Neprotivljenje prijavljenoj koncentraciji

(Predmet M.9797 – AUNDE Group/Toyota Boshoku/TB Kawashima Automotive Textile (India) JV)

(Tekst značajan za EGP)

(2020/C 182/01)

Dana 25. svibnja 2020. Komisija je donijela odluku da se ne protivi prethodno spomenutoj prijavljenoj koncentraciji te je ocijenila da je ona sukladna s unutarnjim tržištem. Odluka se temelji na članku 6. stavku 1. točki (b) Uredbe Vijeća (EZ) br. 139/2004 (1). Puni tekst odluke dostupan je samo na engleskom jeziku, a objavit će se nakon što se iz njega uklone sve moguće poslovne tajne. Odluka će biti dostupna:

—	na internetskoj stranici Komisije posvećenoj tržišnom natjecanju, u odjeljku za koncentracije (http://ec.europa.eu/competition/mergers/cases/). Odluke o spajanju mogu se pretraživati na različite načine, među ostalim po trgovačkom društvu, broju predmeta, datumu i sektoru,

—	u elektroničkom obliku na internetskoj stranici EUR-Lexa (http://eur-lex.europa.eu/homepage.html?locale=hr) pod brojem dokumenta 32020M9797. EUR-Lex omogućuje mrežni pristup europskom zakonodavstvu.

---

(1)  SL L 24, 29.1.2004., str. 1.

OBAVIJEST KOMISIJE

o primjeni zahtjeva za označivanje energetske učinkovitosti koji se odnose na elektroničke zaslone, kućanske perilice rublja i perilice-sušilice rublja, rashladne uređaje i kućanske perilice posuđa te zahtjeva o ekološkom dizajnu koji se odnose na pružanje informacija o vanjskom napajanju

(Tekst značajan za EGP)

(2020/C 182/02)

Delegiranim uredbama Komisije (EU) 2019/2013 (1), (EU) 2019/2014 (2), (EU) 2019/2016 (3) i (EU) 2019/2017 (4) („uredbe o ekološkom dizajnu”) koje su donesene 2019. uvedene su nove obveze označivanja za elektroničke zaslone, kućanske perilice rublja i kućanske perilice-sušilice rublja, rashladne uređaje i kućanske perilice posuđa. Te će se uredbe primjenjivati od 1. ožujka 2021., ali dobavljači moraju od 1. studenoga 2020. priložiti oznaku s promijenjenom vrijednošću proizvodima koje stavljaju na tržište i unijeti parametre novog informacijskog lista proizvoda u bazu podataka o proizvodima.

Uredba Komisije (EU) 2019/1782 (5) o utvrđivanju zahtjeva za ekološki dizajn za vanjska napajanja primjenjuje se od 1. travnja 2020. i njome se uvode novi zahtjevi za informacije koje se moraju pružiti krajnjim korisnicima, tijelima za nadzor tržišta i drugim zainteresiranim stranama. To uključuje nove zahtjeve za natpisne pločice koje se pričvršćuju na opremu koja se stavlja na tržište.

U mnogim državama članicama tvornice i laboratoriji su zatvoreni ili rade s manjim brojem radnika i smanjenim kapacitetima zbog pandemije COVID-a 19. To može otežati ili onemogućiti da proizvođači ispituju svoje proizvode i dobiju informacije koje su neophodne za tehničku dokumentaciju ili informacijski list proizvoda i oznaku, ovisno što je primjenjivo. Smanjena potražnja koja je posljedica zatvorenih trgovina ima za posljedicu to da se proizvodi s aktualnim oznakama, odnosno natpisnim pločicama kad je riječ o vanjskom napajanju, gomilaju u skladištima proizvođača. Zbog toga bi moglo biti nemoguće da proizvođači proizvedu i prilože oznaku s promijenjenom vrijednošću uz sve proizvode koje stavljaju na tržište od 1. studenoga 2020., odnosno postave nove natpisne pločice na vanjska napajanja na sve proizvode koje stavljaju na tržište od 1. travnja 2020., kako je propisano. Očekuje se da ova situacija neće dugo trajati te bi trebala biti velikim dijelom prevladana prije 1. ožujka 2021. za oznake energetske učinkovitosti (kada i ostale obveze iz odgovarajućih uredbi stupe na snagu), odnosno 1. listopada 2020. za vanjska napajanja.

Nekoliko država članica obavijestilo je Komisiju da su svjesne poteškoća s kojima se industrija suočava i imaju razumijevanja za probleme koje će industrija imati pri ispunjavanju svojih obveza. Komisiju su kontaktirala i sektorska udruženja te su ukazala na probleme s kojima se industrija suočava.

Poštovanje zakonodavstva Unije o usklađivanju poput uredaba o ekološkom dizajnu i označivanju energetske učinkovitosti prati se, a zakonodavstvo provodi, u okviru nadzora tržišta za koji su zadužena tijela za nadzor tržišta u skladu s člankom 7. stavkom 4. Uredbe (EU) 2017/1369 Europskog parlamenta i Vijeća (6) o utvrđivanju okvira za označivanje energetske učinkovitosti te članku 11. i člancima 14. do 20. Uredbe (EU) 2019/1020 Europskog parlamenta i Vijeća (7) o nadzoru tržišta i sukladnosti proizvoda.

S obzirom na probleme s poštovanjem obveza označivanja energetske učinkovitosti i, za ekološki dizajn, pružanja informacija o vanjskom napajanju koji će se vjerojatno pojaviti, Komisija iznosi sljedeća razmišljanja koja bi trebalo uzeti u obzir u kontekstu provedbe tih obveza.

Kao prvo, treba imati na umu da je obveza tijela za nadzor tržišta država članica da prate usklađenost kontinuirana, a ne povezana s određenim datumom nakon što se obveze počnu primjenjivati 1. travnja 2020. (za odredbe o ekološkom dizajnu) odnosno 1. studenoga 2020. (za obveze označivanja energetske učinkovitosti).

Drugo, kad je riječ o osiguravanju djelotvornog nadzora tržišta, Komisija podsjeća na obvezu iz članka 14. stavka 2. Uredbe (EU) 2019/1020, kojom je propisano da tijela za nadzor tržišta izvršavaju svoje ovlasti učinkovito i djelotvorno, u skladu s načelom proporcionalnosti.

Treće, od 1. do 15. ožujka 2021. u svakom slučaju bit će obvezno sve postojeće oznake u trgovinama zamijeniti oznakama s promijenjenom vrijednošću, u skladu s člankom 11. stavkom 13. Uredbe (EU) 2017/1369.

Komisija podsjeća da ni Komisija ni države članice pojedinačno nemaju ovlasti suspendirati obvezujuće rokove i druge obveze propisane zakonodavstvom Unije, osim ako se ti rokovi i obveze izmijene odgovarajućim postupkom.

Međutim, pri provedbi zakonodavstva Unije države članice moraju se držati načela proporcionalnosti. U tom kontekstu, kada države članice primjenjuju zakonodavstvo EU-a i izvršavaju obveze propisane relevantnim uredbama, poziva ih se da uzmu u obzir sve sljedeće elemente:

—	izvanredne i nepredviđene okolnosti koje su uzrokovane krizom zbog pandemije COVID-a 19, kako su ih naveli proizvođači, i koje ih sprječavaju da poštuju svoje obveze propisane uredbama o označivanju energetske učinkovitosti;

—	relativno ograničeno trajanje problema, s obzirom na relativno kratko vremensko razdoblje u kojem će proizvođači smjeti i dalje stavljati na tržište proizvode bez drugih oznaka osim postojećih;

—	potrebu da se proizvođačima omogući da i dalje mogu stavljati svoje proizvode na tržište, posebno one koji su se nagomilali u njihovim skladištima.

Ako nacionalna tijela za nadzor tržišta – u skladu s ovim uvjetima – ne budu provodila obvezu da se proizvodu priloži oznaka s promijenjenom vrijednošću u trenutku kad se proizvod stavlja na tržište i da se parametri s informacijskog lista proizvoda unesu u bazu podataka o proizvodima od 1. studenoga 2020., Komisija neće pokrenuti postupke zbog povrede prava, sve dok to neprovođenje ne izlazi iz okvira onoga što je potrebno, vremenski je ograničeno od 1. studenoga 2020. do 1. ožujka 2021. i proizvođači dostave nedostajuće oznake dobavljačima prije 1. ožujka 2021.

Sličan bi se pristup trebao primjenjivati do 1. listopada 2020. u provedbi propisa o ekološkom dizajnu koji se odnose na pružanje informacija o vanjskom napajanju iz Uredbe (EU) 2019/1782.

---

(1)  Delegirana uredba Komisije (EU) 2019/2013 оd 11. ožujka 2019. o dopuni Uredbe (EU) 2017/1369 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu označivanja energetske učinkovitosti elektroničkih zaslona i o stavljanju izvan snage Delegirane uredbe Komisije (EU) br. 1062/2010 (SL L 315, 5.12.2019., str. 1.).

(2)  Delegirana uredba Komisije (EU) 2019/2014 оd 11. ožujka 2019. o dopuni Uredbe (EU) 2017/1369 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu označivanja energetske učinkovitosti kućanskih perilica rublja i kućanskih perilica-sušilica rublja te o stavljanju izvan snage Delegirane uredbe Komisije (EU) br. 1061/2010 i Direktive Komisije 96/60/EZ (SL L 315, 5.12.2019., str. 29.).

(3)  Delegirana uredba Komisije (EU) 2019/2016 оd 11. ožujka 2019. o dopuni Uredbe (EU) 2017/1369 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu označivanja energetske učinkovitosti rashladnih uređaja i o stavljanju izvan snage Delegirane uredbe Komisije (EU) br. 1060/2010 (SL L 315, 5.12.2019., str. 102.).

(4)  Delegirana uredba Komisije (EU) 2019/2017 оd 11. ožujka 2019. o dopuni Uredbe (EU) 2017/1369 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu označivanja energetske učinkovitosti kućanskih perilica posuđa i o stavljanju izvan snage Delegirane uredbe Komisije (EU) br. 1059/2010 (SL L 315, 5.12.2019., str. 134.).

(5)  Uredba Komisije (EU) 2019/1782 od 1. listopada 2019. o utvrđivanju zahtjeva za ekološki dizajn za vanjska napajanja u skladu s Direktivom 2009/125/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i o stavljanju izvan snage Uredbe Komisije (EZ) br. 278/2009 (SL L 272, 25.10.2019., str. 95.).

(6)  Uredba (EU) 2017/1369 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2017. o utvrđivanju okvira za označivanje energetske učinkovitosti i o stavljanju izvan snage Direktive 2010/30/EU (SL L 198, 28.7.2017., str. 1.).

(7)  Uredba (EU) 2019/1020 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o nadzoru tržišta i sukladnosti proizvoda i o izmjeni Direktive 2004/42/EZ i uredbi (EZ) br. 765/2008 i (EU) br. 305/2011 (SL L 169, 25.6.2019., str. 1.).

Tečajna lista eura (1)

29. svibnja 2020.

(2020/C 182/03)

1 euro =

	Valuta	Tečaj
USD	američki dolar	1,1136
JPY	japanski jen	119,29
DKK	danska kruna	7,4542
GBP	funta sterlinga	0,90088
SEK	švedska kruna	10,4870
CHF	švicarski franak	1,0720
ISK	islandska kruna	150,80
NOK	norveška kruna	10,7880
BGN	bugarski lev	1,9558
CZK	češka kruna	26,921
HUF	mađarska forinta	348,73
PLN	poljski zlot	4,4495
RON	rumunjski novi leu	4,8493
TRY	turska lira	7,6101
AUD	australski dolar	1,6681
CAD	kanadski dolar	1,5280
HKD	hongkonški dolar	8,6347
NZD	novozelandski dolar	1,7863
SGD	singapurski dolar	1,5712
KRW	južnokorejski von	1 376,21
ZAR	južnoafrički rand	19,4239
CNY	kineski renminbi-juan	7,9456
HRK	hrvatska kuna	7,5870
IDR	indonezijska rupija	16 269,70
MYR	malezijski ringit	4,8414
PHP	filipinski pezo	56,231
RUB	ruski rubalj	78,4416
THB	tajlandski baht	35,424
BRL	brazilski real	5,9654
MXN	meksički pezo	24,5700
INR	indijska rupija	84,1025

---

(1)  Izvor: referentna tečajna lista koju objavljuje ESB.

Tečajna lista eura (1)

1. lipnja 2020.

(2020/C 182/04)

1 euro =

	Valuta	Tečaj
USD	američki dolar	1,1116
JPY	japanski jen	119,75
DKK	danska kruna	7,4549
GBP	funta sterlinga	0,89673
SEK	švedska kruna	10,4635
CHF	švicarski franak	1,0686
ISK	islandska kruna	151,00
NOK	norveška kruna	10,7890
BGN	bugarski lev	1,9558
CZK	češka kruna	26,859
HUF	mađarska forinta	345,45
PLN	poljski zlot	4,4278
RON	rumunjski novi leu	4,8437
TRY	turska lira	7,5743
AUD	australski dolar	1,6488
CAD	kanadski dolar	1,5228
HKD	hongkonški dolar	8,6165
NZD	novozelandski dolar	1,7824
SGD	singapurski dolar	1,5669
KRW	južnokorejski von	1 364,44
ZAR	južnoafrički rand	19,3993
CNY	kineski renminbi-juan	7,9327
HRK	hrvatska kuna	7,5895
IDR	indonezijska rupija	16 240,48
MYR	malezijski ringit	4,8004
PHP	filipinski pezo	55,947
RUB	ruski rubalj	77,4378
THB	tajlandski baht	35,204
BRL	brazilski real	5,9276
MXN	meksički pezo	24,4520
INR	indijska rupija	83,9380

---

(1)  Izvor: referentna tečajna lista koju objavljuje ESB.

Mišljenje Savjetodavnog odbora za pitanja ograničavajućih djelovanja i vladajućih položaja sa sastanka održanog 10. veljače 2020. o nacrtu odluke u predmetu AT.40528 – Meliá (Holiday Pricing)

Izvjestitelj: Francuska

(2020/C 182/05)

Završno izvješće službenika za usmene rasprave (1)

Predmet AT.40528 – Meliá (Holiday Pricing)

(2020/C 182/06)

---

(1)  U skladu s člancima 16. i 17. Odluke 2011/695/EU predsjednika Europske komisije od 13. listopada 2011. o funkciji i opisu posla službenika za usmene rasprave u određenim postupcima tržišnog natjecanja (SL L 275, 20.10.2011., str. 29.) („Odluka 2011/695/EU”).

(2)  Uredba Komisije (EZ) br. 773/2004 od 7. travnja 2004. o postupcima koje Komisija vodi na temelju članaka 81. i 82. Ugovora o EZ-u (SL L 123, 27.4.2004., str. 18.).

(3)  Uredba Vijeća (EZ) br. 1/2003 od 16. prosinca 2002. o provedbi pravila o tržišnom natjecanju koja su propisana člancima 81. i 82. Ugovora (SL L 1, 4.1.2003., str. 1.) („Uredba 1/2003”).

Sažetak Odluke Komisije

od 21. veljače 2020.

u vezi s postupkom na temelju članka 101. Ugovora o funkcioniranju Europske unije i članka 53. Sporazuma o EGP-u

Predmet AT.40528 Melia (Holiday pricing)

(priopćeno pod brojem dokumenta C (2020) 893 final)

(Vjerodostojan je samo tekst na engleskom jeziku)

(2020/C 182/07)

Komisija je 21. veljače 2020. donijela odluku u vezi s postupkom na temelju članka 101. Ugovora o funkcioniranju Europske unije i članka 53. Sporazuma o EGP-u. U skladu s odredbama članka 30. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1/2003 (1) , Komisija u ovom sažetku objavljuje imena stranaka i glavni sadržaj odluke, uključujući sve izrečene kazne, uzimajući u obzir zakoniti interes poduzetnika da štite svoje poslovne tajne.

1.   UVOD

(1)

Ova je Odluka upućena poduzetniku Meliá Hotels International, S.A (dalje u tekstu „Meliá”) zbog povrede članka 101. Ugovora o funkcioniranju Europske unije („Ugovor”) i članka 53. Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru („Sporazum o EGP-u”).

(2)

Od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2015. poduzetnik Meliá sudjelovao je u jedinstvenoj i trajnoj povredi koja se odnosi na vertikalne ugovore koje je sklopio s turoperatorima i kojima se ograničila aktivna i pasivna prodaja hotelskog smještaja.

2.   POSTUPAK

(3)

Odlukom od 2. veljače 2017. Komisija je pokrenula postupak u skladu s člankom 2. stavkom 1. Uredbe br. 773/2004 protiv poduzetnika Meliá.

(4)

Poduzetnik Meliá podnio je 5. kolovoza 2019. službenu ponudu za suradnju radi donošenja odluke u skladu s člancima 7. i 23. Uredbe (EZ) br. 1/2003.

(5)

Komisija je 4. studenoga 2019. donijela obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama upućenu poduzetniku Meliá. Poduzetnik Meliá dostavio je 20. studenoga 2019. svoj odgovor na tu obavijest.

(6)

Savjetodavni odbor za pitanja ograničavajućih djelovanja i vladajućih položaja izdao je 10. veljače 2020. pozitivno mišljenje.

3.   ČINJENICE

(7)

Komercijalni odnosi poduzetnika Meliá s turoperatorima povezani s distribucijom hotelskog smještaja u odmaralištima poduzetnika Meliá temelje se na pisanim ugovorima. Neki od tih ugovora temelje se na standardnim uvjetima poduzetnika Meliá („standardni uvjeti poduzetnika Meliá”).

(8)

Jedna od klauzula standardnih uvjeta poduzetnika Meliá („predmetna klauzula”) glasila je: „TRŽIŠTE PRIMJENE: ugovor je valjan samo i isključivo za tržišta koja su detaljno navedena u napomeni 16.; hotel će od agencije/t[ur] o[pertora] moći zatražiti provjeru s kojeg tržišta potječe rezervacija za koju postoji ikakva opravdana sumnja; u svakom slučaju, ako se pri dolasku klijenata u hotel utvrdi da je njihova zemlja boravišta različita od one iz ugovora, hotel ima pravo odbiti rezervaciju.”.

(9)

U pojedinačnim ugovorima s turoperatorima napomena 16. bila je prazna ili je u njoj bila navedena zemlja/zemlje za koje je ugovor valjan.

(10)

U skladu s informacijama koje je dostavio poduzetnik Meliá, u 2 212 ugovora s turoperatorima koji su bili na snazi 2014. i koji su sadržavali predmetnu klauzulu u napomeni 16. bila je navedena barem jedna zemlja EGP-a. U 2015. takvih je ugovora bilo 2 004. Ugovori koji su bili na snazi 2014. i 2015., koji su sadržavali predmetnu klauzulu i u kojima je u napomeni 16. bila navedena barem jedna zemlja EGP-a zajedno se nazivaju „relevantni ugovori”.

4.   PRAVNA OCJENA

(11)

Relevantni ugovori čine ugovore u smislu članka 101. stavka 1. UFEU-a i članka 53. stavka 1. Sporazuma o EGP-u.

(12)

U relevantnim ugovorima poduzetnik Meliá i turoperatori s kojima su sklopljeni ugovori naveli su područja na koja se svaki zasebni ugovor primjenjuje, čime je uspostavljena razlika između europskih potrošača na temelju njihove zemlje boravišta.

(13)

Sadržaj i cilj predmetne klauzule standardnih uvjeta poduzetnika Meliá, u vezi s napomenom 16. u relevantnim ugovorima bio je turoperatorima ograničiti mogućnost prodaje hotelskog smještaja poduzetnika Meliá potrošačima čija zemlja boravišta nije navedena u napomeni 16. i/ili odgovaranja na samoinicijativne zahtjeve takvih potrošača.

(14)

Stoga su ti ugovori turoperatorima ograničili mogućnost slobodne prodaje hotelskog smještaja u svim zemljama EGP-a zbog čega je moglo doći do podjele unutarnjeg tržišta prema nacionalnim granicama. Takvo postupanje po svojoj prirodi čini ograničavanje tržišnog natjecanja prema cilju u smislu članka 101. stavka 1. Ugovora.

(15)

U Odluci je utvrđeno i da postupanje poduzetnika Meliá nije obuhvaćeno izuzećem iz Uredbe (EU) br. 330/2010 te da ne ispunjava uvjete iz članka 101. stavka 3. Ugovora.

5.   TRAJANJE

(16)

Relevantni ugovori bili su na snazi 2014. i 2015. Povreda je trajala od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2015.

6.   PRAVNI LIJEKOVI I NOVČANE KAZNE

(17)

Poduzetnik Meliá potvrdio je da je poduzeo mjere potrebne za okončanje povrede. Međutim, potrebno je da Komisija, ako to već nije učinila, od poduzetnika Meliá službeno zatraži da učinkovito okonča povredu i da se suzdrži od svakog ugovora ili usklađenog djelovanja koji bi mogli imati sličan cilj ili učinak. U Odluci je utvrđeno i da je povreda počinjena namjerno ili barem nepažnjom te da je potrebno izreći novčanu kaznu.

Osnovni iznos novčane kazne

(18)

Pri određivanju novčane kazne Komisija u načelu uzima u obzir vrijednost prodaje tijekom posljednje cijele poslovne godine u kojoj je poduzetnik sudjelovao u povredi. U ovom slučaju Komisija uzima u obzir prihode koje je poduzetnik Meliá ostvario u 2015. od usluga hotelskog smještaja prodanih u skladu sa standardnim uvjetima poduzetnika Meliá, u pogledu kojih je u napomeni 16. ugovora između poduzetnika Meliá i turoperatora navedena barem jedna zemlja EGP-a.

Otegotne ili olakotne okolnosti

(19)

U ovom predmetu nema otegotnih ni olakotnih okolnosti.

Posebno povišenje kazne u svrhu preventivnog djelovanja

(20)

U ovom predmetu nije potrebno primijeniti takvo povišenje.

Primjena ograničenja od 10 % prometa

(21)

Izračunana novčana kazna ne premašuje 10 % ukupnog globalnog prometa poduzetnika Meliá.

Smanjenje kazne zbog suradnje

(22)

Kako bi se uzela u obzir činjenica da je poduzetnik Meliá surađivao s Komisijom u većoj mjeri nego što je bio zakonski obvezan, osnovni iznos novčane kazne smanjen je za 30 % u skladu s točkom 37. Smjernica o metodi za utvrđivanje kazni.

Konačni iznos novčane kazne

(23)

Konačni iznos novčane kazne koju treba izreći poduzetniku Meliá na temelju članka 23. stavka 2. točke (a) Uredbe (EZ) br. 1/2003 trebao bi iznositi 6 678 000 EUR.

---

(1)  SL L 1, 4.1.2003., str. 1.

Sažetak Mišljenja Europskog nadzornika za zaštitu podataka o pregovaračkom mandatu za sklapanje međunarodnog sporazuma o razmjeni osobnih podataka između Europola i tijela za izvršavanje zakonodavstva u Novom Zelandu

(Cjeloviti tekst ovog Mišljenja dostupan je na engleskom, francuskom i njemačkom jeziku na internetskoj stranici Europskog nadzornika za zaštitu podataka www.edps.europa.eu)

(2020/C 182/08)

Europska je komisija 30. listopada 2019. donijela Preporuku za Odluku Vijeća o odobravanju otvaranja pregovora o sporazumu između Europske unije i Novog Zelanda o razmjeni osobnih podataka između Agencije Europske unije za suradnju tijela za izvršavanje zakonodavstva (Europola) i novozelandskih tijela nadležnih za borbu protiv teških kaznenih djela i terorizma. Cilj je predviđenog Sporazuma osigurati pravnu osnovu za prijenos osobnih podataka između Europola i nadležnih tijela u Novom Zelandu kako bi se potpomoglo i ojačalo njihovo djelovanje i suradnja u sprečavanju i borbi protiv teških transnacionalnih kaznenih djela i terorizma, osiguravajući pritom odgovarajuće zaštitne mjere u pogledu zaštite privatnosti, osobnih podataka te drugih temeljnih prava i sloboda pojedinaca.

Prijenosi osobnih podataka prikupljenih u kontekstu kaznenih istraga koje je dodatno obradio Europol kako bi dobio obavještajne podatke o kaznenim djelima mogu značajno utjecati na živote pojedinaca na koje se odnose. Stoga se ovim međunarodnim sporazumom mora osigurati da se ograničenja prava na privatnost i zaštitu podataka u kontekstu borbe protiv teških kaznenih djela i terorizma primjenjuju samo u onoj mjeri u kojoj je to neophodno potrebno.

Europski nadzornik za zaštitu podataka navodi da Novi Zeland ima dobro utvrđeno nacionalno zakonodavstvo o zaštiti podataka i nezavisno tijelo za zaštitu podataka koje je nadležno i za nadzor tijela za izvršavanje zakonodavstva. Nadalje, cijeni činjenicu da je Komisija u predloženi mandat za pregovore s Novim Zelandom uvrstila niz konkretnih preporuka koje je Europski nadzornik za zaštitu podataka prethodno iznio u svojem Mišljenju 2/2018 o osam pregovaračkih mandata za sklapanje međunarodnih sporazuma koji omogućuju razmjenu osobnih podataka između Europola i trećih zemalja.

Stoga je cilj preporuka iz ovog Mišljenja pojasniti i, prema potrebi, nastaviti razvijati zaštitne mjere i kontrole u pogledu zaštite osobnih podataka s obzirom na poseban kontekst Novog Zelanda. U tu svrhu Europski nadzornik za zaštitu podataka preporučuje sljedeće:

—	Odluka Vijeća o odobrenju započinjanja pregovora u skladu s člankom 218. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU-a) trebala bi sadržavati upućivanje ne samo na postupovnopravnu osnovu, već i na odgovarajuću materijalnopravnu osnovu, koja treba obuhvaćati članak 16. UFEU-a;

—	u skladu s načelom ograničavanja svrhe, u predviđenom Sporazumu trebalo bi izričito navesti popis kaznenih djela u pogledu kojih se mogu razmjenjivati osobni podatci;

—	s obzirom na praktičnu primjenu načela ograničenja pohrane, budućim Sporazumom trebalo bi posebno omogućiti periodično preispitivanje potrebe za pohranom prenesenih osobnih podataka;

—	s obzirom na važnost prava na informiranje radi ostvarivanja drugih prava na zaštitu podataka, Sporazum bi trebao obuhvatiti jasna i detaljna pravila u pogledu informacija koje treba pružiti ispitanicima.

Na kraju, Europski nadzornik za zaštitu podataka očekuje poziv na savjetovanje u kasnijim fazama finalizacije nacrta Sporazuma u skladu s člankom 42. Uredbe (EU) 2018/1725. Dostupan je za daljnja savjetovanja tijekom pregovora.

1.   Uvod i kontekst

1.

Uredbom (EU) 2016/794 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2016. o Agenciji Europske unije za suradnju tijela za izvršavanje zakonodavstva (Europol) te zamjeni i stavljanju izvan snage odluka Vijeća 2009/371/PUP, 2009/934/PUP, 2009/935/PUP, 2009/936/PUP i 2009/968/PUP (1), (dalje u tekstu „Uredba”) utvrđena su posebna pravila o prijenosima podataka koje provodi Europol izvan Europske unije. U članku 25. stavku 1. navodi se niz pravnih osnova na temelju kojih Europol može zakonito prenositi podatke nadležnim tijelima trećih zemalja. Jedna od mogućnosti bila bi odluka Komisije o primjerenosti u skladu s člankom 36. Direktive (EU) 2016/680 kojom se utvrđuje da treća zemlja kojoj Europol prenosi podatke osigurava primjerenu razinu zaštite. Budući da trenutačno nema takve odluke o primjerenosti, druga mogućnost da Europol redovito prenosi podatke u treću zemlju bila bi sklapanje obvezujućeg međunarodnog sporazuma između EU-a i treće zemlje primateljice kojim se osiguravaju prikladne zaštite mjere u pogledu zaštite privatnosti i drugih temeljnih prava i sloboda pojedinaca.

2.

Trenutačno ne postoji pravna osnova za redovitu i strukturiranu razmjenu osobnih podataka između Europola i tijela za izvršavanje zakonodavstva u Novom Zelandu. Europol i policija Novog Zelanda potpisali su radni sporazum u travnju 2019. Taj sporazum pruža okvir za strukturiranu i stratešku suradnju uključujući sigurnu liniju koja omogućava izravnu i zaštićenu komunikaciju, a Novi Zeland postavio je časnika za vezu u Europolu. Međutim, to ne čini pravnu osnovu za razmjenu osobnih podataka.

3.

Komisija smatra da je potrebno dodati Novi Zeland kao prioritetnu zemlju s kojom treba započeti pregovore u kratkom roku, uzimajući u obzir političku strategiju koja je navedena u Europskom programu sigurnosti (2), Zaključke Vijeća o vanjskom djelovanju EU-a u vezi s borbom protiv terorizma (3), Globalnu strategiju (4) i operativne potrebe tijela za izvršavanje zakonodavstva u EU-u. Ističe da su moguće koristi pojačane suradnje pokazala i postupanja nakon napada u Christchurchu u ožujku 2019. Novi je Zeland službeno zatražio inicijativu 23. kolovoza 2019.

4.

Europska je komisija 30. listopada 2019. donijela Preporuku za Odluku Vijeća o odobravanju otvaranja pregovora o sporazumu između Europske unije i Novog Zelanda o razmjeni osobnih podataka između Agencije Europske unije za suradnju tijela za izvršavanje zakonodavstva (Europol) i novozelandskih tijela nadležnih za borbu protiv teških kaznenih djela i terorizma (5) (dalje u tekstu „Preporuka”). U Prilogu Preporuke (dalje u tekstu „Prilog”) utvrđuju se pregovaračke smjernice Vijeća Komisiji, odnosno ciljevi koje Komisija treba nastojati ispuniti u ime EU-a tijekom pregovora.

5.

Cilj je predviđenog Sporazuma osigurati pravnu osnovu za prijenos osobnih podataka između Europola i nadležnih tijela u Novom Zelandu kako bi se potpomoglo i ojačalo djelovanje nadležnih tijela te zemlje i država članica te njihova suradnja u sprečavanju i borbi protiv teških transnacionalnih kaznenih djela i terorizma, osiguravajući pritom odgovarajuće zaštitne mjere u pogledu zaštite privatnosti, osobnih podataka, temeljnih prava i sloboda pojedinaca (6).

6.

Na temelju članka 42. stavka 1. Uredbe (EU) 2018/1725 Komisija se mora savjetovati s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka nakon donošenja prijedloga preporuke Vijeću u skladu s člankom 218. UFEU-a ako to ima učinak na zaštitu prava i sloboda pojedinaca u pogledu obrade osobnih podataka.

7.

Nadalje, u uvodnoj izjavi 35. Uredbe o Europolu stoji da „prema potrebi i u skladu s Uredbom (EU) 2018/1725 Komisija bi se trebala moći savjetovati s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka prije i tijekom pregovora o međunarodnom sporazumu o suradnji između Europske unije i treće zemlje kako bi omogućili razmjenu podataka između Europola i nadležnih tijela trećih zemalja”.

8.

Europski nadzornik za zaštitu podataka pozdravlja činjenicu da je uključen u savjetovanje o Preporuci Komisije i očekuje da će upućivanje na ovo Mišljenje biti uvršteno u preambulu Odluke Vijeća. Ovo Mišljenje ne dovodi u pitanje bilo kakve dodatne primjedbe koje bi Europski nadzornik za zaštitu podataka mogao iznijeti na temelju dodatnih dostupnih informacija u kasnijoj fazi.

4.   Zaključci

27.

Prijenosi osobnih podataka prikupljenih u kontekstu kaznenih istraga koje je dodatno obradio Europol kako bi dobio obavještajne podatke o kaznenim djelima mogu značajno utjecati na živote pojedinaca na koje se odnose zato što se mogu upotrijebiti u kaznenim progonima u zemlji primateljici u skladu s njezinim nacionalnim zakonodavstvom. Stoga se ovim međunarodnim sporazumom treba osigurati da se ograničenja prava na privatnost i zaštitu podataka u kontekstu borbe protiv teških kaznenih djela i terorizma primjenjuju samo u onoj mjeri u kojoj je to neophodno potrebno.

28.

Europski nadzornik za zaštitu podataka pozdravlja cilj pregovaračkog mandata, a to je osigurati poštovanje temeljnih prava i načela priznatih Poveljom Europske unije o temeljnim pravima, posebice pravo na privatni i obiteljski život iz članka 7. Povelje, pravo na zaštitu osobnih podataka iz članka 8. Povelje i pravo na učinkoviti pravni lijek i pravično suđenje iz članka 47. Povelje. Nadalje, Europski nadzornik za zaštitu podataka cijeni činjenicu da je Komisija u predloženi mandat za pregovore s Novim Zelandom uvrstila niz konkretnih preporuka koje je Europski nadzornik za zaštitu podataka prethodno iznio u svojem Mišljenju 2/2018 o osam pregovaračkih mandata za sklapanje međunarodnih sporazuma koji omogućuju razmjenu osobnih podataka između Europola i trećih zemalja.

29.

Cilj preporuka Europskog nadzornika za zaštitu podataka iz ovog Mišljenja jest pojasniti i, prema potrebi, nastaviti razvijati zaštitne mjere i kontrole u budućem Sporazumu u pogledu zaštite osobnih podataka s obzirom na poseban kontekst Novog Zelanda. Njima se ne dovode u pitanje bilo kakve dodatne preporuke koje bi Europski nadzornik za zaštitu podataka mogao iznijeti na temelju dodatnih dostupnih informacija tijekom pregovora.

30.

U tu svrhu, Europski nadzornik za zaštitu podataka ponavlja svoje stajalište iz prethodnih mišljenja prema kojem (7) Odluka Vijeća o odobrenju otvaranja pregovora u skladu s člankom 218. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU-a) mora sadržavati upućivanje ne samo na postupovnopravnu osnovu, već i na materijalnopravnu osnovu, koja treba obuhvaćati članak 16. UFEU-a. Zatim, u skladu s načelom ograničavanja svrhe, u budućem Sporazumu treba izričito navesti popis kaznenih djela u pogledu kojih se mogu razmjenjivati osobni podatci. Nadalje, kako bi se osigurala praktična primjena načela ograničenja pohrane, budućim Sporazumom trebalo bi posebno omogućiti periodično preispitivanje potrebe za daljnjom pohranom prenesenih osobnih podataka. Na kraju, s obzirom na posebnu važnost prava na informiranje radi ostvarivanja drugih prava na zaštitu podataka, Europski nadzornik za zaštitu podataka ističe kako je potrebno utvrditi jasna i detaljna pravila u pogledu informacija koje treba pružiti ispitanicima.

31.

Europski nadzornik za zaštitu podataka i dalje ostaje na raspolaganju Komisiji, Vijeću i Europskom parlamentu za pružanje savjeta u daljnjim fazama ovog postupka. Komentari u ovom Mišljenju ne dovode u pitanje bilo kakve dodatne primjedbe koje bi Europski nadzornik za zaštitu podataka mogao iznijeti ako se pojave dodatni problemi koji bi se trebali rješavati kad budu dostupne dodatne informacije. Europski nadzornik za zaštitu podataka očekuje da će kasnije biti pozvan na savjetovanje o odredbama nacrta sporazuma prije njegova dovršetka.

---

(1)  SL L 135, 24.5.2016., str. 53.

(2)  COM(2015) 185 final.

(3)  Dokument Vijeća 10384/17, 19. lipnja 2017.

(4)  Zajednička vizija, zajedničko djelovanje: jača Europa - globalna strategija Europske unije za vanjsku i sigurnosnu politiku http://europa.eu/globalstrategy/en

(5)  COM(2019) 551 final.

(6)  Vidjeti 1. smjernicu Priloga.

(7)  Vidjeti Mišljenje Europskog nadzornika za zaštitu podataka 6/2019 o pregovaračkom mandatu Sporazuma između Europske unije i Japana za prijenos i upotrebu podataka iz evidencije podataka o putnicima, Mišljenje Europskog nadzornika za zaštitu podataka 2/2019 o pregovaračkom mandatu Sporazuma između Europske unije i SAD-a o prekograničnom pristupu elektroničkim dokazima i Mišljenje Europskog nadzornika za zaštitu podataka 3/2019 o sudjelovanju u pregovorima u pogledu Drugog dodatnog protokola uz Konvenciju o kibernetičkom kriminalu donesenu u Budimpešti dostupno na https://edps.europa.eu/data-protection/our-work/our-work-by-type/opinions_en