Posljednje objave Suda Europske unije u Službenom listu Europske unije

(2020/C 339/01)

Posljednja objava

SL C 329, 5.10.2020.

Prethodne objave

SL C 320, 28.9.2020.

SL C 313, 21.9.2020.

SL C 304, 14.9.2020.

SL C 297, 7.9.2020.

SL C 287, 31.8.2020.

SL C 279, 24.8.2020.

Ti su tekstovi dostupni na:

EUR-Lex: http://eur-lex.europa.eu

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 22. srpnja 2020. uputio Conseil d'État (Francuska) – Conseil national des centres commerciaux protiv Premier ministre, Ministre de l’Économie, des Finances et de la Relance, Ministre de la cohésion des territoires et des relations avec les collectivités territoriales

(Predmet C-325/20)

(2020/C 339/02)

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Conseil d'État

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Conseil national des centres commerciaux

Tuženici: Premier ministre, Ministre de l’Économie, des Finances et de la Relance, Ministre de la cohésion des territoires et des relations avec les collectivités territoriales

Prethodno pitanje

Treba li članak 14. točku 6. Direktive 2006/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uslugama na unutarnjem tržištu (1) tumačiti na način da omogućuje da u okviru kolegijalnog tijela nadležnog za davanje mišljenja o davanju ovlaštenja za komercijalno iskorištavanje bude prisutna kvalificirana osoba koja predstavlja gospodarsku strukturu, čija je uloga ograničena na iznošenje stanja gospodarske strukture u relevantnom području obuhvata i učinka nacrta na tu gospodarsku strukturu, pri čemu ne sudjeluje u glasovanju o zahtjevu za davanje ovlaštenja?

---

(1)  SL 2006., L 376, str. 36. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 47., str. 160.)

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 22. srpnja 2020. uputila Curtea de Apel Bucureşti (Rumunjska) – Berlin Chemie A. Menarini SRL protiv Administraţia Fiscală pentru Contribuabili Mijlocii Bucureşti – Direcţia Generală Regională a Finanţelor Publice Bucureşti

(Predmet C-333/20)

(2020/C 339/03)

Jezik postupka: rumunjski

Sud koji je uputio zahtjev

Curtea de Apel Bucureşti

Stranke

Tužitelj: Berlin Chemie A. Menarini SRL

Tuženik: Administraţia Fiscală pentru Contribuabili Mijlocii Bucureşti – Direcţia Generală Regională a Finanţelor Publice Bucureşti

Intervenijent: Berlin Chemie AG

Prethodna pitanja

1.

Da bi se moglo smatrati da društvo koje obavlja isporuke robe na području države članice koja nije država članica u kojoj se nalazi sjedište poslovanja, ima stalnu poslovnu jedinicu u državi u kojoj obavlja isporuku robe u skladu s člankom 44. drugom rečenicom Direktive Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (1) i člankom 11. Uredbe Vijeća br. 282/2011, je li potrebno da mu pripadaju osoblje i tehnička sredstva kojima se koristi na području potonje države ili je dovoljno da ima neposredni i stalni pristup tom osoblju i tehničkim sredstvima preko drugog povezanog društva kojim upravlja jer ima većinski udio u tom društvu?

2.

Da bi se moglo smatrati da društvo koje obavlja isporuke robe na području države članice koja nije država članica u kojoj se nalazi sjedište poslovanja, ima stalnu poslovnu jedinicu u državi u kojoj obavlja isporuku robe u skladu s člankom 44. drugom rečenicom Direktive Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost i člankom 11. Uredbe Vijeća br. 282/2011 (2), je li potrebno da navodna stalna poslovna jedinica izravno sudjeluje u odlukama koje se odnose na isporuku robe ili je dovoljno da to društvo u državi u kojoj obavlja isporuku robe raspolaže osobljem i tehničkim sredstvima koji su tom društvu ustupljeni na temelju ugovorâ koji su sklopljeni s trećim društvima i koji se odnose na marketinške i regulatorne djelatnosti, djelatnosti oglašavanja, skladištenja i zastupanja, što su djelatnosti koje mogu izravno utjecati na obujam prodaje?

3.

Prilikom tumačenja članka 44. druge rečenice Direktive Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost i članka 11. Uredbe Vijeća br. 282/2011, isključuje li činjenica da porezni obveznik ima neposredni i stalni pristup osoblju i tehničkim sredstvima drugog povezanog poreznog obveznika kojim upravlja, mogućnost da se potonje povezano društvo smatra isporučiteljem usluga stalnoj poslovnoj jedinici koja je osnovana u tu svrhu?

---

(1)  SL 2006, L 347, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 1., str. 120.)

(2)  Provedbena uredba Vijeća (EU) br. 282/2011 od 15. ožujka 2011. o utvrđivanju provedbenih mjera za Direktivu 2006/112/EZ o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (SL 2011., L 77, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 1., str. 375.)

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 23. srpnja 2020. uputio Cour de cassation (Francuska) – DM, LR protiv Caisse régionale de Crédit agricole mutuel (CRCAM) Alpes-Provence

(Predmet C-337/20)

(2020/C 339/04)

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Cour de cassation

Stranke glavnog postupka

Žalitelji: DM, LR

Druga stranka u postupku: Caisse régionale de Crédit agricole mutuel (CRCAM) Alpes-Provence

Prethodna pitanja

1.

Treba li članak 58. Direktive 2007/64/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. studenoga 2007. o platnim uslugama na unutarnjem tržištu i o izmjeni direktiva 97/7/EZ, 2002/65/EZ, 2005/60/EZ i 2006/48/EZ te stavljanju izvan snage Direktive 97/5/EZ (1) tumačiti na način da se njime za neodobrene ili nepravilno izvršene platne transakcije uvodi sustav odgovornosti pružatelja platnih usluga kojim se isključuje svaka tužba za utvrđivanje opće građanskopravne odgovornosti koja se temelji, na osnovu istih činjenica, na okolnosti da je taj pružatelj povrijedio obveze koje ima na temelju nacionalnog prava, konkretno u slučaju kad korisnik platnih usluga u roku od 13 mjeseci od terećenja nije obavijestio pružatelja platnih usluga da platna transakcija nije odobrena ili da je nepravilno izvršena?

2.	U slučaju potvrdnog odgovora na prvo pitanje, protivi li se tom članku da se jamac korisnika platnih usluga na osnovu istih činjenica pozove na opću građanskopravnu odgovornost pružatelja platnih usluga, korisnika jamstva, kako bi osporio iznos duga za koji se jamči?

---

(1)  SL 2007., L 319, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 10., svezak 2., str. 172.)

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 24. srpnja 2020. uputio Cour de cassation (Francuska) – Bank Sepah protiv Overseas Financial Limited, Oaktree Finance Limited

(Predmet C-340/20)

(2020/C 339/05)

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Cour de cassation

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Bank Sepah

Tuženici: Overseas Financial Limited, Oaktree Finance Limited

Druga stranka u postupku: Procureur général près la Cour de cassation

Prethodna pitanja

1.

Treba li članak 1. točke (h) i (j), članak 7. stavak 1. Uredbe (EZ) br. 423/2007 (1), članak 1. točke (i) i (h), članak 16. stavak 1. Uredbe (EU) br. 961/2010 (2), kao i članak 1. točke (k) i (j) i članak 23. stavak 1. Uredbe (EU) br. 267/2012 (3) tumačiti na način da im se protivi provedba mjere, koja nema atributivni učinak, nad zamrznutom imovinom, bez prethodnog odobrenja nadležnog nacionalnog tijela, poput sudskog osiguranja ili blokade imovine koji su predviđeni francuskim Zakonikom o građanskim ovršnim postupcima?

2.	Je li okolnost da razlog naplate tražbine od osobe ili subjekta čija je imovina zamrznuta nije povezan s iranskim nuklearnim i raketnim programom i da je prethodio Rezoluciji Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda 1737 (2006) od 23. prosinca 2006. relevantna kako bi se odgovorilo na prvo pitanje?

---

(1)  Uredba Vijeća (EZ) br. 423/2007 od 19. travnja 2007. o mjerama ograničavanja protiv Irana (SL 2007., L 103, str. 1.).

(2)  Uredba Vijeća (EU) br. 961/2010 od 25. listopada 2010. o mjerama ograničavanja protiv Irana i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 423/2007 (SL 2010., L 281, str. 1.).

(3)  Uredba Vijeća (EU) br. 267/2012 od 23. ožujka 2012.o mjerama ograničavanja protiv Irana i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 961/2010 (SL 2012., L 88, str. 1.). (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 4., str. 194.)

Tužba podnesena 24. srpnja 2020. – Europska komisija protiv Talijanske Republike

(Predmet C-341/20)

(2020/C 339/06)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: F. Moro i A. Armenia, agenti)

Tuženik: Talijanska Republika

Tužbeni zahtjev

—

Komisija od Suda zahtijeva da utvrdi da je Talijanska Republika, time što odobrava korist od oslobođenja od trošarina na goriva koja se koriste za privatna plovila za rekreaciju samo ako su takva plovila predmet ugovora o najmu, neovisno o načinu na koji se takvo plovilo zaista koristi, povrijedila obveze koje su joj nametnute člankom 14. stavkom 1. točkom (c) Direktive 2003/96/EZ (1).

—	Komisija također traži da se Talijanskoj Republici naloži snošenje troškova postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

1.

Članak 14. stavak 1. točka (c) Direktive Vijeća 2003/96/EZ od 27. listopada 2003., o restrukturiranju sustava Zajednice za oporezivanje energenata i električne energije, predviđa da države članice moraju primijeniti oslobođenje za energente koji se isporučuju za uporabu kao gorivo pri plovidbi unutar vodenih putova Unije (uključujući ribolov), osim privatnih plovila za rekreaciju. Iz definicije privatnog plovila za rekreaciju iz navedene odredbe proizlazi da je oslobođenje predviđeno samo za plovila koja se koriste za poslovne potrebe, uz naknadu. To vrijedi i ako je korisnik vlasnik plovila i ako je njegov najmoprimac ili zakupnik.

2.

Pojam korisnika pojašnjen je presudom Suda od 21. prosinca 2011., Haltergemeinschaft, C-250/10 (2), koja utvrđuje da je u okviru najma ili zakupa korisnik koji mora biti uzet u obzir za dodjelu ili odbijanje predmetnog oslobođenja najmoprimac ili zakupnik, a ne najmodavac ili zakupodavac. Iz takve rečenice proizlazi i to da kako bi se moglo ostvariti oslobođenje nije dovoljno da se zakup smatra komercijalnom aktivnošću za zakupodavca, jer treba provjeriti kako zakupnik koristi plovilo. Stoga su relevantni konačni korisnik i konačno korištenje, i to korištenje treba služiti „izravno pružanju usluga uz naknadu” kako bi se moglo ostvariti pravo na oslobođenje, kako je podsjetio Sud u presudi od 13. srpnja 2017., Vakarų Baltijos laivų statykla, C-151/16 (3).

3.

U svrhu primjene predmetnog oslobođenja stoga treba analizirati u svakom pojedinačnom slučaju koje je stvarno korištenje privatnog plovila za rekreaciju.

4.

Međutim, iz analize talijanskih propisa koji primjenjuju predmetno oslobođenje i iz odgovora na pismo opomene i obrazloženo mišljenje proizlazi da se odbijanje ili odobrenje dobiva neovisno od stvarnog korištenja plovila.

5.

U ovoj tužbi, Komisija smatra da je u Italiji primjena predmetnog oslobođenja protivna odredbama članka 14. stavka 1. točke (c) Direktive 2003/96/EZ.

6.

Konkretno, Komisija ističe da talijanska porezna tijela ne procjenjuju u svakom pojedinačnom slučaju način na koji se plovilo stvarno koristi kako bi odobrila ili odbila oslobođenje. Naime, talijanske vlasti navode da se takva procjena izvršava imajući na umu elemente sektorskog zakonodavstva kojima je cilj jedino olakšati takvu procjenu, poput činjenice da je plovidba dopuštena putem tipskog ugovora o zakupu ili putem ugovora o najmu ili putem povremenog zakupa. Međutim, talijanske vlasti tvrde da u slučaju zakupa oslobođenje mora biti odobreno gospodarskim subjektima koji pružaju usluge pomorske plovidbe. a moraju biti isključeni oni koji pružaju najam ili povremeni zakup. Ponovno navodeći da se oslobođenje mora odobriti ili odbiti na temelju vrste sklopljenog ugovora i stoga na apstraktan način, talijanske vlasti potvrđuju da ne provjeravaju konkretno je li oslobođenje odobreno onome tko na to ima pravo i odbijeno onome tko na to nema pravo.

7.

Osim zakupa, u slučaju najma ili povremenog zakupa isključena je svaka mogućnost oslobođenja iako u stvarnosti plovilo može koristiti konačni korisnik kako bi izravno pružao usluge uz naknadu, a u tom pogledu nevažno je imaju li najmodavac ili zakupodavac namjeru obavljati djelatnost plovidbe. Povremeni zakup ne smatra se u talijanskom pravnom sustavu kao moguće komercijalno korištenje plovila.

---

(1)  Direktiva Vijeća 2003/96/EZ od 27. listopada 2003. o restrukturiranju sustava Zajednice za oporezivanje energenata i električne energije (SL 2003., L 283, str. 51) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 2., str. 75. i ispravak SL 2019., L 33, str. 37.).

(2)  EU:C:2011:862, t. 22.

(3)  EU:C:2017:537, t. 29. i 30.

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 23. srpnja 2020. uputio Helsingin hallinto-oikeus (Finska) – A SCPI

(Predmet C-342/20)

(2020/C 339/07)

Jezik postupka: finski

Sud koji je uputio zahtjev

Helsingin hallinto-oikeus

Stranke glavnog postupka

Žalitelj: A SCPI

Druga stranka u postupku: Veronsaajien oikeudenvalvontayksikkö

Prethodno pitanje

Treba li članke 49., 63. i 65. UFEU-a tumačiti na način da im se protivi nacionalno zakonodavstvo na temelju kojeg se isključivo inozemni otvoreni investicijski fondovi osnovani na temelju ugovornog odnosa mogu izjednačiti s finskim investicijskim fondovima koji su oslobođeni od poreza na dohodak, zbog čega inozemni investicijski fondovi, koji prema pravnom obliku nisu osnovani na temelju ugovornog odnosa, u Finskoj podliježu plaćanju poreza po odbitku iako, s obzirom na detaljniju usporedbu, između njih i finskog investicijskog fonda nema drugih značajnih objektivnih razlika?

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 27. srpnja 2020. uputio Tribunal du travail francophone de Bruxelles (Belgija) – L.F. protiv S.C.R.L.

(Predmet C-344/20)

(2020/C 339/08)

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunal du travail francophone de Bruxelles

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: L.F.

Tuženik: S.C.R.L.

Prethodna pitanja

1.

Treba li članak 1. Direktive Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenoga 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja (1) tumačiti na način da su vjera i uvjerenja dva aspekta istog mjerila zaštite ili, naprotiv, na način da vjera i uvjerenja čine različita mjerila, pri čemu je, s jedne strane, jedno mjerilo vjera, uključujući uvjerenje koje je s njom povezano i, s druge strane, drugo su mjerilo uvjerenja, kakva god ona bila?

2.

U slučaju da članak 1. Direktive Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenoga 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja treba tumačiti na način da su vjera i uvjerenja dva aspekta istog mjerila zaštite, hoće li to biti prepreka tomu da, na temelju članka 8. te direktive i kako bi se spriječilo snižavanje razine zaštite od diskriminacije, nacionalni sud nastavi tumačiti pravilo nacionalnog prava, kao što je ono iz članka 4. stavka 4. Zakona od 10. svibnja 2007. o borbi protiv diskriminacije, na način da vjerska, filozofska i politička uvjerenja čine različita mjerila zaštite?

3.

Može li se članak 2. stavak 2. točku (a) Direktive Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenoga 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja tumačiti na način da pravilo sadržano u pravilniku o radu poduzeća kojim se radnicima zabranjuje da „[na i]koji način, u govoru, odijevanjem ili na bilo koji drugi način, […] izražavaju svoja vjerska, filozofska ili politička uvjerenja, kakva god ona bila” čini izravnu diskriminaciju, kad je iz konkretne provedbe tog internog pravila očito sljedeće: (a) prema radnici koja namjerava ostvarivati svoju slobodu vjeroispovijedi vidljivim nošenjem (konotacijskog) simbola, u ovom slučaju marame za glavu, postupa se nepovoljnije nego prema nekom drugom radniku koji nije pripadnik nijedne vjere, nema nikakvih filozofskih uvjerenja i ne zagovara nikakvu političku pripadnost te koji stoga nema nikakvu potrebu nositi bilo kakav politički, filozofski ili vjerski simbol? (b) prema radnici koja namjerava ostvarivati svoju slobodu vjeroispovijedi vidljivim nošenjem (konotacijskog) simbola, u ovom slučaju marame za glavu, postupa se nepovoljnije nego prema nekom drugom radniku koji ima bilo kakva filozofska ili politička uvjerenja, ali čija je potreba da to javno pokazuje nošenjem (konotacijskog) simbola manja ili čak uopće ne postoji? (c) prema radnici koja namjerava ostvarivati svoju slobodu vjeroispovijedi vidljivim nošenjem (konotacijskog) simbola, u ovom slučaju marame za glavu, postupa se nepovoljnije nego prema nekom drugom radniku koji je druge vjere ili čak iste vjere, ali čija je potreba da to javno pokazuje nošenjem (konotacijskog) simbola manja ili čak uopće ne postoji? (d) polazeći od tvrdnje da uvjerenje nije nužno vjerske, filozofske ili političke prirode i da može biti riječ o drugoj vrsti uvjerenja (umjetničko, estetsko, sportsko, glazbeno itd.), prema radnici koja namjerava ostvarivati svoju slobodu vjeroispovijedi vidljivim nošenjem (konotacijskog) simbola, u ovom slučaju marame za glavu, postupa se nepovoljnije nego prema nekom drugom radniku koji ima uvjerenja različita od vjerskih, filozofskih ili političkih uvjerenja i koji to iskazuje odijevanjem? (e) polazeći od načela da negativni aspekt slobode iskazivanja vjerskih uvjerenja znači i da osoba nije obvezna otkriti svoju pripadnost ili vjerska uvjerenja, prema radnici koja namjerava ostvarivati svoju slobodu vjeroispovijedi nošenjem marame za glavu koja sama po sebi nije jednoznačni simbol te vjere, uzimajući u obzir da ga neka druga radnica može odlučiti nositi iz estetskih, kulturnih ili čak zdravstvenih razloga i da se nužno ne razlikuje od običnog rupca, postupa se nepovoljnije nego prema nekom drugom radniku koji u govoru iskazuje svoja vjerska, filozofska ili politička uvjerenja jer je to za radnicu koja nosi maramu za glavu još teža povreda slobode vjeroispovijedi na temelju članka 9.1. EKLJP-a s obzirom na to da, osim ako se predrasudama dopusti da uzmu maha, simbol uvjerenja u obliku marame za glavu nije očit i najčešće se može otkriti samo ako je osoba koja ga nosi prisiljena iznijeti razloge za to svojem poslodavcu? (f) prema radnici koja namjerava ostvarivati svoju slobodu vjeroispovijedi vidljivim nošenjem (konotacijskog) simbola, u ovom slučaju marame za glavu, postupa se nepovoljnije nego prema nekom drugom radniku jednakih uvjerenja koji ih je odlučio iskazivati nošenjem brade (što je slučaj koji nije osobito zabranjen internim pravilom, za razliku od iskazivanja uvjerenja odijevanjem)?

---

(1)  SL 2000, L 303, str. 16. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 1., str. 69. i ispravak SL 2020., L 63, str. 9.)

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 28. srpnja 2020. uputila Administratīvā rajona tiesa (Latvija) – SIA Zinātnes parks protiv Finanšu ministrija

(Predmet C-347/20)

(2020/C 339/09)

Jezik postupka: latvijski

Sud koji je uputio zahtjev

Administratīvā rajona tiesa

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: SIA Zinātnes parks

Tuženik: Finanšu ministrija

Prethodna pitanja

1.

Treba li pojam „temeljni vlasnički kapital” iz članka 2. točke 18. podtočke (a) Uredbe Komisije br. 651/2014 od 17. lipnja 2014. o ocjenjivanju određenih kategorija potpora spojivima s unutarnjim tržištem u primjeni članaka 107. i 108. Ugovora (1), u vezi s drugim odredbama prava Unije o djelatnostima društava, tumačiti na način da se utvrđivanje temeljnog vlasničkog kapitala treba temeljiti isključivo na podacima koji su objavljeni na način utvrđen nacionalnim zakonodavstvom svake države članice, uzimajući u obzir da se, stoga, takvi podaci mogu smatrati djelotvornima tek od tog trenutka?

2.

Prilikom ocjene pojma „poduzetnik u teškoćama” iz članka 2. točke 18. Uredbe Komisije br. 651/2014 od 17. lipnja 2014. o ocjenjivanju određenih kategorija potpora spojivima s unutarnjim tržištem u primjeni članaka 107. i 108. Ugovora, treba li pridati važnost zahtjevima, utvrđenim u okviru postupka odabira projekata za europske fondove, u pogledu toga koje je dokumente potrebno podnijeti kako bi se dokazalo financijsko stanje poduzetnika o kojem je riječ?

3.

U slučaju potvrdnog odgovora na drugo prethodno pitanje, je li nacionalni propis o odabiru projekata kojim se utvrđuje da se prijave za projekt ne mogu pojašnjavati nakon podnošenja u skladu s načelima transparentnosti i nediskriminacije iz članka 125. stavka 3. točke (a) podtočke ii. Uredbe br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006? (2)

---

(1)  SL 2014, L 187, str. 1. i ispravci SL 2016., L 115, str. 50., SL 2016., L 292, str. 50., SL 2018., L 26, str. 53. i SL 2019., L 119, str. 203.

(2)  SL 2013, L 347, str. 320. i ispravci SL 2016., L 200, str. 140. i SL 2018., L 294, str. 45.

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 31. srpnja 2020. uputio Tribunal de l’Entreprise du Hainaut, division de Charleroi (Belgija) – Skeyes protiv Ryanair DAC, ranije Ryanair Ltd

(Predmet C-353/20)

(2020/C 339/10)

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunal de l’Entreprise du Hainaut, division de Charleroi

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Skeyes

Tuženik: Ryanair DAC, ranije Ryanair Ltd

Prethodna pitanja

1.

Treba li Uredbu br. 550/2004 (1), osobito njezin članak 8., tumačiti na način da se njome države članice ovlašćuju da iz nadzora svojih sudova isključe navodne povrede obveze pružanja usluga koje izvršava pružatelj usluga u zračnom prometu, ili odredbe Uredbe treba tumačiti na način da se njima države članice obvezuje na to da protiv navodnih povreda predvide učinkovita pravna sredstva uzimajući u obzir prirodu usluga koje treba pružiti?

2.

Treba li Uredbu br. 550/2004, s obzirom na to da propisuje da je „[p]ružanje usluga u zračnom prometu, kako je to predviđeno ovom Uredbom, povezano […] s izvršavanjem javnih ovlasti koje nisu gospodarske naravi pa stoga ne opravdavaju primjenu pravila o tržišnom natjecanju iz Ugovora”, tumačiti na način da se njome ne isključuju samo pravila tržišnog natjecanja u užem smislu, nego i sva druga pravila koja se primjenjuju na javna poduzeća koja djeluju na tržištu roba i usluga, koja imaju neizravni učinak na tržišno natjecanje, poput onih kojima se zabranjuje ograničavanje slobode poduzetništva i pružanja usluga?

---

(1)  Uredba (EZ) br. 550/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 10. ožujka 2004. o pružanju usluga u zračnoj plovidbi u jedinstvenom europskom nebu (Uredba o pružanju usluga) (SL 2004., L 96, str. 10.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 7., svezak 6., str. 75.)

Presuda Općeg suda od 8. srpnja 2020. – Infineon Technologies protiv Komisije

(Predmet T-758/14 RENV) (1)

(„Tržišno natjecanje - Zabranjeni sporazumi - Tržište čipova za pametne kartice - Odluka kojom se utvrđuje povreda članka 101. UFEU-a - Razmjena osjetljivih poslovnih informacija - Neograničena nadležnost - Izračun iznosa novčane kazne - Uzimanje u obzir sudjelovanja samo u dijelu mreže bilateralnih kontakata među konkurentima”)

(2020/C 339/11)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Infineon Technologies AG (Neubiberg, Njemačka) (zastupnici: M. Dreher, T. Lübbig i M. Klusmann, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: A. Biolan, A. Dawes i J. Norris, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a kojim se, kao prvo, traži poništenje Odluke Komisije C(2014) 6250 final od 3. rujna 2014. o postupku primjene članka 101. UFEU-a i članka 53. Sporazuma o EGP-u (predmet AT.39574 – Čipovi za pametne kartice), i, podredno, smanjenje iznosa novčane kazne koja je izrečena tužitelju.

Izreka

1.

Iznos novčane kazne izrečene društvu Infineon Technologies člankom 2. prvim podstavkom točkom (a) Odluke Komisije C(2014) 6250 final od 3. rujna 2014. koja se odnosi na postupak primjene članka 101. UFEU-a i članka 53. Sporazuma o EGP-u (predmet AT.39574 – Čipovi za pametne kartice) određen je na 76 871 600 eura.

2.

Društvo Infineon Technologies i Europska komisija snosit će vlastite troškove, uključujući one nastale u okviru prvostupanjskog postupka pred Općim sudom u predmetu T-758/14, troškove nastale u žalbenom postupku u predmetu C-99/17 P i troškove nastale u postupku povodom vraćanja predmeta na ponovno suđenje.

---

(1)  SL C 107, 30. 3. 2015.

Presuda Općeg suda od 8. srpnja 2020. – BRF i SHB Comercio e Industria de Alimentos protiv Komisije

(Predmet T-429/18) (1)

(„Javno zdravlje - Posebna pravila organizacije službenih kontrola proizvoda životinjskog podrijetla namijenjenih prehrani ljudi - Izmjena popisâ objekata iz trećih zemalja iz kojih je dopušten uvoz određenih proizvoda životinjskog podrijetla, u pogledu određenih objekata iz Brazila - Članak 12. stavak 4. točka (c) Uredbe (EZ) br. 854/2004 - Komitologija - Obveza obrazlaganja - Prava obrane - Komisijine ovlasti - Jednako postupanje - Proporcionalnost”)

(2020/C 339/12)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelji: BRF SA (Itajaí, Brazil) i SHB Comércio e Indústria de Alimentos SA (Itajaí) (zastupnici: D. Arts i G. van Thuyne, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: A. Lewis, B. Eggers i B. Hofstötter, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a za poništenje Provedbene uredbe Komisije (EU) 2018/700 оd 8. svibnja 2018. o izmjeni popisâ objekata iz trećih zemalja iz kojih je dopušten uvoz određenih proizvoda životinjskog podrijetla, u pogledu određenih objekata iz Brazila (SL 2018., L 118, str. 1.)

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Društvima BRF SA i SHB Comércio e Indústria de Alimentos SA nalaže se snošenje troškova postupka, uključujući postupak privremene pravne zaštite.

---

(1)  SL C 341, 24. 9. 2018.

Presuda Općeg suda od 8. srpnja 2020. – Neda Industrial Group protiv Vijeća

(Predmet T-490/18) (1)

(„Zajednička vanjska i sigurnosna politika - Mjere ograničavanja protiv Irana s ciljem sprečavanja širenja nuklearnog oružja - Zamrzavanje financijskih sredstava - Zadržavanje tužiteljeva imena na popisima osoba, subjekata i tijela na koje se primjenjuje zamrzavanje financijskih sredstava i ekonomskih izvora - Obveza obrazlaganja - Pogreška koja se tiče prava - Pogreška u ocjeni - Vremenska prilagodba učinaka poništenja”)

(2020/C 339/13)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Neda Industrial Group (Teheran, Iran) (zastupnik: L. Vidal, odvjetnik)

Tuženik: Vijeće Europske unije (zastupnici: V. Piessevaux i M. Bishop, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 270. UFEU-a kojim se traži poništenje, s jedne strane, Odluke Vijeća (ZVSP) 2018/833 od 4. lipnja 2018. o izmjeni Odluke 2010/413/ZVSP o mjerama ograničavanja protiv Irana (SL 2018., L 140, str. 87.) i Provedbene uredbe Vijeća (EU) 2018/827 od 4. lipnja 2018. o provedbi Uredbe (EU) br. 267/2012 o mjerama ograničavanja protiv Irana (SL 2018., L 140, str. 3.), u dijelu u kojem se ti akti odnose na tužitelja i, s druge strane, dopisa od 6. lipnja 2018. koji je Vijeće uputilo tužitelju.

Izreka

1.

Poništavaju se Odluka Vijeća (ZVSP) 2018/833 od 4. lipnja 2018. o izmjeni Odluke 2010/413/ZVSP o mjerama ograničavanja protiv Irana i Provedbena uredba Vijeća (EU) 2018/827 od 4. lipnja 2018. o provedbi Uredbe (EU) br. 267/2012 o mjerama ograničavanja protiv Irana, u dijelu u kojem se odnose na Neda Industrial Group.

2.	Učinci Odluke 2018/833 ostaju na snazi u odnosu na društvo Neda Industrial Group dok ne stupi na snagu poništenje Provedbene uredbe 2018/827.

3.	U preostalom se dijelu tužba odbija.

4.	Vijeću Europske unije nalaže se snošenje troškova.

---

(1)  SL C 399, 5. 11. 2018.

Presuda Općeg suda od 8. srpnja 2020. – Securitec protiv Komisije

(Predmet T-661/18) (1)

(„Javna nabava usluga - Postupak javne nabave - Održavanje sigurnosnih instalacija u zgradama koje su u upotrebi i/ili pod upravljanjem Europske komisije u Belgiji i Luksemburgu - Odbijanje ponuditeljeve ponude - Dodjela ugovora drugom ponuditelju - Kriteriji za odabir - Nezakonitost odredbe u dokumentaciji za nadmetanje - Jednako postupanje”)

(2020/C 339/14)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Securitec (Livange, Luksemburg) (zastupnik: P. Peuvrel, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: M. Ilkova, A Katsimerou i J. Estrada de Solà, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a kojim se traži poništenje, s jedne strane, Komisijine odluke od 7. rujna 2018. o odbijanju ponude koju je tužitelj podnio za grupu br. 4 ugovora koji je bio predmet ograničenog postupka javne nabave HR/R1/PR/2017/059, koja se odnosi na „održavanje sigurnosnih instalacija u zgradama koje su u upotrebi i/ili pod upravljanjem Europske komisije u Belgiji i Luksemburgu”, kao i, s druge strane, Komisijine odluke od 17. rujna 2018. kojom je odbila tužitelju pružiti pojašnjenja koja je on zatražio u okviru istog postupka 11. rujna 2018.

Izreka

1.

Poništavaju se Odluka Europske komisije od 7. rujna 2018. o odbijanju ponude koju je Securitec podnio za grupu br. 4 ugovora koji je bio predmet ograničenog postupka javne nabave HR/R1/PR/2017/059 a koji se odnosi na „održavanje sigurnosnih instalacija u zgradama koje su u upotrebi i/ili pod upravljanjem Europske komisije u Belgiji i Luksemburgu”, kao i Komisijina odluka od 17. rujna 2018. kojom je Securitecu odbila pružiti pojašnjenja koja je on 11. rujna 2018. zatražio u okviru istog postupka.

2.	U preostalom dijelu tužba se odbija.

3.	Komisiji se nalaže snošenje troškova.

---

(1)  SL C 25, 21. 1. 2019.

Presuda Općeg suda od 8. srpnja 2020. – Glimarpol protiv EUIPO-a – Metar (Pneumatski alat)

(Predmet T-748/18) (1)

(„Dizajn Zajednice - Postupak za proglašavanje ništavosti - Registrirani dizajn Zajednice koji prikazuje pneumatski alat - Raniji dizajn - Dokaz o otkrivanju - Članak 7. Uredbe (EZ) br. 6/2002 - Razlog ništavosti - Individualni karakter - Različit ukupan dojam - Članak 6. stavak 1 točka (b) Uredbe br. 6/2002”)

(2020/C 339/15)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Glimarpol sp. z o.o. (Bytom, Poljska) (zastupnik: M. Kondrat, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnici: A. Folliard-Monguiral i H. O’Neill, agenti)

Intervenijent u potporu tuženiku: Metar sp. z o.o. (Gliwice, Poljska) (zastupnici: R. Skubisz i M. Mazurek, odvjetnici)

Predmet

Tužba protiv odluke trećeg žalbenog vijeća EUIPO-a od 4. listopada 2018. (predmet R 1615/2017-3), koja se odnosi na postupak za proglašavanje ništavosti između društava Metar i Glimarpol.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Društvu Glimarpol sp. z o.o. nalaže se snošenje troškova.

3.	Društvo Metar sp. z o.o. snosi vlastite troškove.

---

(1)  SL C 72, 25. 2. 2019.

Presuda Općeg suda od 8. srpnja 2020. – Portugal protiv Komisije

(Predmet T-38/19) (1)

(„EFJP i EPFRR - Izdaci isključeni iz financiranja - Nesukladnosti s pravilima o višestrukoj sukladnosti - Razlike i oslobođanja u području sankcija - Paušalni financijski ispravak - Ocjena financijske štete za Uniju - Proporcionalnost - Legitimna očekivanja”)

(2020/C 339/16)

Jezik postupka: portugalski

Stranke

Tužitelj: Portugalska Republika (zastupnici: L. Inez Fernandes, P. Barros da Costa, J. Saraiva de Almeida i P. Estêvão, agenti)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: B. Rechena i A. Sauka, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 263. UFUE-a za djelomično poništenje Provedbene odluke Komisije (EU) 2018/1841 od 16. studenoga 2018., o isključenju iz financiranja Europske unije određenih izdataka država članica nastalih u okviru Europskog fonda za jamstva u poljoprivredi (EFJP) i Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) (SL 2018., L 298, str. 34.).

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Portugalskoj Republici nalaže se snošenje troškova.

---

(1)  SL C 103, 18. 3. 2019.

Presuda Općeg suda od 8. srpnja 2020. – WH protiv EUIPO-a

(Predmet T-138/19) (1)

(„Javna služba - Dužnosnici - Promaknuće za 2018. - Odluka o nepromaknuću - Tužba za poništenje - Povreda formalnih zahtjeva - Članak 76. i članak 78. stavak 6. Poslovnika Općeg suda - Dopuštenost - Prava obrane - Obveza obrazlaganja - Usporedba zasluga”)

(2020/C 339/17)

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Tužitelj: WH (zastupnik: E. Fontes Vila, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnici: A. Lukošiūtė i K. Tóth, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 270. UFEU-a kojim se traži poništenje, s jedne strane, odluke od 18. srpnja 2018. kojom je EUIPO utvrdio konačni popis dužnosnika promaknutih u okviru promaknuća za 2018. u dijelu u kojem ta odluka ne uključuje tužiteljevo ime i, s druge strane, odluke od 18. prosinca 2018. kojom je nadležno tijelo za imenovanje odbilo žalbu koju je tužitelj podnio protiv navedene odluke.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Osobi WH se nalaže snošenje troškova.

---

(1)  SL C 148, 29. 4. 2019.

Presuda Općeg suda od 8. srpnja 2020. – Zubedi protiv Vijeća

(Predmet T-186/19) (1)

(„Zajednička vanjska i sigurnosna politika - Mjere ograničavanja protiv Sirije - Zamrzavanje financijskih sredstava - Pogreška u ocjeni”)

(2020/C 339/18)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Khaled Zubedi (Damas, Sirija) (zastupnici: M. Lester, QC, i M. O’Kane, solicitor)

Tuženik: Vijeće Europske unije (zastupnici: V. Piessevaux i A. Limonet, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a za poništenje Provedbene odluke Vijeća (ZVSP) 2019/87 od 21. siječnja 2019. o provedbi Odluke 2013/255/ZVSP o mjerama ograničavanja protiv Sirije (SL 2019., L 18 I, str. 13.) i Provedbene odluke Vijeća (EU) 2019/85 od 21. siječnja 2019. o provedbi Uredbe (EU) br. 36/2012 o mjerama ograničavanja s obzirom na stanje u Siriji (SL 2019., L 18 I, str. 4.), u dijelu u kojem se ti akti odnose na tužitelja.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Khaledu Zubediju nalaže se snošenje vlastitih troškova kao i troškova Vijeća Europske unije.

---

(1)  SL C 187, 3. 6. 2019.

Presuda Općeg suda od 8. srpnja 2020. – Welmax + protiv EUIPO-a– Valmex Medical Imaging (welmax)

(Predmet T-305/19) (1)

(„Žig Europske unije - Postupak povodom prigovora - Međunarodna registracija u kojoj je naznačena Europska unija - Verbalni žig welmax - Raniji verbalni žig Europske unije valmex - Rok za podnošenje žalbe žalbenom vijeću - Nepravodobnost - Dan od kojeg rok počinje teći - Dostava - Dokaz slanja preporučenom poštom - Obavijest elektroničkom poštom - Nepoštovanje obveze plaćanja pristojbe za podnošenje žalbe u roku - Žalba za koju se smatra da nije podnesena - Doseg zahtjevâ za otklanjanje nedostataka - Članak 68. stavak 1. Uredbe (EU) 2017/1001 - Članci 23. i 56. do 58. Delegirane uredbe (EU) 2018/625”)

(2020/C 339/19)

Jezik postupka: poljski

Stranke

Tužitelj: Welmax + sp. z o. o. sp.k. (Poznań, Poljska) (zastupnik: M. Machyński, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnik: D. Walicka, agent

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a: Valmex Medical Imaging GmbH (Augsburg, Njemačka)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke petog žalbenog vijeća EUIPO-a od 22. ožujka 2019. (predmet R 2245/2018-5), koja se odnosi na postupak povodom prigovora između društava Valmex Medical Imaging i Welmax +,

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Društvu Welmax + sp. z o. o. sp.k. nalaže se snošenje troškova.

---

(1)  SL C 230, 8. 7. 2019.

Presuda Općeg suda od 8. srpnja 2020. – Artur Florêncio & Filhos, Affsports protiv EUIPO-a Anadeco Gestion (sflooring)

(Predmet T-533/19) (1)

(„Žig Europske unije - Postupak povodom prigovora - Prijava figurativnog žiga Europske unije sflooring - Raniji nacionalni verbalni žig T-FLOORING - Dokaz stvarne uporabe ranijeg žiga - Članak 42. stavci 2. i 3. Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji je postao članak 47. stavci 2. i 3. Uredbe (EU) 2017/1001)”)

(2020/C 339/20)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelji: Artur Florêncio & Filhos, Affsports Lda (Sintra, Portugal) (zastupnik: D. Martins Pereira Soares, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnik: M. Fischer, agent)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: Anadeco Gestion, SA (Carthagena, Španjolska) (zastupnici: J. Erdozain Lopez i J. Galan Lopez, odvjetnici)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 20. svibnja 2019. (predmet R 1870/2018-4), koja se odnosi na postupak povodom prigovora između društava Anadeco Gestion i Artur Florêncio & Filhos, Affsports.

Izreka

1.	Poništava se odluka četvrtog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 20. svibnja 2019. (predmet R 1870/2018-4).

2.	U preostalom dijelu tužba se odbija.

3.	EUIPO-u i društvu Anadeco Gestion, SA nalaže se snošenje vlastitih troškova, te se svakome od njih nalaže snošenje polovice troškova društva Artur Florêncio & Filhos, Affsports Lda pred Općim sudom i žalbenim vijećem.

---

(1)  SL C 312, 16. 9. 2019.

Presuda Općeg suda od 8. srpnja 2020. – EP protiv Komisije

(Predmet T-605/19) (1)

(„Javna služba - Dužnosnici - Promaknuće za 2018. - Odluka o nepromaknuću - Članak 45. Pravilnika o osoblju - Obveza obrazlaganja - Usporedba zasluga”)

(2020/C 339/21)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: EP (zastupnici: S. Orlandi i T. Martin, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: T. Lilamand i L. Vernier, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 270. UFEU-a za poništenje Odluke Komisije od 13. studenoga 2018. da ne promakne tužitelja u razred AD9 u okviru promaknuća za 2018.

Izreka

1.	Poništava se Odluka Europske komisije od 13. studenoga 2018. da ne promakne osobu EP u razred AD9 u okviru promaknuća za 2018.

2.	Komisiji se nalaže snošenje troškova.

---

(1)  SL C 383, 11. 11. 2019.

Presuda Općeg suda od 8. srpnja 2020. – FF Group Romania protiv EUIPO-a – KiK Textilien und Non-Food (_kix)

(Predmet T-659/19) (1)

(„Žig Europske unije - Postupak povodom prigovora - Prijava figurativnog žiga Europske unije _kix - Raniji nacionalni verbalni žig kik - Relativni razlog za odbijanje - Vjerojatnost dovođenja u zabludu - Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001 - Stvarna uporaba žiga - Članak 42. stavak 2. Uredbe 2017/1001”)

(2020/C 339/22)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: FF Group Romania SRL (Bukurešt, Rumunjska) (zastupnik: A. Căvescu, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnik: D. Gája, agent)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: KiK Textilien und Non-Food GmbH (Bönen, Njemačka) (zastupnici: L. Pechan, S. Körber i N. Fangmann, odvjetnici)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke drugog žalbenog vijeća EUIPO-a od 4. srpnja 2019. (predmet R 353/2019-2), koja se odnosi na postupak povodom prigovora između društava KiK Textilien und Non-Food i FF Group Romania.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Društvu FF Group Romania SRL nalaže se snošenje troškova.

---

(1)  SL C 383, 11. 11. 2019.

Presuda Općeg suda od 8. srpnja 2020. – Euroapotheca protiv EUIPO-a – General Nutrition Investment (GNC LIVE WELL)

(Predmet T-686/19) (1)

(„Žig Europske unije - Postupak povodom opoziva - Verbalni žig Europske unije GNC LIVE WELL - Obveza obrazlaganja - Članak 94. stavak 1. prva rečenica Uredbe (EU) 2017/1001 - Stvarna uporaba žiga - Članak 51. stavak 1. točka (a) Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 58. stavak 1. točka (a) Uredbe 2017/1001”)

(2020/C 339/23)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Euroapotheca UAB (Vilnius, Litva) (zastupnici: R. Žabolienė i E. Saukalas, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnik: A. Lukošiūtė, agent)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: General Nutrition Investment Company (Wilmington, Delaware, Sjedinjene Američke Države) (zastupnik: M. Rijsdijk, odvjetnik)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke petog žalbenog vijeća EUIPO-a od 30. srpnja 2019. (predmet R 2189/2018-5), koja se odnosi na postupak povodom opoziva između društava Euroapotheca i General Nutrition Investment Company.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Društvu Euroapotheca UAB nalaže se snošenje troškova.

---

(1)  SL C 399, 25. 11. 2019.

Presuda Općeg suda od 8. srpnja 2020. – Teva Pharmaceutical Industries protiv EUIPO-a (Moins de migraine pour vivre mieux)

(Predmet T-696/19) (1)

(„Žig Europske unije - Prijava verbalnog žiga Europske unije Moins de migraine pour vivre mieux - Apsolutni razlog za odbijanje - Nepostojanje razlikovnog karaktera - Članak 7. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001”)

(2020/C 339/24)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Teva Pharmaceutical Industries Ltd (Petach Tikva, Izrael) (zastupnici: J. Bogatz i Y. Stone, odvjetnice)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnici: L. Rampini i V. Ruzek, agenti)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke petog žalbenog vijeća EUIPO-a od 12. kolovoza 2019. (predmet R 778/2019-5), koja se odnosi na prijavu za registraciju verbalnog žiga Moins de migraine pour vivre mieux kao žiga Europske unije.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Društvu Teva Pharmaceutical Industries Ltd nalaže se snošenje troškova.

---

(1)  SL C 413, 9. 12. 2019.

Presuda Općeg suda od 8. srpnja 2020. – Teva Pharmaceutical Industries protiv EUIPO-a (Weniger Migräne. Mehr vom Leben.)

(Predmet T-697/19) (1)

(„Žig Europske unije - Prijava verbalnog žiga Europske unije Weniger Migräne. Mehr vom Leben. - Apsolutni razlog za odbijanje - Nepostojanje razlikovnog karaktera - Članak 7. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001”)

(2020/C 339/25)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Teva Pharmaceutical Industries Ltd (Petach Tikva, Izrael) (zastupnici: J. Bogatz i Y. Stone, odvjetnice)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnici: L. Rampini i V. Ruzek, agenti)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke petog žalbenog vijeća EUIPO-a od 12. kolovoza 2019. (predmet R 779/2019-5), koja se odnosi na prijavu za registraciju verbalnog žiga Weniger Migräne. Mehr vom Leben. kao žiga Europske unije.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Društvu Teva Pharmaceutical Industries Ltd nalaže se snošenje troškova.

---

(1)  SL C 413, 9. 12. 2019.

Presuda Općeg suda od 8. srpnja 2020. – Austria Tabak protiv EUIPO-a – Mignot & De Block (AIR)

(Predmet T-800/19) (1)

(„Žig Europske unije - Postupak povodom opoziva - Verbalni žig Europske unije AIR - Stvarna uporaba žiga - Članak 18. stavak 1. Uredbe (EU) 2017/1001 - Članak 58. stavak 1. točka (a) Uredbe 2017/1001 - Izmjena razlikovnog karaktera”)

(2020/C 339/26)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Austria Tabak GmbH (Beč, Austrija) (zastupnici: J. L. Gracia Albero i R. Ahijón Lana, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnici: J. Ivanauskas i V. Ruzek, agenti)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: Mignot & De Block BV (Eindhoven, Nizozemska) (zastupnik: S. Körber, odvjetnik)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 16. rujna 2019. (predmet R 1665/2018-4), koja se odnosi na postupak povodom opoziva između društava Mignot & De Block i Austria Tabak.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Društvu Austria Tabak GmbH nalaže se snošenje troškova.

---

(1)  SL C 45, 10. 2. 2020.

Rješenje Općeg suda od 3. srpnja 2020. – Falqui i Poggiolini protiv Parlamenta

(Spojeni predmeti T-347/19 i T-348/19) (1)

(„Tužba za poništenje - Institucionalno pravo - Jedinstveni status europskog zastupnika - Europski zastupnici izabrani u talijanskim izbornim jedinicama - Donošenje Odluke br. 14/2018. u području mirovina od strane Ufficio di Presidenza della Camera dei deputati (Ured predsjedništva Zastupničkog doma, Italija) - Izmjena iznosa mirovina - Očito nedopuštene tužbe”)

(2020/C 339/27)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Tužitelji: Enrico Falqui (Firenca, Italija), Danilo Poggiolini (Rim, Italija) (zastupnici: F. Sorrentino i A. Sandulli, odvjetnici)

Tuženik: Europski parlament (zastupnici: S. Seyr i S. Alves, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a za poništenje napomena od 11. travnja 2019. koje je utvrdio, u slučaju svakog pojedinog tužitelja, načelnik Odjela za plaće i socijalna prava zastupnika Glavne uprave za financije Europskog parlamenta i u pogledu prilagodbe mirovina čiji su oni korisnici nakon stupanja na snagu, 1. siječnja 2019. Odluke br. 14/2018. u području mirovina od strane Ufficio di Presidenza della Camera dei deputati (Ured predsjedništva Zastupničkog doma, Italija).

Izreka

1.	Tužbe se odbacuju kao očito nedopuštene.

2.	Enrico Falqui i Danilo Poggiolini snosit će vlastite troškove i troškove Europskog parlamenta.

---

(1)  SL C 263, 5. 8. 2019.

Rješenje Općeg suda od 3. srpnja 2020. – Tognoli i dr. protiv Parlamenta

(Spojeni predmeti T-395/19, T-396/19, T-405/19, T-408/19, T-419/19, T-423/19, T-424/19, T-428/19, T-433/19, T-437/19, T-443/19, T-455/19, T-458/19 do T-462/19, T-464/19, T-469/19 i T-477/19) (1)

(„Tužba za poništenje - Institucionalno pravo - Jedinstveni status europskog zastupnika - Europski zastupnici izabrani u talijanskim izbornim jedinicama - Donošenje Odluke br. 14/2018. u području mirovina od strane Ufficio di Presidenza della Camera dei deputati (Ured predsjedništva Zastupničkog doma, Italija) - Izmjena iznosa mirovina - Očito nedopuštene tužbe”)

(2020/C 339/28)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Tužitelji: Carlo Tognoli (Milano, Italija) i 19 ostalih tužitelja čija se imena nalaze u prilogu rješenju (zastupnik u predmetima T-395/19, T-396/19, T-419/19, T-423/19, T-424/19, T-428/19, T-433/19, T-437/19, T-455/19, T-458/19 do T-462/19, T-464/19, T-469/19 i T-477/19: M. Merola, odvjetnik, zastupnici u predmetima T-405/19, T-408/19 i T-443/19: M. Merola i L. Florio, odvjetnici)

Tuženik: Europski parlament (zastupnici: S. Seyr i S. Alves, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a za poništenje napomena od 11. travnja 2019. koje je utvrdio, u slučaju svakog pojedinog tužitelja, načelnik Odjela za plaće i socijalna prava zastupnika Glavne uprave za financije Europskog parlamenta i u pogledu prilagodbe mirovina čiji su oni korisnici nakon stupanja na snagu, 1. siječnja 2019. Odluke br. 14/2018. u području mirovina od strane Ufficio di Presidenza della Camera dei deputati (Ured predsjedništva Zastupničkog doma, Italija).

Izreka

1.	Tužbe se odbacuju kao očito nedopuštene.

2.	Carlo Tognoli i drugi tužitelji čija se imena nalaze u prilogu snosit će vlastite troškove i troškove Europskog parlamenta.

---

(1)  SL C 280, 19. 8. 2019.

Tužba podnesena 23. srpnja 2020. – DD protiv FRA

(Predmet T-470/20)

(2020/C 339/29)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: DD (zastupnici: A. Blot i L. Levi, odvjetnici)

Tuženik: Agencija Europske unije za temeljna prava (FRA)

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi odluku FRA-inog direktora od 11. studenoga 2019. o donošenju stegovne sankcije udaljavanja s radnog mjesta koja je stupila na snagu 15. studenoga 2019.;

—	po potrebi, poništi odluku FRA-inog direktora od 15. travnja 2020. zaprimljenu istog datuma kojom je odbijena tužiteljeva žalba podnesena 16. prosinca 2019. protiv prethodno navedene odluke;

—	naknadi imovinsku i neimovinsku štetu koju je tužitelj pretrpio;

—	naloži tuženiku snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe, tužitelj se poziva na dva niza tužbenih razloga u vezi s pitanjima merituma i postupka i na načelo proporcionalnosti.

U pogledu merituma:

1.	Prvi tužbeni razlog: Pogreška koja se tiče prava i očita pogreška u ocjeni – Povreda načela pravne sigurnosti – Povreda članka 7. stavka 1. austrijskih propisa o autorskom pravu – Povreda članka 11. Povelje o temeljnim pravima.

2.	Drugi tužbeni razlog: Povreda načela dobre uprave i dužne pažnje – Povreda načela pretpostavke nedužnosti – Teret dokazivanja – Neutvrđivanje stvarnog činjeničnog stanja – Obveza odmjerenosti u izjavama.

3.	Treći tužbeni razlog: Nedostatak nepristranosti, neutralnosti i objektivnosti direktora u svojstvu tijela za imenovanje – Povreda pretpostavke nedužnosti – Zlouporaba ovlasti.

4.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na očitim pogreškama u ocjeni. — i. Navodna tužiteljeva povreda članka 11. Pravilnika o osoblju činjenično je neosnovana. — ii. Navodna tužiteljeva povreda članka 12. Pravilnika o osoblju činjenično je neosnovana. — iii. Navodna tužiteljeva povreda članka 21. Pravilnika o osoblju činjenično je neosnovana.

U pogledu postupka, tužitelj se poziva na sljedeće postupovne nepravilnosti:

1.	Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da nisu postojali ni prima facie dokazi za pokretanje upravne istrage i da je stegovni postupak pokrenut nepravilno.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na istražiteljevu nepoštovanju ovlasti – ističe se također tuženikova povreda: članka 4. stavka 2. i članka 7. stavka 6. FRA-ine odluke br. 2013/01 (1), članka 4. stavka 1. točaka (a), (b), (c) i (d) i članka 5. stavka 1. točke (a) Uredbe (EU) 2018/1725 (2) i, prije primjene Uredbe 2018/1725, članka 4. stavka 1. točaka (a), (b), (c) i (d) i članka 5. stavka 1. točke (a) Uredbe (EZ) 45/2001 (3) – Ističe se i povreda učinaka poništavajuće presude.

3.	Treći tužbeni razlog koji se temelji na nedostatku istražiteljeve nepristranosti, neutralnosti i objektivnosti.

4.	Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi prava obrane, osobito prava na saslušanje – također se navodi tuženikova povreda članaka 1., 2. i 12. Priloga IX. Pravilniku o osoblju.

5.	Peti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi načela dobre uprave i obveze dužne pažnje – također se navodi tuženikova povreda razumnog roka i članka 22. Priloga IX. Pravilniku o osoblju.

Nadalje, tužitelj se podredno poziva na povredu načela proporcionalnosti.

---

(1)  Odluka o provedbi upravnih istraga i stegovnih postupaka.

(2)  Uredba (EU) 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2018. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 45/2001 i Odluke br. 1247/2002/EZ (SL 2018. L 295, str. 39.)

(3)  Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka (SL 2001., L 8, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 34., str. 6.)

Tužba podnesena 5. kolovoza 2020. – Diego protiv EUIPO-a – Forbo Financial Services (WOOD STEP LAMINATE FLOORING)

(Predmet T-498/20)

(2020/C 339/30)

Jezik postupka: mađarski

Stranke

Tužitelj: Diego Kereskedelmi és Szolgáltató Kft. (Dabas, Mađarska) (zastupnik: P. Jalsovszky, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Forbo Financial Services AG (Baar, Švicarska)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Podnositelj prijave spornog žiga: tužitelj u postupku pred Općim sudom

Sporni žig: figurativni žig Europske unije WOOD STEP LAMINATE FLOORING — Prijava za registraciju br. 17675802

Postupak pred EUIPO-om: postupak povodom prigovora

Pobijana odluka: odluka prvog žalbenog vijeća EUIPO-a od 4. lipnja 2019. (predmet R 1630/2019-1)

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku;

—	utvrdi da ne postoji vjerojatnost dovođenja u zabludu između žigova STEP i WOOD STEP Laminate Flooring;

—	naloži EUIPO-u registraciju spornog žiga;

—	naloži EUIPO-u odbijanje prigovora i

—	naloži snošenje troškova stranci koja ne uspije u postupku.

Tužbeni razlozi

—	povreda članka 4. Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća;

—	povreda članka 7. stavka 1. točaka (b), (c) i (d) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća:

—	povreda članka 8. stavka 1. točaka (a) i (b) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća;

—	povreda članka 26. stavka 2. UFEU-a i

—	povreda članaka 34. i 35. UFEU-a.

Tužba podnesena 15. kolovoza 2020. – Uno protiv Komisije

(Predmet T-514/20)

(2020/C 339/31)

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Tužitelj: Uno Organización Empresarial de Logística y Transporte (Coslada, Španjolska) (zastupnik: J. Piqueras Ruiz, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi Odluku Europske komisije C (2020) 3108 final od 14. svibnja 2020. o državnoj potpori SA.50872 (2020/NN) – Naknada društvu Correos za pružanje univerzalne poštanske usluge, 2011.-2020.; i posljedično,

—	naloži Komisiji snošenje troškova postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Tužbeni razlozi i glavni argumenti slični su onima istaknutima u predmetu T-513/20, Asempre/Komisija.

Tužba podnesena 17. kolovoza 2020. – Mandelay protiv EUIPO-a – Qx World (QUEST 9)

(Predmet T-516/20)

(2020/C 339/32)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Mandelay Magyarország Kereskedelmi Kft. (Mandelay Kft.) (Szigetszentmiklós, Mađarska) (zastupnici: V. Luszcz, C. Sár i É. Ulviczki, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Qx World Kft. (Budimpešta, Mađarska)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Podnositelj prijave spornog žiga: tužitelj u postupku pred Općim sudom

Predmetni sporni žig: prijava verbalnog žiga Europske unije QUEST 9 – prijava za registraciju br. 17 885 953

Postupak pred EUIPO-om: postupak povodom prigovora

Pobijana odluka: odluka drugog žalbenog vijeća EUIPO-a od 3. lipnja 2020. u predmetu R 1900/2019-2

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi spornu odluku;

—	naloži EUIPO-u snošenje tužiteljevih troškova nastalih u ovom postupku i u postupku pred žalbenim vijećem;

—	ako dođe do intervencije, naloži intervenijentu snošenje tužiteljevih troškova nastalih u ovom postupku i u postupku pred žalbenim vijećem.

Tužbeni razlozi

—	povreda članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća:

—	povreda članka 95. Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća;

—	povreda članka 97. Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća;

—	povreda bitnih postupovnih zahtjeva;

—	povreda dužnosti obrazlaganja.

Tužba podnesena 17. kolovoza 2020. – VF International protiv EUIPO-a – National Geographic Society (NATIONAL GEOGRAPHIC)

(Predmet T-517/20)

(2020/C 339/33)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: VF International Sagl (Stabio, Švicarska) (zastupnik: T. van Innis, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem: National Geographic Society (Washington, District of Columbia, Sjedinjene Američke Države)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Nositelj spornog žiga: druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem

Predmetni sporni žig: verbalni žig Europske unije NATIONAL GEOGRAPHIC – žig Europske unije br. 9 419 731

Postupak pred EUIPO-om: postupak poništenja

Pobijana odluka: odluka prvog žalbenog vijeća EUIPO-a od 21. svibnja 2020. u predmetu R 1665/2019-1

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku;

—	naloži EUIPO-u snošenje vlastitih i tužiteljevih troškova.

Tužbeni razlog

—	povreda članka 8. stavka 4. Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća.

Tužba podnesena 17. kolovoza 2020. – VF International protiv EUIPO-a – National Geographic Society (NATIONAL GEOGRAPHIC)

(Predmet T-518/20)

(2020/C 339/34)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: VF International Sagl (Stabio, Švicarska) (zastupnik: T. van Innis, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem: National Geographic Society (Washington, District of Columbia, Sjedinjene Američke Države)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Nositelj spornog žiga: druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem

Predmetni sporni žig: figurativni žig Europske unije NATIONAL GEOGRAPHIC u žutoj i crnoj bolji – žig Europske unije br. 2 148 799

Postupak pred EUIPO-om: postupak poništenja

Pobijana odluka: odluka prvog žalbenog vijeća EUIPO-a od 21. svibnja 2020. u predmetu R 1664/2019-1

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi spornu odluku;

—	naloži EUIPO-u snošenje vlastitih i tužiteljevih troškova.

Tužbeni razlog

—	povreda članka 8. stavka 4. Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća

Tužba podnesena 18. kolovoza 2020. – Setarcos Consulting protiv EUIPO-a – (Blockchain Island)

(Predmet T-523/20)

(2020/C 339/35)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Setarcos Consulting Ltd. (Sliema, Malta) (zastupnik: S. Stafylakis, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Predmetni sporni žig: prijava verbalnog žiga Europske unije Blockchain Island – prijava za registraciju br. 18 027 834

Pobijana odluka: odluka petog žalbenog vijeća EUIPO-a od 9. lipnja 2020. u predmetu R 2806/2019-5

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku;

—	naloži EUIPO-u snošenje troškova nastalih u postupku pred Općim sudom i žalbenim vijećem.

Tužbeni razlog

—	povreda članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća.

Tužba podnesena 12. kolovoza 2020. – Devin protiv EUIPO-a – Haskovo Chamber of Commerce and Industry (DEVIN)

(Predmet T-526/20)

(2020/C 339/36)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Devin EAD (Devin, Bugarska) (zastupnici: B. Van Asbroeck, G. de Villegas i C. Haine, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Haskovo Chamber of Commerce and Industry (Haskovo, Bugarska)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Nositelj spornog žiga: tužitelj u postupku pred Općim sudom

Predmetni sporni žig: verbalni žig Europske unije DEVIN – žig Europske unije br. 9 408 865

Postupak pred EUIPO-om: postupak poništenja

Pobijana odluka: odluka prvog žalbenog vijeća EUIPO-a od 28. svibnja 2020. u predmetu R 2535/2019-1

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku.

—	naloži EUIPO-u snošenje troškova.

Tužbeni razlozi

—	povreda članka 59. stavka 1. točke (a) u vezi s člankom 7. stavkom 1. točkom (c) i člankom 7. stavkom 3. ili člankom 59. stavkom 2. Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća;

—	povreda članka 59. stavka 1. točke (a) u vezi s člankom 7. stavkom 1. točkom (f) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća;

—	povreda članka 59. stavka 1. točke (a) u vezi s člankom 7. stavkom 1. točkom (g) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća.

Tužba podnesena 18. kolovoza 2020. – Kočner protiv Europola

(Predmet T-528/20)

(2020/C 339/37)

Jezik postupka: slovački

Stranke

Tužitelj: Marián Kočner (Bratysława, Slovačka) (zastupnici: M. Mandzák i M. Para, odvjetnici)

Tuženik: Agencija Europske unije za suradnju tijela za izvršavanje zakonodavstva (Europol)

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	naloži tuženiku plaćanje tužitelju iznosa od 100 000 eura i

—	naloži tuženiku snošenje troškova postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Predmet tužbe je zahtjev na temelju članka 268 UFEU-a za naknadu na temelju izvanugovorne odgovornosti za štetu koju je tužitelju uzrokovana dvama štetnim događajima. Prema tužiteljevu mišljenju, prvi štetni događaj sastoji se u tome da je tužitelj obrađivao tužiteljeve osobne podatke bez pristanka suda ili neovisnog upravnog tijela pribavljanjem i izvlačenjem podataka s mobilnih telefona i curenjem podataka iz tuženikova okruženja (štetni događaj br. 1). Drugi štetni događaj sastoji se u tome da je tuženik izradio službeno izvješće u kojem je naveo da je tužitelj uključen na tzv. „Mafijaške popise” („Mafiánsky zoznamy”).

Tužitelj u prilog tužbi ističe dva tužbena razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog temelji se na tužiteljevu protupravnom ponašanju koje se sastoji od curenja tužiteljevih osobnih podataka kojima raspolaže tuženik, za što je odgovoran tuženik na temelju članka 38. stavka 7. Uredbe br. 2016/794 (1). U slučaju curenja podataka sa sigurnih mobilnih telefona, došlo je do povrede prava zaštićenih Poveljom Europske unije o temeljnim pravima, dok je u uzročnoj vezi sa štetnim događajem br. 1. nastupila neimovinska šteta, koju tužitelj procjenjuje na 50 000 eura za štetni događaj br. 1.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tužiteljevu uključivanju na tzv. „Mafijaške popise” („Mafiánsky zoznamy”), koji nisu uređeni nikakvim propisima, ni na razini prava Unije ni na razini nacionalnog prava, bilo u Slovačkoj Republici ili drugoj državi članici Unije, a takvo uključivanje tužitelja očita je povreda koja se zasniva na nezakonitoj obradi osobnih podataka. Tim se popisima grubo povrjeđuju prava zaštićenih Poveljom Europske unije o temeljnim pravima u svjetlu sudske prakse Suda Europske unije i prakse Europskog suda za ljudska prava. U uzročnoj vezi s događajem br. 2 nastala je neimovinska šteta koju tužitelj procjenjuje na 50 000 eura.

---

(1)  Uredba (EU) 2016/794 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2016. o Agenciji Europske unije za suradnju tijela za izvršavanje zakonodavstva (Europol) te zamjeni i stavljanju izvan snage odluka Vijeća 2009/371/PUP, 2009/934/PUP, 2009/935/PUP, 2009/936/PUP i 2009/968/PUP (SL 2016., L 135, str. 53.)

Tužba podnesena 21. kolovoza 2020. – LR protiv EIB-a

(Predmet T-529/20)

(2020/C 339/38)

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Tužitelj: LR (zastupnik: Á. Gómez de la Cruz Pérez, odvjetnik)

Tuženik: Europska investicijska banka (EIB)

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi tuženikovu odluku od 9. siječnja 2020. kojom je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu za preseljenje povodom njegove selidbe u mjesto od osobnog interesa nakon prestanka radnog odnosa s tuženikom kao i odluke od 15. svibnja 2020. o odbijanju tužiteljeva upravnog prigovora od 19. veljače protiv tuženikove odluke od 9. siječnja 2020;

—	poništi tuženikovu odluku od 15. svibnja 2020. kojom je odbijen tužiteljev zahtjev od 19. veljače 2020. za priznavanje prava na naknadu za preseljenje ako Opći sud Europske unije ili Sud Europske unije priznaju to pravo tužiteljâ u predmetu T-387/19, DF i DG/EIB;

—	naloži tuženiku snošenje naknade za preseljenje uvećane za zatezne kamate koje se izračunavaju po stopi Europske središnje banke uvećanoj za dva boda do potpunog plaćanja naknade;

—	naloži tuženiku snošenje svih troškova postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe pet tužbenih razloga.

1.	Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na očitoj pogrešci koja se tiče prava. — u tom se pogledu tvrdi da novo tumačenje iznimke predviđene člankom 13. stavkom 1. upravnih odredbi EIB-a iz 2017. godine sadržava očitu pogrešku koja se tiče prava i protivi se vlastitim aktima te institucije.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi obveze savjetovanja s predstavnicima osoblja. — u tom se pogledu ističe da je novo tumačenje istovjetno prikrivenom zakonodavnom postupku koji je provelo nenadležno tijelo uz nepoštovanje oblika i postupka tijekom kojeg se nije savjetovalo s predstavništvom osoblja.

3.	Treći tužbeni razlog, koji se temelji na povredi načela proporcionalnosti, stečenih prava, legitimnih očekivanja i nepostojanja prijelaznog sustava.

4.	Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi načela nediskriminacije.

5.	Peti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi obveze dužne pažnje i načela dobre uprave.

Tužba podnesena 21. kolovoza 2020. – Wolf Oil protiv EUIPO-a – Rolf Lubricants (ROLF)

(Predmet T-531/20)

(2020/C 339/39)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Wolf Oil Corp. (Hemiksem, Belgija) (zastupnici: T. Heremans i L. Depypere, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem: Rolf Lubricants GmbH (Leverkusen, Njemačka)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Nositelj spornog žiga: druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem

Predmetni sporni žig: međunarodna registracija figurativnog žiga ROLF u kojoj je naznačena Europska unija – međunarodna registracija u kojoj je naznačena Europska unija br. 1 286 835

Postupak pred EUIPO-om: postupak povodom prigovora

Pobijana odluka: odluka petog žalbenog vijeća EUIPO-a od 4. lipnja 2020. u predmetu R 1958/2019-5

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku;

—	podredno, izmijeni pobijanu odluku tako da se njegova tužba prihvati kao osnovana i posljedično prihvati njegov prigovor;

—	naloži EUIPO-u snošenje troškova.

Tužbeni razlozi

—	povreda članka 94. stavka 1. Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća;

—	povreda članka 95. stavka 1. Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća;

—	povreda članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća.

Tužba podnesena 27. kolovoza 2020. – Stada Arzneimittel protiv EUIPO-a – Pfizer (RUXIMBLIS)

(Predmet T-542/20)

(2020/C 339/40)

Jezik na kojem je tužba podnesena: njemački

Stranke

Tužitelj: Stada Arzneimittel AG (Bad Vilbel, Njemačka) (zastupnici: J.-C. Plate i R. Kaase, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Pfizer Inc. (New York, New York, Sjedinjene Američke Države)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Podnositelj prijave: tužitelj

Predmetni sporni žig: prijava verbalnog žiga Europske unije RUXIMBLIS – prijava za registraciju br. 17 865 738

Postupak pred EUIPO-om: postupak povodom prigovora

Pobijana odluka: odluka četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 16. lipnja 2020. u predmetu R 1877/2019-4

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku;

—	naloži EUIPO-u snošenje troškova, uključujući troškove postupka pred žalbenim vijećem.

Tužbeni razlog

Povreda članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća.