—

poništi pobijanu odluku;

—

prihvati tužiteljevu prijavu žiga Europske unije br. 16 729 154 u cijelosti ili, podredno, vrati predmet žalbenom vijeću;

—

naloži drugoj stranci u postupku pred EUIPO-m snošenje tužiteljevih troškova ako nastupa u svojstvu intervenijenta;

—

naloži EUIPO-u snošenje tužiteljevih troškova ako se njihovo snošenje ne naloži drugoj stranci u postupku pred žalbenim vijećem.

—

povreda članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća

—

poništi pobijanu odluku;

—

prihvati tužiteljevu prijavu žiga Europske unije br. 16 761 769 u cijelosti ili, podredno, vrati predmet žalbenom vijeću;

—

naloži drugoj stranci u postupku pred žalbenim vijećem snošenje tužiteljevih troškova ako nastupa u svojstvu intervenijenta;

—

naloži EUIPO-u snošenje tužiteljevih troškova ako se njihovo snošenje ne naloži drugoj stranci u postupku pred žalbenim vijećem.

—

povreda članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća

—

poništi Odluku ESB-a od 26. studenoga 2019. kojom mu ESB odbija odobriti uvid u svoj spis;

—

naloži tuženiku snošenje troškova.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da ESB nije uzeo u obzir tužiteljevo primarno materijalno pravo na uvid u njegov spis.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da se Odluka ESB-a temelji na neopravdano uskom tumačenju članka 32. stavka 1. Uredbe (EU) br. 468/2014 (1).

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je Odluka ESB-a povrijedila tužiteljevo pravo na odgovarajuće obrazloženu odluku.

4.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji o povredi tužiteljeva prava na saslušanje.

5.

Peti tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji o povredi načela pravne sigurnosti.

6.

Šesti tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji o povredi načela proporcionalnosti.

7.

Sedmi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji o povredi načela nemo auditur.

8.

Osmi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji o povredi prava na djelotvoran pravni lijek u skladu s člankom 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima.

—

proglasi tužbu dopuštenom i osnovanom;

—

poništi pobijani akt (1); i

—

naloži tuženiku snošenje troškova ovog postupka.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na bitnoj povredi postupka s obzirom na to da tuženik nije poštovao sve obvezne zahtjeve propisane u Provedbenoj uredbi Komisije br. 844/2012 (2) (članci 12. i 13.) i donio je pobijani akt na temelju nepotpune ocjene rizika. Zbog toga se pobijani akt ne temelji na zakonski zahtijevanoj potpunoj znanstvenoj osnovi.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi načela transparentnosti vis-à-vis prvog tužitelja s obzirom na to da ni u jednom trenutku tijekom postupka produljenja prvi tužitelj nije dobio naznake o tome da postoje bojazni osim onih koje su već raspravljene tijekom razdoblja javnog savjetovanja ili istaknute u članku 13. stavku 3. zahtjeva za dodatnim informacijama Europske agencije za sigurnost hrane (u daljnjem tekstu: EFSA).

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na bitnoj povredi postupka s obzirom na to da su osnove pobijanog akta dvije EFSA-ine Izjave, a ne uobičajeno EFSA-ino stručno izvješće i da prvi tužitelj nije mogao dostaviti znanstvene primjedbe koje se tiču tuženikovih bojazni.

4.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi načela opreznosti: pobijani akt zasniva se na načelu opreznosti koje se u odnosu na tvar klorpirifos-metil primijenilo nezakonito s obzirom na to da je prvi tužitelj podnio relevantne podatke, koji su, nakon što su razmotreni, pokazali negativne rezultate, te je stoga ispunio sve zahtjeve načela opreznosti. Usto, načelo opreznosti može se primijeniti samo kada je provedena i zaključena ocjena rizika. Međutim, u predmetnom slučaju, ocjena rizika nije bila zaključena, a samo načelo opreznosti bilo je temelj za zaključak ocjene rizika.

5.

Peti tužbeni razlog, koji se temelji na očitoj pogrešci u ocjeni s obzirom na to da je tuženik uzeo u obzir nevažan čimbenik za donošenje pobijanog akta. Potonji je donesen nakon postupka regulatornog odbora u kojem se zahtijeva kvalificirana većina glasova unutar SCoPAFF-a. Zbog predstojećeg izlaska Ujedinjene Kraljevine (u daljnjem tekstu: UK) iz Unije (u daljnjem tekstu: Brexit), predstavnik UK nije sudjelovao na SCoPAFF sastanku koji se održao 6. prosinca 2019., nego je svoje pravo glasa putem punomoći dao Finskoj. Predstavnik UK nije sudjelovao zato što je vlada UK krajem kolovoza 2019. najavila novu politiku u pogledu sudjelovanja te države na sastancima Unijinih znanstvenih odbora. To što je Finska – i posljedično tuženik – uzela u obzir politiku motiviranu Brexitom znači da se prilikom donošenja pobijanog akta u obzir uzeo nevažan čimbenik.

6.

Šesti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi načela dobrog upravljanja: tuženik i EFSA smatrali su da klorpirifos-metil može predstavljati opasnost za zdravlje te su u tu svrhu organizirali stručni sastanak nakon kojeg je država članica izvjestiteljica trebala provesti daljnja pretraživanja literature kako bi se potvrdile te sumnje. To pretraživanje dovelo je do toga da je donesena odluka na temelju neusklađenih znanstvenih radova i bez pružanja mogućnosti prvom tužitelju da iznese svoja mišljenja.

7.

Sedmi tužbeni razlog, koji se temelji na pravnoj neodrživosti zaključka o genotoksičnosti: tuženik je došao do zaključka o genotoksičnom potencijalu klorpirifos-metila na temelju nezakonite i pogrešne primjene analogije i pristupa utvrđivanja valjanosti i utemeljenosti dokaza.

8.

Osmi tužbeni razlog koji se temelji na pravnoj neodrživosti zaključka o razvojnoj neurotoksičnosti: tuženik je iznio bojazni u pogledu razvojne neurotoksičnosti kloripirifos-metila na temelju analogije s kloripirifos-etilom i organofosfatnim tvarima, a da nije pružio nikakve navode zašto i kako je takva analogija znanstveno i pravno primjerena.

9.

Deveti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi pravila o razvrstavanju u toksično do reproduktivno toksično, kategorija 1B: tuženik je povrijedio pravila iz Uredbe (EZ) 1272/2008 (3) kada je naveo da bi razvrstavanje kloripirifos-metila kao reproduktivno toksičnog kategorije 1B moglo biti primjereno. To mišljenje temeljilo se na nezakonitoj i neosnovanoj primjeni analogije.

—

poništi Odluku od 5. travnja 2019. o odbijanju njegova zahtjeva za pomoć od 10. travnja 2018.;

—

poništi, ako je potrebno, Odluku od 4. studenoga 2019. o odbijanju njegove žalbe od 5. srpnja 2019.;

—

naloži plaćanje financijske naknade koja se može procijeniti, ex aequo et bono, na iznos od 75 000 eura;

—

naloži naknadu njegovih pravnih troškova.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi obveze obrazlaganja i prava na saslušanje.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na očitoj pogrešci u ocjeni i povredi članka 24. Pravilnika o osoblju.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na povredi dužne pažnje.

—

poništi Odluku Vijeća (ZVSP) 2019/2109 od 9. prosinca 2019., u dijelu u kojem se njome zadržava tužitelja na broju 9. Priloga II. Odluci 2010/788/ZVSP;

—

poništi Provedbenu uredbu Vijeća (EU) 2019/2101 od 9. prosinca 2019., u dijelu u kojem se njome zadržava tužitelja na broju 9. Priloga I.a Uredbi (EZ) br. 1183/2005;

—

utvrdi nezakonitost odredaba članka 3. stavka 2. točke (b) Odluke 2010/788/ZVSP i članka 2.b stavka 1. točke (b) Uredbe (EZ) br. 1183/2005 nezakonite;

—

naloži Vijeću snošenje troškova.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi pravâ obrane, uključujući povredu obveze obrazlaganja koja omogućava da se mjere opravdaju i da se zajamči djelotvorna sudska zaštita, kao i na povredi prava na saslušanje.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na očitoj pogrešci u ocjeni kad je riječ o tužiteljevoj umiješanosti u djela koja čine teška kršenja ljudskih prava u Demokratskoj Republici Kongu.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na povredi prava na privatnost, pretpostavke nedužnosti i načela proporcionalnosti.

4.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na neprimjenjivosti odredbi članka 3. stavka 2. točke (b) Odluke Vijeća 2010/788/ZVSP od 20. prosinca 2010. o mjerama ograničavanja protiv Demokratske Republike Konga i stavljanju izvan snage Zajedničkog stajališta 2008/369/ZVSP (SL 2010., L 336, str. 30.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 13., str. 191.) i članka 2. (b) stavka 1. točke (b) Uredbe Vijeća (EZ) br. 1183/2005 od 18. srpnja 2005. o uvođenju određenih posebnih mjera ograničavanja usmjerenih protiv osoba koje krše embargo na oružje u odnosu na Demokratsku Republiku Kongo (SL 2005., L 193, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 13., str. 62.). S tim u vezi tužitelj tvrdi da pravni kriterij, kako je definiran u tim člancima, a na kojem se temelji upis njegova imena na popise o kojima je riječ, krši načelo predvidljivosti akata Unije i načelo proporcionalnosti jer dodjeljuje Vijeću arbitrarnu i diskrecijsku ovlast ocjene.

—

poništi Odluku Vijeća (ZVSP) 2019/2109 od 9. prosinca 2019., u dijelu u kojem se njome zadržava tužitelja na broju 8. Priloga II. Odluci 2010/788/ZVSP;

—

poništi Provedbenu uredbu Vijeća (EU) 2019/2101 od 9. prosinca 2019., u dijelu u kojem se njome zadržava tužitelja na broju 8. Priloga I.a Uredbi (EZ) br. 1183/2005;

—

utvrdi nezakonitost odredaba članka 3. stavka 2. točke (b) Odluke 2010/788/ZVSP i članka 2.b stavka 1. točke (b) Uredbe (EZ) br. 1183/2005;

—

naloži Vijeću snošenje troškova.

—

poništi pobijanu odluku;

—

dopusti registraciju žiga „MaxWear” za sve prijavljene proizvode;

—

naloži EUIPO-u snošenje troškova postupka.

—

Povreda članka 7. stavka 1. točke (b) i stavka 2. Uredbe (UE) 2017/1001.

—

poništi Odluku Vijeća (ZVSP) 2019/2109 od 9. prosinca 2019., u dijelu u kojem se njome zadržava tužitelja na broju 3. Priloga II. Odluci 2010/788/ZVSP;

—

poništi Provedbenu uredbu Vijeća (EU) 2019/2101 od 9. prosinca 2019., u dijelu u kojem se njome zadržava tužitelja na broju 3. Priloga I.a Uredbi (EZ) br. 1183/2005;

—

utvrdi nezakonitost odredaba članka 3. stavka 2. točke (b) Odluke 2010/788/ZVSP i članka 2.b stavka 1. točke (b) Uredbe (EZ) br. 1183/2005;

—

naloži Vijeću snošenje troškova.

—

poništi Odluku Vijeća (ZVSP) 2019/2109 od 9. prosinca 2019., u dijelu u kojem se njome zadržava tužitelja na broju 1. Priloga II. Odluci 2010/788/ZVSP;

—

poništi Provedbenu uredbu Vijeća (EU) 2019/2101 od 9. prosinca 2019., u dijelu u kojem se njome zadržava tužitelja na broju 1. Priloga I.a Uredbi (EZ) br. 1183/2005;

—

utvrdi nezakonitost odredaba članka 3. stavka 2. točke (b) Odluke 2010/788/ZVSP i članka 2.b stavka 1. točke (b) Uredbe (EZ) br. 1183/2005;

—

naloži Vijeću snošenje troškova.

—

poništi Odluku Vijeća (ZVSP) 2019/2109 od 9. prosinca 2019., u dijelu u kojem se njome zadržava tužitelja na broju 12. Priloga II. Odluci 2010/788/ZVSP;

—

poništi Provedbenu uredbu Vijeća (EU) 2019/2101 od 9. prosinca 2019., u dijelu u kojem se njome zadržava tužitelja na broju 12. Priloga I.a Uredbi (EZ) br. 1183/2005;

—

utvrdi nezakonitost odredaba članka 3. stavka 2. točke (b) Odluke 2010/788/ZVSP i članka 2.b stavka 1. točke (b) Uredbe (EZ) br. 1183/2005;

—

naloži Vijeću snošenje troškova.

—

poništi Odluku Vijeća (ZVSP) 2019/2109 od 9. prosinca 2019., u dijelu u kojem se njome zadržava tužitelja na broju 11. Priloga II. Odluci 2010/788/ZVSP;

—

poništi Provedbenu uredbu Vijeća (EU) 2019/2101 od 9. prosinca 2019., u dijelu u kojem se njome zadržava tužitelja na broju 11. Priloga I.a Uredbi (EZ) br. 1183/2005;

—

utvrdi nezakonitost odredaba članka 3. stavka 2. točke (b) Odluke 2010/788/ZVSP i članka 2.b stavka 1. točke (b) Uredbe (EZ) br. 1183/2005;

—

naloži Vijeću snošenje troškova.

—

poništi Odluku Vijeća (ZVSP) 2019/2109 od 9. prosinca 2019., u dijelu u kojem se njome zadržava tužitelja na broju 10. Priloga II. Odluci 2010/788/ZVSP;

—

poništi Provedbenu uredbu Vijeća (EU) 2019/2101 od 9. prosinca 2019., u dijelu u kojem se njome zadržava tužitelja na broju 10. Priloga I.a Uredbi (EZ) br. 1183/2005;

—

utvrdi nezakonitost odredaba članka 3. stavka 2. točke (b) Odluke 2010/788/ZVSP i članka 2.b stavka 1. točke (b) Uredbe (EZ) br. 1183/2005;

—

naloži Vijeću snošenje troškova.

—

poništi Odluku Vijeća (ZVSP) 2019/2109 od 9. prosinca 2019., u dijelu u kojem se njome zadržava tužitelja na broju 2. Priloga II. Odluci 2010/788/ZVSP;

—

poništi Provedbenu uredbu Vijeća (EU) 2019/2101 od 9. prosinca 2019., u dijelu u kojem se njome zadržava tužitelja na broju 2. Priloga I.a Uredbi (EZ) br. 1183/2005;

—

utvrdi nezakonitost odredaba članka 3. stavka 2. točke (b) Odluke 2010/788/ZVSP i članka 2.b stavka 1. točke (b) Uredbe (EZ) br. 1183/2005 nezakonite;

—

naloži Vijeću snošenje troškova.

—

poništi Odluku Vijeća (ZVSP) 2019/2109 od 9. prosinca 2019., u dijelu u kojem se njome zadržava tužitelja na broju 7. Priloga II. Odluci 2010/788/ZVSP;

—

poništi Provedbenu uredbu Vijeća (EU) 2019/2101 od 9. prosinca 2019., u dijelu u kojem se njome zadržava tužitelja na broju 7. Priloga I.a Uredbi (EZ) br. 1183/2005;

—

utvrdi nezakonitost odredbe članka 3. stavka 2. točke (b) Odluke 2010/788/ZVSP i članka 2.b stavka 1. točke (b) Uredbe (EZ) br. 1183/2005;

—

naloži Vijeću snošenje troškova.

—

poništi Odluku Vijeća (ZVSP) 2019/2109 od 9. prosinca 2019., u dijelu u kojem se njome zadržava tužitelja na broju 6. Priloga II. Odluci 2010/788/ZVSP;

—

poništi Provedbenu uredbu Vijeća (EU) 2019/2101 od 9. prosinca 2019., u dijelu u kojem se njome zadržava tužitelja na broju 6. Priloga I.a Uredbi (EZ) br. 1183/2005;

—

utvrdi nezakonitost odredaba članka 3. stavka 2. točke (b) Odluke 2010/788/ZVSP i članka 2.b stavka 1. točke (b) Uredbe (EZ) br. 1183/2005;

—

naloži Vijeću snošenje troškova.

—

poništi Odluku Vijeća (ZVSP) 2019/2109 od 9. prosinca 2019., u dijelu u kojem se njome zadržava tužitelja na broju 5. Priloga II. Odluci 2010/788/ZVSP;

—

poništi Provedbenu uredbu Vijeća (EU) 2019/2101 od 9. prosinca 2019., u dijelu u kojem se njome zadržava tužitelja na broju 5. Priloga I.a Uredbi (EZ) br. 1183/2005;

—

utvrdi nezakonitost odredaba članka 3. stavka 2. točke (b) Odluke 2010/788/ZVSP i članka 2.b stavka 1. točke (b) Uredbe (EZ) br. 1183/2005;

—

naloži Vijeću snošenje troškova.

—

poništi Odluku Vijeća (ZVSP) 2019/2109 od 9. prosinca 2019., u dijelu u kojem se njome zadržava tužitelja na broju 4. Priloga II. Odluci 2010/788/ZVSP;

—

poništi Provedbenu uredbu Vijeća (EU) 2019/2101 od 9. prosinca 2019., u dijelu u kojem se njome zadržava tužitelja na broju 4. Priloga I.a Uredbi (EZ) br. 1183/2005;

—

utvrdi nezakonitost odredaba članka 3. stavka 2. točke (b) Odluke 2010/788/ZVSP i članka 2.b stavka 1. točke (b) Uredbe (EZ) br. 1183/2005;

—

naloži Vijeću snošenje troškova.

—

poništi Provedbenu uredbu Komisije (EU) 2019/2092 оd 28. studenoga 2019. o uvođenju konačne kompenzacijske pristojbe na uvoz biodizela podrijetlom iz Indonezije (1), u dijelu u kojem se odnosi na tužitelje;

—

naloži tuženiku snošenje tužiteljevih troškova u vezi s ovim postupkom.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je Europska komisija povrijedila članak 3. stavak 1. točku (a), članak 3. stavak 1. točku (a) podtočku i., članak 3. stavak 2. i članak 7. stavak 2. točku (a) Uredbe (EU) 2016/1037 Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2016. o zaštiti od subvencioniranog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske unije (u daljnjem tekstu: osnovna uredba) i počinila očite pogreške u ocjeni jer je smatrala da su plaćanja primljena od Fonda za nasade uljnih palmi subvencije protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere i nije prilagodila korist koju su tužitelji navodno ostvarili na sniženje, niti uzela u obzir troškove prijevoza i kredita koje su nastali tužiteljima za pribavljanje navodnih subvencija.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je tuženik povrijedio članak 3. stavak 1. točku (a) podtočku iv., članak 3. stavak 1. točku (b), članak 3. stavak 2., članak 6. točku (d) i članak 28. stavak 5. osnovne uredbe i počinio očite pogreške u ocjeni jer je utvrdio postojanje vladine potpore za dobavu sirovog palmina ulja uz naknadu nižu od primjerene.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je tuženik počinio očitu pogrešku u ocjeni i povrijedio članak 8. stavak 8. osnovne uredbe zaključivši da je industriji Unije prijetila materijalna šteta.

4.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je tuženik povrijedio članak 8. stavke 5. i 6. osnovne uredbe i počinio očite pogreške u ocjeni zaključivši da je uvoz iz Indonezije prijetio uzrokovanjem štete industriji Unije i nije uzeo u obzir učinak uvoza iz Argentine.

—

poništi Uredbu Komisije (EU) 2019/2021 оd 1. listopada 2019. o utvrđivanju zahtjeva za ekološki dizajn elektroničkih zaslona u skladu s Direktivom 2009/125/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, o izmjeni Uredbe Komisije (EZ) br. 1275/2008 i o stavljanju izvan snage Uredbe Komisije (EZ) br. 642/2009 u dijelu u kojem zabranjuje halogenirane usporivače gorenja

—

naloži tuženiku snošenje troškova postupka.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je donošenjem pobijane uredbe Komisija povrijedila članak 1. stavak 4. i članak 15. stavak 2. točku (c) podtočku (i) Direktive o ekološkom dizajnu proizvoda (1), postupila ultra vires i prekoračila granice svoje nadležnosti, te spriječila koristan učinak drugih mjera prava Unije.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je Komisija povrijedila tužiteljeva prava obrane time što je pobijanom uredbom zabranila uporabu halogeniranih usporivača gorenja u elektroničkim zaslonima.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je Komisija počinila očitu pogrešku u ocjeni, nije uzela u obzir sve podatke, povrijedila članak 15. stavak 1. Direktive o ekološkom dizajnu proizvoda i nije ispunila svoju obvezu provedbe odgovarajuće ocjene učinka kada je u pobijanoj uredbi zabranila halogenirane usporivače gorenja.

4.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da se pobijanom uredbom povređuje načelo pravne sigurnosti jer tužitelja stavlja u položaj neprihvatljive pravne nesigurnosti.

5.

Peti tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da pobijana uredba povređuje načelo proporcionalnosti jer zabrana halogeniranih usporivača gorenja prekoračuje granice onoga što je prikladno, nije nužna za ostvarenje zadanih ciljeva i nije najmanje ograničavajuća mjera koju je Komisija mogla donijeti.

6.

Šesti tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da pobijana uredba povređuje načelo jednakog postupanja jer diskriminira halogenirane usporivače gorenja vis-à-vis drugih kategorija proizvoda i vis-à-vis drugih tvari.

7.

Sedmi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je Komisija donošenjem pobijane uredbe povrijedila članak 15. stavak 1. Direktive o ekološkom dizajnu proizvoda te članak 5.a stavke 1. do 4. i članke 7. i 8. Odluke 1999/468/EZ (2) i postupila ultra vires.

—

donese presudu o izmjeni pobijane odluke i odbijanju tužbe za poništenje zbog nepostojanja uporabe koja je podnesena protiv registriranog (figurativnog) žiga Europske unije br. 5 641 303 URSUS Kapital, u vezi s uslugama „financijski poslovi” iz razreda 36.; te da proglasi da se žig br. 5 641 303 doista upotrebljavao za „financijske poslove”;

—

podredno, donese presudu kojom će, osim izmjene pobijane odluke, odbijanja tužbe za poništenje zbog nepostojanje uporabe podnesene protiv registriranog (figurativnog) žiga Europske unije br. 5 641 303 URSUS Kapital, u vezi s uslugama „financijskih poslova” iz razreda 36., proglasiti da se žig br. 5 641 303 doista upotrebljavao barem za „financijske poslove odnosno usluge ulaganja, ulaganje sredstava, analizu ulaganja, administriranje i upravljanje ulaganjima, usluge savjetovanja o ulaganjima i usluge ulaganja u nekretnine”;

—

podredno, poništi pobijanu odluku;

—

naloži EUIPO-u snošenje troškova ovog postupka.

—

poništi Odluku predsjednika Europskog parlamenta, kako je navedena u njegovu dopisu od 10. prosinca 2019., o neobjavljivanju u Parlamentu i ne upućivanje nadležnom Odboru zahtjeva tužitelja za zaštitu imuniteta koji je u njihovo ime Diana Riba i Giner podnijela 10. listopada 2019. u skladu s člankom 7. stavkom 1. i 2. i člankom 9. stavkom 1. Poslovnika Europskog parlamenta;

—

naloži tuženiku snošenje troškova.

—

poništi Provedbenu uredbu Komisije (EU) 2019/2072 od 28. studenoga 2019., u pogledu: – Priloga IV. – Dijelova: A (sjeme krmnog bilja), B (sjeme žitarica), C (loza), F (sjeme povrća), I (sadni materijal povrća), J (sadni materijal voća);

—

utvrdi ništavost Uredbe (EU) 2016/2031 vezano za članak 36., Prilog I. Odjeljak IV. točku 3. te članak 37. stavak 2.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 36. točaka (e) i (f) Uredbe (EU) 2016/2031, načela proporcionalnosti, kao i na nepotpunom obrazloženju u ovom slučaju

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi Međunarodnog ugovora FAO-a o biljnim resursima za hranu i poljoprivredu (ITPGRFA)

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na povredi Uredbe (EU) 2018/848 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o ekološkoj proizvodnji i označivanju ekoloških proizvoda te stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 834/2007 (SL 2018., L 150, str. 1.)

4.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na neusklađenosti s poljoprivrednom politikom Europske unije.

—

poništi pobijanu odluku;

—

naloži protivnoj stranci ili strankama snošenje troškova.

—

povreda članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća

—

poništi pobijanu odluku;

—

naloži EUIPO-u snošenje troškova postupka, uključujući tužiteljevih.

—

povreda članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća.

—

proglasi ovu tužbu dopuštenom i osnovanom;

—

poništi pobijane odluke;

—

naloži tuženiku snošenje svih troškova.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi načela dobre uprave i obveze obrazlaganja. Tužitelj u tom pogledu osobito ističe da Komisija prema njemu nije pravično postupila jer nije poštovala obvezu dužne pažnje i brižnog postupanja. Prema tužiteljevu mišljenju, Komisija se trebala raspitati o ishodu kaznenog postupka koji je okončan zaključenjem postupka i o tome obavijestiti stegovno povjerenstvo kako bi ga ono moglo uzeti u obzir pri donošenju svoje odluke.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na nepravilnosti pripremnih radnji pobijane odluke i na očitim pogreškama u ocijeni koje je počinila Komisija. Tužitelj osobito smatra da nepravilnost dviju pripremnih radnji pobijane odluke dovodi do njezine nepravilnosti.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 10. Priloga X. Pravilniku o osoblju za dužnosnike Europske unije zbog toga što, s jedne strane, nisu ispitane sve okolnosti tužiteljeva dosjea i, s druge strane, kriteriji koji su korišteni za određivanje sankcije pogrešno su ocijenjeni ili su neproporcionalno uzeti u obzir.

—

poništi Provedbenu Odluku Komisije (EU) 2019/1960 оd 26. studenoga 2019. o neodobravanju srebrnog zeolita kao postojeće aktivne tvari za uporabu u biocidnim proizvodima vrsta 2 i 7 (1);

—

naloži tuženiku snošenje troškova.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi vladavine prava u vezi s primjenom Ugovora i članaka 4. i 19. Uredbe (EU) br. 528/2012 (2).

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na nenadležnosti – povreda članka 290. UFEU-a i članaka 4. i 19. Uredbe (EU) br. 528/2012.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na povredi vladavine prave u vezi s primjenom Ugovora – načelo nediskriminacije.

4.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi vladavine prava u vezi s primjenom Ugovora – načelo pravne sigurnosti.

—

primarno, proglasi pobijanu odluku ništavom;

—

u svakom slučaju, naloži Europskoj komisiji snošenje troškova.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 107. prvog stavka UFEU-a jer porezno izuzeće ne čini prednost.

U prilog prvom tužbenom razlogu tvrdi se da mjere poreznog izuzeća koje su predmet pobijanih odluka ne čine gospodarsku prednost dok ukidanje tog izuzeća nameće gospodarski teret Lučkoj upravi s obzirom na to da je ona i dalje obvezna financirati ulaganja od općeg interesa vlastitim sredstvima.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 107. prvog stavka UFEU-a u vezi s člankom 296. UFEU-a i člankom 41. Povelje Europske unije o temeljnim pravima zbog toga što Komisija prilikom analize postojanja prednosti nije provela potpunu analizu raspoloživih podataka.

U prilog drugom tužbenom razlogu tvrdi se da Europska komisija, prilikom ocjene toga čine li mjere izuzeća koje su predmet pobijanih odluka prednost, nije provela potpunu analizu podataka koje je Lučka uprava podnijela tijekom postupka.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 107. prvog stavka UFEU-a zbog toga što porezno izuzeće ne narušava tržišno natjecanje niti mu prijeti te ne utječe na razmjenu između država članica.

U prilog trećem tužbenom razlogu, tvrdi se da mjere izuzeća koje su predmet pobijanih odluka ne poboljšavaju tržišni položaj lučkih uprava te da stoga nije moguće da tržišno natjecanje utječe na razmjene između država članica. Prema tome, nije riječ o državnoj potpori u smislu članka 107. UFEU-a.

4.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 107. prvog stavka UFEU-a zbog toga što porezno izuzeće nije selektivno.

U prilog četvrtom tužbenom razlogu, tvrdi se da mjere izuzeća koje su predmet pobijanih odluka nisu selektivne te da ne čine iznimku od referentnog sustava zbog čega nije riječ o državnoj potpori u smislu članka 107. UFEU-a.

5.

Peti tužbeni razlog, koji se navodi podredno, temelji se na tvrdnji da su predmetna porezna izuzeća, čak i ako čine državnu potporu, spojiva s unutarnjim tržištem.

U prilog petom tužbenom razlogu i podredno tvrdi se da, čak i u slučaju da se mjere izuzeća koje su predmet pobijanih odluka smatra državnom potporom, one čine potpore spojive s unutarnjim tržištem.

—

poništi pobijanu odluku;

—

naloži snošenje troškova postupka tuženiku i drugoj stranci u postupku pred žalbenim vijećem ako se uključi kao intervenijent.

—

povreda članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća;

—

povreda članka 94. stavka 1. točke Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća

—

poništi pobijanu odluku;

—

naloži snošenje troškova postupka tuženiku i drugoj stranci u postupku pred žalbenim vijećem ako se uključi kao intervenijent.

—

povreda članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća;

—

povreda članka 94. stavka 1. točke Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća

—

poništi Provedbenu uredbu Komisije (EU) 2019/2092 оd 28. studenoga 2019. o uvođenju konačne kompenzacijske pristojbe na uvoz biodizela podrijetlom iz Indonezije

—

naloži Komisiji snošenje tužiteljevih troškova.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je Komisija povrijedila članak 8. stavke 1. i 2. Uredbe (EU) 2016/1037 Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2016. o zaštiti od subvencioniranog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske unije (u daljnjem tekstu: osnovna uredba) utvrđujući prodaju ispod cijene jer nije razmotrila sve relevantne dokaze i nije utvrdila prodaju ispod cijene za proizvod kao cjelinu.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je Komisija također povrijedila članak 8. stavak 5. osnovne uredbe jer je temeljila svoju analizu uzročnosti na pogrešnom utvrđenju prodaje ispod cijene.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je Komisija počinila očitu pogrešku u ocjeni i povrijedila članak 3. osnovne uredbe time što je utvrdila, s jedne strane, da se plaćanja koja je izvršio Fond za nasade uljnih palmi (u daljnjem tekstu: OPPF) trebaju smatrati bespovratnim sredstvima umjesto plaćanjima za kupnju biodizela i, s druge strane, da plaćanja OPPF-a donose korist proizvođačima biodizela, s obzirom na to se Komisija (i) oslonila na očito pogrešno suprotno činjenično stanje (ii) nije utvrdila da je korist, ako je postojala, proslijeđena proizvođačima mješavina biodizela.

4.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je Komisija počinila očitu pogrešku u ocjeni i povrijedila članak 7. osnovne uredbe pri izračunu iznosa koristi od sudjelovanja u programu OPPF.

5.

Peti tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je Komisija povrijedila članak 8. stavke 1. i 8. osnovne uredbe jer utvrđivanje prijetnje štete nije temeljila na čvrstim dokazima i objektivnom razmatranju svih relevantnih čimbenika.

6.

Šesti tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je Komisija povrijedila tužiteljeva prava obrane uključujući samo određena bitna razmatranja u pogledu analize prodaje ispod cijene u pobijanu uredbu i tako onemogućila tužitelja da se očituje o tom pitanju.

—

poništi Provedbenu uredbu Komisije (EU) 2019/2092 оd 28. studenoga 2019. o uvođenju konačne kompenzacijske pristojbe na uvoz biodizela podrijetlom iz Indonezije u dijelu u kojem se odnosi na tužitelje;

—

naloži Komisiji snošenje tužiteljevih troškova.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je Komisija povrijedila članak 8. stavke 1. i 2. Uredbe (EU) 2016/1037 Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2016. o zaštiti od subvencioniranog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske unije (u daljnjem tekstu: osnovna uredba) utvrđujući sniženje cijene jer 1. nije razmotrila sve relevantne dokaze i 2. nije utvrdila sniženje cijene za proizvod kao cjelinu;

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je Komisija također povrijedila članak 8. stavak 5. osnovne uredbe jer je temeljila svoju analizu uzročnosti na pogrešnom utvrđenju prodaje ispod cijene;

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je Komisija počinila očitu pogrešku u ocjeni i povrijedila članak 7. osnovne uredbe utvrđujući da je vlada Indonezije povjerila zadaću ili usmjerila dobavljače sirovog palmina ulja da dostavljaju svoju robu uz naknadu nižu od primjerene, to jest da je pružila potporu prihodu ili cijeni dobavljačima sirova palmina ulja i da im je stoga dodijelila korist.

4.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je Komisija počinila očitu pogrešku u ocjeni i povrijedila članak 3. osnovne uredbe time što je utvrdila, s jedne strane, da se plaćanja koja je izvršio Fond za nasade uljnih palmi (u daljnjem tekstu: OPPF) trebaju smatrati bespovratnim sredstvima umjesto plaćanjima za kupnju biodizela i, s druge strane, da plaćanja OPPF-a donose korist proizvođačima biodizela, s obzirom na to se Komisija oslonila na očito pogrešno suprotno činjenično stanje i nije utvrdila da je korist, ako je postojala, bila proslijeđena proizvođačima mješavina biodizela.

5.

Peti tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je Komisija počinila očitu pogrešku u ocjeni i povrijedila članak 7. osnovne uredbe pri izračunu iznosa koristi od sudjelovanja u programu OPPF;

6.

Šesti tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je Komisija povrijedila članak 8. stavke 1. i 8. Osnovne uredbe jer utvrđivanje prijetnje štete nije temeljila na čvrstim dokazima i objektivnom razmatranju svih relevantnih čimbenika;

7.

Sedmi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je Komisija povrijedila tužiteljeva prava obrane uključujući samo određena bitna razmatranja u pogledu analize prodaje ispod cijene u pobijanu uredbu i tako onemogućila tužitelja da se očituje o tom pitanju.