PRILOG

Popis kratica

UAIF – upravitelji alternativnih investicijskih fondova

AT1 instrumenti – instrumenti dodatnog osnovnog kapitala iz članka 52. stavka 1. CRR-a

BRRD – Direktiva (EU) 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća (1) kako je izmijenjena Direktivom (EU) 2019/879 Europskog parlamenta i Vijeća (2)

BRRD I. – Direktiva (EU) 2014/59/EU, bez ikakvih izmjena

CBR – zahtjev za kombinirani zaštitni sloj definiran člankom 128. točkom 6. CRD-a

CCP – središnja druga ugovorna strana

CET1 kapital – redovni osnovni kapital iz članka 50. CRR-a

CRD – Direktiva 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća (3) kako je izmijenjena Direktivom (EU) 2019/878 Europskog parlamenta i Vijeća (4)

CRR – Uredba (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (5) kako je izmijenjena Uredbom (EU) 2019/876 Europskog parlamenta i Vijeća (6)

ESMA – Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala

Vanjski MREL – minimalni zahtjev za regulatorni kapital i prihvatljive obveze iz članka 45.e BRRD-a koji se primjenjuje na sanacijske subjekte

G-SII – globalna sistemski važna institucija

Interni MREL – minimalni zahtjev za regulatorni kapital i prihvatljive obveze iz članka 45.f BRRD-a koji se primjenjuje na društva kćeri sanacijskog subjekta ili subjekta iz treće zemlje koja sama nisu sanacijski subjekti

M-MDA – najveći raspodjeljivi iznos u odnosu na minimalni zahtjev za regulatorni kapital i prihvatljive obveze iz članka 16.a BRRD-a

MiFID – Direktiva 2014/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća (7)

MPE – višestruka točka pristupanja

MREL – minimalni zahtjev za regulatorni kapital i prihvatljive obveze

NCWO – nijedan vjerovnik ne smije biti doveden u nepovoljniji položaj u sanaciji nego u redovnom postupku u slučaju insolventnosti

SEL – podređena prihvatljiva obveza

SFD – Direktiva 98/26/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (8)

SPE – jedinstvena točka pristupanja

SRB – jedinstveni sanacijski odbor

SRM – jedinstveni sanacijski mehanizam

SRMR – Uredba (EU) br. 806/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (9) kako je izmijenjena Uredbom (EU) 2019/877 Europskog parlamenta i Vijeća (10)

SRMR I – Uredba (EU) br. 806/2014, bez ikakvih izmjena

TEM – mjera ukupne izloženosti izračunana u skladu s člancima 429. i 429.a CRR-a

T2 instrumenti – instrumenti dopunskog kapitala iz članka 2. stavka 1. točke 73. BRRD-a

TLAC – ukupni kapacitet pokrivanja gubitaka

Minimalni zahtjev za TLAC – minimalna usklađena razina standarda TLAC za GSV institucije iz članaka 92.a i 92.b CRR-a i članka 45.d stavka 1. točke (a) i članka 45.d stavka 2. točke (a) BRRD-a

Standard TLAC – sažeti pregled TLAC-a koji je objavio Odbor za financijsku stabilnost u studenome 2015.

Banke najviše razine – sanacijski subjekti unutar sanacijskih grupa s imovinom većom od 100 milijardi EUR iz članka 45.c stavka 5. BRRD-a

TREA – ukupan iznos izloženosti riziku izračunan u skladu s člankom 92. stavkom 3. CRR-a

UCITS – subjekti za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire

Ako nije drukčije navedeno, sva upućivanja na članke u ovom Prilogu treba tumačiti kao upućivanja na članke BRRD-a.

A.   PITANJA KOJA SE ODNOSE NA OVLAST ZABRANE ODREĐENIH RASPODJELA IZ ČLANKA 16.a BRRD-a

1.   Pitanje (članak 16.a)

Člankom 16.a BRRD-a sanacijskim tijelima dodjeljuje se ovlast zabrane određenih raspodjela ako subjekt prekrši CBR kada se razmatra kao dodatak uz MREL. Isto tako, članak 141. CRD-a sadržava odredbe o ovlastima nadležnih tijela da zabrane određene raspodjele kada subjekt prekrši CBR kada se razmatra kao dodatak uz kapitalne zahtjeve. Iako su te ovlasti dodijeljene dvama različitim tijelima, njihov međusobni odnos nije utvrđen. Ni u CRD-u ni u BRRD-u ne određuje se slijed primjene tih dviju ovlasti kada subjekt prekrši oba zahtjeva. Znači li to da nacionalni zakonodavac ima fleksibilnost u vezi s tim pitanjem?

Odgovor

Uvjeti za primjenu ovlasti sanacijskih tijela da subjektu zabrane raspodjelu više od najvećeg raspodjeljivog iznosa u odnosu na minimalni zahtjev za regulatorni kapital i prihvatljive obveze („M-MDA”), tj. ovlasti ograničenja određenih raspodjela, definirani su u članku 16.a stavku 1. BRRD-a. Tom se odredbom predviđa da se ta ovlast aktivira ako subjekt ispunjava svoje zahtjeve za kombinirani zaštitni sloj („CBR”) uz kapitalne zahtjeve iz članka 141.a stavka 1. točaka (a), (b) i (c) CRD-a, ali ne ispunjava svoj CBR uz zahtjeve iz članaka 45.c i 45.d BRRD-a (tj. MREL).

To znači da ako subjekt ne ispunjava svoj CBR uz svoje relevantne kapitalne zahtjeve, subjekt neće biti u situaciji iz članka 16.a stavka 1. iako možda ne ispunjava ni svoj CBR uz MREL. To znači da će se u tom slučaju primjenjivati isključivo članak 141. CRD-a i da će subjekt morati automatski ograničiti određene raspodjele u skladu s pravilima predviđenima u toj odredbi. Ovlasti sanacijskih tijela da ograniče određene raspodjele na temelju članka 16.a BRRD-a aktivirat će se samo ako subjekt ispunjava CBR i relevantne kapitalne zahtjeve, ali ne i CBR i svoj MREL.

To u konačnici znači da se članak 141. CRD-a ne može primjenjivati istodobno s člankom 16.a BRRD-a.

2.   Pitanje (članak 16.a)

Je li točno da su člankom 16.a BRRD-a uvedene dvije faze za donošenje odluke sanacijskog tijela da subjektu zabrani raspodjelu više od M-MDA-a:

—	u prvih devet mjeseci nakon obavijesti subjekta ne postoji obveza utvrđivanja M-MDA-a, a sanacijsko tijelo svaki mjesec procjenjuje hoće li izvršiti tu ovlast, i

—	devet mjeseci nakon obavijesti subjekta postoji obveza izvršavanja ovlasti zabrane raspodjela iznad M-MDA-a, osim ako sanacijsko tijelo nakon procjene utvrdi da su ispunjena najmanje dva uvjeta utvrđena člankom 16.a stavkom 3. BRRD-a?

Odgovor

Ovlast sanacijskih tijela da ograniče određenu raspodjelu subjekata previđena člankom 16.a stavkom 1. BRRD-a aktivira se samo ako subjekt ispunjava svoj CBR u kombinaciji s relevantnim kapitalnim zahtjevima, ali ne u kombinaciji s MREL-om, tj. zbog kršenja CBR-a specifičnog za MREL. Ta je ovlast diskrecijska. Opseg diskrecijske ovlasti ovisi o vremenu kršenja CBR-a kako je predviđeno člankom 16.a stavcima 2. i 3. BRRD-a. U prvih devet mjeseci nakon što subjekt pošalje obavijest o kršenju sanacijsko tijelo mora bez nepotrebne odgode od slanja obavijesti, a zatim najmanje svakog mjeseca, procijeniti hoće li izvršiti tu ovlast ili neće uzimajući u obzir elemente iz članka 16.a stavka 2. BRRD-a. Sanacijsko tijelo mora izvršiti tu ovlast nakon devet mjeseci, osim ako su ispunjena barem dva uvjeta iz članka 16.a stavka 3. BRRD-a.

3.   Pitanje (članak 16.a stavak 3.)

U skladu s člankom 16.a stavkom 3. sanacijsko tijelo, nakon savjetovanja s nadležnim tijelom, mora izvršiti ovlast iz članka 16.a stavka 1., osim ako su na temelju nalaza sanacijskog tijela ispunjena najmanje dva uvjeta utvrđena u tom stavku 3.

Je li točno da se pri procjeni uvjeta iz članka 16.a stavka 3. sanacijsko tijelo treba savjetovati s drugim tijelima (npr. nadležnim tijelom, tijelom zaduženim za makrobonitetnu financijsku stabilnost)?

Odgovor

Samim člankom 16.a stavkom 3. zahtijeva se da sanacijsko tijelo uključi nadležno tijelo u procjenu uvjeta iz prvog podstavka te odredbe.

Člankom 16.a stavkom 3. prvim podstavkom zahtijeva se da se sanacijsko tijelo savjetuje s nadležnim tijelom prije izvršavanja svoje ovlasti da zabrani subjektima raspodjelu više od najvećeg raspodjeljivog iznosa u odnosu na minimalni zahtjev za regulatorni kapital i prihvatljive obveze. Člankom 16.a stavkom 3. drugim podstavkom zahtijeva se da sanacijsko tijelo obavijesti nadležno tijelo o svojoj odluci da neće primjenjivati svoje ovlasti i u pisanom obliku objasni svoju procjenu.

U prvom se slučaju izričito zahtijeva da se sanacijsko tijelo savjetuje s nadležnim tijelom o tome da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 16.a stavka 1. za neizvršavanje njegove ovlasti. U drugom se slučaju zahtijeva da sanacijsko tijelo u pisanom obliku obavijesti nadležno tijelo i objasni mu svoju procjenu da su ispunjeni uvjeti iz članka 16.a stavka 3. za neizvršavanje njegove ovlasti.

BRRD-om se od sanacijskih tijela ne zahtijeva, ali ih se ni ne sprečava, da se savjetuju s bilo kojim drugim tijelima ili da ih obavješćuju (npr. odgovarajuća nacionalna makrobonitetna tijela).

4.   Pitanje – CRR (članak 92. stavak 1.a), CRD (članak 141.c), BRRD (članak 16.a)

Člankom 92. stavkom 1.a CRR-a predviđeno je sljedeće: „Osnovni kapital koji se upotrebljava za ispunjavanje zahtjeva za zaštitni sloj omjera financijske poluge ne upotrebljava se za ispunjavanje zahtjeva koji se temelje na financijskoj poluzi određenih ovom Uredbom i Direktivom 2013/36/EU, osim ako je u njima izričito tako određeno.”

Jesu li institucije dužne istodobno ispuniti zahtjev za zaštitni sloj financijske poluge iz članka 92. stavka 1.a CRR-a i minimalni zahtjev za TLAC koji se ne temelji na riziku te vanjski i interni MREL?

Odgovor

U skladu sa zajedničkim tumačenjem BRRD-a (članak 16.a stavak 1.) i CRD-a (članak 128. četvrti podstavak), CBR bi se trebao primjenjivati samo dodatno uz sastavnice koje se temelje na riziku zahtjeva utvrđenih u člancima 92.a i 92.b CRR-a i člancima 45.c i 45.d BRRD-a (tj. minimalni zahtjev za TLAC te vanjski i interni MREL).

U skladu s tim, člankom 16.a BRRD-a sanacijskim se tijelima dodjeljuje ovlast zabrane raspodjele iznad M-MDA-a samo ako predmetna institucija ne ispuni CBR kada se CBR razmatra kao dodatak uz MREL izračunan na temelju TREA-e (vidjeti i uvodnu izjavu 24. Direktive (EU) 2019/879).

To znači da se, u pogledu odnosa između CBR-a i minimalnog zahtjeva za TLAC koji se temelji na riziku te MREL-a, u BRRD-u i CRD-u izričito navodi sljedeće: i. CET1 kapital koji se upotrebljava za usklađivanje s minimalnim zahtjevom za TLAC i MREL-om ne može se upotrijebiti za usklađivanje s CBR-om i ii. ako se CBR prekrši kada se razmatra u kombinaciji s minimalnim zahtjevom za TLAC koji se temelji na riziku i MREL-om, sanacijska tijela imaju ovlast zabraniti raspodjele iznad M-MDA-a.

Međutim, ne postoje paralelne odredbe u pogledu odnosa između zahtjeva za zaštitni sloj omjera financijske poluge iz članka 92. stavka 1.a CRR-a i minimalnog zahtjeva za TLAC koji se ne temelji na riziku i MREL-a. U skladu s člankom 141.c CRD-a smatra se da zahtjev za zaštitni sloj omjera financijske poluge iz članka 92. stavka 1.a CRR-a nije ispunjen samo ako institucija nema dostatan osnovni kapital da istodobno ispuni zahtjev tog zaštitnog sloja i zahtjeve iz članka 92. stavka 1. točke (d) CRR-a i članka 104. stavka 1. točke (a) CRD-a. Ni u CRD-u ni u BRRD-u ne spominje se potreba za istodobnim usklađivanjem sa zahtjevom za zaštitni sloj omjera financijske poluge i sastavnicama koje se ne temelje na riziku minimalnog zahtjeva za TLAC i MREL-om. Člankom 141.b CRD-a određuju se automatska ograničenja raspodjele iznad najvećeg raspodjeljivog iznosa u vezi s omjerom financijske poluge samo ako institucija ne ispunjava zahtjev za zaštitni sloj omjera financijske poluge kako je utvrđeno u prethodno navedenom članku 141.c CRD-a. U BRRD-u ne postoji odredba koja odgovara članku 16.a u pogledu zahtjeva za zaštitni sloj omjera financijske poluge, što znači da sanacijsko tijelo nema ovlast ograničiti raspodjele ako zahtjev za zaštitni sloj omjera financijske poluge nije ispunjen kada se razmatra s MREL-om izračunanim na temelju TEM-a.

Stoga se članak 92. stavak 1.a drugi podstavak CRR-a ne može tumačiti na način da onemogućuje dvostruko računanje osnovnog kapitala za potrebe usklađenosti sa zahtjevom za zaštitni sloj omjera financijske poluge i minimalnim zahtjevom za TLAC i MREL-om izračunanim na temelju TEM-a. Pravom Unije uvijek su izričito predviđene: i. situacije u kojima dvostruko računanje kapitala za potrebe usklađenosti sa zahtjevom za zaštitni sloj i MREL-om nije dopušteno i ii. posljedice kršenja zahtjeva za zaštitni sloj kada se razmatra u kombinaciji s MREL-om. Ništa od toga nije predviđeno za zahtjev za zaštitni sloj omjera financijske poluge.

B.   PITANJA KOJA SE ODNOSE NA OVLASTI ZA SUSPENZIJU OBVEZA PLAĆANJA ILI ISPORUKE NA TEMELJU ČLANAKA 33.a i 69.

5.   Pitanje (članak 33.a)

Člankom 33.a BRRD-a sanacijskim tijelima dodjeljuje se ovlast suspenzije određenih obveza nakon što se utvrdi da institucija propada ili da će vjerojatno propasti (moratorij). Na temelju članka 33.a stavka 3. BRRD-a države članice mogu propisati da sanacijska tijela odobre dnevni iznos deponentima. U kontekstu SRM-a, za institucije pod nadležnošću SRB-a nacionalna sanacijska tijela trebala bi izvršavati ovlast moratorija kako bi provela sve odluke koje im je uputio SRB (članak 29. SRMR-a).

Kako bi se prenijela nacionalna mogućnost u pogledu dnevnog iznosa iz članka 33.a stavka 3. BRRD-a, bi li bilo ispravno predvidjeti da za institucije pod nadležnošću SRB-a nacionalno sanacijsko tijelo može odobriti dnevni iznos kada to zahtijeva SRB i u mjeri u kojoj to zahtijeva SRB?

Odgovor

Ovlast za provedbu moratorija dodjeljuje se nacionalnim sanacijskim tijelima također i u kontekstu bankovne unije. Nacionalna sanacijska tijela trebala bi izvršavati tu ovlast u obliku u kojem je dodijeljena u nacionalnom zakonodavstvu kojim se prenosi BRRD i u skladu s uvjetima utvrđenima u nacionalnom zakonodavstvu. To se odražava u članku 29. stavku 1. drugom podstavku SRMR-a.

Ovisno o načinu na koji je članak 33.a BRRD-a prenesen u nacionalno zakonodavstvo, ovlast za odobravanje dnevnog iznosa i kvantifikacija iznosa mogli bi se preciznije formulirati izravno u nacionalnom zakonu o prenošenju ili bi se takvim zakonom mogli predvidjeti kriteriji na temelju kojih bi je nacionalno sanacijsko tijelo moglo definirati. U svakom slučaju, te bi elemente trebao definirati nacionalni zakonodavac pri prenošenju članka 33.a BRRD-a. Nacionalno sanacijsko tijelo trebalo bi poštovati te kriterije pri izvršavanju ovlasti.

Nema potrebe za upućivanjem na SRB u kontekstu prenošenja te odredbe jer uloga SRB-a proizlazi iz članka 29. SRMR-a, koji je izravno primjenjiv.

Koordinacija sa SRB-om pri izvršavanju tih ovlasti ipak je preporučljiva kako bi se osigurala potpuna dosljednost između uputa SRB-a i ovlasti dodijeljenih nacionalnom sanacijskom tijelu putem nacionalnog zakona o prenošenju. Time bi se trebala olakšati nesmetana provedba mjera poduzetih u okviru programa sanacije.

6.   Pitanje (članak 33.a stavak 3.)

Na temelju kojih se instrumenata, elemenata ili kriterija određuje primjerenost dnevnog iznosa kojem bi deponenti trebali imati pristup? U tom smislu, iznos kojim se pokriva minimalni dnevni trošak života mogao bi se uključiti u nacionalni zakon o prenošenju. Nadalje, taj bi iznos trebao biti obvezan za sanacijsko tijelo pri donošenju odluke o dopuštanju pristupa primjerenom iznosu novca.

Bi li to utvrđivanje trebala biti dužnost sanacijskog tijela na pojedinačnoj osnovi ili bi utvrđivanje primjerene razine trebalo biti u nadležnosti nacionalnog zakonodavca?

Koji bi se drugi relevantni pokazatelji mogli uzeti u obzir u tom kontekstu?

Odgovor

Člankom 33.a državama članicama daje se široka diskrecijska ovlast u kontekstu prenošenja u pogledu utvrđivanja relevantnih kriterija za kvantifikaciju dnevnog iznosa i njegove primjene.

7.   Pitanje (članak 33.a stavak 3. i članak 69. stavak 5.)

U odnosu na „odgovarajući dnevni iznos” iz članka 33.a stavka 3. i članka 69. stavka 5., je li namjera suzakonodavaca da države članice utvrde „odgovarajući” iznos u nacionalnom zakonodavstvu o prenošenju ili postoji mogućnost da sanacijsko tijelo donese odluku za svaki slučaj posebno?

Odgovor

Odredba u tom pogledu nije specifična i omogućuje državama članicama fleksibilnost u odlučivanju o načinu njezina prenošenja. Neke države članice možda će željeti utvrditi fiksni dnevni iznos izravno u zakonodavstvu ili predvidjeti posebne kriterije za njegov izračun, dok će druge možda željeti sanacijskom tijelu povjeriti da odredi predmetni iznos.

8.   Pitanje (članak 33.a stavak 5.)

U članku 33.a stavku 5. nije jasno koje konkretne obveze to podrazumijeva za sanacijska tijela. Nije jasno kako tijelo može dokazati da je „[razmotrilo] postojeća nacionalna pravila, kao i nadzorne i sudske ovlasti”, s ciljem „očuvanja pravâ vjerovnika i jednakog postupanja prema njima u redovnom postupku u slučaju insolventnosti” i „[uzelo] u obzir moguću primjenu nacionalnog postupka u slučaju insolventnosti na instituciju ili subjekt”. Je li Komisija razmotrila neke konkretne mjere koje bi mogle biti potrebne za primjenu te odredbe?

Odgovor

Svrha je ove odredbe pružiti određene zaštitne mjere kako bi se osiguralo da se opsežne ovlasti moratorija dodijeljene sanacijskom tijelu pravilno izvršavaju.

Tekst iz članka 33.a stavka 5. odnosi se na činjenicu da se ovlast moratorija na temelju članka 33.a može izvršavati u trenutku izjave o propadanju ili vjerojatnom propadanju te je moguće da u tom trenutku odluka o postojanju javnog interesa u skladu s člankom 32. stavkom 1. točkom (c) nije donesena. Stoga je moguće da nakon donošenja moratorija sanacijsko tijelo zaključi da ne postoji javni interes i da bi se trebao primjenjivati nacionalni postupak u slučaju insolventnosti. Taj postupak u određenim državama članicama ne podrazumijeva neposredno zatvaranje institucije i likvidaciju njezine imovine, već omogućuje nastavak rada institucije. Takvim postupcima upravlja drugo tijelo, a ne sanacijsko tijelo.

Uvjetima utvrđenima u ovoj odredbi nastoji se osigurati da se ta dva tijela koordiniraju i po mogućnosti budu suglasna u pogledu primjerenosti moratorija u posebnim danim okolnostima. Navedenom formulacijom želi se osigurati da sanacijsko tijelo uzme u obzir mogući učinak moratorija na različite kategorije vjerovnika i njihovih tražbina, primjerice kako bi se izbjeglo da moratorij koji se primjenjuje na neke od njih, a ne na druge, dovede do diskriminacije u postupanju prema njima u postupku zbog insolventnosti.

9.   Pitanje (članak 33.a stavak 11.)

Člankom 33.a stavkom 11. propisano je da u slučaju da je sanacijsko tijelo izvršilo ovlast za suspenziju obveza plaćanja ili isporuke u okolnostima utvrđenima u članku 33.a stavku 1. ili 10., sanacijsko tijelo ne smije izvršavati svoje ovlasti na temelju članka 69. stavka 1., članka 70. stavka 1. ili članka 71. stavka 1. Međutim, samo je člankom 33.a stavkom 1. obuhvaćena ovlast za suspenziju obveza plaćanja ili isporuke. Člankom 33.a stavkom 10. obuhvaćena je ovlast ograničavanja osiguranih vjerovnika i ovlast suspenzije prava otkaza.

Bi li izvršavanje ovlasti za suspenziju obveza plaćanja ili isporuke kako je utvrđeno u članku 33.a stavku 1. samo po sebi spriječilo sanacijsko tijelo da kasnije izvršava svoje ovlasti na temelju članka 69. stavka 1. (u pogledu suspenzije određenih obveza), članka 70. stavka 1. (u pogledu ovlasti ograničavanja osiguranih vjerovnika) i članka 71. stavka 1. (u pogledu suspenzije prava otkaza)? Jesu li ovlasti sanacijskog tijela na temelju članka 70. stavka 1. i članka 71. stavka 1. možda ograničene samo u situaciji u kojoj je sanacijsko tijelo izvršavalo svoje ovlasti i u skladu s člankom 33.a stavkom 10.?

Odgovor

Svrha je odredbe iz članka 33.a stavka 11. izbjeći uzastopnu primjenu iste ovlasti dva puta. Svrha je te odredbe osigurati da najdulje trajanje suspenzije ili ograničenja prava vjerovnika ne prelazi maksimalno trajanje od dva dana, izračunano u skladu s odredbom iz članka 33.a stavka 4.

Iz toga slijedi da se ograničenje primjenjuje samo u odnosu na ponovljeno izvršavanje iste ovlasti, a ne u slučaju da se dvije različite ovlasti izvršavaju u različitim trenucima.

Stoga su, kada je riječ o drugom dijelu postavljenog pitanja, ovlasti sanacijskog tijela na temelju članka 70. stavka 1. i članka 71. stavka 1. ograničene samo u situaciji u kojoj je sanacijsko tijelo izvršavalo svoje ovlasti i u skladu s člankom 33.a stavkom 10. točkom (a) odnosno točkom (b).

C.   PITANJA KOJA SE ODNOSE NA PRODAJU PODREĐENIH PRIHVATLJIVIH OBVEZA MALIM ULAGATELJIMA

10.   Pitanje (članak 44.a)

Koje je značenje pojma „prodavatelj” za potrebe članka 44.a?

Odgovor

Članak 44.a BRRD-a primjenjuje se na investicijska društva u smislu članka 4. stavka 1. točke 1. MiFID-a, kreditne institucije, društva za upravljanje UCITS-ima i UAIF-e koji pružaju investicijske usluge ili obavljaju investicijske aktivnosti koje dovode do prijenosa SEL-a malim ulagateljima, tj. koje ispunjavaju uvjete iz članka 72.a CRR-a, osim članka 72.a stavka 1. točke (b) i članka 72.b stavaka od 3. do 5. CRR-a. Takvi su subjekti „prodavatelji” za potrebe članka 44.a BRRD-a.

11.   Pitanje (članak 44.a)

Treba li zaštitu utvrđenu člankom 44.a BRRD-a proširiti na pojedinačne navedene instrumente ili na posebne kategorije instrumenata definirane u BRRD-u ili CRD-u?

Odgovor

Područje primjene posebnih pravila o zaštiti malih ulagatelja definirano je u članku 44.a stavku 1. BRRD-a.

Članak 44.a stavak 1. prvi podstavak BRRD-a u pravilu obuhvaća samo prodaju „prihvatljivih obveza koje ispunjavaju sve uvjete iz članka 72.a Uredbe (EU) br. 575/2013, osim članka 72.a stavka 1. točke (b) i članka 72.b stavaka od 3. do 5.”, tj. SEL-a. Člankom 44.a stavkom 1. drugim podstavkom BRRD-a predviđa se mogućnost da države članice prošire područje primjene pravila utvrđenih u članku 44.a BRRD-a na prodaju regulatornog kapitala ili drugih obveza prihvatljivih za bail-in, uključujući nepodređene prihvatljive obveze.

Člankom 44.a stavkom 7. BRRD-a predviđeno je da države članice nisu obvezne primjenjivati članak 44.a BRRD-a na obveze izdane prije datuma početka primjene Direktive (EU) 2019/879 (tj. 28. prosinca 2020.).

12.   Pitanje (članak 44.a)

Ako se strane u transakciji nalaze u državama članicama koje su različito iskoristile nacionalne mogućnosti iz članka 44.a BRRD-a, određuje li se država članica čija se pravila primjenjuju prema lokaciji izdavatelja, posrednika ili klijenta?

Odgovor

Ako država članica primjenjuje članak 44.a stavke od 1. do 4. BRRD-a, primjenjuje se pravo lokacije prodavatelja s obzirom na to da se od prodavatelja zahtijeva da u skladu s člankom 44.a stavkom 1. BRRD-a provede test primjerenosti u skladu s člankom 25. stavkom 2. MiFID-a kako je prenesen u njegovoj državi članici. Ako je država članica prenijela članak 44.a stavak 5. BRRD-a, „odstupajući” od članka 44.a stavaka od 1. do 4., ona bi trebala osigurati da minimalna nominalna vrijednost SEL-a koje izdaju subjekti s poslovnim nastanom na području pod njezinom jurisdikcijom iznosi najmanje 50 000 EUR i da se malim ulagateljima u toj državi članici mogu prodati samo SEL-i čija je minimalna nominalna vrijednost najmanje 50 000 EUR. Dodatna pravila predviđena u članku 44.a stavcima od 1. do 4. BRRD-a neće se primjenjivati. Prekogranična primjena tih pravila ovisi o nacionalnim mjerama odabranima za prenošenje članka 44.a BRRD-a (tj. članka 44.a stavaka od 1. do 4., članka 44.a stavka 5. ili članka 44.a stavka 6.).

Relevantno je nekoliko scenarija:

u prvom scenariju SEL-i koje izdaju subjekti s poslovnim nastanom u državi članici koja nije uvela pravila o minimalnoj nominalnoj vrijednosti SEL-a (država članica A) prodaju se malim ulagateljima iz države članice koja je propisala pravilo o minimalnoj nominalnoj vrijednosti (država članica B): u tom bi slučaju država članica B trebala osigurati da se malim ulagateljima pod njezinom jurisdikcijom mogu prodavati samo SEL-i koji su u skladu s pravilom o minimalnoj nominalnoj vrijednosti.

U suprotnom scenariju, kada se SEL-i subjekta iz države članice B prodaju malim ulagateljima iz države članice A, prodaja takvog SEL-a trebala bi biti u skladu s člankom 44.a stavcima od 1. do 4. BRRD-a. To bi zapravo značilo da se samo jedan SEL od najviše 50 000 EUR može prodati malom ulagatelju ako su ispunjeni uvjeti iz članka 44.a stavaka od 1. do 4. BRRD-a kako ih je prenijela država članica A.

SEL-i izdani u državi članici (državi članici A) s minimalnom nominalnom vrijednošću od 50 000 EUR ne smiju se kao takvi prodavati malim ulagateljima u drugoj državi članici (državi članici B) koja primjenjuje pravilo više minimalne nominalne vrijednosti (npr. 250 000 EUR). Samo SEL-i koji su usklađeni s pravilom o minimalnoj nominalnoj vrijednosti države članice B (tj. 250 000 EUR) mogu se prodavati malim ulagateljima u državi članici B.

Države članice koje su prenijele članak 44.a stavak 6. BRRD-a trebale bi osigurati da se članak 44.a stavak 2. točka (b) BRRD-a primjenjuje samo na prodaju malim ulagateljima SEL-a koje izdaju sanacijski subjekti s poslovnim nastanom u njihovoj državi članici (samo provjera veličine ulaganja). Na prodaju SEL-a koje su izdali sanacijski subjekti malim ulagateljima iz drugih država članica primjenjivat će se zakoni predmetnih država članica. Za prodaju malim ulagateljima SEL-a koje izdaju subjekti s poslovnim nastanom u drugim državama članicama država članica koja koristi mogućnost iz članka 44.a stavka 6. BRRD-a morat će odlučiti hoće li prenijeti članak 44.a stavke od 1. do 4. BRRD-a ili pravilo o minimalnoj nominalnoj vrijednosti iz članka 44.a stavka 5. BRRD-a. To bi značilo da bi se na prodaju takvih SEL-a malim ulagateljima trebao primjenjivati stroži režim ocjene primjerenosti/provjera portfelja ili bi takav SEL trebao imati minimalnu nominalnu vrijednost od najmanje 50 000 EUR. Argument za primjenu manje strogih pravila na prodaju SEL-a malim ulagateljima na temelju članka 44.a stavka 6. BRRD-a jest da je tržište SEL-a u državi članici malo i manje likvidno, u skladu s pragom od 50 milijardi EUR. Taj argument ne vrijedi za SEL-e koje izdaju institucije s poslovnim nastanom u drugoj državi članici.

13.   Pitanje (članak 44.a)

Imajući na umu da se člankom 44.a BRRD-a predviđaju određeni zahtjevi koji se odnose na MiFID (za koji nisu nadležna sanacijska tijela), sanacijsko tijelo ne može biti jedino imenovano nadležno tijelo. Mogu li države članice odlučiti imenovati tijelo za nadgledanje tržišta ili zajednički imenovati sanacijsko tijelo i tijelo za nadgledanje tržišta kako bi se proveo članak 44.a BRRD-a?

Odgovor

U uvodnim izjavama 15. i 16. Direktive (EU) 2019/879 navodi se obrazloženje pravila iz članka 44.a BRRD-a, njihov odnos s mogućnošću sanacije institucija, način na koji bi se ta pravila trebala provoditi i njihova interakcija s provedbom općih pravila o zaštiti ulagatelja iz MiFID-a.

U uvodnim izjavama 15. i 16. Direktive (EU) 2019/879 navodi se sljedeće:

U tim se uvodnim izjavama navode sljedeći elementi:

—	sanacijska tijela trebala bi ispitati bazu ulagatelja u prihvatljive obveze kako bi utvrdila moguće prepreke mogućnosti sanacije koje proizlaze iz veličine i prirode određene baze ulagatelja. Značajna mala ulaganja u prihvatljive obveze mogu predstavljati takve prepreke.

—	pravilima iz članka 44.a BRRD-a nastoji se osigurati da mali ulagatelji ne ulažu prekomjerno u prihvatljive obveze,

—	sanacijska tijela trebala bi surađivati s tijelima za nadgledanje tržišta razmjenom povjerljivih informacija za potrebe provedbe MiFID-a „[a]ko tijekom obavljanja svojih zadaća sanacijska tijela pronađu dokaze o mogućem kršenju Direktive 2014/65/EU (MiFID)”.

Iako se u članku 44.a BRRD-a ne upućuje na posebno tijelo odgovorno za njegovu provedbu, elementi iz uvodnih izjava 15. i 16. Direktive (EU) 2019/879 pokazuju da postoji veza između veličine malih ulaganja u prihvatljive obveze, zaštite malih ulagatelja i mogućnosti sanacije institucija.

To znači da države članice mogu imenovati bilo koje odgovarajuće tijelo ili tijela za provedbu članka 44.a BRRD-a, uključujući tijela imenovana na temelju MiFID-a (tijela za nadgledanje tržišta). Međutim, interakcija između općih pravila o zaštiti ulagatelja iz MiFID-a, posebnih pravila iz članka 44.a BRRD-a i ovlasti sanacijskih tijela za uklanjanje prepreka mogućnosti sanacije institucija zbog malih ulaganja podrazumijeva da tijela za nadgledanje tržišta, relevantna tijela odgovorna za provedbu članka 44.a BRRD-a i sanacijska tijela trebaju blisko surađivati u izvršavanju svojih ovlasti.

14.   Pitanje (članak 44.a stavak 1.)

Odnosi li se nacionalno diskrecijsko pravo iz posljednje rečenice članka 44.a stavka 1. o proširenju područja primjene članka 44.a na instrumente regulatornog kapitala samo na odredbe stavka 1. ili na sve odredbe iz tog članka?

Odgovor

Člankom 44.a stavkom 1. drugim podstavkom predviđa se mogućnost da države članice prošire područje primjene pravila utvrđenih u članku 44.a na prodaju regulatornog kapitala ili drugih obveza prihvatljivih za bail-in.

Ta mogućnost nije ograničena samo na primjenu članka 44.a stavka 1., već se primjenjuje na cijelu odredbu. Članak 44.a stavci 2., 3. i 5. odnose se na obveze iz članka 44.a stavka 1. u cijelosti, a ne samo na obveze iz članka 44.a stavka 1. prvog podstavka. Taj je aspekt pojašnjen i u uvodnoj izjavi 16. Direktive (EU) 2019/879, u kojoj se navodi sljedeće:

15.   Pitanje (članak 44.a stavak 1.)

Kako treba tumačiti članak 44.a stavak 1. točku (b), odnosno koje je značenje izraza „prodavatelj je uvjeren”?

Odgovor

Članak 44.a stavak 1. točku (b) trebalo bi tumačiti u smislu da nakon provedbe testa primjerenosti prodavatelj smatra da je ulaganje u SEL-e primjereno za predmetnog malog ulagatelja.

16.   Pitanje (članak 44.a stavak 5.)

Kako bi se trebalo primjenjivati odstupanje na temelju članka 44.a stavka 5. BRRD-a? Moguće je više tumačenja:

—

Je li članak 44.a stavak 5. BRRD-a zamišljen kao iznimka de minimis, pri čemu se dodatne zaštite na temelju članka 44.a stavaka od 1. do 4. BRRD-a ne primjenjuju na izdanja SEL-a čija je nominalna vrijednost manja od minimalne nominalne vrijednosti? To bi značilo da bi se na prodavatelje koji malim ulagateljima prodaju SEL-e čija je vrijednost manja od minimalne nominalne vrijednosti primjenjivale samo odredbe članka 25. MiFID-a. Ako je to pravilno tumačenje, je li točno i da države članice mogu slobodno odrediti prag de minimis od 50 000 EUR ili više, kao što to sugerira izraz „barem”? Takvo tumačenje moglo bi dovesti do situacije u kojoj države članice određuju vrlo visoke pragove, čime bi se u gotovo svakom slučaju isključila dodatna zaštita.

—

Alternativno, je li članak 44.a stavak 5. BRRD-a predviđen kao iznimka za instrumente vrlo visoke vrijednosti (čija vrijednost iznosi 50 000 EUR ili više), pri čemu se dodatne zaštite iz članka 44.a stavaka od 1. do 4. BRRD-a ne primjenjuju na prodaju instrumenata čija je nominalna vrijednost veća od praga koji je odredila država članica zbog toga što će mali ulagači najvjerojatnije ulagati u instrumente niže vrijednosti?

—

Je li namjera članka 44.a stavka 5. BRRD-a omogućiti državama članicama da ograniče način na koji izdavatelji formiraju SEL-e obuhvaćene područjem primjene članka 44.a stavka 5. BRRD-a tako što će propisati da nominalna vrijednost tih instrumenata treba biti veća od praga koji je država članica odredila na 50 000 EUR ili više?

Odgovor

Kako bi se osiguralo da mali ulagatelji ne ulažu prekomjerno u određene prihvatljive obveze, države članice moraju:

(a)	prenijeti zahtjeve predviđene člankom 44.a stavcima od 1. do 4. BRRD-a; ili

(b)	odstupajući od tih zahtjeva, primjenjivati samo zahtjev iz članka 44.a stavka 5. BRRD-a, tj. minimalnu nominalnu vrijednost od najmanje 50 000 EUR.

Stoga države članice koje odluče odrediti minimalnu nominalnu vrijednost za SEL-e od najmanje 50 000 EUR ne moraju prenijeti odredbe utvrđene u članku 44.a stavcima od 1. do 4. BRRD-a.

U uvodnoj izjavi 16. Direktive (EU) 2019/879 pojašnjava se da se članak 44.a stavci od 1. do 4. i članak 44.a stavak 5. BRRD-a ne bi trebali prenositi kumulativno, nego da postoje dvije alternativne mogućnosti:

17.   Pitanje (članak 44.a stavak 5.)

Na koje se subjekte treba primjenjivati pravilo o minimalnoj nominalnoj vrijednosti iz članka 44.a stavka 5.?

Odgovor

Sva izdanja SEL-a i sve prodaje SEL-a koje investicijska društva, kreditne institucije, društva za upravljanje UCITS-ima i UAIF prodaju malim ulagateljima podliježu zahtjevu minimalne nominalne vrijednosti na temelju mogućnosti iz članka 44.a stavka 5.

18.   Pitanje (članak 44.a stavak 5.)

Je li točno da se ne odstupa od zahtjeva za provedbu testa primjerenosti na temelju MiFID-a ako država članica odluči iskoristiti mogućnost utvrđenu člankom 44.a stavkom 5. BRRD-a?

Odgovor

Na temelju članka 25. stavka 2. MiFID-a test primjerenosti zahtijeva se samo kada se pružaju usluge investicijskog savjetovanja ili upravljanja portfeljem. Člankom 44.a stavkom 1. BRRD-a predviđen je širi opseg provedbe testa primjerenosti za cjelokupnu prodaju SEL-a malim ulagateljima. Država članica koja prenosi članak 44.a stavak 5. BRRD-a treba u svakom slučaju osigurati da se članak 25. stavak 2. MiFID-a učinkovito primjenjuje.

19.   Pitanje (članak 44.a stavak 6.)

Člankom 44.a stavkom 6. propisano je sljedeće: „Ako vrijednost ukupne imovine subjekata iz članka 1. stavka 1. koji imaju poslovni nastan u državi članici i koji podliježu zahtjevu iz članka 45.e ne premašuje 50 milijarda EUR, ta država članica može odstupanjem od zahtjevâ iz stavaka od 1. do 5. ovog članka primijeniti samo zahtjev iz stavka 2. točke (b) ovog članka.”

Obuhvaća li prag od 50 milijardi EUR sve sanacijske subjekte u državi članici kao cjelinu?

Odgovor

Člankom 44.a stavkom 6. predviđena je posebna mogućnost prenošenja osmišljena za države članice s malim i manje likvidnim tržištima, odstupajući od dviju alternativnih mogućnosti prenošenja članka 44.a. Ta mogućnost podrazumijeva samo prenošenje zahtjeva iz članka 44.a stavka 2. točke (b), tj. najmanji iznos od 10 000 EUR za ulaganje malog ulagatelja u SEL-e.

Kriterij za procjenu veličine tržišta prihvatljivih obveza države članice određen je vrijednošću ukupne imovine svih sanacijskih subjekata na koje se primjenjuje članak 45.e (tj. vanjski MREL na konsolidiranoj razini sanacijske grupe) s poslovnim nastanom u toj državi članici. Da bi mogla iskoristiti tu mogućnost, navedena vrijednost ne smije biti veća od 50 milijardi EUR.

20.   Pitanje (članak 44.a stavak 6.)

Bi li prag od 50 milijardi EUR iz članka 44.a stavka 6. BRRD-a trebalo procijeniti samo u trenutku prenošenja Direktive (EU) 2019/879 ili bi trebala postojati obveza redovitog praćenja da bi se vidjelo je li prag zadovoljen?

Je li potrebno predvidjeti posebnu obvezu praćenja praga unutar nacionalnog zakonodavstva kojim se prenosi Direktiva (EU) 2019/879?

Odgovor

Člankom 44.a stavkom 6. BRRD-a predviđena je posebna mogućnost za ograničenije prenošenje osmišljena za države članice s malim i manje likvidnim tržištima, što se odražava u pragu od 50 milijardi EUR koji je u njemu predviđen.

Ta mogućnost prenošenja ovisi o tome je li ispunjen taj prag. Stoga je dužnost država članica da redovito prate i procjenjuju ispunjavaju li njihova tržišta prag od 50 milijardi EUR i je li upotreba mogućnosti iz članka 44.a stavka 6. BRRD-a opravdana. Ako prag više nije zadovoljen, države članice trebale bi odabrati između dviju glavnih alternativnih mogućnosti za prenošenje članka 44.a BRRD-a i propisati ta pravila u nacionalnom zakonodavstvu.

D.   PITANJA KOJA SE ODNOSE NA MINIMALNI ZAHTJEV ZA REGULATORNI KAPITAL I PRIHVATLJIVE OBVEZE

(a)    Općenito

21.   Pitanje (općenito)

Koje je značenje pojma „kontrola” u BRRD-u?

Budući da se u pravnom tekstu ne navodi definicija, je li primjereno uzeti u obzir odgovarajuću definiciju iz članka 4. stavka 1. točke 37. CRR-a? U skladu s tom definicijom, „kontrola” znači odnos između matičnog društva i društva kćeri, kako je definirano člankom 1. Sedme direktive Vijeća 83/349/EEZ (11) ili računovodstvenim standardima kojima institucija podliježe u skladu s Uredbom (EZ) br. 1606/2002 Europskog parlamenta i Vijeća (12) ili sličan odnos između bilo koje fizičke ili pravne osobe i društva.

Odgovor

U BRRD-u se nekoliko puta upućuje na kontrolu koju predmetni sanacijski subjekt ima nad društvom kćeri (npr. članak 45.b stavak 3. točka (b), članak 45.f stavak 2. točka (a) podtočke i. i iv. i članak 45.f stavak 2. točka (b) podtočka ii. BRRD-a). Smisao upućivanja na „kontrolu” jest osigurati da vlasnička struktura instrumenata koje društvo kći upotrebljava za usklađivanje s internim MREL-om ne bi dovela, u slučaju sanacije sanacijske grupe ili primjene ovlasti za otpis ili konverziju na to društvo kćer, do toga da ono više ne bude društvo kći predmetnog sanacijskog subjekta (tj. do promjena u strukturi grupe ili opsegu konsolidacije u skladu s člankom 18. CRR-a).

U skladu s člankom 4. stavkom 1. točkom 16. CRR-a (ex vi članak 2. stavak 1. podstavak 5. BRRD-a) „‚društvo kći’ znači sljedeće:

(a)	društvo kći u smislu članaka 1. i 2. Direktive 83/349/EEZ;

(b)	društvo kći u smislu članka 1. stavka 1. Direktive 83/349/EEZ i svako društvo nad kojim matično društvo stvarno ostvaruje dominantan utjecaj.

Društva kćeri društava kćeri također se smatraju društvima kćerima društva koje je njihovo izvorno matično društvo”.

Stoga bi se za potrebe MREL-a upućivanja na „kontrolu” trebala tumačiti kao upućivanja na odnos između matičnog društva i društva kćeri.

22.   Pitanje (općenito)

Koje je značenje izraza „subjekt koji je dio GSV institucije”? Čini se da bi to trebalo uključivati društvo kćer ili subjekt u kojem se drže određeni sudjelujući udjeli, što je uzeto u obzir kada je predmetna institucija utvrđena kao GSV institucija.

Odgovor

„Sanacijski subjekt koji je dio GSV institucije”, kako je navedeno u članku 45.d BRRD-a, je institucija ili subjekt iz članka 1. stavka 1. točke (b), (c) ili (d) BRRD-a uključen u bonitetni opseg konsolidacije grupe utvrđene kao GSV institucija u skladu s člankom 131. stavcima 1. i 2. CRD-a.

23.   Pitanje (članak 45. stavak 11. BRRD-a I.)

Člankom 45. stavkom 11. Direktive BRRD I sanacijskom tijelu za grupu dodijeljena je ovlast za izuzeće pojedinačnog MREL-a primjenjivog na matičnu instituciju u Uniji. Je li to izuzeće uključeno u aktualni BRRD?

Odgovor

Člankom 45. stavkom 11. Direktive BRRD I. sanacijskom tijelu za grupu dodijeljena je diskrecijska ovlast da, pod određenim uvjetima, izuzme pojedinačni zahtjev MREL-a matične institucije u Uniji.

Na temelju aktualnog BRRD-a matične institucije u Uniji ne podliježu pojedinačnom zahtjevu MREL-a. Stoga se izuzeće od tog zahtjeva više ne primjenjuje. Takve institucije podliježu MREL-u na konsolidiranoj osnovi u sljedećim situacijama:

—	kao sanacijski subjekti koji podliježu vanjskom MREL-u na konsolidiranoj osnovi na razini sanacijske grupe (članak 45.e stavak 1.), ili

—	kao matična društva u Uniji koja sama po sebi nisu sanacijski subjekti, ali su društva kćeri subjekata iz trećih zemalja, na koje se primjenjuje interni MREL na konsolidiranoj osnovi (članak 45.f stavak 1. treći podstavak).

(b)    Hipotekarne kreditne institucije

24.   Pitanje (članak 45.a)

Pruža li BRRD ili CRR mogućnost da se iz konsolidacijskog opsega minimalnog zahtjeva za TLAC isključe hipotekarne kreditne institucije koje su društva kćeri GSV institucija i koje su izuzete od MREL-a na temelju članka 45.a stavka 1. BRRD-a?

Odgovor

Opseg konsolidacije zahtjevâ iz članka 92.a ili članka 92.b CRR-a (minimalni zahtjev za TLAC) utvrđen je u članku 18. stavku 1. drugom podstavku te uredbe. U skladu s tom odredbom institucije koje su dužne poštovati minimalni zahtjev za TLAC na konsolidiranoj osnovi moraju provesti potpunu konsolidaciju svih institucija i financijskih institucija koje su njihova društva kćeri u relevantnoj sanacijskoj grupi (tj. subjekata koji pripadaju istoj sanacijskoj grupi).

U članku 45.a stavku 2. BRRD-a navodi se da hipotekarne kreditne institucije izuzete od MREL-a ne smiju biti dio konsolidacije iz članka 45.e stavka 1. BRRD-a, dok se potonjim predviđa da sanacijski subjekti moraju poštovati svoje zahtjeve MREL-a utvrđene u člancima od 45.b do 45.d BRRD-a na konsolidiranoj osnovi na razini sanacijske grupe.

Te se odredbe ne mogu tumačiti kao odstupanje od članka 18. stavka 1. drugog podstavka CRR-a u pogledu minimalnog zahtjeva za TLAC.

Za GSV institucije ili subjekte koji su dio GSV institucije članak 45.a stavak 2. BRRD-a primjenjivao bi se samo na dio zahtjeva MREL-a utvrđen u skladu s člankom 45.d stavkom 1. točkom (b) BRRD-a, tj. na dodatni zahtjev za regulatorni kapital i prihvatljive obveze specifičan za pojedinu instituciju koji je utvrdilo sanacijsko tijelo na temelju BRRD-a. Taj će zahtjev ovisiti o odabranoj sanacijskoj strategiji grupe (tj. hoće li se hipotekarna kreditna institucija likvidirati ili neće u skladu s planom sanacije grupe i time ostvariti pogodnost izuzeća iz članka 45.a stavka 1. BRRD-a).

25.   Pitanje (članak 45.a)

Bi li se obvezno izuzeće iz članka 45.a stavka 1. trebalo primjenjivati u slučaju da postoje posebna pravila o postupku u slučaju insolventnosti koja ispunjavaju uvjete iz točaka (a) i (b) za hipotekarne kreditne institucije na razini država članica? Može li se obvezno izuzeće možda odobriti samo ako sanacijsko tijelo u planu sanacije smatra da bi hipotekarnu kreditnu instituciju trebalo likvidirati na temelju redovnog postupka u slučaju insolventnosti ili drugih vrsta postupaka opisanih u članku 45.a stavku 1. točki (a)? Ako je odabrana sanacijska strategija SPE i cijeli bail-in banke za bankarsku grupu (ako je hipotekarna kreditna institucija društvo kći matične banke), bi li uvjeti za obvezno izuzeće bili ispunjeni?

Ako je hipotekarna kreditna institucija izuzeta od MREL-a u skladu s člankom 45.a stavkom 1., koje bi bonitetne sastavnice hipotekarne kreditne institucije trebalo isključiti pri izračunu konsolidiranog MREL-a u skladu s člankom 45.a stavkom 2.?

Odgovor

Člankom 45.a stavkom 1. točkom (a) zahtijeva se da se planom sanacije hipotekarne kreditne institucije predvidi njezina likvidacija u nacionalnom postupku u slučaju insolventnosti ili u drugim vrstama postupaka koji su utvrđeni za te institucije i koji se provode u skladu s člankom 38., 40. ili 42. Samo postojanje takvog postupka nije dovoljno da bi se opravdalo odobravanje izuzeća: izuzeće se može odobriti samo ako je planom sanacije predviđena primjena takvih postupaka u slučaju propasti hipotekarne kreditne institucije.

Ako je planom sanacije grupe predviđena likvidacija hipotekarne kreditne institucije u okviru postupka opisanog u članku 45.a stavku 1. točki (a) i ako se tim postupkom osigurava da vjerovnici snose gubitke na način kojim se ispunjavaju ciljevi sanacije kako je predviđeno člankom 45.a stavkom 1. točkom (b), izuzeće se mora odobriti. U tom slučaju imovina hipotekarne kreditne institucije ne bi se trebala uzimati u obzir pri izračunu TREA-e i TEM-a sanacijske grupe, već bi trebalo uzeti u obzir unutargrupne izloženosti sanacijskog subjekta prema hipotekarnoj kreditnoj instituciji. Osim toga, sanacijska tijela trebala bi pri izračunu iznosa pokrića gubitaka konsolidiranog MREL-a sanacijskog subjekta u potpunosti uzeti u obzir izloženosti matičnog društva prema hipotekarnoj kreditnoj instituciji koje proizlaze iz instrumenata kapitala kako bi bila usklađena s člankom 45.c stavkom 1. točkama (a) i (b). O metodi kojom se izloženosti koje proizlaze iz instrumenata kapitala uzimaju u obzir u vanjskom MREL-u sanacijskog subjekta trebalo bi odlučiti sanacijsko tijelo, ali bi se odabranom metodom trebalo osigurati da sanacijski subjekt ima dostatan regulatorni kapital i prihvatljive obveze kako bi u potpunosti pokrio sve gubitke koji proizlaze iz tih izloženosti.

U slučaju hipotekarne kreditne institucije koja je društvo kći sanacijskog subjekta, ako se izuzeće iz članka 45.a stavka 1. ne može odobriti, ne bi se primjenjivao stavak 2. tog članka. Stoga bi hipotekarna kreditna institucija bila dio konsolidacije sanacijske grupe.

26.   Pitanje (članak 45.a)

Koje je područje primjene članka 45.a za potrebe izuzeća za hipotekarne kreditne institucije koja su u njemu predviđena? Treba li članak 45.a primjenjivati samo na instituciju koja je ovlaštena samo za odobravanje hipotekarnog kredita koji se financira pokrivenim obveznicama? Bi li članak 45.a možda trebao obuhvaćati i druge kreditne institucije koje u praksi odobravaju samo hipotekarne kredite koji se financiraju pokrivenim obveznicama, ali imaju odobrenje za obavljanje drugih djelatnosti?

Može li društvo kći koje se smatra hipotekarnom kreditnom institucijom i koje je izuzeto na temelju članka 45.a biti uključeno u sanacijsku grupu?

Odgovor

Područje primjene članka 45.a BRRD-a navedeno je u uvodnom dijelu stavka 1. Hipotekarne su kreditne institucije sljedeće:

—	kreditne institucije,

—	institucije koje se financiraju pokrivenim obveznicama,

—	institucije kojima na temelju nacionalnog zakonodavstva nije dopušteno primati depozite.

Kreditne institucije koje u praksi ne primaju depozite, ali koje su unatoč tome za to ovlaštene, ne mogu biti uključene u područje primjene članka 45.a BRRD-a jer ne ispunjavaju kriterij prema kojem ne smiju primati depozite u skladu s nacionalnim zakonodavstvom. Stoga te kreditne institucije ne mogu ostvariti pogodnost izuzeća predviđenog člankom 45.a BRRD-a.

U tom kontekstu može biti korisna i definicija „specijalizirane hipotekarne kreditne institucije” iz članka 3. stavka 8. Direktive (EU) 2019/2162 Europskog parlamenta i Vijeća (13). U skladu s tom odredbom, „‚specijalizirana hipotekarna kreditna institucija’ znači kreditna institucija koja kredite financira isključivo ili uglavnom izdavanjem pokrivenih obveznica, kojoj je zakonom dopušteno samo hipotekarno kreditiranje i kreditiranje javnog sektora i kojoj nije dopušteno primanje depozita, ali koja prima druga povratna sredstva od građana”.

Uključivanje hipotekarne kreditne institucije koja je društvo kći sanacijskog subjekta u sanacijsku grupu tog sanacijskog subjekta ovisi o strategiji predviđenoj u planu sanacije grupe, u skladu s člankom 12. stavkom 1. drugim podstavkom BRRD-a.

(c)    Prihvatljive obveze za sanacijske subjekte

27.   Pitanje (članak 45.b stavak 1.)

Podrazumijeva li članak 45.b stavak 1. drugi podstavak BRRD-a da se odbici od prihvatljivih obveza iz članka 72.e CRR-a ne primjenjuju na prihvatljive obveze uključene u MREL?

Odgovor

Režim odbitaka utvrđen člankom 72.e CRR-a primjenjuje se samo na subjekte koji podliježu članku 92.a i članku 92.b CRR-a (tj. sanacijske subjekte koji su GSV institucije ili dio GSV institucije i određene subjekte koji su dio GSV institucije izvan EU-a) i samo za potrebe usklađenosti s tim odredbama. Taj režim ne obuhvaća:

—	subjekte koji nisu GSV institucija ili dio GSV institucije ili dio GSV institucije izvan EU-a, ili

—	usklađenost subjekata koji su GSV institucija ili dio GSV institucije ili GSV institucije izvan EU-a s dodatnim zahtjevima koji su im nametnuti u skladu s člankom 45.d stavkom 3. BRRD-a.

28.   Pitanje (članak 45.b stavak 3.)

Mogu li se prihvatljive obveze izdane „postojećim dioničarima” računati u interni MREL u mjeri u kojoj ih drži dioničar, bez obzira na to je li taj dioničar postao dioničar nakon preuzimanja ili kupnje obveza?

Odgovor

Izdavanje instrumenata koje društvo kći sanacijskog subjekta izdaje „postojećem dioničaru” jedan je od uvjeta prihvatljivosti za potrebe članka 45.f stavka 2. točke (a) podtočke i. BRRD-a (interni MREL), članka 45.b stavka 3. BRRD-a (vanjski MREL) i članka 88.a točke (b) CRR-a (minimalni zahtjev za TLAC za GSV institucije ili dio GSV institucija koje su utvrđene kao sanacijski subjekti). Ako u trenutku izdavanja obveze stjecatelj nije dioničar, obveza neće biti prihvatljiva za usklađivanje s minimalnim zahtjevom za regulatorni kapital i prihvatljive obveze (MREL) i minimalnim zahtjevom za TLAC. Da bi bio prihvatljiv, instrument bi trebao biti izdan postojećem dioničaru i ispuniti sve druge uvjete, a nakon toga bi ga trebali imati samo postojeći dioničari.

29.   Pitanje (članak 45.b stavak 3.)

S obzirom na članak 45.b stavak 3., kako bi se tekst „a to društvo kći dio je iste sanacijske grupe kao i sanacijski subjekt” trebao tumačiti u kontekstu cijelog članka?

Odgovor

Člankom 45.f stavkom 2. točkom (a) podtočkom i. BRRD-a predviđa se mogućnost da društvo kći sanacijskog subjekta pod određenim uvjetima izda prihvatljive obveze ne samo sanacijskom subjektu nego i manjinskom dioničaru. Člankom 45.b stavkom 3. BRRD-a predviđa se da se te obveze „uključuju u iznos regulatornog kapitala i prihvatljivih obveza tog sanacijskog subjekta” pod uvjetima predviđenima tim člankom. Te su obveze podređene jer su na temelju članka 45.f stavka 2. točke (a) podtočke ii. nužne da bi se ispunio uvjet iz članka 72.b stavka 2. točke (d) CRR-a. Kao takve, te se obveze mogu upotrebljavati za ispunjavanje zahtjeva za vanjski MREL i podređenih zahtjeva za vanjski MREL sanacijskog subjekta na temelju članka 45.b stavaka 4., 5. i 7. BRRD-a koji je dio iste sanacijske grupe kao društvo kći koje je izdalo takve obveze.

30.   Pitanje (članak 45. točka (b))

Jesu li amortizirani instrumenti T2 koje su izdala društva kćeri koja nisu sanacijski subjekti te koje drže subjekti izvan sanacijske grupe, koji su prihvatljivi za interni MREL na temelju članka 45.f stavka 2. točke (b) podtočke ii. BRRD-a, prihvatljivi i za vanjski MREL? Treba li upućivanje na amortizirane instrumente T2 u drugom dijelu članka 2. stavka 1. točke 71.a BRRD-a tumačiti na način da se odnosi na amortizirane instrumente T2 na pojedinačnoj osnovi ili na amortizirane instrumente T2 na konsolidiranoj osnovi sanacijske grupe?

Odgovor

Sanacijski subjekti mogu ispuniti svoj vanjski MREL putem sljedećih obveza:

—	regulatornog kapitala konsolidiranog na razini sanacijske grupe, u skladu s člankom 45.e stavkom 1. BRRD-a,

—

prihvatljivih obveza koje uključuju: — obveze prihvatljive za bail-in koje ispunjavaju uvjete iz članka 45.b BRRD-a. U tom je članku, među ostalim, sadržano upućivanje na članak 72.b CRR-a, u kojem se stavkom 2. točkom (b) zahtijeva da te obveze izravno izdaje ili prikuplja institucija (prvi dio članka 2. stavka 1. točke 71.a BRRD-a), — instrumente dopunskog kapitala koji ispunjavaju uvjete iz članka 72.a stavka 1. točke (b) CRR-a – što znači amortizirani instrumenti dopunskog kapitala s preostalim rokom do dospijeća od najmanje godinu dana (drugi dio članka 2. stavka 1. točke 71.a BRRD-a),

—	određenih prihvatljivih obveza koje je društvo kći koje pripada istoj sanacijskoj grupi izdalo manjinskom dioničaru (članak 45.b stavak 3. BRRD-a).

U definiciji iz članka 2. stavka 1. točke 71.a BRRD-a upućuje se na članak 72.a stavak 1. točku (b) CRR-a. U skladu s člankom 11. stavkom 3.a i člankom 18. stavkom 1. CRR-a, matične institucije koje se smatraju sanacijskim subjektima i koje su GSV institucije, dio GSV institucije ili dio GSV institucije izvan EU-a moraju biti u skladu s člankom 92.a CRR-a (tj. s minimalnim zahtjevom za TLAC) na konsolidiranoj osnovi na razini svoje sanacijske grupe. Time se ograničava područje primjene instrumenata koji se mogu upotrebljavati za usklađivanje s minimalnim zahtjevom za TLAC i pojašnjava se da bi, osim ako je drugačije određeno (odnosno za instrumente prihvatljivih obveza koje institucija mora izravno izdati ili prikupiti u skladu s člankom 72.b stavkom 2. točkom (a) CRR-a), instrumente trebalo računati na konsolidiranoj osnovi na razini sanacijske grupe. To se primjenjuje i na regulatorni kapital i na dio instrumenata dopunskog kapitala s preostalim rokom do dospijeća od najmanje godinu dana koji, na temelju članka 64. CRR-a, više ne ispunjava uvjete za stavke dopunskog kapitala i stoga se ne može uključiti u regulatorni kapital institucije.

U kontekstu BRRD-a i ispunjavanja vanjskog MREL-a, upućivanje u članku 2. stavku 1. točki 71.a BRRD-a na članak 72.a stavak 1. točku (b) CRR-a zahtijeva da se ta odredba tumači kao da ima isto područje primjene, tj. da se odnosi na amortizirane instrumente dopunskog kapitala na konsolidiranoj osnovi na razini sanacijske grupe. Tim se tumačenjem osigurava i usklađenost s člankom 45.e stavkom 1. BRRD-a, kojim se zahtijeva ispunjavanje vanjskog MREL-a na konsolidiranoj osnovi na razini sanacijske grupe.

To znači da su, za potrebe članka 2. stavka 1. točke 71.b i članka 45.b stavaka od 4. do 9. BRRD-a, amortizirani instrumenti dopunskog kapitala koje su društva kćeri u istoj sanacijskoj grupi izdala subjektima izvan sanacijske grupe uključeni u pojam „podređeni prihvatljivi instrumenti”, te bi se stoga trebali upotrebljavati i za usklađivanje s podređenom sastavnicom MREL-a.

31.   Pitanje (članak 45.b stavak 4.)

Treba li članak 45.b stavak 4. tumačiti kao da se primjenjuje i na sanacijske subjekte koji su dio GSV institucije?

Odgovor

Članak 45.b stavak 4. BRRD-a trebalo bi tumačiti kao da se primjenjuje i na sanacijske subjekte koji su dio GSV institucije ili dio GSV institucije izvan EU-a. Naime, grupa GSV institucije može imati više od jednog sanacijskog subjekta na koji se primjenjuje članak 45.b BRRD-a ili GSV institucija izvan EU-a može imati sanacijski subjekt s poslovnim nastanom u Uniji u slučajevima u kojima je njezinim planom sanacije predviđena sanacijska strategija MPE-a. Kao takve, definicije „sanacijskog subjekta” i „sanacijske grupe” iz članka 2. stavka 1. točaka 83.a i 83.b BRRD-a trebale bi biti kompatibilne i s provedbom strategija višestrukih točaka pristupanja, kako je izričito navedeno u uvodnoj izjavi 4. Direktive (EU) 2019/879 koja glasi kako slijedi:

„U skladu sa standardom TLAC, Direktivom 2014/59/EU trebalo bi nastaviti priznavati sanacijsku strategiju s jedinstvenom točkom pristupanja (SPE), kao i sanacijsku strategiju s višestrukim točkama pristupanja (MPE). U okviru sanacijske strategije SPE sanira se samo jedan subjekt grupe, obično matično društvo, a ostali se subjekti grupe, obično operativna društva kćeri, ne saniraju nego svoje gubitke i potrebe za dokapitalizacijom prenose na subjekt koji treba sanirati. U okviru sanacijske strategije MPE moglo bi se sanirati više subjekata grupe. Za učinkovitu primjenu željene sanacijske strategije važno je jasno utvrditi subjekte koje treba sanirati (‚sanacijski subjekti’) to jest subjekte na koje bi se mogle primijeniti mjere sanacije, zajedno s društvima kćerima koja im pripadaju (‚sanacijske grupe’). To je utvrđivanje relevantno i za određivanje razine primjene pravila o kapacitetu pokrivanja gubitaka i dokapitalizacije koju bi institucije i subjekti trebali primjenjivati. Stoga je potrebno uvesti pojmove ‚sanacijski subjekt’ i ‚sanacijska grupa’ te izmijeniti Direktivu 2014/59/EU u pogledu planiranja sanacije grupe kako bi se izričito zahtijevalo od sanacijskih tijela da utvrde sanacijske subjekte i sanacijske grupe unutar određene grupe te na odgovarajući način uzmu u obzir utjecaj svake planirane mjere unutar grupe kako bi se osigurala djelotvorna sanacija grupe.” [isticanje dodano]

32.   Pitanje (članak 45.b stavak 5.)

Iako je člankom 45.b stavkom 5. zadnjim podstavkom određena granica od 10 % iznad koje je sanacijsko tijelo dužno procijeniti rizik iz točke (b) te odredbe, ima li sanacijsko tijelo diskrecijsko pravo obaviti tu procjenu čak i ako ta granica nije dosegnuta?

Osim toga, čini se da se članak 45.b stavak 5. odnosi samo na bail-in instrument. Kako bi se ta načela primjenjivala u slučaju drugih instrumenata sanacije (npr. prijelazna banka)?

Odgovor

Člankom 45.b stavkom 5. prvim podstavkom predviđa se diskrecijska ovlast sanacijskih tijela da zahtijevaju da se određena razina MREL-a sanacijskih subjekata ispuni podređenim obvezama ako su ispunjeni uvjeti iz tog podstavka. Jedan takav uvjet naveden je u točki (b) tog podstavka – (rizik od kršenja načela NCWO-a). Drugim se podstavkom od sanacijskih tijela zahtijeva da obave procjenu uvjeta iz prvog podstavka točke (b) ako se dosegne granica od 10 % utvrđena u tom podstavku.

Interakcija između tih dvaju podstavaka znači da sanacijsko tijelo ima diskrecijsko pravo u svakom trenutku procijeniti jesu li ispunjeni uvjeti iz prvog podstavka, uključujući rizik od kršenja načela prema kojem „nijedan vjerovnik ne može biti doveden u nepovoljniji položaj”. Međutim, obvezno je provesti procjenu rizika od povrede načela prema kojem „nijedan vjerovnik ne može biti doveden u nepovoljniji položaj” svaki put kad se dosegne prag od 10 %.

Člankom 37. stavkom 4. predviđeno je da „sanacijska tijela mogu primijeniti instrumente sanacije pojedinačno ili u bilo kojoj kombinaciji”. Odredbe članka 45.b primjenjuju se na isti način bez obzira na to upotrebljava li se bail-in instrument pojedinačno ili u kombinaciji s drugim sanacijskim instrumentima. Kada se drugi sanacijski instrumenti upotrebljavaju bez istovremene upotrebe bail-in instrumenta, odredbe članka 45.b stavka 5. prvog podstavka trebale bi se primjenjivati i kako bi se u sanaciji osigurala usklađenost s načelom iz članka 34. stavka 1. točke (g), također i s obzirom na članak 45.c stavak 1. točke (a) i (c).

33.   Pitanje (članak 45.b stavak 6.)

U članku 128. CRD-a navodi se da institucije ne smiju upotrebljavati CET1 kapital koji se drži kako bi se uskladilo s CBR-om radi pridržavanja sastavnica zahtjeva utvrđenih člancima 92.a i 92.b CRR-a koje se temelje na riziku (minimalni zahtjev za TLAC) i člancima 45.c i 45.d BRRD-a (vanjski i interni MREL).

Člankom 45.b stavkom 6. drugim podstavkom BRRD-a predviđeno je da je regulatorni kapital sanacijskog subjekta koji se upotrebljava za usklađivanje s CBR-om prihvatljiv za ispunjavanje zahtjeva iz članka 45.b stavaka 4., 5. i 7. BRRD-a (zahtjev MREL-a za podređenost).

Odnosi li se članak 45.b stavak 6. na zahtjev MREL-a za podređenost izražen kao postotak TREA-e i TEM-a?

Odgovor

Člankom 45. stavkom 2. BRRD-a predviđeno je da se MREL može izraziti samo kao postotci TREA-e (sastavnica koja se temelji na riziku) i TEM-a (sastavnica koja se ne temelji na riziku).

Stoga će se i zahtjevi MREL-a za podređenost iz članka 45.b stavaka 4., 5. i 7. BRRD-a morati izraziti kao postoci TREA-e (sastavnica koja se temelji na riziku) i TEM-a (sastavnica koja se ne temelji na riziku).

Načela iz članka 128. četvrtog podstavka CRD-a ne primjenjuju se na zahtjev MREL-a za podređenost ako je izražen kao postotak TEM-a (tj. CBR se ne primjenjuje povrh sastavnice MREL-a koja se ne temelji na riziku te će stoga CET1 kapital koji se upotrebljava za usklađivanje s CBR-om biti prihvatljiv za usklađivanje sa sastavnicom MREL-a koja se ne temelji na riziku).

Međutim, CET1 kapital koji se upotrebljava za usklađivanje s CBR-om ne može se upotrebljavati za ispunjavanje bilo kojeg zahtjeva MREL-a, neovisno o tome je li podređen ili ne, ako je izražen u TREA-i. Upućivanjem na stavak 5. u članku 45.b stavku 6. BRRD-a namjeravala se osigurati dosljedna primjena ograničenja bonitetne formule iz članka 45.b stavka 7. BRRD-a, koja se primjenjuje i na nesistemske institucije na temelju članka 45.b stavka 5. BRRD-a.

Stoga su članak 45.b stavak 6. drugi podstavak BRRD-a i članak 128. CRD-a međusobno usklađeni.

34.   Pitanje (članak 45.b stavak 8.)

Člankom 45.b stavkom 8. BRRD-a državama članicama daje se mogućnost da postotak iz prvog podstavka odrede na razini višoj od 30 %. Bi li država članica mogla odrediti tu razinu na 100 % uzimajući u obzir posebnosti svojeg nacionalnog bankarskog sektora?

Odgovor

Člankom 45.b stavkom 8. BRRD-a predviđeno je da sanacijska tijela mogu primijeniti veći zahtjev za podređenost od 8 % ukupnih obveza i regulatornog kapitala samo do granice od 30 % svih sanacijskih subjekata na koje se primjenjuje ta odredba (GSV institucije, banke najviše razine i subjekti na koje se primjenjuje članak 45.c stavak 6. BRRD-a).

Člankom 45.b stavkom 8. zadnjim podstavkom BRRD-a predviđa se mogućnost da države članice odrede viši postotak. Stoga država članica može odlučiti da bi sanacijsko tijelo trebalo imati ovlast uvesti viši zahtjev podređenosti za sve sanacijske subjekte na koje se primjenjuje članak 45.b stavak 8. BRRD-a s poslovnim nastanom u toj državi članici (uzimajući u obzir posebnosti njihova nacionalnog bankarskog sektora i broj predmetnih sanacijskih subjekata).

Međutim, ta se mogućnost u praksi ne može primijeniti na subjekte obuhvaćene područjem primjene SRMR-a jer se člankom 12.c stavkom 8. SRMR-a ne predviđa takva mogućnost. Stoga sve institucije koje pripadaju području primjene SRMR-a, bez obzira na to jesu li pod izravnom nadležnošću SRB-a ili nacionalnih sanacijskih tijela u skladu s podjelom zadaća iz članka 7. SRMR-a, ne bi podlijegale takvom povećanom postotku. Ako država članica sudionica iskoristi mogućnost predviđenu člankom 45.b stavkom 8. BRRD-a, ta bi se nacionalna odredba primjenjivala samo na subjekte koji pripadaju području primjene BRRD-a u skladu s njegovim člankom 1. stavkom 1., ali su izvan područja primjene SRMR-a u skladu s njegovim člankom 2. Ta će mogućnost obuhvaćati uglavnom investicijska društva koja nisu obuhvaćena konsolidiranim nadzorom matičnog društva.

Time se osigurava da svi subjekti koji pripadaju području primjene SRM-a podliježu istim jedinstvenim pravilima i jedinstvenim postupcima, kako je utvrđeno u članku 1. stavku 1. SRMR-a. Trebalo bi napomenuti da je posljednjom rečenicom uvodne izjave 28. SRMR-a predviđeno sljedeće: „U određenim okolnostima nacionalna sanacijska tijela trebala bi obavljati svoje zadaće na osnovi ove Uredbe i u skladu s njom, izvršavajući istodobno ovlasti koje su im dodijeljene nacionalnim zakonodavstvom i u skladu s nacionalnim zakonodavstvom u koje je prenesena Direktiva 2014/59/EU dokle god ono nije u sukobu s ovom Uredbom.”

(d)    Određivanje MREL-a

35.   Pitanje (članak 45.c stavak 1.)

Kako bi se veličina, poslovni modeli i modeli financiranja te profil rizičnosti upotrijebili za prilagodbu MREL-a određenog subjekta?

Odgovor

Članak 45.c BRRD-a odnosi se na niz situacija u kojima bi ti kriteriji mogli utjecati na kalibriranje ukupnog MREL-a, kao što su:

—	utvrđivanje, nakon savjetovanja s nadležnim tijelom, dodatnih kapitalnih zahtjeva iz članka 104.a CRD-a koji bi bili primjenjivi na subjekt nakon sanacije (stavak 3. peti podstavak),

—	primjena diskrecijskog prava iz stavka 6. za odabir institucija koje bi podlijegale primjeni stavka 5. i primjenjivih odredaba članka 45.b BRRD-a (uzimajući u obzir uvjete povezane s modelom financiranja),

—	uzimanje u obzir minimalnog bail-in pravila (iz stavka 3. četvrtog podstavka) – međudjelovanje s razinom ukupnog MREL-a razlikovat će se ovisno o poslovnom modelu i modelu financiranja jer utječu na prosječni ponder rizika subjekta,

—	za subjekte čija je preferirana sanacijska strategija likvidacija u okviru redovnog postupka u slučaju insolventnosti ili drugih jednakovrijednih nacionalnih postupaka, procjena treba li MREL ograničiti na iznos pokrivanja gubitaka (kako je predviđeno stavkom 2.),

—	primjena i/ili prilagodba iznosa kako bi se održalo povjerenje tržišta iz stavka 3.

36.   Pitanje (članak 45.c stavak 1.)

Kako bi se učinak na financijsku stabilnost iz članka 45.c stavka 1. točke (e) odrazio u MREL-u subjekta?

Odgovor

Članak 45.c odnosi se na niz situacija u kojima bi kriterij koji se odnosi na učinak financijske stabilnosti mogao utjecati na kalibraciju ukupnog MREL-a, primjerice:

—	primjena diskrecijskog prava iz stavka 6. za odabir institucija koje bi podlijegale primjeni stavka 5. i primjenjivih odredaba članka 45.b BRRD-a,

—	uzimanje u obzir minimalnog bail-in pravila (iz članka 45.c stavka 3. četvrtog podstavka),

—	za subjekte čija je preferirana sanacijska strategija likvidacija u okviru redovnog postupka u slučaju insolventnosti ili drugih jednakovrijednih nacionalnih postupaka, procjena treba li MREL ograničiti na iznos pokrivanja gubitaka (kako je predviđeno člankom 45.c stavkom 2.).

37.   Pitanje (članak 45.c stavak 2.)

Kako bi se utjecaj na financijsku stabilnost odrazio u prilagodbi iznosa pokrivanja gubitaka za subjekt za koji je planom sanacije predviđeno da se likvidira u okviru redovnog postupka u slučaju insolventnosti?

Odgovor

Sanacijska tijela moraju upotrijebiti svoje diskrecijsko pravo pri primjeni ove odredbe. U skladu s člankom 45.c stavkom 9. procjena elemenata iz tog članka trebala bi biti uključena u odluku o MREL-u.

Značajni dodaci u iznosima dokapitalizacije za takve institucije ipak ne bi bili u skladu s člankom 45.c stavkom 2. prvim podstavkom točkom (b), u kojoj se pojašnjava da je svrha iznosa dokapitalizacije omogućiti subjektima da ispune uvjete za odobrenje nakon primjene mjera sanacije ili izvršenja ovlasti otpisa i konverzije. U tom kontekstu, od subjekata koji će u skladu s planom sanacije biti likvidirani u okviru redovnog postupka u slučaju insolventnosti ne očekuje se da moraju ispunjavati uvjete za odobrenje, te stoga obično ne bi trebali imati iznos dokapitalizacije.

Nadalje, ako sanacijsko tijelo procijeni da bi ograničavanje MREL-a na iznos pokrivanja gubitaka predstavljalo rizik od znatnog utjecaja na financijsku stabilnost ili širenje na financijski sustav, to može ukazivati na to da subjekt nije moguće izvedivo i vjerodostojno sanirati u okviru preferirane sanacijske strategije i da je potrebno ponovno razmotriti procjenu njegove mogućnosti sanacije.

U tom je pogledu člankom 15. stavkom 1. predviđeno da je subjekt moguće sanirati ako „je izvediva i vjerojatna likvidacija koju sanacijsko tijelo provodi u redovnom postupku u slučaju insolventnosti ili sanacija koju sanacijsko tijelo provodi primjenom različitih instrumenata sanacije i sanacijskih ovlasti izbjegavajući što je više moguće bilo kakav znatni štetni učinak na financijski sustav, uključujući okolnosti šire financijske nestabilnosti ili događanja na razini cijelog sustava države članice u kojoj institucija ima poslovni nastan ili drugih država članica ili Unije te s ciljem osiguravanja kontinuiteta ključnih funkcija koje institucija provodi”.

38.   Pitanje (članak 45.c stavak 2.)

Omogućuje li se Direktivom neutvrđivanje MREL-a za subjekte čiji je MREL jednak kapitalnim zahtjevima (tj. za subjekte u čijem se planu sanacije predviđa njihova likvidacija na temelju redovnog postupka u slučaju insolventnosti ili drugih jednakovrijednih nacionalnih postupaka)?

Odgovor

Člankom 45. stavkom 1. predviđeno je da institucije i subjekti iz članka 1. stavka 1. točaka (b), (c) i (d) moraju ispunjavati MREL u svakom trenutku ako se to zahtijeva člancima od 45. do 45.i. i u skladu s njima.

U tom se skupu članaka razmatraju sljedeća izuzeća od MREL-a koja sanacijska tijela trebaju odobriti ako su ispunjeni uvjeti iz tih članaka:

—	hipotekarne kreditne institucije mogu se izuzeti na temelju članka 45.a,

—	institucije koje su društva kćeri sanacijskog subjekta, ali same po sebi nisu sanacijski subjekti, mogu se izuzeti od MREL-a na temelju članka 45.f stavka 3. ili 4.,

—	središnja tijela i kreditne institucije koje su stalno povezane sa središnjim tijelom mogu se izuzeti na temelju članka 45.g.

Nadalje, člankom 45.f stavkom 1. drugim podstavkom predviđa se da primjena zahtjeva utvrđenog u članku 45.f stavku 1. (tj. internog MREL-a) na subjekt iz članka 1. stavka 1. točaka (b), (c) i (d) koji je društvo kći sanacijskog subjekta, ali sam po sebi nije sanacijski subjekt, nije obvezna jer ovisi o izvršavanju diskrecijske ovlasti sanacijskog tijela nakon savjetovanja s nadležnim tijelom. Međutim, trebalo bi napomenuti da se člankom 45.f stavkom 1. trećim podstavkom zahtijeva da matična društva u Uniji koja sama po sebi nisu sanacijski subjekti, ali su društva kćeri subjekata iz trećih zemalja, ispunjavaju zahtjeve internog MREL-a na konsolidiranoj osnovi. To znači da je obvezno utvrđivanje internog MREL-a za subjekte iz članka 1. stavka 1. točaka (b), (c) i (d) koji ispunjavaju uvjete iz tog trećeg podstavka.

Stoga, osim ako se subjekt ne nalazi u jednoj od prethodno navedenih situacija, sanacijsko tijelo obvezno je donijeti odluku o MREL-u, čak i ako je planom sanacije predviđeno da se subjekt likvidira u okviru redovnog postupka u slučaju insolventnosti ili drugih jednakovrijednih nacionalnih postupaka. To dodatno potvrđuje činjenica da se u članku 45.c stavku 2. drugom i trećem podstavku izričito priznaje ta situacija i predviđaju pravila o načinu izračuna MREL-a za subjekte u toj situaciji.

39.   Pitanje (članak 45.c stavak 2.)

Uzimajući u obzir članak 45. stavak 1., članak 45.a i članak 45.c stavak 2. drugi podstavak, MREL bi trebalo utvrditi čak i ako je preferirana sanacijska strategija likvidacija. Treba li MREL u tom slučaju izračunati na pojedinačnoj ili konsolidiranoj osnovi?

Odgovor

Člankom 45.e stavcima 1. i 2. predviđa se da se vanjski MREL sanacijskih subjekata mora utvrditi i ispuniti na konsolidiranoj osnovi na razini sanacijske grupe. Obrazloženje je tih odredbi da bi, unutar sanacijske grupe, gubitke koje su pretrpjeli subjekti koji pripadaju toj sanacijskoj grupi trebao snositi sanacijski subjekt koji bi trebao imati dostatna sredstva za pokrivanje gubitaka kako bi se pokrile potrebe cijele sanacijske grupe. Taj se cilj postiže primjenom sanacijske mjere na sanacijski subjekt i prijenosom gubitaka od njegovih društava kćeri te naknadnim smanjenjem prijenosa kapitala izvršavanjem ovlasti za otpis i konverziju u skladu s člankom 59. Zbog toga sanacijski subjekti moraju izdavati prihvatljive instrumente i stavke vanjskim vjerovnicima koji su treća strana (vidjeti uvodnu izjavu 19. Direktive (EU) 2019/879).

Naprotiv, interni MREL subjekata koji su društva kćeri sanacijskog subjekta, ali sami po sebi nisu sanacijski subjekti, mora se utvrditi i s njime se treba uskladiti na pojedinačnoj osnovi na temelju članka 45.c stavka 7. i članka 45.f stavka 1. (neovisno o situacijama u kojima se treba uskladiti s internim MREL-om na konsolidiranoj ili potkonsolidiranoj razini, kako je navedeno u članku 45.f stavku 1. trećem podstavku i članku 45.f stavku 4. točki (b)). Gubitke i potrebe za dokapitalizacijom tih društava kćeri u pravilu snose njihovi sanacijski subjekti izravnim ili neizravnim stjecanjem instrumenata regulatornog kapitala i instrumenata prihvatljivih obveza koje su izdala ta društva kćeri (vidjeti uvodnu izjavu 20. Direktive (EU) 2019/879).

U slučaju subjekata koji su dio grupe na koju se primjenjuje nadzor na konsolidiranoj osnovi i u čijem se planu sanacije predviđa njihova likvidacija u okviru redovnog postupka u slučaju insolventnosti ili drugih jednakovrijednih nacionalnih postupaka, ne primjenjuju se prethodno objašnjena pravila za situacije sanacije grupe. Naime, propast tih subjekata rješavat će se putem redovnog postupka koji se odvija na razini pravne osobe u slučaju insolventnosti. U slučaju insolventnosti, matično društvo bit će odgovorno samo za vlastite gubitke i neće biti obvezno pružati potporu svojim društvima kćerima. Nadalje, regulatorni kapital i određene prihvatljive obveze koje su izdala njegova društva kćeri ne bi bili dostupni za pokrivanje gubitaka u pojedinačnoj likvidaciji matičnog društva. Stoga u tim situacijama likvidacije matičnih društava ne bi bilo primjereno utvrditi MREL na konsolidiranoj osnovi.

Stoga bi se za matična društva u čijem se planu sanacije predviđa likvidacija u okviru redovnog postupka u slučaju insolventnosti ili drugih jednakovrijednih nacionalnih postupaka njihov zahtjev MREL-a trebao utvrditi i ispuniti samo na pojedinačnoj osnovi.

40.   Pitanje (članak 45.c stavci 2., 3. 4. i 7.)

Pri provedbi članka 45.c stavaka 2., 3., 4. i 7. nije jasno kako treba tumačiti izraz „tijekom odgovarajućeg razdoblja koje nije dulje od jedne godine”. Znači li to da bi iznos dokapitalizacije trebalo utvrditi na razini kojom se osigurava povjerenje u tržište u odnosu na subjekt nakon sanacije samo na godinu dana?

Odgovor

Člankom 45.c stavcima 3. i 7. predviđa se da se iznos za održavanje povjerenja u tržišta koji je uključen u iznos dokapitalizacije mora utvrditi na razini potrebnoj za održavanje povjerenja u tržište tijekom odgovarajućeg razdoblja koje ne smije biti dulje od godinu dana.

Primjena jednogodišnjeg razdoblja razmjerna je i u skladu s primjenom istog razdoblja za potrebe kalibracije bonitetnih zahtjeva za institucije. To je relevantno s obzirom na to da su bonitetni zahtjevi ključne sastavnice utvrđivanja razine zahtjeva MREL-a.

41.   Pitanje (članak 45.c stavci 3. i 7.)

Članak 45.c stavci 3. i 7. BRRD-a odnose se na potrebu za održavanjem određene razine MREL-a kako bi se osigurala usklađenost s uvjetima za odobrenje i obavljanje aktivnosti odobrenih na temelju CRD-a IV. Te se odredbe primjenjuju i na subjekte obuhvaćene člankom 1. točkama (b), (c) i (d) BRRD-a. Međutim, neki od tih subjekata ne podliježu odobrenju na temelju CRD-a, nego na temelju posebnih nacionalnih odredbi. Kako bi se za te subjekte upućivanja na potrebu usklađivanja s uvjetima za odobrenje trebala prenijeti u nacionalno zakonodavstvo?

Odgovor

U mjeri u kojoj odobrenje ili ovlaštenje subjekata iz članka 1. stavka 1. točke (b), (c) ili (d) BRRD-a nije uređeno CRD-om ili MiFID-om, nego drugim jednakovrijednim nacionalnim zakonodavnim aktima i zakonodavnim aktima Unije, odgovarajuće upućivanje moglo bi se uključiti u nacionalno zakonodavstvo kojim se prenosi članak 45.c stavak 1. točka (b) BRRD-a. U tom smislu članak 45.c stavak 2. točka (b) BRRD-a omogućuje takvo šire tumačenje jer se u njoj navodi da se subjekti moraju dokapitalizirati do razine koja im omogućuje da ispunjavaju uvjete odobrenja za rad i obavljaju djelatnosti na temelju CRD-a, MiFID-a ili „jednakovrijednog zakonodavnog akta”.

42.   Pitanje (članak 45.c stavak 3. podstavak 5.)

Kakva je prilagodba TREA-e i TEM-a koja se zahtijeva na temelju članka 45.c stavka 3. petog podstavka točke (a)?

Odgovor

Pri određivanju iznosa dokapitalizacije potrebno je prilagoditi posljednje prijavljene vrijednosti za relevantnu TREA-u ili TEM kako bi se odrazio učinak koji bi primjena sanacijskih mjera utvrđenih u planu sanacije imala na TREA-u i TEM.

U tom kontekstu, u skladu s člankom 45.c stavkom 3. prvim podstavkom točkom (a) podtočkom ii. i člankom 45.c stavkom 3. prvim podstavkom točkom (b) podtočkom ii., sanacijske mjere s obzirom na koje bi se posljednji prijavljeni iznosi morali prilagoditi one su koje se sastoje od preferirane sanacijske strategije.

(e)    Primjena internog MREL-a na subjekte koji sami po sebi nisu sanacijski subjekti

43.   Pitanje (članak 45.f stavak 1.)

Primjenjuje li se članak 45.f stavak 1. u pogledu internog MREL-a i na GSV subjekte koji nisu sanacijski subjekti?

Odgovor

Odredbe članka 45.f primjenjuju se na sve institucije koje su društva kćeri sanacijskog subjekta ili subjekta iz treće zemlje i koje same po sebi nisu sanacijski subjekti. To uključuje i GSV subjekte.

44.   Pitanje (članak 45.f stavak 1.)

Primjenjuje li se članak 45.f stavak 1. drugi podstavak na subjekte koji su u njemu navedeni na pojedinačnoj osnovi?

Odgovor

U članku 45.f stavku 1. prvom podstavku pojašnjava se da se institucije koje su društva kćeri sanacijskog subjekta ili subjekta iz treće zemlje, ali same po sebi nisu sanacijski subjekti, moraju uskladiti s internim MREL-om na pojedinačnoj osnovi. Drugim podstavkom tog članka sanacijskim se tijelima daje diskrecijsko pravo da primijene interni MREL-a na subjekte iz članka 1. stavka 1. točaka (b), (c) i (d). Članak 45.f stavak 1. drugi podstavak primjenjuje se i na pojedinačnoj osnovi, osim ako se na subjekt primjenjuje članak 45.f stavak 1. treći podstavak.

Članak 45.f stavak 1. treći podstavak, kojim se propisuje mogućnost usklađivanja sa zahtjevima iz članaka 45.c i 45.d, odnosi se samo na matična društva u Uniji koja su društva kćeri subjekata iz trećih zemalja.

Međutim, člankom 45.f stavkom 4. sanacijskom tijelu omogućuje se da od primjene internog MREL-a izuzme društvo kći koje samo po sebi nije sanacijski subjekt ako je ispunjeno nekoliko uvjeta, tj. ako i društvo kći i matično društvo imaju poslovni nastan u istoj državi članici i dio su iste sanacijske grupe te ako je matično društvo usklađeno s vanjskim MREL-om na konsolidiranoj osnovi.

Stoga se u kontekstu izuzeća od internog MREL-a u skladu s člankom 45.f stavkom 4. s internim MREL-om može uskladiti i na (pod)konsolidiranoj razini za subjekte iz članka 1. stavka 1. točaka (b), (c) i (d). U suprotnom, ako ne postoji izuzeće, interni MREL primjenjuje se na pojedinačnoj osnovi, osim ako je subjekt matično društvo iz Unije koje pripada grupi iz treće zemlje.

45.   Pitanje (članak 45.f stavak 3.)

Člankom 45.f stavkom 3. BRRD-a sanacijskom se tijelu daje mogućnost izuzeća od primjene internog MREL-a ako su ispunjeni uvjeti iz tog članka. Međutim, čini se da uvjeti iz članka 45.f stavka 3. točaka od (d) do (f) BRRD-a nemaju istovjetnu odredbu u članku 12.h stavku 1. SRMR-a. Kako bi države članice trebale postupati u vezi s tim pri prenošenju članka 45.f stavka 3. BRRD-a?

Odgovor

Smanjeni iznos uvjeta za odobrenje izuzeća od MREL-a društvu kćeri u važećem SRMR-u u usporedbi s postojećim BRRD-om u skladu je s SRMR-om I. i BRRD-om I., ako je to već bio slučaj.

Unatoč razlikama između BRRD-a i SRMR-a, države članice dužne su u svoje nacionalno pravo kojim se provodi BRRD uključiti sve uvjete navedene u članku 45.f stavku 3. Područje primjene BRRD-a i, slijedom toga, nacionalnih zakona kojima se provodi BRRD, utvrđeno u članku 1. stavku 1. te direktive, razlikuje se od područja primjene SRMR-a utvrđenog u članku 2. te uredbe. SRMR u svoje područje primjene ne uključuje investicijska društva koja nisu obuhvaćena konsolidiranim nadzorom matičnog društva ni podružnica institucija s poslovnim nastanom izvan Unije.

46.   Pitanje (članak 45.f stavak 5.)

Koje je značenje članka 45.f stavka 5. točke (g) BRRD-a s obzirom na to da u okviru ugovora o financijskom kolateralu iz točke (c) te odredbe kolateral uvijek mora biti „dan”, tj. mora biti u vlasništvu ili u posjedu korisnika jamstva (vidjeti članak 1. stavak 5. Direktive 2002/47/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (14))?

Odgovor

U članku 45.f stavku 5. točki (c) BRRD-a upućuje se na definiciju ugovora o financijskom kolateralu iz članka 2. stavka 1. točke (a) Direktive 2002/47/EZ, što znači „ugovor o financijskom kolateralu s prijenosom prava vlasništva ili ugovor o financijskom kolateralu u vrijednosnim papirima bilo da su obuhvaćeni glavnim ugovorom ili općim uvjetima”. Za ugovore o financijskom kolateralu u vrijednosnim papirima davatelj kolaterala osigurava kolateral u obliku vrijednosnih papira u korist primatelja kolaterala ili neposredno primatelju kolaterala, pri čemu puno vlasništvo nad financijskim kolateralom zadržava davatelj kolaterala kad se stekne založno pravo. Direktivom 2002/47/EZ zahtijeva se i „davanje” kolaterala i to se mora dokazati u pisanom obliku. U članku 1. stavku 5. drugom podstavku Direktive 2002/47/EZ navodi se da se takav pisani dokaz „davanja” financijskog kolaterala odnosi na identifikaciju financijskog kolaterala te da je dovoljno dokazati da je kolateral u elektroničkim vrijednosnim papirima uplaćen na relevantni račun ili da je položen na taj račun te da je gotovinski kolateral uplaćen ili da je položen na za to određeni račun.

U članku 2. stavku 2. Direktive 2002/47/EZ pojašnjava se da se upućivanja na „davanje” financijskog kolaterala odnose na davanje, prenošenje, držanje, upisivanje ili drugo označivanje da je kolateral u posjedu ili pod kontrolom primatelja kolaterala ili osobe koja djeluje u ime primatelja kolaterala. Osim toga, pravo zamjene ili podizanja viška financijskog kolaterala u korist davatelja kolaterala ne dovodi u pitanje davanje financijskog kolaterala primatelju kako je navedeno u toj direktivi.

S obzirom na prethodno navedeno, članak 45.f stavak 5. točka (g) BRRD-a odnosi se na nepostojanje pravnih, regulatornih ili operativnih prepreka za zapljenu ili izvršenje danog kolaterala, uključujući slučajeve u kojima su mjere sanacije poduzete u pogledu sanacijskog subjekta. To je u skladu s općim odredbama Direktive 2002/47/EZ.

47.   Pitanje (članak 45.f)

Uzimajući u obzir članke 44. i 45.f, može li se na obveze koje nisu prihvatljive za usklađenost s internim MREL-om institucije primijeniti bail-in unutar grupe? Drugim riječima, može li se na sve obveze koje subjekt izda drugim subjektima grupe (ne nužno sanacijskim subjektima) primijeniti bail-in instrument?

Odgovor

U slučaju provedbe sanacije društva kćeri koje nije sanacijski subjekt odstupajući od plana sanacije, sanacijsko tijelo može primijeniti ovlasti za bail-in u odnosu na postojeće vjerovnike, uključujući imatelje obveza iz članka 45.f stavka 2. točke (a) (obično sanacijski subjekt), ali i druge vjerovnike unutar ili izvan sanacijske grupe, poštujući pritom hijerarhiju tražbina u redovnom postupku u slučaju insolventnosti. U skladu s člankom 45.f stavkom 2. točkom (a) podtočkom iii. obveze prihvatljive za usklađenost s internim MREL-om moraju u redu prvenstva doći poslije obveza koje ne ispunjavaju uvjete iz podtočke i. te iste odredbe (tj. trebale bi biti podređene instrumentima koji se ne mogu računati u interni MREL) i koje nisu prihvatljive za kapitalne zahtjeve. To znači da bi tražbine unutargrupnih vjerovnika povezane s instrumentima koji nisu prihvatljivi za interni MREL bile nadređene obvezama koje su prihvatljive za tu svrhu. Njihovo rangiranje u insolvencijskoj hijerarhiji trebalo bi se uzeti u obzir pri primjeni bail-ina na te tražbine.

U slučaju primjene bail-in instrumenta na društvo kći koje nije određeno kao sanacijski subjekt, odstupajući od plana sanacije, na temelju članka 44. stavka 2. točke (h) BRRD-a, tražbine unutar grupe koje se duguju njezinim društvima kćerima koja isto nisu sanacijski subjekti, ali su dio iste sanacijske grupe kako je definirana u planu sanacije, obvezno su isključena iz primjene ovlasti za bail-in (osim ako su u redu prvenstva ispod redovnih neosiguranih obveza na temelju relevantnog nacionalnog prava). Međutim, ostale tražbine unutar grupe koje se duguju subjektima grupe nisu isključene iz primjene ovlasti za bail-in zbog članka 44. stavka 2. točke (e).

(a)    Izvješćivanje

48.   Pitanje (članak 45.i)

U skladu s člankom 45.i stavkom 1. subjekti iz članka 1. stavka 1. koji podliježu MREL-u moraju izvješćivati svoja nadležna i sanacijska tijela o nizu elemenata koji su u njemu posebno navedeni.

Može li država članica u nacionalnom zakonodavstvu namijenjenom prenošenju predvidjeti da bi subjekti trebali izvješćivati samo jedno tijelo ako to tijelo djeluje i kao nadležno tijelo i kao sanacijsko tijelo (obično je to središnja banka)?

Odgovor

U skladu s člankom 3. stavkom 3. („Imenovanje tijela odgovornih za sanaciju”), države članice mogu predvidjeti da se sanacijska tijela nalaze unutar središnjih banaka. U takvoj se situaciji moraju uspostaviti odgovarajući mehanizmi kako bi se osigurala operativna neovisnost sanacijske funkcije i nadzornih ili drugih funkcija relevantnog tijela. U skladu s člankom 3. stavkom 3. drugim podstavkom sanacijsko tijelo mora biti strukturno odvojeno i imati zasebnu liniju izvješćivanja od nadzornog tijela.

Člankom 45.i stavkom 1. jasno se zahtijeva da subjekti posebne informacije navedene u točkama (a), (b) i (c) moraju dostaviti i nadležnim i sanacijskim tijelima. Budući da su informacije koje subjekt treba dostaviti identične, to ne podrazumijeva dodatno opterećenje za subjekt. Istodobno slanje potrebnih podataka i informacija nadležnim i sanacijskim tijelima osigurava nesmetan i pravodoban prijenos informacija bez dodatnih odgoda.

(b)    Prijelazni aranžmani i aranžmani nakon sanacije

49.   Pitanje (članak 45.m stavci 1. i 6.)

Je li moguće odrediti druge prijelazne ciljeve osim onih iz članka 45.m stavka 1. drugog podstavka (tj. na dan 1. siječnja 2022.)?

Kako je prijelazni cilj povezan s planiranim MREL-om za svako 12-mjesečno razdoblje tijekom prijelaznog razdoblja iz članka 45.m stavka 6.?

Odgovor

Sanacijska tijela mogu odrediti samo prijelaznu ciljnu razinu navedenu u članku 45.m stavku 1. drugom podstavku, tj. ciljnu razinu koju moraju poštovati na dan 1. siječnja 2022.

Na temelju članka 45.m stavka 6. sanacijska tijela moraju utvrditi i planirani MREL za svako 12-mjesečno razdoblje tijekom prijelaznog razdoblja. Međutim, oni su indikativne prirode i nisu obvezujući za instituciju.

50.   Pitanje (članak 45.m)

Što se događa s odlukama koje su donijela sanacijska tijela kojima se utvrđuje MREL na temelju BRRD-a I. nakon početka primjene izmjena BRRD-a uvedenih Direktivom (EU) 2019/879?

Bi li bilo opravdano provesti prijelaznu odredbu na nacionalnoj razini kojom bi se postojeće odluke o MREL-u stavile izvan snage dok se ne donesu nove odluke?

Odgovor

Direktiva (EU) 2019/879 ne sadržava nikakve posebne odredbe u pogledu odluka o MREL-u koje su donesene prije odgovarajućeg datuma primjene. Dok sanacijska tijela ne donesu nove odluke o MREL-u na temelju trenutačnog BRRD-a, postojeće odluke o MREL-u donesene na temelju BRRD-a I. ostaju valjane.

Procjena pravnih posljedica takvih odluka trebala bi se provesti u skladu s pravnim odredbama primjenjivima u trenutku donošenja tih odluka (tj. u skladu s pravilima iz BRRD-a I.). To znači da su pri procjeni usklađenosti institucije s odlukom o MREL-u donesenom na temelju BRRD-a I. relevantna pravila prihvatljivosti ona koja su utvrđena u BRRD-u I. Ne može se smatrati da institucija krši odluku o MREL-u donesenu na temelju BRRD-a I. na temelju pravila prihvatljivosti iz trenutačnog BRRD-a.

Stoga tijekom prijelaznog razdoblja nije potrebno izuzeti odluke o MREL-u koje se temelje na BRRD-u I. ili ih staviti izvan snage dok se ne donesu nove odluke o MREL-u na temelju trenutačnog BRRD-a.

51.   Pitanje (članak 45.m)

Što se događa s prijelaznim razdobljima koja su već utvrđena u skladu s Delegiranom uredbom Komisije (EU) 2016/1450 (15)?

Odgovor

Nakon datuma primjene izmjena uvedenih Direktivom (EU) 2019/879 u okviru BRRD-a (tj. 28. prosinca 2020.) sanacijska tijela moraju preispitati sve prethodno donesene odluke o MREL-u s obzirom na novi okvir MREL-a, koji uključuje drugačiju kalibraciju i različita pravila prihvatljivosti. U tom će se kontekstu morati utvrditi nova prijelazna razdoblja kako bi se osigurala usklađenost s revidiranim okvirom.

52.   Pitanje (članak 45.m stavak 4.)

Bi li bilo moguće unaprijed odlučiti da će se na banku najviše razine primjenjivati članak 45.c stavak 6. ako ukupna imovina njezine sanacijske grupe padne na razinu manju od 100 milijardi EUR? To bi bilo potrebno kako bi se izbjegla primjena članka 45.m stavka 4., kojim se sanacijskim subjektima iz članka 45.c stavka 6. odobrava trogodišnje prijelazno razdoblje za usklađivanje sa zahtjevima MREL-a od datuma donošenja odluke.

Odgovor

Člankom 45.m stavkom 4. predviđa se da se pravila o podređenosti iz članka 45.b stavaka 4. i 7. te minimalne razine MREL-a iz članka 45.c stavaka 5. i 6. ne primjenjuju u razdoblju od tri godine od datuma kada je za sanacijski subjekt nastupila situacija iz članka 45.c stavaka 5. i 6.

Članak 45.m stavak 4. ne primjenjuje se na sanacijski subjekt iz članka 45.c stavka 5. (banka najviše razine) koji je ispod praga od 100 milijardi EUR i koji sanacijsko tijelo naknadno smatra sistemskom institucijom i prema njemu postupa na isti način kao i prema banci najviše razine. Razlog za prijelazno razdoblje iz članka 45.m stavka 4. jest da se sanacijskim subjektima na koje se prije nisu primjenjivali nikakvi minimalni zahtjevi omogući dovoljno vremena da osiguraju usklađenost s novoprimjenjivim minimalnim zahtjevima. Međutim, sistemske institucije koje su prije bile banke na najvišoj razini nisu u toj situaciji. Ti sanacijski subjekti već podliježu istim minimalnim zahtjevima, ali na temelju druge pravne osnove (članak 45.c stavak 5. umjesto članka 45.c stavka 6.).

Stoga se posljednji dio članka 45.m stavka 4. – „[...] ili na koji je za sanacijski subjekt nastupila situacija iz članka 45.c stavka 5. ili 6.” – ne primjenjuje na sistemske institucije koje su prijavljene kao takve na temelju članka 45.c stavka 6. i koje su prethodno bile banke najviše razine zbog činjenice da su prethodno bile u situaciji iz članka 45.c stavka 5.

Isto vrijedi i za obrnutu situaciju u kojoj sistemska institucija povećava veličinu svoje imovine iznad 100 milijardi EUR i postaje banka najviše razine.

Međutim, trebalo bi napomenuti da bi primjena članka 45.c stavka 6. mogla dovesti do strožih zahtjeva od onih koji proizlaze iz članka 45.c stavka 5., na temelju članka 45.b stavka 4. drugog i četvrtog podstavka, prema kojima se ograničenje podređenosti TREA-e od 27 % primjenjuje samo na sanacijske subjekte na koje se primjenjuje članak 45.c stavak 5., a ne na sanacijske subjekte na koje se primjenjuje članak 45.c stavak 6. U tom se slučaju prethodno navedeni razlozi ne primjenjuju, a na taj sanacijski subjekt trebalo bi se primjenjivati trogodišnje prijelazno razdoblje.

Stoga ne bi bilo potrebno unaprijed obavijestiti o instituciji kao sistemskoj instituciji – što u svakom slučaju najvjerojatnije ne bi bilo pravno prihvatljivo zbog činjenice da banka najviše razine ne ispunjava uvjete iz članka 45.c stavka 6. (da bude dio sanacijske grupe s ukupnom imovinom manjom od 100 milijardi EUR).

(c)    Interakcija s odredbama CRD-a i CRR-a

53.   Pitanje (članak 128. CRD-a)

U četvrtom podstavku članka 128. CRD-a navodi se da institucije ne smiju upotrebljavati CET1 kapital koji se drži kako bi se uskladile s CBR-om i ispunile sastavnice MREL-a koje se temelje na riziku (tj. MREL izražen kao TREA). Može li se CET1 kapital koji se upotrebljava za potrebe CBR-a upotrebljavati i za ispunjavanje sastavnice MREL-a koja se ne temelji na riziku (tj. MREL izražen kao TEM)? Koji su razlozi za takvo postupanje?

Odgovor

U skladu s četvrtim podstavkom članka 128. CRD-a isti redovni osnovni kapital ne može se upotrebljavati za usklađivanje:

—	s CBR-om, i

—	sa sastavnicom koja se temelji na riziku zahtjeva utvrđenih u člancima 92.a i 92.b CRR-a (minimalni zahtjev za TLAC) i člancima 45.c i 45.d BRRD-a (vanjski i interni MREL).

Stoga se isti CET1 kapital može upotrijebiti za usklađivanje s CBR-om i sastavnicom koja se ne temelji na riziku, minimalnim zahtjevom za TLAC te vanjskim i internim MREL-om koji se temelji na TEM-u (za te su zahtjeve sastavnice koje se ne temelje na riziku utvrđene u članku 92.a stavku 1. točki (b) CRR-a i članku 45. stavku 2. točki (b) BRRD-a).

Trebalo bi napomenuti da se, u skladu s bonitetnim okvirom EU-a (CRD i CRR), CBR nalazi samo iznad sastavnica koje se temelje na riziku u vezi s bonitetnim zahtjevima (a ne iznad zahtjeva za omjer financijske poluge koji se ne temelji na riziku). Taj je odnos izričito potvrđen u članku 141.a drugom podstavku CRD-a.

U skladu s tim, na temelju članka 1. stavka 3. Delegirane uredbe (EU) 2016/1450 donesene na temelju BRRD-a I. CBR je bio dio iznosa pokrivanja gubitaka, ali samo kada se razmatra zajedno s bonitetnim zahtjevima koji se temelje na riziku.

Na temelju članka 45. stavka 2. točaka (a) i (b) BRRD-a MREL se izražava kao postotak TREA-e, odnosno kao postotak TEM-a. Kad je riječ o sastavnici izraženoj kao postotak TREA-e, CBR se sada isključuje iz iznosa pokrivanja gubitaka kalibracije MREL-a kako bi se omogućila proporcionalnija intervencijska ljestvica i kako bi se spriječilo da se MREL (izražen kao postotak TREA-e) prekrši svaki put kada se prekrši CBR. Očekuje se i da će stavljanje CBR-a iznad MREL-a olakšati predviđenu upotrebu određenih makrobonitetnih mjera, kao što je protuciklički zaštitni sloj kapitala iz članka 128. prvog podstavka točke 6. podtočke (a) CRD-a.

54.   Pitanje (članak 72.b stavak 3. CRR-a)

Primjenjuje li se smanjenje TREA-e od 3,5 % kako bi se nepodređeni instrumenti upotrijebili za usklađivanje s minimalnim zahtjevom za TLAC samo ako je taj zahtjev izražen kao postotak TREA-e, ali ne i kada je izražen kao postotak TEM-a? Može li se to pojasniti u nacionalnom prenošenju BRRD-a?

Odgovor

U skladu s člankom 72.b stavkom 3. CRR-a, smanjenje TREA-e od 3,5 % za nepodređene prihvatljive instrumente primjenjuje se i na sastavnicu TLAC-a koja je izražena kao postotak TEM-a od 2022. nadalje (primjenom ispravka u iznosu od 3,5 % TREA-e u smislu TEM-a). U skladu s člankom 494. stavkom 2. CRR-a isto načelo vrijedi za smanjenje TREA-e od 2,5 % za nepodređene prihvatljive instrumente od 2019. do kraja 2021.

To je zato što se člankom 72.b CRR-a utvrđuju uvjeti koji se primjenjuju na instrumente prihvatljivih obveza za usklađenost s TLAC-om. Konkretno, člankom 72.b stavkom 3. CRR-a ne definiraju se različiti kriteriji prihvatljivosti za dvije sastavnice TLAC-a utvrđene člankom 92.a stavkom 1. točkama (a) i (b) CRR-a. Upućivanje na TREA-u u članku 72.b stavku 3. CRR-a služi isključivo za potrebe izračuna.

Smanjenje nije uređeno BRRD-om, pa stoga ne postoje odredbe u tom pogledu koje treba prenijeti. Međutim, u skladu s uvodnom izjavom 10. BRRD-a odredbama BRRD-a o podređenosti instrumenata prihvatljivih za MREL ne dovodi se u pitanje mogućnost djelomičnog ispunjavanja minimalnog zahtjeva za TLAC nepodređenim dužničkim instrumentima, kako je predviđeno CRR-om.

55.   Pitanje (članak 72.l CRR-a)

Na temelju standarda TLAC minimalni zahtjev za TLAC može se ispuniti, među ostalim, instrumentima regulatornog kapitala, osim CET1, koji su izdala društva kćeri koja su dio sanacijske grupe samo do 2022., ako se smatra da su ispunila minimalne zahtjeve regulatornog kapitala i podložno određenim uvjetima (odjeljak 11. standarda TLAC). Člankom 72.l CRR-a predviđa se sljedeće: „Regulatorni kapital i prihvatljive obveze institucije sastoje se od zbroja njezina regulatornog kapitala i njezinih prihvatljivih obveza.” Na temelju članaka od 81. do 88. CRR-a taj regulatorni kapital uključuje regulatorni kapital koji su društva kćeri izdala trećim osobama bez ikakvog vremenskog ograničenja.

Je li u nacionalnom zakonodavstvu ispravno predvidjeti da se regulatorni kapital koji su društva kćeri izdala trećim osobama računa u zahtjeve MREL-a na temelju CRR-a i na temelju BRRD-a bez ikakvog vremenskog ograničenja?

Odgovor

Svi instrumenti regulatornog kapitala koje društva kćeri izdaju trećim stranama ispunjavaju uvjete za minimalni zahtjev za TLAC za sanacijske subjekte i za vanjski MREL (bez klauzule o vremenskom ograničenju valjanosti) za iznose koji su prihvatljivi za regulatorni kapital. Na prihvatljivost regulatornog kapitala za interni MREL na temelju članka 45.f stavka 2. BRRD-a primjenjuju se dodatni kriteriji.

E.   PITANJA KOJA SE ODNOSE NA BAIL-IN INSTRUMENT

56.   Pitanje (članak 44. stavak 2.)

U skladu s člankom 44. stavkom 2. točkom (f) BRRD-a obveze prema središnjim ugovornim stranama trećih zemalja koje je ESMA priznala na temelju članka 25. Uredbe (EU) br. 648/2012 (16) izuzete su od bail-ina. Ostale zaštite za navedene središnje ugovorne strane trećih zemalja nalaze se u člancima 69., 70. i 71. BRRD-a. Međutim, BRRD-om se ne pruža usporediv tretman sustavima za namiru vrijednosnih papira uređenih zakonima treće zemlje i subjektima koji upravljaju tim sustavima.

Ako država članica primjenjuje odredbe SFD-a na svoje domaće institucije koje izravno sudjeluju u sustavima za namiru vrijednosnih papira koji su uređeni zakonima treće zemlje, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 7. SFD-a, namjerava li se BRRD-om tim sustavima trećih zemalja pružiti tretman sličan tretmanu dodijeljenom središnjim drugim ugovornim stranama trećih zemalja koje je priznala ESMA?

Odgovor

Člankom 44. stavkom 2. točkom (f) BRRD-a predviđeno je da su određene kratkoročne obveze „koje se duguju sustavima ili operaterima sustava određenima u skladu s Direktivom 98/26/EZ [SFD] ili njihovim sudionicima i koje nastaju zbog sudjelovanja u takvim sustavima” isključene iz područja primjene bail-in instrumenta.

Isključenje iz područja primjene bail-in instrumenta utvrđeno u članku 44. stavku 2. točki (f) BRRD-a ne primjenjuje se na sustave trećih zemalja bez obzira na to primjenjuju li države članice odredbe SFD-a na svoje domaće institucije koje izravno sudjeluju u tim sustavima za namiru vrijednosnih papira trećih zemalja, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 7. SFD-a, jer nisu određeni u skladu sa SFD-om. Slično tome, izuzeća od izvršavanja ovlasti iz članka 69. stavka 4. točke (a), članka 70. stavka 2. točke (a) ili članka 71. stavka 3. točke (a) BRRD-a ne primjenjuju se na te sustave trećih zemalja.

57.   Pitanje (članak 44. stavak 2.)

U skladu s člankom 108. stavkom 2. izraz „redovne neosigurane obveze” upotrebljava se samo za nadređene povlaštene obveze. S obzirom na to, trebamo li „redovne neosigurane obveze” tumačiti na isti način kada se takvo upućivanje navodi u članku 44. stavku 2. točki (h), tj. trebamo li iz područja primjene „redovnih neosiguranih obveza”, kako je navedeno u članku 44. stavku 2. točki (h), isključiti nadređene nepovlaštene obveze?

Odgovor

Pojam „redovne neosigurane tražbine” upotrijebljen u članku 108. stavku 2. i pojam „redovne neosigurane obveze” upotrijebljen u članku 44. stavku 2. točki (h) trebalo bi dosljedno tumačiti. Budući da se u članku 108. stavku 2. izričito zahtijeva da dužnički instrumenti koji ispunjavaju uvjete iz navedenog članka (tj. nadređeni nepovlašteni dug) u slučaju insolventnosti imaju niži red prvenstva od „redovnih neosiguranih tražbina” (tj. nadređenih obveza), pojam „redovne neosigurane tražbine” trebao bi po definiciji isključiti nadređeni nepovlašteni dug.

58.   Pitanje (članak 48. stavak 7.)

Je li točno da na temelju prve rečenice članka 48. stavka 7. institucijama nije dopušteno imati instrumente koji su u jednakom položaju kao stavke ili instrumenti regulatornog kapitala?

Odgovor

Člankom 48. stavkom 7. od država članica zahtijeva se da izmijene svoje nacionalno zakonodavstvo o insolventnosti kako bi osigurale da tražbine koje proizlaze iz stavki regulatornog kapitala u insolvencijskoj hijerarhiji budu rangirane ispod svih drugih tražbina koje ne proizlaze iz stavki regulatornog kapitala. Nakon prenošenja ove odredbe ne bi trebalo biti moguće da institucije imaju obveze koje nisu stavke regulatornog kapitala koje bi bile u jednakom položaju kao regulatorni kapital primjenom nacionalnih zakona kojima se uređuje redovni postupak u slučaju insolventnosti iz članka 48. stavka 7. (zakonsko rješenje).

59.   Pitanje (članak 48. stavak 7.)

Koje je obrazloženje članka 48. stavka 7.? Čini se da je prenošenje te odredbe osobito zahtjevno jer se insolvencijska hijerarhija instrumenta može promijeniti ako se više ne priznaje kao stavka regulatornog kapitala.

Odgovor

Člankom 48. stavkom 7. od država članica zahtijeva se da izmijene svoje nacionalno zakonodavstvo o insolventnosti kako bi osigurale da tražbine koje proizlaze iz stavki regulatornog kapitala u insolvencijskoj hijerarhiji budu rangirane ispod svih drugih tražbina koje ne proizlaze iz stavki regulatornog kapitala. Svrha ove odredbe bila je osigurati da se stavke regulatornog kapitala otpišu ili konvertiraju u trenutku neodrživosti redovnog poslovanja subjekta u skladu s člancima 59. i 60. ili člankom 48. i da ne postoje druge obveze koje su u jednakom položaju kao takve stavke ili u nižem položaju od takvih stavki. Time će se u velikoj mjeri ublažiti rizici pravnog pobijanja mjera nadležnih ili sanacijskih tijela na temelju kršenja načela NCWO-a.

Ako instrument više nije prihvatljiva stavka regulatornog kapitala, nacionalnim zakonodavstvom o insolventnosti trebalo bi se osigurati da ne može biti u jednakom položaju kao stavke regulatornog kapitala ili u nižem položaju od stavki regulatornog kapitala.

F.   PITANJA KOJA SE ODNOSE NA UGOVORNO PRIZNANJE BAIL-INA

60.   Pitanje (članak 55. stavak 3.)

Može li se pravno mišljenje o pravnoj izvršivosti i djelotvornosti ugovorne odredbe iz članka 55. stavka 1. dati izvana, interno ili oboje? Treba li smatrati da interna i vanjska mišljenja imaju jednaku vrijednost za potrebe članka 55. stavka 3.? Treba li to prepustiti diskrecijskom pravu predmetne institucije?

Odgovor

Tekst je u tom pogledu neutralan, pa bi i interno ili vanjsko mišljenje bilo u skladu s člankom 55. stavkom 3.

61.   Pitanje (članak 55. stavak 1.)

Člankom 55. stavkom 1. prvim podstavkom predviđeno je da, u pogledu obveza koje nisu isključene područjem primjene bail-ina i koja su uređena pravom treće zemlje, relevantni ugovor mora sadržavati klauzulu kojom se predviđa da druga ugovorna strana priznaje da obveza može podlijegati ovlastima za otpis i konverziju i pristaje biti vezana tim ovlastima. Takva se obveza ne primjenjuje:

(a)	ako bi pravo treće zemlje ili obvezujući sporazum s tom trećom zemljom omogućili sanacijskom tijelu da izvrši svoje ovlasti otpisa i konverzije (posljednji podstavak članka 55. stavka 1.);

(b)

ako sanacijsko tijelo odluči da neće primijeniti tu obvezu na institucije čiji je MREL jednak iznosu za pokrivanje gubitaka definiranom u članku 45.c stavku 2. točki (a), pod uvjetom da se obveze obuhvaćene člankom 55. stavkom 1. prvim podstavkom ne upotrebljavaju za ispunjavanje MREL-a (članak 55. stavak 1. drugi podstavak);

(c)	ako je umetanje klauzule u pravnom smislu ili na neki drugi način neizvedivo (članak 55. stavak 2. drugi podstavak).

U skladu s člankom 55. stavkom 2. posljednjim podstavkom obveze za koje institucija ne uključi klauzulu ili za koje je odobreno izuzeće zbog neizvedivosti ne smiju se uračunati u minimalni zahtjev za regulatorni kapital i prihvatljive obveze.

Je li ispravno prenijeti članak 59. stavke 1. i 2. tako da se propiše da se obveza uređena pravom treće zemlje koje ne uključuje klauzulu o priznanju jer postoji obvezujući sporazum ili zakonsko priznanje ovlasti za bail-in od strane te treće zemlje ipak može uračunati u zahtjev MREL-a?

Odgovor

Člankom 55. stavkom 1. trećim podstavkom isključuje se primjena obveze unošenja klauzule o ugovornom priznanju ako sanacijsko tijelo zaključi da bi se sporazumom s relevantnom trećom zemljom ili pravom te treće zemlje omogućilo izvršavanje ovlasti za otpis i konverziju u odnosu na relevantne obveze ili instrumente.

U takvim slučajevima institucija nije obvezna umetnuti klauzulu i (za razliku od slučajeva u kojima se poziva na neizvedivost) izvršavanje ovlasti za otpis i konverziju tih obveza bilo bi učinkovito. Stoga, u slučaju da takva klauzula nije umetnuta, to ne izaziva posljedice iz članka 55. stavka 2. posljednjeg podstavka, tj. njihovo isključenje iz MREL-a. Te se obveze stoga mogu uračunati u MREL.

62.   Pitanje (članak 55. stavak 2.)

Novom odredbom članka 55. stavka 2. BRRD-a, kojom se sada obveze bez klauzula o priznanju bail-ina izričito isključuju iz računanja u MREL, instrumenti dodatnog osnovnog kapitala i instrumenti dopunskog kapitala koji se nastavljaju priznavati člankom 494. stavcima 1. i 2. CRR-a ne mogu se uračunati u MREL. Kako sanacijska tijela mogu riješiti taj nedostatak?

Odgovor

Člankom 55. instrumenti regulatornog kapitala uključeni su u njegovo područje primjene od datuma primjene BRRD-a I. (1. siječnja 2015.). Člankom 45. stavkom 5. BRRD-a I. već je predviđeno da, ako sanacijsko tijelo nije uvjereno da bi odluka o otpisu i konverziji obveze uređene pravom treće zemlje bila djelotvorna (među ostalim, s obzirom na ugovorne uvjete ili relevantne međunarodne sporazume), navedena se obveza ne može uzeti u obzir za potrebe usklađenosti s MREL-om. Stoga isključenje iz MREL-a obveza koje ne uključuju ugovornu klauzulu o priznanju bail-ina (ili je ne uključuju na temelju izuzeća o neizvedivosti) nije ništa novo.

Kad je riječ, konkretno, o instrumentima regulatornog kapitala, mogla bi postojati razlika između iznosa koji je prihvatljiv za usklađenost s kapitalnim zahtjevima i iznosa koji se može upotrijebiti za usklađivanje s MREL-om zbog pravila BRRD-a koja se primjenjuju samo za potrebe MREL-a. Kako bi se uklonili nedostaci u iznosu regulatornog kapitala i prihvatljivih obveza za potrebe usklađenosti s MREL-om koji mogu nastati zbog te razlike, sanacijska tijela mogla bi razmotriti svoje postojeće ovlasti, uključujući ovlast za rješavanje ili uklanjanje prepreka mogućnosti sanacije na temelju članka 17. BRRD-a ili za određivanje prijelaznog razdoblja koje završava nakon 1. siječnja 2024., u skladu s člankom 45.m stavkom 1. trećim podstavkom BRRD-a.

63.   Pitanje (članak 55. stavak 7.)

U skladu s člankom 55. stavkom 7. sanacijsko tijelo mora odrediti, ako to smatra potrebnim, kategorije obveza za koje institucija ili subjekt može utvrditi da iz pravnih ili drugih razloga nije izvedivo uključiti ugovornu odredbu iz članka 55. stavka 1.

Može li se to tumačiti na način da se odnosi na procjenu svakog slučaja posebno ili na određenu vrstu subjekata (kreditne institucije, investicijska društva, drugi subjekti iz BRRD-a)?

Odgovor

Svrha je članka 55. stavka 7. omogućiti sanacijskim tijelima da dodatno odrede uvjete i kriterije za utvrđivanje obveza za koje dodavanje klauzule iz članka 55. stavka 1. može biti neizvedivo. U tom je pogledu zakonodavac uzeo u obzir da se delegiranom uredbom koja se donosi u skladu s člankom 55. stavkom 6. mogu samo utvrditi opći uvjeti za utvrđivanje neizvedivosti i da se njome ne može obuhvatiti cijeli niz različitih slučajeva koji se mogu pojaviti u praksi. S tim ciljem, BRRD-om se sanacijskom tijelu omogućuje daljnje određivanje tih uvjeta, na primjer, na temelju njegova poznavanja određenog tržišta.

U odredbi se ne navode pojedinosti o tome kako te kategorije treba utvrditi, tako da se njome ne sprečava da se, na primjer, pravi razlika na temelju kategorija subjekata pod uvjetom da to ne dovodi do diskriminirajućeg postupanja.

Kad je riječ o prijedlogu za utvrđivanje svakog slučaja zasebno, to se odnosi na odluku o konkretnom subjektu ili po mogućnosti određenoj kategoriji obveza koje izdaje konkretni subjekt o tome je li umetanje klauzule neizvedivo. Međutim, u tom bi tumačenju procjena svakog slučaja zasebno značila udvostručenje procjene koju bi sanacijsko tijelo ionako trebalo obaviti nakon primitka obavijesti od subjekta u skladu s člankom 55. stavkom 2.

g.   PITANJA KOJA SE ODNOSE NA OTPIS ILI KONVERZIJU INSTRUMENATA KAPITALA I PRIHVATLJIVIH OBVEZA

64.   Pitanje (članak 59.)

Odnosi li se pojam „prihvatljive obveze” iz članka 59. stavka 1. BRRD-a na sve prihvatljive obveze ili samo na prihvatljive obveze koje ispunjavaju uvjete iz članka 45.f stavka 2. točke (a) BRRD-a, osim uvjeta koji se odnosi na preostalo dospijeće obveza kako je utvrđeno člankom 72.c stavkom 1. CRR-a?

Odgovor

Izrazom „prihvatljive obveze” iz članka 59. stavka 1. prvog podstavka BRRD-a želi se uputiti samo na obveze koje su prihvatljive za interni MREL kako je navedeno u stavku 1.a tog članka.

Kako bi se ograničila mogućnost otpisa ili konverzije prihvatljivih obveza samo ako ih je izdao subjekt koji podliježe internom MREL-u, uveden je odgovarajući tekst u člancima 59. i 60. BRRD-a kojim se navode „prihvatljive obveze iz stavka 1.a” (tj. neovisno o sanacijskoj mjeri i ako ih je izdao subjekt koji podliježe internom MREL-u) ili slično.

Stoga se obveze sanacijskih subjekata koji ispunjavaju uvjete za vanjski MREL mogu otpisati ili konvertirati samo primjenom bail-in instrumenta (tj. u kontekstu sanacijske mjere).

Proširenje ovlasti za otpis ili konverziju u trenutku neodrživosti na temelju članka 59. BRRD-a da se uključe prihvatljive obveze provedeno je kako bi se poboljšala operacionalizacija sanacijske strategije SPE-a omogućavanjem:

—	subjektima koji nisu sanacijski subjekti da se usklade sa svojim internim MREL-om ne samo držanjem instrumenata regulatornog kapitala, već i prihvatljivih instrumenata neregulatornog kapitala, i

—	sanacijskim tijelima da otpišu ili konvertiraju takve instrumente u trenutku neodrživosti i bez provedbe sanacije operativnog društva kćeri.

65.   Pitanje (članak 45.h stavak 1.)

Jesu li obveze koje su izdala društva kćeri na temelju članka 45.h stavka 1. trećeg podstavka uključene u područje primjene:

—	članka 59. stavka 1.a prvog podstavka (tj. podložno ovlastima za otpis i konverziju),

—	članka 45.b stavka 3. (tj. za potrebe usklađenosti s vanjskim MREL-om odgovarajućeg sanacijskog subjekta)?

Odgovor

Posljednji podstavak članka 45.h stavka 1. odnosi se na mogućnost da društvo kći koje izdaje instrumente subjektima koji ne pripadaju istoj sanacijskoj grupi i u skladu s uvjetima iz članka 45.f stavka 2. točke (a) ispuni interni MREL.

Članak 45.f stavak 2. točka (a) podtočka i. uključuje mogućnost izdavanja prihvatljivih obveza izvan sanacijske grupe, ali samo postojećem dioničaru društva kćeri i sve dok primjena ovlasti za otpis ili konverziju u skladu s člancima od 59. do 62. ne bi utjecala na kontrolu koju sanacijski subjekt ima nad društvom kćeri.

Na temelju toga, instrumenti koje je društvo kći izdalo subjektima izvan sanacijske grupe koji nisu manjinski dioničari tog društva kćeri ne bi bili prihvatljivi za interni MREL jer ne bi ispunili uvjet iz članka 45.f stavka 2. točke (a) podtočke i. Kao takve, te se obveze ne mogu otpisati ili konvertirati u trenutku neodrživosti u skladu s člancima 59. i 60.

Stoga su jedini instrumenti izdani izvan sanacijske grupe na temelju članka 45.h stavka 1. drugog podstavka koji se mogu računati u interni MREL društva kćeri izdavatelja oni koji su izdani postojećem dioničaru i koje je kupio postojeći dioničar, pod uvjetom da su ispunjeni svi drugi uvjeti iz članka 45.f stavka 2. točke (a). Svi ostali instrumenti koje je izdalo društvo kći izvan sanacijske grupe i koji su izdani vjerovnicima koji nisu postojeći dioničari mogu se otpisati ili konvertirati samo primjenom ovlasti za bail-in u sanaciji.

H.   PITANJA KOJA SE ODNOSE NA ISKLJUČENJE ODREĐENIH UGOVORNIH UVJETA U RANOJ INTERVENCIJI I SANACIJI

66.   Pitanje (članak 68.)

Člankom 68. stavkom 5. Direktive BRRD I. bilo je predviđeno sljedeće: „Suspenzija ili ograničenje prema članku 69., 70. ili 71. ne predstavlja neizvršenje ugovorne obveze za potrebe stavaka 1. i 2. ovog članka.”

Člankom 68. stavkom 5. aktualnog BRRD-a predviđeno je sljedeće „Suspenzija ili ograničenje u skladu s člankom 33.a, 69. ili 70. ne predstavlja neizvršenje ugovorne obveze za potrebe stavaka 1. i 3. ovog članka i članka 71. stavka 1.”

—

U skladu s Direktivom BRRD I., suspenzijom otkaza na temelju članka 71. drugoj ugovornoj strani nije dano pravo da se pozove na odredbu o odustanku. U aktualnom BRRD-u suspenzija otkaza na temelju članka 71. više se ne spominje kao ovlast koja ne predstavlja neizvršenje ugovorne obveze. Znači li to da na temelju članka 68. stavka 5. BRRD-a u slučaju suspenzije otkaza iz članka 71. sada može postojati pravo pozivanja na odredbu o odustanku?

—

U članku 68. stavku 3. BRRD-a navodi se da mjera za sprečavanje krize ili mjera za upravljanje krizom ne smije sama po sebi omogućiti, ukratko, pozivanje na odredbu o odustanku. Koja je stoga dodana vrijednost teksta „za potrebe [...] članka 71.” iz članka 68. stavka 5. u odnosu na članak 68. stavak 3.?

—

U članku 68. stavku 5. Direktive BRRD I. upućuje se na članak 71. kao cjelinu, dok se u članku 68. stavku 5. aktualnog BRRD-a upućuje samo na članak 71. stavak 1. Drugim riječima, više se ne upućuje na članak 71. stavak 2. Članak 71. stavak 2. primjenjuje se na ugovor s društvom kćeri sanacijskog subjekta. Znači li to da suspenzija prava na otkaz ugovora s društvom kćeri može predstavljati neizvršenje ugovorne obveze?

—

U članku 68. stavku 5. BRRD-a I. navedeno je da suspenzija ili ograničenje ne smije predstavljati neizvršenje ugovorne obveze u smislu stavaka 1. i 2. tog članka. U aktualnom BRRD-u upućivanje na stavak 2. zamijenjeno je upućivanjem na stavak 3. Drugim riječima, više se ne upućuje na stavak 2. (koji se odnosi na sanacijske postupke trećih zemalja). Znači li to da sanacija treće zemlje može predstavljati neizvršenje ugovorne obveze?

Odgovor

U članku 68. stavku 3. BRRD-a utvrđeno je načelo da se mjera za sprečavanje krize ili upravljanje krizom sama po sebi ne može smatrati razlogom za otkaz ugovora ili poduzimanje drugih sličnih mjera. Međutim, to je samo pod uvjetom da se obveze iz ugovora i dalje izvršavaju. Cilj je članka 68. stavka 5. BRRD-a osigurati da se određene mjere koje sanacijsko tijelo može poduzeti u odnosu na instituciju u sanaciji i koje prisiljavaju instituciju u sanaciji da ne izvršava određene obveze iz ugovora, npr. moratorij, ne smatraju neizvršenjem obveza za potrebe članka 68. stavka 3. BRRD-a jer bi to inače opravdalo otkaz ugovora.

U Direktivi BRRD I. na popis mjera iz članka 68. stavka 5. uključena je i suspenzija prava otkaza u skladu s člankom 71. Člankom 71. sanacijskom se tijelu posebno omogućuje da suspendira pravo druge ugovorne strane institucije u sanaciji da raskine ugovor.

Razlog zbog kojeg je Direktivom (EU) 2019/879 izmijenjen članak 68. stavak 5. BRRD-a jest da nije bilo razloga za uključivanje suspenzije prava otkaza u tu skupinu mjera. Odredba iz članka 68. stavka 5. BRRD-a odnosi se na mjere sanacijskog tijela kojima bi se instituciju prisililo da ne ispuni određenu obvezu. To ne vrijedi u slučaju članka 71. BRRD-a koji, umjesto toga, sprečava drugu ugovornu stranu institucije da otkaže ugovor. Ako sanacijsko tijelo izvrši tu ovlast, instituciju se ne prisiljava da ne izvrši obvezu, pa stoga nije potrebno pojasniti da to ne predstavlja neispunjavanje obveze za potrebe članka 68. BRRD-a.

Na temelju toga, odgovori na konkretna pitanja navedeni su u nastavku.

—

Ne može se reći da na temelju članka 68. stavka 5. BRRD-a suspenzija otkaza iz članka 71. BRRD-a može dati pravo na pozivanje na klauzulu o otkazu. Izmjenom se samo želi izbrisati upućivanje na izvršavanje ovlasti suspenzije prava otkaza kao jedne od okolnosti koja bi predstavljala neispunjenje obveza za potrebe članka 68. stavka 3. BRRD-a.

—

Dodana vrijednost riječi u članku 68. stavku 5. BRRD-a „za potrebe [...] članka 71.” u odnosu na članak 68. stavak 3. BRRD-a jest ta da članak 68. stavak 3. BRRD-a sadržava opću zabranu da se (u biti) poziva na činjenicu da je institucija u sanaciji kao razlog za otkaz ugovora. Međutim, ta odredba ne utječe na pravo ugovorne strane da otkaže ugovor iz nekog drugog razloga, a ne zbog činjenice da je institucija u sanaciji. Stoga se člankom 71. BRRD-a sanacijskom tijelu daje dodatna ovlast da izričito spriječi da ugovorna strana otkaže ugovor iz bilo kojeg razloga, ali samo na ograničeno vremensko razdoblje. Međutim, obje odredbe funkcioniraju samo ako institucija izvršava svoju obvezu. Svrha je formulacije BRRD-a osigurati da moratorij ili druge ovlasti navedene u relevantnim odredbama ne predstavljaju neizvršenje obveza za potrebe članka 68. stavka 5. ili članka 71. BRRD-a.

—

Brisanje upućivanja u članku 68. stavku 5. BRRD-a na članak 71. stavak 2. BRRD-a ne znači da suspenzija prava otkaza ugovorne strane koja je sklopila ugovor s društvom kćeri može predstavljati neizvršenje ugovorne obveze. Članak 68. stavak 5. BRRD-a sada upućuje samo na članak 71. stavak 1. zbog činjenice da je relevantna formulacija o neizvršenju obveze sadržana samo u tom stavku. U slučaju suspenzije prava otkaza druge ugovorne strane društva kćeri institucije u sanaciji neizvršenje ugovornih prava isto tako ne bi smjelo opravdati otkaz ugovora.

—

Člankom 68. stavkom 2. BRRD-a ne predviđa se dodatna zabrana u odnosu na ovlasti koje izvršavaju tijela trećih zemalja. U njemu se samo navodi da bi djelovanje takvog tijela, ako bi se priznalo, predstavljalo mjeru za upravljanje krizom ili za sprečavanje krize. U tom bi se slučaju primjenjivalo isključenje prava otkaza na temelju članka 68. stavaka 1. i 3. BRRD-a (koji se posebno odnosi na mjere za upravljanje krizom ili sprečavanje krize). Stoga je dovoljno i primjereno uputiti na njih.

I.   PITANJA KOJA SE ODNOSE NA UGOVORNO PRIZNANJE OVLASTI ZA OBUSTAVU SANACIJE

67.   Pitanje (članak 71.a)

Područje primjene članka 71.a ograničeno je na financijske ugovore. Mogu li države članice svojim nacionalnim zakonodavstvom namijenjenim prenošenju proširiti područje primjene članka 71.a na sve druge ugovore?

Odgovor

BRRD je direktiva o minimalnoj usklađenosti i države članice ovlaštene su donositi strože ili dodatne mjere u odnosu na mjere utvrđene u toj direktivi, pod uvjetom da imaju opću primjenu te nisu u suprotnosti s BRRD-om i s delegiranim i provedbenim aktima donesenima na temelju nje (u skladu s člankom 1. stavkom 2.).

Stoga države članice mogu proširiti područje primjene članka 71.a na sve ugovore.

68.   Pitanje (članak 71.a stavak 3.)

Člankom 71.a stavkom 3. utvrđuje se kada se članak 71.a stavak 1. mora primjenjivati upućivanjem na dva uvjeta. Trebaju li ta dva uvjeta biti ispunjena kumulativno ili alternativno?

Odgovor

Ta su dva uvjeta kumulativna.

Cilj je tih uvjeta obuhvatiti ugovore koji su ili potpisani ili izmijenjeni nakon stupanja na snagu odredbe, pod uvjetom da bi se njima omogućilo izvršavanje jedne od ovlasti predviđenih člankom 33.a, 69., 70. ili 71. ili bi se primjenjivao članak 68. (ako se na njih primjenjivalo pravo jedne države članice).

Istodobno, naše je mišljenje da bi se tekst iz članka 71.a stavka 3. točke (b) trebao široko tumačiti kako bi se očuvala njegova funkcija i logička osnova. Odredba se odnosi na ugovore kojima se predviđaju prava otkaza ili prava prisilne naplate založnih prava na koja bi se primijenile ovlasti predviđene člancima 33.a, 68., 69., 70. i 71. Široko tumačenje odgovaralo bi funkcioniranju ovlasti iz članaka 68., 70. i 71. jer se njima sanacijskom tijelu omogućuje da suspendira prava otkaza ili prava prisilne naplate založnih prava koja mogu biti predviđena u relevantnim ugovorima. S druge strane, člancima 33.a i 69. (tj. ovlasti za moratorij) sanacijskom se tijelu dodjeljuje ovlast da suspendira obveze plaćanja ili isporuke bilo kojeg ugovora. Stoga, iako se prva skupina ovlasti primjenjuje samo na ugovore u kojima je umetnuta klauzula o otkazu/klauzula o prisilnoj naplati založnih prava, članci 33.a i 69. primjenjuju se na sve ugovore u kojima je predviđena obveza plaćanja ili isporuke.

Slijedom toga, tekst iz prve rečenice članka 71.a stavka 3. točke (b) trebao bi se široko tumačiti i podrazumijeva primjenu odredbe na sve prethodno navedene ugovore.

J.   PITANJA KOJA SE ODNOSE NA SFD

69.   Pitanje (članak 2. stavak 1. točka (a))

Članak 2. stavak 1. točka (a) Direktive (EU) 2019/879 zamjenjuje članak 2. točku (f) SFD-a na sljedeći način: „(f) ‚sudionik’ znači institucija, središnja druga ugovorna strana, posrednik za namiru, klirinška kuća, upravitelj sustava ili klirinški član središnje druge ugovorne strane koji ima odobrenje na temelju članka 17. Uredbe (EU) br. 648/2012”. Znači li to da više ne postoji opcija iz članka 2. točke (f) trećeg podstavka SFD-a? U toj je opciji navedeno: „Država članica može odlučiti da se za potrebe ove Direktive neizravni sudionik može smatrati sudionikom kada je to opravdano na temelju sistemskog rizika. Kada se neizravni sudionik smatra sudionikom na temelju sistemskog rizika, to ne ograničava odgovornost sudionika preko kojeg neizravni sudionik sustavu prosljeđuje naloge za prijenos;”.

Odgovor

U uvodnoj izjavi 33. Direktive (EU) 2019/879 navedeno je sljedeće:

Obrazloženje izmjene članka 2. točke (f) SFD-a bilo je da se u SFD uključe definicije i pojmovi upotrijebljeni u Uredbi (EU) br. 648/2012, kao što su „CCP” ili „klirinški član”, a da se pritom ne izmijene postojeće predviđene nacionalne opcije. Iako tekst članka 2. točke (f) trećeg podstavka SFD-a više nije na snazi, čini se da to ne odražava namjeru zakonodavca izraženu u pratećoj uvodnoj izjavi.

---

(1)  Direktiva 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uspostavi okvira za oporavak i sanaciju kreditnih institucija i investicijskih društava te o izmjeni Direktive Vijeća 82/891/EEZ i direktiva 2001/24/EZ, 2002/47/EZ, 2004/25/EZ, 2005/56/EZ, 2007/36/EZ, 2011/35/EU, 2012/30/EU i 2013/36/EU te uredbi (EU) br. 1093/2010 i (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 173, 12.6.2014., str. 190.).

(2)  Direktiva (EU) 2019/879 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2019. o izmjeni Direktive 2014/59/EU u pogledu kapaciteta pokrivanja gubitaka i dokapitalizacije kreditnih institucija i investicijskih društava te Direktive 98/26/EZ (SL L 150, 7.6.2019., str. 296.).

(3)  Direktiva 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o pristupanju djelatnosti kreditnih institucija i bonitetnom nadzoru nad kreditnim institucijama i investicijskim društvima, izmjeni Direktive 2002/87/EZ te stavljanju izvan snage direktiva 2006/48/EZ i 2006/49/EZ (SL L 176, 27.6.2013., str. 338.).

(4)  Direktiva (EU) 2019/878 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2019. o izmjeni Direktive 2013/36/EU u pogledu izuzetih subjekata, financijskih holdinga, mješovitih financijskih holdinga, primitaka, nadzornih mjera i ovlasti te mjera za očuvanje kapitala (SL L 150, 7.6.2019., str. 253.).

(5)  Uredba (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (SL L 176, 27.6.2013., str. 1.).

(6)  Uredba (EU) 2019/876 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2019. o izmjeni Uredbe (EU) br. 575/2013 u pogledu omjera financijske poluge, omjera neto stabilnih izvora financiranja, zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze, kreditnog rizika druge ugovorne strane, tržišnog rizika, izloženosti prema središnjim drugim ugovornim stranama, izloženosti prema subjektima za zajednička ulaganja, velikih izloženosti, zahtjeva za izvješćivanje i objavu, i Uredbe (EU) br. 648/2012 (SL L 150, 7.6.2019., str. 1.).

(7)  Direktiva 2014/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o tržištu financijskih instrumenata i izmjeni Direktive 2002/92/EZ i Direktive 2011/61/EU (SL L 173, 12.6.2014., str. 349.).

(8)  Direktiva 98/26/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. svibnja 1998. o konačnosti namire u platnim sustavima i sustavima za namiru vrijednosnih papira (SL L 166, 11.6.1998., str. 45.).

(9)  Uredba (EU) br. 806/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. srpnja 2014. o utvrđivanju jedinstvenih pravila i jedinstvenog postupka za sanaciju kreditnih institucija i određenih investicijskih društava u okviru jedinstvenog sanacijskog mehanizma i jedinstvenog fonda za sanaciju te o izmjeni Uredbe (EU) br. 1093/2010 (SL L 225, 30.7.2014., str. 1.).

(10)  Uredba (EU) 2019/877 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2019. o izmjeni Uredbe (EU) br. 806/2014 u pogledu kapaciteta pokrivanja gubitaka i dokapitalizacije kreditnih institucija i investicijskih društava (SL L 150, 7.6.2019., str. 226.).

(11)  Sedma direktiva Vijeća 83/349/EEZ od 13. lipnja 1983. na temelju članka 54. stavka 3. točke (g) Ugovora o konsolidiranim financijskim izvještajima (SL L 193, 18.7.1983., str. 1.).

(12)  Uredba (EZ) br. 1606/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. srpnja 2002. o primjeni međunarodnih računovodstvenih standarda (SL L 243, 11.9.2002., str. 1.).

(13)  Direktiva (EU) 2019/2162 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. studenoga 2019. o izdavanju pokrivenih obveznica i javnom nadzoru pokrivenih obveznica i izmjeni direktiva 2009/65/EZ i 2014/59/EU (SL L 328, 18.12.2019., str. 29.).

(14)  Direktiva 2002/47/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. lipnja 2002. o financijskom kolateralu (SL L 168, 27.6.2002., str. 43.)

(15)  Delegirana uredba Komisije (EU) 2016/1450 od 23. svibnja 2016. o dopuni Direktive 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu regulatornih tehničkih standarda kojima se utvrđuju kriteriji povezani s metodologijom za određivanje minimalnog zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze (SL L 237, 3.9.2016., str. 1.).

(16)  Uredba (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o OTC izvedenicama, središnjoj drugoj ugovornoj strani i trgovinskom repozitoriju (SL L 201, 27.7.2012., str. 1.).