raznim aktima usvojenima posljednjih godina u okviru provedbe međunarodnih sporazuma i europskih propisa kažnjavaju se male i srednje banke, posebno one zadružne, regionalne i od uzajamne koristi, i to iz tri razloga: a. troškovi usklađivanja podrazumijevaju velik, složen i vrlo detaljan regulatorni okvir koji se stalno mijenja; b. nedovoljno priznavanje drugačijeg sistemskog značaja lokalnih banaka u smislu rizičnosti; c. velike sistemske banke imaju prednost u pogledu troškova financiranja.

3.2.

Iz tih razloga EGSO smatra da bi zakonodavac trebao promptno povećati strukturnu proporcionalnost i primjerenost bankarskih propisa subjektima koji se reguliraju. Zakonodavac bi trebao nastojati ostvariti tri cilja: a. smanjenje umjetnih narušavanja tržišnog natjecanja zbog propisa koji nisu proporcionalni, odnosno primjereni različitim značajkama subjekata kojima su upućeni, što podrazumijeva i njihove različite poslovne svrhe; b. održavanje europskoga bankarskog sektora diversificiranim, koji će kao takav biti otporniji na buduće financijske i gospodarske krize; c. poticanje (a ne smanjenje) kreditne potpore malim i srednjim poduzećima – ključnom sektoru europskoga gospodarstva.

3.3.

EGSO podržava nedavno donesenu odluku o odgodi provedbe sporazuma Basel III i potiče, kada za to bude vrijeme, njegovo prenošenje u pravo EU-a tako da na odgovarajući način odražava raznolikost bankarskih poslovnih modela u Europi.

3.4.

S obzirom na postupak prenošenja novih odredbi iz Bazelskih sporazuma, EGSO smatra da je korisno podsjetiti i podržati sedam načela koja je u lipnju 2019. utvrdio Europski odbor za sistemske rizike (ESRB – European Systemic Risk Board), a koja su sastavljena prije konačnog pokretanja savjetodavne ocjene ESRB-a (2). a. Prilagodljivost : financijska regulativa mora se moći razvijati zajedno s financijskim sustavom i ne smije postati prepreka inovacijama. To također podrazumijeva da se ne stvaraju materijalne prepreke ulasku novih banaka u sektor i ne obeshrabruje pojava novih poslovnih modela ili očuvanje alternativnih bankarskih modela koji su se potvrdili kroz povijest, kao što je zadružni model. b. Raznolikost : treba očuvati raznolikost financijskih institucija i poslovnih praksi jer je ta raznolikost djelotvorna zaštita od nestabilnosti sustava. Potrebno je izbjegavati prekomjernu homogenizaciju poduzeća i djelatnosti koji podliježu regulaciji: sposobnost za razvoj „antitijela” i različitih vidova reakcije/otpornosti na negativne ekonomske cikluse, na primjer, povećava ukupnu stabilnost financijskog sektora i gospodarstva općenito. c. Proporcionalnost : regulatorno opterećenje trebalo bi biti razmjerno važnosti nesavršenosti tržišta koju treba ispraviti i sistemskoj važnosti subjekata na koje se regulatorno uređenje odnosi. d. Mogućnost sanacije : regulacijom bi institucijama bez gospodarske održivosti trebalo omogućiti izlazak iz sustava bez ugrožavanja stabilnosti sustava. Međutim, treba usvojiti politike kojima se uzima u obzir struktura i složenost predmetnih institucija. e. Sistemska perspektiva : cilj financijskih propisa trebao bi biti osiguravanje kontinuiranog pružanja osnovnih financijskih usluga društvu. Regulatorni sustav koji daje prednost koncentraciji aktivnosti prema ograničenom broju financijskih institucija može biti ranjiviji jer ovisi o financijskom opstanku malobrojnih institucija. f. Raspoloživost informacija : tokovi informacija od banaka do regulatornih tijela, što je predviđeno sektorskim zakonodavstvom, trebali bi omogućiti brzu identifikaciju kanala „zaraze” i područja ranjivosti. g. Neregulatorno uređenje : postojanje regulatornog uređenja ne bi smjelo dovesti do uklanjanja rješenja koja su se potvrdila izvan zakonskog područja u uskom smislu riječi.

4.   Neki konkretni prijedlozi za prenošenje novih pravila u regulatornom kontekstu bankovne unije

4.1.

U europskom zakonodavnom razdoblju od 2019. do 2024. razumno je pretpostaviti da će Europska komisija preispitati svoj zakonodavni akcijski plan s obzirom na izvanrednu situaciju izazvanu bolešću COVID-19. U iščekivanju novog plana, glavni ciljevi prilagodbe europskog bankarskog sustava za koju EGSO smatra da je važna su sljedeći.

4.2.

Potrebno je prenijeti Bazelske sporazume (sklopljene u prosincu 2017.) na način da se više koriste razlike u tumačenju i diskrecijsko pravo EU-a nego što je to bio slučaj sa sporazumima Basel II i Basel III. Općenito uzevši, treba priznati da je Europska komisija poduzela određene korake u pravom smjeru radi pojednostavljenja pravila za manje i jednostavnije bankarske institucije u nekoliko područja kao što su zahtjevi za izvješćivanje, nadzor i kapitalni zahtjevi (faktor potpore za MSP-ove). Međutim, potrebno je nastaviti u tom smjeru prilagodbom pravila, koliko je to moguće, različitim poslovnim modelima, a da se pritom ne žrtvuje učinkovitost bonitetnih pravila.

4.3.

EGSO uviđa posebnu ulogu koju regionalne banke i banke u zajednici, često u vidu zadruga u nekim državama članicama kao što su Italija i Španjolska, imaju za mala i srednja poduzeća i kućanstva. EGSO također priznaje doprinos većih zadružnih banaka u državama kao što su Njemačka, Austrija i Nizozemska europskom bankarskom sustavu. U slučajevima kada doprinose sistemskim rizicima, to se mora na odgovarajući način uzeti u obzir pri reguliranju i nadzoru.

4.4.

Kako bi se priznali oblici proporcionalnosti uvedeni u svibnju 2019. direktivom CRD5 i uredbom CRR2 (takozvani „paket o bankarstvu”), za europski gospodarski i bankarski sektor bilo bi pozitivno nadići jednadžbu (utvrđenu u članku 40. Uredbe (EU) br. 468/2014 Europske središnje banke (3)), prema kojoj su banke koje su dio „značajne” bankarske grupe i same „značajne” iako su i dalje u stvarnosti relativno malog značaja kad je riječ o veličini, ulozi i izloženosti takozvanim prilično niskim sistemskim rizicima. Posebno se člankom 84. stavkom 4. direktive CRD5 i člankom 4. stavkom 1. točkom 145. uredbe CRR2 uvodi koncept „male i jednostavne institucije” uz pripadajuća olakšanja nekih uvjeta, posebno kad je riječ o zahtjevima za objavu.

4.5.

EGSO smatra da definicija „male i jednostavne institucije” sada daje mogućnost za sustavan pristup pitanju proporcionalnosti. Pojednostavljenje obveza za male i jednostavne institucije ne bi trebalo biti ograničeno na zahtjeve za objavu, već bi se trebalo moći proširiti na druge bonitetne i nadzorne zahtjeve. Na primjer, malu i jednostavnu instituciju ne bi trebalo nadzirati kao „značajni” subjekt ako je povezana sa „značajnom” grupom na osnovi odredbe nacionalnog zakonodavstva koja to propisuje. Takva bi situacija u biti mogla izazvati neku vrstu dvostrukog nadzora manjih banaka na različitim razinama, sa znatnim negativnim učinkom u pogledu troškova usklađivanja za banke i regulatornih troškova za nadzorna tijela za bankarstvo.

4.6.

EGSO također poziva na izmjenu pravila i mehanizama kojima se uređuje sanacija i likvidacija banaka, način izračuna minimalnog zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze (4), alternativne mjere koje se mogu provesti putem posebnih fondova za osiguranje depozita (5) uspostavljenih u okviru određenih sustava regionalnih ili zadružnih banaka, kako je utvrđeno u presudi Suda Europske unije od 19. ožujka 2019. u predmetu Tercas (6).

4.7.

Neophodno je da novo primarno zakonodavstvo, kao i pravila za nadzor održivog financiranja, ne postanu novi teret usklađivanja, što bi za posljedicu imalo neodržive modele nadzora za male i zadružne banke.

4.8.

EGSO podupire prijedloge Odbora Europskog parlamenta za ekonomsku i monetarnu politiku iz 2019. u vezi s mogućnošću uvođenja „zelenog i socijalnog pomoćnog faktora”, kojim bi se smanjila apsorpcija kapitala za financiranje koje banke osiguravaju poduzećima socijalne ekonomije i onima istinski uključenima u programe održivog i uključivog razvoja. Imajući na umu potrebu za otpornošću i stabilnošću financijskog sektora, potrebno je na odgovarajući način ispitati i ocijeniti mogućnost razvoja zelenog i socijalnog pomoćnog faktora.

4.9.

Naime, EGSO smatra da je važno da se novom regulacijom bankovne unije stave na raspolaganje konkretni instrumenti kojima bi se prepoznalo da treba poticati ulaganja banaka u aktivnosti pozitivnog socijalnog učinka i učinka na okoliš, uključujući i putem povlaštenog tretmana iz perspektive bonitetnih rezervi koje zahtijeva Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo (EBA).

4.10.

Ta regulatorna osjetljivost potkrijepljena je i podacima koji pokazuju manju rizičnost ulaganja poduzeća socijalne ekonomije, a utjecaj njihovih neprihodonosnih kredita na europski bankarski sustav gotovo je neznatan.

4.11.

Suzakonodavci su postigli kompromis u proljeće 2019. povjeravajući EBA-i (članak 501. Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (7), tj. uredbe CRR) zadaću da, nakon savjetovanja s Europskim odborom za sistemske rizike (ESRB), na temelju dostupnih podataka i nalaza Komisijine stručne skupine na visokoj razini za održivo financiranje, procjenjuje bi li poseban bonitetni tretman izloženosti koje se odnose na imovinu ili aktivnosti znatno povezane s ciljevima iz područja okoliša i/ili socijalnim ciljevima bio opravdan. EGSO je uvjeren da će ta procjena biti temeljita i pozitivna.

5.   Bankarske grupacije i nadzor

5.1.

S obzirom na osnivanje zadružnih bankarskih grupacija, u skladu s europskim propisima, kojima se banke u zajednici i regionalne banke udružuju, posebno u nekim državama, na primjer Italiji i Španjolskoj, kako bi povećale kritičnu masu u svojem poslovanju, regionalne banke trebale bi moći na odgovarajući način upravljati apsorpcijom kapitala svojeg matičnog društva kako bi se izbjegao pretjerani pritisak na sredstva namijenjena kreditiranju.

5.2.

Pravni okvir predviđen europskim zakonodavstvom o bankarskim grupacijama trenutačno slijedi tri članka uredbe CRR: a. članak 10.: bankarske grupacije sastavljene od banaka koje su stalno povezane sa središnjim tijelom, s međusobnim jamstvom i ovlastima upravljanja i koordinacije (Italija, Nizozemska, Finska, Portugal i Luksemburg); b. članak 113. stavak 6.: grupacije s ovlastima upravljanja i koordinacije u vezi s matičnim društvom ili vrlo integrirani sustavi (Francuska); c. članak 113. stavak 7.: institucionalni sustavi zaštite: Njemačka, Austrija, Španjolska i Pokrajina Bolzano u Italiji.

5.3.

Navedena tri različita instrumenta zapravo ne mogu prepoznati niz posebnih značajki koje karakteriziraju i razlikuju poslovanje onih zadružnih banaka koje su bile obvezne pridružiti se grupacijama zadružnih banaka ili institucionalnim sustavima zaštite nakon uspostave bankovne unije.

5.4.

Obveza zadružnih banaka da poštuju zahtjeve uzajamnosti, da svoje djelovanje geografski ograniče na područja u kojima posluju, njihovo demokratsko upravljanje, nepostojanje cilja pojedinačne dobiti, precizna ograničenja raspodjele dobiti i nedjeljivost imovine nisu u skladu s postojećim regulatornim okvirom.

5.5.

To bi moglo oslabiti tradicionalnu učinkovitost regionalnih razvojnih banaka s potvrđenom protucikličkom funkcijom.

6.   Okvir za razdoblje nakon bolesti COVID-19

6.1.

Dramatične posljedice pandemije bolesti COVID-19 sada su očite. Morat ćemo se naviknuti na život s mnogo višim razinama javnog duga te će se, kako bi se osiguralo da resursi na vrijeme dođu tamo gdje je to potrebno, morati angažirati cijeli financijski sustav u okviru zajedničkog općeg napora koji uključuje javna tijela i privatne subjekte.

6.2.

Imajući u vidu razdoblje nakon krize izazvane bolešću COVID-19, s autoritetom je rečeno da će nakon te zdravstvene krize europske banke morati postati „sredstvo javne politike” za potporu gospodarstvu i zapošljavanju. Stoga „ni zakonski ni podzakonski akti ni na koji način ne bi smjeli sprečavati stvaranje potrebnih mogućnosti u tu svrhu u bilancama banaka” (8).

6.3.

Još ne možemo znati kako će se kriza izazvana bolešću COVID-19 odraziti na gospodarstvo i koje će biti njezine konačne posljedice za banke, ali potrebno je razmisliti o sadašnjem i budućem okviru. a. Iz regulatorne perspektive, glavni cilj nakon financijske krize 2008. bio je smanjenje rizika u bilancama banaka. Nakon izbijanja pandemije bolesti COVID-19, a zasad nitko ne može procijeniti koliko će to trajati, bilance banaka povećavat će se zbog rizika država članica i realnog gospodarstva. b. Jedinstveni nadzorni mehanizam, EBA i Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržište kapitala (ESMA) poduzeli su niz mjera na osnovi fleksibilnosti koju im omogućuje postojeći regulatorni okvir radi privremene obustave određenih zadaća ili ublažavanja nekih bonitetnih zahtjeva. c. Ako gospodarske i financijske posljedice krize u budućnosti još uvijek budu znatno vidljive u bilancama banaka, to će se morati uzeti u obzir pri provedbi Bazelskog sporazuma iz prosinca 2017. u EU-u. d. Odgoda provedbe sporazuma Bazelskog odbora iz prosinca 2017. svakako je primjerena i nužna kako bi se bankama omogućilo da se nose s posljedicama pandemije, i zbog toga da se uzmu u obzir posljedice krize izazvane bolešću COVID-19 na financijsku situaciju banaka i da se više uzme u obzir raznolikost banaka u Europi.

---

(1)  EGSO je već u nekoliko navrata izrazio svoja stajališta o bankovnoj uniji (mišljenje „Uloga kreditnih zadruga i štedionica u teritorijalnoj koheziji”), ali preporuke iznesene u njima još nisu prihvaćene. EGSO je 2014. godine, u vezi s Prijedlogom uredbe o strukturnim mjerama kojima se poboljšava otpornost kreditnih institucija EU-a (COM(2014) 43 final – 2014/0020 (COD)), predložio preporuke za potporu lokalnim gospodarstvima i potrebu za uredbom o bankarstvu kojom se poštuje načelo proporcionalnosti. EGSO je 2018. objavio studiju Europe's cooperative banking models („Europski modeli zadružnog bankarstva”, ISBN: 978-92-830-4024-8, kataloški broj: QE-01-18-233-EN-N), u kojoj se opisuje stanje i izgledi zadružnog bankarskog sustava u europskom kontekstu.

(2)  Izvješća Savjetodavnog znanstvenog odbora – Regulatory Complexity and the Quest for Robust Regulation („Regulatorna složenost i potraga za snažnom regulativom”), br. 8, lipanj 2019.

(3)  SL L 141, 14.5.2014., str. 1.

(4)  Minimalni zahtjev za regulatorni kapital i prihvatljive obveze (MREL – Minimum Requirement for own funds and Eligible Liabilities) jest zahtjev uveden Direktivom o oporavku i sanaciji banaka (BRRD), čiji je cilj osigurati pravilno funkcioniranje bail-in mehanizma povećavanjem sposobnosti banke da pokrije vlastite gubitke.

(5)  Jednim takvim fondom za osiguranje depozita upravlja Konzorcij talijanskih zadružnih banaka (BCC-CR – Banche Cooperative Italiane consorziate). To je dobar primjer uspostave mehanizma za zaštitu deponenata koji se u potpunosti samofinancira vlastitim sredstvima banaka s pomoću uzajamnog i zadružnog mehanizma. Fond intervenira u sljedećim slučajevima: prisilna likvidacija banaka članica konzorcija, a kad je riječ o podružnicama kreditnih zadruga zajednice koje su članice konzorcija i posluju u Italiji, ako intervenira državni sustav osiguranja depozita predmetne države; sanacija banaka članica konzorcija; prijenos aktive, pasive, gospodarske cjeline ili jedne od grana djelatnosti, imovine i pravnih odnosa kao cjeline; propast ili rizik od propasti članice konzorcija.

(6)  Naime, tom se presudom poništava odluka Komisije da mjera podrške privatnopravnog konzorcija u korist jednog od njegovih članova predstavlja državnu potporu.

(7)  SL L 176, 27.6.2013., str. 1.

(8)  Vidjeti, primjerice, argumente bivšeg predsjednika ESB-a Marija Draghija u Financial Timesu, 26. ožujka 2020.

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Mehanizmi oporezivanja za smanjenje emisija CO2”

(samoinicijativno mišljenje)

(2020/C 364/03)

Izvjestitelj:

Krister ANDERSSON

Odluka Plenarne skupštine:	20.2.2020.
Pravni temelj:	pravilo 32. stavak 2. Poslovnika
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za ekonomsku i monetarnu uniju te ekonomsku i socijalnu koheziju
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	24.6.2020.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	16.7.2020.
Plenarno zasjedanje br.:	553
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	209/1/6

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO smatra da postoje dobri razlozi za uvođenje ujednačenih pravila unutar EU-a za borbu protiv globalnog zagrijavanja te za pokretanje međunarodne rasprave s drugim trgovinskim blokovima na temelju tih pravila.

1.2.

Dosadašnje rasprave bile su usmjerene na propise i ekološke poreze, a posebno na poreze kojima se nastoje smanjiti emisije. EGSO smatra da problem globalnog zagrijavanja treba rješavati na univerzalan, sveobuhvatan i simetričan način, uzimajući u obzir razinu CO2 u atmosferi.

1.3.

Komisija je u okviru svojih napora za smanjenje emisija ugljika pozornost usmjerila na sustav trgovanja emisijama (ETS). EGSO smatra da bi u budućnosti moglo biti korisno i potrebno osmisliti nove mjere oporezivanja kojima se mogu dopuniti postojeći ETS-ovi i nacionalni porezi na ugljik kako bi se postigao učinkovit i simetričan politički okvir za borbu protiv sve veće količine emisija CO2.

1.4.

EGSO pozdravlja pristup Komisije koji se čini dobrim korakom za uspostavu učinkovitijeg sustava određivanja cijena ugljika u cijelom gospodarstvu. Takav bi instrument trebalo koordinirati s drugim dodatnim instrumentima, primjerice s novim pristupom oporezivanju na unutarnjem tržištu EU-a u koherentnom političkom okviru, kao i s drugim sličnim alatima koji se primjenjuju u drugim pravnim sustavima diljem svijeta.

1.5.

EGSO potiče Europsku komisiju da pokrene konkretne inicijative za uvođenje sličnih poreza na ugljik u državama članicama kako bi se uskladili napori za istinsko smanjenje razine CO2. Idealan ishod bio bi kad bi se na cijelom jedinstvenom tržištu EU-a uspostavili jednaki uvjeti u pogledu emisija/smanjenja koje treba oporezivati te uvele posebne metode i porezne stope kojima bi se osigurao jednako snažan utjecaj na razinu CO2 u atmosferi.

1.6.

EGSO smatra da će se, čak i uz primjenu novih poreza i dodatnih mjera, globalno zagrijavanje vjerojatno nastaviti, osim ako se već ispušteni CO2 ne ukloni iz atmosfere.

1.7.

EGSO potiče razvoj tehnologije hvatanja i skladištenja ugljika te tehnologije hvatanja i uporabe ugljika kroz namjenska ulaganja, kako na razini EU-a tako i na nacionalnoj razini, s obzirom na to da one doprinose cilju smanjenja posljedica emisija CO2 i, općenitije, ciljevima održivog razvoja koje promiče UN i ciljevima Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama.

1.8.

Države članice osobito bi trebale osmisliti sveobuhvatnu i simetričnu politiku ekološkog oporezivanja usmjerenu na smanjenje utjecaja CO2 na globalno zagrijavanje. Potrebno je uvesti poreze i s pozitivnim i s negativnim stopama. Prihodi od oporezivanja CO2 trebali bi se koristili za financiranje poticaja namijenjenih tehnologijama za smanjenje CO2 i na lokalnoj, i na regionalnoj, i na nacionalnoj razini.

1.9.

EGSO skreće pozornost na druge političke instrumente za smanjenje emisija ugljika. Oni se kreću od novih tehnologija do praksi upravljanja zemljištem, koje bi trebalo poticati i podupirati i na razini EU-a i na nacionalnoj razini. Prije svega, šume prirodno uklanjaju ugljikov dioksid, a stabla su posebno dobra za skladištenje ugljika uklonjenog iz atmosfere fotosintezom. Širenjem i obnovom šuma te pravilnim gospodarenjem šumama može se iskoristiti snaga fotosinteze za rješavanje problema CO2.

1.10.

Iako se prodaja šumskih proizvoda oporezuje kao prihod vlasnika, trebalo bi uvažiti činjenicu da sadnja stabala i rast šuma smanjuju CO2 u atmosferi te bi ih stoga u simetričnom poreznom pristupu globalnom zagrijavanju trebalo poticati putem negativnog poreza na CO2. To bi bila važna mjera za postizanje klimatskih ciljeva.

1.11.

EGSO želi naglasiti da treba provesti učinkovite mjere, i to na društveno prihvatljiv način za sve.

2.   Opće napomene

2.1.

Globalno zagrijavanje zabrinjava sve, a vlade traže učinkovite metode za ograničavanje globalnog porasta temperature. Globalnom zagrijavanju pridonosi nekoliko čimbenika, ali ponajprije emisije ugljikova dioksida.

2.2.

CO2 je staklenički plin koji se najčešće proizvodi ljudskim aktivnostima, a njegov udio u globalnom zagrijavanju uzrokovanom ljudskim djelovanjem iznosi 64 % (1). Koncentracija stakleničkih plinova u atmosferi doživjela je znatan porast tijekom nekoliko posljednjih desetljeća i trenutačno je 40 % veća nego u trenutku kada je započela industrijalizacija.

2.3.

Prosječna površinska temperatura planeta porasla je od kraja 19. stoljeća za 0,9 oC (2). Ta je promjena potaknuta sve većim emisijama ugljikova dioksida u atmosferu i drugim emisijama izazvanima ljudskim djelovanjem, za koje mnogi istraživači tvrde da su odgovorne za ukupno povećanje globalne temperature.

2.4.

Ljudske aktivnosti mijenjaju ciklus ugljika kako povećanjem koncentracije CO2 u atmosferi, što utječe na sposobnost prirodnih ponora, primjerice šuma, da uklanjaju CO2 iz atmosfere, tako i utjecanjem na sposobnost tla da skladišti ugljik. Glavna je ljudska aktivnost koja proizvodi CO2 izgaranje fosilnih goriva – ugljena, prirodnog plina i nafte – za potrebe energije i prijevoza, nakon čega slijede određeni industrijski procesi i prakse korištenja zemljišta.

2.5.

Azija je trenutačno regija s najvećim emisijama na svijetu, odgovorna za 53 % globalnih emisija, pri čemu je samo Kina odgovorna za 10 milijardi tona (što premašuje četvrtinu ukupnih svjetskih emisija). Slijedi Sjeverna Amerika (18 % globalnih emisija), a iza nje Europa sa 17 % (3).

2.6.

Utjecaj emisija CO2 na temperaturu Zemlje i klimatske promjene postaje sve važniji za javno mnijenje i civilno društvo, kao i za političke stranke na europskoj i nacionalnoj razini.

2.7.

Prije no što je početkom 2020. bila prisiljena usredotočiti se na izvanredno stanje izazvano COVID-om 19, Europska komisija je razvoj konkretnih inicijativa za borbu protiv klimatskih promjena proglasila jednim od svojih glavnih političkih prioriteta, npr. u zelenom planu (4).

2.8.

Zeleni plan (5) temelj je novog političkog programa Europske komisije. Cilj te strategije, kojom se nastoji učinkovito odgovoriti na trenutačne ekološke izazove, jest postizanje nulte neto stope emisija stakleničkih plinova u EU-u do 2050.

2.9.

Zelenim planom obuhvaćeni su glavni sektori europskog gospodarstva, uključujući promet, energetiku, poljoprivredu, građevinarstvo, i konkretne grane kao što su industrija čelika, cementa, IKT-a, tekstila i kemikalija. Komisija radi na prvom „europskom propisu o klimi” i na dodatnim, konkretnim strategijama i ulaganjima za poticanje zelenog gospodarskog rasta. Fond za pravednu tranziciju važan je, ali možda će trebati dodatna sredstva (6).

3.   Politički instrumenti koji bi se mogli koristiti za smanjenje CO2  (7)

3.1.

Mnoge aktivnosti mogu uzrokovati onečišćenje koje utječe na druge gospodarske subjekte, ali se pri donošenju odluka o njihovom pokretanju to možda ne uzima u obzir, pa se one obavljaju a da se ne vodi računa o njihovim vanjskim učincima, odnosno o njihovom stvarnom socijalnom trošku. Pri donošenju odluka važno je uzimati u obzir društveni trošak onečišćenja. To se može postići oporezivanjem dotične djelatnosti. Vanjski će se učinak potom uključiti u odluku, a onečišćenje će se smanjiti u skladu s troškovima koje uzrokuje.

3.2.

Međutim, neke djelatnosti mogu dovesti i do smanjenja ukupnih razina onečišćenja, čime se stvara pozitivan vanjski učinak. Takve bi djelatnosti trebalo poticati kako bi se intenzivirale do te mjere da se iskoriste njihove prednosti i omogući potpuna kompenzacija. To se može postići subvencijama ili negativnim porezima.

3.3.

Budući da je utjecaj emisija CO2 globalnog karaktera, cijena onečišćenja trebala bi svugdje biti ista za ekvivalentne negativne učinke jer će tek tada oporezivanje biti troškovno učinkovito. Stoga postoji potreba za globalnim pristupom (8).

3.4.

Međutim, teško je točno procijeniti koju količinu CO2 stvara svaka pojedina djelatnost i ne postoji svjetsko tržište na kojem bi se mogao uvesti jedinstveni porez na djelatnosti koje su izvor emisija CO2. Zemlje su stoga morale primijeniti nesustavne mjere. Važno je poduzete mjere proširiti na veće regije i djelatnosti koje više onečišćuju.

3.5.

EGSO smatra da postoje dobri razlozi za uvođenje ujednačenih pravila unutar EU-a i za pokretanje međunarodne rasprave s drugim trgovinskim blokovima na temelju tih pravila.

3.6.

Upotreba dozvola za trgovanje u EU-u i drugdje jedan je od načina na koji se može odgovoriti na potrebu za uvođenjem jedinstvene cijene po ispuštenoj toni CO2.

3.7.

Međutim, dosadašnje rasprave bile su usmjerene na propise i ekološke poreze, a posebno na poreze kojima se nastoje smanjiti emisije. EGSO smatra da problem globalnog zagrijavanja treba rješavati na sveobuhvatan i simetričan način, uzimajući u obzir postojeću razinu CO2 u atmosferi.

3.8.

Budući da se smanjenjem razine CO2 u atmosferi borimo protiv globalnog zatopljenja, smanjenje emisija CO2 za određenu količinu jednako je korisno kao i uklanjanje iste te količine CO2 iz atmosfere. Stoga bi doprinose povećanju ili smanjenju razine trebalo tretirati na simetričan način. To znači da bi dodavanje CO2 u atmosferu (onečišćenje) trebalo sankcionirati dodatnim troškovima (porezom), dok bi djelatnosti kojima se smanjuje razina CO2 trebalo subvencionirati (negativnim porezom).

3.9.

Međutim, naglasak je dosad gotovo isključivo bio na sprečavanju daljnjih emisija. Čak i uz primjenu novih poreza i dodatnih mjera, globalno zagrijavanje vjerojatno će se nastaviti, osim ako se već ispušteni CO2 ne ukloni iz atmosfere. EGSO stoga smatra da bi države članice trebale uvesti simetrične mjere.

3.10.

Svrha poreza na emisije ugljika i negativnog poreza na smanjenje CO2 u atmosferi jest utjecati na ponašanje i internalizirati vanjski učinak globalnog zagrijavanja. Međutim, porezi i subvencije utjecat će na mogućnosti proizvodnje i zapošljavanja u svim sektorima gospodarstva. Pritom nije unaprijed očito da bi pozitivna i negativna porezna stopa trebale biti jednako visoke (9).

3.11.

Od najveće je važnosti uskladiti različite poticaje kako bi se stimulirala održiva ulaganja, pod uvjetom da se u obzir uzmu s njima povezani pozitivni vanjski učinci. Usklađena metodologija za pokazatelje niskih emisija ugljika trebala bi poslužiti kao smjernica za izračun drugih učinaka.

3.12.

Kako bi prelazak na gospodarstvo bez emisija ugljika bio gospodarski snažniji i politički vjerodostojniji, potrebno je što prije poduzeti mjere za smanjenje izravnih i neizravnih subvencija sektoru fosilnih goriva koji nanose veliku štetu okolišu.

3.13.

Budući da su za europski zeleni plan potrebna golema sredstva i da su zajednički izvori za proračun EU-a vrlo ograničeni, privatni sektor imat će veliku ulogu. To se mora uzeti u obzir pri dogovorima o višegodišnjem financijskom okviru. Međutim, oporezivanje CO2 prvenstveno postoji zbog potrebe za promjenom ponašanja kućanstava, poduzeća i javnih subjekata, a ne kao izvor prihoda. EGSO želi naglasiti da treba provesti učinkovite mjere, i to na društveno prihvatljiv način za sve.

4.   Sustavi trgovanja emisijama

4.1.

Jedan od mogućih političkih instrumenata za smanjenje emisija CO2 jest europski sustav trgovanja emisijama (ETS) (10) koji se temelji na načelu „ograniči i trguj”. U skladu s tim načelom utvrđuje se gornja granica ukupne količine određenih stakleničkih plinova koju smiju ispuštati poduzeća obuhvaćena tim sustavom. Gornja granica s vremenom se smanjuje, što dovodi do smanjenja ukupnih emisija. Vodeći računa o toj gornjoj granici, poduzeća obuhvaćena tim sustavom dobivaju ili kupuju dozvole za emisije kojima se može trgovati prema potrebi (11).

4.2.

U skladu s Komunikacijom „Europski zeleni plan” (COM(2019) 640), Komisija će do lipnja 2021. radi smanjenja emisija stakleničkih plinova preispitati nekoliko relevantnih instrumenata klimatske politike (12). To će obuhvaćati sadašnji ETS, s mogućim proširenjem postojećeg sustava na nove sektore, kao i dodatne intervencije u pogledu: i) ciljeva država članica za smanjenje emisija u sektorima izvan ETS-a; ii) reguliranja korištenja zemljišta, prenamjene zemljišta i šumarstva.

4.3.

EGSO pozdravlja pristup Komisije koji se čini dobrim korakom za uspostavu učinkovitijeg sustava određivanja cijena ugljika u cijelom gospodarstvu. Takav bi instrument trebalo koordinirati s drugim dodatnim instrumentima, primjerice s novim pristupom oporezivanju na unutarnjem tržištu EU-a u koherentnom političkom okviru, kao i s drugim sličnim alatima koji se primjenjuju u drugim pravnim sustavima diljem svijeta.

4.4.

Kad je riječ o međunarodnoj razini, broj sustava trgovanja emisijama diljem svijeta povećao se. Osim sustava EU-a za trgovanje emisijama (EU ETS), nacionalni ili podnacionalni sustavi već djeluju ili su u fazi razvoja u Kanadi, Kini, Japanu, Novom Zelandu, Južnoj Koreji, Švicarskoj i Sjedinjenim Američkim Državama.

4.5.

EGSO pozdravlja regionalne inicijative za znatno smanjenje emisija CO2 kao potrebne korake za učinkovito suočavanje s klimatskim promjenama izazvanima emisijama CO2. U tom pogledu EGSO potiče Europsku komisiju da nastavi jačati napore usmjerene na to da Europa postane vodeća regija u tom području.

5.   Porezi na emisije ugljika

5.1.

I porezi na ugljik predstavljaju jedan od mogućih političkih instrumenata. Njima se emisije uglavnom smanjuju na dva načina: i) povećanjem cijene goriva i električne energije čija se proizvodnja temelji na ugljiku; ii) slijedom toga, motiviranjem poduzeća da se prebace na čistu energiju, primjerice na energiju vode, sunca i vjetra.

5.2.

Pravilno osmišljeni porezi na ugljik u skladu su s načelom „onečišćivač plaća”, prema kojem onečišćivač snosi troškove mjera za smanjenje onečišćenja u ovisnosti o opsegu štete nanesene društvu, kako je navedeno u Deklaraciji UN-a iz Rija (13) (1992.) i u Direktivi 2004/35/EZ o odgovornosti za okoliš u pogledu sprečavanja i otklanjanja štete u okolišu (14).

5.3.

Komisija je u okviru svojih napora za smanjenje emisija ugljika pozornost usmjerila na sustav trgovanja emisijama (ETS). EGSO smatra da bi u budućnosti moglo biti korisno i potrebno osmisliti nove mjere oporezivanja kojima se mogu dopuniti postojeći ETS-ovi i nacionalni porezi na ugljik kako bi se postigao učinkovit i simetričan politički okvir za borbu protiv sve veće količine emisija CO2. Koordinacija napora na globalnoj razini od ključne je važnosti, kako je objasnio MMF (15).

5.4.

U Europi je nekoliko zemalja uvelo poreze na energiju ili poreze na energiju koji se djelomično temelje na udjelu ugljika. Među njima su Švedska, Danska, Finska, Nizozemska, Norveška, Slovenija, Švicarska i Ujedinjena Kraljevina (16).

5.5.

Švedska naplaćuje najvišu stopu poreza na ugljik u iznosu od 112,08 EUR po toni ispuštenog ugljika, čime su se njezine emisije u posljednjih 25 godina smanjile za 23 %. Švedski porez na ugljik uveden je 1991. po stopi u protuvrijednosti od 250 SEK (23 EUR) po toni ispuštenog fosilnog ugljikova dioksida, a postupno se povećavao te 2020. iznosi 1190 SEK (110 EUR); taj porez i dalje služi kao temelj švedske klimatske politike (17).

5.6.

Švedski porez na ugljik poslužio je kao poticaj za smanjenje potrošnje energije, poboljšanje energetske učinkovitosti i povećanje uporabe alternativnih obnovljivih izvora energije. Postupnim povećanjem razine poreza zainteresirane strane dobile su vremena za prilagodbu, čime se s vremenom poboljšala politička prihvaćenost povećanja poreza.

5.7.

Općenito, švedsko iskustvo pokazuje da je moguće smanjiti emisije, čak i ako to iziskuje znatnu preobrazbu gospodarstva. Tijekom razdoblja 1990. – 2017., BDP se povećao za 78 %, a domaće emisije stakleničkih plinova istodobno su se smanjile za 26 %, zbog čega je Švedska na 8. mjestu globalnog indeksa konkurentnosti.

5.8.

Finska je 1990. bila prva zemlja na svijetu koja je uvela porez na ugljik. Porez se prvotno temeljio samo na udjelu ugljika u proizvodnji toplinske i električne energije, a u međuvremenu je proširen pa se sada oporezuju i ugljik i energija te gorivo za prijevoz.

5.9.

Danska je 1992. uvela porez na ugljik kojim je obuhvaćena sva potrošnja fosilnih goriva (prirodni plin, sirova nafta i ugljen). U Norveškoj je porezom na ugljik obuhvaćeno do 55 % svih emisija; preostale emisije obuhvaćene su domaćim sustavom trgovanja emisijama (18).

5.10.

EGSO potiče Europsku komisiju da pokrene konkretne inicijative za uvođenje sličnih poreza na ugljik u državama članicama kako bi se uskladili napori za istinsko smanjenje razine CO2. Idealan ishod bio bi kad bi se na cijelom jedinstvenom tržištu EU-a uspostavili jednaki uvjeti u pogledu emisija/smanjenja koje treba oporezivati te uvele posebne metode i porezne stope kojima bi se osigurao jednako snažan utjecaj na razinu CO2 u atmosferi. Međutim, s obzirom na specifične potrebe pojedinačnih zemalja, ostvarivanje takvog ishoda moglo bi potrajati.

5.11.

Uvođenje sličnih poreza na CO2 u državama članicama trebalo bi iskoristiti za to da se trgovinski partneri potaknu na poduzimanje sličnih koraka, čime bi se proširili napori na globalnoj razini i ograničio učinak na europsku konkurentnost. Potrebno je globalno rješenje kako bi se izbjegla komplicirana kompenzacijska pravila.

5.12.

Osim toga, ako su pravilno osmišljeni, porezi bi mogli doprinijeti gospodarskom rastu poticanjem, među ostalim, produktivnih ulaganja u nove tehnologije. To se posebno odnosi na razvoj tehnologija za smanjenje postojećih razina CO2 u atmosferi.

6.   Tehnologija hvatanja i skladištenja ugljika te tehnologija hvatanja i uporabe ugljika

6.1.

Još jedan mogući politički instrument jest upotreba tehnologija kojima se smanjuju postojeće razine CO2 u atmosferi. Takve će tehnologije vjerojatno biti potrebne povrh ETS-a i poreza na CO2. Potreban je simetričan pristup. Mjere za smanjenje razine CO2 koji je već prisutan u atmosferi od jednake su koristi za ograničavanje globalnog zagrijavanja kao i mjere za smanjenje emisija CO2.

6.2.

Dvije glavne tehnologije koje se koriste za smanjenje razine CO2 jesu tehnologija hvatanja i skladištenja ugljika te tehnologija hvatanja i uporabe ugljika (19). Obje tehnologije služe za izvlačenje CO2 iz atmosfere, njegovo komprimiranje i prevoženje do mjesta skladištenja. Te tehnologije imaju znatan potencijal za ublažavanje klimatskih promjena (20). To nisu jedine tehnologije, a očekuje se da će se u bliskoj budućnosti razviti i mnoge druge.

6.3.

Razlika između tehnologije hvatanja i skladištenja ugljika te tehnologije hvatanja i uporabe ugljika tiče se konačnog odredišta uhvaćenog CO2. Kod tehnologije hvatanja i skladištenja uhvaćeni CO2 prevozi se na prikladno mjesto radi dugoročnog skladištenja, dok se kod tehnologije hvatanja i uporabe uhvaćeni CO2 pretvara u komercijalne proizvode.

6.4.

Tehnologija hvatanja i uporabe ugljika podrazumijeva hvatanje i uporabu CO2 kao sirovine u proizvodnji minerala, kemijskih građevinskih blokova, sintetičkih goriva i građevinskog materijala. CCU služi za smanjenje razine emisija CO2 recikliranjem CO2 u proizvode, trajnom sekvestracijom CO2 u građevinski materijal poput betona te recirkuliranjem CO2 ekstrahiranim izravno iz zraka. Također može poslužiti za skladištenje električne energije proizvodnjom sintetičkog metana.

6.5.

EU je uspostavio regulatorni okvir za komercijalizaciju i subvencioniranje te nove tehnologije, iako je trošak hvatanja i skladištenja još uvijek značajan negativan čimbenik. Trenutačno je komponenta hvatanja najskuplji dio postupka.

6.6.

Danas se najveća postrojenja za tehnologiju hvatanja i skladištenja ugljika te tehnologiju hvatanja i uporabe ugljika nalaze u Sjedinjenim Američkim Državama.

6.7.

Što se tiče Europe, Norveška te tehnologije koristi od 1996. (21) Godišnje se u nekoliko namjenskih postrojenja prilikom proizvodnje prirodnog plina hvataju milijuni tona CO2 i pohranjuju na odgovarajućim lokacijama, što je zasad najuspješniji primjer upotrebe tehnologije hvatanja i skladištenja u Europi. Posljednjih su godina u Švedskoj, Nizozemskoj, Belgiji, Francuskoj i Irskoj razvijeni drugi oblici tih tehnologija (22).

6.8.

EGSO potiče razvoj tehnologije hvatanja i skladištenja ugljika te tehnologije hvatanja i uporabe ugljika kroz namjenska ulaganja, kako na razini EU-a tako i na nacionalnoj razini, s obzirom na to da one doprinose cilju smanjenja posljedica emisija CO2 i, općenitije, ciljevima održivog razvoja koje promiče UN i ciljevima Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama.

6.9.

Želimo li da se globalno zagrijavanje smanji na učinkovit i isplativ način, potrebno je promicati tehnologiju hvatanja i skladištenja ugljika te tehnologiju hvatanja i uporabe ugljika (23). Osobito bi nacionalni proračuni trebali imati ključnu ulogu u poboljšanju uporabe tih tehnologija promicanjem javnih ulaganja i poreznih poticaja. U tom pogledu Europska komisija razmatra reviziju relevantnih smjernica o državnim potporama, uključujući smjernice za zaštitu okoliša i energiju, koje će biti izmijenjene do 2021. kako bi se državama članicama omogućila veća fleksibilnost.

6.10.

Države članice osobito bi trebale osmisliti sveobuhvatnu i simetričnu politiku ekološkog oporezivanja usmjerenu na smanjenje utjecaja CO2 na globalno zagrijavanje. Potrebno je uvesti poreze i s pozitivnim i s negativnim stopama. Bilo bi poželjno kad bi se prihodi od oporezivanja CO2 iskoristili za financiranje poticaja za tehnologije za smanjenje CO2.

6.11.

Europska financijska sredstva namijenjena istraživanju u području tehnologije hvatanja i skladištenja ugljika te tehnologije hvatanja i uporabe ugljika mogla bi se povećati i strateški usmjeriti kako bi se postigli bolji i konkretni rezultati u smislu kapaciteta za hvatanje CO2 i alternativa za njegovo skladištenje.

6.12.

Ne bi trebalo podcijeniti ulogu pravila o javnoj nabavi (24). Nacionalne vlade i lokalne javne uprave trebale bi dodatno i bolje iskoristiti potencijal zelenih ciljeva i posebnih instrumenata zaštite okoliša iz Direktive 2014/24/EU (25), Direktive 2014/25/EU (26) i Direktive 2014/23/EU (27) o javnoj nabavi i koncesijama. Stoga bi nacionalna ulaganja i javni rashodi mogli djelovati u sinergiji s mjerama predviđenima europskim zelenim planom.

7.   Dodatni alati za smanjenje emisija

7.1.

Naposljetku, EGSO skreće pozornost na druge političke instrumente za smanjenje emisija ugljika. Oni se kreću od novih tehnologija do praksi upravljanja zemljištem, koje bi trebalo poticati i podupirati i na razini EU-a i na nacionalnoj razini. Prije svega, šume prirodno uklanjaju ugljikov dioksid, a stabla su posebno dobra za skladištenje ugljika uklonjenog iz atmosfere fotosintezom. Širenjem i obnovom šuma te pravilnim gospodarenjem šumama može se iskoristiti snaga fotosinteze za rješavanje problema CO2.

7.2.

Iako se prodaja šumskih proizvoda oporezuje kao prihod vlasnika, trebalo bi uvažiti činjenicu da sadnja stabala i rast šuma smanjuju CO2 u atmosferi te bi ih stoga u simetričnom poreznom pristupu globalnom zagrijavanju trebalo poticati putem negativnog poreza na CO2. To bi bila važna mjera za postizanje klimatskih ciljeva.

7.3.

Nadalje, tlo je prirodno skladište ugljika. Posljednjim ZPP-om uvedene su neke mjere ekologizacije usmjerene na povećanje doprinosa europske poljoprivrede zelenom rastu u Europi. Takve bi mjere trebalo poticati jer su u skladu sa sve većom potrebom za proizvodnjom hrane i ispunjavanjem okolišnih ciljeva. Kružno gospodarstvo može podrazumijevati i veću mogućnost postizanja okolišnih i klimatskih ciljeva.

---

(1)  Uzroci klimatskih promjena, Europska komisija (energija, klimatske promjene i okoliš) – https://ec.europa.eu/clima/change/causes_en.

(2)  Global Climate Change („Globalne klimatske promjene”), NASA – https://climate.nasa.gov/evidence/.

(3)  Globalni projekt o ugljiku, emisije CO2 – http://www.globalcarbonatlas.org/en/CO2-emissions.

(4)  Vidjeti Komunikaciju EK-a „Europski zeleni plan – Težnja da Europa bude prvi klimatski neutralan kontinent”.

(5)  Vidjeti mišljenja EGSO-a „Plan ulaganja za europski zeleni plan” (u izradi) i SL C 282, 20.8.2019., str. 51.

(6)  Vidjeti mišljenje EGSO-a „Fond za pravednu tranziciju i izmjena Uredbe o zajedničkim odredbama” (SL C 311, 18.9.2020., str. 55.).

(7)  Vidjeti izvješće UNEP-a o globalnim naporima Emissions Gap Report („Odstupanja u pogledu emisija”) iz 2019.

(8)  Ako se ne pronađe istinski globalno rješenje, postavlja se pitanje kako postupati s proizvodima iz trećih zemalja, je li potreban mehanizam graničnog poreznog izravnavanja i koje su njegove posljedice.

(9)  Moglo bi se tvrditi da bi iznos subvencija po toni smanjenja CO2 trebao biti viši od porezne stope na emisije CO2 jer će smanjena proizvodnja u djelatnostima koje su izvor emisija CO2 u određenim slučajevima vjerojatno dovesti do trajne nezaposlenosti. Povrh toga, vjerojatno je lakše zadobiti potporu javnosti za strukturne promjene u gospodarstvu koje dovode do razvoja novih tehnologija nego za ograničavanje postojećih proizvodnih metoda.

(10)  Vidjeti mišljenje EGSO-a o reviziji sustava EU-a za trgovanje emisijama (SL C 71, 24.2.2016., str. 57.).

(11)  Sustav trgovanja emisijama i određivanje cijena dozvola potaknuli su brojne rasprave. Broj dozvola i gospodarski poslovni ciklus često znatno utječu na cijenu dozvola. Trenutačna gospodarska situacija na koju je utjecala kriza izazvana COVID-om 19 vjerojatno će dovesti i do ponovne rasprave o ETS-u.

(12)  Vidjeti mišljenje EGSO-a „Plan ulaganja za europski zeleni plan” (SL C 311, 18.9.2020., str. 63.).

(13)  Vidjeti Izvješće Konferencije Ujedinjenih naroda o okolišu i razvoju.

(14)  SL L 143, 30.4.2004., str. 56.

(15)  IMF Fiscal Monitor, How to Mitigate Climate Change („Kako ublažiti klimatske promjene”), 2019.: „Razni politički alati imaju svoje prednosti i mane, ali je klimatska kriza hitno i egzistencijalno pitanje koje od ključnih dionika iziskuje da primjenjuju sve odgovarajuće mjere politika. Ministri financija mogu tu krizu suzbijati uvođenjem poreza na ugljik ili sličnim politikama, prihvaćanjem ublažavanja klimatskih promjena dopunskim poreznim ili rashodovnim mjerama, osiguravanjem odgovarajućeg proračuna za ulaganja u čistu tehnologiju i koordinacijom strategija na međunarodnoj razini”, str. IX.

(16)  Uvođenje ili povećanje poreza na emisije ugljika često podrazumijeva komplicirane kompromise. Porezi dovode do potrebe za preobrazbom proizvodnih tehnika i prijevoznih sredstava. To pak može dovesti do nezaposlenosti u nekim sektorima i potrebe za prelaskom na druge vrste rada. Za pogođene osobe socijalni troškovi mogu biti visoki. Različite zemlje imaju različite mogućnosti u pogledu pružanja socijalne zaštite, što treba uzeti u obzir kako bi se svaka provedba učinila društveno prihvatljivom.

(17)  Švedski porez na ugljik, Ured švedske vlade – https://www.government.se/government-policy/taxes-and-tariffs/swedens-carbon-tax/.

(18)  Putting a Price on Carbon with a Tax („Određivanje cijene ugljika pomoću poreza”), Grupa Svjetske banke – https://www.worldbank.org/content/dam/Worldbank/document/SDN/ background-note_carbon-tax.pdf.

(19)  The potential for CCS and CCU in Europe („Potencijal tehnologije hvatanja i skladištenja ugljika te tehnologije hvatanja i uporabe ugljika u Europi”), Europska komisija, https://ec.europa.eu/info/sites/info/files/iogp_-_report_-_ccs_ccu.pdf.

(20)  Vidjeti mišljenje EGSO-a (SL C 341, 21.11.2013., str. 82.).

(21)  CCS, Norwegian Petroleum – https://www.norskpetroleum.no/en/environment-and-technology/carbon-capture-and-storage/.

(22)  How European CO2 Transport and Storage Infrastructure can enable an Innovative Industrial Transition („Kako europska infrastruktura za prijevoz i skladištenje CO2 može omogućiti inovativnu industrijsku tranziciju”), Europski parlament – https://zeroemissionsplatform.eu/wp-content/uploads/ZEP-Conference-Presentations.pdf.

(23)  Odbor švedske vlade zaključio je 2020. da bi Švedska mogla postići ugljičnu neutralnost do 2045. ako se prihodi od oporezivanja CO2 upotrijebe za subvencioniranje uklanjanja CO2 iz atmosfere. Pritom bi pozitivne i negativne porezne stope bile jednako visoke. Vidjeti SOU 2020:4, Javne istrage švedske vlade.

(24)  To je naglašeno u publikaciji Public Procurement for a Circular Economy („Javna nabava za kružno gospodarstvo”) Europske komisije, listopad 2017., https://ec.europa.eu/environment/gpp/circular_procurement_en.htm. Svjetska banka također je naglasila ulogu pravila o javnoj nabavi u vlastitoj nabavi, https://www.worldbank.org/en/about/corporate-procurement/vendors.

(25)  SL L 94, 28.3.2014., str. 65.

(26)  SL L 94, 28.3.2014., str. 243.

(27)  SL L 94, 28.3.2014., str. 1.

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Jačanje održivog gospodarskog rasta diljem EU-a”

(samoinicijativno mišljenje)

(2020/C 364/04)

Izvjestitelj:

Philip VON BROCKDORFF

Odluka Plenarne skupštine:	20.2.2020.
Pravni temelj:	pravilo 32. stavak 2. Poslovnika
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za ekonomsku i monetarnu uniju te ekonomsku i socijalnu koheziju
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	24.6.2020.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	16.7.2020.
Plenarno zasjedanje br.:	553
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	194/11/12

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Pandemija bolesti COVID-19 ima velik utjecaj na Europsku uniju, kao i na druge zemlje diljem svijeta. Europska komisija odgovorila je na tu krizu opsežnim paketom instrumenata čiji je cilj ublažiti posljedice tog egzogenog šoka. Paket uključuje instrument potpore u pogledu krize uzrokovane pandemijom u okviru Europskog stabilizacijskog mehanizma (ESM), privremene zajmove za financiranje nacionalnih programa skraćenog radnog vremena i slične mjere za zaštitu radnih mjesta u državama članicama EU-a u okviru inicijative SURE. Europska investicijska banka (EIB) pružila je poduzećima potporu za likvidnost. Europska komisija nakon toga je predložila novi instrument pod nazivom Next Generation EU (EU sljedeće generacije), u vrijednosti od 750 milijardi EUR, čija je svrha državama članicama pomoći da se oporave od gospodarske krize.

1.2.

U tom kontekstu EGSO smatra da kriza izazvana bolešću COVID-19 ne bi smjela skrenuti Europsku uniju s puta prema ostvarenju njezinih srednjoročnih i dugoročnih ciljeva navedenih u europskom zelenom planu, Strategiji održivog rasta do 2020. i europskom stupu socijalnih prava. Dapače, tim se ciljevima prepoznaje potreba da se europsko gospodarstvo preustroji kako bi se u budućnosti osigurao održivi rast, koji se temelji na okolišnoj održivosti, povećanju produktivnosti, pravednosti i socijalnom napretku te makroekonomskoj stabilnosti.

1.3.

U cilju osiguravanja opskrbnih lanaca, koji su se tijekom krize pokazali osjetljivima, EGSO smatra da subjekti u EU-u trebaju razmisliti o drugačijoj koncepciji strategija opskrbnih lanaca, među ostalim u pogledu diversifikacije, kao i reorganizacije, opskrbnih lanaca u više sektora. Jednako je važno da EU ima istaknutiju ulogu u svjetskoj trgovini, što je ključno za poduzeća EU-a i njihove poslovne izglede. EGSO također smatra da je potrebno u velikom broju aspekata (uključujući međunarodne radne standarde, pošteno tržišno natjecanje i usklađenost s ciljevima u pogledu klimatskih promjena) primjenjivati jednake uvjete za globalna poduzeća koja posluju na svjetskom tržištu. Iz toga se ne smiju isključiti poduzeća EU-a koja premještaju svoja proizvodna postrojenja (barem za osnovne proizvode) u EU kako bi izbjegla probleme u opskrbnim lancima.

1.4.

Globalizacija i njezine nuspojave dovele su do ulaganja u mnoge zemlje, ali ne nužno u svrhu razvijanja kapitalnih ulaganja, nego u potrazi za zemljama koje imaju najniže poreze. EGSO smatra da ekonomski problemi i druge posljedice krize uzrokovane bolešću COVID-19 ukazuju na to da je nužno promijeniti način rada poduzeća u EU-u i diljem svijeta. Preporuke EGSO-a da se ubrza borba protiv izbjegavanja plaćanja poreza i utaje poreza sada su postale još relevantnije, a isto vrijedi i za rasprave među državama članicama o postupnom prijelazu na glasovanje kvalificiranom većinom i redovni zakonodavni postupak u poreznim pitanjima.

1.5.

Politike i potpora vlada tijekom krize su dobile na važnosti. Od presudne je važnosti naročito fiskalna politika, ne samo za ekonomsku stabilnost već i kako bi se vladama omogućilo da podupiru poduzeća uz pomoć poticaja koji su dozvoljeni na temelju zakonodavstva EU-a. EGSO stoga smatra da su za svaki pokušaj postizanja i jačanja održivog rasta potrebne smjernice i regulativa vlada u svim područjima gospodarske djelatnosti i zaštite okoliša, s naglaskom na uključivanju zaštite okoliša u gospodarsku djelatnost. Naravno, otvoreni dijalog sa socijalnim partnerima i civilnim društvom i dalje je bitan za određivanje gospodarskog smjera.

1.6.

Nema sumnje da će ogromne potrebe za zaduživanjem radi osiguravanja potpore dohotku i kreditnih jamstava poduzećima, čije je poslovanje obustavljeno zbog mjera tijekom krize, ograničiti razmjere poticaja koje vlade mogu pružiti u svrhu ponovnog pokretanja gospodarske aktivnosti. To bi također ograničilo iznos financijskih sredstava potrebnih za potporu zaštiti okoliša i produktivnim ulaganjima. Vlade će stoga morati pronaći kreativne načine da podupiru rashode usmjerene na održivi gospodarski rast, a istovremeno osigurati dugoročnu fiskalnu održivost.

1.7.

Tranzicija prema održivijoj gospodarskoj opciji treba uključivati kako razvoj zelenih sektora tako i, u najvećoj mogućoj mjeri, „ozelenjivanje” postojećih poslovnih modela i sektora, osim onih tradicionalno „zelenih”. Stoga EGSO smatra da potpora koja se nudi poduzećima, i na razini država članica i na razini EU-a, mora biti uvjetovana postizanjem ciljeva utvrđenih u europskom zelenom planu i Strategiji održivog rasta 2020.

1.8.

U određivanju strategija potrebnih za gospodarski oporavak, ulaganja i održivost, činjenica da je Komisija aktivirala opću klauzulu o odstupanju u okviru Pakta o stabilnosti i rastu, čime se državama europodručja omogućuje da privremeno obustave sve prilagodbe potrebne za postizanje srednjoročnih fiskalnih ciljeva, korak je u pravom smjeru. Međutim, EGSO vjeruje da bi se u fazi oporavka nakon COVID-a revizija postojećih pravila mogla smatrati nužnom.

1.9.

EGSO smatra da okosnica održivog gospodarskog rasta u EU-u mora biti stvaranje i razvoj istinskog kružnog gospodarstva u kojem se maksimalno povećava i zadržava vrijednost uzduž cjelokupnih lanaca vrijednosti, a istodobno se stvaranje otpada svodi na minimum i nastoji se ostvariti resursna učinkovitost. U poslovnim modelima kružnog gospodarstva postoji znatan potencijal za poticanje europske konkurentnosti, ne samo u pogledu očuvanja prirodnog okoliša već i u pogledu otvaranja visokokvalitetnih radnih mjesta i razvoja pomoćnih industrija.

1.10.

Ne može se dovoljno naglasiti važnost uloge inovacija i digitalizacije te stalnog ulaganja u ljudski kapital u olakšavanju tranzicije prema održivom rastu. Međutim, pandemija koja je u tijeku ponovno je stavila naglasak i na važnost usredotočenosti na zdravlje i dobrobit pojedinaca, a ne samo na produktivnost i gospodarski rast. Produktivnost ima ključnu ulogu u postizanju održivog gospodarskog rasta. EGSO smatra da je radi omogućavanja kontinuiranog održivog gospodarskog rasta u budućnosti potrebno povećati kapacitet gospodarstva za rast, ali samo dok taj rast donosi dodanu vrijednost gospodarstvu povećanjem plaća i viškova, čime se povećava potražnja na jedinstvenom tržištu, i to bez kršenja stečenih prava kao što su socijalna zaštita i kolektivno pregovaranje.

2.   Otpornost na ekonomske šokove (iskustvo s bolesti COVID-19)

2.1.

U zaključcima svojeg mišljenja o europskoj funkciji stabilizacije ulaganja (1) EGSO je naveo da europska funkcija stabilizacije ulaganja (EISF), čiji je cilj povećati stabilizacijski učinak nacionalnih fiskalnih politika u odnosu na ekonomske šokove, zbog svoje veličine, ne bi bila dovoljno učinkovita u slučaju gospodarske krize koja pogađa nekoliko država članica. Iako se EISF smatrao korakom prema većoj integraciji europodručja, EGSO je izrazio mišljenje da bi dobro osmišljen sustav osiguranja na razini Unije, koji bi djelovao kao automatski stabilizator prilikom makroekonomskih šokova, bio djelotvorniji.

2.2.

Posljednjih se mjeseci Europska unija, zajedno s drugim zemljama svijeta, našla pod negativnim učinkom izbijanja bolesti COVID-19. Ta je kriza otkrila slabosti svojstvene EU-u: činilo se, barem u početku, da vodstvo EU-a nije u stanju djelotvorno i koordinirano odgovoriti na ozbiljne gospodarske i socijalne posljedice krize izazvane bolešću COVID-19. Zdravstveni sustavi, posebno u Italiji i Španjolskoj, teško su se nosili s velikim brojem zaraženih osoba, a opći odgovor ironično je nalikovao sloganu „svaka zemlja za sebe”, koji propagiraju krajnja desnica i nacionalisti.

2.3.

Moglo bi se ustvrditi da je nedavna kriza najveći test za projekt EU-a, za njegove institucije i samu strukturu na kojoj počiva euro. U centru krize 2008. godine bio je bankovni sektor. Europska središnja banka (ESB) osigurala je likvidnost financijskih tržišta i pružila potporu bankama. Tada su od presudne važnosti bili monetarni alati, ali nedavna kriza predstavljala je potpuno drugačiji izazov, s naglaskom na fiskalnim mjerama kojima se jačaju javni zdravstveni sustavi i istovremeno pruža potpora dohotku ranjivim poduzećima i njihovim zaposlenicima. ESB je pružio neizravnu potporu vladama kako bi one mogle izdavati dužničke instrumente i posuđivati sredstva za financiranje potrošnje, uključujući potrošnju namijenjenu programima socijalnog razvoja i socijalne skrbi.

2.4.

Gospodarske posljedice bolesti COVID-19 pogodile su sve članice valutnog bloka. Međutim, ne postoji mehanizam koji bi vladama europodručja omogućio da zajednički odgovore na taj šok. Kao rezultat toga, velika većina politika uvedenih kao reakcija na pandemiju bila je na nacionalnoj razini, što je naglasilo razlike umjesto da združi Europu u vrijeme krize. Suočeno sa simetričnim šokom, europodručje je reagiralo asimetrično. Razlike među fiskalnim uvjetima u državama članicama uzrokovale su velike razlike u politikama usvojenima kao odgovor na krizu. EGSO je u nekoliko svojih mišljenja istaknuo važnost većeg stupnja konvergencije u ekonomskoj i socijalnoj politici, kao i koordiniranog pristupa u fiskalnoj politici, uključujući i oporezivanje, ali tekuća je kriza ponovno pokazala da postoje znatne razlike u odgovoru u okviru fiskalne politike, uzrokovane različitim fiskalnim uvjetima u pojedinim zemljama. Jača gospodarstva europodručja snažno su reagirala na COVID-19 povećanjem zaduživanja kako bi mogla financirati pakete mjera za spašavanje. Ranjivija gospodarstva nemaju jednak financijski manevarski prostor pa su na krizu odgovorila skromnijim paketom mjera za spašavanje. To pokazuje veličinu raskoraka između gospodarstava u europodručju. Što kriza bude dulja, to će te razlike postati vidljivije.

2.5.

Odgovarajući na krizu, ESB je najavio izvanredni novi program kupnje vrijednosnih papira radi stabilizacije europskih tržišta. Početna reakcija u glavnim gradovima Europe bila je predvidljiva: čim su se tržišta smirila i razlike u prinosima državnih obveznica u raznim zemljama smanjile, nestao je i osjećaj da su potrebne zajedničke fiskalne mjere. Svaka zemlja ponovno je usmjerila pozornost na nacionalne pakete mjera za spašavanje. Premda, daljnji rad Komisije, Euroskupine i Europskog vijeća na planu oporavka dao je prijeko potreban poticaj državama članicama. Međutim, potrebno je učiniti mnogo više kako bi se djelotvorno odgovorilo na ovu krizu, uključujući uspostavu zajedničkog dužničkog instrumenta čiji bi cilj bio udruživanje ulaganja potrebnih za oživljavanje gospodarstva i izbjegavanje gubitka milijuna radnih mjesta diljem EU-a.

2.6.

To nas dovodi do Europskog stabilizacijskog mehanizma (ESM) i njegove kreditne sposobnosti u iznosu od 410 milijardi EUR. Države članice obično su nevoljko pribjegavale ESM-u budući da kreditiranje dolazi uz niz uvjeta. Osim toga, čak i kada se ti uvjeti uklone ili prilagode, kao što je dogovoreno na sastanku Euroskupine 9. travnja 2020., „sintetskim” obveznicama ESM-a može se samo održati fragmentacija europodručja. Postojeći okvir ekonomskog i fiskalnog nadzora, posebno reforme paketa od šest mjera i paketa od dvije mjere, nije riješio problem fragmentacije koja je glavni razlog za nedavnu komunikaciju Europske komisije (2). Svrha te revizije uglavnom je utvrditi što je potrebno za postizanje gospodarskog rasta, a da se pritom zadrže održive državne financije i izbjegnu makroekonomske neravnoteže, i to s pomoću bolje koordinacije ekonomskih politika i konvergencije gospodarskih rezultata država članica. To bi mogao biti važan korak u pravom smjeru uz uvjet da se temeljni uzroci neravnoteža utvrde u okviru postupka u slučaju makroekonomske neravnoteže ili europskog semestra, s naglaskom na djelotvornijim politikama, uključujući i one usmjerene na poboljšanje sustava socijalne zaštite.

2.7.

Europska komisija najavila je 9. travnja 2020. opsežan paket instrumenata u vrijednosti od 540 milijardi EUR, čiji je cilj ublažiti posljedice krize uzrokovane bolešću COVID-19. To uključuje novi instrument potpore u pogledu krize uzrokovane pandemijom putem ESM-a u iznosu do 240 milijardi EUR, koji je ograničen na 2 % BDP-a svake zemlje u 2019. Svrha je tog instrumenta pružiti potporu državama članicama europodručja u domaćem financiranju izravnih i neizravnih troškova zdravstvene zaštite, liječenja i prevencije uzrokovanih krizom izazvanom bolešću COVID-19. Taj paket uključuje i privremene zajmove u iznosu od 100 milijardi EUR za financiranje nacionalnih programa skraćenog radnog vremena i sličnih mjera za zaštitu radnih mjesta u državama članicama EU-a u okviru inicijative SURE, za koju jamstva osiguravaju države članice EU-a. Povrh toga, Europska investicijska banka (EIB) osigurat će potporu za likvidnost u iznosu do 200 milijardi EUR za poduzeća u cijeloj Europi, s naglaskom na MSP-ovima. Nadalje, Europsko vijeće postiglo je 27. travnja 2020. načelni dogovor o uspostavi fonda za oporavak EU-a u ukupnom iznosu od najmanje 1 bilijun EUR te je pozvalo Komisiju da izradi prijedlog o tome kako bi se taj fond osmislio i koristio.

2.8.

Mjesec dana kasnije, 27. svibnja 2020., Europska komisija predložila je novi instrument pod nazivom Next Generation EU, u vrijednosti od 750 milijardi EUR, čija je svrha državama članicama pomoći da se oporave od gospodarske krize koju je uzrokovala kriza izazvana bolešću COVID-19. Novi paket, koji je dio sljedećeg dugoročnog proračuna EU-a za razdoblje 2021.–2027., uključuje 500 milijardi EUR bespovratnih sredstava i 250 milijardi EUR u zajmovima, a financirat će se posuđivanjem na financijskim tržištima, što iziskuje privremeno povećanje gornje granice vlastitih sredstava Komisije na 2 % bruto nacionalnog dohotka EU-a. Program oporavka uključuje 560 milijardi EUR za potporu ulaganjima i reformama u državama članicama u vezi sa zelenim gospodarstvom, digitalizacijom i gospodarskom otpornošću (310 milijardi EUR u bespovratnim sredstvima i 250 milijardi EUR u zajmovima), dodatnih 55 milijardi EUR za poticanje postojećih programa kohezijske politike, povećanje Fonda za pravednu tranziciju od 40 milijardi EUR, kao i dodatnih 15 milijardi EUR ulaganja u Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj. Tim se fondom također žele ponovno pokrenuti privatna ulaganja, s pomoću novog instrumenta za potporu solventnosti za europska poduzeća, čiji proračun iznosi 31 milijardu EUR, čemu se pridodaje povećanje EU-ovog programa ulaganja InvestEU u iznosu od dodatnih 15,3 milijarde EUR i 15 milijardi EUR u okviru instrumenta za strateška ulaganja (dio programa InvestEU), koji bi trebao dovesti do ulaganja u strateške sektore u EU-u, naročito u pogledu stvaranja otpornosti, zelene i digitalne transformacije i ključnih lanaca vrijednosti.

2.9.

Imajući to na umu, nedavna kriza ne bi smjela skrenuti EU s puta prema ostvarenju njegovih dugoročnih ciljeva navedenih u europskom zelenom planu i Strategiji održivog rasta 2020. Ti su ciljevi svakako dalekovidni jer se njima prepoznaje potreba da se europsko gospodarstvo preustroji kako bi se u budućnosti osigurao održivi rast, koji se temelji na okolišnoj održivosti, povećanju produktivnosti, pravednosti i socijalnom napretku te makroekonomskoj stabilnosti.

3.   Globalna međuovisnost, međunarodna dimenzija EU-a i budućnost globalizacije

3.1.

Iako je globalizacija dovela do povećanja izravnih stranih ulaganja – koja od 1990. u prosjeku rastu otprilike 10 % godišnje (3), dok je ta stopa za svjetsku trgovinu (4) 5 % – potrebno je prepoznati njezine nuspojave, posebno u pogledu radnih i socijalnih uvjeta. Točno je da je globalizacija potaknula prijenos tehnologije, restrukturiranje industrije i rast globalnih poduzeća, ali to je često bilo nauštrb socijalnih prava i kolektivnog pregovaranja. Jednako tako, globalizacija je velikim poduzećima omogućila da ostvare ekonomiju razmjera kojom se smanjuju troškovi i cijene, ali je to oštetilo mnoga mala poduzeća EU-a koja se natječu na domaćem tržištu.

3.2.

Kad je posrijedi trgovina među zemljama, povećana međuovisnost ima niz pozitivnih učinaka, među ostalim i svijest o tome da bi, imajući u vidu vojne snage koje posjeduju nacije poput Kine, SAD-a i Rusije, međusobni sukobi značili kraj svijeta u kojem živimo. Međutim, to nije cijela priča. Negativne posljedice globalizacije, kao što su prekomjerno onečišćenje i nepravedni radni uvjeti, često se zanemaruju. Povrh toga, kada kriza pogodi gospodarstvo kao što je Kina ili SAD, to utječe na velik broj zemalja i dovodi do regionalne i globalne nestabilnosti. Globalizacija uzrokuje i niz drugih problema, među kojima je i činjenica da se zbog njihovog utjecaja na domaće tržište multinacionalna ili globalna poduzeća često smatraju prijetnjom suverenitetu države.

3.3.

U ovoj fazi relevantno je pitanje u kojoj će mjeri COVID-19 promijeniti način rada poduzeća koja posluju u prekograničnoj trgovini ili uslugama s određenim sektorima – ponajprije putovanja, turizam i zrakoplovstvo – koji su najteže pogođeni gospodarskom krizom. Financijske posljedice ove krize ogromne su, pri čemu su poduzeća – pa i ona u proizvodnom sektoru – zahvaćena negativnim učinkom ograničenja u opskrbnom lancu i izvozu, kao i smanjenja poslovanja s klijentima koje uzrokuje pojavu koju bismo mogli nazvati obrnutim multiplikacijskim učinkom, odnosno širenje (negativnih) šokova unutar proizvodnih mreža. Kriza nas je podsjetila na postojanje mreže sporazuma o opskrbi na kojima se temelji globalizirano gospodarstvo.

3.4.

Ekspanziju svjetske trgovine u zadnjoj četvrtini 20. stoljeća omogućila su dva nepovezana faktora: razvoj intermodalnog prijevoza robe (drugim riječima, kontejnerizacija) i opće odustajanje od kontrole kapitala u ranim 1980-ima. Iako su tokovi kapitala sada više regulirani, oni su i dalje pokretačka snaga za ulaganja i trgovinske tokove diljem svijeta. Treći razlog za ekspanziju svjetske trgovine bila je liberalizacija trgovine i s njom povezani trgovinski sporazumi, a naročito pristupanje Kine WTO-u. Trgovina je iznimno važna za EU kad je riječ o nastojanju da se poveća održivi gospodarski rast i povećanje trgovinskih tokova između EU-a i njegovih trgovinskih partnera donosi očite prednosti, ali kriza izazvana bolešću COVID-19 istaknula je ranjivost globalnih lanaca opskrbe. Prekidi u trgovini mogu utjecati na održivi gospodarski rast. Imajući to na umu, EU mora učiniti više u okviru međunarodnih sporazuma kako bi osigurao opskrbne lance radi minimiziranja poremećaja uzrokovanih ekonomskim šokovima. To bi iziskivalo drugačiju koncepciju strategija lanca opskrbe, među ostalim diversifikacijom, ali i reorganizacijom opskrbnih lanaca u više sektora. Povrh toga, to bi podrazumijevalo i neki oblik sektorske deglobalizacije, pri čemu bi poduzeća EU-a premještala svoja proizvodna postrojenja (barem za osnovne proizvode) u EU kako bi izbjegla probleme u opskrbnim lancima.

3.5.

Pritom je važna međunarodna dimenzija EU-a i njegovi odnosi s globalnim akterima, posebno Kinom, SAD-om i Rusijom. Međunarodna diplomacija od presudne je važnosti za ekonomske izglede EU-a i njegovu valutu, ali uloga EU-a u međunarodnim odnosima, uključujući trgovinske pregovore sa zemljama konkurenticama, mora biti prominentnija i više okrenuta budućnosti. EGSO se i dalje zalaže za multilateralne trgovinske pregovore, a to bi trebao i dalje činiti, no očito je da Kina, SAD i Rusija zanemaruju stajalište EU-a o multilateralnoj trgovini. Ako EU želi imati prominentniju ulogu u svjetskoj trgovini, koja je izuzetno bitna za poduzeća iz EU-a i njihove poslovne izglede, mora učiniti mnogo više kako bi druge zemlje doveo za multilateralni pregovarački stol. U suprotnom, bilateralna trgovina morat će dobiti na važnosti. U globalizaciji u razdoblju nakon krize u velikom broju aspekata (uključujući poreznu konkurenciju, usklađenost s radnim standardima i ostvarivanje ciljeva u pogledu klimatskih promjena) moraju postojati jednaki uvjeti za globalna poduzeća koja posluju na svjetskom tržištu. Ako do toga ne dođe, postoji opasnost da bi EU mogao u sve većoj mjeri postati žrtva trgovinskih okršaja između SAD-a i Kine i ovisiti o njima.

3.6.

Kad je riječ o prekograničnim ulaganjima, očito je da glavna svrha ulaganja nije uvijek razviti kapitalna ulaganja već pronaći zemlje s najnižim porezima (5). Moguće je da će neki oblik globalizacije biti neizbježan nakon krize, ali ekonomski problemi i druge posljedice ove krize ukazuju na to da je nužna promjena u načinu rada poduzeća u EU-u i diljem svijeta. Preporuke EGSO-a da države članice ubrzaju borbu protiv izbjegavanja plaćanja poreza i utaje poreza sada su postale još relevantnije, a isto to vrijedi i za glasovanje kvalificiranom većinom. U vezi s time, Odbor je već prošle godine u potpunosti podržao pokretanje rasprava o postupnom prelasku na glasovanje kvalificiranom većinom i redovni zakonodavni postupak u poreznim pitanjima, premda uvažava činjenicu da sve države članice u svakom trenutku moraju imati dovoljno mogućnosti za sudjelovanje u postupku odlučivanja.

4.   Promišljanje o ulozi vlade

4.1.

Neupitno je da je kriza izazvana bolešću COVID-19 ukazala na važnost uloge vlada u rješavanju zdravstvenih i gospodarskih kriza. To je također naročito relevantno za postizanje održivog gospodarskog rasta. Sada nitko u EU-u ne dovodi u pitanje ulogu vlada u osiguravanju djelotvornih zdravstvenih sustava i programa koji neizravno podupiru gospodarsku aktivnost. Jednako tako, ne dovodimo u pitanje ulogu vlada u provedbi bankovnih i financijskih propisa nakon financijske krize 2008. godine. Međutim, sve je očitije da vlade i dalje imaju ključnu ulogu u određivanju smjera gospodarstva, a još i više u vrijeme krize. Isto bi trebalo važiti i za višerazinsko upravljanje, gdje je uključenost lokalnih i regionalnih vlasti u ekonomsku politiku središnje države od presudne važnosti. Fiskalna politika, kao što je gore objašnjeno, bitna je ne samo za ekonomsku stabilnost već i za omogućavanje vladama da podupiru poduzeća uz pomoć poticaja, kako je dopušteno zakonodavstvom EU-a. Za svaki pokušaj postizanja i jačanja održivog rasta potrebne su smjernice i regulativa vlada u svim područjima gospodarske djelatnosti i zaštite okoliša, s naglaskom na uključivanju zaštite okoliša u gospodarsku djelatnost. Naravno, otvoreni dijalog sa socijalnim partnerima i civilnim društvom i dalje je bitan za određivanje gospodarskog smjera.

4.2.

Nakon krize fiskalna politika dobit će na važnosti, naročito zbog golemog zaduživanja, daleko većeg od onog što je bilo predviđeno prije krize. Nema sumnje da će ogromne potrebe za zaduživanjem radi osiguravanja potpore dohotku i kreditnih jamstava poduzećima čije je poslovanje obustavljeno zbog mjera uvedenih zbog bolesti COVID-19 ograničiti razmjere poticaja koje vlade mogu pružiti u svrhu pokretanja gospodarske aktivnosti. To bi također ograničilo iznos financijskih sredstava potrebnih za potporu zaštiti okoliša i produktivnim ulaganjima. Vlade će stoga morati pronaći kreativne načine da podupiru rashode usmjerene na održivi gospodarski rast, a istovremeno osigurati dugoročnu fiskalnu održivost. Stajalište Komisije da bi oporavak trebao biti usklađen sa zelenim planom korak je u pravom smjeru i dokaz da i sam odgovor na krizu mora biti održive naravi.

4.3.

Javno-privatna partnerstva primjer su izvanproračunskog izvora financiranja infrastrukture koji uključuje međunarodne financijske institucije i privatna poduzeća. Pod pretpostavkom da se njima upravlja na transparentan način i da su podložna demokratskom nadzoru, javno-privatna partnerstva moguća su opcija u razdoblju nakon krize za podupiranje financiranja infrastrukturnih i okolišnih projekata jer nude rješenja za probleme financiranja, dovršenja rada na projektu i ulaganja u velike projekte, a da se pritom ne žrtvuju državne financije za ključne politike.

4.4.

EU bi također trebao nastojati brzo uvesti instrumente i inicijative predložene u okviru europskog zelenog plana, u kojem se izričito prepoznaje središnja uloga EU-a i nacionalnih vlada, u tandemu s privatnim sektorom, u transformaciji prema istinski održivoj Europi. Među njima su razni financijski instrumenti iz mehanizma za pravednu tranziciju, s naglaskom na MSP-ovima i ranjivim industrijama, kako bi im se pomoglo u gospodarskom oporavku i poboljšala njihova održivost i otpornost na buduće šokove, uz davanje određenog manevarskog prostora u pojedinačnim slučajevima kad su posrijedi uvjeti u pogledu kolaterala i zajedničkog financiranja, s obzirom na trenutačne okolnosti. S obzirom na trenutačnu krizu izazvanu bolešću COVID-19, taj je koncept još važniji i mora se promatrati kao prilika za ponovno pokretanje društvenog i gospodarskog razvoja uz uvažavanje načela zelenog plana. S obzirom na aktualni kontekst koncept paneuropske solidarnosti nikad nije bio relevantniji.

5.   Strategije za gospodarski oporavak, ulaganja i održivost

5.1.

To nas dovodi do utvrđivanja strategija potrebnih za gospodarski oporavak, ulaganja i održivost. Budući da gospodarstva slabe uslijed ograničenja uvedenih zbog bolesti COVID-19, moglo bi biti nerealno očekivati da će se vratiti u stanje u kojem su bila prije COVID-a. Bit će potrebno nekoliko mjeseci da se europodručje i gospodarstva EU-a tek približe stanju prije krize. Povrh toga, budući da se vlade zadužuju iz raznih izvora kako bi pokrile neočekivano i golemo povećanje javne potrošnje, vjerojatno je da će smanjiti rashode, a moguće i ponovno uvesti stroge mjere štednje, što bi dovelo do smanjenja potrošnje i proizvodnje. Primjera radi, u Grčkoj su stroge mjere štednje zemlju bacile na koljena, pri čemu je u osam godina četvrtina bruto domaćeg proizvoda (BDP) nestala, a nezaposlenost je porasla na više od 27 % (6). Ponovno uvođenje strogih mjera štednje bilo bi kontraproduktivno. Činjenica da je Komisija aktivirala opću klauzulu o odstupanju u okviru Pakta o stabilnosti i rastu, čime se državama europodručja omogućuje da privremeno obustave sve prilagodbe potrebne za postizanje srednjoročnih fiskalnih ciljeva, korak je u pravom smjeru. Međutim, moguće je da će u fazi oporavka nakon COVID-a biti nužna revizija pravila Pakta o stabilnosti i rastu.

5.2.

Opći ciljevi navedeni u komunikaciji Europske komisije o Godišnjoj strategiji održivog rasta (7) smatraju se ključnima za postizanje održivog gospodarskog rasta, a oni se ne mogu postići primjenom strogih mjera štednje koje najviše pogađaju najranjivije socioekonomske skupine u našim zajednicama.

5.3.

Umjesto toga, vlade EU-a trebaju osmisliti strategije gospodarskog oporavka kojima se podupiru produktivnije i održivije gospodarske aktivnosti. Razdoblje nakon bolesti COVID-19 prilika je da se razmotre ključni gospodarski sektori koji su se pokazali posebno neotpornima. Gospodarstvo će se i dalje u velikoj mjeri oslanjati na mala i srednja poduzeća, ali bilo bi uputno dodatno poticati novoosnovana poduzeća i promisliti ulogu poduzeća socijalne ekonomije kao relevantnog dijela socijalne ekonomije. Iako dobit nije glavna motivacija socijalnih poduzeća, prihodi ipak imaju ključnu ulogu u njihovoj održivosti. Sva poduzeća socijalne ekonomije mogu biti vrlo profitabilna, a među njihovim je prioritetima ponovno ulaganje dobiti u poduzeće, a ne isplata dividendi dioničarima. Prije svega, poduzeća socijalne ekonomije mogu uspostaviti ravnotežu između uvažavanja socijalne zadaće organizacije i maksimalnog povećanja produktivnosti u cilju osiguravanja održivosti. Stoga su takve strukture idealne za gospodarstva koja žele ostvariti i povećati održivi gospodarski rast.

5.4.

Vlade će nakon krize nastojati osigurati brz oporavak, a od nekih sektora koji su se pokazali otpornima očekivat će se da sami stanu na noge. S druge strane, vlade će doći u iskušenje da daju poticaje sektorima koji su se prije krize smatrali neodrživima ili koji su bili u suprotnosti s ciljevima u pogledu klimatskih promjena i okoliša navedenima u europskom zelenom planu. Međutim, vlade bi trebale razmotriti dodatna ulaganja u projekte usmjerene na učinkovito korištenje energije i na alternativnu energiju s pomoću prethodno navedenih modela financiranja, čime bi se stvorile poslovne prilike za velika poduzeća, MSP-ove i poduzeća socijalne ekonomije. Zelena tranzicija treba uključivati ne samo razvoj zelenih sektora već i, u najvećoj mogućoj mjeri, „ozelenjivanje” postojećih poslovnih modela i sektora, osim onih tradicionalno „zelenih”. Stoga potpora koja se nudi poduzećima, i na razini država članica i na razini EU-a, mora biti uvjetovana postizanjem ciljeva utvrđenih u europskom zelenom planu i Strategiji održivog rasta 2020.

5.5.

Okosnica održivog gospodarskog rasta u EU-u mora biti stvaranje i razvoj istinskog kružnog gospodarstva u kojem se maksimalno povećava i održava vrijednost uzduž cjelokupnih lanaca vrijednosti, a istodobno se stvaranje otpada svodi na minimum i nastoji se ostvariti resursna učinkovitost. U poslovnim modelima kružnog gospodarstva postoji znatan potencijal za poticanje europske konkurentnosti, ne samo u pogledu očuvanja prirodnog okoliša već i u pogledu otvaranja visokokvalitetnih radnih mjesta i razvoja pomoćnih industrija. Osim toga, poslovni modeli kružnog gospodarstva pomažu u razvijanju veće otpornosti na šokove u opskrbnom lancu poput onih do kojih je došlo zbog pandemije bolesti COVID-19, a istovremeno umanjuju volatilnost cijena sirovina, kao i volatilnost dostupnosti koja je posljedica ekoloških i geopolitičkih kretanja, uključujući učinak klimatskih promjena i trgovinskih sporova. Uloga inovacija i digitalizacije te stalnog ulaganja u ljudski kapital u svrhu olakšavanja te tranzicije ne može se dovoljno naglasiti te je na njoj potrebno raditi s novim elanom i uz pomoć potpore istraživanjima i razvoju, uz veći naglasak na komercijalizaciji. Međutim, potrebno je ocijeniti potpun učinak digitalizacije na tržište rada kako bi se gubitak radnih mjesta sveo na najmanju moguću mjeru i kako bi se pomoglo osobama kojima je potrebna prekvalifikacija i promjena radnog mjesta.

5.6.

Pandemija koja je u tijeku ponovno je stavila naglasak na važnost usredotočenosti na zdravlje i dobrobit pojedinaca, a ne samo na produktivnost i gospodarski rast, koji, kako je navedeno u Strategiji održivog rasta 2020., nije sam po sebi cilj. Poboljšanje kvalitete i dostupnosti javnih zdravstvenih sustava u svim zemljama trebalo bi biti glavni prioritet EU-a, dok je istovremeno potrebno rješavati problem nejednakosti u pristupu zdravstvenoj skrbi, kao i problem velikih troškova koji idu na teret građana, a koji dodatno povećavaju nejednakost. Kao i u drugim sektorima, potrebno je ulagati u digitalizaciju i umjetnu inteligenciju u okviru javnih zdravstvenih sustava. Pojava ekonomskih šokova velikih razmjera također naglašava ključnu ulogu dobrog upravljanja u stvaranju otpornosti i osmišljavanju odgovarajućih odgovora za saniranje posljedica. Nastojanje da se ostvari održiv i pravedan gospodarski rast tako ovisi o kvaliteti nacionalnih i lokalnih institucija u svim državama članicama, a dužnost je EU-a aktivno osigurati da zemlje štite i njeguju načela demokracije, tolerancije i poštovanja vladavine prava. Pozitivno je što se u okviru europskog semestra kvaliteti javne uprave i upravljanja sada pristupa na mnogo sustavniji način.

5.7.

Posljednja točka odnosi se na ulogu produktivnosti u postizanju održivog gospodarskog rasta. Kako bi gospodarstvo u budućnosti nastavilo održivo rasti, potrebno je povećati njegov kapacitet rasta, ali samo dok taj rast donosi dodanu vrijednost gospodarstvu i građanima. To podrazumijeva bolje plaće i radne uvjete, koji se ostvaruju prije svega kolektivnim pregovaranjem, a svakako ne nauštrb pravednije raspodjele prihoda. Stoga se strategije za povećanje gospodarske održivosti trebaju razvijati oko produktivnosti, ali ne nauštrb prava radnika i socijalnog razvoja. Tako veća produktivnost nije sama sebi svrha već sredstvo za povećanje plaća i ukupne potražnje u gospodarstvima EU-a, a time i poboljšanje životnog standarda. Veća produktivnost dovest će i do razvoja novih i boljih proizvoda i usluga, čime će se poduzećima omogućiti da prijeđu u više vrijednosne lance robe i usluga, a EU-u da dobije konkurentsku prednost na globalnom tržištu. Još jednom ponavljamo da bi veća produktivnost trebala biti usko povezana s ciljem postizanja održivog gospodarskog rasta i ne bi se trebala ostvariti nauštrb radnih uvjeta, socijalnog razvoja ili politike zaštite okoliša. Naprotiv, potrebno je uvažavati opće ciljeve navedene u europskom stupu socijalnih prava, a naročito socijalnu zaštitu i jačanje procesa kolektivnog pregovaranja. Isto vrijedi i za ciljeve utvrđene u zelenom planu i ciljeve EU-a u pogledu klimatskih promjena. Osim toga, ako želimo istinski europski odgovor na tekuću krizu uzrokovanu bolešću COVID-19, ako želimo zajednički pokušati osigurati održivi rast u cijelom bloku, potrebno je izbjeći mentalni sklop „utrke prema dnu” u vidu međudržavne porezne konkurencije, što samo otežava suradnju među državama članicama i potiče nacionalističke tendencije. Umjesto toga, naglasak bi trebao biti na tome da se zemljama pomogne da razviju svoj ljudski kapital i povećaju produktivnost, uz istovremeno rješavanje – uz pomoć ciljanih ulaganja – problema regionalnih razlika u rastu i mogućnostima zapošljavanja, kao i problema ključnih strukturnih nedostataka koji otežavaju poslovanje.

---

(1)  SL C 62, 15.2.2019., str. 126.

(2)  Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskoj središnjoj banci, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija: Revizija gospodarskog upravljanja – Izvješće o primjeni uredbi (EZ) br. 1173/2011, 1174/2011, 1175/2011, 1176/2011, 1177/2011, 472/2013 i 473/2013 i o prikladnosti Direktive Vijeća 2011/85/EU

(3)  UNCTAD (2019.) Izvješće o ulaganjima u svijetu za 2019.

(4)  Svjetska banka (2020.) Izvoz roba i usluga (godišnji rast izražen u postotku). Svjetski razvojni pokazatelji.

(5)  Bénassy-Quéré, A., Fontagné, L. i Lahrèche-Révil, A. (2005.) How does FDI react to corporate taxation? („Kako izravna strana ulaganja reagiraju na oporezivanje trgovačkih društava?”), Publikacija International Tax and Public Finance, 12(5), 583 – 603.

(6)  https://www.theguardian.com/world/2018/aug/20/greece-emerges-from-eurozone-bailout-after-years-of-austerity

(7)  Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskoj središnjoj banci, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru, Odboru regija i Europskoj investicijskoj banci – Godišnja strategija održivog rasta 2020.

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Poticanje konkurentnosti, inovacija, rasta i otvaranja radnih mjesta jačanjem globalne regulatorne suradnje, podupiranjem obnovljenog multilateralnog trgovinskog sustava i smanjenjem subvencija koje narušavaju tržište”

(samoinicijativno mišljenje)

(2020/C 364/05)

Izvjestitelj:	Georgi STOEV
Suizvjestitelj:	Thomas STUDENT

Odluka Plenarne skupštine:	20.2.2020.
Pravni temelj:	pravilo 32. stavak 2. Poslovnika
	(samoinicijativno mišljenje)
Nadležno tijelo:	CCMI
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	26.6.2020.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	16.7.2020.
Plenarno zasjedanje br.:	553
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	211/1/3

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Poremećaji poput koronavirusa (COVID-19) predstavljaju prijetnju koja bi mogla zaustaviti svjetsko gospodarstvo i društveni život. Njegove posljedice uključuju recesiju u SAD-u, EU-u, Japanu i drugim regijama svijeta, iznimno spori rast u Kini te veliki pad proizvodnje. Vlade moraju neutralizirati prouzročenu gospodarsku štetu uz pomoć fiskalnih i monetarnih politika i nositi se s očekivanim promjenama ekonomske paradigme. EGSO naglašava potrebu za učinkovitim poslovnim modelima i mehanizmima trgovinske zaštite, osobito u pogledu Azije, te napominje da 36 milijuna radnih mjesta u EU-u ovisi o izvoznom potencijalu EU-a, kao i da se udio osoba u EU-u zaposlenih na radnim mjestima povezanima s prodajom robe i usluga ostatku svijeta u ukupnom broju zaposlenih povećao s 10,1 % u 2000. na 15,3 % u 2017. (1) Fiskalni, gospodarski i socijalni odgovor na krizu potreban je kako bi se spriječio negativan utjecaj na te i druge sektore.

1.2.

Zbog krize uzrokovane bolešću COVID-19 EU bi trebao, u okviru općeg preoblikovanja industrijske politike, koje proizlazi iz potrebe za okolišnom održivošću i digitalizacijom, ojačati sektor medicinske opreme i farmaceutski sektor kako bi se osigurala zajednička suverenost i samodostatnost EU-a u tim sektorima. Izrada mišljenja započela je prije izbijanja ove nepredvidive zdravstvene i gospodarske krize koja će kratkoročno, srednjoročno i dugoročno promijeniti naša gospodarstva i globalizacijske obrasce. Iako ova kriza nije glavna tema mišljenja, ona ima i imat će golem utjecaj na sektore i teme o kojima se raspravlja u sljedećim točkama. Već sada je jasno da ova kriza neke dijelove svijeta i EU-a gura prema novom valu protekcionizma i ekonomskog nacionalizma. U ovom mišljenju u obzir se uzimaju svi ti čimbenici, po mogućnosti na horizontalan način.

1.3.

EGSO se slaže da međunarodna poduzeća i trgovina mogu doprinijeti globalnom rastu zahvaljujući većoj specijalizaciji, ekonomiji razmjera, naprednim globalnim lancima vrijednosti i napretku istraživanja i tehnologija. Također je potrebno istaknuti prelazak s lanaca vrijednosti na mreže za stvaranje vrijednosti, s linearnog na kružno, s materijalnog na nematerijalno, za što će biti potrebna agilnost industrije.

1.4.

EGSO naglašava da se politikama EU-a mora osigurati da sudionici u industrijskom razvoju ne postanu žrtve nepoštenog gospodarskog, socijalnog i ekološkog dampinga. Što se tiče politika koje treba hitno provesti, EU se suočava sa sljedećim izazovima: tržište SAD-a za izvoz iz EU-a, potencijalna suradnja između EU-a i SAD-a, buduća uloga Kine, potreba za preoblikovanjem Svjetske trgovinske organizacije. Industrije bi trebale pružati rješenja za društvene i ekološke izazove, stvarajući novu vrijednost za društvo.

1.5.

EGSO se slaže da globalizacija bez regulacije dovodi do povećane nejednakosti, negativnog pritiska na poduzeća, plaće i radne uvjete te slabljenja socijalne sigurnosti. To bi moglo postati stvarna prijetnja europskim socijalnim modelima. Neregulirana globalizacija također ima negativne učinke na ekološke standarde. EGSO je zabrinut zbog toga što se europska poduzeća i radna mjesta nalaze pod pritiskom nepoštenih i netržišnih trgovačkih praksi kojima se krše međunarodni socijalni sporazumi i sporazumi o zaštiti okoliša. Industrija EU-a trebala bi se oslanjati na svoju jedinstvenu prednost kombiniranjem europskih vrijednosti, novih tehnologija i pristupa usmjerenog na budućnost. Jedinstveno tržište ključno je za europsku industriju i širenje inovacija – ne samo u pogledu digitalnih tehnologija, nego i drugih ključnih razvojnih tehnologija, kao što je biotehnologija. Valja također naglasiti ulogu socijalne i regionalne kohezije te socijalnog dijaloga u osiguravanju društvenog prihvaćanja industrijske preobrazbe.

1.6.

Industrijska strategija i trgovinska politika EU-a ne bi smjele ugroziti napore EU-a za pružanje razvojne pomoći trećim zemljama, a EGSO poziva na uravnotežen pristup, bolju koordinaciju i kombiniranje nacionalne razvojne pomoći kad je riječ o nestabilnijim gospodarstvima. EGSO je zabrinut da bi eskalacija mjera koje nisu u skladu s pravilima WTO-a kao i novi necarinski diskriminatorni dogovori mogli dovesti do prekomjernog uzajamnog nametanja regulatornih preopterećenja i postati uobičajena praksa u svjetskoj trgovini. Trebalo bi preispitati postojeće programe potpore EU-a i praćenje njihove provedbe, u skladu s pravilima EU-a o tržišnom natjecanju, kako bi se pružila potpora državama članicama EU-a, partnerima, poduzećima i zaposlenicima koji se suočavaju s posljedicama gospodarske krize i trgovinskih ratova te kako bi ih se rasteretilo.

1.7.

EGSO vjeruje da bi unutarnje tržište EU-a trebalo postati „najbolje mjesto za ulaganja” kako bi se moglo lakše nositi s vanjskim izazovima. Novu industrijsku strategiju i sve druge instrumente trebalo bi ocijeniti u pogledu njihove sposobnosti promicanja i podupiranja ulaganja u industrijsku, energetsku, prometnu i digitalnu infrastrukturu putem proširenog pristupa povezivosti. Revizija pravila o spajanju i stjecanju te o državnim potporama mogla bi EU staviti u ravnopravniji položaj u odnosu na globalnu konkurenciju. Sve razine upravljanja trebaju osigurati pravednu raspodjelu koristi globalizacije, kao i ublažavanje negativnih učinaka na globalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini.

Zajednički program za izravna strana ulaganja pomogao bi osigurati očuvanje interesa za stratešku imovinu, kao što su ključna infrastruktura, ključne tehnologije i sigurnost opskrbe ključnim resursima. Upotreba direktiva o javnoj nabavi, djelotvorni instrumenti trgovinske zaštite i stabilna mreža sporazumâ o slobodnoj trgovini potrebni su više no ikad radi suzbijanja nezakonitih praksi, produbljenja regulatorne konvergencije i promicanja standarda održivosti, što bi dovelo do smanjenja poremećaja na tržištu.

1.8.

EGSO je zabrinut zbog nedavnih negativnih trendova u međunarodnoj trgovini i globalizaciji te zbog porasta populističkih pokreta koji pozivaju na jačanje nacionalizma. Smatra da protekcionizam i nacionalizam ne mogu pružiti prave odgovore na gospodarske i socijalne probleme. Srednjoročne reforme i prioriteti ulaganja nužni su kako bi se gospodarstva vratila na put održivog i uključivog rasta, integrirajući zelenu tranziciju i digitalnu transformaciju. EU bi trebao poduzeti sve moguće mjere za očuvanje potpune demokracije unatoč pandemiji.

1.9.

EGSO vjeruje da bi zeleni plan trebao povezati novu industrijsku strategiju i trgovinsku politiku s gospodarskom i regulatornom politikom te politikom tržišnog natjecanja u okviru sveobuhvatnih napora da se pomogne okolišu. To se ne bi smjelo odvijati na teret jedinstvenom tržištu, europskim poduzećima i radnim mjestima. Također smatra da bi se trebale postaviti visoke ekološke ambicije za industriju u cjelini.

1.10.

EGSO se slaže da je jedna od ključnih poruka gospodarske stabilnosti da bi države članice trebale posvetiti odgovarajuću pozornost kvaliteti javnih financija kojima se potiču neophodna ulaganja usmjerena na budućnost.

2.   Opće napomene

2.1.

Budući da se multilateralni sustav nalazi pod stalnim pritiskom, poduzeća iz EU-a koja posluju na globalnoj razini suočavaju se sa sve većim nesuglasicama i neizvjesnošću, kao i sve većim protekcionizmom i stalnim napetostima među trgovinskim partnerima EU-a. Globalni vrijednosni lanci se smanjuju, a opći trend prema povratku regionalizaciji širi se diljem svijeta. EU se, zajedno s SAD-om i Kinom, nalazi u središtu takve dinamike, a niz ključnih industrijskih sektora nalazi se pod znatnim pritiskom. Potrebno je donijeti temeljne odluke kako bi se povećala sposobnost izbjegavanja rizika od marginalizacije i očuvala globalna uloga EU-a. Potrebno je hitno preispitati ulaganja na području EU-a i usredotočiti se na potporu poduzećima, posebno MSP-ovima, osiguravanje likvidnosti i stabilnosti u financijskom sektoru, očuvanje jedinstvenog tržišta i osiguravanje protoka ključne robe. Taj se cilj može postići samo kombinacijom mjera, uključujući: propise i politike mjerodavne i za poduzeća iz trećih zemalja kad posluju u EU-u, infrastrukturu, ulaganja u javna dobra (između ostalog zdravlje, obrazovanje, digitalnu infrastrukturu), reciprocitet u javnoj nabavi, učinkovitu trgovinsku politiku, digitalnu neovisnost itd.

2.2.

Globalnu konkurentnost industrije EU-a ometaju povratak na unilateralizam i nedostatak učinkovitog globalnog upravljanja u području gospodarstva i trgovine, kao i asimetrije na tržištu i poremećaji do kojih je došlo zbog subvencioniranja određenih konkurenata, posebno poduzeća u državnom vlasništvu, i aktualne krize. Ulaganja poduzeća iz EU-a u istraživanje i inovacije usmjerena su na kombiniranje konkurentnosti i održivosti, ali postoji rizik da će ta ulaganja i spremnost na rizike biti neučinkoviti zbog smanjenog pristupa međunarodnim tržištima i nepoštenog tržišnog natjecanja. U tom su kontekstu mala i srednja poduzeća ranjivija no ikad.

2.3.

U tim bi okolnostima savezi koje EU sklapa mogli pomoći u promicanju njegovih interesa u multilateralnim organizacijama kao što su Svjetska trgovinska organizacija (WTO) i Ujedinjeni narodi (UN). Stoga nedavno donesena industrijska strategija i godišnje izvješće Komisije o provedbi sporazuma o slobodnoj trgovini predstavljaju pomak prema većoj transparentnosti, ali i učinkovit instrument za pružanje stručnih detaljnih informacija civilnom društvu o trgovinskim sporazumima o kojima EU pregovara. Unatoč nekim pozitivnim elementima, cjelokupni paket nedavno donesene industrijske strategije još uvijek nije uvjerio sve da može donijeti pozitivne promjene za poduzeća, radnike i civilno društvo, koji nastoje povećati europsku konkurentnost i gospodarski rast.

2.4.

Usvajanje snažne europske industrijske politike i obrana trgovinskih interesa EU-a kompatibilni su s prioritetnim ciljem vanjske politike: jačanjem multilateralizma među institucijama sustava Ujedinjenih naroda. S tim povezane nužne reforme trebale bi omogućiti pomak prema svijetu u kojem se primjenjuju pravedna pravila s demokratskim načelima.

3.   Ostvarivanje potencijala poslovnih perspektiva

3.1.

EGSO se slaže sa stajalištem Komisije da poduzeća iz EU-a mogu imati koristi od industrijske strategije i trgovinskih sporazuma EU-a samo ako raspolažu relevantnim informacijama o sadržaju tih strategija i sporazuma te ako razumiju kako oni funkcioniraju u praksi.

3.2.

EGSO sa zabrinutošću primjećuje da se složenost pravila o podrijetlu i administrativnih obrazaca trgovinskih partnera EU-a za dodjelu povlastica poduzećima iz EU-a, kao i napori uloženi u dokazivanje povlaštenog podrijetla, čine nerazmjernima za mala i srednja poduzeća iz EU-a u odnosu na obujam ugovora koje sklope.

3.3.

EGSO predlaže da se, za slučaj da se zemlje koriste nepoštenim tržišnim natjecanjem, radnim uvjetima ili standardima održivosti, predvide i odredbe za razmatranje ključnih pitanja o razvoju alternativnih rješenja za sporove i provedbi mehanizama UN-a za internetsko rješavanje sporova. EGSO pozdravlja Višestrani privremeni sporazum o arbitraži, koji je nedavno najavila Europska komisija, kao privremeno rješenje za zadržavanje neovisnog dvostupanjskog postupka rješavanja sporova.

3.4.

EGSO podsjeća da se većina poslovnih aktivnosti malih i srednjih poduzeća odvija prvenstveno na jedinstvenom tržištu (2), pri čemu samo otprilike polovica malih i srednjih poduzeća prodaje svoju robu izvan EU-28 (3); nadalje, napominje da je izvozna aktivnost malih i srednjih poduzeća također vrlo koncentrirana u nekim državama članicama i regijama, pri čemu na šest država članica (4) otpada više od dvije trećine ukupnog poslovanja i trgovine malih i srednjih poduzeća u EU-u;

3.5.

EGSO pozdravlja uznapredovali rad Komisije na internetskom portalu koji će povezati dvije baze podataka, bazu podataka o pristupu tržištu i službu za pomoć pri trgovini. Portal će se baviti rješavanjem problema složenosti i nedostatka usklađenosti pravila o podrijetlu i carinskih postupaka te uvođenjem besplatnog internetskog alata za pravila o podrijetlu kako bi se pružila dodatna potpora MSP-ovima u EU-u.

3.6.

EGSO vjeruje da bi Komisija i Europska služba za vanjsko djelovanje te diplomatska i konzularna predstavništva država članica mogli imati važnu ulogu u promicanju strategije, usluga i trgovine EU-a s trećim zemljama kako bi se europskim poduzećima i radnicima olakšala ulazna ulaganja i mogućnosti izvoza.

3.7.

EGSO pozdravlja inicijative Europske komisije za promicanje i podupiranje malih i srednjih poduzeća u EU-u u njihovim naporima internacionalizacije kako bi bila konkurentnija na svjetskoj razini te naglašava potrebu da se osigura da se ti alati primjenjuju „odozdo prema gore”; Osim tih inicijativa, nova paradigma mogla bi malim i srednjim poduzećima i drugim regionalnim akterima pružiti više prilika.

3.8.

EGSO sa zabrinutošću promatra neriješena pitanja s trgovinskim partnerima EU-a predstavljena u izvješću Komisije, posebno činjenicu da za proizvode iz EU-a i dalje postoje prepreke u pristupanju nizu tržišta u partnerskim zemljama. Visoko na listi prioriteta trebalo bi biti uzajamno nebirokratsko priznavanje tehničkih standarda.

3.9.

EGSO naglašava da su, kao što je istaknuto u studiji EPRS-a (5) koja se temelji na analizi trgovinskih tokova u nekim državama članicama, izvozni rezultati EU-a u pozitivnoj i snažnoj korelaciji s BDP-om te da je trgovina vrlo koncentrirana u nekoliko država članica.

3.10.

EGSO podsjeća da je Komisija prepoznala teritorijalno nejednak učinak globalizacije u dokumentu za razmatranje o svladavanju globalizacije i dokumentu za razmatranje o budućnosti financija EU-a, ističući da su, iako su koristi globalizacije široko rasprostranjene, njezini troškovi često ograničeni na lokalni kontekst.

3.11.

EGSO stavlja poseban naglasak na ulogu kohezijske politike u poboljšanju konkurentnosti EU-a kroz ciljana ulaganja u ključne sektore kao što su mrežna infrastruktura, istraživanje i inovacije, informatičke usluge, okoliš i klimatska politika, kvalitetno zapošljavanje i socijalna uključenost.

3.12.

EGSO ističe ulogu koju Europski fond za prilagodbu globalizaciji (EGAF) može imati u pružanju potpore građanima koji su postali nezaposleni zbog strukturnih promjena nastalih uslijed globalizacije, digitalizacije, migracija i klimatskih promjena. S obzirom na golemi razmjer predstojeće gospodarske krize i krize zapošljavanja, Europski fond za prilagodbu globalizaciji trebalo bi financijski ojačati i njegova pravila učiniti fleksibilnijima kako bi odgovarao prirodi i veličini krize te ga povezati s Fondom za pravednu tranziciju.

3.13.

EGSO se slaže da fleksibilni radni uvjeti i rad na daljinu imaju važnu ulogu u očuvanju radnih mjesta i proizvodnje. No, unatoč nastojanjima da se ublaže socijalne posljedice krize, očekuje se da će kriza znatno povećati nezaposlenost i nejednakosti u prihodima. Revidirana politika europskog zelenog plana mogla bi imati važnu ulogu u osiguravanju pozitivnih gospodarskih, socijalnih, teritorijalnih i ekoloških učinaka globalizacije na poduzeća, zaposlenike i civilno društvo te doprinijeti smanjenju narušavanja tržišta.

3.14.

EGSO smatra da bi se mehanizam za rješavanje problema ugljičnog otiska u proizvodnji i napori za dekarbonizaciju industrija mogli upotrijebiti za osiguravanje jednakih uvjeta tržišnog natjecanja; međutim, napominje da se tom mjerom mora postići ravnoteža između pitanja zaštite okoliša, pitanja povezanih s trgovinom i pitanja pravednosti kako bi se izbjegli narušavanje tržišta i odmazda protiv zemalja EU-a, koji bi mogli nanijeti štetu industriji EU-a i radnim mjestima u industriji.

3.15.

EGSO se slaže sa stajalištem da je ključno smanjiti jaz u produktivnosti između visoko produktivnih gospodarstava, regija i poduzeća i svih drugih te da bi djelotvorne institucije i učinkoviti porezni sustavi mogli poduprijeti produktivnost.

3.16.

Potrebna je nova industrijska politika usmjerena na poticanje aktivnosti s više inovacija i većom dodanom vrijednošću, neodvojiva od promicanja kvalitete i novih radnih mjesta. Takva bi politika, ako je pametno osmišljena i ako se ispravno provodi, mogla doprinijeti izbjegavanju negativnog utjecaja daljnjeg pada BDP-a, rascjepkanosti jedinstvenog tržišta i poremećaja u lancima vrijednosti.

4.   Ublažavanje negativnog učinka jedinstvenih kretanja

4.1.

EGSO poziva sve ključne institucijske dionike da posebnu pozornost posvete vezama između regija EU-27 i Ujedinjene Kraljevine, koje će uvelike definirati utjecaj povlačenja Ujedinjene Kraljevine na njihova gospodarstva; potrebno je osmisliti odgovarajuće mjere za sektore i područja koji bi mogli biti izrazito pogođeni.

4.2.

EGSO izražava žaljenje zbog činjenice da će odluka SAD-a o dodatnim carinama na europske proizvode, koje se uvode kao protumjera zbog potpore EU-a i vlada određenih država članica proizvođaču zrakoplova Airbus, uglavnom utjecati na poljoprivredne i poljoprivredno-prehrambene proizvode iz država članica EU-a. Učinkovitost zaštitnih mjera EU-a u sektoru čelika, koje su tradicionalno u središtu pozornosti CCMI-ja, trebalo bi preispitati s obzirom na oslabljeno gospodarsko okruženje industrije čelika kako bi se izbjegla daljnja šteta domaćim poduzećima za proizvodnju čelika i osigurali jednaki uvjeti za poduzeća i radnike u EU-u. EGSO naglašava da su carine SAD-a na čelik dovele do značajnog preusmjeravanja trgovine proizvodima od čelika iz trećih zemalja koji sve više ulaze na europsko tržište, posebno oni koji se koriste u ugovorima za izgradnju javne infrastrukture.

4.3.

EGSO napominje da, iako se nijedna zemlja ne može izolirati od globalizacije a da se pritom ne izloži golemim troškovima, postoji stvaran rizik od urušavanja multilateralnog trgovinskog sustava, što EU treba imati na umu. U tom pogledu pozdravlja program rada Komisije 2020. u kojem se do kraja 2020. predviđa izrada inicijative za reformu WTO-a i predloženog plana oporavka.

4.4.

EGSO se slaže da EU treba prijeći na odlučniji pristup kako bi se zajamčila istinska uzajamnost u praksi i suzbio protekcionizam u pristupu tržištima javne nabave u trećim zemljama. Kinesko tržište javne nabave i zaštita prava intelektualnog vlasništva znatno se razlikuju od međunarodnih standarda, a Kina je, unatoč pristupanju WTO-u, još uvijek u velikoj mjeri zaštićeno tržište. Nadalje, Kina se još nije pridružila Sporazumu WTO-a o javnoj nabavi unatoč svom obećanju u vrijeme primanja u WTO-u. Rasprava o Kini postala je osjetljivo pitanje u EU-u. Ambiciozni programi kao što su inicijative „Jedan pojas, jedan put”, ili „Proizvedeno u Kini 2025.” i „Smjernice 16+1 (Budimpešta 2017., Sofija 2018., Dubrovnik 2019.)” (6) privukli su pozornost niza privatnih i javnih aktera, uključujući institucije EU-a. Tema 5G mreže potaknula je pitanje digitalne sigurnosti i pružila perspektivu za napredak prema digitalnoj neovisnosti EU-a. Po svemu sudeći, poticanje programa EU-a za ulaganja u istraživanje i inovacije najracionalniji je i najisplativiji pristup u tom pogledu.

4.5.

U preporukama o politikama i konkretnim mjerama trebalo bi uzeti u obzir dvije strateške značajke. Prva je da je skupina G20, koja je mogla postati globalni politički forum koji nadopunjuje Ujedinjene narode u rješavanju globalnih neravnoteža i nejednakosti, također izgubila na važnosti. Druga je usko povezana činjenica da EU-u nedostaje učinkovita „vanjska gospodarska politika”. Industrijska politika i druge politike EU-a koje utječu na faktore povezane s proizvodnjom, energijom, unutarnjim tržištem, istraživanjem i inovacijama, prometom itd. odvajaju se od vanjskog djelovanja EU-a (trgovinskih i vanjskih službi) ili se u njemu samo djelomično odražavaju, kao i od izvoznih kreditnih agencija država članica, čije bi snage trebalo kombinirati. To otežava suočavanje s velikim međunarodnim akterima i umanjuje ulogu EU-a u multilateralnim i međunarodnim forumima te u sprečavanju narušavanja tržišta.

5.   Utjecaj krize prouzročene pandemijom koronavirusa (COVID-19)

5.1.

Pandemija COVID-a 19 ima ogromne makroekonomske i fiskalne posljedice čiji je opseg još uvijek nepoznat. EGSO se slaže da nije bilo alternative nedavno najavljenim financijskim i ekspanzivnim monetarnim politikama u EU-u i diljem svijeta. Ključni izazovi uključuju nepotpun i neujednačen oporavak te povećanje nezaposlenosti. Iako bi se mjerama politike trebao ograničiti rast nezaposlenosti, potrebne mjere politike prouzročit će javni deficit i povećati javni dug.

5.2.

EGSO naglašava da će ova kriza imati ozbiljne dugoročne posljedice za EU. Zbog kašnjenja koordiniranog političkog angažmana EU-a u borbi protiv pandemije moglo bi doći do gubitka povjerenja u politiku općenito.

5.3.

Ostali rizici uključuju pandemiju koja će trajati dulje nego što je bilo predviđeno, financijsku nestabilnost na globalnoj razini i u EU-u, porast protekcionizma, fragmentaciju jedinstvenog tržišta i ukorijenjene strukturne razlike.

5.4.

EGSO vjeruje da je Europi hitno potreban novi projekt za unutarnju integraciju, zajednička gospodarska, socijalna (što podrazumijeva i koordinaciju u području javnog zdravstva), fiskalna, energetska i ekološka strategija te dosljedna trgovinska politika. Nepostojanje učinkovite europske strategije zabrinjavajuće je te je potrebno osmisliti novi kolektivni europski pristup.

5.5.

Za potporu gospodarstvu EU-a nakon krize, povrh onog što Europski stabilizacijski mehanizam (ESM), Europska investicijska banka (EIB) i Europska središnja banka (ESB) već poduzimaju, u novi višegodišnji financijski okvir potrebno je uvesti i opsežan paket za oporavak i obnovu ulaganja. Potrebni plan oporavka ulaganja dodatno bi se financirao iz postojećih fondova EU-a, financijskih instrumenata i obveznica za oporavak, jasno definiranih u pogledu problema koji proizlaze iz krize koronavirusa i zajamčenih proračunom EU-a. U tom kontekstu EGSO smatra da je plan oporavka koji je nedavno predstavila Europska komisija konkretan prvi korak u tom smjeru.

5.6.

EGSO naglašava da je trgovina utemeljena na pravilima također ključna u kriznim vremenima i da predstavlja dio strategije EU-a za izlazak iz krize. Države članice EU-a moraju poštovati jedinstveno tržište i raditi na uklanjanju unutarnjih prepreka trgovini u EU-u pokretanjem sveobuhvatnijih pregovora o plurilateralnom sporazumu koji bi doveo do jednakih uvjeta, uključujući moguću trajnu liberalizaciju carina na medicinsku opremu, i pomogao osigurati slobodno djelovanje globalnih lanaca opskrbe u tom ključnom sektoru. Zajedno s tim mjerama, liberalizacija carina i financiranje izvoza, koje treba dobro koordinirati među relevantnim tijelima EU-a i država članica, mogli bi smanjiti pritisak na poduzeća i spriječiti narušavanje tržišta.

---

(1)  http://trade.ec.europa.eu/doclib/docs/2018/november/tradoc_157516.pdf

(2)  Služba EP-a za istraživanja, CETA implementation: SMEs and regions in focus („Provedba sporazuma o slobodnoj trgovini između EU-a i Kanade: MSP-ovi i regije u fokusu”), studija provedena na zahtjev OR-a, 18. studenog 2019., dostupna na: http://www.europarl.europa.eu/thinktank/en/document.html?reference=EPRS_IDA(2019)644179

(3)  Flash Eurobarometer 42, Internationalisation of Small and Medium-sized Enterprises („Internacionalizacija malih i srednjih poduzeća”), listopad 2015.

(4)  Belgija, Njemačka, Španjolska, Italija, Nizozemska i Ujedinjena Kraljevina.

(5)  EPRS, Interactions between trade, investment and trends in EU industry: EU regions and international trade („Interakcija trgovine, ulaganja i trendova u industriji EU-a – regije EU-a u međunarodnoj trgovini”), studija provedena na zahtjev OR-a, 27. listopada 2017., dostupna na http://www.europarl.europa.eu/thinktank/en/document.html?reference=EPRS_STU(2017)608695.

(6)  2017.: https://www.fmprc.gov.cn/mfa_eng/wjdt_665385/2649_665393/t1514534.shtml;

2018.: https://www.fmprc.gov.cn/mfa_eng/wjdt_665385/2649_665393/t1577455.shtml;

2019.: https://www.fmprc.gov.cn/mfa_eng/wjdt_665385/2649_665393/t1655224.shtml.

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Industrijska dimenzija sigurnosne unije”

(samoinicijativno mišljenje)

(2020/C 364/06)

Izvjestitelj:	José CUSTÓDIO LEIRIÃO
Suizvjestitelj:	Jan PIE

Odluka Plenarne skupštine:	20.2.2020.
Pravni temelj:	pravilo 29. stavak 2. Poslovnika
	(samoinicijativno mišljenje)
Nadležno tijelo:	Savjetodavno povjerenstvo za industrijske promjene (CCMI)
Datum usvajanja u CCMI-ju:	26.6.2020.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	16.7.2020.
Plenarno zasjedanje br.:	553
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	209/3/4

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Pozdravljamo odlučnost nove Europske komisije da ojača tehnološki suverenitet Unije i naglašavamo važnost sigurnosnog sektora u tom pogledu. Bez tehnologije nema sigurnosti, stoga Europa mora ovladati tehnologijama koje su ključne za njezinu sigurnost.

1.2.

Kako bi se postigao taj cilj, pozivamo Europsku komisiju da pokrene strategiju kojom bi se ojačali europski industrijski i tehnološki kapaciteti u području sigurnosti. To je prijeko potrebno, posebno u osjetljivim područjima u kojima ovisnost o neeuropskim dobavljačima sama po sebi može postati sigurnosni rizik. Ta bi strategija trebala podržati ciljeve nove strategije unutarnje sigurnosti i dopuniti je industrijskom dimenzijom. Trebala bi pomoći u zadovoljavanju trenutačnih i budućih potreba europskih krajnjih korisnika u pogledu kapaciteta i rješavanju glavnih problema s kojima se taj sektor suočava u Europi, kao što su rascjepkanost tržišta, nedostatak dugoročnog planiranja kapaciteta i tehnologije te nedosljednost politika i instrumenata financiranja EU-a.

1.3.

Industrijska strategija u području sigurnosti trebala bi se temeljiti na sljedećim načelima: a) inovativna sigurnosna industrija ključna je za tehnološki suverenitet i stratešku autonomiju Europe; b) sigurnost je pitanje suvereniteta koje se ne može prepustiti isključivo tržišnim silama. Potrebni su politička volja i djelovanje kako bi se održao kapacitet za razvoj složenih tehnološki naprednih sigurnosnih rješenja; c) s obzirom na pandemiju COVID-a 19 otpornost na prirodne katastrofe velikih razmjera i katastrofe izazvane ljudskim djelovanjem mora postati glavni politički prioritet Unije i može se postići samo uz potporu europske sigurnosne industrije. Strategiju bi trebalo razviti u okviru sigurnosne unije i njome politike EU-a povezane sa sigurnošću učiniti djelotvornijima. Strategija bi trebala biti sveobuhvatna i njezini bi ciljevi trebali biti sljedeći:

—	procjena slabih točaka Europe i njezine izrazito velike ovisnosti u područjima sigurnosti koja nisu vojnog karaktera;

—	praćenje novih tehnologija radi utvrđivanja mogućih posljedica u pogledu sigurnosti;

—	definicija ključnih „nužnih” tehnologija za koje Europa iz sigurnosnih razloga ne bi smjela ovisiti o dobavljačima iz trećih zemalja;

—	utvrđivanje strateških vrijednosnih lanaca u sigurnosnom sektoru;

—	korištenje agencija EU-a kao pokretača planiranja kapaciteta i usklađivanja nacionalnih uvjeta;

—	korištenje instrumenata EU-a povezanih sa sigurnošću (Fond za unutarnju sigurnost, Fond za integrirano upravljanje granicama, Digitalna Europa, Obzor Europa, RescEU) za ciljana ulaganja u ključne sigurnosne tehnologije i primjene;

—	korištenje drugih instrumenata EU-a (strukturni fondovi, InvestEU itd.) za ulaganja relevantna za sigurnost (infrastruktura), u idealnom slučaju uspostavom instrumenta za sigurnu Europu (sličnog Instrumentu za povezivanje Europe);

—	korištenje europske javne nabave i koordinacija javne nabave na razini država članica u cilju podupiranja relevantne industrijske baze;

—	korištenje instrumenata financiranja usmjerenih na kapacitete (kao što su Fond za unutarnju sigurnost i Fond za integrirano upravljanje granicama) za poticanje tržišnog prihvaćanja istraživanja EU-a u području sigurnosti izvan programa Obzor Europa;

—	utvrđivanje mogućih novih zakonodavnih inicijativa, kao što je revizija direktive o zaštiti ključnih infrastruktura ili moguća uspostava instrumenta za sigurnost gradova;

—	koordinacija relevantnih programa EU-a (u području obrane, sigurnosti, svemira i kibernetike).

Uvod

1.4.

Sigurnosno okruženje u Europi vrlo je složeno. Današnje sigurnosne prijetnje često su višedimenzionalne, transnacionalne, vrlo promjenjive i teško predvidljive. One mogu pogoditi širok raspon ciljeva diljem Unije (npr. masovna događanja, javni prijevoz, ključne infrastrukture, institucije) i mogu dolaziti od isto tako širokog raspona aktera (npr. pojedinačni počinitelji, zločinačke organizacije, terorističke skupine, države) koji mogu imati vrlo različite motive (kao što su geopolitika, vjerski ili politički ekstremizam, gospodarski ili financijski interesi ili mentalni poremećaji) i koristiti se najrazličitijm sredstvima za počinjenje svojih zlodjela (kao što su vatreno oružje, improvizirane eksplozivne naprave, kemijski, biološki, radiološki i nuklearni materijali, kibernapadi ili dezinformacije).

1.5.

Osim sigurnosnih prijetnji uzrokovanih ljudskim djelovanjem, postoje i prirodne katastrofe kao što su poplave, suše, oluje ili pandemije koje predstavljaju sve veći rizik zbog klimatskih promjena, onečišćenja okoliša i prekomjernog iskorištavanja prirodnih resursa. Prirodne katastrofe obično su još razornije od katastrofa izazvanih ljudskim djelovanjem te izravno i neizravno ugrožavaju sigurnost.

1.6.

Sigurnosne prijetnje međusobno se razlikuju, kao i sigurnosne snage i njihove potrebe u pogledu kapaciteta. S druge strane, sigurnosne snage često surađuju, primjerice one koje prve interveniraju u slučaju katastrofe, te im je potrebna interoperabilna oprema koja je primjerena za odgovor na prijetnju s kojom se suočavaju.

1.7.

Unatoč njihovoj raznolikosti, današnje sigurnosne prijetnje imaju nešto zajedničko: ne može ih se suzbiti bez potpore tehnologije. Tehnologija sama po sebi ne može pružiti sigurnost, ali je u našim složenim i povezanim društvima neizostavan pokretač u svim područjima sigurnosti i u svim fazama sigurnosnog ciklusa (sprečavanje, priprema, odgovor i oporavak). Brzim razvojem i širenjem novih digitalnih tehnologija, kao što su umjetna inteligencija, kvantno računalstvo i lanac blokova, tehnologija će postati još važnija za sigurnost jer se tim tehnologijama ne samo stvaraju nove prilike nego i povećavaju ranjivosti i mogućnosti za nanošenje štete.

1.8.

Bez stručnog znanja specijalizirane sigurnosne industrije nemoguće je razviti najsuvremenije tehnologije potrebne za suočavanje s trenutačnim i budućim sigurnosnim prijetnjama. Sigurnosna industrija ključan je partner, posebno kada je riječ o složenim sigurnosnim sustavima i zaštiti od sofisticiranih aktera koji predstavljaju prijetnju.

1.9.

Sigurnosna industrijska i tehnološka baza u Europi jednako je raznolika kao i sigurnosne potrebe modernih društava i gospodarstava. Uključuje poduzeća svih veličina iz cijele Unije s različitim portfeljima i specijalizacijama. Mnoga od njih bave se i djelatnostima u obrambenom i zrakoplovno-svemirskom sektoru ili sektoru komercijalne informatičke tehnologije ili su društva kćeri većih grupa iz tih sektora. Sva ona razvijaju i proizvode napredne tehnološke sustave i pružaju usluge potrebne za zaštitu naših društava, poduzeća, institucija i građana od svih vrsta sigurnosnih prijetnji i katastrofa. Prema procjenama najnovije sveobuhvatne studije sigurnosna industrija u EU-u ostvaruje promet od gotovo 200 milijardi EUR i zapošljava 4,7 milijuna ljudi (1).

2.   Opće napomene

2.1.

Unija ima gospodarski, ali i strateški interes poticati razvoj dinamične europske industrijske baze u području sigurnosti. Što je područje sigurnosti važnije, to je veća mogućnost da ovisnost o dobavljačima iz trećih zemalja sama po sebi postane sigurnosni rizik. Izuzetno je važno koristiti tehnologije, usluge i opremu iz pouzdanih izvora, posebno kada ključne infrastrukture i državne institucije treba zaštititi od prijetnji državnih aktera ili aktera koje podupire država.

2.2.

Tijek pandemije COVID-a 19 i njezine izravne i neizravne posljedice također su ukazali na potrebu za snažnom sigurnosnom industrijom u Europi. Primjerice, masovna upotreba digitalnih alata dovela je do izrazitog porasta kibernapada nedržavnih i državnih aktera na poduzeća i pružatelje ključnih usluga. Stoga bi poboljšanje kiberotpornosti i kibersigurnosti u svim digitalnim procesima poduzeća i institucija trebalo biti glavna pouka koju moramo izvući iz pandemije. Od izbijanja virusa ponovno svjedočimo kampanjama dezinformiranja koje često sponzoriraju strane vlade i koje se ne mogu djelotvorno suzbiti bez upotrebe sofisticiranih tehnoloških alata. COVID-19 otkrio je i velike nedostatke u kapacitetima EU-a za upravljanje kriznim situacijama, kao što je nepostojanje zajedničkih zaliha kemijske, biološke, radiološke i nuklearne opreme. Ukratko, potrebne su brojne mjere kako bi Europa postala otpornija na katastrofe velikih razmjera. S obzirom na osjetljivost većine tih mjera, nužno ih je provesti uz potporu pouzdanih dobavljača koji jamče sigurnost opskrbe u kriznim vremenima.

2.3.

Stoga Unija ima strateški interes održati industrijske kapacitete u Europi koji su potrebni za osiguravanje odgovarajuće razine autonomije i tehnološkog suvereniteta u ključnim područjima sigurnosti. Međutim, zbog trenutačnih tržišnih uvjeta, taj je strateški interes, nažalost, teško ostvariti. Upravo suprotno, posebne značajke sigurnosnog tržišta u Europi poduzećima često otežavaju stvaranje održivih poslovnih modela za predmetne tehnologije.

2.4.

S komercijalne strane postoji tek ograničena potražnja za skupim vrhunskim sigurnosnim proizvodima. Budući da privatni tržišni subjekti stalno traže smanjenje troškova, obično ograničavaju ulaganja u sigurnost na ono što je strogo nužno i daju prednost najjeftinijim standardnim proizvodima (često od dobavljača iz trećih zemalja).

2.5.

Kad je riječ o javnoj potražnji na sigurnosnom tržištu, postoji širok raspon kupaca i krajnjih korisnika, od kojih većina ima ograničene proračune za nabavu i male narudžbe te su zakonski obvezni kupovati po najnižoj cijeni. Osim toga, velika većina klijenata iz javnog sektora ne planira razvoj kapaciteta, nego kupuje standardne proizvode kako bi zadovoljili svoje neposredne potrebe, a da pritom dugoročno ne razmišljaju o tome kako bi se prijetnje i tehnologije mogle razvijati u budućnosti, a kamoli o ulaganjima kako bi se za to pripremili.

2.6.

S obzirom na specifičnosti obiju strana potražnje u području sigurnosti, postoji tek malo tržište za ključne tehnologije i primjene. Složena sigurnosna rješenja često su osmišljena za jednog klijenta ili vrlo mali broj klijenata, čime se obujam proizvodnje i ekonomija razmjera ograničavaju na najmanju moguću mjeru. Tehnologije koje se upotrebljavaju za takve sustave mogu se u najboljem slučaju upotrebljavati za druge, manje osjetljive namjene za šire komercijalno tržište. Stoga trenutačni tržišni uvjeti onemogućuju održavanje tehnološke i industrijske baze u EU-u na temelju koje se mogu razviti sigurnosni kapaciteti koji su Europi potrebni za zaštitu njezinih vanjskih granica, državnog teritorija i građana. Ta situacija potkopava vjerodostojnost sigurnosne unije i ukazuje na potrebu pojačanog djelovanja EU-a.

Trenutačno stanje sigurnosnih politika EU-a

2.7.

Od pokretanja Europskog programa sigurnosti u travnju 2015. EU teži ostvarenju istinske sigurnosne unije koja bi pružila alate, infrastrukturu i okruženje u kojem bi nacionalna tijela i tijela EU-a djelotvorno surađivala na svladavanju zajedničkih izazova, a istovremeno štitila prava i slobode građana (2). Sam broj inicijativa u tom području pokazuje da je sigurnost svakako postala jedan od ključnih prioriteta politike Unije: — Direktiva o suzbijanju terorizma (3) — revidirana pravila o sprečavanju pranja novca (4) — stvaranje Schengenskog informacijskog sustava (SIS) (5) — interoperabilnost informacijskih sustava EU-a za upravljanje sigurnošću, granicama i migracijama (6) — osnivanje Agencije Europske unije za operativno upravljanje opsežnim informacijskim sustavima u području slobode, sigurnosti i pravde (eu-LISA) (7) — Akt o kibersigurnosti (8) — pojačana europska granična i obalna straža („Frontex”) (9) — Europski sustav za informacije o putovanjima i odobravanje putovanja (ETIAS) (10) Te se inicijative nadovezuju na već uspostavljene programe i instrumente financiranja, kao što je Fond za unutarnju sigurnost.

2.8.

Prijedlog Komisije za sljedeći višegodišnji financijski okvir uključivao je znatno povećanje glavnih relevantnih proračunskih linija (npr. 35,3 milijarde EUR za upravljanje granicama i migracijama, 4 milijarde EUR za unutarnju sigurnost, 15,6 milijardi EUR za otpornost i odgovor na krizu) u usporedbi s prethodnim VFO-om (11). Unija će financirati i drugi program istraživanja u području sigurnosti u okviru programa Obzor Europa, kojim je već ostvaren važan doprinos oblikovanju i razvoju budućih sigurnosnih kapaciteta u okviru programa Obzor 2020.

2.9.

Kad je riječ o digitalnim tehnologijama, Europska komisija predlaže i znatno povećanje potrošnje (npr. Obzor Europa ili program Digitalna Europa) kako bi se ojačao tehnološki suverenitet Europe u područjima od strateške važnosti. U tom je pogledu Komisija izrazila i namjeru poticanja sinergija između svemirskog, obrambenog i sigurnosnog sektora.

2.10.

Tehnološki suverenitet ključan je pojam i u „Novoj industrijskoj strategiji za Europu”, u kojoj Komisija naglašava da „digitalna transformacija, sigurnost i budući tehnološki suverenitet Europe ovise o našoj strateškoj digitalnoj infrastrukturi” i najavljuje da će „podupirati razvoj ključnih razvojnih tehnologija, koje su od strateške važnosti za budućnost europske industrije” (12).

Posebne napomene

2.11.

Nadležnost EU-a u području sigurnosti i dalje je ograničena i vrlo često podrazumijeva samo koordinacijsku ulogu između nacionalnih tijela. Stoga su sigurnosne politike i dalje rascjepkane i često nedjelotvorne. Isto vrijedi i za druge sektore relevantne za sigurnost, kao što je javno zdravlje.

2.12.

Sigurnost u EU-u politički je prioritet u kojem se ne uzima u obzir industrijska dimenzija. Postoji iznimno velik broj politika i instrumenata financiranja u području sigurnosti koji raspolažu znatnim proračunima. Međutim, ne postoji koordinacija potreba u pogledu kapaciteta niti dosljedna politika za potporu relevantnoj industrijskoj i tehnološkoj bazi. U raspravi o sigurnosnoj uniji nije bilo riječi o konceptima kao što su industrijska konkurentnost, strateška autonomija, planiranje kapaciteta i ključne tehnologije te se oni nikad nisu smatrali ciljevima programa financiranja povezanih sa sigurnošću.

2.13.

Komisijin Akcijski plan za inovativnu i konkurentnu sigurnosnu industriju iz 2012. nije bio dovoljno ambiciozan i imao je ograničeno područje primjene, stoga nije ostvario vidljiv učinak.

2.14.

Istraživačkim programom EU-a u području sigurnosti mobilizirana su znatna sredstva, no obilježavaju ga ozbiljni nedostaci. Prihvaćanje rezultata istraživanja na tržištu i dalje je velik izazov jer u području sigurnosti ne postoji zajednički postupak planiranja kapaciteta, kojim bi se mogla objediniti potražnja javnih krajnjih korisnika, niti sustavna upotreba drugih instrumenata financiranja EU-a usmjerenih na kapacitete radi potpore uvođenju sigurnosnih rješenja.

2.15.

Nova strategija unutarnje sigurnosti pruža smjernice za sigurnosne politike EU-a te bi trebala biti usmjerena na rješavanje tih nedostataka. Trebala bi uzeti u obzir brz razvoj tehnologije i njezine posljedice za sigurnost, zalagati se za zajedničko definiranje potreba u pogledu kapaciteta u području sigurnosti i poticati europsku suradnju kako bi se te potrebe zadovoljile. Time bi se ojačala sigurnosna unija i znatno doprinijelo stvaranju istinskog unutarnjeg tržišta u području sigurnosti i održavanju konkurentne sigurnosne industrije u Europi.

2.16.

Industrija je neophodna za pretvaranje tehnologije u konkretna rješenja, stoga bi ambiciozna industrijska politika za ključna područja suvereniteta trebala biti politički prioritet Unije. Posebno je hitno da se razvije takva politika u sigurnosnom sektoru, koji je trenutačno suočen s ozbiljnim nefunkcioniranjem tržišta zbog kojeg je vrlo teško održati ključne industrijske i tehnološke kapacitete.

2.17.

Stoga pozivamo Europsku komisiju da razvije posebnu industrijsku strategiju u području sigurnosti kako bi se podržala nova strategija unutarnje sigurnosti i povećala učinkovitost sigurnosne unije. Ta industrijska strategija trebala bi biti ambiciozna i sveobuhvatna i trebala bi zajamčiti da sve relevantne politike i instrumenti doprinose tehnološkom suverenitetu Unije u ključnim sigurnosnim područjima te da svi instrumenti EU-a povezani sa sigurnošću (Fond za unutarnju sigurnost, Fond za integrirano upravljanje granicama, RescEU) uključuju industrijsku dimenziju, a svi programi povezani s tehnologijom (Digitalna Europa, Obzor Europa) sigurnosnu dimenziju. To bi pomoglo u zadovoljavanju sigurnosnih potreba klijenata iz javnog sektora, otvorilo bi nove mogućnosti za europsku industriju i olakšalo pravodobnu reakciju na posljedice novih tehnologija u pogledu sigurnosti.

2.18.

U tu je svrhu potrebno dodatno definirati i primijeniti koncept tehnološkog suvereniteta. Trenutačna usredotočenost Komisije na digitalne tehnologije dobrodošla je, ali ne bi trebala biti isključiva. Trebalo bi dati prednost svim ključnim tehnologijama u temeljnim područjima suvereniteta, a to su sigurnost, obrana i svemir. Koncept bi trebalo preispitati i s obzirom na pandemiju COVID-a 19 i uključiti otpornost kao strateški cilj.

2.19.

Komisijina „Nova industrijska strategija za Europu” uključuje važne elemente za poticanje tehnološkog suvereniteta u ključnim područjima sigurnosti. Koncept strateških vrijednosnih lanaca posebno bi se trebao koristiti kao okvir za sveobuhvatan pristup koji obuhvaća cijeli industrijski ciklus, od opskrbe ključnim materijalima do industrijalizacije i održavanja, te kojim se koordinira upotreba svih odgovarajućih instrumenata politike, uključujući kontrolu izravnih stranih ulaganja.

2.20.

Sljedeći višegodišnji financijski okvir, kao i politike koje se njime podupiru i programi koji se njime financiraju, morat će se prilagoditi potrebama razdoblja (nakon) pandemije COVID-a 19. Potrebno je preispitati prethodno utvrđene prioritete i instrumente i izvući pouku iz poteškoća Europe u suočavanju s pandemijom. To se odnosi i na sigurnosnu uniju i novu strategiju unutarnje sigurnosti, u okviru kojih bi se trebala naglasiti potreba za većim tehnološkim suverenitetom i otpornošću.

2.21.

Kako bi se prevladala recesija izazvana pandemijom, EU bi tijekom sljedećeg proračunskog ciklusa trebao usmjeriti ulaganja na napredne tehnološke sektore jer oni imaju najveću dodanu vrijednost i multiplikacijske učinke na gospodarstvo u cjelini (13). Industrijska strategija EU-a u području sigurnosti koja bi Europi omogućila veću autonomiju i otpornost savršeno bi se uklopila u taj pristup i stoga bi je trebalo hitno pokrenuti u okviru plana oporavka Unije u kontekstu COVID-a 19.

---

(1)  S obzirom na raznolikost tog sektora trenutačno ne postoji jasna definicija sigurnosne industrije, nego samo okvirne procjene veličine tržišta. Taj je sektor teško metodološki klasificirati zbog više čimbenika: 1. sigurnosna industrija kao takva nije obuhvaćena glavnim statističkim nomenklaturama (NACE, Prodcom itd.); 2. proizvodnja robe povezane sa sigurnošću razvrstana je u razne kategorije, a u statistikama za te kategorije ne pravi se razlika između aktivnosti povezanih sa sigurnošću i onih koje to nisu; 3. na europskoj razini ne postoji izvor statističkih podataka iz same industrije. Vidjeti studiju o razvoju statističkih podataka o europskoj sigurnosnoj tehnološkoj i industrijskoj bazi, Završno izvješće Ecorysa za Europsku komisiju, GU za migracije i unutarnje poslove, lipanj 2015.

(2)  Komunikacija Komisije o provedbi Europskog programa sigurnosti za borbu protiv terorizma i stvaranje uvjeta za uspostavu učinkovite i istinske sigurnosne unije, Bruxelles, 20.4.2016., COM(2016) 230 final (https://eur-lex.europa.eu/resource.html?uri=cellar:9aeae420-0797-11e6-b713-01aa75ed71a1.0023.02/DOC_3&format=PDF).

(3)  Direktiva o suzbijanju terorizma (SL L 88, 31.3.2017., str. 6.).

(4)  Direktiva o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma (SL L 141, 5.6.2015., str. 73.).

(5)  Uredba o uspostavi, radu i upotrebi Schengenskog informacijskog sustava (SIS) u području granične kontrole (SL L 312, 7.12.2018., str. 14.) i Uredba o uspostavi, radu i upotrebi Schengenskog informacijskog sustava (SIS) u području policijske suradnje i pravosudne suradnje u kaznenim stvarima (SL L 312, 7.12.2018., str. 56.).

(6)  Uredba o interoperabilnosti (granice i vize) (SL L 135, 22.5.2019., str. 27.) i Uredba o interoperabilnosti (policijska i pravosudna suradnja, azil i migracije) (SL L 135, 22.5.2019., str. 85.).

(7)  Uredba o Agenciji Europske unije za operativno upravljanje opsežnim informacijskim sustavima u području slobode, sigurnosti i pravde (eu-LISA) (SL L 295, 21.11.2018., str. 99.).

(8)  Uredba o ENISA-i (Agenciji Europske unije za kibersigurnost) i kibersigurnosnoj certifikaciji u području informacijske i komunikacijske tehnologije (SL L 151, 7.6.2019., str. 15.).

(9)  Uredba o europskoj graničnoj i obalnoj straži (SL L 295, 14.11.2019., str. 1.).

(10)  Uredba o uspostavi europskog sustava za informacije o putovanjima i odobravanje putovanja (ETIAS) (SL L 236, 19.9.2018., str. 1.).

(11)  U tekućim cijenama. Vidjeti Komunikaciju Komisije – „Proračun EU-a za provedbu europskog plana oporavka”, Bruxelles, 27.5.2020., COM(2020) 442 final: https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?uri=CELEX:52020DC0442

(12)  Komunikacija Komisije – „Nova industrijska strategija za Europu”, Bruxelles, 10.3.2020., COM(2020) 102 final (https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/PDF/?uri=CELEX:52020DC0102&from=EN).

(13)  Vidjeti na primjer Il ruolo dell'innovazione e dell'alta technologia in Italia nel confronto con il contesto internazionale („Uloga inovacija i napredne tehnologije u Italiji u usporedbi s međunarodnim kontekstom”), Centro economia digitale, Rim, listopad 2019.

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Uvođenje zaštitnih mjera za poljoprivredne proizvode u trgovinske sporazume”

(samoinicijativno mišljenje)

(2020/C 364/07)

Izvjestitelj:

Arnold PUECH D’ALISSAC

Odluka Plenarne skupštine:	20.2.2020.
Pravni temelj:	pravilo 32. stavak 2. Poslovnika
	samoinicijativno mišljenje
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za poljoprivredu, ruralni razvoj i okoliš
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	29.6.2020.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	16.7.2020.
Plenarno zasjedanje br.:	553
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	204/2/3

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Pojačana međunarodna suradnja preduvjet je učinkovitih zaštitnih klauzula.

1.1.1.

EGSO naglašava da će opskrba čovječanstva hranom predstavljati velik izazov barem do 2050. godine. Da bismo prehranili 9 do 10 milijardi ljudi, trebat će nam poljoprivrede svih država svijeta. FAO procjenjuje da će se globalna proizvodnja između 2007. i 2050. morati povećati za 70 %. Stoga promicanjem prilagođenih poljoprivrednih i trgovinskih politika trebamo zaštititi proizvodne kapacitete svake zemlje, a međunarodnu trgovinu organizirati tako da nam omogući da se nosimo s fluktuacijama u proizvodnji i trajnim nedostacima u određenim geografskim područjima.

1.1.2.

EGSO smatra da je nužno uskladiti proizvodne standarde kako bi se izbjeglo narušavanje tržišnog natjecanja i svakoj zemlji omogućila proizvodnja osnovnih prehrambenih artikala.

1.2.

Treba nastaviti s radom na poboljšanju transparentnosti tržišta.

1.2.1.

Uspostavljen 2011. na sastanku ministara poljoprivrede skupine G20, Sustav informiranja o poljoprivrednom tržištu (AMIS), koji okuplja glavne svjetske proizvođače i uvoznike žitarica i uljarica, omogućuje utvrđivanje stvarnog stanja na tržištima, a ujedno služi i kao forum za dijalog i koordinaciju vladinih službenika u razdobljima velikih nestabilnosti poljoprivrednih tržišta. Ta se inicijativa pokazala korisnom, ali je treba doraditi u pogledu broja zemalja sudionica i područja primjene kako bi se obuhvatili i drugi proizvodi kojima se trguje na svjetskim tržištima.

1.3.

Klauzule WTO-a o zaštiti poljoprivrednih proizvoda, kako opće tako i one u bilateralnim ugovorima, treba poboljšati na temelju različitih kriterija koje EGSO navodi u ovom mišljenju. Cilj je osigurati pošteno tržišno natjecanje i održivost europskih poljoprivredno prehrambenih lanaca i time svim građanima – i proizvođačima i potrošačima – zajamčiti prehrambenu samodostatnost. Potreba za prehrambenom samodostatnošću snažno je naglašena tijekom pandemije bolesti COVID-19.

1.3.1.   Brza reakcija

Postojeće klauzule neučinkovite su zbog toga što je za njihovu provedbu potrebno previše vremena. Međutim, zahvaljujući digitalizaciji gospodarstva, do podataka se može doći za nekoliko sati. Danas se obujam proizvodnje i cijene mogu učinkovito pratiti, što omogućuje brzu reakciju.

1.3.2.   Automatska reakcija

Uz dobro poznavanje trgovine, trgovinski tokovi mogu se lako regulirati. Usklađivanje provedbe između izvoznika i uvoznika moglo bi se provesti automatski, čim se tijekom određenog razdoblja (npr. godine dana) zabilježi povećanje obujma trgovine od 10 %. Ako je povećanje opravdano smanjenjem proizvodnje do kojeg je došlo zbog neke nepredvidive situacije, klauzula se ne bi aktivirala. S druge strane, ako povećanje nije opravdano, uvela bi se dodatna carina kojom bi se povećanje ograničilo.

1.3.3.   Proporcionalna reakcija

Reakcija mora biti proporcionalna prirodi i uzroku povećanja trgovinskih tokova kako bi se povećanje smanjilo ili osigurala učinkovita obustava tokova koji destabiliziraju predmetne sektore.

1.3.4.   Sveobuhvatna reakcija

Treba voditi računa o svim uvoznim tokovima, bez obzira na njihov status i bez prethodne obavijesti. Upravo se za tzv. osjetljive proizvode u sporazumima o slobodnoj trgovini odobravaju smanjene carinske stope, a to su sektori koji se najbrže destabiliziraju. Stoga se zaštitne klauzule moraju primjenjivati i na njih.

1.3.5.   Zrcalne mjere

Uvođenje zrcalnih mjera u propise EU-a o uvozu treba, s jedne strane, osigurati jednaku zaštitu potrošača bez obzira na podrijetlo proizvoda, a s druge ograničiti gospodarske poremećaje kojima su izloženi europski gospodarski subjekti.

1.3.6.   Uzimanje u obzir okvira za provedbu Pariškog sporazuma

Obveze smanjenja emisija stakleničkih plinova predstavljaju veliki izazov za međunarodnu zajednicu. Zemlje koje ih ne poštuju ne bi zbog toga smjele imati trgovinskih koristi. U poljoprivredno-prehrambenom sektoru treba uspostaviti porez na ugljik na granici. Zbog njegove složenosti i u očekivanju potvrde, od WTO-a se moraju ishoditi posebne zaštitne klauzule povezane s Pariškim sporazumom, koje treba uključiti u sve sporazume o slobodnoj trgovini o kojima pregovara Europska komisija.

1.3.7.   Uzimanje u obzir ciljeva održivog razvoja

Kao i u slučaju Pariškog sporazuma, od WTO-a se moraju ishoditi zaštitne klauzule, koje treba uključiti u sve sporazume koje potpisuje Europska unija.

2.   Koncept i povijest zaštitnih klauzula

2.1.

WTO predviđa posebne klauzule za poljoprivredni sektor, ali ograničava njihovu uporabu.

2.1.1.

Zaštitne mjere definiraju se kao „hitne mjere” koje se odnose na povećanje uvoza određenih proizvoda u slučajevima gdje takav uvoz šteti, ili prijeti da će oštetiti, domaći proizvodni sektor zemlje uvoznice. Te mjere, koje uglavnom dolaze u obliku obustave koncesija ili obveza, mogu podrazumijevati primjenu kvantitativnih ograničenja na uvoz ili povećanje uvoznih carina.

2.1.2.

U području poljoprivrede primjena viših zaštitnih carina može se automatski aktivirati ako obujam uvoza premaši određenu razinu ili ako cijene padnu ispod određene razine, a da pritom nije potrebno dokazati da je domaćem proizvodnom sektoru nanesena ozbiljna šteta.

2.1.3.

Međutim, posebna zaštitna klauzula za poljoprivredu može se primijeniti samo na proizvode za koje su određene cijene i pod uvjetom da je vlada zadržala pravo da tu klauzulu iskoristi u okviru rasporeda svojih poljoprivrednih obaveza. Povrh toga, ona nije primjenjiva na robu uvezenu u okviru carinskih kvota.

2.2.

Bilateralni sporazumi o slobodnoj trgovini omogućuju daljnji napredak.

2.2.1.

Sporazumi o slobodnoj trgovini moraju obuhvaćati većinu trgovinskih tokova i poticati liberalizaciju trgovine među zemljama potpisnicama bez stvaranja prepreka trgovini s ostatkom svijeta. S obzirom na poteškoće u procesu multilateralnih pregovora u okviru WTO-a, posljednjih su godina postignuti mnogi sporazumi o slobodnoj trgovini.

2.2.2.

Europska unija promiče tu mogućnost kako bi potaknula liberalizaciju trgovine i postigla napredak u pitanjima o kojima nije postignut konsenzus, kao što su poglavlja o održivom razvoju. Međutim, najnoviji sporazumi pokazali su da je taj sustav ograničen i da je teško zauzeti zajednički pristup ili u potpunosti voditi računa o drugim međunarodnim sporazumima kao što je Pariški sporazum.

2.3.

Međunarodna trgovina poljoprivredno-prehrambenim proizvodima i dalje je od ključne važnosti.

2.3.1.

U potrazi za prehrambenom samodostatnošću nailazimo na niz prepreka (za početak, porast broja stanovnika), zbog čega se roba često mora uvoziti. Trgovina je stoga ključan element globalne sigurnosti opskrbe hranom. Izazov za države članice jest pronaći pravu ravnotežu između razvoja vlastite poljoprivredne proizvodnje i otvorenosti trgovini, kao i osigurati (kada je to moguće i pod uvjetima koji neopravdano ne narušavaju tržišno natjecanje) da svojom poljoprivredom mogu odgovoriti na međunarodnu potražnju i izvoziti hranu u zemlje koje je ne mogu proizvesti dovoljno za svoje potrebe.

2.3.2.

Prognostička studija Nacionalnog istraživačkog instituta za poljoprivredu, hranu i okoliš (INRAE) pokazuje da bi do 2050. moglo doći do još veće koncentracije svjetskog izvoza poljoprivrednih proizvoda. Koristi od toga uglavnom bi imao mali broj zemalja ili regija u kojima bi klimatske promjene pozitivno utjecale na poljoprivredu i koje bi stoga mogle povećati količinu kultiviranih površina i prinose usjeva.

2.4.

Trgovina poljoprivrednim proizvodima u diplomaciji se često zloupotrebljava. Poljoprivredni sektor žrtva je političkih pregovora koji s njime nemaju veze. Bilo da je riječ o sukobu između Kine i Amerike, sporu između Boeinga i Airbusa ili zadnjoj fazi trgovinskih pregovora, poljoprivredni sektor često služi za potrebe odmazde ili kao protuponuda u pregovorima.

3.   Nedostaci u postojećim zaštitnim klauzulama

3.1.

Postupci zaštite predugo traju i tegobni su.

3.1.1.

U prošlosti je uvođenje zaštitnih klauzula bilo dugotrajno i tegobno, što ih je činilo neučinkovitima. Iako je Europska unija jedna od članica WTO-a koje su zadržale svoje pravo na primjenjivanje te klauzule na mnoge proizvode, u praksi je gotovo nikad ne koristi. Tako je u slučaju „malverzacije” smrznutom piletinom u salamuri (ako je u salamuri nema potrebe da bude smrznuta) od strane Brazila, primjenjivanje niže carinske stope omogućilo znatno povećanje uvoza mesa peradi između 1996. i 2001. bez primjene zaštitne klauzule.

3.2.

Postojeći postupci ne jamče pošteno tržišno natjecanje.

3.2.1.

Konkurentski proizvođači iz trećih zemalja koji se ne moraju strogo pridržavati europskih normi imaju znatnu prednost. Primjerice, u skladu s posljednjim sporazumom potpisanim s Kanadom, kanadski proizvođači smiju upotrebljavati četrdesetak sredstava za zaštitu bilja koja su u EU-u zabranjena (npr. atrazin), što im znatno smanjuje troškove proizvodnje. Države Južne i Sjeverne Amerike upotrebljavaju genetski modificirano sjeme koje se u EU-u smije plasirati na tržište, ali se ne smije koristiti za proizvodnju, posebno za proteinske usjeve kao što je soja.

3.2.2.

Posljedica je tih nedostataka povećanje uvoza poljoprivrednih proizvoda, a posebice poljoprivrednih sirovina. To može dovesti u pitanje europsku prehrambenu samodostatnost. Prema najnovijoj publikaciji Europske komisije Agri-food trade statistical factsheet (1) („Statistički informativni članak o trgovini poljoprivredno-prehrambenim proizvodima”), deficit trgovinske bilance EU-a za poljoprivredne sirovine 2019. godine premašio je 20 milijardi eura.

3.3.

Ti nedostaci negativno utječu i na potrošače. Nedostatak regulacije dovodi do prekomjerne nestabilnosti cijena, koja se posljednjih godina povećala, a špekulacije na tržištima poljoprivrednih proizvoda dodatno je povećavaju, što mnogim potrošačima koji imaju niske prihode otežava pristup hrani. Osim toga, destabilizacija lanaca vrijednosti dovodi do smanjenja proizvodnih kapaciteta, čime se povećava nesigurnost opskrbe potrošača.

3.4.

COVID-19 na tragičan je način na vidjelo iznio i potrebu za trgovinom poljoprivrednim proizvodima i neophodnost prehrambene samodostatnosti. Europska unija stoga se za potrebe međunarodne trgovine mora opremiti instrumentima za povećanje otpornosti na gospodarske šokove kako bi obnovila povjerenje, stabilnost i zajednički prosperitet svih Europljana.

---

(1)  Europska komisija: Agri-food trade statistical factsheet („Statistički informativni članak o trgovini poljoprivredno-prehrambenim proizvodima”)

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o izvanrednoj situaciji nakon bolesti COVID-19: osmišljavanje nove multilateralne matrice

(samoinicijativno mišljenje)

(2020/C 364/08)

Izvjestiteljica:

Emmanuelle BUTAUD-STUBBS

Odluka Plenarne skupštine:	20.2.2020.
Pravni temelj:	pravilo 32. stavak 2. Poslovnika
	samoinicijativno mišljenje
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za vanjske odnose
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	16.6.2020.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	16.7.2020.
Plenarno zasjedanje br.:	553
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	213/3/3

1.   Zaključci i preporuke

COVID-19 i multilateralizam

1.1.

Duboke i dosad neviđene gospodarske, socijalne i financijske posljedice zdravstvene krize izazvane bolešću COVID-19 iziskuje još nezabilježen, dugoročan i jasan odgovor. EU mora dati potporu gospodarstvu i međunarodnoj trgovini kako bi se spriječilo zaostajanje u svjetskoj trgovini, kao 1929. godine, te financirati oporavak. Pritom treba, u duhu solidarnosti i odgovornosti, zaštititi poduzeća, sve radnike (uključujući i osobe s invaliditetom), ranjive skupine i građane, pri čemu nitko ne smije biti zapostavljen. Sva poduzeća, uključujući poduzeća socijalne ekonomije kao ključne sastavnice rješenja, moraju imati neograničen pristup mjerama za oporavak.

1.2.

Oporavak nakon „sveopćeg ograničenja kretanja” mora se temeljiti na održivosti te uključivom i zelenom rastu. Mjere iz zelenog plana stoga su relevantnije nego ikad (industrijska strategija, mehanizam za graničnu prilagodbu emisija ugljika i ugljična neutralnost do 2050.).

1.3.

Kriza izazvana bolešću COVID-19 zadala je težak udarac multilateralizmu, koji je već bio oslabljen strukturnim slabostima kao što su organizacije koje se preklapaju, zastarjelo funkcioniranje i postupak jednoglasnog donošenja odluka u kombinaciji s velikim brojem članova, što se očituje u paralizi Žalbenog tijela Svjetske trgovinske organizacije (WTO) za rješavanje sporova i zamrznutom financijskom doprinosu te naknadnom povlačenju Sjedinjenih Američkih Država iz Svjetske zdravstvene organizacije (WHO). Osim toga, nacionalna ograničenja izvoza osnovnih medicinskih potrepština i osobne zaštitne opreme, među ostalim i iz država članica EU-a, nacionalni egoizam i neki propusti u solidarnosti i međunarodnoj suradnji negativno utječu na najugroženije zemlje i odgađaju oporavak svjetskog gospodarstva.

Potrebna je sveobuhvatnija vizija

1.4.

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) želi podijeliti svoja razmišljanja o „novoj multilateralnoj matrici” nadovezujući se na opsežan popis prethodnih prijedloga (o reformi WTO-a, ulozi Međunarodne organizacije rada (ILO) itd.) te predstaviti nova rješenja za razdoblje nakon COVID-a 19 (1).

1.5.

Ovim se razmišljanjem u jeku krize želi potaknuti nova suradnja i veća dosljednost u odlukama međunarodnih, nadnacionalnih i međuvladinih organizacija u području trgovine i ulaganja, dostojanstvenog rada, socijalnih i ljudskih prava i klimatskih promjena. Njime se zemlje potiču da poštuju načelo lojalne suradnje u tim organizacijama i jačaju sinergije, a ne iskorištavaju nedostatke.

1.6.

Nakon svakog svjetskog rata ljudi su se okretali međunarodnim organizacijama radi očuvanja mira i blagostanja. Upravo je ova globalna sanitarna kriza trenutak da se preispitaju pravila globalnog upravljanja i da se iskoristi inovativnost, koja dolazi do izražaja u dosad neviđenim situacijama.

Niz konkretnih prijedloga

1.7.

Nekoliko dionika iz različitih područja (vidjeti Dodatak 1.) pomoglo je izvjestiteljici u utvrđivanju prijedloga, uzimajući u obzir pravna, politička i organizacijska ograničenja.

1.8.

Cilj je tih prijedloga osigurati bolju koordinaciju među: — globalnim socijalnim standardima i obvezama u pogledu klimatskih promjena i zaštite okoliša; — pravilima povezanima s trgovinom, ugovorima o klimatskim promjenama i zaštitom okoliša; — pravilima povezanima s trgovinom i globalnim socijalnim standardima.

1.9.

Prijedlozi uključuju bolji pristup statusu promatrača, financiranje za poticanje studijâ, osnivanje novih radnih skupina, poboljšanu koordinaciju među tajništvima, zajedničku politiku u području istraživanja, tumačenje nekih postojećih pravnih odredbi i političke obveze.

1.10.

EGSO je svjestan da se promjene moraju pokrenuti na političkoj razini i čvrsto vjeruje da EU, kao jedan od malobrojnih globalnih aktera s ustavnom obvezom i mandatom za dobro globalno upravljanje, ima ključnu ulogu u oblikovanju učinkovitije multilateralne matrice iznutra.

2.   Skromni rezultati našeg dugotrajnog pozivanja na usklađenost multilateralnih pravila

2.1.    Poziv ključnih aktera civilnog društva

2.1.1.

Mnogi dionici opetovano su tražili veću usklađenost u osmišljavanju politika međunarodnih, nadnacionalnih i međuvladinih organizacija.

2.1.2.

Kad je riječ o poslovnoj zajednici, Međunarodna trgovinska komora (ICC) posebno je istaknula da je „jedno od glavnih spornih pitanja u aktualnoj raspravi o globalizaciji percepcija o nepodudarnosti između trgovinskih, radnih i ekoloških standarda” (2).

2.1.3.

U deklaraciji sa sastanka na vrhu skupine G7-L7 održanog 2019. također je navedeno sljedeće: „Globalno upravljanje trebalo bi više uzeti u obzir trenutačne socijalne izazove, uključujući potrebu za novim vještinama, kako bi se osigurao dostojanstven rad u skladu s međunarodnim standardima i uvjeti za poslovanje kojima se podupiru produktivnost, veće plaće i stvaranje dobrih radnih mjesta” (stavak 3.).

2.2.    Sveobuhvatni pregled prethodnih koraka

2.2.1.   Razumijevanje kompleksnosti globalizacije

2.2.1.1.

Ujedinjeni narodi (UN) imaju važnu ulogu kao krovna međunarodna organizacija koja može sastaviti pravila i standarde koji će imati najveću geografsku pokrivenost. Zbog toga EGSO podržava reformu UN-a koja od pristupa usmjerenog na proceduru mora dovesti do pristupa koji se temelji na rezultatima. UN je u rujnu 2015. donio 17 ciljeva održivog razvoja koji obuhvaćaju najuniverzalnije izazove čovječanstva. Iako ciljevi održivog razvoja nisu pravno obvezujući, a to znači ni za institucije EU-a, od vlada se očekuje da preuzmu odgovornost i uspostave domaće okvire za njihovo ostvarivanje.

2.2.1.2.

Organizacija za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD) istaknula je 2017. da „moramo ispraviti globalizaciju, ali nismo u potpunosti sigurni kako” (3). U tom dokumentu o politikama navedene su popratne politike (socijalne politike i politike tržišta rada, politike o obrazovanju i vještinama, politike za društvenu i ekološku odgovornost poduzeća) i ukazuje se na „hitnu potrebu za povećanjem javnog savjetovanja i sudjelovanja dionika civilnog društva” u aktivnostima međunarodnih organizacija kojima se određuju standardi.

2.2.2.   Globalni socijalni standardi i multilateralna trgovinska pravila: propuštena prilika

2.2.2.1.

Odmah nakon neuspjelog pokušaja da se u pravila unese socijalna klauzula (4), WTO je 1996. pojasnio da je ILO „nadležno tijelo za utvrđivanje i razmatranje [temeljnih radnih] standarda”. Od tada je ILO uveo nekoliko bitnih instrumenata. U odjeljku 5. Deklaracije ILO-a iz 1998. navodi se sljedeće: „radni standardi ne smiju se koristiti u protekcionističke trgovinske svrhe, a ni na koji dio u ovoj Deklaraciji ili postupke u vezi s njom ne smije se pozivati i oni se ne smiju koristiti u tu svrhu; osim toga, komparativna prednost zemalja ni na koji se način ne smije dovoditi u pitanje ovom Deklaracijom i postupcima koji se u vezi s njom provode.”

2.2.2.2.

U svojoj Deklaraciji prigodom stogodišnjice ILO-a iz 2019. ILO preuzima ulogu predvodnika obvezujući se na „jačanje suradnje i razvoj institucijskih dogovora s drugim organizacijama radi promicanja usklađenosti politika u cilju razvoja pristupa budućnosti rada usmjerenog na čovjeka, prepoznajući snažne, složene i ključne veze između socijalnih, trgovinskih, financijskih, gospodarskih i okolišnih politika” (Odjeljak IV, točka F).

2.2.2.3.

Iako rade odvojeno, ILO i WTO ipak surađuju u nizu područja, prije svega objavljuju zanimljive zajedničke publikacije o trgovini i zapošljavanju, trgovini i neformalnom zapošljavanju, stvaranju globalizacije društveno održivom te važnosti politika razvoja vještina u pomaganju radnicima i poduzećima da iskoriste prednosti trgovine.

2.2.2.4.

Tom politikom suradnje nikad nisu prekoračena ograničenja utvrđena Ministarskom deklaracijom WTO-a iz Singapura iz 1996. godine, u kojoj se navodi: „Odbijamo upotrebu radnih standarda u protekcionističke svrhe i slažemo se da se komparativna prednost zemalja, posebno zemalja u razvoju s niskim plaćama, ni na koji način ne smije dovoditi u pitanje. U tom pogledu napominjemo da će tajništva WTO-a i ILO-a nastaviti postojeću suradnju.”

2.2.3.   Postupna integracija obveza u području klime i okoliša u multilateralno okruženje

2.2.3.1.

Od 1994., kada je na snagu stupila Okvirna konvencija UN-a o klimatskim promjenama (UNFCCC), vlade se redovito sastaju radi praćenja napretka s pomoću pouzdanog sustava transparentnosti i odgovornosti. Međutim, Pariški sporazum, prvi univerzalni, pravno obvezujući sporazum o klimatskim promjenama, usvojen je tek krajem 2015. godine i njime se propisuje sustav nacionalno utvrđenih doprinosa koje treba nadzirati.

2.2.3.2.

Zahvaljujući svom statusu promatrača u UNFCCC-u i mandatu za unapređenje dostojanstvenog rada i pravedne tranzicije, ILO je dao bitan doprinos radu poboljšanog foruma o učincima provedbe mjera za odgovor (2015. – 2018.). Forum je posebno razmotrio „učinke koji proizlaze iz provedbe politika, programa i mjera za ublažavanje, pod jurisdikcijom stranaka i izvan nje, ili njihove prekogranične učinke, a koje su stranke u skladu s Konvencijom, Kyotskim protokolom i Pariškim sporazumom poduzele za borbu protiv klimatskih promjena”.

2.2.3.3.

Nakon Memoranduma o razumijevanju iz 2016. ILO je blisko surađivao sa službenicima i stručnjacima UNFCCC-a kako bi se povećalo međusobno razumijevanje, a ta je suradnja obuhvaćala osposobljavanje o ulozi društvenih aktera, izgradnju kapaciteta za mjerenje učinka mjera za borbu protiv klimatskih promjena, regionalne radionice o pravednoj tranziciji i globalni forum dva puta godišnje.

2.2.3.4.

Glavni je kanal ILO-a za djelovanje u području okoliša zajednički konzorcij s UNEP-om, UNDP-om, UNIDO-om i UNITAR-om, koji se naziva Partnerstvo za djelovanje u području zelenog gospodarstva (PAGE).

2.2.3.5.

Svemu tome treba dodati i niz multilateralnih sporazuma o okolišu. Njima se uglavnom koristi UN i oni obuhvaćaju širok raspon tema povezanih s okolišem u području biološke raznolikosti, kopna, mora, kemikalija i opasnog otpada ili atmosfere. EU je potpisnik oko 30 takvih sporazuma.

2.2.3.6.

Uz mrežu UN-a, Odbor WTO-a za trgovinu i okoliš predstavlja forum za razmjenu informacija, održavanje događanja i razmjenu mišljenja o trgovini i održivosti (npr. u vezi s kružnim gospodarstvom, dobrovoljnim inicijativama u pogledu normi, reformom subvencija za fosilna goriva, plastikom itd.).

2.2.3.7.

U skladu sa sudskom praksom WTO-a, članice mogu uvesti mjere za poboljšanje zdravlja građana, zaštitu okoliša ili očuvanje biološke raznolikosti pod uvjetom da se pridržavaju utvrđenih kriterija kako bi se osigurala usklađenost s pravilima i odredbama WTO-a. Ta se odstupanja, na temelju članka XX. GATT-a, smatraju usklađenima ako su razmjerna i nediskriminirajuća. Primjena takvih mjera ne smije biti „sredstvo proizvoljne ili neopravdane diskriminacije” ili „prikriveno ograničavanje međunarodne trgovine”.

2.2.3.8.

Renato Ruggiero, glavni direktor WTO-a, na konferenciji u Bonnu (9. prosinca 1997.) jasno je naveo koja ograničenja vlade smiju, odnosno ne smiju uvesti: „Vlade mogu upotrijebiti bilo koji vid ograničenja trgovine, što podrazumijeva i uvozne i izvozne kvote i zabrane, ili nametnuti carine ili druga davanja na granici za potrebe zaštite okoliša ili očuvanja resursa na teritoriju pod svojom nadležnošću, ali pod uvjetom da se pridržavaju osnovnih odredbi o nediskriminaciji i o što manjem ograničavanju trgovine. […] Međutim, ono što zemlja u skladu s pravilima WTO-a ne može učiniti, to je primjena trgovinskih ograničenja kako bi pokušala promijeniti postupak i metode proizvodnje – ili druge politike – svojih trgovinskih partnera. Zašto? U osnovi zato što je pitanje proizvodnih postupaka i metoda u suverenoj nadležnosti svake zemlje”.

2.2.3.9.

To ograničenje, koje sprečava upletanje u proizvodne postupke i metode, jasna je prepreka uspostavi poticaja za proizvodnju i trgovinu trajnom robom.

2.2.4.   Bilateralna rješenja za veću usklađenost gospodarskih, socijalnih i ekoloških pravila

2.2.5.   Prednosti i ograničenja poglavlja o trgovini i održivom razvoju

2.2.5.1.

EU je osmislio poglavlja o trgovini i održivom razvoju u sporazumima o slobodnoj trgovini kako bi se pobrinuo za to da liberalizacija trgovine i ulaganja ne dovede do pogoršanja okoliša i uvjeta rada.

2.2.5.2.

Sud Europske unije priznao je 2017. „bitnu ulogu” odredbi o održivom razvoju u jednom sporazumu (5).

2.2.5.3.

EGSO je 2018. (6) pozvao na veću ambicioznost i veću izvršivost poglavljâ o trgovini i održivom razvoju, koja bi trebala imati jednaku važnost kao i poglavlja o trgovinskim, tehničkim ili carinskim pitanjima.

2.2.5.4.

ILO je 2016. (7) izvijestio da je 63 % sporazuma s odredbama o radu doneseno nakon 2008. godine, što ukazuje na ubrzanje, a da su u 46,8 % sporazuma o slobodnoj trgovini s odredbama o radu bili uključeni EU, SAD ili Kanada. Referentni tekstovi su, padajućim redoslijedom, Deklaracija o načelima i temeljnim pravima iz 1998., Konvencija br. 182 (dječji rad), Program za dostojanstven rad i Deklaracija o socijalnoj pravdi.

3.   Nov način razmišljanja radi osmišljavanja nove multilateralne matrice

3.1.    Opći preduvjeti

3.1.1.

U svim novim prijedlozima za veću usklađenost trebalo bi poštovati četiri načela: — načelo specijalizacije: „Međunarodne organizacije imaju samo one ovlasti koje su im dodijelile države članice” (8); — načelo sposobnosti donošenja odluka: organizacije imaju jasna interna pravila i postupke kojima se upravljačkim tijelima (tehnički odbori ili opće skupštine) omogućava djelovanje; — načelo transparentnosti: svaka funkcionalna promjena, kao što su uvođenje zajedničkih skupina, novi pravilnici ili zajedničke izjave, iziskuje transparentno obavješćivanje i na unutarnjoj i na vanjskoj razini; — načelo evaluacije: trebalo bi poticati uspostavu kulture evaluacije unutarnjeg funkcioniranja.

3.1.2.

U EGSO-ovoj je biti da podržava otvoreniju komunikaciju i savjetovanje s civilnim društvom o politikama međunarodnih organizacija te poziva na postupno uspostavljanje procesa trajnog dijaloga. S obzirom na svoje iskustvo, EGSO je spreman preuzeti probnu ulogu u uspostavi takvih postupaka. Kao i UNFCCC i OECD, koji njeguju bogat dijalog sa širokim rasponom partnera, WTO je nedavno pojačao svoju suradnju s civilnim društvom i izvan okvira svojega godišnjeg javnog foruma. Ti kontakti mogu znatno doprinijeti većoj učinkovitosti i demokraciji u multilateralnom trgovinskom sustavu. EGSO je zahvalan na potpori Europske komisije u povećanju glasa civilnog društva na multilateralnoj razini te pozdravlja 6. mjeru nedavnog akcijskog plana Skupine iz Ottawe u šest točaka (9).

3.1.3.

Pregovaračka sposobnost socijalnih partnera također zahtijeva veće priznanje. Trostrana deklaracija socijalnih partnera na međunarodnoj razini i niz višenacionalnih okvirnih sporazuma sadrže korisna praktična pravila i instrumente (socijalni standardi, odnosi s dobavljačima, socijalni dijalog, borba protiv dječjeg i prisilnog rada).

3.2.    Multilateralni instrumenti

Integriranje WTO-a u sustav UN-a u funkcionalnom smislu

3.2.1.

Sustav UN-a stup je međunarodnog poretka sa svojom mrežom specijaliziranih agencija kao što su ILO, UNESCO, WHO, MMF, Svjetska banka i regionalne razvojne banke. Iako trgovinska pravila moraju doprinositi postizanju ciljeva održivog razvoja, WTO je osnovan kao izdvojena organizacija te je i dalje izvan sustava UN-a. Bez obzira na to, glavni direktor WTO-a sudjeluje u Glavnom izvršnom odboru UN-a sa svim glavnim direktorima specijaliziranih agencija i drugih glavnih tijela UN-a. EGSO predlaže da WTO obavješćuje Glavni izvršni odbor UN-a o svim postignućima sustava trgovinskih pravila koja bi mogla pridonijeti ostvarivanju ciljeva održivog razvoja.

3.2.2.

Izričito upućivanje na „održivi razvoj” u preambuli Sporazuma o WTO-u iz 1994. godine treba tumačiti tako da obuhvaća ciljeve održivog razvoja, koji su novi univerzalno dogovoren oblik održivosti u međunarodnom pravu. Čini se da WTO to tako i shvaća jer se na svojoj internetskoj stranici proglašava „ključnim za postizanje ciljeva održivog razvoja”.

Daljnje povezivanje zasebnih skupova pravila

3.2.3.   Stroža socijalna i ekološka pravila

3.2.3.1.

ILO je 2018. objavio nekoliko studija o ukupnom mogućem učinku Pariškog sporazuma, o pitanju ekološke tranzicije i vještina (10) te o vještinama za zeleniju budućnost i utjecaju zagrijavanja na radne uvjete (11).

3.2.3.2.

EGSO traži širu distribuciju tih izvješća i zalaže se za organizaciju regionalnih radionica u zemljama u razvoju koje bi financirala Europska komisija, osobito u najmanje razvijenim zemljama te otočnim i osjetljivim gospodarstvima koja su socijalno najviše pogođena strašnim posljedicama globalnog zagrijavanja.

3.2.3.3.

ILO je 2015. objavio Guidelines for a just transition towards environmentally sustainable economies and societies for all (Smjernice za pravednu tranziciju na okolišno održiva gospodarstva i društva za sve). EGSO predlaže veću primjenu tih smjernica u svim službama Komisije pri radu na utvrđivanju normi. Osim toga, ažuriranje tih smjernica trebalo bi biti na dnevnom redu Upravnog tijela ILO-a.

3.2.4.   Daljnje veze između trgovinskih pravila i socijalnih standarda

3.2.4.1.

EGSO smatra da bi, radi reciprociteta, WTO ILO-u trebao službeno dodijeliti status promatrača za sastanke svojih glavnih tijela i odbora. Osim službenog sudjelovanja ILO-a na ministarskim konferencijama WTO-a, povećala bi se uključenost ILO-a u unutarnjim tijelima WTO-a, a moglo bi se doprinijeti i integraciji poštovanja međunarodnih radnih standarda u okvir Mehanizma pregleda trgovinske politike WTO-a (TPRM). EGSO predlaže da se osnuje posebna privremena radna skupina tajništava WTO-a i ILO-a radi izrade i predstavljanja smjernica do lipnja 2021. godine.

3.2.4.2.

Osim toga, trebalo bi obnoviti Svjetsku komisiju Međunarodne organizacije rada za socijalnu dimenziju globalizacije s obzirom na utjecaj COVID-a 19 na globalne lance vrijednosti. Nadovezujući se na svoje mišljenje o obvezujućem ugovoru UN-a (12), EGSO se zalaže za to da se tijekom njemačkog predsjedanja EU-om osmisli djelotvoran regulatorni okvir kojim bi se zajamčilo poštovanje ljudskih prava i dostojanstven rad u globalnim lancima vrijednosti i koji bi uključivao europski akcijski plan sa zakonodavnim instrumentima i konkretnim postignućima te ambiciozne i efektivne normativne mjere na globalnoj razini. I ILO i WTO moraju dati doprinos razmjeran svojim ulogama.

3.2.4.3.

U postupku razmatranja regionalnih i bilateralnih trgovinskih sporazuma čiji broj i zemljopisna pokrivenost stalno rastu, WTO mora imati novu ulogu u području odredbi o radu. Budući da većina novih sporazuma o slobodnoj trgovini sadržava odredbe o radu, tajništvo WTO-a trebalo bi prikupljati, uspoređivati i pratiti taj novi korpus. Taj rad na praćenju mogao bi se podijeliti s ILO-om u okviru Akcijskog plana ILO-a o dostojanstvenom radu u globalnim lancima opskrbe i dovesti do daljnje suradnje ILO-a i WTO-a.

3.2.5.   Daljnje veze među trgovinskim i klimatskim pravilima i politikama

3.2.5.1.

Klimatskim izuzećem WTO-a, o kojem se već raspravljalo u akademskim i poslovnim krugovima, mogle bi se definirati „klimatske mjere”: karakteristike, ciljevi od općeg interesa i kriteriji usklađenosti s pravilima WTO-a. Takvim bi se izuzećem članicama WTO-a omogućilo uvođenje klimatskih mjera na domaćem tržištu (sustav trgovanja emisijama) ili na njihovim granicama, čime bi se zajamčilo da te mjere ne budu prikrivene protekcionističke mjere.

3.2.5.2.

Neformalna radna skupina WTO-a trebala bi za 12. ministarsku konferenciju koja će se održati 2021. pripremiti ministarsku deklaraciju WTO-a o trgovini i okolišu u kojoj se prepoznaje uloga trgovine, trgovinske politike i multilateralnog trgovinskog sustava u potpori naporima međunarodne zajednice u ostvarivanju ciljeva održivog razvoja i drugih zajedničkih međunarodnih obveza u području okoliša, kao što je Pariški sporazum. EGSO potiče Komisiju da nastavi ulagati napore u tom smjeru.

3.2.5.3.

EGSO traži od Europske komisije da pojasni svoje stajalište o postupnom ukidanju subvencija za fosilna goriva u EU-u i da u potpunosti podrži sve nove inicijative na plurilateralnoj razini u okviru WTO-a.

3.2.5.4.

EGSO poziva na brzo ponovno pokretanje plurilateralnih pregovora WTO-a o Sporazumu o ekološkim dobrima. Oni bi trebali biti u izravnijoj vezi s Pariškim sporazumom. Primjer za to je prijedlog Kineskog Taipeija iz 2019. o Sporazumu o ekološkim dobrima i uslugama povezanom s Pariškim sporazumom, koji počiva na ukidanju carina na robu i usluge povezane sa smanjenjem ugljika. „Pokretanje novih pregovora kao što je Sporazum o ekološkim dobrima i uslugama povezan s Pariškim sporazumom, čiji je cilj rješavanje aktualnih pitanja kao što su klimatske promjene i liberalizacija međunarodne trgovine, bit će ključno postignuće za multilateralni trgovinski sustav” (13).

3.2.5.5.

Radi veće usklađenosti, tajništva multilateralnih sporazuma o okolišu trebala bi imati status promatrača u nizu odbora WTO-a, a ne samo u Odboru za trgovinu i okoliš (na primjer, u odborima koji se bave tehničkim preprekama te sanitarnim i fitosanitarnim mjerama).

3.2.5.6.

EGSO preporučuje osnivanje zajedničke radne skupine za Program UN-a za okoliš, UNFCCC i WTO. Ona bi se bavila pitanjima emisija stakleničkih plinova i međunarodne trgovine i pružala metodologije za mjerenje ili kompenzacijske sustave u okviru sporazumâ o slobodnoj trgovini (primjerice pošumljavanjem). Nacionalno utvrđeni doprinosi u okviru Pariškog sporazuma trebali bi uzeti u obzir takve kompenzacijske sustave dogovorene s trećim zemljama.

4.   Doprinos EU-a novom modelu održivog multilateralizma

4.1.

U cilju borbe protiv istjecanja ugljika, EGSO podržava mehanizam prilagodbe emisija CO2 na granicama EU-a usklađen s WTO-om, kojim se osiguravaju jednaki uvjeti za sektore s intenzivnim emisijama CO2 (14). EGSO traži od Europske komisije da ostane pri svom prvotnom rasporedu zakonodavnog prijedloga, a to je proljeće 2021. godine. Nedavna početna procjena učinka (plan) pokazala je potporu, posebno u sektorima kao što su čelik, cement, kemijska industrija i električna energija.

4.2.

EGSO naglašava važnost postojanja sveobuhvatnih socijalnih i ekoloških uvjeta za zemlje primateljice u sljedećem općem sustavu povlastica (Uredba (EU) br. 978/2012 (15)).

4.3.    Snažnije odredbe o održivom razvoju u sporazumima o slobodnoj trgovini

4.3.1.

Trebalo bi ojačati poglavlja o trgovini i održivom razvoju u sporazumima EU-a o trgovini i ulaganjima: — U skladu s preporukom Europskog parlamenta, u poglavljima o trgovini i održivom razvoju od partnera bi trebalo zahtijevati da ratificiraju i provedu temeljne međunarodne instrumente o ljudskim pravima (tj. Međunarodnu povelju o ljudskim pravima), temeljne konvencije ILO-a, uključujući Konvenciju o sigurnosti i zdravlju na radu, te Pariški sporazum i druge međunarodne sporazume o okolišu. — Odbor EGSO-a za praćenje međunarodne trgovine smatra da bi procjenama utjecaja na održivost trebalo preispitati „računalni model opće ravnoteže (CGE) […] u odnosu na alternativne modele i uključiti širi skup pokazatelja za mjerenje utjecaja na ljudska i radnička prava, klimatske promjene, biološku raznolikost, potrošače i izravna strana ulaganja. Potreban je širi skup pokazatelja uz spremnost za razmatranje alternativnih modela.” — EGSO poziva na izmjenu mehanizama povjerenstava u okviru kojih bi pravnici za trgovačko pravo, ali i stručnjaci za rad, klimu i ljudska prava mogli provoditi istragu u vezi s pritužbama u okviru poglavlja o trgovini i održivom razvoju. U slučaju da ta povjerenstva utvrde povrede, trebao bi se pokrenuti mehanizam za rješavanje sporova između država, koji bi uključivao mogućnost novčanih kazni ili sankcija, te zaštitu za oštećenu stranku.

4.3.2.

Budući sporazumi EU-a o slobodnoj trgovini trebali bi uključivati upućivanje na Pariški sporazum i moraju sadržavati poticaje kao što je nulta stopa carine za ekološke proizvode ili usluge. S drugim trgovinskim partnerima (Novi Zeland, Australija) trebalo bi primjenjivati članak 22. stavak 3. CETA-e, kojim se stranke obvezuju promicati gospodarske i trgovinske tokove koji će pridonijeti poticanju dostojanstvenog rada i zaštite okoliša. Budući sporazumi EU-a o slobodnoj trgovini također bi trebali proširiti ulogu praćenja koju imaju unutarnje savjetodavne skupine na šire područje, a ne samo na zaštitu okoliša, zapošljavanje i socijalna pitanja.

4.3.3.

Svi ugovori o ulaganju o kojima EU pregovara, posebno s Kinom, moraju sadržavati sveobuhvatne odredbe o: — održivom iskorištavanju prirodnih resursa; — pristupu koji se temelji na načelu predostrožnosti kad je riječ o ljudskom zdravlju, prirodnim resursima i ekosustavima; — načelu sudjelovanja javnosti i njezinu pristupu informacijama i pravosuđu; — načelu integracije i međuodnosa, posebno u vezi s ljudskim pravima te socijalnim, gospodarskim i ekološkim ciljevima.

4.3.4.

Predstojećim imenovanjem glavnog službenika EU-a za nadzor provedbe trgovinskih pravila pridonijet će se osiguravanju učinkovite provedbe trgovinskih sporazuma, uključujući radna prava, obveze zaštite okoliša i ulogu civilnog društva.

4.4.    Vodeća uloga EU-a u osmišljavanju nove multilateralne matrice

4.4.1.

Unija je jedan od rijetkih globalnih aktera s ustavnom obvezom i mandatom za „promicanje međunarodnog sustava utemeljenog na snažnijoj multilateralnoj suradnji i dobrom globalnom upravljanju” (članak 21. stavak 2. točka (h) Ugovora o Europskoj uniji (UEU)).

4.4.2.

Međutim, EU kao organizacija za regionalnu integraciju nije mogao u potpunosti sudjelovati u radu mnogih tijela, organa i organizacija sustava Ujedinjenih naroda (UN) jer se za zaštitu stajališta i interesa Unije mora oslanjati na države članice. Više od deset godina nakon stupanja na snagu Ugovora iz Lisabona, kojim se EU obvezala na „promi[canje] multilateraln[ih] rješenja zajedničkih problema, osobito u okviru Ujedinjenih naroda” (članak 21. stavak 1. UEU-a), krajnje je vrijeme da Unija zajedno sa svojim državama članicama razvije integriranu strategiju za ostvarivanje boljeg položaja u sustavu UN-a.

---

(1)  Mišljenja EGSO-a REX/509 „Reforma WTO-a radi prilagodbe razvoju svjetske trgovine” (SL C 159, 10.5.2019.), REX/486 „Uloga trgovinske i investicijske politike EU-a u poboljšanju gospodarskih rezultata u EU-u” (SL C 47, 11.2.2020.), REX/500 „Poglavlja u trgovinskim i održivom razvoju u sporazumima EU-a o slobodnoj trgovini” (SL C 227, 28.6.2018.), NAT/760, mišljenje o dokumentu za razmatranje „Prema održivoj Europi do 2030.” (SL C 14, 15.1.2020.).

(2)  ICC o reformi WTO-a, listopad 2019.

(3)  http://www.oecd.org/about/sge/fixing-globalisation-time-to-make-it-work-for-all-9789264275096-en.htm, str. 9.

(4)  Ministarska deklaracija WTO-a iz Singapura 1996., stavak 4.

(5)  Mišljenje Suda 2/15, 16. svibnja 2017., EU:C:2017:376.

(6)  Mišljenje EGSO-a REX 500 „Poglavlje o trgovini i održivom razvoju u sporazumima EU-a o slobodnoj trgovini” (SL C 227, 28.6.2018.), točka 2.4.

(7)  Dokument ILO-a Labour-related provisions in trade agreements: Recent trends and relevance to the ILO (Odredbe o radu u sporazumima o trgovini: najnovija kretanja i relevantnost za ILO), GB.328/POL/3, stavak 9.

(8)  Jan Wouters, Cedric Ryngaert, Tom Ruys i Geert De Baere, International Law: A European Perspective (Međunarodno pravo: europski pogled) (Oxford, Hart Publishing, 2018.), str. 259.

(9)  Kanada vodi skupinu članica WTO-a, poznatu kao Skupina iz Ottawe, koja se bavi svladavanjem konkretnih izazova multilateralnog trgovinskog sustava. Izjava Skupine iz Ottawe iz lipnja 2020.: Usmjeravanje djelovanja na COVID-19, lipanj 2020.

(10)  World employment social outlook 2018 – Greening with jobs (Svjetski izgledi za zapošljavanje na socijalnom planu 2018. – Ekologizacija uz radna mjesta), Ženeva, ILO, 2018.

(11)  Working on a warmer planet: The impact of heat stress on labour productivity and decent work (Rad na toplijem planetu: utjecaj stresa uzrokovanog vrućinom na produktivnost rada i pristojan posao), Ženeva, ILO, 2019.

(12)  Mišljenje EGSO-a REX 518, „Obvezujući ugovor UN-a o poslovanju i ljudskim pravima” (SL C 97, 24.3.2020., str. 9.)

(13)  Neslužbeni dokument JOB/TE/19, 19. siječnja 2018.

(14)  Mišljenje CCMI/167, „Sektorska industrijska perspektiva o usklađivanju klimatskih i energetskih politika” (srpanj 2019. – SL C 353, 18.10.2019., str.59.).

(15)  SL L 303, 31.10.2012., str. 1.

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Oporezivanje ekonomije suradnje – obveze izvješćivanja”

(dodatno mišljenje)

(2020/C 364/09)

Izvjestiteljica:

Ester VITALE

Odluka Plenarne skupštine:	18.6.2019.
Pravni temelj:	Pravilo 29. Provedbenih pravila (2010.)
	Dodatno mišljenje
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za ekonomsku i monetarnu uniju te ekonomsku i socijalnu koheziju
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	24.6.2020.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	16.7.2020.
Plenarno zasjedanje br.:	553
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	210/1/6

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Oporezivanje i fiskalne politike moraju se prilagođavati u odnosu na kontinuirani razvoj ekonomije suradnje. Međutim, EGSO smatra da za to nije potrebno osmišljavati nove ili posebne sustave oporezivanja već da je uputnije prilagoditi postojeća pravila i porezne modele novim gospodarskim okolnostima, uz održavanje jednakih uvjeta među raznim zainteresiranim subjektima.

1.2.

EGSO traži da se u okviru nacionalnih poreznih sustava uzimaju u obzir fenomeni ekonomije suradnje i digitalnih platformi, uz poštovanje načela tipičnih za sustav pravednog oporezivanja, a to su dosljednost, predvidljivost i neutralnost, te da se istovremeno jamči da, u javnom interesu, svi relevantni subjekti ispunjavaju svoje porezne obveze.

1.3.

EGSO je uvjeren da bi se fiskalne politike koje će se primjenjivati na digitalizaciju gospodarstva i osmišljavanje alata i operativnih rješenja trebali koordinirati na međunarodnoj razini. Stoga pozdravlja blisku suradnju između Komisije, država članica i OECD-a / skupine G20 jer uviđa da su različiti oblici suradnje već donijeli neke opipljive rezultate, a u budućnosti bi se mogli postići i drugi, još važniji rezultati.

1.4.

Važno je da međunarodne, europske i nacionalne institucije djeluju učinkovito i brzo kako bi odgovorile na nova pitanja koja donose digitalna ekonomija i ekonomija suradnje, i to proaktivno, a ne samo reagirajući na pojedinačne probleme koji se javljaju.

1.5.

Ključno pitanje u vezi s poreznim sustavima primjenjivima na ekonomiju suradnje odnosi se na obveze digitalnih platformi u pogledu prikupljanja informacija o obavljenim transakcijama, obavještavanja poreznih tijela o njima te njihovog pohranjivanja (obveze izvješćivanja). Te obveze platformama ne bi smjele predstavljati prekomjerno administrativno opterećenje.

1.6.

Primjerena razmjena informacija unutar funkcionalnog i razmjernog sustava za prikupljanje i razmjenu podataka mogla bi olakšati rad poreznih tijela, s jedne strane, i, s druge strane, poduzećima osigurati siguran i predvidljiv sustav, što bi donijelo korist sektoru ekonomije suradnje u cjelini.

1.7.

EGSO bi želio da se utvrdi europska norma za prikupljanje podataka i informacija o korisnicima o kojima će platforme morati obavještavati porezna tijela i koje će morati pohranjivati tijekom određenog razdoblja. Obveze u pogledu izvješćivanja trebaju biti jasne i usklađene u svim državama članicama. Uvođenjem europske norme mogle bi se ograničiti jednostrane mjere država članica koje bi mogle uzrokovati kontraproduktivnu regulatornu neujednačenost i nesigurnost u primjeni na unutarnjem tržištu.

1.8.

Što se tiče općih načela koja bi trebala usmjeravati regulatorne mjere u području izvješćivanja, EGSO smatra da je potrebno usvojiti pristup kojim se poštuje načelo proporcionalnosti, kako je navedeno u sudskoj praksi Suda Europske unije, odnosno pristup koji bi omogućio da se regulativom ostvari željena svrha (a to je prikupljanje jasnih informacija korisnih za rad poreznih tijela) bez pretjeranog i neosnovanog ugrožavanja privatnih interesa platformi i krajnjih korisnika.

1.9.

EGSO smatra da bi porezna pravila za ekonomiju suradnje, uključujući pravila o obvezama izvješćivanja, trebalo prilagoditi pojedinačnim sektorima i raznim djelatnostima ekonomije suradnje, koje se često međusobno razlikuju.

1.10.

EGSO smatra da je važno razmotriti može li se, kad je riječ o obvezama izvješćivanja, predstojeća provedba direktive o određenim uvjetima za pružatelje platnih usluga u vezi s traženjem informacija u cilju otkrivanja prijevara u području PDV-a koristiti i u svrhe izravnog oporezivanja.

1.11.

Jasno je da se razmjena informacija između privatnih strana i javnih tijela mora provoditi u skladu s europskim zakonodavstvom o zaštiti privatnosti i obradi osobnih podataka pojedinaca te prema načelima nužnosti, proporcionalnosti i strogog tumačenja mogućih izuzeća od općih načela privatnosti radi osiguravanja provedbe poreznih pravila.

2.   Uvod i opća načela

2.1.

Osmišljavanje djelotvornih poreznih politika za sektor ekonomije suradnje predstavlja izazov kako za europske i nacionalne institucije tako i za subjekte u tom sektoru. Stoga je izuzetno važno osigurati jednake uvjete poslovanja za razne subjekte ekonomije suradnje te između potonjih i tradicionalnih subjekata koji djeluju u istim sektorima.

2.2.

EGSO smatra da je posljednjih godina ekonomija suradnje u stalnoj i znatnoj ekspanziji te da i u budućnosti predstavlja priliku za daljnji razvoj zemalja Europske unije s obzirom na to da omogućuje mobilizaciju neiskorištenih resursa i pokretanje inicijativa pojedinačnih građana. Istodobno je svjestan da je potrebno regulirati taj sektor kako bi se osigurala zaštita potrošača, prava radnika, ispunjavanje poreznih obveza i pošteno tržišno natjecanje.

2.3.

Definicija ekonomije suradnje koja se koristi u ovom mišljenju odnosi se na poslovne modele u kojima djelatnost olakšavaju suradničke platforme koje omogućuju privremenu upotrebu robe ili usluga koje često osiguravaju privatne osobe. S tim u vezi, i s metodološkog je stajališta važno postići minimalnu razinu konsenzusa između Europske unije i država članica o konceptu ekonomije suradnje kako bi se izbjegla velika neujednačenost između različitih definicija koje se primjenjuju na unutarnjem tržištu.

2.4.

Ekonomija suradnje složen je ekonomski fenomen koji je u regulatorne svrhe potrebno u cijelosti obuhvatiti jer se tiče različitih društvenih područja i više skupova pravila koji se tradicionalno bave različitim i odvojenim područjima. Na primjer, kontinuirani razvoj ekonomije suradnje utječe na pravila na području prava potrošača, radnog prava, socijalne sigurnosti, ugovornog prava, prava na privatnost i prava povezanog s javnim uslugama.

2.5.

EGSO naglašava da je nužno da se u nacionalnim poreznim sustavima na odgovarajući način uzimaju u obzir novi modeli aktivnosti povezanih s ekonomijom suradnje, uz učinkovitu koordinaciju na europskoj razini. Za sve zainteresirane strane – javna tijela, poduzeća i potrošače – nužno je poštovanje načela pravednog sustava oporezivanja, odnosno dosljednosti, predvidljivosti i neutralnosti, u pogledu tih novih modela.

2.6.

Međutim, tradicionalna pravila oporezivanja teško se prilagođavaju kontinuiranom razvoju tehnologije te često dolazi do vremenskog raskoraka između vrlo brzog tempa promjene u digitalnoj ekonomiji i tempa promjene poreznih pravila. Stoga bi prilagodba tradicionalnih pravila i načela promjenama koje su u tijeku trebala biti pravovremena i odgovarajuća, uz koordinaciju mjera europskog zakonodavca i raznih nacionalnih zakonodavaca.

2.7.

Naročito je važno da međunarodne, europske i nacionalne institucije djeluju brzo, učinkovito i koordinirano kako bi odgovorile na nova pitanja koja donose digitalna ekonomija i ekonomija suradnje, i to proaktivno, a ne samo reagirajući na pojedinačne probleme do kojih dolazi.

2.8.

EGSO je uvjeren da bi u kontekstu digitalizacije gospodarstva porezne politike i osmišljavanje konkretnih alata i rješenja trebali biti koordinirani na međunarodnoj ili čak globalnoj razini. Stoga pozdravlja blisku suradnju između Komisije, država članica i OECD-a / skupine G20 jer uviđa da je ta suradnja već donijela neke opipljive rezultate, a u budućnosti bi se mogli postići i drugi, još važniji rezultati.

3.   Obveze izvješćivanja

3.1.

Ključno pitanje u vezi sa sustavima oporezivanja ekonomije suradnje odnosi se na obveze digitalnih platformi u pogledu prikupljanja informacija o obavljenim transakcijama, obavještavanja poreznih tijela o njima te njihovog pohranjivanja. Primjerena razmjena informacija unutar funkcionalnog i razmjernog sustava za prikupljanje i razmjenu podataka mogla bi, s jedne strane, olakšati rad poreznih tijela koja podatke trebaju zaprimiti brzo i lako i, s druge strane, platformama i njihovim korisnicima osigurati predvidljiv sustav. Obveze izvješćivanja ne bi smjele predstavljati prekomjerno administrativno opterećenje za platforme i subjekte u tom sektoru.

3.2.

U sektoru prometa već postoji više primjera učinkovite suradnje između platformi i poreznih tijela, primjerice u Estoniji gdje su usvojeni modaliteti kojima se vozačima koji rade putem platformi za zajedničku vožnju olakšava podnošenje poreznih prijava. Još je jedan primjer inovativnog rješenja u Estoniji utvrđivanje minimalne i razmjerne količine podataka o kojima se tijela vlasti moraju obavijestiti te mogućnost da operatori platformi koriste namjenski bankovni tekući račun za ispunjavanje poreznih obveza. Taj tekući račun olakšava izravnu i brzu vezu između operatera, njihovih banaka i poreznih tijela. S druge strane, u nekim se regijama uočava da internetske platforme ne pokazuju spremnost na suradnju s financijskim tijelima.

3.3.

S tim u vezi EGSO bi želio da se utvrdi europska norma za prikupljanje podataka i informacija o kojima će platforme morati obavještavati porezna tijela i koje će morati pohraniti tijekom određenog razdoblja. Naime, velik broj jednostranih mjera država članica i postojanje neujednačenih sustava na unutarnjem tržištu – što je djelomično već slučaj – dovest će do operativnih poteškoća i neučinkovitosti u cjelokupnom sektoru ekonomije suradnje.

3.4.

Osmišljavanje usklađenog europskog modela izvješćivanja trebalo bi se temeljiti na dosadašnjim iskustvima i povratnim informacijama s terena. U raznim državama članicama danas su na snazi sustavi izvješćivanja koji se međusobno razlikuju u organizacijskom smislu i u pogledu količine i vrste podataka koji se prikupljaju i prosljeđuju. U nekim su državama članicama sustavi izvješćivanja vrlo složeni i od platformi iziskuju velike napore, dok su sustavi u drugim državama članicama fleksibilniji i manje utječu na tekuće poslovanje. Usto, iskustva u nekim državama članicama pokazuju da neobavezni, dobrovoljni sustavi izvješćivanja, za koje ne postoje određene zakonske obveze, nisu djelotvorni.

3.5.

EGSO smatra da postojeća fragmentacija nije dugoročno održiva jer bi mogla dovesti do pretjeranih troškova usklađivanja i do neučinkovitosti uzrokovane neujednačenim propisima u raznim područjima unutarnjeg tržišta. Zbog toga bi trebalo pronaći uravnotežen i proporcionalan pristup pitanju izvješćivanja, koji bi osigurao pojednostavljen i funkcionalan sustav. Pojednostavljenje obveza izvješćivanja zapravo bi digitalnim platformama moglo dati konkretan poticaj da se pridržavaju propisa.

3.6.

Kad je riječ o općim načelima koja bi trebala usmjeravati regulatorne mjere u području oporezivanja ekonomije suradnje općenito i, točnije, obveze izvješćivanja, EGSO smatra da je potrebno usvojiti pristup kojim se poštuje načelo proporcionalnosti, kako je utvrđeno u sudskoj praksi Suda Europske unije. U tom je smislu potrebno omogućiti ostvarivanje svrhe koja se propisima želi postići, a to je prikupljanje jasnih informacija korisnih za rad poreznih tijela u javnom interesu, bez prekomjernog ugrožavanja privatnih interesa platformi i krajnjih korisnika.

3.7.

Taj bi pristup trebao, s jedne strane, osigurati jasna i predvidljiva pravila za operatere u tom sektoru, bez stvaranja prekomjernih troškova usklađivanja (npr. nepotrebnim i nerazmjernim zahtjevima za podacima), a s druge strane, poreznim vlastima omogućiti djelotvorno prikupljanje informacija.

3.8.

Osim toga, proporcionalan i smislen sustav izvješćivanja trebao bi u kvalitativnom smislu utvrditi koji su podaci stvarno nužni te ih se mora prikupljati u svrhu provedbe poreznih pravila, a da se pritom platformama i njihovim profesionalnim korisnicima ili krajnjim potrošačima ne nameću pretjerane obveze. U okviru proporcionalnog pristupa potrebno je usto razlikovati profesionalne subjekte koji djeluju u ekonomiji suradnje i neprofesionalne subjekte, te na odgovarajući način prilagoditi obveze izvješćivanja za te dvije različite kategorije.

3.9.

Dodatni su aspekti koje je na europskoj razini potrebno regulirati na usklađen način: 1) opći uvjeti kojima se uređuje zakonitost obrade podataka koju provodi osoba zadužena za obradu; 2) osobe na koje se obrada odnosi; 3) subjekti i svrha za koje se osobni podaci mogu prosljeđivati; 4) određivanje modaliteta obrade; 5) ograničavanje svrhe obrade; 6) razdoblje pohrane.

3.10.

Jasno je da je prilikom razmjene informacija između privatnih subjekata i javnih tijela potrebno djelovati u skladu s europskim zakonodavstvom o zaštiti privatnosti i obradi osobnih podataka pojedinaca te prema pravilima nužnosti, proporcionalnosti i strogog tumačenja mogućih izuzeća od općih načela privatnosti radi osiguravanja provedbe poreznih pravila.

3.11.

U tom bi pogledu moglo biti korisno poboljšati i poticati i razmjenu informacija među raznim nacionalnim poreznim tijelima u cilju uspostavljanja učinkovite suradnje usmjerene na sprečavanje utaje i izbjegavanja plaćanja poreza, kao i na usklađivanje operativnih postupaka raznih tijela.

3.12.

Porezna pravila koja se primjenjuju u ekonomiji suradnje, uključujući sustave izvješćivanja, svakako bi trebala biti prilagođena različitim sektorima ekonomije suradnje jer različite aktivnosti ekonomije suradnje često imaju različite i specifične karakteristike za koje su potrebna specifična i ciljana pravila.

3.13.

EGSO preporučuje da se s poreznog stajališta svakako osiguraju jednaki uvjeti za aktivnosti koje se provode u okviru ekonomije suradnje i za istovrsne tradicionalne aktivnosti, u skladu s načelom fiskalne neutralnosti, kako bi se izbjeglo narušavanje funkcioniranja tržišta na kojima istovremeno postoje aktivnosti koje se provode u tradicionalnom obliku i aktivnosti koje se provode putem ekonomije suradnje.

3.14.

Naposljetku, za poticanje rasta ekonomije suradnje moglo bi biti korisno utvrditi minimalne pragove ispod kojih se određene aktivnosti smatraju neprofesionalnima ili bez ekonomskog značaja te stoga mogu biti podložne posebnim izuzećima od poreza. Međutim, važno je da se ti pragovi odrede na razuman način i nakon temeljite analize regulatornog učinka.

4.   PDV i ekonomija suradnje

4.1.

Za potrebe PDV-a ključno je precizno definirati pojam poreznog obveznika te utvrditi provodi li predmetni subjekt gospodarsku djelatnost. Osim toga, ostaje teško odlučiti kako s poreznog stajališta treba postupati prema transakcijama koje su se razvile u okviru ekonomije suradnje, a koje ne podliježu plaćanju novčanim sredstvima, ali ipak podrazumijevaju određeno uzvraćanje ili protuvrijednost, primjerice na temelju korištenja osobnih podataka korisnika i iskorištavanja njihove vrijednosti.

4.2.

Točnije, u svrhu naplate PDV-a, treba razlikovati tri različite situacije u pogledu naknade za usluge: (i) situacije u kojima se usluga pruža za određeni novčani iznos; (ii) situacije u kojima se naknada ne plaća novcem već u vidu druge usluge ili nenovčane naknade; i (iii) situacije u kojima se usluga pruža besplatno i bez uzvraćanja (1).

4.3.

U vezi s mogućim konkretnim slučajevima koji spadaju pod prethodnu podtočku (ii), EGSO traži da se razmotri pitanje podliježu li aktivnosti suradničkih platformi obvezama u vezi s PDV-om.

4.4.

U vezi s time EGSO smatra da je korisna prva studija koju je provela Stručna skupina Europske komisije za PDV pod naslovom „Primjena PDV-a u ekonomiji suradnje” te se nada dodatnim analizama tog pitanja.

4.5.

Također bi bilo korisno da Europska komisija i nacionalne porezne uprave promiču odgovarajuće aktivnosti međusobne suradnje i koordinacije u vezi s primjenom pravila o PDV-u na sektor ekonomije suradnje, kako u cilju izgradnje usklađenih operativnih praksi, tako i radi razmjene informacija korisnih za osiguravanje provedbe te radi izbjegavanja utaje i mogućeg izbjegavanja plaćanja poreza.

4.6.

EGSO smatra da je važno razmotriti može li se u pogledu obveza izvješćivanja predstojeća provedba direktive o određenim uvjetima za pružatelje platnih usluga u vezi s otkrivanjem prijevara u području PDV-a koristiti i u svrhe izravnog oporezivanja kad je riječ kako o plaćanju kreditnom karticom putem interneta tako i o plaćanju izravnom bankovnom doznakom ili drugim načinima brzog plaćanja.

---

(1)  Sastanak Stručne skupine za PDV, 1. travnja 2019., taxud.c.1(2019)2026442 – EN, Primjena PDV-a u ekonomiji suradnje, VEG 081

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Europskom sporazumu o klimi

(razmatračko mišljenje)

(2020/C 364/10)

Izvjestitelj:	Dimitris DIMITRIADIS
Suizvjestitelj:	Peter SCHMIDT

Zahtjev za savjetovanje:	Europska komisija, 11.3.2020
Pravni temelj:	članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za poljoprivredu, ruralni razvoj i zaštitu okoliša
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	29.6.2020
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	16.7.2020
Plenarno zasjedanje br.:	553
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	206/4/2

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Suočeni smo s klimatskom krizom. U doba svjetske zdravstvene i neminovne gospodarske krize uzrokovane pandemijom bolesti COVID-19 mora se potvrditi predanost EU-a prelasku na održivu, otpornu, klimatski neutralnu i resursno učinkovitu ekonomiju dobrobiti. Sada su nam potrebne korjenite promjene u kulturi, infrastrukturi, ponašanju, sudjelovanju i načinu života koje će utjecati na građane, ali i osnažiti ih na više načina.

1.2.

Klimatske promjene prijete nam svima, ali, kao i pandemija, imaju najštetniji učinak na najranjivije i najmarginaliziranije. Od presudne je važnosti da se nikoga ne zapostavi.

1.3.

EGSO naglašava da je aktivno sudjelovanje svih dijelova društva – poduzeća, radnika, istraživača, potrošača, zajednica i građana i njihovih organizacija – ključno za pokretanje prelaska na klimatsku neutralnost.

1.4.

EGSO stoga podržava poziv da se Europska unija obveže na postizanje ugljične neutralnosti do 2050. i da, u skladu s tim, prilagodi svoj cilj smanjenja emisija stakleničkih plinova do 2030. U Izvješću o odstupanju emisija za 2019. sastavljenom u sklopu Programa UN-a za zaštitu okoliša (UNEP) navedeno je da je globalne emisije potrebno smanjiti za 7,6 % godišnje, počevši odmah, kako bi se globalno zagrijavanje ograničilo na 1,5 oC. Prema izračunu to znači da bi emisije trebalo smanjiti za 68 % do 2030.

1.5.

Potreban je prelazak na participativni model na svim razinama, a u provedbi sporazuma o klimi Komisija ima važnu priliku i obvezu oblikovati inovativni pristup koji će odražavati, podupirati i nadahnjivati djelovanje koje se već provodi u civilnom društvu, unutar zajednica, gradova i regija.

1.6.

Participativni modeli koji su preusko usmjereni ili su oblikovani na načine kojima se ograničava opseg razmatranih promjena, ili koje bi institucija koja ih je uspostavila mogla zanemariti, služili bi samo za odvraćanje pozornosti i razočaranje onih koji se uključe u njih.

1.7.

Europa mora ubrzati sustavne promjene u djelovanju u području klime putem inovacija (tehnoloških i društvenih), i to povezivanjem pružatelja inovacija s dionicima na strani potražnje, onima koji traže rješenja za probleme i onima s velikim ambicijama za promjene. Digitalna transformacija trebala bi se voditi ciljevima održivog razvoja kako bi se izbjegli rizici, uključujući one koji se odnose na prava radnika (1). Provedba europskog stupa socijalnih prava, zajedno s europskim zelenim planom, prilika je da se osigura pravedna tranzicija usmjerena na cilj kvalitetnih radnih mjesta za sve.

1.8.

Opći izazovi koje su uglavnom utvrdili akteri civilnog društva koji sudjeluju u djelovanju u području klime jesu nedostatak pristupa financiranju, nedostatak stručnog znanja, nedostatak osoblja i nedostatak priznanja, kao i nedostatak dosljednog diskursa EU-a i nacionalnih vlada.

1.9.

Za postizanje EU-ovih i međunarodnih klimatskih ciljeva bit će potrebna znatna financijska sredstva. Proračun europskog zelenog plana (javna i privatna sredstva) i iznos od 750 milijardi EUR iz fonda za oporavak, uključujući sredstva dodijeljena za proces europskog semestra, trebali bi biti usmjereni na održivi oporavak, uključujući djelovanje u području klime.

1.10.

Održive prakse kao uvjet financiranja u svim sektorima trebale bi biti norma za izradu planova oporavka nakon COVID-a 19 usmjerenih na UN-ov Program održivog razvoja do 2030. i Pariški sporazum. Odgovor za oporavak nakon COVID-a 19 ne bi trebao biti „povratak na staro”, nego „skok” prema nečem novom i boljem.

1.11.

Izgradnja kapaciteta i tehnička potpora nužni su kako bi svi dionici mogli prijeći na otporniju i održiviju budućnost. Osnivanjem foruma EU-a za financiranje borbe protiv klimatskih promjena potaknuo bi se pristup financiranju i uklonile prepreke.

1.12.

EGSO predlaže uspostavu europske platforme dionika sporazuma o klimi utemeljene na načelima uključivosti, transparentnosti te istinskog sudjelovanja i odgovornosti aktera u području klime na svim razinama.

1.13.

Sporazum o klimi trebao bi biti usmjeren na osnaživanje ljudi da promijene sustave – istraživanjem, eksperimentiranjem i demonstracijom. Od ključne će važnosti biti višerazinska perspektiva, vizije, narativi i retrognoza. Trebalo bi poticati i olakšavati širok raspon inicijativa u području klime.

2.   Uvod

2.1.

Suočavanje s klimatskim i ekološkim izazovima postaje sve hitniji zadatak koji iziskuje temeljito preispitivanje trenutačnih neodrživih socioekonomskih pristupa. Globalna pandemija COVID-a 19 pokazala je da jednostavne prilagodbe u našim načinima života i sustavima neće biti dovoljne. Korjenite promjene u metodama proizvodnje koje utječu na poduzeća, radnike i organizaciju rada događale su se i prije pandemije te bi se zbog toga mogle ubrzati. Europska komisija usvojila je europski zeleni plan kao novu strategiju za socioekonomske i financijske modele EU-a koji su održivi, čišći, sigurniji i zdraviji.

2.2.

Nakon krize COVID-a 19 djelovanje u području klime i održivosti mora biti u prvom planu kada je riječ o politici oporavka i obnove, kao i o pripadajućim proračunima, kako se EU ne bi dodatno usmjerio prema budućnosti s visokim emisijama ugljika. Mjere za razdoblje nakon krize moraju biti usmjerene na stvaranje otpornosti sustava, zaštitu i obnovu biološke raznolikosti, davanje prednosti javnom zdravlju bez zapostavljanja ikoga te utiranje puta ekonomiji dobrobiti. U tom kontekstu, zeleni plan ne smije se napustiti ili odgoditi, već se mora ojačati.

2.3.

Uspjeh europskog zelenog plana uvelike će ovisiti o sposobnosti EU-a da ostvari dijalog sa svojim građanima. Imajući to na umu, Komisija priprema europski sporazum o klimi kako bi se okupili razni akteri, uključujući regije, lokalne vlasti, lokalne zajednice, civilno društvo, škole, poduzeća i pojedince.

3.   Potreba za suradnjom s civilnim društvom i građanima u području klime

3.1.

Suočavamo se s globalnom klimatskom krizom. Dosadašnji odgovor vlada na klimatsku krizu nije dostatan i svjetska zajednica ne čini dovoljno da ispuni ciljeve Pariškog sporazuma i ciljeve održivog razvoja. Mladi koji štrajkaju za klimu i drugi akteri iz raznih dijelova civilnog društva odlučno pozivaju na mnogo ambicioznije i hitnije djelovanje u području klime. Donositelji odluka, koji su se obvezali na Program održivog razvoja do 2030. i Pariški sporazum, odgovorni su za hitno ispunjavanje tih zahtjeva, donošenje odlučnih i ambicioznih političkih odluka i prelazak na novi model uključivog djelovanja u području klime, u kojem svi dionici aktivno sudjeluju.

3.2.

EGSO stoga podržava poziv da se Europska unija obveže na postizanje ugljične neutralnosti do 2050. i da, u skladu s tim, prilagodi svoj cilj smanjenja emisija stakleničkih plinova do 2030. (2) EGSO očekuje da će se novi cilj smanjenja emisija do 2030. temeljiti na opsežnoj reviziji i odgovarajućoj procjeni učinka. EGSO također smatra da postoje jasni argumenti za cilj smanjenja od najmanje 55 % do 2030. kako bi EU sa svoje strane odgovorio na golemu potrebu za smanjenjem emisija na globalnoj razini. Na primjer, u Izvješću o odstupanju emisija za 2019. (3) sastavljenom u okviru Programa UN-a za zaštitu okoliša (UNEP) navodi se da je na svjetskoj razini potreban još ambiciozniji cilj smanjenja emisija do 2030. kako bi se postigao cilj od 1,5 oC utvrđen u Pariškom sporazumu (4).

3.3.

U istraživanju Eurobarometra iz 2019. pokazalo se da 93 % građana EU-a klimatske promjene smatra ozbiljnim problemom, a 79 % smatra da je riječ o vrlo ozbiljnom problemu. Velika većina ispitanika smatra da je važno da njihova nacionalna vlada postavi ambiciozne ciljeve za povećanje udjela energije iz obnovljivih izvora (92 %) i poboljšanje energetske učinkovitosti (89 %).

3.4.

Sporazum o klimi treba iskoristiti sposobnost Europljana kako bi se do 2050. ostvarila vizija zelenog plana o naprednom, uključivom društvu otpornom na klimatske promjene s kružnim gospodarstvom i nultom neto stopom emisija. U izvješću IPCC-a izričito se upućuje na potrebu za „brzim, dalekosežnim i dosad neviđenim promjenama u svim aspektima društva”. Postupne promjene neće biti dovoljne. Uska usmjerenost na smanjenje emisija CO2 kontraproduktivna je na lokalnoj razini jer ograničava angažman i razmišljanje te znatno ograničava promjene koje se predviđaju i uvode. Sada je potrebna temeljita transformacija gospodarskih, socijalnih i financijskih sustava koja će potaknuti eksponencijalne promjene u stopama dekarbonizacije i ojačati otpornost na klimatske promjene. Kako bi se to ostvarilo, potreban je inspirativan, opsežan i raznolik diskurs, kojim se iskazuje zašto se svijet mora promijeniti.

3.5.

Tijekom trenutačne globalne krize uzrokovane pandemijom COVID-a 19 vlade su pokazale da su sposobne poduzeti drastične mjere kako bi ublažile životne opasnosti, a građani da su, barem kratkoročno, sposobni prilagoditi se novim restrikcijama u načinu života koje su te mjere nametnule. Važno je napomenuti da zajednice, poduzeća, socijalni partneri i drugi nedržavni akteri imaju ključnu ulogu u odgovoru na pandemiju i često utvrđuju potrebe, osmišljavaju i provode intervencije primjerene situaciji brže, djelotvornije i kreativnije nego što se pokazalo mogućim s pomoću pristupa „odozgo prema dolje”.

3.6.

U prelasku na sljedeću fazu odgovora na COVID-19 pruža nam se golema prilika, ali postoji i golem rizik. Gospodarske mjere i fiskalni paketi osmišljeni za održavanje i ponovno pokretanje europskog gospodarstva moraju biti u skladu s EU-ovom taksonomijom održivih ulaganja i izravnog financiranja u korist onih koji su održivi ili imaju potencijal postati održivi te će se obvezati, podložno praćenju, da hitno utvrde i uvedu potrebne promjene.

3.7.

Tragične poteškoće koje je prouzročio COVID-19, a koje su dovele do suspenzije fiskalnih pravila, pokazale su da je moguća drukčija vizija kada su u pitanju životi ljudi, naša gospodarstva i opstanak života na Zemlji kakav poznajemo. Vizijom društvenog napretka koja se oslanja isključivo na težnju za rastom bruto domaćeg proizvoda (BDP) zanemaruju se temeljni elementi dobrobiti pojedinaca i društva, a okolišna i društvena pitanja ne uzimaju se u obzir u odgovarajućoj mjeri. Stoga je potrebno s gospodarstva temeljenog na BDP-u odvažno prijeći na ekonomiju dobrobiti (5) (6).

3.8.

Jedan od načina jačanja klimatskih ambicija odnosi se na stvaranje poticajnog okruženja za intenzivnije djelovanje nedržavnih aktera, uključujući različite vrste poduzeća, također mala i srednja poduzeća te mikropoduzeća, ulagače, socijalne partnere, zadruge, gradove i regije, sindikate, lokalne zajednice i skupine građana, poljoprivrednike, škole, vjerske organizacije, skupine mladih, druge nevladine organizacije.

3.9.

Poticajno okruženje iziskuje radikalan pomak od savjetovanja i uključivanja odozgo prema dolje na zajedničko osmišljavanje, zajedničko stvaranje i osnaživanje. Standardni modeli savjetovanja rijetko izlaze iz okvira vrlo suženih i financijski dobro potkovanih dijelova društva. Pojedincima, organizacijama i poduzećima koji mogu ostvariti najveću korist od korjenitih promjena i doprinijeti im treba ponuditi istinske mogućnosti za sudjelovanje u donošenju odluka ako žele uložiti vrijeme i energiju u taj postupak.

3.10.

EGSO je 2018. pozvao na „Europski dijalog o klimatskim mjerama nedržavnih aktera” (7). Svrha dijaloga ne bi trebala biti samo isticanje i demonstriranje mjera, već i ispunjavanje potreba nedržavnih aktera i poticanje novih partnerstava između njih i različitih razina vlasti, omogćavanje istorazinskog učenja, osposobljavanja i razmjene savjeta te olakšavanje pristupa financiranju.

3.11.

EGSO predlaže (8) da uspostavljanje trajnog dijaloga s građanima postane obavezni dio pripreme svih političkih odluka i relevantnih inicijativa na svim razinama.

3.12.

Komisija zasad nije slijedila te preporuke (9). Sporazum o klimi prilika je da institucije blisko surađuju na uspostavi poticajnog okvira za civilno društvo i uključenost građana, nadovezujući se na postojeće postupke savjetovanja, ali i nadilazeći ih.

4.   Učenje iz postojećih praksi o civilnom društvu i angažmanu građana

4.1.

Postojeći primjeri skupština građana, dijaloga s građanima i sličnih procesa savjetodavnog angažmana (10) na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini pokazuju sposobnost i želju građana da preuzmu odgovornost za prevladavanje klimatske krize. Širi participativni pristupi, kada su pažljivo oblikovani, često stvaraju znatnu korist u pogledu održivosti, a da nisu izričito usmjereni na klimatsku krizu. Svjedoče ne samo o snažnoj potrebi i želji za participativnom demokracijom, već i o sposobnosti vlada da stvore takve prostore i politički prate proizašle prijedloge.

4.1.1.

Godine 2019. 150 nasumično odabranih francuskih građana počelo je raspravljati o pitanju „kako do 2030. smanjiti emisije stakleničkih plinova za najmanje 40 %, u duhu socijalne pravde?” Sjednice te Konvencije građana održavaju se u francuskom Gospodarskom i socijalnom vijeću. Francuska vlada namjerava javno razmotriti prijedloge te objaviti privremeni raspored njihove provedbe (11).

4.1.2.

Irska građanska skupština osnovana 2016. sastojala se od 100 građana nasumično izabranih i reprezentativnih za irsko biračko tijelo. Zadaća im je bila rasprava o nekoliko tema, od ustavne zabrane pobačaja do toga da Irska postane predvodnica u borbi protiv klimatskih promjena. Parlamentarni odbor osnovan radi provedbe preporuka te skupštine u pogledu klimatskih promjena u znatnoj je mjeri oblikovao ključni irski akcijski plan u području klime objavljen u lipnju 2019.

4.1.3.

U dva španjolska velika grada uspostavljeni su dijalozi s građanima i lokalni forumi kako bi se promicalo šire sudjelovanje građana i organizacija civilnog društva u odlučivanju o dijelovima lokalnog proračuna i razmjeni ideja o budućnosti grada.

4.1.4.

Vijeće mladih za klimu pri danskom Ministarstvu energetike, opskrbe i klime osnovano je kako bi se uveo nov način razmišljanja o klimatskoj politici i ministru prenijele ideje za buduća rješenja u području klime.

4.1.5.

Grad Gdańjsk u Poljskoj organizirao je tri skupštine građana koje se bave prilagodbom ekstremnim vremenskim uvjetima, smanjenjem onečišćenja zraka i poboljšanjem građanskog angažmana.

4.1.6.

U Finskoj se na prvom panelu građana o održivom razvoju okupilo oko 500 Finaca kako bi se ocijenilo stanje održivog razvoja. Rezultati će se koristiti za poticanje rada finske vlade i parlamenta na području održivog razvoja.

4.1.7.

U Italiji su nakon konferencije COP 25 predstavnici civilnog društva podnijeli zakonodavni prijedlog o osnivanju građanske skupštine po uzoru na Francusku. Sličan je postupak pokrenut u Ujedinjenoj Kraljevini: „Skupština Ujedinjene Kraljevine za klimu: put prema nultoj stopi”.

4.1.8.

U talijanskoj Bologni lokalna je vlast osnovala „Ured za ideje građana” u okviru svojeg šireg rada na ponovnom uključivanju građana. Osnovala je šest „laboratorija” koji redovito održavaju događaje za razmatranje vizija koristeći se platformom Open Space i drugim alatima. Kada se pojave snažne ideje za projekte, lokalne vlasti sklapaju „paktove” sa zajednicom kako bi se osiguralo njihovo ostvarivanje. U posljednjih pet godina sklopljeno je više od 500 paktova, primjerice radi postavljanja novih klupa na ulicama, ali i radi provedbe mnogo većih i ambicioznijih projekata. To je također postalo kanal za organiziranje participativne izrade proračuna.

4.2.

Mnoge druge inicijative pod vodstvom zajednice pokreću lokalne aktivnosti usmjerene na stvaranje održivije budućnosti s izvanrednim i inspirativnim uspjesima. Među ostalim, „Održiva susjedstva” u Bruxellesu, Mreža škotskih zajednica za klimatsku politiku na lokalnoj razini koja se sastoji od oko 120 skupina zajednica, Coopérnico – zadruga za obnovljivu energiju (RESCoop) u Portugalu, Tranzicijski pokret, koji je sada aktivan u naporima izgradnje otpornosti na razini zajednice u više od 50 zemalja, nadahnjuju ljude da promijene svoje načine razmišljanja, djelovanja i odnosa prema svijetu. Akcijski program „Zajednice za budućnost”, koji će se pokrenuti ovog ljeta, može pomoći u stvaranju institucionalnog okvira za sudjelovanje javnosti.

4.3.

Na europskoj razini potrebni su strukturirano uključivanje civilnog društva i jasne ovlasti za sudjelovanje civilnog društva u razvoju, provedbi i praćenju politika i strategija čiji je cilj postizanje klimatske neutralnosti.

4.3.1.

Platforma s više dionika o ciljevima održivog razvoja imala je važnu ulogu, ali je ostavila prostora za poboljšanje u pogledu resursa, učestalosti sastanaka, odgovornosti za utvrđivanje programa, mogućnosti za proširenu raspravu i angažman te olakšavanja redovitijih, transparentnijih i pristupačnijih javnih savjetovanja.

4.3.2.

Europska platforma dionika kružnog gospodarstva, kojom zajednički upravljaju EGSO i Komisija, opsežnoj skupini dionika pruža prostor za razmjenu dobrih praksi i ideja te stvaranje vrijednih mreža. Predaja odgovornosti za platformu dionicima glavna je razlika u odnosu na Platformu s više dionika o ciljevima održivog razvoja i dobra je praksa koju treba preuzeti.

4.4.

Ciljevi iz Pariza neće se ostvariti bez snažne uključenosti socijalnih partnera na svim razinama, a posebno u industrijama i sektorima koji su snažno pogođeni dekarbonizacijom i digitalizacijom. Provedba europskog stupa socijalnih prava, zajedno s europskim zelenim planom, prilika je da se osigura pravedna tranzicija usmjerena na cilj kvalitetnih radnih mjesta za sve. Socijalni dijalog koji vode sindikati i poslodavci jedan je od najboljih načina za podizanje svijesti o klimatskoj krizi. Oni bi trebali biti ključni protagonisti ako želimo ostvariti društveno pravednu, produktivnu i komercijalnu preobrazbu koju donosi europski zeleni plan. Ti se scenariji kreću od sastanaka na vrhu za socijalni dijalog na europskoj razini, preko prekograničnog dijaloga, koji je ključan za jačanje europske socijalne integracije, do kolektivnih ugovora na razini sektora i poduzeća. Uključenost radnika sastavni je dio demokracije na radnom mjestu i radnicima pruža priliku da aktivno sudjeluju u odlukama na radnom mjestu koje mogu pozitivno doprinijeti djelovanju u području klime.

4.5.

Zajednica znanja i inovacija (ZZI) za klimu Europskog instituta za inovacije i tehnologiju (EIT) usmjerena je na osmišljavanje, provedbu i povezivanje poduzetničkih eksperimenata i učinaka dubinskih demonstracija na poluge sustavnih promjena. ZZI za klimu EIT-a ima portfelj koji obuhvaća eksperimente usmjerene na pokretanje novih načina razmišljanja, iskorištavanje eksponencijalnih učinaka novih tehnologija, mreža i snaga zajednice te nastojanje da se uči brže od brzine promjena (12).

5.   Učenje iz odgovora poslovnog svijeta

1.1

Inovacija se odnosi na uvođenje dodatnih koraka za razvoj novih usluga i proizvoda na tržištu ili u javnosti koji ispunjavaju nezadovoljene potrebe ili rješavaju probleme koji nisu riješeni u prošlosti. Tehnološke inovacije usmjerene su na tehnološke aspekte proizvoda i usluga. Socijalne inovacije odnose se na nove socijalne prakse čiji je cilj bolje zadovoljiti socijalne potrebe u odnosu na postojeća rješenja, koja proizlaze iz, primjerice, radnih uvjeta, obrazovanja, razvoja zajednice ili zdravstva. Digitalna tehnologija ima važnu ulogu u socijalnim inovacijama upotrebom informacijskih i komunikacijskih tehnologija, kao što su internetske mreže i drugi digitalni alati.

5.1.

Proces sustavnih inovacija trebao bi biti dostupan i financijski pristupačan svim dionicima koji moraju sudjelovati u zajedničkom osmišljavanju rješenja kojima će se potaknuti potrebna održiva tranzicija. Financijska održivost preduvjet je za socijalnu koheziju i za to da se „nikoga ne zapostavi” u postupku provedbe europskog zelenog plana. Zbog toga bi aspekte sustavnih promjena koji imaju obilježja javnog dobra trebalo financirati ili subvencionirati iz javnih izvora, čime će se omogućiti daljnje iskorištavanje privatnih sredstava za ulaganja u području klimatskih promjena.

5.2.

Zajednice koje provode uspješnu inovaciju sustava one su koje izvrsno razumiju problem, prikupljaju rješenja i usmjeravaju ih u skladu s posebnim potrebama i resursima različitih mjesta i okolnosti. Tim vještinama moramo osnažiti europske zajednice i stvoriti odgovarajuća poticajna okruženja za veće djelovanje nedržavnih aktera.

5.3.

Hitno su potrebni inovativni mehanizmi financiranja radi odgovaranja na prepoznate potencijale i izazove povezane s inovacijom sustava pod vodstvom zajednice. To iziskuje fleksibilnu i osnovnu potporu za uspostavu i održavanje te rizični početni kapital za veće projekte, kao i stručno mentorstvo i potporu. Sporazum o klimi mogao bi stvoriti iznimno vrijedan način na koji bi socijalni inovatori mogli pružiti povratne informacije o politikama i gospodarskim preprekama koje ih koče i dovode u nepovoljan položaj i zbog kojih bi prijeko potrebni transformacijski projekti mogli postati neodrživi.

5.4.

Odgovori trgovačkih društava vrlo su važna referenca, kao što je vidljivo u sljedećim primjerima: — multinacionalne korporacije za proizvodnju odjeće namijenjene uporabi i bacanju, koje promiču prodajnu liniju za rabljenu robu kao strategiju recikliranja; — mentorstvo za velike proizvođače nafte i osiguravajuća društva, koji će morati preusmjeriti svoje poslovanje.

5.5.

Primjeri značajnih odgovora financijskog sektora uključuju: — odluku investicijskih fondova da ne ulažu u projekte koji ne uzimaju u obzir klimatske varijable; — mrežu za ekologizaciju financijskog sustava koju je osnovalo osam središnjih banaka i nadzornih tijela za zeleno financiranje.

6.   Razmjena informacija i osviještenost građana o djelovanju u području klime

6.1.

Potrebni su izravni dijalozi s građanima radi podizanja svijesti o važnosti prelaska na održivija društva i zdravije lokalne zajednice. Takvi dijalozi imaju najveću dodanu vrijednost kada se organiziraju na lokalnoj, regionalnoj ili nacionalnoj razini. Međutim, smjernice, koordinacija i potpora na razini EU-a bili bi ključni.

6.2.

Za razvoj sustava propisa o zaštiti okoliša koji se temelji na lokalnom okruženju i potrebama te koji je prilagođen održivom razvoju određene zemlje trebale bi u prvom redu biti odgovorne pojedinačne zemlje. Priznavanje prava prirode bio bi važan element toga (13).

6.3.

Svaka intervencija na razini EU-a trebala bi se osmisliti zajedno s korisnicima, a participativni pristup potreban na drugim razinama trebao bi poslužiti kao izvor pouka, uzor i nadahnuće. Potrebno je osloniti se na stručno znanje i resurse radi potpore osmišljavanju i omogućivanju inovativnih prostora za suradnju, uvjerljive narative i upotrebu inovativne tehnologije. Za uspjeh sporazuma o klimi ključna će biti sposobnost uključenih zajednica da stvaraju što bolje narative kako bi predočile preoblikovanu budućnost za kakvu se zalažu, da istražuju i povezuju se s postojećim potrebama i željama te da potiču ljude na djelovanje.

6.4.

Mrežno okruženje koje pogoduje poticanju i podupiranju klimatskog djelovanja iziskuje internetsku platformu za razmjenu praksi i iskustava stečenih na temelju različitih projekata i pristupa. Takva participativna platforma mogla bi olakšati uzajamno učenje i razmjenu savjeta među dionicima pomažući im da prevladaju regulatorne prepreke. Time bi se moglo potaknuti obrazovanje i inovacije organiziranjem internetskih tečajeva, seminara i radionica.

6.5.

Priznavanje i vjerodostojna komunikacija o postojećim mjerama mogli bi biti snažan poticaj za djelovanje u području klime. Financiranje i drugi resursi, potpora stručnjaka i mogućnost sudjelovanja u oblikovanju odluka koje utječu na njihov rad omogućit će širu primjenu dokazanih pristupa.

6.6.

Ambasadorima klimatske politike mogla bi se povjeriti zadaća uspostave suradnje među više dionika; utvrđivanja strateških/tematskih prioriteta; organizacije događaja; i poticanja novih klimatskih mjera.

6.7.

Takvi ambasadori sporazuma o klimi mogli bi poslužiti kao središnje točke za različite sektore gospodarstva. Također bi trebalo imenovati posebne ambasadore mladih, lokalnih zajednica, gradova i regija. Ambasadori na razini EU-a imali bi drugačiju ulogu od ambasadora na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini. Trebalo bi osigurati koordinaciju među različitim razinama.

6.8.

Imenovanje članova EGSO-a i OR-a ambasadorima na razini EU-a za administrativne jedinice koje predstavljaju temeljilo bi se na njihovim opsežnim mrežama civilnog društva te lokalnih i regionalnih vlasti, kao i na jačanju suradnje između savjetodavnih tijela i Komisije.

6.9.

Na primjer, sindikati i poslovne organizacije imaju perspektivu na terenu i demokratski predstavljaju radnike u raznim sektorima. Ključni su za oblikovanje raznih mjera za zadovoljavanje potreba radnika i poduzeća i utvrđivanje izazova. Klimatski ambasadori na raznim razinama u okruženju sindikata i poduzeća mogli bi se osloniti na prednosti socijalnog dijaloga, djelotvorno poticati razmjenu informacija i promicati djelovanje u području klime. Te aktivnosti iziskuju povoljno institucionalno okruženje u pogledu prava na radu.

6.10.

Digitalnom transformacijom mijenja se organizacija i način proizvodnje poduzeća, a mnoga mala i srednja poduzeća suočavaju se s vrlo ozbiljnim nedostacima u digitalizaciji. Mnogi radnici zabrinuti su zbog utjecaja digitalizacije na njihova radna mjesta, koja bi mogla dovesti do rasta nezaposlenosti i nejednakosti.

6.11.

Kako bi „promicala financiranje i zelena ulaganja te osigurala pravednu tranziciju”, Komisija je u europskom zelenom planu razvila taksonomiju za poticanje ulaganja u 8 velikih gospodarskih skupina i 70 sektora djelatnosti, što će radikalno promijeniti njihovu proizvodnju te količinu i kvalitetu njihovih radnih mjesta. U tom dokumentu, koji je temelj Plana ulaganja za europski zeleni plan, samo se jednom upućuje na radnička prava temeljnih standarda ILO-a.

7.   Stvaranje stvarnih i virtualnih prostora za razmjenu ideja o klimi

7.1.

Sporazum o klimi trebao bi biti usmjeren na osnaživanje ljudi da promijene sustave – istraživanjem, eksperimentiranjem i demonstracijom. Potrebni su programi obrazovanja i osposobljavanja koji obuhvaćaju cijeli spektar civilnog društva i drugih nedržavnih aktera. Ključno je poboljšati znanje i razumijevanje klimatskih izazova temeljitijim i širim djelovanjem te poboljšanjem kvalitete rasprava i razgovora o tom problemu među dionicima.

7.2.

Bit će potrebni alati spremni za uporabu radi strukturiranja izazova i upravljanja njima te radi iskorištavanja prilika koje nude inovacije u području održivosti i tranzicije. Mnogi od tih alata razvijeni su i iskušani u pilot-projektima u okviru programa Europske komisije Obzor 2020. U multidisciplinarnim okruženjima pristup bi se trebao odnositi na „učenje kroz primjenu alata na slučajevima korisnika”.

7.3.

Upravljanje od strane dionika, višerazinska perspektiva, određivanje vizija, retrognoza te nišno upravljanje bit će ključni za pokretanje sporazuma o klimi. Svrha je te strukture olakšati postupak rješavanja problema utvrđivanjem puta za inovacije sustava u području klimatskih promjena i provedbu europskog zelenog plana.

7.4.

Uspjeh sporazuma o klimi djelomično će odrediti sposobnost poduzetništva i poslovnog sektora da privuku bespovratna sredstva iz javnih, filantropskih i privatnih izvora. Takvo financiranje trebalo bi se usmjeriti na rješavanje tržišnih nedostataka koji su uzrokovali klimatske promjene, trebalo bi biti sklono radikalnim promjenama i moći dostići znatne razmjere. Multilateralni okvir EU-a za financiranje, europska i međunarodna javna i privatna sredstva usmjerena na misije sa željom za poticanjem sustavnih promjena u područjima ublažavanja klimatskih promjena i prilagodbe njima mogu se iskoristiti za iskorištavanje milijardi za inovativno djelovanje u području klime. Opći cilj trebao bi biti stvaranje resursa, iskustva i sposobnosti u pogledu značajnih rezultata smanjenja emisija i povećane otpornosti na klimatske promjene koji se mogu umnožiti kako bi se ubrzale promjene i dala nada. Sporazum o klimi trebao bi pozdraviti angažman nacionalnog i međunarodnog financijskog sektora, uključujući relevantne multilateralne i privatne fondove. Nadalje, porezni sustav trebao bi odražavati načelo maksimiziranja i održavanja ekonomije dobrobiti.

7.5.

Također bi trebalo razmotriti uključivanje fizičkih i virtualnih prostora za razmjenu ideja u području klime u postojeće udruge civilnog društva, koje bi surađivale putem platforme dionika sporazuma o klimi.

7.5.1.

U području rada bilo bi primjereno, uz materijalnu potporu Komisije, uspostaviti promatračke skupine za predviđanje, analizu i tumačenje promjena u pogledu rada te organizacijskih i tehnoloških promjena koje obuhvaćaju osam skupina taksonomije uz sudjelovanje sindikata, poslodavaca i uprava na europskoj razini i razini država članica.

8.   Izgradnja kapaciteta za omogućivanje lokalnih inicijativa

8.1.

Opći okvir trebao bi biti jasno definiran kako bi se izbjegle nedosljednosti s europskim zelenim planom.

8.2.

Opći izazovi koje su u najvećoj mjeri utvrdili akteri civilnog društva koji se bave djelovanjem u području klime odnose se na nedostatak pristupa financiranju, nedostatak stručnog znanja, nedostatak osoblja i nedostatak priznanja (14), kao i nedostatak dosljednog diskursa EU-a i nacionalnih vlada.

8.3.

Nekoliko dionika kao prepreke klimatskom djelovanju aktera ističu složena regulatorna i administrativna okruženja. Organizacije civilnog društva i inicijative pod vodstvom zajednice mogle bi imati koristi od napora za izgradnju kapaciteta koji bi im pomogli u snalaženju u regulatornom i administrativnom okruženju.

8.4.

Pružanje materijalne (tehnička pomoć, izgradnja kapaciteta, financiranje itd.) i nematerijalne (priznavanje, veća vidljivost itd.) potpore, kao i olakšavanje umrežavanja i povezivanja s posebnim područjima politike i procesima, trebali bi biti ključni elementi platforme dionika europskog sporazuma o klimi čiji je cilj poticanje djelovanja u području klime na terenu.

8.5.

Nedržavni akteri mogli bi se suočiti s raznim izazovima u pristupu financiranju za svoje inicijative u području klime, uključujući: nepovoljne zahtjeve u pogledu veličine projekta, nevoljkost privatnih ulagača da financiraju projekte, složene postupke i zahtjeve za prijavu i pristup sredstvima (15). Ostale prepreke uključuju nedostatak svijesti o mogućnostima financiranja klimatskog djelovanja, nedovoljne administrativne kapacitete i tehničko znanje za osiguravanje financijskih, proračunskih i regulatornih ograničenja, osiguravanje isplativosti potencijalnih ulaganja, politička ograničenja i poteškoće u ispunjavanju previše preskriptivnih kriterija prihvatljivosti za fondove EU-a i međunarodne fondove (16).

8.6.

EGSO je predložio osnivanje foruma za financiranje borbe protiv klimatskih promjena koji bi okupio ključne dionike radi rješavanja glavnih problema, utvrđivanja prepreka, osmišljavanja rješenja i utvrđivanja najučinkovitijih mehanizama za bolju raspodjelu financijskih sredstava u skladu s načelom supsidijarnosti. Provodi se studija (17) kako bi se predložio akcijski plan i u konačnici poboljšao pristup financiranju za nedržavne aktere koji djeluju u području klime.

9.   Ususret europskoj platformi dionika sporazuma o klimi

9.1.

S obzirom na pozitivna iskustva s Europskom platformom dionika kružnog gospodarstva, EGSO predlaže uspostavu slične europske platforme dionika sporazuma o klimi.

9.2.

Uključivost, transparentnost te istinsko sudjelovanje i odgovornost lokalnih klimatskih aktera trebala bi biti vodeća načela te platforme.

9.3.

EGSO je pozvao na to da prelazak na održivo, ugljično neutralno i resursno učinkovito gospodarstvo bude pravedan i da se ne zapostavi nijedno kućanstvo, zajednica, regija, sektor i manjina (18). Platforma dionika europskog sporazuma o klimi trebala bi uključivati razmatračku skupinu za prelazak na klimatsku neutralnost kako bi se pratila provedba klimatske politike EU-a na nacionalnoj i regionalnoj razini te prikupljali podaci za potporu donošenju politika na svim razinama.

9.4.

EGSO podržava organizaciju skupština građana u državama članicama kako bi se informiralo, nadahnulo i poticalo razumijevanje te radi savjetovanja svih razina upravljanja o klimatskim politikama. Europska platforma dionika sporazuma o klimi mogla bi promicati postojeća uspješna iskustva i širiti smjernice i dobre prakse za zemlje, regije i gradove zainteresirane za održavanje sličnih skupština.

9.5.

Europska platforma dionika sporazuma o klimi mogla bi biti zadužena za organizaciju građanske skupštine na razini EU-a koju bi zajedno održali EGSO, OR i EP uz potporu Komisije.

9.6.

Ključni element platforme bio bi centar za izgradnju kapaciteta i financiranje koji bi pružao smjernice, informacije i edukaciju o klimatskim politikama i strategijama te olakšao pristup financiranju za male projekte. Centar EU-a i nacionalni centri mogli bi se uspostaviti u suradnji s lokalnim i regionalnim vlastima.

9.7.

Internetska platforma europske platforme dionika sporazuma o klimi služila bi za stvaranje prostora za razmjenu informacija i znanja, olakšavanje umrežavanja i preuzimanje obveza.

9.8.

Platforma dionika europskog sporazuma o klimi iziskivala bi osnivanje koordinacijske skupine sastavljene od predstavnika raznih dionika. Za odabir članova koordinacijske skupine bit će potrebni transparentni i jasni kriteriji kako bi se osigurala uključivost i reprezentativnost, uz istodobno održavanje učinkovitog upravljanja strukturom. Trebali bi biti zastupljeni sljedeći dionici: institucije EU-a, civilno društvo, kao i poduzeća, sindikati, lokalne i regionalne vlasti, znanstvena zajednica, financijska zajednica i mladi. Dionicima iz institucija i sektora s manje resursa trebalo bi osigurati dovoljno resursa za sudjelovanje i preuzimanje uloge u donošenju odluka.

---

(1)  Mreža UN-a za rješenja za održivi razvoj Six Transformations to achieve the Sustainable Development Goals („Šest transformacija za postizanje ciljeva održivog razvoja”).

(2)  Izvjestiteljica Europskog parlamenta za Europski propis o klimi (COM (2020)0080) Jytte Guteland predlaže da se „klimatski cilj Unije do 2030. poveća na 65 % smanjenja emisija u odnosu na razine iz 1990. Stoga bi Komisija do 30. lipnja 2021. trebala procijeniti kako na odgovarajući način izmijeniti zakonodavstvo Unije da se ostvari ta viša ciljna vrijednost”.

(3)  Izvješće o odstupanju emisija za 2019.

(4)  U Izvješću o odstupanju emisija za 2019. sastavljenom u sklopu Programa UN-a za zaštitu okoliša (UNEP) navedeno je da je globalne emisije potrebno smanjiti za 7,6 % godišnje, počevši odmah, kako bi se globalno zagrijavanje ograničilo na 1,5 oC. Prema izračunu za EU, to znači da bi emisije trebalo smanjiti za 68 % do 2030.

(5)  Mišljenje EGSO-a „Održivo gospodarstvo kakvo trebamo” (SL C 106, 31.3.2020., str. 1.).

(6)  Ekonomija dobrobiti – gospodarska grana čiji je cilj ocijeniti ekonomske politike s obzirom na njihov utjecaj na dobrobit zajednice. Tijekom 20. stoljeća etablirala se kao jasno definirana grana ekonomske teorije.

(7)  Mišljenje EGSO-a „Poticanje klimatskih mjera nedržavnih aktera” (SL C 227, 28.6.2018., str. 35.).

(8)  Mišljenje EGSO-a „Strategija dugoročnog smanjenja emisije stakleničkih plinova u EU-u” (SL C 282, 20.8.2019., str. 51.).

(9)  Kao što je već predloženo u mišljenju EGSO-a „Stvaranje koalicije civilnog društva i podnacionalnih vlasti radi ispunjavanja obveza proizašlih iz Pariškog sporazuma” (SL C 389, 21.10.2016., str. 20.).

(10)  https://www.thersa.org/discover/publications-and-articles/rsa-blogs/2018/07/our-call-for-action-on-deliberative-democracy.

(11)  https://www.conventioncitoyennepourleclimat.fr/en/.

(12)  „Dubinske demonstracije” ZZI-ja za klimu EIT-a mogle bi doprinijeti gospodarskom rastu i pomoći najambicioznijim subjektima koji ne prezaju od suočavanja s izazovima u Europi da razumiju svoje probleme, a „kreatorima” da daju pregled sustava i osmisle skup interventnih mjera.

(13)  Mišljenje EGSO-a „Dokument za razmatranje ‚Prema održivoj Europi do 2030.”; Mišljenje EGSO-a „Klimatska pravda” (OJ C 81, 2.3.2018., str. 22.).

(14)  Studija EGSO-a.

(15)  Mišljenje EGSO-a „Olakšavanje pristupa nedržavnih aktera financiranju klimatskih mjera” (SL C 110, 22.3.2019., str. 14.).

(16)  Rossi, L., Gancheva, M. i O'Brien, S., 2017.

(17)  Forum za financiranje borbe protiv klimatskih promjena – modaliteti i prvi zadaci, studija koju za EGSO izrađuje Milieu Consulting SPRL.

(18)  Mišljenje EGSO-a „Nitko ne smije biti zapostavljen pri provedbi Programa održivog razvoja do 2030.” (SL C 47, 11.2.2020., str. 30.).