24.3.2020

Službeni list Europske unije

C 97/1

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Oporezivanje/privatna ulaganja i ciljevi održivog razvoja – suradnja s Odborom stručnjaka UN-a za međunarodnu suradnju u poreznim pitanjima”

(samoinicijativno mišljenje)

(2020/C 97/01)

Izvjestitelj:

Krister ANDERSSON

Pravni temelj:	pravilo 32. stavak 2. Poslovnika
Odluka Plenarne skupštine:	24.1.2019.
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za ekonomsku i monetarnu uniju te ekonomsku i socijalnu koheziju
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	29.11.2019.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	11.12.2019.
Plenarno zasjedanje br.:	548
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	129/0/2

1. Zaključci i preporuke

1.1.

Politike oporezivanja ključne su za ciljeve održivog razvoja jer se s pomoću njih određuje gospodarsko okruženje u kojem se odvijaju ulaganja, zapošljavanje i inovacije, a istodobno se vladi osiguravaju prihodi za financiranje javne potrošnje. Dodatnim mjerama za usklađivanje politika i jačanje vjerodostojnosti moglo bi se uvelike pridonijeti povećanju privatnih ulaganja i uklanjanju globalnih razlika u ulaganjima poticanjem kapitalnih tokova iz kapitalno intenzivnih država u gospodarstva u razvoju gdje postoji potreba za ulaganjima.

1.2.

Poduzeća u gospodarstvima stvaraju vrijednu robu i usluge i važni su pokretači ulaganja, produktivnosti, uključivog gospodarskog rasta i otvaranja radnih mjesta. Budući da je riječ o raznovrsnim organizacijama koje obuhvaćaju niz poduzeća, od malih i srednjih do multinacionalnih, one su glavni izvor stručnosti, kreativnosti i inovacija koji pridonosi rješavanju mnogih izazova održivog razvoja.

1.3.

Visok postotak neformalne gospodarske aktivnosti dovodi do uskih poreznih osnovica koje dodatno smanjuju potencijal za ubiranje poreza i povećavaju narušavanja. Porezne osnovice trebale bi biti što šire kako bi se omogućilo da porezne stope što manje dovode do narušavanja.

1.4.

EGSO želi naglasiti da je za uspješnu mobilizaciju domaćih resursa potrebno: 1. da se porezna mišljenja donose na otvoren i transparentan način; 2. da se uspostave sustavi kojima se jamči odgovornost organizacija civilnog društva i zastupnika u parlamentu; 3. da vlade budu transparentne u pogledu poreza i rashoda; i 4. da porezi budu vidljivi.

1.5.

Privatni sektor ima važnu ulogu u promicanju rodne ravnopravnosti. Politike plaća te osposobljavanje i obrazovanje na radnom mjestu važni su za promicanje jednakih mogućnosti između spolova, u napredovanju u karijeri i profesionalnom rastu. Mogućnosti povezane sa sudjelovanjem žena u globalnom gospodarstvu goleme su i trebale bi biti pokretač uključivog gospodarskog rasta, inovacija i produktivnosti.

1.6.

Politikama povezanima s oporezivanjem digitaliziranog gospodarstva trebalo bi promicati, a ne ograničavati gospodarski rast te prekograničnu trgovinu i ulaganja. S obzirom na sve veću važnost digitaliziranih poduzeća, postoji potreba za razvojem nove metodologije za određivanje povezanosti i raspodjele dobiti radi utvrđivanja pravâ oporezivanja između zemalja u kojima se nalazi tržište i zemlje u kojoj su digitalizirana multinacionalna poduzeća rezidenti.

1.7.

EGSO smatra da je važno da sva nova pravila o raspodjeli pravâ oporezivanja među zemljama budu pravedna za male i velike potrošačke zemlje te za razvijene zemlje i zemlje u razvoju. Doprinosi u pogledu inovacija, poduzetništva itd. trebaju biti na odgovarajući način nagrađeni. Iako su prihodi od poreza na dobit mali u odnosu na ukupne porezne prihode, oni su važni za mobilizaciju resursa i financiranje potrebne infrastrukture, istraživanja i razvoja, obrazovanja i zdravstvene skrbi i sl.

1.8.

EGSO napominje da su države članice EU-a među najuspješnijima u provedbi ciljeva održivog razvoja. Odbor naglašava da EU i njegove države članice moraju poduzeti korake kako bi zajamčili održive fiskalne i porezne sustave radi postizanja ciljeva održivog razvoja. Sudjelovanje organiziranog civilnog društva na svim razinama od suštinske je važnosti za ostvarenje ciljeva održivog razvoja jer civilno društvo predstavlja ključne dionike u provedbi Programa održivog razvoja do 2030., a velik dio potrebnih ulaganja doći će iz privatnog sektora.

1.9.

EGSO pozdravlja platformu za suradnju u području poreznih pitanja, a riječ je o zajedničkoj inicijativi Međunarodnog monetarnog fonda (MMF), Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD), Ujedinjenih naroda (UN) i Grupe Svjetske banke (WBG), jer se njome olakšavaju interakcije između utvrđivanja standarda, izgradnje kapaciteta i tehničke pomoći u području međunarodnog poreza. EGSO smatra da i EU treba biti član platforme.

1.10.

EGSO smatra da je rad Odbora stručnjaka UN-a za međunarodnu suradnju u poreznim pitanjima/privatnim ulaganjima i ciljevima održivog razvoja od iznimne važnosti za unapređenje globalnog dijaloga i uvelike pridonosi uzajamnom učenju i razmjeni najboljih praksi. EGSO naglašava da europsko civilno društvo mora igrati aktivnu ulogu u toj ključnoj međunarodnoj raspravi.

2. Uvod u ulaganja, oporezivanje i ciljeve održivog razvoja

2.1.

Program održivog razvoja do 2030. usmjeren je na 17 ciljeva održivog razvoja (1) i 169 podciljeva usmjerenih na rješavanje okolišnih, političkih i gospodarskih izazova s kojima se naš svijet suočava.

2.2.

Privatna ulaganja imaju važnu ulogu u ostvarivanju tih ciljeva, a daljnje usklađivanje ulagačke i porezne politike bio bi nužan korak za promicanje ulaganja, otvaranje radnih mjesta i održiv gospodarski rast na globalnoj razini. OECD je u tom pogledu već poduzeo važne korake, primjerice projekt smanjenja porezne osnovice i premještanja dobiti (BEPS) (2) i inicijativu za usklađenost politika radi održivog razvoja (2018.) (3).

2.3.

2.4.

Borba protiv izbjegavanja plaćanja poreza i smanjenje porezne konkurencije na globalnoj razini od velike su važnosti za ostvarenje ciljeva održivog razvoja. U vrijeme štednje i proračunskih ograničenja smanjenje prihoda od oporezivanja trgovačkih društava negativno utječe na održivost sustava socijalne zaštite i može dovesti do regresivnog oporezivanja ako se porezno opterećenje prebacuje na potrošače i radnike s niskim primanjima.

2.5.

Zemlje u razvoju kojima su resursi najpotrebniji i dalje se suočavaju s izazovima u ubiranju poreza. U zemljama u razvoju udio poreza na dohodak često je vrlo nizak te iznosi samo nekoliko postotaka BDP-a, dok u razvijenim zemljama čini najveći dio poreznih prihoda, osobito ako se obuhvate doprinosi za socijalno osiguranje.

2.6.

Također je vrlo važno kako se porezni prihodi upotrebljavaju i kako se njima upravlja. Potrebno je napomenuti da neke zemlje, ponajprije afričke države, upotrebljavaju 25 % – 35 % više ulaznih sredstava u sektorima obrazovanja i zdravstvene skrbi kako bi postigle iste rezultate kao naprednije i učinkovitije zemlje (4). Stoga je važno zajamčiti da javna potrošnja bude troškovno učinkovita.

3. Oporezivanje kao instrument zaštite okoliša

3.1.

Uspostavljanje dosljednog okvira i plana provedbe u području oporezivanja za uporabu prirodnih resursa bilo bi korisno za nekoliko podciljeva održivog razvoja koji se odnose na zaštitu klime. Politike poreza za zaštitu okoliša mogle bi se primijeniti u borbi protiv klimatskih promjena (cilj br. 13) (5) i zaštiti ekosustava u oceanima i na kopnu (ciljevi br. 14 i 15) (6). Porezna politika utječe na cjenovnu strukturu ulaznih sredstava te se stoga može upotrijebiti za promicanje pristupačne i čiste energije (cilj br. 7) (7) i poticanje odgovorne uporabe zajedničkih prirodnih resursa (cilj br. 12) (8).

3.2.

Svrha poreza za zaštitu okoliša s gospodarskog stajališta je ispravljanje negativnih vanjskih utjecaja odnosno ispravljanje situacija u kojima onečišćivači mogu troškove štete nanesene okolišu preusmjeriti na društvo. Primjer toga su emisije stakleničkih plinova. Bilo bi vrlo korisno uključiti civilno društvo i poduzeća u osmišljavanje takve vrste poreza jer bi se tako zajamčilo da politike kojima se jača regulatorni okvir usklađuju poticaje privatnog sektora s javnim ciljevima (9).

3.3.

Primjer kombinacije politika u području oporezivanja može biti postupno ukidanje subvencija za neučinkovito fosilno gorivo (podcilj 12.C) (10). Vlade bi time ostvarile bitne proračunske uštede, a te bi vrste goriva istodobno postale manje privlačne za poduzeća i potrošače. Preusmjeravanjem tih ušteda na povećanje udjela obnovljivih izvora energije u globalnoj opskrbi energijom (podcilj 7.2) (11), može se podržati univerzalni pristup čistoj energiji (podcilj 7.1) (12). Uvođenjem dodatnih politika za poticanje ulaganja u infrastrukturu za čistu energiju (podcilj 7.B) (13) olakšalo bi se odvajanje gospodarskog rasta od degradacije okoliša (podcilj 8.4) (14).

3.4.

Načelo usklađivanja poslovnih poticaja s javnim ciljevima u skladu je s Akcijskim planom iz Addis Abebe (15), kojim se poduzeća potiču na prihvaćanje temeljnog poslovnog modela u okviru kojeg se vodi računa o učincima njihovih aktivnosti na okoliš, društvo i upravljanje. Poduzeća u gospodarstvima stvaraju vrijednu robu i usluge i važni su pokretači ulaganja, produktivnosti, uključivog gospodarskog rasta i otvaranja radnih mjesta. Budući da su poduzeća raznovrsna i obuhvaćaju niz poduzeća, od malih i srednjih do multinacionalnih, ona su glavni izvor stručnosti, kreativnosti i inovacija koji pridonosi rješavanju mnogih izazova održivog razvoja. Da bi se postigli ciljevi održivog razvoja koji se tiču borbe protiv klimatskih promjena, privatni bi se sektor trebao pridržavati kodeksa postupanja kojim će se znatno povećati zelena ulaganja te smanjiti ili ukloniti ulaganja koja negativno utječu na okoliš.

3.5.

Uzimajući u obzir međusobnu povezanost ciljeva održivog razvoja, sudjelovanje civilnog društva ključno je kako bi se zajamčilo da se trodimenzionalni održivi razvoj (gospodarski, socijalni i okolišni) odražava u oblikovanju i provedbi politika. Porezi za zaštitu okoliša tradicionalno se smatraju regresivnima, što znači da imaju veći učinak na kućanstva s niskim dohotkom. Stoga je važno zajamčiti da politike i dalje budu socijalno održive.

3.6.

EGSO ne podržava proizvoljno oporezivanje koje bi negativno i nerazmjerno utjecalo na siromašne slojeve društva i one s niskim primanjima te, osim toga, dovelo u pitanje nekoliko ciljeva održivog razvoja. Na primjer, znatno povećanje poreza na robu i usluge za koje ne postoje prihvatljive alternative bilo bi samo opterećenje bez ostvarivanja željenih ciljeva.

3.7.

EGSO želi istaknuti ulogu koju organizacije civilnog društva imaju u praćenju provedbe ciljeva održivog razvoja i osiguravanju društveno prihvatljivih mjera te ukazivanju na potrebu za preispitivanjem pokazatelja (16).

3.8.

EGSO želi istaknuti potrebu za stvaranjem odgovarajućih uvjeta kako bi se zajamčilo da se privatna i javna sredstva usmjere prema održivim dugoročnim ulaganjima potrebnima za održivo gospodarstvo (17).

4. Oporezivanje neformalne ekonomije

4.1.

Kako bi se financirali javna ulaganja i javna potrošnja potrebni za postizanje ciljeva održivog razvoja, važno je širenje porezne osnovice vlada oporezivanjem neformalne ekonomije. Prema podacima Međunarodne organizacije rada, više od 61 % globalne radne snage (2 milijarde osoba) zarađuje za život u neformalnom sektoru, a 93 % neformalne zaposlenosti diljem svijeta koncentrirano je u zemljama u usponu i zemljama u razvoju. Stoga je od ključne važnosti oblikovati porezne politike i institucijski okvir kojim se omogućava integracija neformalnog sektora u formalnu ekonomiju.

4.2.

Istaknuta uloga neformalne ekonomije, osobito u zemljama u razvoju, znači da svakodnevne gospodarske aktivnosti građana i poduzeća ostaju izvan porezne osnovice. U mnogim slučajevima odluka o radu izvan formalne ekonomije nije aktivna odluka, nego jedina praktična alternativa za poduzeća i radnike koji ne mogu pristupiti formalnom sektoru ili su iz njega isključeni. Uključivanje neformalne ekonomije mora se promicati posredstvom djelotvornih institucija (podciljevi 16.A i 16.6) (18) koje omogućuju radnicima, poduzećima i potrošačima da pridonesu poreznoj osnovici države, a da pritom koriste socijalnu zaštitu i usluge. Točnije, pravednost, transparentnost, učinkovitost i djelotvornost poreznih sustava trebale bi biti prioriteti kao preduvjet održivog razvoja.

4.3.

Mnoga bi poduzeća bila spremna formalizirati svoje poslovanje jer postoje skriveni troškovi s kojima se suočavaju mala i srednja poduzeća koja posluju izvan formalne ekonomije i mnoge koristi za poduzeća koja formaliziraju svoje poslovanje. Prednosti formaliziranja uključuju lakši pristup kreditnim i drugim financijskim instrumentima (podcilj 8.10) (19), programima osposobljavanja i potpore, ugovorima o javnoj nabavi, pravima vlasništva, kao i mogućnost suradnje s većim poduzećima. Troškovi povezani s formaliziranjem podrazumijevaju troškove registracije i dozvola, troškove poštovanja poreznih obveza, troškove poštovanja zakonâ o radu i drugih državnih propisa. Pojednostavljivanjem postupaka registracije, izdavanja dozvola i provođenja poreznih obveza poduzeća bi bila potaknuta na formaliziranje poslovanja.

4.4.

U mnogim situacijama u kojima je neformalna ekonomija vrlo rasprostranjena važan doprinos tom procesu mogu dati poduzeća, a ponekad posebno zadružna poduzeća, što mnogim ljudima bez ekonomskih resursa omogućuje da započnu gospodarske i poduzetničke aktivnosti, čak i s minimalnim kapitalom.

4.5.

Poticanjem formalizacije mikropoduzeća te malih i srednjih poduzeća omogućile bi se politike kojima se podupire otvaranje radnih mjesta i razvoj poduzeća (podcilj 8.5) (20). Potrebno je pridržavati se propisa o tržištu rada u cilju postizanja dostojanstvenih radnih uvjeta (podcilj 8.5). Slično tome, većim nadzorom i redovitom kontrolom gospodarskih aktivnosti vladama bi se omogućilo da donose politike, osobito fiskalne politike, politike plaća i socijalne zaštite, kojima se postupno postiže veća ravnopravnost (podcilj 10.4).

4.6.

Iako postoje očite prednosti učinkovitog sustava ubiranja poreza, i dalje su prisutni problemi u provedbi potrebnih promjena radi povećanja kapaciteta država u tom pogledu. Dosadašnja iskustva pokazala su da je većina napora usmjerenih prema tom cilju često dovodila do narušavanja, niskih prinosa, visokih troškova ubiranja poreza, izazova u pogledu provedbe pa čak i odljeva kapitala. S obzirom na to da mnoge države u razvoju imaju smanjena sredstva, prednost bi trebalo dati mjerama za poboljšanje administrativne učinkovitosti i djelotvornosti poreznih sustava. Privatni sektor može pružiti pomoć u izgradnji kapaciteta, prenoseći iskustva iz visoko razvijenih zemalja i gospodarstava (21).

4.7.

U svojim nastojanjima da smanje razlike u prihodima, neovisno o tome radi li se o izravnim ili neizravnim porezima, vlade moraju voditi računa o administrativnim troškovima i troškovima usklađivanja. Osobito treba uzeti u obzir situaciju osoba s niskim dohotkom i raspodjelu poreznog opterećenja po razinama dohotka. Sve veće nejednakosti mogle bi ugroziti porezni moral. Odbor smatra da bi progresivni porezni sustav mogao osigurati pravednu raspodjelu poreznog opterećenja i znatno doprinijeti smanjenju nejednakosti i siromaštva.

4.8.

Visok postotak neformalne gospodarske aktivnosti dovodi do uskih poreznih osnovica koje dodatno smanjuju potencijal za ubiranje poreza i povećavaju narušavanja. Važno je istaknuti potrebu za mobiliziranjem resursa u cilju poboljšanja naplate prihoda na nacionalnoj razini (podcilj 17.1) (22) i borbe protiv utaje poreza i pranja novca. Zemlje trebaju poboljšati svoju suradnju u borbi protiv nezakonitih financijskih tokova, a EU bi trebao razmotriti uspostavljanje koordiniranog popisa mogućih protumjera.

4.9.

5. Oporezivanje i rodna ravnopravnost

5.1.

Cilj održivog razvoja br. 5 usmjeren je na ukidanje svih oblika diskriminacije žena i promicanje politika za rodnu ravnopravnost te osnaživanje žena i djevojaka. Preduvjet za osnaživanje žena jest osiguravanje jednakih prava na gospodarske resurse, kao i pristup vlasništvu i kontroli nad zemljištem i drugim oblicima vlasništva, financijskim uslugama, nasljeđivanju i prirodnim resursima (podcilj 5.A) (24). Ekonomskom emancipacijom žena promiče se puno i djelotvorno sudjelovanje žena te se poboljšavaju jednake mogućnosti za vodstvo na svim razinama donošenja odluka u političkom, gospodarskom i javnom životu (podcilj 5.5) (25). Postizanjem tih ciljeva, odnosno jamčenjem ekonomskih prava žena, ujedno se jačaju i drugi ciljevi održivog razvoja, kao što su cilj br. 8 (dostojanstven rad i gospodarski rast) i cilj br. 16 (mir, pravda i snažne institucije).

5.2.

5.3.

Postoji bitna veza između smanjenja neformalnog sektora i rodne ravnopravnosti. Ako poduzeća ne plaćaju poreze, javna uprava (državna, regionalna i lokalna) ima manje sredstava za javne usluge, održivu infrastrukturu i socijalnu zaštitu, što je važno za rodnu ravnopravnost. Nepostojanje odgovarajućih socijalnih izdataka i infrastrukture pogodit će siromašne, a često ponajprije žene.

6. Oporezivanje u kontekstu digitalnog gospodarstva

6.1.

Brza digitalizacija gospodarstva važan je pokretač globalnog gospodarskog rasta. Njome se ujedno omogućuju djelotvornije prikupljanje informacija za porezna tijela i bolja usluga za porezne obveznike. Međutim, digitalizacija gospodarstava otvorila je pitanje gdje se prihod i dobit ostvaruju i gdje nastaju te kako se raspodjeljuju među zemljama. Digitalne usluge mogu se pružati na daljinu, bez fizičke prisutnosti na tržištu gdje dolazi do potrošnje.

6.2.

6.3.

Stoga je potrebno pronaći međunarodno prihvaćeno rješenje za oporezivanje tih novih poslovnih modela, uzimajući u obzir potrebe razvijenih zemalja i zemalja u razvoju (27). U cilju provedbe bilo kojeg modela oporezivanja u digitaliziranom gospodarstvu potrebno je uspostaviti okvir za pojačanu suradnju između administracija nacionalnih poreznih tijela, kao i mehanizam za rješavanje sporova s više strana.

6.4.

U privremenom izvješću OECD-a Tax Challenges Arising from Digitalisation – Interim Report 2018 („Porezni izazovi koji proizlaze iz digitalizacije – privremeno izvješće za 2018.”) iz ožujka 2018. (28) utvrđuje se dogovoreni smjer rada uključivog okvira (29) u pogledu digitalizacije i međunarodnih poreznih pravila do 2020. godine. U njemu se opisuje kako digitalizacija utječe i na druga područja poreznog sustava, pružajući poreznim tijelima nove alate koji dovode do poboljšanja usluga za porezne obveznike i poboljšavaju učinkovitost ubiranja poreza i otkrivanja utaje poreza. Završno izvješće OECD-a/uključivog okvira očekuje se 2020.

6.5.

7. Uloga privatnih ulaganja u ostvarivanju ciljeva održivog razvoja

7.1.

EGSO napominje da su države članice EU-a među najuspješnijima u postizanju mnogih ciljeva održivog razvoja. Odbor naglašava da EU i njegove države članice moraju poduzeti korake kako bi zajamčili fiskalne i porezne sustave koji će biti održivi u budućnosti radi postizanja ciljeva održivog razvoja.

7.2.

Sudjelovanje organiziranog civilnog društva na svim razinama od suštinske je važnosti za ostvarenje ciljeva održivog razvoja jer civilno društvo predstavlja ključne dionike u provedbi Programa održivog razvoja do 2030., a velik dio potrebnih ulaganja doći će iz privatnog sektora.

7.3.

Poduzeća su globalni pokretači produktivnosti, uključivog gospodarskog rasta, otvaranja radnih mjesta, ulaganja i inovacija. Stručnost privatnog sektora ključna je za rješavanje mnogih izazova povezanih s održivim razvojem.

7.4.

Ulaganja, uključujući izravna strana ulaganja, imaju važnu ulogu u iskorjenjivanju siromaštva, borbi protiv klimatskih promjena i jamčenju uključivog održivog rasta (30). Primjerice, za postizanje cilja br. 8 (31) bit će potrebna veća ulaganja privatnog sektora. To se prepoznaje u Akcijskom planu iz Addis Abebe (2015.), u kojemu se navodi da su „privatne poslovne aktivnosti, ulaganja i inovacije glavni pokretači produktivnosti, uključivog gospodarskog rasta i otvaranja radnih mjesta”.

7.5.

EGSO ističe da su predvidljiva porezna pravila ključna za prekograničnu trgovinu, poslovna ulaganja, radna mjesta i rast. Ugovorima o porezu na dohodak moglo bi se pridonijeti rastu trgovine jer bi se pružila veća sigurnost za poduzeća, smanjilo dvostruko oporezivanje i osigurali mehanizmi za borbu protiv agresivnog poreznog planiranja i utaje poreza. Vlade se moraju dogovoriti o prihvatljivim oblicima poreznog natjecanja, a poduzeća moraju poštovati pravila i načela koja su države međusobno dogovorile.

7.6.

Nedavno su OECD i MMF izdali zajedničko izvješće o poreznoj sigurnosti kao odgovor na povećanu zabrinutost čelnika skupine G20 zbog nesigurnosti u poreznim pitanjima i njezina učinka na prekograničnu trgovinu i ulaganja, osobito u kontekstu međunarodnog oporezivanja.

7.7.

U izvješću Svjetske banke o plaćanju poreza iz 2018. (32) navodi se da je za mnoga poduzeća u zemljama u razvoju porezno opterećenje već prilično veliko. Primjerice, stvarne porezne stope s kojima se suočavaju srednja poduzeća u supsaharskoj Africi iznose sedam postotnih bodova više od svjetskog prosjeka. Poreznim politikama koje promiču ulaganja i inovacije, osobito u gospodarstvima u razvoju, znatno bi se pridonijelo privlačenju izravnih stranih ulaganja, čime se posljedično pružaju mogućnosti za dostojanstven rad, inovacije i povećanu produktivnost u cilju stvarnog povećanja bruto domaćeg proizvoda zemalja.

7.8.

Poduzeća moraju biti transparentna prema poreznim tijelima. Glavni cilj izvješćivanja po zemljama, prema navodima OECD-a, jest razviti alat za procjenu rizika na visokoj razini kako bi se poreznim tijelima pružio bolji pregled globalnih aktivnosti i plaćenih poreza multinacionalnih poduzeća, pri čemu nedvojbeno nije riječ o osnovici za oporezivanje. Osim toga, potrebna je i veća transparentnost vlada u pogledu visine ubiranja poreza i načina njegova trošenja.

7.9.

Ponekad postoji zabluda da bi se razvojno financiranje moglo u cijelosti ili uglavnom financirati „suzbijanjem upitnih poreznih praksi multinacionalnih poduzeća”. U nepristranim procjenama OECD-a navodi se da su prije donošenja protumjera smanjenja porezne osnovice i premještanja dobiti multinacionalnih poduzeća iznosila 100 – 240 milijardi USD. (33) Procjenjuje se da je u EU-u smanjenje porezne osnovice i premještanje dobiti iznosilo 0,3 % BDP-a. (34) Iako je riječ o znatnom iznosu, to nije dovoljno za financiranje provedbe ciljeva održivog razvoja. Nadalje, nije izgledno da će ti prihodi pripasti onim zemljama kojima su najviše potrebna razvojna sredstva. Najvažniji izvor prihoda za financiranje ciljeva održivog razvoja jest održiv gospodarski rast. Stoga su za postizanje tih ciljeva potrebne porezne politike kojima se potiče održiv gospodarski, socijalni i okolišni rast.

7.10.

7.11.

Bruxelles, 11. prosinca 2019.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER

(1) https://sustainabledevelopment.un.org/topics/sustainabledevelopmentgoals.

(2) http://www.oecd.org/tax/beps/.

(3) http://www.oecd.org/publications/policy-coherence-for-sustainable-development-2018-9789264301061-en.htm.

(4) https://openknowledge.worldbank.org/bitstream/handle/10986/8325/wps3645.pdf?sequence=1&isAllowed=y

(5) Cilj br. 13 – poduzeti hitne mjere za borbu protiv klimatskih promjena i njihovih učinaka.

(6) Cilj br. 14 – očuvati i održivo iskorištavati oceane, mora i morske resurse za održivi razvoj; cilj br. 15 – zaštititi, obnoviti i promicati održivo korištenje kopnenih ekosustava, održivo gospodariti šumama, boriti se protiv dezertifikacije, zaustaviti degradaciju tla i poništiti njezine učinke te spriječiti gubitak biološke raznolikosti.

(7) Cilj br. 7 – svima osigurati pristup povoljnoj, pouzdanoj, održivoj i modernoj energiji.

(8) Cilj br. 12 – osigurati održive obrasce potrošnje i proizvodnje.

(9) Za podrobnije informacije vidjeti dokument Međunarodne trgovinske komore (ICC) „Business Charter for Sustainable Development – Business Contributions to the Sustainable Development Goals” („Povelja o poslovanju za održivi razvoj – Doprinos poslovnog sektora ciljevima održivog razvoja”), https://iccwbo.org/content/uploads/sites/3/2015/09/ICC-Business-Charter-for-Sustainable-Development-Business-contributions-to-the-UN-Sustainable-Development-Goals.pdf

(10) 12.c – racionalizirati neučinkovite subvencije za fosilna goriva kojima se potiče rasipna potrošnja uklanjanjem tržišnih poremećaja, u skladu s nacionalnim okolnostima, uključujući restrukturiranjem oporezivanja i postupnim ukidanjem tih štetnih subvencija, ako postoje, kako bi se prikazali njihovi učinci na okoliš, uzimajući u obzir sve specifične potrebe i uvjete zemalja u razvoju i smanjujući moguće štetne učinke na njihov razvoj na način kojim se štite siromašne i pogođene zajednice.

(11) 7.2 – znatno povećati udio obnovljive energije u globalnoj kombinaciji izvora energije do 2030.

(12) 7.1 – osigurati univerzalan pristup povoljnim, pouzdanim i modernim energetskim uslugama do 2030.

(13) 7.b – do 2030. proširiti infrastrukturu i unaprijediti tehnologiju za opskrbu modernim i održivim energetskim uslugama za sve građane u zemljama u razvoju, osobito u najmanje razvijenim zemljama, malim otočnim državama u razvoju i neobalnim zemljama u razvoju, u skladu s njihovim programima potpore.

(14) 8.4 – do 2030. postupno poboljšavati globalnu učinkovitost resursa u potrošnji i proizvodnji i nastojati odvojiti gospodarski rast od degradacije okoliša, u skladu s desetogodišnjim okvirom programâ o održivoj potrošnji i proizvodnji, pri čemu će razvijene zemlje preuzeti vodeću ulogu.

(15) https://sustainabledevelopment.un.org/index.php?page=view&type=400&nr=2051&menu=35.

(16) Mišljenje EGSO u izradi „Održivo gospodarstvo kakvo trebamo” (još nije objavljeno), točka 1.10 – EGSO poziva Komisiju da izradi nacrt za „zelenu fiskalnu reformu” u državama članicama EU-a kako bi se pridonijelo usklađivanju oporezivanja, subvencija i politika prethodne raspodjele s ciljem pravednog prijelaza na ekonomiju dobrobiti.

(17) Mišljenje EGSO-a „Budući koraci za održivu europsku budućnost” (SL C 345, 13.10.2017., str. 91.).

(18) 16.a – jačati relevantne nacionalne institucije, među ostalim međunarodnom suradnjom, za izgradnju kapaciteta na svim razinama, a osobito u zemljama u razvoju, radi sprečavanja nasilja te suzbijanja terorizma i kriminala.

16.6 – razviti djelotvorne, odgovorne i transparentne institucije na svim razinama.

(19) 8.10 – jačati kapacitete domaćih financijskih institucija za poticanje i proširenje pristupa bankovnim uslugama, uslugama osiguranja i financijskim uslugama za sve.

(20) 8.5 – do 2030. ostvariti puno i produktivno zaposlenje i dostojanstvene radne uvjete za sve žene i muškarce, kao i za mlade i osobe s invaliditetom, te jednaku plaću za rad jednake vrijednosti.

(21) Međunarodni panel o klimatskim promjenama (IPCC) pokrenuo je takav program.

(22) 17.1 – jačati mobilizaciju domaćih izvora, među ostalim s pomoću međunarodne potpore zemljama u razvoju radi poboljšanja domaćih kapaciteta za ubiranje poreza i ostalih prihoda.

(23) Rasprava o nekima od tih pitanja može se naći u članku Promoting Tax Bargains in Uganda and Beyond: The Importance of Civil Society and Parliamentarians („Promicanje poreznih pregovora u Ugandi i šire: Važnost civilnog društva i zastupnika u parlamentu”).

(24) 5.a – provedba reformi kako bi se ženama omogućila jednaka prava na gospodarske resurse, kao i pristup vlasništvu i kontroli nad zemljištem i drugim oblicima vlasništva, financijskim uslugama, nasljeđivanju i prirodnim resursima, u skladu s nacionalnim zakonima.

(25) 5.5 – zajamčiti puno i djelotvorno sudjelovanje žena i jednake mogućnosti za vodstvo na svim razinama donošenja odluka u političkom, gospodarskom i javnom životu.

(26) Vidjeti mišljenje EGSO-a „Oporezivanje u kontekstu digitalnog gospodarstva” (SL C 353, 18.10.2019., str. 17.).

(27) Vidjeti mišljenja EGSO-a „Oporezivanje dobiti multinacionalnih poduzeća u digitalnom gospodarstvu” (SL C 367, 10.10.2018., str. 73.). i „Oporezivanje u kontekstu digitalnog gospodarstva” (SL C 353, 18.10.2019., str. 17.).

(28) http://www.oecd.org/tax/tax-challenges-arising-from-digitalisation-interim-report-9789264293083-en.htm.

(29) Uključivi okvir OECD-a.

(30) Vidjeti Poslovnu povelju ICC-a za održiv razvoj (2015.).

(31) Cilj br. 8 – promicati kontinuiran, uključiv i održiv gospodarski rast, kao i punu i produktivnu zaposlenost i dostojanstven rad za sve.

(32) https://www.doingbusiness.org/en/reports/thematic-reports/paying-taxes.

(33) Izvješće o BEPS-u (2015.), OECD.

(34) Vidjeti Mišljenje EGSO-a „Oporezivanje – glasovanje kvalificiranom većinom” (SL C 353, 18.10.2019., str. 90.).

24.3.2020

Službeni list Europske unije

C 97/9

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi: „Obvezujući ugovor UN-a o poslovanju i ljudskim pravima”

(samoinicijativno mišljenje)

(2020/C 97/02)

Izvjestitelj:

Thomas WAGNSONNER

Odluka Plenarne skupštine:	24.1.2019.
Pravni temelj:	pravilo 32. stavak 2. Poslovnika
	Samoinicijativno mišljenje
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za vanjske odnose
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	28.11.2019.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	11.12.2019.
Plenarno zasjedanje br.:	548
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	136/23/12

1. Zaključci i preporuke

Zaključci

1.1.

EGSO u potpunosti podupire ljudska prava kao univerzalna, neotuđiva, nedjeljiva, međusobno ovisna i povezana prava koja su stoga obvezna osnova za sav društveni angažman. Ljudska su prava temelj bogatstva i mirnog života u Europi. EGSO naglašava da sva društvena i politička ljudska prava moraju jamčiti pristojan način života svim ljudima i da njihova povreda ne smije dovoditi do neopravdane dobiti.

1.2.

Povrede ljudskih prava lakše je spriječiti ako postoji međunarodni obvezujući standard osmišljen tako da ga države provode i štite. EGSO pozdravlja pristup kojim se priznaje da je obveza država da štite, promiču i poštuju ljudska prava, a da poduzeća moraju ta prava poštovati.

1.3.

EGSO pozdravlja činjenicu da se u aktualnom nacrtu teksta razmatraju materijalna pitanja koja je predložio EU, kao što je preporuka da područje primjene obuhvati sva poduzeća i preporuka za boljim konceptualnim usklađivanjem s Vodećim načelima Ujedinjenih naroda o poslovanju i ljudskim pravima. Pravila treba dosljedno nadograditi na postojeće sustave dužne pažnje, a posebno na Vodeća načela UN-a, kako bi se omogućila lakša provedba i izbjegla redundancija.

1.4.

S obzirom na to da područje primjene nacrta ugovora, koje se temelji na preporukama EU-a, sada obuhvaća sve poslovne aktivnosti, u načelu bez obzira na njihov opseg, EGSO potiče EU i države članice da poduzmu mjere kako bi se poduzećima pružila potpora u provedbi njihovih obveza u vezi s ljudskim pravima, što bi se moglo temeljiti na njihovim postojećim dobrovoljnim angažmanima za društveno odgovorno poslovanje, posebno u pogledu međunarodnih aktivnosti. EGSO priznaje da postoje poteškoće u primjeni mjera predviđenih u takvom ugovoru za MSP-ove te potiče EU i države članice da ih snažno podupru i olakšaju uspostavu praktičnih okvira kako bi im se omogućilo da u svom poslovanju poštuju ljudska prava.

1.5.

EGSO ističe da neobvezujuće i obvezujuće mjere nisu međusobno isključive već se međusobno dopunjavaju.

1.6.

Sustavi kao što su Smjernice OECD-a za multinacionalna poduzeća i standardi izvješćivanja u okviru Vodećih načela UN-a pokazuju da u praksi već postoje praktična rješenja za provedbu strogih standarda ponašanja u pogledu ljudskih prava u poduzećima. Poduzećima koja su se već obvezala na te standarde ne bi trebalo nametati dodatna opterećenja. Kako bi se izbjegle redundancije, u fakultativnom protokolu predviđenom provedbenim mehanizmom treba uzeti u obzir sustav nacionalnih kontaktnih točaka OECD-a, koji će trebati prilagoditi obvezujućim pravilima, ili druge postojeće nacionalne institucije za ljudska prava.

1.7.

Iako je u pogledu neobvezujućih smjernica za poštovanje ljudskih prava u poslovnom kontekstu (npr. Vodeća načela UN-a, Smjernice OECD-a za multinacionalna poduzeća) postignut znatan i dobrodošao napredak, obvezujući ugovor važan je za ona poduzeća koja svoju odgovornost još uvijek ne shvaćaju ozbiljno. Na taj će se način diljem svijeta zajamčiti jedinstveni standardi u području ljudskih prava, sudske nadležnosti i mjerodavnog prava, a žrtvama povreda ljudskih prava povezanih s poslovanjem zajamčiti pravedan i djelotvoran pristup pravosuđu. Omogućit će se i stvaranje jednakih uvjeta za poduzeća, pravna sigurnost i poštenije tržišno natjecanje na globalnoj razini.

1.8.

EGSO preporučuje da nadležan bude jedan forum (1) koji vodi pošteno suđenje, posebno kada nije jasno snosi li odgovornost matično društvo, jedno od njegovih društava kćeri ili jedan od njegovih dobavljača, čak i ako se društva nalaze u različitim zemljama. EGSO naglašava da se snažnom odredbom o uzajamnoj pravnoj pomoći može izbjeći traganje za najpovoljnijim pravnim sustavom.

1.9.

EGSO smatra da će Otvorena međuvladina radna skupina nastaviti s radom. U skladu s tim, EGSO je spreman dati svoj doprinos kao glas organiziranog civilnog društva. EGSO potvrđuje da socijalni dijalog, socijalni partneri i organizacije civilnog društva znatno doprinose poštovanju ljudskih prava.

Preporuke

1.10.

U interesu promicanja i jačanja ljudskih prava te stvaranja ravnopravnih uvjeta za poduzeća na temelju usklađenih i strogih svjetskih standarda, EGSO poziva europske institucije, posebno Europsku komisiju i Europsko vijeće te države članice, da podrže postojeći proces povezan s predmetnim ugovorom i da se konstruktivno uključe u pregovore.

1.11.

Sadašnji nacrt može se još znatno poboljšati i na tome treba raditi. Europskoj komisiji treba dati jasne ovlasti da koordinira nužan europski angažman.

1.12.

EGSO preporučuje da se uvedu odredbe kojima se omogućuje, s jedne strane, fleksibilnost između primjerenih pravila za MSP-ove, koja ne smiju biti preveliko opterećenje, te strožih pravila za visokorizične industrije s druge strane. Nadalje, EU treba pružiti posebne instrumente potpore kako bi se malim i srednjim poduzećima pomoglo pri rješavanju problema povezanih s takvim ugovorom (npr. agencija, potpora uzajamnom učenju).

1.13.

EGSO u potpunosti podupire rezolucije koje je donio Europski parlament (2), a posebno njegove pozive na punu predanost razvoju obvezujućeg instrumenta i, konkretno, potrebu za uspostavom mehanizma za pritužbe i praćenje. EGSO napominje da postoje međunarodni sustavi, kao što je postupak podnošenja pritužbi Međunarodnoj organizaciji rada, koji može poslužiti kao predložak za ambicioznije izvršenje na međunarodnoj razini jer obvezujuća pravila neće biti djelotvorna bez snažnog angažmana država i mehanizama izvršenja.

1.14.

Ako još ne postoje nacionalni akcijski planovi za provedbu dužne pažnje u okviru ljudskih prava, treba ih sastaviti, a treba donijeti i europski akcijski plan. Nevladine organizacije i socijalni partneri moraju biti uključeni u razvoj, provedbu i izvršenje akcijskih planova.

1.15.

EGSO preporučuje da Europska komisija ispita izvedivost osnivanja „javne agencije EU-a za rejting” za ljudska prava u poslovnom kontekstu.

1.16.

EGSO preporučuje uspostavu snažnog međunarodnog mehanizma za praćenje i izvršenje uz mogućnost podnošenja pritužbi međunarodnom odboru i imenovanje neovisnog službenika UN-a (pravobranitelja) za žrtve povreda ljudskih prava koji će po potrebi provoditi istrage i podupirati njihove zahtjeve te neovisno pratiti navode o povredi i s njima upoznavati predmetni odbor.

1.17.

Nacrt uključuje vrlo široku definiciju ljudskih prava. U preambuli nacrta ugovora treba uključiti upućivanje na Tripartitnu deklaraciju Međunarodne organizacije rada o načelima koja se odnose na multinacionalna društva i socijalnu politiku te na ciljeve održivog razvoja s obzirom na to da su ključni za njegovo tumačenje. Konkretno, u ugovor treba izričitije uključiti ljudska prava kao što su pravo na zdrav okoliš, obrazovanje i zaštitu podataka te uputiti na njih.

1.18.

Nacrtom je već predviđen izbor nadležnih jurisdikcija, koji je potrebno dodatno usavršiti pa EGSO smatra da, kada poduzeće u okviru svojih poslovnih aktivnosti djeluje u transnacionalnim lancima opskrbe, treba zajamčiti ostvarivanje sudske nadležnosti u zemlji u kojoj mu se nalazi sjedište. Također treba jasno navesti da lokalna društva kćeri i dobavljači mogu biti tuženi ili barem uključeni u postupke u zemlji u kojoj matično ili prijamno društvo ima sjedište.

1.19.

EGSO prima na znanje važnost svjedoka i ulogu zviždača te pozdravlja zaštitne odredbe uključene u postojeći nacrt teksta. Nevladinim organizacijama koje djeluju u tom području treba dati podršku.

1.20.

EGSO preporučuje da se razjasni međusobna povezanost dužne pažnje i odgovornosti, uključujući jasne i praktične odredbe kojima se jamči da dužna pažnja obuhvaća stalno praćenje opskrbnih lanaca, povrh pripadajuće odgovornosti, u slučaju da to ne bude dovoljno. Dodatno pojašnjenje treba se temeljiti na konceptima koji su već razrađeni za Vodeća načela UN-a.

1.21.

EGSO preporučuje postojanje kaznene odgovornosti u slučajevima teške nepažnje. U slučaju lakših prekršaja, kao što je zanemarivanje obveze redovitog izvješćivanja, treba utvrditi upravnu odgovornost.

1.22.

Nacrt teksta uključuje odredbu o prebacivanju tereta dokazivanja u građanskopravnoj odgovornosti, što treba pojasniti kako bi se zajamčila dosljedna primjena u svim jurisdikcijama i kako bi se osiguralo da se žrtve mogu pozvati na njezinu primjenu kada je to potrebno.

1.23.

Kad je riječ o trgovinskim i investicijskim sporazumima, treba jasno navesti da su provedbene mjere u vezi s ugovorom o poslovanju i ljudskim pravima opravdane i da se ne mogu zaobići mehanizmom rješavanja ulagačkih sporova (3).

1.24.

Sadašnji nacrt omogućuje sudjelovanje u sustavu rješavanja sporova. To će se ponovno razmotriti kako bi se bolje uklopilo u postojeće okvire s obzirom na to da devet temeljnih instrumenata za ljudska prava koja obuhvaćaju rješavanje sporova sadrži odredbu o izuzimanju.

1.25.

EGSO pozdravlja činjenicu da se u aktualnom nacrtu teksta obrađuju pitanja uzajamne pomoći. Međutim, odredbe o troškovima postupka znatno su izmijenjene. Žrtve ne smiju snositi troškove postupka, osim u slučajevima neozbiljnog parničenja.

1.26.

EGSO podržava pravno obvezujući instrument za poslovanje i ljudska prava, ali snažno potiče blisku suradnju sa socijalnim partnerima i organizacijama civilnog društva.

2. Kontekst

2.1.

Ciljevi održivog razvoja na različite su načine usmjereni na poboljšanja u području radnih odnosa, odgovorne potrošnje i proizvodnje te snažne predanosti u pogledu ljudskih prava. Obvezujućim ugovorom stvorio bi se okvir međunarodne odgovornosti čime bi se ti napori znatno poduprli.

2.2.

Međunarodne smjernice za poslovanje i ljudska prava obuhvaćaju Vodeća načela UN-a i Globalni sporazum UN-a, kao i Smjernice OECD-a za multinacionalna poduzeća, koje multinacionalnim poduzećima pružaju okvir za strategije društveno odgovornog poslovanja i za pravnu provedbu strukturiranjem vlastitih ugovora kada posluju u inozemstvu i služe se globalnim lancima opskrbe. OECD također pruža dokumente sa smjernicama za niz sektora. Njihov učinak na poticanje provođenja dužne pažnje u lancima opskrbe (4) pokazuje da je moguće upravljati rizicima i provesti stroge standarde koji se odnose na povrede ljudskih prava.

2.3.

Povrede ljudskih prava utječu na živote ljudi, njihove zajednice, okoliš ili imovinu. EGSO je stoga pozdravio inicijative kao što je ova (5) i naglašava da je sudjelovanje civilnog društva i sindikata u postupcima društveno odgovornog poslovanja od velike važnosti. Odgovorno poslovno ponašanje za poduzeća je postalo važno pitanje. Civilno društvo i sindikati primjećuju da poduzeća ulažu napore u proširenje praktične provedbe ljudskih prava i poboljšanje poslovnog ponašanja. U aktualnim raspravama o ugovoru predstavnici poduzeća naglašavaju važnost ljudskih prava na svjetskoj razini koja se primjenjuju na sve zaposlenike, istinsku provedbu standarda Međunarodne organizacije rada i pravila za sigurnost i zdravlje na radu. Izvješća o društveno odgovornom poslovanju nisu marketinška sredstva, već način kojim se pokazuje preuzimanje odgovornosti. EGSO potiče države članice da donesu stroge mjere za provedbu svojih politika o ljudskim pravima i pruže snažnu potporu poduzećima u njihovu dobrovoljnom angažmanu u pogledu društveno odgovornog poslovanja, osobito kad je riječ o međunarodnim aktivnostima.

2.4.

Međutim, dobrovoljnim mjerama ne mogu se spriječiti sve povrede ljudskih prava (6). Obvezujuće mjere popraćene odgovarajućim sankcijama trebale bi osigurati da se minimalnih pravnih standarda pridržavaju i ona poduzeća koja svoju moralnu odgovornost ne shvaćaju jednako ozbiljno kao poduzeća koja primjenjuju visoke standarde u području ljudskih prava, npr. na temelju Vodećih načela UN-a. Obvezujuća pravila treba oblikovati tako da budu koherentna s postojećim sustavima dužne pažnje, posebno Vodećim načelima UN-a, kako bi se omogućila lakša provedba i izbjegla redundancija. Dobrovoljne i obvezujuće mjere međusobno se ne isključuju nego dopunjavaju.

2.5.

EGSO priznaje da se većina poduzeća, posebno u EU-u, obvezala poštovati ljudska prava. Međutim, prema statističkim podacima Međunarodne organizacije rada, u građevinskim, proizvodnim i rudarskim sektorima te sektorima komunalnih usluga i poljoprivrede širom svijeta ona poduzeća koja se nisu u dovoljnoj mjeri obvezala na provedbu ljudskih prava u svojem vrijednosnom lancu prisilnim radom ostvaruju dobit od 43 milijarde USD.

2.6.

Referentno mjerilo za ljudska prava u poduzećima osmislili su profesionalni ulagači zajedno s nevladinim organizacijama koje se bave ljudskim pravima (7), a osmišljeno je kao alat kojim ulagači mogu identificirati odgovorna poduzeća pa bi isticanje dobrih rezultata bilo u interesu poduzeća. Pokazalo se da je u mnogim poduzećima obuhvaćenima tim mjerilom provedba Vodećih načela UN-a niska. Posebno valja istaknuti poduzeća koja posluju diljem svijeta, kao što su McDonald's i Starbucks, koja su posebno aktivna u Europi, a imaju nisku razinu provedbe Vodećih načela UN-a. Opet se ponavlja situacija da međunarodna, neeuropska poduzeća imaju prednost u odnosu na europska poduzeća koja su se obvezala na poštovanje ljudskih prava. Više od 40 % poduzeća obuhvaćenih mjerilom nije dobilo nijedan bod u području dužne pažnje u pogledu ljudskih prava, a njih dvije trećine dobilo je ocjenu nižu od 30 % u provedbi Vodećih načela UN-a, što uključuje i europska poduzeća.

2.7.

Iako velika većina poduzeća osjeća predanost poštovanju ljudskih prava, povrede ljudskih prava u okviru poslovanja i dalje se događaju. Obvezujući sporazum uvjerio bi žrtve da će se širom svijeta zajamčiti jedinstveni standardi ljudskih prava, mjerodavno pravo te pravedan pristup tijelima vlasti i sudovima. Time bi se također omogućilo stvaranje jednakih uvjeta za poduzeća, pravna sigurnost i poštenije tržišno natjecanje na globalnoj razini.

2.8.

EU u svojim vanjskim politikama provodi program promicanja i širenja ljudskih prava. Uredba EU-a o mineralima iz područja zahvaćenih sukobima, Direktiva o nefinancijskom izvješćivanju i Uredba o drvu primjeri su u kojima je ojačana dužna pažnja u pogledu ljudskih prava. Odredbe sporazumâ o slobodnoj trgovini sadržavaju obveze za zaštitu tih prava. Neke države članice EU-a, osobito Francuska, ali i Ujedinjena Kraljevina i Nizozemska, donijele su zakone o jačanju odgovornosti društava i snažnije okvire dužne pažnje u pogledu ljudskih prava. Agencija Europske unije za temeljna prava (FRA) analizirala je europske nadležnosti u pogledu poslovanja i ljudskih prava i zaključila da postoje utemeljeni razlozi i za nadležnost EU-a i za nadležnost država članica (8) te u skladu s tim savjetuje otvorenu metodu koordinacije. Pitanja u vezi s nadležnošću treba riješiti prije formalne ratifikacije konvencije, no u načelu treba pretpostaviti postojanje podijeljene nadležnosti. Postupci zbog povreda temeljnih prava čiji su počinitelji poduzeća neizravno se provode u okviru upravnog, građanskog ili kaznenog prava. Odnose se na međunarodno privatno i međunarodno kazneno pravo (društava), a to su pravna pitanja koja su donekle usklađena u EU-u.

2.9.

Europski parlament donio je niz rezolucija na tu temu te snažno podupire aktivno sudjelovanje u pregovorima o obvezujućem pravnom instrumentu. EP je zatražio i studiju Access to legal remedies for victims of corporate human rights abuses in third countries („Pristup pravnim lijekovima za žrtve korporativnog kršenja ljudskih prava u trećim zemljama”) (9), u kojoj se navode konkretne preporuke institucijama EU-a za poboljšanje tog pristupa.

2.10.

Vijeće je od Agencije za temeljna prava zatražilo mišljenje pod nazivom „Poboljšanje pristupa pravnom lijeku u području poslovanja i ljudskih prava na razini EU-a”. U mišljenju je utvrđen znatan potencijal za poboljšanje.

2.11.

Vijeće UN-a za ljudska prava (UNHRC) donijelo je 2014. godine rezoluciju br. 26/9, kojom je donesena odluka o stvaranju međuvladine radne skupine otvorenog tipa za izradu pravno obvezujućeg međunarodnog instrumenta za reguliranje aktivnosti transnacionalnih društava i drugih poduzeća u okviru međunarodnog prava o ljudskim pravima. Rezoluciju je podržao velik broj zemalja u razvoju. Postojeći nacrt predstavljen je u srpnju 2019. godine.

2.12.

EU je sudjelovao u radnoj skupini, ali se ogradio od rezultata sa sastanka radne skupine iz listopada 2018. navevši kao razlog za to niz poteškoća. Najvažnijima se od njih čine pitanje primjenjivosti na sva poduzeća, a ne samo ona transnacionalna, veća usmjerenost na Vodeća načela UN-a (UNGP) i transparentniji postupak. Čini se da su, s obzirom na trenutačni nacrt teksta, u obzir uzeta materijalna pitanja koja je predložio EU. Imaju li se u vidu pravna pitanja usklađivanja, EU bi trebao odlučno sudjelovati u postupku i imati službeni mandat za pregovore kako bi mogao zastupati interese Europske unije i njezinih država članica.

2.13.

Postoje velika gospodarstva koja trenutačno ne sudjeluju aktivno u postupku sklapanja ugovora, kao što je SAD, ili ona za koja se ne čini da su snažno uključena, kao što je Kina. Bude li ugovor imao široko područje primjene promicat će odgovorno poslovno ponašanje, između ostalog i poduzeća koja dolaze iz tih velikih gospodarstava. Prema obvezujuće ugovoru, čak i ako ga ne ratificiraju” ulaskom na zajedničko europsko tržište postat će potencijalno odgovornim za svoje poslovanje na području Europe. Budu li te zemlje žele i dalje ostvarivati korist na europskim tržištima, morat će uvesti stroža pravila o postupanju s dužnom pažnjom u području ljudskih prava.

3. Opće napomene

3.1.

EGSO u potpunosti podupire ljudska prava kao univerzalna, neotuđiva, nedjeljiva, međusobno ovisna i povezana prava koja su stoga obvezna osnova za sav društveni angažman, bez obzira na to je li riječ o politici, međunarodnoj suradnji, socijalnom dijalogu, gospodarstvu ili poslovanju. Ljudska su prava temelj europskog bogatstva i mirnog života na našem kontinentu. Štoviše, ta prava zajedno s modelom europske socijalne države, uključujući opće obrazovne sustave, jamče gospodarski razvoj i materijalno blagostanje. EGSO naglašava da sva društvena i politička ljudska prava moraju jamčiti pristojan način života svim ljudima na svijetu i da njihova povreda ne smije dovoditi do neopravdane dobiti.

3.2.

EGSO smatra da bi sprečavanje kršenja ljudskih prava trebao biti najvažniji cilj obvezujućeg ugovora. Kada postoji međunarodni dogovoreni minimalni obvezujući standard poslovnog ponašanja, poduzećima su potrebne još veća potpora i smjernice za provedbu mjera, a EU i njegove države članice moraju preuzeti svoju odgovornost i pobrinuti se za to da odgovorno poslovno ponašanje ne dovede do nepoštenog tržišnog natjecanja.

3.3.

EGSO u potpunosti podupire rezolucije koje je donio Europski parlament i ponovno poziva na punu predanost i aktivni angažman u postupku u Ženevi za razvoj obvezujućeg instrumenta, što obuhvaća i potrebu izraženu u tim rezolucijama za uspostavom mehanizma za pritužbe. Nova bi Europska komisija trebala postupiti u skladu s tim rezolucijama i pokazati snažnu predanost.

3.4.

EGSO se također slaže s obaveznim sadržajem obvezujućeg ugovora, kako je naveo Europski parlament, a to su:

—	okvir vodećih načela UN-a,

—	definiranje nužnih obveza u pogledu dužne pažnje za transnacionalna društva i druga poduzeća uključujući njihova društva kćeri,

—	priznavanje obveza u pogledu izvanteritorijalnih ljudskih prava koje imaju države i donošenje regulatornih mjera u tom pogledu,

—	priznavanje kaznene odgovornosti društava,

—	mehanizmi koordinacije i suradnje među državama u pogledu istrage, progona i izvršenja u prekograničnim slučajevima, i

—	uspostava međunarodnih pravosudnih i nepravosudnih mehanizama nadzora i izvršenja.

3.5.

EGSO također podržava mišljenje Europskog parlamenta da će države članice, ako tužitelji budu u mogućnosti odabrati gdje će podnijeti tužbu, biti potaknute na uvođenje strogih pravila i poštenih pravnih sustava kako bi se ti slučajevi zadržali u njihovoj sudskoj nadležnosti. Međutim, mehanizmima izvršenja trebalo bi zajamčiti da je zakonodavno propisivanje obvezne dužne pažnje u pogledu poslovanja i ljudskih prava u najboljem interesu država. Postoje međunarodni sustavi, kao što je postupak podnošenja pritužbi pri ILO-u, koji mogu poslužiti kao predložak za ambicioznije međunarodno izvršenje.

3.6.

Obvezujuća pravila ne smiju dovesti do situacije da poduzeća koja se pridržavaju odgovornog poslovanja budu meta neozbiljnog parničenja. Potrebno je jasno definirati opseg u kojem su poduzeća odgovorna za povrede na temelju obvezujućeg akta. U skladu s time, povrede ljudskih prava lakše je spriječiti ako postoji međunarodni dogovoreni i obvezujući standard koji države provode i štite. To se odražava i u postojećem pristupu u nacrtu, koji poduzećima ne nameće izravne obveze, ali obvezuje države na provedbu dogovorenog standarda u skladu s vlastitim pravnim sustavima.

3.7.

U studiji Europskog parlamenta i mišljenju Agencije za temeljna prava koji su prethodno navedeni razmatrala su se konkretna pitanja do kojih redovito dolazi kada osobe pred europskim sudovima pokušaju prijaviti povrede ljudskih prava čiji su počinitelji poduzeća, njihova društva kćeri ili do kojih je došlo u njihovim lancima opskrbe.

3.7.1.

Sudska nadležnost europskih sudova obično je ograničena na europske tuženike. To znači da se postupak protiv poduzeća sa sjedištem u Europi može pokrenuti pred europskim sudom, ali obično ne i protiv njegovih društava kćeri sa sjedištem u zemlji u kojoj je došlo do povrede. Dobavljači i posrednici u lancu opskrbe još su udaljeniji od predmetnog europskog poduzeća. EGSO napominje da se žrtvama povreda ljudskih prava povezanih s poslovanjem kao ljudsko pravo mora zajamčiti pristup poštenom suđenju, sudovima i tijelima vlasti. Nadležan treba biti samo jedan forum koji provodi pošteno suđenje, osobito kada nije jasno snosi li moguću odgovornost matično društvo odnosno jedno od njegovih društava kćeri ili jedan od njegovih dobavljača.

3.7.2.

U studiji Europskog parlamenta prikazuju se i postupci mirenja koje žrtve mogu upotrijebiti za ostvarivanje svojih zahtjeva. EGSO izričito pozdravlja takve vrijedne dobrovoljne postupke koji su popularizirani u okviru OECD-a, Vodećih načela UN-a i Globalnog sporazuma, ali napominje da ti postupci ne rješavaju problem povreda ljudskih prava koje su počinila poduzeća koja u okviru društveno odgovornog poslovanja ne primjenjuju aspekte ljudskih prava. Stoga je nužan i progon po službenoj dužnosti.

3.7.3.

Podnositeljima tužbi obično je teško prikupiti dokaze iz praktičnih razloga. Slučajevi često podrazumijevaju velik broj ljudi i jezične prepreke. Iako je najčešće jednostavno dokazati da je lokalno poduzeće društvo kći ili dobavljač europskog poduzeća, žrtvama je vrlo teško dokazati opseg kontrole koje potonje provodi. Ako se utvrdi sudska nadležnost u Europi, troškovi postupaka mogu biti ogromni, čak i kad se zahtjevi žrtava povreda prihvate. Postoji veliki potencijal za poboljšanje međunarodne pravosudne suradnje. EGSO pozdravlja činjenicu da se u aktualnom nacrtu teksta obrađuju pitanja uzajamne pomoći, ali traži da žrtve ne snose troškove postupka, osim u slučajevima neozbiljnog parničenja.

3.8.

Kada države članice EU-a pojedinačno počnu utvrđivati strože obvezne okvire dužne pažnje, doći će do raskoraka u tim standardima unutar EU-a. Poduzeća koja se nalaze u državama članicama EU-a sa strožim uvjetima u pogledu dužne pažnje ne smiju biti u nepovoljnijem tržišnom položaju od onih u ostalim državama. EGSO napominje da treba stvoriti jednake uvjete i pravnu sigurnost za poduzeća, s jasnim odgovornostima.

3.9.

EGSO stoga smatra da je aktivno sudjelovanje i sudjelovanje predstavnika EU-a u predstojećem procesu od ključne važnosti. Aktivno sudjelovanje u sastavljanju ugovora o ljudskim pravima s potencijalno velikim posljedicama za sustav međunarodne trgovine ne može ne biti u interesu EU-a i njegovih država članica (10). Sadašnji nacrt može se još znatno poboljšati i na tome treba raditi. Europske institucije i države članice moraju se aktivno angažirati, a Europska komisija treba imati jasan mandat za koordinaciju europskog angažmana.

3.10.

Budući da će ugovor morati primjenjivati i izvršavati države članice i EU, u državama članicama treba sastaviti nacionalne akcijske planove o načinu provedbe dužne pažnje u pogledu ljudskih prava ako ti planovi još ne postoje. Također treba postojati europski akcijski plan kako bi se zajamčilo da sve razine europske uprave sudjeluju u skladu sa svojim nadležnostima. Organizirano civilno društvo mora biti uključeno u razvoj, provedbu i izvršenje akcijskih planova.

3.11.

Europska komisija dužna je proučiti izvedivost osnivanja „agencije Europske unije za rejting” za ljudska prava u poslovnom kontekstu i osmisliti sustav koji će biti osnova za certifikaciju i redovitu kontrolu revizorskih društava (kriteriji, praćenje). Takva bi agencija mogla podupirati poduzeća (posebno mala i srednja poduzeća) pokušajem definiranja i povećanjem njihova znanja o ljudskim pravima, s korisnim učincima za poduzeća kad je riječ o odgovornosti. Taj bi se koncept mogao razmotriti u nekom od kasnijih mišljenja.

3.12.

Odgovornost za ljudska prava trebala bi postati obavezan predmet u obrazovanju o ekonomiji, poslovanju i s njima povezanim kurikulumima te izobrazbi, a taj bi se naglasak na obrazovanju mogao poduprijeti obrazovnim programima EU-a.

4. Posebne napomene

4.1.

Ugovor sastavlja radna skupina UNHRC-a zadužena za provedbu UN-ovih paktova o ljudskim pravima (OEIGWEG) Budući da su adresati ugovora po pravilu države, a ne pojedinci (kao što su korporacije ili osobe koje su žrtve povrede), uspostava takve radne skupine pri UNHRC-u ima smisla, dok se druge organizacije, kao što su ILO i WTO, mogu lako uključiti. EGSO smatra da će OEIGWG-a nastaviti s radom.

4.2.

Osnovni mandat OEIGWG-a usmjeren je na transnacionalne situacije. Poslovna udruženja i sindikati zagovaraju šire područje primjene koje bi obuhvatilo sva poduzeća (npr. poduzeća u državnom vlasništvu i domaća poduzeća). EGSO pozdravlja činjenicu da su u izmijenjenom nacrtu teksta ti zahtjevi u načelu uzeti u obzir. Međutim, nacrt teksta treba dodatno pojasniti. EGSO u tom pogledu traži aktivno uključivanje institucija EU-a.

4.3.

Treba uspostaviti snažan međunarodni mehanizam praćenja i izvršenja uz mogućnost podnošenja pojedinačnih pritužbi međunarodnom odboru. Osim toga, treba imenovati i neovisnog službenika UN-a (pravobranitelja) za žrtve povreda ljudskih prava koji će po potrebi provoditi istrage i podupirati njihove zahtjeve te neovisno pratiti navode o povredi kako bi s njima upoznavao predmetni odbor.

4.4.

Nacrt uključuje vrlo široku definiciju ljudskih prava. EGSO pozdravlja uključivanje Konvencije ILO-a br. 190 u preambulu. Međutim, Tripartitna deklaracija ILO-a o načelima koja se odnose na multinacionalna poduzeća i socijalnu politiku uključuje i sveobuhvatan katalog izjava i prava koji se odnose na multinacionalna poduzeća i rad, a koji također izričito navodi konvencije i preporuke o sigurnosti i zdravlju na radu. Uslijed nedavnih promjena u području ljudskih prava također je snažnije naglašeno pravo na zdrav okoliš i zaštitu podataka, koje treba uzeti u obzir. Navedeni dokumenti i prava pripadaju osnovnom korpusu ljudskih prava, koji se primjenjuje diljem svijeta i stoga ga treba smatrati dijelom područja primjene predmetnog ugovora. EGSO pozdravlja činjenicu da je rodna dimenzija kršenja ljudskih prava, koja je često zanemaren aspekt, u većoj mjeri uklopljena u dio obvezujućeg ugovora koji govori o prevenciji.

4.5.

Nacrtom se već u načelu predviđa mogućnost odabira nadležne jurisdikcije, no to treba dodatno razraditi. Kada poduzeće u okviru svojih poslovnih aktivnosti djeluje u transnacionalnim lancima opskrbe (npr. prima robu ili resurse), sudsku nadležnost treba odrediti u zemlji u kojoj mu je sjedište. Također treba jasno navesti da lokalna društva kćeri i dobavljači mogu biti tuženi ili barem uključeni u postupke u zemlji u kojoj matično ili prijamno društvo ima sjedište.

4.6.

Treba dodatno razjasniti međusobnu povezanost dužne pažnje i odgovornosti, uključujući jasne i praktične odredbe kojima se jamči da dužna pažnja obuhvaća stalno praćenje – u smislu sustava provjera i kontrola – opskrbnih lanaca, povrh odgovornosti, u slučaju da to ne bude dovoljno. U engleskoj sudskoj praksi uspostavljen je standard kontrole za matična društva u pogledu kršenja propisa od strane njihovih društava kćeri (11), što bi moglo poslužiti kao inspiracija za jasnije odredbe o odgovornosti, i to posebice za društva kćeri. U postojećem nacrtu teksta naglasak je stavljen na ugovorne odnose, zbog kojih bi moglo biti teško pouzdano utvrditi odgovornost u okviru globalnih lanaca vrijednosti jer poslovni odnosi unutar tih lanaca mogu imati različite oblike. Postoji potencijal za poboljšanje postojećeg teksta, a dodatno pojašnjenje treba se temeljiti na konceptima koji su već razvijeni za Vodeća načela UN-a, koja za EU trebaju biti prioritet.

4.7.

S obzirom na to da područje primjene sada obuhvaća sve poslovne aktivnosti, a ne samo one transnacionalne, također trebaju postojati odredbe kojima se omogućuje, s jedne strane, fleksibilnost između primjerenih pravila za MSP-ove, koja ne smiju biti preveliko opterećenje, te strožih pravila za visokorizične operacije s druge strane. Nadalje, EU treba pružiti posebne instrumente potpore kako bi se malim i srednjim poduzećima pomoglo pri rješavanju problema povezanih s takvim ugovorom (npr. agencija, potpora uzajamnom učenju).

4.8.

EGSO prima na znanje pravila o uzajamnoj pravnoj pomoći i međunarodnoj suradnji u trenutačnom nacrtu. Obavljanje tih funkcija možda bi se moglo olakšati putem prethodno navedenih međunarodnih ureda pravobranitelja UN-a.

4.9.

Nacrt teksta uključuje odredbu o prebacivanju tereta dokazivanja u slučajevima građanskopravne odgovornosti, što treba pojasniti kako bi se zajamčila dosljedna primjena u svim jurisdikcijama i kako bi se osiguralo da se žrtve mogu pozvati na njezinu primjenu kada je to potrebno. To u najmanju ruku znači da će se od podnositelja tužbe za povrede ljudskih prava tražiti samo da dokažu postojanje nepobitne povezanosti između počinitelja povrede (kao što je dobavljač ili društvo kći) i društva (matičnog ili prijamnog), koje će pak biti dužno uvjerljivo objasniti da su povrede bile izvan njegove kontrole. EGSO sumnja da će prebacivanje tereta dokazivanja na sudove, a ne zakonodavstvo, služiti pravnoj sigurnosti i dosljednoj primjeni.

4.10.

4.11.

U slučajevima teške nepažnje treba postojati kaznena odgovornost. U slučaju lakših prekršaja, kao što je zanemarivanje obveze redovitog izvješćivanja, treba utvrditi upravnu odgovornost.

4.12.

EGSO pozdravlja uključivanje odredbe o usklađenosti s drugim bilateralnim i multilateralnim sporazumima, no kad je riječ o trgovinskim i investicijskim sporazumima, treba jasno navesti da su mjere za provedbu ugovora o poslovanju i ljudskim pravima opravdane i da se ne mogu zaobići mehanizmom rješavanja ulagačkih sporova.

4.13.

Države trebaju imati mogućnost izvršiti obvezujući ugovor. Već postoje postupci koji mogu poslužiti kao predložak, primjerice postupci podnošenja pritužbi predviđeni Ustavom ILO-a, kojim se socijalnim partnerima i državama omogućava da podnesu pritužbe zbog nepoštovanja konvencija ILO-a. Ako države mogu podnositi pritužbe jedna protiv druge, moguće je globalno izvršenje. Odgovorna poduzeća bila bi bolje zaštićena od nepoštenog tržišnog natjecanja. Mogućnost podnošenja pritužbi trebaju imati i organizacije socijalnih partnera i nevladine organizacije. Ako se takav sustav uspostavi neovisno o postupcima ILO-a, on će funkcionirati ne dovodeći u pitanje sustav ILO-a i njegove odredbe.

4.14.

Sadašnji nacrt omogućuje sudjelovanje u sustavu rješavanja sporova. To treba ponovno razmotriti kako bi se bolje uklopilo u postojeće okvire s obzirom na to da devet temeljnih instrumenata za ljudska prava koji obuhvaćaju rješavanje sporova sadrži odredbu o izuzimanju.

4.15.

U izmijenjenom su nacrtu odredbe o rokovima zastare i mjerodavnom pravu smanjene u odnosu na početni nacrt. Budući da te odredbe sadrže važna postupovna prava za žrtve, EGSO preporučuje povratak na tekst početnog nacrta.

4.16.

Predstavnici organiziranog civilnog društva, posebice predstavnici poduzeća, istaknuli su kasnu dostupnost i objavu nacrta dokumenata u postojećem postupku u vezi s ugovorom koji je u tijeku u Ženevi. To treba poboljšati kako bi se omogućile uravnotežene i konstruktivne povratne informacije. Potrebno je osigurati transparentnost za sve sudionike u svim fazama postupka.

4.17.

EGSO podržava pravno obvezujući instrument za poslovanje i ljudska prava, ali snažno potiče blisku suradnju sa socijalnim partnerima i organizacijama civilnog društva.

Bruxelles, 11. prosinca 2019.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER

(1) Oxford Dictionary of law (7. izdanje) – Mjesto ili zemlja u kojoj se odlučuje o predmetu.

(2) Npr. Rezolucija Europskog parlamenta od 4. listopada 2018. (2018/2763(RSP)).

(3) SL C 110, 22.3.2019., str. 145.

(4) http://www.oecd.org/daf/inv/mne/oecd-portal-for-supply-chain-risk-information.htm.

(5) SL C 303, 19.8.2016., str. 17.

(6) Neki od najnovijih primjera: berači lješnjaka u Turskoj, https://www.nytimes.com/2019/04/29/business/syrian-refugees-turkey-hazelnut-farms.html; nadgrobni spomenici u čijoj proizvodnji sudjeluju djeca, https://kurier.at/politik/ausland/blutige-grabsteine-was-friedhoefe-mit-kinderarbeit-zu-tun-haben/400477447; vađenje minerala za baterije za električne automobile, https://www.dw.com/de/kinderarbeit-f%C3%BCr-elektro-autos/a-40151803.

(7) https://www.corporatebenchmark.org/

(8) Mišljenje Agencije za temeljna prava Improving access to remedy in the area of business and human rights at the EU level („Poboljšanje pristupa pravnom lijeku u području poslovanja i ljudskih prava na razini EU-a”), str. 62.

(9) EP/EXPO/B/DROI/FWC/2013-08/Lot4/07, veljača 2019. – PE 603.475

(10) EGSO je istaknuo važnost obvezujućeg ugovora UN-a (SL C 110, 22.3.2019., str. 145.), točka 2.19.

(11) Vidjeti bilješku br. 9, str. 40.

24.3.2020

Službeni list Europske unije

C 97/18

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi: „Vanjska pomoć, ulaganja i trgovina kao instrumenti za smanjenje uzroka gospodarskih migracija, s posebnim naglaskom na Africi”

(samoinicijativno mišljenje)

(2020/C 97/03)

Izvjestitelj:

Arno METZLER

Suizvjestitelj:

Thomas WAGNSONNER

Odluka Plenarne skupštine:	23.–24.1.2019.
Pravni temelj:	pravilo 32. stavak 2. Poslovnika
	(samoinicijativno mišljenje)
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za vanjske odnose
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	28.11.2019.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	12.12.2019.
Plenarno zasjedanje br.:	548
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	152/0/9

1. Opći zaključci i preporuke

1.1.

U okviru razvojne politike EU-a nastoji se poticati održivi razvoj zemalja u razvoju, pri čemu su primarni ciljevi iskorjenjivanje siromaštva, poticanje održivog razvoja i otvaranja radnih mjesta te promicanje mira i sigurnosti/stabilnosti, dobrog upravljanja i ljudskih prava. Riječ je o okosnici odnosa EU-a s vanjskim svijetom te se na taj način pridonosi ciljevima povezanima s vanjskim djelovanjem EU-a – zajedno s vanjskom, sigurnosnom i trgovinskom politikom (i međunarodnim aspektima drugih politika kao što su politike u području okoliša, poljoprivrede i ribarstva). U okviru provedbe tih ciljeva s pomoću politika bi u svim slučajevima trebalo zajamčiti „dostojan život”, provesti vladavinu prava i stvoriti kvalitetne uvjete rada. U tom pogledu EGSO izričito naglašava potrebu postizanja rodne ravnopravnosti i osnaživanja djevojčica, djevojaka i žena.

1.2.

U svijetu koji se stalno mijenja jedno je sigurno: Afrika i Europa i dalje će biti bliski susjedi. Ukupno 54 afričke zemlje i 28 država članica Europske unije dijele susjedstvo, povijest i budućnost. EGSO naglašava da je pogreške iz prošlosti svakako potrebno izbjegavati u zajedničkoj budućnosti obaju kontinenata.

1.3.

Prije sedamdeset godina Europa je bila kontinent s kojeg su se ljudi uglavnom iseljavali jer su njezini građani bježali od pošasti kao što su rat, glad, siromaštvo, nezaposlenost, uništavanje okoliša, ugnjetavanje i diskriminacija. Uspjeh EU-a u stvaranju mogućnosti za svoje građane učinio je Europu kontinentom na koji se ljudi uglavnom doseljavaju. Trebali bismo surađivati s afričkim zemljama kako bismo im ponudili sličan napredak.

1.4.

Teško je utvrditi dosljednu gospodarsku strategiju EU-a za Afriku u cjelini. EGSO želi istaknuti svoj angažman i to da želi sudjelovati u takvom transparentnom i dosljednom pristupu kao tijelo koje zastupa organizirano civilno društvo i kao aktivni partner u svim takvim sporazumima EU-a. Europska služba za vanjsko djelovanje (ESVD) objavila je da je EU već snažan politički partner Afrike i da je sljedeći korak istinsko gospodarsko partnerstvo i produbljivanje naših odnosa trgovine i ulaganja. EGSO je odigrao veliku ulogu u utvrđivanju odnosa civilnog društva u skladu sa Sporazumom iz Cotonoua. Sada je važno da kontinuiran i još veći angažman EGSO-a i njegovih struktura postane bitan dio sporazuma koji će naslijediti Sporazum iz Cotonoua. Na taj će način civilno društvo EU-a moći pomoći civilnom društvu afričkih zemalja da postane pouzdan i vjerodostojan partner ulagača. To je moguće ostvariti samo promicanjem ravnopravnog partnerstva i stvarnim uzimanjem u obzir trenutačnih asimetrija u pogledu gospodarske situacije.

1.5.

Jačanje gospodarske suradnje bit će ključno za postizanje zajedničkih ciljeva. Proteklih smo godina svjedočili pristupima novoj paradigmi odnosa između država članica EU-a i afričkih zemalja (primjerice u području poljoprivrede), pri čemu je naglasak stavljen na političku suradnju i promicanje održivih ulaganja, kao i na stabilno, odgovorno i uključivo poslovno okruženje. Tu je paradigmu potrebno uspješno dodatno razvijati u poljoprivrednom sektoru i drugim sektorima, a obavezno treba uključiti veći broj lokalnog stanovništva na terenu.

1.6.

EGSO preporučuje uspostavu jedinstvene kontaktne točke na razini EU-a i odgovarajućeg mehanizma savjetovanja za pružanje informacija i kontakata onima koji žele ulagati u Afriku i surađivati s njom. To bi također služilo svrsi praćenja kao vidu političkog instrumenta. Uspostavom jedinstvene kontaktne točke za sve inicijative povezane s Afrikom izbjeglo bi se preklapanje projekata i zajamčile transparentnost i učinkovitost potpore EU-a.

1.7.

EGSO također preporučuje uspostavu odgovarajuće platforme za bolju razmjenu informacija između europskih i afričkih MSP-ova o najboljim praksama ulaganja i suradnje.

1.8.

Potrebno je predložiti jasnu i transparentnu strukturu institucija za razvojnu suradnju EU-a s Afrikom na temelju novog Konsenzusa o razvoju (1) s pomoću koje bi se omogućila realističnija analiza i provedba razvojne perspektive. EGSO se nada da bi se u okviru sporazuma koji će naslijediti Sporazum iz Cotonoua moglo predložiti pragmatičnu platformu za reformiranu politiku razvojne suradnje, u skladu sa složenostima razvojnog procesa. Ta bi se platforma trebala temeljiti na suradnji među svim državama članicama i institucijama EU-a u cilju registriranja svih programa, projekata i inicijativa na nacionalnoj razini te na razini EU-a. Time bi se izbjeglo preklapanje ili udvostručavanje aktivnosti u određenim područjima, kao i izostanak potpore u drugim područjima.

1.9.

Istodobno se EGSO zalaže za proces kojim bi se maksimalno povećao socijalni i gospodarski (2) razvojni učinak ostalih politika EU-a. Osobito trgovina, ulaganja, porezi (3), vanjska pomoć (4), borba protiv međunarodnog organiziranog kriminala i klimatske politike moraju biti usklađeni s ciljevima politike razvojne suradnje.

1.10.

EGSO je iznimno posvećen postizanju bolje učinkovitosti i djelotvornosti europskog financiranja razvoja. Uzimajući u obzir investicijske fondove EU-a koji već ulažu u Afriku, EGSO preporučuje osnivanje investicijskog fonda, sličnog ESF-u, koji bi imao ulogu partnera i suulagača u kombinaciji s privatnim i javnim ulaganjima. Taj bi se fond trebao temeljiti na kriterijima i načelima Programa održivog razvoja do 2030. i pridržavati se međunarodno prihvaćenih osnovnih standarda (5). Projekte koji dobivaju potporu trebalo bi pratiti i uvrstiti u popis u središnjim registrima ili platformama. EGSO potiče na još užu suradnju s organizacijama civilnog društva (posebice s EGSO-om) u pogledu njihovih etičkih vrijednosti povezanih sa svim projektima.

1.11.

EGSO poziva na primjenu pristupa „od pomoći do ulaganja”, odnosno mijenjanje usmjerenosti s davanja pomoći na bavljenje samostalnim, neovisnim gospodarskim akterima i interkontinentalnim gospodarskim projektima koji se temelje na suradnji uz primjenu jednakih uvjeta i pružanje potpore tim akterima i projektima.

1.12.

Potrebno je ojačati financijske strukture u Africi u cilju pružanja potpore dugoročnom financiranju, i za privatna i za javna ulaganja. Riječ je o važnom preduvjetu za postojan održivi razvoj. Kao predložak mogla bi poslužiti europska iskustva sa zadružnim bankarstvom i nacionalnim razvojnim bankama, u okviru kojih se posebna pozornost obraćala na potrebe općina. Osobito bi mikrozajmovi i ulaganja mogli biti ključno pitanje za budućnost afričkog gospodarstva. Održivi razvoj postići će se tek kada se potpora bude pružala regionalnim lancima vrijednosti i potrošačkim tržištima za srednju klasu (6).

1.13.

EGSO smatra da bi razvojnu suradnju EU-a trebalo usmjeriti na ulaganje napora u postizanje partnerstva usmjerenog na stanovništvo, uz jamčenje sudjelovanja civilnog društva, sindikata i privatnog sektora i postizanje izravnih koristi za građane Afrike i Europe.

1.14.

EGSO naglašava da bi organizirano civilno društvo moglo pridonijeti stvaranju pouzdane sredine za strukturiranje afričkog civilnog društva s pomoću instrumenata za pristup pravu, održavanje sigurnosti i suzbijanje korupcije u partnerstvu s afričkim strukturama. To bi trebala biti dodana vrijednost koju bi europsko civilno društvo donijelo afričkom razvoju na temelju istih zajedničkih vrijednosti, kao što su demokracija, vladavina prava te politička i građanska prava.

1.15.

Sporazumima o slobodnoj trgovini i gospodarskom partnerstvu između EU-a i afričkih zemalja nisu obuhvaćeni mehanizmi za dijalog s organiziranim civilnim društvom. U kontekstu revizije tih sporazuma, EU bi trebao nastojati uspostaviti takve mehanizme za dijalog za nedržavne aktere.

1.16.

Temeljeći se na pristupu i iskustvu koje se prikuplja u okviru platformi održivog poslovanja za Afriku (SB4 A), koje su uglavnom usmjerene na angažman privatnog sektora, EU bi veći dio svoje pomoći trebao usmjeriti i poticati slične inicijative za civilno društvo u cjelini – unutar okvira SB4 A, kao nadopuna tom okviru ili usporedno s njime. Te bi platforme mogle postati platforme s više dionika u području održive trgovine i ulaganja za Afriku.

1.17.

EGSO smatra da bi EU dio svojih resursa dodijeljenih za Pomoć za trgovinu trebao usmjeriti na pružanje potpore sudjelovanju organizacija civilnog društva i izgradnji njihovih kapaciteta u pogledu održive trgovine i nastojanja u području ulaganja.

1.18.

U okviru svojeg pristupa s više dionika kojim su obuhvaćene i organizacije civilnog društva EGSO promiče inicijative i prilagodbe na režime trgovinskih politika u skladu sa sporazumima o slobodnoj trgovini/sporazumima o gospodarskom partnerstvu/općim sustavom povlastica s pomoću kojih se pogoduje djelotvornoj i održivoj provedbi afričkog kontinentalnog područja slobodne trgovine i integraciji afričkog tržišta. Posebice je potrebno ojačati trgovinu unutar Afrike te regionalnu i kontinentalnu integraciju, kao i razviti glavne sektore gospodarstva diljem Afrike.

1.19.

U središtu poboljšanja životnih uvjeta u Europi bila su ulaganja u javnu infrastrukturu, osobito u području obrazovanja. Jedan od glavnih ciljeva naše razvojne politike u Africi mora biti poboljšanje razine obrazovanja, posebno među gospodarski ranjivim skupinama.

1.20.

EGSO pozdravlja planirano povećanje financiranja EU-a u Africi na 40 milijardi EUR (46,5 milijardi USD) u idućem proračunskom razdoblju i nada se da će ga privatni ulagači u velikoj mjeri iskoristiti.

2. Uvod

2.1.

EU je globalni predvodnik u razvoju i najveći svjetski pružatelj službene razvojne pomoći. S obzirom na to da pružaju više od 50 % ukupne razvojne pomoći na svjetskoj razini, EU i njegove države članice kolektivno su vodeći svjetski donator.

2.2.

Prema navodima Svjetske banke (7), novčane doznake koje iseljenici šalju u zemlje u razvoju 2016. godine iznosile su približno 426 milijardi USD, što je oko trostruko više od službene razvojne pomoći na svjetskoj razini. Pružanje zakonitih mogućnosti zapošljavanja za afričke migrante u Europi i osiguravanje sigurnog prijenosa novca uvelike će pomoći razvoju Afrike.

2.3.

Afrika i Europa prvi su susjedi i veže ih zajednička povijest. Dijele zajedničke vrijednosti i interese koji će usmjeravati njihovu suradnju u budućnosti. Danas zajedno rješavaju zajedničke globalne izazove, kao što su klimatske promjene ili mir i sigurnost. Afrika će biti posebno podložna klimatskim promjenama iako njezin doprinos globalnim emisijama stakleničkih plinova iznosi manje od 4 %. Od 33 zemlje koje klimatske promjene najviše ugrožavaju u Africi se nalazi njih 27.

2.4.

Strateško partnerstvo, koje se temelji na zajedničkim vrijednostima i interesima, usmjerava suradnju između Afrike i Europske unije na razini kontinenata. Godine 2007. oba su partnera usvojila zajedničku strategiju Afrike i EU-a kako bi Afrička unija (AU) stvorila jače veze između dvaju kontinenata u ključnim područjima suradnje, produbila politički dijalog i pružila konkretan plan za zajedničke napore u budućnosti.

2.5.

EU najdulje surađuje s članicama Skupine afričkih, karipskih i pacifičkih država (AKP), u skladu s odredbama konvencije iz Loméa iz 1975. i njihovim izmjenama sadržanima u Sporazumu iz Cotonoua iz 2000. Ukupno 48 zemalja supsaharske Afrike strane su Sporazuma iz Cotonoua.

2.6.

EU trenutačno pregovara s afričkim, karipskim i pacifičkim državama o sporazumu koji će naslijediti Sporazum iz Cotonoua i kojim će biti obuhvaćeno razdoblje 2000. – 2020. Politički i gospodarski kontekst značajno se promijenio tijekom posljednja dva desetljeća, pri čemu su trgovinski odnosi između EU-a i zemalja AKP-a sada uvelike regulirani bilateralnim i regionalnim sporazumima o gospodarskom partnerstvu te je okvir Afričke unije dobio na snazi, čime se dovodi u pitanje usklađenost, komplementarnost i sinergija između okvira AKP-a i AU-a.

2.7.

Sporazum koji će naslijediti Sporazum iz Cotonoua nudi priliku za moderniziranje pravila o određenim pitanjima, uključujući ulaganja, usluge, pravednu trgovinu, ljudska prava, pristojne radne uvjete i migracije. Međutim, potrebno je izgraditi nove temelje za suradnju na temelju Programa održivog razvoja do 2030., a afričke će države morati odlučiti žele li pregovarati pojedinačno ili kao kontinent u cjelini.

2.8.

Zbog tih činjenica EGSO ustraje u dosljednoj socioekonomskoj strategiji za odnose između EU-a i afričkih zemalja i ukazuje na pravo mjesto koje bi angažman civilnog društva i socijalnih partnera trebao imati u pregovorima o sporazumu koji će naslijediti Sporazum iz Cotonoua.

2.9.

EGSO je otkrio da ne postoji centralizirani nadzor ili bilježenje svih inicijativa, programa i partnerstava na razini EU-a ili na nacionalnoj razini. Osim toga, ne postoji sveobuhvatno znanje o iznosima sredstava koji se šalju u Afriku.

3. Uska grla

3.1.

Od ključne je važnosti naglasiti sve veću heterogenost afričkog kontinenta pa bi EU trebao svoje politike prilagoditi stvarnosti. Potreban nam je mnogo pragmatičniji i realističniji pristup razvijanju odnosa između EU-a i Afrike.

3.2.

Izravan odnos EU-a i Afričke unije (AU) dobio je na važnosti od objavljivanja zajedničke strategije Afrike i EU-a 2007. EU se založio i za druge inicijative, kao što su Krizni uzajamni fond, Fond za poticanje ulaganja u Africi, plan za vanjska ulaganja i niz subregionalnih sporazuma. Mnoštvo modaliteta u odnosima između EU-a i Afrike dovodi do složene i ponekad nedosljedne strukture, u okviru koje se elementi drugih politika miješaju s razvojnom suradnjom. Toj pomutnji pridonose i različiti interesi država članica.

3.3.

Poticanje ulaganja privatnog sektora zahtijeva mir, sigurnost i stabilnost te poticajnu ulagačku klimu i poslovno okruženje. Iz anketa za ulagače (8) jasno je vidljivo i da je potrebno učiniti mnogo više u tom području kako bi se povećala konkurentnost Afrike na svjetskoj razini u pogledu privlačenja ulagačkog kapitala. Ključni čimbenici koji utječu na odluke domaćih i stranih ulagača su vladavina prava, borba protiv korupcije, neovisno sudstvo i predvidivost oporezivanja, kao i mir i stabilnost. Smatra se da je trošak pokretanja poduzeća oko triput veći u nestabilnim državama, što znatno obeshrabruje privatna ulaganja (9).

3.4.

EGSO je u svojem mišljenju o središnjoj ulozi trgovine u provedbi ciljeva održivog razvoja (10) naveo sljedeće: „Za provedbu ciljeva održivog razvoja bit će potrebno izravno sudjelovanje civilnog društva, čime bi se ponajprije trebala potaknuti vladavina prava i čime bi se pomoglo u suzbijanju korupcije.” U tom se mišljenju također naglašava potreba za izgradnjom infrastrukture u Africi, na čemu trenutačno rade Kinezi. Unutarnja trgovina unutar Afrike je slaba, posebno kad je riječ o poljoprivrednim proizvodima. Ona čini između 10 % i 15 % ukupne trgovine u Africi, što će se, nadajmo se, poboljšati provedbom Sporazuma WTO-a o olakšavanju trgovine iz 2017. godine.

3.5.

U skladu s predviđanjima, za postizanje ciljeva održivog razvoja u Africi potrebna su sredstva u visini od približno 600 milijardi USD godišnje (11). Čak i uz doprinos stranih ulaganja i službenu razvojnu pomoć održivi razvoj u Africi ovisit će o mobilizaciji i generiranju domaćih sredstava. Ta se sredstva temelje na dugoročnom ulaganju i dugoročnom stvaranju vrijednosti u cilju postizanja kvalitetnog zapošljavanja te lokalnih i regionalnih lanaca vrijednosti. Bolje obrazovanje i privatna potrošnja glavni su pokretači rasta u Africi, što znači da stvaranje tržišta, odnosno potrošača, u Africi za vlastite proizvode mora imati veliku ulogu u postizanju razvoja. Javna Infrastruktura je isto tako izuzetno ključna za omogućivanje privatnih ulaganja.

3.6.

EGSO ističe važnost programa Erasmus + kako bi veći broj mladih iz Afrike imao pristup visokom obrazovanju.

3.7.

Ne smije se previdjeti poveznica između gospodarskog razvoja i migracija. Studije su pokazale (12) da se potrebe za migriranjem smanjuju kad se dosegne određena visina prihoda po stanovniku (ovisno o studiji, brojke se kreću od 6 000 do 10 000 USD po stanovniku godišnje). Ne uzimajući u obzir činjenicu da se većina migracija u Africi događa unutar kontinenta, te brojke ukazuju na potrebu za razvojnom politikom koja bi bila usmjerena na omogućivanje dostojnog života i zapošljavanja za stanovništvo te postojanje perspektive u vlastitim zemljama. To će biti izniman izazov jer će u skladu s demografskim predviđanjima u Africi do 2050. godine živjeti 2,5 milijardi stanovnika (13).

3.8.

Ciljevi održivog razvoja uključuju potrebu postizanja rodne ravnopravnosti i osnaživanja žena i djevojčica kako bi postale samostalne; razvojni izazovi s kojima se danas suočavamo imaju izražen rodni aspekt, koji treba procijeniti pri osmišljavanju politika i imati ga na umu pri njihovoj provedbi.

3.9.

Korupcija je veoma problematično pitanje, ne samo u Africi. Potrebno je promicati dobro gospodarsko i financijsko upravljanje ojačavanjem transparentnog upravljanja javnim financijama, stvaranjem vjerodostojnog sustava za borbu protiv korupcije koji se temelji na neovisnosti sudstva i poboljšanjem poslovne klime i okolnosti za unaprjeđenje društva.

3.10.

Organizirano civilno društvo moglo bi imati važnu funkciju nadzora. Promicanjem veće uloge nevladinih organizacija, sindikata i poslovnih udruženja i pružanjem potpore takvim inicijativama u partnerskim zemljama promiče se dobro upravljanje, pravosuđe i demokratizacija.

3.11.

Položaj Europe u Africi sve je lošiji u usporedbi s drugim globalnim akterima kao što je Kina, koja na tom kontinentu ulaže milijarde. Države članice EU-a pribojavaju se da će biti degradirane u drugu ligu. Kad bi angažman Europe, ali i Kine, bio manje usmjeren isključivo na dobit te kad bi bio usmjeren i na održiv razvoj u Africi i kad bi se u okviru njega poticao dostojan životni standard, smanjila bi se potreba za migriranjem.

3.12.

3.13

Nepovoljan stav konzervativnih institucija (primjerice crkvi) prema upravljanju rastom stanovništva dovodi do smanjenja mogućnosti za izradu strategije za održiv gospodarski i socijalni rast.

4. Ulaganja

4.1.

Politika EU-a prema Africi godinama je obilježena dobrim namjerama i neispunjenim obećanjima. Međutim, od izbjegličke krize znatno je poraslo zanimanje za novu strategiju za suradnju s tim kontinentom. EU namjerava više uložiti u Afriku i želi ojačati trgovinske odnose jer je potrebno poduzeti dodatne korake kako bi se ostvarilo stvarno gospodarsko partnerstvo. Takvo bi se partnerstvo temeljilo na razumijevanju jednakih mogućnosti, uzimajući pritom u obzir očite asimetrije koje postoje između Afrike i Europe.

4.2.

Ulaganja u Afriku neravnomjerna su i odražavaju globalnu nesigurnost – izravna strana ulaganja osciliraju te izostaje snažan i potreban trend rasta. Južnoafrička Republika, Nigerija, Kenija, Egipat i Maroko zajedno su privukli 58 % ukupnih izravnih stranih ulaganja 2016., a manje napredne i nestabilnije zemlje imaju sustavnih poteškoća u privlačenju privatnih ulaganja.

4.3.

EU je najveći ulagač u Afriku: vrijednost izravnih stranih ulaganja država članica u Afriku 2016. iznosila je 291 milijardu EUR, odnosno 40 % ukupnih ulaganja (14). Snažan gospodarski napredak Afrike tijekom zadnja dva desetljeća i inherentan potencijal za budućnost znače da ima mnogo prilika da se ostvare još bolji rezultati. Iz demografskih projekcija za Afriku vidljivo je da je potrebno stvoriti milijune novih, kvalitetnih radnih mjesta, posebno za mlade koji ulaze na tržište rada. Makroekonomski pokazatelji sami po sebi ne podrazumijevaju bolji životni standard za sve. U okviru politika potrebno je zajamčiti pozitivan utjecaj gospodarskog razvoja na životni standard stanovništva u cjelini.

4.4.

U cilju postizanja održivog razvoja i otvaranja kvalitetnih radnih mjesta za afričko stanovništvo – za koje se predviđa da će se do 2050. udvostručiti – potrebno je povećati javna, a posebice privatna ulaganja.

4.5.

Ulaganja su postala ključno pitanje za budući razvoj Afrike i bit će obuhvaćeno pregovorima o sporazumu koji će naslijediti Sporazum iz Cotonoua. S obzirom na mnoštvo postojećih instrumenata, pregovori o režimu za ulaganja u okviru kojeg se kombiniraju odgovarajuća i ravnopravna zaštita ulagača i obveze u pogledu održivosti, posebice obveze koje se odnose na ljudska prava, zaštitu okoliša i stvaranje dostojnog životnog standarda, obećavaju iznimno veliku dodanu vrijednost.

4.6.

U sljedećem proračunskom razdoblju EU namjerava povećati sredstva za Afriku na 40 milijardi EUR (46,5 milijardi USD), a postoji nada da će privatni ulagači uložiti višestruko više. Kao poticaj, EU želi pružiti jamstva za rizik u cilju poticanja privatnog sektora na preuzimanje obveza i ulaganje u afričke zemlje. Prioritet u pogledu pružanja potpore trebalo bi dati onim ulaganjima koja jasno ostvaruju ciljeve održivosti i usmjerena su na njih, u skladu s Programom održivog razvoja do 2030. Osim sustava jamstava za rizik, potreban je i odgovarajući sustav provjera i nadzora u cilju jamčenja ostvarivanja ciljeva održivog razvoja. EGSO snažno preporučuje da organizirano civilno društvo doprinese borbi protiv zlouporabe europskih fondova.

4.7.

Potencijalni ulagači, uglavnom iz MSP-ova, javljaju da postoji manjak povjerenja u ulagačko okruženje u pogledu političke stabilnosti, pravosuđa, prava intelektualnog vlasništva, pristupa tržištima i stanja provedbe trgovinskih sporazuma.

4.8.

EGSO preporučuje osnivanje investicijskog fonda, sličnog ESF-u, koji bi imao ulogu partnera i suulagača u kombinaciji s privatnim i javnim ulaganjima. Taj bi se fond trebao temeljiti na kriterijima i načelima Programa održivog razvoja do 2030. i pridržavati se međunarodno prihvaćenih osnovnih standarda (15). Projekte koji dobivaju potporu trebalo bi pratiti i uvrstiti u popis u središnjim registrima ili platformama. EGSO naglašava potrebu za još intenzivnijom suradnjom s organiziranim civilnim društvom (posebice s EGSO-om) u pogledu njihovih etičkih vrijednosti povezanih sa svim projektima.

4.9.

EGSO podržava stvaranje okoliša u kojemu i afrička i europska mikropoduzeća te mala i srednja poduzeća imaju pristup financiranju, gdje je pravni okvir poboljšan i za javna i za privatna ulaganja te gdje su sustavi javne nabave učinkovitiji, gdje se ulaganjima ostvaruje korist za stanovništvo lokalnih gospodarstava i potiče otvaranje domaćih, kvalitetnih radnih mjesta te gdje se promiču potrebni međunarodni standardi.

4.10.

Ujedno je potrebno ojačati financijske strukture u Africi u cilju pružanja potpore dugoročnom financiranju. Riječ je o važnom preduvjetu za dugotrajan održivi razvoj. Osim toga, zadružno je bankarstvo primjerice bilo okosnica razvoja brojnih europskih država, a nacionalne razvojne banke, koje su posebnu pozornost obraćale na potrebe općina, potaknule su ulaganja u Europu. Tim su mjerama europske zemlje posebice financirale društvene i lokalne javne infrastrukture, koje su važan temelj ne samo za privatna ulaganja i dugotrajan gospodarski rast, nego i za razvoj europskih socijalnih država.

4.11.

EU i njegove države članice trebali bi usmjeriti svoje financijske instrumente na konkretne ciljeve i institucije kako bi se izbjeglo destruktivno natjecanje. Natjecanje različitih europskih i međunarodnih institucija dovelo je do pogrešnog shvaćanja i poteškoća pri pristupanju afričkim tržištima. Potrebno je više zajedničkog i izravnog angažmana, kontrole i transparentnosti. Civilno bi društvo u tom pogledu moglo imati institucijsku ulogu neovisnog promatrača.

4.12.

Ulagačku politiku u okviru koje se potiču privatna europska ulaganja u Afriku potrebno je posebice usmjeriti na stvaranje regionalnih lanaca vrijednosti u okviru kojih bi se proizvodila dobra koja se mogu upotrebljavati prije svega u Africi, čime bi se stvarala domaća tržišta. U tom bi se pogledu mogao ponoviti europski model rasta iz desetljeća nakon Drugog svjetskog rata, u okviru kojeg se za razvoj vlastite industrije uvelike oslanjalo na domaća tržišta.

4.13.

Afričke i europske nevladine organizacije, prije svega one s afričkim korijenima, mogle bi imati ulogu jačanja veza za gospodarski razvoj i postati akteri u pružanju potpore održivom gospodarskom razvoju u svojim zemljama podrijetla.

5. Trgovina

5.1.

EU je i dalje najveći trgovinski partner Afrike, s udjelom od 36 % u ukupnom izvozu, što je više od Kine i SAD-a. Cilj Europske komisije jest intenziviranje te suradnje i stvaranje novih ugovornih temelja.

5.2.

Kao glavni trgovinski partner Afrike, EU želi afričkim zemljama ponuditi najvelikodušnije trgovinske povlastice, ili u okviru svojeg općeg sustava povlastica („sve osim oružja” za najmanje razvijene zemlje, od kojih se velik broj nalazi u Africi) ili u okviru sporazuma o slobodnoj trgovini, osobito sporazuma o gospodarskom partnerstvu, koji su prije svega usmjereni na razvoj.

5.3.

Međutim, suprotno odredbama „nove generacije” sporazuma EU-a o slobodnoj trgovini i sporazuma o gospodarskom partnerstvu s karipskim zemljama, sporazumima o slobodnoj trgovini i sporazumima o gospodarskom partnerstvu koje je EU sklopio s afričkim zemljama nisu obuhvaćeni mehanizmi za dijalog s organiziranim civilnim društvom. Sporazumi o slobodnoj trgovini sa sjevernoafričkim zemljama još ne sadrže klauzule o unutarnjim savjetodavnim skupinama, kao ni poglavlje o trgovini i održivom razvoju. Sporazumi o gospodarskom partnerstvu, koji su usmjereni na razvoj, ne sadrže odredbu o savjetodavnom odboru za poticanje dijaloga nedržavnih aktera o održivoj provedbi i učinku sporazuma o gospodarskom partnerstvu.

5.4.

Do angažmana i dijaloga s organiziranim civilnim društvom ujedno može doći neovisno o trgovinskim sporazumima (ili usporedno s njima). S obzirom na to da bi trgovinski i ulagački odnosi između EU-a i Afrike trebali poticati održiv razvoj, nužno je sudjelovanje svih dionika, a ne samo državnih aktera.

5.5.

Postoje izazovi u pogledu razvoja koji su rezultat trenutačnog načina na koji je strukturirana trgovina između Afrike i Europe. Partnerske zemlje u biti ne provode sve sporazume o gospodarskom partnerstvu čak ni nakon njihove ratifikacije. To je djelomično opravdano jer postoje brojna izvješća o tome da europski izvoz istiskuje razvoj lokalnih industrija i sektora (16). Široka slobodna trgovina svakako je strukturna promjena za partnerske zemlje, koje su prije mogle regulirati svoje gospodarske sektore s pomoću sustava povlastica. Isto tako, o sporazumima o gospodarskom partnerstvu pregovara se s gospodarskim blokovima, čiji se članovi često nalaze u različitim situacijama, što bi moglo iziskivati različite pristupe trgovinskoj politici. Naposljetku, ali ne manje bitno, zemljama u razvoju i tek industrijaliziranim zemljama sveobuhvatni trgovinski sporazumi mogli bi sami po sebi predstavljati izazov u pogledu organizacije povezane s pregovorima.

5.6.

Veći angažman s civilnim društvom utječe na izgradnju kapaciteta i troškove, odnosno pitanja koja je potrebno riješiti kako bi se moglo uspostaviti djelotvorne mehanizme obveze. EU bi dio svojih resursa dodijeljenih za Pomoć za trgovinu (potrebno je utvrditi postotak) trebao usmjeriti na pružanje potpore sudjelovanju organizacija civilnog društva, socijalnom dijalogu i izgradnji kapaciteta u pogledu održive trgovine i nastojanja u području ulaganja.

5.7.

Afrika isto tako sudjeluje u izradi afričkog kontinentalnog područja slobodne trgovine, odnosno stvaranju jedinstvenog afričkog tržišta. Taj projekt dosad ima više od 40 potpisnika i mnogi ga državni i nedržavni akteri diljem Afrike smatraju iznimno važnim. To bi trebalo ojačati trgovinu unutar Afrike te regionalnu i kontinentalnu integraciju, kao i razviti glavne sektore gospodarstva diljem Afrike. EU može pružiti djelotvornu potporu tim nastojanjima i pomoći zajamčiti da se s pomoću njegovih povlaštenih trgovinskih režima s afričkim zemljama i regijama (sporazumi EU-a o slobodnoj trgovini sa sjevernoafričkim zemljama, sporazumi o gospodarskom partnerstvu i opći sustav povlastica) pridonosi pružanju potpore integraciji kontinentalne trgovine, a time i ostvarenju napretka prema interkontinentalnom trgovinskom sporazumu.

6. Ususret novom savezu Afrike i Europe

6.1.

Africi nije potrebna milostinja: potrebno joj je stvarno i pravedno partnerstvo u skladu sa savezom Europe i Afrike za održiva ulaganja i radna mjesta koji je predložen u rujnu 2018. U prijedlogu se navodi da bi se tako pomoglo otvaranju do deset milijuna radnih mjesta u Africi samo u sljedećih pet godina. Podrazumijeva se da se s pomoću tih radnih mjesta moraju zajamčiti prihodi koji omogućuju pristojan životni standard. S pomoću saveza nastoji se potaknuti privatna ulaganja i istražiti iznimne mogućnosti u okviru kojih je moguće ostvariti korist za afričko i europsko stanovništvo i gospodarstvo. EU bi trebao razmotriti mogućnost pretvaranja brojnih trgovinskih sporazuma između EU-a i Afrike u interkontinentalni sporazum o slobodnoj trgovini, odnosno gospodarsko partnerstvo jednakih. Kao takav, savez je važan politički simbol. Takvo bi se partnerstvo temeljilo na ravnopravnoj osnovi, uzimajući u obzir asimetrije te pojedinačne kapacitete.

6.2.

U cilju postizanja stvarnog saveza, postoji potreba za njegovim razmatranjem na obje strane, kao i potreba za većim razumijevanjem, koordinacijom i suradnjom obiju strana te potreba za:

—	usvajanjem projekta s afričke strane i preuzimanjem odgovornosti za njega

—	nadilaženjem vlada

—	uključivanjem svih nedržavnih aktera

—	utvrđivanjem cilja u pogledu stvaranja pristojnih životnih uvjeta za cjelokupno afričko stanovništvo.

7. Sporazum koji će naslijediti Sporazum iz Cotonoua i uloga civilnog društva

7.1.

Europska komisija započela je pregovore o novom ambicioznom partnerstvu sa 79 zemalja AKP-a. I AKP i EU „političku dimenziju” smatraju postignućem ostvarenim u okviru Sporazuma iz Cotonoua te je žele zadržati. Usmjerena je na politički dijalog o nacionalnim, regionalnim i globalnim pitanjima od zajedničkog interesa, kao i predanost ljudskim pravima, dobro upravljanje te mir i sigurnost.

7.2.

Takav novi odnos poštene trgovine koji se razvija s afričkim zemljama trebao bi promicati dostojanstven rad i podupirati javne usluge. Trgovinskom politikom mora se osigurati potpuno poštovanje i zaštita ljudskih prava, kvalitetnih radnih mjesta i okoliša te se mora voditi računa o razvojnim potrebama slabije razvijenih zemalja. Trgovina može biti odlična prilika samo ako se stvaraju kvalitetna radna mjesta i potiče održivi rast. Svakim trgovinskim sporazumom trebalo bi zajamčiti uključivanje organiziranog civilnog društva, dobro upravljanje i transparentnost.

7.3.

EGSO je odigrao veliku ulogu u poticanju odnosa civilnog društva u skladu sa Sporazumom iz Cotonoua. Sada je važno da kontinuiran i još veći angažman EGSO-a i njegovih struktura postane bitan dio sporazuma koji će naslijediti Sporazum iz Cotonoua. Na taj će način civilno društvo EU-a moći pomoći civilnom društvu afričkih zemalja da postane pouzdan i vjerodostojan partner ulagača.

Bruxelles, 12. prosinca 2019.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER

(1) SL C 246, 28.7.2017., str. 71.

(2) https://www.africa-eu-partnership.org//sites/default/files/documents/eas2007_joint_strategy_en.pdf.

(3) SL C 81, 2.3.2018., str. 29.

(4) U smislu pomoći u slučaju katastrofe i humanitarne pomoći, sprječavanja sukoba, demokratizacije i razvojne suradnje, no ne i potpore i suradnje vojske i granične policije.

(5) Kao što je Tripartitna deklaraciju o načelima koja se odnose na multinacionalna poduzeća i socijalnu politiku,

(6) Studije su pokazale da određena minimalna primanja dovode do smanjenja migracijskih pritisaka, među ostalim Clemens, Does Development Reduce Migration? („Dovodi li razvoj do smanjenja migracija?”) (2014) (http://ftp.iza.org/dp8592.pdf).

(7) http://pubdocs.worldbank.org/en/992371492706371662/MigrationandDevelopmentBrief27.pdf.

(8) Među ostalim, Izvješće Svjetske banke o poslovanju naslovljeno Doing Business 2017.

(9) Strateška obavijest Europskog centra za političke strategije, The Makings of an African Century („Ostvarenja afričkog stoljeća”)(2017.).

(10) SL C 129, 11.4.2018., str. 27.

(11) Njemačko ministarstvo razvoja „Afrika und Europa – Neue Partnerschaft für Entwicklung, Frieden und Zukunft – Eckpunkte für einen Marshallplan mit Afrika” („Afrika i Europa – Novo partnerstvo za razvoj, mir i budućnost – Ključne točke za Marshallov plan s Afrikom”) i izvješće UNCTAD-a Economic Development in Africa Report 2016 („Izvješće iz 2016. o gospodarskom razvoju u Africi”).

(12) Među ostalim Clemens, Does Development Reduce Migration? („Dovodi li razvoj do smanjenja migracija?”) (2014.) (http://ftp.iza.org/dp8592.pdf).

(13) Africa's Development Dynamics 2018: Growth, Jobs and Inequalities („Dinamika razvoja Afrike 2018.: rast, radna mjesta i nejednakosti”), AUC/OECD 2018.

(14) Eurostat 2018.

(15) Kao što je Tripartitna deklaraciju o načelima koja se odnose na multinacionalna poduzeća i socijalnu politiku,

(16) Npr. https://www.deutschlandfunk.de/das-globale-huhn-ghanas-bauern-leiden-unter-gefluegel.766.de.html?dram:article_id=433177; https://www.wienerzeitung.at/nachrichten/wirtschaft/international/835163_Was-Altkleider-fuer-Afrikas-Wirtschaft-bedeuten.html; https://www.dialog-milch.de/im-fokus-eu-milchpulver-und-der-milchmarkt-in-afrika/

24.3.2020

Službeni list Europske unije

C 97/27

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Povratak „uporabne vrijednosti”: nove mogućnosti i izazovi za europske proizvode i usluge”

(samoinicijativno mišljenje)

(2020/C 97/04)

Izvjestitelj:

Dimitris DIMITRIADIS

Odluka Plenarne skupštine:	24.1.2019.
Pravni temelj:	pravilo 32. stavak 2. Poslovnika
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za jedinstveno tržište, proizvodnju i potrošnju
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	19.11.2019.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	11.12.2019.
Plenarno zasjedanje br.:	548
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	191/3/4

1. Zaključci i preporuke

1.1.

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) smatra da pružanje inovativnih, visokospecijaliziranih proizvoda i usluga s izrazito prepoznatljivim i certificiranim ključnim karakteristikama, koji ispunjavaju i potrebe korisnika i zahtjeve socijalne i okolišne održivosti, može postati bît i okosnica moderne europske konkurentnosti. Ovim mišljenjem želi uspostaviti europski identitet koji bi bio u skladu s globalnim, sistemskim socioekonomskim promjenama.

1.2.

EGSO smatra da novija kretanja ponovno stavljaju uporabnu vrijednost u središte tržišnog natjecanja, što služi održivom oporavku europske proizvodnje u svim sektorima i granama industrije. Europska mala i srednja poduzeća (MSP) imaju dobro dokumentiran socioekonomski učinak, a k tomu mogu postati i važan čimbenik u redefiniranju europskog položaja u postojećoj distribuciji rada, kao odgovor na potražnju za raznolikošću u cijelom svijetu.

1.3.

„Povratak uporabne vrijednosti” povezan je s temeljnim atributima Europe, u kojoj vlada velika sociokulturna, geološka i klimatska raznolikost. To naglašava važnost nastojanja da se osiguraju visokospecijalizirani proizvodi i usluge: radi konkurentnosti proizvodni postupci također bi trebali biti u skladu s politikama socijalne i okolišne održivosti.

1.4.

Ako se uzme u obzir masivnost ekonomije razmjera u gospodarstvima u usponu i u razvoju te neprihvaćanje socijalne i okolišne odgovornosti i povratak agresivnog protekcionizma u brojnim razvijenim zemljama, usvajanje specijaliziranih, kvalitativnih i održivih proizvodnih obrazaca vjerojatno je najbolji (ako ne i jedini) način da se oslobodimo iz te zamke – ne samo za Europu nego i svijet u cjelini.

1.5.

U tu svrhu EGSO preporučuje mjere politika koje bi vodile sljedećem: i. u okviru upravljanja na nacionalnoj i europskoj razini, kombinaciji politika usmjerenih na uporabnu vrijednost, teritorijalno prilagođenih lokalnim karakteristikama i potrebama; ii. razvoju podjednako ambiciozne industrijske politike za Europu i promicanju klastera i kooperatizma (polu)autonomnih proizvođača, pri čemu je u specifičnim segmentima životnog ciklusa proizvoda očuvanje raznolikosti jednako važno kao i prednosti ostvarene u vidu razmjera; iii. poopćivanju industrijske simbioze radi promicanja kružnoga gospodarstva; iv. poboljšanju pristupa financijskim resursima putem provedbe akcijskog plana za uniju tržišta kapitala te, unutar toga, promicanjem alata za mikrofinanciranje, kao i uz pomoć zelenih pristupa i pristupa povezanih s uporabnom vrijednosti u bankarstvu.

1.6.

Strukovno obrazovanje i osposobljavanje te cjeloživotno učenje izvanredna su prilika za umrežavanje i grupiranje radi smanjivanja troškova razvoja ljudskih resursa te predstavljaju način za jačanje ključnih horizontalnih sposobnosti.

1.7.

Pristup podacima i sposobnost upravljanja podacima sljedeće je područje u kojemu je potrebna intervencija politike. Međutim, osiguravanje digitalne suverenosti i privatnosti fizičkih i pravnih osoba može tehnički i pravno biti težak zadatak. S druge strane, proizvođači proizvoda i usluga trebaju ujedno imati mogućnost i sposobnost primjene nužnih metoda i postupaka bez obzira na to jesu li oni digitalizirani ili nisu. Uz osiguravanje softvera otvorenoga koda, to nas razmatranje vraća na potrebu za strukovnim obrazovanjem i osposobljavanjem te cjeloživotnim učenjem.

2. Kontekst mišljenja

2.1.

„Uporabna vrijednost” odgovor je na pitanje „za što je koristan određen proizvod ili određena usluga”. U širem, holističkom pristupu taj pojam uključuje sve različite pozitivne ili negativne uporabe, izravno povezane ili neizravno izazvane. Uporabna vrijednost odnosi se na sve stvarne, objektivne i/ili subjektivno očekivane atribute određenog proizvoda ili usluge tijekom cijelog životnog ciklusa, ili, drugim riječima, „od kolijevke do groba”. Sve – materijalno ili nematerijalno – što ima uporabnu vrijednost smatra se „ekonomskim dobrom”. U dobu „komercijalizirane ekonomije”, prodajna vrijednost (cijena) istisnula je uporabnu vrijednost iz operativnog tržišta, tako da se u najboljem slučaju pretpostavljalo da cijena odražava uporabnu vrijednost.

2.2.

Zbog sve bržeg rasta produktivnosti, ljudske potrebe danas se postepeno mijenjaju te idu u smjeru zadovoljavanja želje za raznolikošću, a ne za količinom, jer je potonje na vodećim svjetskim tržištima već dugo u potpunosti zadovoljeno. Preferencije potrošača općenito se pomiču prema proizvodima i uslugama specijalizirane, diferencirane, certificirane kvalitete. Taj trend tipičan je čak i za tržišta u usponu kad je riječ o posebnim segmentima lokalne potražnje koja ovisi o dobi, razini obrazovanja, vrsti zanimanja, stupnju urbanizacije itd.

2.3.

Ne iznenađuje da je svrha najnovijih unapređenja tehnologije i postupaka proširenje produktivnosti, ne samo u pogledu proizvodnje golemih količina robe nego, još važnije, u pogledu proizvodnje diferencirane kvalitete, čime se poboljšava izravna veza između proizvodnje i aktualnih preferencija.

2.4.

Osim toga, ubrzane tehničke promjene dovode i do toga da proizvodi gube tipični komercijalni karakter te pokreću postupak postupne dekomercijalizacije, premda do toga dolazi u različitoj mjeri u različitim industrijama. Sve to trenutačno ponovno stavlja uporabnu vrijednost u središte tržišnog natjecanja, što bi moglo poslužiti kao osnova za održiv oporavak europske proizvodnje u svim sektorima.

2.5.

Čini se da su institucije EU-a zamijetile te strukturne mutacije. Komunikacija Komisije COM(2017) 479 bavi se potrebom za ulaganjem u pametnu, inovativnu i održivu europsku industriju. EGSO je na zahtjev za savjetovanje u vezi s tom komunikacijom odgovorio mišljenjem (1) u kojem je naglasio potrebu za unapređenjem MSP-ova i poticanjem relevantnih inovacija.

2.6.

U novijem razmatračkom mišljenju EGSO se zalaže za „cjelovit pristup radi usklađivanja rasta, borbe protiv klimatskih promjena, okolišnih izazova i društvenih problema u pravednoj tranziciji”. Na toj osnovi Odbor je zatim potaknuo Komisiju i države članice „da donesu dugoročnu i sveobuhvatnu strategiju s globalnom vizijom”, pri čemu „privlačnost Europe mora biti prioritet za sve industrijske politike temeljene na inovacijama i konkurentnosti” (2).

2.7.

Imajući u vidu dilemu između visokih troškova i suočavanja s efektom staklenika, u još recentnijem samoinicijativnom mišljenju EGSO-a o industrijskoj perspektivi o usklađivanju klimatskih i energetskih politika (3) ispituje se tehnička i pravna izvedivost uvođenja poreza na granici radi prilagođavanja unutarnjoj cijeni emisija stakleničkih plinova. EGSO je u tom dokumentu savjetovao Komisiju da pobliže razmotri to pitanje, kao i druge moguće politike, kao što su reformirani sustav trgovanja emisijama, porez na ugljik na granici i stopa PDV-a prilagođena intenzitetu ugljika.

2.8.

U ovom samoinicijativnom mišljenju ide se korak dalje te se navodi što bi sveobuhvatan pristup industrijskoj politici trebao uključivati kako bi se europska proizvodnja robe i usluga repozicionirala u globalnom kontekstu, na temelju ekosocijalnog modela otvorenog tržišta koji odgovara tradiciji i budućnosti EU-a.

3. Mikrorazina

3.1.

Navedenim strukturnim promjenama ažurira se „korisnost” MSP-ova: osim njihova dobro dokumentiranog socioekonomskog učinka (znatno povećanje dodane vrijednosti u modernom društvu i otvaranje novih radnih mjesta), imajući u vidu njihovu sposobnost da odgovaraju na specifične potrebe tržišnih niša, kao i potražnju za raznolikošću na svjetskoj razini, MSP-ovi mogu postati glavni čimbenik u repozicioniranju europske proizvodnje.

3.2.

Priznavanje važnosti MSP-ova u modernom dobu ne čini ih automatski manje osjetljivima. Stoga je jedna od svrha ovog mišljenja pomoći u pronalasku novih načina pružanja potpore europskim malim i srednjim proizvođačima u prevladavanju nepovoljnog položaja povezanog s veličinom. EGSO ponovno poziva na promicanje novih metoda umrežavanja, grupiranja i kooperatizma te očuvanje autonomije proizvođača u interesu proizvodnje robe diferencirane kvalitete, dok će se neki segmenti životnog ciklusa proizvedenog izlaznog proizvoda zajednički obrađivati uz pomoć ekonomije razmjera. To bi se moglo primjenjivati, primjerice, prilikom dizajniranja i promidžbe robe, pri uspostavi inkubatora i predinkubatora za novoosnovana inovativna poduzeća, u području prijevoza i logistike, u pristupu financijskim sredstvima, pristupu i uporabi velikih količina podataka i specijaliziranih baza podataka te u okviru međusobne povezanosti u kontekstu kružnoga gospodarstva.

3.3.

Poboljšanje pristupa financijskim sredstvima i uslugama od presudne je važnosti za europska poduzeća, a naročito za MSP-ove. Provedba Akcijskog plana o uniji tržišta kapitala ima ključnu važnost jer se u tom planu predlažu alati mikrofinanciranja za inovacije, novoosnovana inovativna poduzeća i društva neuvrštena na burzu te metode kojima se olakšava ulazak na javna tržišta, prikupljanje kapitala na njima itd. Štoviše, s obzirom na važnost okolišnih i socijalnih aspekata povezanih s robom i uslugama (izravno ili neizravno), u bankarstvu bi trebalo dodatno promicati zelene pristupe i pristupe povezane s uporabnom vrijednosti. Odgovarajući centri kompetencija mogli bi se pokazati vrlo korisnima za uključivanje načelâ održivosti u poslovanje MSP-ova.

3.4.

Posebnu pozornost također bi trebalo posvetiti prelasku na kružno gospodarstvo te poticanju proizvođača da surađuju i učinkovito dijele resurse. U tu svrhu, te uz naglašavanje važnosti pružanja najobjektivnijih informacija europskim potrošačima, EGSO skreće pozornost na stvaranje ekoindustrijskih parkova i zona. Zajednica proizvodnih i uslužnih poduzeća može poboljšati okolišnu učinkovitost i gospodarske rezultate kroz suradnju u upravljanju okolišnim i resursnim pitanjima, uključujući energiju, vodu i materijale. Tom teritorijalnom „simbiozom” potiče se dijeljenje resursa između subjekata u istom sektoru ili čak među različitim sektorima.

3.5.

Koristi od industrijske simbioze mogu se osjetiti na svim razinama održivosti: proširenje uzlaznih i silaznih veza unutar industrijskih parkova i proizvodnih zona pretvara trošak odlaganja i obrade otpada u centar profita jer se time smanjuje trošak sirovina, maksimalno povećava uporaba sredstava i objekata koji se slabo koriste, raspoređuje trošak nove infrastrukture te ulaže u suradnju s dionicima iz istoga sektora ili čak drugih sektora.

3.6.

Štoviše, upravljanje resursima postaje izvor inovacija jer dodaje vrijednost „beskorisnim” ili „neiskoristivim” resursima te stvara nove poslovne prilike, dok istodobno omogućuje usklađenost s propisima i uklanja rizik od financijskih kazni. Jednako su važne i prednosti koje to donosi na području okoliša: zahvaljujući industrijskoj simbiozi i uporabi sirovina smanjuju se neto stvaranje otpada i emisije ugljika, a da se pritom na ugrožava gospodarska aktivnost. Ti čimbenici mogu poslužiti kao osnova za prepoznatljivo globalno certificiranje konačnog izlaznog proizvoda u cilju stavljanja dodatnog naglaska na kvalitetu europskih proizvoda i usluga.

3.7.

Poboljšanje sposobnosti europskih poduzeća, a naročito malih i srednjih proizvođača, da učinkovito upravljaju svim relevantnim podacima i informacijama (poslovna inteligencija nov je relevantan pojam) povećava njihove mogućnosti preživljavanja, kao i njihovu sposobnost da se prilagode promjenjivom globalnom tržištu:

—	pametnija uporaba resursa jer podaci u stvarnom vremenu o stanju proizvoda kao što su vozila i drugi strojevi omogućuju poduzećima da prepoznaju moguće kvarove i u skladu s tim planiraju predvidljivo održavanje i popravke, čime se produžuje životni vijek proizvoda,

—	veća sigurnost opskrbe kao rezultat tranzicije prema kružnom gospodarstvu koja je u tijeku, tj. smanjena ovisnost o „djevičanskim” resursima te češća uporaba reciklirane robe, što dovodi do manje izloženosti društva nestabilnim cijenama sirovina koje koriste poduzeća, pa time i veće otpornosti,

—	ponuda proizvodâ kao usluge, uz primjenu senzora za nadgledanje njihove uporabe: potrošači tako mogu plaćati naknade u skladu sa svojom potrošnjom, dok poduzeća ostaju vlasnici proizvoda, čime se omogućuje uporaba proizvoda tijekom duljih razdoblja, a korisnici plaćaju samo ono što stvarno koriste,

—	povećana fleksibilnost i konkurentnost kao rezultat odgovarajućeg odgovora na izazove kao što su viša razina nestabilnosti, interakcija s klijentima i njihova vjernost te skupo odlaganje otpada,

—	osmišljavanje načina za kreativnu interakciju s korisnicima, pri čemu poduzeća mogu s njima uspostaviti intimniji poslovni odnos i djelotvornije prilagođavati proizvode i usluge po mjeri.

3.8.

I naposljetku, umrežavanje i grupiranje primjenjuje se i kad je riječ o razvoju potrebnih vještina među zaposlenicima. Cedefop je naglasio potrebu za većom suradnjom, osobito u području učenja kroz rad, između ustanova za strukovno obrazovanje i osposobljavanje, sveučilišta, istraživačkih centara i trgovačkih društava. Potrebno je jačati horizontalne vještine uz pomoć osnovnog i cjeloživotnog učenja kako bi se osmislili fleksibilniji proizvodni postupci i potaknuli kreativnost i inovacije, pored ostalog i u odnosu na digitalnu transformaciju itd.

4. Makrorazina

4.1.

Nakon razdoblja deindustrijalizacije i rasta eksternalizacije aktivnosti, većinom u regije izvan Europe, ponovno se jasno ističe tema reindustrijalizacije u smislu ponovne izgradnje višesektorske proizvodne strukture u Europi. Uviđa se da ponovna uspostava raznolikog, produktivnog održivog „ekosustava” ima višestruk pozitivan utjecaj na socioekonomski razvoj. To je stoga što: i. stvara uzlazne i silazne veze u okviru proizvodnog lanca, ii. jača lokalna tržišta, iii. smanjuje stupanj proizvodne ovisnosti i tako jača otpornost lokalnoga gospodarstva, iv. potiče interdisciplinarne aktivnosti istraživanja i razvoja, jačajući inovacije na području proizvodnih postupaka i karakteristika proizvoda i usluga u ponudi.

4.2.

Kako bi se osigurao oporavak europske proizvodnje i iskoristila prednost postojećeg globalnog trenda vraćanja proizvodnje u matične zemlje, na suvremenim međunarodnim tržištima mora se ponovo uspostaviti europska konkurentnost. Globalni lanci vrijednosti prolaze kroz znatne promjene: i. kontinuirano smanjivanje koje je počelo tijekom globalne financijske krize; ii. „regionalizaciju” kao strategiju približavanja velikim potrošačkim tržištima; iii. restrukturiranje prostornog prekida proizvodnih lanaca.

4.3.

Davanje prednosti kvaliteti, a ne samo cijeni, i roba koja gubi svoj tipični komercijalni karakter povezani su s osnovnim atributima Europe kao područja koje obiluje sociokulturnom, geološkom i klimatskom raznolikošću, gdje istodobno – ili možda upravo iz tog razloga – MSP-ovi i dalje imaju značajnu ulogu kao „pojačivači” gospodarske aktivnosti. Stoga pružanje inovativnih, visokospecijaliziranih proizvoda i usluga s izrazito prepoznatljivim i certificiranim ključnim karakteristikama koji ispunjavaju potrebe korisnika i u skladu su sa socijalnom i okolišnom održivošću može postati bît i okosnica moderne europske konkurentnosti.

4.4.

Taj argument još je uvjerljiviji ako uzmemo u obzir bipolarni svijet koji je u nastajanju: masivnost ekonomije razmjera u gospodarstvima u usponu i u razvoju te neprihvaćanje socijalne i okolišne odgovornosti i povratak agresivnog protekcionizma u brojnim razvijenim zemljama, pri čemu se Europa nalazi između dvije vatre (primjerice, na nju utječe trgovinski rat između SAD-a i Kine). Spektakularne tehnološke, socijalne i demografske promjene uzrokuju dramatične transformacije u prirodi i strukturi globalnoga gospodarstva, pri čemu nastaju nova lokalna tržišta i potrebe. Prilagodba sistemskim kretanjima i usvajanje prethodno spomenutih karakteristika specijalizirane, kvalitativne i održive proizvodnje mogli bi osigurati rješenje, ne samo za Europu nego i svijet u cjelini.

5. Relevantan prijedlog politike na lokalnoj i nacionalnoj razini te razini EU-a

5.1.

Kako bi se svladali svi izazovi povezani sa stvaranjem europskog identiteta i jačanjem uloge europskih proizvoda i usluga u globalnom gospodarstvu, EU i njegove države članice trebaju ulagati znatno više sredstava u istraživanje i razvoj, obrazovanje, infrastrukturu i inovativne tehnologije. U tu svrhu, kao što zagovaraju europski socijalni partneri, civilno društvo i drugi dionici potrebna je ambiciozna industrijska politika za Europu usmjerena prema inovacijama, pametnoj regulaciji, socijalnom partnerstvu, slobodnoj trgovini te socijalnoj i okolišnoj odgovornosti.

5.2.

Imajući u vidu globalno tržišno natjecanje koje se ubrzano mijenja i intenzivira, prijeko je potrebna trgovinska politika koja je, osim toga, ključna za rješavanje interno stvorenih slučajeva nefunkcioniranja tržišta. Međutim, umjesto zapletanja u spiralu protekcionizma, u okviru upravljanja na nacionalnoj i europskoj razini trebalo bi razviti i primjenjivati kombinaciju politika usmjerenih na uporabnu vrijednost, prostorno prilagođenih lokalnim značajkama i potrebama: i. mjere normizacije i certificiranja za zaštitu domaće proizvodnje te prekomorsku promidžbu europskih robnih marki; ii. (pro)aktivna ekonomska diplomacija uz iskorištavanje međunarodnih političkih, kulturnih i socioekonomskih veza; iii. iskorištavanje javne nabave u javnom sektoru kao instrumenta za primjenu standardâ kvalitete na europskim tržištima; iv. promicanje nužnih ulaganja u infrastrukturu i institucijskih mehanizama koji dodatno jačaju konkurentnost lokalne proizvodnje.

5.3.

Prethodno navedene propise o pametnoj trgovini trebalo bi uvesti usporedo s pametnim industrijskim politikama na nacionalnoj razini i razini EU-a: i. digitalizacija, kibernetizacija i primjene umjetne inteligencije u proizvodnji; ii. ulaganje u razvoj još više diferenciranih i visokospecijaliziranih proizvoda i usluga; iii. ulaganje u tehničku sposobnost za učinkovitu proizvodnju diferenciranog proizvodnog programa; iv. promicanje grupiranja i kooperatizma (polu)autonomnih proizvođača, pri čemu je u specifičnim, pažljivo odabranim segmentima životnog ciklusa proizvoda očuvanje raznolikosti jednako važno kao i prednosti ostvarene u vidu razmjera; v. poopćivanje sustava industrijske simbioze radi promicanja kružnoga gospodarstva; vi. dodatno jačanje veza između proizvodnje i istraživanja i razvoja, među ostalim i u manje primijenjenim znanstvenim područjima (vidjeti relevantnu raspravu o novom programu Obzor Europa 2020. – 2025.).

5.4.

Naročito u svrhu navedene promidžbe ciljanog grupiranja i industrijske simbioze bit će potrebno provesti regionalne studije specifične za pojedinačne grane industrije kako bi se utvrdili segmenti lokalne proizvodnje u kojima bi se mogli uspostaviti različiti tipovi umrežavanja i kooperatizma.

5.5.

Kako je već navedeno, strukovno obrazovanje i osposobljavanje te cjeloživotno učenje alati su za umrežavanje i grupiranje koji bi trebali donijeti prednosti u vidu ekonomije razmjera u pogledu troškova razvoja ljudskih resursa koje moraju snositi poslodavci, ali i način jačanja ključnih sposobnosti za poticanje kreativnosti, inovacija i prilagodljivosti u proizvodnom postupku. Buduća europska politika za strukovno obrazovanje i osposobljavanje te cjeloživotno učenje trebat će postaviti te horizontalne vještine kao prioritet na svim razinama i na različite načine, uključujući nove metode učenja, upotrebu suvremene tehnologije i novih mehanizama financiranja, čime će pomoći proizvodnim jedinicama da usvoje najnovija postignuća i primijene ih u razvoju novih diferenciranih proizvoda.

5.6.

Pristup podacima i sposobnost upravljanja podacima sljedeće je područje u kojemu je potrebna intervencija politike, u svrhu pružanja potpore europskim proizvođačima i pružateljima usluga da odgovore na suvremeni razvoj globaliziranih tržišta i iskoriste svoje komparativne prednosti u pogledu visokospecijalizirane robe i usluga. To je osobito bitno za MSP-ove. Međutim, liberalizacija pristupa podacima ide ruku pod ruku s povećanim rizikom od zlouporabe podataka. Osiguravanje digitalne suverenosti i privatnosti fizičkih i pravnih osoba može tehnički i pravno biti težak zadatak, no istodobno je od ključne važnosti.

5.7.

Naposljetku, osim pristupa eksponencijalno rastućoj količini podataka koji je već olakšan, proizvođači proizvoda i usluga također trebaju imati mogućnost i sposobnost uporabe nužnog „paketa alata” za upravljanje podacima koji bi se sastojao od digitaliziranih i nedigitaliziranih metoda i postupaka. Poslovna inteligencija relativno je nov pojam u relevantnoj literaturi i opisuje upravo sposobnost iskorištavanja informacija i skupova podataka. Uz tehničke i pravne intervencije za osiguravanje softvera otvorenoga koda, ovo nas razmatranje vraća na relevantne horizontalne vještine koje se trebaju razviti s pomoću strukovnog obrazovanja i osposobljavanja te cjeloživotnog učenja.

Bruxelles, 11. prosinca 2019.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER

(1) SL C 227, 28.6.2018., str. 70.

(2) SL C 197, 8.6.2018., str. 10.

(3) SL C 353, 18.10.2019., str. 59.

24.3.2020

Službeni list Europske unije

C 97/32

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi: „Zajednički minimalni standardi u području osiguranja u slučaju nezaposlenosti u državama članicama EU-a – konkretan korak prema učinkovitoj provedbi europskog stupa socijalnih prava”

(samoinicijativno mišljenje)

(2020/C 97/05)

Izvjestitelj:

Oliver RÖPKE

Odluka Plenarne skupštine:	15.3.2018.
Pravni temelj:	pravilo 32. stavak 2. Poslovnika
	(samoinicijativno mišljenje)
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za zapošljavanje, socijalna pitanja i građanstvo
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	15.11.2019.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	11.12.2019.
Plenarno zasjedanje br.:	548
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	141/65/14

1. Zaključci i preporuke

1.1.

Na socijalnom samitu EU-a održanom 17. studenoga 2017. u Göteborgu svečano je proglašen europski stup socijalnih prava. Kako bi stup zaživio, potrebni su konkretni koraci EU-a i država članica prema njegovoj učinkovitoj provedbi.

1.2.

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) upućuje na načelo 13. europskog stupa socijalnih prava o naknadama za nezaposlenost: u skladu s njime nezaposleni imaju pravo na primjerenu potporu javnih zavoda za zapošljavanje pri (ponovnom) uključivanju na tržište rada te primjerene naknade za nezaposlenost tijekom razumno dugog razdoblja, ovisno o njihovim doprinosima i nacionalnim pravilima o ispunjavanju uvjeta za primanje naknada. Tim naknadama ne smije se destimulirati brz povratak na tržište rada.

1.3.

Osiguranje u slučaju nezaposlenosti glavna je sastavnica sustava socijalne skrbi u svim državama članicama, premda ima različite oblike na nacionalnoj razini. EGSO se slaže s mišljenjem Komisije da poboljšani standardi sustava osiguranja u slučaju nezaposlenosti u državama članicama omogućuju bolje funkcioniranje tržišta rada i da su države članice s izdašnijim sustavima osiguranja u slučaju nezaposlenosti i većim izdacima za aktivnu politiku i mjere u području tržišta rada uspješnije u održivoj reintegraciji nezaposlenih na tržište rada (1). EGSO istodobno naglašava važnu funkciju tih sustava kao automatskih stabilizatora.

1.4.

Trenutačno među državama članicama postoje velike razlike u pogledu naknada za nezaposlenost. EGSO skreće pozornost na Zajedničko izvješće o zapošljavanju za 2019. u kojem se navodi da je pružanje odgovarajućih naknada za nezaposlenost tijekom odgovarajućeg razdoblja, na koje imaju pravo svi radnici i koje su popraćene djelotvornim mjerama povezanima s tržištem rada, od presudne važnosti za pružanje potpore tražiteljima zaposlenja pri prelasku na tržište rada (2).

1.5.

EGSO ponavlja svoj poziv da se osigura visoka razina standarda zapošljavanja i socijalnih standarda (3) te preporučuje određivanje ciljnih vrijednosti za naknade za nezaposlenost u državama članicama. Te bi ciljne vrijednosti trebalo odrediti za neto stopu zamjene, trajanje prava i stopu pokrivenosti. EGSO također preporučuje određivanje ciljnih vrijednosti za trajno strukovno osposobljavanje i aktiviranje.

1.6.

Na početku bi trebalo odrediti i pratiti ciljne vrijednosti za naknade za nezaposlenost postupkom određivanja referentnih vrijednosti u okviru europskog semestra. EGSO ponavlja svoju preporuku da bi se europski stup socijalnih prava trebao odražavati i na gospodarsko upravljanje u EU-u (4). Prema mišljenju EGSO-a, preporuke za pojedinačne zemlje koje se državama članicama daju u okviru europskog semestra trebale bi sadržavati konkretne ciljne vrijednosti za neto stopu zamjene, trajanje prava i stopu pokrivenosti naknadom za nezaposlenost, kao i za trajno strukovno osposobljavanje i aktiviranje. Preporuke za pojedinačne zemlje sastavlja Komisija, usvaja Vijeće, a odobrava Europsko vijeće.

1.7.

Preporuke za pojedinačne zemlje trebale bi se temeljiti na integriranim smjernicama (5). U skladu sa smjernicom br. 7 iz smjernica za politike zapošljavanja za 2018. (6) – koje će se primjenjivati i 2019. (7) – države članice trebale bi nezaposlenim osobama osigurati primjerene naknade za nezaposlenost tijekom razumno dugog razdoblja, ovisno o njihovim doprinosima i nacionalnim pravilima o ispunjavanju uvjeta za primanje naknada. Međutim, tim se naknadama ne smije destimulirati brz povratak na tržište rada.

1.8.

Europskom stupu socijalnih prava priložen je pregled socijalnih pokazatelja uz pomoć kojeg se nadzire provedba stupa praćenjem kretanja i napretka u državama članicama te njihovim uključivanjem u europski semestar. EGSO preporučuje da se u pregledu socijalnih pokazatelja ubuduće prate i naknade za nezaposlenost. Povrh toga, kao dopunu pregledu socijalnih pokazatelja preporučuje postupak određivanja referentnih vrijednosti za naknade za nezaposlenost. EGSO stoga izričito pozdravlja trenutačne napore Komisije u vezi s postupkom određivanja referentnih vrijednosti za naknade za nezaposlenost, pri čemu je te napore potrebno pojačati i povezati s trajnim postupkom praćenja.

1.9.

Cilj predloženog postupka određivanja referentnih vrijednosti za naknade za nezaposlenost jest promicanje uzlazne socijalne konvergencije u državama članicama i poboljšanje funkcioniranja tržišta rada. Postupak određivanja referentnih vrijednosti mora se temeljiti na analizi statusa quo koja ne smije biti ni pojednostavljena ni uljepšana. Postupak određivanja referentnih vrijednosti ne smije se ograničiti na praćenje i evaluaciju. Države članice trebale bi učiti jedne od drugih analizirajući one koje postižu nabolje rezultate (benchlearning) te provoditi poboljšanja (benchaction).

1.10.

Postupkom određivanja referentnih vrijednosti za naknadu za nezaposlenost trebala bi upravljati Komisija, uz trajno i intenzivno sudjelovanje socijalnih partnera.

1.11.

Socijalne ciljne vrijednosti s vremenom moraju dovesti do socijalne konvergencije. Građani moraju biti upoznati s tim da načela sadržana u europskom stupu socijalnih prava nisu samo mrtvo slovo na papiru nego se konkretno provode i pridonose postupnom poboljšanju njihovih životnih uvjeta.

1.12.

EGSO preporučuje da se rezultati postupka određivanja referentnih vrijednosti pomno prate i ocjenjuju. Ako se ne postigne dovoljan napredak u ostvarivanju željenih učinaka, trebalo bi uvesti pravno obvezujući instrument kojim bi se poduprla i nadopunila nastojanja država članica da moderniziraju sustave osiguranja u slučaju nezaposlenosti. Uz preporuku Vijeća koja bi trebala poslužiti kao smjernica za države članice, EGSO preporučuje da se u skladu s člankom 153. UFEU-a donese direktiva o utvrđivanju pravno obvezujućih minimalnih standarda za sustave osiguranja u slučaju nezaposlenosti u državama članicama. Ona bi trebala sadržavati odredbe o europskim minimalnim standardima za neto stopu zamjene, trajanje prava i stopu pokrivenosti naknadom za nezaposlenost. EGSO se također zalaže za uvođenje minimalnih standarda na razini EU-a za trajno strukovno osposobljavanje i aktiviranje u okviru osiguranja u slučaju nezaposlenosti.

1.13.

Pravno obvezujuće minimalne standarde trebalo bi uvoditi postupno, uz razuman rok koji bi svim državama članicama omogućio da postignu zajedničke standarde.

1.14.

U skladu s člankom 153. UFEU-a, to ne smije značajnije utjecati ni na priznato pravo država članica da utvrđuju temeljna načela svojih sustava socijalne sigurnosti ni na financijsku ravnotežu tih sustava. To bi se načelo trebalo poštovati neovisno o obliku i strukturi sustava u državi članici. Države članice ne bi smjele bile spriječene u ostvarivanju prava iz Ugovora da zadrže ili uvedu strože zaštitne mjere. Pritom je potrebno usmjeriti osobitu pozornost na različite strukture nacionalnih sustava osiguranja, uključivanje socijalnih partnera i financiranje.

2. Polazište i kontekst mišljenja

2.1.

Nakon bolnih iskustava tijekom gospodarske i financijske krize od 2008. i nestabilnosti koje su potom uslijedile, gospodarstvo ponovno raste, a stope nezaposlenosti se smanjuju. Međutim, trenutačni oporavak tržišta rada nije jednak u svim državama članicama i regijama ni među svim skupinama stanovništva. U tom pogledu EGSO skreće pozornost na Zajedničko izvješće o zapošljavanju za 2019. (8).

2.2.

EGSO dijeli stajalište Vijeća da bi države članice i EU trebali raditi na prevladavanju socijalnih posljedica gospodarske i financijske krize te nastojati izgraditi uključivo društvo. Trebalo bi se baviti pitanjima nejednakosti i diskriminacije. Trebalo bi se pobrinuti za to da svi imaju pristup i jednake mogućnosti te smanjiti siromaštvo i socijalnu isključenost, posebno osiguravanjem dobro funkcionirajućih tržištâ rada i sustava socijalne zaštite (9).

2.3.

U okviru strategije Europa 2020. EU je postavio cilj smanjenja broja osoba kojima prijeti rizik od siromaštva i socijalne isključenosti za 20 milijuna do 2020. godine. Vrlo smo daleko od postizanja tog cilja. Iako se od 2012. (kad je gotovo 25 % ukupnog stanovništva EU-a bilo izloženo riziku od siromaštva i socijalne isključenosti) stanje neprestano poboljšavalo, Europa se i dalje suočava s golemim izazovima. Godine 2018. riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti bilo je izloženo oko 22 % stanovništva EU-a (10).

2.4.

Osiguranje u slučaju nezaposlenosti glavna je sastavnica sustava socijalne skrbi u svim državama članicama. Ono predstavlja sigurnosnu mrežu za zaposlenike u slučaju gubitka radnog mjesta te štiti od siromaštva. Naknade za nezaposlenost istodobno su automatski stabilizatori s obzirom na to da se pri općem porastu nezaposlenosti prihodi, a time i potrošnja ne smanjuju u tolikoj mjeri. Usto, djelotvorne i primjerene naknade za nezaposlenost omogućuju zaposlenicima da pronađu posao koji odgovara njihovim očekivanjima i kvalifikacijama, odnosno da dovrše prekvalifikaciju u okviru aktivne politike tržišta rada.

2.5.

Socijalna zaštita proteklih se godina u nekim državama članicama pogoršala zbog krizne politike. Mnogi građani sve više smatraju da njihovi socijalni interesi i zahtjevi u EU-u nisu zaštićeni. Brexit predstavlja prvi preokret u tendenciji sve jače europske integracije. Taj se razvoj događaja mora shvatiti kao znak upozorenja. Kako bi EU postao otporan na buduće promjene i kako bi se vratilo povjerenje građana, EGSO smatra da je potrebno osnažiti socijalnu dimenziju EU-a, uz istodobno svladavanje drugih postojećih izazova poput klimatskih promjena i digitalizacije. To iziskuje angažman na svim razinama – na razini država članica, socijalnih partnera i aktera civilnog društva – na temelju stabilnog, održivog i uključivog gospodarstva (11).

2.6.

Na socijalnom samitu EU-a održanom 17. studenoga 2017. u Göteborgu Europski parlament, Vijeće i Europska komisija svečano su proglasili europski stup socijalnih prava. Kako bi taj stup zaživio, potrebni su konkretni koraci EU-a i država članica prema njegovoj učinkovitoj provedbi. Novoizabrana predsjednica Komisije Ursula von der Leyen najavila je u političkim smjernicama za Europsku komisiju za razdoblje 2019. 2024. akcijski plan za potpunu provedbu europskog stupa socijalnih prava. Prijedlogom o određivanju ciljnih vrijednosti za naknade za nezaposlenost u državama članicama EGSO želi pridonijeti provedbi europskog stupa socijalnih prava.

2.7.

EGSO upućuje na načelo 13. europskog stupa socijalnih prava (naknade za nezaposlenost) prema kojemu nezaposleni imaju pravo na primjerenu potporu za aktivaciju od javnih zavoda za zapošljavanje pri (ponovnom) uključivanju na tržište rada te na primjerenu naknadu za nezaposlenost u razumnom trajanju, u skladu s njihovim doprinosima i nacionalnim pravilima o ispunjavanju uvjeta za primanje naknade. Tim naknadama ne smije se destimulirati brz povratak na tržište rada.

2.8.

U tom kontekstu EGSO upućuje na načelo 17. europskog stupa socijalnih prava prema kojemu osobe s invaliditetom imaju pravo na potporu dohotku koja im omogućuje dostojan život te usluge koje im omogućuju sudjelovanje na tržištu rada i u društvu. Pri utvrđivanju razdoblja za ostvarivanje prava na osiguranje u slučaju nezaposlenosti potrebno je uzeti u obzir da je osobama s invaliditetom mnogo teže pronaći novo radno mjesto ili sudjelovati u mjerama prekvalifikacije te da to zahtijeva više vremena.

2.9.

Osiguranje u slučaju nezaposlenosti glavna je sastavnica sustava socijalne skrbi u svim državama članicama. Nacionalna pravila sustava osiguranja u slučaju nezaposlenosti znatno se razlikuju kad je riječ o pravu na naknadu, ali i visini, trajanju i načinima obračuna. EGSO preporučuje određivanje ciljnih vrijednosti za naknade za nezaposlenost u okviru europskog semestra. Nadalje, EGSO skreće pozornost na potrebu da se na temelju zajedničkih pravila na razini EU-a osiguraju osnovne socijalne naknade (12). Preporučuje kontinuiranu evaluaciju postupka određivanja referentnih vrijednosti. Preporuka Vijeća omogućila bi državama članicama da pokreću rasprave i reforme u vezi s uvođenjem zajedničkih minimalnih standarda te da u tom području uzajamno surađuju.

2.10.

Ako se ne postigne dovoljan napredak u ostvarivanju željenih učinaka, EGSO preporučuje da se u skladu s člankom 153. UFEU-a donese direktiva o utvrđivanju pravno obvezujućih minimalnih standarda za sustave osiguranja u slučaju nezaposlenosti u državama članicama. Ona bi trebala sadržavati odredbe o europskim minimalnim standardima za neto stopu zamjene, trajanje prava i stopu pokrivenosti naknadom za nezaposlenost. EGSO se također zalaže za uvođenje minimalnih standarda na razini EU-a za trajno strukovno osposobljavanje i aktiviranje u okviru osiguranja u slučaju nezaposlenosti. Minimalni uvjeti ne sprečavaju države članice da uspostave ambicioznije standarde (vidjeti točku 16. preambule europskog stupa socijalnih prava). Postojeći standardi u državama članicama ne bi se smjeli smanjivati. EGSO preporučuje da se minimalni standardi za sustave osiguranja u slučaju nezaposlenosti u državama članicama utvrde u kombinaciji s prikladnom primjenom klauzule o nesmanjivanju razine zaštite (zabrane smanjenja razine standarda pod izlikom uvođenja minimalnih standarda). Time bi se vodilo računa o cilju EU-a u pogledu poboljšanja životnih i radnih uvjeta među državama članicama u skladu s uzlaznom konvergencijom (članak 151. UFEU-a).

2.11.

Kad je riječ o potpori nezaposlenim osobama, potrebno je razlikovati naknade u području socijalne sigurnosti (naknade za osiguranje) i socijalnu pomoć. Naknade za osiguranje u pravilu se temelje na doprinosima i uvjetovane su određenim razdobljem zaposlenosti. Socijalna pomoć ne ovisi o doprinosima i financira se iz poreza, služi kao potpora osobama koje ne mogu samostalno osigurati sredstva za život te podliježe ispitivanju potreba. U ovom samoinicijativnom mišljenju EGSO se bavi naknadama u području socijalne sigurnosti.

2.12.

U kontekstu rasprave o produbljivanju ekonomske i monetarne unije Komisija predlaže uspostavu funkcije stabilizacije europodručja (s mogućnošću sudjelovanja zemalja izvan europodručja), kojom će se omogućiti bolje reakcije na asimetrične šokove u budućnosti. Kao jednu od mogućnosti povezanih s funkcijom stabilizacije Komisija predlaže uspostavu europskog sustava reosiguranja u slučaju nezaposlenosti, koji bi mogao djelovati kao „fond za reosiguranje” za nacionalne sustave u slučaju nezaposlenosti (13). Taj je fiskalni prijedlog, koji trenutačno izaziva prijepore, potrebno jasno razlikovati od ovog samoinicijativnog mišljenja, koje služi kao prijedlog u okviru socijalne politike za osnaživanje socijalne dimenzije EU-a.

2.13.

EGSO je nedavno podržao razmatranje mogućnosti da se u cijelom EU-u uvedu minimalni standardi za nacionalne sustave u slučaju nezaposlenosti, među ostalim i zato da bi sve osobe koje traže posao imale pravo na financijsku potporu (14). Odbor se u ovom samoinicijativnom mišljenju bavi upravom tom zadaćom.

3. Opće napomene

3.1.

U skladu sa smjernicom br. 7 iz smjernica za politike zapošljavanja za 2018. (15) – koje će se primjenjivati i 2019. (16) – države članice trebale bi nezaposlenim osobama osigurati primjerene naknade za nezaposlenost tijekom razumno dugog razdoblja, ovisno o njihovim doprinosima i nacionalnim pravilima o ispunjavanju uvjeta za primanje naknada. Zahvaljujući toj preporuci u smjernicama za politike zapošljavanja uzima se u obzir europski stup socijalnih prava.

3.2.

Smanjenje broja osoba pogođenih ili ugroženih siromaštvom i socijalnom isključenošću jedan je od pet ciljeva strategije Europa 2020. i jedan od 17 ciljeva UN-ova Programa održivog razvoja do 2030. godine. Pregledom socijalnih pokazatelja koji je uveden u kontekstu europskog stupa socijalnih prava prate se kretanja i napredak u državama članicama u pogledu osoba pogođenih ili ugroženih siromaštvom i socijalnom isključenošću.

3.3.

EGSO upućuje na zaključak Europske komisije prema kojemu trajanje prava na naknadu u okviru osiguranja u slučaju nezaposlenosti izravno utječe na rizik od siromaštva koji prijeti nezaposlenim osobama. Države članice s izdašnijim sustavima osiguranja u slučaju nezaposlenosti i većim izdacima za aktivne politike i mjere u vezi s tržištem rada uspješnije su u održivoj reintegraciji nezaposlenih na tržište rada (17). Među državama članicama postoje velike razlike. Maksimalno trajanje prava na naknadu za nezaposlenost kreće se u rasponu od 90 dana u Mađarskoj do neograničenog trajanja u Belgiji (18).

3.4.

EGSO smatra da bi naknade u području socijalne sigurnosti morale biti takve da se s pomoću njih osigurava primjeren životni standard u slučaju rizika kao što je nezaposlenost. Stoga naknada u okviru osiguranja u slučaju nezaposlenosti, odnosno neto stopa zamjene mora biti primjerena. I ovdje postoje znatne razlike unutar EU-a. Neto stope zamjene za radnika s niskim primanjima i kratkim radnim stažem (godinu dana) u rasponu su od manje od 20 % prijašnjih (neto) primanja u Mađarskoj pa do 90 % u Luksemburgu (19).

3.5.

Broj nezaposlenih koji primaju naknadu iz osiguranja u slučaju nezaposlenosti u odnosu na ukupni broj nezaposlenih izražava se stopom pokrivenosti. Stopa pokrivenosti izražava se u odnosu na trajanje nezaposlenosti (npr. udio nezaposlenih koji primaju naknadu nakon godine dana nezaposlenosti). I tu postoje velike razlike među državama članicama. Kratkotrajno nezaposlene osobe (osobe koje su bile nezaposlene manje od godine dana) koje primaju naknadu za nezaposlenost u prosjeku čine samo jednu trećinu nezaposlenih. Njemačka s otprilike 63 % ima najvišu stopu pokrivenosti. S druge strane, stope pokrivenosti na Malti, u Hrvatskoj, Poljskoj, Rumunjskoj i Bugarskoj znatno su ispod 15 % (20).

3.6.

Uzroci niske stope pokrivenosti u državama članicama mogu biti različiti. Jedan je od uzroka nezaposlenost mladih. Mlade nezaposlene osobe koje ne uspiju ući na tržište rada često nemaju pravo na naknadu jer nemaju dovoljno radnog staža, zbog čega u mnogim slučajevima ne primaju nikakvu naknadu.

3.7.

EGSO još jednom ističe ključnu važnost prelaska mladih iz (školske) izobrazbe na tržište rada. Njima je potrebno pružiti što veću potporu kako bi se osigurala što brža integracija na tržište rada.

3.8.

Na stopu pokrivenosti utječe i trajanje nezaposlenosti. Iako prosječna stopa pokrivenosti kratkotrajno nezaposlenih u EU-u iznosi otprilike 33 %, kod dugotrajno nezaposlenih ona je niža jer je trajanje prava na naknadu za nezaposlenost u većini država članica vremenski ograničeno. EGSO preporučuje određivanje ciljne vrijednosti za stopu pokrivenosti za kratkotrajno nezaposlene (osobe koje su nezaposlene manje od godine dana).

3.9.

Još jedan uzrok niske stope pokrivenosti jesu novi oblici zapošljavanja, kao i nestandardno i nesigurno zapošljavanje, koji otežavaju ostvarivanje prava na naknadu. S obzirom na politički dogovor Vijeća o preporuci o pristupu radnika i samozaposlenih osoba socijalnoj zaštiti, EGSO zagovara sveobuhvatno rješenje u smislu priznavanja prava na socijalno osiguranje za radnike u novim oblicima zapošljavanja (21).

3.10.

U skladu s načelom 1. europskog stupa socijalnih prava svi imaju pravo na kvalitetno i uključivo obrazovanje, osposobljavanje i cjeloživotno učenje kako bi održali i stekli vještine s pomoću kojih mogu u cijelosti sudjelovati u društvu i uspješno se kretati na tržištu rada. EGSO stoga podržava određivanje ciljnih vrijednosti za trajno strukovno osposobljavanje i aktiviranje te ponavlja svoje stajalište da bi jamčenje prava na cjeloživotno učenje svim osobama trebalo biti na dnevnom redu EU-a (22).

3.11.

EGSO se slaže s mišljenjem Europske komisije da poboljšani standardi sustava osiguranja u slučaju nezaposlenosti u državama članicama omogućuju bolje funkcioniranje tržišta rada. No niski standardi ne znače nužno manje državne rashode jer nezaposleni koji ne primaju naknade u okviru osiguranja u slučaju nezaposlenosti većinom primaju druge oblike državne potpore (na primjer pomoć za nezaposlene osobe ili minimalni dohodak). Odbor se slaže s Komisijom kako je razumno pretpostaviti da će se dodatni rashodi za poboljšane standarde u području osiguranja u slučaju nezaposlenosti – zajedno s aktivnom politikom tržišta rada – u razmjerno kratkom roku nadoknaditi porastom zaposlenosti i s tim povezanim većim poreznim prihodima te bržim gospodarskim rastom (23).

4. Posebne napomene

4.1.

4.2.

EGSO stoga preporučuje određivanje ciljnih vrijednosti za naknade za nezaposlenost u državama članicama. Te bi ciljne vrijednosti trebalo odrediti za neto stopu zamjene, trajanje prava i stopu pokrivenosti. EGSO također preporučuje određivanje ciljnih vrijednosti za trajno strukovno osposobljavanje i aktiviranje.

4.3.

EGSO izričito pozdravlja napore Komisije u pogledu provedbe europskog stupa socijalnih prava, među ostalim, u europskom semestru te poticanja postupka određivanja referentnih vrijednosti naknada u okviru nacionalnih sustava osiguranja u slučaju nezaposlenosti (među ostalim s pomoću zajedničkog izvješća). Ocjenjivanje prema referentnim vrijednostima ispravno se tumači kao važan instrument za provedbu europskog stupa socijalnih prava. Te je napore potrebno pojačati i povezati s trajnim postupkom praćenja. Postupak određivanja referentnih vrijednosti za naknade za nezaposlenost mora biti usmjeren na pridonošenje uzlaznoj socijalnoj konvergenciji u EU-u i boljem funkcioniranju tržišta rada.

4.4.

Prema mišljenju EGSO-a, preporuke za pojedinačne zemlje trebale bi sadržavati konkretne ciljne vrijednosti za neto stopu zamjene, trajanje prava i stopu pokrivenosti, kao i za trajno strukovno osposobljavanje i aktiviranje. S tim u vezi Odbor podržava pristup Komisije prema kojem izdašnija davanja moraju ići ruku pod ruku s aktiviranjem nezaposlenih osoba na odgovarajući način.

4.5.

Uspjeh jedinstvenog tržišta u velikoj mjeri ovisi o učinkovitosti tržištâ rada i sustavâ socijalne skrbi te o sposobnosti europskih gospodarstava da se prilagode šokovima. S tom pretpostavkom uspostavljena je strategija Europa 2020. kao strategija za preobrazbu EU-a u pametno, održivo i uključivo gospodarstvo s ciljem postizanja visoke razine zaposlenosti, produktivnosti i socijalne kohezije (25). EGSO ističe da EU neće ostvariti cilj strategije Europa 2020. da se broj osoba pogođenih ili ugroženih siromaštvom i socijalnom isključenošću smanji za 20 milijuna.

4.6

EGSO smatra da nakon izbora za Europski parlament održanih od 23. do 26. svibnja 2019. nova Komisija mora hitno predložiti mjere za poboljšanje funkcioniranja tržištâ rada i postizanje uzlazne socijalne konvergencije u državama članicama. Također je potrebna nova strategija za socijalnu dimenziju Europe nakon 2020.

4.7.

Države članice trenutačno raspravljaju o socijalnoj dimenziji Europe nakon 2020. Jedno od pitanja koje se pritom postavlja jest koji bi ključni aspekti trebali definirati buduću socijalnu dimenziju (26). EGSO smatra da su bolje funkcioniranje tržištâ rada i borba protiv siromaštva i socijalne isključenosti ključni aspekti socijalne dimenzije Europe nakon 2020. Tu bi znatan doprinos mogle dati ciljne vrijednosti za naknade za nezaposlenost u državama članicama.

4.8.

Socijalne ciljne vrijednosti s vremenom moraju dovesti do socijalne konvergencije. Građani moraju biti upoznati s tim da prava i načela, kao što su ona sadržana u europskom stupu socijalnih prava, nisu samo mrtvo slovo na papiru nego se konkretno provode i pridonose postupnom poboljšanju njihovih životnih uvjeta.

4.9.

Ako ciljevi europskog semestra ne budu imali zadovoljavajuće učinke, EGSO preporučuje da se u skladu s člankom 153. UFEU-a donese direktiva o utvrđivanju pravno obvezujućih minimalnih standarda za sustave osiguranja u slučaju nezaposlenosti u državama članicama radi ostvarivanja socijalne dimenzije Europe nakon 2020. Ona bi trebala sadržavati odredbe o europskim minimalnim standardima za neto stopu zamjene, trajanje prava i stopu pokrivenosti naknadom za nezaposlenost. EGSO se također zalaže za uvođenje minimalnih standarda na razini EU-a za trajno strukovno osposobljavanje i aktiviranje u okviru osiguranja u slučaju nezaposlenosti.

Bruxelles, 11. prosinca 2019.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER

(1) Tematski informativni članak europskog semestra – Naknade za nezaposlenost – 2017.

(2) COM(2018) 761 final, 21.11.2018., Vijeće EPSCO ST 7619 2019, 15.3.2019.

(3) SL C 62, 15.2.2019., str. 165.

(4) SL C 81, 2.3.2018., str. 145.

(5) SL L 224, 5.9. 2018., str. 4.

(6) SL L 224, 5.9.2018., str. 4.

(7) SL L 185, 11.7. 2019., str. 44.

(8) COM(2018) 761 final, 21.11.2018., Vijeće EPSCO ST 7619 2019, 15.3.2019.

(9) SL L 224, 5.9.2018., str. 4.

(10) Eurostat, 16.10.2019.

(11) SL C 262, 25.7.2018., str. 1.

(12) SL C 13, 15.1.2016., str. 40.

(13) COM(2017) 822 final, 6.12.2017.

(14) SL C 129, 11.4.2018., str. 7.

(15) SL L 224, 5.9.2018., str. 4.

(16) SL L 185, 11.7. 2019., str. 44.

(17) Tematski informativni članak europskog semestra – Naknade za nezaposlenost – 2017.

(18) COM(2018) 761 final, 21.11.2018., Vijeće EPSCO ST 7619 2019, 15.3.2019.

(19) COM(2018) 761 final, 21.11.2018., Vijeće EPSCO ST 7619 2019, 15.3.2019.

(20) COM(2018) 761 final, 21.11.2018., Vijeće EPSCO ST 7619 2019, 15.3.2019.

(21) SL C 129, 11.4.2018., str. 7.

(22) SL C 237, 6.7.2018., str. 8. i mišljenja EGSO-a SL C 14, 15.1.2020., str. 1. i SL C 14, 15.1.2020., str. 46.

(23) Tematski informativni članak europskog semestra – Naknade za nezaposlenost – 2017.

(24) COM(2018) 761 final, 21.11.2018., Vijeće EPSCO ST 7619 2019, 15.3.2019.

(25) COM(2018) 761 final, 21.11.2018., Vijeće EPSCO ST 7619 2019, 15.3.2019.

(26) Vijeće EPSCO 6622/19 INIT, 27.2.2019.

DODATAK

Sljedeći su amandmani odbijeni tijekom rasprave premda su dobili barem četvrtinu glasova (pravilo 59. stavak 3. Poslovnika):

1. Točka 1.12.

Izmijeniti kako slijedi:

EGSO preporučuje da se rezultati postupka određivanja referentnih vrijednosti pomno prate i ocjenjuju. Ako se ne postigne dovoljan napredak u ostvarivanju željenih učinaka, trebalo bi razmotriti uvesti pravno obvezujući pravni okvir instrument kojim bi se poduprla i nadopunila nastojanja država članica da moderniziraju sustave osiguranja u slučaju nezaposlenosti. Uz preporuku Vijeća koja bi trebala poslužiti kao smjernica za države članice, EGSO preporučuje da se u skladu s člankom 153. UFEU-a razmotri donese direktiva obvezujući pravni okvir o utvrđivanju pravno obvezujućih minimalnih standarda za sustave osiguranja u slučaju nezaposlenosti u državama članicama. Ona bi trebala Taj pravni okvir trebao bi sadržavati odredbe o europskim minimalnim standardima za neto stopu zamjene, trajanje prava i stopu pokrivenosti naknadom za nezaposlenost . EGSO se također zalaže za uvođenje minimalnih standarda na razini EU-a za trajno strukovno osposobljavanje i aktiviranje u okviru osiguranja u slučaju nezaposlenosti.

Rezultat glasovanja:

Za:	64
Protiv:	119
Suzdržani:	19

2. Točka 2.10.

Ako se nakon pomnog praćenja i ocjenjivanja rezultata ne postigne dovoljan napredak u ostvarivanju željenih učinaka, EGSO preporučuje da se u skladu s člankom 153. UFEU-a razmotri donese obvezujući pravni okvir direktiva o utvrđivanju pravno obvezujućih minimalnih standarda za sustave osiguranja u slučaju nezaposlenosti u državama članicama. Ona bi trebala Taj pravni okvir trebao bi sadržavati odredbe o europskim minimalnim standardima za neto stopu zamjene, trajanje prava i stopu pokrivenosti naknadom za nezaposlenost . EGSO se također zalaže za uvođenje minimalnih standarda na razini EU-a za trajno strukovno osposobljavanje i aktiviranje u okviru osiguranja u slučaju nezaposlenosti. Minimalni uvjeti ne sprečavaju države članice da uspostave ambicioznije standarde (vidjeti točku 16. preambule europskog stupa socijalnih prava). Postojeći standardi u državama članicama ne bi se smjeli smanjivati. EGSO preporučuje da se minimalni standardi za sustave osiguranja u slučaju nezaposlenosti u državama članicama utvrde u kombinaciji s prikladnom primjenom klauzule o nesmanjivanju razine zaštite (zabrane smanjenja razine standarda pod izlikom uvođenja minimalnih standarda). Time bi se vodilo računa o cilju EU-a u pogledu poboljšanja životnih i radnih uvjeta među državama članicama u skladu s uzlaznom konvergencijom (članak 151. UFEU-a).

Rezultat glasovanja:

Za:	63
Protiv:	122
Suzdržani:	18

3. Točka 4.9.

Ako ciljevi europskog semestra nakon pomnog praćenja i ocjenjivanja ne budu imali zadovoljavajuće učinke, EGSO preporučuje da se razmotri u skladu s člankom 153. UFEU-a donese direktiva pravni okvir o utvrđivanju pravno obvezujućih minimalnih standarda za sustave osiguranja u slučaju nezaposlenosti u državama članicama radi ostvarivanja socijalne dimenzije Europe nakon 2020. Ona bi trebala Taj pravni okvir trebao bi sadržavati odredbe o europskim minimalnim standardima za neto stopu zamjene, trajanje prava i stopu pokrivenosti naknadom za nezaposlenost . EGSO se također zalaže za uvođenje minimalnih standarda na razini EU-a za trajno strukovno osposobljavanje i aktiviranje u okviru osiguranja u slučaju nezaposlenosti.

Rezultat glasovanja:

Za:	63
Protiv:	122
Suzdržani:	21

24.3.2020

Službeni list Europske unije

C 97/41

Mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Izrada programa EU-a za prava osoba s invaliditetom za razdoblje 2020.–2030.: doprinos Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora”

(samoinicijativno mišljenje)

(2020/C 97/06)

Izvjestitelj:

Ioannis VARDAKASTANIS

Odluka Plenarne skupštine:	24.1.2019.
Pravni temelj:	pravilo 32. stavak 2. Poslovnika
	(samoinicijativno mišljenje)
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za zapošljavanje, socijalna pitanja i građanstvo
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	15.11.2019.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	11.12.2019.
Plenarno zasjedanje br.:	548
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	178/1/2

1. Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO poziva Europsku komisiju da pri izradi programa za prava osoba s invaliditetom za razdoblje 2020.–2030. ozbiljno razmotri sljedeće preporuke i zaključke i da u cijelosti provede Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom te ispuni svoje obveze u okviru Programa do 2030. i ciljeve održivog razvoja, u kojima se invaliditet spominje 11 puta. EGSO posebno preporučuje sljedeće:

1.2.

Da kontaktne točke za pitanja invaliditeta budu prisutne u svim glavnim upravama i agencijama Komisije i u svim institucijama EU-a, pri čemu bi središnja kontaktna točka djelovala u sklopu Glavnog tajništva Europske komisije, s obzirom na transverzalnu narav pitanja invaliditeta, te da Odbor za prava osoba s invaliditetom koji se sastoji od tih kontaktnih točaka nadzire provedbu programa. Budući da će sada postojati povjerenica zadužena za ravnopravnost, ujedno je od ključne važnosti da u Glavnoj upravi za pravosuđe postoji kontaktna točka za pitanja invalidnosti.

1.3.

Da Europska komisija, Parlament i Vijeće uspostave međuinstitucijski mehanizam (1), pri čemu bi se predsjednici tih institucija sastajali na početku svakog mandata. EGSO ujedno poziva na uspostavu radne skupine za pitanja invaliditeta unutar Vijeća kako bi se to olakšalo.

1.4.

Da institucije EU-a stave na raspolaganje sva potrebna sredstva, ljudske resurse i financijsku potporu okviru EU-a za praćenje Konvencije o pravima osoba s invaliditetom kako bi mu se zajamčilo da može izvršavati svoje zadaće u skladu s člankom 33. stavkom 2. Konvencije o pravima osoba s invaliditetom.

1.5.

Da se uspostavi Europski odbor za pristupačnost u svrhu praćenja provedbe zakonodavstva EU-a o pristupačnosti.

1.6.

Da Europska komisija preispita nadležnosti koje dijeli s državama članicama, a koje proizlaze iz Konvencije o pravima osoba s invaliditetom i prava EU-a, kako bi se utvrdilo u kojim aspektima provedbe EU može surađivati s državama članicama. To bi trebalo provesti tako da se izradi izjava o nadležnostima kojom se revidira izjava o isključivim nadležnostima EU-a i sklapanjem Fakultativnog protokola uz Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom.

1.7.

Da Europska komisija uključi načela socijalnog stupa u program, s posebnim prijedlozima za provedbu načela 17 o uključivanju osoba s invaliditetom.

1.8.

Da se poduzmu konkretne mjere za provedbu programa. Mjere koje bi najžurnije trebalo provesti su sljedeće: donošenje zakonodavstva o suzbijanju svih oblika diskriminacije na temelju invaliditeta (2), direktiva za usklađivanje priznavanja procjene invaliditeta diljem EU-a kako bi se olakšala sloboda kretanja osoba s invaliditetom, mjere kojima se osobama s invaliditetom jamči pravo na političko sudjelovanje na razini EU-a te smjernice državama članicama da to osiguraju i na nacionalnoj razini, obvezujuće zakonodavstvo o usklađivanju standarda pristupačnosti za izgrađeni okoliš, mjere za usklađivanje minimalnih standarda za primjereni smještaj na radnom mjestu i utvrđivanje smjernica o minimalnim standardima za davanja za invalidnost i pružanje usluga, uključujući potporu za samostalan život i, gdje je to moguće, pružanje osobne pomoći u državama članicama.

1.9.

Da se pitanja ravnopravnosti osoba s invaliditetom uključe u sve gospodarske, socijalne i okolišne politike EU-a, točnije u Strategiju za ravnopravnost spolova, Garanciju za mlade, Novi zeleni pakt, garanciju za djecu i predstojeću Zelenu knjigu o starenju.

1.10.

Da institucije EU-a i države članice postignu dogovor o Garanciji za prava osoba s invaliditetom, sličnoj Garanciji za mlade kako bi se osobe s invaliditetom uključile u zapošljavanje, pripravništvo, posredovanje pri zapošljavanju i daljnje obrazovanje.

1.11.

Da se proračunom EU-a bolje podrže osobe s invaliditetom ulaganjem u istraživanje razvoja nove asistivne tehnologije, usmjeravanjem sredstava na povećanje pristupačnosti programa Erasmus+ kako bi se povećalo sudjelovanje osoba s invaliditetom, financiranjem prelaska s institucijske skrbi na obiteljsku skrb, skrb u zajednici i neovisan život, u kombinaciji sa snažnim mehanizmima za praćenje i evaluaciju na razini država članica, kao i strateškim ulaganjem sredstava EU-a u provedbu Konvencije o pravima osoba s invaliditetom u državama članicama, osobito u područjima gdje EU nema potpunu nadležnost.

1.12.

Da bi program trebao imati ulogu u promicanju prava osoba s invaliditetom u vanjskom djelovanju EU-a.

1.13.

Da je poboljšanje prikupljanja podataka i publikacija o osobama s invaliditetom u radu Eurostata ključno za program.

1.14.

Da program sadrži jasna i opipljiva mjerila i mjerljive pokazatelje, osobito za žene i djevojčice s invaliditetom, mlade i starije osobe s invaliditetom, kao i izbjeglice i migrante te pripadnike skupine LGBTI s invaliditetom.

1.15.

Da Komisija putem europskog semestra vrši pritisak na države članice kako bi razvile vlastite nacionalne strategije za osobe s invaliditetom za promicanje uključivanja ravnopravnosti osoba s invaliditetom u nacionalne programe reformi i rješavanje pitanja provedbe Konvencije o pravima osoba s invaliditetom u okviru tih programa.

1.16.

Da program uključuje podizanje svijesti o pravima osoba s invaliditetom u skladu s Konvencijom o pravima osoba s invaliditetom.

1.17.

Da se – kada se socijalni dijalog vodi na razini EU-a i na nacionalnoj razini, a socijalni partneri pregovaraju o kolektivnim ugovorima – uvelike uzmu u obzir prava osoba s invaliditetom i provedba Konvencije o pravima osoba s invaliditetom uz potpuno savjetovanje s organizacijama osoba s invaliditetom i njihovo sudjelovanje.

1.18.

Da se osigura potpuno i aktivno sudjelovanje organizacija osoba s invaliditetom i organizacija civilnog društva u izradi i provedbi novog programa te upravljanju njime.

2. Uvod

2.1.

Budući da je riječ o strategiji koja će se izraditi i provoditi u kontekstu u kojem su EU i sve države članice potpisale i ratificirale Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom, EGSO ističe da bi program trebao služiti kao sredstvo za razmatranje cjelokupnog područja primjene Konvencije o pravima osoba s invaliditetom.

2.2.

Za razliku od trenutačne Strategije za osobe s invaliditetom, programom za razdoblje 2020.–2030. ujedno bi trebalo uzeti u obzir nedjeljivu povezanost između obveza u okviru Konvencije o pravima osoba s invaliditetom i predanosti ciljevima održivog razvoja i stupu socijalnih prava. Stoga EGSO predlaže da se program naslovi „Europski program za prava osoba s invaliditetom za razdoblje 2020.–2030.”

2.3.

S obzirom na ocjenjivanje EU-a koji je Odbor Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom proveo tijekom 2015., EGSO ističe da se program ujedno mora izgraditi na temelju zaključnih zapažanja i preporuka.

2.4.

Novi program trebao bi se temeljiti na međusektorskom, sveobuhvatnom pregledu cjelokupnog zakonodavstva i politike EU-a i biti usklađen s ostalim inicijativama i strategijama EU-a kako bi se zajamčila potpuna usklađenost s Konvencijom o pravima osoba s invaliditetom. Ujedno treba odražavati pristup invaliditetu temeljen na ljudskim pravima i uključiti najnovija kretanja u područjima socijalnih i digitalnih prava.

2.5.

Uzimajući u obzir ranjivost određenih skupina osoba s invaliditetom, u svim područjima programa posebnu bi pozornost trebalo posvetiti ženama, djeci, mladim i starijim osobama s invaliditetom, izbjeglicama i migrantima s invaliditetom, pripadnicima skupine LGBTI s invaliditetom, kao i beskućnicima s invaliditetom.

3. Načela Europskog programa za prava osoba s invaliditetom

3.1.

U skladu s općim načelima navedenim u članku 3. Konvencije o pravima osoba s invaliditetom, EGSO smatra da bi s pomoću programa trebalo uključiti invaliditet u sve politike i zakonodavstvo EU-a kojima se utječe na život osoba s invaliditetom. U okviru programa moraju se poštovati načela nediskriminacije, pristupačnosti, sudjelovanja i uključenosti, jednakih mogućnosti, ravnopravnosti muškaraca i žena, poštovanja neotuđivog dostojanstva i autonomije pojedinca, prihvaćanje osoba s invaliditetom kao dijela ljudske raznolikosti i čovječanstva, kao i prepoznati da se kapaciteti osoba s invaliditetom razvijaju te da imaju pravo na očuvanje svojeg identiteta.

4. Područje primjene Europskog programa za prava osoba s invaliditetom

4.1. Borba protiv diskriminacije i nejednakosti (3)

4.1.1.

Polovina svih Europljana smatra da je diskriminacija na temelju invaliditeta raširena u EU-a, a stopa diskriminacije raste (4). EGSO stoga preporučuje sljedeće:

4.1.2.

Da institucije EU-a poduzmu mjere za donošenje horizontalne direktive za suzbijanje diskriminacije (osoba s invaliditetom) kojom se osobama s invaliditetom pruža zaštita od diskriminacije u svim područjima života. Time se uskraćivanje pristojnog smještaja u bilo kojem području života mora prepoznati kao oblik diskriminacije na temelju invaliditeta, uz prepoznavanje drugih oblika diskriminacije kao što su „sudiskriminacija” te višestruka i intersekcijska diskriminacija.

4.1.3.

Da institucije EU-a ubrzaju donošenje Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Istanbulska konvencija) zajedno s konkretnim mjerama za sprečavanje, suzbijanje i kažnjavanje rodno uvjetovanog nasilja.

4.1.3.1.

Da sve institucije EU-a zajamče pristupačnost u okviru svoje uloge javnog poslodavca, primjerice jamčenjem dostupnih unutarnjih i vanjskih internetskih stranica, politika ljudskih resursa i postupaka za povećanje prisustva osoblja s invaliditetom i uključivosti europskih škola.

4.1.3.2.

Da institucije EU-a s pomoću sredstava EU-a osiguraju mjere za ispravljanje nedostatka jednakih mogućnosti za osobe s invaliditetom. Više pozornosti trebalo bi posvetiti osobama koje se suočavaju s višestrukom ili intersekcijskom diskriminacijom na temelju nacionalnosti, dobi, rase ili etničke pripadnosti, spola, religije ili uvjerenja, rodnog identiteta i seksualne orijentacije.

4.1.3.3.

Da se članak 7. postojeće Uredbe (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (5) o zajedničkim odredbama (UZO za razdoblje 2014.–2020.) uključi u predloženu novu UZO za razdoblje 2021.–2027. u skladu s prethodnim preporukama EGSO-a te da se to načelo izravno ugradi u glavni tekst predložene uredbe o EFRR-u. Pristupačnost za osobe s invaliditetom trebalo bi uključiti i kao preduvjet za programe koji će koristiti fondove EU-a.

4.1.3.4.

Da institucije EU-a uključe pitanja ravnopravnosti osoba s invaliditetom u sve gospodarske, socijalne i okolišne politike EU-a, točnije u Strategiju za ravnopravnost spolova, Garanciju za mlade, Novi zeleni pakt, garanciju za djecu i predstojeću Zelenu knjigu o starenju.

4.1.3.5.

Da Komisija promiče usklađenost zakonodavstva država članica u području pravne sposobnosti s Konvencijom o pravima osoba s invaliditetom (6) i olakša razmjenu stručnog znanja među državama članicama.

4.2. Jamčenje potpunog sudjelovanja i slobodnog kretanja

4.2.1.

Osobe s invaliditetom i dalje ne mogu ostvarivati pravo na slobodno kretanje u EU-u zbog nedostatka usklađenog priznavanja procjene invaliditeta i nemogućnosti prijenosa prava na pomoćne usluge i dodatke pri preseljenju u drugu državu članicu. Daljnja institucionalizacija, nedovoljna ulaganja u usluge utemeljene na zajednici i općenita nepristupačnost uobičajenih usluga također otežavaju sudjelovanje osoba s invaliditetom u društvu. EGSO stoga preporučuje sljedeće:

4.2.2.

Da Komisija predloži direktivu za usklađivanje priznavanja procjene invaliditeta za osobe koje se sele iz jedne države članice u drugu. Tom direktivom institucije EU-a moraju poduprijeti pravo osoba s invaliditetom na slobodu kretanja jamčenjem prenosivosti naknada za socijalno osiguranje, bilo u vidu njihovog trajnog pružanja u državi članici podrijetla, novoj državi članici boravišta ili postupnog prijelaza između njih. Treba osigurati istovjetna prava i prihvatljivost za usluge kad je riječ o preseljenju osoba s invaliditetom u drugu državu članicu. To se mora provesti na koordiniran način kojim se omogućava neometana i brza prenosivost tih prava (7), uključujući osobnu pomoć.

4.2.2.1.

Da institucije EU-a osiguraju da se sredstva EU-a nikada ne koriste za daljnju institucionalizaciju osoba s invaliditetom (8) i da se aktivno ulažu u usluge u okviru zajednice i obitelji. Ključno je da se mladima koji sudjeluju u Europskim snagama solidarnosti ne dodjeljuju angažmani u ustanovama za institucionalnu skrb jer se time potiče segregacija. Ulaganja bi trebala biti namijenjena i za osposobljavanje radnika trenutačno zaposlenih u institucijama kako bi se ponudila skrb u skladu s Konvencijom o pravima osoba s invaliditetom, osmišljena u suradnji s osobama s invaliditetom i utemeljena na zajednici. Europska komisija također bi trebala proširiti svijest o šteti koju su institucije za pružanje skrbi nanijele osobama s invaliditetom kako bi se države članice potaknulo da prijeđu na alternativne vrste skrbi koje se temelje na zajednici.

4.2.2.2.

Da institucije EU-a na prvo mjesto stave pristup kulturi i aktivnostima u slobodno vrijeme korištenjem sredstava EU-a, točnije promicanjem i formaliziranjem uporabe iskaznice EU-a za osobe s invaliditetom u svim državama članicama, uz potporu sredstava EU-a.

4.2.2.3.

Da institucije EU-a zajamče dostupnost znakovnog jezika, Brailleovog pisma i lako čitljivog teksta u svojim dijalozima s građanima.

4.2.2.4.

Da institucije EU-a poduzmu političke inicijative za uklanjanje svih prepreka koje otežavaju političko sudjelovanje osobama s invaliditetom i uskraćuju im aktivno i pasivno biračko pravo, posebno za osobe s intelektualnim teškoćama i problemima mentalnog zdravlja koje su suočene s posebnom diskriminacijom. Europska komisija ujedno mora zajamčiti potpunu pristupačnost izbornog postupka. U tom bi pogledu Europska komisija trebala poticati sve države članice da zajamče političko sudjelovanje svojih građana s invaliditetom u njihovim nacionalnim, regionalnim i lokalnim izbornim postupcima.

4.2.2.5.

Da institucije EU-a donesu odgovarajuće mjere kako bi se osiguralo da sve osobe s invaliditetom mogu ostvarivati sva prava sadržana u ugovorima i zakonodavstvu EU-a, potiču nezadiruće mjere i potporu pri odlučivanju za osobe s invaliditetom i zajamče slobodu i sigurnost za sve osobe s invaliditetom.

4.2.2.6.

Da institucije EU-a promiču strukturno sudjelovanje osoba s invaliditetom i organizacija osoba s invaliditetom, uključujući one koji rade s djecom s invaliditetom, u svim postupcima donošenja odluka na nacionalnoj razini i na razini EU-a, te da financiraju izgradnju kapaciteta organizacija osoba s invaliditetom. Europska komisija i druga tijela EU-a također bi trebali zajamčiti da osobe s invaliditetom lako sudjeluju u javnim savjetovanjima.

4.3. Postizanje pristupa u svim okruženjima

4.3.1.

Nepristupačni javni prostori, zgrade, prijevoz i tehnologija i dalje onemogućuju prevelikom broju osoba s invaliditetom da imaju aktivnu ulogu u društvu i ugrožavaju njihovu sigurnost. EGSO stoga preporučuje sljedeće:

4.3.1.1.

Da Europska komisija poduzme konkretne mjere za uspostavu Europskog odbora za pristupačnost, sličnog Odboru za pristupačnost SAD-a, za praćenje provedbe zakonodavstva EU-a o pristupačnosti i olakšavanje razvoja standarda i smjernica o pristupačnosti, razmjene najboljih praksi i značajnog sudjelovanja predstavničkih organizacija osoba s invaliditetom u području pristupačnosti.

4.3.2.

Da same institucije EU-a teže najvišim standardima pristupačnosti u fizičkoj infrastrukturi, uslugama i u digitalnom pogledu te da osobama s invaliditetom zajamče potpunu pristupačnost svih internetskih stranica administrativnih tijela EU-a i njihovih obrazaca za kontakt.

4.3.2.1.

Da institucije EU-a koriste zakonodavne i druge instrumente, kao što je standardizacija, za prevladavanje razlika koje nisu riješene Europskim aktom o pristupačnosti, radi usklađivanja minimalnih standarda pristupačnosti za sve aspekte izgrađenog okoliša (9) u urbanim i ruralnim područjima, ne zanemarujući pritom odredbe za osobe s intelektualnim i/ili psihosocijalnim invaliditetom.

4.3.2.2.

Da Europska komisija revidira, proširi i ojača putnička prava osoba s invaliditetom, primjerice objavljivanjem novog zakonodavnog prijedloga o multimodalnom prijevozu i revidiranjem postojeće Uredbe (EZ) br. 1107/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (10) o pravima osoba s invaliditetom u zračnom prijevozu, te da ukloni, uskladi i detaljno definira slučajeve „uskraćivanja ukrcaja” i poboljša druge postojeće uredbe.

4.3.2.3.

Da institucije EU-a zauzmu čvrsto stajalište o uklanjanju propisanog razdoblja prethodne obavijesti za pružanje željezničke pomoći u novoj Uredbi o pravima putnika u željezničkom prometu.

4.3.2.4.

Da Europska komisija dodatno poboljša pristupačnost željezničkog prijevoza (11) osiguravajući da države članice zajamče pristupačnost svih željezničkih perona i olakšaju pristup vagonima, ne samo s pomoću novih konstrukcija, nego i prilagodbom postojeće infrastrukture.

4.3.2.5.

Da Europska komisija državama članicama ponudi smjernice, u pogledu invaliditeta (12), o provedbi direktiva EU-a o zajedničkim minimalnim standardima za postupovna prava žrtava zločina ili osoba osumnjičenih ili optuženih za zločine, uključujući osposobljavanje o pravima osoba s invaliditetom namijenjeno osoblju uključenom u pristup pravosuđu. Organizacije osoba s invaliditetom trebale bi se smatrati suradničkim tijelima i imati poseban status koji im pruža legitimnost na sudovima.

4.3.2.6.

Da Europska komisija zajamči da pružanje pristupačnosti bude kriterij prihvatljivosti za pristup sredstvima EU-a (13).

4.3.2.7.

Da Europska komisija uloži u istraživanje za razvoj nove asistivne tehnologije i uređaja za osobe s invaliditetom.

4.3.2.8.

Da pristupačnost treba promatrati u uskoj vezi s održivošću, npr. u sektoru građevine i prometa, i kao preduvjet za postizanje zelenije Europe za sve.

4.3.2.9.

Da Europska komisija podupre države članice u poboljšanju pristupačnosti novog i postojećeg izgrađenog okoliša, osobito smještajnih objekata, te poboljšanju osposobljavanja osoblja u svim prometnim mrežama kad je riječ o pružanju pomoći u pogledu pristupačnosti.

4.3.2.10.

Da bi Europska komisija trebala podržati države članice kako bi se zajamčilo da osobe s invaliditetom imaju pristup i potporu kako bi si mogle priuštiti pomoćne uređaje, tehnologiju i usluge, bez obzira na to u kojoj se državi EU pružaju.

4.3.2.11.

Da Europska komisija podupre države članice u jamčenju da se javnom nabavom osigura pristup osobama s invaliditetom kao građanima, korisnicima i državnim službenicima.

4.3.2.12.

Da Europska komisija državama članicama pruži potrebnu potporu u ispravnom i pravodobnom prenošenju Direktive o pristupačnosti interneta.

4.4. Promicanje kvalitetnog zapošljavanja i strukovnog osposobljavanja

4.4.1.

Stopa zaposlenosti osoba s invaliditetom i dalje je nerazmjerno niska u odnosu na stopu zaposlenosti osoba bez invaliditeta te iznosi 48,1 % u usporedbi sa 73,9 %. Zaposlenost žena s invaliditetom znatno je niža (14). EGSO stoga poziva na sljedeće:

4.4.2.

Da Europska komisija predloži mjere za usklađivanje zakonodavstva diljem EU-a kad je riječ o tome što su poslodavci obvezni ponuditi te posljedično o potpori koju vlade moraju pružiti svojim poslodavcima kako bi se radnicima s invaliditetom pružio pristojan smještaj (15).

4.4.3.

Da institucije EU-a postanu uzori kad je riječ o zapošljavanju osoba s invaliditetom te da povećaju udio zaposlenika s invaliditetom u institucijama i administraciji EU-a.

4.4.3.1.

Da Europska komisija prouči djelotvornost sustava kvota koje mnoge države članice upotrebljavaju za promicanje zapošljavanja osoba s invaliditetom u cilju promicanja najboljih praksi i potencijalnog uvođenja takvog sustava u administraciju EU-a.

4.4.3.2.

Da institucije EU-a poduzmu mjere za ulaganje sredstava EU-a u inicijative za osposobljavanje, zapošljavanje i mobilnost radnih mjesta osoba s invaliditetom, uključujući potporu za socijalno poduzetništvo i poduzeća socijalne ekonomije, promičući sve vrste uključivog zapošljavanja u skladu s Konvencijom i s posebnim naglaskom na mladima, ženama, migrantima i izbjeglicama te starijim radnicima s invaliditetom (16). Naglasak bi trebalo staviti na pružanje potpore osobama s invaliditetom pri ostvarivanju prava na izbor u njihovu području rada te bi ujedno trebalo uložiti u strukovnu rehabilitaciju, zadržavanje radnih mjesta, napredak u karijeri i politike povratka na posao, s naglaskom na razvoju vještina za nova zanimanja.

4.4.3.3.

Da institucije EU-a i države članice postignu dogovor o Garanciji za prava osoba s invaliditetom, sličnoj Garanciji za mlade, kako bi se osobe s invaliditetom uključile u zapošljavanje, pripravništvo, posredovanje pri zapošljavanju i daljnje obrazovanje. U okviru inicijative za zapošljavanje osoba s invaliditetom trebalo bi izdvojiti financijska sredstva za potporu tom cilju.

4.4.3.4.

Da Europska komisija državama članicama pruži potrebnu potporu kako bi osigurala da se Direktiva (EU) 2019/1158 Europskog parlamenta i Vijeća (17) o ravnoteži između poslovnog i privatnog života roditelja i skrbnika u potpunosti provede, omogućujući roditeljima osoba s invaliditetom da ostvare pravo na odgovarajući dopust i fleksibilne radne uvjete, te da Europska komisija ustraje u tome da same osobe s invaliditetom ostvare pravo na tu fleksibilnost.

4.4.3.5.

Da se europski semestar i zakonodavstvo koriste kao alati za jamčenje da se radnicima s invaliditetom isplaćuje odgovarajuća/dogovorena plaća na istoj razini kao i zaposlenicima bez invaliditeta i nikad u iznosu manjem od minimalne plaće. Europska komisija trebala bi iskoristiti sredstva EU-a za reviziju dobrih praksi i radnog zakonodavstva o reintegraciji i rehabilitaciji radnika nakon dugotrajnog bolovanja, i za koje postoji mogućnost da su stekli invaliditet.

4.4.3.6.

Da Europska komisija podupre države članice u smanjenju rizika povezanog s prelaskom na tržište rada pružajući fleksibilnije sustave naknada i dodataka za invaliditet kako bi se izbjegao gubitak mreža za zaštitu od siromaštva i potaknulo zapošljavanje.

4.4.3.7.

Da Europska komisija potiče države članice da više pomažu poslodavcima u dobivanju informacija i osiguravanju financiranja za asistivnu tehnologiju, omogućujući bolju pristupačnost radnih mjesta i fleksibilnije radno vrijeme u odnosu na potrebe pojedinca. Konkretno, Europska komisija trebala bi podupirati istraživanje u cilju izgradnje poslovnog modela za radna mjesta s uključivim pristupom prema osobama s invaliditetom.

4.4.3.8.

Da Europska komisija državama članicama pruži potrebnu potporu u jamčenju da se Direktiva Vijeća 2000/78/EZ (18) o zabrani diskriminacije u zapošljavanju provede u cijelosti. Europska komisija i države članice usto bi trebale nastaviti s usvajanjem nacrta horizontalne direktive o nediskriminaciji u pristupu robi i uslugama jer diskriminacija u tom području može dovesti do diskriminacije na tržištu rada.

4.4.3.9.

Da Europska komisija podupre države članice u uvođenju politika o društvenoj odgovornosti poduzeća i invaliditetu kako bi se invaliditet integrirao u politike poduzeća u području zapošljavanja. Europska komisija ujedno bi trebala pružiti potporu državama članicama u promicanju aspekata invaliditeta i pristupačnosti u nefinancijskim informacijama koje pružaju poduzeća.

4.4.3.10.

Da Europska komisija podupre prava osoba s invaliditetom diljem Unije kako bi one mogle ostvarivati svoja radna i sindikalna prava na ravnopravnoj osnovi s drugima. To bi trebalo provesti u suradnji sa socijalnim partnerima. Konkretno, europski proces povelja o raznolikosti trebao bi biti više usmjeren na promicanje raznolike radne snage u smislu invalidnosti.

4.4.3.11.

Da socijalni partneri pri ulasku u socijalni dijalog na razini EU-a i sklapanju kolektivnih ugovora u obzir uzimaju provedbu Konvencije o pravima osoba s invaliditetom i prava radnika i zaposlenika s invaliditetom, u suradnji s organizacijama osoba s invaliditetom koje djeluju na razini EU-a.

4.5. Pružanje kvalitetnog, uključivog obrazovanja i cjeloživotnog učenja

4.5.1.

Pristup redovnom obrazovanju za osobe s invaliditetom i dalje je težak te često dovodi do odvojenih obrazovnih okruženja. Za osobe s invaliditetom u EU-u u prosjeku je 13 % veća vjerojatnost da će rano prekinuti školovanje u odnosu na njihove vršnjake bez invaliditeta te 14 % manja vjerojatnost da će pristupiti visokom obrazovanju (19). EGSO stoga poziva na sljedeće:

4.5.2.

Da institucije EU-a ulože sredstva EU-a u uključiva obrazovna okruženja, intervencijske programe u ranom djetinjstvu, programe cjeloživotnog učenja i programe osposobljavanja kako bi se osobama s invaliditetom pružila pomoć u prijelazu iz obrazovanja u zaposlenje. Ujedno bi trebalo olakšati mobilnost karijera za osobe s invaliditetom.

4.5.2.1.

Da institucije EU-a poduzmu posebne mjere kako bi se zajamčila uključivost djece i mladih osoba s invaliditetom u okviru vlastitog europskog sustava škola za djecu osoblja EU-a.

4.5.2.2.

Da Komisija poduzme konkretne mjere za povećanje sudjelovanja osoba s invaliditetom u visokom obrazovanju pružanjem pomoći za potrebe i troškove potpore tijekom studija ili osposobljavanja.

4.5.2.3.

Da Komisija poduzme mjere za povećanje pristupačnosti programa Erasmus+ i povećanje sudjelovanja osoba s invaliditetom pružanjem pomoći za potrebe i troškove potpore tijekom studija ili osposobljavanja u inozemstvu.

4.5.2.4.

Da Komisija državama članicama pruži potrebnu potporu za osposobljavanje osoblja u redovnim školama i da podupre osposobljavanje asistenata u nastavi specijaliziranih za osobe s invaliditetom radi poticanja uključivanja djece s invaliditetom u redovne škole. Osposobljavanje bi također trebalo biti usmjereno na način upotrebe asistivne tehnologije za bolju integraciju učenika s invaliditetom. Pozornost bi također trebalo posvetiti stvaranju dobrih radnih uvjeta u učionicama i smanjenju veličine razreda.

4.6. Borba protiv nesigurnih radnih mjesta, siromaštva i socijalne isključenosti

4.6.1.

Za osobe s invaliditetom u EU-u u prosjeku je 9 % veća vjerojatnost da će se suočiti sa siromaštvom i socijalnom isključenošću od njihovih kolega bez invaliditeta (20). EGSO stoga poziva na sljedeće:

4.6.1.1.

Da institucije EU-a osiguraju da se novim programom obuhvate posebne mjere za promicanje uključivog sustava socijalne zaštite i da Europska komisija utvrdi smjernice za države članice u pogledu minimalne razine socijalne zaštite za osobe s invaliditetom i skrbnike koje bi im zajamčile odgovarajući životni standard (21). Europska komisija i države članice trebale bi osigurati da osobe s invaliditetom, posebno osobe koje su tijekom svoje karijere stekle invaliditet i kraće uplaćuju doprinose za mirovinsko osiguranje, budu obuhvaćene odgovarajućim mehanizmima socijalne zaštite prije i nakon dobi umirovljenja.

4.6.1.2.

Da Komisija pruži smjernice o reformama socijalnih naknada kako bi se podržali dodatni troškovi uređaja, asistivne tehnologije, smještaja, prijevoza itd. povezanih s invaliditetom. Europska komisija trebala bi poticati države članice da budu fleksibilnije te da omoguće osobama s invaliditetom da zadrže dodatke kad uđu na tržište rada, uravnoteže nerazmjerne izdatke, smanje rizik od siromaštva na radnom mjestu i potiču zapošljavanje.

4.6.1.3.

Da Europska komisija državama članicama pruži smjernice o postupcima procjene invaliditeta kako bi se osiguralo da se ne zanemare osobe s rijetkim ili višestrukim teškoćama. Isto tako, Komisija u okviru europskog semestra treba snažno odvratiti države članice od smanjivanja naknada za invaliditet za svoje građane, čime bi se povećao rizik od siromaštva i socijalne isključenosti. Komisija bi trebala zatražiti od država članica da revidiraju pravednost svojih naknada za invaliditet tijekom cijelog životnog vijeka kako bi se osiguralo da osobe s invaliditetom koje dožive stariju dob i starije osobe koje steknu invalidnost ne izgube pristup tim pravima.

4.6.1.4.

Da se pregled socijalnih pokazatelja prilagodi kako bi se uvele mjere usmjerene isključivo na osobe s invaliditetom kao nadopuna sve većim poveznicama između europskog semestra i stupa socijalnih prava.

4.6.1.5.

Da Komisija državama članicama pruži potrebnu potporu u pravilnoj provedbi Preporuke Vijeća o socijalnom osiguranju za netipične ugovore o radu i zajamči da se zaposlenim i nezaposlenim osobama s invaliditetom ne uskrati njihovo pravo na odgovarajuće zdravstveno osiguranje i druga prava.

4.6.1.6.

Da Komisija podupre države članice u poticanju pristupa zdravstvenoj skrbi za osobe s invaliditetom na ravnopravnoj osnovi s drugim osobama (22).

4.6.2.

Da Komisija zajamči da bivši, sadašnji i budući zaposlenici s invaliditetom u administraciji EU-a ili uzdržavani članovi obitelji s invaliditetom imaju koristi od sveobuhvatnog zdravstvenog osiguranja koje im može pružiti najbolju moguću medicinsku skrb i kvalitetu života.

4.7. Kako EU može postati svjetski predvodnik u uključivosti izvan svojih granica

4.7.1.

EU je najveći donator u području razvoja na svijetu. EU i države članice trebali bi, kao države stranke Konvencije o pravima osoba s invaliditetom, promicati prava osoba s invaliditetom u svojem vanjskom djelovanju. EGSO stoga poziva na sljedeće:

4.7.2.

Da institucije EU-a poduzmu mjere kako bi se osiguralo da sva djelovanja koja EU financira u trećim zemljama budu u skladu s općim načelima Konvencije o pravima osoba s invaliditetom, kako je navedeno u točki 3.1.

4.7.2.1.

Da institucije EU-a poduzmu mjere kako bi se zajamčilo da zemlje kandidatkinje i potencijalne kandidatkinje za članstvo u EU-u dokažu da im je zaštita prava osoba s invaliditetom na istoj razini kao i u državama članicama EU-a. Europska komisija ujedno bi trebala zajamčiti da se financijski instrumenti za pretpristupnu pomoć upotrebljavaju za poboljšanje njihove situacije.

4.7.2.2.

Da Komisija podigne razinu osviještenosti o Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom i potrebama tih osoba, uključujući pristupačnost, u području hitne i humanitarne pomoći te razinu osviještenosti o pitanjima invaliditeta u izaslanstvima EU-a.

4.7.2.3.

Da institucije EU-a zajamče jasno praćenje Europskog konsenzusa o razvoju i podrže uključivanje pokazatelja invaliditeta Odbora za razvojnu pomoć OECD-a (DAC) u programe za suradnju, projekte i aktivnosti EU-a diljem svijeta.

4.7.2.4.

Da institucije EU-a zajamče poštovanje prava te dostatnu i odgovarajuću potporu osobama s invaliditetom koje stižu u EU kao tražitelji azila ili izbjeglice ili da pruže potporu osobama koje su stekle invaliditet tijekom bijega iz svoje zemlje.

4.7.2.5.

Da Europska komisija podrži države članice u rješavanju pitanja invaliditeta u okviru dijaloga sa zemljama koje nisu članice. Europska komisija ujedno bi trebala raditi na poticanju dogovora i predanosti u pogledu pitanja invaliditeta na međunarodnim forumima (UN, Vijeće Europe, OECD).

4.7.2.6.

Da Europska komisija, s obzirom na Brexit, podrži države članice u jamčenju da građani iz Europske unije koji trenutačno borave u Ujedinjenoj Kraljevini, kao i državljani Ujedinjene Kraljevine koji borave u Europskoj uniji, i dalje primaju pomoć koju im trenutačno pruža njihova zemlja podrijetla.

5. Upravljanje, provedba i praćenje

5.1.

Uzimajući u obzir zaključna zapažanja i preporuke Odbora Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom za EU, EGSO snažno preporučuje da se u svim institucijama, agencijama i tijelima EU-a uspostave kontaktne točke za pitanja invaliditeta, točnije u Europskom parlamentu, Vijeću Europske unije, Službi za vanjsko djelovanje, Odboru regija itd., te u agencijama kao što su Agencija za temeljna prava i Europski institut za ravnopravnost spolova. Te bi kontaktne točke također trebalo uspostaviti u svim glavnim upravama Europske komisije. Budući da su pitanja invaliditeta po prirodi transverzalna, središnjom kontaktnom točkom trebao bi upravljati glavni tajnik Europske komisije. To će biti potrebno za praćenje provedbe Konvencije o pravima osoba s invaliditetom i programa od strane institucija EU-a. EGSO pruža primjer te ima svoju kontaktnu točku za pitanja invaliditeta i studijsku skupinu za prava osoba s invaliditetom koje podržava tajništvo Stručne skupine za zapošljavanje, socijalna pitanja i građanstvo. EGSO također preporučuje sljedeće:

5.2.

Da se, s obzirom na to da će postojati povjerenica zadužena za portfelj o ravnopravnosti, u Glavnoj upravi za pravosuđe uspostavi kontaktna točka koja će joj pomagati u njezinoj ulozi. To je od ključne važnosti.

5.3.

Da se postojeći sustav skupine na visokoj razini za pitanja invaliditeta zamijeni „Odborom za prava osoba s invaliditetom” koji bi služio kao platforma za redovne sastanke svih kontaktnih točaka za pitanja invaliditeta smještenih u različitim upravama, institucijama i agencijama, kao i različitim državama članicama. Taj bi Odbor trebao imati pravo pratiti provedbu programa na razini EU-a i država članica te pružati preporuke Europskoj komisiji i nacionalnim vladama.

5.4.

Da Komisija preispita nadležnosti koje dijeli s državama članicama, a koje proizlaze iz Konvencije o pravima osoba s invaliditetom i prava EU-a, kako bi se utvrdilo u kojim aspektima provedbe EU može surađivati s državama članicama. To bi trebalo provesti tako da se izradi izjava o nadležnostima.

5.5.

Da Komisija, Parlament i Vijeće uspostave međuinstitucijski mehanizam (23). Predsjednici tih triju institucija trebali bi se sastajati na početku svakog mandata kako bi pokazali predanost pravima osoba s invaliditetom. U Vijeću se mora osnovati radna skupina za pitanja invaliditeta kako bi se olakšao takav mehanizam.

5.6.

Da institucije EU-a u program uključe jasna, opipljiva i posebna mjerila i mjerljive pokazatelje, kako bi se pratile razlike u provedbi i učinkovito mjerio postignuti napredak.

5.7.

Da Komisija zajamči planiranje djelotvornih mehanizama praćenja tijekom osmišljavanja zakonodavnih prijedloga i inicijativa te da se u tu svrhu dodijele dostatna sredstva i proračuni. Program bi trebao uključivati jasnu obvezu financiranja s naznakom iznosa koji će se namijeniti za mehanizme praćenja.

5.8.

Da Komisija okviru EU-a za Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom pruži odgovarajuća sredstva kako bi se zajamčilo njegovo neovisno i odgovarajuće funkcioniranje.

5.9.

Da institucije EU-a aktivno i u cijelosti uključe organizacije osoba s invaliditetom i organizacije civilnog društva u izradu i provedbu novog programa te upravljanje njime (24). Ujedno bi se trebalo kontinuirano savjetovati s organizacijama osoba s invaliditetom i uključiti ih u osmišljavanje, donošenje, provedbu i praćenje zakona, politika i programa koji proizlaze iz tog programa te im omogućiti pristup sredstvima kojima će se podržati njihovo značajno sudjelovanje. Postupci savjetovanja ujedno bi trebali biti razumljivi i u cijelosti pristupačni osobama s invaliditetom.

5.10.

Da Komisija poduzme odgovarajuće mjere kako bi zajamčila da Eurostat, u suradnji s nacionalnim statističkim tijelima i predstavnicima organizacija osoba s invaliditetom, razvije sustav pokazatelja temeljen na ljudskim pravima, kao i usporediv sveobuhvatni sustav prikupljanja podataka o situaciji osoba s invaliditetom u EU-u, te da objavljuje relevantnije i raščlanjenije analize u kontekstu osoba s invaliditetom. Tu bi u obzir trebalo uzeti višedimenzionalnu narav problema i iskustva osoba s invaliditetom koji se temelje na spolu, dobi, statusu izbjeglice, tražitelja azila ili migranta ili pripadnosti etničkoj manjini, kao i različitim vrstama invaliditeta i načinima na koji oni utječu na dobrobit i ishode (25). Također je potrebno prikupiti podatke o broju osoba s invaliditetom koje žive u ustanovama i djece s invaliditetom koja žive izvan kućanstava.

5.11.

Da Komisija putem europskog semestra vrši pritisak na države članice kako bi razvile vlastite nacionalne strategije za osobe s invaliditetom i riješile pitanje provedbe Konvencije o pravima osoba s invaliditetom u okviru svojih nacionalnih programa reformi.

5.12.

Da Komisija stavi na raspolaganje sva potrebna sredstva, ljudske resurse i financijsku potporu okviru EU-a za praćenje Konvencije o pravima osoba s invaliditetom kako bi mu se zajamčilo da može izvršavati svoje zadaće u skladu s člankom 33. stavkom 2. Konvencije o pravima osoba s invaliditetom.

6. Komunikacija i širenje informacija (26)

6.1.

Da institucije EU-a trebaju podizati razinu osviještenosti o preprekama s kojima se osobe s invaliditetom i dalje suočavaju s ciljem rušenja predrasuda i surađivati s nacionalnim i regionalnim vladama kako bi se zajamčilo da te informacije dopru do donositelja odluka i ostalih dionika na svim razinama. Europska komisija trebala bi podržati rad organizacija osoba s invaliditetom i nevladinih organizacija na razini EU-a koje su aktivne u tom području.

6.2.

Europska komisija trebala bi osmisliti kampanje i tečajeve osposobljavanja za podizanje razine osviještenosti o pravima osoba s invaliditetom koji bi bili usmjereni na širu javnost, donositelje politika i odluka, osoblje javnih i privatnih tijela, osobe s invaliditetom i njihove obitelji itd. Komisija bi trebala poticati države članice da provode slične kampanje.

6.3.

Europska komisija i države članice trebale bi osobito obratiti pozornost na isticanje višestruke i intersekcijske diskriminacije s kojom se suočavaju određene skupine osoba s invaliditetom, osobito kad je riječ o ženama i djevojkama, pripadnicima skupine LGBTI i etničkim manjinama.

Bruxelles, 11. prosinca 2019.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER

(1) Preporuke koje je Odbor Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom uputio EU-u 2015.

(2) U skladu s člankom 1. Konvencije o pravima osoba s invaliditetom, osobe s invaliditetom osobe su koje imaju dugotrajna tjelesna, mentalna, intelektualna ili osjetilna oštećenja, koja u međudjelovanju s različitim preprekama mogu sprečavati njihovo puno i učinkovito sudjelovanje u društvu na ravnopravnoj osnovi s ostalima.

(3) Članci 1., 21. i 26. Povelje EU-a i članci 10. i 19. Ugovora o funkcioniranju EU-a.

(4) Posebno istraživanje Eurobarometra 437. Dostupno na: https://data.europa.eu/euodp/hr/data/dataset/S2077_83_4_437_ENG

(5) Uredba (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006 (SL L 347, 20.12.2013., str. 320.).

(6) Opća napomena br. 1 Odbora Konvencije o pravima osoba s invaliditetom (2014) o jednakosti pred zakonom.

(7) Preporuke Odbora Konvencije o pravima osoba s invaliditetom, članak 18.

(8) Konvencija o pravima osoba s invaliditetom, članak 19. i opća napomena br. 5.

(9) Konvencija o pravima osoba s invaliditetom, članci 9. i 20.

(10) Uredba (EZ) br. 1107/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o pravima osoba s invaliditetom i osoba smanjene pokretljivosti u zračnom prijevozu (SL L 204, 26.7.2006., str. 1.).

(11) Tijekom sljedeće revizije Uredbe (EU) br. 1300/2014 оd 18. studenoga 2014. o tehničkoj specifikaciji za interoperabilnost u vezi s pristupačnošću željezničkog sustava Unije osobama s invaliditetom i osobama s ograničenom pokretljivošću (SL L 356, 12.12.2014., str. 110.).

(12) Konvencija o pravima osoba s invaliditetom, članak 13.

(13) SL C 62, 15.2.2019., str. 83.

(14) https://www.disability-europe.net/theme/employment

(15) Konvencija o pravima osoba s invaliditetom, članci 5. i 27.

(16) Konvencija o pravima osoba s invaliditetom, članak 27.

(17) Direktiva (EU) 2019/1158 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o ravnoteži između poslovnog i privatnog života roditelja i pružatelja skrbi i o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 2010/18/EU (SL L 188, 12.7.2019., str. 79.).

(18) Direktiva Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenoga 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja (SL L 303, 2.12.2000., str. 16.).

(19) ANED na temelju podataka Eurostata za 2016., osobe s invaliditetom i bez njega (dob: 30 – 34 godine), razlika u postotnim bodovima.

(20) EU SILC 2016.

(21) Konvencija o pravima osoba s invaliditetom, članak 28.

(22) Preporuke Odbora Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom, st. 63.

(23) Preporuke koje je Odbor Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom uputio EU-u 2015.

(24) Opća napomena Konvencije o pravima osoba s invaliditetom.

(25) Konvencija o pravima osoba s invaliditetom, članak 31.

(26) Konvencija o pravima osoba s invaliditetom, članak 8.

24.3.2020

Službeni list Europske unije

C 97/53

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Populizam i temeljna prava – prigradska i ruralna područja”

(samoinicijativno mišljenje)

(2020/C 97/07)

Izvjestiteljica:

Karolina DRESZER-SMALEC

Suizvjestitelj:

Jukka AHTELA

Odluka Plenarne skupštine:	20.2.2019.
Pravni temelj:	pravilo 32. stavak 2. Poslovnika
	(samoinicijativno mišljenje)
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za poljoprivredu ruralni razvoj i zaštitu okoliša
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	27.11.2019.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	11.12.2019.
Plenarno zasjedanje br.:	548
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	145/3/6

1. Zaključci i preporuke

1.1.

Populističke stranke postigle su znatan uspjeh na europskim izborima 2019. Populizam vodi prema potkopavanju stabilnosti političkih institucija, daljnjem rascjepkavanju i polarizaciji zajednica te sve rizičnijem okružju za poduzeća koja donose odluke o ulaganju.

1.2.

Uspjeh populističkih pokreta i stranaka može se pripisati višestrukim razlozima. U najširem smislu, potaknut je procesima globalizacije koji utječu na sve vrste razvijenih zemalja, a konkretnije se može objasniti kulturnim i identitetskim čimbenicima, kao i socio-ekonomskim razvojnim kretanjima. Prijetnja populizma najizraženija je u „nebitnim mjestima” (1), bez obzira nalazila se ona na periferiji Europske unije ili u samom njezinu središtu.

1.3.

Treba jasno razlikovati s jedne strane ljude koji se zbog strahova, tjeskobe i ljutnje okreću populističkim strankama i s druge strane političke poduzetnike koji te strahove promišljeno pokušavaju pretvoriti u političku dobit. Nezadovoljstvo građana, koje često nastaje iz racionalnih razloga, treba ozbiljno shvatiti. Ono se razlikuje od retorike populističkih vođa koji to nezadovoljstvo pokušavaju iskoristiti.

1.4.

Geografija nezadovoljstva kombinacija je podjele Europske unije na sjever i jug i istok i zapad i podjele svake pojedine države članice na centar i periferiju. Uzrok nezadovoljstvu razne su tegobe koje se razlikuju ovisno o tome gdje ljudi žive. Želimo li da strategije za suzbijanje populizma budu uspješne, treba o tome voditi računa. EGSO smatra da je izgradnja saveza između lokalnih vlasti, organizacija civilnog društva, socijalnih partnera i drugih aktera, npr. lokalnih čelnika i društvenih pokreta, ključna za sasijecanje uzroka populizma u samom korijenu.

1.5.

Što manje koristi ljudi imaju od gospodarskog rasta u vlastitoj zemlji, to su izraženiji njihovi negativni stavovi prema vladajućim elitama, stranačkim sustavima i postmodernim životnim stilovima. Aktiviste civilnog društva često se svrstava u te skupine, što učvršćuje negativne stavove prema njima.

1.6.

Za civilno društvo situacija postaje osobito ozbiljna kad se populisti domognu pozicija moći i mogu u znatnoj mjeri utjecati na vladine planove pa krenu putem autoritarizma. Organizacijama civilnog društva prijete ne samo sužavanje prostorâ za djelovanje, već i osobne prijetnje i progon.

1.7.

EGSO smatra da bi na takav razvoj situacije trebalo odgovoriti jačanjem građanskog obrazovanja o načelima demokracije, temeljnih prava i vladavine prava. Ukazuje na činjenicu da se u mišljenju „Daljnje jačanje vladavine prava u Uniji” (2) preporučuje da države članice te teme uvrste u obrazovne programe srednjoškolskog i visokog obrazovanja, a da Europska komisija predloži ambicioznu strategiju informiranja, obrazovanja i osvješćivanja javnosti o temeljnim pravima, vladavini prava, demokraciji i ulozi neovisnih medija.

1.8.

S obzirom na težnje stanovništva za ambicioznim i učinkovitim političkim vizijama, EGSO je uvjeren da bi Europska unija trebala ponuditi diskurse o poželjnoj budućnosti i oživjeti ključna načela koja su imala glavnu ulogu u europskom projektu, kao što su partnerstvo i supsidijarnost.

1.9.

EGSO podržava Rezoluciju Europskog parlamenta o rješavanju posebnih potreba u ruralnim, planinskim i udaljenim područjima (2018/2720(RSP)) (3)„radi promicanja socio-ekonomskog razvoja, gospodarskog rasta i diversifikacije, socijalne dobrobiti, zaštite prirode te suradnje i međupovezanosti s urbanim područjima kako bi se poticala kohezija i spriječio rizik od teritorijalne rascjepkanosti”. Odbor se tako pridružuje Parlamentu u podržavanju uspostave pakta o pametnim selima koji, u skladu s načelom supsidijarnosti, uključuje sve razine vlasti.

1.10.

EGSO ponavlja da je u mišljenju „Postizanje postojane demokracije snažnim i raznolikim civilnim društvom” (4) preporučio „uspostavu demokratskog pregleda koji bi […] odražavao okvirne uvjete za aktivnosti civilnog društva i vodio k posebnim preporukama za reformu”.

1.11.

Vlasti bi pri osmišljavanju politika trebale voditi računa o ljudskim pravima (5) – osobito kad je riječ o politikama ekonomske reforme koje se temelje na sustavnim procjenama učinka na ljudska prava (6). To bi trebao biti preduvjet za vođenje informiranih i uključivih rasprava na nacionalnoj razini, prilagodbu političkih rješenja i nesmetanu provedbu reformi.

1.12.

EGSO poziva na stavljanje većeg naglaska na nove gospodarske aktivnosti koje se pojavljuju u ruralnim područjima, od kojih se mnoge temelje na načelima uzajamne pomoći i skrbi. Poziva na donošenje mjera kojima će se poticati pružanje bolje potpore takvim inicijativama i njihovo povezivanje kako bi iz izolirane i eksperimentalne faze prešle u emancipacijske političke i društvene saveze.

1.13.

EGSO poziva EU i države članice da ojačaju infrastrukturu na podnacionalnoj razini. Ukidanje linija javnog prijevoza, kao i zatvaranje škola i zdravstvenih službi, neki su od jasnih razloga za populistički otpor u Europi.

1.14.

Institucije EU-a trebale bi unaprijediti izgradnju kapaciteta europskih, nacionalnih i lokalnih organizacija civilnog društva i osigurati im resurse koji će im pomoći da poboljšaju djelokrug i kvalitetu svojeg djelovanja. One su bitne jer prepoznaju i reagiraju na potrebe zajednica, a degradacija vladavine prava, temeljnih prava i demokracije na njih se odražava izrazito negativno.

2. Opće napomene

2.1.

Populističke stranke postigle su znatan uspjeh na europskim izborima 2019. EGSO je ozbiljno zabrinut zbog takvog razvoja situacije te poziva da se pokrenu opsežne inicijative kako bi se to pitanje riješilo, počevši od ulaganja napora u bolje razumijevanje temeljnih uzroka.

2.2.

EGSO smatra da bi posebnu pozornost trebalo posvetiti situaciji u kojoj se nalaze organizacije civilnog društva koje su izrazito negativno pogođene degradacijom vladavine prava, temeljnih prava i demokracije. U mnogim državama sužava se prostor u kojem organizacije civilnog društva obavljaju svoje djelatnosti. Daljnji rast populizma vjerojatno podrazumijeva i smanjenje ekonomske stabilnosti i povećanje neučinkovitog upravljanja i politika, što se negativno odražava na ulaganja.

2.3.

EGSO je već napomenuo da je izrazito zabrinut zbog „sve lošije situacije u području ljudskih prava i sve prisutnijih populističkih i autoritarnih tendencija te rizika koji to predstavlja za kvalitetu demokracije i zaštitu temeljnih prava” (7) i europskim institucijama poručio da bi „u svom političkom djelovanju trebale primijeniti proaktivan i preventivan pristup kako bi predvidjele i izbjegle probleme”.

2.4.

U samoinicijativnom mišljenju „Postizanje postojane demokracije snažnim i raznolikim civilnim društvom” (8) EGSO je istaknuo da civilno društvo ima ključnu ulogu „u očuvanju liberalne demokracije u Europi” i da „samo snažno i raznoliko civilno društvo može obraniti demokraciju i slobodu te sačuvati Europu od iskušenja autoritarizma”.

2.5.

Da bi se fenomen populizma u potpunosti shvatio, nužno je sagledati nekoliko dimenzija. Neki promatrači njegove izvore objašnjavaju isključivo kulturnim čimbenicima. Drugi te čimbenike ne zanemaruju, ali smatraju da je glavni razlog rasta populizma socio-ekonomske prirode i da su njegovi uzroci u složenim aspektima procesa globalizacije.

2.6.

Mnoga pitanja koja ljude muče i koja su glavni uzrok njihovog nezadovoljstva racionalna su i zahtijevaju politička rješenja. Te su brige opravdane i moraju se razlikovati od pokušaja nekih političkih poduzetnika da nezadovoljstvo iskoriste za pridobivanje glasačkog tijela demagoškim i nerazumnim prijedlozima.

2.7.

Neki od glavnih čimbenika koji objašnjavaju sklonost prihvaćanju populizma su: dob (visoka), razina obrazovanja (niska), relativno bogatstvo (nisko), nezaposlenost (visoka), vrsta zaposlenja (netipična, na određeni rok). Ti socio-ekonomski čimbenici u većoj su mjeri zastupljeni u ruralnim područjima i izvan velikih gradova.

2.8.

Referendum za Brexit u Ujedinjenoj Kraljevini, pokret Žuti prsluci u Francuskoj te uspjeh AfD-a u istočnoj Njemačkoj, talijanske stranke Lega i poljske stranke Pravo i pravda u mnogim se pogledima razlikuju, ali im je zajedničko to što su rezultat dramatičnog opadanja povjerenja u institucije, političare i medije.

2.9.

3. Opći i prostorni čimbenici zaslužni za populizam

3.1.

Rast populizma može se sagledati iz dva kuta. S jedne se strane ističu kulturni čimbenici kao što su oblikovanje identiteta i promjene u poimanju koje su rezultat razvojnih trendova tijekom posljednja dva do tri desetljeća, dok se s druge kao glavni uzroci naglašavaju socio-ekonomski čimbenici. Iako su oba navedena objašnjenja relevantna, politički i ekonomski čimbenici od veće su važnosti kad se razmatra uloga prostora i teritorija. (9)

3.2.

Populizam je specifična manifestacija onoga što se naziva promjenom doba, promjenom epohe ili epohalnim raskolom. Sve su države u različitoj mjeri pogođene posljedicama te promjene, bez obzira o kojoj se regiji radi, a podliježu joj i sve važne dimenzije društvenog poretka – država u jednakoj mjeri kao i tržište ili zajednica (odnosno civilno društvo).

3.3.

Potaknut procesima komodifikacije društvenih i političkih odnosa, populizam se u pravilu prvo javlja unutar zajednica. Zajednice kojima se ljudi pridružuju dobrovoljno (npr. interesna udruženja, društveni pokreti i druge organizacije civilnog društva) sve su dezorganiziranije i mukotrpno se bore da opstanu i zadrže svoje članove. Predodređene zajednice kao što su obitelji, susjedstva i lokalne skupine isto su tako izložene rascjepkavanju, gubitku solidarnosti, otuđenju i raspadu.

3.4.

U svijetu koji postaje sve složeniji takva društvena rascjepkanost u pravilu izaziva nesigurnost, tjeskobu i potragu za nedvosmislenim odgovorima. Tradicionalne zajednice često više ne mogu pružiti takve odgovore. Bez obzira na dob i društvenu klasu, mnogi su građani u potrazi za novim oblicima pripadnosti i sigurnim identitetima. Populistički politički poduzetnici specijalizirali su se u pružanju takvih jednostavnih odgovora, često povezanih s nazadnim vizijama slavne prošlosti koju bi trebalo ponovo izgraditi.

3.5.

Preoblikovani u privlačne političke programe, takvi jednostavni odgovori počinju utjecati na političke i državne ustroje, i same pogođene rascjepkanošću stranačkih sustava i padom povjerenja u upravljanje.

3.6.

Opći uzroci kojima se objašnjava populizam dodatno su ojačani teritorijalnom rascjepkanošću koja pogađa ruralna i prigradska područja. Stanovništvo tih područja osjeća se odsječenim od gospodarskog razvoja i javnih infrastruktura poput prijevoza, zdravstvenih usluga, skrbi za starije, obrazovanja i sigurnosti, što dovodi do izraženog anti-elitizma i predrasuda protiv pojava koje se povezuju s tzv. kozmopolitskim načinom života.

4. Globalizacija i gospodarska kriza

4.1.

Globalizacija pruža prilike, ali donosi i opasnosti, pri čemu su u prigradskim i ruralnim područjima potonje izraženije. Ulaganja u ta područja zbog toga su se smanjila, a javio se i opravdan osjećaj nesigurnosti zbog opasnosti od premještanja industrijske infrastrukture i radnih mjesta u druge zemlje, u kombinaciji s odbacivanjem poreznih politika koje mnogi smatraju nedovoljno pravednima. I određeni trgovinski sporazumi poput onog nedavno sklopljenog s državama Mercosura, u nekim državama članicama uzrokuju zabrinutost jer se doživljavaju kao prijetnja egzistenciji europskih poljoprivrednika i europskom modelu obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava.

4.2.

Ta „politička ekonomija populizma” razmatra se u izvješću koje je naručila EGSO-ova Skupina „Raznolikost Europe” (10) i u kojemu se navodi da „regijama s višom razinom raspoloživog dohotka, stopa zaposlenosti, izdataka za socijalne naknade i BDP-a populisti polučuju slabije izborne rezultate na regionalnim izborima”. Smanjenje raspoloživog dohotka povezano je s povećanjem potpore za populističke stranke.

4.3.

Usprkos općenito pozitivnim promjenama u području zaposlenosti u Europi, nezaposlenost, netipično zapošljavanje i društvena i ekonomska marginalizacija osobito su izraženi među mlađim stanovništvom u mnogim državama članicama. Osobe u dobi između 20 i 30 godina možda su prva generacija od nastanka EU-a koja je u goroj situaciji od prethodne generacije. Podaci Eurostata pokazuju da 44 % radnika u dobi između 19 i 24 godine u Europi ima ugovor na određeno vrijeme, u usporedbi s 14 % ukupne populacije.

4.4.

Ruralna, prigradska i periferna područja općenito su podložnija utjecaju populizma, koji predlaže model kojim se dovode u pitanje upravo oni čimbenici na kojima se temelji nedavni gospodarski rast: otvorena tržišta, migracije, gospodarska integracija i globalizacija (11).

4.5.

U kontekstu strukturno niskog gospodarskog rasta, europske države općenito imaju uglavnom niže prihode i više rashode. Pritisak na rashodovnoj strani proizlazi iz višestrukih čimbenika, uključujući starenje stanovništva, veličinu duga i rastuće troškove javne sigurnosti. Pritisak na dohodovnoj strani istodobno proizlazi iz čimbenika kao što su političko-ekonomski odabiri, politike mjera štednje i izbjegavanje plaćanja ili utaja poreza. To dovodi do pomanjkanja javnih sredstava što države ograničava u obavljanju dužnosti u području politika preraspodjele, koje su ključne za ostvarenje socijalnih i ekonomskih prava. Javni i privatni ulagatelji napuštaju industrijski sektor, osobito u ruralnim i prigradskim područjima, što u nekim dijelovima stanovništva dovodi do osjećaja marginalizacije i napuštenosti od državnih struktura i javnih službi.

4.6.

EGSO poziva europske i nacionalne vlasti da uključivost, pristup pravima i očuvanje gospodarskog i industrijskog tkiva te područja zapošljavanja tretiraju kao ključne kriterije za ekonomsku, kohezijsku i teritorijalnu politiku.

5. Uloga migracije

5.1.

Kao i globalizacija, migracija je fenomen koji utječe na sve zemlje, bile one više ili manje razvijene. Malo je vjerojatno da će nestati, a s vremenom će i porasti. Zbog sve većeg pritiska koji stvaraju populistički pokreti državama članicama teško je postići dogovor o krajnje nužnoj pravednoj, suosjećajnoj i odgovornoj europskoj politici za migracije i azil usklađenoj s međunarodnim pravom ljudskih prava, no to ne znači da je njihova obveza da to učine išta manja.

5.2.

Populistička retorika nije racionalno usmjerena na regulatorne aspekte migracijskih politika, nego u pravilu izravno stigmatizira migrante kao kriminalce, teroriste ili uljeze, što stvara atmosferu koja potiče izravne napade na njih.

5.3.

Najvažnije geografske podjele u području migracija povezane su s razlikama u sustavima socijalne skrbi i tržištima rada. Sustavi socijalne skrbi i tržišta rada u nekim zemljama mogu biti relativno otvoreni za imigrante, a u drugima zatvoreni i isključivi. S dolaskom većeg broja migranata, reakcije onih dijelova lokalnog stanovništva koje je marginalizirano ili se brine da će postati marginalizirano razlikuju se u skladu s tipovima političke ekonomije.

5.4.

U nekim zemljama, i u određenim područjima tih zemalja, postoji strah da će sustavi skrbi postati preopterećeni dok se u drugima migranti percipiraju kao konkurenti na tržištu rada. Subjektivno gledano, migranti mogu predstavljati izazov u pogledu stabilne zaposlenosti ili primanja socijalne pomoći. Takvi strahovi mogu biti osobito izraženi među ljudima koji žive u ruralnim i prigradskim područjima.

5.5.

Nacionalne vlade, institucije Europske unije i organizacije civilnog društva trebale bi pri izradi odgovarajućih političkih i gospodarskih protustrategija voditi računa o tom mnoštvu potencijalnih uzroka rasta populističkih pokreta. Jednako je bitna činjenica da u nekim dijelovima EU-a osjećaj socijalnog propadanja i ekonomske marginalizacije ne proizlazi iz useljavanja, nego iz iseljavanja. Pogotovo u dijelovima istočne Europe odljev visokokvalificiranih stručnjaka dosegao je dramatične razmjere, što je narušilo socio-ekonomsku strukturu tih zemalja.

5.6.

EGSO odbacuje ideju da se migranti i lokalno stanovništvo međusobno natječu za javna sredstva i poziva organizacije civilnog društva da se više angažiraju na uklanjanju straha i tjeskobe prisutnih u nekim dijelovima stanovništva. Ujedno poziva na uspostavu obrazovnih i socijalnih programa koji bi se bavili nizom motiva koji potiču populizam, osobito u udaljenim dijelovima EU-a. Veću potporu trebalo bi pružiti nacionalnim i europskim platformama i mrežama civilnog društva kako bi se omogućila podrobnija analiza tog fenomena i poticalo pouzdano informiranje i educiranje u svrhu njegova boljeg razumijevanja.

6. Geografija nezadovoljstva

6.1.

Populističke stranke postigle su natprosječan uspjeh u ruralnim i nekadašnjim industrijskim perifernim područjima EU-a (12). To se dogodilo u slučaju referenduma o Brexitu u UK-u, kao i u Austriji, gdje je na predsjedničkim izborima u svibnju 2018. kandidat FPÖ-a osvojio 62 % glasova u ruralnim područjima.

6.2.

Geografija nezadovoljstva kombinacija je podjele kontinenta na sjever-jug i istok-zapad diljem EU-a i nacionalne podjele na centar i periferiju unutar svake pojedine države članice. Populizam je tijekom godina izrastao iz te višestruke rascjepkanosti društava i teritorija. Infrastruktura i prometne politike stoga su od osobite važnosti jer osiguravaju teritorijalni kontinuitet i materijalni su preduvjet za pristup stanovništva građanskim, političkim, ekonomskim i socijalnim pravima.

6.3.

EGSO preporučuje da europske i nacionalne vlasti razmotre prometnu i infrastrukturnu politiku te politiku internetske povezivosti kao sredstvo za rješavanje problema populizma. Vlasti bi pri osmišljavanju tih politika – kao i kohezijske i socijalne politike te politike za smanjenje siromaštva – trebale voditi računa o ljudskim pravima (13). Osim toga, trebale bi se pobrinuti za to da se politike, osobito politike gospodarske reforme, temelje na sustavnim ex ante i ex post procjenama učinka na ljudska prava (14) kako bi se omogućilo vođenje informiranih i uključivih rasprava na nacionalnoj razini o arbitraži i prilagodbi političkih rješenja.

6.4.

Jedna od posljedica društvene, ekonomske i teritorijalne rascjepkanosti jest sve veća de facto politička obespravljenost velikog dijela stanovništva u prigradskim i ruralnim područjima i ona se ogleda u izbornoj suzdržanosti, odbacivanju reprezentativne demokracije i posredničkih tijela (uključujući političke stanke i sindikate) i potpori radikalnim populističkim pokretima. EGSO smatra da bi na takav razvoj situacije trebalo odgovoriti jačanjem građanskog obrazovanja o načelima demokracije, temeljnih prava i vladavine prava. Ukazuje na činjenicu da se u mišljenju „Daljnje jačanje vladavine prava u Uniji” (15) preporučuje da države članice te teme uvrste u obrazovne programe srednjoškolskog i visokog obrazovanja, a da Europska komisija predloži ambicioznu strategiju informiranja, obrazovanja i osvješćivanja javnosti o temeljnim pravima, vladavini prava i demokraciji.

6.5.

Upravo zbog ukrštanja politika identiteta, pripadanja, priznanja i raspodjele potrebno je uzeti u obzir činjenicu da su religija, rodna dinamika, mjesto i kulturni identitet bitni kao i klasni interesi i neravnopravnost. Nije lako ponuditi alternative za jednostavna rješenja koja nude regresivne političke snage te su stoga potrebni novi diskursi. Osobito važan način za postizanje tog cilja jest razmatranje brojnih novih gospodarskih aktivnosti koje se javljaju u ruralnim područjima i temelje na načelima zajednice, uzajamne pomoći i skrbi. Njih bi trebalo povezati ne samo međusobno već i s emancipacijskim političkim savezima i tako im omogućiti da se razviju i izađu iz izolacije i eksperimentalne faze.

7. Kako populizam utječe na civilno društvo izvan velikih gradova

7.1.

Civilno društvo duboko je pogođeno rastom populističkih pokreta i stranaka diljem Europe i na različitim teritorijalnim razinama. Sve jače prodiranje autoritarne propagande, ksenofobnih i rasističkih stavova i fašističkog nasilja u političke prostore mnogih dijelova Europe izravno utječe i na društvene pokrete, sindikate i poslovna udruženja.

7.2.

Stanje postaje osobito ozbiljno za civilno društvo u područjima gdje su se populisti domogli pozicija moći i imaju mogućnost u znatnoj mjeri oblikovati vladine planove. Nakon što populističke stranke zauzmu ključne položaje u parlamentu i izvršnoj vlasti, u pravilu guraju nekad liberalna društva u smjeru autoritarnih režima. Organizacijama civilnog društva ogromna je prijetnja sužavanje prostorâ za njihovo djelovanje. Istodobno, određene pseudo ili lažne nevladine organizacije koje su stvorene odozgo, ali se često lažno predstavljaju kao radikalno demokratske, dodatno kompliciraju slobodno djelovanje postojećih organizacija civilnog društva.

7.3.

Nije jednostavno odgovoriti na pitanje u kojoj je mjeri civilno društvo pogođeno populizmom u ruralnim i prigradskim područjima. Aktivisti u ruralnim područjima često ne raspolažu ključnim resursima za izgradnju vrsta koalicija koje su prisutnije u velegradskim područjima. To se odnosi i na koalicije, primjerice, s potrošačkim pokretima i aktivistima koji se bave hranom i žive u gradu i često su napredniji u pogledu politike prehrambene održivosti. Nedostatak moćnih društvenih pokreta i političkih stranaka koji bi mogli zastupati interese ruralnog stanovništva djelomično objašnjava izborni uspjeh desničarskih populističkih stranaka u ruralnoj Europi.

8. Prilike za borbu protiv populizma

8.1.

Za borbu protiv populizma predlažu se dvije vrste politika. Prva se odnosi na prijetnju populizma općenito i na potencijalne instrumente koje bi Europska unija trebala upotrebljavati. Druga se izravnije odnosi na konkretne regije i konkretna ruralna i prigradska područja.

8.2.

Za iskorjenjivanje populizma moglo bi se primijeniti nekoliko strategija. Prva se usredotočuje na način kako političari i institucije prilaze i postupaju s onima koji su istinski pritisnuti socio-ekonomskim tegobama. Socijalna, ekonomska i politička složenost situacije takva je da nijedna institucija, uključujući institucije EU-a, ne može pronaći jednostavne i jasne odgovore kojima bi je pojednostavila i ponovo uspostavila idealizirani prethodni socio-ekonomski status quo. U svojem bavljenju uzrocima populizma političari i institucije trebali bi dekonstruirati retoriku koja tvrdi da pruža brze i nepogrešive odgovore na složene probleme.

8.3.

Druga strategija izravno se odnosi na ugled i sudbinu Europske unije. Jedna od mnogih frustracija koje osjećaju osobe koje lakše prihvaćaju populističku propagandu jest nedostatak istinski poželjnih političkih projekata koji pružaju vjerodostojnu nadu u bolju budućnost i mjere za poboljšanje svakodnevnih uvjeta življenja. Populisti su iskoristili te frustracije da bi predložili nazadnu viziju usađenu u navodno slavnoj prošlosti. Želi li preživjeti, Europska unija nema drugoga izbora nego među građanima oživjeti težnju za europskim projektom.

8.4.

Mit o osnivanju EU-a sâm po sebi više nije dovoljan da bi privukao europske stanovnike. EU bi trebao predložiti diskurse o poželjnoj budućnosti i oživjeti ključna načela koja su odigrala veliku ulogu u europskom projektu, kao što su partnerstvo i supsidijarnost.

8.5.

EGSO poziva EU, države članice i sve relevantne dionike da obnove načela supsidijarnosti i partnerstva. Kako je navedeno u preporuci Skupine „Raznolikost Europe” naslova „Ponovno zadobivanje povjerenja i pouzdanja građana u EU” (16), EGSO smatra da bi trebalo uložiti napore kako bi se „građanima razjasnilo načelo supsidijarnosti i objasnilo da EU poštuje i kulturnu raznolikost i lokalne tradicije”. Funkcionalna supsidijarnost podrazumijevala bi veće sudjelovanje organizacija civilnog društva i u regionalnim planovima i politikama EU-a, kao i u obrani demokracije, pravde i jednakog postupanja sa svim stanovnicima u ruralnim i perifernim područjima. Teritorijalna supsidijarnost dodatno bi osnažila regionalne i lokalne vlasti da preuzmu suodgovornost u osmišljanju, provedbi i evaluaciji strukturnih politika.

8.6.

EGSO preporučuje jačanje lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice, instrumenta koji se koristi u kontekstu europske kohezijske politike, koji bi lokalnim akterima i građanima pružio mogućnost da odlučuju o problemima koji ih se izravno tiču i time značajno poboljšaju kvalitetu svog života.

8.7.

Partnerstvo je ključno za komunikaciju, solidarnost i uzajamnu pomoć među organizacijama civilnog društva različitih zemalja, a jednako je bitno i kad je riječ o uspostavi saveza između tijela javnih vlasti i skupina civilnog društva na lokalnoj razini.

8.8.

EU i države članice moraju bolje reagirati na kršenje temeljnih prava i vladavine prava koje proizlazi iz djelovanja populističkih pokreta, uključujući i one na položajima moći. EGSO ukazuje na to da je u mišljenju „Postizanje postojane demokracije snažnim i raznolikim civilnim društvom” (17) preporučio „uspostavu demokratskog pregleda koji bi […] odražavao okvirne uvjete za aktivnosti civilnog društva i vodio k posebnim preporukama za reformu”, a podsjeća i na preporuke iz mišljenja „Daljnje jačanje vladavine prava” (18).

8.9.

EGSO predlaže da se ideje iz ovoga mišljenja uključe u taj demokratski pregled i budući mehanizam za praćenje vladavine prava. Pažljivim komuniciranjem trebalo bi jasno dati do znanja da je odgovor EU-a i država članica usmjeren na kršenja temeljnih prava i vladavine prava proizašla iz određenih populističkih politika, a ne na one koji su glasali za populističke stranke, na čiju se opravdanu zabrinutost mora odgovoriti pravednim, nediskriminacijskim, učinkovitim javnim politikama.

9. Podupiranje odgovora na populizam na lokalnoj razini

9.1.

Problem s kojim se civilno društvo suočava u ruralnim područjima nije nužno pitanje „sužavanja prostora”. Problem je u tome da prostor tek treba stvoriti. Na rast populizma treba odgovoriti uklanjanjem uzroka nezadovoljstva, i to u što većoj mjeri na lokalnoj razini. EGSO potiče na djelovanje koje među različitim skupinama proizvođača i potrošača hrane stvara osjećaj zajedničkog interesa i ciljeva, nadilazeći klasne, rodne, generacijske i urbano-ruralne podjele. Prehrambena neovisnost i brojna pitanja povezana s pravom na hranu i zdravim okolišem primjeri su specifičnih problema koje bi bilo bolje rješavati jačanjem solidarnosti i kolektivnog identiteta te većim političkim sudjelovanjem u ruralnoj Europi.

9.2.

U pogledu većeg sudjelovanja građana, države članice koje razmišljaju o tome da izravnu demokraciju ojačaju lokalnim referendumima trebaju biti svjesne činjenice da taj instrument promiču populističke stranke širom Europe. Izravna demokracija potencijalni je dvostruki mač. Lokalna tijela vlasti i akteri civilnog društva stoga trebaju poduzeti odgovarajuće mjere kako bi osigurali da se njezina upotreba ograniči na situacije u kojima može donijeti stvarne koristi.

9.3.

EGSO smatra da je izgradnja saveza između lokalnih vlasti, organizacija civilnog društva, socijalnih partnera i drugih aktera, npr. lokalnih čelnika i društvenih pokreta, ključna za sasijecanje uzroka populizma u samom korijenu i to će biti jedan od načina na koji će se rješavati problem stanovnika u ruralnim i prigradskim područjima koji se osjećaju zapostavljenima. Time će se pojačati i uloga socijalnih partnera koji svojim dijalogom i djelovanjem mogu pomoći u smanjenju nejednakosti i privući gospodarska ulaganja i razvoj.

9.4.

Interesi udruženja malih poduzetnika, obrtnika i poljoprivrednika te pitanja koja ih muče jednako su bitni. Ekonomski akteri možda će oklijevati s ulaganjem u mjesta gdje su autoritarne skupine došle na vlast (na lokalnoj razini), a migranti u potrazi za zaposlenjem možda će takva mjesta, usprkos mogućnostima zapošljavanja, izbjegavati. Stoga je bitno prekinuti taj začarani krug u prigradskim i ruralnim regijama.

9.5.

Poticanje privatnog i javnog ulaganja u neiskorišteni potencijal regija koje se smatraju zapostavljenima pristup je koji vrijedi dalje razvijati. Naglasak na socijalnim transferima ili socijalnoj skrbi trebalo bi nadopuniti poboljšanjem prilika u regijama (vodeći računa o lokalnim okolnostima), suzbijanjem neučinkovitosti institucija i uskih grla te mjerama za jačanje osposobljavanja, promicanje poduzetništva i asimilaciju znanja i inovacija. (19)

9.6.

Želimo li uzroke populizma sasjeći u samom korijenu, osim socio-ekonomskim čimbenicima veću pažnju treba posvetiti i čimbenicima kao što su religija, rodna dinamika, mjesto stanovanja, kulturni identitet i obrazovanje. Nije lako ponuditi alternative za jednostavna rješenja koja nude regresivne političke snage. Odgovori se moraju prilagoditi specifičnom spletu okolnosti zbog kojeg se u određenim lokalnim kontekstima pojavljuju teškoće.

9.7.

Novi diskursi mogli bi također pomoći u borbi protiv dezinformacija koje se šire putem društvenih medija i kojima je cilj potkopati europske vrijednosti i tako podržati pojavu separatističkih i nacionalističkih tvrdnji i stavova. Važno je ojačati ulogu tradicionalnih medija (javne televizije, neovisnih novina) kako bi im se omogućilo da ispune svoju ulogu objavljivanja nepristranih informacija. Iako je Komisija u tom pogledu već poduzimala korake (vidjeti COM(2018) 236), ozbiljno se preporučuje hitno pristupanje rješavanju tog problema.

9.8.

EGSO poziva na posvećivanje veće pozornosti novim gospodarskim aktivnostima koje se pojavljuju u ruralnim područjima i od kojih se mnoge temelje na načelima uzajamne pomoći i skrbi te potiče na donošenje mjera za pružanje bolje potpore takvim inicijativama i njihovo povezivanje kako bi iz izolirane i eksperimentalne faze prešle u emancipacijske političke i društvene saveze.

9.9.

EGSO poziva EU i države članice da ojačaju infrastrukturu na podnacionalnoj razini. Ukidanje linija javnog prijevoza, uz zatvaranje škola i zdravstvenih službi, neki su od očitih razloga populističkih protesta u Europi. Za poboljšanje lokalnih infrastruktura, kako materijalnih (prijevoz i javne službe) tako i nematerijalnih (mreže među raznim tipovima lokacija, institucija i organizacija) potrebna je financijska pomoć.

9.10.

EGSO, organizacije koje su njegove članice te ostale institucije EU-a trebali bi unaprijediti izgradnju kapaciteta lokalnih organizacija civilnog društva i osigurati im resurse za proširenje djelokruga i povećanje kvalitete njihova djelovanja. Organizacijama civilnog društva i njihovim europskim mrežama treba ponuditi veću potporu za osposobljavanje članova lokalnih ogranaka.

Bruxelles, 11. prosinca 2019.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER

(1) Andrés Rodríguez-Pose, 2018., The revenge of the places that don’t matter (and what to do about it) („Osveta nebitnih mjesta (i što poduzeti u vezi s tim)”), str. 32. (LSE Research online): http://eprints.lse.ac.uk/85888/1/Rodriguez-Pose_Revenge%20of%20Places.pdf.

(2) Mišljenje EGSO-a „Daljnje jačanje vladavine prava u Uniji. Trenutačno stanje i mogući sljedeći koraci” (SL C 282, 20.8.2019., str. 39.).

(3) Rezolucija Europskog parlamenta od 3. listopada 2018. o rješavanju posebnih potreba u ruralnim, planinskim i udaljenim područjima ((RSP)) (SL C 11, 13.1.2020., str. 15.).

(4) Mišljenje EGSO-a „Postizanje postojane demokracije snažnim i raznolikim civilnim društvom” (SL C 228, 5.7.2019., str. 24.).

(5) Ured visokog povjerenika UN-a za ljudska prava (OHCHR), Principles and Guidelines for a Human Rights Approach to Poverty Reduction Strategies („Načela i smjernice za pristup strategijama smanjenja siromaštva koji se temelji na ljudskim pravima”), https://www.ohchr.org/Documents/Publications/PovertyStrategiesen.pdf.

(6) OHCHR, Guiding Principles on human rights impact assessments of economic reforms („Vodeća načela za procjenu učinka politika ekonomske reforme na ljudska prava”), 19. prosinca 2018., https://ap.ohchr.org/documents/dpage_e.aspx?si=A/HRC/40/57.

(7) Mišljenje EGSO-a „Europski nadzorni mehanizam za vladavinu prava i temeljna prava” (SL C 34, 2.2.2017., str. 8.).

(8) Mišljenje EGSO-a „Postizanje postojane demokracije snažnim i raznolikim civilnim društvom” (SL C 228, 5.7.2019., str. 24.).

(9) „Društva izvan velegradskih područja: Uloga organizacija civilnog društva u suočavanju s populizmom”; EGSO, Bruxelles, 2019.: https://www.eesc.europa.eu/sites/default/files/files/qe-04-19-236-en-n.pdf.

(10) Societies outside Metropolises: the role of civil society organisations in facing populism („Društva izvan velegradskih područja: Uloga organizacija civilnog društva u suočavanju s populizmom”); EGSO, Bruxelles 2019. https://www.eesc.europa.eu/sites/default/files/files/qe-04-19-236-en-n.pdf

(11) Andrés Rodriguez-Pose: The revenge of places that don't matter (and what to do about it) („Osveta nebitnih mjesta (i što poduzeti u vezi s tim)”), str. 32. (LSE Research online): http://eprints.lse.ac.uk/85888/1/Rodriguez-Pose_Revenge%20of%20Places.pdf.

(12) Caroline de Gruyter, Commentary: The revenge of the countryside („Komentar: Osveta sela”), 21. listopada 2016.

(13) Ured visokog povjerenika UN-a za ljudska prava (OHCHR), Principles and Guidelines for a Human Rights Approach to Poverty Reduction Strategies („Načela i smjernice za pristup strategijama smanjenja siromaštva koji se temelji na ljudskim pravima”), https://www.ohchr.org/Documents/Publications/PovertyStrategiesen.pdf.

(14) OHCHR, Guiding Principles on human rights impact assessments of economic reforms („Vodeća načela za procjenu učinka politika ekonomske reforme na ljudska prava”), 19. prosinca 2018., https://ap.ohchr.org/documents/dpage_e.aspx?si=A/HRC/40/57.

(15) Mišljenje EGSO-a „Daljnje jačanje vladavine prava u Uniji. Trenutačno stanje i mogući sljedeći koraci” (SL C 282, 20.8.2019., str. 39.).

(16) Regaining Citizens' Trust and Confidence in the EU: 7 priorities of the Diversity Europe Group („Ponovno zadobivanje povjerenja i pouzdanja građana u EU: 7 prioriteta skupine ‚Raznolikost Europe’”); Skupina „Raznolikost Europe”.

(17) Mišljenje EGSO-a „Postizanje postojane demokracije snažnim i raznolikim civilnim društvom” (SL C 228, 5.7.2019., str. 24.).

(18) Mišljenje EGSO-a „Daljnje jačanje vladavine prava u Uniji: trenutačno stanje i mogući sljedeći koraci” (SL C 282, 20.8.2019., str. 39.).

(19) Andrés Rodriguez-Pose: The revenge of places that don't matter (and what to do about it) („Osveta nebitnih mjesta (i što poduzeti u vezi s tim)”), str. 32. (LSE Research online): http://eprints.lse.ac.uk/85888/1/Rodriguez-Pose_Revenge%20of%20Places.pdf.

24.3.2020

Službeni list Europske unije

C 97/62

Mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora o Izvješću Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija – Izvješće o politici tržišnog natjecanja za 2018.

(COM(2019) 339 final)

(2020/C 97/08)

Izvjestitelj:

Gerardo LARGHI

Zahtjev za savjetovanje:	Europska komisija, 15.10.2019.
Pravni temelj:	članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za jedinstveno tržište, proizvodnju i potrošnju
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	19.11.2019.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	11.12.2019.
Plenarno zasjedanje br.:	548
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	197/0/1

1. Zaključci i preporuke

1.1.

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) pozdravlja izvješće Europske komisije (EK) o politici tržišnog natjecanja za 2018. u kojem se razvija pristup usmjeren na jačanje jedinstvenog tržišta, gospodarskog razvoja i ciljeva socijalne politike.

1.2.

EGSO smatra, kako je navedeno u nekoliko dokumenata, da je učinkovita politika tržišnog natjecanja kojom se poštuju načela jedan od stupova Europske unije i nužan alat za ostvarivanje unutarnjeg tržišta kako se tumači u okviru Ugovora o funkcioniranju Europske unije s obzirom na ciljeve održivog razvoja, izgradnju socijalnog tržišnog gospodarstva i odredbe socijalnog stupa (1).

1.3.

EGSO i Europska unija moraju o tom pitanju održavati stalni dijalog s drugim institucijama i civilnim društvom, a posebno s udrugama potrošača.

1.4.

Stoga EGSO poziva da se potpore uvijek dodjeljuju s najvećom mogućom transparentnošću u pogledu prijenosa troškova na potrošače i da se potrošači jasno obavijeste o tim troškovima na računima (2). EGSO pozdravlja namjeru Komisije da poduzme mjere protiv vertikalnih i horizontalnih ograničenja tržišnog natjecanja, osobito u sektoru elektroničke trgovine, u kojem su primjetni učinci protutržišnog ponašanja.

1.5.

Posebnu bi pozornost trebalo posvetiti umjetnoj inteligenciji s obzirom na diskriminacijske prakse. Zakonodavstvo EU-a trebalo bi prilagoditi tako da se zabrani diskriminacija koju uzrokuje profiliranje potrošača uz pomoć umjetne inteligencije.

1.6.

Velike količine podataka mogu se upotrijebiti protiv potrošača, prije svega na štetu njihove dobrobiti jer se profiliranjem potrošača smanjuje njihova mogućnost slobode izbora.

1.7.

EGSO poziva da se tijelima nadležnim za tržišno natjecanje osiguraju potrebno stručno znanje, vještine i resursi kako bi mogla primijeniti relevantno zakonodavstvo i rješavati velike probleme tržišnog natjecanja koji štete potrošačima.

1.8.

Kad je riječ o državnim potporama, EGSO pozdravlja činjenicu da je postupak modernizacije kontrola omogućio vlastima da se usmjere na najvažnije i najrelevantnije predmete, među ostalim s pomoću informatičke platforme „modul za transparentnu dodjelu” (engl. Transparency Award Module).

1.9.

EGSO ustraje na potrebi usklađivanja politika za zaštitu okoliša i politika o državnim potporama. Osobito napominje tekuću reviziju smjernica za zaštitu okoliša i energiju.

1.10.

EGSO pozdravlja činjenicu da je cilj smjernica Komisije o državnim potporama zajamčiti slobodno tržišno natjecanje na europskom energetskom tržištu putem tehnološki neutralnih natječaja, ključnih za stvaranje raznih tehnologija za obnovljive izvore energije, u svrhu otpornog i konkurentnog europskog energetskog tržišta kojim se jamči sigurnost opskrbe. EGSO poziva Komisiju i države članice da donesu sveobuhvatnu i dugoročnu strategiju kao opreku pristupu koji se temelji na kratkoročnim korektivnim mjerama koje ne omogućavaju rast i otvaranje novih radnih mjesta na konkretan i održiv način. U tom bi kontekstu bilo korisno da Komisija izradi komparativnu studiju o različitim planovima potpore proizvodnoj industriji koji su nedavno doneseni u SAD-u, Kini i Koreji (3).

1.11.

Kad je riječ o tržišnom natjecanju s poduzećima izvan EU-a, EGSO poziva na jamčenje jednakih socijalnih i okolišnih pravila kako bi se zajamčili jednaki uvjeti tržišnog natjecanja.

1.12.

EGSO naglašava važnost politike tržišnog natjecanja kojom se usklađuje razvoj socijalnih i gospodarskih ciljeva radnika i potrošača s održavanjem konkurentne i učinkovite proizvodne strukture u svrhu stvaranja slobodnog socijalnog tržišta.

1.13.

EGSO smatra da odredbe o unutarnjem tržištu u području prava na slobodno kretanje (osobito ljudi, ali i usluga, robe i kapitala) predstavljaju kamen temeljac prava EU-a i da je potrebno zajamčiti upućivanje radnika i slobodno kretanje usluga kako bi se izbjegli svi oblici socijalnog dampinga.

1.14.

Naposljetku, EGSO je iznenađen što se u predmetnom izvješću ne spominje nedvojben zastoj u pregovorima između Vijeća i EP-a o kolektivnim tužbama, koji su uslijedili nakon prijedloga o novim pogodnostima za potrošače, s obzirom na to da su te tužbe ključne za dopunjavanje sustava učinkovite naknade štete uzrokovane potrošačima kršenjem protumonopolskih mjera.

2. Sažetak izvješća o politici tržišnog natjecanja za 2018.

2.1.

U izvješću za 2018. rješavaju se pitanja kao što su digitalno gospodarstvo, financijske usluge, energetika i okoliš, poljoprivreda i prehrana, prijevoz i proizvodnja te pitanja kao što su decentralizirana primjena protumonopolskih ovlasti u državama članicama i široka međunarodna suradnja.

2.2.

Svakodnevne provedbene prakse Komisije temelje se na sljedećim načelima: nediskriminacija, pravičnost, transparentnost, predvidljivost, pravo na saslušanje i zaštita povjerljivosti. „Zaštita dobrobiti potrošača” izričiti je cilj intervencija u okviru prava tržišnog natjecanja Europske komisije.

2.3.

Digitalno doba donosi nove izazove u pogledu prava tržišnog natjecanja, kao što je uporaba velikih podataka, algoritama i umjetne inteligencije.

2.4.

U cilju „pojednostavnjenja postupaka u predmetima u području tržišnog natjecanja” Europska komisija objavila je ažuriran vodič za poduzeća u pogledu poslovnih tajni i drugih povjerljivih informacija tijekom protumonopolskih postupaka. Ažurirani vodič bio je od koristi i kod primjene krugova povjerljivosti.

2.5.

Nagrađivanje suradnje poduzeća u protumonopolskim postupcima pokazalo se učinkovitim u pružanju pomoći Komisiji u pogledu povećanja relevantnosti i učinka njezinih odluka te je dovelo do ubrzavanja istraga.

2.6.

Direktivom (EU) 2019/1 Europskog parlamenta i Vijeća (4) (Direktiva ECN+) omogućava se tijelima država članica nadležnima za tržišno natjecanje da učinkovitije provode pravila o tržišnom natjecanju u EU-u.

2.7.

Modernizacija politike u području državnih potpora olakšala je državama članicama provedbu mjera kojima se promiču ulaganja, gospodarski rast i otvaranje radnih mjesta. Brza provedba mjera za državne potpore u državama članicama imala je velik utjecaj u smislu smanjenja troškova za mjere kojima se manje narušava tržišno natjecanje.

2.8.

Postupkom nagodbe Europske komisije pridonijelo se bržem razotkrivanju kartela, čime se oslobađaju resursi potrebni za druge istrage i smanjuju troškovi istraga. Osim toga, poduzeća su imala koristi od bržeg donošenja odluka.

2.9.

U izvješću za 2018. navode se odluke donesene 2018. (i prethodnih godina) u vezi s kartelima u automobilskom sektoru i pokretanjem detaljne istrage o mogućem tajnom dogovoru proizvođača automobila o tehnološkom razvoju sustavâ za kontrolu emisija za osobne automobile.

2.10. Digitalno gospodarstvo

2.10.1.

Politika tržišnog natjecanja sastavni je dio stvaranja funkcionalnog jedinstvenog digitalnog tržišta. U tom je pogledu potrebno spriječiti „mrežne divove” da upotrebljavaju svoju tržišnu moć za slabljenje tržišnog natjecanja, a samim time i slabljenje inovacija na digitalnim tržištima.

2.10.2.

Održavanje preprodajnih cijena na platformama za e-trgovinu jedno je od najčešćih ograničenja u digitalnom gospodarstvu. Stoga se bilježi veća uporaba algoritama za određivanje cijena.

2.11.

Državnim potporama u zelenom gospodarstvu podupiru se ulaganja potrebna za jamčenje sigurnosti opskrbe tijekom dekarbonizacije europskog energetskog sustava.

2.12. Energetski sektor

2.12.1.

Odobrenja za državne potpore koja su 2018. izdana u području obnovljivih izvora energije omogućila su državama članicama da potiču iskorištavanje obnovljivih izvora energije i smanje troškove za potrošače u cjelokupnom elektroenergetskom sustavu.

2.12.2.

Komisija je navela da će se mjerama državne potpore pridonijeti jamčenju sigurnosti opskrbe, a da se pritom neće povisiti cijene za potrošače ili spriječiti protok električne energije izvan granica EU-a.

2.12.3.

EU mora povećati udio obnovljivih izvora energije u svojoj strukturi izvora energije u pogledu diversifikacije opskrbe plinom te donijeti ciljano europsko i nacionalno zakonodavstvo u području energetike.

2.13. Tržišno natjecanje na jedinstvenom tržištu

2.13.1.

Europska komisija zabranila je preuzimanje društva Alstom koje je predložio Siemens. Odobrila je spajanje društava Bayer i Monsanto u poljoprivredno-prehrambenom sektoru, uz uvjet prodaje određenog dijela poslovanja. Kad je riječ o tržištu čelika, društvu Arcelor Mittal odobreno je preuzimanje društva ILVA uz uvjet prodaje određenog dijela poslovanja. Društvu Siemens blokirano je previđeno preuzimanje društva Alstom jer bi se time nanijela šteta tržišnom natjecanju.

2.14. Financijski sektor

2.14.1.

Opća stabilizacija financijskog sektora dovela je do smanjenja broja intervencija iz javnog proračuna u slučajevima državnih potpora u tom sektoru. Međutim, u nekim državama članicama loši krediti još nisu iskorijenjeni.

2.15. Jamčenje ravnopravnih uvjeta u području poreza

2.15.1.

Potrebno je stvoriti ravnopravne uvjete kako bi se poduzeća mogla natjecati na temelju uspješnosti. Države članice ne smiju davati porezne olakšice multinacionalnim društvima na štetu MSP-ova.

3. Opće napomene

3.1.

U izvješću za 2018. razvija se pristup usmjeren na jačanje jedinstvenog tržišta, gospodarskog razvoja i ciljeva socijalne politike.

3.2.

Da bi se ostvarili ciljevi povezivosti, tijekom sljedećih deset godina u digitalnom gospodarstvu bit će potrebna velika ulaganja – oko 500 milijardi EUR. Ključno je uspostaviti ozbiljnu politiku tržišnog natjecanja, posebno u ruralnim i manje urbaniziranim područjima.

3.3.

Digitalno doba postavlja nove izazove u pogledu prava tržišnog natjecanja, kao što je uporaba velikih podataka, algoritama i umjetne inteligencije. Stoga je potrebno spriječiti „tehnološke divove” da svoju tržišnu moć koriste za slabljenje konkurencije. Tijela nadležna za tržišno natjecanje trebala bi raspolagati potrebnim stručnim znanjem, vještinama i resursima kako bi mogla primijeniti relevantno zakonodavstvo i rješavati, prije nego što bude kasno, velike probleme tržišnog natjecanja koji štete potrošačima.

3.4.

Provedba bi se trebala temeljiti i na proaktivnom korištenju alata za prikupljanje informacija i sektorska istraživanja.

3.5.

Svako kašnjenje u primjeni pravila trebalo bi izbjeći proaktivnim korištenjem alata za tržišno natjecanje (npr. privremenih mjera) u slučajevima u kojima postoji očita šteta za tržišno natjecanje i potrošače.

3.6.

Nužno je teret dokazivanja prebaciti na društva koja se spajaju na digitalnim tržištima kako bi ona mogla dokazati da se njihovim sporazumima o spajanju neće narušiti tržišno natjecanje.

3.7.

Potrebno je strože ocjenjivati mogu li subjekti blokirati ulazak na tržište, a time i ograničiti odabire potrošača i tokove informacija te manipulirati ponašanjem korisnika.

3.8.

Kako bi se skrenula pozornost na probleme u pogledu tržišnog natjecanja izazvane nekim praksama, bilo bi važno poduzećima dati smjernice i pomoći im da djeluju u zakonodavnim okvirima.

3.9.

Umjetna inteligencija danas utječe na politike određivanja cijena ili na njihovu kontrolu i ima učinke koji sa sobom nose određene opasnosti. Algoritmi omogućuju platformama za e-trgovinu da kontroliraju i ograniče slobodu trgovaca na malo svojim cjenovnim politikama i konkurencijom među veletrgovcima (uz nepoštene prakse koje se ne mogu održati u budućnosti).

3.10.

Istu pojavu nalazimo i u turističkom sektoru, gdje platforme za prodaju turističkih proizvoda karakterizira zloupotreba vladajućeg položaja. Postoje četiri glavne prodajne mreže, koje imaju golemu moć kada je riječ o hotelima, malim subjektima i malim i srednjim poduzećima.

3.11.

Kad je riječ o diskriminacijskim praksama, posebnu pozornost treba posvetiti umjetnoj inteligenciji. Zakonodavstvo EU-a trebalo bi prilagoditi tako da se zabrani diskriminacija koju uzrokuje profiliranje uz pomoć umjetne inteligencije.

3.12.

EGSO pozdravlja odluku Komisije da poduzeća koja upotrebljavaju algoritme smatra jedinima odgovornima za postupke koji iz toga proizlaze. Velike količine podataka mogu se upotrijebiti protiv potrošača, prije svega na štetu njihove dobrobiti jer se ekstremnim profiliranjem potrošača smanjuje njihova mogućnost izbora.

3.13.

EGSO smatra da je pitanje učinka velikih podataka na tržišno natjecanje sve važnije te da će se taj trend nastaviti u budućnosti. Međutim, pretjerano intervencijskom politikom mogli bi se umanjiti poticaji za inovacije (tj. bolje usluge i niže cijene koje mogu ovisiti o inovacijama u distribuciji proizvoda i platformama za kupnju).

3.14.

Prednost u pogledu velike količine podataka koja se koristi u odnosu na konkurente može omogućiti glavnim dionicima da zauzmu vladajući položaj na tržištu. Tehnike masovne analize (trgovanje podacima, internetsko trgovanje, prepoznavanje obrazaca, procjena potražnje, optimizacija cijena) mogu biti operativne prakse.

3.15.

U kontekstu Strategije jedinstvenog digitalnog tržišta, istrage Europske komisije pokazale su da su ograničenja povezana s preprodajnim cijenama uvjerljivo najčešća ograničenja tržišnog natjecanja u e-trgovini. Europska komisija donijela je 2018. niz odluka kojima se izriču novčane kazne za nametanje ograničenja povezanih s preprodajnim cijenama na internetu koja su u suprotnosti s pravilima EU-a o tržišnom natjecanju.

3.16.

Kad je riječ o oporezivanju, EGSO pozdravlja mjere koje je Komisija provela 2018. Istodobno je važno da se pošteno tržišno natjecanje među raznim zemljama zajamči i u tom području. Točnije, potreban je veći oprez u vezi s poreznim mišljenjima i nezakonitim prednostima u tržišnom natjecanju postignutima sporazumima između nekih zemalja i tzv. velikih igrača jer su to ponašanja koja narušavaju slobodno tržište i stvaraju štetu malim i srednjim poduzećima te dovode do nepoštenog tržišnog natjecanja među državama.

3.17.

Kad je riječ o energetici, EGSO napominje da u nekim zemljama još nije zajamčena potpuna i opća transparentnost računa za kućanstva. Ako ne postoji transparentnost, smanjuje se mogućnost potrošača da donose informirane odluke te pridonosi održavanju statusa quo koji pogoduje velikim igračima.

3.18.

Poljoprivreda i prehrana. Važno je zaštititi proizvodnju proizvoda s europskim oznakama izvornosti u poljoprivredno-prehrambenom sektoru. Područje sjemena i pesticida ključno je za poljoprivrednike i potrošače, ali ujedno stvara zabrinutosti koje nadilaze zaštitu potrošača, sigurnost hrane i osiguravanje usklađenosti sa standardima u području okoliša i klime.

3.19.

Kad je riječ o prijevozu, predlaže se da Komisija provjeri može li i u kojoj mjeri porezna olakšica na kerozin predstavljati neopravdanu pomoć zračnim prijevoznicima u odnosu na željeznički prijevoz.

3.20.

Kako bi se zajamčila ravnoteža između tržišne slobode i koncentracija, čini se da nije dovoljno pozivati se na konkurenciju drugih velikih svjetskih igrača, osobito ako oni dolaze iz zemalja zatvorenih za konkurenciju stranih poduzeća. U tom se pogledu predlaže da se, kao alternativa spajanjima poduzeća kojima se oslabljuje tržišno natjecanje, uspostave mjere za prevladavanje prepreka za ulazak na treća tržišta, jači porezni poticaji za istraživanje i razvoj te sporazumi između europskih proizvođača kako bi se koordinirale izvozne strategije i ulaganja u inozemstvu.

3.21.

U svakom slučaju, zaštita potrošača mora se ići ruku pod ruku s mjerama potpore i promicanja inovativnih te malih i srednjih poduzeća (primjenom alata koji ne štete dinamičnom tržišnom natjecanju), a to je najbolji način stvaranja kvalitetnih radnih mjesta i dinamične održivosti proizvodnog sustava.

3.22.

Kad je riječ o tržištu rada i zaštiti tržišnog natjecanja, EGSO smatra da se jedna od točaka u pogledu kojih je potrebno intervenirati kako bi se zajamčilo istinski slobodno tržišno natjecanje među poduzećima na postojećem tržištu odnosi na regulatorni okvir koji obuhvaća poštovanje temeljnih socijalnih prava i slobodnog kretanja radnika i usluga.

3.23.

Riječ je o sprečavanju bilo kakvog oblika „socijalnog dampinga” (nepošteno tržišno natjecanje u pogledu naknada i uvjeta rada koje uzrokuje njihovo srozavanje) kako bi se zajamčilo jednako postupanje prema radnicima, bez obzira na to gdje rade i odakle dolaze te nediskriminacija radnika i poduzeća u mjestu u kojem se posao obavlja.

3.24.

Naposljetku, EGSO izražava čuđenje zbog toga što se – za razliku od svih izvješća Komisije posljednjih godina – ni u predmetnom izvješću ni u njegovom popratnom radnom dokumentu SWD(2019) 297 final prvi puta uopće ne spominje nepostojanje napretka u pogledu kolektivnih tužbi kao sredstva za promicanje djelotvorne naknade štete nanesene potrošačima povredom protumonopolskih mjera, a koje nisu obuhvaćene Direktivom 2014/104/EU (5) o postupcima za naknadu štete za kršenje odredbi o kartelima. To naročito začuđuje ako se u obzir uzmu mišljenje (6) EGSO-a o prijedlogu Komisije o novim pogodnostima za potrošače (7) i odluka Vijeća da isključi sve kolektivne tužbe iz nedavno donesene direktive (8), koju je EGSO, naime, ocijenio kao očito nedostatnu.

4. Posebne napomene

4.1.

Što se tiče digitalizacije, EGSO se slaže s odlukom Europske komisije da se digitalizacija smatra prioritetom i da program tržišnog natjecanja za razdoblje 2021. – 2027. usmjeri na izazove povezane s velikim podacima, algoritmima i umjetnom inteligencijom. EGSO poziva Europsku komisiju da poduzme daljnje korake s obzirom na izvješće iz travnja 2019. naslovljeno „Politika tržišnog natjecanja u digitalnom dobu”, osobito u pogledu:

4.1.1.

strategija koje treba provesti u cilju suzbijanja ograničenja tržišnog natjecanja i slobodnog tržišta koje provode digitalne platforme, što podrazumijeva i sektore trgovine i turizma;

4.1.2.

stvarnog i sveobuhvatnog znanja korisnika-potrošača o osobnim podacima i njihovoj prenosivosti sa svake platforme;

4.1.3.

borbe protiv svakog oblika isključivanja poduzeća koja neke digitalne platforme smatraju potencijalno opasnima za svoj vladajući položaj;

4.1.4.

očuvanja slobodnog tržišta zaštitom malih novoosnovanih poduzeća s tržišnim potencijalom, koja često preuzimaju veliki dionici digitalnog sektora koji u njima vide buduće opasne konkurente.

4.2.

EGSO smatra da subjekti koji su na bilo kojoj razini digitalnim platformama dodijelili zadaće od općeg interesa ujedno moraju imati zakonodavne alate za kontrolu i pristup algoritmima koji se primjenjuju na tim platformama.

4.3.

EGSO predlaže da Europska komisija pojača mjere kontrole primjene sporazuma o slobodnoj trgovini i zaštiti slobodu europskih poduzeća da pristupe globalnim tržištima.

4.4.

U tom se pogledu treba pobrinuti za stvarni reciprocitet na globalnim tržištima javne nabave.

Bruxelles, 11. prosinca 2019.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER

(1) Članci 7., 9., 11. i 12. UFEU-a.

(2) Direktiva (EU) 2019/944 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. lipnja 2019. o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište električne energije i izmjeni Direktive 2012/27/EU (SL L 158, 14.6.2019., str. 125.).

(3) SL C 197, 8.6.2018., str. 10.

(4) Direktiva (EU) 2019/1 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o ovlašćivanju tijela država članica nadležnih za tržišno natjecanje za učinkovitiju provedbu pravila o tržišnom natjecanju i osiguravanju pravilnog funkcioniranja unutarnjeg tržišta (SL L 11, 14.1.2019., str. 3.).

(5) Direktiva 2014/104/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. studenoga 2014. o određenim pravilima kojima se uređuju postupci za naknadu štete prema nacionalnom pravu za kršenje odredaba prava tržišnog natjecanja država članica i Europske unije (SL L 349, 5.12.2014., str. 1.).

(6) SL C 440, 6.12.2018., str. 66.

(7) Prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća o udružnim tužbama za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i stavljanju izvan snage Direktive 2009/22/EZ, COM(2018) 184 final – 2018/0089 (COD).

(8) Vidjeti dokument PE-CONS 83/19, 18. listopada 2019..

		ISSN 1977-1088
Službeni list Europske unije		C 97

Hrvatsko izdanje	Informacije i objave	Godište 63. 24. ožujka 2020.

Sadržaj		Stranica
	I. Rezolucije, preporuke i mišljenja
	MIŠLJENJA
	Europski gospodarski i socijalni odbor
	548. plenarno zasjedanje EGSO-a, 11.12.2019.–12.12.2019.
2020/C 97/01	Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi Oporezivanje/privatna ulaganja i ciljevi održivog razvoja – suradnja s Odborom stručnjaka UN-a za međunarodnu suradnju u poreznim pitanjima (samoinicijativno mišljenje)	1
2020/C 97/02	Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi: Obvezujući ugovor UN-a o poslovanju i ljudskim pravima (samoinicijativno mišljenje)	9
2020/C 97/03	Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi: Vanjska pomoć, ulaganja i trgovina kao instrumenti za smanjenje uzroka gospodarskih migracija, s posebnim naglaskom na Africi (samoinicijativno mišljenje)	18
2020/C 97/04	Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi Povratak uporabne vrijednosti: nove mogućnosti i izazovi za europske proizvode i usluge (samoinicijativno mišljenje)	27
2020/C 97/05	Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi: Zajednički minimalni standardi u području osiguranja u slučaju nezaposlenosti u državama članicama EU-a – konkretan korak prema učinkovitoj provedbi europskog stupa socijalnih prava (samoinicijativno mišljenje)	32
2020/C 97/06	Mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora o temi Izrada programa EU-a za prava osoba s invaliditetom za razdoblje 2020.–2030.: doprinos Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (samoinicijativno mišljenje)	41
2020/C 97/07	Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi Populizam i temeljna prava – prigradska i ruralna područja (samoinicijativno mišljenje)	53

	III Pripremni akti
	Europski gospodarski i socijalni odbor
	548. plenarno zasjedanje EGSO-a, 11.12.2019.–12.12.2019.
2020/C 97/08	Mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora o Izvješću Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija – Izvješće o politici tržišnog natjecanja za 2018. (COM(2019) 339 final)	62
2020/C 97/09	Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 1306/2013 u pogledu financijske discipline od financijske godine 2021. i Uredbe (EU) br. 1307/2013 u pogledu fleksibilnosti među stupovima za kalendarsku godinu 2020. (COM(2019) 580 – 2019/0253(COD))	69

Zahtjev za savjetovanje:	Europski parlament, 13.11.2019. Vijeće Europske unije, 15.11.2019.
Pravni temelj:	članak 43. stavak 2. i članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za poljoprivredu, ruralni razvoj i zaštitu okoliša
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	11.12.2019.
Plenarno zasjedanje br.:	548
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	191/1/1