(1)

Europodručje nastavlja rasti, no na obzoru se naziru međusobno povezani rizici za ekonomske izglede i neizvjesnost. Osim toga, postoji i rizik da će niski rast i inflacija potrajati zbog slabe produktivnosti i starenja stanovništva. Iako je proizvodni jaz od 2017. postao pozitivan te je 2018. iznosio 0,7 % potencijalnog bruto domaćeg proizvoda (BDP), očekuje se da će potencijalni rast ostati niži od razina prije krize (3). Temeljna inflacija 2018. i 2019. i dalje je iznosila između 1 i 1,5 % te se predviđa da će se 2020. i 2021. zadržati na približno 1,5 %. Pokazatelji tržišta rada i dalje se poboljšavaju, iako sporijim tempom, a očekuje se da će se rast zaposlenosti dodatno usporiti te i dalje postoje izazovi kada je riječ o kvaliteti radnih mjesta. Nominalni rast plaća postao je stabilan, dosegao je približno 2,25 % 2018. nakon što je nekoliko godina bio ispod 2,0 % i procjenjuje se da je 2019. iznosio približno 2,5 %, a da će u razdoblju 2020.–2021. opet iznositi 2,25 %. Unatoč povoljnim uvjetima na tržištu rada rast realnih plaća spor je te je i dalje nizak – bio je niži od 1 % 2018., a procjenjuje se da je razina rasta bila slična 2019. te se očekuje se da će 2020. iznositi 0,7 %, a 2021. 0,8 %. Kako je navedeno u Izvješću o mehanizmu upozoravanja za 2020. koji je Komisija donijela 17. prosinca 2019., očekuje se da će se suficit tekućeg računa europodručja smanjiti, iako će ostati blizu najviših razina. Države članice s deficitom smanjile su svoj deficit tekućeg računa ili su ga pretvorile u suficit, iako i dalje bilježe vrlo negativne neto međunarodne investicijske pozicije.

Pojedine države članice smanjile su istodobno svoje suficite tekućeg računa, iako su oni i dalje postojano visoki, te se stoga njihove neto međunarodne investicijske pozicije povećavaju. Na dinamiku salda tekućih računa u europodručju utječe slaba vanjska potražnja, a to posebno vrijedi za izvozno orijentirane države članice s visokim suficitom tekućeg računa, koje uvelike ovise o inozemnoj potražnji za izvozom. Važna je i povoljna dinamika potražnje, a države članice s visokim suficitom također bi doprinijele ponovnoj uspostavi ravnoteže jačanjem uvjeta kojima se podupiru rast plaća, uz istodobno poštovanje uloge socijalnih partnera, te javna i privatna ulaganja.

(2)

Kako bi se povećao potencijal za rast i istodobno osigurala održivost okoliša i socijalna održivost te potaknula stvarna konvergencija među državama članicama europodručja, potrebne su strukturne reforme radi poticanja održivog rasta te ulaganja u materijalni i nematerijalni kapital s ciljem povećanja produktivnosti. To bi posebno pomoglo državama članicama čiji je potencijal za rast osjetno niži od prosjeka europodručja. To bi bilo nužno i kako bi se spriječilo da u gospodarstvu europodručja nastupi dulje razdoblje niskog potencijala za rast i niske produktivnosti, niske inflacije cijena i niskog rasta plaća te porasta nejednakosti. Reforme i ulaganja i dalje su presudni kako bi se osiguralo da europodručje ponovno postigne zamah rasta, prevlada snažnije pritiske u srednjoročnom i dugoročnom razdoblju prouzročene, među ostalim, pogoršanjem demografske slike, i olakša transformaciju prema održivom gospodarstvu, čime će se europodručju i njegovim državama članicama pomoći da ostvare UN-ove ciljeve održivog razvoja.

(3)

Gospodarski učinak klimatskih promjena, koje su danas jedan od najvećih sistemskih rizika za svjetsko gospodarstvo, financijske sustave i društva, postaje vidljiv. Rizici za globalno gospodarstvo koji proizlaze iz klimatskih promjena i, šire, iz uništavanja okoliša, sve su prisutniji te će imati vrlo širok učinak, među ostalim i na najranjivije članove naših društava. Ako ne budu popraćeni primjerenim mjerama, moglo bi doći do negativnih posljedica po otpornost naših gospodarstava, uključivost i dugoročni potencijal za rast. U tom kontekstu bili bi ključni ulaganje i stvaranje regulatornih i financijskih uvjeta za uredan prijelaz na održivo gospodarstvo. Ako im se pristupi na pravi način, izazovi povezani s okolišem i klimom također su prilika za revitalizaciju europskoga gospodarstva u smjeru održivog razvoja. Komisija je s tim ciljem predstavila europski zeleni plan kao europsku strategiju rasta koja će obuhvaćati prijedlog prvog europskog klimatskog zakonodavstva kojim će cilj klimatske neutralnosti do 2050. postati zakon. Istodobno će se pri zelenoj tranziciji u obzir morati uzeti učinak na različite dijelove društva. Ulaganje u olakšavanje prijelaza na održivo gospodarstvo morat će biti popraćeno određivanjem cijena ugljika, primjerenim propisima u svim sektorima i ulaganjem u vještine i potporu pri mijenjanju radnog mjesta kako bi se osiguralo da svi građani ostvaruju koristi od tehnološkog napretka, posebno u sektorima i regijama koje zaostaju u digitalnoj i zelenoj tranziciji.

(4)

Mobilizacijom javnih i privatnih sredstava za ulaganje u zelenu i digitalnu tranziciju može se doprinijeti kratkoročnom održavanju rasta i odgovoriti na dugoročne izazove s kojima se naša gospodarstva suočavaju. Iako digitalna revolucija može pružiti prilike u smislu produktivnosti, rasta i otvaranja radnih mjesta, može prouzročiti i izazove, posebno za slabije kvalificirane radnike koji nemaju vještine za rad s novim tehnologijama. Različite brzine prijelaza na digitalno gospodarstvo među državama članicama europodručja mogle bi predstavljati znatan rizik za konvergenciju i makroekonomsku stabilnost. Tome bi se mogli pridodati i snažni učinci aglomeracije, od kojih korist često ostvaruju veliki gradovi te dolazi do jačanja već snažnih aktera, što je česta pojava u području digitalnih tehnologija i može povećati nejednakost i negativno utjecati na konvergenciju. Ulaganja bi trebalo usmjeriti na istraživanje i inovacije, ali i na širenje inovacija na cijelo gospodarstvo.

(5)

Koordiniranija strategija ulaganja u kombinaciji sa snažnijim reformama na razini europodručja bila bi ključna za potporu održivom rastu i pružanje odgovora na dugoročne izazove kao što su klimatska tranzicija i tehnološka transformacija. Proračunskim instrumentom za konvergenciju i konkurentnost državama članicama europodručja pružala bi se financijska potpora za provedbu prijedloga koji bi se u pravilu trebali sastojati od paketâ reformi i ulaganja. Programom InvestEU, kojim će se doprinijeti i Planu ulaganja za održivu Europu, također se žele mobilizirati dodatna ulaganja za daljnje poticanje inovacija i otvaranja radnih mjesta u Uniji, među ostalim financiranjem održive infrastrukture. Fondovi kohezijske politike, koji su ključni za pružanje potpore našim regijama i ruralnim područjima, imaju ulogu i u klimatskoj i tehnološkoj tranziciji promicanjem održivog razvoja. Europska investicijska banka već je namijenila 25 % svojih ukupnih financijskih sredstava ulaganjima u području klime te je najavila kako taj udio namjerava udvostručiti. Kako bi se ostvarili ciljevi Unije u pogledu održivosti, bilo bi ključno provesti investicijske projekte na nacionalnoj i podnacionalnoj razini koji obuhvaćaju prilagodbu klimatskim promjenama i ublažavanje tih promjena, energetsku tranziciju, dekarbonizaciju ili kružno gospodarstvo. Ulaganje u mrežne industrije i infrastrukturu može doprinijeti poboljšanju konkurentnosti europodručja i potaknuti prijelaz na održiviji prijevoz. Osim toga, ulaganja u nematerijalnu imovinu, kao što je istraživanje i razvoj, te vještine također su ključna kako bi se europodručje pripremilo za buduće izazove.

(6)

Učinci gospodarskog rasta tijekom proteklih godina nisu se jednako osjetili unutar država članica, kao ni među regijama i državama članicama. Iako su razine raspoloživog dohotka nedavno porasle, u nekoliko država članica europodručja i dalje su ispod razina prije krize. Broj osoba kojima prijeti rizik od siromaštva i socijalne isključenosti smanjuje se u većini država članica te je danas za 5 milijuna niži od najvišeg broja dosegnutoga 2012., no u europodručju je i dalje iznad razina iz 2008. Nakon razdoblja povećanih razlika, pojedine države članice u proteklih nekoliko godina konvergirale su u smjeru država s najvišim BDP-om po stanovniku. Međutim, udio dohotka osoba s najvišim razinama dohotka polako se povećavao u proteklom desetljeću te među državama članicama i dalje postoje velike razlike. Kako bi se promicala uzlazna konvergencija unutar država članica i među njima, bilo bi važno promicati politike koje su usmjerene na povećanje i učinkovitosti i pravednosti, u skladu s UN-ovim ciljevima održivog razvoja. Te politike trebale bi dovesti do boljih makroekonomskih ishoda s ravnomjernije raspodijeljenim koristima za cijelo društvo, što također doprinosi poticanju kohezije u europodručju.

(7)

Dosljednost i uravnoteženost kombinacije makroekonomskih politika europodručja, što obuhvaća monetarnu, fiskalnu i strukturnu politiku, ključne su za osiguravanje snažnog, uključivog i održivoga gospodarskog rasta te za djelotvorno reagiranje na trajno nisku inflaciju, slabljenje ekonomskih izgleda i rizike za dugoročni rast. Europska središnja banka zadržava akomodativnu monetarnu politiku kako bi se razinu inflacije približilo srednjoročnom cilju, uz istodobno podupiranje rasta i otvaranja radnih mjesta. Monetarnu politiku mora se dopuniti fiskalnom politikom, kao i strukturnim reformama u različitim sektorima, što obuhvaća i reforme potrebne za dovršetak strukture ekonomske i monetarne unije.

(8)

Koordinacijom nacionalnih fiskalnih politika uz puno poštovanje Pakta o stabilnosti i rastu, istodobno uzimajući u obzir raspoloživ fiskalni prostor i prelijevanja među državama članicama, podupire se pravilno funkcioniranje ekonomske i monetarne unije. Očekuje se da će se fiskalna politika europodručja u 2020. i 2021. kretati od uglavnom neutralne do blago ekspanzivne. Nacionalne fiskalne politike istodobno su i dalje nedovoljno diferencirane. Provedba razboritih fiskalnih politika u državama članicama s visokim razinama javnog duga dovela bi do njegova smanjenja i smanjenja izloženosti šokovima te omogućila potpuno funkcioniranje automatskih stabilizatora u slučaju gospodarskog pada. S druge strane, dodatnim poticanjem ulaganja i druge produktivne potrošnje u državama članicama s povoljnim proračunskim stanjem doprinijelo bi se kratkoročnom i srednjoročnom rastu te bi se istodobno pomoglo i ponovnom uravnoteženju gospodarstva europodručja. Ako se ostvare negativni rizici, trebalo bi diferencirati fiskalne odgovore s ciljem ostvarenja veće potpore na ukupnoj razini, uz istodobno osiguravanje punog poštovanja Pakta o stabilnosti i rastu. Trebalo bi uzeti u obzir okolnosti specifične za pojedine zemlje te izbjegavati procikličnost, u mjeri u kojoj je to moguće. Države članice trebale bi biti spremne koordinirati politike u okviru Euroskupine.

(9)

Fiskalne strukturne reforme i dalje su ključne za poboljšanje fiskalne održivosti, jačanje potencijala za rast i omogućavanje djelotvorne protucikličke fiskalne politike u slučaju gospodarskog pada. Dobrim funkcioniranjem nacionalnih fiskalnih okvira, zajedno s redovitim i temeljitim analizama rashoda te djelotvornom i transparentnom javnom nabavom, mogu se povećati učinkovitost i djelotvornost javnih rashoda te poboljšati vjerodostojnost i kvaliteta fiskalnih politika. Poboljšanjem strukture nacionalnih proračuna i na prihodovnoj i na rashodovnoj strani, među ostalim preusmjeravanjem sredstava prema javnim ulaganjima u kontekstu dobro osmišljenih strategija ulaganja i razvojem zelenih proračunskih instrumenata, povećao bi se učinak javnih proračuna na rast, povećala produktivnost te bi se počelo odgovarati na hitne dugoročne izazove povezane s prijelazom na zeleno i digitalno gospodarstvo. Pojednostavnjenje i osuvremenjivanje poreznih sustava te suzbijanje poreznih prijevara, utaje i izbjegavanja plaćanja poreza, osobito mjerama protiv agresivnog poreznog planiranja, uzimajući u obzir rasprave koje su u tijeku u sklopu Uključivog okvira o preostalim pitanjima smanjenja porezne osnovice i premještanja dobiti (BEPS) Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD), ključni su za stvaranje učinkovitijih i pravednijih poreznih sustava. Lakoća kojom se mobilni resursi mogu kretati unutar europodručja jedan je od temelja unutarnjeg tržišta, ali se zbog nje također povećava prostor za poreznu konkurenciju. Koordinacija među državama članicama stoga je ključna kada je riječ o rješavanju problema premještanja dobiti i štetne porezne prakse te izbjegavanju sveopće prakse snižavanja oporezivanja društava.

U tim nastojanjima moglo bi biti izuzetno važno postići dogovor o sustavu zajedničke konsolidirane osnovice poreza na dobit i dogovor o OECD-ovu Uključivom okviru o preostalim pitanjima BEPS-a kako bi se preispitala raspodjela dobiti među zemljama te osigurala minimalna razina stvarnog oporezivanja. Porezno opterećenje u europodručju relativno je visoko i usmjereno na rad, dok porezi na nekretnine ili za zaštitu okoliša čine vrlo mali udio poreznih prihoda. Međutim, porezi na nekretnine ili za zaštitu okoliša mogu biti manje štetni za rast te za ponudu i potražnju radne snage. Povećana primjena poreza za zaštitu okoliša može doprinijeti održivom rastu poticanjem „zelenijeg” ponašanja potrošača i proizvođača. Oporezivanjem bi trebalo više uzeti u obzir dimenziju klime i dosljednije rješavati pitanja emisija i istjecanja ugljika. Promicanjem koordiniranog djelovanja na svjetskoj razini dodatno bi se povećala djelotvornost tih mjera. Stoga će se s ciljem olakšavanja prijelaza na zeleno gospodarstvo predložiti osmišljavanje proračunskih politika koje pogoduju obvezama u području klime i preispitivanje Direktive Vijeća 2003/96/EZ (4) kao i mehanizma za graničnu prilagodbu emisija ugljika koji je u skladu s pravilima Svjetske trgovinske organizacije (WTO) ako je to potrebno kako bi se izbjeglo istjecanje ugljika.

(10)

Strukturne i institucijske reforme kojima se povećava konkurentnost na tržištima proizvoda, promiče učinkovitost resursa, poboljšavaju poslovno okruženje i kvaliteta javne uprave, uključujući djelotvornost pravosudnih sustava, važne su za otpornost država članica europodručja. Otporne gospodarske strukture i odgovarajuće politike sprečavaju da šokovi imaju znatne i dugotrajne učinke na dohodak i ponudu radne snage te mogu olakšati funkcioniranje fiskalne i monetarne politike i ograničiti razlike, posebno u slučaju gospodarskog pada, stvarajući povoljnije uvjete za održiv i uključiv rast. Boljom koordinacijom i provedbom strukturnih reformi, osobito onih koje su propisane u preporukama za pojedine zemlje, mogu se stvoriti pozitivni učinci prelijevanja među državama članicama. U tom smislu nacionalni odbori za produktivnost mogu imati važnu ulogu u većem preuzimanju odgovornosti za reforme i poboljšanju provedbe. Reforme su nužne i za suočavanje s hitnim dugoročnim izazovima kao što su klimatska tranzicija i tehnološka transformacija. Produbljivanje integracije jedinstvenog tržišta, koje se pokazalo glavnim pokretačem rasta i konvergencije među državama članicama, može doprinijeti i poticanju rasta produktivnosti.

(11)

Europskim stupom socijalnih prava utvrđuje se 20 načela za poticanje jednakih mogućnosti i pristupa tržištu rada, pravednih radnih uvjeta te socijalne zaštite i uključenosti. Osmišljen je kao putokaz za promicanje uzlazne konvergencije prema boljim uvjetima života i rada. Jača i uključivija gospodarstva i društva mogu zauzvrat poticati otpornost Unije i europodručja. Važno je da pošten i pravedan prijelaz na zeleno i digitalno gospodarstvo bude popraćen reformama i ulaganjem u vještine, potporu pri mijenjanju radnog mjesta i djelotvorniju socijalnu zaštitu. Puna provedba Europskog stupa socijalnih prava na svim razinama uz poštovanje odgovarajućih kompetencija bit će ključna za promicanje uzlazne konvergencije.

(12)

Reformama kojima se potiče sudjelovanje na tržištu rada, rješava problem nezaposlenosti mladih i dugotrajne nezaposlenosti, promiče otvaranje kvalitetnih radnih mjesta, podupiru uspješni prijelazi na tržištu rada, smanjuje segmentacija i promiče socijalni dijalog može se doprinijeti jačanju uključiva rasta, unaprijediti otpornost gospodarstva i automatska stabilizacija, smanjiti nejednakosti te pomoći u suočavanju sa siromaštvom i socijalnom isključenosti. Individualizirana potpora pri mijenjanju radnog mjesta, osposobljavanje i prekvalifikacija ključni su za promicanje pravodobnog ponovnog uključivanja tražitelja posla na tržište rada. Aktivne politike tržišta rada trebale bi biti dobro integrirane sa socijalnim politikama i promicati aktivno uključivanje na tržište rada i u društvo. Pristup kvalitetnom obrazovanju i osposobljavanju tijekom cijeloga života iziskuje odgovarajuće ulaganje kako bi se unaprijedili ljudski kapital i vještine, među ostalim u svjetlu digitalne i zelene tranzicije. Time se doprinosi srednjoročnom i dugoročnom povećanju zapošljivosti, produktivnosti, kapaciteta za inovacije i plaća te se povećava otpornost europodručja. Zakonodavstvom o zaštiti radnih mjesta moraju se osigurati pravedni i dostojanstveni radni uvjeti za sve radnike, posebno s obzirom na pojavu netipičnih oblika zapošljavanja koji stvaraju nove mogućnosti, ali i izazove povezane sa sigurnošću radnih mjesta i socijalnom zaštitom.

Djelotvorni i održivi sustavi socijalne zaštite ključni su i za osiguravanje primjerenog dohotka i pristupa kvalitetnim uslugama. Mirovinske reforme i politike za uspostavljanje ravnoteže između poslovnog i privatnog života mogu u velikoj mjeri poticati sudjelovanje na tržištu rada, uz očuvanje dugoročne održivosti europskih sustava socijalne zaštite. Preusmjeravanje oporezivanja s rada moglo bi se prije svega svrhovito usredotočiti na osobe s niskim dohotkom i sekundarne hranitelje. Neophodno je socijalne partnere uključiti u reforme u području zapošljavanja te u socijalne i gospodarske reforme radi odlučnijeg preuzimanja odgovornosti i podupiranja provedbe reformi. Slično tome, korisno je sudjelovanje organizacija civilnog društva. Važno je da se kolektivnim ugovorima doprinosi ciljevima preporuka od 1. do 5. navedenima u nastavku uz puno poštovanje autonomije socijalnih partnera.

(13)

Iako je financijski sektor europodručja nakon krize postao stabilniji, i dalje treba pristupiti rješavanju određenih slabosti. Visoke razine zaduženosti poduzeća i kućanstava, kojima doprinosi povlašteni porezni tretman duga u mnogim nacionalnim poreznim sustavima, mogu biti izvor rizika. Potreba za prilagodbom poslovnih modela banaka, niske kamatne stope i sve veća konkurencija drugih oblika financiranja i dalje vrše pritisak na profitabilnost banaka. Ostvaren je postojan napredak u smanjenju rizika, posebno u pogledu smanjenja neprihodonosnih kredita. Ipak, u zemljama u kojima je udio neprihodonosnih kredita i dalje visok potrebni su daljnji trajni napori, a sve bi države članice trebale donijeti odgovarajuće politike kako bi spriječile gomilanje neprihodonosnih kredita. Komisija je u ožujku 2018. predstavila paket mjera za smanjenje rizika radi rješavanja problema naslijeđenih neprihodonosnih kredita i sprečavanja njihova gomilanja u budućnosti. U okviru zakonodavnih mjera za smanjenje neprihodonosnih kredita u travnju 2019. donesena je Uredba (EU) 2019/630 Europskog parlamenta i Vijeća (5) kojom se uvodi zakonski propisan bonitetni zaštitni mehanizam kako bi se spriječio rizik nedovoljnih rezervacija za buduće neprihodonosne kredite; potreban je daljnji napredak u suzbijanju neprihodonosnih kredita, posebno ostvarivanjem napretka u vezi s Nacrtom direktive o sekundarnim tržištima neprihodonosnih kredita.

Već je postignut napredak u poboljšanju postojećeg okvira za borbu protiv pranja novca. Međutim, kako je naglašeno u izvješćima Komisije objavljenima u srpnju 2019., u Uniji je potreban sveobuhvatniji pristup borbi protiv pranja novca i protiv financiranja terorističkih aktivnosti kako bi se uklonili utvrđeni strukturni nedostaci. Stoga je posebno potrebno razmotriti načine da se djelovanjem Unije poveća usklađenost te poboljšaju nadzor i izvršavanje pravila.

(14)

Jačanje bankovne unije prioritetni je pothvat od 2013. radi osiguravanja financijske stabilnosti, smanjenja financijske fragmentacije i zaštite kreditiranja gospodarstva u kriznim vremenima. Ostvaren je daljnji napredak u tom procesu, među ostalim postizanjem dogovora o pravnom okviru Europskog stabilizacijskog mehanizma (ESM) u pogledu zajedničkog zaštitnog mehanizma za Jedinstveni fond za sanaciju (SRF), no potrebno je daljnje jačanje. S tim u vezi, države europodručja na svojem su sastanku na vrhu dale Euroskupini zadatak da, podložno dovršetku nacionalnih postupaka, nastavi rad na paketu reformi Europskog stabilizacijskog mehanizma (ESM), te da nastavi rad na svim elementima daljnjeg jačanja bankovne unije, djelujući na sporazumnoj osnovi. Osnovana je Radna skupina na visokoj razini kako bi radila na planu za pokretanje političkih pregovora o europskom sustavu osiguranja depozita (EDIS). Važno je ostvariti pomak kako bi se omogućilo ostvarivanje koristi od bankovne unije u smislu privatne podjele rizika, financijske stabilnosti i gospodarskog rasta uz istodobno smanjenje mogućnosti za arbitražu među državama članicama. Naposljetku, takav pomak trebao bi osigurati financijsku i gospodarsku suverenost Europe. To zahtijeva nastavak rada na svim elementima, bez odgode, među ostalim na onima o kojima se raspravljalo u okviru Radne skupine na visokoj razini o EDIS-u, te s istom razinom ambicije. Trebalo bi dovršiti rad na paketu reformi ESM-a, među ostalim na uvođenju zaštitnog mehanizma za Jedinstveni fond za sanaciju. Zaštitni mehanizam za Jedinstveni fond za sanaciju trebao bi postati operativan i to što prije, ako se u području smanjenja rizika postigne dovoljan napredak.

Trebalo bi nastaviti s radom na rješenjima za uklanjanje ograničenja postojećeg sustava za osiguranje likvidnosti pri sanaciji. Konačno, Komisija je ispunila sve mjere najavljene u Akcijskom planu o uniji tržišta kapitala iz 2015. Međutim, i dalje postoje pravne, porezne i regulatorne prepreke za uspostavu unije tržišta kapitala te je potrebno poduzeti dodatne napore kako bi se one prevladale, posebno u pogledu pravilâ o pristupu financiranju, određenih razlika u pogledu nesolventnosti i oporezivanja, te kako bi se postigli visoki, djelotvorni i usklađeni nadzorni standardi.

(15)

Jačanje strukture ekonomske i monetarne unije iziskuje prioritetno ispunjenje mjera utvrđenih u Izjavi sa sastanka na vrhu država europodručja od 13. prosinca 2019., uz nastavak rasprava o drugim aspektima. U Komunikaciji Komisije od 12. lipnja 2019. naslovljenoj „Produbljenje europske ekonomske i monetarne unije: Pregled napretka četiri godine nakon Izvješća petorice predsjednika” prikazano je aktualno stanje i navedeno mišljenje Komisije o područjima na koja bi trebalo usmjeriti reformske napore u kratkoročnom i srednjoročnom razdoblju. Postignut je određeni napredak u ostvarenju ekonomske unije, s političkim dogovorom o značajkama proračunskog instrumenta za konvergenciju i konkurentnost u europodručju. Postignut je načelni dogovor, podložno dovršetku nacionalnih postupaka, o daljnjem razvoju ESM-a i reviziji Ugovora o ESM-u. Međutim, u Vijeću nije postignut konsenzus o funkciji fiskalne stabilizacije europodručja ni o reformi upravljanja europodručjem.

(16)

Produbljivanje ekonomske i monetarne unije dovelo bi do boljih makroekonomskih ishoda. Nedovršena ekonomska i monetarna unija sprečava financijsku integraciju. To ograničava mogućnosti financiranja za neophodna ulaganja s ciljem poticanja uključivog, produktivnog, održivog i stabilnoga gospodarstva. Nedovršena ekonomska i monetarna unija narušava i neometan prijenos monetarne politike u cijelom europodručju i ograničava sposobnost Europe da odredi svoju gospodarsku sudbinu. Ako se o njoj postigne dogovor, središnja funkcija fiskalne stabilizacije dopunila bi kapacitet država članica europodručja za provedbu protucikličke fiskalne politike. Vijeće prima na znanje namjeru Komisije da predloži europski sustav reosiguranja naknada za slučaj nezaposlenosti kako bi se bolje zaštitili građani u slučajevima gospodarskih šokova. Jačanje ekonomske i monetarne unije, uz dobre politike na europskoj razini i na nacionalnoj razini, ključno je za povećanje utjecaja Europe u svijetu, jačanje međunarodne uloge eura i pružanje doprinosa otvorenom, multilateralnom globalnom gospodarstvu koje se temelji na pravilima. Važno je da se rasprave s državama članicama izvan europodručja nastave održavati na otvoren i transparenta način, uz puno poštovanje unutarnjeg tržišta Unije.

(17)

O aspektima ove Preporuke u vezi sa zapošljavanjem i socijalnim pitanjima provedeno je savjetovanje s Odborom za zapošljavanje i Odborom za socijalnu zaštitu,

1.

2.

3.

4.

5.

—

na internetskoj stranici Komisije posvećenoj tržišnom natjecanju, u odjeljku za koncentracije (http://ec.europa.eu/competition/mergers/cases/). Odluke o spajanju mogu se pretraživati na različite načine, među ostalim po trgovačkom društvu, broju predmeta, datumu i sektoru,

—

u elektroničkom obliku na internetskoj stranici EUR-Lexa (http://eur-lex.europa.eu/homepage.html?locale=hr) pod brojem dokumenta 32020M9803. EUR-Lex omogućuje mrežni pristup europskom zakonodavstvu.

(a)

geološko znanje podnositelja prijave o predmetnom geografskom području i prijedlog načina na koji nositelji dozvole namjeravaju učinkovito istraživati naftu

(b)

odgovarajuća tehnička stručnost podnositelja prijave i način na koji zahvaljujući toj stručnosti može aktivno pridonijeti troškovno učinkovitom istraživanju i, prema potrebi, proizvodnji nafte na predmetnom zemljopisnom području

(c)

iskustvo podnositelja prijave u norveškom epikontinentalnom pojasu ili jednakovrijedno odgovarajuće iskustvo na drugim područjima

(d)

podnositelj prijave raspolaže odgovarajućim financijskim sredstvima za istraživanje i, prema potrebi, za proizvodnju nafte na predmetnom zemljopisnom području

(e)

ako je podnositelj prijave već bio ili je trenutačno nositelj dozvole za proizvodnju, Ministarstvo može uzeti u obzir sve oblike neučinkovitosti ili nedostatka odgovornosti koje je pokazao kao nositelj dozvole; mogu se uzeti u obzir i pitanja nacionalne sigurnosti ako Ministarstvo utvrdi da su takva razmatranja relevantna

(f)

dozvole za proizvodnju u načelu će se izdavati zajedničkom pothvatu u okviru kojeg je najmanje jedan nositelj dozvole izbušio barem jednu bušotinu u norveškom epikontinentalnom pojasu u svojstvu operatora ili ima jednakovrijedno odgovarajuće operativno iskustvo izvan tog pojasa

(g)

dozvole za proizvodnju u načelu će se izdavati najmanje dvama nositeljima dozvole, od kojih barem jedan ima iskustvo iz točke (f)

(h)

za dobivanje dozvole za proizvodnju u Barentsovu moru imenovani operator mora imati iskustvo bušenja najmanje jedne bušotine u norveškom epikontinentalnom pojasu u svojstvu operatora ili jednakovrijedno odgovarajuće operativno iskustvo izvan tog pojasa

(i)

za dozvole za proizvodnju u dubokim vodama, imenovani operator i najmanje jedan drugi nositelj dozvole moraju imati iskustvo bušenja najmanje jedne bušotine u norveškom epikontinentalnom pojasu u svojstvu operatora ili jednakovrijedno odgovarajuće operativno iskustvo izvan tog pojasa; najmanje jedan nositelj dozvole za proizvodnju mora imati iskustvo bušenja u dubokim vodama u svojstvu operatora

(j)

ako se očekuje bušenje istražnih bušotina pod visokim tlakom i/ili visokom temperaturom (HTHP), za dobivanje dozvole za proizvodnju imenovani operator i najmanje jedan drugi nositelj dozvole moraju imati iskustvo bušenja najmanje jedne bušotine u norveškom epikontinentalnom pojasu u svojstvu operatora ili jednakovrijedno odgovarajuće operativno iskustvo izvan tog pojasa; najmanje jedan nositelj dozvole za proizvodnju mora imati iskustvo bušenja u uvjetima visokog tlaka i/ili visoke temperature u svojstvu operatora.

Ministry of Petroleum and Energy

P.O. Box 8148 Dep.

N-0033 OSLO

NORVEŠKA

Norveške uprave za naftu:

P.O. Box 600

4003 STAVANGER

NORVEŠKA

—

tanki i sjajni smeđi perikarp,

—

tanka ovojnica (membrana) koja je blago usječena u sjemenku i lako se odvaja guljenjem,

—

sladak okus i čvrsta tekstura koja nije brašnasta,

—

sadržaj vlage u plodu nakon berbe iznosi od 50 % do 60 %,

—

kupula obično sadržava najviše tri ploda,

—

sadržaj ugljikohidrata prosječno iznosi 59,5 % (suhe tvari), što je više nego na bilo kojem drugom području proizvodnje u Španjolskoj,

—

iznimno nizak prosječni postotak raspucanih plodova (4,5 %) i plodova s razdvojenom jezgrom (2,1 %). Kesteni iz Galicije imaju najniže ukupne vrijednosti obaju parametara u usporedbi s kestenima s drugih područja proizvodnje u Španjolskoj.

—

najmanji sadržaj vlage od 50 % i najveći sadržaj vlage od 60 %,

—

najveći postotak plodova s razdvojenom jezgrom: 12 %,

—

najmanji postotak ugljikohidrata: 55 %,

—

najveći broj plodova po kilogramu ne smije iznositi više od 120 kada je riječ o svježim plodovima i 200 kada je riječ o smrznutim plodovima.

—

u pokrajini A Coruña: comarca Terra de Melide i općine Arzúa i Boimorto (comarca Arzúa),

—

cijelu pokrajinu Lugo, osim općina O Vicedo, Viveiro, Xove i Cervo (comarca Mariña Occidental), Burela i Foz (comarca Mariña Central) te Barreiros i Ribadeo (comarca Mariña Oriental),

—

sve općine u pokrajini Ourense,

—

u pokrajini Pontevedra: comarca Tabeirós-Terra de Montes i Deza, općine Cotobade, A Lama i Campo Lameiro (comarca Pontevedra) i općina Cuntis (comarca Caldas),

—

određeno područje proizvodnje odlikuje se količinom kišnih padalina, temperaturama i uvjetima tla, nadmorskom visinom te omjerima temperature i kišnih padalina koji su idealni za uzgoj kvalitetnih kestena.

—

kišne padaline: područje proizvodnje obiluje kišnim padalinama te se na godišnjoj razini bilježi oko 1 000 mm oborina, ali postoje i ljetna sušna razdoblja koja završavaju u rujnu. Oba čimbenika pridonose kvaliteti kestena. Područja Galicije koja su najbliža obali i na kojima se prekoračuju parametri preporučeni za uzgoj isključena su iz područja proizvodnje,

—

temperature: prosječne godišnje temperature na predmetnom području iznose od 6 do 14 °C, što je u granicama preporučenima za kestene (3–16 °C), dok su ljetne temperature visoke i potiču dozrijevanje i razvoj plodova,

—

prosječni omjeri temperature i kišnih padalina: na istoku Galicije prosječni omjer temperature i kišnih padalina povoljniji je za kestene, vrstu koja se bolje razvija pri određenoj količini atmosferske vlage, ali koja nikako ne smije biti prekomjerna jer bi to moglo dovesti do razvoja bolesti kao što su tintna bolest i rak kestenove kore,

—

nadmorska visina: određeno područje nalazi se na nadmorskim visinama koje najbolje odgovaraju stablima kestena (od 400 do 900 m, ali nikako više od 1 200 m),

—

tlo i litološki uvjeti: najveći dio područja prekriven je tlom na granitnim i metamorfnim stijenama (škriljavac i šejl) koje je ilovaste teksture, bogato organskim tvarima, niske pH vrijednosti i malog sadržaja aktivnog vapnenca, što se smatra najprikladnijom vrstom tla za uzgoj kestena.

—

tanka ovojnica zahvaljujući kojoj se plod mnogo jednostavnije guli,

—

mali postotak plodova s razdvojenom jezgrom, što, kao i u slučaju tanke ovojnice, znači da se plod mnogo jednostavnije guli,

—

velik sadržaj vlage, što je iznimno važan čimbenik i za konzumiranje svježih plodova i za njihovu preradu,

—

mali postotak raspucanih plodova, zahvaljujući čemu je znatno smanjena količina bačenih plodova,

—

iznimno velik sadržaj škroba, što nakon pretvaranja u šećere (prirodna hidroliza koja se odvija tijekom dozrijevanja i hidroliza potaknuta toplinskim procesima) kestenu daje slađi okus.

—

brojni dokumenti koji se čuvaju u galicijskim samostanima i upućuju na važnost kestena u Galiciji u srednjem vijeku. Ti se dokumenti spominju u knjigama kao što su „El priorato benedictino de San Vicenzo de Pombeiro y su colección diplomática en la Edad Media” [Benediktinski samostan San Vicenzo de Pombeiro i njegova diplomatska zbirka iz srednjeg vijeka] i „El monasterio de S. Clodio do Ribeiro en la Edad Media: Estudio y Documentos” [Samostan S. Clodio do Ribeiro u srednjem vijeku: istraživanje i dokumenti] autora M. Lucasa Álvareza i P. Lucasa Domíngueza te „Colección Diplomática do mosteiro cisterciense de Sta. María de Oseira” [Diplomatska zbirka cistercitskog samostana Santa María de Oseira] autora M. Romaníja Martíneza,

—

Alexandre Dumas u svojem djelu „De Pariz à Cadix” iz 1847. spominje kvalitetu kestena iz Galicije,

—

činjenicu da se nasadi kestena smatraju jednim od najvažnijih elemenata poljoprivrednog krajolika Galicije navodi Adel Bouhier u svojem djelu „La Galice. Essai geographique d’analyse et d’interpretation d’un vieux complexe agraire”,

—

brojna upućivanja na fiesta del magosto (omiljen festival u čast kestena koji se održava na više mjesta u Galiciji) kao što je, na primjer, upućivanje koje Manuel Murguía navodi u svojem djelu „Historia de Galicia” [Povijest Galicije] (1865.),

—

kesteni iz Galicije upotrebljavaju se u receptima kao što su oni koje je Manuel Puga y Parga (1874.–1917.) uključio u svoju kuharicu „La Cocina Práctica” (1905.) i brojnim jelima koja je Álvaro Cunqueiro opisao u svojem djelu „La Cocina Gallega” (1973.).