ISSN 1977-1088

Službeni list

Europske unije

C 297
European flag  

Hrvatsko izdanje

Informacije i objave

Godište 63.
7 rujna 2020.

Sadržaj

Stranica

 

IV.   Obavijesti

 

OBAVIJESTI INSTITUCIJA, TIJELA, UREDA I AGENCIJA EUROPSKE UNIJE

 

Sud Europske unije

2020/C 297/01

Posljednje objave Suda Europske unije u Službenom listu Europske unije

1

 

V.   Objave

 

SUDSKI POSTUPCI

 

Sud

2020/C 297/02

Predmet C-378/16 P: Presuda Suda (treće vijeće) od 16. srpnja 2020. – Inclusion Alliance for Europe GEIE protiv Europske komisije (Žalba – Arbitražna klauzula – Sporazumi o dodjeli bespovratnih sredstava sklopljeni u okviru Sedmog okvirnog programa za istraživanje, tehnološki razvoj i demonstracijske aktivnosti (2007. – 2013.) i Okvirnog programa za konkurentnost i inovacije (2007. – 2013.) – Projekti MARE, Senior i ECRN – Komisijina odluka o povratu neosnovano isplaćenih iznosa – Nadležnost suda Unije)

2

2020/C 297/03

Predmet C-517/17: Presuda Suda (peto vijeće) od 16. srpnja 2020. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Bundesverwaltungsgericht – Njemačka) – Milkiyas Addis protiv Bundesrepublik Deutschland (Zahtjev za prethodnu odluku – Područje slobode, sigurnosti i pravde – Politika azila – Zajednički postupci za priznavanje i oduzimanje međunarodne zaštite – Direktiva 2013/32/EU – Članci 14. i 34. – Obveza omogućavanja osobnog razgovora podnositelju zahtjeva za međunarodnu zaštitu prije donošenja odluke o nedopuštenosti – Povreda obveze u prvostupanjskom postupku – Posljedice)

2

2020/C 297/04

Predmet C-584/17 P: Presuda Suda (treće vijeće) od 16. srpnja 2020. – ADR Center SpA protiv Europske komisije (Žalba – Arbitražna klauzula – Sporazumi o bespovratnim sredstvima sklopljeni u okviru posebnog programa Civilno pravosuđe za razdoblje 2007. – 2013. – Revizorska izvješća kojima se dovodi u pitanje prihvatljivost nekih troškova – Odluka Europske komisije o provedbi povrata neosnovano isplaćenih iznosa – Članak 299. UFEU-a – Komisijina ovlast donošenja odluke koja je izvršna isprava u okviru ugovornih odnosa – Nadležnost suda Unije – Djelotvorna sudska zaštita)

3

2020/C 297/05

Predmet C-311/18: Presuda Suda (veliko vijeće) od 16. srpnja 2020. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio High Court (Irska) – Data Protection Commissioner protiv Facebook Ireland Limited, Maximilliana Schremsa (Zahtjev za prethodnu odluku – Zaštita fizičkih osoba u vezi s obradom osobnih podataka – Povelja Europske unije o temeljnim pravima – Članci 7., 8. i 47. – Uredba (EU) 2016/679 – Članak 2. stavak 2. – Područje primjene – Prijenosi osobnih podataka trećim zemljama u komercijalne svrhe – Članak 45. – Komisijina odluka o primjerenosti – Članak 46. – Prijenosi uz odgovarajuće zaštitne mjere – Članak 58. – Ovlasti nadzornih tijela – Obrada prenesenih podataka koju za potrebe nacionalne sigurnosti izvršavaju javna tijela treće zemlje – Ocjena primjerenosti razine zaštite koju osigurava treća zemlja – Odluka 2010/87/EU – Standardne klauzule o zaštiti za prijenos osobnih podataka trećoj zemlji – Odgovarajuće mjere zaštite koje nudi voditelj obrade – Valjanost – Provedbena odluka (EU) 2016/1250 – Primjerenost zaštite koju osigurava europsko-američki sustav zaštite privatnosti – Valjanost – Pritužba fizičke osobe čiji su podaci preneseni iz Europske unije u Sjedinjene Američke Države)

4

2020/C 297/06

Predmet C-549/18: Presuda Suda (veliko vijeće) od 16. srpnja 2020. – Europska komisija protiv Rumunjske (Povreda obveze države članice – Članak 258. UFEU-a – Sprečavanje korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma – Direktiva (EU) 2015/849 – Neprenošenje i/ili nepriopćavanje mjera za prenošenje – Članak 260. stavak 3. UFEU-a – Zahtjev za nalaganje plaćanja paušalnog iznosa)

5

2020/C 297/07

Predmet C-550/18: Presuda Suda (veliko vijeće) od 16. srpnja 2020. – Europska komisija protiv Irske (Povreda obveze države članice – Članak 258. UFEU-a – Sprečavanje korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma – Direktiva (EU) 2015/849 – Neprenošenje i/ili nepriopćavanje mjera za prenošenje – Članak 260. stavak 3. UFEU-a – Zahtjev za nalaganje plaćanja paušalnog iznosa)

6

2020/C 297/08

Predmet C-606/18 P: Presuda Suda (drugo vijeće) od 16. srpnja 2020. – Nexans France SAS, Nexans SA protiv Europske komisije (Žalba – Tržišno natjecanje – Zabranjeni sporazumi – Europsko tržište podzemnih i podmorskih električnih kablova – Podjela tržišta u okviru projekata – Uredba (EZ) br. 1/2003 – Članak 20. – Ovlasti Europske komisije u provođenju pretraga u postupku iz područja zabranjenih sporazuma – Ovlast kopiranja podataka bez prethodno izvršene provjere i njihova naknadnog ispitivanja u Komisijinim prostorijama – Novčane kazne – Neograničena nadležnost)

6

2020/C 297/09

Predmet C-610/18: Presuda Suda (veliko vijeće) od 16. srpnja 2020. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Centrale Raad van Beroep – Nizozemska) – AFMB Ltd i dr. protiv Raad van bestuur van de Sociale verzekeringsbank (Zahtjev za prethodnu odluku – Radnici migranti – Socijalna sigurnost – Primjenjivo zakonodavstvo – Uredba (EEZ) br. 1408/71 – Članak 14. točka 2. podtočka (a) – Pojam osoba koja je član putujućeg osoblja u poduzeću – Uredba (EZ) br. 883/2004 – Članak 13. stavak 1. točka (b) – Pojam poslodavac – Vozači teretnih vozila koji inače obavljaju djelatnost kao zaposlene osobe u dvjema državama članicama ili državama Europskog udruženja za slobodnu trgovinu (EFTA) ili u više njih – Vozači teretnih vozila koji su s jednim poduzećem sklopili ugovor o radu, ali su pod stvarnim nadzorom drugog poduzeća s poslovnim nastanom u državi članici boravišta tih vozača – Određivanje poduzeća koje ima svojstvo poslodavca)

7

2020/C 297/10

Predmet C-658/18: Presuda Suda (drugo vijeće) od 16. srpnja 2020. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Giudice di pace di Bologna – Italija) – UX protiv Governo della Repubblica italiana (Zahtjev za prethodnu odluku – Dopuštenost – Članak 267. UFEU-a – Pojam nacionalni sud – Kriteriji – Socijalna politika – Direktiva 2003/88/EZ – Područje primjene – Članak 7. – Plaćeni godišnji odmor – Direktiva 1999/70/EZ – Okvirni sporazum o radu na određeno vrijeme koji su sklopili ETUC, UNICE i CEEP – Članci 2. i 3 – Pojam radnik zaposlen na određeno vrijeme – Mirovni suci i redovni suci – Različito postupanje – Članak 4. – Načelo nediskriminacije – Pojam objektivni razlozi)

8

2020/C 297/11

Predmet C-686/18: Presuda Suda (prvo vijeće) od 16. srpnja 2020. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Consiglio di Stato – Italija) – OC i dr., Adusbef, Federconsumatori, PB i dr., QA i dr. protiv Banca d'Italia, Presidenza del Consiglio dei Ministri, Ministero dell'Economia e delle Finanze (Zahtjev za prethodnu odluku – Dopuštenost – Članak 63. i sljedeći članci UFEU a – Slobodno kretanje kapitala – Članak 107. i sljedeći članci UFEU a – Državne potpore – Članci 16. i 17. Povelje Europske unije o temeljnim pravima – Sloboda poduzetništva – Pravo na vlasništvo – Uredba (EU) br. 575/2013 – Bonitetni zahtjevi za kreditne institucije i investicijska društva – Članak 29. – Uredba (EU) br. 1024/2013 – Članak 6. stavak 4. – Bonitetni nadzor nad kreditnim institucijama – Posebne zadaće dodijeljene Europskoj središnjoj banci (ESB) – Delegirana uredba (EU) br. 241/2014 – Regulatorni tehnički standardi za kapitalne zahtjeve za institucije – Nacionalni propis kojim se pučkim bankama osnovanim u obliku zadruga nameće imovinski prag i omogućuje da ograniče pravo na otkup dionica članova koji se povlače)

9

2020/C 297/12

Predmet C-714/18 P: Presuda Suda (drugo vijeće) od 16. srpnja 2020. – ACTC GmbH protiv Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO), Taiga AB (Žalba – Žig Europske unije – Uredba (EZ) br. 207/2009 – Prijava za registraciju verbalnog žiga Europske unije tigha – Prigovor koji je podnio nositelj ranijeg žiga Europske unije TAIGA – Djelomično odbijanje prijave za registraciju – Članak 8. stavak 1. točka (b) – Ocjena vjerojatnosti dovođenja u zabludu – Ocjena konceptualne sličnosti suprotstavljenih znakova – Članak 42. stavak 2. – Dokaz o stvarnoj uporabi ranijeg žiga – Dokaz o uporabi za dio proizvoda ili usluga – Određivanje samostalne potkategorije proizvoda)

10

2020/C 297/13

Predmet C-771/18: Presuda Suda (deveto vijeće) od 16. srpnja 2020. – Europska komisija protiv Mađarske (Tužba zbog povrede obveze – Unutarnja tržišta električne energije i prirodnog plina – Mreže transporta električne energije i prirodnog plina – Uvjeti dostupnosti – Uredba (EZ) br. 714/2009 – Članak 14. stavak 1. – Uredba (EZ) br. 715/2009 – Članak 13. stavak 1. – Troškovi – Određivanje naknada za pristup mrežama – Direktiva 2009/72/EZ – Članak 37. stavak 17. – Direktiva 2009/73/EZ – Članak 41. stavak 17. – Nacionalni pravni lijekovi – Načelo djelotvorne sudske zaštite)

10

2020/C 297/14

Predmet C-73/19: Presuda Suda (prvo vijeće) od 16. srpnja 2020. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Hof van beroep te Antwerpen – Belgija) – Belgische Staat, koju zastupaju Minister van Werk, Economie en Consumenten, zadužen za Buitenlandse handel, i Directeur-Generaal van de Algemene Directie Controle en Bemiddeling van de FOD Economie, K.M.O., Middenstand en Energie, koji je postao Algemene Directie Economische Inspectie, Directeur-Generaal van de Algemene Directie Controle en Bemiddeling van de FOD Economie, K.M.O., Middenstand en Energie, koji je postao Algemene Directie Economische Inspectie protiv Movic BV, Events Belgium BV, Leisure Tickets & Activities International BV (Zahtjev za prethodnu odluku – Pravosudna suradnja u građanskim stvarima – Uredba (EU) br. 1215/2012 – Članak 1. stavak 1. – Područje primjene – Pojam građanska i trgovačka stvar – Tužba za prestanak nepoštenih poslovnih praksi koju je podnijelo tijelo javne vlasti radi zaštite interesa potrošača)

11

2020/C 297/15

Predmet C-80/19: Presuda Suda (prvo vijeće) od 16. srpnja 2020. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Lietuvos Aukščiausiasis Teismas – Litva) – u postupku koji je pokrenuo E. E. (Zahtjev za prethodnu odluku – Pravosudna suradnja u građanskim stvarima – Uredba (EU) br. 650/2012 – Područje primjene – Pojam nasljeđivanje s prekograničnim implikacijama – Pojam uobičajeno boravište umrlog – Članak 3. stavak 2. – Pojam sud – Primjena pravila o sudskoj nadležnosti na javne bilježnike – Članak 3. stavak 1. točke (g) i (i) – Pojmovi odluka i javna isprava – Članci 5., 7. i 22. – Sporazum o izboru suda i izboru mjerodavnog prava za nasljeđivanje – Članak 83. stavci 2. i 4. – Prijelazne odredbe)

12

2020/C 297/16

Predmet C-97/19: Presuda Suda (drugo vijeće) od 16. srpnja 2020. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Finanzgericht Düsseldorf – Njemačka) – Pfeifer & Langen GmbH & Co. KG protiv Hauptzollamt Köln (Zahtjev za prethodnu odluku – Carinski zakonik – Carinske deklaracije – Članak 78. tog zakonika – Izmjena carinske deklaracije – Deklarantovo ime – Izmjena podataka o osobi deklaranta s ciljem dokazivanja postojanja neizravnog odnosa zastupanja – Neizravno zastupanje osobe koja je dobila uvoznu dozvolu)

13

2020/C 297/17

Predmet C-129/19: Presuda Suda (veliko vijeće) od 16. srpnja 2020. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Corte suprema di cassazione – Italija) – Presidenza del Consiglio dei Ministri protiv BV (Zahtjev za prethodnu odluku – Direktiva 2004/80/EZ – Članak 12. stavak 2. – Nacionalni propisi o naknadi štete žrtvama nasilnih kaznenih djela počinjenih s namjerom koji jamče pravičnu i primjerenu naknadu – Područje primjene – Žrtva s boravištem na području države članice u kojoj je počinjeno nasilno kazneno djelo s namjerom – Obveza da ta žrtva bude obuhvaćena nacionalnim propisima o naknadi štete – Pojam, pravična i primjerena naknada’ – Odgovornost država članica u slučaju povrede prava Unije)

13

2020/C 297/18

Spojeni predmet C-133/19, C-136/19 i C-137/19: Presuda Suda (treće vijeće) od 16. srpnja 2020. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Conseil d'État – Belgija) – B. M. M. (C-133-19 i C-136/19), B. S. (C-133/19), B. M. (C-136/19), B. M. O. (C-137/19) protiv État belge (Zahtjev za prethodnu odluku – Područje slobode, sigurnosti i pravde – Imigracijska politika – Pravo na spajanje obitelji – Direktiva 2003/86/EZ – Članak 4. stavak 1. – Pojam maloljetno dijete – Članak 24. stavak 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima – Najbolji interes djeteta – Članak 47. Povelje o temeljnim pravima – Pravo na djelotvoran pravni lijek – Sponzorova djeca koja su postala punoljetna tijekom postupka odlučivanja ili sudskog postupka protiv odluke o odbijanju spajanja obitelji)

14

2020/C 297/19

Spojeni predmeti C-224/19 i C-259/19: Presuda Suda (četvrto vijeće) od 16. srpnja 2020. (zahtjevi za prethodnu odluku koje su uputili Juzgado de Primera Instancia no 17 de Palma de Mallorca, Juzgado de Primera Instancia e Instrucción de Ceuta – Španjolska) – CY protiv Caixabank SA (C-224/19), LG, PK protiv Banco Bilbao Vizcaya Argentaria SA (C-259/19) (Zahtjev za prethodnu odluku – Zaštita potrošača – Direktiva 93/13/EEZ – Članci 6. i 7. – Potrošački ugovori – Hipotekarni zajmovi – Nepoštene odredbe – Ugovorna odredba kojom se snošenje svih troškova zasnivanja i brisanja hipoteke prebacuje na teret korisnika kredita – Učinci proglašenja navedenih odredbi ništavima – Ovlasti nacionalnog suca u slučaju kad utvrdi da je neka odredba nepoštena – Raspodjela troškova – Primjena nacionalnih odredbi dopunske naravi – Članak 3. stavak 1. – Ocjena nepoštenosti ugovornih odredbi – Članak 4. stavak 2. – Izuzimanje odredbi koje se odnose na glavni predmet ugovora ili primjerenost cijene ili naknade – Uvjet – Članak 5. – Obveza jasnog i razumljivog teksta ugovornih odredbi – Troškovi – Zastara – Načelo djelotvornosti)

15

2020/C 297/20

Predmet C-249/19: Presuda Suda (prvo vijeće) od 16. srpnja 2020. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunalul Bucureşti – Rumunjska) – JE protiv KF (Zahtjev za prethodnu odluku – Uredba (UE) br. 1259/2010 – Pojačana suradnja u području prava primjenljivog na razvod braka i zakonsku rastavu – Jedinstvena pravila – Članak 10. – Primjena prava suda pred kojim se vodi postupak)

16

2020/C 297/21

Predmet C-253/19: Presuda Suda (deveto vijeće) od 16. srpnja 2020. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunal da Relação de Guimarães – Portugal) – MH, NI protiv OJ, Novo Banco SA (Zahtjev za prethodnu odluku – Pravosudna suradnja u građanskim stvarima – Postupci u slučaju nesolventnosti – Uredba (EU) 2015/848 – Članak 3. – Međunarodna nadležnost – Središte dužnikovih glavnih interesa – Fizička osoba koja ne obavlja neovisnu poslovnu ili profesionalnu djelatnost – Oboriva pretpostavka u skladu s kojom je središte glavnih interesa te osobe mjesto njezina uobičajenog boravišta – Obaranje pretpostavke – Situacija u kojoj se jedina dužnikova nekretnina nalazi izvan države članice njegova uobičajenog boravišta)

16

2020/C 297/22

Predmet C-411/19: Presuda Suda (šesto vijeće) od 16. srpnja 2020. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunale Amministrativo Regionale per il Lazio – Italija) – WWF Italia o.n.l.u.s. i dr. protiv Presidenza del Consiglio dei Ministri, Azienda Nazionale Autonoma Strade SpA (ANAS) (Zahtjev za prethodnu odluku – Okoliš – Direktiva 92/43/EEZ – Članak 6. – Očuvanje prirodnih staništa i divlje faune i flore – Posebna područja očuvanja – Izgradnja cestovne dionice – Procjena utjecaja tog projekta na predmetno posebno područje očuvanja – Ovlaštenje – Imperativni razlozi prevladavajućeg javnog interesa)

17

2020/C 297/23

Predmet C-424/19: Presuda Suda (šesto vijeće) od 16. srpnja 2020. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputila Curtea de Apel Bucureşti – Rumunjska) – Cabinet de avocat UR protiv Administraţia Sector 3 a Finanţelor Publice prin Direcţia Generală Regională a Finanţelor Publice Bucureşti, Administraţia Sector 3 a Finanţelor Publice, MJ, NK (Zahtjev za prethodnu odluku – Direktiva 2006/112/EZ – Porez na dodanu vrijednost (PDV) – Članak 9. stavak 1. – Pojam porezni obveznik – Osoba koja obavlja odvjetničku djelatnost – Konačna sudska odluka – Načelo pravomoćnosti – Doseg tog načela u slučaju kad odluka nije u skladu s pravom Unije)

18

2020/C 297/24

Predmet C-496/19: Presuda Suda (osmo vijeće) od 16. srpnja 2020. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Commissione tributaria regionale della Campania – Italija) – Antonio Capaldo SpA protiv Agenzia delle dogane e dei monopoli – Ufficio delle dogane di Salerno (Zahtjev za prethodnu odluku – Carinska unija – Carinski zakonik Zajednice – Uredba (EZZ) br. 2913/92 – Nadzor robe – Zahtjev za reviziju carinske deklaracije – Naknadna provjera)

19

2020/C 297/25

Predmet C-686/19: Presuda Suda (šesto vijeće) od 16. srpnja 2020. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Augstākā tiesa (Senāts) – Latvija) – SIA Soho Group protiv Patērētāju tiesību aizsardzības centrs (Zahtjev za prethodnu odluku – Zaštita potrošača – Ugovori o potrošačkim kreditima – Direktiva 2008/48/EZ – Pojam ‚ukupni troškovi kredita za potrošača’ – Naknade za produljenje roka otplate kredita)

19

2020/C 297/26

Predmet C-436/19 P: Žalba koju su 6. lipnja 2019. podnijeli Abaco Energy SA i drugi protiv rješenja Općeg suda (deveto vijeće) od 25. ožujka 2019. u predmetu T-186/18, Abaco Energy i drugi protiv Komisije

20

2020/C 297/27

Predmet C-176/20: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 7. travnja 2020. uputio Curtea de Apel Alba Julia (Rumunjska) – SC Avio Lucos SRL protiv Agenţia de Plăţi şi Intervenţie pentru Agricultură – Centrul judeţean Dolj, Agenţia de Plăţi şi Intervenţie pentru Agricultură (APIA) – Aparat Central

20

2020/C 297/28

Predmet C-179/20: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 7. travnja 2020. uputio Curtea de Apel Bucureşti (Rumunjska) – Fondul Proprietatea SA protiv Guvernul României, SC Complexul Energetic Hunedoara SA, u postupku likvidacije, Compania Naţională de Transport a Energiei Electrice Transelectrica SA, SC Complexul Energetic Oltenia SA

21

2020/C 297/29

Predmet C-182/20: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 23. travnja 2020. uputio Curtea de Apel Suceava (Rumunjska)– BE, DT protiv Administraţia Judeţeană a Finanţelor Publice Suceava, Direcţia Generală Regională a Finanţelor Publice Iaşi, Accer Ipurl Suceva – lichidator judiciar al BE, EP

22

2020/C 297/30

Predmet C-217/20: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 25. svibnja 2020. uputio Rechtbank Overijssel (Nizozemska) – XXXX protiv Staatssecretaris van Financiën

22

2020/C 297/31

Predmet C-218/20: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 27. svibnja 2020. uputio Tribunalul Mureş (Rumunjska) – Sindicatul Lucrătorilor din Transporturi, TD protiv SC Samidani Trans SRL

23

2020/C 297/32

Predmet C-225/20: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 29. svibnja 2020. uputio Curtea de Apel Constanţa (Rumunjska) – Euro Delta Danube Srl protiv Agenţia de Plăţi şi Intervenţie pentru Agricultură – Centrul Judeţean Tulcea

23

2020/C 297/33

Predmet C-233/20: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 4. lipnja 2020. uputio Oberster Gerichtshof (Austrija) – WD protiv job-medium GmbH in Liquidation

24

2020/C 297/34

Predmet C-237/20: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 5. lipnja 2020. uputio Hoge Raad der Nederlanden (Nizozemska) – Federatie Nederlandse Vakbeweging protiv Heiploeg Seafood International BV, Heitrans International BV

25

2020/C 297/35

Predmet C-241/20: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 5. lipnja 2020. uputio tribunal de première instance du Luxembourg (Belgija) – BJ protiv État belge

26

2020/C 297/36

Predmet C-245/20: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 29. svibnja 2020. uputio Rechtbank Midden-Nederland (Nizozemska) – X, Z protiv Autoriteit Persoonsgegevens

27

2020/C 297/37

Predmet C-246/20: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 3. lipnja 2020. uputio Rechtbank van eerste aanleg Oost-Vlaanderen, Afdeling Gent (Belgija) – Openbaar Ministerie protiv EA

28

2020/C 297/38

Predmet C-251/20: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 10. lipnja 2020. uputio Cour de cassation (Francuska) – Gtflix Tv protiv DR

28

2020/C 297/39

Predmet C-253/20: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 9. lipnja 2020. uputio Hof van beroep Brussel (Belgija) – Impexeco N.V. protiv Novartis AG

29

2020/C 297/40

Predmet C-254/20: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 9. lipnja 2020. uputio Hof van beroep te Brussel (Belgija) – PI Pharma NV protiv Novartis AG, Novartis Pharma NV

29

2020/C 297/41

Predmet C-269/20: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 18. lipnja 2020. uputio Bundesfinanzhof (Njemačka) – Finanzamt T protiv S

30

2020/C 297/42

Predmet C-274/20: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 19. lipnja 2020. uputio Giudice di pace di Massa (Italija) – GN, WX protiv Prefettura di Massa Carrara – Ufficio Territoriale del Governo di Massa Carrara

31

2020/C 297/43

Predmet C-283/20: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 25. lipnja 2020. uputio tribunal du travail francophone de Bruxelles (Belgija) – CO, ME, GC i 42 drugih protiv MJ, Europske komisije, Europske služba za vanjsko djelovanje, Vijeća Europske unije, Eulexa Kosovo

32

2020/C 297/44

Predmet C-288/20: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 30. lipnja 2020. uputio tribunal judiciaire – Bobigny (Francuska) – BNP Paribas Personal Finance SA protiv ZD

32

2020/C 297/45

Predmet C-289/20: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 30. lipnja 2020. uputio cour d'appel de Paris (Francuska) – IB protiv FA

34

2020/C 297/46

Predmet C-290/20: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 30. lipnja 2020. uputio Satversmes tiesa (Latvija) – AS Latvijas Gāze protiv Latvijas Republikas Saeima, Sabiedrisko pakalpojumu regulēšanas komisija

34

2020/C 297/47

Predmet C-299/20: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 6. srpnja 2020. uputio Conseil d'État (Francuska) – Icade Promotion Logement SAS protiv Ministère de l'Action et des Comptes publics

35

2020/C 297/48

Predmet C-328/20: Tužba podnesena 22. srpnja 2020. – Europska komisija protiv Republike Austrije

36

2020/C 297/49

Predmet C-331/20 P: Žalba koju je 22. srpnja 2020. podnijela Volotea, SA protiv presude Općeg suda (prvo prošireno vijeće) od 13. svibnja 2020. u predmetu T-607/17, Volotea protiv Komisije

37

2020/C 297/50

Predmet C-343/20 P: Žalba koju je 23. srpnja 2020. podnio easyJet Airline Co. Ltd protiv presude Općeg suda (prvo prošireno vijeće) od 13. svibnja 2020. u predmetu T-8/18, easyJet Airline protiv Komisije

38

 

Opći sud

2020/C 297/51

Predmet T-371/20: Tužba podnesena 15. lipnja 2020. – Pollinis France protiv Komisije

39

2020/C 297/52

Predmet T-381/20: Tužba podnesena 20. lipnja 2020. – Datax protiv REA-e

39

2020/C 297/53

Predmet T-392/20: Tužba podnesena 19. lipnja 2020. – Flašker protiv Komisije

40

2020/C 297/54

Predmet T-404/20: Tužba podnesena 27. lipnja 2020. – Global Translation Solutions protiv Komisije

41

2020/C 297/55

Predmet T-415/20: Tužba podnesena 3. srpnja 2020. – KT protiv EIB-a

42

2020/C 297/56

Predmet T-425/20: Tužba podnesena 3. srpnja 2020. – KU protiv ESVD-a

43

2020/C 297/57

Predmet T-435/20: Tužba podnesena 7. srpnja 2020. – JR protiv Komisije

44

2020/C 297/58

Predmet T-440/20: Tužba podnesena 10. srpnja 2020. – Jindal Saw i Jindal Saw Italia protiv Komisije

44

2020/C 297/59

Predmet T-441/20: Tužba podnesena 10. srpnja 2020. – Jindal Saw i Jindal Saw Italia protiv Komisije

45

2020/C 297/60

Predmet T-442/20: Tužba podnesena 13. srpnja 2020. – Grangé i Van Strydonck protiv EUIPO-a – Nema (âme)

46

2020/C 297/61

Predmet T-443/20: Tužba podnesena 13. srpnja 2020. – Sanford protiv EUIPO-a – Avery Zweckform (Labels)

46

2020/C 297/62

Predmet T-457/20: Tužba podnesena 13. srpnja 2020. – VeriGraft protiv EASME

47

2020/C 297/63

Predmet T-464/20: Tužba podnesena 21. srpnja 2020. – Eggy Food protiv EUIPO-a (YOUR DAILY PROTEIN)

48

2020/C 297/64

Predmet T-474/20: Tužba podnesena 24. srpnja 2020. – LD protiv Komisije

48

HR

 

IV. Obavijesti

OBAVIJESTI INSTITUCIJA, TIJELA, UREDA I AGENCIJA EUROPSKE UNIJE

Sud Europske unije

7.9.2020   

HR

Službeni list Europske unije

C 297/1

Posljednje objave Suda Europske unije u Službenom listu Europske unije

(2020/C 297/01)

Posljednja objava

SL C 287, 31.8.2020.

Prethodne objave

SL C 279, 24.8.2020.

SL C 271, 17.8.2020.

SL C 262, 10.8.2020.

SL C 255, 3.8.2020.

SL C 247, 27.7.2020.

SL C 240, 20.7.2020.

Ti su tekstovi dostupni na:

EUR-Lex: http://eur-lex.europa.eu

V. Objave

SUDSKI POSTUPCI

Sud

7.9.2020   

HR

Službeni list Europske unije

C 297/2

Presuda Suda (treće vijeće) od 16. srpnja 2020. – Inclusion Alliance for Europe GEIE protiv Europske komisije

(Predmet C-378/16 P) (1)

(Žalba - Arbitražna klauzula - Sporazumi o dodjeli bespovratnih sredstava sklopljeni u okviru Sedmog okvirnog programa za istraživanje, tehnološki razvoj i demonstracijske aktivnosti (2007. – 2013.) i Okvirnog programa za konkurentnost i inovacije (2007. – 2013.) - Projekti MARE, Senior i ECRN - Komisijina odluka o povratu neosnovano isplaćenih iznosa - Nadležnost suda Unije)

(2020/C 297/02)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Žalitelj: Inclusion Alliance for Europe GEIE (zastupnici: A. D'Amico i S. Famiani, avvocati)

Druga stranka u postupku: Europska komisija (zastupnici: u početku F. Moro, S. Delaude i L. Di Paolo, a zatim F. Moro i S. Delaude, agenti, uz asistenciju D. Gullo, avvocato)

Izreka

1.

Poništava se rješenje Općeg suda Europske unije od 21. travnja 2016., Inclusion Alliance for Europe/Komisija (T-539/13, neobjavljeno, EU:T:2016:235).

2.

Predmet T-539/13 vraća se na ponovno odlučivanje Općem sudu Europske unije.

3.

O troškovima će se odlučiti naknadno.

(1)  SL C 326, 5. 9. 2016.

7.9.2020   

HR

Službeni list Europske unije

C 297/2

Presuda Suda (peto vijeće) od 16. srpnja 2020. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Bundesverwaltungsgericht – Njemačka) – Milkiyas Addis protiv Bundesrepublik Deutschland

(Predmet C-517/17) (1)

(Zahtjev za prethodnu odluku - Područje slobode, sigurnosti i pravde - Politika azila - Zajednički postupci za priznavanje i oduzimanje međunarodne zaštite - Direktiva 2013/32/EU - Članci 14. i 34. - Obveza omogućavanja osobnog razgovora podnositelju zahtjeva za međunarodnu zaštitu prije donošenja odluke o nedopuštenosti - Povreda obveze u prvostupanjskom postupku - Posljedice)

(2020/C 297/03)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Bundesverwaltungsgericht

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Milkiyas Addis

Tuženik: Bundesrepublik Deutschland

Izreka

Članke 14. i 34. Direktive 2013/32/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o zajedničkim postupcima za priznavanje i oduzimanje međunarodne zaštite treba tumačiti na način da im se protivi nacionalni propis na temelju kojeg povreda obveze omogućavanja osobnog razgovora podnositelju zahtjeva za međunarodnu zaštitu, prije donošenja odluke o nedopuštenosti na temelju članka 33. stavka 2. točke (a) te direktive, ne dovodi do poništenja te odluke i ponovnog upućivanja predmeta tijelu odlučivanja, osim ako taj propis omogućuje tom podnositelju zahtjeva da u okviru žalbenog postupka protiv te odluke na saslušanju osobno iznese sve svoje argumente protiv navedene odluke uz poštovanje svih primjenjivih uvjeta i temeljnih jamstava iz članka 15. navedene direktive te ako, čak i uzimajući u obzir te navode, nije moguće donijeti nikakvu drugu odluku.

(1)  SL C 392, 20. 11. 2017.

7.9.2020   

HR

Službeni list Europske unije

C 297/3

Presuda Suda (treće vijeće) od 16. srpnja 2020. – ADR Center SpA protiv Europske komisije

(Predmet C-584/17 P) (1)

(Žalba - Arbitražna klauzula - Sporazumi o bespovratnim sredstvima sklopljeni u okviru posebnog programa „Civilno pravosuđe” za razdoblje 2007. – 2013. - Revizorska izvješća kojima se dovodi u pitanje prihvatljivost nekih troškova - Odluka Europske komisije o provedbi povrata neosnovano isplaćenih iznosa - Članak 299. UFEU-a - Komisijina ovlast donošenja odluke koja je izvršna isprava u okviru ugovornih odnosa - Nadležnost suda Unije - Djelotvorna sudska zaštita)

(2020/C 297/04)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: ADR Center SpA (zastupnici: A. Guillerme i T. Bontinck, odvjetnici)

Druga stranka u postupku: Europska komisija (zastupnici: J. Estrada de Solà i A Katsimerou, agenti)

Izreka

1.

Žalba se odbija.

2.

Društvo ADR Center SpA, osim dvije trećine vlastitih troškova, snosi i dvije trećine troškova Europske komisije.

3.

Europska komisija, osim trećine vlastitih troškova, snosi i trećinu troškova društva ADR Center SpA.

(1)  SL C 5, 8. 1. 2018.

7.9.2020   

HR

Službeni list Europske unije

C 297/4

Presuda Suda (veliko vijeće) od 16. srpnja 2020. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio High Court (Irska) – Data Protection Commissioner protiv Facebook Ireland Limited, Maximilliana Schremsa

(Predmet C-311/18) (1)

(Zahtjev za prethodnu odluku - Zaštita fizičkih osoba u vezi s obradom osobnih podataka - Povelja Europske unije o temeljnim pravima - Članci 7., 8. i 47. - Uredba (EU) 2016/679 - Članak 2. stavak 2. - Područje primjene - Prijenosi osobnih podataka trećim zemljama u komercijalne svrhe - Članak 45. - Komisijina odluka o primjerenosti - Članak 46. - Prijenosi uz odgovarajuće zaštitne mjere - Članak 58. - Ovlasti nadzornih tijela - Obrada prenesenih podataka koju za potrebe nacionalne sigurnosti izvršavaju javna tijela treće zemlje - Ocjena primjerenosti razine zaštite koju osigurava treća zemlja - Odluka 2010/87/EU - Standardne klauzule o zaštiti za prijenos osobnih podataka trećoj zemlji - Odgovarajuće mjere zaštite koje nudi voditelj obrade - Valjanost - Provedbena odluka (EU) 2016/1250 - Primjerenost zaštite koju osigurava europsko-američki sustav zaštite privatnosti - Valjanost - Pritužba fizičke osobe čiji su podaci preneseni iz Europske unije u Sjedinjene Američke Države)

(2020/C 297/05)

Jezik postupka: engleski

Sud koji je uputio zahtjev

High Court (Irska)

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Data Protection Commissioner

Tuženici: Facebook Ireland Limited, Maximillian Schrems

uz sudjelovanje: The United States of America, Electronic Privacy Information Centre, BSA Business Software Alliance Inc., Digitaleurope

Izreka

1.

Članak 2. stavke 1. i 2. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) treba tumačiti na način da je područjem primjene te uredbe obuhvaćen prijenos osobnih podataka izvršen u komercijalne svrhe s gospodarskog subjekta s poslovnim nastanom u državi članici drugom gospodarskom subjektu s poslovnim nastanom u trećoj zemlji, bez obzira na to što tijekom ili nakon tog prijenosa te podatke mogu obrađivati tijela predmetne treće zemlje u svrhu javne sigurnosti, obrane ili nacionalne sigurnosti.

2.

Članak 46. stavak 1. i članak 46. stavak 2. točku (c) Uredbe 2016/679 valja tumačiti tako da odgovarajuće zaštitne mjere, provediva prava i djelotvorni pravni lijekovi koji se zahtijevaju tim odredbama moraju osigurati da prava osoba čiji se osobni podaci prenose trećoj zemlji na temelju standardnih klauzula o zaštiti podataka uživaju razinu zaštite koja je bitno ekvivalentna onoj zajamčenoj u okviru Europske unije tom uredbom, tumačenom u vezi s Poveljom Europske unije o temeljnim pravima. U tom smislu ocjena razine zaštite koja se osigurava u kontekstu takvog prijenosa mora osobito uzeti u obzir kako ugovorne odredbe koje su ugovorili voditelj obrade ili izvršitelj obrade s poslovnim nastanom u Europskoj uniji i primatelj podataka s poslovnim nastanom u predmetnoj trećoj zemlji tako i, kad je riječ o eventualnom pristupu javnih tijela te treće zemlje tako prenesenim osobnim podacima, relevantne elemente njezina pravnog sustava, osobito one navedene u članku 45. stavku 2. navedene uredbe.

3.

Članak 58. stavak 2. točke (f) i (j) Uredbe 2016/679 treba tumačiti na način da je nadležno nadzorno tijelo, osim ako postoji odluka o primjerenosti koju je Europska komisija valjano donijela, dužno obustaviti ili zabraniti prijenos podataka trećoj zemlji na temelju standardnih klauzula o zaštiti podataka koje je donijela Komisija kada to nadzorno tijelo smatra, u vezi sa svim okolnostima tog prijenosa, da te klauzule nisu ili ne mogu biti poštovane u toj trećoj zemlji i da zaštita prenesenih podataka koja se zahtijeva pravom Unije, osobito člancima 45. i 46. te uredbe i Poveljom o temeljnim pravima, ne može biti osigurana drugim sredstvima, ako voditelj obrade ili izvršitelj obrade s poslovnim nastanom u Uniji sam nije obustavio prijenos ili ga okončao.

4.

Analizom Odluke Komisije 2010/87/EU od 5. veljače 2010. o standardnim ugovornim klauzulama za prijenos osobnih podataka obrađivačima u trećim zemljama u skladu s Direktivom 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, kako je izmijenjena Provedbenom odlukom Komisije (EU) 2016/2297 od 16. prosinca 2016., s obzirom na članke 7., 8. i 47. Povelje o temeljnim pravima, nije utvrđen nijedan element koji bi mogao utjecati na valjanost te odluke.

5.

Provedbena odluka Komisije (EU) 2016/1250 od 12. srpnja 2016. o primjerenosti zaštite u okviru europsko-američkog sustava zaštite privatnosti u skladu s Direktivom 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća nevaljana je.

(1)  SL C 249, 16. 7. 2018.

7.9.2020   

HR

Službeni list Europske unije

C 297/5

Presuda Suda (veliko vijeće) od 16. srpnja 2020. – Europska komisija protiv Rumunjske

(Predmet C-549/18) (1)

(Povreda obveze države članice - Članak 258. UFEU-a - Sprečavanje korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma - Direktiva (EU) 2015/849 - Neprenošenje i/ili nepriopćavanje mjera za prenošenje - Članak 260. stavak 3. UFEU-a - Zahtjev za nalaganje plaćanja paušalnog iznosa)

(2020/C 297/06)

Jezik postupka: rumunjski

Stranke

Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: T. Scharf, L. Flynn, G. von Rintelen, L. Nicolae i L. Radu Bouyon, agenti)

Tuženik: Rumunjska (zastupnici: C.-R. Canţăr, E. Gane, L. Liţu i R. I. Haţieganu, a potom E. Gane, L. Liţu i R. I. Haţieganu,, agenti)

Intervenijenti u potporu tuženiku: Kraljevina Belgija (zastupnici: C. Pochet, P. Cottin i J.-C. Halleux, agenti), Republika Estonija (zastupnik: N. Grünberg, agent), Francuska Republika (zastupnici: A.-L. Desjonquères, B. Fodda i J.-L. Carré, agenti), Republika Poljska (zastupnik: B. Majczyna, agent)

Izreka

1.

Time što do isteka roka određenog u obrazloženom mišljenju od 8. prosinca 2017. nije donijela zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s Direktivom (EU) 2015/849 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2015. o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma, o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive 2005/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i Direktive Komisije 2006/70/EZ i, posljedično, time što te mjere nije priopćila Komisiji, Rumunjska je povrijedila obveze koje ima na temelju članka 67. Direktive 2015/849.

2.

Rumunjskoj se nalaže da Europskoj komisiji plati paušalni iznos od 3 000 000 eura.

3.

Rumunjskoj se nalaže snošenje troškova postupka.

4.

Kraljevina Belgija, Republika Estonija, Francuska Republika i Republika Poljska snosit će vlastite troškove.

(1)  SL C 381, 22. 10. 2018.

7.9.2020   

HR

Službeni list Europske unije

C 297/6

Presuda Suda (veliko vijeće) od 16. srpnja 2020. – Europska komisija protiv Irske

(Predmet C-550/18) (1)

(Povreda obveze države članice - Članak 258. UFEU-a - Sprečavanje korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma - Direktiva (EU) 2015/849 - Neprenošenje i/ili nepriopćavanje mjera za prenošenje - Članak 260. stavak 3. UFEU-a - Zahtjev za nalaganje plaćanja paušalnog iznosa)

(2020/C 297/07)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: T. Scharf, L. Flynn i G. von Rintelen, agenti)

Tuženik: Irska (zastupnici: G. Hodge, M. Browne i A. Joyce, agenti, uz asistenciju G. Gilmore, BL, i P. McGarryja, SC)

Intervenijenti u potporu tuženiku: Republika Estonija (zastupnik: N. Grünberg, agent), Francuska Republika (zastupnici: A.-L. Desjonquères, B. Fodda i J.-L. Carré, agenti)

Izreka

1.

Time što do isteka roka određenog u obrazloženom mišljenju od 8. ožujka 2018. nije donijela sve zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s Direktivom (EU) 2015/849 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2015. o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma, o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive 2005/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i Direktive Komisije 2006/70/EZ i, prema tome, time što nije priopćila te mjere Europskoj komisiji, Irska je povrijedila obveze koje ima na temelju članka 67. Direktive 2015/849.

2.

Irskoj se nalaže da Europskoj komisiji plati paušalni iznos od 2 000 000 eura.

3.

Irskoj se nalaže snošenje troškova.

4.

Republika Estonija i Francuska Republika snose vlastite troškove.

(1)  SL C 436, 3. 12. 2018.

7.9.2020   

HR

Službeni list Europske unije

C 297/6

Presuda Suda (drugo vijeće) od 16. srpnja 2020. – Nexans France SAS, Nexans SA protiv Europske komisije

(Predmet C-606/18 P) (1)

(Žalba - Tržišno natjecanje - Zabranjeni sporazumi - Europsko tržište podzemnih i podmorskih električnih kablova - Podjela tržišta u okviru projekata - Uredba (EZ) br. 1/2003 - Članak 20. - Ovlasti Europske komisije u provođenju pretraga u postupku iz područja zabranjenih sporazuma - Ovlast kopiranja podataka bez prethodno izvršene provjere i njihova naknadnog ispitivanja u Komisijinim prostorijama - Novčane kazne - Neograničena nadležnost)

(2020/C 297/08)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelji: Nexans France SAS, Nexans SA (zastupnici: G. Forwood, odvjetnik, te M. Powell i A. Rogers, Solicitors)

Druga stranka u postupku: Europska komisija (zastupnici: C. Giolito, P. Rossi, C. Sjödin i F. Castilla Contreras, agenti)

Izreka

1.

Žalba se odbija.

2.

Društvima Nexans France SAS i Nexans SA nalaže se snošenje troškova.

(1)  SL C 427, 26. 11. 2018.

7.9.2020   

HR

Službeni list Europske unije

C 297/7

Presuda Suda (veliko vijeće) od 16. srpnja 2020. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Centrale Raad van Beroep – Nizozemska) – AFMB Ltd i dr. protiv Raad van bestuur van de Sociale verzekeringsbank

(Predmet C-610/18) (1)

(Zahtjev za prethodnu odluku - Radnici migranti - Socijalna sigurnost - Primjenjivo zakonodavstvo - Uredba (EEZ) br. 1408/71 - Članak 14. točka 2. podtočka (a) - Pojam „osoba koja je član putujućeg osoblja u poduzeću” - Uredba (EZ) br. 883/2004 - Članak 13. stavak 1. točka (b) - Pojam „poslodavac” - Vozači teretnih vozila koji inače obavljaju djelatnost kao zaposlene osobe u dvjema državama članicama ili državama Europskog udruženja za slobodnu trgovinu (EFTA) ili u više njih - Vozači teretnih vozila koji su s jednim poduzećem sklopili ugovor o radu, ali su pod stvarnim nadzorom drugog poduzeća s poslovnim nastanom u državi članici boravišta tih vozača - Određivanje poduzeća koje ima svojstvo „poslodavca”)

(2020/C 297/09)

Jezik postupka: nizozemski

Sud koji je uputio zahtjev

Centrale Raad van Beroep

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: AFMB Ltd i dr.

Tuženik: Raad van bestuur van de Sociale verzekeringsbank

Izreka

Članak 14. točku 2. podtočku (a) Uredbe Vijeća (EEZ) br. 1408/71 od 14. lipnja 1971. o primjeni sustava socijalne sigurnosti na zaposlene osobe, samozaposlene osobe i članove njihovih obitelji koji se kreću unutar Zajednice, u njezinoj verziji izmijenjenoj i ažuriranoj Uredbom Vijeća (EZ) br. 118/97 od 2. prosinca 1996., kako je izmijenjena Uredbom (EZ) br. 631/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 31. ožujka 2004., i članak 13. stavak 1. točku (b) podtočku (i.) Uredbe (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti, kako je izmijenjena Uredbom (EU) br. 465/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2012., treba tumačiti na način da je poslodavac vozača teretnih vozila u međunarodnom cestovnom prijevozu, u smislu tih odredbi, poduzeće koje nad tim vozačem teretnih vozila ima stvaran nadzor, koje u praksi snosi odgovarajući trošak isplate plaće i raspolaže stvarnom ovlašću da mu otkaže ugovor o radu, a ne poduzeće s kojim je navedeni vozač teretnih vozila sklopio ugovor o radu i koje je u tom ugovoru formalno prikazano kao poslodavac tog vozača.

(1)  SL C 455, 17. 12. 2018.

7.9.2020   

HR

Službeni list Europske unije

C 297/8

Presuda Suda (drugo vijeće) od 16. srpnja 2020. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Giudice di pace di Bologna – Italija) – UX protiv Governo della Repubblica italiana

(Predmet C-658/18) (1)

(Zahtjev za prethodnu odluku - Dopuštenost - Članak 267. UFEU-a - Pojam „nacionalni sud” - Kriteriji - Socijalna politika - Direktiva 2003/88/EZ - Područje primjene - Članak 7. - Plaćeni godišnji odmor - Direktiva 1999/70/EZ - Okvirni sporazum o radu na određeno vrijeme koji su sklopili ETUC, UNICE i CEEP - Članci 2. i 3 - Pojam „radnik zaposlen na određeno vrijeme” - Mirovni suci i redovni suci - Različito postupanje - Članak 4. - Načelo nediskriminacije - Pojam „objektivni razlozi”)

(2020/C 297/10)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Giudice di pace di Bologna

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: UX

Tuženik: Governo della Repubblica italiana

Izreka

1.

Članak 267. UFEU-a treba tumačiti na način da je Giudice di pace (mirovni sudac, Italija) obuhvaćen pojmom „sud države članice” u smislu tog članka.

2.

Članak 7. stavak 1. Direktive 2003/88/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. studenoga 2003. o određenim vidovima organizacije radnog vremena i članak 31. stavak 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima treba tumačiti na način da mirovni sudac koji u okviru svojih funkcija pruža stvarne i učinkovite usluge koje nisu ni isključivo marginalne ni pomoćne i za koje prima naknade koje imaju narav plaće može biti obuhvaćen pojmom „radnik” u smislu tih odredbi, što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri.

3.

Članak 2. točku 1. Okvirnog sporazuma o radu na određeno vrijeme, sklopljenog 18. ožujka 1999., koji se nalazi u Prilogu Direktivi Vijeća 1999/70/EZ od 28. lipnja 1999. o Okvirnom sporazumu o radu na određeno vrijeme koji su sklopili ETUC, UNICE i CEEP, treba tumačiti na način da pojam „radnik zaposlen na određeno vrijeme” iz te odredbe može obuhvaćati mirovnog suca koji je imenovan na ograničeno razdoblje i koji u okviru svojih funkcija pruža stvarne i učinkovite usluge, koje nisu ni isključivo marginalne ni pomoćne i za koje prima naknade koje imaju narav plaće, što treba provjeriti sud koji je uputio zahtjev.

4.

Članak 4. točku 1. Okvirnog sporazuma o radu na određeno vrijeme, sklopljenog 18. ožujka 1999., koji se nalazi u Prilogu Direktivi Vijeća 1999/70, treba tumačiti na način da mu se protivi nacionalni propis kojim se ne predviđa pravo mirovnog suca na plaćeni godišnji odmor u trajanju od 30 dana, kao što je to onaj predviđen za redovne suce, u slučaju kada je taj sudac obuhvaćen pojmom „radnik zaposlen na određeno vrijeme” u smislu članka 2. točke 1. tog okvirnog sporazuma i kada se nalazi u usporedivoj situaciji onoj redovnog suca, osim ako je to različito postupanje opravdano razlikama u potrebnim kvalifikacijama i naravi zadaća za koje su navedeni suci odgovorni, što treba provjeriti sud koji je uputio zahtjev.

(1)  SL C 25, 21. 1. 2019.

7.9.2020   

HR

Službeni list Europske unije

C 297/9

Presuda Suda (prvo vijeće) od 16. srpnja 2020. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Consiglio di Stato – Italija) – OC i dr., Adusbef, Federconsumatori, PB i dr., QA i dr. protiv Banca d'Italia, Presidenza del Consiglio dei Ministri, Ministero dell'Economia e delle Finanze

(Predmet C-686/18) (1)

(Zahtjev za prethodnu odluku - Dopuštenost - Članak 63. i sljedeći članci UFEU a - Slobodno kretanje kapitala - Članak 107. i sljedeći članci UFEU a - Državne potpore - Članci 16. i 17. Povelje Europske unije o temeljnim pravima - Sloboda poduzetništva - Pravo na vlasništvo - Uredba (EU) br. 575/2013 - Bonitetni zahtjevi za kreditne institucije i investicijska društva - Članak 29. - Uredba (EU) br. 1024/2013 - Članak 6. stavak 4. - Bonitetni nadzor nad kreditnim institucijama - Posebne zadaće dodijeljene Europskoj središnjoj banci (ESB) - Delegirana uredba (EU) br. 241/2014 - Regulatorni tehnički standardi za kapitalne zahtjeve za institucije - Nacionalni propis kojim se pučkim bankama osnovanim u obliku zadruga nameće imovinski prag i omogućuje da ograniče pravo na otkup dionica članova koji se povlače)

(2020/C 297/11)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Consiglio di Stato

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: OC i dr., Adusbef, Federconsumatori, PB i dr., QA i dr.

Tuženici: Banca d'Italia, Presidenza del Consiglio dei Ministri, Ministero dell'Economia e delle Finanze

uz sudjelovanje: Banca Popolare di Sondrio ScpA, Veneto Banca ScpA, Banco Popolare – Società Cooperativa, Coordinamento delle associazioni per la tutela dell’ambiente e dei diritti degli utenti e consumatori (Codacons), Banco BPM SpA, Unione di Banche Italiane – Ubi Banca SpA, Banca Popolare di Milano, Amber Capital Italia SGR SpA, RZ i dr., Amber Capital UK LLP, Unione di Banche Italiane – Ubi Banca ScpA, Banca Popolare di Vicenza ScpA, Banca Popolare dell’Etruria e del Lazio SC

Izreka

1.

Članak 29. Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012, članak 10. Delegirane uredbe Komisije (EU) br. 241/2014 od 7. siječnja 2014. o dopuni Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu regulatornih tehničkih standarda za kapitalne zahtjeve za institucije te članke 16. i 17. Povelje Europske unije o temeljnim pravima treba tumačiti na način da im se ne protivi propis države članice koji pučkim bankama sa sjedištem u toj državi članici zabranjuje da odbiju otkup instrumenata regulatornog kapitala, ali koji tim bankama omogućuje da otkup udjela člana koji se povlači odgode na neograničeno vrijeme i da u cijelosti ili djelomično ograniče njegov iznos, pod uvjetom da ograničenja otkupa utvrđena u okviru korištenja tom mogućnošću ne prekoračuju ono što je, s obzirom na bonitetno stanje navedenih banaka, nužno kako bi se osiguralo da se instrumenti kapitala koje izdaju mogu smatrati instrumentima redovnog osnovnog kapitala, posebno uzimajući u obzir elemente navedene u članku 10. stavku 3. Delegirane uredbe br. 241/2014, što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri.

2.

Članak 63. i prateće članke UFEU-a treba tumačiti na način da im se ne protivi propis države članice kojim se za pučke banke sa sjedištem u toj državi članici koje su osnovane u obliku zadruga s ograničenom odgovornošću s dionicama utvrđuje imovinski prag za obavljanje bankovnih djelatnosti, u slučaju čijeg prekoračenja se te banke moraju preoblikovati u dionička društva, smanjiti svoju imovinu ispod tog praga ili provesti likvidaciju, pod uvjetom da je taj propis prikladan za ostvarenje ciljeva u općem interesu i da se njime ne prekoračuje ono što je nužno za njihovo postizanje, što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri.

(1)  SL C 35, 28. 1. 2019.

7.9.2020   

HR

Službeni list Europske unije

C 297/10

Presuda Suda (drugo vijeće) od 16. srpnja 2020. – ACTC GmbH protiv Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO), Taiga AB

(Predmet C-714/18 P) (1)

(Žalba - Žig Europske unije - Uredba (EZ) br. 207/2009 - Prijava za registraciju verbalnog žiga Europske unije „tigha” - Prigovor koji je podnio nositelj ranijeg žiga Europske unije „TAIGA” - Djelomično odbijanje prijave za registraciju - Članak 8. stavak 1. točka (b) - Ocjena vjerojatnosti dovođenja u zabludu - Ocjena konceptualne sličnosti suprotstavljenih znakova - Članak 42. stavak 2. - Dokaz o stvarnoj uporabi ranijeg žiga - Dokaz o uporabi za „dio proizvoda ili usluga” - Određivanje samostalne potkategorije proizvoda)

(2020/C 297/12)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: ACTC GmbH (zastupnici: V. Hoene, D. Eickemeier i S. Gantenbrink, Rechtsanwälte)

Druge stranke u postupku: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) (zastupnik: D. Gája, agent), Taiga AB (zastupnici: C. Eckhartt, A. von Mühlendahl, K. Thanbichler-Brandl i C. Fluhme, Rechtsanwälte)

Izreka

1.

Žalba se odbija.

2.

Društvu ACTC GmbH nalaže se snošenje troškova.

(1)  SL C 82, 4. 3. 2019.

7.9.2020   

HR

Službeni list Europske unije

C 297/10

Presuda Suda (deveto vijeće) od 16. srpnja 2020. – Europska komisija protiv Mađarske

(Predmet C-771/18) (1)

(Tužba zbog povrede obveze - Unutarnja tržišta električne energije i prirodnog plina - Mreže transporta električne energije i prirodnog plina - Uvjeti dostupnosti - Uredba (EZ) br. 714/2009 - Članak 14. stavak 1. - Uredba (EZ) br. 715/2009 - Članak 13. stavak 1. - Troškovi - Određivanje naknada za pristup mrežama - Direktiva 2009/72/EZ - Članak 37. stavak 17. - Direktiva 2009/73/EZ - Članak 41. stavak 17. - Nacionalni pravni lijekovi - Načelo djelotvorne sudske zaštite)

(2020/C 297/13)

Jezik postupka: mađarski

Stranke

Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: O. Beynet i K. Talabér-Ritz, agenti)

Tuženik: Mađarska (zastupnici: M. Z. Fehér i Z. Wagner, a zatim M. Z. Fehér, agent)

Izreka

1.

Time što nije osigurala pravo na djelotvoran pravni lijek protiv uredbi nacionalnog regulatornog tijela kojima se određuju naknade za pristup mrežama, Mađarska je povrijedila obveze koje ima na temelju članka 37. stavka 17. Direktive 2009/72/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište električne energije i stavljanju izvan snage Direktive 2003/54/EZ te članka 41. stavka 17. Direktive 2009/73/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište prirodnog plina i stavljanju izvan snage Direktive 2003/55/EZ.

2.

U preostalom dijelu tužba se odbija.

3.

Europska komisija i Mađarska snosit će vlastite troškove.

(1)  SL C 139, 15. 4. 2019.

7.9.2020   

HR

Službeni list Europske unije

C 297/11

Presuda Suda (prvo vijeće) od 16. srpnja 2020. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Hof van beroep te Antwerpen – Belgija) – Belgische Staat, koju zastupaju Minister van Werk, Economie en Consumenten, zadužen za Buitenlandse handel, i Directeur-Generaal van de Algemene Directie Controle en Bemiddeling van de FOD Economie, K.M.O., Middenstand en Energie, koji je postao Algemene Directie Economische Inspectie, Directeur-Generaal van de Algemene Directie Controle en Bemiddeling van de FOD Economie, K.M.O., Middenstand en Energie, koji je postao Algemene Directie Economische Inspectie protiv Movic BV, Events Belgium BV, Leisure Tickets & Activities International BV

(Predmet C-73/19) (1)

(Zahtjev za prethodnu odluku - Pravosudna suradnja u građanskim stvarima - Uredba (EU) br. 1215/2012 - Članak 1. stavak 1. - Područje primjene - Pojam „građanska i trgovačka stvar” - Tužba za prestanak nepoštenih poslovnih praksi koju je podnijelo tijelo javne vlasti radi zaštite interesa potrošača)

(2020/C 297/14)

Jezik postupka: nizozemski

Sud koji je uputio zahtjev

Hof van beroep te Antwerpen

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: Belgische Staat, koju zastupaju Minister van Werk, Economie en Consumenten, zadužen za Buitenlandse handel, i Directeur-Generaal van de Algemene Directie Controle en Bemiddeling van de FOD Economie, K.M.O., Middenstand en Energie, koji je postao Algemene Directie Economische Inspectie, Directeur-Generaal van de Algemene Directie Controle en Bemiddeling van de FOD Economie, K.M.O., Middenstand en Energie, koji je postao Algemene Directie Economische Inspectie

Tuženici: Movic BV, Events Belgium BV, Leisure Tickets & Activities International BV

Izreka

Članak 1. stavak 1. Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o [sudskoj] nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima, treba tumačiti na način da pojam „građanska i trgovačka stvar” iz te odredbe obuhvaća postupak između tijela jedne države članice i poslovnih subjekata iz druge države članice, u okviru kojeg ta tijela ističu glavni zahtjev da se utvrde povrede koje predstavljaju navodno protuzakonite nepoštene poslovne prakse i naloži njihov prestanak, te sporedne zahtjeve da se odrede mjere objavljivanja i da se izrekne periodična novčana kazna.

(1)  SL C 139, 15. 4. 2019.

7.9.2020   

HR

Službeni list Europske unije

C 297/12

Presuda Suda (prvo vijeće) od 16. srpnja 2020. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Lietuvos Aukščiausiasis Teismas – Litva) – u postupku koji je pokrenuo E. E.

(Predmet C-80/19) (1)

(Zahtjev za prethodnu odluku - Pravosudna suradnja u građanskim stvarima - Uredba (EU) br. 650/2012 - Područje primjene - Pojam „nasljeđivanje s prekograničnim implikacijama” - Pojam „uobičajeno boravište umrlog” - Članak 3. stavak 2. - Pojam „sud” - Primjena pravila o sudskoj nadležnosti na javne bilježnike - Članak 3. stavak 1. točke (g) i (i) - Pojmovi „odluka” i „javna isprava” - Članci 5., 7. i 22. - Sporazum o izboru suda i izboru mjerodavnog prava za nasljeđivanje - Članak 83. stavci 2. i 4. - Prijelazne odredbe)

(2020/C 297/15)

Jezik postupka: litavski

Sud koji je uputio zahtjev

Lietuvos Aukščiausiasis Teismas

Stranke glavnog postupka

E. E.

uz sudjelovanje: Kauno miesto 4-ojo notaro biuro notarė Virginija Jarienė, K.-D. E.

Izreka

1.

Uredbu (EU) br. 650/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznavanju i izvršavanju odluka i prihvaćanju i izvršavanju javnih isprava u nasljednim stvarima i o uspostavi Europske potvrde o nasljeđivanju treba tumačiti na način da pojam „nasljeđivanje s prekograničnim implikacijama” obuhvaća situaciju u kojoj je umrli, državljanin jedne države članice, imao boravište u drugoj državi članici na dan svoje smrti, ali nije prekinuo veze s prvom od tih država članica u kojoj se nalazi imovina koja čini njegovu ostavinu, dok njegovi nasljednici imaju boravište u tim dvjema državama članicama. Tijelo koje odlučuje o nasljeđivanju mora utvrditi posljednje uobičajeno boravište umrlog u smislu te uredbe samo u jednoj od navedenih država članica.

2.

Članak 3. stavak 2. Uredbe br. 650/2012 treba tumačiti na način da litavski javni bilježnici ne izvršavaju pravosudne funkcije prilikom izdavanja nacionalne potvrde o nasljeđivanju, pod uvjetom da to provjeri sud koji je uputio zahtjev. Međutim, na sudu koji je uputio zahtjev je da utvrdi jesu li tim javnim bilježnicima delegirane ovlasti ili djeluju pod nadzorom pravosudnog tijela te se stoga mogu smatrati „sudovima” u smislu te iste odredbe.

3.

Članak 3. stavak 1. točku (g) Uredbe br. 650/2012 treba tumačiti na način da se, u slučaju da sud koji je uputio zahtjev smatra da se litavski javni bilježnici mogu kvalificirati kao „sudovi” u smislu te uredbe, potvrda o nasljeđivanju koju oni izdaju može smatrati „odlukom” u smislu te odredbe, tako da ti javni bilježnici u svrhu njezina donošenja mogu primijeniti pravila o nadležnosti predviđena u poglavlju II. navedene uredbe.

4.

Članke 4. i 59. Uredbe br. 650/2012 treba tumačiti na način da javni bilježnik jedne države članice, koji nije kvalificiran kao „sud” u smislu te uredbe može, bez primjene općih pravila o nadležnosti predviđenih navedenom uredbom, izdati nacionalne potvrde o nasljeđivanju. Ako sud koji je uputio zahtjev smatra da te potvrde ispunjavaju uvjete predviđene u članku 3. stavku 1. točki (i) iste uredbe te se stoga mogu smatrati „javnim ispravama” u smislu te iste odredbe, one u drugim državama članicama proizvode učinke koje članak 59. stavak 1. i članak 60. stavak 1. Uredbe br. 650/2012 daju javnim ispravama.

5.

Članke 4., 5., 7. i 22. kao i članak 83. stavke 2. i 4. Uredbe br. 650/2012 treba tumačiti na način da volja ostavitelja kao i sporazum između njegovih nasljednika mogu dovesti do određivanja suda nadležnog u nasljednim stvarima i primjene nasljednog prava države članice koji su različiti od onih koji bi proizlazili iz primjene kriterija utvrđenih tom uredbom.

(1)  SL C 148, 29. 4. 2019.

7.9.2020   

HR

Službeni list Europske unije

C 297/13

Presuda Suda (drugo vijeće) od 16. srpnja 2020. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Finanzgericht Düsseldorf – Njemačka) – Pfeifer & Langen GmbH & Co. KG protiv Hauptzollamt Köln

(Predmet C-97/19) (1)

(Zahtjev za prethodnu odluku - Carinski zakonik - Carinske deklaracije - Članak 78. tog zakonika - Izmjena carinske deklaracije - Deklarantovo ime - Izmjena podataka o osobi deklaranta s ciljem dokazivanja postojanja neizravnog odnosa zastupanja - Neizravno zastupanje osobe koja je dobila uvoznu dozvolu)

(2020/C 297/16)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Finanzgericht Düsseldorf

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Pfeifer & Langen GmbH & Co. KG

Tuženik: Hauptzollamt Köln

Izreka

Članak 78. stavak 3. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92 od 12. listopada 1992. o Carinskom zakoniku Zajednice treba tumačiti na način da carinska tijela mogu prihvatiti zahtjev za izmjenu carinske deklaracije s ciljem dokazivanja postojanja neizravnog odnosa zastupanja između, s jedne strane, punomoćnika koji je pogreškom naveo da djeluje isključivo u svoje ime i za svoj račun, iako je imao punomoć osobe koja je nositelj uvozne dozvole, i, s druge strane, nalogodavca za račun kojeg je podnesena deklaracija.

(1)  SL C 182, 27. 5. 2019.

7.9.2020   

HR

Službeni list Europske unije

C 297/13

Presuda Suda (veliko vijeće) od 16. srpnja 2020. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Corte suprema di cassazione – Italija) – Presidenza del Consiglio dei Ministri protiv BV

(Predmet C-129/19) (1)

(Zahtjev za prethodnu odluku - Direktiva 2004/80/EZ - Članak 12. stavak 2. - Nacionalni propisi o naknadi štete žrtvama nasilnih kaznenih djela počinjenih s namjerom koji jamče pravičnu i primjerenu naknadu - Područje primjene - Žrtva s boravištem na području države članice u kojoj je počinjeno nasilno kazneno djelo s namjerom - Obveza da ta žrtva bude obuhvaćena nacionalnim propisima o naknadi štete - Pojam, pravična i primjerena naknada’ - Odgovornost država članica u slučaju povrede prava Unije)

(2020/C 297/17)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Corte suprema di cassazione

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Presidenza del Consiglio dei Ministri

Tuženik: BV

uz sudjelovanje: Procura della Repubblica di Torino

Izreka

1.

Pravo Unije treba tumačiti na način da se propisi o izvanugovornoj odgovornosti države članice za štetu uzrokovanu povredom tog prava, zbog toga što ta država članica nije pravodobno prenijela članak 12. stavak 2. Direktive Vijeća 2004/80/EZ od 29. travnja 2004. o naknadi žrtvama kaznenih djela, primjenjuju u odnosu na žrtve s boravištem u navedenoj državi članici, na čijem je državnom području počinjeno nasilno kazneno djelo s namjerom.

2.

Članak 12. stavak 2. Direktive 2004/80 treba tumačiti na način da se paušalna naknada koja se dodjeljuje žrtvama silovanja na temelju nacionalnih propisa o naknadi štete žrtvama nasilnih kaznenih djela počinjenih s namjerom ne može kvalificirati kao „pravična i primjerena” u smislu te odredbe ako je utvrđena bez uzimanja u obzir ozbiljnosti posljedica počinjenog kaznenog djela za žrtve i stoga ne čini odgovarajući doprinos naknadi pretrpljene imovinske i neimovinske štete.

(1)  SL C 182, 27. 5. 2019.

7.9.2020   

HR

Službeni list Europske unije

C 297/14

Presuda Suda (treće vijeće) od 16. srpnja 2020. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Conseil d'État – Belgija) – B. M. M. (C-133-19 i C-136/19), B. S. (C-133/19), B. M. (C-136/19), B. M. O. (C-137/19) protiv État belge

(Spojeni predmet C-133/19, C-136/19 i C-137/19) (1)

(Zahtjev za prethodnu odluku - Područje slobode, sigurnosti i pravde - Imigracijska politika - Pravo na spajanje obitelji - Direktiva 2003/86/EZ - Članak 4. stavak 1. - Pojam „maloljetno dijete” - Članak 24. stavak 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima - Najbolji interes djeteta - Članak 47. Povelje o temeljnim pravima - Pravo na djelotvoran pravni lijek - Sponzorova djeca koja su postala punoljetna tijekom postupka odlučivanja ili sudskog postupka protiv odluke o odbijanju spajanja obitelji)

(2020/C 297/18)

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Conseil d'État

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: B. M. M. (C-133/19 i C-136/19), B. S. (C-133/19), B. M. (C-136/19), B. M. O. (C-137/19)

Tuženik: État belge

Izreka

1.

Treba li članak 4. stavak 1. prvi podstavak točku (c) Direktive Vijeća 2003/86/EZ od 22. rujna 2003. o pravu na spajanje obitelji, tumačiti na način da je datum koji treba uzeti u obzir kako bi se odredilo je li državljanin treće zemlje ili neoženjena osoba bez državljanstva maloljetno dijete, u smislu te odredbe, onaj datum na koji je podnesen zahtjev za ulazak i boravak u svrhu spajanja obitelji za maloljetnu djecu, a ne datum na koji su o tom zahtjevu odlučila nadležna tijela te države članice, ovisno o slučaju nakon tužbe protiv odluke o odbijanju takvog zahtjeva.

2.

Treba li članak 18. Direktive 2003/86, tumačen s obzirom na članak 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima Europske unije tumačiti na način da tužba podnesena protiv odbijanja zahtjeva za spajanje obitelji maloljetnog djeteta bude odbačena kao nedopuštena samo iz razloga što je dijete postalo punoljetno tijekom sudskog postupka.

(1)  SL C 164, 13. 5. 2019.

7.9.2020   

HR

Službeni list Europske unije

C 297/15

Presuda Suda (četvrto vijeće) od 16. srpnja 2020. (zahtjevi za prethodnu odluku koje su uputili Juzgado de Primera Instancia no 17 de Palma de Mallorca, Juzgado de Primera Instancia e Instrucción de Ceuta – Španjolska) – CY protiv Caixabank SA (C-224/19), LG, PK protiv Banco Bilbao Vizcaya Argentaria SA (C-259/19)

(Spojeni predmeti C-224/19 i C-259/19) (1)

(Zahtjev za prethodnu odluku - Zaštita potrošača - Direktiva 93/13/EEZ - Članci 6. i 7. - Potrošački ugovori - Hipotekarni zajmovi - Nepoštene odredbe - Ugovorna odredba kojom se snošenje svih troškova zasnivanja i brisanja hipoteke prebacuje na teret korisnika kredita - Učinci proglašenja navedenih odredbi ništavima - Ovlasti nacionalnog suca u slučaju kad utvrdi da je neka odredba „nepoštena” - Raspodjela troškova - Primjena nacionalnih odredbi dopunske naravi - Članak 3. stavak 1. - Ocjena nepoštenosti ugovornih odredbi - Članak 4. stavak 2. - Izuzimanje odredbi koje se odnose na glavni predmet ugovora ili primjerenost cijene ili naknade - Uvjet - Članak 5. - Obveza jasnog i razumljivog teksta ugovornih odredbi - Troškovi - Zastara - Načelo djelotvornosti)

(2020/C 297/19)

Jezik postupka: španjolski

Sudovi koji su uputili zahtjeve

Juzgado de Primera Instancia no 17 de Palma de Mallorca, Juzgado de Primera Instancia e Instrucción de Ceuta

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: CY (C-224/19), LG, PK (C-259/19)

Tuženici: Caixabank SA (C-224/19), Banco Bilbao Vizcaya Argentaria SA (C-259/19)

Izreka

1.

Članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba tumačiti na način da im se protivi to da, u slučaju ništavosti nepoštene ugovorne odredbe kojom se potrošaču nalaže plaćanje svih troškova zasnivanja i brisanja hipoteke, nacionalni sud odbije potrošaču povrat iznosa plaćenih na temelju navedene ugovorne odredbe, osim ako odredbe nacionalnog prava koje bi se primjenjivale da nema te ugovorne odredbe nalažu potrošaču snošenje svih ili dijela tih troškova.

2.

Članak 3., članak 4. stavak 2. i članak 5. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da se ugovorne odredbe koje su obuhvaćene pojmom „glavni predmet ugovora” trebaju shvatiti kao one koje utvrđuju bitne činidbe tog ugovora i koje ga kao takve određuju. Nasuprot tomu, odredbe koje su akcesornog značaja u usporedbi s onima koje definiraju samu bit ugovornog odnosa ne mogu biti obuhvaćene tim pojmom. Činjenica da je naknada za otvaranje uključena u ukupan trošak hipotekarnog zajma ne može odrediti da je ona njegova bitna činidba. U svakom slučaju, sud države članice dužan je provjeriti jasnoću i razumljivost ugovorne odredbe koja se odnosi na glavni predmet ugovora, i to neovisno o prenošenju članka 4. stavka 2. te direktive u pravni poredak te države članice.

3.

Članak 3. stavak 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba ugovora o zajmu sklopljenog između potrošača i financijske institucije kojom se potrošaču nalaže plaćanje naknade za otvaranje može stvoriti na štetu potrošača znatniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka u suprotnosti sa zahtjevom dobre vjere, kad financijska institucija ne dokaže da ta naknada odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima, što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri.

4.

Članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da im se ne protivi to da podnošenje tužbe radi ostvarivanja restitucijskih učinaka utvrđenja ništavosti nepoštene ugovorne odredbe podliježe roku zastare, pod uvjetom da početak tog roka i njegovo trajanje ne čine praktički nemogućim ili pretjerano teškim ostvarivanje potrošačeva prava na zahtijevanje takvog povrata.

5.

Članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Direktive 93/13 te načelo djelotvornosti treba tumačiti na način da im se protivi sustav koji dopušta da dio postupovnih troškova snosi potrošač, ovisno o visini neosnovano plaćenih iznosa koji su mu vraćeni nakon utvrđenja ništavosti ugovorne odredbe zbog njezine nepoštenosti, s obzirom na to da takav sustav stvara znatnu prepreku koja potrošača može odvratiti od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor eventualne nepoštenosti ugovornih odredaba, kako je dodijeljeno Direktivom 93/13.

(1)  SL C 246, 22. 7. 2019.

7.9.2020   

HR

Službeni list Europske unije

C 297/16

Presuda Suda (prvo vijeće) od 16. srpnja 2020. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunalul Bucureşti – Rumunjska) – JE protiv KF

(Predmet C-249/19) (1)

(Zahtjev za prethodnu odluku - Uredba (UE) br. 1259/2010 - Pojačana suradnja u području prava primjenljivog na razvod braka i zakonsku rastavu - Jedinstvena pravila - Članak 10. - Primjena prava suda pred kojim se vodi postupak)

(2020/C 297/20)

Jezik postupka: rumunjski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunalul Bucureşti

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: JE

Tuženik: KF

Izreka

Članak 10. Uredbe Vijeća (EU) br. 1259/2010 od 20. prosinca 2010. o provedbi pojačane suradnje u području prava primjenljivog na razvod braka i zakonsku rastavu treba tumačiti na način da se izraz ,[k]ada se pravom primjenljivim u skladu s člankom 5. ili člankom 8. ne predviđa razvod braka' odnosi samo na situacije u kojima se stranim primjenljivim pravom ne predviđa razvoda braka ni u jednom obliku.

(1)  SL C 206, 17. 6. 2019.

7.9.2020   

HR

Službeni list Europske unije

C 297/16

Presuda Suda (deveto vijeće) od 16. srpnja 2020. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunal da Relação de Guimarães – Portugal) – MH, NI protiv OJ, Novo Banco SA

(Predmet C-253/19) (1)

(Zahtjev za prethodnu odluku - Pravosudna suradnja u građanskim stvarima - Postupci u slučaju nesolventnosti - Uredba (EU) 2015/848 - Članak 3. - Međunarodna nadležnost - Središte dužnikovih glavnih interesa - Fizička osoba koja ne obavlja neovisnu poslovnu ili profesionalnu djelatnost - Oboriva pretpostavka u skladu s kojom je središte glavnih interesa te osobe mjesto njezina uobičajenog boravišta - Obaranje pretpostavke - Situacija u kojoj se jedina dužnikova nekretnina nalazi izvan države članice njegova uobičajenog boravišta)

(2020/C 297/21)

Jezik postupka: portugalski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunal da Relação de Guimarães

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: MH, NI

Tuženici: OJ, Novo Banco SA

Izreka

Članak 3. stavak 1. prvi i četvrti podstavak Uredbe (EU) 2015/848 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2015. o postupku u slučaju nesolventnosti treba tumačiti na način da pretpostavka koju on predviđa za određivanje međunarodne nadležnosti u svrhu pokretanja postupka u slučaju nesolventnosti, u skladu s kojom je središte glavnih interesa fizičke osobe koja ne obavlja neovisnu poslovnu ili profesionalnu djelatnost mjesto njezina uobičajenog boravišta, nije oborena samo na temelju činjenice da se jedina nekretnina te osobe nalazi izvan države članice njezina uobičajenog boravišta.

(1)  SL C 206, 17. 6. 2019.

7.9.2020   

HR

Službeni list Europske unije

C 297/17

Presuda Suda (šesto vijeće) od 16. srpnja 2020. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunale Amministrativo Regionale per il Lazio – Italija) – WWF Italia o.n.l.u.s. i dr. protiv Presidenza del Consiglio dei Ministri, Azienda Nazionale Autonoma Strade SpA (ANAS)

(Predmet C-411/19) (1)

(Zahtjev za prethodnu odluku - Okoliš - Direktiva 92/43/EEZ - Članak 6. - Očuvanje prirodnih staništa i divlje faune i flore - Posebna područja očuvanja - Izgradnja cestovne dionice - Procjena utjecaja tog projekta na predmetno posebno područje očuvanja - Ovlaštenje - Imperativni razlozi prevladavajućeg javnog interesa)

(2020/C 297/22)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunale Amministrativo Regionale per il Lazio

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: WWF Italia o.n.l.u.s., Lega Italiana Protezione Uccelli o.n.l.u.s., Gruppo di Intervento Giuridico o.n.l.u.s., Italia Nostra o.n.l.u.s., Forum Ambientalista, FC i dr.

Tuženici: Presidenza del Consiglio dei Ministri, Azienda Nazionale Autonoma Strade SpA (ANAS)

Izreka

1.

Članak 6. Direktive Vijeća 92/43/EEZ od 21. svibnja 1992. o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore treba tumačiti na način da mu se ne protivi nacionalni propis koji dopušta da se iz imperativnih razloga prevladavajućeg javnog interesa nastavi postupak odobrenja plana ili projekta čiji se utjecaj na posebno područje očuvanja ne može ublažiti i za koji je nadležno javno tijelo već donijelo negativno mišljenje, osim ako ne postoji drugo rješenje koje je manje nepovoljno za cjelovitost predmetnog područja, a što mora provjeriti sud koji je uputio zahtjev.

2.

Ako je plan ili projekt, u skladu s člankom 6. stavkom 3. Direktive 92/43, predmet negativne procjene u pogledu njegovih utjecaja na posebno područje očuvanja i ako je predmetna država članica ipak odlučila, na temelju stavka 4. tog članka, provesti ga iz imperativnih razloga prevladavajućeg javnog interesa, članak 6. te direktive treba tumačiti na način da mu se protivi nacionalni propis kojim se dopušta da se, nakon negativne procjene prihvatljivosti u skladu sa stavkom 3. tog članka i prije njegova konačnog donošenja na temelju stavka 4. navedenog članka taj plan ili projekt dopuni mjerama ublažavanja njegova utjecaja na to područje i da se nastavi procjena navedenog utjecaja. Nasuprot tomu, članku 6. Direktive 92/43 ne protivi se, u istom slučaju, propis kojim se dopušta određivanje kompenzacijskih mjera u okviru iste odluke, pod uvjetom da su ispunjeni i drugi uvjeti za provedbu članka 6. stavka 4. te direktive.

3.

Direktivu 92/43 treba tumačiti na način da joj se ne protivi propis koji propisuje da podnositelj zahtjeva mora izraditi studiju utjecaja predmetnog plana ili projekta na posebno područje očuvanja, na temelju koje nadležno tijelo provodi procjenu tih utjecaja. Suprotno tomu, toj se direktivi protivi propis koji podnositelju zahtjeva dopušta da u konačni plan ili projekt uključi zahtjeve, primjedbe i preporuke u vezi s krajobrazom i okolišem, nakon što ga je nadležno tijelo negativno ocijenilo, a da to tijelo ne mora ponovno ocijeniti tako izmijenjeni plan ili projekt.

4.

Direktivu 92/43 treba tumačiti na način da joj se, iako državama članicama povjerava zadaću određivanja tijela nadležnog za procjenu utjecaja plana ili projekta na posebno područje očuvanja, uz poštovanje kriterija navedenih u sudskoj praksi Suda, ipak protivi to da bilo koje tijelo nastavi ili dopuni tu procjenu nakon što je ona provedena.

(1)  SL C 328, 30. 9. 2019.

7.9.2020   

HR

Službeni list Europske unije

C 297/18

Presuda Suda (šesto vijeće) od 16. srpnja 2020. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputila Curtea de Apel Bucureşti – Rumunjska) – Cabinet de avocat UR protiv Administraţia Sector 3 a Finanţelor Publice prin Direcţia Generală Regională a Finanţelor Publice Bucureşti, Administraţia Sector 3 a Finanţelor Publice, MJ, NK

(Predmet C-424/19) (1)

(Zahtjev za prethodnu odluku - Direktiva 2006/112/EZ - Porez na dodanu vrijednost (PDV) - Članak 9. stavak 1. - Pojam „porezni obveznik” - Osoba koja obavlja odvjetničku djelatnost - Konačna sudska odluka - Načelo pravomoćnosti - Doseg tog načela u slučaju kad odluka nije u skladu s pravom Unije)

(2020/C 297/23)

Jezik postupka: rumunjski

Sud koji je uputio zahtjev

Curtea de Apel Bucureşti

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Cabinet de avocat UR

Tuženici: Administraţia Sector 3 a Finanţelor Publice prin Direcţia Generală Regională a Finanţelor Publice Bucureşti, Administraţia Sector 3 a Finanţelor Publice, MJ, NK

Izreka

1.

Članak 9. stavak 1. Direktive Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost treba tumačiti na način da osobu koja obavlja odvjetničku djelatnost treba smatrati „poreznim obveznikom” u smislu te odredbe.

2.

Pravu Unije protivi se to da nacionalni sud u okviru spora koji se odnosi na porez na dodanu vrijednost (PDV) primijeni načelo pravomoćnosti ako se taj spor ne odnosi na isto razdoblje oporezivanja kao u sporu povodom kojega je donesena pravomoćna sudska odluka, niti ima isti predmet kao u tom sporu, i ako bi primjena tog načela priječila taj sud da uzme u obzir propis Unije u području PDV-a.

(1)  SL C 288, 26. 8. 2019.

7.9.2020   

HR

Službeni list Europske unije

C 297/19

Presuda Suda (osmo vijeće) od 16. srpnja 2020. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Commissione tributaria regionale della Campania – Italija) – Antonio Capaldo SpA protiv Agenzia delle dogane e dei monopoli – Ufficio delle dogane di Salerno

(Predmet C-496/19) (1)

(Zahtjev za prethodnu odluku - Carinska unija - Carinski zakonik Zajednice - Uredba (EZZ) br. 2913/92 - Nadzor robe - Zahtjev za reviziju carinske deklaracije - Naknadna provjera)

(2020/C 297/24)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Commissione tributaria regionale della Campania

Stranke glavnog postupka

Tužitelj i žalitelj: Antonio Capaldo SpA

Tuženik i druga strana u postupku: Agenzia delle dogane e dei monopoli – Ufficio delle dogane di Salerno

Izreka

Članak 78. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92 od 12. listopada 1992. o Carinskom zakoniku Zajednice treba tumačiti na način da mu se ne protivi pokretanje postupka revizije carinske deklaracije koje je njime predviđen, iako je predmetna roba prilikom prethodnog uvoza bila podvrgnuta, a da to nije bilo osporavano, fizičkom pregledu kojim se potvrđuje njezino razvrstavanje u carinsku tarifu.

(1)  SL C 257, 21. 10. 2019.

7.9.2020   

HR

Službeni list Europske unije

C 297/19

Presuda Suda (šesto vijeće) od 16. srpnja 2020. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Augstākā tiesa (Senāts) – Latvija) – SIA „Soho Group” protiv Patērētāju tiesību aizsardzības centrs

(Predmet C-686/19) (1)

(Zahtjev za prethodnu odluku - Zaštita potrošača - Ugovori o potrošačkim kreditima - Direktiva 2008/48/EZ - Pojam ‚ukupni troškovi kredita za potrošača’ - Naknade za produljenje roka otplate kredita)

(2020/C 297/25)

Jezik postupka: latvijski

Sud koji je uputio zahtjev

Augstākā tiesa (Senāts)

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: SIA „Soho Group”

Tuženik: Patērētāju tiesību aizsardzības centrs

Izreka

Pojam „ukupni troškovi kredita za potrošača” iz članka 3. točke (g) Direktive 2008/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o ugovorima o potrošačkim kreditima i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 87/102/EEZ treba tumačiti na način da obuhvaća troškove mogućeg produljenja kredita, pod uvjetom da, s jedne strane, konkretni i precizni uvjeti njegova eventualnog produljenja, uključujući njegovo trajanje, predstavljaju dio odredbi i uvjeta o kojima su se u ugovoru o kreditu usuglasili vjerovnik i korisnik kredita, i, s druge strane, da je vjerovnik upoznat s tim troškovima.

(1)  SL C 399, 25. 11. 2019.

7.9.2020   

HR

Službeni list Europske unije

C 297/20

Žalba koju su 6. lipnja 2019. podnijeli Abaco Energy SA i drugi protiv rješenja Općeg suda (deveto vijeće) od 25. ožujka 2019. u predmetu T-186/18, Abaco Energy i drugi protiv Komisije

(Predmet C-436/19 P)

(2020/C 297/26)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelji: Abaco Energy SA i drugi (zastupnik: P. Holtrop, odvjetnik)

Druga stranka u žalbenom postupku: Europska komisija

Rješenjem od 21. srpnja 2020., Sud (sedmo vijeće) presudio je da se žalba djelomično odbacuje kao nedopuštena a djelomično odbija kao očito neosnovana i da žalitelji trebaju snositi vlastite troškove.

7.9.2020   

HR

Službeni list Europske unije

C 297/20

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 7. travnja 2020. uputio Curtea de Apel Alba Julia (Rumunjska) – SC Avio Lucos SRL protiv Agenţia de Plăţi şi Intervenţie pentru Agricultură – Centrul judeţean Dolj, Agenţia de Plăţi şi Intervenţie pentru Agricultură (APIA) – Aparat Central

(Predmet C-176/20)

(2020/C 297/27)

Jezik postupka: rumunjski

Sud koji je uputio zahtjev

Curtea de Apel Alba Julia

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: SC Avio Lucos SRL

Tuženici: Agenţia de Plăţi şi Intervenţie pentru Agricultură – Centrul judeţean Dolj, Agenţia de Plăţi şi Intervenţie pentru Agricultură (APIA) – Aparat Central

Prethodna pitanja

1.

Protivi li se Uredbi (EU) br. 1307/2013 od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju pravila za izravna plaćanja poljoprivrednicima u programima potpore u okviru zajedničke poljoprivredne politike i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 637/2008 i Uredbe Vijeća (EZ) br. 73/2009 (1), nacionalni propis kojim se utvrđuje da se minimalna aktivnost koju treba obavljati na poljoprivrednim površinama koje se redovno održavaju u stanju pogodnom za ispašu, sastoji od ispaše sa životinjama kojima se poljoprivrednik koristi?

2.

Ako se prethodno navedenom propisu [Europske unije] ne protivi nacionalni propis koji je naveden u prvom pitanju, mogu li se odredbe članka 4. stavka 1. točaka (a) i (c) odnosno članka 9. stavka 1. Uredbe (EU) br. 1307/2013 od 17. prosinca 2013. tumačiti na način da se „aktivnim poljoprivrednikom” može smatrati pravna osoba koja je sklopila ugovor o koncesiji u okolnostima kao što su one u sporu u glavnom postupku i koja ima u posjedu životinje na temelju određenih ugovora o posudbi koji su sklopljeni s fizičkim osobama i na temelju kojih posuditelji besplatno ustupaju posudovnicima životinje kojih su vlasnici radi korištenja za ispašu na površinama za ispašu koje su ustupljene posudovnicima i u ugovorenim vremenskim razdobljima?

3.

Treba li odredbe članka 60. Uredbe (EU) br. 1306/2013 od 17. prosinca 2013. o financiranju, upravljanju i nadzoru zajedničke poljoprivredne politike i o stavljanju izvan snage uredaba Vijeća (EEZ) br. 352/78, (EZ) br. 165/94, (EZ) br. 2799/98, (EZ) br. 814/2000, (EZ) br. 1290/2005 i (EZ) br. 485/2008 (2), tumačiti na način da se pod lažnim uvjetima podrazumijeva i slučaj ugovora o koncesiji i određenih ugovora o posudbi kao što su oni o kojima je riječ u sporu u glavnom postupku?

(1)  SL 2013., L 347, str. 608.

(2)  SL 2013., L 347, str. 549.

7.9.2020   

HR

Službeni list Europske unije

C 297/21

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 7. travnja 2020. uputio Curtea de Apel Bucureşti (Rumunjska) – Fondul Proprietatea SA protiv Guvernul României, SC Complexul Energetic Hunedoara SA, u postupku likvidacije, Compania Naţională de Transport a Energiei Electrice Transelectrica SA, SC Complexul Energetic Oltenia SA

(Predmet C-179/20)

(2020/C 297/28)

Jezik postupka: rumunjski

Sud koji je uputio zahtjev

Curtea de Apel Bucureşti

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Fondul Proprietatea SA

Tuženici: Guvernul României, SC Complexul Energetic Hunedoara SA, u postupku likvidacije, Compania Naţională de Transport a Energiei Electrice Transelectrica SA, SC Complexul Energetic Oltenia SA

Intervenijenti: Ministerul Economiei, Energiei și Mediului de Afaceri

Prethodna pitanja

a)

predstavlja li zakonodavstvo koje je donijela rumunjska država, a kojim se propisuje da se u korist dvaju društava koja su u većinskom državnom vlasništvu:

a.1.

odobri prioritetno dispečiranje i obveza operatora prijenosnog sustava da od tih društava kupuje tehnološke usluge povezane sa sustavom te

a.2.

da zajamčen pristup elektroenergetskim mrežama za električnu energiju koju proizvode ta dva društva, čime se osigurava njihovo neprekidno funkcioniranje,

državnu potporu u smislu članka 107. UFEU-a, odnosno mjeru koju financira država ili koja se financira iz državnih sredstava; je li selektivna i može li utjecati na trgovinu među državama članicama? Ako odgovor bude potvrdan, podliježe li ta državna potpora prijavi iz članka 108. stavka 3. UFEU-a?

b)

Je li davanje prava na zajamčeni pristup elektroenergetskoj mreži od strane rumunjske države dvama društvima u većinskom državnom vlasništvu, čime se osigurava njihovo neprekidno funkcioniranje, u skladu s odredbama članka 15. stavka 4. Direktive 2009/72/EZ? (1)

(1)  Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2009/72/EZ od 13. srpnja 2009. o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište električne energije i stavljanju izvan snage Direktive 2003/54/EZ (SL 2009., L 211, str. 55.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 12., svezak 4., str. 29.).

7.9.2020   

HR

Službeni list Europske unije

C 297/22

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 23. travnja 2020. uputio Curtea de Apel Suceava (Rumunjska)– BE, DT protiv Administraţia Judeţeană a Finanţelor Publice Suceava, Direcţia Generală Regională a Finanţelor Publice Iaşi, Accer Ipurl Suceva – lichidator judiciar al BE, EP

(Predmet C-182/20)

(2020/C 297/29)

Jezik postupka: rumunjski

Sud koji je uputio zahtjev

Curtea de Apel Suceava

Stranke glavnog postupka

Podnositelji zahtjeva za reviziju: BE, DT

Druge stranke u postupku: Administraţia Judeţeană a Finanţelor Publice Suceava, Direcţia Generală Regională a Finanţelor Publice Iaşi, Accer Ipurl Suceva – lichidator judiciar al BE, EP

Prethodna pitanja

Protivi li se Direktivi 2006/112/EZ (1) i načelima porezne neutralnosti, prava na odbitak PDV-a i porezne sigurnosti, u okolnostima poput onih u glavnom postupku, nacionalni propis koji pokretanjem stečajnog postupka nad gospodarskim subjektom automatski i bez daljnje provjere nameće ispravak PDV-a putem uskraćivanja odbitka PDV-a za oporezive transakcije koje su izvršne prije proglašenja stečaja i nalaganja gospodarskom subjektu plaćanja PDV-a koji se može odbiti? Protive li se načelu proporcionalnosti, u okolnostima poput onih u glavnom postupku, takva pravila nacionalnog prava, uzimajući u obzir gospodarske posljedice za gospodarski subjekt i konačnost takvog ispravka?

(1)  Direktiva Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (SL 2006., L 347, str. l.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., sveza 1., str. 120.)

7.9.2020   

HR

Službeni list Europske unije

C 297/22

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 25. svibnja 2020. uputio Rechtbank Overijssel (Nizozemska) – XXXX protiv Staatssecretaris van Financiën

(Predmet C-217/20)

(2020/C 297/30)

Jezik postupka: nizozemski

Sud koji je uputio zahtjev

Rechtbank Overijssel

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: XXXX

Tuženik: Staatssecretaris van Financiën

Prethodna pitanja

1.

Treba li članak 7. stavak 1. Direktive 2003/88/EZ (1) Europskog parlamenta i Vijeća od 4. studenoga 2003. o određenim vidovima organizacije radnog vremena tumačiti na način da radnik ne gubi svoju plaću ili njezin dio zbog korištenja svojeg prava na godišnji odmor? Ili tu odredbu treba tumačiti na način da radnik zadržava svoju plaću tijekom korištenja svojeg prava na godišnji odmor neovisno o razlogu zbog kojeg ne radi tijekom godišnjeg odmora?

2.

Treba li članak 7. stavak 1. Direktive 2003/88 […] tumačiti na način da mu se protive nacionalne odredbe i praksa prema kojima radnik koji je nesposoban za rad zbog bolesti u trenutku početka svojeg godišnjeg odmora zadržava svoju plaću do iznosa plaće koju je primao neposredno prije početka svojeg godišnjeg odmora i ako je ta plaća zbog njegove dugotrajne radne nesposobnosti niža od plaće u slučaju potpune radne sposobnosti?

3.

Treba li pravo svakog radnika na plaćeni godišnji odmor na temelju članka 7. Direktive 2003/88 […] i ustaljene sudske prakse Suda EU-a tumačiti na način da mu se protivi smanjenje plaće tijekom godišnjeg odmora u slučaju radne nesposobnosti?

(1)  SL 2003., L 299, str. 9. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 2., str. 31.)

7.9.2020   

HR

Službeni list Europske unije

C 297/23

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 27. svibnja 2020. uputio Tribunalul Mureş (Rumunjska) – Sindicatul Lucrătorilor din Transporturi, TD protiv SC Samidani Trans SRL

(Predmet C-218/20)

(2020/C 297/31)

Jezik postupka: rumunjski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunalul Mureş

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Sindicatul Lucrătorilor din Transporturi, TD

Tuženik: SC Samidani Trans SRL

Prethodna pitanja

1.

Tumačenje članka 8. Uredbe (EZ) br. 593/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (Rim I) (1) [:] isključuje li se izborom prava koje se primjenjuje na pojedinačni ugovor o radu primjena prava države u kojoj radnik uobičajeno izvršava svoj posao, odnosno, isključuje li se izborom mjerodavnog prava primjena članka 8. stavka 1. druge rečenice Uredbe?

2.

Tumačenje članka 8. Uredbe (EZ) br. 593/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (Rim I): predstavlja li minimalna plaća koja se primjenjuje u državi u kojoj je radnik uobičajeno izvršavao svoj posao, pravo koje ulazi u područje primjene „odredbi od kojih se ne može sporazumno odstupiti na temelju prava koje bi, u slučaju da ono nije odabrano, bilo mjerodavno”, u skladu s člankom 8. stavkom 1. drugom rečenicom Uredbe?

3.

Tumačenje članka 3. Uredbe (EZ) br. 593/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (Rim I): predstavlja li navođenje odredbi rumunjskog Zakonika o radu u pojedinačnom ugovoru o radu izbor rumunjskog prava, s obzirom na to da je u Rumunjskoj općepoznato da poslodavac unaprijed određuje sadržaj pojedinačnog ugovora o radu?

(1)  Uredba (EZ) br. 593/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (Rim I) (SL 2008., L 177, str. 6.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje i ispravci SL 2015., L 66, str. 22. te SL 2019, L 149, str. 85.).

7.9.2020   

HR

Službeni list Europske unije

C 297/23

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 29. svibnja 2020. uputio Curtea de Apel Constanţa (Rumunjska) – Euro Delta Danube Srl protiv Agenţia de Plăţi şi Intervenţie pentru Agricultură – Centrul Judeţean Tulcea

(Predmet C-225/20)

(2020/C 297/32)

Jezik postupka: rumunjski

Sud koji je uputio zahtjev

Curtea de Apel Constanţa

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Euro Delta Danube Srl

Tuženik: Agenţia de Plăţi şi Intervenţie pentru Agricultură – Centrul Judeţean Tulcea

Prethodna pitanja

1.

Protivi li se odredbama članka 2. točke 23. i članka 19. Delegirane uredbe br. 6[4]0/2014 o dopuni Uredbe (EU) br. 1306/2013 (1) Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu integriranog administrativnog i kontrolnog sustava te uvjeta za odbijanje ili obustavu plaćanja i administrativne kazne koje se primjenjuju za izravna plaćanja, potporu ruralnom razvoju i višestruku sukladnost, nacionalni propis kojim se, u okolnostima kao što su one o kojima je riječ u glavnom postupku, na poljoprivrednika primjenjuju prekršajne sankcije zbog prekoračenja prijave zato što ne ispunjava uvjete prihvatljivosti za površinu u pogledu koje se smatra da je došlo do prekoračenja prijave, jer obrađuje površinu zemljišta s ribogojilištima koju posjeduje na temelju ugovora o koncesiji, a nije pružio dokaz o tome da ima suglasnost davatelja koncesije za uporabu zemljišta u poljoprivredne svrhe?

(1)  Delegirana uredba Komisije (EU) br. 640/2014 od 11. ožujka 2014. o dopuni Uredbe (EU) br. 1306/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu integriranog administrativnog i kontrolnog sustava te uvjeta za odbijanje ili obustavu plaćanja i administrativne kazne koje se primjenjuju za izravna plaćanja, potporu ruralnom razvoju i višestruku sukladnost (SL 2014., L 181, str. 48.).

7.9.2020   

HR

Službeni list Europske unije

C 297/24

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 4. lipnja 2020. uputio Oberster Gerichtshof (Austrija) – WD protiv job-medium GmbH in Liquidation

(Predmet C-233/20)

(2020/C 297/33)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Oberster Gerichtshof

Stranke glavnog postupka

Tužitelj i podnositelj revizije: WD

Tuženik i druga stranka u revizijskom postupku: job-medium GmbH in Liquidation

Prethodna pitanja

1.

Je li nacionalna odredba prema kojoj ne postoji novčana naknada za neiskorišteni godišnji odmor za tekuću (posljednju) godinu rada ako radnik bez opravdanog razloga izvanredno otkaže ugovor o radu („izvanredni otkaz”) u skladu s člankom 31. stavkom 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (2010/C 83/02) i člankom 7. Direktive o radnom vremenu 2003/88/EZ (1)?

2.

U slučaju niječnog odgovora na to pitanje:

2.1.

Treba li u tom slučaju dodatno ispitati je li korištenje godišnjeg odmora za tog radnika bilo nemoguće?

2.2.

Prema kojim se kriterijima to treba ispitati?

(1)  Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća od 4. studenoga 2003. o određenim vidovima organizacije radnog vremena (SL 2003., L 299, str. 9.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 2., str. 31.)

7.9.2020   

HR

Službeni list Europske unije

C 297/25

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 5. lipnja 2020. uputio Hoge Raad der Nederlanden (Nizozemska) – Federatie Nederlandse Vakbeweging protiv Heiploeg Seafood International BV, Heitrans International BV

(Predmet C-237/20)

(2020/C 297/34)

Jezik postupka: nizozemski

Sud koji je uputio zahtjev

Hoge Raad der Nederlanden

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Federatie Nederlandse Vakbeweging

Tuženici: Heiploeg Seafood International BV, Heitrans International BV

Prethodna pitanja

1.

Treba li članak 5. stavak 1. Direktive 2001/23/EZ (1) tumačiti na način da je uvjet prema kojem je „[stečajni ili sličan postupak] u slučaju insolventnosti koji je pokrenut s ciljem likvidacije imovine prenositelja” ispunjen u sljedećim slučajevima:

i.

stečaj prenositelja neizbježan je te je prenositelj stoga stvarno insolventan;

ii.

cilj stečajnog postupka u skladu s nizozemskim pravom jest ostvarenje najvećeg mogućeg prihoda za sve vjerovnike likvidacijom imovine dužnika;

iii.

prijenos (dijela) poduzeća priprema se u tzv. prepacku prije proglašenja stečaja te se provodi tek nakon proglašenja stečaja, pri čemu se

iv.

predviđeni stečajni upravitelj, kojeg imenuje sud, prije proglašenja stečaja treba voditi interesima svih vjerovnika i društvenim interesima, poput interesa za očuvanjem radnih mjesta, a u tome ga treba nadzirati predviđeni stečajni sudac, kojeg također imenuje sud;

v.

cilj prepacka jest u kasnijem stečajnom postupku omogućiti likvidaciju kojom će se poduzeće koje pripada prenositelju i koje trajno posluje (engl. going concern) (odnosno dio tog poduzeća) prodati tako da se ostvari najveći mogući prihod za sve vjerovnike i da se po mogućnosti očuvaju radna mjesta;

vi.

uređenjem postupka jamči se da je taj cilj doista mjerodavan?

2.

Treba li članak 5. stavak 1. Direktive tumačiti na način da je ispunjen uvjet prema kojem je „[stečajni ili sličan postupak] u slučaju insolventnosti […] pod nadzorom […] nadležnog javnog tijela”, ako se prijenos (dijela) poduzeća priprema u prepacku prije proglašenja stečaja, a provodi nakon proglašenja stečaja te:

i.

poštovanje tog uvjeta prije proglašenja stečaja nadziru predviđeni stečajni upravitelj i predviđeni stečajni sudac, koje imenuje sud, ali koji nemaju pravne ovlasti;

ii.

predviđeni stečajni upravitelj u skladu s nizozemskim pravom prije proglašenja stečaja treba se voditi interesima svih vjerovnika i drugim društvenim interesima, poput interesa za očuvanjem radnih mjesta, a u tome ga treba nadzirati predviđeni stečajni sudac;

iii.

zadaće predviđenog stečajnog upravitelja i predviđenog stečajnog suca ne razlikuju se od zadaća stečajnog upravitelja i stečajnog suca;

iv.

ugovor na temelju kojeg se poduzeće prenosi i koji je pripremljen tijekom prepacka sklapa se i izvršava tek nakon proglašenja stečaja;

v.

sud prilikom proglašenja stečaja može odlučiti imenovati drugog stečajnog upravitelja ili stečajnog suca od predviđenog;

vi.

za stečajnog upravitelja i stečajnog suca vrijede isti zahtjevi objektivnosti i neovisnosti kao za stečajnog upravitelja i stečajnog suca u stečajnom postupku kojem nije prethodio prepack te su oni bez obzira na opseg sudjelovanja prije proglašenja stečaja na temelju svojih pravnih ovlasti obvezni provjeriti je li prijenos (dijela) poduzeća, koji je pripremljen prije proglašenja stečaja, u interesu svih vjerovnika i, ako utvrde da nije, odlučiti da do prijenosa neće doći, pri čemu su i dalje ovlašteni iz drugih razloga, npr. jer je to protivno drugim društvenim interesima poput važnosti koju ima zapošljavanje, odlučiti da neće doći do prijenosa (dijela) poduzeća pripremljenog prije proglašenja stečaja?

(1)  Direktiva Vijeća 2001/23/EZ od 12. ožujka 2001. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na zaštitu prava zaposlenika kod prijenosa poduzeća, pogona ili dijelova poduzeća ili pogona (SL 2001., L 82, str. 16.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 3., str. 151.)

7.9.2020   

HR

Službeni list Europske unije

C 297/26

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 5. lipnja 2020. uputio tribunal de première instance du Luxembourg (Belgija) – BJ protiv État belge

(Predmet C-241/20)

(2020/C 297/35)

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunal de première instance du Luxembourg

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: BJ

Tuženik: État belge

Prethodna pitanja

1.

Protivi li se članku 45. UFEU-a zakonodavstvo kao što je ono u glavnom postupku, neovisno o tome navodi li se u ugovoru o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, na temelju kojeg porezni obveznik u izračunu svojih poreza na dohodak u državi članici boravišta gubi dio koristi od onog iznosa navedenog dohotka koji je izuzet od poreza i od drugih osobnih poreznih olakšica (kao što su umanjenje poreza zbog dugoročne štednje, odnosno premija uplaćenih radi izvršenja pojedinačnog ugovora o životnom osiguranju, te umanjenje poreza zbog troškova za postizanje energetske učinkovitosti), zbog činjenice da je tijekom predmetne godine također imao primanja u drugoj državi članici koja su tamo oporezovana?

2.

Ako je odgovor na prvo pitanje potvrdan, ostaje li potvrdan i ako porezni obveznik ne ostvaruje količinski ili proporcionalno značajan dohodak u svojoj državi boravišta, ali mu ta država ipak može odobriti te porezne olakšice?

3.

Ako je odgovor na drugo pitanje potvrdan, ostaje li potvrdan i ako je porezni obveznik na temelju Ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja između države boravišta i druge države u toj drugoj državi ostvario osobne porezne olakšice na dohotke koji se oporezuju u toj drugoj državi, koje su predviđene poreznim zakonodavstvom te druge države, ali ne uključuju određene porezne olakšice na koje porezni obveznik u načelu ima pravo u državi boravišta?

4.

Ako je odgovor na treće pitanje potvrdan, ostaje li potvrdan i ako porezni obveznik unatoč potonjoj razlici u toj drugoj državi tako ostvari iznos umanjenja poreza koji je najmanje jednak iznosu koji je izgubio u svojoj državi boravišta?

5.

Jesu li odgovori na pitanja jednaki s obzirom na članak 63. stavak 1. i članak 65. stavak 1. točku (a) Ugovora o funkcioniranju Europske unije u odnosu na zakonodavstvo kao što je ono u glavnom postupku, neovisno o tome navodi li se u ugovoru o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, na temelju kojeg porezni obveznik u izračunu svojih poreza na dohodak u državi članici boravišta gubi dio koristi od onog iznosa navedenog dohotka koji je izuzet od poreza i od drugih osobnih poreznih olakšica (kao što su umanjenje poreza zbog dugoročne štednje, odnosno premija uplaćenih radi izvršenja pojedinačnog ugovora o životnom osiguranju, te umanjenje poreza zbog troškova za postizanje energetske učinkovitosti), zbog činjenice da je tijekom predmetne godine također imao primanja od najma nekretnine čiji je vlasnik u drugoj državi članici koja su ondje oporezovana?

7.9.2020   

HR

Službeni list Europske unije

C 297/27

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 29. svibnja 2020. uputio Rechtbank Midden-Nederland (Nizozemska) – X, Z protiv Autoriteit Persoonsgegevens

(Predmet C-245/20)

(2020/C 297/36)

Jezik postupka: nizozemski

Sud koji je uputio zahtjev

Rechtbank Midden-Nederland

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: X, Z

Tuženik: Autoriteit Persoonsgegevens

Prethodna pitanja

1.

Treba li članak 55. stavak 3. GDPR-a (1) tumačiti na način da se izričaj „postupke obrade sudova kada obavljaju svoju sudbenu funkciju” može razumjeti kao omogućavanje uvida u dokumentaciju o predmetima koja sadržava osobne podatke od strane pravosudnih tijela, pri čemu se taj uvid omogućava tako da se novinaru stavljaju na raspolaganje preslike te dokumentacije o predmetima, kako je to navedeno u zahtjevu za prethodnu odluku?

1.a

Je li za odgovor na to pitanje relevantno utječe li nadzor nacionalnog nadzornog tijela nad obradom takve vrste na neovisnost u donošenju sudskih odluka u pogledu pojedinačnih predmeta?

1.b

Je li za odgovor na to pitanje relevantno da se vrsta i cilj obrade, prema navodima pravosudnog tijela, sastoji u tome da se novinar informira i da mu se time omogući bolje izvještavanje o javnoj raspravi u sudskom postupku, što treba pridonijeti ostvarenju načela otvorenosti i transparentnosti sudskih postupaka?

1.c

Je li za odgovor na to pitanje relevantno zasniva li se obrada na izričitoj nacionalnoj pravnoj osnovi?

(1)  Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL 2016., L 119, str. 1.)

7.9.2020   

HR

Službeni list Europske unije

C 297/28

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 3. lipnja 2020. uputio Rechtbank van eerste aanleg Oost-Vlaanderen, Afdeling Gent (Belgija) – Openbaar Ministerie protiv EA

(Predmet C-246/20)

(2020/C 297/37)

Jezik postupka: nizozemski

Sud koji je uputio zahtjev

Rechtbank van eerste aanleg Oost-Vlaanderen, Afdeling Gent

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Openbaar Ministerie

Tuženik: EA

Prethodna pitanja

1.

Treba li članak 2. stavak 1. Direktive 2006/126/EZ (1) tumačiti na način da države članice moraju automatski priznati vozačku dozvolu i ako se izdavanje tog dokumenta temelji na zamjeni vozačke dozvole koja je u državi izdavateljici registrirana kao izgubljena i prestala je važiti?

2.

Smije li država članica odbiti priznavanje zamijenjene vozačke dozvole u skladu s člankom 11. stavkom 4. drugim podstavkom Direktive 2006/126 ako se zamjena dogodila u trenutku u kojem država članica koja je izdala prvotnu vozačku dozvolu oduzela pravo na upravljanje motornim vozilom do prolaska rehabilitacijskih provjera?

3.

Smije li država članica odbiti priznavanje zamijenjene vozačke dozvole u svakom slučaju ako ta država članica, na čijem se državnom području postavlja pitanje priznavanja vozačke dozvole, na temelju konkretnih i vjerodostojnih podataka može utvrditi da pravo na upravljanje motornim vozilom u trenutku zamjene vozačke dozvole više nije postojalo?

4.

Smije li država članica odbiti priznavanje zamijenjene vozačke dozvole u svakom slučaju ako se pitanje priznavanja odnosi na državljanina države članice u kojoj se postavlja pitanje priznavanja i ta država članica na temelju konkretnih i vjerodostojnih podataka utvrdi da dotična osoba u trenutku zamjene i/ili zahtjeva za priznavanje nije ispunjavala minimalne standarde za izdavanje vozačke dozvole u toj državi članici?

5.

Treba li članak 2. stavak 1. Direktive 2006/126 tumačiti na način da taj članak dovodi do nejednakosti između državljanina države članice kojem je pravo na upravljanje motornim vozilom ponovo dodijeljeno tek nakon što je prošao rehabilitacijske provjere i državljanina kojem je isto tako nametnuta obveza rehabilitacijskih provjera, ali koji u međuvremenu stekne inozemnu vozačku dozvolu, eventualno uz kršenje zahtjeva u pogledu boravišta ili zamjenom na temelju vozačke dozvole koja u državi članici koja ju je izdala više nije valjana?

(1)  Direktiva 2006/126/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 20. prosinca 2006. o vozačkim dozvolama (SL 2006., L 403, str. 18.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 7., svezak 8., str. 107.)

7.9.2020   

HR

Službeni list Europske unije

C 297/28

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 10. lipnja 2020. uputio Cour de cassation (Francuska) – Gtflix Tv protiv DR

(Predmet C-251/20)

(2020/C 297/38)

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Cour de cassation

Stranke glavnog postupka

Žalitelj: Gtflix Tv

Druga stranka u postupku: DR

Prethodno pitanje

Treba li odredbe članka 7. točke 2. Uredbe (EU) br. 1215/2012 (1) tumačiti na način da osoba koja smatra da su joj povrijeđena prava širenjem uvredljivih primjedbi na internetu te istodobno traži ispravljanje podataka i uklanjanje sadržaja, kao i naknadu neimovinske i imovinske štete koja proizlazi iz te povrede, može od sudova svake države članice na čijem je državnom području dostupan ili je bio dostupan sadržaj objavljen na internetu tražiti naknadu štete prouzročene na državnom području te države članice u skladu s presudom eDate Advertising (t. 51. i 52.) [presuda Suda od 25. listopada 2011., spojeni predmeti C-509/09 i C-161/10] ili treba, u skladu s presudom Svensk Handel (t. 48.) [presuda Suda od 17. listopada 2017., predmet C-194/16] podnijeti taj zahtjev za naknadu štete sudu koji je nadležan naložiti ispravljanje podataka i uklanjanje uvredljivih komentara?

(1)  Uredba (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. [sudskoj] nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (SL 2012., L 351, str. 1.)

7.9.2020   

HR

Službeni list Europske unije

C 297/29

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 9. lipnja 2020. uputio Hof van beroep Brussel (Belgija) – Impexeco N.V. protiv Novartis AG

(Predmet C-253/20)

(2020/C 297/39)

Jezik postupka: nizozemski

Sud koji je uputio zahtjev

Hof van beroep Brussel (Belgija)

Stranke glavnog postupka

Žalitelj: Impexeco N.V.

Druga stranka u postupku: Novartis AG

Prethodna pitanja

1.

Treba li članke 34. do 36. UFEU-a tumačiti na način da, kada gospodarski povezani poduzetnici na tržište u EGP-u stave izvorni lijek (referentni lijek) i generički lijek, protivljenje nositelja žiga daljnjem stavljanju na tržište generičkog lijeka u državi uvoza, koje izvršava paralelni uvoznik koji je prepakirao lijek tako što je na njega stavio žig izvornog lijeka (referentni lijek), može dovesti do umjetne podjele tržišta između država članica?

2.

Ako je odgovor na to pitanje potvrdan: treba li tada protivljenje nositelja žiga toj novoj oznaci ispitati s obzirom na kriterije utvrđene u pogledu BMS-a [utvrđene u presudi Suda od 11. srpnja 1996., Bristol-Myers Squibb i dr., C-427/93, C-429/93 i C-436/93, EU:C:1996:282]?

3.

Utječe li na odgovor na ta pitanja činjenica da su generički lijek i izvorni lijek (referentni lijek) istovjetni odnosno da imaju isti terapeutski učinak u skladu s člankom 3. stavkom 2. Kraljevske uredbe od 19. travnja 2001. o paralelnom uvozu?

7.9.2020   

HR

Službeni list Europske unije

C 297/29

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 9. lipnja 2020. uputio Hof van beroep te Brussel (Belgija) – PI Pharma NV protiv Novartis AG, Novartis Pharma NV

(Predmet C-254/20)

(2020/C 297/40)

Jezik postupka: nizozemski

Sud koji je uputio zahtjev

Hof van beroep Brussel

Stranke glavnog postupka

Žalitelj: PI Pharma NV

Druge stranke u postupku: Novartis AG, Novartis Pharma NV

Prethodna pitanja

1.

Treba li članke 34. do 36. UFEU-a tumačiti na način da, kada gospodarski povezani poduzetnici na tržište u EGP-u stave izvorni lijek (referentni lijek) i generički lijek, protivljenje nositelja žiga daljnjem stavljanju na tržište generičkog lijeka u državi uvoza, koje izvršava paralelni uvoznik koji je prepakirao lijek tako što je na njega stavio žig izvornog lijeka (referentni lijek), može dovesti do umjetne podjele tržišta između država članica?

2.

Ako je odgovor na to pitanje potvrdan: treba li tada protivljenje nositelja žiga toj novoj oznaci ispitati s obzirom na kriterije utvrđene u pogledu BMS-a [utvrđene u presudi Suda od 11. srpnja 1996., Bristol-Myers Squibb i dr., C-427/93, C-429/93 i C-436/93, EU:C:1996:282]?

3.

Utječe li na odgovor na ta pitanja činjenica da su generički lijek i izvorni lijek (referentni lijek) istovjetni odnosno da imaju isti terapeutski učinak u skladu s člankom 3. stavkom 2. Kraljevske uredbe od 19. travnja 2001. o paralelnom uvozu?

7.9.2020   

HR

Službeni list Europske unije

C 297/30

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 18. lipnja 2020. uputio Bundesfinanzhof (Njemačka) – Finanzamt T protiv S

(Predmet C-269/20)

(2020/C 297/41)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Bundesfinanzhof

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Finanzamt T

Tuženik: S

Prethodna pitanja

1.

Treba li ovlast država članica predviđenu člankom 4. stavkom 4. drugim podstavkom Šeste direktive Vijeća 77/388/EEZ od 17. svibnja 1977. o usklađivanju zakonodavstava država članica o porezima na promet (1) da kao jedinstvenog poreznog obveznika smatraju osobe s poslovnim nastanom na svojem državnom području koje su, iako pravno samostalne, međusobno usko povezane financijskim, gospodarskim i organizacijskim vezama izvršavati na način

a)

da se jedinstvenim poreznim obveznikom smatra jedna od tih osoba koja je porezni obveznik u pogledu svih transakcija tih osoba ili na način

b)

da postupanje s tim osobama kao s jedinstvenim poreznim obveznikom nužno mora dovesti do PDV grupacije različite od usko povezanih osoba koja je fiktivan subjekt osnovan posebno u svrhu PDV-a, a time i do znatnih poreznih gubitaka?

2.

U slučaju potvrdnog odgovora na prvo pitanje navedeno pod točkom a): proizlazi li iz sudske prakse Suda Europske unije koja se odnosi na neposlovne svrhe u smislu članka 6. stavka 2. Šeste direktive Vijeća 77/388/EEZ od 17. svibnja 1977. o usklađivanju zakonodavstava država članica o porezima na promet (presuda Suda VNLTO od 12. veljače 2009., C-515/07, EU:C:2009:88) da u slučaju poreznog obveznika

a)

koji, s jedne strane, obavlja gospodarsku djelatnost pružanjem usluga uz naknadu u smislu članka 2. točke 1. Šeste direktive Vijeća 77/388/EEZ od 17. svibnja 1977. o usklađivanju zakonodavstava država članica o porezima na promet, a,

b)

s druge strane, istodobno obavlja djelatnost kao javno tijelo (javna ovlast) u pogledu koje se ne smatra poreznim obveznikom u skladu s člankom 4. stavkom 5. Šeste direktive Vijeća 77/388/EEZ od 17. svibnja 1977. o usklađivanju zakonodavstava država članica o porezima na promet,

nije potrebno u skladu s člankom 6. stavkom 2. točkom (b) Šeste direktive Vijeća 77/388/EEZ od 17. svibnja 1977. o usklađivanju zakonodavstava država članica o porezima na promet oporezivati pružanje besplatne usluge iz područja njegove gospodarske djelatnosti za područje njegove javne ovlasti?

(1)  SL 1977., L 145, str. 1.

7.9.2020   

HR

Službeni list Europske unije

C 297/31

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 19. lipnja 2020. uputio Giudice di pace di Massa (Italija) – GN, WX protiv Prefettura di Massa Carrara – Ufficio Territoriale del Governo di Massa Carrara

(Predmet C-274/20)

(2020/C 297/42)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Giudice di pace di Massa

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: GN, WX

Tuženik: Prefettura di Massa Carrara – Ufficio Territoriale del Governo di Massa Carrara

Prethodna pitanja

1.

Treba li pojam zabrane „diskriminacije na temelju državljanstva” u smislu članka 18. UFEU-a tumačiti na način da se zabranjuje da države članice donose bilo kakve zakone kojima se makar i na neizravan, prikriven i/ili materijalan način mogu prouzročiti poteškoće za državljane drugih država članica?

2.

U slučaju potvrdnog odgovora na prvo pitanje, može li članak 93. stavak 1-bis Codicea della Strada (Zakonik o cestovnom prometu) u pogledu zabrane upravljanja automobilom koji ima strane registarske pločice (neovisno o tome na koga je automobil registriran) nakon 60 dana boravka u Italiji prouzročiti poteškoće za državljane drugih država članica (posjednike automobila koji imaju strane registarske pločice) i je li slijedom toga taj članak diskriminirajući na temelju državljanstva?

3.

Treba li izraze:

(a)

„pravo slobodno se kretati i boraviti na državnom području država članica” iz članka 21. UFEU-a;

(b)

„unutarnje tržište” koje „obuhvaća područje bez unutarnjih granica na kojem se slobodno kretanje robe, osoba, usluga i kapitala osigurava u skladu s odredbama Ugovorâ” iz članka 26. UFEU-a;

(c)

„Sloboda kretanja radnika osigurava se unutar Unije” iz članka 45. UFEU-a;

(d)

„ograničivanje slobode poslovnog nastana državljana jedne države članice na državnom području druge države članice zabranjuje se” iz članaka 49. do 55. UFEU-a;

(e)

„zabranjuju se ograničenja slobode pružanja usluga unutar Unije u odnosu na državljane država članica s poslovnim nastanom u državi članici koja nije država osobe kojoj su usluge namijenjene” iz članaka 56. do 62. UFEU-a

tumačiti na način da se također zabranjuju nacionalne odredbe koje mogu makar i na neizravan, prikriven i/ili materijalan način građanima Unije ograničiti ili otežati ostvarivanje prava na slobodno kretanje i boravak na državnom području država članica, prava na slobodu kretanja radnika unutar Unije, slobodu poslovnog nastana i slobodu pružanja usluga ili na bilo koji način utjecati na navedena prava?

4.

U slučaju potvrdnog odgovora na treće pitanje, može li članak 93. stavak 1-bis Zakonika o cestovnom prometu u pogledu zabrane upravljanja automobilom koji ima strane registarske pločice (neovisno o tome na koga je automobil registriran) nakon 60 dana boravka u Italiji otežati ili na bilo koji način utjecati na ostvarivanje prava na slobodno kretanje i boravak na državnom području država članica, prava na slobodu kretanja radnika unutar Unije, prava na slobodu poslovnog nastana i slobodu pružanja usluga?

7.9.2020   

HR

Službeni list Europske unije

C 297/32

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 25. lipnja 2020. uputio tribunal du travail francophone de Bruxelles (Belgija) – CO, ME, GC i 42 drugih protiv MJ, Europske komisije, Europske služba za vanjsko djelovanje, Vijeća Europske unije, Eulexa Kosovo

(Predmet C-283/20)

(2020/C 297/43)

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunal du travail francophone de Bruxelles

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: CO, ME, GC i 42 drugih

Tuženici: MJ, Europska komisija, Europska služba za vanjsko djelovanje, Vijeće Europske unije, Eulex Kosovo

Prethodno pitanje

Treba li članak 8. stavak 3. i članak 10. stavak 3. Zajedničke akcije Vijeća 2008/124/ZVSP od 4. veljače 2008. o Misiji Europske unije za uspostavu vladavine prava na Kosovu, EULEX KOSOVO (1), prije nego što je izmijenjena Odlukom Vijeća 2014/349/ZVSP od 12. lipnja 2014. (2), po potrebi zajedno sa svim drugim odredbama koje mogu biti relevantne, tumačiti na način da se njima voditelju misije, u njegovo vlastito ime i za njegov vlastiti račun, dodjeljuje svojstvo poslodavca međunarodnog civilnog osoblja koje je zaposleno u službi misije EULEX KOSOVO tijekom razdoblja prije 12. lipnja 2014. ili, uzimajući u obzir osobito članak 8. stavak 5. i članak 9. stavak 3. Zajedničke akcije Vijeća 2008/124/ZVSP, prije njezine izmjene 12. lipnja 2014., na način da se njima svojstvo poslodavca dodjeljuje Europskoj uniji i/ili instituciji Europske unije, kao što su Europska komisija, Europska služba za vanjsko djelovanje, Vijeće Europske unije ili eventualno neka druga institucija, za račun koje bi voditelj misije djelovao sve do tog datuma na temelju mandata, prijenosa ovlasti ili bilo kojeg drugog oblika predstavljanja koji je potrebno odrediti po potrebi?

(1)  SL 2008., L 42, str. 92. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 6., str 76.)

(2)  Odluka Vijeća 2008/124/ZVSP o izmjeni Zajedničke akcije 2008/124/ZVSP o Misiji uspostave vladavine prava Europske unije na Kosovu, EULEX KOSOVO (SL 2014., L 174, str. 42.)

7.9.2020   

HR

Službeni list Europske unije

C 297/32

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 30. lipnja 2020. uputio tribunal judiciaire – Bobigny (Francuska) – BNP Paribas Personal Finance SA protiv ZD

(Predmet C-288/20)

(2020/C 297/44)

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunal Judiciaire – Bobigny

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: BNP Paribas Personal Finance SA

Tuženik: ZD

Prethodna pitanja

1.

Ulaze li u glavni predmet ugovora u smislu članka 4. stavka 2. Direktive 93/13 (1) odredbe poput onih koje su predmet glavnog postupka, koje predviđaju među ostalim da je švicarski franak valuta obračuna a euro valuta plaćanja, čime se rizik promjene tečaja prebacuje na korisnika kredita, kada nije osporen iznos troška konverzije a postoje ugovorne odredbe koje predviđaju mogućnost da korisnik kredita na određene datume odabere konverziju u eure prema unaprijed utvrđenoj formuli?

2.

Protivi li se Direktivi br. 93/13, tumačenoj s obzirom na načelo djelotvornosti prava Zajednice, nacionalni propis prema kojem su ugovorna odredba ili više njih, „jasne i razumljive” u smislu te direktive jer:

—

prethodna ponuda kredita detaljno navodi tečajne transakcije obavljene tijekom trajanja kredita i precizira da je tečaj eura naspram švicarskih franaka onaj koji je primjenjiv dva radna dana prije datuma događaja koji određuje transakciju i koji je objavljen na mrežnoj stranici Europske središnje banke?

—

u ponudi je spomenuto da korisnik kredita prihvaća tečajne transakcije iz švicarskih franaka u eure i iz eura u švicarske franke koje su nužne za funkcioniranje i otplatu kredita i da davatelj kredita nakon podmirenja davanja povezanih s kreditom izvršava konverziju u švicarske franke salda mjesečnih uplata u eurima;

—

ponuda navodi da, ako tečajna transakcija rezultira iznosom nižim od dospjelog obroka u švicarskim francima, otplata glavnice će biti sporija i eventualni dio neotplaćene glavnice po dospijeću se upisuje u dugovni saldo u švicarskim francima, i ako je navedeno da se otplata glavnice kredita mijenja u skladu s promjenama deviznog tečaja primjenjivanog na mjesečne uplate, bilo naviše ili naniže, da ta promjena može dovesti do produljenja ili skraćenja trajanja otplate kredita i, ovisno o slučaju, izmijeniti ukupni teret otplate?

—

članci „interni račun u eurima” i „interni račun u švicarskim francima” pobliže opisuju izvršene transakcije prilikom svakog plaćanja po dospjelosti u korist ili na teret svakog računa, a ugovor transparentno prikazuje konkretno funkcioniranje mehanizma konverzije strane valute;

i dok u ponudi, posebice, nema izričitog navođenja „rizika promjene tečaja” koji snosi korisnik kredita s obzirom na izostanak ostvarivanja dohotka u valuti obračuna, kao ni izričitog navođenja „kamatnog rizika”?

3.

U slučaju potvrdnog odgovora na drugo pitanje, protivi li se Direktivi br. 93/13, tumačenoj s obzirom na načelo djelotvornosti prava Zajednice, nacionalna sudska praksa koja smatra da su ugovorna odredba ili sve ugovorne odredbe poput onih u glavnom postupku „jasne i razumljive” u smislu Direktive, ako se samo elementima navedenima u [drugom]pitanju pridoda simulacija o sniženju valute plaćanja za 5,27 % u odnosu na valutu obračuna, u ugovoru početnog trajanja duljeg od 20 godina, i bez drugog navođenja pojmova poput „rizik” ili „poteškoća”?

4.

Snosi li teret dokazivanja „jasnoće i razumljivosti” odredbe u smislu Direktive 93/13, uključujući u pogledu okolnosti pod kojima je ugovor sklopljen, pružatelj usluge odnosno prodavatelj robe ili potrošač?

5.

U slučaju da je teret dokazivanja jasnoće i razumljivosti ugovorne odredbe na pružatelju usluge odnosno prodavatelju robe, protivi li se Direktivi 93/13 nacionalna sudska praksa u skladu s kojom korisnici kredita moraju dokazati da su oni adresati informacija koje su sadržane u tim dokumentima, s jedne strane, i da ih je njima uputila banka ili, naprotiv, Direktiva zahtijeva da ti elementi čine predmnjevu da su podaci iz tih dokumenata proslijeđeni, uključujući usmeno, korisnicima kredita te da je na pružatelju usluge odnosno prodavatelju robe, koji mora jamčiti za informacije koje su priopćili posrednici koje je on odabrao, da tu običnu predmnjevu obori?

6.

Može li se smatrati da postoji znatna neravnoteža u ugovoru poput onog u glavnom postupku u kojem dvije strane snose rizik promjene tečaja, ako, s jedne strane, pružatelj usluge odnosno prodavatelj robe raspolaže boljim sredstvima za predviđanje rizika promjene tečaja od potrošača te je, s druge strane, rizik koji snosi pružatelj usluge odnosno prodavatelj robe ograničen, dok onaj koji snosi potrošač nije?

(1)  Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL 1993., L 95, str. 29.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 12., str. 24.)

7.9.2020   

HR

Službeni list Europske unije

C 297/34

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 30. lipnja 2020. uputio cour d'appel de Paris (Francuska) – IB protiv FA

(Predmet C-289/20)

(2020/C 297/45)

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Cour d'appel de Paris

Stranke glavnog postupka

Žalitelj: IB

Druga stranka u postupku: FA

Prethodna pitanja

Kada, kao u ovom slučaju, iz činjeničnih okolnosti proizlazi da jedan od bračnih drugova vodi život u dvjema državama članicama, može li se smatrati, u smislu članka 3. Uredbe 2201/2003 (1) i radi njegove primjene, da taj bračni drug ima uobičajeno boravište u dvjema državama članicama, tako da su, ako su uvjeti navedeni u tom članku ispunjeni u obje države članice, sudovi tih dviju država jednako nadležni za odlučivanje o razvodu?

(1)  Uredba Vijeća (EZ) br. 2201/2003 od 27. studenoga 2003. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću te o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1347/2000 (SL 2003., L 338, str. 1.).

7.9.2020   

HR

Službeni list Europske unije

C 297/34

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 30. lipnja 2020. uputio Satversmes tiesa (Latvija) – AS „Latvijas Gāze” protiv Latvijas Republikas Saeima, Sabiedrisko pakalpojumu regulēšanas komisija

(Predmet C-290/20)

(2020/C 297/46)

Jezik postupka: latvijski

Sud koji je uputio zahtjev

Satversmes tiesa

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: AS „Latvijas Gāze”

Druge stranke u postupku: Latvijas Republikas Saeima, Sabiedrisko pakalpojumu regulēšanas komisija

Prethodna pitanja

1.

Treba li članak 23. i članak 32. stavak 1. Direktive 2009/73/EZ (1) tumačiti na način da države članice moraju donijeti propis prema kojem, s jedne strane, svi krajnji kupci mogu odabrati na koju će se vrstu sustava, transportni ili distribucijski, priključiti i, s druge strane, je li operator sustava obvezan dopustiti im priključenje na predmetni sustav?

2.

Treba li članak 23. Direktive 2009/73/EZ tumačiti na način da su države članice obvezne donijeti propis u skladu s kojim je priključenje na transportni sustav prirodnog plina dopušteno samo krajnjem kupcu koji nije kućanstvo (odnosno isključivo industrijskom kupcu)?

3.

Treba li članak 23. Direktive 2009/73/EZ, osobito pojam „novi industrijski kupac”, tumačiti na način da se njime predviđa obveza država članica da donesu propis u skladu s kojim je priključenje na transportni sustav prirodnog plina dopušteno samo krajnjem kupcu koji nije kućanstvo (odnosno isključivo industrijskom kupcu) koji prethodno nije bio priključen na distribucijski sustav?

4.

Treba li članak 2. točku 3. i članak 23. Direktive 2009/73/EZ tumačiti na način da im se protivi propis države članice prema kojem transport prirodnog plina uključuje prijenos prirodnog plina izravno do sustava za opskrbu krajnjeg kupca prirodnim plinom?

(1)  Direktiva 2009/73/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište prirodnog plina i stavljanju izvan snage Direktive 2003/55/EZ (SL 2009., L 211, str. 94.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 12., svezak 5., str. 39.)

7.9.2020   

HR

Službeni list Europske unije

C 297/35

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 6. srpnja 2020. uputio Conseil d'État (Francuska) – Icade Promotion Logement SAS protiv Ministère de l'Action et des Comptes publics

(Predmet C-299/20)

(2020/C 297/47)

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Conseil d'État

Stranke glavnog postupka

Žalitelj: Icade Promotion Logement SAS

Druga stranka u postupku: Ministère de l'Action et des Comptes publics

Prethodna pitanja

1.

Treba li članak 392. Direktive od 28. studenoga 2006. (1) [o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost] tumačiti na način da se njime sustav oporezivanja marže primjenjuje samo na transakcije isporuke nekretnina čija kupnja podliježe porezu na dodanu vrijednost a da porezni obveznik koji ih preprodaje nije imao pravo provesti odbitak tog poreza? Ili se tim člankom dopušta primjena tog sustava na transakcije isporuka nekretnina čija kupnja ne podliježe tom porezu zato što ta kupnja nije obuhvaćena područjem primjene tog poreza ili zato što je, ako je obuhvaćena njegovim područjem primjene, izuzeta od poreza?

2.

Treba li članak 392. Direktive od 28. studenoga 2006. tumačiti na način da se njime primjena sustava oporezivanja marže na transakcije nabave građevinskih zemljišta isključuje u sljedećim dvama slučajevima:

—

kad su ta zemljišta koja su kupljena neizgrađena od trenutka njihove kupnje do trenutka kad ih je porezni obveznik preprodao postala građevinska zemljišta;

—

kad su tim zemljištima od trenutka njihove kupnje do trenutka kad ih je porezni obveznik preprodao izmijenjene njihove značajke kao što su podjela na parcele ili izvođenje radova kojima postaju opremljene različitim mrežama (ceste, pitka voda, električna energija, plin, zbrinjavanje otpadnih voda, telekomunikacije)?

(1)  Direktiva Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (SL 2006., L 347, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 1., str. 120.).

7.9.2020   

HR

Službeni list Europske unije

C 297/36

Tužba podnesena 22. srpnja 2020. – Europska komisija protiv Republike Austrije

(Predmet C-328/20)

(2020/C 297/48)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: D. Martin, B.-R. Killmann, u svojstvu agenata)

Tuženik: Republika Austrija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Suda zahtijeva da:

—

utvrdi da je Republika Austrija uvođenjem mehanizma prilagodbe u vezi s obiteljskim doplatkom i odbitkom za djecu za zaposlene osobe čija djeca imaju prebivalište u drugoj državi članici povrijedila svoje obveze iz članaka 7. i 67. Uredbe (EZ) br. 883/2004 (1) kao i svoje obveze iz članka 4. Uredbe br. 883/2004 i članka 7. stavka 2. Uredbe (EU) br. 492/2011 (2);

—

utvrdi da je Republika Austrija uvođenjem sustava prilagodbe u vezi s „Familienbonus Plus”, odbitkom za jedinog hranitelja, odbitkom za samohrane roditelje i odbitkom za uzdržavanje namijenjenima radnicima migrantima čija djeca imaju prebivalište u drugoj državi članici povrijedila svoje obveze iz članka 7. stavka 2. Uredbe br. 492/2011;

—

Republici Austriji naloži snošenje troškova postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Austrija osobama koje rade u Austriji dodjeljuje potporu za njihovu djecu – u obliku jedinstvenog paušalnog iznosa – obiteljska davanja i socijalne olakšice obiteljskog doplatka i odbitka za djecu kao i porezne olakšice „Familienbonus Plus”, odbitak za jedinog hranitelja, odbitak za samohrane roditelje i odbitak za uzdržavanje. Od 1. siječnja 2019. austrijskim propisima predviđeno je da te državne doplatke treba prilagoditi općoj razini cijena svake od država članica u kojoj dijete prebiva.

Prvi tužbeni razlog:

Komisija ističe da su obiteljski doplatak i odbitak za djecu obiteljsko davanje u smislu Uredbe br. 883/2004. Člankom 7. i 67. te uredbe zabranjuje se mogućnost države članice da dodjelu ili iznos obiteljskog davanja učini ovisnim o tome da članovi obitelji zaposlene osobe imaju prebivalište u državi članici koja pruža davanje. Austrija uvođenjem prilagodbe s obiteljskim davanjima u korist djece postupa upravo ovisno o tome u kojoj državi članici dijete ima prebivalište. Time Austrija povrjeđuje članke 7. i 67. Uredbe br. 883/2004.

Drugi tužbeni razlog:

Nadalje, Komisija ističe da prilagodba poput one koju je uvela Austrija u povoljniji položaj stavlja ovlaštene osobe čija djeca imaju prebivalište u državama članicama s višom razinom cijena od osoba čija djeca žive u Austriji, dok se s osobama čija djeca imaju prebivalište u državama članicama s nižom razinom cijena postupa nepovoljnije. Prilikom uvođenja prilagodbe Austrija je međutim očekivala uštedu u državnom proračunu, što može značiti jedino da postoji više osoba koje primaju takva davanja i koriste takve odbitke čija djeca imaju prebivalište u državama članicama s nižom razinom cijena od onih u Austriji.

Stoga se mehanizmom prilagodbe koji je Austrija uvela neizravno diskriminiraju radnici migranti. Ne postoji legitiman cilj kojim bi se ta diskriminacija opravdala. Stoga Austrija, u vezi s obiteljskim doplatkom i odbitkom za djecu, povrjeđuje načelo jednakog postupanja, kako je ono navedeno u članku 4. Uredbe br. 883/2004 i članku 7. stavku 2. Uredbe br. 492/2011 kao i – u vezi s „Familienbonus Plus”, odbitkom za jedinog hranitelja, odbitkom za samohrane roditelje i odbitkom za uzdržavanje – načelo jednakog postupanja iz članka 7. stavka 2. Uredbe br. 492/2011.

(1)  Uredba (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti (SL 2004., L 166, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 3., str. 160.)

(2)  Uredba (EU) br. 492/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2011. o slobodi kretanja radnika u Uniji (SL 2011., L 141, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 2., str. 264.)

7.9.2020   

HR

Službeni list Europske unije

C 297/37

Žalba koju je 22. srpnja 2020. podnijela Volotea, SA protiv presude Općeg suda (prvo prošireno vijeće) od 13. svibnja 2020. u predmetu T-607/17, Volotea protiv Komisije

(Predmet C-331/20 P)

(2020/C 297/49)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: Volotea, SA (zastupnici: M. Carpagnano, avvocato, M. Nordmann, Rechtsanwalt)

Druga stranka u žalbenom postupku: Europska komisija

Zahtjevi

Žalitelj od Suda zahtijeva da:

—

ukine točke 1. i 2. izreke pobijane presude;

—

djelomično poništi članak 1. stavak 2., 3. i 4. Odluke Komisije (1) od 29. srpnja 2016. o državnoj potpori SA.33983 koju je provela Italija za kompenzaciju zračnim lukama na Sardiniji za obveze pružanja javnih usluga u dijelu u kojem se odnosi na žalitelja i nalog za povrat te potpore sadržan u toj odluci.

Podredno:

—

ukine točke 1. i 2. izreke pobijane presude;

—

vrati predmet na odlučivanje Općem sudu.

Nadalje, žalitelj od Suda zahtijeva da naloži Komisiji snošenje troškova.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Opći sud je pogrešno primijenio pojam državne potpore u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a. Konkretno, Opći sud je pogrešno primijenio pojam gospodarske prednosti, prekoračio je svoju nadležnost kada je Komisijino obrazloženje zamijenio svojim i pogrešno je ocijenio kriterij selektivnosti, državnih sredstava i narušavanje tržišnog natjecanja.

Opći sud je pogrešno opravdao državnu potporu prema članku 107. stavku 3. točki (c) UFEU-a i smjernicama Zajednice za financiranje zračnih luka i potporama za započinjanje poslovanja zračnih prijevoznika koji lete iz regionalnih zračnih luka.

Opći sud nije uzeo u obzir načelo legitimnih očekivanja u nalogu za povrat; pogrešno je utvrdio povredu članka 296. stavka 2. UFEU-a zbog nedostatnog obrazloženja Europske komisije i povrijedio žaliteljevo pravo na djelotvoran pravni lijek.

(1)  Odluka Komisije (EU) 2017/1861 оd 29. srpnja 2016. o državnoj potpori SA33983 (2013/C) (ex 2012/NN) (ex 2011/N) – Italija – Kompenzacija zračnim lukama na Sardiniji za obveze pružanja javnih usluga (SL 2017., L 268, str. 1.)

7.9.2020   

HR

Službeni list Europske unije

C 297/38

Žalba koju je 23. srpnja 2020. podnio easyJet Airline Co. Ltd protiv presude Općeg suda (prvo prošireno vijeće) od 13. svibnja 2020. u predmetu T-8/18, easyJet Airline protiv Komisije

(Predmet C-343/20 P)

(2020/C 297/50)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: easyJet Airline Co. Ltd (zastupnici: J. Rivas Andrés, avocat, A. Manzaneque Valverde, abogada)

Druga stranka u postupku: Europska komisija

Žalbeni zahtjev

Žalitelj od Suda zahtijeva da:

—

ukine pobijanu presudu i/ili poništi Odluku Komisije (EU) 2017/1861 (1) оd 29. srpnja 2016. o državnoj potpori SA33983 (2013/C) (ex 2012/NN) (ex 2011/N) – Italija – Kompenzacija zračnim lukama na Sardiniji za obveze pružanja javnih usluga, u dijelu u kojem se odnosi na žalitelja;

—

podredno, ukine pobijanu presudu i vrati predmet Općem sudu na ponovno odlučivanje; i

—

naloži Komisiji snošenje troškova ovog postupka i postupka u prvom stupnju.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Žalitelj tvrdi da pobijanu presudu treba ukinuti na temelju sljedeća četiri žalbena razloga:

Kao prvo, pobijana presuda sadržava pogrešku koja se tiče prava jer su pomiješane ocjene dvaju uvjeta za postojanje državne potpore (državna sredstva i prednost).

Kao drugo, pobijana presuda sadržava pogrešku koja se tiče prava jer smatra da se test privatnog subjekta u tržišnom gospodarstvu nije mogao primijeniti u ovom predmetu. Opći sud je time što je pogrešno zaključio da operatori zračnih luka nisu doprinijeli sa znatnim vlastitim sredstvima i da se nisu ponašali kao privatni subjekti u tržišnom gospodarstvu, povrijedilo članak 345. UFEU-a, načela jednakog postupanja i zabrane diskriminacije kao i pravo easyJeta na obranu.

Kao treće, pobijana presuda sadržava pogrešku koja se tiče prava u zaključku da su operatori zračnih luka djelovali kao puki posrednici Pokrajine Sardinije.

Kao četvrto, pobijana presuda sadržava pogrešku koja se tiče prava u pogledu utvrđenja: (i) konačnih korisnika regionalnog programa; (ii) izravne koristi i (iii) neizravnih učinaka regionalnog programa.

(1)  SL 2017., L 268, str. 1.

Opći sud

7.9.2020   

HR

Službeni list Europske unije

C 297/39

Tužba podnesena 15. lipnja 2020. – Pollinis France protiv Komisije

(Predmet T-371/20)

(2020/C 297/51)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Pollinis France (Pariz, Francuska) (zastupnik: C. Lepage, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi implicitnu odluku Europske komisije kojom se odbija ponovni zahtjev za pristup dokumentima registriran pod oznakom GESTDEM br. 2020/0498 na temelju članka 8. stavka 3. Uredbe (EZ) br. 1049/2001; (1)

—

naloži Europskoj komisiji da tužitelju plati 3 000 eura na ime troškova postupka, u skladu s člankom 134. stavkom 1. Poslovnika.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe tri tužbena razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da se pobijanom odlukom krši članak 4. stavak 3. podstavak 2. Uredbe (EZ) br. 1049/2001, jer Europska komisija nije obrazložila primjenu iznimke u pogledu postupka donošenja odluka.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da se pobijanom odlukom krši članak 4. stavak 3. podstavak 2. Uredbe (EZ) br. 1049/2001, jer postoji prevladavajući javni interes za objavljivanje zatraženih dokumenata te se u pogledu zatraženih dokumenata treba odobriti širi pristup koji se odobrava „zakonodavnim dokumentima”.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na tome da se pobijanom odlukom krši članak 6. stavak 1. Uredbe (EZ) br. 1367/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (2) jer se iznimka iz članka 4. stavka 3. Uredbe (EZ) br. 1049/2001 treba tumačiti i primijeniti i strože kad se tražene informacije odnose na emisije u okoliš.

(1)  Uredba (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (SL 2001 L 145, str. 43.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 16., str. 70.)

(2)  Uredba (EZ) br. 1367/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 6. rujna 2006. o primjeni odredaba Aarhuške konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša na institucije i tijela Zajednice (SL 2006., L 264, str. 13.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 20., str. 29.)

7.9.2020   

HR

Službeni list Europske unije

C 297/39

Tužba podnesena 20. lipnja 2020. – Datax protiv REA-e

(Predmet T-381/20)

(2020/C 297/52)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Datax sp. z o.o. (Varšava, Poljska) (zastupnik: J. Bober, odvjetnik)

Tuženik: Izvršna agencija za istraživanje

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi odluku od 13. studenoga 2019. (ARES 2019 7018535 – 13/11/2019) kojom se djelomično odbijaju prihvatljivi troškovi i povrat EU doprinosa i kojom se od tužitelja zahtijeva da plati paušalnu naknadu štete;

—

naloži Izvršnoj agenciji za istraživanje da snosi troškove postupka, uključujući tužiteljeve troškove zastupanja pred Sudom.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe osam tužbenih razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog odnosi se na pogrešno utvrđeno činjenično stanje i povredu poljskog radnog prava.

2.

Drugi tužbeni razlog odnosi se na povredu temeljnih načela prava Europske unije, osobito načela vladavine prava.

3.

Treći tužbeni razlog odnosi se na to da tužitelj nije počinio nepravilnosti.

4.

Četvrti tužbeni razlog odnosi se na neprimjenjivanje načela proporcionalnosti.

5.

Peti tužbeni razlog odnosi se na pogrešno pozivanje na tužiteljevu povredu ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava.

6.

Šesti tužbeni razlog, podredno, odnosi se na to da je osporavanu odluku pogrešno donijela REA, izvršna agencija Europske unije, umjesto Europske komisije.

7.

Sedmi tužbeni razlog, još podrednije, odnosi se na povredu prava Kraljevine Belgije.

8.

Osmi tužbeni razlog, također podredno, odnosi se na zastaru tuženikovih novčanih potraživanja.

7.9.2020   

HR

Službeni list Europske unije

C 297/40

Tužba podnesena 19. lipnja 2020. – Flašker protiv Komisije

(Predmet T-392/20)

(2020/C 297/53)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Petra Flašker (Grosuplje, Slovenija) (zastupnik: K. Zdolšek, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi odluku Europske komisije od 24. ožujka 2020. u predmetu SA.43546 – Navodna državna potpora Lekarni Ljubljana, kojom se utvrđuje da mjere kojima prigovara tužitelj ne predstavljaju državnu potporu bez pokretanja formalne istrage;

—

naloži Komisiji da snosi vlastite troškove i troškove tužitelja.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe tri tužbena razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog odnosi se na to da sporna odluka sadržava materijalne proturječnosti u obrazloženju koje rezultiraju povredom obveze obrazlaganja propisane člankom 296. UFEU-a.

2.

Drugi tužbeni razlog navodi pogreške koje se tiču činjenica i prava u Komisijinom zaključku da su te mjere postojeće potpore.

—

Tužitelj navodi u tom smislu da se Komisijina odluka temelji na netočnim i nepotpunim činjenicama i pogrešnoj pravnoj kvalifikaciji tih činjenica što dovodi do povrede članaka 107. i 108. UFEU-a.

3.

Treći tužbeni razlog odnosi se na to da pogreške koje se tiču činjenica i prava, opisane u prva dva tužbena razloga upućuju na dovoljno poteškoća u Komisijinoj ocjeni ovog predmeta i nedovoljnoj ocjeni relevantnih činjenica prije donošenja odluke o potrebi pokretanja formalnog istražnog postupka. Te poteškoće su popraćene drugim, postupovnim poteškoćama iznesenim u ovom trećem tužbenom razlogu. S obzirom na postojanje tih poteškoća, Komisija je trebala pokrenuti formalni istražni postupak, te je odbijajući to napraviti, povrijedila tužiteljeva postupovna prava koja proizlaze iz članka 108. stavka 2. UFEU-a.

7.9.2020   

HR

Službeni list Europske unije

C 297/41

Tužba podnesena 27. lipnja 2020. – Global Translation Solutions protiv Komisije

(Predmet T-404/20)

(2020/C 297/54)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Global Translation Solutions ltd. (Valletta, Malta) (zastupnik: C. Mifsud-Bonnici, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi tuženikove odluke od 17. travnja 2020. kojima se i. uspješnom ponuditelju dodjeljuje grupa 22 EN>MT u vezi s postupkom javne nabave TRAD19 i ii. odbija tužiteljeva ponuda podnesena za grupu 22, i sve povezane tuženikove odluke;

—

naloži tuženiku snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe četiri tužbena razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da su tuženikove odluke od 17. travnja 2020., kojima se i. uspješnom ponuditelju dodjeljuje grupa 22 EN>MT u vezi s postupkom javne nabave TRAD19 i ii. odbija tužiteljeva ponuda podnesena za grupu 22, nezakonite jer se temelje na ozbiljnoj i očitoj pogrešci u ocjeni prilikom oblikovanja standardnog obrasca za ocjenjivanje koji se koristi za ocjenu revizijskog testa.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da su tuženikove odluke od 17. travnja 2020. kojima se i. uspješnom ponuditelju dodjeljuje grupa 22 EN>MT u vezi s postupkom javne nabave TRAD19 i ii. odbija tužiteljeva ponuda podnesena za grupu 22, nezakonite jer je oblikovanje standardnog obrasca za ocjenjivanje bilo protivno zakonu, među ostalim, članku 160. stavku 1. Financijske uredbe (1) i protivno općim načelima prava Unije uključujući javnu nabavu i, među ostalim, jednako postupanje i transparentnost.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na tome da su tuženikove odluke od 17. travnja 2020. kojima se i. uspješnom ponuditelju dodjeljuje grupa 22 EN>MT u vezi s postupkom javne nabave TRAD19 i .ii. odbija tužiteljeva ponuda podnesena za grupu 22, nezakonite, jer tuženik nije obrazložio svoju odluku o odbijanju tužiteljeve ponude, kako to zahtijeva pravo Unije i sudska praksa Suda Europske unije.

4.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da su tuženikove odluke od 17. travnja 2020. kojima se i. uspješnom ponuditelju dodjeljuje grupa 22 EN>MT u vezi s postupkom javne nabave TRAD19 i ii. odbija tužiteljeva ponuda podnesena za grupu 22, nezakonite, jer je tuženikovo ponašanje u prepisci s tužiteljem nakon 17. travnja 2020., posebno što se tiče pojašnjenja o standardnom obrascu za ocjenjivanje i „prethodno definiranim pogreškama” bilo suprotno općim načelima dužne pažnje, dobre uprave i javne nabave.

(1)  Uredba (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. srpnja 2018. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije, o izmjeni uredaba (EU) br. 1296/2013, (EU) br. 1301/2013, (EU) br. 1303/2013, (EU) br. 1304/2013, (EU) br. 1309/2013, (EU) br. 1316/2013, (EU) br. 223/2014, (EU) br. 283/2014 i Odluke br. 541/2014/EU te o stavljanju izvan snage Uredbe (EU, Euratom) br. 966/201 (SL 2018., L 193, str. 1. i ispravak SL 2018., L 294,, str. 45.)

7.9.2020   

HR

Službeni list Europske unije

C 297/42

Tužba podnesena 3. srpnja 2020. – KT protiv EIB-a

(Predmet T-415/20)

(2020/C 297/55)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: KT (zastupnik: L. Levi, odvjetnica)

Tuženik: Europska investicijska banka

Tužbeni zahtjev

Tužiteljica od Općeg suda zahtijeva da:

—

proglasi ovu tužbu dopuštenom i osnovanom, uključujući sadržani prigovor nezakonitosti;

—

posljedično:

—

poništi odluku od 24. ožujka 2020. kojom joj se uručuje otkaz kao disciplinska sankcija zbog teške povrede, bez otkaznog roka uz otpremninu;

—

naloži tuženiku snošenje svih troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužiteljica ističe šest tužbenih razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog odnosi se na povredu prava obrane, osobito povredu članka 41. Povelje Europske unije o temeljnim pravima.

2.

Drugi tužbeni razlog odnosi se na nenadležnost autora akta.

3.

Treći tužbeni razlog odnosi se na povredu razumnog roka, osobito povredu članka 41. Povelje Europske unije o temeljnim pravima.

4.

Četvrti tužbeni razlog odnosi se na povredu načela nepristranosti. S jedne strane, tužiteljica iznosi prigovor nezakonitosti jer članak 40. Pravilnika o osoblju Europske investicijske banke (EIB) krši načelo nepristranosti, u pogledu objektivne nepristranosti. S druge strane, smatra da je postupak koji je proveo EIB povrijedio načelo nepristranosti u pogledu subjektivne nepristranosti.

5.

Peti tužbeni razlog odnosi se na očite pogreške u ocjeni i povredu pravila koja se odnose na zaštitu osobnih podataka.

6.

Šesti tužbeni razlog odnosi se na povredu načela proporcionalnosti.

7.9.2020   

HR

Službeni list Europske unije

C 297/43

Tužba podnesena 3. srpnja 2020. – KU protiv ESVD-a

(Predmet T-425/20)

(2020/C 297/56)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: KU (zastupnik: R. Wardyn, odvjetnik)

Tuženik: Europska služba za vanjsko djelovanje (ESVD)

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi odluku ESVD-a od 17. rujna 2019. kojom se odbija tužiteljev zahtjev za pomoć;

—

poništi odluku ESVD-a od 3. travnja 2020. kojom se odbija tužiteljeva žalba podnesena na temelju članka 90. stavka 2. Pravilnika o osoblju;

—

naloži tuženiku da plati 15 000 eura kao pravičnu naknadu za uznemiravanje koje je pretrpio tužitelj;

—

naloži tuženiku snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe četiri tužbena razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na nedovoljnom obrazloženju i neispitivanju dokaza.

—

Navodi se da odluke ESVD-a od 17. rujna 2019. i 3. travnja 2020. nisu dovoljno obrazložene, što je protivno dužnosti uprave da obrazloži svoje odluke (članak 41. stavak 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima i članak 18. Europskog kodeksa dobrog upravnog ponašanja.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na pogrešci koja se tiče prava: povredi članka 12.a Pravilnika o osoblju.

—

ESVD je povrijedio članak 12.a Pravilnika o osoblju kad je odbio uzeti u obzir da je ponašanje osobe X opisano u tužiteljevu zahtjevu za pomoć bilo uznemiravanje u smislu tog članka.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na očitoj pogrešci u ocjeni.

—

ESVD je počinio očitu pogrešku u ocjeni kad je odbio uzeti u obzir da je ponašanje osobe X opisano u zahtjevu za pomoć bilo uznemiravanje.

4.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi dužnosti pružanja pomoći: povredi članka 24. Pravilnika o osoblju.

—

Navodi se da je razdoblje dulje od šesnaest mjeseci bio nerazuman rok za istragu i da je ESVD, zajedno s IDOC-om, povrijedio načelo razumnog roka i dužnost brzog postupanja, te povrijedio članak 24. Pravilnika o osoblju.

7.9.2020   

HR

Službeni list Europske unije

C 297/44

Tužba podnesena 7. srpnja 2020. – JR protiv Komisije

(Predmet T-435/20)

(2020/C 297/57)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: JR (zastupnici: L. Levi i A. Champetier, odvjetnice)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužiteljica od Općeg suda zahtijeva da:

—

proglasi ovu tužbu dopuštenom i osnovanom;

—

posljedično:

—

poništi odluku od 15. travnja 2020. kojom se odbija tužiteljičin zahtjev za reviziju odluke povjerenstva za odabir od 16. prosinca 2019. da je ne uvrsti na popis uspješnih kandidata za zapošljavanje internog natječaja COM/03/AD/18 (AD6) – 1 – Administratori, te, po potrebi, poništi tu odluku od 16. prosinca 2019.;

—

tuženiku naloži snošenje svih troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužiteljica ističe dva tužbena razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog odnosi se na očitu pogrešku u ocjeni kao i povredu pravila koja uređuju rad povjerenstva za odabir.

2.

Drugi tužbeni razlog odnosi se na povredu obveze obrazlaganja kao i povredu načela dobre uprave.

7.9.2020   

HR

Službeni list Europske unije

C 297/44

Tužba podnesena 10. srpnja 2020. – Jindal Saw i Jindal Saw Italia protiv Komisije

(Predmet T-440/20)

(2020/C 297/58)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelji: Jindal Saw Ltd (New Delhi, Indija), Jindal Saw Italia SpA (Trst, Italija) (zastupnici: R. Antonini, E. Monard i B. Maniatis, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:

—

poništi Provedbenu uredbu Komisije (EU) 2020/527 оd 15. travnja 2020. o ponovnom uvođenju konačne antidampinške pristojbe na uvoz cijevi od duktilnog lijevanog željeza (poznato i kao sferoidno grafitno lijevano željezo) podrijetlom iz Indije u pogledu društva Jindal Saw Limited na temelju presude Općeg suda u predmetu T-301/16

—

naloži Komisiji snošenje troškova ovog postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe sedam tužbenih razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog odnosi se na povredu članka 10. stavka 1. Uredbe br. 1225/2009 i općeg načela zabrane retroaktivnosti.

2.

Drugi tužbeni razlog odnosi se na povredu općih načela zabrane retroaktivnosti i pravne sigurnosti.

3.

Treći tužbeni razlog odnosi se na povredu članka 266. i 264. UFEU-a.

4.

Četvrti tužbeni razlog odnosi se na povredu načela proporcionalnosti i članka 5. stavaka 1. i 4. UEU-a.

5.

Peti tužbeni razlog odnosi se na povredu prava na djelotvorni pravni lijek i članka 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima.

6.

Šesti tužbeni razlog odnosi se na povredu članka 103. Carinskog zakonika Unije i članka 296. UFEU-a.

7.

Sedmi tužbeni razlog odnosi se na Komisijinu nenadležnost da naloži evidentiranje uvoza društva Jindal i povredu članka 14. stavka 5. Uredbe (EZ) br. 1225/2009.

7.9.2020   

HR

Službeni list Europske unije

C 297/45

Tužba podnesena 10. srpnja 2020. – Jindal Saw i Jindal Saw Italia protiv Komisije

(Predmet T-441/20)

(2020/C 297/59)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelji: Jindal Saw Ltd (New Delhi, Indija), Jindal Saw Italia SpA (Trst, Italija) (zastupnici: R. Antonini, E. Monard i B. Maniatis, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:

—

poništi Provedbenu uredbu Komisije (EU) 2020/526 оd 15. travnja 2020. o ponovnom uvođenju konačne kompenzacijske pristojbe na uvoz cijevi od duktilnog lijevanog željeza (poznato i kao sferoidno grafitno lijevano željezo) podrijetlom iz Indije u pogledu društva Jindal Saw Limited na temelju presude Općeg suda u predmetu T-300/16;

—

naloži Komisiji snošenje troškova ovog postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe sedam tužbenih razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog odnosi se na povredu članka 16. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 597/2009 i na opće načelo zabrane retroaktivnosti.

2.

Drugi tužbeni razlog odnosi se na povredu općih načela zabrane retroaktivnosti i pravne sigurnosti.

3.

Treći tužbeni razlog odnosi se na povredu članka 266. i 264. UFEU-a.

4.

Četvrti tužbeni razlog odnosi se na povredu načela proporcionalnosti i članka 5. stavaka 1. i 4. UEU-a.

5.

Peti tužbeni razlog odnosi se na povredu prava na djelotvoran pravni lijek i povredu članka 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima.

6.

Šesti tužbeni razlog odnosi se na povredu članka 103. Carinskog zakonika Unije i članka 296. UFEU-a.

7.

Sedmi tužbeni razlog odnosi se na nenadležnost Komisije da naloži evidentiranje uvoza društva Jindal i povredu članka 24. stavka 5. Uredbe (EZ) br. 597/2009.

7.9.2020   

HR

Službeni list Europske unije

C 297/46

Tužba podnesena 13. srpnja 2020. – Grangé i Van Strydonck protiv EUIPO-a – Nema (âme)

(Predmet T-442/20)

(2020/C 297/60)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelji: Isaline Grangé (Edegem, Belgija) i Alizée Van Strydonck (Strombeek-Bever, Belgija) (zastupnik: M. De Vroey, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Nema Srl (San Lazzaro di Savena, Italija)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Podnositelj prijave: tužitelji pred Općim sudom

Predmetni sporni žig: verbalni žig Europske unije âme – prijava za registraciju br. 17 895 139

Postupak pred EUIPO-om: postupak povodom prigovora

Pobijana odluka: odluka četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 4. lipnja 2020. u predmetu R 2960/2019-4

Tužbeni zahtjev

Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:

—

poništi pobijanu odluku;

—

naloži EUIPO-u i eventualnim intervenijentima snošenje troškova.

Tužbeni razlog

—

Povreda članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća.

7.9.2020   

HR

Službeni list Europske unije

C 297/46

Tužba podnesena 13. srpnja 2020. – Sanford protiv EUIPO-a – Avery Zweckform (Labels)

(Predmet T-443/20)

(2020/C 297/61)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Sanford LP (Atlanta, Georgia, Sjedinjene Američke Države) (zastupnik: J. Zecher, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Avery Zweckform GmbH (Oberlaindern/Valley, Njemačka)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Nositelj spornog dizajna: tužitelj pred Općim sudom

Predmetni sporni dizajn: dizajn Zajednice br. 141999-0002

Pobijana odluka: odluka trećeg žalbenog vijeća EUIPO-a od 15. svibnja 2020. u predmetu R 2413/2018-3

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi pobijanu odluku;

—

odbije žalbu druge stranke u postupku pred žalbenim vijećem od 11. prosinca 2018. protiv odluke odjela za poništaje EUIPO-a od 25. listopada 2018.

—

naloži EUIPO-u snošenje troškova, uključujući troškove žalbenog postupka.

Tužbeni razlozi

—

Povreda članka 25. stavka 1. točke (b) Uredbe Vijeća (EZ) br. 6/2002;

—

povreda članka 6. stavka 1. točke (a) Uredbe Vijeća (EZ) br. 6/2002;

—

povreda članka 7. stavka 1. Uredbe Vijeća (EZ) br. 6/2002;

—

povreda članka 63. stavka 2. Uredbe Vijeća (EZ) br. 6/2002.

7.9.2020   

HR

Službeni list Europske unije

C 297/47

Tužba podnesena 13. srpnja 2020. – VeriGraft protiv EASME

(Predmet T-457/20)

(2020/C 297/62)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: VeriGraft AB (Göteborg, Švedska) (zastupnici: P. Hansson i M. Persson, odvjetnici)

Tuženik: Izvršna agencija za mala i srednja poduzeća (EASME)

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

utvrdi da je EASME-in nalog za povrat troškova u iznosu od 258 588,80 eura ništav;

—

utvrdi da su troškovi koje je EASME odbila (u cijelosti ili djelomično) u iznosu od 258 588,80 eura prihvatljivi troškovi;

—

utvrdi da je EASME-ina obavijest o terećenju od 106 928,74 eura ništava; i,

—

naloži EASME-i da snosi troškove.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe tri tužbena razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog temelji se na tome da obavijest o terećenju krši pravo na dobru upravu:

—

iz obavijesti o terećenju, uključujući priloge, nije moguće razaznati koje specifične troškove je EASME odbila i na temelju čega. Stoga je prekršeno pravo na dobru upravu propisano člankom 41. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, a osobito obveza obrazlaganja.

2.

Drugi tužbeni razlog temelji se na tome da su odbijeni troškovi prihvatljivi prema ugovoru o dodjeli bespovratnih sredstava:

—

odbijeni troškovi su u svakom slučaju prihvatljivi prema odredbama ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava koji su sklopili VERIGRAFT i EASME kako su navedeni u ugovoru i dostavljeni u periodičnim izvješćima koja je odobrila EASME.

3.

Treći tužbeni razlog temelji se na tome da je obavijest o terećenju u svakom slučaju ništava jer su VERIGRAFT-ovi odbijeni troškovi prihvatljivi prema ugovoru o dodjeli bespovratnih sredstava:

—

VERIGRAFT je imao troškove koji prekoračuju one koje EASME želi povratiti putem naloga o povratu te je obavijest o terećenju u svakom slučaju ništava i po toj osnovi.

7.9.2020   

HR

Službeni list Europske unije

C 297/48

Tužba podnesena 21. srpnja 2020. – Eggy Food protiv EUIPO-a (YOUR DAILY PROTEIN)

(Predmet T-464/20)

(2020/C 297/63)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Eggy Food GmbH & Co. KG (Osnabrück, Njemačka) (zastupnik: J. Eberhardt, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Predmetni sporni žig: prijava figurativnog žiga Europske unije YOUR DAILY PROTEIN – prijava br. 17 953 235

Pobijana odluka: odluka petog žalbenog vijeća EUIPO-a od 8. svibnja 2020. u predmetu R 2235/2019-5

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi pobijanu odluku;

—

naloži objavu prijave žiga Europske unije br. 17 953 235;

—

naloži EUIPO-u snošenje troškova.

Tužbeni razlozi

—

Povreda članka 7. stavka 1. točaka (b) i (c) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća;

—

Povreda članka 7. stavka 2. Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća.

7.9.2020   

HR

Službeni list Europske unije

C 297/48

Tužba podnesena 24. srpnja 2020. – LD protiv Komisije

(Predmet T-474/20)

(2020/C 297/64)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Tužitelj: LD (zastupnik: M. Velardo, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da poništi:

—

odluku od 20. lipnja 2019., kojom je on isključen iz sudjelovanja u testovima u Centru za procjenu za natječaj EPSO/AD/371/19;

—

odluku od 31. listopada 2019., kojom je odbijen zahtjev za preispitivanje isključenja iz natječaja EPSO/AD/371/19;

—

odluku tijela za imenovanje od 22. travnja 2020., kojom je odbijena upravna žalba podnesena na temelju članka 90. stavka 2. Pravilnika o osoblju.

Također se zahtijeva da se Komisiji naloži snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Tužbeni razlozi i glavni argumenti slični su onima iznesenima u predmetu T-456/20, LA protiv Komisije.