Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Održivo gospodarstvo kakvo trebamo”

(samoinicijativno mišljenje)

(2020/C 106/01)

Izvjestitelj:

Peter SCHMIDT (DE-II)

Odluka Plenarne skupštine:	24.1.2019.
Pravni temelj:	pravilo 32. stavak 2. Poslovnika
	samoinicijativno mišljenje
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za poljoprivredu, ruralni razvoj i zaštitu okoliša
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	27.11.2019.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	23.1.2020.
Plenarno zasjedanje br.:	549
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	100/8/9

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO ističe da se Europska unija u potpunosti obvezala na Program održivog razvoja do 2030. i njegovih 17 ciljeva održivog razvoja. Kako bi se zajamčila odgovarajuća provedba tog programa, EU hitno mora uspostaviti temelje održive i uključive ekonomije dobrobiti koja odgovara svima.

1.2.

Vizijom društvenog napretka koja se isključivo oslanja na težnju za rastom bruto domaćeg proizvoda (BDP) zanemaruju se važni elementi dobrobiti pojedinaca i društva, a okolišna i društvena pitanja ne uzimaju se u obzir u odgovarajućoj mjeri.

1.3.

EGSO poziva EU da predloži novu viziju blagostanja za ljude i planet koja bi se temeljila na načelima okolišne održivosti, pravu na dostojan život i zaštiti društvenih vrijednosti. Gospodarstvo je pokretač te vizije.

1.4.

Ekonomija dobrobiti trebala bi štititi ekosustave, očuvati bioraznolikost i osigurati pravedan prijelaz na klimatski neutralan način života diljem EU-a i poticati održivo poduzetništvo. Obrazovni sustavi diljem EU-a imat će ključnu ulogu u promicanju takvih koncepata u društvu, čime će se građanima usaditi način razmišljanja budućih donositelja odluka i vođa.

1.5.

Kako bi se postigao taj cilj, EGSO uviđa da je potrebno poduprti temeljne promjene koje su se već počele pojavljivati u prirodi poduzeća, organizaciji rada, ulozi ulaganja i strukturi monetarnog sustava.

1.6.

EGSO ističe da izgradnja ekonomije dobrobiti mora započeti usvajanjem predostrožnog pristupa u okviru kojega makroekonomska stabilnost ne ovisi o rastu BDP-a. Predlaže da se osim BDP-a razviju novi pokazatelji gospodarske uspješnosti i društvenog napretka.

1.7.

EGSO predlaže usvajanje okvira za životne standarde i uvođenje proračuna za dobrobit za EU po uzoru na mjere koje su već usvojene drugdje.

1.8.

EGSO poziva na prestanak davanja pogrešno usmjerenih subvencija i na usklađivanje sve potrošnje javnog sektora u EU-u i njezinim državama članicama radi postizanja ciljeva klimatske neutralnosti.

1.9.

EGSO poziva na Novi europski socijalni i zeleni pakt kako bi se osigurala opsežna ulaganja potrebna za prelazak na klimatski neutralno gospodarstvo te osigurala kvalitetna radna mjesta radna mjesta u svakoj zajednici.

1.10.

EGSO poziva Komisiju i države članice da provedu zelenu fiskalnu reformu kako bi se doprinijelo usklađivanju oporezivanja, subvencija i politika prije raspodjele s ciljem pravednog prijelaza na gospodarstvo dobrobiti, posebno provedbom postojećeg zakonodavstva.

1.11.

EGSO predlaže reviziju ovisnosti država članica o rastu i izradu strategije usmjerene na održivu i uključivu dobrobit u gospodarstvu EU-a. Također preporučuje da se preispitaju fiskalna i monetarna pravila EU-a kako bi se zajamčilo da su prikladna za prijelaz na klimatski neutralno gospodarstvo.

1.12.

EGSO poziva na hitno usklađivanje svih postojećih politika te proračunskih/financijskih okvira i alata EU-a (kao što su višegodišnji financijski okvir, europski semestar, bolja regulativa) s pravednim prelaskom na ekonomiju dobrobiti.

1.13.

EGSO predlaže prilagođavanje Pakta o stabilnosti i rastu i godišnjeg pregleda rasta kako bi se osiguralo da ekonomija dobrobiti bude u potpunosti usklađena s ciljevima održivog razvoja i europskim stupom socijalnih prava.

1.14.

Nedavna izjava nove predsjednice Europske komisije Ursule von der Leyen u Bruxellesu o zelenom planu za Europu i njezin govor na konferenciji COP25 u Madridu u prosincu te objava Komunikacije Komisije od 11. prosinca 2019. (COM(2019) 640 final) daju nadu za prijedloge EGSO-a iz ovog mišljenja, ne dovodeći pritom u pitanje mogućnost da EGSO provede temeljitu analizu tog dokumenta Komisije u naknadnom mišljenju.

2.   Uvod

2.1.

Europska unija u potpunosti se obvezala na provedbu Programa održivog razvoja do 2030. i njegovih 17 ciljeva održivog razvoja koje je u rujnu 2015. godine utvrdio UN (1). Program održivog razvoja do 2030. temelji se na tome da je prepoznato da naše današnje i buduće blagostanje mora ostati u okviru ograničenja biosfere o kojoj ovisimo. Postojeći obrasci proizvodnje i potrošnje nisu u skladu s ograničenjima planeta.

2.2.

Gospodarstvo se mora temeljiti na jasnim načelima koja odražavaju i naše težnje za boljim svijetom i naše znanstveno razumijevanje planeta o kojem ovisimo. Na uništenom planetu neće biti ni života ni radnih mjesta ni poduzeća (2). Neće biti sigurnosti ako u prelasku budu zapostavljene cijele zajednice ili ako se obični građani budu osjećali otuđeno.

2.3.

Financijska kriza 2008. godine ostavila je dubok trag na društvu te je izrazito promijenila naše gospodarstvo Makroekonomska politika koja je dovela do krize prednost se davala financijskoj deregulaciji u cilju poticanja gospodarskog rasta, ali ta uska usmjerenost na rast BDP-a dovela je do financijske nestabilnosti i rastuće nejednakosti.

2.4.

Osim toga, u nekim državama članicama migracija, gospodarske razlike i drugi izazovi doveli su do gubitka povjerenja građana u europski projekt i porasta nacionalizma i populizma, koji bi sada mogli ugroziti demokratske vrijednosti i narušiti socijalnu i političku stabilnost.

2.5.

Cilj je ovog mišljenja izgraditi temelje održive i uključive ekonomije dobrobiti za Europu (3). U njemu se najprije analiziraju izazovi trenutačnog sustava, a zatim se predlažu jasni temelji na kojima bi trebalo izgraditi gospodarstvo usmjereno na dobrobit ljudi i planete. U njemu se daju konkretne preporuke novoj Europskoj komisiji i Parlamentu o područjima u kojima je potrebno poduzeti prioritetne mjere kako bi se postigao taj cilj.

3.   Izazovi – analiza trenutačnog stanja

3.1.

Svijet današnjice suočava se s dosad nezabilježenim izazovima. Globalna klimatska kriza, katastrofalan gubitak biološke raznolikosti i onečišćenje zraka, vode i tla narušavaju osnovu za blagostanje Europe i cijelog svijeta u budućnosti. Unatoč nekim pozitivnim kretanjima i mjerama na razini EU-a, ti učinci sada predstavljaju goruću prijetnju zdravlju ljudi i održivosti naših prehrambenih lanaca i poljoprivrednih sustava (4).

3.2.

Blagostanje danas malo znači ako se postiže po cijeni preživljavanja u budućnosti. Uspjeh mjeren BDP-om varljiv je jer učinci rasta dovode do nepovratnih i katastrofalnih promjena u kvaliteti naše klime, tla, šuma, rijeka i oceana.

3.3.

Povećanje obujma gospodarske proizvodnje dovelo je do porasta globalne potrošnje materijalnih i energetskih resursa i prouzročilo opasne antropogene učinke na lokalne i globalne ekosustave (5). U izvješću Svjetskog gospodarskog foruma o globalnim rizicima iz 2019. godine utvrđeno je da su rizici za okoliš među glavnim prijetnjama s kojima se suočavaju globalno gospodarstvo i društvo (6).

3.4.

Usporeni rast produktivnosti rada i kontinuirana nejednakost i dalje predstavljaju znatnu neizvjesnost za budućnost gospodarstva EU-a. Ti su trendovi samo djelomično posljedica financijske krize. Stopa kretanja rasta produktivnosti u zemljama članicama OECD-a smanjila se od ranih 1970-tih do danas s iznad 4 % na manje od 1 %, što je dovelo do „sekularne stagnacije” prosječne stope rasta u naprednim gospodarstvima (7).

3.5.

Mjere koje su na razini EU-a poduzete kako bi se riješio problem tog pada dovele su do povećanja nejednakosti u razini dohotka i bogatstva te do neodrživih razina duga. Sada 5 % najbogatijih Europljana posjeduje gotovo 40 % ukupnog privatnog bogatstva. Siromaštvo zaposlenih poraslo je za 15 % od 2010. godine, pri čemu se gotovo 10 % europskih radnika svrstava u siromašne radnike. Gotovo četvrtina naše djece i mladih u opasnosti je od siromaštva ili živi u siromaštvu, a milijuni mladih ne mogu pronaći pristojno radno mjesto i početi graditi svoje živote kao odrasle osobe (8).

3.6.

Tehnološki pomaci u područjima automatizacije i umjetne inteligencije imaju potencijal da zaustave smanjenje rasta produktivnosti rada, no ostvarivanje potencijalnih dobitaka na makroekonomskoj razini i dalje je nedostižno. Dobici od „marginalne produktivnosti” pripali su dioničarima velikih korporacija, a ne radnicima, čime se remeti društveni ugovor, povećava nejednakost i narušava povjerenje javnosti u vladu. Kako bi se osigurala pravednija raspodjela gospodarskih koristi, od ključne je važnosti obrnuti taj trend s pomoću poreznih politika i politika plaća.

3.7.

Nove održive tehnologije imaju potencijal za revitalizaciju zajednica koje su zapostavljene zbog godina nedovoljnog ulaganja te za poboljšanje društvene dobrobiti. Jednostrana usmjerenost na rast produktivnosti rada bez odgovarajućeg razmatranja okolišnih i socijalnih posljedica mogla bi biti pogubna za poslovanje manjih poduzeća te dovesti do povećanja nezaposlenosti i nejednakosti (9).

3.8.

EU je već predvodnik u ekonomiji dobrobiti, kao što se pokazalo u zaključcima Vijeća iz listopada 2019. o ekonomiji dobrobiti (10). EGSO uviđa da ekonomija dobrobiti mora biti u stanju ispuniti ciljeve održivog razvoja i osigurati blagostanje čak i u slučaju niskog ili nikakvog rasta, kao što su uvjeti povezani s gospodarskom recesijom ili sekularnom stagnacijom.

4.   Vizija i načela

4.1.

Prelazak na ekonomiju dobrobiti znači kombiniranje ideje blagostanja s mogućnošću društvenog napretka u okviru ograničenja planeta. Zato trebamo jasnije definirati što želimo postići napretkom i utvrditi temelje za ekonomski model zasnovan na održivosti. Polazište jest smislena i održiva vizija blagostanja za ljude i planet.

4.2.

Blagostanje ne podrazumijeva samo proizvodnju ili prihod. Točnije se definira u smislu mogućnosti koje ljudi imaju kako bi se razvijali i ostvarili sve svoje potencijale (11). Ekonomija dobrobiti mora građanima, gdje god se nalazili, pružiti mogućnosti koje su im potrebne za razvoj kao ljudska bića, istodobno ostajući u okviru ekoloških ograničenja planeta.

4.3.

Ciljevi održivog razvoja, a posebno tri stupa održivog razvoja – okolišni, gospodarski i socijalni – temelj su te zadaće.

4.4.

Okolišni stup odnosi se na ekološka i resursna ograničenja („siguran prostor djelovanja”) unutar kojih ljudi smiju djelovati. Centar za otpornost u Stockholmu (Stockholm Resilience Centre) utvrdio je devet „ograničenja planeta” unutar kojih čovječanstvo mora ostati ako se želi razvijati i napredovati radi narednih generacija (12).

4.5.

Gospodarski stup odnosi se na poduzetništvo, zapošljavanje s pristojnim plaćama i investicijske politike kojima se osiguravaju sredstva i uvjeti za dostojan život. Poduzetništvo u tome igra ključnu ulogu. Poduzeća moraju moći pružiti osnovna sredstva za sve građane kako bi oni mogli zadovoljiti svoje osnovne potrebe za uzdržavanjem, prehranom, čistom vodom, pristupačnom energijom, zdravljem i obrazovanjem.

4.6.

Taj zahtjev nadilazi utvrđivanje minimalnih materijalnih uvjeta. Također je potrebno posvetiti posebnu pozornost socijalnoj pravdi. U okviru ekonomije dobrobiti pažljivo se moraju uzeti u obzir interesi svih segmenata društva te se posebna pozornost treba posvetiti onima koji bi zbog posljedica prijelaza mogli biti još više zakinuti. Legitimni razlozi za zabrinutost na koje su ukazali radnici diljem EU-a istaknuli su potrebu za pravednim prijelazom u okviru koje bi troškovi prijelaza i koristi od prijelaza bili pravedno raspodijeljeni između različitih društvenih skupina, industrija i regija – kao i između sadašnjih i budućih generacija (13).

4.7.

Socijalni stup odnosi se na kvalitetu našeg društva i prava pojedinaca na pošteno i pravedno sudjelovanje u njemu. Iako se to često podcjenjuje te je ponekad u potpunosti izostavljeno iz monetarnih evaluacija, i dalje je samo po sebi jasno da nijedno gospodarstvo ne može djelotvorno funkcionirati bez sudjelovanja svojih građana.

4.8.

Shvaćanjem da su građani ponajprije pojedinačni potrošači na ljude je stavljen teret odgovornosti u pogledu njihova izbora, a nisu im pružene dostupne ili pristupačne alternative (14). Komercijalizacija društvenog života i poticanje prekomjerne individualizacije narušili su društveno tkivo i pridonijeli političkoj nestabilnosti u Europi.

4.9.

EGSO smatra da bi se politikama EU-a i država članica trebala pokušati preokrenuti ta neravnoteža. Jačanje društvene solidarnosti pomoći će i u revitalizaciji demokracije. Zabrinutost građana zbog klimatske krize, socijalne nepravde i financijskih prijestupa sada je vidljiva u novim i ozbiljnijim oblicima, primjerice u školskim štrajkovima zbog klime i drugim društvenim pokretima.

4.10.

Ukratko, u okviru ekonomije dobrobiti mora se prepoznati temeljna važnost društvenih vrijednosti i poduprijeti otpornost zajednica.

5.   Temelji za ekonomiju dobrobiti

5.1.

U ovom mišljenju ističu se četiri posebna aspekta ekonomskog sustava u kojima će biti potrebne korjenite promjene kako bi se ostvarila ekonomija dobrobiti: preoblikovanje uloge poduzetništva, reforma prirode i kvalitete rada, restrukturiranje ulaganja i preobrazba novčanog sustava. Ta četiri temelja detaljnije su opisana u sljedećim odlomcima.

5.2.   Preoblikovanje poduzetništva

5.2.1.

Poduzetništvo ima značajnu ulogu u ostvarivanju ekonomije dobrobiti. Novi poslovni modeli već počinju mijenjati linearne procese potrošnje i proizvodnje na kojima se poduzetništvo tradicionalno zasnivalo.

5.2.2.

Na primjer, kružnim gospodarstvom naglašavaju se ponovna uporaba i obnova proizvoda, ponovno oblikovanje proizvodnih postupaka i recikliranje sirovina (15). Ekonomijom suradnje (ili dijeljenja) nastoji se povećati zajedničko korištenje robe poboljšanjem njezine uporabe i smanjenjem potrebe za novom proizvodnjom (16). Ekonomija platformi donosi nove poslovne modele i oblike zapošljavanja (17).

5.2.3.

Ti novi oblici gospodarske aktivnosti nude nove mogućnosti za zapošljavanje, vlasništvo i inovacije. Imaju potencijal da preobraze odnose između proizvođača, distributera i potrošača, također u tradicionalnim sektorima, tako da se oblikuju otpornija lokalna gospodarstva s pravednijom raspodjelom vlasništva i koristi (18).

5.2.4.

Poduzetništvo proizlazi iz predanosti ljudi koji rade jedni za druge i za društvo. Kako je ekonomski rast u najboljem slučaju sredstvo za postizanje blagostanja, a ne sam cilj, tako je i potrošnja materijalnih dobara vrijedna samo u onoj mjeri u kojoj pruža usluge koje su ljudima potrebne za opstanak i napredak.

5.2.5

Čak je i naše najosnovnije materijalne potrebe bolje razmatrati u smislu pružene usluge nego u smislu količine protoka. Na primjer, koncept energetskih usluga već je počeo zamjenjivati koncept opskrbe energijom kao osnove komunalnih poduzeća (19). Slični pristupi primijenjeni su u područjima kao što su prijevoz, stanovanje, komunikacija, prehrana, pa čak i proizvodnja.

5.2.6.

Poljoprivredni i prehrambeni sektor EU-a ima temeljnu ulogu u tom pogledu. Poljoprivreda koju podržava zajednica, kratak lanac opskrbe, alternativne prehrambene mreže, lokalni poljoprivredni sustavi i izravna prodaja te zadruge potrošača imaju potencijal za osiguravanje javnih dobara, sigurnosti hrane, socijalne zaštite i održive proizvodnje (20).

5.2.7.

Kako bi se poduprli kapaciteti za održiva poduzeća u EU-u potrebno je posvetiti posebnu pozornost uvjetima pod kojima se trguje robom i uslugama s ostatkom svijeta.

5.2.8.

Izvan okvira naših materijalnih potreba, shvaćanje poduzeća kao usluge podrazumijeva podršku onim poduzećima koja najviše pridonose zajedničkom blagostanju. Sektorima kao što su zdravstvo, socijalna skrb, obrazovanje, obnova, kultura, obrtništvo i kreativnost svojstveno je da ne iziskuju toliko materijalnih i energetskih resursa kao sektori koji se temelje na ekstrakciji ili proizvodnji i izravno pridonose boljoj kvaliteti života. Ta tranzicija predstavlja znatan, ali ključan izazov za društvo.

5.3.   Reforma rada

5.3.1.

Rad nije samo sredstvo za ostvarivanje prihoda za život. Dostojan rad pruža poštovanje, motivaciju, ispunjenje, uključenost u zajednicu te u najboljim slučajevima smisao i svrhu u životu.

5.3.2.

Ponekad je stvarnost vrlo različita. Mnogo je ljudi zarobljeno na nekvalitetnim poslovima s nesigurnim plaćama. Nezaposlenost mladih diljem Europe iznosi više od 14 %, a u dijelovima južne Europe i dalje je iznad 40 % (21). Zbog te velike neiskorištenosti ljudskih potencijala narušava se kreativnost radne snage te ona predstavlja prijetnju prosperitetu. Dugoročne su posljedice katastrofalne.

5.3.3.

Djelatnosti koje se temelje na uslugama obično su radno intenzivne jer vrijeme koje ljudi provode u sustavu skrbi ili na nekom zanatskom poslu (na primjer) stvara ekonomsku vrijednost za društvo. Važna prednost takvog pomaka prema sustavu usluga bilo bi stvaranje radno intenzivnijeg gospodarstva i protuteže nesigurnosti radnih mjesta u tim sektorima, podržavanje više razine zaposlenosti i ponovno zapošljavanje u realnom gospodarstvu (22).

5.3.4.

Ostvarivanje koristi od te dvostruke dividende (viša zaposlenost i niži utjecaj na okoliš), možda će podrazumijevati niži rast radne produktivnosti, osobito u sektorima (kao što je skrb) u kojima težnja prema rastu produktivnosti može biti u suprotnosti s kvalitetom usluge i može negativno utjecati na iskustvo rada.

5.3.5.

Ekonomija s nižim rastom produktivnosti rada obično stvara pritisak za snižavanje plaća, osim ako se to ne spriječi u obliku zaštite koja se nudi radnicima. Stoga su od ključne važnosti politike kojima se podupire rad u radno intenzivnim sektorima koji pružaju visokokvalitetne usluge.

5.3.6.

Kvalitetno osnovno obrazovanje, učinkovito osposobljavanje zasnovano na visokim standardima, cjeloživotno učenje, nadogradnja vještina i prekvalifikacija te digitalizacija bit će i alati potrebni za iskorištavanje poslovnih mogućnosti u budućnosti i poticanje ekonomije dobrobiti.

5.3.7.

Posebne politike za detaljno razmatranje i daljnji rad EGSO-a mogle bi uključivati: povećanje zastupljenosti radnika u upravama trgovačkih društava, usvajanje prava na rad ili „jamstvo za posao”, univerzalni osnovni dohodak, univerzalne osnovne usluge i maksimalni dohodak.

5.3.8.

EGSO ponavlja svoj poziv na uvođenje obvezujućeg europskog okvira za pristojan minimalni dohodak u Europi koji bi omogućio proširenje sustava minimalnog dohotka u državama članicama (23).

5.4.   Restrukturiranje ulaganja

5.4.1.

Preoblikovanje poduzetništva i rada neće biti moguće bez preobrazbe strukture ulaganja, koja predstavlja temelj svakog trajnog blagostanja. Kada su veliki udjeli privatnih ulaganja usmjereni na rentijerstvo i špekuliranje cijenama imovine, iz temelja se narušava produktivni odnos između sadašnjosti i budućnosti, čime se destabilizira gospodarstvo i potkopava prosperitet.

5.4.2.

Održiva ulaganja u zajednice, javne prostore, zdravstvo, obrazovanje, socijalne usluge, stanovanje i infrastrukturu s nultom razinom emisija ugljika te u zaštitu i obnovu bioraznolikosti bit će od ključne važnosti za ostvarenje ekonomije dobrobiti koja svima odgovara i u skladu je s ciljevima održivog razvoja.

5.4.3.

Kako bi se u roku od tri desetljeća ili kraćem razdoblju postiglo klimatski neutralno gospodarstvo, potrebna je cjelovita obnova naših energetskih sustava, prometne infrastrukture i proizvodnih postupaka. Procijenjeno je da će u sljedećih dvanaest godina za to biti potrebno oko 300 milijardi EUR ulaganja godišnje (24).

5.4.4.

Otprilike polovica tih ulaganja namijenila bi se za promicanje veće energetske učinkovitosti zgrada, koja dovodi do uštede troškova i pruža mogućnosti za profitabilna privatna ulaganja. EGSO prepoznaje da vodeća poduzeća i ulagatelji već razvijaju te mogućnosti. Od ključne je važnosti da se politikama EU-a podupiru i nagrađuju takve vodeće inicijative.

5.4.5.

Posebno je važna potreba za stvaranjem odgovarajućih okvirnih uvjeta kako bi se zajamčilo da se privatna i javna štednja usmjere prema održivim dugoročnim ulaganjima potrebnima za održivo gospodarstvo (25). Bonitetna regulativa bit će presudna kako bi se spriječilo narušavanje stabilnosti zbog kratkoročnih interesa i nagradio novi portfelj ulaganja u održivu dobrobit.

5.4.6.

Ostvarivanje takvog novog portfelja ulaganja ovisi o postojanju prikladnog financijskog sustava (26). Od ključne je važnosti poboljšati sposobnost običnih ljudi da odgovorno ulažu svoje ušteđevine, i to na načine koji pogoduju i njihovoj zajednici i širem okruženju, no ujedno su potrebne dublje i odlučnije promjene.

5.4.7.

Jasno je da sve financijske institucije u EU-a koje podupiru gospodarstvo, uključujući Europsku središnju banku, nacionalne središnje banke, Europsku banku za obnovu i razvoj, Europsku investicijsku banku i komercijalne banke koje djeluju na nacionalnoj i međunarodnoj razini, moraju u svoje investicijske i kreditne djelatnosti uključiti ciljeve održivog razvoja kao vodeća načela (27).

5.5.   Preobrazba novčanog sustava

5.5.1.

EGSO smatra da je vrijeme da se poveća otpornost novčanog sustava na negativne učinke kratkoročnih špekulacija te da se zajamči da sam novčani sustav služi u korist ljudi, planeta i održivog blagostanja.

5.5.2.

Novac se u naprednim kapitalističkim gospodarstvima stvara na tri različita načina: državnim rashodima, operacijama središnjih banaka i kreiranjem kredita (duga) u komercijalnim financijskim institucijama (28). Više od 95 % ponude novca u modernom gospodarstvu stvara se kao dug komercijalnih financijskih institucija.

5.5.3.

EU utvrđuje regulatornu osnovu za sve financijske institucije diljem država članica te određuje fiskalna i monetarna pravila u skladu s kojima djeluju zemlje europodručja. Europska središnja banka u konačnici je odgovorna za stabilnost i otpornost ponude novca u cijelom europodručju i u nekim je slučajevima snažno intervenirala u tom nastojanju (29).

5.5.4.

Između 2015. i kraja 2018. ESB-ovim programom kupnje vrijednosnih papira u gospodarstvo je priteklo 2,6 bilijuna EUR kako bi se poduprle financijske institucije, potaknulo kreditiranje i kontrolirala inflacija. U lipnju 2019., šest mjeseci nakon završetka programa, predsjednik Europske središnje banke Mario Draghi najavio je ponovno pokretanje programa, navodeći „preostalu slabost” na svjetskim tržištima (30).

5.5.5.

Člankom 123. Ugovora iz Lisabona izričito se zabranjuje da Europska središnja banka financira javne institucije i vlade država, ali „monetarno financiranje” – pojam kojim se opisuje kupnja državnog duga od strane središnje banke – nekad je bio uobičajena praksa u naprednim gospodarstvima i još se redovno primjenjuje u Japanu (31).

5.5.6.

Postoje snažni dokazi da se većom kontrolom države nad ponudom novca može smanjiti i javni i privatni dug te poboljšati financijska otpornost (32). EGSO smatra da je vrijeme za reviziju monetarnog sustava u Europi i za njegovo usklađivanje s prioritetima prijelaza na održivu i uključivu ekonomiju dobrobiti.

5.6.

Ukratko, postoje uvjerljivi dokazi koji ukazuju na to da su preoblikovanje poduzetništva, reforma rada, restrukturiranje ulaganja i preobrazba monetarnog sustava osnova za snažan odgovor na izazove s kojima je Europa sada suočena.

5.7.

Inovacije su ključne kako bi se osigurao socijalni napredak, no izgradnja gospodarstva koje odgovara svima ne iziskuje samo tehnološke inovacije u cilju postizanja rasta produktivnosti rada. Zahtijeva da započnemo nov i vitalan razgovor o tome kakvo društvo želimo biti te da pokrenemo društvene inovacije potrebne za ostvarenje te vizije (33). U posljednjem dijelu ovog mišljenja navodimo niz prijedloga s tim ciljem.

6.   Od vizije do provedbe – politike za preobrazbu gospodarstva

6.1.

Zemlje iz cijelog svijeta obvezale su se na Program održivog razvoja do 2030. koji je radikalan, pravedan i ostvariv. EU je usvojio Program održivog razvoja do 2030. te je predan postizanju napretka u ostvarivanju ciljeva održivog razvoja. Argumenti iznijeti u ovom mišljenju usmjereni su na postizanje tog cilja. Predanost tom procesu pruža jedinstvenu priliku za EU da obnovi svoju viziju društvenog napretka, revitalizira svoje gospodarstvo i ojača svoj vodeći položaj u svijetu.

6.2.

Put prema održivom i uključivom gospodarstvu započinje zajedničkom vizijom. Temelji se na načelima koja proizlaze iz vrijednosti na kojima počiva europski projekt od samog svojeg početka. Njegova izgradnja iziskivat će sustavnu reformu temelja na kojima se zasniva ekonomski sustav: poduzeća, rada, ulaganja i novca.

6.3.

EGSO sada poziva novu Europsku komisiju i novi Europski parlament da usko surađuju s EGSO-om na razvoju značajnog programa integriranih politika kojima će se stvoriti uvjeti za tu preobrazbu.

6.4.

Sljedeći prijedlozi izneseni su kao polazišna točka. Te je prijedloge potrebno dodatno razraditi u predstojećim mišljenjima EGSO-a.

6.5.   Financiranje prelaska

6.5.1.

Potrebno je uskladiti svu potrošnju javnog sektora u državama članicama radi postizanja ciljeva održivog razvoja i prelaska na klimatski neutralno gospodarstvo. Treba osigurati da svi mehanizmi financiranja, uključujući višegodišnji financijski okvir, Europski socijalni fond i Europski fond za prilagodbu globalizaciji, budu u potpunosti usklađeni s ciljem prelaska na klimatski neutralno gospodarstvo.

6.5.2.

Treba usvojiti europske zelene i socijalne nove pogodnosti kako bi se omogućila ulaganja velikih razmjera s jasnim i općim javnim koristima kao što su obnova javnih zgrada, preinaka sustava javnog prijevoza i uspostava sustava čiste energije; takvim će se programom osigurati radna mjesta u svakoj zajednici.

6.5.3.

Potrebno je smjesta prestati davati sve „pogrešno usmjerene subvencije” kojima se primjerice, izravno ili neizravno, podupire vađenje i uporaba fosilnih goriva i uporaba palminog ulja; na globalnoj bi razini obustava tih subvencija dovela do povećanja državnih prihoda za 3,6 % globalnog BDP-a te do smanjenja emisija za više od 20 %, smanjenja prijevremene smrti od onečišćenja zraka za više od pola i povećanja globalne ekonomske dobrobiti za 1,8 bilijuna USD (2,2 % globalnog BDP-a) (34).

6.5.4.

Potrebno je izraditi nacrt za „zelenu fiskalnu reformu” u EU-u – s pomoću oporezivanja i poticaja za promicanje poželjnih ishoda, kažnjavanje nepoželjnih ishoda, nagrađivanje onih koji žele živjeti održiviji život i podupiranje održivih ulaganja. To neće biti moguće bez veće fleksibilnosti u postupku odlučivanja na razini EU-a kako bi se olakšalo uvođenje potrebnih fiskalnih instrumenata i mehanizama koji se temelje na tržištu. Postupni prelazak na glasovanje kvalificiranom većinom pomogao bi u djelotvornijem postizanju okolišnih ciljeva u vrijeme kada su mjere u području klimatskih promjena potrebnije nego ikada (35).

6.5.5.

Redistributivno oporezivanje i subvencije te politike koje se temelje na prethodnoj raspodjeli trebaju se primjenjivati kako bi se smanjile nejednakosti u pogledu dohotka i bogatstva i zajamčio „pravedni prijelaz” pružanjem dostatne financijske potpore i mogućnosti za prekvalifikaciju za radnike kojima prijeti gubitak posla zbog prelaska na klimatski neutralno gospodarstvo.

6.6   Jamčenje usklađenosti upravljanja i politika

6.6.1.

Potrebno je utvrditi i reformirati sve prepreke prelasku na klimatski neutralno gospodarstvo ugrađene u postojeću industrijsku strategiju, trgovinsku politiku, politiku o tržišnom natjecanju, politiku o inovacijama, politiku o radu i financijsku regulativu te uskladiti sva područja politike s ciljem postizanja klimatski neutralnoga gospodarstva.

6.6.2.

Potrebno je preispitati fiskalna i monetarna pravila EU-a kako bi se zajamčilo da su prikladna za prelazak na održivo gospodarstvo i usklađena s tim ciljem.

6.6.3.

Potrebno je revidirati postojeće strukture EU-a za razvoj uvida i strategija usmjerenih na zaustavljanje „ovisnosti gospodarstva EU-a o rastu”.

6.6.4.

Potrebno je istražiti potencijal nove uprave u Europskoj komisiji zadužene za dobrobit budućih generacija kako bi se ojačali politika utemeljena na znanju i donošenje odluka prilagođeno budućim potrebama; u međuvremenu je potrebno razviti međusektorsku procjenu o tom pitanju.

6.7   Reforma postojećih alata

6.7.1.

Potrebno je poduzeti odgovarajuće mjere za suzbijanje pretjeranog konzumerizma, na primjer ograničavanjem štetnog oglašavanja (osobito oglašavanja usmjerenog na djecu (36)), promicanjem etičkog i održivog izbora pri kupnji, poticanjem zajedničkih prostora i poduhvata zajednice te zaštitom zajedničkih resursa i javnog dobra.

6.7.2.

Valja podupirati socijalnu solidarnost potpunom provedbom europskog stupa socijalnih prava i ojačati važan paradigmatski prelazak na participativniji model upravljanja s više dionika u cilju održivog razvoja u skladu s Programom održivog razvoja do 2030. te poticati pristup na temelju koncepta „društvo u cjelini” radi omogućivanja važnog prijelaza na održiviju budućnost planeta (37).

6.7.3.

Potrebno je razviti nove pokazatelje gospodarske uspješnosti i društvenog napretka koji bi zamijenili BDP, koji ne pruža sveobuhvatnu sliku dobrobiti ljudi.

6.7.4.

Godišnji pregled rasta potrebno je uskladiti s ciljevima održivog razvoja kako bi pristup razumijevanju održivog blagostanja bio više pluralistički.

6.7.5.

Na razini EU-a potrebno je usvojiti „proračun za dobrobit” po uzoru na novozelandski okvir za životne standarde.

6.7.6.

Pakt o stabilnosti i rastu EU-a potrebno je prilagoditi kako bi se obuhvatili održivost i dobrobit te odrazilo odgovarajuće usklađivanje mehanizama upravljanja EU-a s njegovim socijalnim i ekološkim ciljevima, uz poštovanje fiskalne odgovornosti.

---

(1)  https://www.un.org/sustainabledevelopment/development-agenda/.

(2)  Mišljenje EGSO-a „Sibiu i šire” (SL C 228, 5.7.2019., str. 37.).

(3)  Pogledati i sljedeće dokumente koji se na to odnose: Izvješće OECD-a „Izvan okvira BDP-a”; Zaključci Vijeća o gospodarstvu dobrobiti, 17. listopada 2019.

(4)  https://www.ipcc.ch/sr15/

https://ipbes.net/sites/default/files/ipbes_7_10_add.1_en_1.pdf

http://europa.eu/rapid/press-release_IP-18-3927_hr.htm.

(5)  https://doi.org/10.1146/annurev-environ-102016-060726.

(6)  https://www.weforum.org/reports/the-global-risks-report-2019.

(7)  https://www.cusp.ac.uk/themes/aetw/wp12/.

(8)  Izvješće neovisnog povjerenstva za održivu jednakost, 2019.; Eurostat.

(9)  https://www.economics.ox.ac.uk/materials/papers/15126/819-susskind-a-model-of-technological-unemployment-july-2017.pdf.

(10)  https://data.consilium.europa.eu/doc/document/ST-13432-2019-INIT/hr/pdf, vidjeti točku 1.

(11)  Jackson, T., 2017. Prosperity without Growth („Blagostanje bez rasta”); Raworth, K., Doughnut Economics.

(12)  https://www.stockholmresilience.org/research/planetary-boundaries.html.

(13)  Mišljenje EGSO-a „Čist planet za sve” (SL C 282, 20.8.2019., str. 51.), točka 3.4.1., mišljenje EGSO-a „Klimatska pravda” (SL C 81, 2.3.2018., str. 22.), točka 4.1.5.

(14)  Mišljenje EGSO-a „Klimatska pravda” (SL C 81, 2.3.2018., str. 22.).

(15)  http://ec.europa.eu/environment/circular-economy/index_en.htm.

(16)  https://www.investopedia.com/terms/c/collaborative-economy.asp.

(17)  https://issues.org/the-rise-of-the-platform-economy/.

(18)  Mišljenje EGSO-a „Paket o kružnom gospodarstvu” (SL C 264, 20.7.2016., str. 98.), točke 3.1., 3.6., 4.1.7.

(19)  Primjerice: mišljenje EGSO-a „Promet, energija i usluge od općeg interesa kao pokretači održivog rasta u EU-u putem digitalne revolucije” (SL C 353, 18.10.2019., str. 79.).

(20)  https://www.thersa.org/discover/publications-and-articles/reports/future-land.

(21)  https://www.statista.com/statistics/266228/youth-unemployment-rate-in-eu-countries/.

(22)  https://www.cusp.ac.uk/themes/s2/wp12/.

(23)  Mišljenje EGSO-a „Za europsku okvirnu direktivu o minimalnom dohotku” (SL C 190, 5.6.2019., str. 1.). Mišljenje nije podržala Skupina poslodavaca.

(24)  https://www.e3 g.org/docs/E3G_Report_Just_Transition_and_EU_Budget.pdf.

(25)  Mišljenje EGSO-a „Budući koraci za održivu europsku budućnost” (SL C 345, 13.10.2017., str. 91.).

(26)  https://ec.europa.eu/info/business-economy-euro/banking-and-finance/sustainable-finance_en.

(27)  Mišljenje EGSO-a „Europski pakt za financiranje klimatskih mjera” (SL C 62, 15.2.2019., str.8. ), točka 5.5.2.

(28)  https://www.ecb.europa.eu/explainers/tell-me-more/html/what_is_money.en.html.

(29)  https://www.ecb.europa.eu/pub/economic-bulletin/articles/2019/html/ecb.ebart201902_01~3049319b8d.en.html.

(30)  https://www.ecb.europa.eu/press/key/date/2019/html/ecb.sp190618~ec4cd2443b.en.html.

(31)  https://www.brookings.edu/wp-content/uploads/2018/10/WP48-DellAriccia-et-al.pdf.

(32)  http://www.imf.org/external/pubs/ft/wp/2012/wp12202.pdf.

(33)  https://diem25.org/wp-content/uploads/2017/03/European-New-Deal-Complete-Policy-Paper.pdf.

(34)  Mišljenje EGSO-a „Novi održivi gospodarski model” (SL C 81, 2.3.2018., str. 57.), mišljenje EGSO-a „Pariški protokol” (SL C 383, 17.11.2015., str. 74.), mišljenje EGSO-a „Klimatska pravda” (SL C 81, 2.3.2018., str. 22.), točka 1.9.

(35)  Mišljenje EGSO-a „Oporezivanje – glasovanje kvalificiranom većinom” (SL C 353, 18.10.2019., str. 90.).

(36)  Mišljenje EGSO-a „Oglašavanje/mladi i djeca” (SL C 351, 15.11.2012., str. 6.).

(37)  Mišljenje EGSO-a „Prema održivoj Europi do 2030.” (SL C 14, 15.1.2020., str. 95.).

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) 2016/1139 u pogledu uvođenja ograničenja kapaciteta za bakalar u istočnom Baltiku, prikupljanja podataka i kontrolnih mjera u Baltičkom moru te Uredbe (EU) br. 508/2014 u pogledu trajnog prestanka ribolovnih aktivnosti za flote koje love bakalar u istočnom Baltiku

(COM(2019) 564 – 2019/0246 (COD))

(2020/C 106/02)

Glavni izvjestitelj:

Gerardo LARGHI

Zahtjev za savjetovanje:	Europski parlament, 13.11.2019. Vijeće, 18.11.2019.
Pravni temelj:	članak 43. stavak 2. i članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Nadležno tijelo:	Stručna skupina za poljoprivredu, ruralni razvoj i zaštitu okoliša
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	23.1.2020.
Plenarno zasjedanje br.:	549
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	112/0/1

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) podržava prijedlog Komisije za hitno djelovanje u korist sektora ribolova bakalara u Baltičkom moru, no smatra da prijedlog sam po sebi nije dovoljan da bi se odgovorilo na potrebe tog područja i lokalnog stanovništva.

1.2.

EGSO naglašava da će odluka o zabrani ribolova bakalara rezultirati kolapsom značajnog dijela aktivnosti morskog ribolova u pojedinim državama članicama, što će za posljedicu imati ne samo gubitak posla za ribare, već i štetne učinke na manja poduzeća za preradu ribe, na izravnu prodaju i na turistički sektor. Kako bi se zajamčila dostupnost svježe ribe potrošačima, potrebno je poticati održivu akvakulturu na odobalnim uzgajalištima koja zapošljavaju lokalne ribare.

1.3.

EGSO smatra da smanjenje ribolovnih kvota samo po sebi ne rješava kriznu situaciju u Baltičkom moru pa je potrebno sastaviti sveobuhvatan plan koji bi pružio buduće izglede tom sektoru, poduzetnicima, radnicima i potrošačima.

1.4.

EGSO prima na znanje odluku Komisije da državama članicama stavi na raspolaganje alate potrebne za uništenje flota ribolovnih plovila kojima se danas lovi bakalar te da državama članicama delegira utvrđivanje tonaže i broja plovila koja je potrebno rastaviti.

1.5.

EGSO je svjestan negativnih posljedica uništenja navedenih flota i smatra da bi se odluka o provedbi tog plana trebala donositi isključivo na dobrovoljnoj osnovi.

1.6.

EGSO podsjeća da je Revizorski sud naglasio da su sredstva namijenjena za tu svrhu često zloupotrebljavana i nisu uvijek polučila željene rezultate. Odbor poziva Komisiju i države članice da poduzmu mjere kako bi se spriječilo da se to dogodi i u ovom slučaju.

1.7.

EGSO smatra da se tom problemu moglo postupnije pristupiti da su Komisija i države članice pravodobno intervenirale.

1.8.

EGSO poziva države članice nadležne za utvrđivanje pravila za nadoknađivanje ekonomskih gubitaka uzrokovanih uništenjem ribarskih plovila da u obzir uzmu i kvalificirane radnike iz tog sektora koji bi ostali bez izvora prihoda.

1.9.

EGSO poziva države članice da koriste sredstva iz ESF-a za provedbu programa prekvalifikacije radnika trenutačno zaposlenih u tom sektoru.

1.10.

Budući da su znanstvena istraživanja pokazala da je trenutačna smrtnost bakalara posljedica okolišnih čimbenika, a ne ribolova, EGSO poziva Komisiju da prioritet da svakom djelovanju koje može doprinijeti poboljšanju ekosustava Baltičkog mora.

1.11.

EGSO snažno potiče Europsku komisiju da ispita mogućnost namjenskog financiranja za međuregionalno djelovanje na temelju načela plavog biogospodarstva. Brojnim postojećim projektima već je dokazano da određene nove gospodarske djelatnosti mogu znatno doprinijeti pozitivnim ekološkim rezultatima u Baltičkome moru. Treba promicati uzgoj dagnji i morskih algi koje djeluju kao izrazito učinkoviti filtri hranjivih tvari. Takve aktivnosti također pridonose vraćanju bioraznolikosti, uključujući riblje stokove, natrag na obalu. EGSO smatra da bi postojeće flote i ribari mogli biti od koristi za ostvarivanje tog potencijala jer raspolažu i prilagodljivom opremom i potrebnim vještinama. Stoga je neophodno uvođenje posebnog regionalnog financijskog programa EU-a i država članica.

1.12.

EGSO ističe da se zabranom preusmjeravanja na rekreacijski i turistički ribolov ovim prijedlogom gospodarskim subjektima oduzimaju konkretne poslovne i poduzetničke prilike.

1.13.

EGSO smatra važnim da Komisija spriječi da zabrana ribolova bakalara koju provode države članice ne bude u korist gospodarskih subjekata iz trećih zemalja.

2.   Opće napomene

2.1.

Za degradaciju ekosustava Baltičkog mora zna se već godinama. Danas je stok bakalara u istočnom Baltiku jedini za koji je smrtnost uzrokovana okolišnim čimbenicima tri puta veća od ribolovne smrtnosti. Značajne promjene ne očekuju se prije 2024., čak ni uz potpunu obustavu ribolovnih aktivnosti.

2.2.

EGSO smatra da je ključno provesti sveobuhvatnu procjenu stanja ribolovnog sektora u Baltičkom moru i problema morskog ekosustava koji je izložen krizi zbog više čimbenika, među kojima se, osim onečišćenja iz pritoka, ističu zagađenja koja uzrokuju brodovi za kružna putovanja koji se ne pridržavaju uvijek propisa o recikliranju vode.

2.3.

EGSO priznaje da velik dio onečišćenja i dalje dolazi od industrije i postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda. EGSO poziva Europsku komisiju da od država članica traži aktivniju provedbu Direktive o zaštiti okoliša putem kaznenog prava i primjereni kazneni progon velikih onečišćivača. Kad je riječ o novčanim kaznama koje plaćaju onečišćivači, EGSO potiče države članice da taj prihod usmjere u programe zaštite okoliša.

2.4.

EGSO smatra da hitno treba okupiti sve dionike iz tog sektora i u suradnji s njima sastaviti zajednički akcijski plan. Dio rješenja mogu biti javno-privatna partnerstva.

2.5.

Osim toga, trebalo bi razmotriti mogućnost postizanja dogovora o zapošljavanju stranih ribara i promicanju načela plavog biogospodarstva na susjednom području Ruske Federacije. Suradnja se ne smije ograničiti na traženje usklađenih pristupa ribolovu, već i na osmišljavanje i provedbu mjera za korjenito i trajno rješavanje okolišnih problema koji ugrožavaju ravnotežu ekosustava Baltičkog mora.