14.7.2020

Službeni list Europske unije

C 232/1

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi

„Demografski izazovi u EU-u u svjetlu gospodarskih i razvojnih nejednakosti” (razmatračko mišljenje na zahtjev hrvatskog predsjedništva)

(2020/C 232/01)

Izvjestitelj:	Stéphane BUFFETAUT
Suizvjestitelj:	Adam ROGALEWSKI

Zahtjev hrvatskog predsjedništva Vijeća:	dopis od 10.9.2019.
Pravni temelj:	članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za zapošljavanje, socijalna pitanja i građanstvo
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	3.3.2020.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	7.5.2020.
Plenarno zasjedanje br.:	551 – plenarno zasjedanje na daljinu
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	249/0/12

1. Zaključci i preporuke

1.1.

Mišljenje je sastavljeno prije izbijanja pandemije COVID-a 19. EGSO je svjestan da će kriza izazvana COVID-om 19 znatno utjecati na buduće politike EU-a u području demografskih izazova i sve većih nejednakosti među državama članicama. Stoga Odbor potiče EU da osmisli relevantne politike s ambicioznim financijskim sredstvima kako bi se građane zaštitilo od štetnih posljedica pandemije i, što je najvažnije, gospodarske krize koja će uslijediti te kako bi se ublažili negativni socijalni učinci. Takve bi politike trebalo smjesta osmisliti, i to uz savjetovanje sa socijalnim partnerima i organiziranim civilnim društvom.

1.2.

Trenutačna demografska situacija koja vlada u EU-u zahtijeva holistički pristup koji obuhvaća socijalne i gospodarske politike, politike aktivnog tržišta rada, kohezijske politike i politike kojima se podupiru obitelji (posebice usklađivanje privatnog i obiteljskog života s poslovnim životom), posebne mjere za starije radnike, politike za aktivno i zdravo starenje te integrativne politike i mjere za održivu imigraciju i sprečavanje odljeva mozgova.

1.3.

Budući da je malo vjerojatno da će doći do drugog baby booma, od odsudne je važnosti povećati broj ljudi koji sudjeluje na tržištu rada kako bismo se mogli suočiti s posljedicama europske demografske situacije. U prevelikom broju država članica razina nezaposlenosti, podzaposlenosti i neaktivnosti previsoka je, posebno kad je riječ o mladima među kojima je stopa nezaposlenosti u svim državama članicama približno dvostruko veća od prosječne stope nezaposlenosti. Borba protiv nezaposlenosti za EU treba biti prioritet.

1.4.

Jedan od faktora koji utječu na demografsku dinamiku jest povjerenje u budućnost, zbog čega je Europskoj uniji potrebno jako gospodarstvo i jaka socijalna politika. U suprotnom Europljanke i Europljani, a pogotovo mladi, neće imati povjerenja u budućnost, što će ih učiniti socijalno i ekonomski nesigurnima i odvratiti od imanja djece. Zato je provedba europskog stupa socijalnih prava važan faktor poboljšanja demografskog stanja u EU-u. EGSO stoga pozitivno gleda na namjeru Komisije da pripremi akcijski plan za njegovu provedbu na temelju opsežnog postupka savjetovanja.

1.5.

Djeca ne smiju biti prepreka građenju profesionalne karijere niti razlog osiromašenju ili gubitku kupovne moći, posebice u velikim obiteljima. Važno je održavati i provoditi stabilne i proaktivne obiteljske politike i politike tržišta rada usmjerene na ljude što uključuje mjere za promicanje ravnoteže između privatnog, obiteljskog i poslovnog života (roditeljski dopust, skrb za djecu i druge vrste skrbi, programi rada na daljinu, fleksibilan rad) te financijsku i obrazovnu potporu. Posebnu pozornost treba posvećivati jednoroditeljskim i većim obiteljima kojima prijeti veći rizik od siromaštva. Stabilne i raznolike obiteljske politike prilagođene kulturnom okruženju pokazale su se korisnima za povećanje stope plodnosti.

1.6.

Nesigurni radni uvjeti, nedostatak stabilnih izgleda na tržištu rada i poteškoće pri unajmljivanju ili kupovini odgovarajućih stambenih objekata, posebno u velikim gradovima i velegradskim područjima, stvarnost su s kojom se suočavaju mnogi mladi ljudi. Zbog toga ne mogu planirati budućnost, postati neovisni i osnovati obitelj. U politikama EU-a i nacionalnim politikama trebalo bi rješavanju tog pitanja posvetiti veću pažnju.

1.7.

Unutarnja mobilnost temeljna je sloboda EU-a koja jača europsku konkurentnost i građanima pruža mogućnosti. Mobilnost unutar EU-a i odljev radne snage i mozgova povezan s unutarnjim migracijama problemi su koji se najbolje rješavaju uzlaznom socijalnom i gospodarskom konvergencijom država članica, ali za nju treba vremena. Europski fond za regionalni razvoj, Kohezijski fond i Europski socijalni fond moraju se posebno usmjeriti na to da državama članicama EU-a koje postižu slabije gospodarske rezultate, a žele ostati (ili postati) privlačnije svom stanovništvu, pomognu razviti projekte kojima se poboljšava njihov socijalni i gospodarski razvoj. U svrhu obostranog obogaćivanja mogu se predvidjeti mjere kojima se ljude potiče na povratak u svoju zemlju podrijetla.

1.8.

Gospodarsko i socijalno okruženje važan je čimbenik privlačnosti. EGSO smatra da ulaganjima u učinkovite javne usluge i ulaganjima usmjerenima na obitelj treba dati prioritet jer ona postavljaju temelje za budućnost. Veća javna ulaganja u državama članicama mogu se olakšati pozivanjem na „zlatno pravilo” za ulaganja u socijalne svrhe kako bi se omogućila veća fleksibilnost u pogledu proračunskih pravila.

1.9.

Imigracija sama po sebi možda neće riješiti europske demografske probleme, ali može u tome pomoći. Imigracija bi kratkoročno mogla pozitivno utjecati na rast stanovništva i radne snage pod uvjetom da se istodobno donesu pravedne i održive integracijske politike koje pridošlicama pomažu da se skrase i izbjegnu poteškoće povezane s integracijom.

2. Trenutačno stanje

2.1.

Na veličinu populacije utječu plodnost, smrtnost i migracije. Iako je situacija u svakoj zemlji različita, na razini EU-a zamijećena je opća konvergencija, odnosno tendencija smanjenja stopa plodnosti i smrtnosti. Usprkos tome što među zemljama postoje određene razlike, stopa plodnosti u državama članicama često je znatno i trajno ispod praga potrebnog za generacijsku obnovu. Čak i u okviru globalnog trenda smanjenja stopa smrtnosti i plodnosti (demografska tranzicija), Europa u tom pogledu predstavlja iznimku.

2.2.

Od 1950. do 1989. broj stanovnika Europe uvijek se povećavao za više od 2 milijuna godišnje. Nakon 1990. godine rast je ispod 1,5 milijuna godišnje. Prosječan demografski rast zabilježen u ostatku svijeta u istom razdoblju bio je razvidno viši od europskog. Primjerice, 1950. godine u Europi je živjelo 21,7 % svjetskog stanovništva, a ta je brojka 2017. godine spala na 10 %. Njezin udio u broju stanovnika nikad nije bio manji (1).

2.3.

Stopa nataliteta bila je takva da se u razdoblju od 1952. do 1961. u Europi svake godine rađalo više od 12 milijuna djece. Taj se broj 2000. godine smanjio na 7,3 milijuna. Do neznatnog povećanja došlo je zahvaljujući migracijama, dovođenju relativno mladog stanovništva u Europu i poboljšanju nataliteta u manjem broju zemalja EU-a. Broj rođenih trenutačno varira između 7 i 8 milijuna godišnje.

2.4.

To treba promatrati u odnosu na stopu smrtnosti. Smrtnost se kreće u oba smjera, i prema gore i prema dolje: u porastu je zbog duboke starosti brojnih generacija, a u padu zahvaljujući boljim sanitarnim i zdravstvenim uvjetima te zdravijem načinu života koji su očekivani životni vijek Europljana produljili na 78 godina za muškarce i 83 godine za žene (u EU-28). Od 1992. godine ukupan broj umrlih u Europi iznosi od 8 do 8,5 milijuna godišnje.

2.5.

Nakon 1994. godine u Europi se svake godine bilježi depopulacija: negativna prirodna ravnoteža kao posljedica većeg broja umrlih nego rođenih. S problemom depopulacije suočavaju se: Njemačka, Bugarska, Hrvatska, Španjolska, Estonija, Finska, Grčka, Mađarska, Italija, Latvija, Litva, Portugal, Rumunjska i Slovenija.

2.6.

Unatoč migrantima, koji su mlađi od domaćeg stanovništva, stanovništvo Europe 21. stoljeća sve je starije. Udio ljudi u dobi od 65 godina i više u ukupnom stanovništvu povećao se s 12,5 % (1989.) na 18,8 % (2019.). EGSO je već naglasio da je stopa aktivnosti radno sposobnog stanovništva važnija od stope ovisnosti starijeg stanovništva tj, omjera između broja radno sposobnih stanovnika i broja stanovnika starijih od 65 godina. Stoga treba iskoristiti potencijal nezaposlenih i podzaposlenih. Bolja integracija imigranata na tržište rada i bolji pristup nezaposlenih osoba i osoba na nesigurnim radnim mjestima osposobljavanju ključni su aspekti upravljanja demografskim izazovima povezanima s dugovječnošću.

2.7.

Pojedine države članice nose se s visokom stopom mobilnosti unutar Europe, odnosno kretanjem stanovnika prema državama članicama s višim životnim standardom, čime se pogoršavaju poteškoće povezane sa starenjem stanovništva s obzirom na to da uglavnom odlaze pripadnici mlađih dobnih skupina. Te su države suočene s odljevom radne snage svih stupnjeva kvalifikacija i, što je još važnije, s odljevom mozgova, što za njih predstavlja problem jer su uložile u sustave obrazovanja i obuke koji korist donose drugim zemljama koje mogu ponuditi bolje radne i socijalne uvjete. Prema podacima iz 2018. godine, iako je 36 % mobilnih radnika u EU-u imalo visoku, 40 % srednju, a 23 % nižu razinu obrazovanja, samo ih je 20 % bilo zaposleno kao visokokvalificirani radnici, 60 % kao srednjekvalificirani, a 20 % kao niskokvalificirani (2).

2.8.

Također, kretanje radnika prema gospodarski jačim državama članicama ubrzava starenje i opadanje broja stanovnika u istočnim državama članicama. Nastavi li se to kretanje istim ritmom, u istočnoj Europi će broj stanovnika starijih od 65 godina biti viši nego u državama zapadne Europe (3).

2.9.

Kretanje radnika iz istočnoeuropskih zemalja u bogatije države članice uglavnom je posljedica razlika u plaćama, socijalnoj zaštiti i socijalnim standardima (koji su i dalje mnogo niži nego u starim državama članicama). Razlike u plaćama između istočne i zapadne Europe smanjivale su se sve dok nije nastupila kriza, a nakon krize se uzlazna konvergencija plaća u istočnoj Europi potpuno zaustavila (4). U nekim istočnim državama članicama visoka stopa emigracije dovela je do manjka radne snage.

2.10.

Istodobno je zbog gospodarske krize i njezinih posljedica došlo do povećanja migracije iz južnoeuropskih u zapadnoeuropske zemlje (5). Loši izgledi na tržištu rada, među kojima i visoka nezaposlenost, doveli su do veće migracije svih radnika, bez obzira na njihove kvalifikacije, iz južne u zapadnu Europu.

2.11.

Migracijama doprinose i čimbenici koji nisu striktno gospodarske prirode, npr. pravni, kulturni i socijalni uvjeti. Primjerice, neki ljudi svoju zemlju napuštaju da bi otišli u razvijenije države blagostanja koje pružaju bolju socijalnu i zdravstvenu zaštitu. Neki ljudi trpe diskriminaciju na temelju vjere, etničkog podrijetla ili seksualne orijentacije zbog čega odlaze u države članice u kojima ih društvo i pravni sustav otvorenije prihvaćaju i štite. Općenito govoreći, teško je izmjeriti razmjere tih vrsta mobilnosti i njihov utjecaj na demografsku situaciju.

3. Opće napomene

3.1.

EGSO poziva na holistički pristup rješavanju demografskih problema. To znači da se ne bi rješavao samo problem stope plodnosti, već i pitanja povezana s ravnotežom između privatnog i poslovnog života, zapošljavanjem, ravnopravnošću između muškaraca i žena, stabilnim obiteljskim politikama, regionalnim i kohezijskim politikama te kvalitetom javne infrastrukture i usluga.

3.2.

Kad se raspravlja o demografiji, raspravlja se i o djeci, majkama i očevima, a ne samo o brojkama i statističkim podacima. Ti ljudi imaju svoje životne planove, bez obzira na vrstu obitelji. Europsko društvo mora pružiti potporu i zaštitu najranjivijima, u ovom slučaju djeci, čija prava i interesi moraju biti prioritet.

3.3.

EGSO je usvojio niz mišljenja o demografiji. U nekima od njih ističe da su države koje imaju kvalitetne obiteljske politike, čije su odredbe raznolike i odražavaju kulturu dotične države članice, u boljoj demografskoj situaciji od onih koje obiteljsku politiku nemaju ili im nije kvalitetna (6). U drugima naglašava važnost kvalitetnih politika tržišta rada temeljenih na visokom stupnju sudjelovanja na tržištu rada i visokokvalitetnom zapošljavanju kao učinkovitim načinima rješavanja demografskih izazova (7).

3.4.

EGSO smatra da već postoje politike koje bi se mogle iskoristiti za rješavanje demografskih izazova, posebno u svjetlu gospodarskih i razvojnih nejednakosti. Europski stup socijalnih prava važan je instrument za postizanje uzlazne socijalne i gospodarske konvergencije u EU-u, koja će pomoći i u rješavanju demografskih izazova.

3.5.

EGSO smatra da je okruženje koje ljudima pruža gospodarsku i socijalnu stabilnost i dostojan životni i radni standard i u kojem socijalni partneri imaju važnu ulogu, ključno za osiguravanje pozitivnih demografskih trendova u EU-u. To uključuje veća ulaganja u socijalnu infrastrukturu, obiteljske politike, visokokvalitetne javne usluge i aktivne politike tržišta rada.

3.6.

Analiza demografski učinkovitih politika pokazala je da one kombiniraju različite mjere koje tijekom vremena ostaju stabilne. To je važno jer su roditeljstvo i obitelj po definiciji dugoročni. Kad je riječ o obiteljskim politikama, posebnu pozornost treba posvetiti obiteljima kojima prijeti siromaštvo, kao što su obitelji sa samohranim roditeljem i velike obitelji. Važno je upamtiti da je, nakon nezaposlenosti, raspad obitelji najčešći uzrok siromaštva i da opasnost od siromaštva raste s brojem uzdržavane djece u domaćinstvu. EGSO je pozvao na to da se u EU-u osigura pristojan minimalni dohodak (8).

3.7.

EGSO naglašava da u provedbi socijalnih politika i pružanju podrške obiteljima ključnu ulogu imaju javne usluge. Visokokvalitetna, dostupna i cjenovno pristupačna skrb i pomoć (za djecu, osobe s invaliditetom i starije osobe) ključna je za rješavanje demografskih izazova i podupiranje rasta stanovništva. Nedovoljno ulaganje u javne usluge dovodi do smanjenja broja osoblja i manjka odgovarajuće infrastrukture. Posebnu pozornost trebalo bi posvetiti uslugama čuvanja djece i obrazovanju te politikama usmjerenima na starije generacije. Nedovoljno ulaganje najočiglednije je na području dugoročne zdravstvene skrbi za starije (9).

3.8.

EGSO poziva na veća ulaganja u javne službe i socijalne politike kako bi se odgovorilo na demografske izazove. EGSO ponovno ističe svoje stajalište da se veća javna ulaganja u državama članicama mogu olakšati pozivanjem na „zlatno pravilo” za ulaganja u socijalne svrhe kako bi se omogućila veća fleksibilnost u pogledu proračunskih pravila. Postojeći i budući fondovi EU-a, a posebno Plan ulaganja za Europu, trebali bi se više usmjeriti na socijalna ulaganja, potporu obitelji i promicanje jednakosti te povećati sredstva koja se na njih troše jer će tako doprinijeti rješavanju demografskih problema.

3.9.

EGSO naglašava količinu i važnost neplaćenog rada koji uglavnom obavljaju žene koje, iz obiteljske solidarnosti, snose veći dio troška skrbi i pomoći, podupiru obitelj i nadoknađuju nedostatak javne infrastrukture. Taj stvarni rad rijetko se priznaje, iako se neplaćena skrb i kućanski poslovi procjenjuju na 10 odnosno 39 % bruto domaćeg proizvoda u svijetu (10). Važno je, a i pravedno, priznati i podržati rad neplaćenih pružatelja skrbi, obično članova obitelji koji su odlučili da neće raditi kako bi skrbili o bolesnim članovima obitelji, članovima obitelji s invaliditetom ili drugim članovima obitelji koji o njima ovise. To se, među ostalim, može učiniti dovoljnim ulaganjem u infrastrukturu u području pružanja skrbi. Države članice trebalo bi poticati da priznaju ekonomsku, socijalnu i moralnu vrijednost rada pružatelja skrbi tako što će im osigurati ne samo odgovarajući status i financijsku potporu već i prava iz područja socijalne zaštite.

3.10.

Posebnu pozornost trebalo bi posvetiti ruralnom stanovništvu koje stari brže od stanovništva u cjelini. U svim europskim ruralnim područjima vlada trend smanjenja broja stanovnika jer se mladi radi obrazovanja i iz poslovnih razloga sele u velike gradove. Jedna od ključnih mjera u borbi protiv depopulacije ruralnih područja i malih i srednjih gradova jest očuvanje životnog standarda, uključujući dobre izglede na tržištu rada te ulaganje u infrastrukturu, javne usluge i obrazovanje.

3.11.

EGSO naglašava važnu ulogu koju u raspravama o politikama o demografskim izazovima i njihovom razvoju imaju organizacije civilnog društva i socijalni partneri.

4. Važnost kvalitetnih radnih mjesta, proaktivnih politika tržišta rada i politika kojima se podržava ravnoteža između poslovnog i privatnog i obiteljskog života.

4.1.

EGSO smatra da su proaktivne politike tržišta rada koje doprinose stvaranju stabilnih radnih mjesta i dobrobiti radnika učinkovite i važne za rješavanje demografskih izazova. Dohodak europskog stanovništva pretežno potječe od rada, što znači da je bez otvaranja radnih mjesta, bez dinamičnih izgleda i sigurnosti na tržištu rada te kvalitetnih radnih mjesta teško osnovati obitelj i osigurati joj pristojne životne uvjete. Kolektivnim pregovaranjem socijalni partneri mogu znatno doprinijeti poboljšanju plaća i radnih uvjeta.

4.2.

EGSO prima na znanje izvješće Demographic scenarios for the EU („Demografski scenariji za EU”) (11), u kojem se navodi da najizvediviji i najučinkovitiji odgovor na negativne posljedice starenja stanovništva nisu ni više stope plodnosti ni veće migracije, već veće sudjelovanje u radnoj snazi. U srednjoročnoj i dugoročnoj perspektivi moramo uravnotežiti demografiju kako bismo osigurali ravnotežu naših socijalnih rashoda i dinamiku našeg gospodarstva.

4.3.

Mjere za borbu protiv siromaštva zaposlenih od najveće su važnosti jer obiteljima osiguravaju pristojne životne uvjete, a djeci i roditeljima dostojan život. EGSO pozdravlja namjeru predsjednice Komisije da „zajamči da svaki radnik u našoj Uniji ima pravednu minimalnu plaću (12). Imajući to na umu, EGSO će pripremiti razmatračko mišljenje „Dostojne minimalne plaće u cijeloj Europi”.

4.4.

Kvalitetni poslovi kao čimbenici gospodarske stabilnosti, dostupno osposobljavanje radi poboljšanja vještina i kompetencija radnika te mogućnost istodobno sigurnih i fleksibilnih radnih uvjeta jedan su od načina podupiranja demografskog rasta. Posebnu pozornost trebalo bi posvetiti radu na nepuno radno vrijeme ili fleksibilnim načinima rada kako bi se poboljšala ravnoteža između privatnog, poslovnog i obiteljskog života. Jedna od mjera koja omogućuje bolju ravnotežu između poslovnog i privatnog života i štiti obiteljski i privatni život u doba ubrzane digitalizacije jest pravo na isključenje, što EGSO smatra dobrom praksom (13).

4.5.

U prethodnim mišljenjima (14) EGSO je pozvao na donošenje proaktivnih politika rodne ravnopravnosti kako bi se uklonila razlika u plaćama između muškaraca i žena te promicale mjere kojima se olakšava postizanje ravnoteže između poslovnog i privatnog života. Studije pokazuju da sudjelovanje muškaraca u poslovima povezanima sa skrbi koristi ne samo obiteljima već i europskom gospodarstvu i konkurentnosti. Većim sudjelovanjem žena na tržištu rada omogućio bi se razvoj njihova potencijala u vrijeme kad se radna snaga u EU-u smanjuje, a njegovo stanovništvo stari.

4.6.

Posebnu pozornost trebalo bi posvetiti mladim radnicima koji su roditelji ili bi to mogli postati. Prosječna stopa nezaposlenosti mladih u EU-u i dalje je viša od stope nezaposlenosti radno sposobnog stanovništva općenito, a u nekim državama kreće se od 5 do 40 % (15). Nesigurni radni uvjeti posebno pogađaju i mlade (16), koji zbog neotvaranja novih radnih mjesta, zbog nedostatka dinamičnih izgleda i sigurnosti na tržištu rada te zbog poteškoća pri unajmljivanju ili kupovini stambenih objekata teško mogu planirati budućnost, osamostaliti se, skrasiti se i osnovati obitelj. Mladim ljudima trebalo bi omogućiti pristup kvalitetnim radnim mjestima. Time bi im se pružila sigurnost potrebna za osnivanje obitelji.

4.7.

Na drugom kraju generacijskog lanca postoji potreba za politikama koje bi pružale podršku starijim radnicima na tržištu rada kako bi mogli raditi do zakonske dobi za umirovljenje koja je na snazi u njihovoj zemlji (17). To bi se moglo postići poboljšanjem mogućnosti zapošljavanja i radnih uvjeta kako bi se stvorila radna mjesta prilagođenija potrebama starijih osoba. Posebnu pozornost treba posvetiti borbi protiv dobne diskriminacije na tržištu rada.

4.8.

Posebnu pozornost treba posvetiti i zdravlju i sigurnosti na radu s obzirom na činjenicu da starenje dovodi do povećanog rizika od zdravstvenih problema. Stoga je od ključne važnosti rad organizirati i radna mjesta osmisliti tako da se te bolesti mogu spriječiti i da više zaposlenika može raditi do redovne dobi za umirovljenje (18).

5. Važnost obiteljskih politika za ostvarenje dinamične demografije

5.1.

Države članice koje imaju aktivne obiteljske politike imaju više stope nataliteta od onih koje takve politike nemaju ili su loše. Cilj je takvih politika zajamčiti da rađanje djece, koja su budućnost Europe, ne utječe štetno na životni standard ili karijeru. Da bi se to postiglo potrebno je međusobno uskladiti fiskalne mjere, socijalno zakonodavstvo, izravnu financijsku pomoć i učinkovite i cjenovno dostupne javne usluge, uključujući sustave čuvanja djece. Ako se provode, te su politike učinkovite (19). Međutim, da bi takve i ostale, moraju biti održive i predstavljati stabilnu zakonodavnu osnovu.

5.2

Međutim, te su obiteljske politike dio šireg okvira koji jamči njihovu učinkovitost: radna mjesta, gospodarska i socijalna dinamika, kultura koja pogoduje osnivanju obitelji, prilagođena politika stanovanja, djelotvoran obrazovni sustav i okolišne politike. Obiteljski i poslovni život među glavnim su brigama koje muče europske muškarce i žene te stoga moraju biti i u središtu pozornosti europskog društva.

5.3.

Demografija je područje koje iziskuje dugoročne mjere usklađene na europskoj razini. EU bi trebao osmisliti zajedničke smjernice temeljene na međugeneracijskoj solidarnosti i rodnoj ravnopravnosti, uzimajući u obzir nacionalnu kulturu i razlike u socijalnim politikama. Trenutačno stanje Europske unije zahtijeva i donošenje mjera usmjerenih na podizanje stope nataliteta. Kaže se da „tko želi upravljati mora i predviđati”. Zato je od ključne važnosti djelovati danas.

6. Migracije, uključujući unutarnju mobilnost EU-a

6.1.

Kad je riječ o ulozi imigracije u rješavanju demografskih izazova, EGSO ponavlja svoje stajalište da imigracija pozitivno utječe na rast stanovništva i radne snage. Ako prirodni rast stanovništva postane negativan, imigracija bi mogla pomoći u održavanju postojanosti ukupnog broja stanovnika i radne snage; Doduše, imigracija nije konačno rješenje za svladavanje posljedica demografskog starenja u Europi. Međutim, mogla bi biti rješenje i za nedostatak radne snage i vještina koji nije povezan s demografskim procesima (20).

6.2.

Treba se potruditi i da se ne potiče sustavna migracija visokokvalificiranih i visokostručnih radnika jer bi se time dodatno povećao nedostatak vještina u zemljama u razvoju, što bi naštetilo njihovu gospodarskom i društvenom razvoju. Također je važno provesti aktivne politike prihvata i integracije kako se doseljenici ne bi susretali s poteškoćama pri izgradnji života u novoj kulturi i novoj zemlji.

6.3.

Slobodno kretanje građana EU-a jedna je od temeljnih sloboda Unije. Međutim, visoke stope migracija unutar EU-a mogu državama članicama podrijetla prouzrokovati posebne probleme (npr. ubrzavanje starenja ili gubitak radne snage i kompetencija), a s problemima se suočavaju i države primateljice.

6.4.

Postavlja se pitanje je li ta mobilnost u EU-u nepovratna ili tek privremena i hoće li se ti ljudi u pravilu vraćati u svoju zemlju podrijetla. Velik dio osoba koje napuste svoju zemlju vrati se kući za dvije godine. To je oblik kružne mobilnosti i takva kretanja uzajamno obogaćuju dotične zemlje. Da bi to uvijek bilo tako, trebala bi postojati uzlazna gospodarska i socijalna konvergencija između istoka i zapada te juga i zapada. Smanjenje postojećeg jaza najbolji je način usporavanja odljeva radne snage.

Bruxelles, 7. svibnja 2020.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER

(1) Gérard-François Dumont Vue de ses frontières, une Europe vieillissante mais attractive pour les migrants („Gledana sa svojih granica, Europa je sve starija, ali migrantima privlačna”), Diploweb, La revue géopolitique, 3.11.2019.

(2) https://www.etui.org/Publications2/Working-Papers/Why-central-and-eastern-Europe-needs-a-pay-rise.

(3) Demographic Scenarios for the EU („Demografski scenariji u EU-u”), 2019., https://ec.europa.eu/jrc/en/publication/eur-scientific-and-technical-research-reports/demographic-scenarios-eu.

(4) https://www.etui.org/Publications2/Working-Papers/Why-central-and-eastern-Europe-needs-a-pay-rise.

(5) Godišnje izvješće za 2018. o mobilnosti radne snage unutar EU-a, Završno izvješće za 2018.

(6) SL C 218, 23.7.2011., str. 7. i SL C 161, 13.7.2007., str. 66.

(7) SL C 318, 29.10.2011., str. 1. i SL C 14, 15.1.2020., str. 60.

(8) SL C 190, 5.6.2019., str. 1.

(9) SL C 71, 24.2.2016, str. 46.

(10) https://www.un.org/ga/search/view_doc.asp?symbol=E/CN.6/2017/3

(11) Demografski scenariji za EU, 2019.

(12) SL C 62, 15.2.2019., str. 142.

(13) SL C 14, 15.1.2020., str. 52.

(14) SL C 129, 11.4.2018., str. 44. i SL C 110, 22.3.2019., str. 26.

(15) Govor gđe von der Leyen.

(16) SL C 14, 15.1.2020., str. 60.

(17) SL C 62, 15.2.2019., str. 142.

(18) https://osha.europa.eu/sites/default/files/publications/documents/Work-related_MSDs_prevalence_costs_and_demographics_in_the_EU_report.pdf

(19) SL C 14, 15.1.2020., str. 60.

(20) SL C 110, 22.3.2019., str. 1.

14.7.2020

Službeni list Europske unije

C 232/8

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Održivo financiranje cjeloživotnog učenja i razvoja vještina u kontekstu nedostatka kvalificirane radne snage”

(razmatračko mišljenje na zahtjev hrvatskog predsjedništva)

(2020/C 232/02)

Izvjestiteljica:	Tatjana BABRAUSKIENĖ
Suizvjestitelj:	Pavel TRANTINA

Zahtjev hrvatskog predsjedništva Vijeća:	dopis od 10.9.2019.
Pravni temelj:	članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Odluka Predsjedništva Odbora:	24.9.2019.
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za zapošljavanje, socijalna pitanja i građanstvo
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	3.3.2020.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	7.5.2020.
Plenarno zasjedanje br.:	551 – plenarno zasjedanje na daljinu
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	254/1/6

1. Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO pozdravlja naglasak koji je u mandatnom pismu povjereniku Nicolasu Schmitu (1) stavljen na provedbu i ažuriranje programa vještina, usmjeravajući se na utvrđivanje i rješavanje problema manjka vještina te na podupiranje prekvalifikacije kao dijela pravedne tranzicije, kao i na razmatranje ideje predlaganja individualnih računa za učenje kao jednog od mogućih načina da se odraslim osobama (zaposlenim i nezaposlenim) omogući stjecanje prava na osposobljavanje i njihovo korištenje za kvalitetno osposobljavanje.

1.2.

EGSO pozdravlja Zaključke Vijeća o ključnoj ulozi politika cjeloživotnog učenja u osnaživanju društava za suočavanje s tehnološkim prijelazom i prijelazom na zeleno gospodarstvo u svrhu potpore uključivom i održivom rastu (2), koji su doneseni 8. studenoga 2019. i u kojima se Komisija poziva da „ažurira trenutačne politike cjeloživotnog učenja u pogledu učinkovitosti, opsega i ciljanih skupina kako bi se bolje odgovorilo na potrebe za učenjem koje proizlaze iz promjena u društvu i svijetu rada, među ostalim daljnjim razvojem europskog prostora obrazovanja”. (3)

1.3.

EGSO cijeni to što je jedan od prioriteta hrvatskog predsjedništva Vijeća EU-a (4) ulaganje u istraživanje i inovacije, veću dostupnost visokokvalitetnog i cjeloživotnog učenja te razvoj novih vještina prilagođenih radnim mjestima budućnosti.

1.4.

EGSO pozdravlja činjenicu da Europska komisija u svojoj komunikaciji „Jaka socijalna Europa za pravednu tranziciju” (5), u kojoj se navodi da su vještine ključne za budućnost, potiče države članice EU-a da osiguraju uključivo i visokokvalitetno obrazovanje i osposobljavanje od rane dobi te da podrže građane u njihovu kontinuiranom razvoju tijekom cijelog radnog vijeka.

1.5.

EGSO poziva Europsku komisiju i države članice da poduzmu djelotvorne mjere za provedbu prvog i četvrtog načela europskog stupa socijalnih prava kako bi osigurale da svi građani u Europi na svojim radnim mjestima i izvan njih imaju pravo na kvalitetno i uključivo cjeloživotno učenje i kako bi poduprle provedbu tih načela održivim javnim financiranjem usuglašenim sa socijalnim partnerima i civilnim društvom.

1.6.

EGSO bi želio da se posebna pozornost posveti pristupu najranjivijih društvenih skupina mogućnostima cjeloživotnog učenja. Učinkovitu potporu trebalo bi pružiti radnicima svih razina vještina i kvalifikacija te iz poduzeća i organizacija svih veličina, bez obzira na geografsko područje, osiguravajući pritom održivo financiranje od javnih tijela, poduzeća i sindikata, primjerice u vidu pojedinačnih računa za osposobljavanje ili drugih programa i instrumenata u skladu s nacionalnim praksama.

1.7.

EGSO predlaže da Europska komisija, unutar relevantnih okvira politika i predstojećeg strateškog okvira ET 2030, bude ambicioznija u određivanju pokazatelja i referentnih mjerila za cjeloživotno učenje, posebno za sudjelovanje odraslih, uključujući zaposlenike, u obrazovanju i osposobljavanju. Komisija bi trebala osigurati da se s pomoću financijskih instrumenata EU-a, kao što su Erasmus+, Europski socijalni fond (ESF), InvestEU, Plan ulaganja za održivu Europu (SEIP), Fond za pravednu tranziciju (JTF) i drugih relevantnih fondova EU-a, učinkovito i u sinergiji podupire ostvarivanje tih referentnih mjerila.

1.8.

Pored toga, EGSO poziva institucije EU-a da se dogovore o jedinstvenom uključivom okviru ključnih kompetencija koji nadilazi školsko obrazovanje, čime bi se odgovorilo na potrebu za obrazovanjem odraslih i stjecanjem životnih vještina te posebno naglasila vještina sposobnosti učenja i vještine za demokratsko građanstvo koje su ključne za potporu odraslima u preuzimanju aktivne uloge u društvu. EGSO poziva i na povećana ulaganja u okruženja za neformalno i informalno učenje, koja su posebno važna za stjecanje tih kompetencija.

1.9.

EGSO smatra da se u kontekstu europskog semestra poziv Europske komisije na održivo ulaganje u obrazovanje i osposobljavanje mora uskladiti s pozivom na poduzimanje mjera optimizacije, koje u određenim slučajevima štete tom ulaganju. Javna ulaganja u cjeloživotno učenje, posebno odraslih, potrebno je povećati u svakoj državi članici.

1.10.

EGSO ponovno poziva na stavljanje većeg naglaska na socijalna ulaganja, među ostalim u obrazovanje, osposobljavanje i cjeloživotno učenje. EGSO predlaže da se raspravi o tome bi li se „zlatno pravilo”, tj. izuzimanje javnih ulaganja u budućnost iz izračuna državnog neto deficita u kontekstu fiskalnih propisa europske monetarne unije (EMU), moglo primjenjivati i na socijalna ulaganja koja se podupiru iz strukturnih fondova EU-a.

1.11.

EGSO poziva buduća predsjedništva EU-a i Europsku komisiju na daljnje poboljšanje suradnje donositelja odluka na najvišoj razini slijedom inicijative sa zajedničkog sastanka Vijeća ministara financija i obrazovanja EU-a da se razmotri način na koji se može osigurati održivo javno financiranje obrazovanja i osposobljavanja, posebno obrazovanja odraslih. Postoji i potreba za suradnjom s ministrima zapošljavanja i socijalnih pitanja. Ta suradnja trebala bi se odvijati i na nacionalnoj razini.

1.12.

EGSO poziva države članice da zaposlenim i nezaposlenim osobama koje se suočavaju s poteškoćama u pristupu kvalitetnom i uključivom obrazovanju i osposobljavanju odraslih osiguraju djelotvorne potpore kroz ciljano financiranje za potrebite, kao što su nezaposleni, radnici s nestandardnim ugovorima, niskokvalificirane osobe, osobe s invaliditetom, starije osobe i osobe iz skupina u nepovoljnom socioekonomskom položaju, uzimajući pritom u obzir rodnu dimenziju.

1.13.

EGSO predlaže da se, u skladu sa 6. smjernicom za zapošljavanje: povećanje ponude radne snage i radnih vještina (6), kojom se države članice poziva da nastoje osigurati prijenos prava na osposobljavanje tijekom promjene zanimanja, razmotre mjere poput utvrđivanja pokazatelja za javna i privatna ulaganja u strukovno obrazovanje i osposobljavanje, kao i pristup radnika plaćenom dopustu za osposobljavanje. To bi svima trebalo omogućiti da predvide potrebe tržišta rada i bolje im se prilagode.

1.14.

EGSO smatra da bi države članice trebale podupirati javni sektor, kao i neprofitne pružatelje obrazovanja i organizacije civilnog društva kako bi se podržalo financiranje namijenjeno pružanju kvalitetnog, uključivog i dostupnijeg cjeloživotnog učenja. Visoku kvalitetu u pružanju obrazovanja i osposobljavanja trebalo bi osigurati s pomoću mehanizama za osiguravanje visoke kvalitete uz potporu alata kao što su EQAVET i drugi.

1.15.

EGSO tvrdi da je, da bi se doista osiguralo ulaganje poduzeća u usavršavanje i prekvalifikaciju radnika, potrebno više podataka o ulaganjima poduzeća i financijskoj potpori država. Doprinose radnika, sindikata i drugih dionika trebalo bi pomno analizirati i uzeti u obzir u raspravama o politikama, pri čemu naglasak mora biti na ulaganju u različite vještine.

1.16.

EGSO smatra da demokratsko upravljanje razvojem i provedbom politike cjeloživotnog učenja, uključujući djelotvoran socijalni dijalog i savjetovanje s organiziranim civilnim društvom, omogućuje učinkovitije iskorištavanje ulaganja za ostvarivanje ciljeva politike.

1.17.

EGSO potiče države članice na optimalno iskorištavanje mogućnosti koje im se pružaju u okviru dostupnih fondova EU-a, kojima bi potporu trebalo pružiti i iz nacionalnih sredstava. U predstojećem VFO-u trebalo bi u svakom slučaju ponuditi rješenja za proračunska ograničenja u području cjeloživotnog učenja na razini država članica i EU-a. Sami programi trebali bi biti uključiviji, jednostavniji i prilagođeniji manjim korisnicima i manjim projektima.

1.18.

EGSO ističe da je važno redovito preispitivati djelotvornost financijskih i nefinancijskih mjera potpore u dopiranju do određenih skupina odraslih i učinkovitost uporabe sredstava. Treba uspostaviti pouzdana rješenja za praćenje i evaluaciju. Rezultate evaluacija trebalo bi uzeti u obzir u oblikovanju politika povezanih s cjeloživotnim učenjem i pridonijeti mu.

1.19.

EGSO smatra da su potrebni mehanizmi financiranja koji mobiliziraju nacionalna sredstva i uključuju primjerenu podjelu troškova između javnih tijela i privatnih subjekata, kao i pojedinaca i drugih relevantnih dionika (npr. socijalnih partnera, pružatelja osposobljavanja, nevladinih organizacija).

1.20.

EGSO poziva da se u politike obrazovanja, osposobljavanja i cjeloživotnog učenja ugradi bolje razumijevanje okruženjâ za učenje u skladu s glavnim načelom podupiranja pojedinačnog i jedinstvenog potencijala svakog učenika. To znači da se i održivim ulaganjem mora prepoznati vrijednost okruženja za učenje izvan formalnog obrazovanja kao dinamičnih središta za razvoj kompetencija čije se stručno znanje može iskoristiti za usvajanje uključivijih i inovativnijih pristupa za ispunjavanje potreba učenika u području formalnog obrazovanja.

1.21.

Kako bi cjeloživotno učenje bilo uspješno, EGSO poziva sve donositelje odluka na europskoj i nacionalnoj razini da se pozabave sljedećim otvorenim pitanjima povezanim s okruženjima za cjeloživotno učenje i da financijski podupru rješavanje tih pitanja, u skladu sa svojim nadležnostima:

1.21.1.

osmišljavanje i provođenje dugoročne strategije za poticanje suradnje među pružateljima formalnog, neformalnog i informalnog učenja iz perspektive usmjerene na učenike;

1.21.2.

osiguravanje toga da učenici mogu preuzeti aktivnu ulogu u svojim načinima učenja oblikovanjem tih načina učenja u skladu sa svojim potrebama;

1.21.3.

podupiranje učenika svih dobnih skupina i iz različitih socioekonomskih okruženja u pristupu različitim oblicima učenja, njihovom kombiniranju i kretanju među njima, u skladu s njihovim osobnim potrebama i sposobnostima;

1.21.4.

promatranje vrednovanja neformalnog i informalnog učenja (kako je navedeno u Preporuci Vijeća o vrednovanju (7)) kao hitni prioritet;

1.21.5.

poboljšanje mogućnosti pružanja cjeloživotnog učenja na lokalnoj razini korištenjem postojeće infrastrukture u zajednici i obrazovne infrastrukture.

2. Opći kontekst

2.1.

Kako je Vijeće već utvrdilo (8), cjeloživotnim učenjem obuhvaćeno je učenje od ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja do razdoblja nakon umirovljenja, uključujući cijeli spektar formalnog, neformalnog i informalnog učenja, s ciljem poboljšanja znanja, vještina i kompetencija iz osobne, građanske i/ili socijalne perspektive i/ili perspektive povezane sa zapošljavanjem. U okviru cjeloživotnog učenja svaki se pojedinac smatra subjektom učenja i svim se osobama omogućuje stjecanje relevantnog znanja kako bi kao aktivni građani sudjelovali u društvu znanja i na tržištu rada, čime se europskim građanima olakšava slobodna mobilnost. U ovom se mišljenju naglasak stavlja na održivo financiranje cjeloživotnog učenja i razvoja vještina u kontekstu nedostatka kvalificirane radne snage.

2.2.

Ljudi uče svugdje i stalno, aktivno i pasivno, u formalnim, informalnim i neformalnim okruženjima. Stoga u politike obrazovanja, osposobljavanja i cjeloživotnog učenja treba ugraditi slojevitije razumijevanje okruženjâ za učenje u skladu s glavnim načelom podupiranja pojedinačnog i jedinstvenog potencijala svakog učenika. Održivo javno financiranje treba poticati ne samo cjeloživotno učenje, već i učenje u svim područjima života, a posebno se treba usmjeriti na starije generacije s pomoću resursa za osiguravanje sredstava prilagođenih njihovu načinu učenja. EGSO stoga ponavlja (9) da se financiranjem i na razini EU-a i na nacionalnoj razini treba, među ostalim, ulagati u uključivo i visokokvalitetno obrazovanje i osposobljavanje, koje bi trebalo svima biti dostupno i cjenovno pristupačno te usmjereno na sadašnje i buduće potrebe tržišta rada. Može se procijeniti da je povrat od obrazovanja odraslih jednak povratu od početnog obrazovanja i osposobljavanja, pa čak i visokog obrazovanja (10).

2.3.

Globalni trendovi, kao što su gospodarske, tehnološke, okolišne, društvene i industrijske promjene koje proizlaze iz digitalne revolucije, imaju velik učinak na gospodarstvo, inovacije, znanost i obrazovanje, zdravlje, održivost i upravljanje te brzo mijenjaju svijet rada i profile vještina mnogih zanimanja. S obzirom na brzinu tih promjena potrebni su stalno stjecanje vještina, prekvalifikacija i usavršavanje za sve građane tijekom cijelog života, s posebnim naglaskom na pružanju djelotvorne potpore radnicima i nezaposlenima te istodobnom osiguravanju održivog financiranja od javnih tijela, poduzeća, putem individualnih računa za osposobljavanje i drugih alata.

2.4.

Istodobno zbog disruptivne naravi tih promjena zadatak predviđanja budućih potreba za vještinama predstavlja sve veći izazov. Ponuda vještina također se razvija, no potrebno je vremena da se prilagodi novim potrebama za vještinama. Iako poslodavci naglašavaju važnost STEM-a, digitalnih vještina i strukovnog obrazovanja i osposobljavanja, sada je došlo i do pomaka prema mekim/transverzalnim vještinama (11) koje ljudima omogućuju da se prilagode radnim okruženjima i različitim životnim situacijama (12). Te se vještine obično razvijaju u organizacijama koje nude neformalno obrazovanje (organizacije mladih itd.), a održiva financijska potpora tim pružateljima od ključne je važnosti.

2.5.

Nadalje, važno je sada ulagati u strateški razvoj novih programa osposobljavanja. To su ključni instrumenti politike za odgovaranje na potrebe za vještinama i nedostatak vještina, a rezultati tih instrumenata ponekad su vidljivi tek nakon dugotrajnih ulaganja, posebno kod programa na višim razinama i programa duljeg trajanja. Kako bi se sustav obrazovanja i osposobljavanja informirao dovoljno unaprijed, sustavno predviđanje potreba za vještinama ključno je za omogućavanje strateških odgovora i sprečavanje neusklađenosti vještina (13).

2.6.

Situacija uzrokovana novom pandemijom bolesti COVID-19 u cijelom svijetu pokazala je da se učenje, prema potrebi, može brzo prilagoditi promjenama okolnosti. Učenici razvijaju razne nove pristupe, kao što su neovisno ili projektno učenje, postaju znatiželjniji i unapređuju svoje informatičke vještine kako bi se uključili u učenje na daljinu. Koristi se niz digitalnih platformi koje su besplatno stavljene na raspolaganje. Ključne transverzalne vještine pomažu učenicima i nastavnicima da se prilagode toj promjeni. Nakon što se vratimo „normalnom” životu, društvo bi trebalo izvući pouku iz tog iskustva, nastaviti razvijati te pristupe i vještine i dovoljno u njih ulagati kako bi ih svi učenici, bez obzira na njihovu socijalnu situaciju, mogli imati na raspolaganju i ostvariti korist od njih.

3. Politički kontekst

3.1.

U Komunikaciji Komisije „Jaka socijalna Europa za pravednu tranziciju” (14) naglašava se da su vještine ključne za budućnost. Vještine omogućuju ljudima da iskoriste prednosti brzih promjena na radnom mjestu. Polovina sadašnje radne snage morat će ažurirati svoje vještine u sljedećih pet godina, a za digitalnu i zelenu tranziciju bit će potrebne nove vještine. Strukovno obrazovanje i osposobljavanje, zajedno s programima naukovanja, mogu potaknuti zapošljivost i mladih i odraslih te odgovoriti na promjenjive potrebe poduzeća.

3.2.

EGSO podsjeća da je pravo na obrazovanje sadržano u Statutu Unesco-a (1945.) pod glavom „Obrazovanje za sve” te da se cjeloživotnom učenju daje sve veća pozornost u kontekstu ciljeva održivog razvoja UN-a, pri čemu je ono posebno istaknuto u cilju br. 4 o obrazovanju. Njegova je namjena ne samo unaprijediti skupove vještina i potaknuti gospodarstvo, nego i pomoći u ostvarivanju ciljeva kulturne raznolikosti i mira. No ciljevi održivog razvoja u kojima se utvrđuje uloga cjeloživotnog učenja ne uključuju nikakva referentna mjerila za financiranje (15).

3.3.

EGSO naglašava potrebu za provedbom prvog i četvrtog načela europskog stupa socijalnih prava na način da svi u Europi imaju pravo na kvalitetno i uključivo cjeloživotno učenje i da se provedba tih načela podupre održivim javnim financiranjem usuglašenim sa socijalnim partnerima i organiziranim civilnim društvom. To pravo mora postati stvarnost kako bi se osiguralo da sve odrasle osobe imaju jednak pristup kvalitetnom i uključivom obrazovanju i osposobljavanju na radnim mjestima i izvan njih. Radnicima svih razina vještina i u poduzećima svih veličina, neovisno o geografskom području na kojem djeluju, treba pružiti djelotvornu potporu.

3.4.

EGSO ističe da se prava i načela iz europskog stupa socijalnih prava, uključujući pravo na kvalitetno i uključivo obrazovanje, osposobljavanje i cjeloživotno učenje na nacionalnoj razini, trebaju provesti uz primjerena javna ulaganja (16). Međutim, proračunska sredstva u nekim su slučajevima i dalje podložna strogim proračunskim ograničenjima unutarnjeg tržišta i fiskalnim pravilima iz Pakta o stabilnosti i rastu pa se vlade i dalje suočavaju s problemom pronalaska javnih sredstava potrebnih za ponovno uspostavljanje socijalne ravnoteže. Sukob između obvezujućih proračunskih pravila te skupa prava i načela i dalje se ne može riješiti bez sredstava za njihovu provedbu.

3.5.

U izvješću Globalne komisije o budućnosti rada ILO-a „Rad za svjetliju budućnost” (17) ističe se da je uspostava stvarnih mogućnosti cjeloživotnog učenja za sve zajednička odgovornost koja zahtijeva aktivno sudjelovanje i potporu vlada, poslodavaca i radnika te obrazovnih ustanova. Vlade u suradnji sa socijalnim partnerima trebaju proširiti i preoblikovati politike za razvoj vještina, službe za zapošljavanje i sustave osposobljavanja kako bi se radnicima stavilo na raspolaganje vrijeme i pružila financijska potpora koji su im potrebni za učenje. U izvješću se predlaže uspostava sustava prava na učenje s pomoću rekonfiguriranog sustava „osiguranja za zapošljavanje” ili „socijalnog fonda” te uvođenje „individualnih računa za učenje” koji bi radnicima omogućili da uzmu plaćeni dopust kako bi sudjelovali u osposobljavanju.

3.6.

EGSO pozdravlja važnu inicijativu finskog predsjedništva Vijeća, koje je organiziralo prvi zajednički sastanak Vijeća ministara financija i obrazovanja EU-a radi rasprave o važnosti javnog financiranja u području obrazovanja i osposobljavanja. Odbor poziva buduća predsjedništva EU-a i Europsku komisiju da nastave s tom inicijativom kako bi se pojačala suradnja među donositeljima odluka na najvišoj razini. Postoji i potreba za suradnjom s ministrima zapošljavanja i socijalnih pitanja. EGSO bi želio da se ta suradnja uspostavi i na nacionalnoj razini.

3.7.

EGSO pozdravlja naglasak koji je u mandatnom pismu povjereniku Nicolasu Schmitu (18) stavljen na provedbu i ažuriranje programa vještina, utvrđivanje i rješavanje problema manjka vještina te na podupiranje prekvalifikacije kao dijela pravedne tranzicije. Razmatranje ideje predlaganja individualnih računa za učenje jedan je od mogućih načina koji bi radno sposobnim osobama mogao omogućiti stjecanje prava na osposobljavanje i njihovo korištenje za kvalitetno osposobljavanje. EGSO poziva države članice da se pobrinu za trostranu suradnju i zajedničku odgovornost u pogledu dodjele dostupnih javnih sredstava zaposlenicima i radnicima.

3.8.

EGSO sa zadovoljstvom napominje da se u Zaključcima Vijeća o ključnoj ulozi politika cjeloživotnog učenja u osnaživanju društava za suočavanje s tehnološkim prijelazom i prijelazom na zeleno gospodarstvo u svrhu potpore uključivom i održivom rastu (19), koji su doneseni 8. studenoga 2019., Komisija poziva da „ažurira trenutačne politike cjeloživotnog učenja u pogledu učinkovitosti, opsega i ciljanih skupina kako bi se bolje odgovorilo na potrebe za učenjem koje proizlaze iz promjena u društvu i svijetu rada, među ostalim daljnjim razvojem europskog prostora obrazovanja (20), uključivanjem cjeloživotnog učenja u budući strateški okvir za suradnju u obrazovanju i osposobljavanju i iskorištavanjem prilika koje pružaju Erasmus+, Europski socijalni fond i drugi relevantni instrumenti Unije”.

4. Trenutačno stanje

4.1.

Iako nedostaju podaci o ukupnim ulaganjima u cjeloživotno učenje, dokazi (21) upućuju na to da na javne rashode za obrazovanje odraslih otpada otprilike samo od 0,1 do 0,2 % BDP-a. Ukupni rashodi za obrazovanje odraslih, uključujući druge financijske izvore kao što su financiranje iz sredstava poslodavaca i školarine, kreću se od 1,1 do manje od 0,6 % BDP-a. Istodobno, prema najnovijim procjenama Cedefopa, u skupini država EU-28 ima 128 milijuna odraslih osoba s potencijalom za usavršavanje i prekvalifikaciju, što predstavlja 46 % odraslog stanovništva tog područja. (22) U obrazovanje odraslih uključeno je samo 11,1 % odraslih osoba, iako si je Europska unija postavila cilj od 15 % do 2020., što nije uspjela ostvariti.

4.2.

U zaključcima Europskog vijeća iz Lisabona (23) postavljeni su jasni ciljevi povećanja godišnjeg ulaganja u ljudske resurse po glavi stanovnika za sve na koje se zaključci odnose, a u smjernicama za zapošljavanje (13., 14. i 16.) (24) države članice pozivaju se da postave odgovarajuće ciljeve. EGSO pozdravlja činjenicu da se u izvješćima Europske komisije po zemljama za 2019. (25) objavljenima u okviru europskog semestra poziva na povećanje ulaganja u obrazovanje i osposobljavanje u 16 država (26) odnosno u vještine u 24 države (27) kako bi se nadoknadilo desetljeće smanjenja proračuna i nedovoljnog financiranja obrazovnih sustava, što je imalo dokazano štetne učinke na kvalitetno obrazovanje, obrazovno osoblje i infrastrukturu. (28)

4.3.

EGSO konstatira da poziv Europske komisije na održivo ulaganje u područja koja potiču rast, kao što su svi obrazovni sektori, očito nije usklađen s pozivom na poduzimanje mjera optimizacije, koje im štete. U Komunikaciji Komisije o glavnim rezultatima izvješća po državama (29) u okviru Europskog semestra 2019. opisuje se povoljno gospodarsko stanje u okviru kojeg su javne financije svih država članica poboljšane. Unatoč tome, u Komunikaciji se upozorava i na globalnu neizvjesnost te poziva države članice da nastave poticati produktivnost, čime će povećati otpornost svojih gospodarstava i osigurati da gospodarski rast donosi koristi svim građanima.

5. Opće napomene

5.1.

Države članice svim nezaposlenim i zaposlenim ženama i muškarcima moraju ponuditi mogućnost osposobljavanja. U tu svrhu u okviru 6. smjernice za zapošljavanje: povećanje ponude radne snage i radnih vještina (30) treba razmotriti i iziskivati mjere poput utvrđivanja pokazatelja za javna i privatna ulaganja u strukovno obrazovanje i osposobljavanje, kao i programe kojima se radnicima omogućuje da uzmu plaćeni dopust za osposobljavanje. EGSO je u tom kontekstu već istaknuo potrebu za očuvanjem pristojnih životnih uvjeta tijekom osposobljavanja. Trebalo bi razmotriti i ispitati mjere EU-a kako bi se osiguralo da instrumenti dobre prakse koji se koriste u pojedinim državama članicama EU-a, kao što su bespovratna sredstva, zajmovi, kolektivni ugovori o plaćenom dopustu za osposobljavanje ili druge odredbe, postanu standardna praksa i u drugim državama članicama (31).

5.2.

Socijalni partneri i organizacije civilnog društva također igraju vodeću ulogu u upravljanju sustavom obrazovanja i osposobljavanja, uključujući predviđanje i pružanje vještina, a zajednička odgovornost socijalnih partnera na razini poduzeća ključna je za ulaganje u obrazovanje i osposobljavanje njihovih zaposlenika za budućnost, kao i za pokrivanje nužnih troškova prekvalifikacije svih radnika koji dobiju otkaz. Najranjivije među njima su starije osobe.

5.3.

Rasprave o prijedlogu EU-a za individualne račune za učenje u vrlo su ranoj fazi, no postoji niz pitanja koja bi trebalo dodatno razraditi za uvođenje tog prijedloga, npr. je li osposobljavanje radnika definirano zakonom i/ili kolektivnim ugovorom koje treba poštovati kako bi se osiguralo da poslodavci i radnici mogu utvrditi sadržaj, mjesto i vrijeme/razdoblje osposobljavanja. Stoga to spada u nacionalnu nadležnost, a preporuke državama članicama o načinu financiranja individualnih računa za učenje i odabiru primatelja financijske potpore (poduzeća, ustanove za osposobljavanje, javne službe za zapošljavanje ili radnici) moraju se definirati u okviru socijalnog dijaloga i uz poštovanje kolektivnih ugovora i nacionalnog zakonodavstva. Važno je da se u tim razmatranjima povede računa o raznolikosti nacionalnih sustava i pristupa te da se socijalnim partnerima osigura istaknuta uloga.

5.4.

EGSO ponovno poziva na stavljanje većeg naglaska na socijalna ulaganja, među ostalim u obrazovanje, osposobljavanje i cjeloživotno učenje. EGSO je već pozvao na razmatranje načela zlatnog pravila financiranja, tj. izuzimanje javnih ulaganja u budućnost iz izračuna državnog neto deficita u kontekstu fiskalnih propisa EMU-a. (32) EGSO preporučuje raspravu o mogućnosti primjene zlatnog pravila financiranja i na socijalna ulaganja koja se financiraju sredstvima iz strukturnih fondova EU-a (33).

5.5.

Kombinacija prilagodljivog, prilagođenog učenja i osobne potpore, počevši od cjeloživotnog profesionalnog usmjeravanja, također pomaže u zapošljavanju neaktivnih i dugotrajno nezaposlenih osoba, što stvara socijalne i gospodarske koristi te dugoročne uštede u socijalnoj skrbi. Optimalni spoj sastavnica ili značajki tog pristupa može stvoriti uvjete za konsolidaciju, razvoj i provedbu Preporuke Vijeća o oblicima usavršavanja (34) na održiv način unatoč tome što se ciljne skupine, potrebne vještine i vlade mijenjaju tijekom vremena. Osposobljavanje mora biti osmišljeno tako da potiče i podupire mobilnost među sektorima i unutar njih. Osiguranje tih prijelaza pridonosi zapošljivosti radnika i sposobnosti poslodavaca da privuku nove zaposlenike.

5.6.

EGSO smatra da bi države članice trebale podupirati javni sektor, kao i neprofitne pružatelje obrazovanja i organizacije civilnog društva kako bi se podržalo financiranje namijenjeno pružanju mogućnosti visokokvalitetnog cjeloživotnog učenja, koje bi trebale biti pristupačnije. Visoku kvalitetu osposobljavanja trebalo bi zajamčiti dobrom kontrolom kvalitete.

5.7.

Veća ulaganja u obrazovanje odraslih i osposobljavanje zaposlenika uvelike su povezana s uzimanjem u obzir odgovarajućih istraživanja pri oblikovanju, reformiranju i provedbi politika i sustava cjeloživotnog učenja. Da bi se doista osiguralo ulaganje poduzeća u usavršavanje i prekvalifikaciju radnika, potrebno je više podataka o ulaganjima poduzeća i financijskoj potpori država. Doprinos radnika, sindikata i drugih dionika trebalo bi pravilno analizirati i uzeti u obzir u raspravama o politikama, pri čemu naglasak mora biti na ulaganju u osposobljavanje za različite vještine (stručne, povezane s poduzećem, ključne kompetencije, osnovne vještine itd.) za radnike različitih razina vještina, i to muškaraca i žena, osposobljavanje u poduzećima i izvan njih, usluge koje pružaju drugi pružatelji itd.

5.8.

Zbog svojeg širokog raspona i velikog broja različitih pružatelja obrazovanje odraslih nije koordinirano ni na razini država članica ni na europskoj razini. Integrirani pristup koji objedinjuje različita područja politike i različite dionike, s posebnim naglaskom na demokratskom upravljanju razvojem i provedbom politike cjeloživotnog učenja, uključujući djelotvoran socijalni dijalog sa socijalnim partnerima i savjetovanje s civilnim društvom, mogao bi omogućiti veću djelotvornost ulaganja u provedbi politike, čime bi se povećala mogućnost da će se doprijeti do iznimno raznolikih potencijalnih ciljnih skupina i da će se ispuniti potrebe ranjivih pojedinaca.

5.9.

Kako bi cjeloživotno učenje bilo uspješno, EGSO poziva sve donositelje odluka na europskoj i nacionalnoj razini da riješe sljedeća otvorena pitanja povezana s okruženjima za cjeloživotno učenje i da financijski podupru rješavanje tih pitanja, u skladu sa svojim nadležnostima:

5.9.1.

osmišljavanje i provođenje dugoročne strategije za poticanje suradnje između pružatelja formalnog, neformalnog i informalnog učenja kako bi se podržale potrebe učenika za učenjem i osposobljavanjem; kako bi te strategije bile održive, trebaju se razvijati uz sudjelovanje predstavničkih udruženja na regionalnoj, nacionalnoj i europskoj razini i obuhvaćati njihovu potporu;

5.9.2.

osiguravanje toga da učenici mogu preuzeti aktivnu ulogu u svojim načinima učenja oblikovanjem tih načina učenja u skladu sa svojim potrebama, čime će im se omogućiti da postanu aktivni stvaratelji, a ne pasivni potrošači znanja i inovacija;

5.9.3.

podupiranje učenika svih dobnih skupina i iz različitih socioekonomskih okruženja u pristupu različitim oblicima učenja, njihovom kombiniranju i prelaženju iz jednoga u drugi, u skladu s njihovim osobnim potrebama i sposobnostima služeći se fleksibilnijim sustavima obrazovanja i osposobljavanja te pružanjem visokokvalitetnog cjeloživotnog usmjeravanja;

5.9.4.

promatranje vrednovanja neformalnog i informalnog učenja (kako je navedeno u Preporuci Vijeća o vrednovanju (35)) kao hitni prioritet s obzirom na njegov potencijal za povećanje vidljivosti svih vještina, kompetencija i znanja kojima se može poduprijeti smisleno sudjelovanje u društvu i na tržištu rada, posebno za ranjive skupine (36);

5.9.5.

poboljšanje mogućnosti pružanja cjeloživotnog učenja na lokalnoj razini korištenjem postojeće infrastrukture u zajednici i obrazovne infrastrukture s ciljem stvaranja višenamjenskih prostora za učenje otvorenih za sve; takvi „centri za cjeloživotno učenje u zajednici” već postoje u različitim oblicima u raznim državama članicama, ali bi trebali postati glavni koncept za kreiranje politika.

6. Posebne napomene o europskim i nacionalnim izvorima financiranja i politikama potrebnima za osiguravanje održivog financiranja (37)

6.1. O izvorima financiranja EU-a

6.1.1.

U svojem višegodišnjem financijskom okviru (VFO) za razdoblje 2021. – 2027. Europska komisija najavila je nekoliko načina na koji se Program ulaganja EU-a može poboljšati uvođenjem novog prozora za socijalna ulaganja i vještine u okvir programa InvestEU. To pokazuje spremnost na izdvajanje sredstava za socijalna ulaganja i stvaranje odgovarajućih instrumenata koji će to omogućiti.

6.1.2.

Komisija i države članice trebale bi iskoristiti mogućnosti koje im se pružaju u okviru fondova EU-a (kao što su ESF, Erasmus+, EFSU i drugi relevantni instrumenti EU-a) te optimalno iskoristiti dostupna financijska sredstva EU-a. U predstojećem VFO-u trebalo bi u svakom slučaju ponuditi rješenja za proračunska ograničenja u području cjeloživotnog učenja na razini država članica i EU-a (38). No, iako sredstva EU-a mogu imati važnu ulogu u razvoju vještina/cjeloživotnog učenja, prekomjerno oslanjanje na sredstva EU-a moglo bi dovesti u pitanje održivost financiranja jer se novčana sredstva EU-a dodjeljuju projektima i privremena su.

6.1.3.

Kako bi se osigurala održiva nacionalna ulaganja u cjeloživotno učenje i obrazovanje odraslih, europski semestar ima ključnu ulogu u isticanju potrebne usmjerenosti na financiranje. Kako bi se nacionalne/regionalne politike cjeloživotnog učenja mogle djelotvorno provesti, treba osigurati primjerenu razinu financiranja. Veća održivost i kontinuiranost financiranja ključne su u osiguravanju održivosti rada na obrazovanju i osposobljavanju odraslih i sposobnosti pružatelja cjeloživotnog obrazovanja u pogledu inovacija i razvoja u tom području.

6.2. O politikama kojima se podupire pravilna raspodjela sredstava

6.2.1.

Važno je razviti kulturu evaluacije. Tome mogu pridonijeti različiti čimbenici kao što su politička spremnost na oblikovanje politika (i odgovornost) koje se temelje na dokazima, pravni zahtjevi za evaluaciju, zahtjevi za evaluaciju u okviru europskog financiranja te osposobljavanje i obrazovanje ocjenjivača kako bi se zajamčila evaluacija u cijelom ciklusu politike.

6.2.2.

Važno je redovito preispitivati djelotvornost financijskih i nefinancijskih mjera potpore u dopiranju do ciljnih skupina odraslih te djelotvornost uporabe sredstava. Treba uspostaviti pouzdana rješenja za praćenje i evaluaciju. Rezultati evaluacija trebali bi se uzeti u obzir u oblikovanju politika povezanih s cjeloživotnim učenjem i pridonijeti mu. Evaluacije koje su utemeljene na pouzdanim dokazima mogu ukazati na potrebu za prilagodbom (ili ukidanjem) postojećih mjera i/ili uvođenjem novih. U njima se mogu utvrditi djelotvorne prakse koje se mogu proširiti dodatnim ili održivijim financiranjem. Socijalni partneri trebali bi biti uključeni u nadzor i evaluaciju sustavâ.

6.2.3.

Potrebni su mehanizmi financiranja koji mobiliziraju nacionalna sredstva te uključuju primjerenu podjelu troškova među javnima tijelima, poslodavcima, pojedincima i drugim relevantnim dionicima (npr. socijalni partneri, pružatelji osposobljavanja, nevladine organizacije). Kako je navedeno u bazi podataka Cedefopa o financiranju obrazovanja odraslih (39), postoje različiti mehanizmi financiranja namijenjeni pojedincima i poduzećima/poslodavcima koji imaju za cilj veću uključenost i veća privatna ulaganja u obrazovanje i osposobljavanje. Te mogućnosti moraju na odgovarajući način koordinirati javna tijela, dok u slučaju sektorskih fondova za osposobljavanje koordinacijsku ulogu uglavnom imaju socijalni partneri. Financijski instrumenti za pojedince uključuju, na primjer, individualne račune za učenje/bonove, zajmove (s niskom kamatnom stopom) i plaćeni dopust za osposobljavanje. Poduzeća bi mogla dobiti financijsku potporu iz sredstava za osposobljavanje (na temelju pristojbi za poduzeća), poreznih poticaja ili bespovratnih sredstava (financiranih iz sredstava prikupljenih općim oporezivanjem). Te vrste instrumenata za podjelu troškova ujedno su i način kojim se jamči zajednička odgovornost za razvoj/provedbu politika cjeloživotnog učenja i ulaganje u vještine.

6.2.4.

Socijalni dijalog i kolektivni ugovori, osobito na razini sektora, imaju važnu ulogu u upravljanju sustavima osposobljavanja te u stvaranju prilika za osposobljavanje i poboljšanju relevantnosti i pružanja osposobljavanja zaposlenika. To podrazumijeva suradnju socijalnih partnera radi poticanja prijelaza iz jednog sektora u drugi i razvoja karijere u različitim sektorima. Fondovi za osposobljavanje uspostavljeni su u nekoliko država članica i mogu imati važnu ulogu (40).

6.2.5.

Financijski instrumenti mogli bi biti djelotvorniji kada bi se upotrebljavali u kombinaciji s nefinancijskim mjerama potpore. Instrumenti moraju biti pažljivo osmišljeni kako bi zaista dopirali do konkretnih/prioritetnih ranjivih skupina (kao što su niskokvalificirane osobe, starije nezaposlene osobe, zaposlenici MSP-ova). U osmišljavanju financijskog instrumenta važno je uzeti u obzir njegovu komplementarnost i sinergiju s drugim postojećim instrumentima.

6.2.5.1.

Nefinancijske mjere za pojedince trebaju obuhvaćati i mjere koje su općenito dostupne u okviru usluga karijernog savjetovanja ili cjeloživotnog profesionalnog usmjeravanja i mogućnosti vrednovanja. U okviru tih usluga polaznike bi trebalo informirati o financijskoj potpori za obrazovanje odraslih koja im je na raspolaganju i o tome kako joj mogu pristupiti.

6.2.5.2.

Poduzećima se nefinancijska potpora može ponuditi u obliku: informiranja i savjetovanja o mogućnostima financiranja, administrativne potpore u podnošenju zahtjeva za financiranje, savjetodavnih usluga za određivanje potreba za osposobljavanjem i razvoja planova osposobljavanja, promicanja partnerstva ili poduzetničkih mreža (među MSP-ovima ili uključujući MSP-ove) radi objedinjavanja resursa i rješavanja problema nedovoljnih kapaciteta za osposobljavanje.

6.2.6.

Administrativno opterećenje podnositelja zahtjeva za novčana sredstva i primatelja novčanih sredstava, kao i subjekata koji upravljaju sredstvima, trebalo bi smanjiti na najmanju moguću mjeru te istodobno osigurati da se pravilnim oblikovanjem/primjerenim usmjeravanjem i djelotvornim nadzorom financijskog instrumenta izbjegne učinak mrtvog tereta i/ili zamjene.

Bruxelles, 7. svibnja 2020.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER

(1) https://ec.europa.eu/commission/sites/beta-political/files/mission-letter-nicolas-schmit_en.pdf

(2) SL C 389, 18.11.2019., str. 12.

(3) Europski prostor obrazovanja.

(4) https://eu2020.hr/

(5) COM(2020) 14 final.

(6) SL C 332, 8.10.2015., str. 68.

(7) Preporuka Vijeća od 20. prosinca 2012. o vrednovanju neformalnog i informalnog učenja (SL C 398, 22.12.2012., str. 1.) i SL C 13, 15.1.2016., str. 49.

(8) Zaključci Vijeća o ključnoj ulozi politika cjeloživotnog učenja u osnaživanju društava za suočavanje s tehnološkim prijelazom i prijelazom na zeleno gospodarstvo u svrhu potpore uključivom i održivom rastu.

(9) SL C 62, 15.2.2019., str. 165.

(10) Izvješće „Europski program za obrazovanje odraslih”.

(11) Primjerice, Svjetski gospodarski forum objavio je izvješće (2015.) usredotočeno na goruće pitanje nedostatka vještina u 21. stoljeću i načine za njegovo rješavanje s pomoću tehnologije, u kojem se naglašava potreba za kompetencijama (kao što su kritičko razmišljanje i suradnja) i karakternim osobinama (kao što su znatiželja, inicijativa i vodstvo), uz temeljne vještine koje se uobičajeno navode.

(12) Mišljenje SL C 14, 15.1.2020., str. 46. i SL C 237, 6.7.2018., str. 8.

(13) Izvješće Svjetskog gospodarskog foruma New Vision for Education: Unlocking the Potential of Technology („Nova vizija za obrazovanje: oslobađanje potencijala tehnologije”).

(14) COM(2020) 14 final.

(15) Europsko udruženje za obrazovanje odraslih (EAEA), pripremni dokument „Obrazovanje odraslih i održivost”.

(16) SL C 262, 25.7.2018., str. 1.

(17) Globalna komisija o budućnosti rada, izvješće „Rad za svjetliju budućnost”.

(18) https://ec.europa.eu/commission/sites/beta-political/files/mission-letter-nicolas-schmit_en.pdf

(19) SL C 389, 18.11.2019., str. 12.

(20) Europski prostor obrazovanja.

(21) Europska komisija, izvješće Developing the adult learning sector („Razvoj sektora obrazovanja odraslih”).

(22) Cedefop.

(23) Predsjedništvo Europskog vijeća, zaključci iz Lisabona 23. – 24. ožujka 2000.

(24) Smjernice za zapošljavanje.

(25) Izvješća za pojedine zemlje.

(26) Za BG, HR, CZ, EE, FI, DE, GR, IE, IT, LV, LU, PL, RO, SK, ES i UK.

(27) Za AT, BE, BG, HR, CY, CZ, EE, FI, FR, DE, GR, HU, IT, LV, LU, MT, NL, PL, RO, SK, SI, ES, SE i UK.

(28) Za BG, EE, GR, IT, PT, RO i SE.

(29) COM(2019) 500 final.

(30) SL C 332, 8.10.2015., str. 68.

(31) SL C 237, 6.7.2018., str. 57., SL C 237, 6.7.2018., str. 8., SL C 14, 15.1.2020., str. 60.

(32) SL C 177, 18.5.2016., str. 35., SL C 268, 14.8.2015., str. 27.

(33) SL C 226, 16.7.2014., str. 21.

(34) Preporuka Vijeća od 19. prosinca 2016.„Oblici usavršavanja: nove prilike za odrasle” (SL C 484, 24.12.2016., str. 1.).

(35) Preporuka Vijeća od 20. prosinca 2012. o vrednovanju neformalnog i informalnog učenja (SL C 398, 22.12.2012., str. 1.).

(36) SL C 13, 15.1.2016., str. 49.

(37) Vidjeti i „Analitički okvir Cedefopa za razvoj oblika usavršavanja odraslih”.

(38) EGSO je u svojem mišljenju (SL C 62, 15.2.2019., str. 194.) pozvao na utrostručenje proračuna programa Erasmus+.

(39) Baza podataka Cedefopa.

(40) Europski socijalni partneri, izvješće Promoting social partnership in employee training („Promicanje socijalnog partnerstva u osposobljavanju zaposlenika”).

14.7.2020

Službeni list Europske unije

C 232/18

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o prijedlogu odluke Vijeća o smjernicama za politike zapošljavanja država članica

(COM(2020) 70 final)

(2020/C 232/03)

Glavna izvjestiteljica:

Ellen NYGREN

Zahtjev za savjetovanje:	Vijeće Europske unije, 6.3.2020.
Pravni temelj:	članak 148. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za zapošljavanje, socijalna pitanja i građanstvo
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	7.5.2020.
Plenarno zasjedanje br.:	551 – plenarno zasjedanje na daljinu
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	251/03/07

1. Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO pozdravlja predložene revidirane smjernice za zapošljavanje. Njihova uloga da služe kao dugoročni orijentir za politike zapošljavanja država članica EU-a važna je i u kriznim vremenima. Politike zapošljavanja ključne su za gospodarski i socijalni razvoj Europske unije kao cjeline i njezinih država članica. Provedba europskog stupa socijalnih prava zajedničko je sredstvo za postizanje održive uzlazne konvergencije, pa je u tom smislu revizija smjernica za zapošljavanje primjerena. EU i njegove države članice moraju uložiti dodatne napore u uklanjanje razlika. Uzlazna konvergencija transverzalno je načelo o kojem se mora voditi računa i koje se mora integrirati u sve politike EU-a.

1.2.

Prijedlog revidiranih smjernica za zapošljavanje objavljen je prije rasprostranjenog izbijanja bolesti COVID-19. Od tada se COVID-19 razvio u pandemiju čiji su učinci doveli do dramatične potrebe za hitnim djelovanjem, između ostalog i u pogledu politika tržišta rada. Kako bi se ograničilo širenje bolesti, u svim državama članicama EU-a i šire uvedene su mjere na dosad nezabilježen način. EGSO smatra da je u vezi s tim potrebno postupati usklađenije.

1.3.

EGSO je uvjeren da bi samo sveobuhvatni europski plan gospodarskog oporavka omogućio državama članicama EU-a, njihovim građanima, poduzećima i radnicima da se na najbolji mogući način suoče s posljedicama pandemije bolesti COVID-19 i izgrade održivije i otpornije europsko gospodarstvo. Iako je nejasno koliko će dugo trajati ova izvanredna krizna situacija izazvana bolešću COVID-19, jasno je da će se njezine posljedice na tržištu rada osjećati tijekom dužeg razdoblja. Stoga bi i smjernice za zapošljavanje za 2020. trebalo prilagoditi kako bi odražavale tu novonastalu situaciju.

1.4.

Gospodarski šok izazvan izbijanjem epidemije bolesti COVID-19 već je doveo do krize zapošljavanja i socijalne krize, što može imati ozbiljan i dugotrajan učinak na europska tržišta rada. U tom bi kontekstu ove godine trebalo razmotriti mogućnost usvajanja smjernice za zapošljavanje u izvanrednim i kriznim situacijama kako bi države članice EU-a svoje politike zapošljavanja mogle podvrgnuti prilagodbi potrebnoj za prevladavanje ove nezabilježene situacije. Ta smjernica za zapošljavanje u vrijeme krize izazvane koronavirusom mogle bi upućivati na učinkovite privremene mjere potrebne za ublažavanje posljedica krize, kao što su skraćeno radno vrijeme, potpora dohotku, produljenje bolovanja i promicanje rada na daljinu (uz poštovanje odgovornosti poslodavaca za zdravlje i sigurnost zaposlenika).

1.5.

U skladu sa smjernicom 5. države članice i dalje se potiču na promicanje „inovativnih oblika rada”. Iako novi oblici rada i inovacije pružaju mogućnosti za rast, EGSO je već istaknuo brojne izazove povezane s tom vrstom rada. Smjernicama za zapošljavanje trebalo bi nastojati trendove povezane s tim novim oblicima rada pretvoriti u pravedne mogućnosti zapošljavanja. Treba pozdraviti poziv na uspostavu odgovarajućih i pravednih plaća bilo poboljšanjem mehanizama za zakonski propisane minimalne plaće, gdje oni postoje, bilo kolektivnim pregovaranjem. Uključivanje socijalnih partnera od ključne je važnosti i vrlo je pozitivno to što se u smjernici br. 5 kaže da bi države članice trebale „promicati socijalni dijalog i kolektivno pregovaranje s ciljem određivanja plaća”. Ta bi smjernica u tom smislu trebala na samom kraju sadržavati prijedloge za jačanje učinkovitosti kolektivnih ugovora povećanjem područja njihove primjene.

1.6.

Kad je riječ o smjernici br. 6, „Poboljšanje ponude radne snage i pristupa zapošljavanju, vještinama i kompetencijama”, EGSO cijeni to što se ona odnosi na sveobuhvatnu viziju kompetencija usklađenih s održivim proizvodnim sustavom. EGSO pozdravlja činjenicu da se smjernicama države članice pozivaju da prilagode svoje sustave obrazovanja i osposobljavanja te u njih ulažu kako bi osigurale visokokvalitetno i uključivo obrazovanje, među ostalim i strukovno obrazovanje i osposobljavanje. EGSO u tom pogledu poziva da se djelotvornijim europskim i nacionalnim strategijama osigura održivo financiranje prekvalifikacije i usavršavanja za sve odrasle osobe u okviru cjeloživotnog učenja, pri čemu poseban naglasak treba staviti na pružanje djelotvorne potpore radnicima i nezaposlenima.

1.7.

U pogledu smjernice br. 7, „Poboljšanje funkcioniranja tržišta rada i djelotvornosti socijalnog dijaloga”, valja reći da je pravilno funkcioniranje socijalnog dijaloga ključno za svaku politiku zapošljavanja, uključujući i provedbu smjernica EU-a za zapošljavanje. Stoga je potrebno učiniti više kako bi se socijalni dijalog olakšao i promicao i na nacionalnoj i na europskoj razini. Usto, Komisija je postigla napredak u pogledu uključivanja civilnog društva u postupak europskog semestra, i to je potrebno pozdraviti i proširiti. U ovoj smjernici ne spominje se potreba za boljom sigurnošću i zdravljem na radu. U kontekstu pandemije izazvane bolešću COVID-19 zdravo i sigurno radno mjesto ključno je za borbu protiv zaraze virusom i njegova širenja te širenja drugih bolesti. Kao i inače, a posebno u ovim iznimnim okolnostima, poslodavci moraju preuzeti odgovornost za zdravlje i sigurnost svojih radnika, njima i njihovim predstavnicima pružiti odgovarajuće informacije te provesti procjenu rizika i poduzeti mjere prevencije. U zaštiti radnika, njihovih obitelji i društva u cjelini moraju sudjelovati svi: i javna tijela, i poduzeća, i zaposlenici, i socijalni partneri

1.8.

Većina malih i mikropoduzeća raspolaže ograničenim financijskim i upravljačkim resursima, pa bi im stoga trebalo osigurati praktičnu i prilagođenu financijsku potporu za programe sigurnosti i zdravlja na radu kako bi mogli prilagoditi radna mjesta i brzo uvesti nove postupke i prakse za zaštitu radnika. Inspektori rada, Europska agencija za sigurnost i zdravlje na radu (EU-OSHA), Europska poduzetnička mreža i nadležna tijela na nacionalnoj razini mogu ponuditi praktičnu potporu kao što su troškovno učinkoviti, besplatni i jednostavni alati, informacije, smjernice i savjeti.

1.9.

Što se tiče smjernice br. 8, „Promicanje jednakih prilika za sve, poticanje socijalnog uključivanja te suzbijanje siromaštva”, treba se boriti protiv svih oblika diskriminacije. Socijalnu i zdravstvenu zaštitu potrebno je pružiti svima. Promicanje sudjelovanja žena u radnoj snazi, kao i aktivnog starenja za sve, trebalo bi poduprijeti odgovarajućim mjerama kao što su pristup kvalitetnim javnim uslugama i pristojni uvjeti rada za sve. U smjernicama za zapošljavanje trebalo bi uzeti u obzir i ciljeve socijalne zaštite kao što su potpuna i djelotvorna pokrivenost, primjerenost i transparentnost.

2. Kontekst

2.1.

Ugovorom o funkcioniranju Europske unije (UFEU) propisano je da države članice svoje ekonomske politike i promicanje zapošljavanja moraju smatrati pitanjima od zajedničkog interesa te usklađivati svoje djelovanje u okviru Vijeća (1). Člankom 148. UFEU-a propisano je da Vijeće usvaja smjernice za zapošljavanje. Smjernicama se formulira područje primjene i smjer usklađivanja politika država članica, a one služe i kao temelj za preporuke za pojedine zemlje u okviru postupka europskog semestra.

2.2.

Smjernice za zapošljavanje i smjernice ekonomske politike prvi su put usvojene kao „objedinjeni paket” 2010. godine u okviru strategije Europa 2020. Godine 2018. smjernice za zapošljavanje usklađene su s načelima europskog stupa socijalnih prava. EGSO je već na samom početku pozdravio to usklađivanje (2), no i tada i u više mišljenja koja su uslijedila (3) zatražio je da se u praksi učini više da se stup istinski ispuni i provede.

2.3.

Budući da je europski semestar ažuriran kako bi se u njega integrirali ciljevi održivog razvoja UN-a, godišnji pregled rasta pretvoren je u godišnju strategiju održivog rasta, a sada se predlaže revizija smjernica za zapošljavanje.

2.4.

Komisijin Prijedlog odluke Vijeća o smjernicama za politike zapošljavanja država članica donesen je 26. veljače 2020., prije početka koordinacije hitnih mjera za suzbijanje bolesti COVID-19. Neposredni cilj tijela javne vlasti mora biti osiguravanje prave ravnoteže između zaštite javnog zdravlja suzbijanjem širenja virusa i održavanja vitalne gospodarske aktivnosti.

2.5.

ILO je upozorio da su posljedice bolesti COVID-19 na zapošljavanje „duboke, dalekosežne i dosad nezabilježene” (4) te da bi mogle dovesti do gubitka milijuna radnih mjesta, ali i do povećanja podzaposlenosti i broja siromašnih radnika. To uvelike premašuje posljedice financijske krize 2008. i 2009. godine. Smanjenje učinka ove krize ovisit će o tome koliko se političke odluke brzo i odlučno donose i provode.

2.6.

EGSO je uvjeren da bi samo sveobuhvatni europski plan gospodarskog oporavka omogućio državama članicama EU-a, njihovim građanima, poduzećima i radnicima da se na najbolji mogući način suoče s posljedicama pandemije bolesti COVID-19 i izgrade održivije i otpornije europsko gospodarstvo (5). Države članice trebale bi postići brzi dogovor o novom višegodišnjem financijskom okviru (VFO), čime bi se smanjila nesigurnost u pogledu financiranja ulaganja EU-a od 2021. godine.

2.7.

Situacija drastično utječe na poduzeća i radnike u nizu gospodarskih sektora. Mnogim poduzećima, posebno mikropoduzećima, MSP-ovima i socijalnim poduzećima, prijeti insolventnost, a milijuni radnika izloženi su gubitku prihoda i riziku od otpuštanja (6). U prosjeku oko 90 % MSP-ova prijavilo je da osjeća ekonomske posljedice i da očekuje povećanje stope nezaposlenosti u rasponu od 3 do 5 postotnih bodova (7). Potrebne su ciljane mjere za podupiranje posebno pogođenih poduzeća i radnih mjesta u ključnim sektorima.

2.8.

Zdravstvene radnike u Europi i diljem svijeta s pravom se slavi kao junake na prvoj liniji koji čine sve što je u njihovoj moći da spase ljudske živote, prečesto plaćajući vlastitim životom. Međutim, baš kao i u slučaju nastavnika, drugih radnika u javnom sektoru, njegovatelja koji žive u kućanstvu i pružatelja skrbi, u nekim ih se državama dovoljno ne cijeni zbog čega su bili najviše pogođeni mjerama štednje uvedenima nakon krize 2008. U budućnosti će biti ključno da ta ponovno otkrivena zahvalnost dovede do boljih uvjeta i nužnih ulaganja u javne službe, a posebice u sustav socijalne skrbi.

2.9.

Kriza izazvana COVID-om 19 također jasno pokazuje postojeće strukturne probleme na europskim tržištima rada. I dalje postoje nejednakosti između radnika koji uživaju u pogodnostima stabilnijih i sigurnijih oblika zapošljavanja i onih koji rade u prekarnim oblicima zapošljavanja. Da bi se odgovorilo na brze promjene u svijetu rada i poslodavci i radnici moraju biti fleksibilni, a u tome im se mora pomoći promicanjem sigurnosti i pravednih radnih uvjeta u svim oblicima rada.

2.10.

Mnogi radnici koji se obično smatraju niskokvalificiranima i zbog toga su slabo plaćeni zapravo su ključni za normalno odvijanje naših života te često izlažu riziku i sebe i svoje najmilije.

2.11.

Ti radnici, koji su ionako najugroženiji u pogledu pristupa i sudjelovanja na tržištu rada, istodobno su izloženi i većem riziku od isključenja iz njega. Među njima su žene, mladi, osobe s invaliditetom i druge skupine koje se suočavaju s diskriminacijom na radnom mjestu, poput migranata i Roma. Pojedini radnici, osobito žene, prisiljeni su napustiti svoj posao kako bi skrbili za djecu i ostale članove obitelji.

2.12.

Glavna je preokupacija europskih poduzeća zadržati svoj položaj na tržištu, a time i radna mjesta milijuna radnika. Poduzeća i socijalni partneri pronalaze pragmatična rješenja (prilagodba poslovnih planova, uvođenje kratkih radnih programa, rad na daljinu i druge fleksibilne alternative) i stvaraju uvjete za obuku na daljinu na razini poduzeća.

2.13.

S obzirom na takav razvoj događaja, usklađivanje politika zapošljavanja Europske unije mora se prilagoditi novoj i dosad nezabilježenoj situaciji. Prijedlog Komisije za Uredbu Vijeća o uspostavi europskog instrumenta za privremenu potporu radi smanjenja rizika od nezaposlenosti u izvanrednoj situaciji (SURE) nakon izbijanja bolesti COVID-19 (8) dobrodošla je inicijativa za pružanje hitne potpore radnicima i poduzećima. Ako se počne brzo provoditi, ublažit će negativne posljedice na svijet rada i potaknuti stvaranje uvjeta za brzi oporavak. Iako je nejasno koliko će dugo ova izvanredna krizna situacija izazvana bolešću COVID-19 trajati, jasno je da će se njezine posljedice još dugo osjećati. Stoga bi i smjernice za zapošljavanje za 2020. trebalo prilagoditi novonastaloj situaciji.

2.14.

Smjernice za zapošljavanje trebale bi biti stabilne tijekom dužeg razdoblja i primjenjivati se na sve države članice, uzimajući u obzir različite nacionalne okolnosti. Međutim, s obzirom na aktualnu pandemiju bolesti COVID-19 zbog koje su već zabilježeni znaci gospodarske i socijalne krize s ozbiljnim i dugotrajnim posljedicama na europska tržišta rada, trebalo bi razmotriti mogućnost da se ove godine usvoji dodatna smjernica za zapošljavanje u izvanrednim i kriznim situacijama kako bi države članice EU-a svoje politike zapošljavanja mogle podvrgnuti prilagodbi potrebnoj za prevladavanje ove nezabilježene situacije. Postojeću otvorenu metodu koordinacije trebalo bi dodatno poboljšati kako bi se državama članicama pružila potpora u ocjenjivanju napretka reformi i poboljšanju uspješnosti njihovih politika zapošljavanja i nacionalnih sustava socijalne zaštite.

2.15.

Ta smjernica za zapošljavanje u vrijeme bolesti COVID-19 mogla bi upućivati na učinkovite privremene mjere potrebne za ublažavanje posljedica krize, kao što su skraćeno radno vrijeme, potpora dohotku, produljenje bolovanja, odgoda plaćanja socijalnih doprinosa poslodavaca, predujma poreza na dohodak i PDV-a te promicanje rada na daljinu (uz poštovanje odgovornosti poslodavaca za zdravlje i sigurnost zaposlenika).

2.16.

U kontekstu krize izazvane COVID-om 19, EGSO koristi priliku da u ovom mišljenju iznese primjedbe i preporuke u vezi s rješavanjem dosad neviđenih poremećaja na tržištima rada u sve većem broju zemalja, prouzročenih djelomičnom obustavom društvenog i gospodarskog života radi borbe protiv virusa. Zbog te situacije države članice EU-a morat će prilagoditi svoje politike zapošljavanja.

3. Opće napomene

3.1.

EGSO upućuje na prethodna mišljenja o smjernicama za zapošljavanje te ponavlja neka i dalje aktualna stajališta iz tih mišljenja:

—	Potrebno je uložiti veće napore kako bi se ulagalo u otvaranje kvalitetnih radnih mjesta i kako bi se riješio problem nesigurnih radnih mjesta jer to ujedno koči produktivnost (9).

—	EU i njegove države članice moraju uložiti dodatne napore u uklanjanje razlika. Uzlazna konvergencija transverzalno je načelo o kojem se mora voditi računa i koje se mora integrirati u sve politike EU-a (10).

—	EGSO ponavlja svoj poziv na uvođenje odgovarajućeg paketa mjera za socijalna ulaganja kao dio europskog programa za rast i ulaganja u vrijednosti od 2 % BDP-a (11).

—	U sve smjernice treba uključiti odredbe o rodnoj ravnopravnosti, a pri rješavanju pitanja razlike u primanjima između spolova iznimno se usredotočiti na temu niskih plaća (12).

—	U brojnim mišljenjima višestruko je potvrđena strategija socijalnog uključivanja osoba s invaliditetom, migranata i Roma.

—	Dobro funkcioniranje socijalnog dijaloga odlučujuće je za postizanje uzlazne socijalne konvergencije i pristupa kvalitetnim radnim mjestima, kvalifikacijama i kompetencijama, kao i za poboljšanje oblikovanja i provedbe reformi koje proizlaze iz tih ciljeva (13).

—

Jedini način za izgradnju ravnopravnijih društava jest stvaranje uključivijeg i održivijeg rasta i inkluzivnijih i održivijih radnih mjesta u kombinaciji s većom produktivnošću i konkurentnošću kako bi se stanovništvu zajamčili pristojni radni uvjeti, dostatne plaće i mirovine i mogućnost da ostvaruje svoja prava (14).

—

Odbor je u jednom od svojih mišljenja o stupu socijalnih prava (15) skrenuo pozornost i na potrebu za poboljšanjem pregleda pokazatelja te potrebu za gospodarskim i socijalnim europskim semestrom. Od presudne je važnosti odnos između nadzora makroekonomskih pitanja i politika zapošljavanja te socijalnih politika.

—

Ipak, EGSO smatra da je unatoč napretku u pogledu stupa socijalnih prava i integraciji smjernica za zapošljavanje u opće smjernice ekonomskih politika i dalje zamjetna neusklađenost između tih dvaju paketa smjernica. EGSO pozdravlja ažuriranje smjernica, koje je bilo nužno zbog uključivanja ciljeva održivog razvoja u europski semestar.

3.2.

EGSO ponovno ističe potrebu da se pri oblikovanju politika kojima se uređuju tržište rada i socijalna prava usklađuju međusobno povezane dimenzije konkurentnosti, produktivnosti i socijalne održivosti odnosno prava radnika. U svim politikama koje provode europske, nacionalne i lokalne institucije trebalo bi predvidjeti odgovarajuću ravnotežu između gospodarske, socijalne i okolišne održivosti (16).

3.3.

Politike zapošljavanja ključne su za gospodarski i socijalni razvoj EU-a kao cjeline i njegovih država članica. Smjernice za zapošljavanje imaju važnu ulogu jer potiču Komisiju, nacionalne vlade, poslodavce i sindikate da se zajednički posvete modernizaciji politika zapošljavanja i sustava socijalne zaštite radi prilagodbe promjenjivom gospodarskom i društvenom kontekstu u Europi.

3.4.

Europski stup socijalnih prava mogao bi biti sredstvo za promicanje uzlazne konvergencije te boljih životnih i radnih uvjeta u cijelom EU-u. Budućnost tržišta rada trebala bi biti ključna tema u raspravama o stupu socijalnih prava, koje bi trebale biti usmjerene na veliku preobrazbu tržišta rada koja je u tijeku pa je potrebna koherentna europska strategija zapošljavanja koja bi obuhvatila sljedeće teme:

—	ulaganja i inovacije,

—	zapošljavanje i stvaranje kvalitetnih radnih mjesta,

—	pravedne radne uvjete za sve,

—	pravednu i bezbolnu tranziciju koju podupiru aktivne politike tržišta rada,

—	jednake mogućnosti za sve,

—	uključivanje svih dionika, a posebno socijalnih partnera,

—	ulaganje u sustave obrazovanja i osposobljavanja radi pružanja visokokvalitetnog i uključivog obrazovanja, uključujući strukovno obrazovanje i osposobljavanje, cjeloživotno učenje, usavršavanje i prekvalifikaciju kako bi se u obzir uzeli zahtjevi u pogledu digitalnih i zelenih vještina.

3.5.

Učinkovita provedba europskog stupa socijalnih prava u državama članicama bit će moguća samo ako budu dostupna dostatna financijska sredstva za ulaganje u socijalne politike usmjerene na provedbu prava i načela u okviru određenih političkih inicijativa. U tu bi svrhu trebalo primijeniti mehanizme kao što su Europski socijalni fond i Europski fond za strateška ulaganja (17).

3.6.

Povećanje nezaposlenosti predstavlja osobito velik izazov za većinu zemalja. Posljedice krize izazvane bolešću COVID-19 iziskuju veće napore u vidu aktivnih politika tržišta rada no što je slučaj u uobičajenim okolnostima. Potrebno je učiniti više kako na razini EU-a tako i na nacionalnoj razini.

3.7.

U skladu s načelima europskog stupa socijalnih prava smjernice za zapošljavanje mogu biti važno sredstvo za izradu i provedbu politika i mjera država članica za ublažavanje gospodarskih i društvenih posljedica krize izazvane bolešću COVID-19 u kratkoročnom razdoblju te za izlazak iz krize bez narušavanja radnih prava ili gubitka konkurentnosti. To se može koordinirati u okviru europskog semestra. Za smjernice za zapošljavanje prioritet bi trebao biti promicanje socijalnog dijaloga. Na svim razinama treba osigurati snažan socijalni dijalog kako bi se na posljedice krize odgovorilo na socijalno i gospodarski održiv način.

3.8.

Zadržavanje radnih mjesta i odgovarajuća plaća za rad sa skraćenim radnim vremenom u tom su pogledu i za poslodavce i za zaposlenike bolje rješenje od otpuštanja. Promicanje i financiranje takvih instrumenata tržišta rada na razini EU-a u velikoj bi mjeri doprinijeli stabiliziranju gospodarskog i društvenog života u ovim iznimnim okolnostima.

3.9.

U tom je kontekstu EGSO pozdravio pokretanje instrumenta SURE (18) koji je najavila Europska komisija, a koji je osmišljen za pružanje financijske potpore uvođenju skraćenog radnog vremena, mehanizama naknade za dohodak i drugih mjera usmjerenih na sprečavanje nezaposlenosti koja prijeti zbog pandemije bolesti COVID-19.

3.10.

Kad je riječ o smjernicama za države članice o načinu primjene tog instrumenta, EGSO poziva Komisiju da zajamči barem sljedeće: a) da sve države članice uvedu skraćeno radno vrijeme ili slične mjere, b) da te mjere obuhvaćaju sve radnike, sektore i poduzeća, c) da se sredstva isplaćuju po mogućnosti poduzećima koja ulažu veće napore u izbjegavanje otpuštanja i d) da socijalni partneri budu u potpunosti uključeni u osmišljavanje, razvoj i provedbu programa na nacionalnoj i sektorskoj razini i razini poduzeća, a da EU dodjeljuje odgovarajuća sredstva za pomoć državama članicama pri provedbi potrebnih mjera.

3.11.

U svojoj nedavnoj zajedničkoj izjavi o bolesti COVID-19 (19) europski socijalni partneri pozvali su na poduzimanje svih napora kako bi se radnicima, poduzećima, gospodarskim subjektima i javnim službama pomoglo da prebrode krizu i po njezinom završetku nastave obavljati svoje djelatnosti te kako bi se u međuvremenu radnike zadržalo na njihovim radnim mjestima, osigurala zaštita od nezaposlenosti i gubitka prihoda te smanjili financijski gubici.

3.12.

Socijalni partneri potiču vlade da posebno odobre mjere kojima se predviđa:

—

izbjegavanje narušavanja jedinstvenog tržišta, uključujući zabrane i ograničenje izvoza, i to posebice izvoza medicinske opreme i lijekova, te sprečavanje zatvaranja granica za protok dobara; očuvanje svih vrsta prijevoza tereta jedan je od prioriteta EU-a, koji ima ključnu ulogu i u informiranju o mjerama koje se poduzimaju u državama članicama te koordinaciji tih mjera;

—	poticanje potrošnje i ulaganja država članica, posebno u pogledu povećanja broja osoblja, količine opreme i sredstava nacionalnih zdravstvenih službi, sustava socijalne zaštite i drugih usluga od općeg interesa;

—	mobilizacija neiskorištenih strukturnih fondova i drugih fondova EU-a kako bi se državama članicama pružila potpora u osiguravanju financijske potpore i potpore dohotku za nezaposlene radnike ili radnike koji su privremeni tehnološki višak;

—	koordinirana intervencija proračuna EU-a, ESB-a, EIB-a i nacionalnih razvojnih banaka radi osiguranja financijske potpore i pristupa kreditima za poduzeća, posebno sve vrste MSP-ova, pogođena karantenom i izvanrednim mjerama;

—	aktiviranje Fonda solidarnosti za prirodne katastrofe i svih drugih sredstava dostupnih na razini EU-a prilagodbom trenutno nedostatnih proračunskih sredstava;

—	uzimanje u obzir nastojanja Europske komisije da uvede potpunu fleksibilnost u pogledu pravila o državnim potporama.

3.13.

Države članice trebale bi u oblikovanje i provedbu nacionalnih mjera uključiti nacionalne socijalne partnere.

3.14.

Komisija i države članice moraju osigurati da financijska potpora dopre do poduzeća (a posebno svih vrsta MSP-ova) i svih radnika, uključujući i onih najranjivijih, zaposlenih na prekarnim radnim mjestima.

3.15.

Plan Komisije da bude fleksibilnija u primjeni pravila o fiskalnoj politici i državnim potporama ključan je za pružanje potpore javnim službama, koje su napregnute do krajnjih granica, te poduzećima i radnicima pogođenima krizom.

3.16.

Sredstva EU-a uložena u zaštitu radnika i poduzeća od najgorih posljedica krize trebala bi se smatrati nadopunom sredstava koja u tu svrhu izdvajaju države članice.

3.17.

Europa zaštitom svojih građana, radnika i poduzeća mora pokazati odgovornost, solidarnost i učinkovitost u rješavanju ove krizne situacije.

4. Posebne napomene

4.1.

Smjernice za zapošljavanje mogu imati ulogu kompasa, što je također važno u krizi izazvanoj bolešću COVID-19, kada je pažnja većinom usredotočena na kratkoročne mjere. Želimo li postići održivu uzlaznu konvergenciju, dugoročnu perspektivu ne smijemo zanemariti čak ni u hitnim slučajevima.

4.2. Smjernica br. 5: Povećanje potražnje za radnom snagom

4.2.1.

Dugoročno gledano, ova smjernica ne sadrži mjere koje učinkovito potiču potražnju za radnom snagom. Sve predložene mjere odnose se na prepreke za poduzeća i preusmjeravanje poreznog opterećenja kako bi se smanjio fiskalni teret rada. Ovaj je prijedlog kratkoročne prirode i ne vodi računa o političkim implikacijama smanjenja financijskih mogućnosti države.

4.2.2.

4.2.3.

Treba pozdraviti poziv na uspostavu pravednih plaća bilo poboljšanjem mehanizama za zakonski propisane minimalne plaće, gdje oni postoje, bilo kolektivnim pregovaranjem. Uključivanje socijalnih partnera od ključne je važnosti i vrlo je pozitivno to što se u smjernicama kaže da bi države članice trebale „promicati socijalni dijalog i kolektivno pregovaranje s ciljem određivanja plaća”. EGSO trenutno radi na mišljenju o pristojnim minimalnim plaćama (21).

4.2.4.

Pozdravljamo to što se u smjernicama oporezivanje preusmjerava s rada na druge izvore, kao i novu specifikaciju. Međutim, postoji potreba za većom jasnoćom u pogledu drugih mogućih izvora. EGSO je usvojio mišljenja o pitanjima poput agresivnog poreznog planiranja, prijevare i utaje poreza (22).

4.2.5.

Ova bi smjernica trebala na samom kraju sadržavati prijedloge za povećanje učinkovitosti kolektivnih ugovora povećanjem područja njihove primjene. Jedan od iznimno važnih preduvjeta je i istodobno potpuno poštovanje načela supsidijarnosti i neovisne uloge socijalnih partnera (23).

4.3. Smjernica br. 6: Poboljšanje ponude radne snage i pristupa zapošljavanju, vještinama i kompetencijama

4.3.1.

Dobro je da se u smjernici govori o sveobuhvatnoj viziji kompetencija usklađenih s održivim proizvodnim sustavom. EGSO pozdravlja činjenicu da se u smjernicama države članice pozivaju da prilagode svoje sustave obrazovanja i osposobljavanja te u njih ulažu kako bi osigurale visokokvalitetno i uključivo obrazovanje, među ostalim i strukovno obrazovanje i osposobljavanje.

4.3.2.

EGSO potiče države članice da na najbolji način iskoriste mogućnosti koje im pružaju fondovi EU-a, što bi trebalo poduprijeti i nacionalnim sredstvima. EGSO poziva da se djelotvornijim europskim i nacionalnim strategijama osigura održivo financiranje prekvalifikacije i usavršavanja za sve odrasle osobe, pri čemu se poseban naglasak stavlja na pružanje djelotvorne potpore radnicima i nezaposlenima posredstvom javnih službi za zapošljavanje, poduzeća, individualnih računa za osposobljavanje i drugih mogućnosti dostupnih na nacionalnoj razini. S obzirom na učinak izbijanja bolesti COVID-19, možda će biti potrebno poduzeti hitne mjere kako bi se ponuda radne snage prilagodila trenutačnim potrebama i zahtjevima. Primjerice, poduzeća u uslužnom sektoru mogla bi svoje osoblje privremeno dati na posudbu zdravstvenom sektoru.

4.3.3.

EGSO predlaže Europskoj komisiji da u smjernici za zapošljavanje br. 6. uspostavi ambicioznije pokazatelje i referentna mjerila za sudjelovanje odraslih u obrazovanju i za pristup zaposlenika osposobljavanju, kao i pokazatelje za javna i privatna ulaganja u strukovno obrazovanje i osposobljavanje te da razmotri i iziskuje pravo radnika na plaćeni dopust za osposobljavanje (24).

4.3.4.

Prekvalifikacija i stjecanje dodatnih vještina bit će ključni za prilagodbu tržišta rada u vrijeme krize izazvane bolešču COVID-19, ali i za to da Europa iz te krize izađe jača i konkurentnija. Države članice trebale bi uz potporu Europskog socijalnog fonda uspostaviti ili ojačati mehanizme i sustave za potporu pri promjeni radnih mjesta. Svrha tih mehanizama jest stvarati mogućnosti za ponovno zapošljavanje, sprječavati otpuštanja koja dovode do dugotrajne nezaposlenosti, ali i otvarati mogućnosti za nova radna mjesta i različite procese stvaranja radnih mjesta.

4.3.5.

Bolje razumijevanje promjenjive prirode rada i radnih odnosa u digitalnom dobu trebalo bi dovesti do djelotvornijih politika zapošljavanja EU-a. Pandemija bolesti COVID-19 dovela je do toga da više ljudi nego ikad prije radi na daljinu. Rad na daljinu ne odgovara svim okolnostima i položajima, ali ako se odvija ispravno, može biti važan za osiguravanje fleksibilnosti radnog vremena kako bi se radnicima pomoglo da postignu bolju ravnotežu između poslovnog i privatnog života, što može biti i u interesu poduzeća. Od ključne je važnosti osigurati odgovarajuće zdravstvene mjere i mjere zaštite (primjerice poštovanje radnog vremena) i to ne samo na radnom mjestu već i u kontekstu rada na daljinu. Potrebna su i dodatna istraživanja i ulaganja u pogledu mjera za suočavanje s novim rizicima i rizicima u nastajanju, uključujući stres i ostale psihosocijalne rizike.

4.3.6.

Kako bi se ostvarila potpuna digitalna pismenost svih nastavnika i učenika, ali i građana, uključujući i one iz marginaliziranih područja, potrebno je ulaganje odgovarajućih javnih sredstava i zapošljavanje stručnog tehničkog osoblja. Od ključne je važnosti svim osobama izloženima riziku zajamčiti pristup internetu, osigurati im poduku u digitalnoj pismenosti te im pružiti priliku da ostvare svoja prava i pristup socijalnim uslugama.

4.3.7.

EGSO je već istaknuo da tijekom osposobljavanja treba očuvati dostojne prihode. Potrebno je razmotriti i instrumente koji se koriste u nekim državama članicama EU-a kako bi dobre prakse u području minimalnih standarda u pogledu prava na dopust za stručno osposobljavanje postale standardna praksa i u drugim državama članicama.

4.3.8.

U pogledu potpora za nezaposlene, a s obzirom na povećani broj dugotrajno nezaposlenih radnika, u smjernicama za zapošljavanje valjalo bi razmotriti potrebu ranog djelovanja kako bi se izbjegle štetne posljedice neuključenosti u tržište rada. Područje primjene naknada za nezaposlenost i njihova razina moraju biti dostatni. Neki nacionalni sustavi nisu dovoljno fleksibilni u pogledu kvalifikacija, a naknade su preniske. EGSO je stoga nedavno pozvao na uvođenje europskih mjera usmjerenih na uvođenje minimalnih standarda za nacionalne sustave u slučaju nezaposlenosti (25).

4.3.9.

Pored olakšavanja zapošljavanja za sve oblike rada, u središtu dugoročne vizije zapošljavanja u EU-u trebalo bi biti planiranje kvalitetnih radnih mjesta.

4.4. Smjernica br. 7: Poboljšanje funkcioniranja tržišta rada i djelotvornosti socijalnog dijaloga

4.4.1.

Poziv na borbu za transparentne i predvidljive uvjete rada kojima bi se spriječila segmentacija i zapošljavanje na prekarnim radnim mjestima te potaknuo prelazak na ugovore na neodređeno vrijeme pozitivan je znak. Isto vrijedi i za jačanje sposobnosti socijalnih partnera za kolektivno pregovaranje. Smjernice za zapošljavanje trebale bi biti usmjerene i na promicanje kolektivnog pregovaranja i osiguravanje prava svih radnika na slobodan pristup sindikalnom zastupanju i njegovo organiziranje.

4.4.2.

Odredbe o pristupu nepristranom rješavanju sporova u ovoj smjernici trebale bi se primjenjivati općenito, a ne samo u slučaju „neopravdanog otkaza”. Međutim, u slučaju neuspješnog alternativnog rješavanja sporova treba poštovati pravo stranaka na pristup sudovima (26).

4.4.3.

U usporedbi sa sadašnjim smjernicama za zapošljavanje, u Komisijinu prijedlogu pozitivno je i to što se naglasak stavlja na pravedne uvjete za mobilne radnike i što se upućuje na borbu protiv diskriminacije i iskorjenjivanje siromaštva zaposlenih. Bit će važno da države članice pri provedbi mjera za ublažavanje učinka pandemije izazvane bolešću COVID-19 (npr. zatvaranje granica) vode računa o mobilnim radnicima, uključujući i pogranične radnike.

4.4.4.

U ovoj smjernici ne spominje se potreba za boljom sigurnošću i zdravljem na radu. U kontekstu pandemije izazvane bolešću COVID-19 zdravo i sigurno radno mjesto ključno je za borbu protiv zaraze virusom i njegova širenja te širenja drugih bolesti. Poslodavci moraju preuzeti odgovornost za zdravlje i sigurnost svojih radnika, njima i njihovim predstavnicima pružiti odgovarajuće informacije te provesti procjenu rizika i poduzeti mjere prevencije. U zaštiti radnika, njihovih obitelji i društva u cjelini moraju sudjelovati svi: i javna tijela, i poduzeća, i zaposlenici, i socijalni partneri Radi boljeg funkcioniranja tržišta rada države članice trebale bi ulagati u zdravlje i sigurnost na radu i osigurati odgovarajuća sredstva i odredbe za inspektorate rada ili predstavnike sindikata u području zdravlja i sigurnosti, kao i potporu za poslodavce.

4.4.5.

4.4.6.

EGSO predlaže da se više radi na promicanju izgradnje sposobnosti socijalnih partnera u socijalnom dijalogu, osiguranju ulaganja u strukture kojima se socijalni dijalog podupire i promicanje zakonodavnih postupaka kojima se on promiče. Postoje zemlje u kojima je socijalni dijalog manje razvijen i zemlje koje su zbog krize nazadovale u tom području. Pozdravljamo nastojanja Europske komisije da poboljša suradnju sa socijalnim partnerima u kontekstu europskog semestra. S obzirom na središnju ulogu socijalnog dijaloga u ostvarivanju ciljeva europskog stupa socijalnih prava i provedbi smjernica za zapošljavanje i preporuka za pojedine zemlje, EGSO ponovo poziva na uspostavu socijalnog dijaloga u svim državama članicama i potiče sve političke dionike na nacionalnoj i europskoj razini da osnaže strukture za kolektivno pregovaranje na svim razinama. Usto, Komisija je postigla napredak u pogledu uključivanja civilnog društva u izvješća za pojedine zemlje, što je potrebno pozdraviti i proširiti.

4.5. Smjernica br. 8: Promicanje jednakih prilika za sve, poticanje socijalnog uključivanja te suzbijanje siromaštva

4.5.1.

Pokrivenosti stanovništva socijalnom zaštitom pristupa se u svjetlu demografskih izazova i potrebe da radnici dulje rade. U smjernicama za zapošljavanje trebalo bi uzeti u obzir i ciljeve poput potpune i djelotvorne pokrivenosti, primjerenosti i transparentnosti.

4.5.2.

Rodna ravnopravnost može se postići samo većim sudjelovanjem žena na svim razinama tržišta rada, kako u smislu stopa zaposlenosti tako i u smislu povećanja broja njihovih prosječnih radnih sati. Treba poduzeti daljnje mjere za uklanjanje prepreka zapošljavanju žena (primjerice, nedostatak pristupačne i dostupne skrbi) i uklanjanje rodnih razlika u plaćama. Da bi se to ostvarilo, potrebno je ukloniti razne strukturne prepreke na europskoj i nacionalnoj razini, među ostalim povećanim ulaganjem u kvalitetne javne usluge i mjere za rješavanje pitanja transparentnosti plaća. Poduzetništvo može ženama pružiti priliku da steknu ekonomsku neovisnost, ponuditi im kvalitetna radna mjesta i uspješnu karijeru, osloboditi ih od siromaštva i socijalne isključenosti te doprinijeti uravnoteženijoj rodnoj zastupljenosti u donošenju odluka.

4.5.3

Za osobe s invaliditetom posebno je važno da se pristup tržištu rada olakša uklanjanjem diskriminacijskih praksi. Potrebna je odgovarajuća potpora službi za zapošljavanje i javnih kampanja za suzbijanje predrasuda i promicanje nediskriminacije osoba s invaliditetom. U pogledu pristupa osoba s invaliditetom uslugama treba voditi računa ne samo o samostalnom životu, već i pristupačnosti.

4.5.4

Kako bi se zdravstvena zaštita osigurala svima, potrebno je pobrinuti se za održivo, učinkovito, cjenovno pristupačno i dostupno pružanje kvalitetnih usluga zdravstvene zaštite i primjerena financijska sredstva za odgovarajuću obuku zdravstvenih radnika.

4.5.5

Kad je riječ o aktivnom starenju, potrebni su konkretni prijedlozi kako bi se izbjeglo promicanje politika neprimjerenih starijim radnicima. Kao što su se složili europski socijalni partneri u Autonomnom okvirnom sporazumu socijalnih partnera o aktivnom starenju i međugeneracijskom pristupu (27), aktivno starenje „odnosi se na optimizaciju mogućnosti za radnike svih dobnih skupina da rade u kvalitetnim, proizvodnim i zdravim uvjetima do zakonske dobi za umirovljenje, na temelju uzajamnih obveza i motivacije poslodavaca i radnika”.

4.5.6.

EGSO je u brojnim mišljenjima u tom pogledu naglasio i potrebu za promicanjem međugeneracijske solidarnosti popraćene učinkovitim politikama rasta i zapošljavanja. Trebamo stvarnu politiku „aktivnog starenja”, dobre radne uvjete, propise o zdravlju, sigurnosti i radnom vremenu te povećano sudjelovanje u cjeloživotnom učenju. Trebamo dodatno povećati stope zaposlenosti starijih osoba koje često moraju ranije prestati s radom zbog zdravstvenih problema, intenziteta posla, prijevremenih otpuštanja i nedostatka mogućnosti za obuku ili vraćanje na tržište rada (28).

Bruxelles, 7. svibnja 2020.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER

(1) Članak 146. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.

(2) SL C 237, 6.7.2018., str. 57.

(3) SL C 14, 15.1.2020., str. 1.

(4) Vidjeti ILO Monitor, 2. izdanje: COVID-19 and the world of work („COVID-19 i svijet rada”).

(5) Vidjeti deklaraciju EGSO-a „Odgovor EU-a na izbijanje bolesti COVID-19 i potreba za nezapamćenom razinom solidarnosti među državama članicama”.

(6) Udruga SMEunited, A view on the COVID impact on and support measures for SMEs („Stajalište o učinku COVID-a na MSP-ove i mjere podrške koje im se pružaju”); BusinessEurope, Videokonferencija članova Europskog vijeća od 23. travnja 2020. – Dopis Pierrea Gattaza i Markusa J. Beyrera predsjedniku Europskog vijeća Charlesu Michelu.

(7) Udruga SMEunited, A view on the COVID impact on and support measures for SMEs.

(8) COM(2020) 139 final

(9) SL C 282, 20.8.2019., str. 32., točka 3.1.4.

(10) SL C 282, 20.8.2019., str. 32., točka 1.7.

(11) SL C 237, 6.7.2018., str. 57., točke 1.3 i 4.3.

(12) SL C 237, 6.7.2018., str. 57., točka 1.13.

(13) SL C 282, 20.8.2019., str. 32., točka 3.3.1.

(14) SL C 282, 20.8.2019., str. 32., točka 3.4.1.

(15) SL C 81, 2.3.2018., str. 145.

(16) SL C 282, 20.8.2019., str. 32., točka 1.3.

(17) SL C 282, 20.8.2019., str. 32., točka 3.5.5.

(18) Europski instrument za privremenu potporu radi smanjenja rizika od nezaposlenosti u izvanrednoj situaciji (SURE) uslijed izbijanja bolesti COVID-19.

(19) Zajednička izjava europskih socijalnih partnera o bolesti COVID-19.

(20) SL C 237, 6.7.2018., str. 57., točka 5.1.

(21) Mišljenje EGSO-a o temi „Pristojne minimalne plaće diljem Europe” (SOC/632) (u izradi)

(22) SL C 237, 6.7.2018., str. 57.; SL C 129, 11.4.2018., str. 1.

(23) SL C 237, 6.7.2018., str. 57., točka 5.5.

(24) Mišljenje SOC/629 o temi „Održivo financiranje cjeloživotnog učenja i razvoja vještina u kontekstu nedostatka kvalificirane radne snage” (razmatračko mišljenje na zahtjev hrvatskog predsjedništva) (SOC/629) (vidjeti stranicu 8 u ovome SL-u).

(25) SL C 97, 24.3.2020., str. 32.

(26) SL C 237, 6.7.2018., str. 57., točka 5.9.

(27) European social partners' autonomous framework agreement on active ageing and an inter-generational approach („Autonomni okvirni sporazum europskih socijalnih partnera o aktivnom starenju i međugeneracijskom pristupu”).

(28) SL C 237, 6.7.2018., str. 57., točka 5.9 i Mišljenje „Promjena svijeta rada i dugovječnost/starenje stanovništva – Preduvjeti za ostanak radnika u novom svijetu rada” (SL C 14, 15.1.2020., str. 60.)

14.7.2020

Službeni list Europske unije

C 232/29

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju prijelaznih odredbi za potporu iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) i Europskog fonda za jamstva u poljoprivredi (EFJP) u godini 2021. i izmjeni uredbi (EU) br. 228/2013, (EU) br. 229/2013 i (EU) br. 1308/2013 u pogledu sredstava i njihove raspodjele u godini 2021. i izmjeni uredbi (EU) br. 1305/2013, (EU) br. 1306/2013 i (EU) br. 1307/2013 u pogledu njihovih sredstava i primjene u godini 2021.

(COM(2019) 581 – 2019/0254 (COD))

(2020/C 232/04)

Samostalni izvjestitelj:

Arnold PUECH D’ALISSAC

Zahtjev za savjetovanje:	Vijeće, 22.11.2019. Europski parlament, 25.11.2019
Pravni temelj:	članak 43. stavak 2. i članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za poljoprivredu, ruralni razvoj i okoliš
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	6.3.2020.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	7.5.2020.
Plenarno zasjedanje	551 – Plenarno zasjedanje na daljinu
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	254/0/7

1. Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO pozdravlja prijedlog Komisije o jednogodišnjem prijelaznom razdoblju za ZPP (prvi i drugi stup) u 2021. godini jer bi izostanak izravne potpore iz prvog stupa u trajanju od godine dana doveo do deficita kod svih poljoprivrednika, a jednogodišnjim izostankom potpore iz drugog stupa zaustavilo bi se djelovanje na važnim okolišnim i klimatskim ciljevima i dovelo do odgode ulaganja u modernizaciju.

1.2.

U skladu s prijedlogom Komisije prijelazno razdoblje koje počinje 1. siječnja 2021. trebalo bi trajati jednu godinu. EGSO snažno preporučuje uvođenje fleksibilnog mehanizma za produljenje tog razdoblja za još jednu godinu, koji bi se trebao automatski aktivirati ako se do 30. listopada 2020. ne postigne dogovor o budućem dugoročnom proračunu EU-a (VFO-u) i zajedničkoj poljoprivrednoj politici EU-a.

1.3.

EGSO izražava zadovoljstvo što su uvjeti za dobivanje pomoći od 2020. do 2021. zadržani jer su poljoprivrednici u EU-u već upoznati s uvjetima i ozelenjivanjem.

1.4.

EGSO upozorava na rok za obavještavanje o promjenama – 1. kolovoza. 2020. Naime, u slučaju kasnog sporazuma o višegodišnjem financijskom okviru (VFO) za razdoblje od 2021. do 2027. možda neće biti vremena za donošenje potrebnih odluka na nacionalnoj razini.

1.5.

Komisija je reguliranjem broja i vrijednosti osnovnih prava na plaćanje pokazala oštrovidnost.

1.6.

U skladu s načelom supsidijarnosti, konvergencija prava na plaćanje ostaje diskrecijsko pravo država članica.

1.7.

Ako postoji mogućnost produljenja programâ ruralnog razvoja za godinu dana mora postojati i mogućnost da se sva sredstva iz drugog stupa koja nisu potrošena u razdoblju od 2014. do 2020. iskoriste nakon 2020. godine.

1.7.1.

Odbor posebno naglašava hitnu potrebu za brzom potrošnjom sredstava iz drugog stupa kako bi se osiguralo ponovno pokretanje aktivnosti nakon krize uzrokovane bolešću COVID-19. To podrazumijeva, između ostalog, potporu pokretanju poslovanja mladih poljoprivrednika, kratkim lancima opskrbe koji su tijekom krize vrlo na cijeni, kolektivnim aktivnostima proizvodnje i marketinškim aktivnostima te seoskom turizmu. Posebnu pozornost pritom treba posvetiti najudaljenijim, otočnim, planinskim i izoliranim regijama koje uvelike ovise o turizmu.

1.8.

EGSO izražava zadovoljstvo što se višegodišnje mjere u okviru drugog stupa (mjere za ekološku poljoprivredu, mjere u području poljoprivrede, okoliša i klime) produljuju za godinu dana, ali traži produljenje njihove obveze na pet godina, kao za razdoblje 2014.–2020. Prijedlog da se ta obveza ograniči na tri godine sigurno će biti izvorom birokratskih komplikacija, a neće dovesti do rezultata za okoliš.

2. Kontekst

2.1.

Proračunsko programiranje povezano s tekućim ZPP-om završava 31. prosinca 2020. Iako postojeće uredbe o ZPP-u formalno nisu vremenski ograničene, one zbog nepostojanja pripadajuće dodjele proračunskih sredstava neće biti primjenjive. Osim toga, o zakonodavnim prijedlozima kojima se uređuje ZPP u idućem programskom razdoblju (2021.–2027.) još se pregovara i oni vjerojatno neće biti usvojeni na vrijeme za provedbu novog ZPP-a, odnosno prije 1. siječnja 2021. Naime, provedba strateških planova u okviru ZPP-a, koji se trenutačno izrađuju u svakoj državi članici, najranije će započeti 1. siječnja 2022. Stoga je za 2021. godinu potrebna prijelazna uredba.

2.2.

2.3.

Europska komisija trenutačno radi na tom tekstu, ali on ne uključuje sljedeća pitanja:

—	odluku o konvergenciji prava na plaćanje 2020. godine, za koju je utvrđeno da će stupiti na snagu 1. siječnja 2020.,

—	izmjene Programa za rješavanje problema koji se posebno odnose na udaljenost i otočni položaj (POSEI), koje stupaju na snagu 1. siječnja 2021.

2.4.

Ovom Uredbom produljit će se i djelomično izmijeniti postojeći propisi, prije svega kako bi se predvidjela proračunska sredstva povezana s predmetnim produljenim mjerama. Njome se izmjenjuju sljedeće uredbe:

—	(EU) br. 1303/2013 (1): utvrđivanje zajedničkih odredbi o europskim fondovima (članci 1., 2. i 3.),

—	(EU) br. 1305/2013 (2): potpora ruralnom razvoju (EPFRR) (članci 6. i 8.),

—	(EU) br. 1306/2013 (3): financiranje, upravljanje i nadzor zajedničke poljoprivredne politike (članci 6., 7. i 9.),

—	(EU) br. 1307/2013 (4): pravila za izravna plaćanja (EFJP) (članak 10.),

—	(EU) br. 1308/2013 (5): zajedničke organizacije tržišta (ZOT) (članci 6., 7. i 11.),

—	(EU) br. 228/2013 (6) (i (EU) br. 229/2013 (7)): posebne mjere u najudaljenijim regijama (POSEI) (i posebne mjere u korist manjih egejskih otoka) (članci 12. i 13.).

2.5.

Tako će proračun predviđen za 2021. biti u skladu s prijedlogom višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) za razdoblje 2021.–2027., o kojem Vijeće još nije postiglo konsenzus pa Europski parlament o njemu još nije glasao (predlaganje izmjena nije moguće). Prijedlozi Komisije su sljedeći:

—	proračuni za 2021. za EFJP (39,884 milijardi EUR) i EPFRR (12,258 milijardi EUR): u skladu s onim što je predloženo u uredbama o budućem ZPP-u i VFO-u,

—	svi postojeći propisi i zahtjevi za 2021.: potpora će se i dalje davati poljoprivrednicima dodatnih godinu dana u skladu s uvjetima i zahtjevima za razdoblje 2014.–2020.,

—	prijenos sredstava: mogućnost da države članice nastave prenositi sredstva između EFJP-a i EPFRR-a nakon 2020., s gornjom općom granicom od 15 %,

—	raspodjela i vrijednost prava na plaćanje: ispravljanje pogrešaka država članica u vezi s dodjelom prava na plaćanje (i u pogledu broja i u pogledu vrijednosti),

—	konvergencija vrijednosti prava na plaćanje: mogućnost da države članice nastave s postupkom konvergencije prava na plaćanje nakon 2019., odnosno 2020. i/ili 2021. godine,

—	pričuva za krize: njezino održavanje tijekom prijelaznog razdoblja u godišnjem iznosu jednakom iznosima programskog razdoblja 2014.–2020., odnosno 400 milijuna EUR (prema cijenama iz 2011. godine),

—	provedba EPFRR-a: mogućnost iznimnog produljenja programa ruralnog razvoja za godinu dana,

—

višegodišnje mjere u okviru drugog stupa (mjere za ekološku poljoprivredu, mjere u području poljoprivrede, okoliša i klime): mogućnost produljenja višegodišnjih mjera iz programskog razdoblja 2014.–2020. za godinu dana. Za nove obveze države članice morat će predložiti skraćeno trajanje (najviše tri godine),

—	ZOT i POSEI: potrebne prilagodbe dodijeljenih sredstava kako bi se poštovao ukupni iznos EFJP-a predviđen u budućem VFO-u.

3. Obavijesti koje treba dostaviti

3.1.

Najkasnije deset dana nakon stupanja na snagu prijelazne uredbe:

—

O tome hoće li produljiti program ruralnog razvoja do 31. prosinca 2021.

—	Popis regionalnih programa koje treba produljiti.

—	odgovarajuća dodjela proračunskih sredstava u kontekstu godišnje raspodjele sredstava za 2021. godinu (stoga treba navesti i dio proračuna za 2021. koji se neće prenijeti u razdoblje 2022.–2027.).

—	podložno dokazivanju rizika od nedostatka sredstava i nemogućnosti preuzimanja novih pravnih obveza u skladu s Uredbom o provedbi EPFRR-a za razdoblje 2014.–2020.

3.2.

Najkasnije mjesec dana nakon stupanja na snagu prijelazne uredbe:

—	O tome hoće li tijekom 2020. godine nastaviti s postupkom unutarnje konvergencije vrijednosti prava na plaćanje prema prosječnoj vrijednosti.

3.3.

Najkasnije do 1. kolovoza 2020.:

—

O tome hoće li provesti smanjenje izravnih plaćanja većih od 150 000 EUR godišnje za kalendarsku godinu 2021. i o svim procijenjenim rezultatima smanjenja za 2021.

—	O tome hoće li se izvršiti prijenos financijskih sredstava i, ako hoće, o postotku prijenosa (najviše 15 %) EFJP-a za 2021. kako bi se osigurala dodatna sredstva za EPFRR za 2022. godinu.

—	O tome hoće li se izvršiti prijenos financijskih sredstava i, ako hoće, o postotku prijenosa (najviše 15 %) EPFRR-a za 2022. kako bi se osigurala dodatna sredstva za EFJP za 2021. godinu.

—	Za 2021. godinu: o tome hoće li odobriti preraspodjelu plaćanja.

—

Za 2021. godinu, postotak gornje granice EFJP-a za 2021. za sljedeće mjere potpore:

—	preraspodjela plaćanja,

—	plaćanja za mlade poljoprivrednike (podsjetnik: propisana gornja granica iznosi 2 %),

—	dobrovoljna proizvodno vezana potpora (podsjetnik: propisana gornja granica iznosi 15 %),

—	plaćanja područjima s prirodnim ograničenjima u okviru prvog stupa,

—	napomena: gornja granica za program osnovnog plaćanja izračunava se tako da se od godišnje gornje granice EFJP-a oduzmu gornje granice za druge potpore (za razdoblje 2015.–2020.).

—

O tome hoće li se program osnovnog plaćanja primjenjivati na regionalnoj razini 2021. godine ili ne (pri čemu se regije definiraju prema objektivnim i nediskriminirajućim kriterijima kao što su njihove poljoprivredne i društveno-gospodarske značajke, regionalni poljoprivredni potencijal ili institucionalna ili administrativna struktura).

—	O tome hoće li tijekom 2021. nastaviti postupak unutarnje konvergencije vrijednosti prava na plaćanje prema prosječnoj vrijednosti.

3.4.

Najkasnije do 31. prosinca 2020.:

—	O izmjeni programa za potporu sektorima maslinovog ulja i stolnih maslina.

3.5.

O raspodjeli gornje granice EFJP-a među različitim potporama iz prvog stupa:

Države članice morat će za 2021. obavještavati o dodjeli proračunskih sredstava za svaku potporu iz prvog stupa, osim ozelenjivanja, koje je i dalje utvrđeno na 30 % prvog stupa. Konkretno, države članice imaju mogućnost svake godine preispitati udio EFJP-a dodijeljen za preraspodjelu plaćanja i dobrovoljne proizvodno vezane potpore.

3.6.

Smanjenje izravnih plaćanja:

—	Kontekst: u skladu s člankom 11. važeće Uredbe (EU) br. 1307/2013 države članice imaju obvezu obavješćivanja, za godine od 2015. do 2020., o svojim odlukama o provedbi smanjenja izravnih plaćanja u iznosu iznad 150 000 EUR koja se poljoprivredniku dodjeljuju za određenu kalendarsku godinu.

—

Prijedlog u prijelaznoj uredbi: s ciljem osiguravanja daljnje primjene postojećeg sustava, države članice trebale bi obavješćivati o svojim odlukama o provedbi smanjenja izravnih plaćanja iznad 150 000 EUR i procijenjenom rezultatu smanjenja za kalendarsku godinu 2021. Uredbom se državama članicama pruža veća fleksibilnost jer im se omogućuje da prilagode vrijednost prava na plaćanje ili pričuve, eventualno uz različite stope prilagodbe. U tom slučaju, ako obavijesti država članica o gornjim granicama EFJP-a dodijeljenim za različite potpore iz prvog stupa utječu na gornju granicu programa osnovnog plaćanja, države članice moraju, ovisno o izmjeni gornje granice programa osnovnog plaćanja:

—	linearno smanjiti ili povećati vrijednost svih prava na plaćanje, i/ili

—	smanjiti ili povećati nacionalnu ili regionalnu pričuvu.

3.7.

Broj i vrijednost prava na plaćanje:

—

Kontekst: neke države članice možda su počinile pogreške u utvrđivanju broja ili vrijednosti prava na plaćanje pri njihovoj dodijeli 2015. godine. Mnoge od tih pogrešaka, čak i ako se odnose samo na jednog poljoprivrednika, utječu na vrijednost prava na plaćanje za sve poljoprivrednike i za sve godine. Neke su države članice napravile pogreške i nakon 2015. pri dodjeli prava na plaćanje iz rezerve (npr. pri izračunavanju prosječne vrijednosti). Te neusklađenosti obično su predmet financijskog ispravka dok dotična država članica ne poduzme korektivne mjere.

—

Prijedlog u prijelaznoj uredbi: s obzirom na vrijeme koje je proteklo od prve dodjele prava na plaćanje 2015. i nastojanja država članica da prema potrebi utvrde točna prava, te u interesu pravne sigurnosti, broj i vrijednost prava na plaćanje trebali bi se smatrati zakonitima i pravilnima s učinkom od 1. siječnja 2021. To se pravilo ne primjenjuje na prava na plaćanje dodijeljena poljoprivrednicima na temelju činjenično netočnih zahtjeva, osim u slučajevima u kojima poljoprivrednik opravdano nije mogao zamijetiti pogrešku.

3.8.

Konvergencija prava na plaćanje:

Kako bi nastavile proces konvergencije u skladu s takozvanim „modelom tunela” u smjeru pravednije raspodjele izravnih plaćanja, države članice mogu nastaviti s postupkom konvergencije vrijednosti prava na plaćanje prema nacionalnom ili regionalnom prosjeku nakon 2019. umjesto da prijeđu na jedinstvenu stopu ili da zadrže vrijednost prava na plaćanje na razini iz 2019. godine. Prijelazna uredba obvezuje države članice da svake godine obavještavaju o svojoj odluci o konvergenciji za sljedeću godinu. To će biti slučaj za 2020. i 2021. U slučaju daljnje unutarnje konvergencije 2020. godine, pravima na plaćanje koja su pripadala poljoprivrednicima na dan 31. prosinca 2019. i koja imaju vrijednost ispod nacionalnog ili regionalnog prosjeka povećat će se vrijednost za 2020. godinu. Kako bi se financiralo to povećanje, smanjit će se prava na plaćanje koja su pripadala poljoprivrednicima na dan 31. prosinca 2019., a čija je vrijednost ispod nacionalnog ili regionalnog prosjeka. Isti je mehanizam moguć i za 2021. godinu.

3.9.

Program jedinstvenih plaćanja po površini:

—

Kontekst: neke države članice provode osnovna plaćanja izvan dodjele prava na plaćanje, dakle bez povijesnih referentnih vrijednosti, putem programa jedinstvenih plaćanja po površini. Taj je program moguć samo do 31. prosinca 2020. Međutim, uredba o sljedećem ZPP-u državama članicama omogućuje da provode osnovna plaćanja na osnovi površina, a ne povijesnih referentnih vrijednosti.

—	Prijedlog u prijelaznoj uredbi: uredbom se dopušta produljenje provedbe programa jedinstvenih plaćanja po površini nakon 31. prosinca 2020. u skladu s postojećim modalitetima.

3.10.

Sporazum o partnerstvu: sporazum o partnerstvu država članica, kojim se utvrđuje zajednička osnova za potporu iz četiriju europskih fondova, uključujući EPFRR, za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2020., trebao bi i dalje biti okvirni strateški dokument za 2021. godinu.

3.11.

Produljenje regionalnih programa ruralnog razvoja za razdoblje 2014.–2020. na 2021. godinu:

—

Države članice mogu donijeti odluku o produljenju jednog ili više svojih regionalnih programa ruralnog razvoja, o čemu su dužne obavijestiti Europsku komisiju u roku od deset dana od stupanja na snagu prijelazne uredbe, a to podrazumijeva i odgovarajući proračun kao dio godišnje raspodjele sredstava za 2021.

—	Ta je obavijest neovisna o važećem postupku revizije programa ruralnog razvoja.

—	U obavijesti treba pokazati rizik od nedostatka sredstava i nemogućnosti preuzimanja novih pravnih obveza u skladu s Uredbom o provedbi EPFRR-a za razdoblje 2014.–2020.

—	Navedeno produljenje financirat će se iz proračuna EPFRR-a utvrđenog za 2021. godinu.

—	Produljenim programima ruralnog razvoja treba održati barem istu razinu ambicije u pogledu klime i okoliša.

—	Države članice ne moraju produljiti svoje regionalne programe ruralnog razvoja ako im ostane sredstava iz prethodnih godina; u tom slučaju sredstva iz EPFRR-a za 2021. mogu prenijeti u dodijeljena financijska sredstva predviđena za razdoblje od 2022. do 2025.

3.12.

Posljedica produljenja programa regionalnog razvoja: to produljenje dovodi do jednogodišnjeg produljenja svih rokova (godišnje izvješće o provedbi i godišnji pregledni sastanak do 2024., izvješće o ex post evaluaciji treba dovršiti do 31. prosinca 2025.) i razdoblja prihvatljivosti rashoda (nastalih i plaćenih do 31. prosinca 2024.).

3.13.

Modaliteti produljenja i sklapanja ugovora za višegodišnje obveze:

—	Slučaj 1.: mjere u području poljoprivrede, okoliša i klime, mjere za ekološku poljoprivredu – konverzija i održavanje, dobrobit životinja. Za nove obveze preuzete nakon 2021. države članice moraju u svojim programima ruralnog razvoja odrediti razdoblje obveze u trajanju od jedne do tri godine.

—

Slučaj 2.: mjere u području poljoprivrede, okoliša i klime, održavanje

Ako država članica predviđa godišnje produljenje obveza nakon završetka početnog razdoblja, to produljenje od 2021. ne smije biti dulje od jedne godine (pozor: za potporu ekološkoj poljoprivredi mogućnost produljenja odnosi se samo na održavanje, ne i na konverziju).

—	Slučaj 3.: mjere u području poljoprivrede, okoliša i klime, održavanje i dobrobit životinja. U slučaju novih obveza koje izravno slijede obvezu preuzetu tijekom početnog razdoblja, koje završava 2021., nova obveza može se preuzeti samo na razdoblju od jedne godine.

3.14.

Prihvatljivost rashoda za nacionalni strateški plan i prijelaz između programskih razdoblja: kako bi se olakšao prijelaz između prethodnih i budućih programskih razdoblja, sljedeći rashodi moraju biti prihvatljivi u okviru EFPRR-a za razdoblje 2022.–2027. i predviđeni u nacionalnom strateškom planu (iznos i stopa doprinosa EFPRR-a):

—	Rashodi povezani s obvezama preuzetima u okviru prethodnih programskih razdoblja [na temelju Uredbe Vijeća (EZ) br. 1698/2005 (8) ili Uredbe (EU) br. 1305/2013] koje vrijede i nakon 1. siječnja 2024. ili 1. siječnja 2025. (to je slučaj ako su petogodišnje obveze preuzete tijekom 2019. ili 2020.).

3.15.

Programi potpore sektoru voća i povrća:

Organizacije proizvođača koje imaju operativni program koji traje i nakon 31. prosinca 2021. moraju do 15. rujna 2021. svojoj državi članici podnijeti zahtjev za izmjenu operativnog programa radi ispunjavanja uvjeta buduće Uredbe o strateškim planovima ili za njegovu zamjenu novim operativnim programom odobrenim u skladu s tom Uredbom. Ako organizacija proizvođača ne dostavi izmijenjeni ili zamijenjeni operativni program, program završava 31. prosinca 2021. Programe rada utvrđene za razdoblje od 1. travnja 2018. do 31. ožujka 2021. treba produljiti do 31. prosinca 2021. Organizacije proizvođača, udruženja organizacija proizvođača i sektorske organizacije moraju na odgovarajući način izmijeniti svoje programe rada i o tome obavijestiti Komisiju do 31. prosinca 2020.

3.16.

Programi potpore sektoru maslinovog ulja i stolnih maslina:

Programe rada utvrđene za razdoblje od 1. travnja 2018. do 31. ožujka 2021. treba produljiti do 31. prosinca 2021. Organizacije proizvođača, udruženja organizacija proizvođača i sektorske organizacije moraju na odgovarajući način izmijeniti svoje programe rada i o tome obavijestiti Komisiju do 31. prosinca 2020.

3.17.

Nacionalni programi u sektoru pčelarstva:

Nacionalni programi moraju završiti 31. srpnja 2022. Članci Uredbe (EU) br. 1308/2013 koji se odnose na pčelarske programe i dalje će se primjenjivati nakon 31. prosinca 2021. u vezi s rashodima i plaćanjima povezanim s operacijama provedenima prije 1. kolovoza 2022.

3.18.

Programi potpore sektoru vina:

—	Kontekst: sredstva EU-a dodjeljuju se državama članicama u okviru nacionalnih programa potpore na razdoblje od pet godina kako bi se financirale posebne mjere potpore u sektoru vina.

—

Prijedlog u prijelaznoj uredbi: nacionalni programi potpore moraju završiti 15. listopada 2023. Članci Uredbe (EU) br. 1308/2013 koji se odnose na potporu nacionalnih programa potpore i dalje će se primjenjivati nakon 31. prosinca 2021. u vezi s rashodima i plaćanjima povezanim s operacijama provedenima prije 16. listopada 2023.

Bruxelles, 7. svibnja 2020.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER

(1) SL L 347, 20.12.2013., str. 320.

(2) SL L 347, 20.12.2013., str. 487.

(3) SL L 347, 20.12.2013., str. 549.

(4) SL L 347, 20.12.2013., str. 608.

(5) SL L 347, 20.12.2013., str. 671

(6) SL L 78, 20.3.2013., str. 23.

(7) SL L 78, 20.3.2013., str. 41.

(8) Uredba Vijeća (EZ) br. 1698/2005 od 20. rujna 2005. o potporama ruralnom razvoju Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) (SL L 277, 21.10.2005., str. 1.).

14.7.2020

Službeni list Europske unije

C 232/36

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi višegodišnjeg plana upravljanja plavoperajnom tunom u istočnom Atlantiku i Sredozemnom moru, izmjeni uredbi (EZ) br. 1936/2001, (EU) 2017/2107 i (EU) 2019/833 te stavljanju izvan snage Uredbe (EU) 2016/1627

(COM(2019) 619 – 2019/0272 (COD))

(2020/C 232/05)

Izvjestitelj:

Gabriel SARRÓ IPARRAGUIRRE

Zahtjev za savjetovanje:	Vijeće, 6.12.2019. Europski parlament, 16.12.2019.
Pravni temelj:	članak 43. stavak 2. i članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za poljoprivredu, ruralni razvoj i okoliš
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	6.3.2020.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	7.5.2020.
Plenarno zasjedanje br.:	551 – Sastanak na daljinu:
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	251/0/10

1. Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO pozitivno ocjenjuje usvajanje višegodišnjeg plana upravljanja ribolovom plavoperajne tune u istočnom Atlantiku i Sredozemlju jer se zahvaljujući trenutačnom stanju biomase tog stoka (koja se nalazi na povijesno najvišoj razini) hitne mjere uspostavljene u prethodnom planu oporavka mogu ukinuti.

1.2.

Odbor smatra da je uspostava višegodišnjeg plana upravljanja u Europskoj uniji, kojim se jamči provedba mjera predviđenih u preporuci 18-02, odobrenoj na 21. izvanrednom sastanku Međunarodne komisije za očuvanje atlantskih tuna (ICCAT) 2018. godine, najbolji način za održanje ribljih stokova iznad razina biomase koje omogućuju postizanje najvišeg održivog prinosa, pri čemu treba voditi računa o specifičnostima različitih vrsta ribolovnih alata i tehnika koji se u toj vrsti ribolova upotrebljavaju.

1.3.

EGSO zakonodavcima predlaže da Prijedlog uredbe ažuriraju kako bi se mogle uključiti izmjene koje je ICCAT 2019. godine odobrio u svojoj preporuci 19-04.

1.4.

Odbor smatra da bi članak 29. stavak 3. Prijedloga trebalo izmijeniti kako bi ga se uskladilo s preporukom 19-04, što je objašnjeno u točki 4. ovog mišljenja.

2. Sažetak prijedloga Komisije

2.1.

Cilj Prijedloga uredbe koji se razmatra u ovom mišljenju je u Europskoj uniji provesti višegodišnji plan upravljanja plavoperajnom tunom u istočnom Atlantiku i Sredozemlju, koji je odobrio ICCAT, kako bi se zajamčile razine biomase iznad razina koje omogućuju postizanje najvišeg održivog prinosa.

2.2.

Države članice koje imaju mogućnosti za ribolov plavoperajne tune osmislit će godišnje planove ribolova koji će uključivati kvote dodijeljene za svaku skupinu ribolovnog alata, kriterije za njihovu dodjelu, mjere kojima se osigurava poštovanje pojedinačnih kvota, ribolovne sezone, određene luke, pravila o usputnom ulovu i odobrena plovila.

2.3.

Države članice koje imaju mogućnost ribolova plavoperajne tune moraju uspostaviti i godišnje planove upravljanja ribolovnim kapacitetom kako bi svoje flote prilagodile dodijeljenim ribolovnim mogućnostima, godišnje inspekcijske planove kako bi se zajamčilo poštovanje ove uredbe te godišnje planove upravljanja uzgojem kako bi se osigurala procijenjena količina plavoperajne tune raspoloživa za uzgoj. Svi se ti planovi Europskoj komisiji podnose najkasnije do 31. siječnja svake godine.

2.4.

Tehničke mjere koje se u predmetnoj Uredbi razmatraju među ostalim obuhvaćaju: ograničenje ribolovne sezone za određene flote poput plivarica i velikih plovila za pelagijski ribolov parangalom, određivanje najmanje dozvoljene veličine (obično mase veće od 30 kg ili duljine veće od 115 cm) te određivanje količine dopuštenog usputnog ulova, koja ne smije premašiti 20 % ukupnog ulova na plovilu na kraju svakog izlaska u ribolov.

2.5.

Kontrolne mjere koje su države članice dužne primjenjivati uključuju obvezu da mjesec dana prije početka razdoblja važenja odobrenja podnesu popis svih plovila koja imaju odobrenje za ribolov i gospodarsko iskorištavanje resursa plavoperajne tune, kao i zamki. Pored toga, Komisiji podnose detaljne informacije o ribolovnim aktivnostima plovila odobrenih prethodne godine, što uključuje ulov svakog pojedinačnog plovila i informacije o izvedenim zajedničkim ribolovnim radnjama.

2.6.

Kapetani plovila kraćih od 12 metara (plovila od 12 ili više metara duljine već su obvezana Uredbom o uspostavi sustava kontrole (1)) dužni su najmanje četiri sata prije predviđenog vremena dolaska u luku nadležna tijela dotične države članice obavijestiti o količini ulovljene plavoperajne tune, geografskom području na kojem je ulov ostvaren i identifikacijskim podacima plovila. Također, ribarskim plovilima Unije koja na plovilu drže plavoperajnu tunu i plovilima trećih zemalja u vodama Unije zabranjuje se prekrcaj na moru.

2.7.

Države članice dužne su uspostaviti nacionalni program promatrača koji jamče poštovanje minimalnog praga pokrivenosti, izraženog u obliku postotaka za različite segmente flote, i koji na plivaricama osiguravaju prisutnost jednog regionalnog promatrača ICCAT-a. Predmetna država članica mora se unaprijed obavijestiti o svakom prebacivanju kako bi ga mogla odobriti ili, po potrebi, odbiti, a prebacivanje se snima videokamerama kao bi se provjerio broj riba koje se prebacuje. Unaprijed se obavještava i o postupcima stavljanja u kavez, koje treba nadzirati video kamerama.

2.8.

Za plovila duljine od 12 metara ili više, države članice praćenje i nadzor vrše s pomoću sustava za praćenje plovila, a inspekcije se provode u okviru ICCAT-ova programa zajedničkog međunarodnog inspekcijskog nadzora.

2.9.

Zabranjuje se stavljanje na tržište, iskrcaj, uvoz, izvoz, stavljanje u kaveze, ponovni izvoz i prekrcaj plavoperajne tune ako mu nije priložena provjerena dokumentacija utvrđena u ovoj Uredbi.

3. Opće napomene

3.1.

Općenito govoreći, EGSO se slaže s Prijedlogom uredbe jer se radi o prijenosu preporuke ICCAT-a. Također izražava zadovoljstvo rezultatima plana oporavka zahvaljujući kojem se biomasa plavoperajne tune nalazi na najvišoj razini otkad se prikupljaju podaci.

3.2.

ICCAT je 2019. godine usvojio preporuku 19-04 kojom je izmijenjena preporuka 18-02, predmet ovog mišljenja. Odbor stoga zakonodavcima predlaže da Prijedlog uredbe usklade s njom.

Posebne napomene

4.1.

Člankom 29. stavkom 3. utvrđeno je da plivarice Europske unije ne sudjeluju u zajedničkim ribolovnim radnjama s plivaricama drugih ugovornih stranaka Konvencije ICCAT-a, iako je u točki 62. preporuke 19-04 predviđeno da „[…] ugovorna stranka Konvencije (CPC) (2) koja ima manje od pet dozvoljenih plivarica može odobriti zajedničke ribolovne radnje s bilo kojom drugom ugovornom strankom Konvencije.

Svaka ugovorna stranka konvencije koja vrši neku zajedničku ribolovnu radnju odgovorna je za ulove ulovljene u okviru te zajedničke ribolovne radnje.”

4.2.

Odbor smatra da se u Prijedlogu uredbe mora u obzir uzeti izuzeće predviđeno u prethodnom odlomku, odnosno da se mora omogućiti zajednički ribolov s flotama drugih ugovornih stranaka, ali da prije toga treba dogovoriti bilateralni protokol o koracima koje plovila i, posebice, vlasti svake ugovorne stranke, moraju poduzeti u pogledu upravljanja dokumentima kojima se, u skladu s važećim pravilima, prijavljuje ulov.

Bruxelles, 7. svibnja 2020.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER

(1) Uredba Vijeća (EZ) br. 1224/2009 od 20. studenoga 2009. o uspostavi sustava kontrole Zajednice za osiguranje sukladnosti s pravilima zajedničke ribarstvene politike, o izmjeni uredbi (EZ) br. 847/96, (EZ) br. 2371/2002, (EZ) br. 811/2004, (EZ) br. 768/2005, (EZ) br. 2115/2005, (EZ) br. 2166/2005, (EZ) br. 388/2006, (EZ) br. 509/2007, (EZ) br. 676/2007, (EZ) br. 1098/2007, (EZ) br. 1300/2008, (EZ) br. 1342/2008 i o stavljanju izvan snage uredbi (EEZ) br. 2847/93, (EZ) br. 1627/94 i (EZ) br. 1966/2006 (SL L 343, 22.12.2009., str. 1.).

(2) CPC je engleska kratica za ugovorne stranke Konvencije.

		ISSN 1977-1088
Službeni list Europske unije		C 232

Hrvatsko izdanje	Informacije i objave	Godište 63. 14. srpnja 2020.

Sadržaj		Stranica
	I. Rezolucije, preporuke i mišljenja
	MIŠLJENJA
	Europski gospodarski i socijalni odbor
	551. plenarno zasjedanje EGSO-a (na daljinu), 5.5.2020.–7.5.2020.
2020/C 232/01	Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi Demografski izazovi u EU-u u svjetlu gospodarskih i razvojnih nejednakosti (razmatračko mišljenje na zahtjev hrvatskog predsjedništva)	1
2020/C 232/02	Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi Održivo financiranje cjeloživotnog učenja i razvoja vještina u kontekstu nedostatka kvalificirane radne snage (razmatračko mišljenje na zahtjev hrvatskog predsjedništva)	8

	III Pripremni akti
	Europski gospodarski i socijalni odbor
	551. plenarno zasjedanje EGSO-a (na daljinu), 5.5.2020.–7.5.2020.
2020/C 232/03	Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o prijedlogu odluke Vijeća o smjernicama za politike zapošljavanja država članica (COM(2020) 70 final)	18
2020/C 232/04	Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju prijelaznih odredbi za potporu iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) i Europskog fonda za jamstva u poljoprivredi (EFJP) u godini 2021. i izmjeni uredbi (EU) br. 228/2013, (EU) br. 229/2013 i (EU) br. 1308/2013 u pogledu sredstava i njihove raspodjele u godini 2021. i izmjeni uredbi (EU) br. 1305/2013, (EU) br. 1306/2013 i (EU) br. 1307/2013 u pogledu njihovih sredstava i primjene u godini 2021. (COM(2019) 581 – 2019/0254 (COD))	29
2020/C 232/05	Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi višegodišnjeg plana upravljanja plavoperajnom tunom u istočnom Atlantiku i Sredozemnom moru, izmjeni uredbi (EZ) br. 1936/2001, (EU) 2017/2107 i (EU) 2019/833 te stavljanju izvan snage Uredbe (EU) 2016/1627 (COM(2019) 619 – 2019/0272 (COD))	36