Posljednje objave Suda Europske unije u Službenom listu Europske unije

(2020/C 255/01)

Posljednja objava

SL C 247, 27.7.2020.

Prethodne objave

SL C 240, 20.7.2020.

SL C 230, 13.7.2020.

SL C 222, 6.7.2020.

SL C 215, 29.6.2020.

SL C 209, 22.6.2020.

SL C 201, 15.6.2020.

Ti su tekstovi dostupni na:

EUR-Lex: http://eur-lex.europa.eu

Presuda Suda (četvrto vijeće) od 28. svibnja 2020. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Wojewódzki Sąd Administracyjny w Kielcach – Poljska) – Syndyk Masy Upadłości ECO-WIND Construction S.A. w upadłości prije ECO-WIND Construction S.A. protiv Samorządowe Kolegium Odwoławcze w Kielcach

(Predmet C-727/17) (1)

(Zahtjev za prethodnu odluku - Direktiva (EU) 2015/1535 - Pravila i tehnički propisi - Vjetroagregati - Direktiva 2006/123/EZ - Pojam „usluga” - Okoliš - Direktiva 2009/28/EZ - Promicanje uporabe energije proizvedene iz obnovljivih izvora - Obvezni nacionalni opći ciljevi - Nacionalno pravilo o postupcima odobrenja koji se primjenjuju na postrojenja za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora - Proporcionalnost - Propis države članice koji predviđa ograničenja u odnosu na lokaciju vjetroelektrana)

(2020/C 255/02)

Jezik postupka: poljski

Sud koji je uputio zahtjev

Wojewódzki Sąd Administracyjny w Kielcach

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Syndyk Masy Upadłości ECO-WIND Construction S.A. w upadłości prije ECO-WIND Construction S.A.

Tuženik: Samorządowe Kolegium Odwoławcze w Kielcach

Izreka

1.

Članak 1. stavak 1. točku (f) Direktive (EU) 2015/1535 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. rujna 2015. o utvrđivanju postupka pružanja informacija u području tehničkih propisa i pravila o uslugama informacijskog društva treba tumačiti na način da zahtjev prema kojem je postavljanje vjetroelektrane uvjetovano poštovanjem najmanje udaljenosti između nje i objekata koji imaju stambenu funkciju ne predstavlja tehnički propis koji mora biti prijavljen na temelju članka 5. te direktive dok god taj zahtjev ne dovede do isključivo marginalne uporabe vjetroagregata, što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri.

2.

Članak 15. stavak 2. točku (a) Direktive 2006/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uslugama na unutarnjem tržištu treba tumačiti na način da propis koji postavljanje vjetroelektrane uvjetuje poštovanjem najmanje udaljenosti između nje i objekata koji imaju stambenu funkciju nije obuhvaćen propisima koji uvjetuju pristup uslužnoj djelatnosti ili njezinu izvršavanju u teritorijalnim granicama, osobito u obliku granica određenih s obzirom na najmanju udaljenost između pružatelja usluga, koje države članice moraju prijaviti Europskoj komisiji na temelju članka 15. stavka 7. te direktive.

3.

Članak 3. stavak 1. prvi podstavak i članak 13. stavak 1. prvi podstavak Direktive 2009/28/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora te o izmjeni i kasnijem stavljanju izvan snage direktiva 2001/77/EZ i 2003/30/EZ, kako je izmijenjena Direktivom (EU) 2015/1513 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. rujna 2015., treba tumačiti na način da im se ne protivi propis koji postavljanje vjetroelektrane uvjetuje poštovanjem najmanje udaljenosti između nje i objekata koji imaju stambenu funkciju, ako je taj propis nužan i razmjeran s obzirom na obvezni nacionalni opći cilj dotične države članice, što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri.

---

(1)  SL C 134, 16. 4. 2018.

Presuda Suda (prvo vijeće) od 28. svibnja 2020. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Bundesverwaltungsgericht – Njemačka) – IL i dr. protiv Land Nordrhein-Westfalen

(Predmet C-535/18) (1)

(Zahtjev za prethodnu odluku - Okoliš - Arhuška konvencija - Direktiva 2011/92/EU - Procjena učinaka određenih projekata na okoliš - Sudjelovanje javnosti u postupku odlučivanja - Nepravilnosti u postupku izdavanja odobrenja projekta - Pristup pravosuđu - Ograničenja predviđena nacionalnim pravom - Direktiva 2000/60/EZ - Vodna politika Europske unije - Pogoršanje stanja tijela podzemnih voda - Načini procjene - Pravo pojedinaca na donošenje mjera kako bi se spriječilo onečišćenje - Aktivna procesna legitimacija pred nacionalnim sudovima)

(2020/C 255/03)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Bundesverwaltungsgericht

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: IL, JK, KJ, LI, NG, MH, OF, PE, nasljednička zajednica osobe QD, koju čine RC i SB, TA, UZ, VY, WX

Tuženik: Land Nordrhein-Westfalen

Izreka

1.

Članak 11. stavak 1. točku (b) Direktive 2011/92/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o procjeni učinaka određenih javnih i privatnih projekata na okoliš treba tumačiti na način da državama članicama dopušta da predvide, ako postupovna povreda koju sadržava odluka o odobrenju projekta nije takva da mijenja njezin sadržaj, da je zahtjev za poništenje odluke o odobrenju projekta zbog postupovne povrede dopušten samo ako se predmetnom nepravilnošću tužitelju uskraćuje njegovo pravo na sudjelovanje u postupku odlučivanja u području okoliša koje se jamči člankom 6. te direktive.

2.

Članak 4. Direktive 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2000. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u području vodne politike treba tumačiti na način da mu se protivi mogućnost da nadležno tijelo kontrolu poštovanja obveza koje predviđa, među kojima je obveza sprečavanja pogoršanja stanja kako površinskih tako i podzemnih vodnih tijela na koje utječe projekt, može izvršiti tek nakon što je projekt odobren. Članak 6. Direktive 2011/92 treba tumačiti na način da informacije koje su dostupne javnosti tijekom postupka izdavanja odobrenja projekta moraju uključivati podatke potrebne za procjenu njegovih učinaka na vodu s obzirom na kriterije i obveze predviđene, među ostalim, u članku 4. stavku 1. Direktive 2000/60.

3.

Članak 4. stavak 1. točku (b) podtočku i. Direktive 2000/60 treba tumačiti na način da treba smatrati da postoji pogoršanje kemijskog stanja tijela podzemnih voda ako je zbog projekta, s jedne strane, prekoračen barem jedan standard kvalitete ili barem jedna granična vrijednost u smislu članka 3. stavka 1. Direktive 2006/118 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o zaštiti podzemnih voda od onečišćenja i pogoršanja stanja i, s druge strane, ako je predvidljivo povećanje koncentracije onečišćujućih tvari kada je prag utvrđen za tu onečišćujuću tvar već prekoračen. Vrijednosti izmjerene na svakoj točki praćenja moraju se uzeti u obzir pojedinačno.

4.

Članak 1. prvi stavak točku (b) i drugi stavak prvu alineju kao i članak 4. stavak 1. točku (b) Direktive 2000/60, u vezi s člankom 19. UEU-a i člankom 288. UFEU-a, treba tumačiti na način da pripadnici javnosti koji su zahvaćeni projektom moraju imati mogućnost pozivati se pred nadležnim nacionalnim sudovima na povredu obveze sprečavanja pogoršanja stanja vodnih tijela i obveze njegova poboljšanja ako se ta povreda na njih izravno odnosi.

---

(1)  SL C 427, 26. 11. 2018.

Presuda Suda (peto vijeće) od 28. svibnja 2020. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Verwaltungsgericht Stuttgart – Njemačka) – Interseroh Dienstleistungs GmbH protiv SAA Sonderabfallagentur Baden-Württemberg GmbH

(Predmet C-654/18) (1)

(Zahtjev za prethodnu odluku - Okoliš - Pošiljke otpada - Uredba (EZ) br. 1013/2006 - Postupak prethodne pisane obavijesti i odobrenja - Opći zahtjevi o dostavi informacija - Prilog III.A - Mješavina papira, kartona i papirnatih proizvoda - Rubrika B3020 Dodatka IX. Baselskoj konvenciji - Nečistoće - Onečišćenje mješavine drugim materijalima - Oporaba na način prihvatljiv za okoliš)

(2020/C 255/04)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Verwaltungsgericht Stuttgart

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Interseroh Dienstleistungs GmbH

Tuženik: SAA Sonderabfallagentur Baden-Württemberg GmbH

Izreka

1.

Članak 3. stavak 2. točku (a) Uredbe (EZ) br. 1013/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2006. o pošiljkama otpada, kako je izmijenjena Uredbom Komisije (EU) 2015/2002 od 10. studenoga 2015., treba tumačiti na način da se ne primjenjuje na mješavinu otpada od papira, kartona i papirnatih proizvoda, pri čemu je svaka vrsta otpada obuhvaćena nekom od prvih triju alineja rubrike B3020 Dodatka IX. Konvenciji o nadzoru prekograničnog prometa opasnog otpada i njegovu odlaganju, potpisane u Baselu 22. ožujka 1989., odobrene u ime Europske zajednice Odlukom Vijeća 93/98/EEZ od 1. veljače 1993., koja je preuzeta u Prilogu V. dijelu 1. popisu B te uredbe, a koja sadržava do 10 % nečistoća.

2.

Članak 3. stavak 2. točku (b) Uredbe br. 1013/2006, kako je izmijenjena Uredbom 2015/2002, treba tumačiti na način da se primjenjuje na takvu mješavinu otpada, s jedne strane, ako ta mješavina ne sadržava materijale koji su obuhvaćeni četvrtom alinejom rubrike B3020 Dodatka IX. toj konvenciji, koja je preuzeta u Prilogu V. dijelu 1. popisu B te uredbe, i, s druge strane, ako su ispunjeni uvjeti iz točke 1. Priloga III.A toj uredbi, što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri.

---

(1)  SL C 35, 28. 1. 2019.

Presuda Suda (deveto vijeće) od 28. svibnja 2020. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputila Curtea de Apel Bucureşti – Rumunjska) – World Comm Trading Gfz SRL protiv Agenţia Naţională de Administrare Fiscală (ANAF), Direcţia Generală Regională a Finanţelor Publice Ploieşti

(Predmet C-684/18) (1)

(Zahtjev za prethodnu odluku - Oporezivanje - Porez na dodanu vrijednost (PDV) - Direktiva 2006/112/EZ - Članak 90. - Članci 184. do 186. - Načelo neutralnosti PDV-a - Ispravak početnog odbitka poreza - Popusti odobreni za isporuke robe unutar Zajednice i domaće isporuke robe)

(2020/C 255/05)

Jezik postupka: rumunjski

Sud koji je uputio zahtjev

Curtea de Apel Bucureşti

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: World Comm Trading Gfz SRL

Tuženici: Agenţia Naţională de Administrare Fiscală (ANAF), Direcţia Generală Regională a Finanţelor Publice Ploieşti

Izreka

1.

Članak 185. Direktive Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost valja tumačiti na način da nacionalna porezna tijela moraju od poreznog obveznika zahtijevati ispravak početnog odbitka poreza na dodanu vrijednost ako, nakon što je on ostvario popust na domaće isporuke robe, ta tijela utvrde da je početni odbitak bio viši od onoga na koji je taj porezni obveznik imao pravo.

2.

Članak 185. Direktive 2006/112 treba tumačiti na način da se ispravak početnog odbitka poreza na dodanu vrijednost (PDV) zahtijeva od poreznog obveznika sa sjedištem u državi članici čak i ako je dobavljač tog poreznog obveznika prestao obavljati svoju djelatnost u toj državi članici i ako navedeni dobavljač zbog toga više ne može zahtijevati povrat dijela PDV-a koji je platio.

---

(1)  SL C 44, 4. 2. 2019.

Presuda Suda (četvrto vijeće) od 28. svibnja 2020. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Oberlandesgericht Düsseldorf – Njemačka) – Informatikgesellschaft für Software-Entwicklung (ISE) mbH protiv Stadt Köln

(Predmet C-796/18) (1)

(Zahtjev za prethodnu odluku - Ugovori o javnoj nabavi - Direktiva 2014/24/EU - Članak 2. stavak 1. točka 5. - Članak 12. stavak 4. - Članak 18. stavak 1. - Pojam ‚naplatni ugovor’ - Ugovor između dvaju javnih naručitelja koji nastoje ostvariti zajednički cilj od javnog interesa - Ustupanje softvera za upravljanje intervencijama vatrogasaca - Nepostojanje protučinidbe u novcu - Veza s ugovorom o suradnji kojim se predviđa uzajamno ustupanje bez naknade dopunskih modula za taj softver - Načelo jednakog postupanja - Zabrana stavljanja privatnog poduzetnika u povoljniji položaj u odnosu na njegove konkurente)

(2020/C 255/06)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Oberlandesgericht Düsseldorf

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Informatikgesellschaft für Software-Entwicklung (ISE) mbH

Tuženik: Stadt Köln

uz sudjelovanje: Land Berlin

Izreka

1.

Direktivu 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o javnoj nabavi i o stavljanju izvan snage Direktive 2004/18/EZ treba tumačiti na način da ugovor kojim se, s jedne strane, predviđa da jedan javni naručitelj drugomu bez naknade ustupa softver i koji je, s druge strane, povezan s ugovorom o suradnji na temelju kojeg je svaka njegova stranka dužna drugoj stranci ustupiti bez naknade moguće buduće vlastite nadogradnje tog softvera čini „ugovor o javnoj nabavi” u smislu članka 2. stavka 1. točke 5. te direktive, kada iz teksta tih ugovora i iz mjerodavnih nacionalnih propisa proizlazi da će u pravilu doći do prilagodbi spomenutog softvera.

2.

Članak 12. stavak 4. Direktive 2014/24 treba tumačiti na način da se suradnja između javnih naručitelja može isključiti iz područja primjene pravila o provedbi postupaka javne nabave predviđenih u toj direktivi kada se ta suradnja odnosi na aktivnosti koje su akcesorne u odnosu na javne usluge koje su dužne pružiti, makar i pojedinačno, sve stranke ugovora o suradnji, pod uvjetom da te akcesorne aktivnosti pridonose stvarnom pružanju navedenih javnih usluga.

3.

Članak 12. stavak 4. Direktive 2014/24, u vezi s drugom alinejom njezine uvodne izjave 33. i njezinim člankom 18. stavkom 1., treba tumačiti na način da suradnja javnih naručitelja ne smije, protivno načelu jednakog postupanja, dovesti do stavljanja privatnog poduzetnika u povoljniji položaj u odnosu na njegove konkurente.

---

(1)  SL C 93, 11. 3. 2019.

Presuda Suda (deseto vijeće) od 28. svibnja 2020. – Europska komisija protiv Republike Bugarske

(Predmet C-33/19) (1)

(Povreda obveze države članice - Sigurnost željeznica - Direktiva 2004/49/EZ - Članak 21. stavci 1. i 2. - Nedonošenje odredbi koje su nužne kako bi se osigurala organizacijska nezavisnost istražnog tijela kao i njegov samostalan pristup dostatnim sredstvima)

(2020/C 255/07)

Jezik postupka: bugarski

Stranke

Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: C. Vrignon, C. Georgieva-Kecsmar i J. Hottiaux, agenti)

Tuženik: Republika Bugarska (zastupnici: L. Zaharieva i E. Petranova, agenti)

Izreka

1.

Time što nije donijela nužne mjere kako bi osigurala organizacijsku neovisnost istražnog tijela u odnosu na upravitelja željezničke infrastrukture kojeg nadzire ministar transporta, informacijskih tehnologija i komunikacija kao i neovisnost tog tijela u odnosu na tog upravitelja što se tiče pristupa sredstvima potrebnima za obavljanje svojih zadaća, Republika Bugarska nije ispunila obveze koje ima temelju članka 21. stavaka 1. i 2. Direktive 2004/49/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o sigurnosti željeznica Zajednice i izmjeni Direktive Vijeća 95/18/EZ o izdavanju dozvola za obavljanje usluga u željezničkom prijevozu i Direktive 2001/14/EZ o dodjeli željezničkog infrastrukturnog kapaciteta i ubiranju pristojbi za korištenje željezničke infrastrukture i dodjeli rješenja o sigurnosti (Direktiva o sigurnosti željeznice).

2.	Republici Bugarskoj se nalaže snošenje troškova.

---

(1)  SL C 122, 1. 4. 2019.

Presuda Suda (osmo vijeće) od 28. svibnja 2020. – Asociación de fabricantes de morcilla de Burgos protiv Europske komisije

(Predmet C-309/19 P) (1)

(Žalba - Članak 73. stavak 1. Poslovnika Općeg suda - Rješenje Općeg suda kojim se utvrđuje očita nedopuštenost tužbe zbog nepostojanja vlastoručnog potpisa - Papirnata verzija tužbe koja sadržava ispis ovjerenog elektroničkog potpisa)

(2020/C 255/08)

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Žalitelj: Asociación de fabricantes de morcilla de Burgos (zastupnici: J. Azcárate Olano i E. Almarza Nantes, odvjetnici)

Druga stranka u postupku: Europska komisija (zastupnici: F. Castillo de la Torre i I. Naglis, agenti)

Izreka

1.	Žalba se odbija.

2.	Asociaciónu de fabricantes de morcilla de Burgos nalaže se snošenje troškova postupka.

---

(1)  SL C 263, 5. 8. 2019.

Žalba koju je 25. kolovoza 2019. podnio CJ protiv rješenja Općeg suda (treće vijeće) od 27. lipnja 2019. u predmetu T-1/19, CJ protiv Suda Europske unije

(Predmet C-634/19 P)

(2020/C 255/09)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: CJ (zastupnik: V. Kolias, dikigoros)

Druga stranka u postupku: Sud Europske unije

Rješenjem od 16. lipnja 2020. Sud (sedmo vijeće) je utvrdio da se žalba odbija kao očito neosnovana i da osoba CJ snosi vlastite troškove.

Zahtjev za prethodnu odluku koji su 6. studenoga 2019. odnosno 3. prosinca 2019. uputili Vrhoven kasacionen sad (Bugarska) i Sofijski Rajonen sad (Bugarska) – „Marvik-Pastrogor” EOOD i „RODES – 08” EOOD

(Predmet C-818/19 i C-878/19)

(2020/C 255/10)

Jezik postupka: bugarski

Sud koji je uputio zahtjev

Vrhoven kasacionen sad, Sofijski Rajonen sad

Stranke glavnog postupka

Tužitelji:„Marvik-Pastrogor” EOOD, „RODES – 08” EOOD

Tuženik: Daržavata, predstavljavana ot Ministara na finansite, Narodno sabranie na Republika Bulgaria

Sud (deseto vijeće) je rješenjem od 30. travnja 2020. utvrdio da je očito nenadležan za odgovaranje na postavljena prethodna pitanja.

Žalba koju je 20. siječnja 2020. podnio Rezon OOD protiv presude Općeg suda od 20. studenoga 2019. u predmetu T-101/19, Rezon protiv Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) (imot.bg)

(Predmet C-26/20 P)

(2020/C 255/11)

Jezik postupka: bugarski

Stranke

Žalitelj: Rezon OOD (zastupnik: M. Yordanova-Harizanova, advokat)

Druga stranka u postupku: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Sud (vijeće za dopuštanje žalbi) proglasio je rješenjem od 21. travnja 2020. ovu žalbu očito nedopuštenom.

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 16. travnja 2020. uputio Verwaltungsgericht Berlin (Njemačka) – ET kao stečajni upravitelj društva Air Berlin PLC & Co. Luftverkehrs KG (AB KG) protiv Savezne Republike Njemačke

(Predmet C-165/20)

(2020/C 255/12)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Verwaltungsgericht Berlin

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: ET kao stečajni upravitelj društva Air Berlin PLC & Co. Luftverkehrs KG (AB KG)

Tuženik: Savezna Republika Njemačka

Prethodna pitanja

1.

Treba li Direktivu 2003/87/EZ (1) i Direktivu 2008/101/EZ (2), uzimajući u obzir uvodnu izjavu 20. Direktive 2008/101/EZ, tumačiti na način da im se protivi stavljanje izvan snage besplatne dodjele emisijskih jedinica za zrakoplovstvo operateru zrakoplova za godine 2018. do 2020. ako je dodjela izvršena za godine 2013. do 2020., a operater zrakoplova svoju je zrakoplovnu djelatnost zbog stečaja prestao obavljati 2017.? Treba li članak 3.f stavak 1. Direktive 2003/87/EZ tumačiti na način da stavljanje izvan snage odluke o dodjeli nakon prestanka obavljanja zrakoplovne djelatnosti zbog stečaja ovisi o tome hoće li drugi operater zrakoplova nastaviti obavljati zrakoplovne djelatnosti? Treba li članak 3.f stavak 1. Direktive 2003/87/EZ tumačiti na način da nastavak obavljanja zrakoplovne djelatnosti postoji ako je pravo slijetanja u takozvanim koordiniranim zračnim lukama (slotovi) djelomice (za kratke i srednje letove zračnog prijevoznika u stečaju) prodano trima drugima operaterima zrakoplova?

2.

U slučaju potvrdnog odgovora na prvo pitanje: Jesu li odredbe iz članka 10. stavka 5., članka 29., članka 55. stavka 1. točke (a) i stavka 3. te članka 56. Uredbe 389/2013 (3) (Uredba o uspostavi Registra Unije iz 2013.) u skladu s Direktivom 2003/87/EZ i Direktivom 2008/101/EZ i mogu li se primjenjivati ako se protive izdavanju dodijeljenih besplatnih emisijskih jedinica u zrakoplovstvu, ali koje još nisu izdane, u slučaju da operater zrakoplova zbog stečaja prestane obavljati zrakoplovnu djelatnost?

3.	U slučaju niječnog odgovora na prvo pitanje: Treba li direktive 2003/87/EZ i 2008/101/EZ tumačiti na način da je stavljanje odluke o besplatnoj dodjeli emisijskih jedinica u zrakoplovstvu izvan snage prema pravu Unije obvezno?

4.

U slučaju potvrdnog odgovora na prvo pitanje kao i u slučaju niječnog odgovora na treće pitanje: Treba li članak 3.c stavak 3.a., članak 28.a stavke 1. i 2. i članak 28.b stavak 2. Direktive 2003/87/EZ u verziji kako je izmijenjena Direktivom (EU) 2018/410 (4) tumačiti na način da treće razdoblje trgovanja za operatere zrakoplova ne završava istekom 2020. nego tek 2023.?

5.

U slučaju niječnog odgovora na četvrto pitanje: Mogu li se prava na dodatnu dodjelu besplatnih emisijskih jedinica operaterima zrakoplova za treće razdoblje trgovanja ostvariti nakon završetka tog razdoblja trgovanja putem emisijskih jedinica iz četvrtog razdoblja trgovanja ako se postojanje takvog prava na dodjelu sudski utvrdi tek nakon isteka trećeg razdoblja trgovanja ili prava na dodjelu koja još nisu ostvarena prestaju sa završetkom trećeg razdoblja trgovanja?

---

(1)  Direktiva 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. listopada 2003. o uspostavi sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Zajednice i o izmjeni Direktive Vijeća 96/61/EZ (SL 2003., L 275, str. 32.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 9., str. 28.)

(2)  Direktiva 2008/101/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o izmjeni Direktive 2003/87/EZ radi uključivanja zrakoplovnih djelatnosti u sustav trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Zajednice (SL 2009., L 8, str. 3.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 29., str. 213.)

(3)  Uredba Komisije (EU) br. 389/2013 od 2. svibnja 2013. o uspostavi Registra Unije u skladu s Direktivom 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, odlukama br. 280/2004/EZ i br. 406/2009/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i o ukidanju uredbi Komisije (EU) br. 920/2010 i br. 1193/2011 (SL 2013., L 122, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 31., str. 190.)

(4)  Direktiva (EU) 2018/410 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. ožujka 2018. o izmjeni Direktive 2003/87/EZ radi poboljšanja troškovno učinkovitih smanjenja emisija i ulaganja za niske emisije ugljika te Odluke (EU) 2015/1814 (SL 2018., L 76, str. 3.)

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 28. travnja 2020. uputio Vilniaus apygardos administracinis teismas (Litva) – OT protiv Vyriausioji tarnybinės etikos komisija

(Predmet C-184/20)

(2020/C 255/13)

Jezik postupka: litavski

Sud koji je uputio zahtjev

Vilniaus apygardos administracinis teismas

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: OT

Tuženik: Vyriausioji tarnybinės etikos komisija

Prethodna pitanja

1.

Treba li uvjet iz članka 6. stavka 1. točke (e) Uredbe (1) – o tome da obrada mora biti nužna za izvršavanje zadaće od javnog interesa ili pri izvršavanju službene ovlasti voditelja obrade, uzimajući u obzir zahtjeve iz članka 6. stavka 3. Uredbe, uključujući zahtjev da se pravom države članice mora ostvariti cilj od javnog interesa te da ono mora biti proporcionalno zakonitom cilju koji se želi postići, te također uzimajući u obzir članke 7. i 8. Povelje (2) – tumačiti na način da se u nacionalnom pravu ne može zahtijevati otkrivanje deklaracija privatnih interesa i njihova objava na internetskoj stranici voditelja obrade, Vyriausioji tarnybinės etikos komisija (Glavna komisija za službeničku etiku), čime se pristup tim podacima pruža svim pojedincima koji imaju pristup internetu?

2.

Treba li zabranu obrade posebnih kategorija osobnih podataka predviđenu člankom 9. stavkom 1. Uredbe – uzimajući u obzir uvjete iz članka 9. stavka 2. Uredbe, uključujući uvjet iz njegove točke (g) da obrada mora biti nužna za potrebe značajnog javnog interesa na temelju prava Unije ili prava države članice koje je proporcionalno željenom cilju i kojim se poštuje bit prava na zaštitu podataka te osiguravaju prikladne i posebne mjere za zaštitu temeljnih prava i interesa ispitanika kao i uzimajući u obzir članke 7. i 8. Povelje – tumačiti na način da se u nacionalnom pravu ne može zahtijevati otkrivanje podataka koji se odnose na privatne deklaracije interesa, uključujući podatke koji omogućuju određivanje političkih stajališta, članstvo u sindikatu, seksualne orijentacije i ostalih osobnih podataka pojedinca, te njihova objava na internetskoj stranici voditelja obrade, Vyriausioji tarnybinės etikos komisija, čime se pristup tim podacima pruža svim pojedincima koji imaju pristup internetu?

---

(1)  Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL 2016., L 119, str. 1.)

(2)  Povelja Europske unije o temeljnim pravima (SL 2012., C 326, str. 391.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 7., str. 104.)

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 28. travnja 2020. uputio Landgericht Ravensburg (Njemačka) – JL protiv BMW Bank GmbH, DT protiv Volkswagen Bank GmbH

(Predmet C-187/20)

(2020/C 255/14)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Landgericht Ravensburg

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: JL, DT

Tuženici: BMW Bank GmbH, Volkswagen Bank GmbH

Prethodna pitanja

1.	Treba li članak 10. stavak 2. točku (a) Direktive 2008/48/EZ (1) tumačiti na način da se u pogledu vrste kredita treba, prema potrebi, navesti da je riječ o povezanom ugovoru o kreditu i/ili ugovoru o kreditu s rokom dospijeća?

2.

Treba li članak 10. stavak 2. točku (d) Direktive 2008/48 tumačiti na način da u pogledu uvjeta kojima se uređuje povlačenje novca na temelju ugovora o kreditu povezanih s financiranjem predmeta kupnje treba u slučaju isplate iznosa kredita prodavatelju navesti da je dužnik oslobođen svoje obveze plaćanja kupoprodajne cijene u visini isplaćenog iznosa i da mu prodavatelj mora predati kupljeni predmet ako je kupoprodajna cijena u cijelosti plaćena?

3.

Treba li članak 10. stavak 2. točku (l) Direktive 2008/48 tumačiti na način da se: (a) prilikom sklapanja ugovora o kreditu važeća kamatna stopa koja se primjenjuje u slučaju zakašnjelih uplata mora priopćiti kao apsolutna vrijednost, a barem se kao apsolutna vrijednost mora navesti važeća referentna kamatna stopa (u ovom slučaju osnovna kamatna stopa u skladu s člankom 247. BGB-a) na temelju koje se važeća kamatna stopa koja se primjenjuje u slučaju zakašnjelih uplata izvodi primjenom dodatka na osnovnu kamatu (u ovom slučaju od pet postotnih bodova u skladu s člankom 288. stavkom 1. drugom rečenicom BGB-a)? (b) konkretno mora objasniti mehanizam prilagodbe kamatne stope koja se primjenjuje u slučaju zakašnjelih uplata, a barem se mora uputiti na nacionalne odredbe iz kojih proizlazi prilagodba kamatne stope koja se primjenjuje u slučaju zakašnjelih uplata (članak 247. i članak 288. stavak 1. druga rečenica BGB-a)?

4.

(a) Treba li članak 10. stavak 2. točku (r) Direktive 2008/48 tumačiti na način da se u ugovoru o kreditu mora navesti konkretan i potrošaču razumljiv postupak za utvrđivanje kompenzacije koju je potrebno platiti u slučaju prijevremene otplate kredita, tako da potrošač može barem približno izračunati iznos kompenzacije koja nastaje u slučaju prijevremenog otkazivanja? (b) (u slučaju potvrdnog odgovora na prethodno pitanje navedeno u prethodnoj točki (a)): Protivi li se članku 10. stavku 2. točki (r) i članku 14. stavku 1. prvoj rečenici Direktive 2008/48 nacionalni propis na temelju kojeg u slučaju dostave nepotpunih informacija u smislu članka 10. stavka 2. točke (r) te direktive rok za povlačenje iz ugovora počinje teći od sklapanja ugovora, a isključivo vjerovnik ima pravo na kompenzaciju za prijevremenu otplatu kredita?

5.

Treba li članak 10. stavak 2. točku (s) Direktive 2008/48 tumačiti na način (a) da se u ugovoru o kreditu također moraju navesti i nacionalnim pravom predviđena prava stranaka ugovora o kreditu na otkazivanje, osobito pravo zajmoprimca na otkazivanje ugovora o zajmu s rokom dospijeća zbog ozbiljnog razloga u skladu s člankom 314. BGB-a te da se odredba kojom se uređuje to pravo na otkazivanje mora izričito navesti? (b) (u slučaju niječnog odgovora na prethodno pitanje navedeno u prethodnoj točki (a)): da mu se ne protivi nacionalni propis kojim se navođenje nacionalnog posebnog prava na otkazivanje propisuje kao informacija koja se treba uključiti u ugovor u smislu članka 10. stavka 2. točke (s) Direktive 2008/48? (c) da se u ugovoru o kreditu u pogledu svih prava stranaka ugovora o kreditu na otkazivanje mora navesti rok i oblik izjave o otkazivanju koji su propisani za ostvarivanje prava na otkazivanje?

6.

Treba li članak 10. stavak 2. točku (t) Direktive 2008/48 tumačiti na način da ugovor o kreditu mora sadržavati obavijest o bitnim uvjetima u pogledu žalbe i/ili pravnog lijeka u okviru izvansudskog žalbenog postupka i izvansudskog rješavanja sporova? Je li dovoljno u tom pogledu uputiti na poslovnik dostupan na internetu koji se primjenjuje na izvansudski žalbeni postupak i izvansudsko rješavanje sporova?

7.

Je li u slučaju ugovora o potrošačkom kreditu isključeno vjerovnikovo pozivanje na prigovor gubitka prava potrošača na povlačenje iz ugovora u skladu s člankom 14. stavkom 1. prvom rečenicom Direktive 2008/48 (a) ako ugovor o kreditu ne sadržava pravilno jednu od obveznih informacija predviđenih člankom 10. stavkom 2. Direktive 2008/48 niti je naknadno pravilno pružena te stoga nije počeo rok povlačenja u skladu s člankom 14. stavkom 1. Direktive 2008/48? (b) (u slučaju niječnog odgovora na prethodno pitanje navedeno u prethodnoj točki (a)): ako se gubitak u bitnome temelji na vremenu koje je proteklo od sklapanja ugovora i/ili na tome da su obje ugovorne stranke u potpunosti izvršile ugovor i/ili na vjerovnikovu raspolaganju iznosom zajma koji je vraćen ili povratu kreditnih garancija i/ili (u slučaju ugovora o kupoprodaji povezanim s ugovorom o kreditu) na tome što je potrošač koristio ili prodao financirani predmet, a da potrošač u relevantnom razdoblju i prilikom nastanka mjerodavnih okolnosti nije znao da njegovo pravo na povlačenje iz ugovora i dalje postoji te mu se to neznanje ne može razumno pripisati, a vjerovnik također nije mogao pretpostaviti da potrošač o tome ima odgovarajuća saznanja?

8.

Je li u slučaju ugovora o potrošačkom kreditu isključeno vjerovnikovo pozivanje na prigovor zloupotrebe prava potrošača na povlačenje iz ugovora u skladu s člankom 14. stavkom 1. prvom rečenicom Direktive 2008/48 (a) ako ugovor o kreditu ne sadržava pravilno jednu od obveznih informacija predviđenih člankom 10. stavkom 2. Direktive 2008/48 niti je naknadno pravilno pružena te stoga nije počeo rok povlačenja u skladu s člankom 14. stavkom 1. Direktive 2008/48? (b) (u slučaju niječnog odgovora na prethodno pitanje navedeno u prethodnoj točki (a)): ako se zloupotreba prava u bitnome temelji na vremenu koje je proteklo od sklapanja ugovora i/ili na tome da su obje ugovorne stranke u potpunosti izvršile ugovor i/ili na vjerovnikovu raspolaganju iznosom zajma koji je vraćen ili povratu kreditnih garancija i/ili (u slučaju ugovora o kupoprodaji povezanim s ugovorom o kreditu) na tome što je potrošač koristio ili prodao financirani predmet, a da potrošač u relevantnom razdoblju i prilikom nastanka mjerodavnih okolnosti nije znao da njegovo pravo na povlačenje iz ugovora i dalje postoji te mu se to neznanje ne može razumno pripisati, a vjerovnik također nije mogao pretpostaviti da potrošač o tome ima odgovarajuća saznanja?

---

(1)  Direktiva 2008/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o ugovorima o potrošačkim kreditima i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 87/102/EEZ (SL 2008., L 133, S.66) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 13., str. 58 i ispravak SL 2014., L 283, str. 66.)

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 14. svibnja 2020. uputio Sofijski rajonen sad (Bugarska)– „Toplofikacija Sofia” EAD, „Čez Elektro Balgarija” AD i „Agencija za kontrol na prosročeni zadalženija” EOOD

(Predmet C-208/20)

(2020/C 255/15)

Jezik postupka: bugarski

Sud koji je uputio zahtjev

Sofijski rajonen sad

Stranke glavnog postupka

Tužitelji:„Toplofikacija Sofia” EAD, „Čez Elektro Balgarija” AD i „Agencija za kontrol na prosročeni zadalženija” EOOD

Prethodna pitanja

1

Treba li članak 20. stavak 2. točku (a) Ugovora o funkcioniranju Europske unije u vezi s člankom 47. stavkom 2. Povelje o temeljnim pravima, načela nediskriminacije i ekvivalentnosti postupovnih mjera u nacionalnom sudskom postupku kao i članak 1. [stavak 1.] Uredbe (EZ) br. 1206/2001 (1) o suradnji između sudova država članica u izvođenju dokaza u građanskim ili trgovačkim stvarima tumačiti na način da je nacionalni sud pred kojim je pokrenut postupak, u slučaju da se nacionalnim pravom predviđa da on treba pribaviti službenu obavijest o adresi tuženika u vlastitoj državi i ako se utvrdi da tuženik boravi u drugoj državi članici Europske unije, dužan pribaviti obavijest o adresi tuženika od nadležnih tijela u državi u kojoj on boravi?

2

Treba li članak 5. stavak 1. Uredbe (EU) br. 1215/2012 (2) od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima u vezi s načelom prema kojem nacionalni sud mora jamčiti postupovna prava kako bi se učinkovito zaštitila prava koja proizlaze iz prava Unije tumačiti na način da je nacionalni sud prilikom utvrđivanja uobičajenog boravišta dužnika dužan, kao uvjet koji se nacionalnim pravom zahtijeva za provedbu jednostranog formalnog postupka bez mjere izvođenja dokaza, poput postupka izdavanja platnog naloga, tumačiti svaku opravdanu sumnju da dužnik uobičajeno boravi u drugoj državi članici Europske unije kao nepostojanje pravne osnove za izdavanje platnog naloga odnosno kao razlog zašto platni nalog ne može postati pravomoćan?

3

Treba li članak 5. stavak 1. Uredbe (EU) br. 1215/2012 od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima u vezi s načelom prema kojem nacionalni sud mora jamčiti postupovna prava kako bi se učinkovito zaštitila prava koja proizlaze iz prava Unije tumačiti na način da on obvezuje nacionalni sud koji je nakon izdavanja platnog naloga protiv određenog dužnika utvrdio da taj dužnik vjerojatno nema uobičajeno boravište u državi članici u kojoj se vodi postupak, pod uvjetom da to prema nacionalnom pravu predstavlja zapreku za izdavanje platnog naloga, da ukine izdani platni nalog po službenoj dužnosti iako ne postoji zakonska odredba kojom se to izričito propisuje?

4

Ako odgovor na treće prethodno pitanje bude niječan, treba li odredbe koje su ondje navedene tumačiti na način da se njima nacionalni sud obvezuje da ukine izdani platni nalog nakon što je provjerio i sa sigurnošću utvrdio da dužnik nema uobičajeno boravište u državi suda pred kojim se vodi postupak?

---

(1)  SL 2001., L 174,str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 6., str. 6.)

(2)  SL 2012., L 351, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 11., str. 289.)

Tužba podnesena 1. lipnja 2020. – Europska komisija protiv Talijanske Republike

(Predmet C-227/20)

(2020/C 255/16)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: R. Tricot, G. Gattinara, agenti)

Tuženik: Talijanska Republika

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Suda zahtijeva da:

1.

utvrdi da time što nije donijela pravila o sankcijama koje se primjenjuju u slučaju povrede članaka 4. i 7. Uredbe (EU) br. 511/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o mjerama usklađivanja za korisnike Protokola iz Nagoye o pristupu genetskim resursima te poštenoj i pravičnoj podjeli dobiti koja proizlazi iz njihova korištenja u Uniji (1), time što nije donijela sve potrebne mjere kako bi se osigurala primjena tih pravila i da predviđene sankcije budu učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće, te time što nije priopćila Komisiji navedena pravila o sankcijama do 11. lipnja 2015., Talijanska Republika nije ispunila obveze koje ima na temelju članka 11. Uredbe br. 511/2014;

2.	naloži Talijanskoj Republici snošenje troškova postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Komisija tvrdi da Talijanska Republika još nije donijela mjere kojima se određuju sankcije za povredu članaka 4. i 7. Uredbe (EU) br. 511/2014, i to unatoč činjenici što su, s jedne strane, navedene mjere morale biti utvrđene u pravnim porecima država članica već od 11. lipnja 2014. i, s druge strane, što države članice moraju poduzimati „sve potrebne mjere za osiguranje njihove provedbe”, kako navodi posljednja rečenica članka 11. stavka 1. Uredbe br. 511/2014.

Osim toga, povreda članka 11. te uredbe tiče se i toga da Talijanska Republika nije priopćila mjere koje se odnose na sankcije. U tom smislu, prema posljednjem stavku članka 11. Uredbe br. 511/2014, Talijanska Republika imala je obvezu priopćiti Komisiji pravila „iz stavka 1.” te odredbe, odnosno „pravila o sankcijama primjenjivim u slučaju kršenja članaka 4. i 7.”, do 11. lipnja 2015.

---

(1)  SL 2014., L 150, str. 59.

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 3. lipnja 2020. uputio Augstākā tiesa (Senāts) (Latvija) – AAS „BTA Baltic Insurance Company” protiv Valsts ieņēmumu dienests

(Predmet C-230/20)

(2020/C 255/17)

Jezik postupka: latvijski

Sud koji je uputio zahtjev

Augstākā tiesa (Senāts)

Stranke glavnog postupka

Žalitelj u kasacijskom postupku: AAS „BTA Baltic Insurance Company”

Druga stranka u kasacijskom postupku: Valsts ieņēmumu dienests

Prethodna pitanja

1.

Treba li jamca, na kojeg se odnosi članak 195. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92 od 12. listopada 1992. o Carinskom zakoniku Zajednice (1), kako je izmijenjena Uredbom (EZ) br. 2700/2000 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. studenoga 2000. (2), smatrati dužnikom u smislu članka 221. stavka 3. [iste uredbe] te stoga na navedenog jamca primjenjivati rok utvrđen u navedenom članku 221. stavku 3.?

2.

Ako je odgovor na prvo pitanje niječan, može li se smatrati da se na jamca, u skladu s člankom 232. stavkom 1. točkom (a) navedene uredbe, odnosi izvršenje odluke ili prisilno izvršenje duga, ili da na njega utječe izvršenje te da se stoga na navedenog jamca primjenjuju pravna pravila države članice u području izvršenja, među ostalim, pravila o rokovima?

3.

Ako se jamac, u skladu s mjerodavnim pravilima Europske unije, ne smatra dužnikom u smislu članka 221. stavka 3. Uredbe, ni osobom na koju se odnosi izvršenje odluke ili osobom na koju utječe izvršenje, može li se na jamca primijeniti zahtjev koji proizlazi iz načela pravne sigurnosti, u skladu s kojim treba poštovati razumni rok zastare?

---

(1)  SL 1992., L 302, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 2., svezak 2., str. 110.)

(2)  Uredba (EZ) br. 2700/2000 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. studenoga 2000. kojom se izmjenjuje Uredba Vijeća (EEZ) br. 2913/92 kojom se usvaja Carinski zakonik Zajednice (SL 2000., L 311, str. 17.) [neslužbeni prijevod]

Presuda Općeg suda od 10. lipnja 2020. – B. D. protiv EUIPO-a – Philicon-97 (PHILIBON)

(Predmet T-717/18) (1)

(„Žig Europske unije - Postupak za proglašavanje žiga ništavim - Verbalni žig Europske unije PHILIBON - Raniji nacionalni figurativni žig PHILICON - Relativni razlog za odbijanje - Općepoznati žig u smislu članka 6.a Pariške konvencije - Članak 8. stavak 2. točka (c) Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji je postao članak 8. stavak 2. točka (c) Uredbe (EU) 2017/1001)”)

(2020/C 255/18)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: B. D. – Boyer Developpement (Moissac, Francuska) (zastupnik: E. Junca, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnici: L. Lapinskaite, A. Folliard-Monguiral, H. O’Neill i V. Ruzek, agenti)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: Philicon-97 AD (Plovdiv, Bugarska) (zastupnici: V. Pavlov i M. Lazarov, odvjetnici)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 10. listopada 2018. (predmet R 375/2018-4) u vezi s postupkom za proglašavanje žiga ništavim između društava Philicon 97 i B. D. – Boyer Developpement.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Društvu B. D. – Boyer Developpement se nalaže snošenje troškova.

---

(1)  SL C 54, 11. 2. 2019.

Presuda Općeg suda od 10. lipnja 2020. – Boyer protiv EUIPO-a – Philicon-97 (PHILIBON DEPUIS 1957 www.philibon.com)

(Predmet T-718/18) (1)

(„Žig Europske unije - Postupak za proglašavanje žiga ništavim - Figurativni žig Europske unije PHILIBON DEPUIS 1957 www.philibon.com - Raniji nacionalni figurativni žig PHILICON - Relativni razlog za odbijanje - Općepoznati žig u smislu članka 6.a Pariške konvencije - Članak 8. stavak 2. točka (c) Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji je postao članak 8. stavak 2. točka (c) Uredbe (EU) 2017/1001)”)

(2020/C 255/19)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Boyer (Moissac, Francuska) (zastupnik: E. Junca, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnici: L. Lapinskaite, A. Folliard-Monguiral, H. O’Neill i V. Ruzek, agenti)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: Philicon-97 AD (Plovdiv, Bugarska) (zastupnici: V. Pavlov i M. Lazarov, odvjetnici)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 10. listopada 2018. (predmet R 374/2018-4) u vezi s postupkom za proglašavanje žiga ništavim između društava Philicon 97 i Boyer.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Društvu Boyer nalaže se snošenje troškova.

---

(1)  SL C 54, 11. 2. 2019.

Presuda Općeg suda od 10. lipnja 2020. – Louis Vuitton Malletier protiv EUIPO-a – Wisniewski (Prikaz uzorka šahovnice)

(Predmet T-105/19) (1)

(„Žig Europske unije - Postupak za proglašavanje žiga ništavim - Međunarodna registracija žiga u kojoj je naznačena Europska unija - Figurativni žig koji prikazuje uzorak šahovnice - Apsolutni razlog za odbijanje - Nepostojanje razlikovnog karaktera - Općepoznate činjenice - Razlikovni karakter stečen uporabom - Sveobuhvatna ocjena dokaza o razlikovnom karakteru stečenom uporabom - Članak 7. stavak 1. točka (b) i članak 7. stavak 3. Uredbe (EU) br. 2017/1001 - Članak 59. stavci 1. i 2. Uredbe 2017/1001”)

(2020/C 255/20)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Louis Vuitton Malletier (Pariz, Francuska) (zastupnici: P. Roncaglia, G. Lazzeretti, F. Rossi, N. Parrotta i P.-Y. Gautier, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnici: V. Ruzek i H. O’Neill, agenti)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a: Norbert Wisniewski (Varšava, Poljska)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke drugog žalbenog vijeća EUIPO-a od 22. studenoga 2018. (predmet R 274/2017-2) u vezi s postupkom za proglašavanje žiga ništavim između N. Wisniewskog i društva Louis Vuitton Malletiera.

Izreka

1.	Poništava se odluka drugog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 22. studenoga 2018. (predmet R 274/2017-2).

2.	EUIPO-u se nalaže snošenje troškova.

---

(1)  SL C 139, 15. 4. 2019.

Presuda Općeg suda od 10. lipnja 2020. – Leinfelder Uhren München protiv EUIPO-a – Schafft (Leinfelder)

(Predmet T-577/19) (1)

(„Žig Europske unije - Postupak opoziva - Verbalni žig Europske unije Leinfelder - Nepostojanje stvarne uporabe žiga - Članak 58. stavak 1. točka (a) Uredbe (EU) 2017/1001 - Zlouporaba prava”)

(2020/C 255/21)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Leinfelder Uhren München GmbH & Co. KG (München, Njemačka) (zastupnik: S. Lüft, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnik: M. Fischer, agent)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: Thomas Schafft (München) (zastupnik: V. Sandulache, odvjetnik)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke drugog žalbenog vijeća EUIPO-a od 14. svibnja 2019. (spojeni predmeti R 1930/2018-2 i R 1937/2018-2) u vezi s postupkom opoziva između T. Schaffta i društva Leinfelder Uhren München.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Društvu Leinfelder Uhren München GmbH & Co. KG nalaže se snošenje troškova.

---

(1)  SL C 328, 30. 9. 2019.

Rješenje Općeg suda od 11. lipnja 2020. – Lípidos Santiga protiv Komisije

(Predmet T-561/19) (1)

(„Tužba za poništenje - Energija - Direktiva (EU) 2018/2001 o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora - Ograničenje uporabe biogoriva od kultura za proizvodnju hrane i hrane za životinje - Delegirana uredba (EU) 2019/807 - Definicija sirovina s visokim rizikom od neizravnih promjena uporabe zemljišta - Palmino ulje - Aktivna procesna legitimacija - Nepostojanje izravnog utjecaja - Nedopuštenost”)

(2020/C 255/22)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Lípidos Santiga, SA (Santa Perpètua de Mogoda, Španjolska) (zastupnik: P. Muñiz Fernández, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: J.-F. Brakeland i Y. Marinova, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a za djelomično poništenje Delegirane uredbe Komisije (EU) 2019/807 od 13. ožujka 2019. koja nadopunjava Direktivu (EU) 2018/2001 Europskog parlamenta i Vijeća što se tiče, s jedne strane, određivanja sirovina s visokim rizikom od neizravnih promjena uporabe zemljišta za koje je uočeno znatno širenje proizvodnog područja na zemljište s velikim zalihama ugljika i, s druge strane, certificiranja biogoriva, tekućih biogoriva i goriva iz biomase s niskim rizikom od neizravnih promjena uporabe zemljišta (SL 2019., L 133, str. 1.).

Izreka

1.	Tužba se odbacuje kao nedopuštena.

2.	Društvu Lípidos Santiga, SA nalaže se snošenje troškova.

---

(1)  SL C 328, 30. 9. 2019.

Rješenje predsjednika Općeg suda od 11. lipnja 2020. – Elevolution – Engenharia protiv Komisije

(Predmet T-652/19 R)

(„Privremena pravna zaštita - Javna nabava radova - Zahtjev za suspenziju primjene - Nepostojanje hitnosti”)

(2020/C 255/23)

Jezik postupka: portugalski

Stranke

Tužitelj: Elevolution – Engenharia, S.A. (Amadora, Portugal) (zastupnici: M. Marques Mendes, R. Campos, A. Dias Henriques, M. Troncoso Ferrer i C. García Fernández, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: F. Dintilhac i I. Melo Sampaio, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članaka 278. i 279. UFEU-a radi suspenzije primjene Odluke Komisije od 12. srpnja 2019. kojom je tužitelj na tri godine isključen iz postupaka javne nabave i dodjele bespovratnih sredstava koja se financiraju iz Europskog razvojnog fonda (ERF) u okviru Uredbe Vijeća (EU) 2015/323 od 2. ožujka 2015. o financijskoj uredbi koja se primjenjuje na 11. europski razvojni fond (SL 2015., L 58, str. 17.) s nalogom objave obavijesti o isključenju koja je bila objavljena na Komisijinoj internetskoj stranici.

Izreka

1.	Odbija se zahtjev za privremenu pravnu zaštitu.

2.	O troškovima će se odlučiti naknadno.

Rješenje predsjednika Općeg suda od 8. lipnja 2020. – Ascenza Agro protiv Komisije

(Predmet T-77/20 R)

(„Privremena pravna zaštita - Fitofarmaceutski proizvodi - Uredba (EZ) br. 1107/2009 - Provedbena uredba (EU) 2020/17 - Neproduljenje odobrenja aktivne tvari klorpirifos-metil - Zahtjev za suspenziju primjene - Nepostojanje hitnosti - Teška i nepopravljiva šteta - Nepostojanje”)

(2020/C 255/24)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Ascenza Agro, SA (Setúbal, Portugal) (zastupnici: K. Van Maldegem, P. Sellar, odvjetnici, i G. McElwee, solicitor)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: A. Dawes, F. Castilla Contreras i I. Naglis, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članaka 278. i 279. UFEU-a kojim se traži suspenzija primjene Provedbene uredbe Komisije (EU) 2020/17 od 10. siječnja 2020. o neproduljenju odobrenja aktivne tvari klorpirifos-metil u skladu s Uredbom (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja i o izmjeni Priloga Provedbenoj uredbi Komisije (EU) br. 540/2011 (SL 2020., L 7, str. 11.).

Izreka

1.	Odbija se zahtjev za privremenu pravnu zaštitu.

2.	O troškovima će se odlučiti naknadno.

Rješenje predsjednika Općeg suda od 8. lipnja 2020. – Industrias Afrasa protiv Komisije

(Predmet T-77/20 RII)

(„Privremena pravna zaštita - Fitofarmaceutski proizvodi - Uredba (EZ) br. 1107/2009 - Provedbena uredba (EU) 2020/17 - Neproduljenje odobrenja aktivne tvari klorpirifos-metil - Zahtjev za suspenziju primjene - Nepostojanje hitnosti - Teška i nepopravljiva šteta - Nepostojanje”)

(2020/C 255/25)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Industrias Afrasa, SA (Paterna, Španjolska) (zastupnici: K. Van Maldegem, P. Sellar, odvjetnici, i G. McElwee, solicitor)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: A. Dawes, F. Castilla Contreras i I. Naglis, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članaka 278. i 279. UFEU-a kojim se traži suspenzija primjene Provedbene uredbe Komisije (EU) 2020/17 od 10. siječnja 2020. o neproduljenju odobrenja aktivne tvari klorpirifos-metil u skladu s Uredbom (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja i o izmjeni Priloga Provedbenoj uredbi Komisije (EU) br. 540/2011 (SL 2020., L 7, str. 11.).

Izreka

1.	Odbija se zahtjev za privremenu pravnu zaštitu.

2.	O troškovima će se odlučiti naknadno.

Tužba podnesena 13. svibnja 2020. – Billions Europe i drugi protiv Komisije

(Predmet T-283/20)

(2020/C 255/26)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelji: Billions Europe Ltd (Stockton-on-Tees, Ujedinjena Kraljevina) i sedam drugih tužitelja (zastupnici: J. Montfort, T. Delille, i P. Chopova-Leprêtre, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:

—

poništi Delegiranu uredbu Komisije (EU) 2020/217 (1) (u daljnjem tekstu: pobijana uredba) u dijelu u kojem se odnosi na titanium dioksid, to jest uvodnu izjavu 5. pobijane uredbe, Priloge I. i II. pobijanoj uredbi, izmjene Dijela 1. Priloga VI. Uredbi (EZ) br. 1272/2008 (2) u Prilogu III. pobijanoj uredbi i unos titanium dioksida u Dio 3. Priloga VI. Uredbi br. 1272/2008 koji je naveden u Prilogu III. pobijanoj uredbi;

—	naloži tuženiku snošenje troškova postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelji ističu šest tužbenih razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je pobijana uredba donesena protivno više obvezujućih odredaba Uredbe (EZ) br. 1272/2008 o razvrstavanju tvari u okviru opasnosti po ljudsko zdravlje kao „kancerogene”, uključujući osobito članak 36. i odjeljak 3.6 Priloga I. Uredbi (EZ) br. 1272/2008. — Odbor za procjenu rizika (u daljnjem tekstu: RAC) počinio je više ozbiljnih grešaka koje se tiču činjenica u procjeni dostupnih podataka te je propustio na zadovoljavajući način utvrditi da su raspoloživi podaci „pouzdani i prihvatljivi” te da upućuju na to da je tvari TiO2 svojstveno da izaziva rak. Da RAC nije počinio takve pogreške, nužno bi izdao mišljenje koje podržava „nerazvrstavanje” TiO2. Stoga, tvar TiO2 nije mogla biti zakonito razvrstana.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da pobijana uredba krši načelo pravne sigurnosti. Gospodarskim subjektima, uključujući tužitelje, uskraćeno je pravo da budu upoznati s opsegom svojih obveza i poduzmu odgovarajuće pravne radnje. Ta je neizvjesnost prisutna u pogledu opsega usklađenog razvrstavanja, namjeravane uporabe napomena i utjecaja osporavane uredbe na pravni i regulatorni status proizvoda koji su načinjeni od ili sadržavaju TiO2 i razvrstavanje prema opasnosti otpada takvih proizvoda.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je donošenjem pobijane uredbe povrijeđeno načelo proporcionalnosti s obzirom na to da ona nije nužna (jer su kancerogeni učinci uočeni samo u studijama na životinjama koje su provođene u takvim uvjetima ekstremnog preopterećenja pluća do kojeg nikada ne bi došlo u najgorim uvjetima u stvarnom životu) te da su nedostaci koje je izazvalo usklađeno razvrstavanje TiO2 neproporcionalni ciljevima koji se njime žele postići.

4.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija donošenjem pobijane uredbe nepravilno primijenila svoju marginu prosudbe i povrijedila dužnu pažnju. Kako bi opravdala osporavanu uredbu, Komisija se oslonila samo na mišljenje RAC-a o TiO2 a da nije dovoljno procijenila dokaznu vrijednost takvog mišljenja RAC-a protivno svojim obvezama u tom pogledu. — Komisija je odabrala široko tumačenje uvjeta za razvrstavanje, označivanje i pakiranje koji uređuju „kancerogenost” opasnu po ljudsko zdravlje i onoga što se može smatrati „svojstvenim” nekoj tvari. Oslonila se samo na RAC, a da nije ocijenila opseg i učinak takvog širokog tumačenja ili uvođenje odgovarajućih granica koje bi dopustile urednu provedbu. Komisija je na taj način utemeljila pobijanu uredbu na materijalno netočnim činjenicama te je propustila uzeti u obzir sve relevantne čimbenike i okolnosti situacije.

5.

Peti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija donošenjem pobijane uredbe povrijedila članak 37. stavak 4. Uredbe (EZ) br. 1272/2008, svoju obvezu dobre uprave i pravo tužitelja na saslušanje. Tužiteljima je posebno uskraćena prikladna prilika da relevantno komentiraju samo RAC-ovo mišljenje koje je značajno odstupalo od prvotnog prijedloga razvrstavanja u pogledu korištenog znanstvenog obrazloženja i konačnog zaključka o razvrstavanju TiO2. S druge strane, da je tužiteljima pružena dovoljna i službena prilika da komentiraju RAC-ovo mišljenje u postupku njegova donošenja, ti bi komentari vjerojatno doveli do drugog ishoda u postupku donošenja odluke.

6.	Šesti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je donošenjem pobijaneuredbe bez prethodnog odobrenja i dokumentacije o procjeni učinka, Komisija povrijedila svoje obveze na temelju Međuinstitucijskog sporazuma o boljoj izradi zakonodavstva (3) i načelo dobre uprave.

---

(1)  Delegirana uredba Komisije (EU) 2020/217 оd 4. listopada 2019. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1272/2008 Europskog parlamenta i Vijeća o razvrstavanju, označivanju i pakiranju tvari i smjesa za potrebe njezine prilagodbe tehničkom i znanstvenom napretku te o ispravku te uredbe (SL 2020., L 44, str. 1.)

(2)  Uredba (EZ) br. 1272/2008 Europskog Parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o razvrstavanju, označivanju i pakiranju tvari i smjesa, o izmjeni i stavljanju izvan snage Direktive 67/548/EEZ i Direktive 1999/45/EZ i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1907/2006 (SL 2008., L 353, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 20., str. 3)

(3)  Međuinstitucijski sporazum Europskog parlamenta, Vijeća Europske unije i Europske komisije o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (SL 2016., L 123, str. 1.)

Tužba podnesena 12. svibnja 2020. – Foz protiv Vijeća

(Predmet T-296/20)

(2020/C 255/27)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Amer Foz (Dubai, Ujedinjeni Arapski Emirati) (zastupnik: L. Cloquet, odvjetnik)

Tuženik: Vijeće Europske unije

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi Provedbenu odluku Vijeća (ZVSP) 2020/212 od 17. veljače 2020. o provedbi Odluke 2013/255/ZVSP o mjerama ograničavanja protiv Sirije (1), u dijelu u kojem se primjenjuje na tužitelja;

—	poništi Provedbenu uredbu Vijeća (EU) 2020/211 od 17. veljače 2020. o provedbi Uredbe (EU) br. 36/2012 o mjerama ograničavanja s obzirom na stanje u Siriji (2), u dijelu u kojem se primjenjuje na tužitelja; i

—	naloži Vijeću snošenje svih troškova postupka, uključujući one koje navodi tužitelj.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe šest tužbenih razloga.

1.	Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na očitoj pogrešci u ocjeni činjenica. — Tužitelj ističe da je Vijeće počinilo očitu pogrešku u ocjeni činjenica smatrajući da on podupire Assadov režim i ostvaruje korist od njega.

2.	Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi općeg načela proporcionalnosti. — Tužitelj ističe da su gospodarske posljedice sankcija poduzetih protiv njega katastrofalne i neproporcionalne u usporedbi sa svrhom pobijanih akata.

3.	Treći tužbeni razlog, koji se temelji na neproporcionalnoj povredi prava vlasništva i obavljanja profesije.

4.	Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na zlouporabi ovlasti.

5.	Peti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi obveze obrazlaganja.

6.	Šesti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi pravâ na obranu i prava na pošteno suđenje.

---

(1)  SL 2020., L 43I, str. 6.

(2)  SL 2020., L 43I, str. 1.

Tužba podnesena 22. svibnja 2020. – Fashioneast i AM.VI. protiv EUIPO-a – Moschillo (RICH JOHN RICHMOND)

(Predmet T-297/20)

(2020/C 255/28)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelji: Fashioneast Sàrl (Luxembourg, Luksemburg), AM.VI. Srl (Napulj, Italija) (zastupnici: A. Camusso i M. Baghetti, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Moschillo Srl (Avellino, Italija)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Nositelj spornog žiga: tužitelji pred Općim sudom

Predmetni sporni žig: figurativni žig Europske unije RICH JOHN RICHMOND – žig Europske unije br. 3 815 149

Postupak pred EUIPO-om: postupak proglašavanja žiga ništavim

Pobijana odluka: odluka drugog žalbenog vijeća EUIPO-a od 16. ožujka 2020. u predmetu R 1381/2019-2

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku;

—	utvrdi da se tužitelj oslobađa plaćanja svih pristojbi i troškova žalbenog postupka i postupka proglašavanja žiga ništavim;

—	naloži EUIPO-u snošenje troškova postupka.

Tužbeni razlog

—	povreda članka 58. stavka 1. točke (a) u vezi s člankom 18. Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća.

Tužba podnesena 25. svibnja 2020. – Unger Marketing International protiv EUIPO-a Orben Wasseraufbereitung (Water purifiers)

(Predmet T-325/20)

(2020/C 255/29)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Unger Marketing International LLC (Bridgeport, Connecticut, Sjedinjene Američke Države) (zastupnici: T. Huber i K. von Seydlitz-Brandl, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem: Orben Wasseraufbereitung GmbH & Co. KG (Wiesbaden, Njemačka)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Nositelj spornog dizajna: tužitelj pred Općim sudom

Predmetni sporni dizajn: dizajn Europske unije br. 2 555 425-0002

Pobijana odluka: odluka trećeg žalbenog vijeća EUIPO-a od 25. veljače 2020. u predmetu R 740/2018-3

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku;

—	naloži EUIPO-u da snosi vlastite troškove i troškova društva Unger,

—	naloži drugoj stranci u postupku pred žalbenim vijećem da snosi troškove postupka, uključujući i one nastale tužitelju, ako druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem postane intervenijent u ovom predmetu.

Tužbeni razlozi

—	povreda članka 8. stavka 1. Uredbe Vijeća (EZ) br. 6/2002;

—	povreda članka 65. stavka 1. točke (f) Uredbe Vijeća (EZ) br. 6/2002.

Tužba podnesena 29. svibnja 2020. – König Ludwig International protiv EUIPO-a (Royal Bavarian Beer)

(Predmet T-332/20)

(2020/C 255/30)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: König Ludwig International GmbH & Co. KG (Geltendorf, Njemačka) (zastupnici: O. Spuhler i J. Stock, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Predmetni sporni žig: međunarodna registracija u kojoj je naznačena Europska unija u pogledu žiga Royal Bavarian Beer – prijava za registraciju br. 1 384 147

Pobijana odluka: odluka četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 1. travnja 2020. u predmetu R 1714/2019-4

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku;

—	naloži EUIPO-u snošenje troškova.

Tužbeni razlozi

—	povreda članka 7. stavka 1. Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća u vezi s člankom 94. stavkom 1. Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća i prava na saslušanje;

—	povreda članka 7. stavka 1. točke (c) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća;

—	povreda članka 7. stavka 1. točke (b) i članka 7. stavka 2. Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća;

—	povreda članka 1. stavka 2. Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća.

Tužba podnesena 1. lipnja 2020. – Fidia farmaceutici protiv EUIPO-a – Giuliani (IALO TSP)

(Predmet T-333/20)

(2020/C 255/31)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Fidia farmaceutici SpA (Abano Terme, Italija) (zastupnici: R. Kunz-Hallstein i H. Kunz-Hallstein, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Giuliani SpA (Milano, Italija)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Podnositelj prijave spornog žiga: druga stranka pred žalbenim vijećem

Predmetni sporni žig: prijava verbalnog žiga Europske unije IALO TSP – prijava za registraciju br. 17 676 271

Postupak pred EUIPO-om: postupak povodom prigovora

Pobijana odluka: odluka petoga žalbenog vijeća EUIPO-a od 17. ožujka 2020. u predmetu R 2107/2019-5

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku;

—	naloži EUIPO-u snošenje troškova; podredno, ako druga stranka pred žalbenim vijećem intervenira u postupku, EUIPO-u i intervenijentu naloži da zajednički i solidarno snose troškove.

Tužbeni razlozi

—	povreda članka 165. stavka 1. Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća te članka 32. točke (f) i članka 39. stavka 5. Delegirane uredbe Komisije (EU) 2018/625;

—	povreda članka 166. stavka 4. točke (c) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća te članka 32. točke (f) i članka 39. stavka 5. Delegirane uredbe Komisije (EU) 2018/625;

—	povreda članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća;

—	povreda članka 94. stavka 1. Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća zbog nedostatka u obrazloženju u pobijanoj odluci žalbenog vijeća;

—	povreda načela jednakog postupanja i dobre uprave.

Tužba podnesena 27. svibnja 2020. – Hochmann Marketing protiv EUIPO-a (bittorrent)

(Predmet T-337/20)

(2020/C 255/32)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Hochmann Marketing GmbH (Neu-Isenburg, Njemačka) (zastupnik: J. Jennings, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Predmetni sporni žig: verbalni žig Europske unije bittorrent – verbalni žig Europske unije br. 3 216 439

Pobijana odluka: odluka četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 30. ožujka 2020. u predmetu R 187/2020-4

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku;

—	naloži EUIPO-u snošenje troškova.

Tužbeni razlozi

—	ozbiljna pogreška koja se tiče prava jer pretvaranje u austrijski žig nije očito isključeno;

—	povreda članka 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima te arbitrarna pretpostavka da tužitelj ni u jednom trenutku nije utemeljeno istaknuo da treba potvrditi upotrebu u Austriji;

—	povreda članka 103. stavka 1. Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća;

—	ozbiljna povreda postupka i pogreška koja se tiče prava jer žalbeno vijeće nije uzelo u obzir utvrđenje i volju Ureda da je pretvaranje u njemački žig bilo zakonito;

—	povreda članka 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima zbog višekratnog neuzimanja u obzir dokaza o uporabi podnesenih u predmetu C-118/18 P;

—	povreda postupka i povreda članka 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima jer postoji tužiteljev gospodarski interes u pogledu ishoda postupka;

—	ozbiljna povreda postupka i pogreška koja se tiče prava zbog uzimanja u obzir argumenata sadržanih u intervenijentovu podnesku od 23. rujna 2019. u vezi s prijavom za registraciju koju je tužitelj navodno podnio u zloj vjeri;

—	ozbiljna pogreška koja se tiče prava zbog isključenja pretvaranja u skladu s člankom 139. stavkom 2. točkom (a) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća na temelju presude u predmetu C-149/11;

—	ozbiljna povreda postupka i pogreška koja se tiče prava jer je očitovanje Ureda zatraženo tek nakon proglašenja austrijskog žiga ništavim, a Ured se do danas nije izjasnio u pogledu tužiteljevih argumenata iz zahtjeva za pretvaranje;

—	pogreška koja se tiče prava u pogledu odluke o troškovima.

Tužba podnesena 29. svibnja 2020. – EAB protiv EUIPO-a (RADIOSHUTTLE)

(Predmet T-341/20)

(2020/C 255/33)

Jezik postupka: švedski

Stranke

Tužitelj: EAB AB (Smålandsstenar, Švedska) (zastupnici: J. Norderyd i C. Sundén, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Predmetni sporni žig: prijava za registraciju verbalnog žiga Europske unije RADIOSHUTTLE – prijava za registraciju br. 179 709 13

Pobijana odluka: odluka prvog žalbenog vijeća EUIPO-a od 23. ožujka 2020. u predmetu R 1428/2019-1

Tužbeni zahtjevi

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku;

—	naloži EUIPO-u snošenje troškova.

Tužbeni razlog

—	povreda članka 7. stavka 1. točke (b), članka 7. stavka 1. točke (c) i članka 7. stavka 2. Uredbe (EU) br. 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća.

Tužba podnesena 5. lipnja 2020. – Krasnyj Octyabr protiv EUIPO-a – Spółdzielnia „Pokój” (Pokój TRADYCJA JAKOŚĆ KRÓWKA SŁODKIE CHWILE Z DZIECIŃSTWA TRADYCYJNA RECEPTURA)

(Predmet T-355/20)

(2020/C 255/34)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: PAO Moscow Confectionery Factory „Krasnyj Octyabr” (Moskva, Rusija) (zastupnici: M. Geitz i J. Stock, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Spółdzielnia „Pokój” (Bielsko-Biała, Poljska)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Nositelj spornog žiga: druga stranka pred žalbenim vijećem

Predmetni sporni žig: figurativni žig Europske unije Pokój TRADYCJA JAKOŚĆ KRÓWKA SŁODKIE CHWILE Z DZIECIŃSTWA TRADYCYJNA RECEPTURA – žig Europske unije br. 15 371 305

Postupak pred EUIPO-om: postupak za proglašavanje žiga ništavim

Pobijana odluka: odluka prvog žalbenog vijeća EUIPO-a od 2. travnja 2020. u predmetu R 1974/2019-1

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku;

—	naloži EUIPO-u snošenje troškova.

Tužbeni razlog

—	povreda članka 60. stavka 1. točke (a) u vezi s člankom 8. stavkom 1. točkom (b) Uredbe (EU) br. 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća.

Tužba podnesena 8. lipnja 2020. – Jiruš protiv EUIPO-a – Nile Clothing (Racing Syndicate)

(Predmet T-356/20)

(2020/C 255/35)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Václav Jiruš (Vitín, Češka Republika) (zastupnik: J. Zedníková, odvjetnica)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Nile Clothing AG (Sutz, Švicarska)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Nositelj spornog žiga: tužitelj u postupku pred Općim sudom

Predmetni sporni žig: figurativni žig Europske unije Racing Syndicate – žig Europske unije br. 11 801 065

Postupak pred EUIPO-om: postupak proglašavanja žiga ništavim

Pobijana odluka: odluka petog žalbenog vijeća EUIPO-a od 31. ožujka 2020. u predmetu R 1488/2019-5

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku i predmet vrati na ponovno odlučivanje;

—	naloži drugoj stranci pred žalbenim vijećem da tužitelju naknadi troškove postupka.

Tužbeni razlozi

—	povreda članka 72. stavka 2. Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća;

—	povreda članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća.

Tužba podnesena 8. lipnja 2020. – Team Beverage protiv EUIPO-a – Zurich Deutscher Herold Lebensversicherung (Team Beverage)

(Predmet T-359/20)

(2020/C 255/36)

Jezik na kojem je tužba podnesena: njemački

Stranke

Tužitelj: Team Beverage AG (Bremen, Njemačka) (zastupnici: O. Spieker, A. Schönfleisch, N. Willich i N. Achilles, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Zurich Deutscher Herold Lebensversicherung AG (Bonn, Njemačka)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Podnositelj prijave: tužitelj

Predmetni sporni žig: prijava verbalnog žiga Europske unije „Team Beverage”– prijava za registraciju br. 17 665 704

Postupak pred EUIPO-om: postupak povodom prigovora

Pobijana odluka: odluka četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 8. travnja 2020. u predmetu R 2727/2019-4

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku;

—	naloži EUIPO-u snošenje troškova.

Tužbeni razlozi

—	povreda članaka 18. i 47. Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća u vezi s člankom 10. Delegirane uredbe Komisije (EU) 2018/625;

—	povreda članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća.

Tužba podnesena 10. lipnja 2020. – El Corte Inglés protiv EUIPO-a – Europull (GREEN COAST)

(Predmet T-361/20)

(2020/C 255/37)

Jezik na kojem je tužba podnesena: španjolski

Stranke

Tužitelj: El Corte Inglés, SA (Madrid, Španjolska) (zastupnik: J. L. Rivas Zurdo, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Europull Srl (Carpi, Italija)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Nositelj spornog žiga: tužitelj pred Općim sudom

Predmetni sporni žig: Figurativni žig GREEN COAST – žig Europske unije br. 14 936 694

Postupak pred EUIPO-om: postupak proglašavanja žiga ništavim

Pobijana odluka: odluka četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 30. ožujka 2020. u predmetu R 1555/2019-4

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku u dijelu u kojem se odbijanjem tužbe podnositelja prijave potvrđuje odluka Odjela za brisanje o proglašavanju žiga ništavim pod br. 13 595 C i potvrđuje brisanje žiga Europske unije br. 14 936 694 GREEN COAST (figurativni žig), u razredu 25.

—	naloži snošenje troškova protustranci ili protustrankama koje se protive ovoj tužbi.

Tužbeni razlozi

—

Pobijanom odlukom povrijeđeni su propisi o dokazivanju ranijeg prava (talijanski žig s brojem prijave MO1997C000283 i registarskim brojem 0001247661), u bitnom u njezinoj točki 22., u kojoj je žalbeno vijeće to pravo smatralo dokazanim, te u točkama 15. do 21., koje sadržavaju glavna razmatranja koja su dovela do tog zaključka.

—	Povreda članka 12. stavka 2. točke (a) i članka 2. stavka 2. točke (b) podtočke i., na koji prethodni članak upućuje te, mutatis mutandi, članka 7. stavka 2. točke (a) podtočke ii. Delegirane uredbe Komisije (EU) 2018/625.

—	Povreda članka 18. stavka 1. točke (a) i članka 8. stavka 1. točke (a) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća.

Tužba podnesena 11. lipnja 2020. – Acciona protiv EUIPO-a – Agencia Negociadora PB (REACCIONA)

(Predmet T-362/20)

(2020/C 255/38)

Jezik na kojem je tužba podnesena: španjolski

Stranke

Tužitelj: Acciona, SA (Alcobendas, Španjolska) (zastupnik: J. C. Erdozain López, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Agencia Negociadora PB, SL (Las Rozas, Španjolska)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Nositelj spornog žiga: tužitelj pred Općim sudom

Predmetni sporni žig: verbalni žig REACCIONA – žig Europske unije br. 8 605 578

Postupak pred EUIPO-om: postupak proglašavanja žiga ništavim

Pobijana odluka: odluka četvrtoga žalbenog vijeća EUIPO-a od 2. travnja 2020. u predmetu R 652/2019-4

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku.

—	naloži EUIPO-u i intervenijentu, ako se pojavi i ospori ovu tužbu, snošenje troškova.

Tužbeni razlog

—	Povreda članka 58. stavka 1. točke (a) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća.

Tužba podnesena 9. lipnja 2020. – Krasnyj Octyabr protiv EUIPO-a – Spółdzielnia „Pokój” (KRÓWKA MLECZNA Milk FUDGE)

(Predmet T-363/20)

(2020/C 255/39)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: PAO Moscow Confectionery Factory „Krasnyj Octyabr” (Moskva, Rusija) (zastupnici: M. Geitz i J. Stock, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Spółdzielnia „Pokój” (Bielsko-Biała, Poljska)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Nositelj spornog žiga: druga stranka pred žalbenim vijećem

Predmetni sporni žig: figurativni žig Europske unije KRÓWKA MLECZNA Milk FUDGE – žig Europske unije br. 15 371 255

Postupak pred EUIPO-om: postupak za proglašavanje žiga ništavim

Pobijana odluka: odluka prvog žalbenog vijeća EUIPO-a od 7. travnja 2020. u predmetu R 1532/2019-1

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku;

—	naloži EUIPO-u snošenje troškova.

Tužbeni razlozi

—	povreda članka 60. stavka 1. točke (a) u vezi s člankom 8. stavkom 1. točkom (b) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća;

—	povreda članka 94. stavka 1. Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća;

—	povreda prava na saslušanje.

Tužba podnesena 11. lipnja 2020. – Birkenstock Sales protiv EUIPO-a (oblik uzorka potplata cipele)

(Predmet T-365/20)

(2020/C 255/40)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Birkenstock Sales GmbH (Linz am Rhein, Njemačka) (zastupnici: C. Menebröcker i K. Middelhoff, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Predmetni sporni žig: prijava pozicijskog žiga Europske unije (oblik uzorka potplata cipele) – prijava br. 14 576 284

Pobijana odluka: odluka prvog žalbenog vijeća EUIPO-a od 19. ožujka 2020. u predmetu R 1706/2019-1

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku;

—	naloži EUIPO-u snošenje troškova.

Tužbeni razlog

—	povreda članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća

Tužba podnesena 12. lipnja 2020. – 1031023 B.C. protiv EUIPO-a – Bodegas San Valero (Prikaz okruglog elementa koji nalikuje potezu kistom)

(Predmet T-366/20)

(2020/C 255/41)

Jezik na kojem je tužba podnesena: španjolski

Stranke

Tužitelj: 1031023 B.C. Ltd (Richmond, Britanska Kolumbija, Kanada) (zastupnica: M. González Gordon, odvjetnica)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Bodegas San Valero, S. Coop. (Cariñena, Španjolska)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Podnositelj prijave spornog žiga: tužitelj pred Općim sudom

Predmetni sporni žig: prijava figurativnog žiga Europske unije (Prikaz okruglog elementa koji nalikuje potezu kistom) – prijava za registraciju br. 17 890 405

Postupak pred EUIPO-om: postupak povodom prigovora

Pobijana odluka: odluka prvog žalbenog vijeća EUIPO-a od 9. ožujka 2020. u predmetu R 2142/2019-1

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

proglasi tužbu i priložene dokumente dopuštenima te da utvrdi da je tužba protiv pobijane odluke podnesena unutar propisanih rokova i u propisanom obliku i da, nakon provođenja odgovarajućih postupovnih formalnosti, donese presudu kojom prihvaća njegove zahtjeve i odobrava registraciju žiga Unije br. 17 890 405.

Tužbeni razlog

Povreda članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i vijeća.

Tužba podnesena 12. lipnja 2020. – Smiley Miley protiv EUIPO-a – Cyrus Trademarks (MILEY CYRUS)

(Predmet T-368/20)

(2020/C 255/42)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Smiley Miley, Inc. (Nashville, Tennessee, Sjedinjene Države) (zastupnik: J. Devaureix, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Cyrus Trademarks Ltd (Road Town, Britanski Djevičanski otoci)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Podnositelj prijave spornog žiga: tužitelj

Predmetni sporni žig: prijava verbalnog žiga Europske unije MILEY CYRUS – prijava za registraciju br. 12 807 111

Postupak pred EUIPO-om: postupak povodom prigovora

Pobijana odluka: odluka četvrtoga žalbenog vijeća EUIPO-a od 2. travnja 2020. u predmetu R 2520/2018-4

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	prizna zahtjev, sa svim priloženim dokumentima i odgovarajućim kopijama;

—	prizna sve dokaze priložene zahtjevu;

—	poništi pobijanu odluku;

—	naloži EUIPO-u i eventualno intervenijentu snošenje troškova postupka.

Tužbeni razlog

—	povreda članka 8, stavka 1. točke (b) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća.

Tužba podnesena 13. lipnja 2020. – EFFAS protiv EUIPO-a – CFA Institute

(CEFA Certified European Financial Analyst)

(Predmet T-369/20)

(2020/C 255/43)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: European Federation of Financial Analysts'Societies (EFFAS) (Frankfurt na Majni, Njemačka) (zastupnici: S. Merico i G. Macías Bonilla, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: CFA Institute (Charlottesville, Virginia, Sjedinjene Američke Države)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Nositelj spornog žiga: tužitelj pred Općim sudom

Predmetni sporni žig: prijava verbalnog žiga Europske unije CEFA Certified European Financial Analyst – prijava za registraciju br. 14 902 341

Postupak pred EUIPO-om: postupak povodom prigovora

Pobijana odluka: odluka petog žalbenog vijeća EUIPO-a od 31. ožujka 2020. u predmetu R 1082/2019-5

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku;

—	naloži EUIPO-u snošenje troškova.

Tužbeni razlog

—	povreda članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća.

Tužba podnesena 11. lipnja 2020. – KL protiv EIB-a

(Predmet T-370/20)

(2020/C 255/44)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: KL (zastupnici: L. Levi i A. Champetier, odvjetnice)

Tuženik: Europska investicijska banka

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	proglasi tužbu dopuštenom i osnovanom;

slijedom toga,

—	poništi EIB-ove odluke od 8. veljače i 8. ožujka 2019. kojima se utvrđuje da je tužitelj sposoban za rad i neopravdano odsutan od 18. veljače 2019.;

—	ako je potrebno, poništi odluku predsjednika EIB-a od 16. ožujka 2020. kojom se potvrđuju zaključci povjerenstva za mirenje i, slijedom toga, odluke od 8. veljače i 8. ožujka 2019.;

prema tome

—	naloži tuženiku retroaktivno plaćanje invalidske imovine u načelu od 1. veljače 2019.;

—	naloži tuženiku plaćanje zateznih kamata na invalidsku mirovinu koja se duguje od 1. veljače 2019., i to do potpunog plaćanja, pri čemu se zatezne kamate utvrđuju po stopi Europske središnje banke uvećanoj za dva boda;

—	naloži EIB-u naknadu tužiteljeve neimovinske štete;

—	naloži EIB-u snošenje svih troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe dva tužbena razloga.

1.	Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članaka 46-1 i 48-1 Pravilnika o mirovinskom sustavu i članka 11. stavaka 1. i 3. upravnih odredaba, te na očitoj pogreški u ocjeni.

2.	Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi dužnosti brižnog postupanja.

Tužba podnesena 15. lipnja 2020. – KM protiv Komisije

(Predmet T-374/20)

(2020/C 255/45)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: KM (zastupnik: M. Müller-Trawinski, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi odluku tuženika od 7. listopada 2019. u obliku odluke koju je donio „Autorité Investie du Pouvoir de Nomination (AIPN)” br. R/627/19 od 20. ožujka 2020., kojom je tužitelju odbio priznati pravo na obiteljsku mirovinu, naloži tuženiku da donese novu odluku u skladu s pravnim stajalištem Općeg suda te tužitelju odobri pravo na obiteljsku mirovinu;

—	tuženiku naloži snošenje troškova postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe slijedeće tužbene razloge.

1.

Prvi tužbeni razlog U okviru prvog tužbenog razloga tužitelj ističe da činjenica da se za odobravanje obiteljske mirovine od heteroseksualnih parova zahtijeva zaključenje braka, dok kod svih drugih parova dostaje bilo koji oblik trajnog registriranog životnog partnerstva, predstavlja diskriminaciju.

2.

Drugi tužbeni razlog U okviru drugog tužbenog razloga prigovara se da je članak 18. u vezi s člankom 20. Priloga VIII. Pravilniku o osoblju za dužnosnike Europske Unije diskriminatoran, a time i ništav, jer kod djelatnih dužnosnika dostaje jedna godina trajanja braka da bi se pretpostavilo postojanje trajne veze koja u slučaju smrti dužnosnika bračnom drugu daje pravo na obiteljsku mirovinu, dok u slučaju bračnih drugova dužnosnika koji su se vjenčali tek nakon njihova odlaska u mirovinu, naprotiv, mora proteći pet godina braka kako bi dobili pravo na obiteljsku mirovinu.

Tužba podnesena 19. lipnja 2020. – Ryanair protiv Komisije

(Predmet T-378/20)

(2020/C 255/46)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Ryanair DAC (Swords, Ireland) (zastupnici: E. Vahida, F. Laprévote, S. Rating i I. Metaxas-Maranghidis, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi Odluku Europske komisije (EU) od 15. travnja 2020. o državnoj potpori SA.56795 (1); i

—	naloži Europskoj komisiji da snosi troškove.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe pet tužbenih razloga.

1.	Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Europska komisija povrijedila pravni zahtjev da potpora odobrena prema članku 107. stavku 2. točki (b) UFEU-a treba popraviti štetu nastalu zbog iznimnih okolnosti, a ne štetu koju je pretrpjela jedna žrtva takvih okolnosti.

2.	Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Europska komisija počinila očitu pogrešku u ocjeni prilikom preispitivanja proporcionalnost potpore i štete koju je prouzročila kriza vezana za COVID-19.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Europska komisija povrijedila posebne odredbe UFEU-a i opća načela europskog prava koja se odnose na zabranu diskriminacije, slobodno pružanje usluga i slobodu poslovnog nastana, koje su temelj liberalizacije tržišta zračnog prijevoza od kasnih 1980.-ih. Liberalizacija tržišta zračnog prijevoza u EU-u omogućila je rast uistinu sveeuropskih niskotarifnih zračnih prijevoznika. Europska komisija je zanemarila štetu koju je kriza vezana za COVID-19 prouzročila takvim sveeuropskim zračnim prijevoznicima i njihovu ulogu u zračnoj povezanosti Danske, odobrivši Danskoj da potporu osigura samo SAS-u. Članak 107. stavak 2. točka (b) UFEU-a predviđa iznimku od zabrane državnih potpora na temelju članka 107. stavka 1. UFEU-a, ali ne predviđa iznimku od ostalih pravila i načela UFEU-a.

4.	Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Europska komisija propustila pokrenuti formalni istražni postupak usprkos ozbiljnim poteškoćama i povrijedila tužiteljeva postupovna prava.

5.	Peti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je u odluci Komisija povrijedila obvezu obrazlaganja.

---

(1)  Odluka Europske komisije (EU) od 15. travnja 2020. o državnoj potpori SA.56795 -- Danska – Naknada štete uzrokovane epidemijom COVID-19 nastale Scandinavian Airlinesu (još neobjavljena u Službenom listu)

Tužba podnesena 19. lipnja 2020. – Ryanair protiv Komisije

(Predmet T-379/20)

(2020/C 255/47)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Ryanair DAC (Swords, Irska) (zastupnici: E. Vahida, F. Laprévote, S. Rating i I. Metaxas-Maranghidis, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi Odluku Europske komisije (EU) od 24. travnja 2020. o državnoj potpori SA.57061 (1); i

—	naloži Europskoj komisiji da snosi troškove.

Tužitelj je također zatražio da se o njegovoj tužbi odlučuje u ubrzanom postupku utvrđenom u članku 23.a Statuta Suda.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe pet tužbenih razloga, sličnih onima istaknutima u predmetu T-378/20, Ryanair protiv Komisije.

---

(1)  Odluka Europske komisije (EU) of 24. travnja 2020. o državnoj potpori SA.57061 -- Švedska – Naknada štete uzrokovane epidemijom COVID-19 nastale Scandinavian Airlinesu (još neobjavljena u Službenom listu)