OBAVIJEST KOMISIJE

o primjeni odredaba članka 26. stavka 3. Uredbe (EU) br. 1169/2011

(2020/C 32/01)

1.   UVOD

U skladu s člankom 26. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 1169/2011 Europskog parlamenta i Vijeća o informiranju potrošača o hrani (1) (dalje u tekstu „Uredba”), ako su zemlja podrijetla ili mjesto podrijetla hrane navedeni, ali ne odgovaraju zemlji podrijetla ili mjestu podrijetla glavnog sastojka hrane, treba navesti i zemlju podrijetla ili mjesto podrijetla glavnog sastojka ili barem navesti da se zemlja podrijetla ili mjesto podrijetla glavnog sastojka razlikuju od zemlje podrijetla ili mjesta podrijetla hrane.

Komisija je 28. svibnja 2018. donijela Provedbenu uredbu Komisije (EU) 2018/775 (2) (dalje u tekstu „Provedbena uredba”), kojom se utvrđuju načini primjene članka 26. stavka 3. Uredbe. Provedbenom uredbom ponajprije se pojašnjava i usklađuje način na koji se mora označiti podrijetlo glavnog sastojka/glavnih sastojaka hrane.

Svrha je ove Obavijesti Komisije subjektima u poslovanju s hranom i nacionalnim tijelima dati smjernice o primjeni odredaba članka 26. stavka 3. Uredbe. Ovu bi Obavijest trebalo čitati zajedno s drugim relevantnim odredbama Uredbe i Provedbene uredbe. Ponajprije, ovim se smjernicama ne dovodi u pitanje zabrana obmanjujućeg informiranja potrošača predviđena člankom 7. Uredbe. U ovoj se Obavijesti pojašnjavaju postojeće odredbe primjenjivog zakonodavstva. Njome se ni na koji način ne proširuju obveze koje proizlaze iz tog zakonodavstva niti se uvode ikakvi dodatni zahtjevi za predmetne subjekte i nadležna tijela.

Ova je Obavijest namijenjena isključivo tomu da se građanima, poslovnim subjektima i nacionalnim nadležnim tijelima pomogne u primjeni članka 26. stavka 3. Uredbe i u primjeni Provedbene uredbe. Za tumačenje prava Unije na pravno obvezujući način nadležan je samo Sud Europske unije. Stajalištima iznesenima u ovoj Obavijesti ne prejudiciraju se stajališta koje bi Europska komisija mogla zauzeti pred sudovima Unije i nacionalnim sudovima.

2.   PITANJA POVEZANA S PODRUČJEM PRIMJENE ČLANKA 26. STAVKA 3. UREDBE

U članku 26. stavku 3. prvom podstavku Uredbe utvrđuju se dva uvjeta za primjenu posebnih zahtjeva za označivanje glavnih sastojaka: 1. zemlja podrijetla ili mjesto podrijetla gotove hrane su navedeni; i 2. navedena zemlja podrijetla ili mjesto podrijetla hrane nisu isti kao zemlja podrijetla ili mjesto podrijetla glavnog sastojka hrane.

U skladu s člankom 26. stavkom 3. drugim podstavkom Uredbe, posebne obveze o označivanju iz članka 26. stavka 3. prvog podstavka Uredbe primjenjuju se samo na slučajeve obuhvaćene područjem primjene Provedbene uredbe, koje je utvrđeno u članku 1. Provedbene uredbe.

Postoje dva ograničenja u pogledu područja primjene Provedbene uredbe.

Prvo, člankom 1. stavkom 1. Provedbene uredbe pobliže se utvrđuje da se zemlja podrijetla ili mjesto podrijetla hrane mogu navesti „na bilo koji način kao što su izjave, slikovni prikazi, simboli ili pojmovi, koji se odnose na mjesta ili zemljopisna područja, osim zemljopisnih pojmova koji su dio uobičajenih i generičkih naziva pri čemu se tim pojmovima doslovno navodi podrijetlo, ali čije zajedničko razumijevanje nije oznaka zemlje podrijetla ili mjesta podrijetla”.

Drugo, člankom 1. stavkom 2. Provedbene uredbe pobliže se utvrđuje da „oznake zemljopisnog podrijetla zaštićene Uredbom (EU) br. 1151/2012 (3), Uredbom (EU) br. 1308/2013 (4), Uredbom (EZ) br. 110/2008 (5) ili Uredbom (EU) br. 251/2014 (6) ili [...] one zaštićene u skladu s međunarodnim sporazumima” te registrirani žigovi ako ti žigovi čine oznaku podrijetla, nisu obuhvaćeni područjem primjene Provedbene uredbe. U uvodnoj izjavi 6. Provedbene uredbe pojašnjava se u pogledu te druge iznimke da je, iako se članak 26. stavak 3. Uredbe u načelu mora primjenjivati i na slučajeve opisane u okviru te druge iznimke, potrebno dodatno istražiti odgovarajuća provedbena pravila te da će se ona donijeti u kasnijoj fazi.

2.1.   Upućivanje na subjekt u poslovanju s hranom

2.1.1.   Može li navođenje imena/naziva i adrese subjekta u poslovanju s hranom na etiketi dovesti do primjene članka 26. stavka 3. Uredbe?

U skladu s uvodnom izjavom 29. i člankom 2. stavkom 2. točkom (g) Uredbe, oznake na etiketi koje se odnose na ime, naziv ili adresu subjekta u poslovanju s hranom ne smatraju se navođenjem zemlje podrijetla ili mjesta podrijetla hrane u smislu Uredbe. Stoga upućivanja na pravnu osobu subjekta u poslovanju s hranom u načelu ne dovode do primjene članka 26. stavka 3. Uredbe.

Ipak, takve bi se oznake, na temelju članka 7. Uredbe, mogle smatrati obmanjujućima u pogledu stvarne zemlje podrijetla ili mjesta podrijetla hrane ako su one jasno istaknute na ambalaži i ako je određeno podrijetlo ili mjesto podrijetla vidljivo istaknuto, a to podrijetlo nije isto kao i podrijetlo glavnog sastojka hrane. Nadležna nacionalna tijela trebala bi ocijeniti takve slučajeve uzimajući u obzir sve informacije navedene na etiketi i cjelokupnu prezentaciju proizvoda.

2.2.   Nazivi robnih marki

2.2.1.   Mogu li robne marke koje nisu zaštićene registriranim žigovima navedenima u članku 1. stavku 2. Provedbene uredbe dovesti do primjene članka 26. stavka 3. Uredbe?

U članku 1. stavku 2. Provedbene uredbe pojašnjava se da se, unatoč tomu što su oznake podrijetla koje su dio registriranih žigova obuhvaćene područjem primjene članka 26. stavka 3. Uredbe, Provedbena uredba ne primjenjuje na te oznake do donošenja posebnih pravila o primjeni članka 26. stavka 3. na te oznake. Zakonodavac EU-a potvrdio je da registrirani žigovi koji su uređeni posebnim zakonodavstvom Unije imaju posebna svojstva i svrhu, pa će Komisija stoga dodatno istražiti način na koji se mora navoditi podrijetlo glavnog sastojka koje se treba navesti u skladu s člankom 26. stavkom 3. Uredbe, ako je to potrebno za te oznake. S druge strane, robne marke koje sadržavaju izjave o zemljopisnoj lokaciji, a koje nisu registrirani žigovi, nisu obuhvaćene tim privremenim izuzećem, pa se stoga na njih primjenjuju Provedbena uredba i obveze koje proizlaze iz članka 26. stavka 3. Uredbe.

2.3.   Naziv hrane

2.3.1.   Treba li smatrati da se uobičajenim nazivima koji sadržavaju zemljopisni pojam navodi zemlja podrijetla ili mjesto podrijetla hrane?

U članku 2. stavku 2. točki (o) Uredbe „uobičajeni naziv” definira se kao naziv koji su potrošači u državi članici u kojoj se hrana prodaje prihvatili kao naziv te hrane, a da ga ne treba dodatno objašnjavati.

U skladu s uvodnom izjavom 8. i člankom 1. stavkom 1. Provedbene uredbe, uobičajeni i generički nazivi koji uključuju zemljopisne pojmove kojima se doslovno navodi podrijetlo, ali čije zajedničko razumijevanje nije oznaka podrijetla ili mjesta podrijetla hrane, nisu obuhvaćeni područjem primjene Provedbene uredbe. Takvi se nazivi često odnose na zemljopisno mjesto, regiju ili zemlju u kojoj se predmetna hrana izvorno proizvodila ili stavljala na tržište te su s vremenom postali generičkim/uobičajenim nazivima za određenu kategoriju hrane. Pod uvjetom da se takvim generičkim oznakama i uobičajenim nazivima kod potrošača ne stvara percepcija o određenom zemljopisnom podrijetlu predmetne hrane, njihova upotreba ne dovodi do primjene članka 26. stavka 3. Uredbe.

Primjer: frankfurtska kobasica.

Budući da se pitanje odnosi na percepciju potrošača u svakoj pojedinoj državi članici, a percepcije potrošača o tim aspektima znatno se razlikuju među državama EU-a, potrebno je za svaki pojedini slučaj razmotriti shvaćaju li jasno potrošači određeni naziv kao generički/uobičajeni naziv.

2.3.2.   Treba li smatrati da se propisanim nazivima koji sadržavaju zemljopisni pojam navodi zemlja podrijetla ili mjesto podrijetla hrane?

U skladu s člankom 2. stavkom 2. točkom (n) Uredbe „propisani naziv” naziv je hrane propisan odredbama Unije koje se primjenjuju na tu hranu ili, ako takve odredbe Unije ne postoje, naziv propisan propisima i odredbama koji se primjenjuju u državi članici u kojoj se hrana prodaje krajnjem potrošaču ili objektima javne prehrane.

Drugim riječima, takvi su nazivi kodificirani uobičajeni nazivi čiju je upotrebu, a često i sastav proizvoda koji se njima definiraju, zakonodavac smatrao važnim uskladiti kako bi se osiguralo ispunjavanje očekivanja potrošača u pogledu karakteristika hrane koja se prodaje pod određenim nazivima.

Uzimajući u obzir prethodno navedeno, za propisane nazive koji sadržavaju zemljopisni pojam ne treba smatrati da se njima navodi oznaka podrijetla u smislu članka 26. stavka 3. Uredbe ako je zakonodavac već uzeo u obzir članak 26. stavak 3. Uredbe.

2.4.   Različiti navodi na etiketi

2.4.1.   Treba li smatrati da se izrazom „izrađeno u”, „proizvedeno u” i „proizvod iz” nakon kojih slijedi zemljopisni pojam navodi zemlja podrijetla ili mjesto podrijetla hrane?

Navode kao što su „izrađeno u (naziv zemlje)”, „proizvedeno u (naziv zemlje)”, „proizvod iz (određene zemlje)” i slično potrošači dovode u vezu s oznakom podrijetla u smislu članka 26. stavka 3. Uredbe, pa bi ih stoga, u načelu, trebalo smatrati oznakama zemlje podrijetla ili mjesta podrijetla hrane. Osim toga, ti se izrazi odnose na postupak proizvodnje, što bi u slučaju prerađene hrane moglo odgovarati značenju zemlje podrijetla za potrebe Uredbe, kako je definirana u članku 60. stavku 2. Carinskog zakonika Unije (7), tj. zemlje gdje je obavljena posljednja značajna, gospodarski opravdana obrada ili prerada hrane koja rezultira izradom novog proizvoda ili predstavlja značajan stupanj izrade.

Slično tomu, potrošači pod navodom „proizvod iz (naziv zemlje)” općenito podrazumijevaju oznaku podrijetla u smislu članka 26. stavka 3. Uredbe. Osim toga, izrazom „proizvod iz (naziv zemlje)” potrošača se vjerojatno navodi na zaključak da cijeli prehrambeni proizvod, uključujući njegove sastojke, potječe iz zemlje navedene na etiketi.

2.4.2.   Treba li smatrati da se navodima kao što su „pakirano u” ili „proizvodi/izrađuje X za Y-a” nakon kojih slijedi naziv subjekta u poslovanju s hranom i njegova adresa navodi zemlja podrijetla ili mjesto podrijetla hrane?

Navodom „pakirano u” jasno se ukazuje na lokaciju na kojoj je hrana pakirana, pa stoga općenito nije vjerojatno da će potrošači pod time podrazumijevati oznaku podrijetla u smislu članka 26. stavka 3. Uredbe. Stoga, unatoč tomu što se predmetni izraz odnosi na zemljopisnu lokaciju, ne treba smatrati da se njime navodi zemlja podrijetla ili mjesto podrijetla hrane.

Izrazi kao što su „proizvodi/izrađuje/pakira (ime subjekta u poslovanju s hranom nakon kojeg se navodi njegova adresa)” ili „proizvodi/izrađuje X za Y-a” doslovno se odnose na odgovarajući subjekt u poslovanju s hranom te općenito nije vjerojatno da se njima potrošaču ukazuje na oznaku podrijetla hrane. Kako je objašnjeno u točki 2.1.1. ove Obavijesti, oznake na etiketi koje se odnose na ime, naziv ili adresu subjekta u poslovanju s hranom ne smatraju se navođenjem zemlje podrijetla ili mjesta podrijetla hrane u smislu Uredbe.

Unatoč tomu, percepcija potrošača nastaje na temelju svih sastavnih dijelova etikete, uključujući cjelokupnu prezentaciju proizvoda. Stoga se pri ocjenjivanju mogućeg obmanjivanja u pogledu podrijetla hrane u obzir mora uzeti cjelokupna ambalaža.

2.4.3.   Treba li smatrati da se akronimima, slikovnim prikazima ili bilo kojim drugim navodima koji su dodani dobrovoljno i jedina im je svrha pomoći potrošačima da pronađu svoj lokalni jezik na višejezičnim etiketama navodi zemlja podrijetla ili mjesto podrijetla hrane?

Takve oznake ne bi trebalo smatrati oznakom podrijetla ako se one jasno odnose na različite jezične verzije informacija o hrani koje su navedene na etiketi.

2.4.4.   Treba li smatrati da se navodima kao što su „vrsta”, „tip”, „stil”, „po receptu”, „nadahnuto” ili „à la”, koji sadržavaju zemljopisni pojam, navodi zemlja podrijetla ili mjesto podrijetla hrane?

Navodi kao što su „vrsta”, „tip”, „stil”, „po receptu”, „nadahnuto” ili „à la” obično se odnose na recept ili posebnu karakteristiku hrane ili postupak njezine proizvodnje, te ih se kao takve u načelu ne bi trebalo smatrati oznakom podrijetla.

Međutim, pri ocjenjivanju mogućeg obmanjivanja u pogledu podrijetla hrane u obzir se mora uzeti cjelokupna ambalaža. Treba napomenuti i da su, u duhu članka 7. Uredbe, prethodno navedeni navodi opravdani samo ako predmetna hrana ima posebne karakteristike ili prirodu ili ako je proizvedena određenim postupkom proizvodnje koji određuje navodnu povezanost sa zemljopisnom lokacijom koja je navedena na etiketi.

2.4.5.   Smatra li se da se nacionalnim simbolima ili bojama zastave navodi zemlja podrijetla ili mjesto podrijetla hrane?

Iz perspektive potrošača, zastave i/ili zemljopisne karte smatraju se najrelevantnijim upućivanjima na oznake podrijetla. Stoga bi se, u načelu, jasne i uočljive zastave i/ili zemljopisne karte koje se odnose na određeno zemljopisno područje trebale smatrati oznakom podrijetla, pa njihova upotreba dovodi do primjene članka 26. stavka 3. Uredbe. Potrošači kao oznaku podrijetla hrane mogu doživljavati i druge nacionalne simbole, primjerice, prepoznatljiv nacionalni spomenik, krajolik ili osobu. Međutim, s obzirom na to da njihovo razumijevanje često ovisi o proizvodu i zemlji, te bi grafičke prikaze trebalo ocjenjivati na pojedinačnoj osnovi. U tom bi kontekstu države članice trebale osobito uzimati u obzir položaj simbola/grafičkih prikaza, njihovu veličinu, boju, veličinu slova i cjelokupni kontekst označivanja hrane, tj. da se označivanjem u cjelini ne zbunjuje potrošače u pogledu podrijetla hrane.

Kad je riječ o nazivima robnih marki, primjena članka 26. stavka 3. Uredbe ukratko je objašnjena u točki 2.2.1. ove Obavijesti.

Posebna pozornost trebala bi se posvetiti upotrebi slika i drugih navoda u kojima se upućuje na nacionalno/lokalno događanje ili na nacionalnu/lokalnu sportsku ekipu radi proslave tog događanja. S obzirom na njihov povremeni karakter te se oznake trebaju ocjenjivati na pojedinačnoj osnovi kako bi se utvrdilo dovodi li njihova upotreba do primjene članka 26. stavka 3. Uredbe.

2.4.6.   Mogu li dodatne izjave na etiketama za hranu na kojima su navedene oznake zemljopisnog podrijetla koje su zaštićene pravom Unije ili žigovima dovesti do primjene članka 26. stavka 3. Uredbe?

U skladu s njezinim člankom 1. stavkom 2. dok se ne donesu posebna pravila, Provedbena uredba ne primjenjuje se na oznake zemljopisnog podrijetla koje su zaštićene pravom Unije i na registrirane žigove. Međutim, ako se na hrani nalaze i drugi vizualni navodi, uključujući one koji se odnose na iste ili različite zemljopisne lokacije, takvi bi navodi bili obuhvaćeni područjem primjene Provedbene uredbe ako su ispunjeni uvjeti iz članka 26. stavka 3. Uredbe.

2.5.   U kakvu su međusobnom odnosu odredbe iz provedbenog akta i zakonodavstva EU-a o ekološkoj hrani?

Uredbom Vijeća (EZ) br. 834/2007 (8) („Uredba o ekološkoj hrani”) utvrđuje se opći okvir za pravila ekološke proizvodnje, uključujući odredbe o upotrebi izraza koji se odnose na ekološku proizvodnju. Osim toga, tom se Uredbom utvrđuju uvjeti za označivanje ekoloških proizvoda i upotrebu logotipa EU-a te se zahtijeva da se u slučajevima upotrebe tog logotipa navede oznaka mjesta podrijetla/uzgoja poljoprivrednih sirovina od kojih se proizvod sastoji. Na temelju tih pravila potrošačima će se davati informacije koje su jednakovrijedne onima koje su propisane člankom 26. stavkom 3. Uredbe.

U skladu s člankom 1. stavkom 4. Uredbe, ona se primjenjuje ne dovodeći u pitanje zahtjeve u vezi s označivanjem iz posebnih odredaba Unije koje se primjenjuju na određenu hranu. U tom se kontekstu odredbe iz Uredbe o ekološkoj hrani trebaju smatrati posebnim zakonom (lex specialis), pa imaju prednost pred člankom 26. stavkom 3. Uredbe. Stoga se članak 26. stavak 3. Uredbe ne primjenjuje kad god se upotrebljava logotip EU-a za ekološku hranu.

3.   UTVRĐIVANJE GLAVNOG SASTOJKA

U skladu s člankom 2. stavkom 2. točkom (q) Uredbe, „glavni sastojak” znači sastojak ili sastojci hrane koji čine više od 50 % te hrane ili koje potrošači uobičajeno dovode u vezu s nazivom hrane te za koje se u većini slučajeva zahtijeva navođenje količine.

3.1.   Kako bi trebalo utvrditi glavni sastojak?

Za potrebe članka 26. stavka 3. Uredbe od subjekata u poslovanju s hranom zahtijeva se da navedu informacije o glavnom sastojku/glavnim sastojcima predmetne hrane, na temelju definicije utvrđene u članku 2. stavku 2. točki (q) Uredbe.

U pravnoj definiciji glavnog sastojka utvrđuju se dvije vrste kriterija za određivanje glavnog sastojka hrane: a) kvantitativni kriterij, prema kojem taj sastojak čini više od 50 % hrane; i b) kvalitativni kriterij, prema kojemu potrošači taj sastojak uobičajeno dovode u vezu s nazivom hrane.

Pri navođenju informacija o glavnom sastojku/glavnim sastojcima hrane subjekti u poslovanju s hranom trebali bi uzeti u obzir različite elemente. Osim kvantitativnog sastava hrane prije svega moraju pažljivo voditi računa o njezinim posebnim karakteristikama, prirodi i cjelokupnoj prezentaciji etikete. Moraju voditi računa i o percepciji i očekivanjima potrošača u pogledu navedenih informacija o predmetnoj hrani. Subjekti u poslovanju s hranom trebali bi voditi računa o tome hoće li oznaka podrijetla pojedinog sastojka hrane vjerojatno u znatnoj mjeri utjecati na odluke potrošača o kupnji te bi li izostavljanje te oznake podrijetla moglo potrošače dovesti u zabludu.

Treba napomenuti i to da, u duhu članka 7. Uredbe, informacije koje se navode u pogledu oznake podrijetla glavnog sastojka ne smiju biti obmanjujuće te se njima ni u kojem slučaju ne bi smjela izbjegavati primjena odredaba i ciljeva utvrđenih u članku 26. stavku 3. Uredbe.

Za ispravnu provedbu prethodno navedenih odredaba Uredbe odgovorna su nadležna tijela država članica.

3.2.   Može li hrana imati više od jednog glavnog sastojka? Ako može, bi li u slučaju hrane koja sadržava više od jednog glavnog sastojka trebalo navesti podrijetlo svih glavnih sastojaka?

U definiciji pojma „glavni sastojak” iz članka 2. stavka 2. točke (q) Uredbe navodi se da „glavni sastojak” može biti sastojak (jednina) ili to mogu biti sastojci (množina). U skladu s tom formulacijom trebalo bi zaključiti da se u definiciji pojma „glavni sastojak” predviđa mogućnost da hrana ima više glavnih sastojaka.

Nadalje, u skladu s odredbama članka 26. stavka 3. Uredbe ako subjekt u poslovanju s hranom na temelju predmetne definicije utvrdi postojanje više od jednog glavnog sastojka, mora se navesti zemlja podrijetla ili mjesto podrijetla svih tih glavnih sastojaka.

3.3.   Je li moguće da će primjena definicije glavnog sastojka dovesti do toga da hrana neće imati nijedan glavni sastojak?

Za potrebe članka 26. stavka 3. Uredbe prvo se mora procijeniti treba li se ijedan sastojak hrane smatrati njezinim glavnim sastojkom na temelju definicije utvrđene u članku 2. stavku 2. točki (q) Uredbe. To podrazumijeva da hrana neće imati nijedan glavni sastojak u smislu Uredbe ako nijedan od njezinih sastojaka ne čini više od 50 % te hrane, ako potrošači nijedan od njezinih sastojaka uobičajeno ne dovode u vezu s nazivom hrane te ako se za sastojke te hrane u većini slučajeva ne zahtijeva navođenje količine.

3.4.   Jesu li člankom 26. stavkom 3. Uredbe, a slijedom toga i Provedbenom uredbom, obuhvaćeni proizvodi s jednim sastojkom?

Člankom 26. stavkom 3. Uredbe mogli bi biti obuhvaćeni prerađeni proizvodi s jednim sastojkom ako je njihova posljednja značajna prerada izvršena na mjestu koje se razlikuje od mjesta podrijetla sirovinskog sastojka ili ako je sastojak nabavljen s različitih mjesta. U toj bi se situaciji primjenjivao članak 26. stavak 3. Uredbe ako su zemlja podrijetla ili mjesto podrijetla hrane navedeni, a zemlja podrijetla ili mjesto podrijetla glavnog sastojka (jedinog sastojka) nisu isti kao i zemlja podrijetla ili mjesto podrijetla hrane.

3.5.   Bi li trebalo navesti podrijetlo glavnog sastojka hrane ako su potrošači dobro upoznati s time da se on može nabaviti samo izvan EU-a?

Uredbom nije predviđeno nikakvo izuzeće od obveze navođenja zemlje podrijetla ili mjesta podrijetla glavnih sastojaka ako oni nisu isti kao zemlja podrijetla ili mjesto podrijetla hrane. Stoga, u skladu s odredbama članka 26. stavka 3. Uredbe, čak i ako se glavni sastojak hrane može nabaviti samo izvan EU-a, a navedena oznaka podrijetla gotove hrane odnosi se na EU (ili državu članicu/države članice), oznaka podrijetla predmetnog glavnog sastojka mora se navesti.

3.6.   Može li glavni sastojak biti složeni sastojak?

U skladu s člankom 2. stavkom 2. točkom (h) Uredbe, „složeni sastojak” sastojak je koji je proizveden od više sastojaka.

Složeni sastojci obuhvaćeni su područjem primjene članka 26. stavka 3. Uredbe ako ispunjavaju uvjete iz definicije glavnog sastojka utvrđene u članku 2. stavku 2. točki (q) Uredbe.

Ako se informacije o podrijetlu glavnog sastojka moraju navesti u skladu s člankom 26. stavkom 3. Uredbe, a glavni je sastojak složeni sastojak, subjekti u poslovanju s hranom moraju navesti odgovarajuću količinu informacija koje najbolje odgovaraju konkretnoj hrani. U tom bi kontekstu oni trebali voditi računa o posebnoj prirodi predmetne hrane, njezinu sastavu i postupku proizvodnje, o razumijevanju, očekivanjima i interesu potrošača u pogledu oznake podrijetla glavnog sastojka složenog sastojka (mjesto odakle potječe glavni sastojak složenog sastojka, primjerice, mjesto žetve ili mjesto uzgoja) te o načinu na koji su sastojci složenog sastojka navedeni na popisu sastojaka.

Treba napomenuti i to da, u duhu članka 7. Uredbe, informacije koje se navode u pogledu oznake podrijetla složenog sastojka ne smiju biti obmanjujuće te se njima ni u kojem slučaju ne bi smjela izbjegavati primjena odredaba i ciljeva utvrđenih u članku 26. stavku 3. Uredbe.

Za ispravnu provedbu prethodno navedenih odredaba Uredbe odgovorna su nadležna tijela država članica.

4.   ZEMLJOPISNE RAZINE

Kako bi se potrošačima omogućilo da budu informirani pri odabiru, Provedbenom uredbom utvrđuju se posebna pravila koja se primjenjuju kada se zemlja podrijetla ili mjesto podrijetla glavnog sastojka navodi na temelju članka 26. stavka 3. Uredbe. Tim se pravilima nastoji osigurati da takve informacije budu dovoljno precizne i smislene.

U tu se svrhu u članku 2. točki (a) Provedbene uredbe usklađuju zemljopisna područja na koja se mora odnositi oznaka podrijetla glavnog sastojka.

4.1.   Može li se zemlju podrijetla ili mjesto podrijetla istog glavnog sastojka navesti upućivanjem na različite zemljopisne razine (npr. „EU i Švicarska”)?

U članku 2. Provedbene uredbe navodi se popis zemljopisnih područja na koja bi se oznaka podrijetla glavnog sastojka trebala odnositi. Kako bi ispunili zahtjeve iz članka 26. stavka 3. Uredbe, subjekti u poslovanju s hranom moraju odabrati jedno od zemljopisnih područja navedenih u članku 2. točki (a) Provedbene uredbe. Iz teksta te odredbe proizlazi da se Provedbenom uredbom ne predviđa mogućnost kombiniranja različitih zemljopisnih razina navedenih u njoj za jedan glavni sastojak.

Primjeri:

—	„Švicarska” odgovara zemljopisnom području koje je utvrđeno u članku 2. točki (a) podtočki iv. Suprotno tomu, „EU” odgovara zemljopisnom području koje je utvrđeno u članku 2. točki (a) podtočki i. Mogućnost kombiniranja tih dvaju područja nije predviđena člankom 2. točkom (a) Provedbene uredbe.

Međutim, subjekti u poslovanju s hranom mogu dopuniti oznake „EU” i „izvan EU-a” dodatnim informacijama pod uvjetom da su one u skladu s općim zahtjevima utvrđenima u Uredbi u pogledu dobrovoljnog pružanja informacija o hrani (članak 36. Uredbe). Konkretnije, takve informacije ne bi smjele dovoditi u zabludu ili zbunjivati. U tom kontekstu subjekti u poslovanju s hranom mogu navesti oznaku „Švicarska” kao dodatnu dobrovoljnu informaciju kojom se dopunjuje navođenje oznake „izvan EU-a”.

Primjer:

—	„EU i izvan EU-a (Švicarska)”,

—	„EU (Španjolska) i izvan EU-a (Švicarska)”.

4.2.   Mogu li se pri navođenju zemlje podrijetla ili mjesta podrijetla glavnog sastojka kombinirati države članice i treće zemlje?

Člankom 2. točkom (a) podtočkom iv. Provedbene uredbe omogućuje se navođenje države članice/država članica ili treće zemlje/trećih zemalja kao oznake podrijetla glavnog sastojka. To podrazumijeva da subjekti mogu odabrati jednu od tih oznaka ili koristiti obje.

5.   POLOŽAJ I PRIKAZIVANJE INFORMACIJA

Informacijama koje se navode o glavnom sastojku u skladu s Uredbom trebale bi se nadopunjavati informacije o zemlji podrijetla ili mjestu podrijetla hrane koje se daju potrošačima. One bi trebale biti lako uočljive i čitljive te, prema potrebi, neizbrisive. Kako bi se ostvario taj cilj, u članku 3. Provedbene uredbe utvrđuju se pravila o položaju i prikazivanju predmetnih informacija.

5.1.   Može li se zemlja podrijetla glavnog sastojka navesti s pomoću oznaka zemalja?

U skladu s člankom 9. stavkom 1. točkom (i) Uredbe obvezno je navesti zemlju podrijetla ili mjesto podrijetla u slučajevima utvrđenima u članku 26. Uredbe. Nadalje, člankom 9. stavkom 2. Uredbe zahtijeva se da se podaci koji se obvezno navode u skladu s člankom 9. stavkom 1. Uredbe moraju navesti riječima i brojkama te se mogu dodatno iskazati s pomoću piktograma ili simbola.

Iz odredaba Uredbe proizlazi da se zemlja podrijetla glavnog sastojka uvijek mora navesti riječima. U tom smislu države članice moraju ocijeniti mogu li se određene oznake zemalja smatrati riječima. Naime, oznaka zemlje mogla bi biti prihvatljiva pod uvjetom da se može opravdano očekivati da će je potrošači u zemlji u kojoj se hrana stavlja na tržište ispravno razumjeti i da neće njome biti dovedeni u zabludu. To bi moglo biti moguće u slučaju kratica kao što su „UK”, „SAD” ili „EU”.

5.2.   Kada naziv proizvoda sadržava oznaku podrijetla te se taj naziv nalazi na nekoliko mjesta na ambalaži, bi li oznaku podrijetla glavnog sastojka trebalo navesti svaki put kad se naziv proizvoda označuje na hrani? Isto pitanje odnosi se i na grafičke oznake, primjerice, zastave

Člankom 3. stavkom 2. Provedbene uredbe utvrđuje se da se, u slučajevima u kojima se oznaka podrijetla hrane navodi riječima, informacije o podrijetlu glavnog sastojka moraju nalaziti u istom vidnom polju kao i oznaka zemlje podrijetla ili mjesta podrijetla hrane. Provedbenom uredbom nije predviđena fleksibilnost koja bi omogućila da se podrijetlo glavnog sastojka navede samo jednom ako je oznaka podrijetla gotove hrane na etiketi navedena nekoliko puta.

Iz Uredbe proizlazi da se oznaka podrijetla glavnog sastojka mora prikazati tako da potrošačima bude jasna i uočljiva te da se uvijek nalazi u istom vidnom polju kao oznaka podrijetla proizvoda, uključujući zastave. Stoga se, u slučaju da se trgovački naziv koji sadržava oznaku podrijetla ili zastave ponavlja na ambalaži, na odgovarajući način moraju ponoviti i informacije o podrijetlu glavnog sastojka/glavnih sastojaka.

5.3.   Primjenjuje li se članak 13. stavak 3. Uredbe i na oznake podrijetla glavnog sastojka koje se navode u skladu s odredbama Provedbene uredbe?

Člankom 13. Uredbe utvrđuju se opća načela kojima se uređuje prikazivanje obveznih informacija o hrani navedenih u članku 9. stavku 1. Uredbe te stoga i informacija o zemlji podrijetla ili mjestu podrijetla ako je njihovo navođenje nužno u skladu s člankom 26. (članak 9. stavak 1. točka (i) Uredbe). Odredbe članka 13. Uredbe trebale bi se primjenjivati ne dovodeći u pitanje posebne odredbe Unije koje se primjenjuju na određene kategorije hrane.

Provedbenom uredbom utvrđuju se posebni zahtjevi za prikazivanje oznaka podrijetla glavnog sastojka. Konkretno, u članku 3. Provedbene uredbe propisuje se da se te informacije moraju nalaziti u istom vidnom polju kao i oznaka zemlje podrijetla ili mjesta podrijetla hrane i da moraju biti napisane slovima čija visina x iznosi barem 75 % visine x oznake podrijetla hrane. Osim toga, navodi se da u svakom slučaju informacija o podrijetlu glavnog sastojka mora biti navedena slovima koja nisu manja od 1,2 mm.

Prethodno navedeni posebni zahtjevi iz Provedbene uredbe nadopunjuju se horizontalnim odredbama iz članka 13. Uredbe, koje bi se trebale primjenjivati kumulativno.

U članku 13. stavku 3. Uredbe predviđa se iznimka u pogledu propisane veličine slova za obvezne podatke u slučaju male ambalaže (površine manje od 80 cm2). Budući da se odredbe iz članka 13. Uredbe primjenjuju na obvezne podatke navedene u članku 9. stavku 1. Uredbe, primjenjuju se i na oznake podrijetla glavnog sastojka koje se navode u skladu s člankom 26. stavkom 3. Uredbe. Stoga u slučaju ambalaže ili spremnika čija je najveća površina manja od 80 cm2, visina x slova iz članka 3. stavka 2. Provedbene uredbe mora biti 0,9 mm ili veća.

---

(1)  SL L 304, 22.11.2011., str. 18.

(2)  SL L 131, 29.5.2018., str. 8.

(3)  Uredba (EU) br. 1151/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. studenoga 2012. o sustavima kvalitete za poljoprivredne i prehrambene proizvode (SL L 343, 14.12.2012., str. 1.).

(4)  Uredba (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o uspostavljanju zajedničke organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda i stavljanju izvan snage uredbi Vijeća (EEZ) br. 922/72, (EEZ) br. 234/79, (EZ) br. 1037/2001 i (EZ) br. 1234/2007 (SL L 347, 20.12.2013., str. 671.).

(5)  Uredba (EZ) br. 110/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. siječnja 2008. o definiranju, opisivanju, prezentiranju, označivanju i zaštiti oznaka zemljopisnog podrijetla jakih alkoholnih pića i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 1576/89 (SL L 39, 13.2.2008., str. 16.).

(6)  Uredba (EU) br. 251/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o definiciji, opisivanju, prezentiranju, označivanju i zaštiti oznaka zemljopisnog podrijetla aromatiziranih proizvoda od vina i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 1601/91 (SL L 84, 20.3.2014., str. 14.).

(7)  Uredba (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. listopada 2013. o Carinskom zakoniku Unije (preinačena), (SL L 269, 10.10.2013., str. 1.).

(8)  Uredba Vijeća (EZ) br. 834/2007 od 28. lipnja 2007. o ekološkoj proizvodnji i označivanju ekoloških proizvoda i stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 2092/91 (SL L 189, 20.7.2007., str. 1.).

Tečajna lista eura (1)

30. siječnja 2020.

(2020/C 32/02)

1 euro =

	Valuta	Tečaj
USD	američki dolar	1,1029
JPY	japanski jen	120,03
DKK	danska kruna	7,4729
GBP	funta sterlinga	0,84183
SEK	švedska kruna	10,6398
CHF	švicarski franak	1,0690
ISK	islandska kruna	135,90
NOK	norveška kruna	10,1738
BGN	bugarski lev	1,9558
CZK	češka kruna	25,250
HUF	mađarska forinta	338,36
PLN	poljski zlot	4,2873
RON	rumunjski novi leu	4,7770
TRY	turska lira	6,5970
AUD	australski dolar	1,6412
CAD	kanadski dolar	1,4577
HKD	hongkonški dolar	8,5678
NZD	novozelandski dolar	1,6973
SGD	singapurski dolar	1,5030
KRW	južnokorejski von	1 315,00
ZAR	južnoafrički rand	16,2673
CNY	kineski renminbi-juan	7,6504
HRK	hrvatska kuna	7,4423
IDR	indonezijska rupija	15 094,84
MYR	malezijski ringit	4,5087
PHP	filipinski pezo	56,246
RUB	ruski rubalj	69,6719
THB	tajlandski baht	34,405
BRL	brazilski real	4,6836
MXN	meksički pezo	20,6985
INR	indijska rupija	79,0110

---

(1)  Izvor: referentna tečajna lista koju objavljuje ESB.

Tematsko izvješće br. 4/2020

„Primjena novih tehnologija snimanja u praćenju zajedničke poljoprivredne politike: napredak je općenito postojan, iako sporiji kad je riječ o praćenju u područjima klime i okoliša”

(2020/C 32/03)

Europski revizorski sud obavještava vas da je upravo objavljeno tematsko izvješće br. 4/2020 „Primjena novih tehnologija snimanja u praćenju zajedničke poljoprivredne politike: napredak je općenito postojan, iako sporiji kad je riječ o praćenju u područjima klime i okoliša”.

Izvješće možete pregledati ili preuzeti na internetskim stranicama Europskog revizorskog suda: http://eca.europa.eu.

Sažetak mišljenja Europskog nadzornika za zaštitu podataka o prijedlozima u vezi s europskim nalogom za dostavljanje i europskim nalogom za čuvanje elektroničkih dokaza u kaznenim stvarima

(Cjeloviti tekst ovog mišljenja dostupan je na engleskom, francuskom i njemačkom jeziku na internetskim stranicama Europskog nadzornika za zaštitu podataka www.edps.europa.eu)

(2020/C 32/04)

U travnju 2018. Komisija je predstavila dva prijedloga: jedan za uredbu i jedan za direktivu, u cilju uspostavljanja pravnog okvira kojim bi se policiji i pravosudnim tijelima olakšalo i ubrzalo osiguravanje i pristup elektroničkim dokazima u prekograničnim slučajevima. Od tada je Vijeće usvojilo opći pristup prijedlozima, a Europski Parlament izdao je nekoliko radnih dokumenata. Europski odbor za zaštitu podataka dao je svoje mišljenje. Na međunarodnoj razini bilo je povezanih događanja, od kojih je najistaknutije pokretanje pregovorā o međunarodnom sporazumu sa Sjedinjenim Američkim Državama oko prekograničnog pristupa elektroničkim dokazima, kao i rad na Drugom dodatnom protokolu uz Konvenciju o kibernetičkom kriminalu. Trenutačnim mišljenjem EDPS namjerava europskim zakonodavcima pružiti nove informacije o nadolazećem radu na prijedlozima, uzimajući u obzir gore navedena događanja.

U današnjem svijetu modernih tehnologija, vrijeme je često ključno za nadležna tijela u njihovu pronalasku dragocjenih podataka za izvršavanje zadataka. U isto vrijeme, čak i kod istraživanja domaćih slučajeva, tijela kaznenog progona sve se više nalaze u „prekograničnim situacijama” samo zato što je upotrijebljen strani pružatelj usluga, a informacije su elektronički pohranjene u nekoj drugoj državi članici. EDPS podupire cilj osiguravanja učinkovitih alata tijelima kaznenog progona za istraživanje i progon kaznenih djela, a osobito pozdravlja namjeru novih prijedloga koja se odnosi na ubrzavanje i omogućavanje pristupa podatcima u prekograničnim slučajevima pojednostavljivanjem postupaka unutar EU-a.

Istodobno, EDPS želi naglasiti da bilo koja inicijativa u tome području mora u potpunosti poštovati Povelju o temeljnim ljudskim pravima EU-a kao i okvire zaštite osobnih podataka EU-a i neophodno je osigurati postojanje svih potrebnih zaštita. Posebno je važno naglasiti da učinkovita zaštita temeljnih prava u tijeku prekograničnog prikupljanja elektroničkih dokaza zahtijeva veću uključenost pravosudnih tijela u državi članici izvršiteljici. Trebali bi biti sustavno uključeni u taj proces što prije, imati mogućnost preispitivanja usklađenosti naloga s Poveljom i na temelju toga imati obvezu davanja razloga za odbijanje.

Uz to, trebalo bi pojasniti definicije kategorija podataka u predloženoj Uredbi i osigurati njihovu usklađenost s drugim definicijama kategorija podataka u zakonodavstvu EU-a. Nadalje, preporuča preispitivanje ravnoteže između vrsta prekršaja za koje europski nalog za dostavljanje može biti izdan kao i predmetne kategorije podataka u odnosu na relevantnu sudsku praksu Suda EU-a.

Osim toga, EDPS daje određene preporuke za nekoliko aspekata prijedloga elektroničkih dokaza koji zahtijevaju poboljšanje: autentičnost i povjerljivost naloga i proslijeđenih podataka, ograničeno čuvanje prema europskim nalozima za čuvanje, primjenjivi okvir zaštite podataka, prava ispitanika, ispitanike koji imaju koristi od imuniteta i povlastica, pravne predstavnike, vremenska ograničenja za usklađivanje s europskim nalogom za dostavljanje te mogućnost pružateljima usluga za podnošenje prigovora na naloge.

Konačno, EDPS traži pojašnjenje odnosa između predložene uredbe i budućih međunarodnih sporazuma. Predložena uredba trebala bi održati visoku razinu zaštite osobnih podataka u EU-u te postati referentni dokument pri pregovaranju o međunarodnim sporazumima o prekograničnom pristupu elektroničkim dokazima.

1.   UVOD I KONTEKST

1.

Komisija je 17. travnja 2018. izdala dva zakonodavna prijedloga (u daljnjem tekstu: „Prijedlozi”) uz procjenu učinka (1), uključujući: — Prijedlog uredbe o europskom nalogu za dostavljanje i europskom nalogu za čuvanje elektroničkih dokaza u kaznenim stvarima (2) (u daljnjem tekstu: „predložena Uredba”); — Prijedlog direktive o utvrđivanju usklađenih pravila za imenovanje pravnih zastupnika za potrebe prikupljanja dokaza u kaznenim postupcima (3) (u daljnjem tekstu: „predložena Direktiva”).

2.

Predložena uredba bila bi na snazi zajedno s Direktivom 2014/41/EU o Europskom istražnom nalogu u kaznenim stvarima (u daljnjem tekstu: „Direktiva o EIN-u”) (4), koja je usmjerena na olakšavanje procesa prikupljanja dokaza na području druge države članice i pokriva svaki oblik prikupljanja dokaza, uključujući elektroničke podatke (5). Sve države članice koje su sudjelovale u donošenju Direktive o EIN-u (6) trebale su je do svibnja 2017. prenijeti u svoje nacionalno zakonodavstvo (7).

3.

Europski odbor za zaštitu podataka (8) (u daljnjem tekstu: „EDPB”) usvojio je 26. rujna 2018. mišljenje (9) o prijedlozima.

4.

Vijeće je 7. prosinca 2018. i 8. ožujka 2019. usvojilo opći pristup predloženoj Uredbi (10) i predloženoj Direktivi (11). Europski parlament izdao je niz radnih dokumenata.

5.

Europski nadzornik za zaštitu podataka (u daljnjem tekstu: „EDPS”) pozdravlja činjenicu da su se službe Komisije neslužbeno savjetovale s njim prije donošenja novih prijedloga. EDPS također pozdravlja upućivanja na sadašnje Mišljenje iz uvodne izjave 66. predložene Uredbe i uvodnu izjavu 24. predložene Direktive.

6.

Komisija je 5. veljače 2019. usvojila dvije preporuke za odluke Vijeća: Preporuku o odobrenju otvaranja pregovora s obzirom na međunarodni sporazum između Europske unije (EU) i Sjedinjenih Američkih Država (SAD) o prekograničnom pristupu elektroničkim dokazima za potrebe pravosudne suradnje u kaznenim stvarima (12) te Preporuku o odobrenju sudjelovanja Komisije u ime EU-a u pregovorima o Drugom dodatnom protokolu uz Konvenciju Vijeća Europe o kibernetičkom kriminalu (CETS br. 185) (u daljnjem tekstu: „Konvencija o kibernetičkom kriminalu”) (13). Navedene su preporuke bile predmet dvaju mišljenja EDPS-a (14). Pregovori s SAD-om kao i pregovori s Vijećem Europe usko su povezani.

7.

U veljači 2019., Odbor za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove Europskog parlamenta uputio je slične dopise EDPS-u i EDPB-u kako bi podnio zahtjev za pravnu procjenu učinka američkog Zakona CLOUD (15) koji je usvojio američki Kongres u ožujku 2018., na europski pravni okvir za zaštitu podataka. EDPS i EDPB usvojili su 12. srpnja 2019. Zajednički odgovor na taj zahtjev zajedno s njihovom početnom procjenom (16).

8.

Ujedinjena Kraljevina i Sjedinjene Američke Države potpisale su 3. listopada 2019. bilateralni sporazum o prekograničnom pristupu elektroničkim dokazima u svrhu sprječavanja ozbiljnih kaznenih djela (17). To je prvi izvršni sporazum kojim se pružateljima uslugā iz SAD-a omogućava usklađivanje sa zahtjevima za podacima o sadržaju iz strane države pod američkim Zakonom CLOUD.

Tim su mišljenjem obuhvaćena oba prijedloga, ali njegovo je glavno težište na predloženoj Uredbi. U skladu sa zadatkom EDPS-a, ono je ponajprije usredotočeno na pravo privatnosti i zaštitu osobnih podataka te nastoji biti usklađeno i nadopunjivati Mišljenje EDPB-a 23/2018, te također uzima u obzir opći pristup Vijeća i radne dokumente Europskog parlamenta.

5.   ZAKLJUČCI

70.

EDPS podržava cilj osiguravanja da su učinkoviti alati dostupni tijelima kaznenog progona i pravosudnim tijelima kako bi istražili i proveli progon kaznenih djela u svijetu koji su nove tehnologije potpuno promijenile. U isto vrijeme, EDPS želi osigurati da je taj pothvat u potpunosti u skladu s Poveljom i pravnom stečevinom EU-a o zaštiti podataka. Predložena Uredba zahtijevala bi skladištenje i komunikaciju osobnih podataka izvan i unutar EU-a među nadležnim tijelima država članica i privatnim subjektima te, u nekim slučajevima, nadležnim tijelima trećih zemalja. To bi uključivalo ograničenja dvaju temeljnih prava na poštovanje privatnog života i zaštitu osobnih podataka koju jamče članci 7. i 8. Povelje. Da bi takva ograničenja bila zakonita, moraju ispunjavati uvjete iz članka 52. stavka 1. Povelje te ponajprije ispuniti uvjet nužnosti.

71.

EDPS smatra da bi se prvo trebale razmotriti druge alternative kojima bi se pružila veća sigurnost, a u isto vrijeme postigli isti ciljevi.

72.

Nadalje, EDPS prima na znanje da predložena Uredba već uključuje čitav niz procesnih jamstava. No, EDPS je zabrinut što je važna odgovornost provjere usklađenosti EPOC-a i EPOC-PR-a s Poveljom povjerena pružateljima usluga i preporuča uključivanje pravosudnih tijela koje bi odredila država članica izvršiteljica što ranije u proces prikupljanja elektroničkih dokaza.

73.

EDPS preporuča daljnje osiguravanje usklađenosti između definicija kategorija elektroničkih dokaznih podataka i postojećih definicija određenih kategorija podataka prema pravu Unije i preispitivanje kategorije pristupnih podataka, ili podvrgavanje pristupa tim podacima sličnim uvjetima kao što su oni koji se odnose na pristup kategorijama transakcijskih podataka i podataka o sadržaju. Predloženom Uredbom trebaju se utvrditi jasne i jednostavne definicije svih kategorija podataka radi osiguravanja pravne sigurnosti za sve uključene dionike. Također preporuča izmjenu predložene definicije kategorije podataka pretplatnika, kako bi se ona pobliže odredila.

74.

Nadalje preporuča preispitivanje odnosa između vrste prekršaja za koje se mogu izdati nalozi za zaštitu i kategorija predmetnih podataka, uzimajući u obzir najnoviju relevantnu sudsku praksu Suda Europske unije. Posebno, mogućnost izdavanja europskog naloga za zaštitu u svrhu stvaranja transakcijskih podataka i podataka o sadržaju trebala bi se ograničiti na ozbiljna kaznena djela. U idealnom slučaju, EDPS bi preferirao zatvoreni popis određenih ozbiljnih kaznenih djela u smislu europskog naloga za zaštitu i stvaranja transakcijskih podataka i podataka o sadržaju, što će također povećati pravnu sigurnost za sve sudionike.

75.

EDPS također daje preporuke u cilju osiguravanja poštovanja zaštite podataka i prava privatnosti, istodobno ostvarujući brzo prikupljanje dokaza za potrebe određenih kaznenih postupaka. Oni se usredotočuju na sigurnost prijenosa podataka među svim uključenim dionicima, autentičnost naloga i certifikata te ograničeno očuvanje podataka prema EPO-PR-u

76.

Osim općih primjedbi i prethodno navedenih ključnih pitanja, EDPS ima dodatne preporuke koje se odnose na sljedeće aspekte prijedloga: — — pozivanje na primjenjivi okvir zaštite osobnih podataka; — prava ispitanika (poboljšana transparentnost i pravo na pravni lijek); — ispitanice koji imaju koristi od imuniteta i povlastica; — imenovanje pravnih predstavnika za prikupljanje dokaza u kaznenim stvarima; — vremenska ograničenja za ispunjavanje EPOC-a i predaju podataka; — — mogućnost pružateljima usluga za prigovor na nalog na temelju ograničenih razloga.

77.

Naposljetku, EDPS je svjestan šireg konteksta u kojem je inicijativa pokrenuta i dvaju usvojenih Odluka Vijeća, jedne u vezi s Drugim dodatnim protokolom Konvenciji o kibernetičkom kriminalu pri Vijeću Europe i druge u vezi s otvaranjem pregovora sa Sjedinjenim Američkim Državama. On traži pojašnjenje odnosa između predložene uredbe i budućih međunarodnih sporazuma. EDPS želi konstruktivno pridonijeti osiguravanju dosljednosti i kompatibilnosti između završnih tekstova i okvira zaštite osobnih podataka EU-a.

---

(1)  Radni dokument službi Komisije: Procjena učinka, SWD(2018) 118 final (u daljnjem tekstu: „Procjena učinka”), dostupno na: https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?uri=SWD%3A2018%3A118%3AFIN.

(2)  Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o europskom nalogu za dostavljanje i europskom nalogu za čuvanje elektroničkih dokaza u kaznenim stvarima, COM(2018) 225 final.

(3)  Prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju usklađenih pravila za imenovanje pravnih zastupnika za potrebe prikupljanja dokaza u kaznenim postupcima, COM(2018) 226 final.

(4)  Direktiva 2014/41/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 3. travnja 2014. o Europskom istražnom nalogu u kaznenim stvarima, SL L 130, 1.5.2014., str. 1.; vidjeti članak 23. predložene Uredbe.

(5)  Direktiva o EIN-u predviđa izravnu suradnju između tijela izdavatelja u državi članici i tijela izvršitelja druge države članice ili, ovisno o slučaju, preko središnjih tijela države članice o kojoj je riječ. Cilj joj je olakšati i ubrzati takvu suradnju pružanjem standardiziranih obrazaca i strogih vremenskih ograničenja kao i uklanjanje niza prepreka prekograničnoj suradnji, primjerice „[t]ijelo izdavatelj može izdati EIN kako bi se poduzela bilo koja mjera s ciljem privremenog sprečavanja uništenja, izmjene, pomicanja, prijenosa ili uklanjanja stavke koja se može upotrijebiti kao dokaz”, a”tijelo izvršitelj donosi odluku i dostavlja odluku o privremenoj mjeri što je prije moguće, a kad god je to moguće u roku od 24 sata od primitka EIN-a” (članak 32.), a identifikacija osoba koje imaju pretplatu na određeni telefonski broj ili IP adresu ne podliježe zahtjevu dvojne kažnjivosti (članak 10. stavak 2. točka (e) vezi s člankom 11. stavkom 2.).

(6)  Sve države članice EU-a osim Danske i Irske.

(7)  Sve države članice sudionice prenijele su Direktivu o EIN-u u svoje nacionalno zakonodavstvo 2017. ili 2018. Vidjeti status provedbe Europske pravosudne mreže: https://www.ejn-crimjust.europa.eu/ejn/EJN_Library_StatusOfImpByCat.aspx?CategoryId=120.

(8)  EDPB ustanovljen je člankom 68. Opće uredbe o zaštiti podataka i naslijedio je Radnu skupinu ustanovljenu člankom 29. Direktive 95/46/EZ, koja je stavljena izvan snage. Slično kao i Radna skupina iz članka 29., EDPB sastavljen je od predstavnika nacionalnih tijela za zaštitu podataka i EDPS-a.

(9)  Mišljenje 23/2018 od 26. rujna 2018. o Prijedlogu Komisije o europskom nalogu za dostavljanje i europskom nalogu za čuvanje elektroničkih dokaza u kaznenim stvarima (čl. 70. st. 1. t. b) (u daljnjem tekstu: „Mišljenje EDPB-a 23/2018”), dostupno je na: https://edpb.europa.eu/sites/edpb/files/files/file1/eevidence_opinion_final_en.pdf.

(10)  https://www.consilium.europa.eu/en/press/press-releases/2018/12/07/regulation-on-cross-border-access-to-e-evidence-council-agrees-its-position/#.

(11)  https://www.consilium.europa.eu/en/press/press-releases/2019/03/08/e-evidence-package-council-agrees-its-position-on-rules-to-appoint-legal-representatives-for-the-gathering-of-evidence/.

(12)  Preporuka za Odluku Vijeća o odobrenju otvaranja pregovora s obzirom na sporazum između Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država o prekograničnom pristupu elektroničkim dokazima za potrebe pravosudne suradnje u kaznenim stvarima, COM(2019) 70 final.

(13)  Preporuka za Odluku Vijeća o odobrenju sudjelovanja u pregovorima o Drugom dodatnom protokolu uz Konvenciju Vijeća Europe o kibernetičkom kriminalu (CETS br. 185), COM(2019) 71 final. Do danas su sve države članice EU-a potpisale Konvenciju Vijeća Europe o jačanju međunarodne suradnje na području kibernetičkog kriminala i elektroničkih dokaza te su je skoro sve i ratificirale. Irska i Švedska još uvijek su u procesu ratifikacije Konvencije o kibernetičkom kriminalu. Konvencija o kibernetičkom kriminalu obvezujući je međunarodni instrument koji od ugovornih stranaka zahtijeva određivanje oblika kaznenih djela počinjenih protiv ili uz pomoć elektroničkih mreža u njihovom nacionalnom pravu i uspostavu određene ovlasti i postupaka koji će omogućiti nacionalnim tijelima provođenje kaznenih istraga, uključujući prikupljanje dokaza o kaznenom djelu u elektroničkom obliku. Nadalje, Konvencija potiče međunarodnu suradnju među ugovornim strankama. Postoje konkretne mjere za suočavanje s izazovima koji nastaju zbog nedosljednosti podataka. U tom smislu Konvencija osigurava ažurno čuvanje pohranjenih računalnih podataka. Budući da prijenos osiguranih dokaza državi tražiteljici podliježe konačnoj odluci o službenom zahtjevu za uzajamnu pravnu pomoć, čuvanje nije podložno svim razlozima za odbijanje, a dvojna kažnjivost zahtijevat će se isključivo u izvanrednim slučajevima (članak 29.).

(14)  Vidjeti Mišljenje 2/2019 Europskog nadzornika za zaštitu podataka o pregovaračkom mandatu Sporazuma između EU-a i Sjedinjenih Država o prekograničnom pristupu elektroničkim dokazima i Mišljenje 3/2019 EDPS-a o sudjelovanju u pregovorima u pogledu Drugog dodatnog protokola uz Konvenciju o kibernetičkom kriminalu donesenu u Budimpešti.

(15)  Dostupno na: https://www.congress.gov/bill/115th-congress/house-bill/1625/text.

(16)  https://edpb.europa.eu/our-work-tools/our-documents/letters/epdb-edps-joint-response-libe-committee-impact-us-cloud-act_fr.

(17)  https://www.gov.uk/government/publications/ukusa-agreement-on-access-to-electronic-data-for-the-purpose-of-countering-serious-crime-cs-usa-no62019.

Informativna obavijest Komisije u skladu s člankom 16. stavkom 4. Uredbe (EZ) br. 1008/2008 Europskog parlamenta i Vijeća o zajedničkim pravilima za obavljanje zračnog prijevoza u Zajednici

Uvođenje obveza javnih usluga za obavljanje redovitog zračnog prijevoza

(Tekst značajan za EGP)

(2020/C 32/05)

Država članica	Francuska
Predmetni zračni put	Cayenne – Camopi Saint-Georges – Camopi
Datum stupanja na snagu obveza javnih usluga	1. srpnja 2020.
Adresa na kojoj se mogu dobiti tekst i sve informacije i/ili dokumentacija u vezi s obvezom javnih usluga	Odluka br. AP-2019-94 od 18. prosinca 2019. – Nove obveze javnih usluga u vezi sa zračnim prijevozom na domaćim linijama https://www.ctguyane.fr/deliberations/

Informativna obavijest Komisije u skladu s člankom 16. stavkom 4. Uredbe (EZ) br. 1008/2008 Europskog parlamenta i Vijeća o zajedničkim pravilima za obavljanje zračnog prijevoza u Zajednici

Izmjene obveza javnih usluga za obavljanje redovitog zračnog prijevoza

(Tekst značajan za EGP)

(2020/C 32/06)

Država članica	Francuska
Predmetni zračni put	Cayenne – Maripasoula; Cayenne – Saül; Cayenne – Grand Santi; Saint-Laurent du Maroni – Grand Santi; Saint-Laurent du Maroni – Maripasoula
Početni datum stupanja na snagu obveza javnih usluga	30. srpnja 1996. (Cayenne – Maripasoula i Cayenne – Saül) 25. travnja 2005. (Saint-Laurent du Maroni – Grand Santi) 1. lipnja 2005. (Cayenne – Grand Santi i Saint-Laurent du Maroni – Maripasoula)
Datum stupanja na snagu izmjena	1. srpnja 2020.
Adresa na kojoj se mogu dobiti tekst i sve informacije i/ili dokumentacija u vezi s obvezom javnih usluga	Odluka br. AP-2019-94 od 18. prosinca 2019. – Nove obveze javnih usluga u vezi sa zračnim prijevozom na domaćim linijama https://www.ctguyane.fr/deliberations/

Informativna obavijest Komisije u skladu s člankom 17. stavkom 5. Uredbe (EZ) br. 1008/2008 Europskog parlamenta i Vijeća o zajedničkim pravilima za obavljanje zračnog prijevoza u Zajednici

Javni natječaj za obavljanje redovitog zračnog prijevoza u skladu s obvezama javnih usluga

(Tekst značajan za EGP)

(2020/C 32/07)

Država članica	Francuska
Predmetni zračni putovi	Grupa 1 (istok): Cayenne – Camopi Saint-Georges – Camopi Grupa 2 (zapad): Cayenne – Maripasoula Cayenne – Saül Cayenne – Grand Santi Saint-Laurent du Maroni – Grand Santi Saint-Laurent du Maroni – Maripasoula
Razdoblje valjanosti ugovora	5 godina
Rok za predaju prijava i ponuda	31. ožujka 2020.
Adresa na kojoj se mogu dobiti tekst javnog natječaja i sve informacije i/ili dokumentacija u vezi s javnim natječajem i s obvezom javnih usluga	Hôtel de la Collectivité Territoriale de Guyane Carrefour de Suzini – 4179, route de Montabo BP 47025 – 97307 Cayenne Cedex https://www.ctguyane.fr/marches-publics/

TDI 2020 - Poziv na podnošenje prijedloga

Ideje koje mijenjaju svijet: EIBI-jev Turnir u društvenim inovacijama za 2020.

(2020/C 32/08)

Institut EIB-a priređuje deveto izdanje svog Turnira u društvenim inovacijama

Turnir u društvenim inovacijama (TDI) namijenjen je promicanju inovativnih ideja i nagrađivanju rješenja kojima se omogućuje stvaranje društvenog i okolišnog učinka kroz projekte na cijelom nizu raznih područja – od obrazovanja i zdravstva, preko otvaranja radnih mjesta, pa sve do novih tehnologija, sustava i procesa. Svi projekti natječu se za dvije nagrade u Općoj kategoriji, a projekti koji se bave ovogodišnjom temom okoliša (s posebnim naglaskom na biološku raznolikost i očuvanje ekosustava) natjecat će se i za dvije nagrade u Posebnoj kategoriji. Pobjednički projekti u obje kategorije osvajaju 1. ili 2. nagradu u iznosu od 50.000 odnosno 20.000 eura.

Pratite nas na Facebooku: www.facebook.com/EIBInstitute.

Za opširnije obavijesti o ovome turniru i o tome kako dostaviti inovativne prijedloge, posjetite stranicu: http://institute.eib.org/programmes/social/social-innovation-tournament/.

Prethodna prijava koncentracije

(Predmet M.9434 — UTC/Raytheon)

(Tekst značajan za EGP)

(2020/C 32/09)

---

(1)  SL L 24, 29.1.2004., str. 1. („Uredba o koncentracijama”).

Objava obavijesti o odobrenju standardne izmjene specifikacije proizvoda za naziv u sektoru vina iz članka 17. stavaka 2. i 3. Delegirane uredbe Komisije (EU) 2019/33.

(2020/C 32/10)

Ova obavijest objavljuje se u skladu s člankom 17. stavkom 5. Delegirane uredbe Komisije (1) (EU) 2019/33.

OBAVIJEST O ODOBRENJU STANDARDNE IZMJENE

„Brachetto d’Acqui / ACQUI”

Referentni broj: PDO-IT-A1382-AM04

Datum obavijesti: 25. rujna 2019..

OPIS I RAZLOZI ODOBRENE IZMJENE

1.   Opis vina

Opis i razlozi

Za „Brachetto d’Acqui” ili „Acqui” u varijanti „fermo” (mirno vino) i „spumante” („pjenušavo vino”) najmanji ukupni sadržaj kiselosti mijenja se s 5 g/l na 4,5 g/l.

Osim toga, za varijantu „spumante” („pjenušavo vino”) najmanja količina suhog ekstrakta bez šećera smanjena je s 18 g/l na 17 g/l.

Razlozi:

promjene klimatskih uvjeta utjecale su na fenološke faze i proces sazrijevanja grožđa do kojeg često dođe prijevremeno i koji je popraćen smanjenjem udjela kiselosti mošta, a time i dobivenih vina. Zato se smatralo primjerenim smanjiti razinu najmanjeg ukupnog sadržaja kiselosti za 0,5 grama po litri.

Smanjenje količine suhog ekstrakta bez šećera za jedan gram po litri u odnosu na službenu metodu formalna je promjena s obzirom na prethodno postojeću neto vrijednost suhog ekstrakta.

Izmjena se odnosi na točku 1.4. jedinstvenog dokumenta i članak 6. specifikacije.

2.   Područje proizvodnje vina i punjenje u boce

Opis i razlozi

(a)	Mijenjaju se odredbe o području proizvodnje vina i punjenju u boce te odgovarajuća odstupanja, pri čemu se svi postupci, koji su već navedeni u članku 5. stavcima 1. i 11. specifikacije, zajednički navode u stavcima 1. i 2. tog članka.

(b)	U skladu s odstupanjem propisanim postojećim zakonodavstvom EU-a dopuštaju se svi postupci proizvodnje/prerade vina na cijelom području regije Pijemont, a ne samo u pokrajinama Asti, Cuneo i Alessandrija.

(c)

Samo za „Brachetto d’Acqui” ili „Acqui” Spumante („pjenušavo vino”) koje je ovisno o sadržaju neprevrelog šećera extra brut do polusuho u skladu s odstupanjem propisanim postojećim zakonodavstvom EU-a dopušta se sekundarna fermentacija na upravnom području susjednih regija Ligurije, Lombardije, Emilije Romagne i Val d’Aoste.

Obrazloženje:

(a) i (b). Riječ o formalnim izmjenama čija je svrha dosljedno i u skladu s postojećim zakonodavstvom Europske unije opisati odredbe o proizvodnji/preradi vina te punjenju u boce i odgovarajuće odredbe o odstupanjima za različite vrste vina.

(c) Proširenjem područja na kojima se mogu obavljati postupci proizvodnje vina na temelju odstupanja i to samo za određene vrste pjenušavih vina, proizvođačima se želi ponuditi nove mogućnosti s obzirom na nove potrebe u pogledu stavljanja proizvoda na tržište.

Izmjene se odnose na točku 1.9. jedinstvenog dokumenta (dodatni uvjeti) i članak 5. specifikacije.

3.   Označivanje

Opis i razlozi

U opisu i prezentiranju vina s kontroliranom i zajamčenom oznakom izvornosti „Brachetto d’Acqui” ili „Acqui” i „Brachetto d’Acqui” ili „Acqui” Spumante („pjenušavo vino”) informacije o sadržaju šećera više se ne moraju navesti slovima koja su drugačija od onih upotrijebljenih u oznaci.

Razlozi: uklanja se ograničenje, čime se proizvođačima omogućuje veći izbor u pogledu grafičkog izgleda oznake.

Izmjena se odnosi na točku 1.9. jedinstvenog dokumenta (dodatni uvjeti) i članak 7. specifikacije.

JEDINSTVENI DOKUMENT

1.   Naziv proizvoda

„Brachetto d’Acqui”

„Acqui”

2.   Vrsta oznake zemljopisnog podrijetla

ZOI – Zaštićena oznaka izvornosti

3.   Kategorije proizvoda od vinove loze

1.

Vino

6.

Kvalitetno aromatično pjenušavo vino

4.   Opis vina

„Brachetto d’Acqui” ili „Acqui”

Vino proizvedeno od grožđa sorte Brachetto, s karakterističnom i iznimnom aromom koja je više ili manje naglašena ovisno o metodi proizvodnje vina. Grožđe se uzgaja na jasno definiranom području u Pijemontu, odnosno u 26 općina koje pripadaju pokrajinama Asti i Alessandrija.

Svojstva pri konzumaciji:

Boja: srednje intenzivna rubin-crvena koja naginje svijetlo granat-crvenoj, ružičastoj ili rosé boji;

Miris: osebujan, vrlo blag, ponekad voćan i pomalo pikantan u verziji s manjim sadržajem šećera;

Okus: blag, prepoznatljiv, suh do sladak.

Najmanja ukupna volumna alkoholna jakost: 11,50 % s najmanje

5,00 % stvarnog alkohola;

Najmanja količina suhog ekstrakta bez šećera 18,0 g/l.

Opća analitička svojstva
Najveća ukupna alkoholna jakost (u % volumnog udjela)
Najmanja stvarna alkoholna jakost (u % volumnog udjela)	5,0
Najmanji ukupni sadržaj kiselosti	4,5 grama po litri, izraženo kao vinska kiselina
Najveći sadržaj hlapljivih kiselina (u miliekvivalentima po litri)
Najveći ukupni sadržaj sumporova dioksida (u miligramima po litri)

„Brachetto d’Acqui” ili „Acqui” Spumante („pjenušavo vino”)

Vino proizvedeno od grožđa sorte Brachetto, s karakterističnom i iznimnom aromom koja je više ili manje naglašena ovisno o metodi proizvodnje vina. Grožđe se uzgaja na jasno definiranom području u Pijemontu, odnosno u 26 općina koje pripadaju pokrajinama Asti i Alessandrija.

Svojstva pri konzumaciji:

Pjena: fina, postojana;

Boja: srednje intenzivna rubin-crvena koja naginje svijetlo granat-crvenoj, ružičastoj ili rosé boji;

Miris: osebujan, blag, ponekad voćan i pomalo pikantan u verziji s manjim sadržajem šećera;

Okus: blag, prepoznatljiv, extra brut do sladak,

Najmanja ukupna volumna alkoholna jakost: 12,00 % s najmanje

6,00 % stvarnog alkohola; najmanja količina suhog ekstrakta bez šećera 17 g/l.

Opća analitička svojstva
Najveća ukupna alkoholna jakost (u % volumnog udjela)
Najmanja stvarna alkoholna jakost (u % volumnog udjela)	6,0
Najmanji ukupni sadržaj kiselosti	4,5 grama po litri, izraženo kao vinska kiselina
Najveći sadržaj hlapljivih kiselina (u miliekvivalentima po litri)
Najveći ukupni sadržaj sumporova dioksida (u miligramima po litri)

„Brachetto d’Acqui” ili „Acqui” Passito

Riječ je o slatkom aromatičnom vinu, čije se grožđe uzgaja na jasno definiranom području u Pijemontu, odnosno u 26 općina koje pripadaju pokrajinama Asti i Alessandrija.

Svojstva pri konzumaciji

Boja: srednje intenzivna rubin-crvena koja naginje granat-crvenoj;

Miris: muškatne arome, vrlo blag, karakterističan za sortu grožđa Brachetto, ponekad s aromom drva;

Okus: sladak, muškatne arome, skladan, baršunast, ponekad s aromom drva;

Najmanja ukupna volumna alkoholna jakost: 16,00%

Najmanja količina suhog ekstrakta bez šećera 20 g/l.

Opća analitička svojstva
Najveća ukupna alkoholna jakost (u % volumnog udjela)
Najmanja stvarna alkoholna jakost (u % volumnog udjela)	11,0
Najmanji ukupni sadržaj kiselosti	4,5 grama po litri, izraženo kao vinska kiselina
Najveći sadržaj hlapljivih kiselina (u miliekvivalentima po litri)
Najveći ukupni sadržaj sumporova dioksida (u miligramima po litri)

5.   Postupci proizvodnje vina

a.   Osnovni enološki postupci

NE POSTOJE

b.   Najveći prinosi

„Brachetto d’Acqui” ili „Acqui” i Spumante („pjenušavo vino”) i Passito

8000 kg grožđa po hektaru

6.   Razgraničeno zemljopisno područje

Grožđe namijenjeno proizvodnji vina DOCG „Brachetto d’Acqui” ili „Acqui” u različitim varijantama mora se proizvoditi u regiji Pijemont, odnosno u 26 općina koje pripadaju pokrajinama Asti i Alessandrija kako je navedeno u nastavku:

Pokrajina Asti:

cijelo administrativno područje sljedećih općina: Vesime, Cessole, Loazzolo, Bubbio, Monastero Bormida, Rocchetta Palafea, Montabone, Fontanile, Mombaruzzo, Maranzana, Quaranti, Castel Boglione, Castel Rocchero, Sessame, Castelletto Molina, Calamandrana, Cassinasco te Nizza Monferrato samo područje koje se nalazi s desne strane potoka Belbo;

Pokrajina Alessandrija:

cijelo administrativno područje sljedećih općina: Acqui Terme, Terzo, Bistagno, Alice Bel Colle, Strevi, Ricaldone, Cassine i Visone.

7.   Glavne sorte vinove loze

Brachetto N.

8.   Opis povezanosti

DOCG „Brachetto d’Acqui o Acqui”

Karakteristike vina DOCG „Brachetto d’Acqui” uglavnom su rezultat njegova područja proizvodnje, odnosno područja Alto Monferrato. Na tom području podijeljenom na 26 općina koje pripadaju pokrajinama Asti i Alessandrija, tlo je glinasto u zoni općine Nizza Monferrato te pjeskovito i muljevito na području Acquesea. To su čimbenici koji znatno utječu na mirisne note uzgojenog grožđa i vina koje se od njega proizvodi.

Pogodnost područja za vinogradarstvo, koja proizlazi iz posebne morfologije, klimatskih uvjeta te vještina i tradicija u proizvodnji vina, dovela je tijekom godina do „odabira” sorte grožđa koja je najprilagođenija tom okruženju, a riječ je o sorti Brachetto.

Prirodoslovac Gallesio nazvao ga je 1817. „POZNATIM VINOM”, pri čemu ga je opisao kao manje obojeno alkoholno desertno vino koje starenjem poprima okus vina Porto ili Xeres te dodao da je slatko i pjenušavo vino Brachetto poznato na južnoameričkim tržnicama, gdje njegova prodaja cvate, iz čega se može zaključiti da njegova proizvodnja u tom razdoblju sigurno nije bila zanemariva. Njegovu prvu službenu definiciju dao je Garino Canina 1922., koji ga je prvi znanstveno klasificirao na sljedeći način: „Od vrhunskih vina Brachetto pripada kategoriji crnih slatkih aromatičnih vina. to je vino posebne arome, s umjerenim sadržajem alkohola i šećera, koje nije jako obojeno i koje se uglavnom konzumira pjenušavo...”.

Od informacija koje je dao Canina i koje su od velikog povijesnog značaja, jedna od najzanimljivijih odnosi se na činjenicu da je Brachetto bio široko rasprostranjen, posebno na područjima Acqui i Nizza Monferrato, no navodi da je proizvodnja za tržište iznosila samo 500 hl.

Što je gotovo uzrokovalo „nestanak” vina koje se prije samo 50 godina izvozilo u velikim količinama?

Pojava filoksere na kraju Prvog svjetskog rata uništila je vinograde te su u trenutku ponovne sadnje, vinogradari umjesto navedenoj sorti koja je zahtijevala posebnu brigu i njegu prednost dali drugim sortama grožđa koje su više odgovarale tržišnim trendovima. To je dovelo do drugog razdoblja oskudne proizvodnje tog vina. Preporod njegove proizvodnje novija je povijest. Na obroncima južnog Pijemonta gdje je proizvodnju nastavila nekolicina štovatelja tog vina, 50-ih godina proizvođač Arturo Bersano, štovatelj tradicije no i uzgajivač okrenut prema budućnosti, pjenušavo vino Brachetto proizveo je u autoklavima primjenom Charmatova postupka. Od tada se Brachetto ponovno pridružio slavnim aromatičnim vinima, među kojima se ističe po svojim posebnim svojstvima i po tome što ga cijene poznavatelji najfinijeg nepca. Međutim, Brachetto ima tradiciju i u neslatkoj varijanti, koju dokazuje proizvodnja Brachetta u neslatkoj mirnoj varijanti još od početka prošlog stoljeća na područjima Strevi, Alto Monferrato, Acqui Terme te u polusuhoj varijanti vinarije Cantine Spinola nagrađivane i na enološkim natjecanjima (Brachetto d’Acqui rosato polusuho vino iz 1987. i Brachetto suho vino iz 1964.), navedenoj u časopisu Barlo i Co (1985.), u kojem se Brachetto naziva „tipičnom lokalnom sortom grožđa, čije se vino prodaje i u suhoj varijanti”, a kao povijesni zapis o suhom Brachettu citira se vlasnika enoteke Enoteca Regionale di Acqui „Terme e Vino” Carla Lazzerija „osamdesetih godina pio sam suhi Brachetto u vinariji Cantine Spinola, uglavnom kao aperitiv, koji je vrlo cijenjen zbog svojeg laganog i ne preslatkog okusa. U tim je godinama Brachetto nagrađivan u enološkim natjecanjima organiziranima u Acqui Terme.” Zahvaljujući eksperimentiranju koje je počelo 2008. proizvedeno je suho aromatično pjenušavo vino koje je u potpunosti dobiveno od grožđa sorte Brachetto i za koje se tvrdi da je „proizvod koji se cijeni i konzumira na lokalnoj razini te izvozi kao nišni proizvod u Japan, Južnu Koreju i SAD”.

9.   Osnovni dodatni uvjeti (pakiranje, označivanje, ostali zahtjevi)

Odstupanje od proizvodnje na razgraničenom zemljopisnom području

Pravni okvir:

zakonodavstvo EU-a

Vrsta dodatnog uvjeta:

Odstupanje od proizvodnje na razgraničenom zemljopisnom području

Opis uvjeta:

postupci sušenja grožđa, tiještenja, proizvodnje vina i sekundarne fermentacije, osim na razgraničenom području proizvodnje, dopušteni su i na cijelom području regije Pijemont.

K tome, samo za „Brachetto d’Acqui” ili „Acqui” Spumante („pjenušavo vino”) koje je ovisno o sadržaju neprevrelog šećera extra brut do polusuho u skladu s postojećim zakonodavstvom Europske unije dopušteno je obavljanje postupaka sekundarne fermentacije na administrativnom području regija Ligurije, Lombardije, Emilije Romagne i Val d’Aoste.

Punjenje u boce unutar razgraničenog zemljopisnog područja

Pravni okvir:

zakonodavstvo EU-a

Vrsta dodatnog uvjeta:

punjenje u boce unutar razgraničenog zemljopisnog područja

Opis uvjeta:

punjenje u boce mora se obavljati na području proizvodnje, uključujući područja na kojima je na temelju odstupanja dopuštena proizvodnja/prerada vina.

Tom se odredbom u skladu s postojećim zakonodavstvom Europske unije želi zaštiti kakvoća i ugled vina ZOI-ja „Brachetto d’Acqui” ili „Acqui”, zajamčiti njihova izvornost te osigurati učinkovitost i pravovremenost relevantnih kontrola. To se u najvećoj mjeri postiže punjenjem u boce na području proizvodnje, čime je zadaća primjene svih tehničkih pravila povezanih s prijevozom i punjenjem u boce dodijeljena poljoprivrednim gospodarstvima na području proizvodnje.

Osim toga, sustav kontrole, za koji je zaduženo nadležno tijelo i kojim su obuhvaćeni subjekti u svim fazama proizvodnje, učinkovitiji je na razgraničenom području.

Informacije na oznakama

Pravni okvir:

u nacionalnom zakonodavstvu

Vrsta dodatnog uvjeta:

dodatne odredbe u pogledu označivanja

Opis uvjeta:

u opisu i prezentiranju vina s kontroliranom i zajamčenom oznakom izvornosti „Brachetto d’Acqui” ili „Acqui” i „Brachetto d’Acqui” ili „Acqui” Spumante („pjenušavo vino”) informacije o sadržaju šećera ne smiju se navesti u retku u kojem je navedena oznaka. K tome, te se informacije moraju navesti znakovima veličine koja nije veća od onih kojima je ispisana oznaka.

Poveznica na specifikaciju proizvoda

https://www.politicheagricole.it/flex/cm/pages/ServeBLOB.php/L/IT/IDPagina/14376

---

(1)  SL L 9, 11.1.2019., str. 2.