27.1.2020

Službeni list Europske unije

C 28/2

P8_TA(2018)0243

Stanje rekreacijskog ribolova u Europskoj uniji

Rezolucija Europskog parlamenta od 12. lipnja 2018. o stanju rekreacijskog ribolova u Europskoj uniji (2017/2120(INI))

(2020/C 28/02)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU), a posebno njegov članak 43.,

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. srpnja 2017. o promicanju kohezije i razvoja u najudaljenijim regijama Unije: primjena članka 349. UFEU-a (1),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1380/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o zajedničkoj ribarstvenoj politici, izmjeni uredaba Vijeća (EZ) br. 1954/2003 i (EZ) br. 1224/2009 i stavljanju izvan snage uredaba (EZ) br. 2371/2002 i (EZ) br. 639/2004 i Odluke Vijeća 2004/585/EZ (2),

—

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 1224/2009 od 20. studenoga 2009. o uspostavi sustava kontrole Zajednice za osiguranje sukladnosti s pravilima zajedničke ribarstvene politike, o izmjeni uredbi (EZ) br. 847/96, (EZ) br. 2371/2002, (EZ) br. 811/2004, (EZ) br. 768/2005, (EZ) br. 2115/2005, (EZ) br. 2166/2005, (EZ) br. 388/2006, (EZ) br. 509/2007, (EZ) br. 676/2007, (EZ) br. 1098/2007, (EZ) br. 1300/2008, (EZ) br. 1342/2008 i o stavljanju izvan snage uredbi (EEZ) br. 2847/93, (EZ) br. 1627/94 i (EZ) br. 1966/2006 (3),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 508/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i stavljanju izvan snage uredbi Vijeća (EZ) br. 2328/2003, (EZ) br. 861/2006, (EZ) br. 1198/2006, (EZ) br. 791/2007 i Uredbe (EU) br. 1255/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (4), a posebno njezin članak 77.,

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2017/1004 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. svibnja 2017. o uspostavi okvira Unije za prikupljanje i upotrebu podataka u sektoru ribarstva te upravljanje njima i potporu za znanstveno savjetovanje u vezi sa zajedničkom ribarstvenom politikom, i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 199/2008 (5), a posebno njezin članak 5.,

—	uzimajući u obzir istraživačku studiju pod nazivom „Morski rekreacijski i djelomično samoopskrbni ribolov – njegova vrijednost i utjecaj na riblje stokove”koju je u srpnju 2017. objavio Resorni odjel EP-a za strukturnu i kohezijsku politiku,

—	uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za ribarstvo (A8-0191/2018),

budući da je Međunarodno vijeće za istraživanje mora (ICES) 2013. definiralo rekreacijski ribolov kao: „ulov ili pokušaj ulova živih vodenih resursa uglavnom za zabavu i/ili osobnu potrošnju; to obuhvaća metode aktivnog ribolova, uključujući ribolov parangalom, podvodnim puškama i rukama, kao i metode pasivnog ribolova, među ostalim mreže, zamke, vrše i stajaće parangale”; budući da je potrebna jasna definicija rekreacijskog ribolova i morskog rekreacijskog ribolova, uzimajući u obzir članak 55. stavak 2. Uredbe (EZ) br. 1224/2009 u kojem se navodi da je „zabranjeno stavljanje na tržište ulova iz rekreacijskog ribolova”;

budući da je važno razumjeti razliku između rekreacijskog ribolova i djelomično samoopskrbnog ribolova, s obzirom na to da se te dvije vrste ribolova trebaju odvojeno evaluirati i regulirati i potrebno je jasno utvrditi da rekreacijski ribolov nije djelomično samoopskrbni ribolov; budući da se djelomično samoopskrbni ribolov ne spominje u Uredbi o zajedničkoj ribarstvenoj politici (ZRP); budući da se te dvije vrste ribolova trebaju odvojeno evaluirati i regulirati;

C.	budući da zakonodavstvo EU-a funkcionira jedino u okviru dvojnog sustava kategorija ribarstva koje obuhvaća rekreacijski i komercijalni ribolov, a ne priznaje djelomično samoopskrbni ribolov i djelomično komercijalni ribolov;

D.	budući da rekreacijski ribolov, s obzirom na njegove razmjere, može imati znatan učinak na riblje stokove, no reguliranje tog pitanja prvenstveno je u nadležnosti država članica;

E.	budući da Organizacija Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu definira samoopskrbni ribolov kao „ribolov akvatičnih životinja koji znatno pridonosi ispunjavanju prehrambenih potreba pojedinca”;

F.	budući da bi bez jasne pravne razlike između rekreacijskog ribolova, djelomično samoopskrbnog ribolova i djelomično komercijalnog ribolova određeni nezakoniti, neprijavljeni i neregulirani ribolov (ribolov NNN) mogao proći nezapažen jer se ne bi računao ili prikladno regulirao;

G.	budući da ne postoji jedna dogovorena, jasna definicija rekreacijskog ribolova na razini EU-a te da se time veoma otežava kontroliranje rekreacijskog ribolova, prikupljanje podataka o njemu i procjena njegova učinka na riblje stokove i okoliš te njegova gospodarskog značaja;

budući da je za prikladno upravljanje bilo kojom vrstom ribolovne aktivnosti, uključujući rekreacijski ribolov, potrebno redovito i pouzdano prikupljanje podataka u određenom vremenu kako bi se procijenio učinak na riblje stokove ili druge morske organizme i okoliš; budući da trenutačno ili nema takvih podataka ili su nepotpuni; budući da osim izravnih učinaka na riblje stokove nisu dostatno istraženi ni dodatni učinci rekreacijskog ribolova na okoliš;

budući da su studije pokazale da znatna količina plastičnog otpada u morima, jezerima i rijekama potječe od rekreacijskih aktivnosti na vodi kao što su rekreacijska plovidba, turizam i ribolov; napominje da otpad u obliku izgubljene opreme za rekreacijski ribolov može izazvati ozbiljnu degradaciju staništa i štetu za okoliš;

J.	budući da Europski fond za pomorstvo i ribarstvo (EFPR) pruža financijsku potporu za prikupljanje podataka, među ostalim za rekreacijski ribolov;

K.	budući da se ciljevi navedeni u članku 2. Uredbe (EU) br. 1380/2013 odnose na to da je potrebno ostvariti gospodarske i socijalne koristi i koristi povezane sa zapošljavanjem te obnoviti i očuvati riblje stokove i ostale morske organizme iznad razina kojima se ostvaruje najviši održivi prinos;

L.	budući da prema nedavnoj studiji koju je naručio Europski parlament, učinak rekreacijskog ribolova može varirati među ribljim stokovima i predstavljati 2 % (skuša)– 43 % (kolja) od ukupnog ulova;

M.	budući da je za ostvarenje ciljeva ZRP-a potrebno upravljati ribljim stokovima i ribolovnim aktivnostima te ih uravnotežiti; budući da se ti ciljevi ne mogu ostvariti ako nedostaje dio podataka o ulovima i gospodarskoj važnosti ribolovnih aktivnosti, uključujući rekreacijski ribolov;

budući da države članice imaju obvezu prikupljanja podataka, među ostalim procjene o broju rekreacijskih ulova i puštanja vrsta navedenih u okviru Uredbe (EU) 2017/1004 i naposljetku uključenih u višegodišnje planove upravljanja; budući da, u tom pogledu, samo nekoliko država članica ima sveobuhvatne podatke o rekreacijskom ribolovu na njihovom državnom području;

budući da je prikupljanje podataka obvezno samo za nekoliko vrsta te su stoga potrebne ankete i analize koje se odnose na više vrsta za svaku pojedinu državu članicu, iako se morskim rekreacijskim ribolovom uhvati veliki raspon vrsta; budući da bi ulovi ostvareni rekreacijskim ribolovom trebali biti uvršteni u ukupne procjene ribolovne smrtnosti i biomase;

P.	budući da se dostupnost podataka o rekreacijskom ribolovu razlikuje od regije do regije te da su dostupne bolje informacije o morskom rekreacijskom ribolovu u Sjevernom i Baltičkom moru nego u Sredozemnom i Crnom moru ili Atlantskom oceanu;

Q.	budući da se procijenjeni broj osoba koje se bave morskim rekreacijskim ribolovom u Europi kreće između 8,7 i 9 milijuna ljudi, odnosno 1,6 % europskog stanovništva, te se procjenjuje da se bave ribolovom 77 milijuna dana godišnje;

budući da se u članku 3. stavku 2. točki 6. Uredbe (EU) br. 508/2014 o EFPR-u, „ribar”definira kao svaka osoba koja se bavi aktivnostima komercijalnog ribolova, kako to priznaje država članica, te da stoga treba pronaći drugu definiciji kako bi se obuhvatile osobe koje se bave rekreacijskim ribolovom u skladu s definicijama iz uvodne izjave A;

budući da procijenjeni gospodarski učinak morskog rekreacijskog ribolova u Europi (bez vrijednosti turističkog ribolova) iznosi 10,5 milijardi EUR, odnosno 5,1 milijardu EUR izravnih troškova, 2,3 milijarde EUR neizravnih troškova i 3,2 milijarde EUR induciranih troškova; budući da se samo u EU-u taj iznos procjenjuje na 8,4 milijardi EUR, odnosno 4,2 milijarde EUR izravnih troškova, 1,8 milijardi EUR neizravnih troškova i 2,5 milijardi EUR induciranih troškova;

budući da postoji izravna povezanost obilja/strukture ribljeg stoka, pristupa ribolovnim mogućnostima i zapošljavanja kao rezultata toga te gospodarskih i socijalno-ekonomskih učinaka koji se time ostvaruju; budući da je važno evaluirati učinak svih vrsta ribolova na određeni stok i njihovu gospodarsku vrijednost kako bi se donijele mjere upravljanja koje pomažu ostvarenju i ekoloških i gospodarskih ciljeva;

budući da se procjenjuje da morski rekreacijski ribolov podupire 99 000 radnih mjesta u Europi ekvivalentnih punom radnom vremenu (EPRV), što obuhvaća 57 000 izravnih, 18 000 neizravnih i 24 000 induciranih radnih mjesta, te stvara prosječnu gospodarsku vrijednost od 49 000 EUR godišnje EPRV-a; budući da se samo u EU-u ta brojka procjenjuje na 84 000 EPRV-a (50 000 izravnih, 15 000 neizravnih i 20 000 induciranih radnih mjesta);

V.	budući da se pokazalo da je rekreacijski turistički ribolov na moru, kao i drugi turistički ribolov, vrlo bitan za gospodarstvo mnogih regija i zemalja te ga stoga treba analizirati kako bi se bolje procijenili njegova vrijednost, učinak i mogućnosti razvoja;

budući da svi tipovi rekreacijskog ribolova imaju veći gospodarski i socijalni učinak na lokalnoj i regionalnoj razini nego na nacionalnoj razini jer su potpora lokalnim i obalnim zajednicama kao dio turizma, proizvodnje, maloprodaje i iznajmljivanja opreme te drugih usluga povezanih s rekreacijskim turizmom;

budući da u nekim slučajevima rekreacijski ulov čini značajan udio ukupne ribolovne smrtnosti stoka i stoga je potrebno uzeti ga u obzir kad se određuju ribolovne mogućnosti; budući da se, prema nedavnoj studiji koju je naručio Parlament, procijenjeni postoci doprinosa morskog rekreacijskog ribolova ukupnom broju ulova mogu uvelike razlikovati ovisno o ciljanoj vrsti, od 2 % za skušu do 43 % za kolju;

Y.	budući da je važno odvojeno evaluirati različite metode rekreacijskog ribolova ili segmente opisane u definiciji ICES-a iz 2013.;

budući da procjena učinka rekreacijskog ribolova na riblje stokove uključuje zadržavanje ulova i stope smrtnosti puštene ribe; budući da je stopa preživljavanja ribe uhvaćene štapovima (ulov i puštanje) u većini slučajeva veća od ekvivalentnih stopa za ribe uhvaćene drugom opremom i drugim metodama, i to u tim slučajevima treba uzeti u obzir; budući da su potrebne dodatne informacije o glavnoj opremi koja se koristi u morskom rekreacijskom ribolovu kako bi se mogla napraviti usporedba vjerojatnosti preživljavanja odbačenog ulova u komercijalnom ribolovu i puštenih riba u rekreacijskom ribolovu;

AA.	budući da rekreacijski ribolov uključuje raznovrsnu opremu i tehnike s različitim stokovima i učincima na okoliš, zbog čega ga treba evaluirati i regulirati u skladu s tim;

AB.

budući da su zbog lošeg stanja stokova sjevernomorskog lubina i zapadnobaltičkog bakalara ograničenja rekreacijskog ribolova uvedena na razini EU-a postavljanjem ograničenja koja se odnose na vreće ili zabranu zadržavanja (lubin) kako bi se pomoglo pri oporavku tih stokova; budući da se hitnim mjerama u vezi s upravljanjem, koje se donose kada se smatra da je riblji stok ugrožen rekreacijskim ribolovom, ne pruža vidljivost koja je potrebna sektoru;

AC.	budući da određeni rekreacijski ribolovci love dijadromne vrste kao što su losos, pastrva i jegulje; budući da se prikupljanje podataka o tim vrstama treba provoditi u kontekstu slatkovodnih i morskih vrsta kako bi se procijenilo kako su se riblji stokovi mijenjali kroz vrijeme;

AD.

budući da su područja koja su najpristupačnija većini rekreacijskih ribolovaca obalna područja na kojima se, uz riblje vrste, često love i beskralježnjaci i alge; budući da to ima ključnu ulogu u ekologiji takvih područja; budući da će biti potrebno procijeniti i učinak ulova takvih vrsta, ne samo s obzirom na dotične stokove, nego i s obzirom na ekosustave kojima pripadaju;

AE.	budući da se losos vraća u svoje matične vode te da bi on idealno trebao biti ciljana vrsta samo u riječnim sustavima gdje je moguća učinkovita kontrola i provedba zakona; budući da se neselektivnim hvatanjem lososa na moru uklanja losose i iz zdravih i iz ranjivih populacija;

AF.

budući da bi rekreacijski ribolov mogao predstavljati značajan uzrok ribolovne smrtnosti, a najveći procijenjeni učinak slatkovodnog rekreacijskog ribolova na okoliš povezan je s mogućnošću uvođenja neautohtonih vrsta u ekosustav, dok pri morskom rekreacijskom ribolovu postoji mala mogućnost takvog učinka;

AG.	budući da je ZRP izrađen u cilju upravljanja komercijalnim ribolovom, bez uzimanja u obzir rekreacijskog ribolova, njegovih specifičnosti i potreba za posebnim instrumentima upravljanja i planiranja;

AH.	budući da učinci rekreacijskog ribolova na okoliš obuhvaćaju, uz uklanjanje ribe, i druge vrste učinka, međutim, nedostatak jasnih podataka otežava njihovo razlikovanje od drugih antropogenih izvora;

AI.	budući da bi u kontekstu budućeg upravljanja morskim rekreacijskim ribolovom trebalo uzeti u obzir izlazak Ujedinjene Kraljevine iz Unije s obzirom na važnost te aktivnosti u Ujedinjenoj Kraljevini i njezinu važnost u pogledu zajedničkih ribljih stokova;

AJ.	budući da se rekreacijskim ribolovom pružaju brojne socijalne i javno-zdravstvene koristi, primjerice, njime se podiže kvaliteta života sudionika, potiče interakcija među mladima te obrazuje u pogledu okoliša i važnosti njegove održivosti;

ističe važnost prikupljanja dostatnih podataka o rekreacijskom ribolovu, posebno o morskom rekreacijskom ribolovu, kako bi se pravilno procijenile razine ukupne ribolovne smrtnosti za sve stokove;

ističe da trendovi rekreacijskog ribolova rastu u većini europskih zemalja te da on predstavlja važnu aktivnost sa socijalnim, gospodarskim i ekološkim učincima, posebno veliki učinak koji može imati na riblje resurse; naglašava činjenicu da države članice stoga trebaju osigurati da se takve aktivnosti obavljaju na način koji je sukladan s ciljevima ZRP-a;

ističe potrebu za zaštitom artizanalne flote i osiguranjem njezina preživljavanja i generacijske smjene usprkos širenju rekreativnih aktivnosti povezanih s rekreativnim lukama i sezonskim turizmom;

smatra da se trebaju prikupljati podaci o broju rekreacijskih ribara, količini njihova ulova i dodanoj vrijednosti koju donose obalnim zajednicama;

poziva Komisiju da u novu uredbu o kontroli uvrsti postojeće odredbe za rekreacijski ribolov i poboljša ih;

potiče Komisiju da ocijeni i po potrebi proširi prikupljanje podataka o rekreacijskom ribolovu kako bi se obuhvatilo više ribljih stokova i drugih morskih organizama, izradila studija izvedivosti o jedinstvenom prikupljanju podataka povezanih s njegovim socijalno-ekonomskim učinkom te učinilo obaveznim prikupljanje takvih podataka;

ustraje na tome da treba poboljšati prijavljivanje i nadzor ulova povezanog s rekreacijskim ribolovom; podsjeća da je Parlament pri usvajanju proračuna EU-a za 2018. odobrio pilot-projekt za uvođenje mjesečnog prijavljivanja ulova lubina te potiče Komisiju i države članice da financiraju daljnje projekte za praćenje vrsta koje su najizloženije rekreacijskom ribolovu; podsjeća na važnost sljedivosti i poziva Komisiju da u novu uredbu o kontroli uvrsti postojeće odredbe za rekreacijski ribolov i poboljša ih;

poziva Komisiju da provede procjenu učinka rekreacijskog ribolova u EU-u; smatra da bi procjena planova upravljanja koji uključuju odredbe u vezi s rekreacijskim ribolovom trebala biti uključena i u konačno izvješće Komisije o procjeni učinka;

poziva države članice da poduzmu potrebne tehničke mjere za provedbu aktualnih propisa o prikupljanju podataka i da ih prošire kako bi se obuhvatilo više stokova i aspekata rekreacijskog ribolova;

10.

poziva Komisiju da zajamči redovito prikupljanje svih potrebnih podataka o rekreacijskom ribolovu kako bi se omogućila potpuna procjena ribljih stokova i ostalih morskih organizama u cilju pružanja veće vidljivosti sektoru; upozorava da se bez takve sveobuhvatne procjene i prikladnih mjera poduzetih na osnovi te procjene možda neće ostvariti ciljevi Uredbe (EU) br. 1380/2013 s pomoću planova upravljanja ribarstvom i tehničkim mjerama, te se neće ostvariti ravnoteža između rekreacijskog i komercijalnog ribolova;

11.

smatra da, u slučaju da rekreacijski ulovi imaju znatan učinak na stokove, oni trebaju biti uvršteni kao sastavni dio ekosustava te ih je potrebno obuhvatiti u okviru socijalnih i gospodarskih razmatranja o višegodišnjim planovima upravljanja u cilju utvrđivanja ribolovnih mogućnosti i donošenja relevantnih tehničkih mjera; stoga poziva Komisiju da, kada je to potrebno, uključi rekreacijski ribolov u već odobrene višegodišnje planove upravljanja ili one koji su u postupku odobravanja;

12.

ističe činjenicu da je prikupljanje podataka obveza država članica; međutim, naglašava da bi prikladna definicija rekreacijskog ribolova poboljšala kvalitetu podataka; poziva Komisiju da predloži jedinstvenu definiciju rekreacijskog ribolova na razini EU-a kojom se jasno razlikuje rekreacijski ribolov od komercijalnog i samoopskrbnog ribolova na temelju načela da se rekreacijski ulovi nikada ne smiju prodati;

13.

smatra, na osnovi podataka i izvješća o procjeni učinka te uzimajući u obzir nadležnosti država članica u pogledu rekreacijskog ribolova, da bi Komisija trebala evaluirati ulogu rekreacijskog ribolova u budućem ZRP-u kako bi se objema vrstama morskog ribolova, komercijalnim i rekreacijskim, moglo upravljati na uravnotežen, pravedan i održiv način radi ostvarenja željenih ciljeva;

14.

potiče Komisiju da pruži potporu, uključujući financijsku potporu, za razvoj rekreacijskog ribolova u sektoru turizma jer se njime znatno doprinosi razvoju plavog gospodarstva u malim zajednicama, obalnim zajednicama i otocima, posebno u najudaljenijim regijama; smatra da bi se time pozitivno utjecalo na napore u pogledu produživanja turističke sezone nakon ljeta; predlaže da Komisija odredi rekreacijski ribolov kao temu godine u okviru projekta EDEN za održivi turizam te da pokrene projekte iz fonda COSME radi promicanja rekreacijskog ribolova u malim obalnim zajednicama;

15.

ističe da, izvan konteksta normalnog upravljanja ribolovnim resursima na temelju materijalnih znanstvenih podataka, razvoj aktivnosti rekreacijskog ribolova ne smije značiti smanjenje mogućnosti profesionalnog ribolova ili dijeljenje oskudnih resursa između profesionalnih i rekreacijskih aktivnosti, osobito u slučaju malog i artizanalnog ribolova;

16.

priznaje da se rekreacijski ribolov stoljećima prakticira diljem EU-a i sastavni je dio kulture, tradicije i nasljeđa mnogih obalnih i otočnih zajednica; napominje da su različiti tipovi rekreacijskog ribolova raznoliki kao i kulture samog EU-a i da je potrebno prepoznati tu činjenicu pri svakom pokušaju donošenja zakona u tom području;

17.

poziva Komisiju da uvede odgovarajuće mjere kako bi se zajamčilo da je buduća regulacija rekreacijskog ribolova u skladu s profesionalnim ribolovom i da mu ne uzrokuje štetu;

18.

ističe potrebu za uvođenjem temeljnih pravila za upravljanje rekreacijskim ribolovom te predlaže da se, osim toga, izradi katalog aktivnosti rekreacijskog ribolova koji bi sadržavao informacije o ribolovnom alatu i operacijama te opise ribolovnih područja, ciljnih vrsta i usputnog ulova;

19.

ističe važnost EFPR-a u pružanju pomoći pri razvoju znanstvenih kapaciteta te u jamčenju cjelovite i pouzdane procjene pomorskih resursa za rekreacijske ribolovne aktivnosti; podsjeća da EFPR pruža sredstva za prikupljanje podataka te poziva Komisiju da proširi buduće područje primjene EFPR-a kako bi se pružila financijska potpora za istraživanje i analizu prikupljenih podataka;

20.

ističe da je od iznimne važnosti da se ti podaci dijele te naglašava daEFPR podupire prikupljanje podataka, među ostalim podatke povezane s rekreacijskim ribolovom; stoga poziva države članice da poduzmu potrebne mjere za prikupljanje podataka i, osim toga, potiče Komisiju da nadalje razvija zajedničku bazu podataka koja sadrži sveobuhvatne i pouzdane podatke dostupne istraživačima kako bi oni mogli pratiti i ocjenjivati stanje ribolovnih resursa; u te mjere može se uključiti i korištenje sredstava u okviru EFPR-a;

21.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0316.

(2) SL L 354, 28.12.2013., str. 22.

(3) SL L 343, 22.12.2009., str. 1.

(4) SL L 149, 20.5.2014., str. 1.

(5) SL L 157, 20.6.2017., str. 1.

27.1.2020

Službeni list Europske unije

C 28/8

P8_TA(2018)0247

Modernizacija sustava obrazovanja u EU-u

Rezolucija Europskog parlamenta od 12. lipnja 2018. o modernizaciji sustava obrazovanja u EU-u (2017/2224(INI))

(2020/C 28/03)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 20. rujna 2011. naslovljenu „Podrška rastu i radnim mjestima – program za osuvremenjivanje sustava visokog obrazovanja Europe”(COM(2011)0567),

—	uzimajući u obzir pravo na obrazovanje kako je utvrđeno u članku 14. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

—	uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 20. svibnja 2014. o učinkovitom obrazovanju nastavnika (1),

—	uzimajući u obzir članak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

—	uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 20. svibnja 2014. o osiguranju kvalitete za potporu obrazovanju i osposobljavanju (2),

—	uzimajući u obzir Preporuku Vijeća od 20. prosinca 2012. o vrednovanju neformalnog i informalnog učenja (3),

—	uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 18. i 19. svibnja 2015. o ulozi ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja te osnovnoškolskog obrazovanja u poticanju kreativnosti, inovativnosti i digitalne kompetencije (4),

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 10. lipnja 2016. pod nazivom „Novi program vještina za Europu – Suradnja na jačanju ljudskog kapitala, zapošljivosti i konkurentnosti”(COM(2016)0381) i Rezoluciju Parlamenta od 14. rujna 2017. o novom programu vještina za Europu (5),

—	uzimajući u obzir članak 2. Protokola uz Konvenciju Vijeća Europe za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, o pravu na obrazovanje,

—	uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća Europe 1904 (2012) o pravu na slobodu izbora u obrazovanju,

—	uzimajući u obzir zajedničko izvješće Vijeća i Komisije za 2015. godinu o provedbi strateškog okvira za europsku suradnju u području obrazovanja i osposobljavanja (ET 2020.) naslovljeno „Novi prioriteti za europsku suradnju u području obrazovanja i osposobljavanja” (6),

—	uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1288/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o uspostavi programa „Erasmus+”: programa Unije za obrazovanje, osposobljavanje, mlade i sport i stavljanju izvan snage odluka br. 1719/2006/EZ, 1720/2006/EZ i 1298/2008/EZ” (7),

—	uzimajući u obzir Parišku deklaraciju od 17. ožujka 2015. o promicanju građanstva i zajedničkih vrijednosti slobode, snošljivosti i nediskriminacije putem obrazovanja,

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 28. travnja 2015. o praćenju provedbe Bolonjskog procesa (8),

—	uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 10. lipnja 2016. o „Novom programu vještina za Europu – Suradnja na jačanju ljudskog kapitala, zapošljivosti i konkurentnosti”(SWD(2016)0195),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 2. veljače 2017. o provedbi Uredbe (EU) br. 1288/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o uspostavi programa „Erasmus+”: programa Unije za obrazovanje, osposobljavanje, mlade i sport i stavljanju izvan snage odluka br. 1719/2006/EZ, 1720/2006/EZ i 1298/2008/EZ (9),

—	uzimajući u obzir Preporuku Vijeća od 19. prosinca 2016. o oblicima usavršavanja: nove prilike za odrasle (10),

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 7. prosinca 2016. naslovljenu „Poboljšanje i modernizacija obrazovanja”(COM(2016)0941),

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 30. svibnja 2017. naslovljenu „Razvoj škola i izvrsnost u nastavi kao preduvjeti za uspješan život”(COM(2017)0248),

—	uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 30. svibnja 2017. o obnovljenom programu EU-a za visoko obrazovanje (COM(2017)0247),

—	uzimajući u obzir prijedlog Komisije od 30. svibnja 2017. za preporuku Vijeća o praćenju osoba s diplomom (COM(2017)0249),

—	uzimajući u obzir prijedlog Komisije od 5. listopada 2017. za preporuku Vijeća o Europskom okviru za kvalitetna i učinkovita naukovanja (COM(2017)0563 – SWD(2017)0322),

—	uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 30. studenoga 2017. naslovljeno „Osuvremenjivanje školstva i visokoškolskog obrazovanja”,

—	uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 19. listopada 2017. naslovljeno „Nova strategija EU-a za obrazovanje”,

—	uzimajući u obzir prijedlog Komisije od 17. siječnja 2018. za preporuku Vijeća o promicanju zajedničkih vrijednosti, uključivog obrazovanja i europske dimenzije poučavanja (COM(2018)0023),

—	uzimajući u obzir prijedlog Komisije 17. siječnja 2018. za preporuku Vijeća od o ključnim kompetencijama za cjeloživotno učenje (COM(2018)0024),

—	uzimajući u obzir Preporuku Vijeća od 20. prosinca 2012. o vrednovanju neformalnog i informalnog učenja (11),

—	uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 17. siječnja 2018. o akcijskom planu za digitalno obrazovanje (COM(2018)0022),

—	uzimajući u obzir zaključno izvješće Socijalnog samita za pravedna radna mjesta i rast održanog u Göteborgu (Švedska) 17. studenoga 2017. (12),

—	uzimajući u obzir zaključke Vijeća o ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju: pružanje najboljih temelja svoj našoj djeci za svijet sutrašnjice, donesene na 3090. sastanku Vijeća za obrazovanje, mlade, kulturu i sport održanom 19. i 20. svibnja 2011. (13),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. ožujka 1984. o slobodi obrazovanja u Europskoj zajednici (14),

—	uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 11. svibnja 2010. o internacionalizaciji visokog obrazovanja (15),

—

uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Europskom parlamentu i Vijeću od 8. lipnja 2016. naslovljenu „Ususret strategiji EU-a za međunarodne kulturne odnose”(JOIN(2016)0029) i rezoluciju Parlamenta od 5. srpnja 2017. o toj temi (16),

—	uzimajući u obzir članak 26. Opće deklaracije o ljudskim pravima,

—	uzimajući u obzir Povelju Vijeća Europe o obrazovanju za demokratsko građanstvo i ljudska prava (donesenu u okviru Preporuke CM/Rec(2010)7),

—	uzimajući u obzir članak 10. Konvencije o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena iz 1979.,

—	uzimajući u obzir strateški cilj B Pekinške deklaracije i Platforme za djelovanje (1995),

—	uzimajući u obzir članke 28. i 29. Konvencije o pravima djeteta,

—	uzimajući u obzir Program održivog razvoja do 2030., koji je donesen u rujnu 2015. i stupio na snagu 1. siječnja 2016., a posebno ciljeve održivog razvoja 4. i 5.,

—	uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za kulturu i obrazovanje i mišljenja Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja i Odbora za prava žena i jednakost spolova (A8-0173/2018),

A.	budući da prema članku 6. točki (e) UFEU-a nadležnost u području obrazovanja i strukovnog obrazovanja imaju države članice, ali Europska unija ima ključnu ulogu pružanja podrške u pogledu utvrđivanja izazova i ciljeva te promicanja i razmjene najboljih praksi;

B.	budući da je pravo na obrazovanje temeljno ljudsko pravo i obrazovanje u svim svojim oblicima i na svim razinama mora imati sljedeće međusobno povezane i bitne značajke: a) raspoloživost b) dostupnost c) prihvatljivost i d) prilagodljivost;

C.	budući da je glavni prioritet europskog stupa socijalnih prava pružanje kvalitetnog i uključivog obrazovanja, osposobljavanja i cjeloživotnog učenja;

budući da treba omogućiti nediskriminirajući pristup obrazovanju s obzirom na to da je ono važno za ostvarenje jednakih mogućnosti; budući da je u tu svrhu potrebno uložiti dodatne napore kako bi se osiguralo da svatko, a posebno najugroženije skupine, osobe s invaliditetom i posebnim potrebama, kao i skupine u nepovoljnom položaju, uživa jednake mogućnosti pristupa obrazovanju i osposobljavanju i njihovu završavanju te stjecanju vještina na svim razinama;

E.	budući da europski obrazovni sustavi predstavljaju beskrajno bogatstvo kulturne, socijalne i jezične raznolikosti, dok istodobno države članice dijele slične obrazovne ciljeve i izazove, uključujući osiguravanje jednakog pristupa obrazovanju za sve, što se može riješiti na europskoj razini;

F.	budući da sposobnost obrazovnih sustava da zadovolje društvene, gospodarske i osobne potrebe ovisi o njihovoj kvaliteti, dostupnosti, raznolikosti, učinkovitosti i pravičnosti, kao i o raspoloživosti odgovarajućih ljudskih, financijskih i materijalnih resursa;

budući da je važno podsjetiti na to da na obrazovanje, uključujući obrazovanje nastavnika, utječe gospodarska i financijska kriza i da javno financiranje obrazovanja ima ključnu ulogu u obrazovnim sustavima EU-a; budući da je stoga trajna i povećana javna financijska potpora obrazovanju, među ostalim i za nastavnike i njihove radne uvjete, kao i istraživanje, ključna za osiguravanje slobodnog, uključivog i pristupačnog javnog obrazovanja;

budući da bi obrazovanje i osposobljavanje trebali doprinijeti osobnom razvoju i rastu mladih kako bi oni postali proaktivni i odgovorni građani spremni za život i rad u tehnološki naprednom i globaliziranom svijetu i kako bi im pružili ključan skup kompetencija za cjeloživotno učenje, definiran kao kombinacija znanja, vještina i stavova potrebnih za osobnu ispunjenost i razvoj, aktivno građanstvo i zapošljavanje;

I.	budući da je kvaliteta podučavanja važna odrednica za rezultate učenika i studenata te je stoga snažna podrška izvrsnosti u pogledu podučavanja i nastavnika jedan od prioriteta za suradnju na razini EU-a u području obrazovanja i osposobljavanja;

J.	budući da pravo na obrazovanje uključuje slobodu osnivanja obrazovnih ustanova, uz poštovanje demokratskih načela i prava roditelja da svojoj djeci osiguraju obrazovanje i podučavanje u skladu sa svojim vjerskim, filozofskim i pedagoškim uvjerenjima;

budući da otvorena metoda koordinacije, kako se primjenjuje na obrazovanje, omogućuje državama članicama da stvaraju i provode zajedničku strategiju za obrazovanje i osposobljavanje, uključujući i internetsku platformu ET 2020 (Obrazovanje i osposobljavanje 2020.); budući da se referentne vrijednosti te strategije analiziraju i ocjenjuju svake godine u publikaciji „Pregled obrazovanja i osposobljavanja”, kako za države članice tako i za EU kao cjelinu;

L.	budući da u najnovijem „Pregledu obrazovanja i osposobljavanja”objavljenom 2017., Komisija priznaje da je, unatoč stalnom napretku u smanjenju broja osoba koje rano napuštaju obrazovanje i osposobljavanje, njihov broj i dalje vrlo visok u cijelom EU-u;

budući da se prema rezultatima posljednjih ispitivanja PISA-e 20,6 % europskih učenika suočava s problemima u stjecanju osnovnih vještina u područjima čitanja, matematike i znanosti, te da znatan broj europskih građana nema dostatnu razinu pismenosti; budući da je to razlog za ozbiljnu zabrinutost u pogledu daljnjeg učenja, osobnog razvoja te odgovarajućeg sudjelovanja u javnom životu i na tržištu rada;

N.	budući da je osiguravanje pristupa kvalitetnim uslugama ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja za svu djecu ključno kako bi im se omogućio dobar početak u životu i na obrazovnom putu;

O.	budući da je kvaliteta osoblja ključan čimbenik za usluge ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja;

budući da je promicanje mobilnosti studenata i osoblja važan dio europskih sustava visokog obrazovanja, da se njime doprinosi razvoju mladih i može potaknuti gospodarski i društveni napredak; budući da postoji potreba za poboljšanjem kvalitete i većom financijskom potporom u cilju širenja mobilnosti studenata i osoblja u okviru programa Erasmus +;

Q.	budući da su metodološke i digitalne inovacije mogući instrument za proširenje pristupa sadržaju i znanju, ali ne mogu zamijeniti osobne kontakte i razmjenu među studentima odnosno među studentima i nastavnicima, niti ih se treba pretvoriti u prioritet obrazovnih sustava;

R.	budući da je rodna ravnopravnost jedno od temeljnih načela Europske unije utvrđenih u Ugovorima i da se treba odražavati u svim njezinim politikama, među ostalim u obrazovanju i kulturi;

budući da je obrazovanje moćan instrument za prevladavanje rodne neravnopravnosti i diskriminacije, ali ono često može dovesti i do ponavljanja ili pojačanja postojeće diskriminacije; budući da rodna neravnopravnost u obrazovanju otežava osobni razvoj i zapošljavanje te utječe na brojna društvena i kulturna područja;

T.	budući da je, unatoč činjenici da žene čine tri petine (57,6 %) svih osoba s diplomom visokog obrazovanja, razlika u zaposlenosti među spolovima 2015. godine iznosila 11,6 postotnih bodova (17);

Znanje kao ključan gospodarski resurs i izvor dobrobiti građana

potvrđuje da je univerzalno kvalitetno obrazovanje ključna sastavnica osobnog, kulturnog, socijalnog i profesionalnog razvoja u društvu koje se temelji na znanju;

smatra da su očuvanje zajedničkih europskih vrijednosti i postizanje gospodarskih i socijalnih ciljeva EU-a te ostvarivanje konkurentnosti i održivog rasta povezani s kvalitetnim obrazovanjem kroz promicanje demokratskih vrijednosti, ljudskih prava, socijalne kohezije, integracije i osobnog uspjeha;

ističe temeljnu ulogu obrazovanja u oblikovanju budućnosti Europe kako u gospodarskom tako i u socijalnom smislu, uz odgovaranje na potrebe europskih građana i izgradnju zajednice različitih građana koje ujedinjuju njihove zajedničke temeljne vrijednosti;

ističe da se kvalitetnim sustavima obrazovanja i osposobljavanja promiče aktivno građanstvo i zajedničke vrijednosti te da takvi sustavi doprinose stvaranju otvorenog, uključivog, pluralističkog, demokratskog i tolerantnog društva;

ističe ulogu obrazovanja u pružanju pomoći učenicima da razviju etičke i građanske vrijednosti i postanu aktivni, odgovorni, slobodnoumni članovi društva koji su u stanju izvršavati i braniti svoja demokratska prava i odgovornosti u društvu, koji cijene raznolikost, igraju aktivnu ulogu u demokratskom životu i preuzimaju odgovornost za sebe i svoje zajednice; u tom kontekstu naglašava važnost građanstva, građanskog i etičkog obrazovanja te obrazovanja o zaštiti okoliša;

naglašava da se mladima s pomoću kvalitetnog i uključivog obrazovanja moraju osigurati potrebno znanje, vještine, medijska pismenost te kritičko i samostalno razmišljanje, kao i demokratska uvjerenja, kako bi se suočavali s izazovima, postali aktivni europski građani i bili uspješni u životu i na tržištu rada, ali i kako bi oblikovali svijet u budućnosti;

ističe da je osiguravanje jednakog pristupa kvalitetnom i uključivom obrazovanju ključno za postizanje socijalne kohezije suzbijanjem siromaštva, socijalne isključenosti osoba u nepovoljnom i osjetljivom položaju kao i rodnih stereotipa, te da stoga još uvijek služi kao najveća potpora socijalnoj mobilnosti;

napominje da kvalitetno obrazovanje može potaknuti inovacije i istraživanja koja su relevantna i korisna za društvo;

prepoznaje važnost obrazovanja u razvoju kulturnih vještina i poticanju kulturnog razvoja; potiče bolju sinergiju između obrazovnih i kulturnih sektora koja se postiže potporom aktivnoj ulozi kulture i umjetnosti u kontekstima formalnog, informalnog i neformalnog obrazovanja;

10.

prima na znanje ulogu obrazovanja u razvoju stavova cjeloživotnog učenja koji pomažu ljudima da se prilagode promjenjivim potrebama suvremenog svijeta;

11.

podsjeća na to da škole i obrazovne ustanove imaju ključnu ulogu u stvaranju i poticanju pozitivnog stava prema učenju, također na cjeloživotnoj osnovi;

Obrazovna stvarnost koja se mijenja i s time povezani izazovi

12.

vjeruje da je sveobuhvatan pristup politici obrazovanja, uz snažnu političku i javnu potporu, ključan za proces reforme obrazovanja te da je u svrhu postizanja tih ciljeva ključno uključiti društvo u cjelini i sve bitne i zainteresirane dionike, uključujući roditelje;

13.

smatra da su učinkovito upravljanje i odgovarajuće financiranje svih obrazovnih okruženja, moderni kvalitetni obrazovni materijali i podučavanje, motivirani i kompetentni nastavnici te cjeloživotno učenje ključni za ostvarivanje pravičnosti, raznolikosti i izvrsnosti u obrazovanju;

14.

ističe potencijal novih informacijskih i komunikacijskih tehnologija (IKT) i inovacija kao instrumenata koji nude nove mogućnosti u obrazovanju i kojima se učinkovitije odgovara na pojedinačne potrebe učenika (uključujući posebne obrazovne potrebe), povećava fleksibilnost u učenju i podučavanju, personalizacija i odgovornost te potiču interaktivni obrasci suradnje i komunikacije;

15.

ističe prilike koje digitalizacija i uspostava zajedničkih obrazovnih platformi nude suvremenom obrazovanju, osobito u smislu učenja i obrazovanja na daljinu te kombiniranog učenja, kojima bi se trebalo omogućiti više fleksibilnosti u obrazovanju njegovim boljim prilagođavanjem pojedinačnim životnim situacijama učenika čime će se pogodovati cjeloživotnom učenju, kvaliteti obrazovanja, dostupnosti te razvoju budućih vještina; naglašava potrebu za nastavnim programom u području informacijske i komunikacijske tehnologije te medija prikladnim za dob i kojim se poštuje razvoj i dobrobit djeteta i naglašava važnost odgovorne upotrebe i kritičkog razmišljanja;

16.

napominje da su za učinkovito učenje i podučavanje putem digitalnih tehnologija potrebni jednak pristup, odgovarajuća razina digitalnih vještina, visokokvalitetni obrazovni resursi, osposobljavanje u primjeni tehnologija u pedagoške svrhe te promicanje stavova i motivacije koji su potrebni za smislenu digitalnu uključenost; smatra da bi digitalna i medijska pismenost trebale biti ključni dio politika obrazovanja i uključivati, među ostalim, građanske kompetencije i kritičko razmišljanje; naglašava važnost kritičkog ocjenjivanja izvora i njihove pouzdanosti te projekata medijske pismenosti u tom pogledu;

17.

uviđa da su u svijetu koji je sve više pod utjecajem globalizacije i digitalizacije potrebne inovativne i odgovarajuće metode učenja, podučavanja i ocjenjivanja, kao i adekvatna obrazovna infrastruktura koja omogućuje grupni rad i timsku nastavu te potiče kreativno razmišljanje i rješavanje problema zajedno s drugim naprednim obrazovnim metodama; podsjeća da je važno uključivati učenike, nastavnike i drugo školsko osoblje u ocjenjivanje pitanja jesu li ostvareni ciljevi učenja i na koji način;

18.

napominje da je potrebno uložiti napore kako bi se prilagodila obrazovna paradigma tako da se njome pronalazi ravnoteža između pristupa usmjerenog na nastavnika i sadržaj, pojedinačno i posebno prilagođenog učenicima i njihovim životnim okolnostima, te pristupa usmjerenog na razumijevanje kojim se kombiniraju metode učenja prilagođene tradicionalnim i mrežnim modelima učenja, čime se jača personalizacija obrazovnog procesa, a time i povećavaju stope nastavka i završetka obrazovanja;

19.

ističe da bi se u okviru obrazovnih sustava trebali promicati i razvijati interdisciplinarni, kooperativni i kreativni pristupi i timski rad kako bi se učenicima i studentima pružili znanje i vještine, uključujući transverzalne i meke vještine, kao i stručne, transverzalne, društvene i građanske kompetencije;

20.

podsjeća na to da je pružanje kvalitetnog podučavanja i učenja kontinuirani proces koji obuhvaća dijalog, dijeljenje iskustava i postavljanje pitanja i kojem treba dodijeliti prioritet pri modernizaciji obrazovanja;

21.

naglašava da je omogućavanje jednakog pristupa kvalitetnom i uključivom obrazovanju ključno za neovisnost učenika s invaliditetom i njihovu integraciju u društvo; poziva države članice da olakšaju pristup redovnom, uključivom i kvalitetnom obrazovanju uzimajući u obzir potrebe svih učenika sa svim vrstama invaliditeta, što na primjer znači pružiti dvojezično uključivo obrazovanje za gluhu djecu s obzirom na njihove posebne jezične potrebe; poziva škole da pruže usluge podijeljene na formalno i informalno učenje te dodatnu potporu, također iskorištavajući potencijal novih tehnologija kako bi se odgovorilo na pojedinačne potrebe svih učenika; poziva Komisiju da prati provode li škole politiku neodbijanja učenika i da u okviru strategije Europa 2020. odredi pokazatelje koji se odnose na osobe s invaliditetom;

22.

drži da europsko obrazovanje mora prije svega nastojati razvijati rasuđivanje, promišljanje i znanstvenu znatiželju, da mora biti u stanju oslanjati se na temelje umjetničke, znanstvene i tehničke humanističke kulture i da, polazeći od konkretne realnosti lokalnog, regionalnog, nacionalnog i europskog života, mora pružiti osposobljavanje potrebno za rješavanje nacionalnih i europskih problema i podići svijest o problemima unutar međunarodne zajednice;

23.

potvrđuje stvarnost pojedinačnih razlika u kognitivnim sposobnostima i osobinama ličnosti koje su povezane s društvenim i okolišnim čimbenicima i koje utječu na rezultate obrazovanja; u tom kontekstu naglašava da je obrazovanje učinkovitije, uravnoteženije i pravednije kad se te razlike uzmu u obzir;

24.

potvrđuje da je u konkurentnom okružju ključno identificirati i promicati europski talent što je prije moguće;

25.

naglašava da je poboljšanje obrazovnih rezultata u prosjeku u skladu s poticanjem izvrsnosti među talentiranim učenicima i studentima; u tom smislu primjećuje važnost izrade odgovarajućih interventnih programa za jačanje psiholoških značajki bitnih za iskorištavanje punog potencijala ljudi;

26.

ističe da je potrebno pridati važnost vizualnoj pismenosti kao novoj životnoj vještini, priznajući da u današnje vrijeme građani daleko više komuniciraju s pomoću slika nego putem tradicionalnih sredstava;

27.

prima na znanje prijedlog za stvaranje Europskog prostora obrazovanja, kao što je predstavljeno na Socijalnom samitu za pravedna radna mjesta i rast održanom u Göteborgu 2017.; podsjeća da bi ta inicijativa trebala potaknuti suradnju, uzajamno priznavanje diploma i kvalifikacija te povećanu mobilnost i rast;

28.

podržava zaključke Vijeća od 14. prosinca 2017. kojima se poziva na pojačanu mobilnost studenata i sudjelovanje u aktivnostima obrazovanja i kulture, među ostalim putem „europske studentske iskaznice”, što bi trebalo olakšati priznavanje sveučilišnih bodova dobivenih u drugim državama članicama;

29.

smatra da je Erasmus + vodeći program EU-a u području obrazovanja, i da su njegov utjecaj i popularnost u potpunosti dokazani tijekom godina; stoga poziva na znatno povećanje sredstava za taj program u okviru višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) za razdoblje 2021. –2027., kako bi postao dostupniji i uključiviji i mogao doprijeti do većeg broja studenata i nastavnika;

30.

naglašava da je nezaposlenost mladih raširena pojava na razini Unije koja se procjenjuje na razinu približno dvostruko veću od prosječne stope nezaposlenosti; izražava zabrinutost s obzirom na zabrinjavajuće visoke stope u sredozemnim državama članicama, uz najveće postotke u Španjolskoj (44,4 %), Italiji (37,8 %) i Grčkoj (47,3 % za nezaposlenost mladih i 30,5 % za mlade koji nisu zaposleni ni uključeni u programe obrazovanja i osposobljavanja), prema podacima Eurostata;

31.

naglašava da unatoč tome što u EU-u postoji dva milijuna slobodnih radnih mjesta, više od 30 % kvalificiranih mladih s diplomama radi poslove koji ne odgovaraju njihovim vještinama ili željama, dok 40 % europskih poslodavaca ima poteškoća u pronalaženju osoba s vještinama koje su im potrebne (18);

32.

potvrđuje da je na svim razinama obrazovnih sustava potrebno voditi računa o rodnoj perspektivi kojom se u obzir uzimaju potrebe osoba koje su žrtve višestrukih oblika diskriminacije, uključujući osobe s invaliditetom, pripadnike LGBTI zajednice i osobe iz marginaliziranih zajednica;

Rani i predškolski odgoj i obrazovanje

33.

naglašava da kvalitetni i dostupni rani predškolski odgoj i obrazovanje stvaraju osnovu za pravednije i učinkovitije sustave obrazovanja te osiguravaju pojedinačni osobni razvoj, dobrobit i učinkovitost daljnjeg učenja;

34.

ističe veliku korist za svu djecu, posebno za djecu iz skupina u nepovoljnom položaju, kad je riječ o sudjelovanju u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju te u tom kontekstu naglašava da je važno zajamčiti da svako dijete ima pristup ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju; u tom pogledu sa zabrinutošću napominje da je u nekoliko država članica potražnja za mjestima za rani i predškolski odgoj i obrazovanje veća od ponude, osobito za mlađu djecu;

35.

ističe važnost praćenja kvalitete ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja kako bi se djeci omogućilo da razviju svoje kognitivne vještine i kako bi se utvrdilo zadovoljavaju li se najbolji interesi djece;

Školsko obrazovanje

36.

smatra da su sve škole autonomni centri za poticanje kritičkog i kreativnog razmišljanja i promicanje demokratskih vrijednosti i aktivnog građanstva; smatra da se škole trebaju usredotočiti na pružanje pomoći mladima da steknu vještine potrebne za razumijevanje i korištenje dostupnih informacija, kao i za razvoj njihove autonomije pri učenju i njihova poznavanja jezika;

37.

ističe da posebne potrebe svih studenata trebaju biti u središtu učinkovitog funkcioniranja škola, što zahtijeva uspostavljanje zajedničkih ciljeva i jasan plan za njihovu provedbu, kao i blisku suradnju cijele školske zajednice i dionika, kada je to primjenjivo;

38.

napominje da bi moderni nastavni plan trebao biti usmjeren na poticanje kompetencija, unaprjeđenje osobnih vještina i poboljšanje sposobnosti za vođenje zdravog i prema budućnosti usmjerenog načina života, pri čemu bi u središtu pažnje trebale biti formativne procjene te psihička i emotivna dobrobit učenika; smatra da bi svaki učenik trebao imati mogućnost da ispuni svoj intelektualni potencijal; ističe da je razvoj i jačanje vještina kontinuirani proces koji se proteže kroz sve razine obrazovanja i tržište rada te da bi se vještine i kompetencije trebale uzeti u obzir u obrazovnom procesu i u priznavanju obrazovnih kvalifikacija;

39.

ističe da je svladavanje osnovne razine pismenosti i matematičkih vještina učenicima iznimno važno za njihovo daljnje učenje, osobni razvoj i stjecanje digitalne kompetencije; ističe da bi strateški okvir za europsku suradnju u obrazovanju i osposobljavanju i novi program vještina Komisije trebali nadopuniti nacionalne mjere i podržati države članice u tom pogledu; poziva države članice i obrazovne ustanove da, među ostalim rješenjima, jačaju osnovne vještine kroz učenje na temelju projekata i rješavanja problema;

40.

smatra da bi države članice trebale zajamčiti da nitko ne završi školovanje bez osnovnih vještina, uključujući osnovne digitalne vještine; naglašava činjenicu da je za većinu radnih mjesta danas potrebna veća pismenost, matematičke vještine, digitalna pismenost i ostale ključne vještine te da bi moderni obrazovni sustavi stoga trebali povezivati svih osam ključnih kompetencija opisanih u Prijedlogu preporuke Vijeća o ključnim kompetencijama za cjeloživotno učenje koji je podnijela Komisija i koji također uključuje znanja i stavove; pozdravlja činjenicu da se u tom Prijedlogu i digitalne vještine ubrajaju u osnovne vještine;

41.

smatra da bi, neovisno o utjecaju novih tehnologija na obrazovanje, škola trebala i dalje ostati temeljno okruženje za učenje u kojem se razvija potencijal i u kojem svaka osoba može pronaći prostor i vrijeme za osobni i društveni rast;

42.

skreće pozornost na činjenicu da je dokazano da dodjeljivanje veće autonomije školama u pogledu nastavnih planova, procjena i financiranja dovodi do povećanja uspješnosti učenika, pod uvjetom da se osigura učinkovito upravljanje školama i odgovornost škola za metode učenja učenika;

43.

naglašava pozitivan učinak kulturne raznolikosti i višejezičnosti u školama na jezični i kognitivni razvoj učenika, kao i na promicanje međukulturne osviještenosti, poštovanja i pluralizma;

44.

naglašava da je potrebno poboljšati učenje jezika u cilju poznavanja dvaju jezika uz materinski jezik te na razini srednjoškolskog obrazovanja promicati podučavanje najmanje dva predmeta na stranom jeziku;

45.

ističe da srednjoškolske razmjene znatno pridonose poticanju učenika na stjecanje sposobnosti, vještina, stavova i vrijednosti svojstvenih dinamičnom europskom građanstvu i razvoj konstruktivnog kritičkog razmišljanja;

46.

ističe potrebu za otvorenijim školama kako bi se omogućilo priznavanje neformalnog i informalnog učenja kao i neometani prijelaz između različitih obrazovnih smjerova (npr. tehničkog i akademskog);

47.

ističe da bi učenike trebalo poticati na upotrebu tehnika samoprocjene za mjerenje njihova napretka u učenju; potiče obrazovne ustanove da osiguraju da se alatima za povratne informacije pružaju pouzdane informacije koristeći različite instrumente, kao što su upitnici za studente, fokusne skupine i kutije za prikupljanje prijedloga;

48.

naglašava da je važno voditi aktivan život s pomoću sporta; u tom kontekstu ističe potrebu za promicanjem i proširenjem uloge tjelesne aktivnosti i tjelesnog odgoja u nastavnim planovima na svim razinama, uz bolje mogućnosti razvoja suradnje među obrazovnim ustanovama i lokalnim sportskim organizacijama; također potiče obrazovne inicijative i izvannastavne aktivnosti u cilju potpore ispunjenju individualnih potreba i interesa studenata, uz izgradnju mostova prema lokalnim zajednicama;

49.

ističe važnost kvalitetnog obrazovanja, strukovnog osposobljavanja te volonterskih aktivnosti i aktivnosti u zajednici u pogledu doprinosa podizanju statusa zanimanja koja se temelje na radu;

50.

napominje da se otvara znatan broj novih radnih mjesta u industrijama povezanima s energijom iz obnovljivih izvora i da bi zeleni sektori i zanimanja trebali biti na odgovarajući način obrađeni u školskim programima;

51.

naglašava da su vještine upravljanja informacijama, kritičko razmišljanje i sposobnost primjene stečenih znanja ključni ciljevi akademskog obrazovanja;

52.

priznaje potrebu za jačanjem trokuta znanja i unaprjeđenjem veza između istraživanja i podučavanja dodjeljivanjem odgovarajućih sredstava relevantnim programima i osiguravanjem dodjele financijskih sredstava studentima koji sudjeluju u istraživačkim programima u svrhu provođenja njihovih istraživanja;

53.

smatra da bi sustavi visokog obrazovanja trebali biti fleksibilniji i otvoreniji i da bi u sveučilištima i ustanovama za daljnje obrazovanje trebalo promicati dvojne modele osposobljavanja, posebno poticanjem naukovanja, omogućavanjem priznavanja informalnog i neformalnog učenja i jamčenjem jednostavnijeg prijelaza među različitim razinama obrazovanja, uključujući između strukovnog obrazovanja i osposobljavanja te visokog obrazovanja, kao i raznih oblika provedbe programa; naglašava da bi se to trebalo temeljiti na boljem razumijevanju uspješnosti osoba sa završenim visokim obrazovanjem;

Visoko obrazovanje

54.

u kontekstu stvaranja Europskog prostora obrazovanja ističe da je važno podupirati suradnju i oslanjati se na potencijal svih europskih ustanova visokog obrazovanja i studenata kako bi se potaknulo umrežavanje, međunarodna suradnja i natjecanje;

55.

smatra da bi sveobuhvatan pristup internacionalizaciji, uključujući veću mobilnost osoblja i studenata, između ostalog s pomoću stažiranja i naukovanja, te međunarodna dimenzija kurikuluma, podučavanja, istraživanja, suradnje i dodatnih aktivnosti trebali biti važan element europskih ustanova visokog obrazovanja;

56.

zalaže se za veću usredotočenost na interdisciplinarne studijske programe i potiče zajedničko promicanje disciplina znanosti, tehnologije, inženjerstva, umjetnosti i matematike (STEAM) te humanističkih i društvenih znanosti; naglašava da je potrebno potaknuti sudjelovanje žena i drugih nedovoljno zastupljenih skupina u STEAM područjima i odgovarajućim strukama;

57.

zalaže se za to da visoko obrazovanje mora pratiti društvo u cjelini kako bi se promicali inovativni rast i socijalna dobrobit; smatra da je suradnja između ustanova visokog obrazovanja i vanjskih dionika poželjna, s obzirom na to da potonji znanjem i stručnosti mogu doprinijeti osmišljavanju i provedbi programa visokog obrazovanja; ističe, međutim, da za donošenje odluka uvijek moraju biti nadležni studenti i pedagoški stručnjaci;

58.

priznaje ključnu ulogu pripadnika akademske zajednice i studenata u širenju znanja, empirijskih nalaza i činjenica široj javnosti; u tom pogledu potiče ekonomski i politički neovisna istraživanja koja su relevantna i korisna za društvo;

59.

naglašava ulogu obrazovanja utemeljenog na istraživanju i pedagoškog istraživanja kao sredstava za poticanje aktivnog učenja, jačanja razvoja vještina i poboljšanja metodologije podučavanja;

60.

ističe da bi učenike trebalo poticati na upotrebu tehnika samoprocjene za mjerenje njihova napretka u učenju;

Nastavnik kao jamac kvalitete podučavanja

61.

smatra da nastavnici i njihove vještine, predanost i učinkovitost čine temelj obrazovnih sustava:

62.

ističe da je potrebno pridobiti veći broj motiviranih kandidata s pouzdanim akademskim ili profesionalnim zaleđem i pedagoškim kompetencijama za nastavničku struku; poziva na postupke odabira prilagođene svrsi i konkretne mjere i inicijative za poboljšanje položaja nastavnika, njihova osposobljavanja, mogućnosti zapošljavanja, radnih uvjeta, uključujući naknadu, izbjegavanje nestabilnih oblika zapošljavanja, unaprjeđenje socijalnih prava, sigurnosti i zaštite, te za potporu nastavnicima u obliku programa mentorstva, uzajamnog učenja i razmjene najboljih praksi; poziva Komisiju da promiče veću rodnu ravnopravnost u nastavnim zanimanjima;

63.

naglašava važnost preoblikovanja i ulaganja u obrazovanje nastavnika od početne faze i tijekom profesionalnog razvoja nastavnika, kako bi oni stekli solidno, ažurirano znanje, vještine i kompetencije ključne za visoki standard podučavanja, što uključuje raznolike metode učenja, kao što je učenje na daljinu, uz pomoć digitalnih tehnologija učenja; ističe važnost stalnog profesionalnog razvoja nastavnika, uključujući stavljanje na raspolaganje programa cjeloživotnog učenja i tečajeva obnove znanja te mogućnosti prekvalifikacije i usavršavanja tijekom cijele karijere, koji nude praktična rješenja za izazove s kojima se suočavaju nastavnici u svom radu s učenicima te obuhvaćaju mogućnosti sudjelovanja u međunarodnim razmjenama nastavnika kako bi se potaknula kultura institucionalnog učenja;

64.

slaže se da je visokokvalitetno pedagoško, psihološko i metodološko osposobljavanje školskih i visokoškolskih nastavnika i predavača ključan uvjet za uspješno obrazovanje budućih naraštaja; u tom pogledu ističe važnost dijeljenja najboljih praksi i razvijanja vještina i kompetencija u okviru međunarodne suradnje, programa mobilnosti kao što je Erasmus+ i plaćenih pripravništava u drugim državama članicama;

65.

naglašava ključnu ulogu nastavnika u pružanju uključivog okruženja za učenje koje zahtijeva uključivanje niza metoda i pristupa kako bi se zadovoljile različite potrebe i kako bi se na taj način svim učenicima omogućilo da sudjeluju u osmišljavanju, realizaciji i ocjenjivanju svojih rezultata učenja; priznaje ključnu ulogu nastavnika kao proaktivnih vodiča i mentora koji podučavaju kako ocijeniti informacije, preuzimaju potpornu ulogu u suočavanju s izazovima i pripremaju učenike za život;

66.

smatra da je uključenost nastavnika i ravnatelja škola u modernizaciju obrazovnih sustava od temeljne važnosti za učinkovite reformne postupke i za motiviranje osoblja u obrazovanju za daljnja poboljšanja u području školske politike;

67.

mišljenja je da opća školska politika mora jamčiti učinkovitu podršku nastavnicima kako bi se osiguralo postizanje obrazovnih ciljeva, povoljno školsko okruženje, učinkovito funkcioniranje i razvoj škola te suradničko upravljanje;

68.

priznaje važnu ulogu nastavnika kao i suradnje između roditelja, nastavnika i školskih tijela u okviru formalnog, neformalnog ili informalnog obrazovanja kada je riječ o potpori sadašnjim i budućim generacijama; u tom pogledu potiče pojačanu suradnju među svim relevantnim sudionicima u pogledu formalnog, neformalnog i informalnog učenja;

69.

mišljenja je da je pojačana suradnja među školskim nastavnicima, istraživačima i akademskim građanima korisna za sve povezane strane i da dovodi do poboljšanja i ažuriranja nastavnih sadržaja, praksi učenja i pedagogije, kao i poticanja inovacije, kreativnosti i novih vještina;

Preporuke

70.

smatra da bi se Europski prostor obrazovanja trebao usredotočiti na postizanje zajedničkih ciljeva, uključujući osiguranje kvalitetnog obrazovanja za sve, i da se mora uspostaviti na temelju usklađivanja i kritičkog ocjenjivanja postojećih politika i obrazovnih trendova te brojki u EU-u i izvan njega kako bi se zajamčili usklađenost, dosljednost i ostvarivi rezultati, uz istovremeno davanje novih poticaja njihovu razvoju i poštovanje načela dodjeljivanja nadležnosti, supsidijarnosti, slobode i proporcionalnosti te institucijske i obrazovne autonomije;

71.

smatra da se Europskim prostorom obrazovanja ne bi trebalo ugroziti ili zamijeniti Bolonjski proces koji, naprotiv, treba razvijati i jačati; naglašava važnost uzajamnih poveznica i komplementarnosti između Europskog prostora obrazovanja i Europskog prostora visokog obrazovanja;

72.

poziva države članice da podrže stvaranje Europskog prostora obrazovanja i da jačaju suradnju u razvoju i provedbi njegovih ciljeva; u tom pogledu poziva Komisiju da zajamči dijeljenje ideja i najboljih praksi u cilju postizanja tih ciljeva;

73.

podržava, kao osnovu za pojačanu suradnju koja obuhvaća ustanove visokog obrazovanja unutar i izvan EU-a, stvaranje europske mreže sveučilištâ, na temelju pristupa „odozdo prema gore”i inicijativa samih sveučilišta, što bi trebalo doprinijeti, među ostalim, razvoju Europskog prostora obrazovanja u smjeru inovativnijeg, važnijeg i privlačnijeg prostora za učenje i istraživanje;

74.

poziva države članice da priznaju obrazovanje kao ulaganje u ljudski kapital i da osiguraju transparentnu dodjelu većih javnih sredstava za realiziranje inicijativa usmjerenih na poboljšanje kvalitete, uključivosti i pravičnosti u podučavanju i učenju;

75.

ističe da povećana ulaganja u sustave obrazovanja i osposobljavanja kao i njihovu modernizaciju i prilagodbu predstavljaju ključan preduvjet za društveni i gospodarski napredak; stoga naglašava da je važno osigurati da socijalna ulaganja, osobito u obrazovanje i osposobljavanje za sve, imaju prioritet u nadolazećem programskom razdoblju VFO-a za razdoblje 2020. –2026.;

76.

u cilju sve veće uključivosti i jamčenja slobode izbora obrazovanja, potiče na osiguravanje odgovarajuće financijske potpore školama svih kategorija i razina, kako državnim školama tako i neprofitnim privatnim školama, pod uvjetom da se ponuđeni nastavni plan temelji na načelima iz Povelje Europske unije o temeljnim pravima te da je u skladu s pravnim sustavima, propisima i regulativama u vezi s kvalitetom obrazovanja i upotrebom tih sredstava koji su na snazi u dotičnoj državi članici;

77.

smatra da je krajnje vrijeme za ulaganje znatnih sredstava u obrazovnu infrastrukturu u manje razvijenim regijama, pri čemu u svakom trenutku treba voditi računa o tome da se koordinirana ulaganja prilagode regionalnim posebnostima; ističe da je u tom pogledu posebno važno omogućiti veću potporu Europske investicijske banke i europskih fondova za regionalne inicijative usredotočene na razvoj obrazovanja;

78.

poziva Komisiju i države članice da razmijene iskustva i najbolje prakse o mehanizmima i metodama javnog financiranja, uključujući financiranje na temelju učinka i konkurentno financiranje istraživanja, u cilju postizanja održive i transparentne diversifikacije financiranja;

79.

poziva na pojačanu suradnju među državama članicama u modernizaciji obrazovanja; apelira na države članice da počnu s provedbom načela europskog stupa socijalnih prava koja nude načine smanjivanja nejednakosti u Europi s pomoću obrazovanja, osposobljavanja i cjeloživotnog učenja;

80.

ističe ulogu Europskog semestra u promicanju nacionalnih reformi, ponajprije utvrđivanjem preporuka po državama članicama koje se odnose na obrazovanje;

81.

očekuje da će se akcijskim planom za digitalno obrazovanje pružiti potpora državama članicama i obrazovnim ustanovama u većem, učinkovitijem te dobi i razvoju prilagođenom korištenju najnovijih tehnologija u učenju, podučavanju i ocjenjivanju, koje zadovoljava standarde osiguravanja kvalitete; smatra da bi se svakim digitalnim planom trebala uspostaviti i redovito ocjenjivati veza između digitalnih sredstava obrazovanja i kvalifikacijskih okvira na temelju rezultata učenja;

82.

preporučuje da države članice i obrazovne ustanove potiču individualizirane metode učenja usredotočene na učenika, uključujući prilagođene tečajeve koji se temelje na akademskom i profesionalnom iskustvu učenika te ih kombiniraju, kao i na inovativnim metodama i interakciji nastavnika i studenata kako bi se pružila potpora trajnom obrazovanju te postizanju planiranih rezultata učenja u kojima su studenti aktivni sudionici u vlastitom procesu učenja;

83.

poziva države članice da usvoje sveobuhvatni pristup obrazovanju i da učenicima pruže posebne, fleksibilne mogućnosti učenja koje će im osigurati potrebne ključne kompetencije za uspješan ulazak na tržište rada;

84.

poziva na veće uključivanje učenja utemeljenog na znatiželji, aktivnog učenja te učenja koje se temelji na projektima i problemima u obrazovne programe na svim razinama kako bi se promicali suradnja i timski rad; preporučuje da se u obrazovnim sustavima radi na jačanju transverzalnih, mekih i životnih vještina;

85.

ponavlja da pravo na obrazovanje mora biti zajamčeno svakoj osobi s invaliditetom, od vrtića do fakulteta, te ističe važnost odgovarajuće nastavne i tehničke opreme, mjera ocjenjivanja i kvalificiranog osoblja kako bi osobe s invaliditetom uistinu mogle ostvariti to pravo;

86.

podržava i potiče provedbu mjera koje se odnose na razvoj medijske pismenosti i kritičkog razmišljanja putem obrazovanja i osposobljavanja; podsjeća na postojeće obveze u tom području, kao što je navedeno u zaključcima Vijeća od 30. svibnja 2016.; u tom kontekstu poziva Komisiju da uskladi razvoj politika na razini EU-a u području medijske pismenosti u cilju širenja osuvremenjenog znanja i najboljih praksi u tom području; poziva Komisiju i države članice da osmisle konkretne mjere za promicanje i podržavanje projekata medijske i digitalne pismenosti, kao što je pilot-projekt o medijskoj pismenosti za sve te da razviju sveobuhvatnu politiku medijske i digitalne pismenosti, uz poseban naglasak na školskom obrazovanju;

87.

potiče države članice da osiguraju prilike za razvoj ključnih kompetencija radi zadržavanja i stjecanja vještina, uz posvećivanje posebne pozornosti osnovnim vještinama, disciplinama STEAM, jezičnim kompetencijama, poduzetničkim vještinama, digitalnim kompetencijama, kreativnosti, kritičkom razmišljanju i timskom radu; potiče Komisiju i države članice da olakšaju korištenje Okvira ključnih kompetencija EU-a u svim obrazovnim okruženjima i da omoguće njegovu primjenu na formalno, neformalno i informalno učenje i tako maksimalno iskoriste njegov potencijal u smislu ključnog alata za cjeloživotno učenje;

88.

potiče države članice da rade na podizanju razine javne osviještenosti o cjeloživotnom učenju i da uključe rodnu perspektivu u razvoj relevantnih politika i programa, s posebnim naglaskom na ženama s nižim razinama obrazovanja, i u gradskim i u ruralnim područjima, kako bi im se pružila prilika za usavršavanje;

89.

podržava višu referentnu vrijednost EU-a za sudjelovanje u cjeloživotnom učenju; u tom pogledu poziva Komisiju da predloži preporuke o najboljim praksama u cilju postizanja tog ambicioznog cilja; potiče jači naglasak na cjeloživotnom učenju na svim razinama obrazovanja; u tom kontekstu ističe ulogu ustanova visokog obrazovanja u realizaciji strategije cjeloživotnog učenja, obrazovanju profesionalno aktivnih osoba, razvoju kompetencija i stvaranju kulture učenja za osobe svih dobi i iz različitih sredina;

90.

potiče Komisiju da podrži države članice u razvoju, promicanju i jačanju programa osposobljavanja i obrazovanja kojima se odraslim osobama olakšava učenje te njihovo aktivno uključivanje u obrazovni sustav; podsjeća da bi se u sklopu učenja i obrazovanja za odrasle trebao osigurati niz načina učenja i prilika za fleksibilno učenje, uključujući potporu osobama pri upravljanju vlastitim modelima cjeloživotnog učenja i programe pružanja druge prilike za osobe koje se nikada nisu školovale, za osobe koje su rano napustile školovanje i za one koje su prekinule školovanje; poziva Komisiju da provede obveze kao što je jamstvo za vještine istaknuto u okviru novog programa vještina EU-a i da radi na poboljšanju mogućnosti zapošljavanja za niskokvalificirane odrasle osobe u EU-u;

91.

poziva države članice da razviju međugeneracijske projekte kako bi se olakšalo razumijevanje izazova s kojima se suočavaju starije osobe te kako bi se starijima omogućilo da dijele svoje vještine, znanje i iskustvo;

92.

potiče razvoj sinergija i suradnje između formalnog, neformalnog i informalnog obrazovanja; pozdravlja napredak postignut tijekom posljednjih nekoliko godina u provedbi preporuke Vijeća o vrednovanju neformalnog i informalnog učenja do 2018.; međutim, poziva države članice da i nakon 2018. nastave ulagati napore u daljnje unaprjeđenje provedbe tih preporuka te da uspostave relevantne pravne okvire i stvore sveobuhvatne strategije vrednovanja kako bi se omogućilo vrednovanje; ističe da je priznavanje informalnog i neformalnog učenja, među ostalim i putem besplatnih tečajeva na internetu, ključno za ideju otvaranja obrazovanja osobama u nepovoljnijem položaju;

93.

naglašava ključnu ulogu roditelja kao dijela obrazovnog trokuta u podupiranju djece pri učenju; ističe koristi koje uključenost roditelja u obrazovanje djeteta ima za veća postignuća u učenju, dobrobit učenika i školski razvoj;

94.

poziva Komisiju da podrži prekogranične inicijative u vezi s otvorenim učenjem na internetu;

95.

naglašava da bi se kvaliteta obrazovanja trebala mjeriti ne samo s obzirom na stupanj znanja i kompetencija koji je učenik dosegao, već i s obzirom na sposobnost učenika da se posveti cjeloživotnom učenju i kreativnim naporima te da ih razvija;

96.

podržava Komisiju u stvaranju tablice pokazatelja radi podupiranja razvoja ključnih kompetencija kao i obrazovanja, učenja i osposobljavanja temeljenih na kompetencijama;

97.

poziva države članice da se bore protiv rodnih stereotipa u obrazovanju kako bi se ženama osigurale jednake mogućnosti i sloboda izbora karijere koju žele ostvariti; u tom je kontekstu zabrinut zbog stereotipa koji prevladavaju u obrazovnim materijalima nekih država članica i zbog različitih očekivanja nastavnika u pogledu ponašanja djevojčica i dječaka; ističe potrebu za time da se i u početno i u trajno osposobljavanje nastavnika te u nastavne prakse uvrsti načelo rodne ravnopravnosti kako bi se uklonile sve prepreke za potpuno ostvarenje potencijala učenika neovisno o njihovu rodu; poziva države članice da pri primjeni rodne ravnopravnosti u kurikulima i programima regionalnih obrazovnih sustava posebnu pozornost pridaju najudaljenijim regijama, imajući na umu visoke stope nasilja nad ženama koje se ondje bilježe; ističe da je potrebno uvrstiti rodnu perspektivu u sve razine obrazovnih sustava, kao i uzeti u obzir potrebe osoba koje su žrtve diskriminacije;

98.

potiče države članice da promiču načela jednakosti i nediskriminacije u obrazovnim ustanovama bilo putem formalnog, bilo putem neformalnog učenja;

99.

preporučuje Komisiji i/ili državama članicama da u cilju poticanja dobrih praksi osnuju i promiču europsku/nacionalnu nagradu u okviru tematike rodne ravnopravnosti na razini obrazovnih ustanova;

100.

naglašava da je obrazovanje ključan instrument za socijalnu uključenost i za unaprjeđenje razine vještina i kvalifikacija među migrantima i izbjeglicama, i maloljetnima i odraslima; u tom kontekstu potiče razmjenu najboljih praksi u pogledu integracije putem obrazovanja i dijeljenja zajedničkih vrijednosti, poboljšanje i olakšavanje priznavanja diploma i kvalifikacija, osiguranje stipendija i uspostavu partnerstava sa sveučilištima u matičnim zemljama, kao i nadogradnju na vrijedno iskustvo prikupljeno u sklopu „obrazovnih koridora”;

101.

ističe da je potrebno uložiti veće napore kako bi se osigurao pristup svim razinama obrazovanja i osposobljavanja za učenike iz autohtonih manjina i kako bi se pružila podrška obrazovnim ustanovama koje nude usluge na materinskom jeziku autohtonih etničkih ili jezičnih manjina; poziva Komisiju da jače promiče programa usmjerene na razmjenu iskustava i najboljih praksi u području obrazovanja na regionalnim i manjinskim jezicima u Europi; potiče države članice da olakšaju razvoj podučavanja na materinskom jeziku učenika i studenata;

102.

potiče države članice da unaprijede razine jezičnih kompetencija korištenjem dobrih praksi, kao što je službeno priznavanje znanja stranog jezika usvojenog prije određene dobne granice;

103.

poziva države članice i Komisiju da uspostave sustav inovativnih i fleksibilnih bespovratnih sredstava za razvijanje talenata te umjetničkih i sportskih sposobnosti u području obrazovanja i osposobljavanja; podupire one države članice koje žele uvesti programe stipendiranja za učenike i studente s dokazanim obrazovnim, sportskim i umjetničkim sposobnostima;

104.

u tom pogledu pozdravlja komunikaciju Komisije o novom programu vještina za Europu (COM(2016)0381) u kojoj se predlažu rješenja za neusklađenost i manjak vještina te za pronalaženje prikladnog sustava za priznavanje vještina; potiče države članice da u tom kontekstu uspostave kvalitetne dvojne sustave obrazovanja (koji će imati najveću vrijednost u smislu cjelovitog osobnog rasta i razvoja vještina za cjeloživotno učenje) i strukovnog osposobljavanja u koordinaciji s lokalnim i regionalnim akterima te u skladu s posebnostima svakog obrazovnog sustava; napominje prednosti i sve veću atraktivnost hibridnog sustava strukovnog obrazovanja i osposobljavanja, koji u jednakoj mjeri obuhvaća snažne modele učenja temeljene na školovanju i one temeljene na radu;

105.

preporuča da se obrazovno usmjeravanje ojača kao ključni instrument za obuhvaćanje različitih obrazovnih sustava na fleksibilan način, uz obogaćivanje i ažuriranje znanja i vještina;

106.

podržava i potiče obrazovno i strukovno usmjeravanje kao ključnu obrazovnu zadaću za individualni i društveni razvoj mladih naraštaja;

107.

smatra da je poduzetništvo pokretač rasta i otvaranja radnih mjesta te način za povećanje konkurentnosti i inovativnosti gospodarstva, što pomaže u osnaživanju žena;

108.

ističe da se socijalno poduzetništvo razvija i da može poslužiti kao poticaj gospodarstvu te ujedno ublažiti oskudicu, socijalnu isključenost i druge društvene probleme; stoga smatra da bi poduzetničko obrazovanje trebalo uključivati socijalnu dimenziju te bi se u sklopu njega trebalo pozabaviti pitanjima poput pravedne trgovine, socijalnih poduzeća, društvene odgovornosti poduzeća i alternativnih poslovnih modela kao što su zadruge kako bi se stremilo socijalnijem, uključivijem i održivijem gospodarstvu;

109.

poziva države članice da se usredotoče na obrazovanje o poduzetništvu i financijama, volontiranje i dobro poznavanje stranih jezika u području obrazovanja te da te vještine odrede kao prioritet u programima strukovnog obrazovanja i osposobljavanja;

110.

poziva Komisiju i države članice da promiču konkretne prilike za zapošljavanje povezane sa strukovnim obrazovanjem i osposobljavanjem te važnost strukovnog obrazovanja i osposobljavanja na tržištu rada;

111.

poziva države članice da razviju profesionalno usmjeravanje koje bi olakšalo utvrđivanje sposobnosti i predispozicija učenika i studenata te ojačalo postupak personaliziranog podučavanja;

112.

skreće pozornost na posebnu obrazovnu situaciju djece i adolescenata čiji roditelji poslovno putuju Europom te poziva Komisiju da provede studiju kako bi se istaknula njihova specifična situacija u vezi s izazovima s kojima se suočavaju u predškolskom i školskom obrazovanju;

113.

preporučuje Komisiji da u skladu s člankom 349. UFEU-a pruži veću podršku državama članicama s najudaljenijim regijama, u cilju poboljšanja njihovih obrazovnih sustava na svim razinama;

114.

potiče države članice i regionalna tijela da redovito ocjenjuju i prate relevantnost obrazovnih politika, strategija i programa, uzimajući u obzir i povratne informacije od nastavnika i učenika, kako bi se osiguralo da obrazovni sustavi i dalje odgovaraju na potrebe i socioekonomsko stanje predmetnih država članica koji se mijenjaju; preporuča jačanje veza između obrazovne politike i ostalih politika radi poticanja i ocjenjivanja uspješnosti i učinkovitosti obrazovnih reformi;

115.

ponavlja da je važno pratiti uspješnost i procjenu učinka programa EU-a usmjerenih na zapošljavanje mladih; ističe važnost efektivnih i održivih ulaganja;

116.

pozdravlja aktivnosti Komisije u području modernizacije obrazovnih sustava i u tom kontekstu poziva države članice na veću posvećenost provedbi predloženih poboljšanja i na veću uključenost u nju;

117.

potiče države članice da u suradnji s Komisijom podupiru obrazovne ustanove u modernizaciji procesa reforme određivanjem specijaliziranih kontaktnih točaka na nacionalnoj i/ili regionalnoj razini za pružanje informacija, smjernica i pomoći;

118.

ponavlja da je potrebno stvoriti obrazovna okuženja utemeljena na pravima koja uzimaju u obzir rodnu perspektivu kako bi učenici mogli učiti o ljudskim pravima i zauzimati se za njih, uključujući prava žena i djece, temeljne vrijednosti i sudjelovanje građana, prava i odgovornosti građana, demokraciju i vladavinu prava, te kako bi bili svjesni vlastita identiteta, znali da je njihov glas saslušan i osjećali da ih njihove zajednice cijene;

Rani i predškolski odgoj i obrazovanje

119.

poziva države članice da zajamče slobodan i pravedan pristup visokokvalitetnom ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju te ih potiče da poduzmu potrebne mjere kako bi se osiguralo ispunjavanje materijalnih i financijskih uvjeta da bi svako dijete imalo pristup ranom obrazovanju bez diskriminacije i kako bi se osiguralo više mjesta za djecu u jaslicama i vrtićima;

120.

poziva Komisiju da razmotri uspostavu zajedničkog europskog okvira za rani i predškolski odgoj i obrazovanje, nadograđujući se na načela predložena u kvalitativnom okviru; podupire uspostavu europske referentne vrijednosti za kvalitetu ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, koja bi se trebala izraditi u suradnji s nastavnicima i stručnjacima iz sektora te u skladu s nacionalnim ili regionalnim kvalitativnim pokazateljima;

121.

smatra da bi države članice trebale uložiti veće napore u poticanje upravljačkih tijela u ustanovama ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja da istraže mogućnost angažmana u projektima na razini cijele Europe; ističe da bi na taj način stručnjaci mogli pratiti inovacije u podučavanju i tako učiniti predškolsko obrazovanje smislenijim;

122.

ustraje u tome da ustanove za rani i predškolski odgoj i obrazovanje ne bi trebale biti isključene iz Europskog prostora obrazovanja; smatra da bi te ustanove također trebale promicati razmjenu znanja među državama članicama, posebice u svrhu dijeljenja informacija pri provedbi inovativnih projekata;

123.

preporučuje jačanje suradnje između osoblja u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju te predškolskih učitelja kako bi se povećale kvaliteta obrazovanja i veze među razinama obrazovanja, kako bi se predškolska djeca pripremila za prijelaz na osnovnoškolsko obrazovanje i kako bi se usredotočilo na razvoj djece; ističe važnost odnosa između pružatelja ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja te roditelja i skrbnika djece, odnosa između djece i školskog osoblja te odnosa među djecom;

124.

potiče države članice da pojačaju financiranje za rani i predškolski odgoj i obrazovanje, kao i ekonomsku podršku i inicijative (kao što su smanjenje poreza, subvencije ili izuzeće od plaćanja naknada) namijenjene roditeljima i skrbnicima, posebno onima u nepovoljnom socioekonomskom položaju, kako bi im se omogućilo da koriste usluge ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja i kako bi ih se potaknulo na to;

125.

poziva države članice da dodatno ulažu u osoblje kako bi privukle više pojedinaca da odaberu relevantne karijere i tako osiguraju dostupnost visokokvalificiranog osoblja za rani i predškolski odgoj i obrazovanje;

126.

poziva države članice da reformiraju i poboljšaju svoje sustave vodeći računa o ostvarivanju cilja iz Barcelone prema kojem najmanje 33 % djece mlađe od tri godine treba biti uključeno u programe ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja;

Školsko obrazovanje

127.

potiče provedbu „sveobuhvatnog pristupa školovanju”kako bi se povećala socijalna uključenost, pristupačnost, demokratsko upravljanje, kvaliteta i raznolikost u sklopu obrazovanja te kako bi se riješio problem ranog napuštanja školovanja i mladih ljudi koji nisu zaposleni ni uključeni u programe obrazovanja ili osposobljavanja, uz istovremeno stavljanje naglaska na ishod učenja te potreba, dobrobiti i uključenosti učenika u školski život u središte svih aktivnosti; zagovara promicanje i podupiranje demokratskih predstavničkih struktura učenika;

128.

ističe da je velik broj mladih koji nisu zaposleni ni uključeni u programe obrazovanja ili osposobljavanja (gotovo 6,3 milijuna mladih u dobi od 15 do 24 godine) te da bi se ta brojka mogla smanjiti tako da se spriječi rano napuštanje školovanja te da škole postanu više orijentirane na praksu i povezane sa svojim lokalnim okruženjem, među ostalim i stvaranjem veza s lokalnim poduzećima, lokalnim tijelima vlasti, socijalnim ustanovama i nevladinim organizacijama; smatra da bi se rano napuštanje školovanja, koje je jedan od razloga zbog kojih mladi potom nisu zaposleni ni uključeni u programe obrazovanja ili osposobljavanja, moglo suzbijati rješavanjem problema siromaštva i socijalne isključenosti; smatra da je također važno podupirati učenike u pronalasku vlastitih metoda učenja, uključujući internetske tečajeve i kombinirano učenje; pozdravlja provedbu relevantnih i zanimljivih nastavnih programa te snažnih i dobro razvijenih sustava usmjeravanja uz visokokvalitetne usluge savjetovanja i usmjeravanja za sve učenike i studente;

129.

ističe potrebu za jačanjem prilika i struktura za unutarnju i vanjsku suradnju na razini škola, uključujući interdisciplinarnu suradnju, timsku nastavu, školske klastere i interakcije s dionicima koji su uključeni u osmišljavanje i provedbu načina učenja, među ostalim i s roditeljima; napominje važnost međunarodnih razmjena i školskih partnerstava s pomoću programa kao što su Erasmus + i e-Twinning;

130.

naglašava da bi školsko obrazovanje trebalo biti fleksibilnije kako bi se pružio bolji odgovor na stvarne životne okolnosti učenika i studenata, npr. većom uporabom internetskih usluga, kako bi se, primjerice, poboljšale i mogućnosti kombiniranog učenja;

131.

smatra da će izgledi pojedinaca za postizanje obrazovnih i poslovnih uspjeha u budućnosti biti veći ako što ranije steknu vještine iz područja STEAM; stoga potiče na pokretanje više inicijativa u području STEAM na razini škola, a usto i na promicanje humanističkih i društvenih znanosti, među ostalim s pomoću pojačane i diferencirane suradnje s ustanovama visokog obrazovanja i ustanovama za znanstveno istraživanje;

132.

potiče Komisiju da podrži razvoj jezičnih vještina među mladim Europljanima u formalnom i neformalnom obrazovnom okruženju razvojem inovativnih višejezičnih pedagoških metoda, dijeljenjem najboljih višejezičnih pedagoških praksi i poboljšanjem jezičnih kompetencija nastavnika;

133.

potiče države članice i Komisiju da podupiru postojeće inicijative i da razviju i provedu sveobuhvatne politike o uključivom obrazovanju i strategije usmjerene na posebne potrebe, promicanje prava najranjivijih skupina, stvaranje uključivijeg obrazovnog okruženja i daljnje poticanje otvorenosti i angažmana; poziva Komisiju da zajedno s Europskom agencijom za posebne potrebe i uključivo obrazovanje razvije inovativne metode i obrazovne alate radi poticanja uključenosti i zadovoljavanja pojedinačnih potreba učenika;

134.

preporučuje državama članicama da učenje o EU-u uključe u nastavni plan srednjih škola, kako bi se učenici upoznali s funkcioniranjem Unije, njezinom poviješću i vrijednostima europskog građanstva;

135.

ističe važnost uključivanja znanja o povijesti emancipacije žena u nastavne programe i obrazovne sadržaje te promicanje tog znanja, posebno kad je riječ o ženskom pravu glasa, među ostalim i u sklopu obilježavanja simboličkih obljetnica (npr. 100 godina ženskog prava glasa u Poljskoj i Njemačkoj 2018.), kako bi se podigla razina osviještenosti u cilju promicanja prava žena u okviru obrazovanja;

136.

ističe važnost obrazovanja o zdravlju i odnosima, koje mora uključivati podučavanje djece i mladih o odnosima utemeljenima na jednakosti, pristanku, poštovanju i reciprocitetu, kao i podučavanje o pravima žena i djevojčica, uključujući reproduktivno i spolno zdravlje i povezana prava, kao sredstvo za borbu protiv stereotipa, sprečavanje rodno uvjetovanog nasilja i promicanje dobrobiti;

137.

potiče osposobljavanje u sklopu Crvenog križa u školama namijenjeno učenicima, nastavnicima i nenastavnom osoblju, kao pomoć u usvajanju ključnih vještina prve pomoći i sposobnosti reagiranja u slučaju nužde;

138.

poziva Komisiju i države članice da razviju pilot-program za podržavanje razmjena učenika srednjih škola u sklopu kojega će provesti najmanje pola školske godine u drugoj državi članici;

139.

poziva države članice da upotrebu standardiziranih testova kao instrumenata za ocjenjivanje stupnja stečenog znanja i vještina ograniče na nužni minimum;

140.

potiče države članice da razmotre mogućnost donošenja mjera za jamčenje priznavanja razdoblja učenja u inozemstvu koja ne rezultiraju dobivanjem diplome ili kvalifikacija; u tom kontekstu poziva Komisiju da predloži smjernice za priznavanje razdoblja učenja u inozemstvu, uzimajući u obzir postojeće najbolje prakse država članica, načelo uzajamnog uvažavanja među obrazovnim sustavima i ključni pristup temeljen na kompetencijama, kao i posebnosti nacionalnih obrazovnih sustava i kultura;

141.

poziva Komisiju, države članice i regionalna tijela da prionu na rješavanje problema vršnjačkog nasilja na internetu i izvan njega, uznemiravanja, ovisnosti i nasilja tako da na razini škola i u suradnji s izravnim korisnicima i svim dionicima (osobito nastavnicima, udrugama roditelja i specijaliziranim nevladinim organizacijama) razviju programe prevencije i kampanje podizanja razine osviještenosti usmjerene na uključenost;

142.

preporuča državama članicama, njihovim obrazovnim ustanovama i Komisiji da se aktivnije angažiraju u promicanju bavljenja sportom među učenicima;

Visoko obrazovanje

143.

poziva na to da se stvaranje Europskog prostora obrazovanja temelji na potencijalu postojećih okvira, npr. Europskog istraživačkog prostora, Unije inovacija i Europskog prostora visokog obrazovanja, kako bi se međusobno jačali i nadopunjivali;

144.

potiče države članice da ulože najmanje 2 % svojeg BDP-a u visoko obrazovanje i da poštuju referentnu vrijednost EU-a u pogledu ulaganja 3 % BDP-a Unije u istraživanje i razvoj do 2020.;

145.

predlaže državama članicama i regionalnim tijelima da pri korištenju europskih strukturnih i investicijskih fondova prednost daju obrazovnim programima te poticanju suradnje između svijeta visokog obrazovanja, poslovnog svijeta, industrije i istraživačkih zajednica te društva u cjelini;

146.

poziva države članice da potiču uključiviju i pristupačniju mobilnost studenata, stažista, nastavnika praktikanata, istraživača i administrativnog osoblja jer se time doprinosi njihovu osobnom i profesionalnom razvoju te se povećava kvaliteta učenja, podučavanja, istraživanja i administracije; zalaže se za olakšavanje mobilnosti za sve s pomoću, među ostalim, neometanog priznavanja bodova te akademskih i stručnih kvalifikacija stečenih u inozemstvu, odgovarajućeg financiranja i osobne asistencije, jamstva u području socijalnih prava i, gdje je to primjereno, uključivanja obrazovne mobilnosti u obrazovne programe; u tom pogledu prima na znanje nove inicijative Komisije, uključujući elektroničku iskaznicu za studente za olakšavanje njihove prekogranične mobilnosti;

147.

mišljenja je da je potrebno povećati financijska sredstva namijenjena za mobilnost nastavnog osoblja i istraživača ne samo kroz povrat troškova, već i osiguranjem bespovratnih sredstava za studiranje/istraživanje, produženjem trajanja boravka u inozemstvu, pojednostavljenjem postupaka izdavanja odobrenja i promicanjem oblika zajedničkog mentorstva za nastavnike/istraživače;

148.

poziva Komisiju da pruži podršku državama članicama u poticanju mobilnosti u području obrazovanja odraslih, kao što je već predviđeno u okviru programa Erasmus+.

149.

ističe važnost jamčenja uzajamnog prekograničnog priznavanja i usklađenosti kvalifikacija i akademskih diploma, čime se jača sustav za osiguranje kvalitete na razini EU-a i u svim državama koje su se pridružile Europskom prostoru visokog obrazovanja;

150.

naglašava potrebu za razvijanjem sveobuhvatnih strategija i primjerenih alata za utvrđivanje kvalitete novih načina podučavanja i učenja, npr. e-učenja, masovnih otvorenih internetskih tečajeva (MOOC-ovi) i resursa otvorenog pristupa; u tom kontekstu prepoznaje ulogu Europskog udruženja za osiguranje kvalitete u visokom obrazovanju i drugih relevantnih europskih mreža u pružanju doprinosa uspostavi osiguranja kvalitete;

151.

poziva Komisiju i države članice da promiču obnovljeni program EU-a za visoko obrazovanje među ustanovama visokog obrazovanja, regionalnim i lokalnim tijelima i poslodavcima radi zadovoljavanja potreba ustanova visokog obrazovanja i studenata te suočavanja s izazovima s kojima se oni susreću, stvaranja veza s lokalnim i regionalnim akterima, dopiranja do lokalnih zajednica, poticanja lokalnog i regionalnog razvoja te inovacija, izgradnje uključivih i povezanih sustava visokog obrazovanja, jačanja suradnje sa svijetom rada i zadovoljavanja regionalnih potreba za vještinama; također potiče ustanove visokog obrazovanja da se jače uključe u lokalni i regionalni razvoj tako da, među ostalim, sudjeluju u projektima suradnje u zajednici;

152.

poziva na ispunjavanje obveza iz Novog programa vještina, uključujući pružanje podrške državama članicama u njihovim naporima u pogledu pružanja više informacija o napretku osoba s diplomom na tržištu rada; u tom kontekstu pozdravlja prijedlog o uspostavi europskog sustava za praćenje osoba s diplomom do 2020.; smatra da su informacije dobivene praćenjem osoba nakon stjecanja diplome te prikupljanje točnih i relevantnih podataka (ne samo na nacionalnoj razini već i na razini EU-a) ključni za osiguranje kvalitete i razvoj kvalitetnog obrazovanja;

153.

potiče Komisiju da poveća svoje napore kako bi smanjila razlike u istraživanju i inovacijama među državama članicama i regijama, tako da predloži nove inicijative u okviru Programa aktivnosti Marie Skłodowska-Curie (MSCA), i da podrži kombiniranje aktivnosti istraživanja i podučavanja za korisnike programa MSCA koji se pripremaju za akademsku karijeru;

154.

predlaže da se Koalicijom EU ST(E)AM obuhvati širok niz disciplina kako bi se studenti pripremili za život i rad u kontekstu stvarnosti koja se dinamično mijenja;

155.

podržava to da se studentima u sklopu Europskog sustava prikupljanja i prenošenja bodova (sustav ECTS) dodjeljuju bodovi za volonterski rad u zajednici, kao način doprinošenja profesionalnom i osobnom razvoju studenata;

156.

naglašava da programi međunarodne suradnje, kulturna diplomacija i politički dijalozi s trećim zemljama u području visokog obrazovanja omogućuju ne samo slobodniji protok znanja, već i doprinose unaprjeđenju kvalitete i međunarodnog ugleda europskog visokog obrazovanja te da istovremeno jačaju istraživanje i inovacije, potiču mobilnost i međukulturni dijalog te promiču međunarodni razvoj u skladu s ciljevima vanjskog djelovanja EU-a;

157.

mišljenja je da bi obrazovni sustavi prilagođeni promjenama u budućnosti trebali obuhvaćati učenje za održivost i izgradnju mira te biti dio šireg razmišljanja o profesionalnoj pismenosti u kontekstu sve veće digitalizacije i robotizacije europskih društava, uz naglasak ne samo na gospodarskom rastu, već i na osobnom razvoju te boljem zdravlju i dobrobiti osoba koje uče;

158.

poziva države članice da promiču suradnju među obrazovnim ustanovama i svijetom rada kako bi se osobe koje uče što bolje pripremile za ulazak na tržište rada, kao i da bi se odgovorilo na potrebu za rješavanjem problema neusklađenosti i nedostatka vještina; u tom pogledu potiče uključivanje visokokvalitetne relevantne stručne prakse, priznate u sklopu sustava ECTS, u programe visokog obrazovanja te strukovnog obrazovanja i osposobljavanja, suradnju između ustanova visokog obrazovanja, svijeta rada, istraživačkog sektora te lokalnih i regionalnih gospodarskih subjekata u stvaranju kvalitetnih dvojnih sustava obrazovanja i strukovnog osposobljavanja, profesionalno usmjeravanje, naukovanje, stažiranje i osposobljavanje temeljeno na stvarnim okolnostima, koje bi trebalo biti uključeno u nastavni plan visokog obrazovanja i strukovnog osposobljavanja; nadalje poziva države članice da zajamče pravo svake mlade osobe u EU-u na ponudu za posao, naukovanje, dodatno osposobljavanje ili kombinirani program rada i osposobljavanja;

159.

smatra da je, kako bi se zajamčilo pružanje kvalitetnih mjesta za naukovanje ili stažiranje, od ključne važnosti da postoje ugovori u kojima se jasno određuju uloge i odgovornosti svih strana te utvrđuje duljina, ciljevi učenja i zadaci koji odgovaraju jasno određenim vještinama koje je potrebno razviti, status zapošljavanja, odgovarajuća naknada/plaća, među ostalim za prekovremene radne sate, socijalna zaštita i sustav osiguranja u skladu s važećim nacionalnim pravom, važećim kolektivnim ugovorima ili i jednim i drugim;

160.

naglašava potrebu za pružanjem odgovarajućeg sadržaja za učenje i osposobljavanje te dostojanstvenih radnih uvjeta prilikom stažiranja i naukovanja kako bi se zajamčila njihova ključna uloga u prijelazu s obrazovanja u profesionalni život; naglašava da se stažiranje i naukovanje nikad ne bi trebali koristiti kao zamjena za radna mjesta niti bi se stažisti ili naučnici trebali tretirati kao jeftina ili čak besplatna radna snaga;

161.

predlaže da sveučilišta i centri za osposobljavanje pružaju osnovno i dodatno osposobljavanje za nastavnike u strukovnom osposobljavanju, uz doprinose stručnjaka iz područja rada koja odgovaraju područjima specijalizacije u sklopu tečajeva strukovnog osposobljavanja;

Nastavnik kao jamac kvalitete podučavanja

162.

poziva Komisiju i države članice da podrže nastavnike pri uključivanju inovacija i tehnologije u podučavanje jačanjem njihovih digitalnih vještina, kao i na način da im osiguraju relevantne resurse i potporu, npr. većim pružanjem osposobljavanja za obnovu znanja i razvijanjem internetskih zajednica te otvorenih obrazovnih resursa i tečajeva;

163.

podržava osnivanje akademije podučavanja i učenja, kao komplementarnog objekta koji će omogućiti nastavnicima da vježbaju i izmjenjuju najbolje prakse na europskoj razini, pružanjem centra za internetsku razmjenu, dijeljenje iskustava i uzajamno učenje, te koji će biti mjesto redovitog sastajanja u obliku radionica, seminara i konferencija kako bi se promicala suradnja nastavnika, unaprjeđivala kvaliteta podučavanja i poticao profesionalni razvoj nastavnika; poziva Komisiju da predloži projekt za stvaranje takve akademije, koja bi se temeljila i na znanju Europske akademije mreža škola (European Schoolnet Academy);

164.

podsjeća na važnost pedagoškog osposobljavanja za nastavno osoblje u ustanovama visokog obrazovanja i na važnost toga da se u postupku zapošljavanja pedagoške kompetencije smatraju barem jednako važnima kao i istraživačke kompetencije; naglašava ulogu obrazovanja utemeljenog na istraživanju i pedagoškog istraživanja u smislu poticanja pristupa učenju i podučavanju koji bi bio usmjeren na studenta, poticanja aktivnog učenja, jačanja razvoja vještina i poboljšanja metodologije podučavanja;

165.

poziva države članice da uvedu poticaje kojima će se mlade osobe i kvalificirani nastavnici privući i motivirati da se uključe u obrazovni sustav i da se u njemu zaposle;

166.

ističe potrebu za priznavanjem profesionalnog statusa zaposlenika u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju;

167.

poziva na pružanje potpore nastavnicima koji nastavu održavaju na više jezika, jer je to važan čimbenik u internacionalizaciji obrazovanja;

168.

ističe ulogu međukulturnog učenja kao dijela obrazovanja nastavnika u cilju unaprjeđenja međukulturnih kompetencija nastavnika kako bi se promicala europska kultura i zajedničke vrijednosti, kao i europska dimenzija podučavanja; napominje da su međukulturne kompetencije ključne za rad u sve raznolikijim društvima, baš kao i za poticanje internacionalizacije na razini škola;

169.

svjestan je da je potrebno stvarati sinergije između znanja nastavnika i tehnološkog potencijala učenika radi postizanja maksimalnih ishoda učenja;

170.

zalaže se za to da se u sve faze obrazovanja nastavnika uključi stažiranje u svrhu stručnog osposobljavanja pod vodstvom stručnih mentora;

171.

potiče nastavnike i ravnatelje škola da promiču primjenu inovacija u školskom okruženju i preuzmu vodeću ulogu u njoj, kao i da potiču razvoj tih inovacija;

172.

potiče ustanove visokog obrazovanja da odrede kao prioritet, podrže i nagrade poboljšanje i ažuriranje pedagoškog znanja nastavnika i istraživača u visokom obrazovanju, uključujući obrazovne mogućnosti koje nudi moderna tehnologija, kao sredstvo za poboljšanje uspjeha studenata i učinkovitosti nastavnika;

173.

podržava razvoj novih, inovativnih i ambicioznih tehnika podučavanja i obrazovnih standarda kako bi se bolje odgovorilo na potrebe studenata i ustanova visokog obrazovanja, kao i na izazove svijeta koji se brzo mijenja;

o o

174.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL C 183, 14.6.2014., str. 22.

(2) SL C 183, 14.6.2014., str. 30.

(3) SL C 398, 22.12.2012., str. 1.

(4) SL C 172, 27.5.2015., str. 17.

(5) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0360.

(6) SL C 417, 15.12.2015., str. 25.

(7) SL L 347, 20.12.2013., str. 50.

(8) SL C 346, 21.9.2016., str. 2.

(9) Usvojeni tekstovi P8_TA(2017)0018.

(10) SL C 484, 24.12.2016., str. 1.

(11) SL C 398, 22.12.2012., str. 1.

(12) http://www.socialsummit17.se/wp-content/uploads/2017/11/Concluding-report-Gothenburg-summit.pdf

(13) https://www.consilium.europa.eu/uedocs/cms_data/docs/pressdata/en/educ/122123.pdf

(14) SL C 104, 16.4.1984., str. 69.

(15) SL C 135, 26.5.2010., str. 12.

(16) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0303.

(17) http://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/index.php/Gender_statistics

(18) http://www.cedefop.europa.eu/en/publications-and-resources/publications/3072 i https://www.eurofound.europa.eu/sites/default/files/ef_publication/field_ef_document/ef1502en_0.pdf

27.1.2020

Službeni list Europske unije

C 28/26

P8_TA(2018)0248

Ususret održivom i konkurentnom europskom sektoru akvakulture

Rezolucija Europskog parlamenta od 12. lipnja 2018. na temu Ususret održivom i konkurentnom europskom sektoru akvakulture: sadašnje stanje i budući izazovi (2017/2118(INI))

(2020/C 28/04)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Strateške smjernice za održivi razvoj akvakulture EU-a”(COM(2013)0229),

—	uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 304/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2011. o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 708/2007 o korištenju stranih i lokalno neprisutnih vrsta u akvakulturi (1),

—	uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 98/58/EZ od 20. srpnja 1998. o zaštiti životinja koje se drže u svrhu proizvodnje (2),

—	uzimajući u obzir Uredbu Komisije (EZ) br. 710/2009 od 5. kolovoza 2009. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 889/2008 o detaljnim pravilima za provedbu Uredbe Vijeća (EZ) br. 834/2007 s obzirom na detaljna pravila o ekološkoj akvakulturi i uzgoju morskih algi (3),

—	uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 1/2005 od 22. prosinca 2004. o zaštiti životinja tijekom prijevoza i s prijevozom povezanih postupaka i o izmjeni direktiva 64/432/EEZ i 93/119/EZ i Uredbe (EZ) br. 1255/97 (4),

—	uzimajući u obzir Uredbu Komisije (EZ) br. 889/2008 od 5. rujna 2008. o detaljnim pravilima za provedbu Uredbe Vijeća (EZ) br. 834/2007 o ekološkoj proizvodnji i označivanju ekoloških proizvoda s obzirom na ekološku proizvodnju, označivanje i kontrolu (5),

—	uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 834/2007 od 28. lipnja 2007. o ekološkoj proizvodnji i označivanju ekoloških proizvoda i stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 2092/91 (6),

—

—	uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1379/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o zajedničkom uređenju tržišta proizvodima ribarstva i akvakulture, izmjeni uredbi Vijeća (EZ) br. 1184/2006 i (EZ) br. 1224/2009 i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 104/2000 (8),

—

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 4. prosinca 2008. o donošenju europskog plana za upravljanje populacijama kormorana u cilju smanjenja sve većeg utjecaja kormorana na riblje stokove, ribarstvo i akvakulturu (11),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. lipnja 2010. o novom poticaju za Strategiju održivog razvoja europske akvakulture (12),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. srpnja 2010. o režimu za uvoz proizvoda ribarstva i akvakulture u EU radi buduće reforme ZRP-a (13),

—	uzimajući u obzir svoje stajalište doneseno tijekom prvog čitanja 23. studenoga 2010. u cilju donošenja Uredbe (EU) br. .../2011 Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 708/2007 o korištenju stranih i lokalno neprisutnih vrsta u akvakulturi (14),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. rujna 2015. o iskorištavanju potencijala istraživanja i inovacija u plavom gospodarstvu radi stvaranja radnih mjesta i ostvarivanja rasta (15),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. svibnja 2016. o sljedivosti proizvoda ribarstva i akvakulture u restoranima i maloprodaji (16),

—	uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije o primjeni Okvirne direktive o vodama i Okvirne direktive o pomorskoj strategiji (SWD(2016)0178) u vezi s akvakulturom,

—	uzimajući u obzir dokument Komisije iz 2015. naslovljen „Sažeto izvješće: Provedba pravila o ribljoj akvakulturi”(DG(SANTE) 2015 – 7406 – MR),

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 29. lipnja 2017. naslovljenu „Europski akcijski plan „Jedno zdravlje” za borbu protiv antimikrobne otpornosti”(COM(2017)0339),

—	uzimajući u obzir ekonomsko izvješće Znanstvenog, tehničkog i gospodarskog odbora za ribarstvo (STECF) o sektoru akvakulture u EU-u u 2016.,

—	uzimajući u obzir izvješće Eurobarometra „Potrošačke navike u pogledu proizvoda ribarstva i akvakulture”(2017.) i dopunsku analizu Europskog tržišnog opservatorija za proizvode ribarstva i akvakulture (EUMOFA),

—	uzimajući u obzir znanstveno mišljenje naslovljeno „Hrana iz oceana”koje je izradila skupina znanstvenih savjetnika na visokoj razini u studenom 2017.,

—	uzimajući u obzir Kodeks ponašanja FAO-a za odgovorno ribarstvo,

—	uzimajući u obzir Kodeks o zdravlju akvatičnih životinja Svjetske organizacije za zdravlje životinja,

—	uzimajući u obzir članak 42. i članak 43. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. srpnja 2017. o promicanju kohezije i razvoja u najudaljenijim regijama Unije: primjena članka 349. UFEU-a (17),

—	uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za ribarstvo i mišljenje Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane (A8-0186/2018),

budući da je sektor akvakulture, uključujući uzgoj morske i slatkovodne ribe, mekušaca, rakova, morske trave i bodljikaša, inovativan gospodarski sektor i aktivnost koja najbrže raste u sektoru proizvodnje hrane, te potencijalni sektor visoke tehnologije koji zahtijeva strukturno ulaganje i ulaganje u istraživanja te dugoročno operativno i financijsko planiranje;

budući da sektor uzgoja ribe i školjkaša ima važnu i vrijednu ulogu u gospodarstvu, zapošljavanju te socijalnim pitanjima i pitanjima okoliša s obzirom na poboljšanje kvalitete života u obalnim i kopnenim područjima Unije i najudaljenijim regijama te na njegov doprinos prehrambenoj sigurnosti i sigurnosti opskrbe hranom europskih građana; budući da postoje određeni čimbenici koji negativno utječu na proizvodnju u akvakulturi, uključujući čimbenike povezane s okolišem i klimom, ali prije svega grabežljivce; budući da grabežljivci imaju velik utjecaj na proizvodnju, što potvrđuju razne studije;

budući da se u Komunikaciji Komisije „Strateške smjernice za održivi razvoj akvakulture EU-a”ističu četiri prioritetna područja koja treba uzeti u obzir kako bi se iskoristio potencijal akvakulture EU-a: administrativni postupci, koordinirano prostorno planiranje, konkurentnost, posebice povezivanjem sektora i znanosti, i jednaki uvjeti za sve;

budući da se u istoj Komunikaciji preporučuje da države članice izrade višegodišnje nacionalne strateške planove za akvakulturu kojima bi se analizirali ključni nedostaci i pitanja koja treba rješavati, utvrdili zajednički ciljevi i, ako je moguće, pokazatelji za ocjenjivanje napretka postignutog u tom smjeru;

E.	budući da održavanje lokalnih ekosustava i stokova mora biti temeljni i prioritetni cilj, pri čemu treba spriječiti uništavanje lokalnog ribarstva i poljoprivrede te raseljavanje stanovništa koje se njima bavi;

F.	budući da akvakultura EU-a stagnira unatoč dobrim namjerama i naporima, dok u ostalim regijama svijeta doživljava rast;

G.	budući da se prema procjenama akvakulturnom proizvodnjom u EU-u zadovoljava samo 10 % domaće potražnje za ribom te budući da se više od polovice potreba za ribljim proizvodima zadovoljava uvozom iz trećih zemalja;

H.	budući da akvakulturu treba promatrati kao oblik poljoprivrede te prema njoj tako i postupati, posebno kad je riječ o ribljem uzgoju;

I.	budući da najudaljenije regije zaostaju u razvoju akvakulture, što je od posebnog značaja;

budući da su u nedavnom mišljenju Skupine znanstvenih savjetnika na visokoj razini o pitanju „Kako se iz oceana može dobiti više hrane i biomase, a da se buduće generacije ne liše njihovih koristi?”koje je toj skupini postavio povjerenik Vella, iznesene sljedeće preporuke: „uklopiti paradigmu odgovorne kulture u odnosu na „hranu iz oceana”... u šire europske i svjetske političke agende na razini sustava”; i „dovesti razvoj marikulture u Europi na višu i u većoj mjeri stratešku razinu sveobuhvatnim, usklađenim političkim okvirom, što uključuje izdavanje smjernica za uključivanje zahtjeva marikulture u provedbu Direktive EU-a o pomorskom prostornom planiranju iz 2014. i proširenje tehnološke suradnje na marikulturu u okviru sporazumâ o partnerstvu u održivom ribarstvu (SFPA) između EU-a i južnih partnerskih zemalja”;

budući da pokretanje ili širenje akvakulturnog uzgajališta u EU-u zahtijeva ishođenje raznih dozvola i ovlaštenja, da postupak izdavanja tih službenih dokumenata nije usklađen na razini EU-a te da je općenito spor, složen i da u okviru njega nema pravne sigurnosti i ekonomske predvidivosti; budući da zbog takvog stanja postoji rizik od sprječavanja razvoja sektora, da bi ono moglo odvraćati od poslovnih ulaganja te prouzročiti prekomjerne troškove u tom sektoru, osim toga što se njima neizravno potiče uvoz iz trećih zemalja;

budući da su najsloženiji postupci za djelovanje u području akvakulture oni koji se odnose na zahtjeve u pogledu okoliša (procjena utjecaja na okoliš, strateška procjena utjecaja na okoliš i postupci nadzora), no paradoksalno, sporost i složenost tih administrativnih postupaka ne osigurava uvijek zaštitu okoliša, već naprotiv ponekad otežava osnivanje socioekonomski i okolišno održivih te kvalitetnih akvakulturnih uzgajališta; budući da postoje razlike između slatkovodne i morske akvakulture; budući razlike u podsektoru akvakulture zahtijevaju različite postupke u pogledu upravljanja stokovima, hranjenja i razmnožavanja; budući da pri izradi propisa EU-a o akvakulturi, a osobito o održivim normama za okoliš, odgovarajuću pozornost treba posvetiti tim razlikama;

budući da birokratska složenost i kašnjenja, osobito u odnosu na izdavanje dozvola i planiranje, čine nedjelovanje koje neizbježno prouzročuje gospodarske i radno-socijalne troškove potencijalnim ulagačima u područjima u kojima se osnivaju akvakulturna uzgajališta, koji posebno utječu na nezaposlenost žena i mladih;

budući da se za odgovarajuće prostorno planiranje moraju uzeti u obzir različite potrebe različitih korisnika, zajedno s potrebom da se zaštiti priroda, te se moraju uložiti napori u cilju njihova usklađivanja; budući da nedostupnost lokacija, nepostojanje odgovarajućeg prostornog planiranja te sukob s ostalim gospodarskim aktivnostima znatno utječe na razvoj akvakulture EU-a u nekim regijama jer sektor akvakulture može imati manju važnost u usporedbi s „moćnim”sektorima;

O.	budući da je prostorno planiranje jedan od ključnih preduvjeta za dugoročni razvoj akvakulture kojim bi kao instrumentom trebaloo osigurati odgovarajuće lokacije za planiranje akvakulture uzimajući u obzir ostale aktivnosti u predmetnim područjima;

budući da se zakonodavstvo EU-a o okolišu zasniva na direktivama (Direktiva o pomorskoj strategiji, direktive o pticama i staništima) te budući da je stoga državama članicama te lokalnim i regionalnim tijelima prepušteno da ih prenose u nacionalno zakonodavstvo i primjenjuju s određenim stupnjem diskrecijskog prava; budući da zbog toga nema ujednačene provedbe diljem EU-a i da to dovodi do pravne nesigurnosti za poduzeća i uzgajališta, kao i do nemogućnosti predviđanja za ulagače te se stvaraju nejednaki uvjeti tržišnog natjecanja;

Q.	budući da se u znanstvenom mišljenju „Hrana iz oceana”(eng. „Food from the ocean”) navodi da je jedini način da se u kratkom roku ostvari znatno povećanje hrane i biomase iz oceana prikupljanje organizama s niže razine prehrambenog lanca kao što su makroalge i školjkaši;

R.	budući da se zbog različitih nacionalnih ili regionalnih pravnih okvira za akvakulturu poslovnim subjektima mogu postavljati različiti pravni uvjeti čak i ako djeluju u istom morskom bazenu, zbog čega postoji rizik od narušavanja tržišnog natjecanja;

budući da treba pozdraviti primjere dobre suradnje na temelju dobrovoljnih sporazuma i drugih sporazuma između konzervatora prirode i sektora; budući da treba pozdraviti pozitivne primjere doprinosa akvakulture očuvanju dobre kvalitete vode i usluga vodenog ekosustava, također je važno priznati i pokušati smanjiti moguće negativne učinke akvakulture na lokalni okoliš i kvalitetu vode; stoga potiče daljnje inovacije i inicijative kako bi osigurao dugoročno održiv i isplativ sektor;

T.	budući da uzgoj školjkaša i makroalgi iziskuje uravnotežen prinos hranjivih soli u okoliš;

U.	budući da, u svjetlu navedenog, ta vrsta slatkovodnih ribogojilišta također ispunjava uvjete za zaštitu okoliša kojima se štiti kvaliteta i količina vode i zaslužuje znatno bolju zaštitu i potporu donositelja odluka u EU-u nego što je to trenutačno slučaj;

budući da proizvodi iz EU-a moraju biti u skladu s nizom strogih pravila i standarda o okolišu, zdravlju životinja, dobrobiti životinja i zaštiti potrošača, koji obuhvaćaju proizvodne postupke, hranu za životinje, dobrobit, prijevoz, preradu i socijalne uvjete zapošljavanja, što izravno utječe na troškove proizvodnje; budući da to rezultira održivim proizvodima izvrsne kvalitete koji mogu biti skuplji, pa su samim time često manje konkurentni od uvoznih proizvoda koji često dolaze na tržište EU-a po niskim cijenama zbog praksi koje su neodržive s ekološkog, socijalnog i radno-pravnog stajališta i čija je proizvodnja popraćena lošim standardima u području dobrobiti životinja i zdravlja;

W.	budući da neka trgovačka društva iz područja akvakulture znatno ovise o izvorima energije, zbog čega se povećavaju troškovi akvakulturne proizvodnje;

X.	budući da bi trebalo povećati potrošnju ribe, hrane koja sadrži bjelančevine, masne kiseline, vitamine, minerale i bitne mikronutrijente koji su dobri za zdravlje ljudi, te budući da bi izvrsna kvaliteta plodova mora iz EU-a trebala biti jedna od glavnih konkurentnih prednosti akvakulture EU-a;

Y.	budući da se svjetska potrošnja ribe progresivno povećava istodobno sa svjetskim povećanjem stanovništva;

budući da, usto, trgovinske, socijalne i ekološke politike EU-a nisu uvijek međusobno usklađene: na primjer, EU dodjeljuje status u okviru općeg sustava povlastica (GSP i GSP +) ugroženim zemljama u razvoju, čiji je cilj omogućiti im da plaćaju manju carinu ili da uopće ne plaćaju carinu na izvoz u EU, a time im se omogućava nužan pristup tržištu EU-a i doprinosi njihovu rastu; budući da se istodobno u nekima od tih zemalja, primjerice nekim azijskim zemljama, proizvode akvakulturni proizvodi koji nisu u skladu s normama u području zaštite okoliša, dobrobiti životinja, zdravlja te socijalnih i radnih prava, koje moraju poštovati subjekti iz EU-a, te se takvom proizvodnjom u nekim slučajevima krše ljudska prava;

AA.	budući da je EU i u vezi s hranom za akvakulturu veoma ovisan o uvozu ribarskih proizvoda iz trećih zemalja te budući da održivija, alternativna hrana dosad nije u dovoljnoj mjeri istražena i potaknuta;

AB.	budući da je vanjska trgovina EU-a akvakulturnim proizvodima u deficitu i da između akvakulturnih proizvoda koji se uvoze iz trećih zemalja i akvakulturnih proizvoda iz EU-a postoji nepošteno tržišno natjecanje, čime se ugrožava kvaliteta hrane i zdravlje potrošača;

AC.	budući da akvakultura u trećim zemljama pruža mogućnosti za ulaganja EU-a;

AD.

budući da europski potrošači ne mogu shvatiti razlike između proizvoda europske akvakulture i onih iz trećih zemalja u pogledu kvalitete, ekološkog otiska, društvenog ponašanja i poštovanja dobrobiti životinja kad informacije koje o njima dobivaju nisu dovoljne ili točne (posebno u odnosu na zemlju podrijetla, odmrzavanje ili identifikaciju vrste);

AE.

budući da je zakonodavstvo EU-a jasno u vezi s informacijama o akvatičkim proizvodima za potrošače i da odgovornost za njihovu kontrolu imaju tijela država članica; međutim budući da je opće poznato da se te osnovne informacije potrošačima ne pružaju u ribarnicama i restoranima; budući da se nedostatnom provedbom dovodi u pitanje konkurentnost akvakulture EU-a;

AF.

budući da se održivi uzgoj ribe temelji na uzgoju zdravih životinja, a za to je nužno razviti konkretne i inovativne veterinarske instrumente, posebno cjepiva i antibiotike, koje bi trebalo koristiti odgovorno i restriktivno kako bi se bez štete za okoliš i divlje vrste osigurali zdravlje i dobrobit životinja i potrošača te sigurni i hranjivi akvakulturni proizvodi; budući da se u propisima EU-a o zdravlju životinja također moraju u obzir uzeti osobitosti akvakulture i posebnosti ribljih vrsta kad je riječ o liječenju infekcija i bolesti te utjecaju na kvalitetu proizvoda;

AG.	budući da se u europskom akcijskom planu „Jedno zdravlje”za borbu protiv antimikrobne otpornosti zapaža da je imunizacija cijepljenjem troškovno učinkovita intervencija u području javnog zdravlja u borbi protiv antimikrobne otpornosti (18), što se isto tako može primijeniti na akvakulturu;

AH.	budući da se predodžba europskog društva i potrošača o akvakulturi razlikuje od jedne države članice do druge, ali općenito je očigledno da bi mogla biti bolja;

AI.

budući da, unatoč tome što uvijek ima prostora za poboljšanje boljim praksama, ta aktivnost nije uvijek na lošem glasu zbog stvarnih problema (okoliš, aspekti kvalitete ili sigurnosni aspekti), već zbog predrasuda potrošača o akvakulturi; budući da dobar dio tog stanja proizlazi iz uvjerenja da su stvarni učinci akvakulture u nekim trećim zemljama (zemljama u razvoju) prisutni i u EU-u, što nije točno;

AJ.	budući da znatno različite prakse u području akvakulture dovode do znatnih razlika u kvaliteti proizvoda, utjecaju na okoliš i higijenskim uvjetima, zbog čega su, među ostalim, potrošači često nesigurni u pogledu konačnog proizvoda;

AK.	budući da loš ugled akvakulture utječe na način na koji javne uprave njome upravljaju (izdavanje dozvola, planiranje itd.), ali i na uvjete stavljanja na tržište;

AL.	budući da je važno imati na umu potencijal slatkovodne akvakulture, kontinentalne akvakulture sa zatvorenim vodama, integrirane multitrofičke akvakulture i sustava za ponovnu cirkulaciju ili akvaponija u gradskim područjima za poboljšanje sigurnosti hrane i razvoj ruralnih područja;

AM.	budući da su rakovi, mekušci i vodeno bilje, kao što su alge, također važan resurs akvakulture;

AN.

budući da istraživanje i inovacije imaju temeljnu ulogu u iskorištavanju potencijala održive akvakulture; budući da se proizvodnja može održivo povećati širenjem utemeljenim na inovacija, regeneracijom i prečišćavanjem vode, korištenjem energije iz obnovljivih izvora te energetskom učinkovitošću i učinkovitim korištenjem resursa, a istodobno se može smanjiti utjecaj na okoliš i pružati usluge zaštite okoliša;

AO.	budući da su standardni protokoli znanstvenih podataka na razini EU-a koji omogućuju nadzor te poboljšanje upravljanja i postupaka proizvodnje, kao i njihov utjecaj na okoliš i zdravlje, od znatne važnosti;

AP.	budući da treba dati prednost uzgoju domaćih ili endemskih vrsta kako bi se smanjio utjecaj na okoliš i akvakultura učinila održivijom;

AQ.	budući da zbog poteškoća pri pristupu kreditima i znatno dugog vremenskog razmaka između trenutka ulaganja i prve prodaje (općenito tri godine ili više) postoji rizik od odvraćanja ulagača;

AR.	budući da su uvjeti pretfinanciranja koje nude banke i financijske institucije sve stroži;

AS.

budući da se postupcima koji su u većini slučajeva nedovoljno jasni korisnicima i brojnim dokumentima koji se moraju predati da bi se dobila sredstva iz Europskog fonda za pomorstvo i ribarstvo (EFPR) obeshrabruju podnositelji zahtjeva; budući da oko 1 280 milijuna EUR na raspolaganju u trenutačnom (2014. – 2020.) programskom razdoblju nije dovoljno za razvoj europskog sektora akvakulture; budući da su, osim toga, stope apsorpcije sredstava u državama članicama iznimno niske;

AT.	budući da se u okviru održive akvakulture mora uzeti u obzir mogući utjecaj na stokove divlje ribe i kvalitetu vode, no i za akvakulturu su potrebni zdravi riblji stokovi i izvrsna kvaliteta vode;

AU.

budući da dostupni podaci ukazuju na sve veći jaz, koji se procjenjuje na osam milijuna tona, između razine potrošnje morskih plodova u EU-u i količine ulova iz ribolova; budući da se održivom akvakulturom, zajedno s održivim ribarstvom, može doprinijeti tome da se zajamči dugoročna sigurnost opskrbe hranom i ishrane, uključujući zalihe hrane, kao i rast i radna mjesta za građane Unije, te da se njima može zadovoljiti sve veća svjetska potražnja za hranom iz akvakulture, pod uvjetom da se za akvakulturne aktivnosti koriste održivi izvori hrane i da se spriječi propadanje okoliša; budući da se stoga njome može doprinijeti općem cilju uklanjanja jaza između potrošnje i proizvodnje plodova mora u EU-u;

AV.	budući da se u akvakulturi kilogram ribe niske ekonomske vrijednosti može pretvoriti u kilogram ribe visoke vrijednosti (na primjer, iz kapelina u veliki romb, pri čemu se vrijednost povećava s 0,10 EUR na 7 EUR po kilogramu);

AW.	budući da su mladi zbog loše komunikacije i nedostatka financijskih mogućnosti i stabilnosti manje zainteresirani za rad u sektoru akvakulture ili za ulaganja u njega i njegov razvoj, zbog čega taj sektor nije privlačan za mlađe generacije;

AX.	budući da održiva akvakultura koja je u vlasništvu zajednice i kojom zajednica upravlja može donijeti socioekonomsku korist za rubne obalne regije i imati pozitivnu ulogu u plavom gospodarstvu;

AY.

budući da slatkovodna akvakultura čini oko 20 % ukupnog sektora u cijeloj Europi i da bi potpora EU-a trebala odgovarati tom udjelu; budući da posebni karakter slatkovodne akvakulture znači da su za nju potrebna posebna pravila i posebno poglavlje u zakonodavstvu o zajedničkoj ribarstvenoj politici EU-a;

AZ.	budući da su istraživanje i inovacije ključni za postizanje veće održivosti i konkurentnosti sektora akvakulture na tržištu EU-a;

BA.

budući da se projekti slatkovodne akvakulture mogu provoditi i s financiranjem ex post, i da to često iziskuje neproporcionalni trud ulagača, a rezultat je da se u mnogim slučajevima uzgajivači ribe ne usuđuju sudjelovati u projektima; budući da intenzitet potpore u većini slučajeva nije na odgovarajućoj razini;

Iskorištavanje potencijala akvakulture EU-a

prepoznaje pozitivne učinke koje održiva akvakultura, uključujući i morski i slatkovodni sektor, općenito može imati na zaposlenost i gospodarstvo Unije te na poboljšanje produktivnosti i kvalitete života u njezinim obalnim i kopnenim područjima, ističe da je potrebno potaknuti njezin razvoj, diversifikaciju i inovacije promicanjem veće proizvodnje ribe, rakova, mekušaca, algi i bodljikaša iz akvakulture, jačanjem konkurentnosti tih proizvoda (kako bi se poboljšala akvakulturna proizvodnja EU-a tako da dosegne barem trenutačnu svjetsku stopu rasta akvakulture u razdoblju od pet godina i kako bi se potaknula ulaganja u energetski učinkovitiju i ekonomičniju opremu) te povećanjem njihove potrošnje i doprinosa sigurnosti opskrbe hranom i ishrane za građane EU-a; ustraje u tome da se to mora činiti uz istodobno očuvanje pravilnog funkcioniranja morskih ekosustava kako bi se omogućila stalna praksa profitabilne akvakulture i komercijalnog ribolova te ostali održivi načini upotrebe morskog okoliša;

smatra da EU treba povećati svoju proizvodnju u sektoru akvakulture, posebno u cilju smanjenja pritiska na prirodna ribolovna područja; smatra da se hrana za životinje proizvedena od ribe treba nabavljati na održiv način, da njome ne bi trebalo ugroziti ciljeve zajedničke ribarstvene politike u pogledu najvećeg održivog prinosa i da bi opterećenje hranjivim tvarima trebalo kontrolirati; ističe važnost suradnje znanstvenih istraživača, industrije akvakulture, proizvođača hrane za životinje te organizacija i uprava za zaštitu okoliša; ističe da bi u okviru akvakulture EU-a trebalo uzimati u obzir kvalitetu, održivost, sigurnost opskrbe hranom, okolišne aspekte te zdravlje životinja i ljudi i da ona u tom pogledu treba biti uzor; sa zadovoljstvom prima na znanje nove inicijative u vezi s kontinentalnom akvakulturom, osobito u osjetljivim morima i područjima EU-a sa zatvorenim vodama te smatra da su potrebne snažnije mjere kako bi se akvakultura pretvorila u učinkovitiji, gospodarski održiv, društveno odgovoran i ekološki sektor koji zadovoljava veći dio europske potražnje za ribom i kojim se smanjuje europska ovisnost o uvozu;

pozdravlja komunikaciju Komisije „Strateške smjernice za održiv razvoj akvakulture EU-a”i činjenicu da su u njoj prepoznata područja u koja treba usmjeriti napore kako bi se iskoristio potencijal akvakulture EU-a te kako bi ona, zajedno s održivim ribarstvom, mogla doprinijeti cilju uklanjanja jaza između potrošnje i proizvodnje plodova mora u EU-u na ekološki, društveno i ekonomski održiv način;

ističe da je slatkovodna akvakultura i dalje nedovoljno istražena mogućnost poboljšanja sigurnosti opskrbe hranom i razvoja ruralnih područja;

ističe da se održiv rast treba temeljiti na: predvidivosti poslovnih ulaganja i pravnoj sigurnosti, koja se može stvoriti učinkovitijim administrativnim okvirima, većom transparentnošću upravljanja, jasnim, homogenim i pojednostavljenim kriterijima dodjele dozvola diljem EU-a, zajedničkim postupcima upravljanja bolestima i pristupom odgovarajućem veterinarskom liječenju koje nije štetno za ljudsko i životinjsko zdravlje, učinkovitim prostornim planiranjem, dostupnošću dokumenata koji sadrže smjernice, razmjenom dobre prakse, podrškom Savjetodavnog vijeća za akvakulturu i odgovarajućom financijskom potporom; ističe da svi ti čimbenici mogu doprinijeti održivom rastu;

pozdravlja zaključke i preporuke iz znanstvenog mišljenja „Hrana iz oceana”iz studenoga 2017. koji se odnose na razvoj i provedbu politika pomorstva, ribarstva i akvakulture u narednim godinama kako bi se povećala količina održive hrane iz oceana;

poziva Komisiju da podrži nastojanja industrije da smanji ovisnost o stokovima divlje ribe kad je riječ o proizvodnji riblje hrane, među ostalim većom uporabom morske trave i drugih algi;

poziva Komisiju da potiče daljnji razvoj novog sektora akvakulture morskih algi;

prepoznaje potencijal akvakulture u pogledu doprinosa sigurnosti hrane i ishrane za građane EU-a te potrebu za održivom i zdravom prehranom, klimatski razboritim i ekološki održivim prehrambenim sustavima prilagođenima dobrobiti životinja te cirkularnosti i resursnom učinkovitosti prehrambenih sustava, kojima se potiču inovacije i osnažuju zajednice;

10.

ponavlja da se razvoj europske akvakulture mora povezati s osnovnom i neizostavnom potrebom za neovisnom, sigurnom i održivom proizvodnjom hranjive hrane te da mu treba pokloniti više pozornosti u globalnoj agendi EU-a;

11.

poziva Komisiju i države članice da ulažu u istraživanja, studije i pilot projekte za inovativne, budućnosti okrenute i ekološki odgovorne proizvodne prakse u akvakulturi, uključujući integrirane multitrofičke akvakulturne sustave (IMTA), hidropone i recirkulacijske akvatične sustave (RAS) kojima se smanjuje utjecaj akvakulturnih uzgajališta na staništa, populacije divljih životinja i kvalitetu vode, čime se doprinosi pristupu temeljenom na ekosustavu;

12.

traži od Komisije da izvrši detaljnu analizu i pobrine se za prikladno daljnje postupanje sa svakom od preporuka Skupine znanstvenih savjetnika na visokoj razini;

13.

ističe da se u svakoj održivoj europskoj politici akvakulture moraju u obzir uzeti karakteristike te različite potrebe i izazovi raznih vrsta akvakulturne proizvodnje te da se u sklopu nje moraju izraditi prilagođene mjere kojima se također vodi računa o geografskim razlikama i mogućim učincima klimatskih promjena; stoga poziva Europsku komisiju da u okviru zajedničke ribarstvene politike za razdoblje nakon 2020. uspostavi zasebna pravila prilagođena obilježjima svakog podsektora;

14.

ističe potencijal slatkovodne akvakulture, kontinentalne akvakulture u zatvorenim vodama, integrirane multitrofičke akvakulture i recirkulacijskih sustava te akvaponija u gradskim područjima; ističe da je slatkovodna akvakultura i dalje nedovoljno istražena mogućnost poboljšanja sigurnosti opskrbe hranom i razvoja ruralnih područja, no da ima važnu društvenu ulogu jer omogućava ruralno zapošljavanje u najsiromašnijim područjima, a ima i važnu ulogu za okoliš zbog očuvanja dragocjenih močvara i omogućavanja širokog raspona usluga ekosustava koje daleko nadilaze njezinu ekonomsku vrijednost;

15.

ističe važnost stvaranja instrumenata koordinacije, studijskih skupina i aktivnosti na razini EU-a s ciljem utvrđivanja slučajeva u kojima proizvodnju školjkaša ozbiljno ugrožava orada (Sparus aurata) i pronalaženja održivih rješenja prihvatljivih za okoliš;

16.

prepoznaje potencijal akvakulture i s njome komplementarne prerade i izvoza ribljih proizvoda kao autohtone industrije koja omogućuje zapošljavanje i gospodarsku korist, posebno u ruralnim obalnim i otočnim zajednicama;

17.

ukazuje na važnost činjenice da Okvirnom direktivom o vodama i Okvirnom direktivom o pomorskoj strategiji treba zajamčiti zaštitu područja za uzgoj školjkaša, kako je utvrđeno u tzv. Direktivi o školjkašima stavljenoj izvan snage;

18.

ističe da u okružju za proizvodnju makroalgi ili školjkaša pri smanjenju unosa hranjivih sastojaka radi ostvarivanja dobrog ekološkog statusa okoliša treba uzeti u obzir i sposobnost organizama koji se uzgajaju za prirodno smanjenje;

Pojednostavljivanje administrativnih postupaka

19.

ističe ključnu ulogu lokalnih i regionalnih vlasti u razvoju europske akvakulture, među ostalim i u provedbi višegodišnjih strateških planova država članica;

20.

ističe da se održivi razvoj akvakulture treba temeljiti na predvidljivosti poslovnih ulaganja i pravnoj sigurnosti, koji se mogu stvoriti:

(a)	pojednostavljenjem i ubrzavanjem administrativnih postupaka, odnosno manjom birokracijom, na razini EU-a te na nacionalnoj i regionalnoj razini, čime se povećava primjena informacijske i komunikacijske tehnologije te istodobno osigurava da morski okoliš dodatno ne propada;

(b)	većom transparentnošću i odgovarajućim planiranjem;

(c)	boljom koordinacijom u pogledu zajedničkih nadležnosti EU-a, država članica i po potrebi regionalnih i lokalnih tijela vlasti;

(d)	brzim, jasnim i transparentnim postupcima izdavanja dozvola uz ograničene rokove za postizanje sporazuma kako se ne bi obeshrabrili ulagači;

(e)	pomnim praćenjem višegodišnjih nacionalnih strateških planova država članica koje provodi Komisija;

(f)	smjernicama Komisije za nacionalne strateške planove za jedinstvenu primjenu zakonodavstva EU-a (uglavnom u vezi s okolišem te radi zaštite zdravlja i jamčenja da se ne nanosi šteta ni za ekosustave ni za ribarstvo);

(g)	usklađenim zakonodavnim okvirom među različitim regijama i državama članicama koje dijele iste vode kako bi se osiguralo pošteno tržišno natjecanje i učinkovita politika zaštite okoliša;

(h)	bliskom suradnjom između Komisije i nadležnih tijela (nacionalnih, ali i lokalnih i regionalnih) pri provedbi zakonodavstva EU-a (uglavnom u vezi sa sanitarnim uvjetima i okolišem), kao i podržavanjem usklađivanja nacionalnog ili regionalnog zakonodavstva kad je to potrebno;

(i)	mehanizmima za razmjenu informacija i najboljih praksi među državama članicama otvorenom metodom koordinacije nacionalnih mjera koje se odnose na poslovnu sigurnost, pristup vodama i prostoru Unije te pojednostavljenje postupaka izdavanja dozvola;

(j)	odgovarajućom javnom financijskom potporom na razini EU-a i na nacionalnoj razini za održivu i odgovornu akvakulturnu proizvodnju, inovacije i razvoj;

(k)	boljim uvrštavanjem perspektive akvakulture i ribarstva u trgovinske sporazume Unije;

21.

kad je riječ o administrativnom sustavu, predlaže uspostavu „jedinstvene točke”što je prije moguće, koja bi preuzimala i izvršavala sve ovlasti, čime bi se omogućilo podnošenje relevantnih dokumenata jedinstvenom administrativnom tijelu; smatra da bi se time poboljšao odnos između krajnjeg korisnika i različitih razina javne uprave;

22.

predlaže da se uspostavi pojednostavljeni ili „ubrzani”sustav izdavanja dozvola, u skladu s kojim bi nadležna uprava izdavala privremenu potvrdu kojom bi se subjektima koji ispunjavaju unaprijed utvrđene kriterije dopustilo da započnu obavljati djelatnost; ti bi se kriteriji mogli zasnivati na povijesti podnositelja zahtjeva ili činjenici da predlažu pionirski akvakulturni projekt u smislu inovacija i/ili održivosti, ili pak na uspostavi zona namijenjenih za akvakulturu za koje je unaprijed utvrđeno što su nesukladni oblici namjene;

Nepristranost u interakciji s drugim sektorima

23.

ističe da bi pri prikladnom prostornom planiranju trebalo voditi računa o svim sektorima (cjelovit pristup), održivosti i sigurnosti hrane, a da se pritom ne daje prednost moćnim gospodarskim sektorima na štetu akvakulture; ističe da se radi prostornog planiranja ne moraju nužno razdvajati djelatnosti u određenim područjima, već da njihova uravnotežena kompatibilnost potencijalno može svim dionicima donijeti korist;

24.

predlaže da se regionalizacijom podrže aktivnija i važnija uloga te uključenost akvakulturnih organizacija i lokalnih akcijskih skupina u ribarstvu u postupak donošenja odluka kako bi se osigurao najbolji pristup za svaku regiju;

25.

ističe da se primjerena pozornost mora posvetiti interesima sektora akvakulture i da se prema njemu mora postupati pravedno kad je u interakciji s drugim sektorima, npr. pri prostornom planiranju;

26.

poziva Komisiju i države članice da izrade karte prostornog planiranja kako bi se utvrdila moguća područja u kojima bi akvakultura mogla koegzistirati s drugim djelatnostima;

27.

ističe da su prostorno planiranje i uvjeti izdavanja dozvola najvjerojatniji razlog nespremnosti ostalih važnih ili snažnih sektora na dijeljenje prostora;

28.

ističe da bi se, kako bi se osigurali ravnopravni uvjeti u području pristupa morskim resursima, studije o utjecaju na socioekonomsku situaciju i na okoliš potrebne za akvakulturu također trebale odnositi na sve povezane sektore, kao što su turizam ili ekstrakcija sirovina;

29.

poziva države članice i nacionalne vlasti da poštuju zakonodavstvo EU-a o vodama te regeneraciji i čišćenju kontaminiranih područja;

30.

ističe da bi zakonodavstvo trebalo donositi nakon ravnopravnog savjetovanja sa svim zainteresiranim stranama;

Prilagodba zakonodavstva potrebama akvakulture

31.

ističe da održivost okoliša mora ići ruku pod ruku sa socijalnom i gospodarskom održivošću (održivost ima tri stupa) te da je potrebno na odgovarajući način razmotriti sadašnji i potencijalni doprinos akvakulture sigurnosti hrane u Uniji;

32.

pozdravlja primjere dobre prakse i dobre suradnje u okviru sektora utemeljene na dobrovoljnim sporazumima i drugim sporazumima između konzervatora prirode i sektora, među ostalim i u područjima iz mreže Natura 2000; pozdravlja brojne primjere doprinosa akvakulture očuvanju dobre kvalitete vode; priznaje usluge vodenog ekosustava koje pruža taj sektor i poziva na uvođenje poticaja kojima bi se one ojačale; ističe da uvođenje dodatnih pravnih komplikacija u vezi s akvakulturom nije poželjno sa stajališta održivosti i socioekonomskog razvoja;

33.

ističe da bi zakonodavstvo EU-a trebalo bolje prilagoditi stvarnosti akvakulture, njezinim posebnostima i potrebama u okviru Zajedničke ribarstvene politike i u skladu, među ostalim, sa zakonodavstvom EU-a u području okoliša te u skladu s ciljem postizanja dobrog ekološkog stanja svih morskih voda do 2020. te uzimajući u obzir važnost zapošljavanja žena i mladih u tom sektoru;

34.

ističe da u slučajevima u kojima je provedba zakonodavstva EU-a problematična ili nedosljedna treba izdati smjernice o njegovu tumačenju i najboljoj praksi;

35.

ponavlja da bi taj sektor trebao biti bolje uključen u donošenje odluka;

36.

potiče Komisiju da poboljša ograničen doprinos akvakulturne proizvodnje domaćoj potražnji za ribom, procijenjen na 10 % i da izmijeni činjenicu da se više od polovice potražnje za ribom u Uniji zadovoljava uvezenim proizvodima;

Povećanje konkurentnosti akvakulture EU-a unutar i izvan naših granica

37.

poziva na to da se zahtijeva da uvezeni akvakulturni proizvodi ispunjavaju jednake norme u pogledu zaštite okoliša, sigurnosti hrane i radno-socijalnih prava te poštovanja ljudskih prava koje moraju ispunjavati i subjekti iz EU-a te žali zbog činjenice da još ne postoje jednaki uvjeti u tom području i da je opasno narušavanje tržišnog natjecanja ozbiljan problem za subjekte iz EU-a;

38.

upozorava na trenutačno stanje europskih uzgajivača u ribnjacima koji se suočavaju sa znatnim gubicima cijelih stokova zbog grabežljivaca kao što su vidra, čaplja i kormoran; ističe da ti grabežljivci također ubijaju ikru smuđa i šarana te tako znatno ograničavaju uzgoj i rasplod slatkovodnih riba; stoga poziva države članice da primjenjuju postojeća izuzeća u slučaju čaplje i kormorana te poziva Komisiju da preispita status očuvanja vidre i da ondje gdje je potrebno omogući potrebno uklanjanje i nadzor tih grabežljivaca;

39.

poziva na brojnije i bolje kontrole podrijetla i granične kontrole za uvezene proizvode te, na unutarnjoj razini, na uvođenje mjera za borbu protiv nezakonitih ili "prikrivenih"praksi u akvakulturi koje utječu na unutarnji razvoj sektora;

40.

ističe da bi EU trebao izvoziti svoje standarde održivosti te znanje i iskustvo; smatra da je to posebno važno za susjedne regije koje proizvode slične vrste onima koje se proizvode u EU-u, a posebno za treće zemlje koje dijele vode s EU-om;

41.

poziva Komisiju da zajamči da se u trgovinskim sporazumima s partnerima iz trećih zemalja povlašteni pristup tržištu uvjetuje poštovanjem standarda održivosti i dobrobiti životinja istovjetnih onima koji se primjenjuju u EU-u;

42.

poziva Komisiju da u okviru politike EU-a za suradnju sa zemljama u razvoju sponzorira mjere potpore i osposobljavanja čiji je cilj promicanje održive akvakulture i osvješćivanje proizvođača u akvakulturi u tim zemljama o politici kvalitete i višim proizvodnim standardima, posebno kad je riječ o higijenskim i socijalnim standardima te standardima u području zaštite okoliša;

43.

poziva da se poduzmu koraci za poticanje ulaganja EU-a u projekte akvakulture u trećim zemljama;

44.

poziva Komisiju da nastavi skrbiti o poštovanju pravila EU-a o uvozu, među ostalim i u pogledu postupaka uzgoja u trećim zemljama izvoznicama i njihova poštovanja normi u području zaštite okoliša te higijenskih i socijalnih normi, kako bi se na međunarodnoj razini mogli primjenjivati jednaki uvjeti; istodobno smatra da bi rezultati praćenja procesa akvakulture u trećim zemljama trebali imati odlučujući utjecaj na obnavljanje dozvola za izvoz proizvoda u EU;

45.

traži od Komisije da procijeni utjecaj Brexita na područje akvakulture;

Bolje informacije za potrošače

46.

inzistira na potpunoj provedbi zakonodavstva EU-a o označivanju i informiranju potrošača, kako u ribarnicama tako i u hotelijerskom i ugostiteljskom sektoru te restoranima; smatra da je to važno za sve proizvode ribarstva (a ne samo proizvode akvakulture), podjednako za uvezene proizvode i one proizvedene u EU-u; smatra da bi u tu svrhu trebalo prilagoditi i pooštriti Uredbu o kontroli;

47.

traži uvođenje posebne oznake za prepoznavanje proizvoda iz održive akvakulture EU-a te ističe potrebu za transparentnošću za potrošače, među ostalim i u pogledu proizvoda akvakulture uvezenih iz trećih zemalja, i to poboljšanjem sljedivosti;

Jamčenje dobrobiti životinja

48.

smatra da bi strategija usmrćivanja trebala uključivati prijedloge kojima će se osigurati procesi razvoja učinkovitih parametara za ljudske metode usmrćivanja ribe koje su u skladu sa smjernicama Svjetske organizacije za zdravlje životinja i Europske agencije za sigurnost hrane te da bi njome trebalo zajamčiti da je oprema koja se koristi za usmrćivanje ribe u skladu s tim parametrima i da se u cijelom EU-u provodi, procjenjuje, ocjenjuje i certificira učinkovito usmrćivanje ribe iz uzgoja;

Dostupnost veterinarskih proizvoda

49.

ističe da se veterinarsko zakonodavstvo EU-a mora bolje prilagoditi stvarnosti i potrebama akvakulture, uzimajući u obzir različite vrste i operativne razlike;

50.

ističe da je za cjepiva i ostale veterinarske proizvode kojima se štiti zdravlje ljudi i životinja, a posebno za „manje”vrste, potrebno istinsko zajedničko tržište EU-a;

51.

primjećuje da su relativno veći troškovi dijagnoze, alternativa za antimikrobna sredstva i cijepljenja u usporedbi sa širokom upotrebom antibiotika nažalost prepreka za ostvarenje veće upotrebe i veće stope cijepljenja, čemu se teži u akcijskom planu (19); pozdravlja činjenicu da je u akcijskom planu Komisija najavila poticaje za povećanje upotrebe dijagnostike, alternativa za antimikrobna sredstva i cjepiva (20);

52.

potiče Komisiju da uvede obvezu pružanja informacija o uporabi cjepiva i antibiotika u akvakulturi s obzirom na moguće rizike za ljudsko zdravlje i ekosustav;

53.

smatra da bi Komisija i države članice trebale osmisliti praktične poticaje i mjere, uključujući poboljšanu provedbu ili po potrebi izmjenu Direktive 2006/88/EZ, kako bi se potaknuo integrirani lančani pristup planu za borbu protiv antimikrobne otpornosti i povećala upotreba alternativa za antimikrobna sredstva, dijagnostike i cjepiva u akvakulturi, a samim time učinkovito poticala prevencija, kontrolirale i iskorijenile bolesti i otpornost na antibiotike u vodenih životinja te maksimalno povećalo njihovo preživljavanje, rast i učinkovitost proizvodnje;

54.

ističe da u europskim i nacionalnim programima za zdravlje riba i školjaka treba poticati znanstveno istraživanje i razvoj novih veterinarskih proizvoda za vodene vrste;

55.

u tom smislu napominje da otpornost na antibiotike postaje vrlo ozbiljan problem u ljudskoj i životinjskoj medicini te poziva Komisiju da ograniči njihovu uporabu na situacije u kojima postoji rizik od epizootskih bolesti u akvakulturnim objektima i da se više ne koriste preventivno te da procijeni učinak na rizik od prenošenja otpornosti na potrošače;

Bolje promotivne kampanje i komunikacija

56.

ističe da su potrebne bolje promotivne kampanje i komunikacija na razini EU-a o koristima akvakulture i konzumacije ribe;

57.

poziva Komisiju da potiče snažne i dugotrajne generičke kampanje EU-a u kojima se objašnjava prednost održivosti proizvoda akvakulture iz EU-a, s naglaskom na njihovim visokim standardima kvalitete, dobrobiti životinja i očuvanja okoliša u usporedbi s proizvodima uvezenima iz trećih zemalja, kao što je slučaj s oznakom „Uzgojeno u EU-u”;

58.

ističe potrebu da se potaknu i financiraju promotivne kampanje za regionalne programe kvalitete, obuhvaćene Uredbom (EU) br. 1151/2012, kao što su zaštićene oznake izvornosti; poziva Komisiju da u suradnji s državama članicama na razini EU-a pokrene kampanju za informiranje potrošača i poslovnih subjekata o akvakulturi općenito, a osobito o razlikama između strogih i sveobuhvatnih standarda na europskom tržištu i nižih standarda koji se primjenjuju na uvezene proizvode iz trećih zemalja, s posebnim naglaskom na problemima za sigurnost hrane i javno zdravlje do kojih može doći uvođenjem posebno otpornih mikroorganizama i antimikrobne otpornosti u Uniju; ističe vrijednost koju zakonodavstvo EU-a o poboljšanju dobrobiti ribe iz uzgoja tijekom uzgoja, prijevoza i usmrćivanja ima za zadovoljavanje očekivanja potrošača i oglašavanje kvalitete proizvoda koja se jamči standardima EU-a u odnosu na proizvode uvezene iz trećih zemalja;

59.

poziva Komisiju da izdvoji odgovarajući iznos u proračunu EU-a za poticanje ribljih proizvoda i ostalih proizvoda ribarstva i akvakulture; smatra da bi trebalo pokrenuti sveobuhvatnu marketinšku kampanju zasnovanu na zajedničkim načelima koja bi obuhvatila sve države članice i koja bi bila uspostavljena kao zajednička mjera, uz potporu u iznosu od 80 % do 100 %, kako bi se povećala razina osviještenosti o proizvodima akvakulture EU-a i njihova prihvaćenost;

60.

podržava lokalne akcijske skupine u ribarstvu mreže FARNET u promicanju njihovih aktivnosti na lokalnoj, nacionalnoj i europskoj razini;

Potpora za istraživanje i inovacije

61.

ističe da EFPR, iz kojega se dodjeljuje 1,2 milijarde EUR za održivi razvoj akvakulture EU-a, i ostali izvori financiranja, kao što je program Obzor 2020., pružaju priliku za inovacije;

62.

ističe važnost lokalnih akcijskih skupina u ribarstvu koje doprinose razvoju ribarstva i akvakulture na određenom području jačanjem lokalnih ribarstvenih resursa te poticanjem inovacija i diversifikacije u ribarstvu i akvakulturi;

63.

traži od Komisije da podupre istraživanja za borbu protiv herpesvirusa kamenice;

64.

zabrinut je zbog utjecaja nekih invazivnih stranih vrsta na europsku akvakulturu; ističe važnost znanstveno utemeljene, djelotvorne i razmjerne provedbe Uredbe (EU) br. 1143/2014 o sprječavanju i upravljanju unošenja i širenja invazivnih stranih vrsta kako bi se zaštitili sektor europske akvakulture, autohtone vrste i ekosustavi; poziva Komisiju i države članice da podupru istraživanje i inovacije za borbu protiv najproblematičnijih invazivnih stranih vrsta;

65.

poziva Komisiju i države članice da podupru borbu protiv invazivne vrste Ceratostoma inornatum koja napada kamenice;

66.

ističe da bi programom Obzor 2020. i devetim okvirnim programom trebalo i dalje podupirati istraživačke aktivnosti u području akvakulture kojima se povećava konkurentnost tog sektora i odgovara na pitanja istaknuta na konferenciji Komisije „FOOD 2030”održanoj 2016. te u mišljenju Skupine znanstvenih savjetnika na visokoj razini „Hrana iz oceana”;

67.

smatra da bi se Komisija o temama koje bi prioritetno trebalo uključiti u nacionalne strateške planove trebala savjetovati s Europskom tehnološkom i inovacijskom platformom (EATiP) i Savjetodavnim vijećem za akvakulturu;

68.

potiče ulaganja u istraživanja, studije i pilot-projekte povezane s praksama u akvakulturi koje se temelje na ekosustavu, posebno kad je riječ o najudaljenijim regijama i regijama s demografskim poteškoćama;

69.

ističe da bi trebalo ojačati suradnju između znanstvene zajednice s jedne strane te proizvođača u akvakulturi i ostalih dionika na početku i na kraju proizvodnog lanca s druge strane;

70.

poziva da se na temelju najboljih znanstvenih preporuka utvrde standardni protokoli na razini EU-a za prikupljanje podataka za praćenje i poboljšanje praksi upravljanja akvakulturom i proizvodnje, kao i njihovih socijalnih, zdravstvenih, ekonomskih i okolišnih utjecaja kad je riječ i o morskim i o slatkovodnim uzgajalištima ribe;

71.

poziva Komisiju i države članice da u području akvakulture potiču inovativne tehnologije prihvatljive za okoliš, kao što su akvaponije, kako bi se hrana proizvodila na održiv način i uz učinkovito trošenje resursa te kako bi se izbjegli negativni učinci za okoliš;

72.

poziva Komisiju da potiče istraživanje mogućnosti za daljnji razvoj akvakulture morskih algi jer je riječ o sektoru koji ima ekološku i gospodarsku vrijednost, uzimajući u obzir socijalnu i ekološku održivost;

Poticanje osposobljavanja i zapošljavanja

73.

poziva države članice da, kad god je to korisno, uz potporu Komisije zajamče odgovarajuće stručno osposobljavanje u području akvakulture i prima na znanje mogućnost ponovnog upoznavanja profesionalnih ribara s alternativnim metodama upravljanja vodenim okolišem, čime bi se pripomoglo otvaranju radnih mjesta za žene i mlade u ruralnim i obalnim područjima te u najudaljenijim regijama, na otocima i općenito u regijama koje u velikoj mjeri ovise o ribarstvu i akvakulturi kao djelatnostima;

Poboljšanje održivosti sektora akvakulture u EU-u

74.

ističe da žene imaju važnu ulogu u sektoru akvakulture i da se zakonodavstvo mora prilagoditi toj činjenici te ističe potrebu da se uzmu u obzir i ostale aktivnosti povezane s akvakulturom, kao što su one kojima se, među ostalim, bave žene koje pletu ribarske mreže i pakiraju proizvode;

75.

napominje da inovativni sustavi, čiji je cilj uzgoj ribe u što većem skladu s ekosustavom, uz upotrebu prirodne hrane, dosad nisu u dovoljnoj mjeri prisutni na europskom tržištu; poziva na poboljšanje okvirnih uvjeta za te sustave;

76.

smatra da su ulaganja potrebna kako bi se iskoristio potencijal i zajamčila održivost sektora akvakulture, zaštita okoliša i dostupnost javnih dobara te stoga poziva na povećanje financiranja za istraživanje, inovacije i proizvodne projekte orijentirane na kvalitetu i održivu proizvodnju; poziva Komisiju i države članice da dodatno pojednostave i smanje administrativno opterećenje za sektor akvakulture, uključujući uzgajivače u ribnjacima;

77.

ističe da će se poticanjem suradnje između istraživanja u području akvakulturnog sektora te inovacija i posebnih studijskih programa donijeti nove ideje i potaknuti interes za taj gospodarski sektor;

Osiguravanje odgovarajućeg financiranja preko EFPR-a i ostalih strukturnih fondova

78.

pozdravlja promicanje održive i konkurentne akvakulture kao jedan od prioriteta EFPR-a; međutim, izražava zabrinutost što prema zaključcima studije koju je 2014. objavio Europski revizorski sud njegov prethodnik, Europski fond za ribarstvo (EFR), nije djelotvorno podržavao održiv razvoj akvakulture; napominje da su se mjere potpore na europskoj razini smatrale loše osmišljenima i nadziranima te da nisu pružile dovoljno jasan okvir za razvoj akvakulture; nadalje napominje da na nacionalnoj razini mjere potpore nisu bile pravilno osmišljene ili primjenjivane, a da nacionalni strateški planovi i njihovi operativni programi nisu pružili dovoljno jasnu osnovu za promicanje akvakulture te da se situacija nije nimalo poboljšala potporom iz EFPR-a;

79.

ističe da će se obrazovanjem i dobrom komunikacijom privući mladi u taj sektor i zajamčiti njegova budućnost i konkurentnost te dovesti do novih tehnologija i inovacija u njegovu razvoju;

80.

poziva Komisiju, Parlament i Vijeće da u ribarstvenoj politici nakon 2020. povećaju potporu za ulaganja u slatkovodnu akvakulturu na 75 % kako bi se potaknula želja za ulaganjem i ribogojilištima pružila prijeko potrebna potpora; osim toga poziva Komisiju da zajedno s Europskom investicijskom bankom osmisli program za subvencioniranje kamatne stope na razini EU-a radi ulaganja u akvakulturu i financiranje likvidne imovine;

81.

osim toga predlaže povećanje potpore EU-a u budućnosti za istraživanje, razvoj i inovacije u akvakulturi, s posebnim osvrtom na područja koja utječu na održivost gospodarstva i međunarodnu konkurentnost, kao što su energetska učinkovitost i učinkovitost resursa, sredstva za razvoj bioloških materijala, smanjenje opterećenja okoliša, pružanje usluga za okoliš više razine itd.;

82.

napominje da zbog kašnjenja u odobravanju Uredbe o EFPR-u i operativnih programa država članica subjekti nisu počeli stvarno iskorištavati sredstva EFPR-a prije kraja 2016. u najboljem slučaju, što znači kašnjenje od gotovo tri godine;

83.

poziva na pojednostavljenje postupka i dokumenata koji se moraju podnijeti da bi se dobila financijska sredstva iz EFPR-a;

84.

poziva da se sva pravila kojima se priječi poticanje akvakulture, među ostalim i drugim financijskim instrumentima EU-a (kao što je EFRR), preispitaju tako da se usmjere prema njezinu poticanju;

85.

poziva Komisiju da uloži dodatne napore i osigura potrebnu dodatnu pomoć korisnicima EFPR-a kako bi ostvarili pristup sredstvima;

86.

ističe da je organizacijama proizvođača i međustrukovnim organizacijama potrebna snažnija potpora kako bi postale stupovi zajedničke organizacije tržišta (ZOT);

Skladna simbioza s ribarstvom

87.

ističe da ne bi smjelo biti antagonizma između ribarstva i akvakulture te da oba sektora mogu biti potpuno kompatibilna i komplementarna, posebno u obalnim regijama ili na otocima, koji izrazito ovise o tim aktivnostima i gdje se obavlja artizanalni ribolov; stoga poziva na daljnji razvoj odobalnih objekata za akvakulturu;

88.

ističe da je morska akvakultura kompatibilna s obalnim ribolovom u najudaljenijim regijama i da ga dopunjuje te poziva Komisiju da podrži razvoj tehnika uzgoja i odabira vrsta u toplim vodama tropskih i suptropskih područja; poziva Komisiju da istakne ulogu žena u malom obalnom ribolovu i svim aktivnostima povezanima s njim;

89.

poziva Komisiju da dodijeli više sredstava za ekološki odgovorne metode akvakulturne proizvodnje, kao što morski zatvoreni kavezni sustavi i kopneni sustavi za ponovnu cirkulaciju, kako bi se smanjio negativan učinak akvakulture na staništa, populacije divlje riblje i kvalitetu vode;

90.

ponavlja svoja stajališta prije iznesena u Rezoluciji o donošenju europskog plana za upravljanje populacijama kormorana te ističe da je smanjenje štete koju kormorani i druge ptice grabljivice mogu nanijeti akvakulturnim uzgajalištima najvažniji faktor troškova proizvodnje, a time i faktor njihova preživljavanja i konkurentnosti; poziva države članice da primjenjuju postojeća izuzeća u slučaju čaplje i kormorana te poziva Komisiju da preispita status očuvanja vidre;

91.

poziva Komisiju da zajedno s državama članicama poduzme mjere za smanjenje broja kormorana primjenom metoda kojima će se, s jedne strane, zajamčiti održavanje broja kormorana, ali i, s druge strane, ukloniti prijetnja za druge vrste i šteta za predmetnu akvakulturu;

o o

92.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 88, 4.4.2011., str. 1.

(2) SL L 221, 8.8.1998., str. 23.

(3) SL L 204, 6.8.2009., str. 15.

(4) SL L 3, 5.1.2005., str. 1.

(5) SL L 250, 18.9.2008., str. 1.

(6) SL L 189, 20.7.2007., str. 1.

(7) SL L 354, 28.12.2013., str. 22.

(8) SL L 354, 28.12.2013., str. 1.

(9) SL L 149, 20.5.2014., str. 1.

(10) SL L 157, 20.6.2017., str. 1.

(11) SL C 21 E, 28.1.2010., str. 11.

(12) SL C 236 E, 12.8.2011., str. 132.

(13) SL C 351 E, 2.12.2011., str. 119.

(14) SL C 99 E, 3.4.2012., str. 177.

(15) SL C 316, 22.9.2017., str. 64.

(16) SL C 76, 28.2.2018., str. 40.

(17) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0316.

(18) Europska komisija (29. lipnja 2017.), Europski akcijski plan „Jedno zdravlje”za borbu protiv antimikrobne otpornosti, str. 10.

(19) Europski akcijski plan „Jedno zdravlje”za borbu protiv antimikrobne otpornosti, str. 15.

(20) Ibidem, str. 12.

27.1.2020

Službeni list Europske unije

C 28/40

P8_TA(2018)0254

Kohezijska politika i kružno gospodarstvo

Rezolucija Europskog parlamenta od 13. lipnja 2018. o kohezijskoj politici i kružnom gospodarstvu (2017/2211(INI))

(2020/C 28/05)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji, a posebno njegov članak 3., kao i Ugovor o funkcioniranju Europske unije, posebno njegov članak 4., članak 11., članke 174. do 178., članak 191. i članak 349.,

—	uzimajući u obzir Pariški sporazum, Odluku 1/CP.21 te 21. konferenciju stranaka (COP21) UNFCCC-a i 11. konferenciju stranaka koja služi kao sastanak stranaka Protokola iz Kyota (CMP11), koje su održane u Parizu (Francuska) od 30. studenog do 11. prosinca 2015.,

—	uzimajući u obzir članak 7. stavak 2. i članak 11. stavak 2. Pariškog sporazuma, u kojima su prepoznate lokalna, podnacionalna i regionalna dimenzija klimatskih promjena i klimatskog djelovanja;

—	uzimajući u obzir nove ciljeve UN-a za održivi razvoj, a posebno cilj br. 7: „osigurati pristup cijenom pristupačnoj, pouzdanoj, održivoj i modernoj energiji za sve”i cilj br. 11: „učiniti gradove uključivima, sigurnima, izdržljivima i održivima”,

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006 (1) (dalje u tekstu „Uredba o zajedničkim odredbama”),

—	uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1301/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom fondu za regionalni razvoj i o posebnim odredbama o cilju „Ulaganje za rast i radna mjesta”te stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1080/2006 (2),

—	uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1304/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom socijalnom fondu i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1081/2006 (3),

—	uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1299/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o posebnim odredbama za potporu iz Europskog fonda za regionalni razvoj cilju „Europska teritorijalna suradnja” (4),

—	uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1302/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1082/2006 o Europskoj grupaciji za teritorijalnu suradnju (EGTS) u vezi s pojašnjenjem, pojednostavljenjem i poboljšanjem osnivanja i funkcioniranja takvih grupacija (5),

—	uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1300/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Kohezijskom fondu i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1084/2006 (6),

—	uzimajući u obzir Uredbu (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 (7),

—	uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 16. siječnja 2018. o okviru za praćenje kružnog gospodarstva (COM(2018)0029),

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 26. siječnja 2017. naslovljenu „Uloga pretvaranja otpada u energiju u kružnom gospodarstvu”(COM(2017)0034),

—	uzimajući u obzir izvješće Komisije od 26. siječnja 2017. o provedbi Akcijskog plana za kružno gospodarstvo (COM(2017)0033),

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 14. prosinca 2015. pod naslovom „Ulaganje u radna mjesta i rast – poboljšano iskorištavanje europskih strukturnih i investicijskih fondova”(COM(2015)0639),

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 2. prosinca 2015. naslovljenu „Zatvaranje kruga – akcijski plan EU-a za kružno gospodarstvo”(COM(2015)0614),

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 2. srpnja 2014. naslovljenu „Prema kružnom gospodarstvu: program nulte stope otpada za Europu”(COM(2014)0398),

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 2. srpnja 2014. naslovljenu „Zeleni akcijski plan za mala i srednja poduzeća: Kako malim i srednjim poduzećima omogućiti pretvaranje ekoloških izazova u poslovne prilike”(COM(2014)0440),

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 3. ožujka 2010. naslovljenu „Europa 2020. – strategija za pametan, održiv i uključiv rast”(COM(2010)2020),

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 13. veljače 2012. naslovljenu „Inovacijama do održivog rasta: biogospodarstvo za Europu”(COM(2012)0060),

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 10. srpnja 2012. naslovljenu „Pametni gradovi i zajednice – Europsko partnerstvo za inovacije”(C(2012)4701),

—	uzimajući u obzir studiju koju je naručila Komisija iz prosinca 2017. pod naslovom „Uključivanje pitanja zaštite okoliša u fondove kohezijske politike (EFRR, ESF, KF) – Rezultati, razvoj i kretanja tijekom tri programska razdoblja (2000.–2006., 2007.–2013., 2014.–2020.)”,

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. veljače 2017. o ulaganju u radna mjesta i rast – poboljšano iskorištavanje europskih strukturnih i investicijskih fondova: ocjena izvješća u skladu s člankom 16. stavkom 3. Uredbe o zajedničkim odredbama (8),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. rujna 2016. o europskoj teritorijalnoj suradnji – najbolje prakse i inovativne mjere (9),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. srpnja 2016. o sinergijama u svrhu inovacija: europski strukturni i investicijski fondovi, Obzor 2020. i ostali europski fondovi povezani s inovacijama i programi EU-a (10),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. srpnja 2015. o učinkovitoj upotrebi resursa: prijelaz na cirkularnu ekonomiju (11),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. svibnja 2015. o mogućnostima zelenog rasta za mala i srednja poduzeća (12),

—	uzimajući u obzir izjavu o pametnim otocima od 28. ožujka 2017.,

—	uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika, članak 1. stavak 1. točku (e) odluke Konferencije predsjednika od 12. prosinca 2002. o postupku davanja odobrenja za sastavljanje izvješća o vlastitoj inicijativi te Prilog 3. priložen toj odluci,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za regionalni razvoj i mišljenje Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane (A8-0184/2018),

budući da su lokalne i regionalne vlasti, koje su najviše upućene u lokalna i regionalna pitanja te su ključni akteri za učinkovitu provedbu kohezijske politike, također predvodnice prelaska na kružno gospodarstvo; budući da je europski model višerazinskog upravljanja, koji se temelji na aktivnoj i konstruktivnoj suradnji između različitih razina upravljanja i dionika, zajedno s odgovarajućim informacijama i aktivnom uključenosti građana, ključan za ostvarenje tog prelaska;

B.	budući da gradovi zauzimaju samo 3 % površine zemlje, no u njima živi više od polovine svjetskog stanovništva te se troši više od 75 % globalnih resursa i ispušta 60 – 80 % emisija stakleničkih plinova te budući da se očekuje da će se do 2050. u gradove preseliti 70 % svjetskog stanovništva;

budući da je prelazak na jače gospodarstvo s izraženijom kružnom dimenzijom velika prilika, ali i izazov za EU, njegove države članice i njegove građane da se europsko gospodarstvo modernizira i bolje usmjeri prema održivosti; budući da je taj prelazak prije svega prilika za sve europske regije i lokalne vlasti koje su, kao razina vlasti, najbliže lokalnim zajednicama; budući da europskim regijama donosi prilike za razvoj i rast, a može im pomoći da izgrade održiv model kojim će se ostvariti ekonomski razvoj, promijeniti postojeći sektori, poboljšati njihova ravnoteža između trgovine i industrijske konkurentnosti povećanjem produktivnosti, stvoriti nova, visokokvalitetna radna mjesta i novi lanci vrijednosti;

D.	budući da se u EU-u trenutno oko 60 % otpada ne reciklira te da bi se ispitivanjem i uvođenjem novih kružnih modela poslovanja mogle stvoriti velike troškovne koristi i poslovne prilike u korist malih i srednjih poduzeća u EU-u:

E.	budući da postizanje ciljeva iz Pariškog sporazuma iziskuje pomak prema većoj dimenziji kružnog gospodarstva, čime će se bitno doprinijeti razvoju gospodarskog modela čiji cilj nije samo dobit već i zaštita okoliša;

budući da kohezijska politika ne nudi samo prilike za ulaganja iz europskih strukturnih i investicijskih fondova kao odgovor na lokalne i regionalne potrebe, već pruža i integrirani okvir politike kako bi se smanjile razlike u razvijenosti među europskim regijama, pomoglo pri rješavanju brojnih izazova u pogledu njihova razvoja, među ostalim podupiranjem učinkovite upotrebe resursa i održivog razvoja, kao i teritorijalne suradnje i izgradnje kapaciteta, te privuklo i poticalo privatno ulaganje;

budući da se u aktualnom zakonodavnom okviru za kohezijsku politiku prelazak na kružno gospodarstvo ne spominje kao cilj, i budući da je održivi razvoj horizontalno načelo za korištenje sredstava iz europskih strukturnih i investicijskih fondova, kako je definirano u članku 8. kao i u zajedničkom strateškom okviru (Prilog I.) Uredbe o zajedničkim odredbama, kojim će se omogućiti jačanje veze među postojećim instrumentima koji su usmjereni na projekte s naglaskom na kružnom gospodarstvu;

H.	budući da su mnogi tematski ciljevi koji su postavljeni kako bi europski strukturni i investicijski fondovi bili u skladu sa strategijom Europa 2020. za pametan, održiv i uključiv rast kao i povezani ex ante uvjeti relevantni za ciljeve kružnog gospodarstva;

I.	budući da prema članku 6. Uredbe o zajedničkim odredbama operacije koje se podupiru iz europskih strukturnih i investicijskih fondova moraju biti u skladu s mjerodavnim pravom Unije i nacionalnim pravom koje se tiče primjene prava Unije, uključujući posebno pravo u području okoliša;

J.	budući da je jedan od ciljeva kružnog gospodarstva smanjenje otpada na odlagalištima i da je apsolutni prioritet osigurati i očistiti zakonita i nezakonita odlagališta na teritoriju država članica;

K.	budući da je od 1. siječnja 2018. Kina zabranila uvoz otpadne plastike i nesortiranog otpadnog papira te da ta zabrana predstavlja izazov za Uniju u pogledu recikliranja s kojim se treba suočiti na regionalnoj i lokalnoj razini;

Uloga kohezijske politike u promicanju kružnog gospodarstva

pozdravlja napore Komisije za pružanje potpore kružnom gospodarstvu u sklopu kohezijske politike, posebno preko aktivnosti informiranja, kako bi se državama članicama i regijama EU-a pomoglo u apsorpciji sredstava kohezijske politike za kružno gospodarstvo;

napominje da prema Komisijinom izvješću o provedbi Akcijskog plana za kružno gospodarstvo potpora EU-a za inovacije, MSP-ove, gospodarstvo s niskim razinama ugljika i zaštitu okoliša u razdoblju 2014.–2020. iznosi 150 milijardi EUR, i da mnoga ta područja doprinose postizanju kružnog gospodarstva;

napominje da je analiza ishoda pregovora o sporazumima o partnerstvu i operativnim programima u sklopu Europskog socijalnog fonda (ESF) za tekuće programsko razdoblje pokazala da se ESF koristio kako bi se poduprle mjere za uvođenje zelenijih modela organizacije rada i mjere u zelenom sektoru;

napominje, međutim, da u aktualnom političkom okviru, kao što je istaknuto u studiji koju je naručila Komisija, nije moguće utvrditi puni doprinos kohezijske politike kružnom gospodarstvu; u tom pogledu skreće pozornost na činjenicu da kružno gospodarstvo kao takvo nije obuhvaćeno definicijom postojećih kategorija područja intervencije koje se koriste za dodjelu financijskih sredstava;

poziva Komisiju da provede planirane mjere za kružno gospodarstvo uz poštovanje dobre regulatorne prakse, te naglašava potrebu za praćenjem provedbenih mjera;

naglašava potrebu da se provede obveza Komisije u vezi s okvirom za praćenje kružnog gospodarstva (13) kako bi se povećao i ocjenjivao napredak ostvaren u prijelazu na kružno gospodarstvo na razini EU-a i država članica, a pritom smanjilo administrativno opterećenje;

traži od Komisije da donese izvanrednu mjeru za čišćenje područja koja se koriste za nezakonito izlijevanje i zakapanje opasnog otpada koji ugrožava zdravlje te gospodarsku i socijalnu dobrobit lokalnog stanovništva;

ističe ulogu koju imaju Okvirni program EU-a za istraživanje i inovacije Obzor 2020. i program LIFE za razdoblje 2014. – 2020. u financiranju inovativnih projekata i pružanju potpore za smanjenje otpada, recikliranje i projekte ponovne uporabe koji su bitni za kružno gospodarstvo;

napominje da je nekoliko regija svoje strategije pametne specijalizacije iskoristilo za postavljanje prioriteta povezanih s kružnim gospodarstvom i za usmjeravanje ulaganja u istraživanje i inovacije iz kohezijske politike prema tom cilju, što ima temeljnu ulogu u podupiranju ulaganja i infrastrukture koji odgovaraju potrebama malih i srednjih poduzeća; poziva regionalne vlasti da iskoriste te primjere dobre prakse za zajednički način rada i da primijene te strategije pametne specijalizacije;

10.

pozdravlja osnivanje Europskog centra izvrsnosti za učinkovitu upotrebu resursa za MSP-ove kao i platforme za potporu financiranju kružnog gospodarstva;

11.

ponavlja svoj stav da kružno gospodarstvo nadilazi gospodarenje otpadom i obuhvaća područja kao što su zelena radna mjesta, obnovljiva energija, učinkovita upotreba resursa, biogospodarstvo, poljoprivredna i ribarstvena politika s bioindustrijom čiji je cilj fosilna goriva zamijeniti prirodnim materijalima, upravljanje vodama, energetska učinkovitost, otpad od hrane, morski otpad, poboljšanje kvalitete zraka; istraživanje, razvoj i inovacije u povezanim područjima; potvrđuje, međutim, da je infrastruktura za gospodarenje otpadom ključni element za smanjenje linearnih obrazaca proizvodnje i potrošnje te da je potrebno podržati inovacije u području ekološkog dizajna kako bi se smanjila razina plastičnog otpada;

12.

podsjeća da je temeljni problem koji prvo treba riješiti tržište sekundarnih materijala, s obzirom na to da je, ako su sirovine jeftinije od recikliranih materijala, jasno da je prijelaz na zeleno gospodarstvo znatno usporen i da bi primjena strukturnih fondova mogla biti izgubljena u začaranom krugu; u tom kontekstu smatra da neki zakoni doneseni ad hoc (poput budućeg prijedloga Europske komisije o jednokratnoj upotrebi plastičnih proizvoda) i odgovarajuće oporezivanje na razini EU-a kao dio vlastitih sredstava u sljedećem višegodišnjem financijskom okviru mogu biti odlučujući doprinos u prijelazu na kružno gospodarstvo;

13.

naglašava činjenicu da reciklirani materijali u prosjeku zadovoljavaju samo oko 10 % potražnje za materijalima u EU-u; uzimajući u obzir nova kretanja na svjetskim tržištima, osobito nedavnu zabranu uvoza otpadne plastike i nesortiranog otpadnog papira koju je uvela Kina, prepoznaje novi potencijal za regije i lokalne zajednice da ulažu u infrastrukturu za recikliranje, otvore nova zelena radna mjesta i suoče se s aktualnim izazovima s kojima se susreće EU;

14.

ističe postojanje i važnost ex ante uvjeta za europske strukturne i investicijske fondove u pogledu tematskog cilja očuvanja i zaštite okoliša i promicanja učinkovitosti resursa; posebno skreće pozornost na uvjet za „promicanje gospodarskih i ekološko održivih ulaganja u sektor otpada”; žali, međutim, zbog zanemarivanja hijerarhije otpada i nedostatka pouzdanih procjena učinka dugoročnih ishoda ulaganja u okviru strukturnih i investicijskih fondova;

15.

poziva na usklađivanje i veću suradnju među regijama, malim i srednjim poduzećima i ostalim javnim/privatnim subjektima radi uspostave novih tematskih platformi pametne specijalizacije, osobito između poljoprivredno-prehrambenog, energetskog i industrijskog sektora;

16.

naglašava važnost primjene hijerarhije otpada kao preduvjeta za postizanje kružnog gospodarstva kao i potrebu za većom transparentnošću u opskrbnom lancu radi učinkovitog praćenja i oporabe proizvoda i materijala na kraju životnog vijeka; nadalje, uviđa negativan trend ulaganja sredstava iz europskih strukturnih i investicijskih fondova u niže razine hijerarhije otpada, posebno u postrojenja za mehaničku biološku obradu i spaljivanje, što u nekim slučajevima dovodi do viška kapaciteta i dugoročne ovisnosti o određenoj vrsti tehnologije, te time ugroziti postizanje ciljeva EU-a u pogledu recikliranja; podsjeća da bi se poticanjem poslovne zajednice da poštuje hijerarhiju trebali stvoriti dodatni materijali u izvorima resursa te potencijalni kanali za njihovu upotrebu u proizvodnji;

17.

podsjeća na nove ciljeve o otpadu za 2025., 2030. i 2035. godinu utvrđene revidiranim zakonodavstvom EU-a o otpadu i ističe da ostvarivanje tih ciljeva iziskuje političke obveze na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini te ekonomska ulaganja; poziva države članice da u potpunosti iskoriste raspoloživa sredstva Unije za potporu tim ulaganjima i ističe da će to dovesti do velike koristi u vidu gospodarskog rasta i stvaranja radnih mjesta;

18.

naglašava važnost regionalnih projekata za obradu preostalog otpada koji se uopće ne može reciklirati radi potpore proizvodnji održivih biogoriva druge generacije, nakon pažljivog odvajanja ili zasebnog prikupljanja u skladu s hijerarhijom otpada;

19.

poziva Komisiju da se pobrine da sve definicije koje se odnose na otpad budu usklađene s Okvirnom direktivom o otpadu i da budu dostupni usporedivi podaci o napretku država članica te lokalnih i regionalnih vlasti;

20.

naglašava važnost inicijative „Inovativne mjere za gradove”, u okviru koje su dosad odobrena sredstva EFRR-a za osam inovativnih projekata kružnog gospodarstva u gradovima, te poziva Komisiju da prati i ocjenjuje njihovu provedbu kako bi se oblikovale šire politike kružnog gospodarstva;

Kružno gospodarstvo kao pokretač održivog i regionalnog razvoja

21.

ističe važnost načela partnerstva i važnu ulogu svih dionika, posebno regionalnih i lokalnih vlasti te nevladinog sektora, uključujući MSP-ove i poduzeća socijalne ekonomije, tijekom sastavljanja sporazuma o partnerstvu i operativnih programa; poziva na istinsku uključenost partnera u procese politike, uz uspostavu međusektorskih partnerstva, i na adekvatno uvrštavanje ciljeva povezanih s kružnim gospodarstvom u programske dokumente; potiče države članice da u skladu s pristupom EU-a u pogledu kružnog gospodarstva razviju vlastite nacionalne strategije u tom području; skreće pozornost na to da lokalne vlasti mogu imati vodeću ulogu u ostvarivanju kružnog gospodarstva;

22.

naglašava važnost uloge javno-privatnih partnerstva u osmišljavanju i planiranju novih proizvoda i usluga pri čemu se u obzir uzima životni ciklus radi primjene četiri modela dizajniranja koji bi se mogli koristiti u kružnom gospodarstvu: dizajniranje za dugi životni vijek dizajniranje za zakup/usluge dizajniranje za ponovnu upotrebu u proizvodnji dizajniranje za oporabu materijala;

23.

naglašava da je potrebno izmijeniti i prilagoditi aktualne strategije i tržišne modele kako bi se regijama pomoglo u prelasku na taj održiviji oblik gospodarstva, čime će se istodobno doprinijeti njihovoj gospodarskoj, industrijskoj i okolišnoj konkurentnosti;

24.

poziva na provedbu kružnog gospodarstva u okviru koordiniranog višerazinskog upravljanja i načela partnerstva, uz potpunu transparentnost, uključivanje lokalnih zajednica i sudjelovanje šire javnosti;

25.

naglašava potrebu da se promiče veća suradnja među svim akterima koji su uključeni u procese kružnog gospodarstva;

26.

napominje da su projekti povezani s kružnim gospodarstvom koji su primili potporu kohezijske politike donijeli više koristi razvijenijim regijama; prepoznaje ograničene administrativne kapacitete manje razvijenih regija te stoga poziva nacionalne vlasti država članica i Komisiju da iskoriste sve postojeće mogućnosti za pružanje stručne pomoći i jačanje kapaciteta tih regija ne bi li im pomogle u povećanju njihovih kapaciteta te da stvore uvjete za postizanje skokovitog tehnološkog napretka provedbom većeg broja projekata koji ispunjavaju načela kružnog gospodarstva te razvojem partnerstva i uže suradnje s dionicima, kao što su stručnjaci za materijale, kemičari, proizvođači i subjekti koji recikliraju, osobito u okviru inicijative „Industrija 2020. i kružno gospodarstvo”;

27.

ističe da bi se prema procjenama prelaskom na biološke sirovine i biološke metode prerade do 2030. godišnje moglo uštedjeti do 2,5 milijardi tona ekvivalenata CO2, čime bi se višestruko povećala tržišta za biološke sirovine i nove potrošačke proizvode; naglašava da je održivo upravljanje prirodnim resursima i očuvanje biološke raznolikosti od ključne važnosti pri njihovoj transformaciji u biološke proizvode, materijale i goriva;

28.

smatra da je biogospodarstvo koje ključno za regionalni i lokalni razvoj jer ima potencijal za otvaranje radnih mjesta i ostvarivanje rasta u ruralnim područjima te tako povećava koheziju među regijama; poziva na korištenje više sredstava iz strukturnih i investicijskih fondova za provedbu postojećih inovacija, preko politika za poticanje sudionika, uz daljnje poticanje inovacija u razvoju bioloških materijala, biorazgradivih materijala i materijala koji se mogu kompostirati proizvedenih iz zaliha biološke hrane za životinje kojom se održivo upravlja; podsjeća da se dosljednom primjenom biogospodarstva može također riješiti problem rasipanja hrane; poziva na bolju suradnju nacionalnih, regionalnih i lokalnih tijela u stvaranju sustava i platformi koje povezuju različite aktere u sektorima proizvodnje hrane, prijevoza, maloprodaje, potrošačkog sektora, sektora otpada i druge zainteresirane strane, čime se postižu veće sinergije za pronalaženje učinkovitih rješenja;

29.

ističe da bi, osim poticaja za lokalne, regionalne i nacionalne vlasti, poticaje trebalo dati i samim potrošačima koji bi stalno trebali biti informirani i koje bi trebalo poticati na promjenu ponašanja u pogledu gospodarenja otpadom te njegove proizvodnje i recikliranja kao i u pogledu pitanja u vezi s održivim rješenjima u njihovu svakodnevnom životu;

30.

poziva na bolji, lakši i transparentniji pristup financiranju za lokalne i regionalne vlasti, među ostalim jačanjem njihovih administrativnih kapaciteta i pojačanom suradnjom s EIB-om, u okviru Europskog savjetodavnog centra za ulaganja, kako bi se omogućilo veće ulaganje u zelena poslove, gospodarenje otpadom, pametnu specijalizaciju, daljnji razvoj ruralnih područja uključujući u pogledu potrebne infrastrukture i ekološki održivih tehnologija, prijelaz s fosilnih goriva na obnovljive izvore energije i lokalnu energetsku tranziciju, uključujući energetsku učinkovitost, decentraliziranu distribuciju energije, inovacije u području čiste energije i kružno gospodarstvo; pozdravlja činjenicu da je EIB tijekom posljednjih pet godina osigurao oko 2,4 milijarde EUR za sufinanciranje projekata kružnog gospodarstva za gospodarenje otpadom, upravljanje vodama ili istraživanje i razvoj u području poljoprivrede; ističe važnost bolje koordinacije europskih strukturnih i investicijskih fondova i Europskog fonda za strateška ulaganja (EFSU) u području kružnog gospodarstva, također da bi programi sadržavali regionalni pristup i da bi se bolje iskoristio regionalni potencijal obnovljivih izvora energije;

31.

poziva države članice, regionalna i lokalna tijela da potaknu uspostavu mreža za ponovnu uporabu i popravak te potporu za te mreže, posebno kada je riječ o onima koje će poslovati kao poduzeća socijalne ekonomije, kako bi se produljio životni vijek proizvoda ponovnom uporabom i popravljanjem, olakšavajući pristup tih mreža točkama za prikupljanje otpada te potičući uporabu ESI fondova, ekonomskih instrumenata, primjenu kriterija javne nabave ili drugih mjera u tom smislu;

32.

ističe da održivost životnog ciklusa ponovne upotrebe i recikliranja ovisi i o potrošnji energije u prijevozu; naglašava da to posebno vrijedi za ruralna područja gdje treba prijeći veće udaljenosti između mjesta za prikupljanje i mjesta obrada; poziva Komisiju, države članice i lokalna tijela da u svojim strategijama kružnog gospodarstva za ruralna područja uzmu u obzir pristup s obzirom na životni ciklus kako bi se izbjegle negativne ukupne posljedice na okoliš i klimu;

33.

ističe da se iz uzorka od 32 operativna programa pregledana za potrebe studije o uključivanju pitanja okoliša u fondove kohezijske politike njih devet bavi pitanjem kružnog gospodarstva, a njih šest zelenim radnim mjestima; pozdravlja trenutačne napore koje ulažu nacionalne i regionalne vlasti, no istodobno poziva države članice da pitanje kružnog gospodarstva bolje integriraju u svoje operativne i regionalne programe te sporazume o partnerstvu; poziva da se ta potpora dodijeli regijama kako bi se osigurao što je moguće neometaniji prelazak na kružno gospodarstvo;

34.

poziva države članice za zajamče da će kružno gospodarstvo biti na primjeren način uvršteno u obrazovne programe te stručno osposobljavanje i programe prekvalifikacije kao interdisciplinarni predmet kako bi se oblikovali novi stavovi koji će pomoći u utvrđivanju novih poslovnih modela i otvaranju novih radnih mjesta;

35.

Poziva nacionalne i regionalne vlasti zadužene za pripremu operativnih programa da tematiku kružnog gospodarstva snažnije uključi u programe teritorijalne suradnje, naročito u programe prekogranične suradnje kako bi se time implementirala prekogranična rješenja koja mogu generirati efikasnije i jeftinije rezultate.

36.

vjeruje da bi buduće planiranje europskih strukturnih i investicijskih fondova tijekom sljedećeg programskog razdoblja trebalo biti bolje koordinirano s nacionalnim energetskim i klimatskim planovima za 2030., istodobnom uporabom pokazatelja koji su slični onima navedenima u Uredbi o upravljanju energetskom unijom kad je to moguće; poziva na donošenje ambiciozne i dosljedne strategije za države članice kako bi se na razini EU-a ostvarili postojeći obvezujući ciljevi ublažavanja klimatskih promjena;

37.

poziva države članice da iskoriste priliku za daljnju integraciju kružnog gospodarstva u svoje sadašnje operativne programe tijekom razdoblja revizije; smatra da bi Komisija trebala olakšati taj proces pružanjem pomoći državama članicama u analizi trenutnog stanja i mogućih područja u kojima bi se kružno gospodarstvo i njegova načela mogla dodati i primijeniti;

38.

smatra da treba dodatno ojačati ulogu europske teritorijalne suradnje u odgovaranju na izazove povezane s primjenom kružnog gospodarstva; poziva države članice da potiču prekograničnu suradnju, posebno preko europske teritorijalne suradnje, kako bi provele projekte kružnog gospodarstva; nadalje, naglašava važnost pronalaženja održivih rješenja u okviru pretpristupnih sporazuma sa zemljama koje nisu članice EU-a kako bi se odgovorilo na aktualne izazove, posebice u području onečišćenja zraka;

39.

naglašava nedovoljno iskorišten potencijal aktualnih makroregionalnih strategija za pomoć pri rješavanju izazova povezanih s provedbom kružnog gospodarstva, ne samo u državama članicama već i u trećim zemljama na istom zemljopisnom području; ističe da bi te strategije trebale biti usmjerene na prioritete kojima bi se poduprla uspostava tržišta sekundarnih sirovina za Uniju; poziva na razvoj inicijativa za suradnju EU-a sa susjednim zemljama;

40.

ponavlja svoj stav o važnosti izgradnje i održavanja adekvatnih kapaciteta u okviru lokalnih, regionalnih i nacionalnih javnih tijela, što je također vrlo relevantno za prelazak na kružno gospodarstvo; ističe važnu ulogu koju tehnička pomoć može imati u tom području; konstatira da regije i urbana područja imaju vitalnu ulogu u promicanju odgovornosti za energetsku tranziciju odozdo prema gore te su najpogodniji za testiranje i primjenu integriranih energetskih rješenja u izravnoj vezi s građanima; naglašava ulogu koju inicijativa za pametne gradove može imati u kružnom gospodarstvu promicanjem modela zelene tehnologije kao dijela strategija održivog urbanog razvoja; ističe da su održivi i „kružni”gradovi instrument za učinkovito kružno gospodarstvo;

41.

ističe važnost zelene javne nabave kao pokretača kružnog gospodarstva, s procijenjenim potencijalnim tržištem od 1,8 bilijuna EUR godišnje u pružanju javnih radova, robe i usluga (14);

42.

naglašava potrebu za energetskim regulatornim okvirom kojim se građane i energetske zajednice potiče da sudjeluju u energetskoj tranziciji na temelju prava da sami proizvode i konzumiraju kao i provedbom kontinuiranih programa potpore, zajamčenim prioritetnim pristupom mreži i prioritetnom distribucijom za obnovljivu energiju;

43.

potiče regionalne i lokalne vlasti da dodatno ulažu u obrazovne programe, stručno osposobljavanje i prekvalifikaciju radniku, kao i u kampanje za podizanje razine osviještenosti o koristima i prednostima svih mjera čiji je cilj provedba kružnog gospodarstva preko projekata kohezijske politike i da time povećaju sudjelovanje građana i utječu na ponašanje potrošača; ističe u tom smislu potencijal Europskog socijalnog fonda; naglašava da mora poticati mlade poduzetnike na prelazak na kružno gospodarstvo, posebno u regijama s niskom razinom prihoda i rasta; ističe također da kružno gospodarstvo predstavlja priliku da ruralna područja suzbiju problem depopulacije, da diversificiraju svoja gospodarstva i da se zaštite od rizika; u tom pogledu ističe da su ruralnim područjima potrebni poticaji za prijelaz na održive lance vrijednosti; naglašava da je važno razviti posebnu strategiju za otočne regije;

44.

potiče Komisiju da promiče lokalni razvoj pod vodstvom zajednice i integrirana teritorijalna ulaganja kako bi se dionicima na lokalnoj razini pomoglo da kombiniraju izvore financiranja i osmisle lokalne inicijative usmjerene na kružno gospodarstvo;

45.

primjećuje da 80 % morskog otpada potječe iz kopnenih izvora; stoga naglašava da je važno riješiti problem onečišćavanja mora i kopna otpadom djelovanjem na lokalnoj i regionalnoj razini koje donosi ekološku korist i korist za ljudsko zdravlje; poziva države članice, regionalna i lokalna tijela da usredotoče svoje napore na sprečavanje stvaranja otpada na kopnu;

46.

poziva Komisiju da u kontekstu europskog semestra razmotri utjecaj izračuna državnog deficita regionalnih i nacionalnih ulaganja koja se sufinanciraju iz europskih strukturnih i investicijskih fondova u projektima koji se tiču kružnog gospodarstva;

47.

pozdravlja prijedlog da se revidira Direktiva 98/83/EZ o pitkoj vodi, što će olakšati prijelaz na kružno gospodarstvo smanjenjem plastičnog otpada od voda u boci i dovesti do velike uštede energije i efikasnog upravljanja izvorima pitke vode;

Kružno gospodarstvo u okviru kohezijske politike nakon 2020.

48.

poziva Komisiju da u sljedećem programskom razdoblju osmisli relevantnu metodologiju praćenja i odgovarajuće pokazatelje u cilju boljeg praćenja doprinosa kohezijske politike postizanju kružnog gospodarstva kako bi se dobila preciznija slika ekoloških i socio-ekonomskih uvjeta;

49.

ističe da se velika potpora za ostvarenje prijelaza na kružno gospodarstvo pruža i iz drugih programa kao što su LIFE, COSME i Obzor 2020.; naglašava važnost poboljšanja sinergija između navedenih instrumenata kako bi se postigli ciljevi utvrđeni u akcijskom planu Komisije za kružno gospodarstvo;

50.

poziva Komisiju da u kontekstu novih zakonodavnih prijedloga za budući okvir kohezijske politike razvije odgovarajuće ex ante uvjete u pogledu ostvarivanje kružnog gospodarstva; smatra da bi strategije kružnog gospodarstva trebalo razvijati u partnerstvu s nacionalnim, regionalnim i lokalnim vlastima te ekonomskim i socijalnim partnerima;

51.

poziva Komisiju da se pobrine za to da se u okviru programa Obzor 2020. još više pozornosti i sredstava usmjerava na projekte inovacija i istraživanja u području kružnoga gospodarstva;

52.

ističe važnost jačanja potpore kohezijske politike za održiv urbani i ruralni razvoj te poziva na to da se ciljevima povezanim s kružnim gospodarstvom u tom kontekstu prida istaknutija uloga; traži da se nastavi s inovativnim urbanim i ruralnim mjerama u tom području i poziva Komisiju da pri pripremi prijedloga za budućnost što bolje iskoristi iskustvo iz razdoblja 2014. – 2020.; poziva na uvođenje fleksibilnog, prilagođenog pristupa provedbi Plana za gradove, pri čemu će se davati poticaji i smjernice kako bi se u punoj mjeri iskoristio potencijal gradova u provedbi kružnog gospodarstva;

53.

poziva Komisiju da Platformu europskih dionika kružnog gospodarstva pretvori u mjesto razmjene najboljih praksi kako bi se za prijelaz na kružno gospodarstvo što bolje iskoristili resursi kohezijske politike;

54.

naglašava međusobnu povezanost kružnog gospodarstva i ublažavanja klimatskih promjena i stoga poziva na izdvajanje više sredstava za kružno gospodarstvo i ulaganja povezanih s klimom u okviru kohezijske politike nakon 2020.; nadalje, ističe da bi u okviru sljedećeg višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) troškove povezane s borbom protiv klimatskih promjena općenito trebalo povećati u odnosu na sadašnji okvir;

o o

55.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 347, 20.12.2013., str. 320.

(2) SL L 347, 20.12.2013., str. 289.

(3) SL L 347, 20.12.2013., str. 470.

(4) SL L 347, 20.12.2013., str. 259.

(5) SL L 347, 20.12.2013., str. 303.

(6) SL L 347, 20.12.2013., str. 281.

(7) SL L 298, 26.10.2012., str. 1.

(8) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0053.

(9) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0321.

(10) SL C 101, 16.3.2018., str. 111.

(11) SL C 265, 11.8.2017., str. 65.

(12) SL C 353, 27.9.2016., str. 27.

(13) Komunikacija Komisije od 16. siječnja 2018. o okviru za praćenje kružnog gospodarstva (COM(2018)0029).

(14) „Kupujmo zeleno! – Priručnik o zelenoj javnoj nabavi”, 3. izdanje, Europska komisija, 2016.

27.1.2020

Službeni list Europske unije

C 28/49

P8_TA(2018)0257

Odnosi EU-a i NATO-a

Rezolucija Europskog parlamenta od 13. lipnja 2018. o odnosima EU-a i NATO-a (2017/2276(INI))

(2020/C 28/06)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir Ugovor iz Lisabona,

—	uzimajući u obzir Sjevernoatlantski ugovor,

—	uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 20. prosinca 2013., 26. lipnja 2015., 28. lipnja i 15. prosinca 2016. te 9. ožujka, 22. lipnja i 15. prosinca 2017.,

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 18. svibnja 2015. i 14. studenoga 2016. o zajedničkoj sigurnosnoj i obrambenoj politici, od 6. prosinca 2016. o suradnji EU-a i NATO-a, od 6. ožujka, 18. svibnja i 17. srpnja 2017. o globalnoj strategiji EU-a i od 19. lipnja i 5. prosinca 2017. o provedbi zajedničkog skupa prijedloga, koje su 6. prosinca 2016. podržala vijeća EU-a i NATO-a,

—	uzimajući u obzir dokument naslovljen „Zajednička vizija, zajedničko djelovanje: jača Europa – Globalna strategija za vanjsku i sigurnosnu politiku Europske unije”, koji je potpredsjednica Komisije/Visoka predstavnica Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku predstavila 28. lipnja 2016.,

—

uzimajući u obzir zajedničku izjavu predsjednika Europskog vijeća i Komisije te glavnog tajnika NATO-a od 8. srpnja 2016., zajednički skup 42 prijedloga koji su 6. prosinca 2016. podržala vijeća EU-a i NATO-a i izvješća o napretku od 14. lipnja i 5. prosinca 2017. o njihovoj provedbi te novi skup 32 prijedloga, koji su ta dva vijeća podržala 5. prosinca 2017.,

—	uzimajući u obzir ishod sjednica Vijeća za vanjske poslove (uključujući obranu), održanih 13. studenoga 2017. i 6. ožujka 2018., posebno u odnosu na suradnju EU-a i NATO-a,

—	uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 30. studenoga 2016. upućenu Europskom parlamentu, Europskom vijeću, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija o Europskom obrambenom akcijskom planu (COM(2016)0950),

—	uzimajući u obzir Zajedničku komunikaciju Komisije i potpredsjednice/Visoke predstavnice od 10. studenoga 2017. upućenu Europskom parlamentu i Vijeću o poboljšanju vojne mobilnosti u Europskoj uniji (JOIN(2017)0041) i povezani Akcijski plan predstavljen u ožujku 2018.,

—	uzimajući u obzir obrambeni paket koji je Komisija predstavila 7. lipnja 2017.,

—	uzimajući u obzir godišnje izvješće glavnog tajnika NATO-a za 2017. objavljeno 15. ožujka 2018. (JOIN(2018)0005),

—	uzimajući u obzir Rezoluciju br. 439 Parlamentarne skupštine NATO-a od 9. listopada 2017. o tješnjoj suradnji EU-a i NATO-a,

—	uzimajući u obzir Rezoluciju br. 440 Parlamentarne skupštine NATO-a od 9. listopada 2017. o industrijskoj bazi europske obrane,

—	uzimajući u obzir izvješće Obrambenog i sigurnosnog odbora Parlamentarne skupštine NATO-a od 8. listopada 2017. o suradnji NATO-a i EU-a nakon Varšave, zajedno s prilogom Europskog parlamenta,

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. travnja 2016. o EU-u u globalnom okruženju koje se mijenja – povezaniji, konfliktniji i kompleksniji svijet (1),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 22. studenoga 2016. o Europskoj obrambenoj uniji (2),

—	uzimajući u obzir svoje rezolucije od 23. studenoga 2016. i 13. prosinca 2017. o provedbi zajedničke sigurnosne i obrambene politike (3),

—	uzimajući u obzir svoje rezolucije od 14. prosinca 2016. i 13. prosinca 2017. o provedbi zajedničke vanjske i sigurnosne politike (4),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. ožujka 2017. o ustavnim, pravnim i institucijskim posljedicama zajedničke sigurnosne i obrambene politike: mogućnosti koje daje Ugovor iz Lisabona (5),

—	uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove (A8-0188/2018),

budući da su u vremenu geopolitičkih previranja i brze degradacije strateškog okruženja naše vrijednosti, kao što su liberalna demokracija, multilateralizam, ljudska prava, mir, razvoj i vladavina prava, na kojima se temelji Europska unija i transatlantske veze, međunarodni sustav koji se temelji na pravilima te europsko jedinstvo i kohezija suočeni s izazovima;

budući da dvije velike zapadne organizacije EU i NATO napreduju u jačanju svoje suradnje u rješavanju složenih konvencionalnih i hibridnih izazova, rizika i prijetnji koje uzrokuju državni i nedržavni akteri, uglavnom s istoka i juga; budući da gomilanje kriza koje destabiliziraju europsko susjedstvo predstavlja prijetnju i unutarnjoj i vanjskoj sigurnosti; budući da ni jedna ni druga organizacija ne raspolaže svim instrumentima kako bi sama rješavala te sigurnosne izazove te da se svaka od njih može s njima nositi bolje kroz međusobnu suradnju; budući da su EU i NATO neophodni za jamčenje sigurnosti Europe i njezinih građana;

budući da suradnja EU-a i NATO-a ne bi smjela sama sebi biti cilj, već način da se usklađivanjem misija i raspoloživih sredstava ostvaruju zajednički sigurnosni prioriteti i ciljevi; budući da države članice EU-a i članice NATO-a raspolažu zajedničkim snagama; budući da EU i NATO zajedno mogu učinkovito koristiti resurse i učinkovitije aktivirati širok raspon postojećih instrumenata kako bi odgovorili na sigurnosne izazove;

budući da je NATO vojni savez, a Europska unija to nije; budući da je EU globalni strateški akter i jamac sigurnosti, koji raspolaže jedinstvenim i širokim rasponom instrumenata i alata za sveobuhvatno rješavanje trenutačnih izazova s pomoću svojih raznih politika; budući da Europska unija u kontekstu globalne strategije i u skladu s njezinim ciljevima jača vlastitu odgovornost za svoju sigurnost i obranu, svoju ulogu partnera u postizanju međunarodnog mira i sigurnosti te svoju sposobnost da samostalno djeluje i istodobno jača svoj doprinos NATO-u i potiče tješnju suradnju;

budući da je glavna odgovornost NATO-a zajednička obrana njegovih članica; budući da je EP svjestan NATO-ovih smjernica da njegove članice tijekom jednog desetljeća troše 2 % svojeg BDP-a na obranu kako bi se održali odgovarajući obrambeni kapaciteti; budući da je NATO, kao ključan sigurnosni partner EU-a, i dalje neophodno jamstvo interoperabilnosti kapaciteta zajedničkih snaga i usklađenosti njihovih postupaka nabave;

F.	budući da bi EU i NATO trebali biti komplementarni u pogledu sigurnosti kako bi bolje rješavali nove, dosad nezabilježene i višestruke sigurnosne izazove; budući da bi u područjima koja su tim dvjema organizacijama zajednička suradnja također trebala biti tješnja i učinkovitija;

budući da se i EU i NATO bave upravljanjem krizama, a u tome bi bili učinkovitiji kada bi djelovali uistinu usklađeno i optimalno koristili svoju stručnost i resurse; budući da EU, u skladu sa svojom globalnom strategijom, jača zajednički pristup vanjskim sukobima i krizama te osnažuje način odgovora na prijetnje i izazove u pogledu povezanosti unutarnje i vanjske sigurnosti s pomoću civilnih ili vojnih sredstava;

budući da su NATO i EU na sastanku na vrhu NATO-a održanom u Varšavi 2016. istaknuli područja u kojima će ojačati suradnju u kontekstu zajedničkih izazova na istoku i jugu, uključujući borbu protiv hibridnih prijetnji, jačanje otpornosti, izgradnju obrambenih kapaciteta, kiberobranu, pomorsku sigurnost i vježbe; budući da su u prosincu 2016. ministri vanjskih poslova članica NATO-a odobrili 42 mjere za unapređenje suradnje EU-a i NATO-a u dogovorenim područjima i da su u prosincu 2017. dogovorena dodatna područja za zajedničku suradnju;

I.	budući da je partnerstvo EU-a i NATO-a neophodno za suzbijanje hibridnih prijetnji, posebice za borbu protiv netočnih informacija i namjernih dezinformacija i jačanje otpornosti; budući da je potrebno jasno razgraničiti nadležnosti i političke strategije obiju institucija;

budući da je došlo do naglog porasta aktivnosti Rusije; budući da se s obzirom na postojeći rizik slabljenja transatlantske veze i solidarnosti između država članica EU-a, njihov zajednički strateški pristup u pogledu Rusije mora osnažiti; budući da su i EU i NATO zabrinuti zbog sve odlučnijeg vojnog postupanja Rusije; budući da su politička manipulacija i kibernapadi također razlog za zabrinutost; budući da je Unija reagirala na rusko uplitanje u unutarnja europska pitanja, kojim je prekršeno međunarodno pravo i norme; budući da otpornost jest, a bit će i dalje, ključan element zajedničke obrane;

K.	budući da je južno susjedstvo suočeno s dosad nezabilježenom nestabilnošću i da predstavlja strateški važan izazov kako za države članice EU-a tako i za članice NATO-a, osobito za one na vanjskim granicama;

budući da su kibernapadi sve češći i sofisticiraniji; budući da je NATO 2014. utvrdio da je kiberobrana dio temeljnih zadaća zajedničke obrane tog saveza, a 2016. potvrdio kiberprostor kao područje operativnog djelovanja, uz kopno, zrak i more; budući da se EU i NATO mogu nadopunjavati u svojim naporima; budući da je potrebno poticati jaču suradnju država članica EU-a u području kibersigurnosti i da je u tom području potreban koordiniran pristup svih država članica EU-a;

M.	budući da su NATO i EU u prosincu 2017. odlučili pojačati svoju suradnju u borbi protiv terorizma, prvenstveno većom razmjenom informacija i poboljšanjem nacionalne otpornosti;

N.	budući da i EU i NATO u Europi koriste istu prometnu infrastrukturu, koja je ključan čimbenik u brzom raspoređivanju vojnih snaga, te budući da je vojna mobilnost nedavno prepoznata kao prioritet u suradnji tih dviju organizacija;

O.	budući da, prema najnovijim anketama centra Pew Research Center, NATO uživa snažnu javnu potporu, koja u većini zemalja članica NATO-a bilježi rast;

Konkretnije partnerstvo

uvjeren je da EU i NATO dijele iste vrijednosti u cilju postizanja međunarodnog mira i sigurnosti, da su suočeni sa sličnim strateškim izazovima te da, s obzirom na to da imaju 22 iste članice, imaju slične strateške i obrambene interese, uključujući zaštitu svojih građana od svih prijetnji; smatra da je strateško partnerstvo između EU-a i NATO-a neophodno za rješavanje tih sigurnosnih izazova; ističe da bi se suradnjom EU-a i NATO-a trebale nadopunjavati i uzajamno poštovati njihove posebnosti i uloge;

naglašava sljedeća važna načela strateškog partnerstva EU-a i NATO-a: otvorenost i transparentnost uz puno poštovanje samostalnosti odlučivanja i postupaka obiju organizacija, uključivost i reciprocitet ne dovodeći u pitanje posebnosti sigurnosne i obrambene politike bilo koje države članice; ističe da suradnja s državama člancima EU-a koje nisu članice NATO-a i zemljama članicama NATO-a koje nisu članice EU-a predstavlja sastavni dio suradnje EU-a i NATO-a;

uvjeren je da je NATO za svoje članice temelj zajedničke obrane i odvraćanja od sukoba u Europi; također je uvjeren da snažnija Unija s učinkovitijom zajedničkom sigurnosnom i obrambenom politikom, uz brojne projekte između država članica, koja je u stanju u cijelosti ispuniti odredbe članka 42. stavka 7. Ugovora o Europskoj uniji, doprinosi jačem NATO-u; ističe činjenicu da se u okviru suradnje EU-a i NATO-a također mora voditi računa o sigurnosnoj i obrambenoj politici šest država članica EU-a koje nisu članice NATO-a i sedam članica NATO-a koje nisu članice EU-a;

čvrsto je uvjeren da učinkoviti odgovori na cijeli niz sigurnosnih izazova i od EU-a i od NATO-a zahtijevaju stratešku viziju, dodatnu strukturnu prilagodbu i kombinaciju instrumenata uvjeravanja i prisile; naglašava da je s obzirom na razlike između te dvije organizacije vrijeme ključan element za jačanje njihova partnerstva;

napominje da bi trebalo dodatno razvijati zajedničku europsku stratešku kulturu te da će percepcija postojanja zajedničke prijetnje imati pozitivan učinak; smatra da Unija mora raditi na jačanju svoje strateške autonomije; stoga potiče države članice EU-a da u suradnji s institucijama EU-a pronađu zajednički način shvaćanja okruženja u kojem se prijetnje mijenjaju te da nastave s naporima kao što su zajedničko izvješćivanje, civilno osposobljavanje za hitne slučajeve i zajedničke procjene prijetnji; pozdravlja nedavne napore u tom smjeru;

ističe da europski građani, svjesni da samo nacionalni odgovori na terorizam i nesigurnost nisu dovoljni, očekuju od Europske unije da ih zaštiti od tih prijetnji te da bi tješnja suradnja EU-a i NATO-a omogućila veću usklađenost i učinkovitost država članica;

naglašava da je suradnju EU-a i NATO-a u misijama i operacijama potrebno ojačati i na strateškoj i na taktičkoj razini;

ističe da je strateško partnerstvo EU-a i NATO-a podjednako važno za razvoj zajedničke sigurnosne i obrambene politike EU-a i za budućnost NATO saveza te za odnose između Europske unije i Ujedinjene Kraljevine nakon Brexita;

smatra da se potencijal odnosa EU-a i NATO-a može još više iskoristiti i da se daljnji razvoj i produbljivanje tog partnerstva ne bi smio ograničavati na zajednički odgovor na krizne situacije izvan Europe, osobito u susjedstvu, već i na krize na europskom kontinentu;

10.

naglašava da je učinkovitom razmjenom informacija potrebno zajednički raditi na sprečavanju, analizi i ranim upozorenjima kako bi se zajedničkim djelovanjem borili protiv novih prijetnji;

11.

smatra da Zajednička izjava EU-a i NATO-a te naknadna provedba mjera označuju novu, konkretnu fazu strateškog partnerstva; pozdravlja konkretne rezultate u provedbi Zajedničke izjave, posebno u pogledu borbe protiv hibridnih prijetnji, strateške komunikacije, usklađenosti rezultata u odgovarajućim postupcima planiranja obrane i pomorske suradnje; potiče daljnji napredak i pozdravlja novi skup mjera koje su dodane 5. prosinca 2017., a posebno mjere u pogledu borbe protiv terorizma, vojne mobilnosti i uloge žena te mira i sigurnosti; pozdravlja promjenu u stavu prema angažmanu i nesmetano funkcioniranje suradnje među osobljem u provedbi svake pojedine mjere; ponavlja da uspjeh provedbe dogovorenih zajedničkih ciljeva i mjera, unatoč tomu što samim procesom upravljaju institucije, ovisi o trajnoj političkoj volji država članica; u tom pogledu također pozdravlja angažman članica i EU-a i NATO-a te naglašava da uspješna provedba Zajedničke izjave ovisi o političkoj volji svih država članica; smatra da je važno ojačati i poboljšati suradnju i dijalog između EU-a i NATO-a te osigurati političku volju i odgovarajuće resurse za kontinuiranu provedbu i daljnje poboljšanje suradnje; sa zanimanjem očekuje novu izjavu EU-a i NATO-a koja će biti usvojena na sastanku na vrhu NATO-a 11. i 12. srpnja 2018. u Bruxellesu;

12.

skreće pozornost na redovite zajedničke informativne sastanke koje u Vijeću EU-a za vanjske poslove i Sjevernoatlantskom vijeću NATO-a održavaju potpredsjednica Komisije/Visoka predstavnica Unije i glavni tajnik NATO-a te stalne redovite sastanke Političkog i sigurnosnog odbora EU-a i Sjevernoatlantskog vijeća NATO-a;

13.

pozdravlja činjenicu da je SAD ponovno potvrdio svoju predanost NATO-u i europskoj sigurnosti; podsjeća na činjenicu da su i Europska unija i Sjedinjene Američke Države ključni međunarodni partneri te da se to partnerstvo potvrđuje i u okviru NATO-a; naglašava važnost bilateralnih odnosa između država članica EU-a i SAD-a; čvrsto vjeruje da se jačanjem suradnje između EU-a i NATO-a jača transatlantska veza i da je sposobnost NATO-a da izvršava svoje misije povezana s transatlantskim odnosima; stoga napominje da bi novije političke promjene mogle utjecati na snagu transatlantskih odnosa; napominje da bi SAD, koji je uglavnom poticao i podržavao konkretan razvoj obrane EU-a, trebao i dalje raditi na boljem razumijevanju europskih strateških interesa, uključujući razvoj europskih obrambenih kapaciteta; naglašava da se naporima EU-a za postizanje strateške autonomije jača sigurnosno okruženje Saveza;

14.

pozdravlja ojačanu prednju prisutnost NATO-a na njegovu istočnom krilu; pozdravlja raspoređivanje četiriju multinacionalnih borbenih skupina NATO-a u Estoniji, Latviji, Litvi i Poljskoj, koje po navedenim državama predvode Ujedinjena Kraljevina, Kanada, Njemačka odnosno Sjedinjene Američke Države; smatra da bi na istočnom i južnom krilu trebalo dodatno pojačati suradnju EU-a i NATO-a radi sigurnosti obje organizacije te da bi ruski prodor, hibridni ili konvencionalni, u zemlje istočnog krila trebalo na odgovarajući način spriječiti i zaustaviti; ističe da bi postojeću infrastrukturu u Europi, koja je uglavnom razvijana u smjeru istok-zapad, trebalo dopuniti razvojem nove infrastrukture u smjeru sjever-jug, čime bi se odgovorilo na zahtjeve za vojnu mobilnost; ističe da bi napori za vojnu mobilnost trebali doprinijeti učinkovitoj provedbi misija i operacija ZVSP-a kao i obrambenom stavu NATO saveza; smatra da bi trebalo obnoviti ceste, mostove i željezničke pruge kako bi se omogućilo brzo raspoređivanje vojnog osoblja i opreme;

15.

u tom pogledu naglašava važnost poboljšanja sposobnosti NATO-a za brzo jačanje poboljšanjem europske i nacionalne infrastrukture, uklanjanjem birokratskih i infrastrukturnih prepreka brzom kretanju snaga i prethodnim razmještajem vojne opreme i materijala, čime se povećava naša zajednička sigurnost;

16.

pozdravlja pokretanje stalne strukturirane suradnje (PESCO); naglašava njezin potencijal za jačanje europskog doprinosa u okviru NATO-a; smatra da se njome može povećati sinergija i učinkovitost te da ona predstavlja ključan korak u poboljšanju sigurnosnih i obrambenih kapaciteta EU-a i potencijalnih rezultata europskih članica NATO-a i uvjeren je da snažniji EU i NATO osnažuju jedan drugoga;

17.

ističe komplementarnost PESCO-a i NATO-a te da bi PESCO trebao biti pokretač daljnje suradnje EU-a i NATO-a u području razvoja kapaciteta jer je cilj njime ojačati obrambene kapacitete EU-a i općenito učiniti zajedničku sigurnosnu i obrambenu politiku učinkovitijom i relevantnijom u pružanju odgovora na današnje sigurnosne i vojne izazove; naglašava važnost transparentnosti i obavješćivanja Sjedinjenih Američkih Država i drugih članica NATO-a o PESCO-u kako bi se izbjegle krive predodžbe;

18.

naglašava da bi u sljedećoj zajedničkoj izjavi EU-a i NATO-a trebalo inzistirati na tome da kapaciteti koje su na multinacionalnoj razini razvijale države članice EU-a, uključujući PESCO, i članice NATO-a budu dostupni i za operacije EU-a i za operacije NATO-a; naglašava da najnovije odluke EU-a (koordinirano godišnje preispitivanje u području obrane (CARD), PESCO, Europski fond za obranu), kojima se želi postići da Europljani preuzmu veću odgovornost za vlastitu sigurnost, doprinose jačanju NATO-a te jamčenju pravedne transatlantske raspodjele tereta, imajući na umu cilj zajedničkog rješavanja zajedničkih sigurnosnih izazova, izbjegavanje nepotrebnih udvostručavanja i razvoj dosljednih, komplementarnih i interoperabilnih obrambenih kapaciteta; smatra da bi se razvoj zajedničkih standarda, postupaka, osposobljavanja i vježbi trebao smatrati važnim za omogućavanje učinkovitije suradnje EU-a i NATO-a;

19.

napominje da će nakon Brexita 80 % troškova NATO-a za obranu biti izvan EU-a, a tri od četiri bojne na Istoku vodit će države koje nisu članice EU-a;

20.

potiče EU i NATO da organiziraju redovite vježbe na strateškoj razini na kojima bi sudjelovao najviši politički vrh obiju organizacija; u tom smislu pozdravlja estonsku vježbu EU CYBRID 2017, na kojoj je po prvi put na nekoj vježbi EU-a sudjelovao glavni tajnik NATO-a;

Glavna područja suradnje

21.

ističe sve češću pojavu hibridnih sigurnosnih prijetnji u odnosu na konvencionalne te napominje da je za borbu protiv njih potrebna međunarodna suradnja; poziva EU i NATO da dodatno ojačaju otpornost i razviju zajednički pogled na situaciju u odnosu na hibridne prijetnje; potiče EU i NATO da koordiniraju svoje mehanizme za reagiranje na krizne situacije kako bi reakcije na hibridne prijetnje bile usklađene; pozdravlja nedavno zajedničko svečano otvorenje centra izvrsnosti za suzbijanje hibridnih prijetnji u Helsinkiju, kojem su prisustvovali glavni tajnik NATO-a i potpredsjednica Komisije/Visoka predstavnica, te potiče države članice EU-a na osnivanje takvih centara izvrsnosti po uzoru na centar u Helsinkiju; u tom pogledu pozdravlja odvojene, ali usporedne vježbe, PACE17 i CMX17, koje su se održale 2017. i tijekom kojih je osoblje EU-a odnosno NATO-a testiralo svoje postupke za obavješćivanje i razmjenu informacija tijekom pojave fiktivne hibridne prijetnje; pozdravlja usklađeno djelovanje zapadnih saveznika kao odgovor na navodni ruski kemijski napad u Ujedinjenoj Kraljevini;

22.

smatra da bi se u sljedećoj zajedničkoj izjavi EU-a i NATO-a trebao pozitivno ocijeniti ostvareni napredak i pozvati na konkretnu primjenu svih prijedloga koje su usvojile obje institucije; smatra da je potrebno uložiti više napora u provedbu mnogih već preuzetih obveza;

23.

u tom kontekstu smatra da od inicijativa za jačanje obrambene Europe koristi trebaju imati obje organizacije, čime bi se državama članicama Unije omogućilo da pojačaju svoju stratešku autonomiju i da budu sposobne za uvjerljivo zajedničko vojno djelovanje; podsjeća da su te inicijative u potpunosti komplementarne s inicijativama NATO-a;

24.

smatra da je također važno osigurati provedbu načela uključivosti, reciprociteta i punog poštovanja samostalnosti odlučivanja obiju organizacija, kako je navedeno u zaključcima Vijeća od 5. prosinca 2017.;

25.

pozdravlja uspješnu usporednu i koordiniranu vježbu upravljanja kriznim situacijama provedenu 2017., koja je bila korisna platforma za razmjenu najboljih praksi; sa zanimanjem očekuje razmatranje stečenih iskustava i nastavak suradnje na zajedničkim vježbama između EU-a i NATO-a, uključujući vježbu pod vodstvom EU-a koja je planirana za 2018.;

26.

napominje da su trenutačni postupci za razmjenu povjerljivih informacija između te dvije organizacije i dalje pretjerano složeni i neučinkoviti; smatra da se obje organizacije suočavaju sa sličnim strateškim izazovima i da će se slijedom toga zajedno baviti posljedicama; smatra da se jačanjem uzajamnog povjerenja mora poboljšati suradnja u području razmjene povjerljivih informacija i analize obavještajnih podataka, među ostalim u području borbe protiv terorizma; naglašava da će EU morati povećati svoj kapacitet izdavanjem uvjerenja o sigurnosnoj provjeri većem broju članova osoblja, pružanjem osposobljavanja za rad s povjerljivim informacijama i ulaganjem u sigurnosnu komunikaciju; smatra da bi misije i operacije obje organizacije također imale koristi od poticanja reciprociteta i načela „potrebe za razmjenom”odgovarajućih informacija; smatra da bi se usporedna i koordinirana procjena obavještajnih podataka mogla iskoristiti za učinkovitiju zajedničku borbu protiv hibridnih prijetnji;

27.

poziva EU i NATO da pojačaju svoju suradnju u području strateške komunikacije, među ostalim jačanjem partnerstva između Centra izvrsnosti za stratešku komunikaciju NATO-a i Odjela za stratešku komunikaciju (StratCom) Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD);

28.

pozdravlja novu jedinicu EU-a za otkrivanje hibridnih prijetnji i njezinu interakciju s jedinicom NATO-a za analizu hibridnih prijetnji u pogledu razmjene informacija o pregledu stanja i analize potencijalnih hibridnih prijetnji;

29.

uvjeren je da su u području kibersigurnosti ključni suradnja i razmjena informacija i svjestan je napretka postignutog u tom području; naglašava da je potrebno poboljšati sprečavanje i otkrivanje kiberincidenata te pružanje odgovora na njih; poziva obje organizacije da usklade svoje nadzorne aktivnosti i po potrebi razmjenjuju podatke koji se odnose na kiberobranu, čime će se olakšati obavještajni napori EU-a i NATO-a; potiče EU i NATO da poboljšaju svoju operativnu suradnju i koordinaciju te da potiču interoperabilnost razmjenom najboljih praksi o načinima, metodama i postupcima koji se koriste za utvrđivanje odgovornosti za kibernapade; smatra da je bolja razmjena informacija između EU-a i NATO-a prioritet kako bi se omogućilo identificiranje svih odgovornih izvora kibernapada i vođenje povezanih sudskih postupaka; smatra da je također važno uskladiti aktivnosti osposobljavanja i surađivati u području kiberistraživanja i kibertehnologije; pozdravlja dogovor između tima za hitne računalne intervencije EU-a i NATO-ove službe za odgovor na računalne incidente; smatra da u okviru novog mandata Agencije Europske unije za mrežnu i informacijsku sigurnost (ENISA), NATO-ov interes mogu zaokupiti nove aktivnosti koje se odnose na suradnju u području kiberobrane;

30.

smatra da je važno osigurati komplementarnost i izbjegavati nepotrebno udvostručavanje napora u području izgradnje pomorskih kapaciteta kako bi se učinkovitije zaštitila pomorska sigurnost; pozdravlja povećanu operativnu suradnju i koordinaciju između EU-a i NATO-a, uključujući razmjenu informacija o pregledu stanja na osnovi iskustva iz Sredozemlja i Roga Afrike, čime se istražuju daljnje mogućnosti za uzajamnu logističku potporu i razmjenu informacija među osobljem obiju organizacija u vezi s operativnim aktivnostima, uključujući aktivnosti povezane s nezakonitim migracijama;

31.

pozdravlja pojačanu taktičku i operativnu suradnju, među ostalim izravnim vezama između NATO-ove pomorske straže i Frontexa te između operacije Morski čuvar (Sea Guardian) i operacije EUNAVFOR MED Sophia, kako bi se Europskoj uniji i njezinim misijama pružila pomoć u suzbijanju nezakonitih migracija i mreža nezakonite trgovine, uključujući nezakonitu trgovinu oružjem; napominje da NATO na zahtjev može pružati logističku potporu i druge kapacitete, kao što su punjenje goriva na moru i medicinska pomoć; napominje da se time nastavlja uspješna suradnja EU-a i NATO-a u operacijama Oceanski štit (Ocean Shield) i EUNAVFOR ATALANTA u suzbijanju piratstva na Rogu Afrike;

32.

potiče daljnje sinergije između EU-a i NATO-a na terenu i daljnja poboljšanja, posebno u pogledu koordinacije obavještajno-nadzorno-izvidničkih zadaća;

33.

ponavlja da bi se s pomoću inicijativa EU-a usmjerenih na jačanje europske sigurnosti i obrane također trebalo osigurati da one države članice EU-a koje su i članice NATO-a ispunjavaju svoje obveze u okviru NATO saveza; smatra da istodobno članstvo u EU-u i NATO-u ne bi smjelo štetiti nijednoj državi; slično tome, naglašava da bi činjenica da neke države članice EU-a nisu ujedno i članice NATO-a trebala značiti da one imaju drugačije obveze u okviru Europske obrambene unije; naglašava da bi države članice EU-a trebale moći pokretati samostalne vojne misije i kada NATO nije voljan djelovati ili ako je akcija EU-a primjerenija;

34.

pozdravlja stalni trend povećane potrošnje za obranu među članicama NATO-a; potiče sve države članice EU-a koje su i članice NATO-a da naprave znatan napredak prema postizanju cilja izdvajanja 2 % BDP-a za obranu, od kojih će 20 % biti namijenjeno za važnu novu opremu; smatra da bi države članice EU-a koje su se obvezale na smjernice NATO-a o potrošnji za obranu trebale, u okviru smjernice od 20 % za nabavu, razmisliti o dodjeli određenog iznosa za istraživanje i razvoj kako bi se zajamčio minimalni izdatak za inovacije, što može dovesti do „prelijevanja”tehnologija u civilni sektor;

35.

ponavlja poziv iz Zajedničke izjave EU-a i NATO-a iz Varšave da članice „omoguće snažniju obrambenu industriju i veća istraživanja u području obrane”; čvrsto vjeruje da članice EU-a i NATO-a moraju surađivati i pronaći zajednički način za jačanje i razvijanje svoje tehnološke i industrijske baze kako bi odgovorile na prioritete u pogledu kapaciteta, osobito kroz godišnje koordinirano preispitivanje u području obrane i postupak planiranja obrane NATO-a; smatra da je važno da učinkovita i uravnotežena transatlantska suradnja u području obrambene tehnologije i industrije bude strateški prioritet obje organizacije; podržava mjere predviđene u okviru Europskog fonda za obranu, kojima se podupire zajedničko istraživanje i razvoj europskih kapaciteta; smatra da veća posvećenost planiranju istraživanja i kapaciteta može dovesti do veće učinkovitosti;

36.

ponavlja da je potrebno osigurati dosljednost rezultata i rokova između EU-ovog koordiniranog godišnjeg preispitivanja u području obrane, plana razvoja sposobnosti i povezanih postupaka NATO-a, kao što je postupak obrambenog planiranja NATO-a; ističe da je potrebno zajamčiti da se multinacionalne inicijative i EU-a i NATO-a za razvoj sposobnosti međusobno nadopunjuju i potiču; naglašava da su sposobnosti koje su upotrijebljene u okviru zajedničke sigurnosne i obrambene politike i razvijene u okviru PESCO-a i dalje u vlasništvu država članica, koje ih mogu učiniti dostupnima i drugim okvirima;

37.

naglašava da EU i NATO moraju tijesno surađivati kako bi riješili fizičke i pravne prepreke brzom kretanju vojnog osoblja i imovine unutar i izvan EU-a da bi se, kad god je to potrebno, osiguralo neometano kretanje opreme i snaga diljem Europe, uključujući korištenje kritične infrastrukture kao što su ceste, mostovi i željezničke pruge, posebice provedbom akcijskog plana koji su predstavili potpredsjednica Komisije/Visoka predstavnica i Komisija na temelju plana koji su razvile države članice u okviru Europske obrambene agencije; potiče države članice EU-a da nastave u tom smjeru i iskoriste postojeći zamah; ističe da su za lakše raspoređivanje i suradnju unutar EU-a i NATO-a potrebni kompatibilni obrambeni kapaciteti; preporučuje EU-u i NATO-u da također riješe pitanje mobilnosti na europskom području onih snaga NATO-a koje nisu iz EU-a;

38.

smatra da bi EU i NATO trebali zajedno činiti više kako bi se pojačala otpornost, obrana i sigurnost njihovih susjednih i partnerskih zemalja; snažno podupire činjenicu da je zajednički cilj pružiti pomoć susjednim i partnerskim zemljama u izgradnji njihovih kapaciteta i jačanju otpornosti, uključujući borbu protiv terorizma, stratešku komunikaciju, kiberobranu, skladištenje streljiva i reformu sigurnosnog sektora, osobito u trima pilot-zemljama (Bosna i Hercegovina, Moldova i Tunis);

39.

podsjeća da je rješavanje sigurnosnih pitanja na zapadnom Balkanu i u susjedstvu EU-a i u interesu Europske unije i u interesu NATO-a kao i suradnja u određenim posebnim područjima; pozdravlja napore EU-a i NATO-a u pružanju političke i praktične potpore zemljama zapadnog Balkana, istočne Europe i južnog Kavkaza; predlaže državama članicama EU-a da nastave ulagati napore kako bi se osigurao kontinuiran demokratski razvoj i reforma sigurnosnog sektora; naglašava da je suradnja između EU-a i NATO-a i zemalja zapadnog Balkana ključna za rješavanje sigurnosnih prijetnji cijelom kontinentu;

40.

ističe važnost načela iz Dokumenta iz Beča, a posebice načela otvorenosti i transparentnosti; u tom pogledu pozdravlja činjenicu da su vojne vježbe i zajedničke vježbe EU-a i NATO-a otvorene međunarodnim promatračima;

41.

ponovno ističe važnu ulogu žena u misijama zajedničke sigurnosne i obrambene politike i NATO-a, posebice u postupanju prema ženama i djeci iz područja pogođenih sukobima; pozdravlja činjenicu da su i EU i NATO uvidjeli važnost te uloge; preporučuje EU-u i NATO-u da u svojim strukturama i operacijama proaktivno promiču rodnu raznolikost;

42.

naglašava da EU treba zajamčiti bliski odnos s Ujedinjenom Kraljevinom nakon Brexita u području sigurnosti i obrane, svjestan činjenice da će Ujedinjena Kraljevina, iako više neće biti članica EU-a, i dalje davati najveći doprinos europskoj obrani kao članica NATO-a i europska zemlja;

o o

43.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Europskom vijeću, Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici, glavnom tajniku NATO-a, agencijama EU-a u području sigurnosti i obrane, vladama i nacionalnim parlamentima država članica EU-a te Parlamentarnoj skupštini NATO-a.

(1) SL C 58, 15.2.2018., str. 109.

(2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0435.

(3) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0440 i P8_TA(2017)0492.

(4) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0503 i P8_TA(2017)0493.

(5) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0092.

27.1.2020

Službeni list Europske unije

C 28/57

P8_TA(2018)0258

Kiberobrana

Rezolucija Europskog parlamenta od 13. lipnja 2018. o kiberobrani (2018/2004(INI))

(2020/C 28/07)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji (UEU) i Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

—	uzimajući u obzir dokument naslovljen „Zajednička vizija, zajedničko djelovanje: jača Europa – Globalna strategija za vanjsku i sigurnosnu politiku Europske unije”, koji je potpredsjednica Komisije/Visoka predstavnica Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku predstavila 28. lipnja 2016.,

—	uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 20. prosinca 2013., 26. lipnja 2015., 15. prosinca 2016., 9. ožujka 2017., 22. lipnja 2017., 20. studenog 2017. i 15. prosinca 2017.,

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 7. lipnja 2017. naslovljenu „Dokument za razmatranje o budućnosti europske obrane”(COM(2017)0315),

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 7. lipnja 2017. naslovljenu „Pokretanje Europskog fonda za obranu”(COM(2017)0295),

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 30. studenog 2016. o Europskom obrambenom akcijskom planu (COM(2016)0950),

—

uzimajući u obzir Zajedničku komunikaciju Europske komisije i Visoke predstavnice za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 7. veljače 2013. Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija naslovljenu „Strategija Europske unije za kibersigurnost: otvoren, siguran i zaštićen kiberprostor”(JOIN(2013)0001),

—	uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 13. rujna 2017. naslovljen „Procjena kibersigurnosne strategije EU-a iz 2013. godine ”(SWD(2017)0295),

—	uzimajući u obzir okvir za politiku kibernetičke obrane EU-a od 18. studenog 2014.,

—	uzimajući u obzir zaključke Vijeća o kiberdiplomaciji od 10. veljače 2015.,

—	uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 19. lipnja 2017. o okviru za zajednički diplomatski odgovor EU-a na zlonamjerne kiberaktivnosti („alati za kiberdiplomaciju”),

—	uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Europske komisije i Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, od 13. rujna 2017. Europskom parlamentu i Vijeću naslovljenu „Otpornost, odvraćanje i obrana: jačanje kibersigurnosti EU-a”(JOIN(2017)0450),

—	uzimajući u obzir Tallinn Manual 2.0 on the International Law Applicable to Cyber Operations („Talinski priručnik 2.0 o međunarodnom pravu koje se primjenjuje na kiberratovanje”) (1),

—	uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2016/1148 Europskog parlamenta i Vijeća od 6. srpnja 2016. o mjerama za visoku zajedničku razinu sigurnosti mrežnih i informacijskih sustava širom Unije, (2)

—	uzimajući u obzir djelovanje Globalne komisije za stabilnost kiberprostora,

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 28. travnja 2015. naslovljenu „Europski program sigurnosti”(COM(2015)0185),

—	uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i Visoke predstavnice Europske unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 6. travnja 2016. Europskom parlamentu i Vijeću naslovljenu „Zajednički okvir za suzbijanje hibridnih prijetnji – odgovor Europske unije”(JOIN(2016)0018),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 3. listopada 2017. o borbi protiv kiberkriminaliteta (3),

—

uzimajući u obzir zajedničku izjavu predsjednikâ Europskog vijeća i Europske komisije te glavnog tajnika NATO-a od 8. srpnja 2016., zajedničke skupove prijedloga za provedbu zajedničke izjave koje su Vijeće NATO-a i Vijeće EU-a podržali 6. prosinca 2016. i 5. prosinca 2017. te izvješća o napretku u provedbi tih prijedloga od 14. lipnja, odnosno 5. prosinca 2017.,

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 22. studenog 2012. o kibernetičkoj sigurnosti i obrani (4),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 22. studenoga 2016. o Europskoj obrambenoj uniji (5),

—

uzimajući u obzir Komisijin Prijedlog od 13. rujna 2017. za uredbu Europskog parlamenta i Vijeća o ENISA-i (agenciji EU-a za kibersigurnost) i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 526/2013 te o kibersigurnosnoj certifikaciji u području informacijske i komunikacijske tehnologije („Akt o kibersigurnosti”) (COM(2017)0477),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. prosinca 2017. o godišnjem izvješću o provedbi zajedničke vanjske i sigurnosne politike (ZVSP) (6),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. prosinca 2017. o godišnjem izvješću o provedbi zajedničke sigurnosne i obrambene politike (ZSOP) (7),

—	uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove (A8-0189/2018),

A.	budući da hibridni i kiberizazovi, prijetnje i napadi predstavljaju veliku prijetnju sigurnosti, obrani, stabilnosti i konkurentnosti EU-a, država članica i građana; budući da je jasno da kiberobrana ima i vojnu i civilnu dimenziju;

B.	budući da su EU i države članice suočeni s dosad neviđenom prijetnjom u obliku politički motiviranih kibernapada koje sponzoriraju države, kao i s kiberkriminalitetom i terorizmom;

C.	budući da je kiberprostor općepriznat kao peta vojna operativna domena, što omogućuje razvoj kapaciteta za kiberobranu; budući da se raspravlja o priznavanju kiberprostora kao pete domene ratovanja;

budući da se u klauzuli o uzajamnoj obrani, u članku 42. stavku 7. UEU-a, navodi da su, ako je država članica žrtva oružane agresije na svoje državno područje, ostale države članice obvezne pružiti joj pomoć i potporu svim sredstvima kojima raspolažu; budući da to ni na koji način ne dovodi u pitanje poseban karakter sigurnosne i obrambene politike određenih država članica; budući da klauzula solidarnosti, članak 222. UFEU-a, dopunjuje klauzulu o uzajamnoj obrani time što države članice EU-a obvezuje da zajednički djeluju ako je neka država članica meta terorističkog napada, žrtva prirodne nepogode ili nesreće izazvane ljudskim djelovanjem; budući da klauzula solidarnosti podrazumijeva korištenje i civilnih i vojnih struktura;

budući da EU, iako je kiberobrana i dalje među temeljnim nadležnostima država članica, ima ključnu ulogu jer može pružiti platformu za europsku suradnju i jer se može pobrinuti da novi projekti u tom području od početka budu tijesno koordinirani na međunarodnoj razini i u okviru transatlantske sigurnosne strukture, čime bi se mogli izbjeći propusti i neučinkovitosti koje karakteriziraju mnoge tradicionalne projekte u području obrane; budući da je potrebno napraviti više od samog jačanja suradnje i koordinacije; budući da moramo zajamčiti djelotvornu prevenciju jačanjem sposobnosti EU-a u pogledu detekcije, obrane i odvraćanja; budući da su za postizanje djelotvorne kibersigurnosti EU-a potrebne vjerodostojna kiberobrana i sposobnost odvraćanja uz jamčenje da najslabije pripremljene države ne postanu laka meta za kibernapade te budući da bi snažna kiberobrana trebala biti nužan dio ZSOP-a i razvoja Europske obrambene unije; budući da smo suočeni s trajnim manjkom visokokvalificiranih stručnjaka u području kiberobrane; budući da je tijesna koordinacija u zaštiti oružanih snaga od kibernapada nužan dio razvoja djelotvornog ZSOP-a;

budući da su države članice EU-a često izložene kibernapadima koje provode zlonamjerni i opasni državni i nedržavni akteri i koji su usmjereni na civilne i vojne mete; budući da je trenutačna ranjivost većim dijelom posljedica rascjepkanosti europskih obrambenih strategija i kapaciteta, čime se stranim obavještajnim službama omogućuje da opetovano iskorištavaju sigurnosne manjkavosti IT sustava i mreža ključnih za europsku sigurnost; budući da su vlade država članica često propuštale relevantne zainteresirane strane na vrijeme obavijestiti o tim manjkavostima i omogućiti im da ih oni svojim proizvodima i uslugama otklone; budući da je zbog tih napada potrebno hitno jačanje i razvoj europskih ofenzivnih i obrambenih kapaciteta na civilnoj i vojnoj razini kako bi se izbjegao mogući prekogranični gospodarski i društveni učinak kiberincidenata;

G.	budući da je u kiberprostoru granica između vojne i civilne domene nejasna;

budući da do brojnih kiberincidenata dolazi zbog nedostatne otpornosti i robusnosti privatne i javne mrežne infrastrukture, slabo zaštićenih ili osiguranih baza podataka te drugih mana u kritičnim informacijskim infrastrukturama; budući da samo mali broj država članica preuzima odgovornost za zaštitu svojih mreža i informacijskih sustava i povezanih podataka i to smatra dijelom svojih dužnosti, što objašnjava opći manjak ulaganja u stručno usavršavanje i najsuvremeniju sigurnosnu tehnologiju te izostanak pripreme odgovarajućih smjernica;

I.	budući da su prava na privatnost i zaštitu podataka istaknuta u Povelji EU-a o temeljnim pravima i članku 16. UFEU-a i uređena Općom uredbom o zaštiti podataka EU-a koja je stupila na snagu 25. svibnja 2018.;

J.	budući da se aktivnom i učinkovitom kiberpolitikom može smatrati ona koja omogućuje odvraćanje neprijatelja i narušavanje njihovih kapaciteta te preventivno djelovanje i smanjivanje njihove sposobnosti za napade;

budući da se nekoliko terorističkih skupina i organizacija kiberprostorom koristi kao jeftinim instrumentom za novačenje, radikalizaciju i širenje terorističke propagande; budući da terorističke skupine, nedržavni akteri i transnacionalne kriminalne mreže koriste kiberoperacije za anonimno prikupljanje sredstava i obavještajnih podataka te za razvoj kiberoružja za kiberterorističke kampanje kako bi narušile, oštetile ili uništile kritičnu infrastrukturu, napale financijske sustave i vršile druge ilegalne aktivnosti koje se odražavaju na sigurnost europskih građana;

budući da su kiberobrana i odvraćanje europskih oružanih snaga i kritične infrastrukture postali ključna pitanja u raspravama o modernizaciji obrane i naporima koje Europa ulaže u zajedničku obranu, o budućem razvoju oružanih snaga i njihovih operacija te o jačanju strateške autonomije Europske unije;

budući da je, kako bi se odgovorilo na te nove izazove i unaprijedila kiberotpornost, nekoliko država članica izvršilo znatna ulaganja u uspostavu zapovjedništva za kiberobranu s dostatnim brojem osoblja, ali i da još puno više treba učiniti jer je sve teže suprotstavljati se kibernapadima na razini država članica; budući da se zapovjedništva za kiberobranu pojedinačnih država članica razlikuju u pogledu njihova ofenzivnog ili defenzivnog mandata; budući da se ostale kiberobrambene strukture među državama članicama znatno razlikuju i da su često rascjepkane; budući da su kiberobrana i odvraćanje aktivnosti kojima je najbolje pristupiti zajednički, na europskoj razini i u suradnji s našim partnerima i saveznicima, s obzirom na to da u njihovu operativnom području ne postoje ni nacionalne ni organizacijske granice; budući da su vojna i civilna kibersigurnost usko povezane i da je stoga potrebno više sinergije između civilnih i vojnih stručnjaka; budući da privatna poduzeća raspolažu znatnim stručnim znanjem u tom području zbog čega nastaju temeljne dvojbe u pogledu upravljanja i sigurnosti te u pogledu sposobnosti država da brane svoje građane;

N.	budući da postoji hitna potreba za jačanjem kapaciteta EU-a u području kiberobrane zbog nedostatka pravodobnog odgovora na promjene u području kibersigurnosti; budući da su brzi odgovor i odgovarajuća pripremljenost ključni elementi u osiguranju sigurnosti u tom području;

budući da su i stalna strukturirana suradnja (PESCO) i europski obrambeni fond (EDF) dovoljno opsežne nove inicijative unutar kojih se može promicati ekosustav kojim se mogu pružiti prilike za MSP-ove i novoosnovana poduzeća te uspostaviti projekti suradnje u području kiberobrane te će obje doprinositi formiranju regulatornog i institucijskog okvira;

P.	budući da su se države članice koje sudjeluju u PESCO-u obvezale zajamčiti da će se suradnja u području kiberobrane (primjerice razmjena informacija, osposobljavanje i operativna potpora) i dalje pojačavati;

Q.	budući da su među sedamnaest projekata odabranih za PESCO dva u području kiberobrane;

budući da se u okviru EDF-a treba pružiti potpora globalnoj konkurentnosti i inovativnosti europske obrambene industrije ulaganjem u digitalne i kibertehnologije, ali i olakšati razvoj pametnih rješenja tako što će se MSP-ovima i novoosnovanim poduzećima dati mogućnost sudjelovanja u tim nastojanjima;

budući da je Europska obrambena agencija (EDA) pokrenula niz projekata kojima bi se trebale zadovoljiti potrebe država članica u pogledu razvoja kapaciteta za kiberobranu, među ostalim i projekte u području obrazovanja i osposobljavanja, kao što su Platforma za koordinaciju osposobljavanja i vježbi u području kiberobrane (CD TEXP), objedinjavanje zahtjeva za potporu osposobljavanju i vježbama u području kiberobrane (DePoCyTE) i projekt kiberpoligona;

T.	budući da postoje i drugi aktualni projekti na temu informiranosti o stanju, detekcije zloćudnog softvera i razmjene informacija (Platforma za razmjenu podataka o zloćudnom softveru (MISP) i Višeagentski sustav za otkrivanje naprednih kontinuiranih prijetnji (MASFAD));

U.	budući da su potrebe za izgradnjom kapaciteta i osposobljavanjem u području kiberobrane znatne i da se sve više povećavaju te da se na njih najučinkovitije može odgovoriti suradnjom na razini EU-a i NATO-a;

budući da se misije i operacije u okviru ZSOP-a, kao i svi moderni organizacijski pothvati, snažno oslanjaju na funkcioniranje IT sustava; budući da kiberprijetnje misijama i operacijama u okviru ZSOP-a mogu biti prisutne na različitim razinama, od taktičke (razina misija i operacija u okviru ZSOP-a) i operativne (mreže EU-a) do šire razine globalne IT infrastrukture;

budući da se sustavi za zapovijedanje i upravljanje, razmjenu informacija i logistiku temelje i na klasificiranoj i neklasificiranoj IT infrastrukturi, osobito na taktičkoj i operativnoj razini; budući da su ti sustavi privlačni ciljevi za zlonamjerne aktere koji bi htjeli napasti misije; budući da bi kibernapadi mogli imati ozbiljne posljedice na infrastrukturu EU-a; budući da bi osobito napad na energetsku infrastrukturu EU-a ostavio ozbiljne posljedice pa ona stoga mora biti zaštićena;

budući da je jasno da bi se kiberobrana trebala propisno razmatrati kao čimbenik u svim fazama postupka planiranja misija i operacija ZSOP-a, da zahtijeva stalno praćenje i da se za njezinu potpunu integraciju u planiranje misija i kontinuirano pružanje nužne ključne potpore na raspolaganje moraju staviti odgovarajući kapaciteti;

budući da je mreža Europske akademije za sigurnost i obranu jedini europski pružatelj usluga u području osposobljavanja za strukture, misije i operacije ZSOP-a; budući da će se prema sadašnjim planovima njezina uloga u objedinjavanju europskih kapaciteta za osposobljavanje u kiberdomeni znatno unaprijediti;

Z.	budući da je u izjavi sa sastanka na vrhu NATO-a u Varšavi 2016. kiberprostor priznat kao operativna domena unutar koje se NATO mora jednako učinkovito braniti kao što to čini u zraku, na kopnu i na moru;

AA.

budući da EU i NATO doprinose poboljšanju kapaciteta za kiberobranu država članica, posredstvom istraživanja s dvojnom namjenom i posredstvom projekata koje koordiniraju EDA i NATO, te poboljšanjem kiberotpornosti država članica pružanjem potpore preko Agencije EU-a za mrežnu i informacijsku sigurnost (ENISA);

AB.

budući da je 2014. NATO ustanovio kibersigurnosne operacije kao dio svoje zajedničke obrane, a 2016. kiberprostor proglasio operativnom domenom zajedno s kopnom, zrakom i morem; budući da su EU i NATO partneri koji se dopunjuju u pogledu jačanja kapaciteta kiberotpornosti i kiberobrane; budući da su kibersigurnost i kiberobrana već među najsnažnijim stupovima suradnje između tih dviju organizacija, ali i kritična područja u kojima svaka od tih organizacija ima jedinstvene kapacitete; budući da su EU i NATO u svojoj zajedničkoj izjavi od 8. srpnja 2016. postigli dogovor o opsežnom planu suradnje; budući da se četiri od 42 prijedloga za tješnju suradnju odnose na kibersigurnost i kiberobranu, dok se dio drugih prijedloga odnosi na rješavanje hibridnih prijetnji u širem smislu; budući da je navedeno dopunjeno daljnjim prijedlogom o kibersigurnosti i kiberobrani predstavljenim 5. prosinca 2017.;

AC.

budući da je UN-ova skupina vladinih stručnjaka za informacijsku sigurnost zaključila posljednji krug rasprava; budući da su, iako ovoga puta nije bilo moguće pripremiti konsenzualno izvješće 2017., izvješća iz 2015. i 2013. na snazi, kao i priznanje da je postojeće međunarodno pravo, a posebno Povelja Ujedinjenih naroda, primjenjivo i od ključne važnosti za očuvanje mira i stabilnosti te za promicanje otvorenog, sigurnog, mirnog i pristupačnog IKT okruženja;

AD.

budući da se u nedavno uspostavljenom okviru za zajednički diplomatski odgovor EU-a na zlonamjerne kiberaktivnosti („alati za kiberdiplomaciju”), kojemu je cilj razviti kapacitete EU-a i država članica kako bi se time utjecalo na ponašanje potencijalnih agresora, unutar ZVSP-a predviđa primjena razmjernih mjera, uključujući restriktivne mjere;

AE.

budući da je više državnih aktera, između ostalih Rusija, Kina i Sjeverna Koreja, ali i nedržavni akteri (uključujući skupine organiziranog kriminala) koje su nadahnule, unajmile ili sponzorirale države, sigurnosne službe i privatna poduzeća, bilo uključeno u zlonamjerne kiberaktivnosti radi postizanja političkih, gospodarskih i sigurnosnih ciljeva, među kojima su bili napadi na ključnu infrastrukturu, kiberšpijunaža i masovno praćenje građana EU-a, pomaganje u kampanjama dezinformiranja i širenju zloćudnog softvera (Wannacry i NotPetya itd.), ograničavanje pristupa internetu i funkcionalnosti IT sustava; budući da se tim aktivnostima zanemaruje i krši međunarodno pravo, ljudska prava i temeljna prava EU-a i ugrožava demokracija, sigurnost, javni red i strateška autonomija EU-a te bi stoga trebale dovesti do zajedničkog odgovora EU-a, primjerice korištenja okvira za zajednički diplomatski odgovor EU-a, što uključuje restriktivne mjere predviđene u alatu EU-a za kiberdiplomaciju, kao što su u slučaju privatnih poduzeća kazne i ograničavanje pristupa unutarnjem tržištu;

AF.

budući da su takvi sveobuhvatni napadi na IKT infrastrukturu dosad već nekoliko puta izvršeni, među ostalim u Estoniji 2007. i u Gruziji 2008. godine te da se trenutačno gotovo svakoga dana provode u Ukrajini; budući da se ofenzivni kiberkapaciteti na dosad nezabilježenoj razini koriste i protiv država članica EU-a i NATO-a;

AG.

budući da su kibersigurnosne tehnologije relevantne i u vojnoj i u civilnoj domeni tehnologije „dvojne namjene”kojima se pružaju brojne mogućnosti za razvijanje sinergija između civilnih i vojnih aktera u više područja, kao što su enkripcija, alati za upravljanje sigurnošću i ranjivostima te otkrivanje i sprečavanje neovlaštenog pristupa;

AH.	budući da će razvoj kibertehnologije tijekom sljedećih godina utjecati na nova područja, kao što su umjetna inteligencija, internet stvari, robotika i mobilni uređaji, te da bi svi ti elementi mogli imati sigurnosne implikacije u području obrane;

AI.	budući da bi kiberzapovjedništva koja je uspostavilo više država članica mogla dati znatan doprinos zaštiti ključne civilne infrastrukture i budući da je znanje u području kiberobrane često jednako korisno i u civilnoj domeni;

Razvoj kapaciteta za kiberobranu i odvraćanje

naglašava da bi zajednička kiberobrambena politika i snažan kapacitet za kiberobranu trebali biti temeljni elementi razvoja Europske obrambene unije;

pozdravlja inicijativu Komisije da se donese kibersigurnosni paket kojim bi se potaknuli otpornost te sposobnost odvraćanja i obrane EU-a u kiberprostoru;

podsjeća na to da kiberobrana ima i vojnu i civilnu dimenziju i da to znači da su potrebni integrirani politički pristup i tijesna suradnja među vojnim i civilnim dionicima;

poziva na usklađen razvoj kiberkapaciteta u svim institucijama i tijelima EU-a, kao i u državama članicama, te na pružanje potrebnih političkih i praktičnih rješenja za prevladavanje preostalih političkih, zakonodavnih i organizacijskih prepreka suradnji u području kiberobrane; smatra da su redoviti i pojačani dijalog i suradnja među relevantnim javnim akterima u području kiberobrane, na razini EU-a i na nacionalnoj razini, ključni;

snažno naglašava da bi, radi jamčenja najveće moguće razine učinkovitosti, kapacitete za kiberobranu država članica trebalo staviti u središte interesa i od početka što više integrirati u okviru Europske obrambene unije u nastajanju; potiče stoga države članice na tijesnu suradnju tijekom razvoja pojedinačne kiberobrane, uz korištenje jasnim planom, čime će doprinijeti procesu kojim koordiniraju Komisija i Europska služba za vanjsko djelovanje (ESVD) i EDA radi pojednostavnjenja struktura za kiberobranu u državama članicama, hitne provedbe dostupnih kratkoročnih mjera i poticanja razmjene stručnoga znanja; stajališta je da bismo za kritične informacije i infrastrukturu trebali razviti sigurnu europsku mrežu; svjestan je da je razvijena sposobnost utvrđivanja odgovornosti za kibernapade ključan element djelotvorne kiberobrane i sposobnosti odvraćanja kibernapada te da bi za djelotvornu prevenciju bilo potrebno razviti znatno dodatno tehnološko stručno znanje; poziva države članice da povećaju financijske i ljudske resurse, posebno kad je riječ o kiberforenzičkim stručnjacima, kako bi se poboljšalo utvrđivanje odgovornosti za kibernapade; ističe da bi se takva suradnja trebala provoditi i jačanjem ENISA-e;

svjestan je da za mnoge države članice vlastiti kapaciteti za kiberobranu predstavljaju temelj nacionalne sigurnosne strategije i ključan element nacionalnog suvereniteta; naglašava, međutim, da je zbog bezgranične prirode kiberprostora red veličine i znanje potrebno za istinski sveobuhvatne i djelotvorne snage kojima bi se zajamčilo ostvarenje cilja strateške autonomije EU-a u kiberprostoru iznad mogućnosti bilo koje države članice pojedinačno, pa je stoga nužan žustar i koordiniran odgovor svih država članica na razini EU-a; u tom kontekstu napominje da se EU i države članice u pogledu razvoja tih snaga nalaze pod vremenskim pritiskom i da je potrebno djelovati bez odgode; napominje da je zbog inicijativa kao što je jedinstveno digitalno tržište EU na dobrom putu da preuzme vodeću ulogu u razvoju europskih strategija za kiberobranu; podsjeća da se u razvoju kiberobrane na razini EU-a mora jačati kapacitet EU-a za obranu; u tom pogledu pozdravlja činjenicu da se predlaže stalan mandat i ojačana uloga ENISA-e;

u tom smislu potiče države članice da okvir koji pružaju PESCO i EDF u najvećoj mogućoj mjeri iskoriste za podnošenje prijedloga o projektima suradnje;

prima na znanje naporan rad EU-a i država članica u području kiberobrane; posebno skreće pozornost na projekte EDA-e u području kiberpoligona za obuku, na strateški plan istraživanja u području kiberobrane i na razvoj mobilnih paketa za prepoznavanje kibersituacije namijenjenih zapovjedništvima;

pozdravlja kiberprojekte koji će biti pokrenuti u okviru PESCO-a, posebno Platformu za razmjenu informacija o odgovoru na kiberprijetnje i Timove za brz odgovor na kiberincidente i uzajamnu pomoć u području kibersigurnosti; naglašava da su ta dva projekta usmjerena na kiberobrambenu politiku koja se oslanja na razmjenu informacija o kiberprijetnjama putem mrežne platforme država članica i na osnivanje timova za brz odgovor na kiberincidente, čime će se državama članicama omogućiti da jedna drugoj pomognu ostvariti višu razinu kiberotpornosti i zajednički otkriju, prepoznaju i riješe kiberprijetnje; poziva Komisiju i države članice da, na temelju projekata nacionalnih timova za brz odgovor na kiberincidente i uzajamnu pomoć u području kibersigurnosti u okviru PESCO-a, uspostave europski tim za brz odgovor sa zadaćom koordinacije, otkrivanja i sprečavanja kolektivnih kiberprijetnji u svrhu potpore naporima država članica sudionica;

10.

napominje da kapacitet EU-a za pripremu projekata u području kiberobrane ovisi o upravljanju tehnologijom, opremom, uslugama i podacima te postupanju s njima i o njegovu oslanjanju na bazu pouzdanih industrijskih dionika;

11.

podsjeća da je jedan od ciljeva napora koji se ulažu u poboljšanje homogenosti sustava za zapovijedanje taj da se zajamči da raspoloživa sredstva zapovijedanja budu interoperabilna s onima zemalja Atlantskoga saveza koje nisu članice EU-a i onima povremenih partnera, te da se zajamči neometana razmjena informacija radi ubrzanja odlučivanja i očuvanja kontrole informacija u kontekstu kiberrizika;

12.

preporučuje da se iznađe način da se djeluje komplementarno projektima pametne obrane NATO-a (primjerice projektu multinacionalnog razvoja kapaciteta za kiberobranu, platformi za razmjenu podataka o zloćudnom softveru (MISP) i multinacionalnom obrazovanju i osposobljavanju u području kiberobrane (MNCDE&T));

13.

uviđa razvoj koji se ostvaruje u područjima poput nanotehnologije, umjetne inteligencije, obrade velikih količina podataka, e-otpada i napredne robotike; poziva države članice i EU da posebnu pozornost obrate na eventualnu zlouporabu u tim područjima od strane neprijateljskih državnih aktera i organiziranih kriminalnih skupina; poziva na razvoj osposobljavanja i izgradnju kapaciteta radi zaštite od sofisticiranih kriminalnih radnji poput složenih slučajeva krađe identiteta i krivotvorenja robe;

14.

naglašava da je potrebno više jasnoće u pogledu nazivlja u području sigurnosti u kiberprostoru, kao i sveobuhvatan i integriran pristup i zajednički napori za suprotstavljanje hibridnim i kiberprijetnjama, otkrivanje i iskorjenjivanje utočišta terorista i kriminalaca, tako da se pojača i poveća razmjena informacija između EU-a i agencija EU-a poput Europola, Eurojusta, EDA-e i ENISA-e;

15.

ističe sve veću ulogu umjetne inteligencije u kibernapadima i kiberobrani; potiče EU i države članice da obrate posebnu pozornost na to područje, i tijekom istraživanja i tijekom razvoja konkretnih kiberobrambenih kapaciteta;

16.

snažno ističe da bi prilikom korištenja bespilotnih letjelica, bez obzira na to jesu li one naoružane ili ne, trebalo poduzeti dodatne mjere kako bi se smanjila njihova eventualna izloženost kibernapadima;

Kiberobrana misija i operacija u okviru ZSOP-a

17.

naglašava da kiberobranu treba smatrati operativnim zadatkom u sklopu misija i operacija ZSOP-a te da je treba integrirati u sve postupke planiranja ZSOP-a, kako bi se zajamčilo da se kibersigurnosti stalno posvećuje pozornost tijekom cijelog postupka planiranja i time smanji izloženost kibernapadima;

18.

svjestan je da planiranje uspješne misije ili operacije u okviru ZSOP-a pretpostavlja znatno stručno znanje u području kiberobrane i sigurnu IT infrastrukturu i mreže, i na razini operativnog zapovjedništva i na razini same misije, kako bi se mogla provesti iscrpna procjena prijetnji i pružiti odgovarajuća zaštita na terenu; poziva ESVD i države članice u kojima su smještena zapovjedništva operacija u okviru ZSOP-a da poboljšaju stručna znanja u području kiberobrane koja pružaju u misijama i operacijama EU-a; napominje da postoji granica do koje bilo koja misija u okviru ZSOP-a može biti spremna zaštititi se od kibernapada;

19.

naglašava da sve planiranje misija i operacija u okviru ZSOP-a mora biti popraćeno iscrpnom procjenom razine kiberprijetnji; napominje da taksonomija prijetnji koju je pripremila ENISA pruža odgovarajući obrazac za te procjene; preporučuje da se u zapovjedništvima misija ZSOP-a uspostave kapaciteti za procjenu kiberotpornosti;

20.

osobito je svjestan toga da je kiberotisak i površinu izloženu napadu misija u okviru ZSOP-a važno svesti na najmanju, nužnu mjeru; potiče osobe uključene u planiranje da to uzimaju u obzir od samog početka postupka planiranja;

21.

svjestan je da je analiza EDA-e o potrebi osposobljavanja pokazala da među donositeljima odluka postoji izražen manjak vještina i sposobnosti u području kiberobrane, i to ne samo u državama članicama, i pozdravlja inicijative EDA-e u pogledu tečajeva u državama članicama za donositelje odluka na visokim položajima u svrhu potpore planiranju misija i operacija u okviru ZSOP-a;

Obrazovanje i osposobljavanje u području kiberobrane

22.

napominje da bi usmjereno okružje za obrazovanje i osposobljavanje u pogledu kiberobrane u EU-u znatno ublažilo prijetnje i poziva EU i države članice da pojačaju suradnju u obrazovanju, osposobljavanju i vježbama;

23.

čvrsto podržava program vojnog Erasmusa i druge inicijative za zajedničko osposobljavanje i razmjenu usmjerene na poboljšanje interoperabilnosti oružanih snaga država članica i razvoj zajedničke strateške kulture posredstvom povećane razmjene mladog vojnog osoblja, imajući na umu da je takva interoperabilnost nužna među svim državama članicama i saveznicima u NATO-u; no smatra da bi razmjene u smislu osposobljavanja i obrazovanja u području kiberobrane trebale nadilaziti tu inicijativu i obuhvaćati vojno osoblje svih dobi i svih položaja te studente iz svih akademskih studijskih centara u području kibersigurnosti;

24.

naglašava da postoji potreba za većim brojem stručnjaka u području kiberobrane; poziva države članice da olakšaju suradnju između civilnih akademskih ustanova i vojnih akademija kako bi se premostio taj jaz radi stvaranja više mogućnosti u području obrazovanja i osposobljavanja o kiberobrani te da namijene više sredstava za specijalizirano osposobljavanje za kiberoperacije, što uključuje i umjetnu inteligenciju; poziva vojne akademije da u svoje kurikule uvrste obrazovanje o kiberobrani, čime će se pomoći povećanju baze kibertalenata dostupnih za potrebe misija u okviru ZSOP-a;

25.

poziva sve države članice da u dovoljnoj mjeri i proaktivno obavještavaju i savjetuju poduzeća, škole i građane te podižu njihovu razinu osviještenosti o kibersigurnosti i glavnim digitalnim prijetnjama; u tom pogledu pozdravlja kibervodiče kao alat za usmjeravanje građana i organizacija k boljoj strategiji kibersigurnosti, za unapređenje znanja o kibersigurnosti i za poboljšanje kiberotpornosti na svim razinama;

26.

napominje da se države članice, s obzirom na potrebu za većom specijalizacijom osoblja, ne bi trebale usredotočiti samo na zapošljavanje stručnog osoblja oružanih snaga nego i na zadržavanje potrebnih stručnjaka;

27.

pozdravlja činjenicu da je 11 država članica (Austrija, Belgija, Estonija, Finska, Grčka, Irska, Latvija, Nizozemska, Njemačka, Portugal i Švedska) koje sudjeluju u projektu Saveza kiberpoligona implementiralo prvi od četiri projekta kiberobrane pokrenuta u okviru plana EDA-e za udruživanje i dijeljenje; poziva ostale države članice da se pridruže toj inicijativi; poziva države članice da promiču veće uzajamno stavljanje na raspolaganje virtualnih kapaciteta za osposobljavanje u području kiberobrane i kiberpoligona za obuku; napominje da bi se u tom pogledu trebala razmotriti uloga ENISA-e i njezina stručnog znanja;

28.

smatra da se takvim inicijativama doprinosi kvaliteti obrazovanja u području kiberobrane na razini EU-a, a posebno uspostavom sveobuhvatnih tehničkih platformi i europske zajednice stručnjaka; smatra da europske oružane snage mogu proširiti svoju atraktivnost pružanjem sveobuhvatnog osposobljavanja u području kiberobrane kako bi privukle i zadržale kibertalente; naglašava potrebu da se utvrde nedostaci i u računalnim sustavima država članica i u računalnim sustavima institucija EU-a; priznaje da je ljudska pogreška jedan od najčešće identificiranih nedostataka kibersigurnosnih sustava te stoga poziva da se organiziraju redovite obuke za vojno i civilno osoblje koje radi za institucije EU-a;

29.

poziva EDA-u da što prije pokrene Platformu za koordinaciju osposobljavanja i vježbi u području kiberobrane (CD TEXP) radi pružanja potpore Savezu kiberpoligona uz stavljanje naglaska na jačanje suradnje u pogledu usklađenih zahtjeva, poticanje istraživanja i tehnoloških inovacija u području kiberobrane te kolektivno pomaganje trećim zemljama u izgradnji njihovih kapaciteta za stvaranje otpornosti u području kiberobrane; poziva Komisiju i države članice da dopune te inicijative posebnim europskim centrom izvrsnosti za osposobljavanje u području kiberobrane kako bi se zaposlenicima koji najviše obećavaju pružilo stručno osposobljavanje kao potpora kiberosposobljavanju država članica sudionica;

30.

pozdravlja osnivanje Platforme za obrazovanje, osposobljavanje i vježbe te evaluaciju u području kiberobrane (ETEE), u okviru Europske akademije za sigurnost i obranu, radi unapređenja prilika za osposobljavanje i obrazovanje u državama članicama;

31.

potiče više razmjena o informiranosti o stanju posredstvom simulacijskih kibervježbi i koordiniranja napora za razvoj zasebnih kapaciteta radi postizanja veće interoperabilnosti te boljeg sprečavanja budućih napada i reagiranja na njih; poziva na provođenje takvih projekata sa saveznicima NATO-a, oružanim snagama država članica EU-a i drugim partnerima koji imaju bogato iskustvo u borbi protiv kibernapada kako bi se razvila operativna spremnost, zajednički postupci i norme za sveobuhvatno suočavanje s raznim kiberprijetnjama; u tom pogledu pozdravlja sudjelovanje EU-a u kibervježbama kao što je Vježba kibernapada i kiberobrane (CODE);

32.

podsjeća da je za otporan kiberprostor nužna besprijekorna kiberhigijena; poziva sve javne i privatne dionike da provode redovna osposobljavanja o kiberhigijeni za sve članove osoblja;

33.

preporučuje povećanje razmjene stručnoga znanja i izvučenih pouka među oružanim snagama, policijskim snagama i drugim državnim tijelima država članica koja aktivno sudjeluju u borbi protiv kiberprijetnji;

Suradnja EU-a i NATO-a u području kiberobrane

34.

ponavlja da na temelju zajedničkih vrijednosti i strateških interesa EU i NATO imaju posebnu odgovornost i sposobnost da se učinkovitije i u uskoj suradnji suoče sa sve većim izazovima u području kibersigurnosti i kiberobrane tražeći moguću komplementarnost, izbjegavajući dupliciranje i uvažavajući njihove zasebne odgovornosti;

35.

poziva Vijeće da u suradnji s drugim relevantnim institucijama i strukturama EU-a razmotri načine što skorijeg pružanja potpore na razini Unije za integriranje kiberdomene u vojne doktrine država članica na usklađen način i u bliskoj suradnji s NATO-om;

36.

poziva na provođenje već dogovorenih mjera; poziva na utvrđivanje novih inicijativa za jačanje suradnje između EU-a i NATO-a, vodeći pritom računa i o mogućnostima za suradnju u okviru NATO-ova Centra izvrsnosti za suradnju u području kiberobrane (CCD COE) i Komunikacijske i informacijske akademije NATO-a, kojima se nastoje povećati kapaciteti za osposobljavanje o kiberobrani u području IT sustava i kibersustava, i u pogledu softvera i u pogledu hardvera; napominje da bi to moglo obuhvatiti dijalog s NATO-om o mogućnosti da EU pristupi Centru kako bi se povećala komplementarnost i suradnja; pozdravlja činjenicu da je nedavno osnovan Europski centar izvrsnosti za suzbijanje hibridnih prijetnji; apelira na relevantne institucije i saveznike da redovito raspravljaju o svojim aktivnostima kako bi se izbjegla preklapanja i potaknuo koordinirani pristup kiberobrani; smatra da je na temelju uzajamnog povjerenja ključno poticati razmjenu informacija o kiberprijetnjama među državama članicama EU-a i s NATO-om;

37.

uvjeren je da je pojačana suradnja između EU-a i NATO-a u području kiberobrane važna i korisna kao sredstvo za sprečavanje, otkrivanje i odvraćanje od kibernapada; poziva stoga obje organizacije da pojačaju suradnju i koordinaciju na operativnoj razini te da ulože veće napore u izgradnju zajedničkih kapaciteta, posebno u obliku zajedničkih vježbi i osposobljavanja civilnog i vojnog osoblja u području kiberobrane te sudjelovanjem država članica EU-a u projektima pametne obrane NATO-a; smatra ključnim da EU i NATO pojačaju razmjenu informacija kako bi se omogućilo utvrđivanje službene odgovornosti za kibernapade i zatim nametanje restriktivnih sankcija onima koji su za njih odgovorni; apelira na obje organizacije da uže surađuju i u pogledu kiberaspekata upravljanja krizama;

38.

pozdravlja razmjenu koncepata za integraciju zahtjeva i normi kiberobrane u planiranje i provođenje misija i operacija radi poticanja interoperabilnosti i izražava nadu da će nakon toga uslijediti veća suradnja u operativnom smislu radi jamčenja aspekta kiberobrane u okviru pojedinačnih misija i usklađivanju operativnih pristupa;

39.

pozdravlja dogovor između tima za hitne računalne intervencije EU-a (CERT-EU) i NATO-ove službe za odgovor na računalne incidente (NCIRC) kojim se namjerava olakšati razmjena informacija, logistička potpora, zajedničke procjene prijetnji, stjecanje osoblja i razmjena najboljih praksi, a sve to kako bi se razvila sposobnost odgovaranja na prijetnje u realnom vremenu; naglašava da je važno poticati razmjenu informacija između timova CERT-EU i NCIRC-a i raditi na jačanju međusobnog povjerenja; smatra da postoji pretpostavka da bi informacije koje posjeduje CERT-EU mogle biti od koristi za istraživanje kiberobrane i za NATO te da bi te informacije stoga trebalo dijeliti uz uvjet da se osigura potpuna usklađenost sa zakonodavstvom EU-a o zaštiti podataka;

40.

pozdravlja suradnju između tih dviju organizacija u području kiberobrambenih vježbi; prima na znanje da su predstavnici EU-a sudjelovali na godišnjoj vježbi „Cyber Coalition”; potvrđuje da je sudjelovanje EU-a na 17. vježbi upravljanja kriznim situacijama NATO-a, u sklopu 17. usporedne i koordinirane vježbe (PACE), znak napretka, a posebno pozdravlja činjenicu da je bila uključena i kiberobrambena komponenta; potiče obje organizacije da pojačaju napore u tom području;

41.

potiče EU i NATO da organiziraju redovite vježbe na strateškoj razini na kojima bi sudjelovao najviši politički vrh obiju organizacija; u tom smislu pozdravlja estonsku vježbu EU CYBRID 2017, na kojoj je, prvi put na nekoj vježbi EU-a, sudjelovao glavni tajnik NATO-a;

42.

napominje da postoji znatan prostor za ambiciozniji i konkretniji program suradnje u području kiberobrane koji, u kontekstu konkretnih operacija, nadilazi konceptualnu razinu suradnje; potiče obje organizacije da konkretno i djelotvorno provedu sve što već postoji te da iznesu ambicioznije prijedloge prilikom sljedećeg preispitivanja Zajedničke izjave;

43.

pozdravlja kiberpartnerstvo između NATO-a i industrije uspostavljeno 2014. i traži sudjelovanje EU-a u zajedničkim nastojanjima toga partnerstva da se suradnja NATO-a i EU-a poveže s naporima vodećih predstavnika industrije kibertehnologije radi unapređenja kibersigurnosti stalnom suradnjom s posebnim naglaskom na osposobljavanju, vježbama i obrazovanju predstavnika NATO-a, EU-a i industrije, sudjelovanju EU-a i industrije u projektima pametne obrane NATO-a, suradničkom dijeljenju informacija i najboljih praksi za pripremljenost i oporavak između NATO-a, EU-a i industrije, ostvarenju zajednički razvijenih kapaciteta kiberobrane i suradničkim odgovorima na kiberincidente kad i ako je to potrebno;

44.

prima na znanje aktualni rad na Prijedlogu uredbe o izmjeni Uredbe o ENISA-i ((EU) br. 526/2013) i utvrđivanju europskog okvira za certificiranje i označivanje u području sigurnosti u IKT-u; poziva ENISA-u da potpiše sporazum s NATO-om kako bi se povećala njihova suradnja u praksi, uključujući razmjenu informacija i sudjelovanje u vježbama u području kiberobrane;

Međunarodne norme koje se primjenjuju u kiberprostoru

45.

traži veće uključivanje kapaciteta kiberobrane u ZVSP i vanjsko djelovanje EU-a i njegovih država članica kao međusektorsku zadaću te poziva na bolju koordinaciju kiberobrane između država članica EU-a, institucija EU-a, NATO-a, Ujedinjenih naroda, Sjedinjenih Američkih Država i drugih strateških partnera, posebno u pogledu pravila, normi i provedbenih mjera u kiberprostoru;

46.

žali zbog toga što UN-ova skupina vladinih stručnjaka (UNGGE) tijekom 2016./2017. ni nakon nekoliko mjeseci pregovora nije postigla novo suglasje o izvješću; podsjeća da, kako je potvrđeno u izvješću iz 2013., postojeće međunarodno pravo te posebno Povelja Ujedinjenih naroda, kojom se zabranjuje prijetnja ili uporaba sile protiv političke neovisnosti bilo koje države, uključujući prisilne kiberoperacije čija je svrha narušavanje tehničke infrastrukture nužne za provođenje službenih participativnih postupaka u drugoj državi, što obuhvaća izbore, vrijede i valja ih primjenjivati na kiberprostor; napominje da se u izvješću te skupine iz 2015. navodi niz normi za odgovorno ponašanje država, uključujući zabranu državama da provode, ili svjesno pružaju potporu za, kiberaktivnosti koje bi bile u suprotnosti s njihovim obvezama prema međunarodnim pravilima; poziva EU da preuzme vodeću ulogu u aktualnim i budućim raspravama o međunarodnim normama u kiberprostoru te u provedbi tih normi;

47.

ističe da je Talinski priručnik 2.0 relevantan kao temelj za raspravu i kao analiza toga kako se postojeće međunarodno pravo može primjenjivati na kiberprostor; poziva države članice da počnu analizirati i primjenjivati ono što su stručnjaci iznijeli u Talinskom priručniku te da se slože oko daljnjih normi međunarodnog ponašanja na dobrovoljnoj osnovi; posebno napominje da bi se svaka ofenzivna upotreba kiberkapaciteta trebala temeljiti na međunarodnom pravu;

48.

potvrđuje da se bezrezervno zalaže za otvoren, slobodan, stabilan i siguran kiberprostor u kojem se poštuju temeljne vrijednosti demokracije, ljudskih prava i vladavine prava te u kojem se međunarodni sporovi rješavaju na miran način na temelju Povelje UN-a i načela međunarodnoga prava; poziva države članice da promiču širu provedbu zajedničkog i sveobuhvatnog pristupa EU-a kiberdiplomaciji i postojećim kibernormama te da zajedno s NATO-om osmisle kriterije i definicije na razini EU-a o tome što je kibernapad kako bi se poboljšala sposobnost EU-a da brzo dogovori zajedničko stajalište nakon počinjenja radnje nezakonite sa stajališta međunarodnog prava u obliku kibernapada; izražava snažnu potporu provedbi dobrovoljnih, neobvezujućih normi za odgovorno ponašanje država u kiberprostoru, iz izvješća UN-ove skupine za 2015., koje će obuhvatiti poštovanje privatnosti i temeljnih prava građana te uspostavu regionalnih mjera za izgradnju povjerenja; u tom kontekstu podupire rad Svjetskoga povjerenstva za stabilnost kiberprostora na pripremi prijedloga normi i politika za jačanje međunarodne sigurnosti i stabilnosti te usmjeravanje odgovornoga ponašanja državnih i nedržavnih aktera u kiberprostoru; podupire prijedlog da državni i nedržavni akteri ne bi trebali provoditi ili svjesno dopuštati aktivnosti kojima se namjerno i znatno narušava opća dostupnost ili cjelovitost javne osnove interneta te stoga i stabilnost kiberprostora;

49.

uviđa da većinu tehnološke infrastrukture posjeduje ili njome upravlja privatni sektor te da je stoga za jamčenje otvorenog, slobodnog, stabilnog i sigurnog kiberprostora ključna bliska suradnja, savjetovanje i uključivanje privatnog sektora i skupina civilnog društva u okviru dijaloga s nizom dionika;

50.

uviđa da zbog poteškoća u provedbi bilateralni sporazumi među državama ne dovode uvijek do očekivanih rezultata; stoga smatra da je uspostava koalicija među skupinama zemalja koje dijele slična stajališta i koje su voljne ostvariti konsenzus djelotvoran način da se dopune napori s nizom dionika; naglašava važnost uloge lokalnih vlasti u procesu tehnoloških inovacija i razmjeni podataka kad je riječ o jačanju borbe protiv kriminala i terorističkih aktivnosti;

51.

pozdravlja činjenicu da je Vijeće donijelo okvir za zajednički diplomatski odgovor EU-a na zlonamjerne kiberaktivnosti, tzv. alate EU-a za kiberdiplomaciju; podupire mogućnost da EU poduzme restriktivne mjere protiv protivnika koji napadaju njegove države članice u kiberprostoru, uključujući uvođenje sankcija;

52.

poziva i na jasan proaktivan pristup kibersigurnosti i kiberobrani te na sveobuhvatno jačanje kiberdiplomacije kao međusektorske zadaće u vanjskoj politici EU-a te njezinih kapaciteta i instrumenata EU-a kako bi se djelotvorno osnažili norme i vrijednosti EU-a, a zainteresiranim stranama utro put za konsenzus o propisima, normama i provedbenim mjerama u globalnom kiberprostoru; napominje da se izgradnjom otpornosti u trećim zemljama doprinosi međunarodnom miru i sigurnosti, što u konačnici europske građane čini sigurnijima;

53.

smatra da su kibernapadi kao što su NotPetya i WannaCry ili vođeni s državnih položaja ili se provode uz znanje i odobrenje države; napominje da su ti kibernapadi, koji prouzročuju ozbiljne i trajne gospodarske štete kao i prijetnju životu, jasno kršenje međunarodnog prava i pravnih normi; stoga smatra da NotPetya i WannaCry predstavljaju kršenje međunarodnog prava za koje su odgovorne Ruska Federacija odnosno Sjeverna Koreja te bi te dvije zemlje trebalo suočiti s razmjernim i odgovarajućim odgovorima EU-a i NATO-a;

54.

traži da Europski centar za računalni kriminal koji se nalazi u sklopu Europola postane kontaktna točka za policijske odjele i vladine agencije posvećene računalnom kriminalu čija bi primarna odgovornost bila upravljanje obranom domena .eu i kritičnom infrastrukturom mreža u EU-u tijekom napada; ističe da bi takva kontaktna točka trebala biti ovlaštena i za razmjenu informacija i pružanje pomoći državama članicama;

55.

ističe važnost razvoja normi u pogledu privatnosti i sigurnosti, šifriranja, govora mržnje, dezinformacija i terorističkih prijetnji;

56.

preporučuje da svaka država članica EU-a prihvati obveze pružanja pomoći svim ostalim državama članicama nad kojima se provodi kibernapad i da zajamči nacionalnu odgovornost u kiberprostoru u uskoj suradnji s NATO-om;

Civilno-vojna suradnja

57.

poziva sve dionike da unaprijede partnerstva za prijenos znanja, provedu odgovarajuće poslovne modele i razviju povjerenje između poduzeća i civilnih i vojnih krajnjih korisnika te da poboljšaju prijenos akademskog znanja u praktična rješenja, kako bi se stvorile sinergije i kako bi se rješenja mogla prenositi između civilnih i vojnih tržišta – u osnovi jedinstveno europsko tržište za sigurnosne i kibersigurnosne proizvode, na temelju transparentnih procedura i poštujući pravo EU-a i međunarodno pravo, a kako bi se očuvala i ojačala strateška autonomija EU-a; ističe ključnu ulogu privatnih poduzeća u području kibersigurnosti za rano upozoravanje i utvrđivanje odgovornosti za kibernapade;

58.

snažno ističe važnost istraživanja i razvoja, posebno u svjetlu visokih sigurnosnih zahtjeva na obrambenom tržištu; poziva EU i države članice da u praksi daju snažniju potporu europskoj kibersigurnosnoj industriji i drugim bitnim gospodarskim dionicima, smanje birokratska opterećenja, posebno za mala i srednja poduzeća te inovativna novoosnovana poduzeća (koja su ključni izvori inovativnih rješenja u području kiberobrane), i da promiču tješnju suradnju s akademskim istraživačkim organizacijama i drugim velikim dionicima kako bi se smanjila ovisnost o kibersigurnosnim proizvodima koji ne potječu iz EU-a i uspostavio strateški lanac opskrbe unutar EU-a radi jačanja njegove strateške autonomije; ističe da bi u tom smislu vrijedan doprinos mogao pružiti Europski razvojni fond i drugi instrumenti u okviru višegodišnjeg financijskog okvira (VFO);

59.

potiče Komisiju da integrira elemente kiberobrane u mrežu europskih centara za stručnost i istraživanje u području kibersigurnosti, i radi pružanja dostatnih sredstava za kiberkapacitete i kibertehnologiju s dvojnom namjenom u sljedećem VFO-u;

60.

napominje da je zaštita kritične javne i ostale civilne infrastrukture, posebno informacijskih sustava i podataka povezanih s njima, ključan obrambeni zadatak za države članice, a posebno za tijela zadužena za sigurnost informacijskih sustava, i da bi on trebao biti ili u nadležnosti nacionalnih struktura za kiberobranu ili u nadležnosti tih tijela; naglašava da će u tu svrhu biti potrebno razviti povjerenje i što tješnju suradnju između vojnih aktera, agencija za kiberobranu, drugih relevantnih tijela i predmetnih industrijskih sektora, što se može postići samo jasnim utvrđivanjem dužnosti, uloga i odgovornosti civilnih i vojnih aktera te potiče sve dionike da to uzmu u obzir u svojim postupcima planiranja; poziva na veću prekograničnu suradnju u provedbi zakona koji se odnose na razbijanje zlonamjernih kiberaktivnosti uz puno poštovanje zakonodavstva EU-a o zaštiti podataka;

61.

traži od svih država članica da svoje nacionalne strategije kibersigurnosti usredotoče na zaštitu informacijskih sustava i povezanih podataka te da zaštitu te važne infrastrukture smatraju dijelom svojih dužnosti; snažno potiče države članice da donose i provode strategije, smjernice i instrumente koji osiguravaju razumnu razinu zaštite od prijetnje čiji je stupanj moguće razumno utvrditi, pri čemu troškovi i opterećenje u vezi sa zaštitom trebaju biti razmjerni vjerojatnoj šteti koja prijeti ugroženim stranama; poziva države članice da poduzmu odgovarajuće mjere kako bi pravne osobe na svojem području sudske nadležnosti obvezale na zaštitu osobnih podataka kojima raspolažu;

62.

uviđa da bi u promjenjivom okruženju kiberprijetnji mogla biti potrebna snažnija i više strukturirana suradnja s policijskim snagama, osobito u nekim ključnim područjima, primjerice pri praćenju prijetnji u naslovima kao što su kiberdžihad, kiberterorizam, radikalizacija na internetu i financiranje ekstremističkih ili radikalnih organizacija;

63.

potiče blisku suradnju među agencijama EU-a kao što su EDA, ENISA, Europski centar za računalni kriminal u međusektorskom pristupu kako bi se promicale sinergije i izbjegla preklapanja;

64.

poziva Komisiju da izradi plan za koordinirani pristup europskoj kiberobrani uključujući ažuriranje političkog okvira EU-a za kiberobranu, kako bi se zajamčilo da taj okvir i dalje bude prikladan kao relevantni politički mehanizam za ispunjenje ciljeva EU-a u području kiberobrane, u bliskoj suradnji s državama članicama, EDA-om, Parlamentom i ESVD-om; napominje da taj proces mora biti dio šireg strateškog pristupa ZSOP-u;

65.

poziva na izgradnju kapaciteta u području kibersigurnosti u okviru razvojne suradnje, kao i na stalno obrazovanje i osposobljavanje u pogledu osviještenosti o kiberprostoru, uzimajući u obzir da će u sljedećim godinama milijuni novih korisnika pristupiti internetu, i to većinom u zemljama u razvoju, čime će se ojačati otpornost zemalja i društava u pogledu kiberprijetnji i hibridnih prijetnji;

66.

poziva na međunarodnu suradnju i multilateralne inicijative za izgradnju strogih okvira kiberobrane i kibersigurnosti za suprotstavljanje talačkog položaja države zbog korupcije, financijskih prijevara, pranja novca, financiranja terorizma, te kako bi se riješili izazovi koje predstavljaju kiberterorizam i kriptovalute te ostali alternativni načini plaćanja;

67.

napominje da se kibernapadi kao što je NotPetya brzo šire i tako prouzročuju neselektivnu štetu, osim ako postoji opća otpornost na globalnoj razini; smatra da bi osposobljavanje i obrazovanje u području kiberobrane trebalo biti dijelom vanjskog djelovanja EU-a i da se izgradnjom kiberotpornosti u trećim zemljama doprinosi međunarodnom miru i sigurnosti, što u konačnici europske građane čini sigurnijima;

Institucionalno jačanje

68.

poziva države članice na ambiciozniju suradnju u kiberdomeni u okviru PESCO-a; predlaže da države članice pokrenu nove kooperacijske programe u kiberprostoru u okviru PESCO-a radi pružanja potpore za brzo i učinkovito planiranje, zapovijedanje i kontrolu sadašnjih i budućih operacija i misija EU-a; napominje da bi to trebalo dovesti do bolje koordinacije operativnih kapaciteta u kiberprostoru i da može dovesti do razvoja zajedničkog zapovjedništva kiberobranom kada Europsko vijeće tako odluči;

69.

ponavlja svoj poziv državama članicama i potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici da predstave bijelu knjigu EU-a o sigurnosti i obrani; poziva države članice i potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu da kiberobranu i odvraćanje od kibernapada postave kao kamen temeljac bijele knjige kojom će se obuhvatiti i zaštita kiberdomene za operacije utvrđene u članku 43. UEU-a i zajednička obrana utvrđena u članku 42. stavku 7. UEU-a;

70.

napominje da bi novi kooperacijski program u kiberprostoru u okviru PESCO-a trebalo voditi i visokorangirano vojno i civilno osoblje iz svake države članice, na temelju sustava rotacije, i odgovarati ministrima obrane EU-a u formatu PESCO-a i potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici kako bi se poticala načela povjerenja među državama članicama i institucijama i agencijama EU-a pri razmjeni informacija i obavještajnih podataka;

71.

ponavlja svoj poziv na stvaranje Vijeća EU-a za obranu na temelju postojećeg ministarskog upravnog odbora EDA-e i formata PESCO-a koji čine ministri obrane EU-a kako bi se zajamčilo uspostavljanje prioriteta, operacionalizacija resursa te učinkovita suradnja i integracija među državama članicama;

72.

podsjeća na potrebu da se zajamči održavanje, ili čak i povećanje, Europskog fonda za obranu u sljedećem VFO-u s dostatnim proračunom izdvojenim za kiberobranu;

73.

traži da se povećaju resursi za modernizaciju i usmjeravanje kibersigurnosti i širenje obavještajnih podataka između ESVD-a/Obavještajnog i situacijskog centra Europske unije, Vijeća i Komisije;

Javno-privatna partnerstva

74.

svjestan je da privatna poduzeća imaju ključnu ulogu u sprečavanju, otkrivanju, obuzdavanju i odgovaranju na incidente u području kibersigurnosti, ne samo kao pružatelji tehnologije nego i pružatelji usluga koje nisu dio IT-a;

75.

svjestan je uloge privatnog sektora u sprečavanju, otkrivanju, obuzdavanju i odgovaranju na incidente u području kibersigurnosti zajedno s njegovom ulogom u poticanju inovacija u području kiberobrane te stoga poziva na pojačanu suradnju s privatnim sektorom kako bi se osigurali zajednički uvidi u zahtjeve EU-a i NATO-a i pomoć u pronalaženju zajedničkih rješenja;

76.

poziva EU da provede sveobuhvatnu reviziju softvera, IT-a i komunikacijske opreme i infrastrukture koja se koristi u institucijama kako bi se isključili potencijalno opasni programi i uređaji te zabranili oni koji su potvrđeni kao zlonamjerni, kao što je Kaspersky Lab;

o o

77.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Europskom vijeću, Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, agencijama EU-a u području obrane i kibersigurnosti, glavnom tajniku NATO-a te nacionalnim parlamentima država članica.

(1) Cambridge University Press, veljača 2017., ISBN 9 781 316 822 524, https://doi.org/10.1017/9781316822524.

(2) SL L 194, 19.7.2016., str. 1.

(3) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0366.

(4) SL C 419, 16.12.2015., str. 145.

(5) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0435.

(6) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0493.

(7) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0492.

27.1.2020

Službeni list Europske unije

C 28/71

P8_TA(2018)0259

Rusija, posebice slučaj političkog zatvorenika Olega Sencova

Rezolucija Europskog parlamenta od 14. lipnja 2018. o Rusiji, posebice slučaju ukrajinskog političkog zatvorenika Olega Sencova (2018/2754(RSP))

(2020/C 28/08)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Rusiji, posebno Rezoluciju od 16. ožujka 2017. o ukrajinskim zatvorenicima u Rusiji i stanju na Krimu (1),

—	uzimajući u obzir izjavu glasnogovornice Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD) od 25. svibnja 2018. o slučajevima pritvorenika koji se nalaze na nezakonito pripojenim područjima Krima i Sevastopolja ili pritvorenika koji dolaze iz tih područja,

—	uzimajući u obzir razmjenu mišljenja u Vijeću za vanjske poslove na temu Rusije od 16. travnja 2018.,

—

uzimajući u obzir rješenje Međunarodnog suda od 19. travnja 2017. o zahtjevu Ukrajine za navođenje privremenih mjera u predmetu koji se odnosi na primjenu Međunarodne konvencije o suzbijanju financiranja terorizma i Međunarodne konvencije o iskorjenjivanju svih oblika rasne diskriminacije (Ukrajina protiv Ruske Federacije),

—	uzimajući u obzir članak 5. Opće deklaracije o ljudskim pravima i članak 7. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, kojih je Ruska Federacija stranka, a kojima je propisano da nitko neće biti podvrgnut mučenju ili okrutnom, nečovječnom ili ponižavajućem postupku ili kazni,

—	uzimajući u obzir Deklaraciju Ujedinjenih naroda o borcima za ljudska prava koju je 9. prosinca 1998. usvojila Opća skupština UN-a,

—	uzimajući u obzir Ženevsku konvenciju o zaštiti civilnih osoba u vrijeme rata,

—	uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

budući da je ukrajinski redatelj Oleg Sencov, koji se protivio nezakonitom pripajanju Krimskog poluotoka Rusiji, u svibnju 2014. uhićen u vezi s navodnim aktivnostima koje su se odvijale na Krimu; budući da se s njim postupalo kao s ruskim državljaninom, unatoč činjenici da ima ukrajinsko državljanstvo;

B.	budući da u slučaju Olega Sencova postoje navodi o mučenju i izrazito lošem postupanju koje je rezultiralo protupravnim iznuđivanjem izjava kojima je kasnije pripisana pravna vrijednost;

C.	budući da je 25. kolovoza 2015. Oleg Sencov osuđen na sudu čiju jurisdikciju EU ne priznaje te protivno međunarodnom pravu i temeljnim pravosudnim standardima;

D.	budući da je Oleg Sencov, koji trenutačno služi kaznu u najsjevernijem ruskom zatvoru u Labitnangiju (okrug Jamalo-Nenecki), 14. svibnja 2018. najavio štrajk glađu do daljnjega;

E.	budući da se posljednjih godina broj političkih zatvorenika u Rusiji znatno povećao; budući da je Centar za ljudska prava „Memorial”, kojemu je 2009. dodijeljena Nagrada Saharov, 29. svibnja 2018. objavio popis s imenima 158 političkih zatvorenika;

F.	budući da je 9. siječnja 2018. lokalna policija uhitila Ojuba Titijeva, direktora Centra za ljudska prava „Memorial”u Čečeniji, i optužila ga za posjedovanje droge; budući da je Ojub Titijev odbacio te optužbe, kao i da su ih nevladine organizacije i drugi borci za ljudska prava odbacili kao lažne;

G.	budući da je uhićenje Ojuba Titijeva dio zabrinjavajućeg trenda uhićenja, napada, zastrašivanja i diskreditiranja neovisnih novinara i boraca za ljudska prava;

H.	budući da se borci za ljudska prava i akteri iz civilnog društva, osobito krimski Tatari, suočavaju s prijetnjama, zastrašivanjem i uhićenjima;

I.	budući da postoje navodi o mučenjima i okrutnom i ponižavajućem postupanju u više slučajeva; budući da ti navodi do danas nisu istraženi na odgovarajući način; budući da se mučenje koristi za iznuđivanje priznanja i da se podupru lažni dokazi krivnje;

J.	budući da se brojni zatvorenici i pritvorenici susreću s teškim i nehumanim uvjetima u zatvorima, što predstavlja fizički i psihički rizik za njihovo zdravlje; budući da neki od zatvorenika trebaju hitnu medicinsku pomoć i liječenje;

budući da je restriktivno rusko zakonodavstvo kojim se uređuju politička i građanska prava prošireno i na privremeno okupirano područje Krima, što je dovelo do drastičnog ograničavanja slobode okupljanja, izražavanja, udruživanja, pristupa informacijama i vjere, kao i do vjerodostojnih izvješća o zastrašivanju, prisilnim nestancima i mučenju;

budući da su proizvoljna uhićenja, prisilni nestanci, cenzura i zabrane mirnih okupljanja postali svakodnevica na Krimu; budući da je više krimskih Tatara uhićeno ili je predmet istrage ili kaznenog progona; budući da su napadi usmjereni i na krimske odvjetnike koji pružaju pravnu pomoć uhićenim osobama, borce za ljudska prava koji izvještavaju o politički motiviranim slučajevima prisilnih nestanaka na Krimu, kao i na novinare koji izvještavaju o situaciji pripadnika tatarskog naroda na Krimu;

budući da okupatorske vlasti na Krimu sustavno i namjerno guše slobodu govora na Krimu, onemogućavaju rad nezavisnih medija te stvaraju prepreke za rad profesionalnih novinara; budući da su 22. ožujka 2018. ruske snage sigurnosti pritvorile i na temelju lažnih optužbi uhitile Narimana Memedeminova, novinara amatera, aktivista i pripadnika tatarskog naroda na Krimu, koji je izvještavao o nepravilnostima koje su počinile okupatorske vlasti; budući da su 21. svibnja 2018. ruske snage sigurnosti pritvorile još jednog novinara amatera, Servera Mustafajeva, nakon što su ponajprije na vjerskoj osnovi pretražile njegov dom na Krimu, koji je pod ruskom okupacijom;

N.	budući da Rusija gubi velik broj predmeta na Europskom sudu za ljudska prava i ne provodi izrečene presude;

budući da se Ruska Federacija, kao punopravna članica Vijeća Europe, Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS) i Ujedinjenih naroda obvezala na poštovanje načela demokracije, vladavine prava te temeljnih sloboda i ljudskih prava; budući da zbog brojnih slučajeva teškog kršenja vladavine prava i donošenja restriktivnih zakona tijekom posljednjih godina postoji ozbiljna zabrinutost u vezi s time poštuje li Rusija svoje međunarodne i nacionalne obveze; budući da je Europska unija u više navrata ponudila dodatnu pomoć i stručno znanje kako bi pomogla Rusiji da modernizira svoj ustavni i pravni poredak, u skladu sa standardima Vijeća Europe, te da ga se pridržava;

budući da prema ruskom zakonu o „stranim agentima”nevladine organizacije koje primaju financijska sredstva iz inozemstva i koje su „politički aktivne”moraju podnijeti zahtjev za uvrštavanje na poseban vladin popis stranih agenata, izložene su dodatnom i pomnom vladinom nadzoru, te se od njih zahtijeva da u svim svojim publikacijama, izjavama za medije i izvješćima navedu da je autor strani agent;

Q.	budući da je EU, kao odgovor na nezakonito pripojenje Krima i hibridni rat pokrenut protiv Ukrajine, postupno donio niz restriktivnih mjera protiv Rusije;

zahtijeva od ruskih vlasti da smjesta i bezuvjetno oslobode Olega Sencova i sve ostale nezakonito pritvorene ukrajinske državljane u Rusiji i na Krimskom poluotoku; podsjeća da ukupno trenutačno postoji više od 70 (2) ukrajinskih političkih zatvorenika u Rusiji i na okupiranom Krimu;

zahtijeva da se smjesta i bezuvjetno oslobodi Ojub Titijev, direktor Centra za ljudska prava „Memorial”u Republici Čečeniji, kao i svi ostali politički zatvorenici u Ruskoj Federaciji;

zahtijeva da ruske vlasti prestanu sa zastrašivanjem i uznemiravanjem usmjerenim na Centar za ljudska prava „Memorial”, njegovo osoblje i druge borce za ljudska prava te da im omogući nastavak rada u području ljudskih prava;

ističe da se prema svim zatvorenicima mora postupati u skladu s međunarodnim standardima te da svi pritvorenici trebaju imati pristup pravnom zastupanju, svojim obiteljima, diplomatskim predstavnicima i zdravstvenoj skrbi; ističe da su ruske vlasti i pravosudno osoblje u cijelosti odgovorni za sigurnost i dobrobit pritvorenih osoba, osobito na Krimu, u skladu s Četvrtom ženevskom konvencijom;

podsjeća koliko je važno da Rusija, kao članica Vijeća Europe i Organizacije za europsku sigurnost i suradnju, u potpunosti poštuje svoje međunarodne pravne obveze i načela temeljnih ljudskih prava i vladavine prava sadržanih u Europskoj konvenciji o ljudskim pravima i Međunarodnom paktu o građanskim i političkim pravima;

naglašava da se sloboda okupljanja u Ruskoj Federaciji odobrava na temelju članka 31. ruskog Ustava i na temelju Europske konvencije o ljudskim pravima, čija je Rusija potpisnica, zbog čega su ruske vlasti obvezne poštovati tu slobodu;

snažno potiče ruske vlasti na svim razinama da prepoznaju ključnu ulogu boraca za ljudska prava kao temelja demokracije i čuvara vladavine prava te da javno osude sve napade na borce za ljudska prava, osobito u Republici Čečeniji;

izražava solidarnost s ukrajinskim redateljem, političkim aktivistom i političkim zatvorenikom Olegom Sencovim, koji je 14. svibnja 2018. započeo štrajk glađu u borbi za oslobođenje nezakonito zatvorenih sunarodnjaka, te izražava zabrinutost zbog učinka štrajka glađu na njegovo zdravlje; podsjeća da Oleg Sencov, koji je uhićen na Krimu nedugo nakon što je Rusija 2014. preuzela kontrolu nad tim poluotokom u Crnom moru i osuđen na temelju iskaza iznuđenog mučenjem, sada služi 20-godišnju zatvorsku kaznu zbog višestrukih optužbi za terorizam u zatvoru visoke sigurnosti u sjevernoj ruskoj regiji Jamalo-Nenecki;

ne odobrava činjenicu da je drugi osuđenik u tom predmetu, Oleksandr Kolčenko, osuđen na zatvorsku kaznu od deset godina;

10.

napominje da Volodimir Baluh, još jedan nezakonito pritvoreni ukrajinski državljanin, štrajka glađu od 19. ožujka 2018.;

11.

poziva odgovorne ruske vlasti i medicinske službe da zatvorenicima pružaju odgovarajuću liječničku skrb te da poštuju medicinsku etiku, među ostalim i tako da ih ne hrane prisilno te da prema njima ne postupaju na neželjeni način koji bi se mogao okarakterizirati mučenjem ili drugim oblicima zlostavljanja;

12.

izražava duboku zabrinutost zbog navoda o teškom mučenju ukrajinskih političkih zatvorenika Mikole Karpjuka, Volodimira Prisiča, Oleksija Čirnija i Jevhena Panova;

13.

izražava duboku zabrinutost zbog trenda uhićenja, napada, zastrašivanja i diskreditiranja neovisnih novinara i boraca za ljudska prava koji djeluju u Rusiji, osobito u Čečeniji; ističe važnost civilnog društva i organizacija kao što je Memorial, kao i poruke da aktivisti civilnog društva svugdje moraju moći ostvarivati svoja temeljna prava na slobodu mišljenja i izražavanja; poziva čečenske i ruske vlasti da poštuju nacionalno zakonodavstvo i međunarodne obveze te da se pridržavaju vladavine prava;

14.

izražava duboku zabrinutost zbog atmosfere nekažnjavanja u kojoj se dopušta počinjenje tih djela te poziva da se u suradnji s civilnim društvom uvedu pravne i druge mjere za sprečavanje, nadzor i učinkovit progon počinitelja nasilja; naglašava činjenicu da Rusija i njezina vlada snose krajnju odgovornost za istraživanje tih kaznenih djela, privođenje počinitelja pravdi i zaštitu svih građana Rusije od nezakonitog zlostavljanja;

15.

skreće pozornost na činjenicu da su ruske vlasti u svibnju 2018. na okupiranom Krimu pritvorile više krimskih Tatara, među kojima su i Server Mustafajev, Edem Smajlov i članovi obitelji političkog zatvorenika Nurija Primova;

16.

osuđuje rusko kršenje međunarodnog prava na okupiranom Krimu, među ostalim i provedbu ruskog zakonodavstva, tešku militarizaciju poluotoka Krima, koja predstavlja prijetnju regionalnoj sigurnosti, te masovno i sustavno kršenje ljudskih prava posebno usmjereno na etničke Ukrajince i krimske Tatare;

17.

pozdravlja oslobođenje vođa krimskih Tatara Ahtema Čijgoza i Iljmija Umerova, kojima je u rujnu 2017. pred ruskim sudovima na privremeno okupiranom ukrajinskom teritoriju Krima izrečena zatvorska kazna te kojima su ruske vlasti 25. listopada 2017. omogućile da napuste poluotok; izražava zahvalnost svima koji su sudjelovali u njihovu oslobođenju, uključujući ruske organizacije za ljudska prava kao što je Memorial;

18.

podsjeća ruske vlasti da su u svojem svojstvu de facto okupacijske sile koja ima efektivnu kontrolu nad Krimom u potpunosti odgovorne za zaštitu krimskih građana od proizvoljnih pravosudnih ili administrativnih mjera te da su u istom tom svojstvu prema međunarodnom humanitarnom pravu obvezne zajamčiti zaštitu ljudskih prava na poluotoku;

19.

naglašava da ruski sudovi, kako vojni tako i građanski, nisu nadležni donositi presude za djela počinjena izvan međunarodno priznatog državnog područja Rusije i ističe da se sudski postupci u takvim slučajevima ne bi smjeli smatrati zakonitima;

20.

ponovno izražava duboku zabrinutost u vezi sa zakonom o „stranim agentima”i načinu njegove provedbe; smatra da je definicija „političkih aktivnosti”nevladinih organizacija koje primaju financijska sredstva iz inozemstva dovoljno široka da vlada u stvarnosti njome može kontrolirati gotovo svaku organiziranu aktivnost u javnom životu;

21.

poziva Rusiju da osigura bezuvjetan i neometan pristup međunarodnim promatračima za ljudska prava i promatračkim misijama; poziva međunarodne organizacije kao što su Ujedinjeni narodi, Vijeće Europe i Organizacija za europsku sigurnost i suradnju da pomnije prate stanje ljudskih prava na Krimu i da poduzmu odgovarajuće mjere;

22.

poziva posebnog predstavnika Europske unije za ljudska prava da stalno prati stanje ljudskih prava na Krimskom poluotoku i u dijelovima istočne Ukrajine koji nisu pod kontrolom vlade;

23.

poziva Vijeće i države članice da ostanu čvrsti i ujedinjeni u provedbi dogovorenih sankcija protiv Rusije, da ih produlje te da razmotre ciljane mjere protiv pojedinaca odgovornih za pritvaranje političkih zatvorenika i suđenje njima;

24.

ističe važnost toga da Delegacija Europske unije u Rusiji i veleposlanstva država članica EU-a prate suđenja borcima za ljudska prava;

25.

poziva predsjednike Vijeća i Komisije, kao i potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da nastave pomno pratiti slučajeve nepridržavanja međunarodnih pravnih obveza te da postavljaju ta pitanja u različitim susretima i na sastancima s Rusijom;

26.

ponovno poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu te ESVD da se pobrinu da se u okviru savjetovanja između EU-a i Rusije o ljudskim pravima, kada se ta savjetovanja nastave, iznesu svi slučajevi osoba koje se progoni iz političkih razloga i da se od ruskih predstavnika na tim savjetovanjima službeno zatraže odgovori u vezi sa svakim pojedinim slučajem, kao i da izvijeste Parlament o razmjenama informacija s ruskim vlastima;

27.

traži od potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice i ESVD-a da se pobrinu da Unija u svakoj prilici, unutar granica ruskog nacionalnog prava, nastoji surađivati s ruskim organizacijama civilnog društva, uključujući one koje rade na promicanju vrijednosti demokracije, ljudskih prava i vladavine prava te ih podupirati;

28.

poziva EU da podnese izjavu u kojoj će osuditi povrede ljudskih prava u Rusiji i pokušaje njihova prikrivanja u okviru Svjetskog nogometnog prvenstva u organizaciji FIFA-e;

29.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica, Vijeću Europe, Organizaciji za europsku sigurnost i suradnju te predsjedniku, vladi i parlamentu Ruske Federacije.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0087.

(2) Nepotpun popis uključuje sljedeća imena: Teimur Abdullaiev, Uzeir Abdullaiev, Taliat Abdurakhmanov, Rustem Abiltarov, Zevri Abseitov, Muslim Aliiev, Refat Alimov, Kiazim Ametov, Ernes Ametov, Ali Asanov, Marlen Asanov, Volodymyr Balukh, Ali Bariev, Enver Bekirov, Memet Belialov, Oleksii Bessarabov, Rustem Vaitov, Resul Velilyaev, Valentyn Vygovskii, Pavlo Hryb, Mikola Dadeu, Konstatin Davydenko, Bekir Dehermendzhi, Mustafa Dehermendzhi, Emil Dzhemadenov, Arsen Dzhepparov, Dmitrii Dolgopolov, Volodymyr Dudka, Andriy Zakhtei, Ruslan Zeitullaiev, Server Zekiriaiev, Timur Ibragimov, Rustem Ismailov, Yevgenii Karakashev, Mikola Karpjuk, Stanislav Klykh, Andriy Kolomiiets, Oleksandr Kolchenko, Oleksandr Kostenko, Emir-Usein Kuku, Hennadii Limeshko, Serhii Litvinov, Enver Mamutov, Nariman Memedeminov, Remzi Memetov, Emil Minasov, Igor Movenko, Seiran Muradosilov, Seiran Mustafaiev, Server Mustafaiev, Yevhen Panov, Nuri Primov, Volodimir Prisič, Ismail Ramazanov, Fevzi Sagandzhi, Ferat Saifullaiev, Aider Saledinov, Seiran Saliiev, Enver Seitosmanov, Oleg Sentsov, Oleksii Sizonovich, Vadym Siruk, Edem Smailov, Oleksandr Steshenko, Oleksii Stohniy, Renat Suleimanov, Anna Sukhonosova, Roman Sushchenko, Roman Ternovsky, Ruslan Ametov, Asan Chapukh, Oleksii Chirnii, Hlib Shablii, Mikola Shiptur, Dmytro Shtyblikov, Oleksandr Shumkov, Viktor Shur.

27.1.2020

Službeni list Europske unije

C 28/80

P8_TA(2018)0261

Položaj izbjeglica iz etničke skupine Rohingya, posebice teški uvjeti kojima su izložena djeca

Rezolucija Europskog parlamenta od 14. lipnja 2018. o položaju izbjeglica iz naroda Rohingya, osobito o patnjama djece (2018/2756(RSP))

(2020/C 28/10)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Mjanmaru i položaju pripadnika naroda Rohingya,

—	uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Bangladešu,

—	uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 20. lipnja 2016. o strategiji EU-a za Mjanmar/Burmu,

—	uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 26. veljače 2018. o Mjanmaru/Burmi,

—	uzimajući u obzir smjernice EU-a za promicanje i zaštitu prava djeteta, koje je Vijeće donijelo 6. ožujka 2017.,

—	uzimajući u obzir izjavu koju je 30. ožujka 2016. dala potpredsjednica Komisije / visoka predstavnica Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Federica Mogherini o stupanju na dužnost nove vlade Republike Unije Mjanmar,

—	uzimajući u obzir zajedničko priopćenje za medije o četvrtom dijalogu o ljudskim pravima između EU-a i Mjanmara od 5. ožujka 2018.,

—	uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o statusu izbjeglica iz 1951. i njezin Protokol iz 1967.,

—	uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima djeteta,

—	uzimajući u obzir Konvenciju o pravnom položaju osoba bez državljanstva iz 1954. i Konvenciju o smanjenju apatridnosti iz 1961.,

—	uzimajući u obzir Opći akcijski plan Agencije UN-a za izbjeglice (UNHCR) za iskorjenjivanje apatridnosti za razdoblje 2014. –2024., koji je donesen u studenome 2014.,

—	uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948. godine,

—	uzimajući u obzir konačno izvješće Savjetodavnog povjerenstva za pokrajinu Rakhine iz kolovoza 2017.,

—	uzimajući u obzir Povelju Saveza država jugoistočne Azije (Povelja ASEAN-a),

—	uzimajući u obzir izvješće o seksualnom nasilju povezanom sa sukobima koje je glavni tajnik UN-a 23. ožujka 2018. uputio Vijeću sigurnosti,

—	uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.	budući da 720 000 djece pripadnika naroda Rohingya u Bangladešu i Mjanmaru hitno trebaju humanitarnu pomoć i zaštitu;

budući da u pokrajini Rakhine u Mjanmaru živi otprilike 1,3 milijuna Rohingya, manjinskog naroda većinom muslimanske vjere izloženog represiji i kontinuiranom teškom kršenju ljudskih prava, uključujući ugrožavanje života i sigurnosti, uskraćivanje prava na zdravstvenu zaštitu i obrazovanje, prisilni rad, seksualno nasilje i ograničenja političkih prava; budući da se smatra da su muslimani iz naroda Rohingya najprogonjenija manjina na svijetu i najveća skupina osoba bez državljanstva;

budući da je od kolovoza 2017. više od 900 000 pripadnika naroda Rohingya, među kojima 534 000 djece, pobjeglo od nasilja koje im prijeti i u strahu za vlastiti život zatražilo utočište u Bangladešu; budući da se procjenjuje da je u nasilju u Mjanmaru ubijeno oko 1 000 djece mlađe od pet godina iz naroda Rohingya; budući da je prema navodima organizacije Parlamentarci ASEAN-a za ljudska prava (engl. ASEAN Parliamentarians for Human Rights, APHR) 28 300 djece pripadnika naroda Rohingya ostalo bez najmanje jednog roditelja, a još 700 njih bez oba roditelja, što čini 43 700 slučajeva gubitka roditelja;

budući da više od 14 000 djece mlađe od pet godina pati od teške akutne malnutricije; budući da su djeca iz naroda Rohingya bila izložena traumatičnim događajima, kao što su u brojnim slučajevima gubitak jednog ili oba roditelja, odvajanje od obitelji, fizičko zlostavljanje, psihološke patnje, malnutricija, bolesti, seksualno iskorištavanje i zločini protiv čovječnosti počinjenima nad narodom Rohingya u pokrajini Rakhine, u koje se ubrajaju sustavno paljenje kuća, fizički napadi i silovanja, ili su svjedočila takvim događajima;

E.	budući da je visoka povjerenica UN-a za ljudska prava Zeid Raad Al-Hussein operacije mjanmarske vlade nazvala „udžbeničkim primjerom etničkog čišćenja”i „ciničnim manevrom za prisilno premještanje velikog broja ljudi bez mogućnosti povrata”;

F.	budući da su za žene i djevojčice posljedice kriza često ozbiljnije i da su različite u odnosu na one koje pogađaju muškarce i dječake jer se u krizama jačaju, produžuju i pogoršavaju postojeće i ustrajne rodne nejednakosti, rodno uvjetovano nasilje i diskriminacija;

budući da se mjanmarska vojska korist silovanjima kao sredstvom u svojoj kampanji etničkog čišćenja u pokrajini Rakhine; budući da se seksualno nasilje koristi kako bi se podijelile čitave zajednice i kako bi se žene i djevojčice odvratilo od povratka kućama; budući da se žrtve silovanja u logorima često moraju suočavati s društvenim isključivanjem iz zajednica kojima pripadaju; budući da je Vijeće UN-a za ljudska prava zatražilo informacije o odgovornosti mjanmarske vojske za brojne slučajeve silovanja žena i djevojčica pripadnica naroda Rohingya;

H.	budući da je među izbjeglicama mnogo trudnica i žena s malom djecom koje su pješačile kilometrima do logora za raseljeno stanovništvo bolesne od mentalnih i fizičkih stresova, izgladnjele i s ozljedama;

I.	budući da se prema predviđanjima humanitarnih agencija devet mjeseci nakon što su mjanmarski vojnici i pripadnici paravojnih snaga počeli napade na pripadnike naroda Rohingya očekuje čak 48 000 novorođenčadi u izbjegličkim logorima;

budući da žene i djeca u izbjegličkim logorima u Bangladešu imaju veoma ograničen pristup zdravstvenoj zaštiti; budući da bi trudnice i rodilje trebale dobiti ključne usluge zdravstvene zaštite koje su im potrebne, kao što su prenatalna njega, siguran porođaj, skrb o novorođenčadi, potpora za dojenje i kontinuirana reproduktivna zdravstvena skrb;

budući da su žene i djeca pripadnici naroda Rohingya izloženi visokom riziku od trgovine ljudima radi prostitucije i riziku od seksualnog zlostavljanja i seksualnog nasilja u izbjegličkim logorima u Bangladešu; budući da su nestala djeca iz naroda Rohingya najugroženija skupina u izbjegličkim logorima i da je velika vjerojatnost da će postati žrtvama trgovine ljudima;

budući da djeca pripadnici naroda Rohingya nemaju adekvatan pristup formalnom obrazovanju; budući da samo manja djeca iz naroda Rohingya imaju osnovno obrazovanje organizirano u neformalnim učionicama u izbjegličkim logorima, a da veća djeca nemaju nikakav ili imaju vrlo ograničen pristup formalnom obrazovanju;

budući da je u Bangladešu započela sezona monsuna i da se očekuje da će se stanje znatno pogoršati; budući da je najmanje 200 000 ljudi smještenih u izbjegličkim logorima u neposrednoj opasnosti od poplava i odrona zemlje; budući da su ozbiljno ugroženi životi ljudi, skloništa u kojima ljudi žive te opskrba hranom i vodom; budući da postoji visoki rizik od širenja bolesti kao što su kolera i hepatitis u monsunskim poplavama; budući da je vrlo mali broj izbjeglica pripadnika naroda Rohingya imao pristup medicinskoj skrbi ili cijepljenju prije dolaska u Bangladeš;

budući da Mjanmar dosad nije dopuštao ulazak misije za utvrđivanje činjenica osnovane u okviru Vijeća UN-a za ljudska prava u tu državu i da je zabranio dolazak posebne izvjestiteljice UN-a za stanje ljudskih prava u Mjanmaru Yanghee Lee, odbacujući gotovo sve optužbe za zlodjela mjanmarskih sigurnosnih snaga u pokrajini Rakhine;

budući da se u Rimskom statutu Međunarodnog kaznenog suda ističe da najteži zločini koji se odnose na međunarodnu zajednicu u cjelinu, osobito genocid, zločini protiv čovječnosti i ratni zločini, ne smiju ostati nekažnjeni; budući da je tužitelj Međunarodnog kaznenog suda u travnju zatražio od suda da donese odluku o nadležnosti Međunarodnog kaznenog suda za navodne deportacije pripadnika naroda Rohingya iz Mjanmara u Bangladeš; budući da bi odluka kojom bi se potvrdila nadležnost Međunarodnog kaznenog suda mogla biti priprema za istragu nad Mjanmarom za zločine protiv čovječnosti ili deportacije;

P.	budući da su Kina i Rusija u ožujku 2017. zaustavile donošenje rezolucije o položaju manjinske skupine Rohingya u Mjanmaru u Vijeću Sigurnosti UN-a;

budući da nedostatak bilo kakvih realističnih izgleda za siguran i dobrovoljni povratak te izostanak političkog napretka u rješavanju krize u Mjanmaru upućuju na to da se ta situacija neće uskoro riješiti, zbog čega je potreban održivi pristup koji će u prvom redu obuhvaćati rješavanje pitanja prava i potreba djece;

R.	budući da je 6. lipnja 2018. potpisan trostrani memorandum o razumijevanju između Mjanmara, Ureda visokog povjerenika UN-a za izbjeglice (UNHCR) i Programa UN-a za razvoj (UNDP); budući da je UNHCR izjavio da uvjeti za dobrovoljni povratak još nisu povoljni;

budući da je Komisija u svibnju 2018. oslobodila sredstva za humanitarnu pomoć u vrijednosti 40 milijuna EUR kako bi pružila pomoć za spašavanje života ugroženih civila pripadnika naroda Rohingya i za zajednice domaćine u Bangladešu i u cijeloj pokrajini Rakhine; budući da se tom iznosu treba pridodati i iznos od 51 milijuna EUR mobiliziran 2017.;

T.	budući da je UN u ožujku 2018. uputio poziv na prikupljanje 951 milijuna USD pomoći izbjeglicama iz naroda Rohingya do kraja 2018., no da je dosad prikupljeno tek oko 20 % tog planiranog iznosa;

oštro osuđuje napade na pripadnike naroda Rohingya u Mjanmaru, koji se prema visokoj povjerenici UN-a za ljudska prava mogu smatrati etničkim čišćenjem; ozbiljno je zabrinut zbog povećanja težine i razmjera kršenja ljudskih prava, uključujući ubojstva, nasilne sukobe, uništavanje civilne imovine i raseljavanje stotina tisuća civila; odlučno poziva mjanmarske vojne i sigurnosne snage da smjesta prekinu ubijanja, uznemiravanja i silovanja pripadnika naroda Rohingya te paljenje njihovih kuća;

poziva mjanmarsku vladu da međunarodnim promatračima i organizacijama za ljudska prava i humanitarnu pomoć, uključujući UN i međunarodne nevladine organizacije, osobito misiju UN-a za utvrđivanje činjenica koju je u ožujku 2017. osnovao UNHCR, omogući neograničen i neometan pristup pokrajini Rakhine kako bi se osigurala provedba neovisnih i nepristranih istraga u vezi s navodnim teškim kršenjima ljudskih prava koja su počinile sve uključene strane;

podsjeća na potrebu za pružanjem medicinske i psihološke pomoći u izbjegličkim logorima, koja će biti posebno prilagođena ugroženim skupinama, među kojima su žene i djeca; poziva da se žrtvama silovanja i seksualnog nasilja pruži veća potpora; ustrajno se zalaže za to da bi sve žene i djevojčice trebale imati pristup informacijama i uslugama u području spolnog i reproduktivnog zdravlja, uključujući kontracepciju i siguran pobačaj;

pozdravlja prenatalnu i postnatalnu potporu koju pružaju agencije i organizacije; podsjeća na važnost uspostave objekata za registraciju i izdavanje isprava za novorođenčad kako bi se osiguralo da imaju isprave, da im se mogu zajamčiti zakonska prava i pristup osnovnim uslugama te kako bi omogućilo praćenje obitelji, u skladu s obvezama koje je preuzela vlada Bangladeša da će osigurati registraciju sve djece rođene na teritoriju te zemlje; podsjeća da je, kako bi ta djeca mogla ostvariti svoja prava, nužno održavanje obiteljske zajednice;

s dubokom zabrinutošću primjećuje da se nedovoljno skrbi o obrazovanju djece pripadnika naroda Rohingya u izbjegličkim logorima; poziva vlasti u Bangladešu da djeci pripadnicima naroda Rohingya osigura neograničen i adekvatan pristup kvalitetnom obrazovanju na vlastitom jeziku; ističe opasnost od nastanka izgubljene generacije koja prijeti cijeloj zajednici ako se ne poduzmu potrebne mjere kako bi se toj djeci pružilo potrebno obrazovanje; ističe važnost neograničenog pristupa obrazovanju koje agencije UN-a i nevladine organizacije mogu organizirati u školskim objektima, kako bi sva djeca mogla razvijati svoj potencijal;

veoma je zabrinut zbog visoke pojavnosti prisilne prostitucije, trgovine ljudima i seksualnog nasilja, uključujući dječje brakove, nasilje od strane partnera te seksualno nasilje i iskorištavanje, u logorima; poziva vlasti u Bangladešu i Mjanmaru da u suradnji s UNHCR-om izbjeglicama pripadnicima naroda Rohingya omoguće sigurnost na svojem teritoriju i da pojačaju borbu protiv trgovine ljudima i dječje prostitucije te da razbiju postojeće mreže;

pohvaljuje vladu i narod Bangladeša koji su uložili napore kako bi izbjeglicama pripadnicima naroda Rohingya pružili utočište i sigurnost te ih potiče da i dalje pružaju humanitarnu pomoć izbjeglicama koji dolaze iz Mjanmara; poziva na daljnju međunarodnu potporu zajednicama koje su udomile izbjeglice, između ostalog i rješavanjem domaćih socijalnih, obrazovnih, ekonomskih problema i problema u zdravstvu; ustrajno ističe da je važno da svi dionici slušaju i uključe žene u izradu humanitarnih mjera i mjera izgradnje otpornosti;

ustrajno se zalaže za to da mjanmarska vlada mora zajamčiti siguran, dobrovoljan i dostojanstven povratak uz neograničen nadzor UN-a svim onima koji se žele vratiti u svoju zemlju; odlučno poziva i mjanmarsku i bangladešku vladu da u potpunosti poštuju načelo zabrane vraćanja;

pozdravlja memorandum o razumijevanju između Mjanmara, UNHCR-a i Programa UN-a za razvoj potpisan 6. lipnja 2018. kao prvi konkretan korak prema potpunom uključivanju agencija UN-a u proces povratka izbjeglica; međutim, naglašava da je važno da se taj sporazum što prije objavi;

10.

ističe da je važno da se osigura da humanitarni djelatnici mogu pružati usluge u nuždi, uključujući u vezi sa spolno prenosivim bolestima i spolnim nasiljem; odlučno poziva sve donatore da povećaju sredstva kako bi se omogućio široki raspon usluga zdravstvene skrbi za rodilje;

11.

pozdravlja kampanju UN-a za iskorjenjivanje apatridnosti do 2024.; podsjeća da su pripadnici naroda Rohingya sastavni dio stanovništva Mjanmara i da stoga moraju kao takvi biti priznati zakonom, u skladu s preporukom Savjetodavnog povjerenstva;

12.

podsjeća da financijsku odgovornost za pomoć izbjeglicama ne smije nerazmjerno snositi Bangladeš; poziva međunarodnu zajednicu i međunarodne donatore da hitno pojačaju svoje sudjelovanje i da osiguraju potrebna sredstva kako bi se nastavilo s pružanjem nužne humanitarne pomoći i potpore te kako bi se pružila stvarna potpora ženama i djeci pripadnicima naroda Rohingya, s osobitom pažnjom za trudnice, djecu i žrtve silovanja, kao i potpora lokalnim zajednicama i zajednicama domaćinima u Bangladešu;

13.

pozdravlja činjenicu da je Vijeće 26. travnja 2018. donijelo okvir za ciljane mjere protiv dužnosnika odgovornih za teška kršenja ljudskih prava i jačanje embarga EU-a na oružje; odlučno poziva Uniju i njezine države članice da provedu sve mjere bez daljnjeg odgađanja; nadalje, poziva Vijeće sigurnosti UN-a da uvede globalni sveobuhvatni embargo na oružje protiv Mjanmara kojim će se obustaviti sva izravna i neizravna opskrba oružjem, njegova prodaja ili prijenos, uključujući provoz i pretovar oružja, streljiva i druge vojne i sigurnosne opreme, kao i pružanje obuke ili drugih oblika vojne i sigurnosne pomoći;

14.

ponovno poziva Komisiju da razmotri posljedice u kontekstu trgovinskih povlastica koje Mjanmar uživa, među ostalim da razmotri pokretanje istrage u skladu s mehanizmima predviđenima sustavom „sve osim oružja”;

15.

poziva ESVD i države članice da se u multilateralnim forumima zalažu da oni koji su odgovorni za počinjenje zločina u Mjanmaru budu pozvani na odgovornost; prima na znanje zahtjev koji je glavni tužitelj Međunarodnog kaznenog suda uputio sucima tog suda da se potvrdi nadležnost Međunarodnog kaznenog suda za zločin deportacije pripadnika naroda Rohingya iz Mjanmara u Bangladeš; odlučno poziva Uniju i njezine države članice preuzmu vodstvo u Vijeću sigurnosti UN-a i da podnesu posebnu rezoluciju kojom bi se cijeli slučaj u Mjanmaru, odnosno u pokrajini Rakhine, uputio Međunarodnom kaznenom sudu; odlučno se zalaže da države članice EU-a preuzmu vodstvo u Općoj skupštini UN-a i Vijeću UN-a za ljudska prava i da se pobrinu za hitnu uspostavu međunarodnog nepristranog i neovisnog mehanizma za potporu istragama navodnih zločina;

16.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi vladi i parlamentu Mjanmara, državnoj savjetnici Aung San Suu Kyi, vladi i parlamentu Bangladeša, potpredsjednici Komisije / visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Komisiji, vladama i parlamentima država članica EU-a, glavnom tajniku ASEAN-a, Međuvladinoj komisiji ASEAN-a za ljudska prava, posebnoj izvjestiteljici UN-a za stanje ljudskih prava u Mjanmaru, visokom povjereniku UN-a za izbjeglice i Vijeću UN-a za ljudska prava.

27.1.2020

Službeni list Europske unije

C 28/85

P8_TA(2018)0262

Strukturne i financijske prepreke za dostupnost kulturnih sadržaja

Rezolucija Europskog parlamenta od 14. lipnja 2018. o strukturnim i financijskim preprekama za dostupnost kulturnih sadržaja (2017/2255(INI))

(2020/C 28/11)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir članak 27. Deklaracije o ljudskim pravima,

—	uzimajući u obzir članak 15. Međunarodnog pakta o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima,

—	uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima, posebno njezine članke 22. i 25.,

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. svibnja 2011. o iskorištavanju potencijala kulturnih i kreativnih industrija (1),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. rujna 2013. o promicanju europskih kulturnih i kreativnih sektora kao izvora gospodarskog rasta i radnih mjesta (2),

—	uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 13. prosinca 2016. o dosljednoj politici EU-a za kulturne i kreativne industrije (3),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. travnja 2008. o kulturnim industrijama u Europi (4),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 7. lipnja 2007. o socijalnom statusu umjetnika (5),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. svibnja 2011. o kulturnoj dimenziji vanjskog djelovanja EU-a (6),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 26. veljače 2004. o ulozi škole i školskog obrazovanja u jačanju dostupnosti kulture (7),

—	uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 19. siječnja 2016. naslovljenu „Prema jedinstvenom digitalnom tržištu” (8),

—	uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 8. rujna 2015. naslovljenu „Ususret cjelovitom pristupu kulturnoj baštini u Europi” (9),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. siječnja 2016. o ulozi međukulturnog dijaloga, kulturne raznolikosti i obrazovanja u promicanju temeljnih vrijednosti EU-a (10),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. travnja 2008. o Europskoj agendi za kulturu u globaliziranom svijetu (11),

—	uzimajući u obzir svoje stajalište od 1. lipnja 2017. o Prijedlogu direktive Vijeća o izmjeni Direktive 2006/112/EZ u pogledu stopa poreza na dodanu vrijednost koje se primjenjuju na knjige, novine i časopise (12),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 5. svibnja 2010. naslovljenu „Europeana – sljedeći koraci” (13),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. listopada 2011. o mobilnosti i uključivanju osoba s invaliditetom te Europskoj strategiji za osobe s invaliditetom 2010. –2020. (14),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 30. studenoga 2017. o provedbi Europske strategije za osobe s invaliditetom (15),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 2. ožujka 2017. o provedbi Uredbe (EU) br. 1295/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o uspostavi programa Kreativna Europa (2014. –2020.) i stavljanju izvan snage odluka br. 1718/2006/EZ, br. 1855/2006/EZ i br. 1041/2009/EZ (16),

—	uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom, a posebno njezin članak 30. koji se odnosi na sudjelovanje u kulturnom životu, rekreaciji, razonodi i sportu,

—	uzimajući u obzir cilj br. 11 Programa UN-a za održivi razvoj do 2030., koji je potpisan u rujnu 2015. i u kojemu se predlaže da gradovi i naselja postanu uključivi, sigurni, otporni i održivi,

—	uzimajući u obzir Konvenciju o zaštiti i promicanju raznolikosti kulturnih izričaja koju je 20. listopada 2005. usvojila Organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu (UNESCO),

—	uzimajući u obzir Okvirnu konvenciju Vijeća Europe od 27. listopada 2005. o vrijednosti kulturne baštine za društvo (Konvencija iz Fara),

—	uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1295/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o uspostavi programa Kreativna Europa (2014. –2020.) i stavljanju izvan snage odluka br. 1718/2006/EZ, br. 1855/2006/EZ i br. 1041/2009/EZ (17),

—	uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća od 16. studenoga 2007. o Europskoj agendi za kulturu (18),

—	uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 23. prosinca 2014. o planu rada za kulturu u razdoblju 2015. –2018. (19),

—	uzimajući u obzir Plan rada EU-a za kulturu za razdoblje 2015. –2018.,

—	uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 18. i 19. svibnja 2015. o kulturnim i kreativnim preplitanjima u svrhu poticanja inovacija, ekonomske održivosti i socijalne uključenosti (20),

—	uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 31. svibnja 2016. o ulozi Europeane u digitalnom pristupu europskoj kulturnoj baštini, njezinoj vidljivosti i uporabi (21),

—	uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća od 6. svibnja 2003. o pristupačnosti kulturne infrastrukture i kulturnih aktivnosti osobama s invaliditetom (22),

—	uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Europskom parlamentu i Vijeću od 8. lipnja 2016. naslovljenu „Ususret strategiji EU-a za međunarodne kulturne odnose”(JOIN(2016)0029),

—	uzimajući u obzir izvješće Komisije o provedbi Europske agende za kulturu (COM(2010)0390),

—	uzimajući u obzir Zelenu knjigu Komisije od 27. travnja 2010. naslovljenu „Iskorištavanje potencijala kulturnih i kreativnih industrija”(COM(2010)0183),

—	uzimajući u obzir Komisijin Prijedlog odluke Europskog parlamenta i Vijeća o Europskoj godini kulturne baštine (2018.) (COM(2016)0543),

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 26. rujna 2012. naslovljenu „Promicanje kulturnih i kreativnih sektora za rast i radna mjesta u EU-u”(COM(2012)0537),

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 18. prosinca 2012. o sadržaju na jedinstvenom digitalnom tržištu (COM(2012)0789),

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 22. srpnja 2014. naslovljenu „Ususret cjelovitom pristupu kulturnoj baštini u Europi”(COM(2014)0477),

—	uzimajući u obzir izvješće radne skupine stručnjaka iz država članica iz 2012. godine o pristupu kulturi,

—	uzimajući u obzir rezultate istraživanja Eurobarometra br. 399, „Pristup kulturi i sudjelovanje u njoj”i br. 466 „Kulturna baština”,

—	uzimajući u obzir rezultate statističkih istraživanja Eurostata (statistički podaci u području kulture) 2016.,

—	uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za kulturu i obrazovanje (A8-0169/2018),

budući da se u članku 27. Opće deklaracije UN-a o ljudskim pravima navodi: „svatko ima pravo slobodno sudjelovati u kulturnom životu zajednice, uživati u umjetnosti i sudjelovati u znanstvenom razvoju i njegovim koristima”i budući da su mogućnosti za pristup kulturi i kreativnom izražavanju važne za postojanje demokratskog društva utemeljenog na slobodi izražavanja i jednakosti;

B.	budući da se u Konvenciji iz Faroa priznaje pravo na kulturnu baštinu i poziva na razvijanje inovativnih načina upravljanja baštinom kako bi tijela javne vlasti mogla surađivati s drugim dionicima, uključujući udruge i privatne osobe;

C.	budući da se u članku 22. Povelje Europske unije o temeljnim pravima zahtijeva poštovanje kulturne raznolikosti, a člankom 25. priznaje pravo starijih osoba na sudjelovanje u kulturnom životu;

D.	budući da kultura ima snažan učinak na promicanje, razumijevanje i razvoj solidarnosti među europskim i transeuropskim zajednicama;

E.	budući da se u većini ustava država članica Europske unije izravno ili neizravno spominje kultura i pitanje njezine dostupnosti;

F.	budući da EU može dopunjavati i poticati kulturne politike, dok su na temelju članka 167. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) tijela na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini i dalje glavna tijela zadužena za kulturne politike u EU-u, u skladu s načelom supsidijarnosti;

G.	budući da sve vrste prepreka kojima se blokira pristup pojedinaca ili zajednica kulturnim procesima i kulturnim ekosustavima i njihovo puno sudjelovanje u njima ometa razvoj istinski demokratskih i uključivih društava;

H.	budući da kultura europskim građanima daje veće mogućnosti za razvoj osobnih, socijalnih, kreativnih i međukulturnih vještina;

budući da prema procjenama UN-a polovica svjetskog stanovništva, odnosno 3,5 milijarde ljudi, trenutačno živi u gradovima; budući da će do 2030. gotovo 60 % svjetskog stanovništva živjeti u gradskim područjima; budući da je stoga potrebno utvrditi strategije s učinkovitim politikama za rješavanje još prisutnih problema te kako bi se osiguralo dovoljno vremena za provođenje promjena kako bi se stvorili istinski uključivi urbani prostori;

budući da Preporuka Europskog Parlamenta i Vijeća 2006/962/EZ od 18. prosinca 2006. o ključnim kompetencijama za cjeloživotno učenje (23) uključuje kulturnu svijest i izražavanje kao osnovne kompetencije potrebne za samoostvarenje i osobni razvoj, aktivno građanstvo, uključenost u društvo i zapošljavanje;

K.	budući da se u komunikaciji Komisije od 10. svibnja 2007. naslovljenoj „Europska agenda za kulturu u globaliziranom svijetu”(COM(2007)0242) ističe potreba za olakšavanjem pristupa kulturi i kulturnim djelima, kao i za promicanjem kulturne raznolikosti;

L.	budući da budućnost kulturnih inovacija u EU-u ovisi o ulaganjima u kreativne resurse, znanje i talent;

M.	budući da se u planu rada za kulturu (2015. –2018.) koji je Vijeće donijelo u prosincu 2014. kao prioriteti navode dostupna i inkluzivna kultura i promicanje kulturne raznolikosti;

N.	budući da bi jedan od ciljeva EU-a i njegovih država članica trebalo biti smanjenje socijalnih i ekonomskih nejednakosti u cilju promicanja uključivog društva u kojem svi mogu sudjelovati; budući da je snažan, dinamičan i raznolik kulturni sektor temelj uključivog društva;

budući da je sudjelovanje u kulturnim aktivnostima sredstvo za stvaranje osjećaja pripadnosti društvu; budući da je stvaranje društvenog identiteta usko povezano sa sudjelovanjem u kulturi; budući da sudjelovanje u kulturnim aktivnostima može doprinijeti većem samopouzdanju i boljoj kvaliteti života, posebno za pojedince izložene nekoj vrsti marginalizacije zbog nezaposlenosti ili bolesti ili nekog drugog razloga;

P.	budući da uključiv kulturni sektor svima pruža jednake mogućnosti za sudjelovanje i razvoj kreativnih vještina, bez obzira na socioekonomsku, kulturnu ili vjersku pripadnost ili invaliditet;

Q.	budući da građani u mnogim regijama često posjećuju javne knjižnice i kulturne institucije i da su one često jedine pristupne točke za informiranje i kulturu, posebno u ruralnim i udaljenim regijama;

R.	budući da bi nove digitalne tehnologije mogle imati utjecaja na upravljanje u kulturnom sektoru, dijalog i stvaranje nove publike te širenje kulturnih aktivnosti;

S.	budući da nove digitalne tehnologije i internetske platforme nude ključne prilike za povećanje razine sudjelovanja i kulturnom stvaralaštvu;

T.	budući da su osobe iz trećih zemalja nedovoljno zastupljene u različitim kulturnim područjima u EU-u; budući da to utječe i na osobe s invaliditetom;

budući da se u izvješću radne skupine stručnjaka iz država članica iz 2012. o pristupu kulturi (24) definira pristup u smislu omogućivanja korištenja dostupne kulturne ponude novim potrošačima; budući da to podrazumijeva dopiranje do nove publike ili građana i njihovo približavanje kulturnoj baštini i ostalim kulturnim resursima;

V.	budući da digitalne tehnologije mijenjaju način na koji ljudi pristupaju kulturnim sadržajima, stvaraju ih, šire i koriste se njima;

W.	budući da je platforma Europeana, pokrenuta 2008., postala zajednički europski kulturni projekt kojim se olakšava digitalni pristup europskoj kulturnoj baštini;

X.	budući da je jedan od posebnih ciljeva programa „Kreativna Europa”pridobivanje nove i šire javnosti te poboljšanje pristupa kulturnim i kreativnim djelima u Uniji i izvan nje, uz posvećivanje posebne pozornosti djeci, mladima, osobama s invaliditetom i nedovoljno zastupljenim skupinama;

Y.	budući da na razini Unije i u državama članicama postoje inicijative usmjerene na jamčenje boljeg pristupa kulturnoj infrastrukturi i kulturnim djelatnostima za osobe s invaliditetom;

Z.	budući da raznolikost poreznih postupaka i sustava unutar EU-a stvara poteškoće u pogledu mobilnosti umjetnika i kulturnih radnika općenito stvaranjem prekomjerne birokracije koja je često nesrazmjerna u odnosu na stvarne, skromne prihode koji proizlaze iz njihovih aktivnosti;

AA.

budući da je razvoj pouzdanih, usporedivih i ažuriranih statističkih podataka o kulturi, koji su osnova pravilnog oblikovanja kulturne politike, jedan od međusektorskih prioriteta plana rada za kulturu u razdoblju 2015. –2018., čime se naglašava gospodarski potencijal kulturnih i kreativnih industrija te njihov utjecaj na dobrobit društva;

AB.	budući da pristup kvalitativnom istraživanju i usporedivim podacima omogućuje učinkovito praćenje i analizu kulturnih, ekonomskih i socijalnih utjecaja kulturnih politika;

AC.	budući da kultura doprinosi promicanju društva utemeljenog na znanju, razmjeni iskustava i svjetskoj povijesti;

AD.	budući da je oko 8,4 milijuna osoba u EU-u zaposleno u sektoru kulture (što čini 3,7 % ukupne radne snage) (25) i da se njihov potencijal u smislu ekonomskog rasta još nepotpuno ostvaruje;

AE.	budući da oni koji kulturnim stvaralaštvom nastoje doprinijeti izražavanju svojeg identiteta te proširiti i na održiv način razviti pristup kulturi nailaze na poteškoće i probleme;

Pristup kulturi i sudjelovanje u njoj

ističe da pristup kulturi smatra temeljnim pravom svih građana, u skladu s člankom 27. Opće deklaracije o ljudskim pravima, u kojoj se sudjelovanje u kulturnom životu smatra jednim od temeljnih ljudskih prava; nadalje ističe da je to pravo sadržano u Konvenciji iz Faroa kojom se priznaje pravo na sudjelovanje u kulturnom životu i promiče uloga kulturne baštine u stvaranju mirnog i demokratskog društva; stoga poziva države članice potpisnice da ubrzaju postupak ratifikacije te ostale države koje nisu potpisnice da potpišu Konvenciju, čime će iskoristiti jedinstvenu priliku koju pruža Europska godina kulturne baštine;

ističe važnost cjelovite primjene koncepta pristupačnosti i njegovu vrijednost kao sredstva kojim se osigurava da se svaka osoba koja je korisnik kulture te kulturnih lokacija i inicijativa uzme u obzir u najširem i najpotpunijem smislu, i da se kao rezultat toga uzmu u obzir posebne potrebe osoba s invaliditetom kako bi se osiguralo da imaju jednake mogućnosti, da su istinski socijalno uključene i da aktivno sudjeluju u društvu;

ističe neporecivu važnost aktivnog i pristupačnog kulturnog sektora za razvoj uključivog društva te jačanje zajedničke jezgre univerzalnih vrijednosti i aktivnog europskog građanstva, što je od temeljne važnosti kako bi se građanima omogućilo uspješno i učinkovito sudjelovanje u javnom životu, uz istovremeno promicanje europske kulturne baštine i razvoj europske kulturne i jezične raznolikosti; stoga poziva države članice i Uniju da u okviru svojih nadležnosti razviju i provedu potrebne konkretne mjere kako bi se zajamčio pristup i sudjelovanje u kulturnom životu;

potiče uključenost i raznolikost kao sastavni dio planiranja, organizacijskog razvoja i zapošljavanja u sektoru kulture na europskoj, nacionalnoj i regionalnoj razini; također potiče države članice da provedu sustavno praćenje mjera usmjerenih prema postizanju tog cilja;

podsjeća na značaj uloge EU-a u promicanju i omogućavanju bolje koordinacije kulturnih politika na svim razinama; smatra da će samo na toj osnovi dionici iz cijelog EU-a moći oblikovati sveobuhvatnu i učinkovitu politiku promicanja pristupa kulturi i sudjelovanja u njoj te tako zauzeti stajalište da je kultura iznimno važan dio projekta europske integracije;

smatra da je pristup kulturi i sudjelovanje u njoj transverzalno pitanje i stoga naglašava da je od ključne važnosti usklađivanje kulturne politike s drugim područjima politika, kao što su politika obrazovanja, socijalna, gospodarska, regionalna, vanjska i digitalna politika te politika medija;

preporučuje da države članice izrade strategiju kulturnog djelovanja usmjerenu na djecu i mlade;

prepoznaje promicanje i uspostavu uključivog i smislenog pristupa kulturi kao jedan od prioriteta političkog programa te poziva na uvođenje pitanja pristupačnosti kulture i sudjelovanja u njoj u druga područja politika jer se time neće samo dati pozitivan doprinos tim drugim područjima nego će se i utjecati na međusektorsku i sinergijsku suradnju u duhu članka 167. UFEU-a;

navodi da je zbirka nacionalnih kulturnih politika koju su osmislili i kojom upravljaju Vijeće Europe i platforma stručnjaka vrlo koristan instrument za kulturne politike u Europi i izvan nje; međutim žali zbog toga što je od 2011. postignut slab napredak u vezi s prikupljanjem podataka i, posebno, analizom podataka te stoga preporučuje da Vijeće nastavi s revizijom postojećih sadržaja, uključujući i lokalne i regionalne razine kulturne politike;

10.

ističe da se pojmovi pristupa kulturi i sudjelovanja u njoj smatraju usko povezanim elementima; napominje da bi strategije za jačanje pristupa kulturi i sudjelovanja u njoj trebalo provoditi identificiranjem podzastupljenih skupina, osmišljavanjem i provedbom inicijativa ili programa usmjerenih na povećanje njihova sudjelovanja i uklanjanje postojećih prepreka;

11.

ističe potrebu za prikupljanjem podataka o sudjelovanju osoba s invaliditetom u kulturnim aktivnostima;

12.

izražava žaljenje zbog toga što financijske prepreke i dalje sprečavaju građane, posebno one iz najugroženijih skupina, u punom ostvarivanju njihova temeljnog prava na sudjelovanje u kulturnom životu i pristup kulturi što one ometaju učinkovito ostvarivanje tog temeljnog prava;

13.

podsjeća na važnost razvoja platformi za dijeljenje i razmjenu iskustava na regionalnoj, nacionalnoj i europskoj razini;

14.

ističe važnost jamčenja kvalitete kulturne ponude svim građanima kao temelj za promicanje aktivnog demokratskog i uključivog građanstva;

Financijske prepreke

15.

ističe da stabilno i stalno javno financiranje ima temeljnu ulogu u osiguravanju dinamične kulturne scene te je i dalje neophodan instrument za podupiranje kulturnih aktivnosti u EU-u kako bi mogle ostvariti svoj gospodarski potencijal, za doprinos održivom rastu i socijalnoj koheziji i za financiranje kulturne infrastrukture; stoga poziva Komisiju i države članice da, svatko u okviru svojih nadležnosti, odvoji odgovarajući dio svojeg proračuna za javnu potporu kulturi te za jačanje sinergija s EFRR-om i ostalim kulturnim fondovima za potporu, uključujući programe kojima se omogućuju istraživanje i inovacije te dostupne instrumente kohezijske politike;

16.

poziva Komisiju i države članice da zajamče da se javno financiranje kulture neće smanjivati, bez obzira na moguće buduće gospodarske poteškoće s kojima bi se države članice mogle suočiti;

17.

žali zbog toga što su gospodarski padovi obično najprije dovodili, a i dalje prečesto dovode do smanjenja u javnoj potrošnji za kulturu i imaju negativan učinak na proračune za kulturne aktivnosti;

18.

podsjeća na to da se ulaganjem u kulturni i kreativni sektor oslobađa znatan, ali i dalje podcijenjen potencijal tih sektora za poticanje kulturne raznolikosti i društvenih inovacija, uz istovremeno postizanje održivog gospodarskog napretka i otvaranje kvalitetnih radnih mjesta, te da ta ulaganja imaju izravan učinak na razvoj novih vještina, digitalizaciju, poduzetništvo, inovacije i stvaranje novih poslovnih modela, kao i na jačanje konkurentnosti europskog kulturnog i kreativnog sektora, iskorištavanje mogućnosti te pristup novim međunarodnim mogućnostima, tržištima i publici; stoga smatra da privatni sektor ima ključnu ulogu kojom se nadopunjuje javno ulaganje i poziva države članice da razmotre provedbu zakonodavnih mjera kojima se predviđaju porezne olakšice za financijske doprinose privatnih subjekata za promicanje kulture;

19.

ističe da rascjepkanost, niska dodana vrijednost i aktivnosti brojnih samozaposlenih muškaraca i žena u kreativnom sektoru, uz podsjećanje na to da se te djelatnosti općenito smatraju zanimljivima, ne smiju dovesti do toga da kulturna/kreativna industrija postane model za slabo plaćeni rad ili rad s lošim socijalnim osiguranjem; stoga predlaže razvijanje čvrstih postupaka preispitivanja za kvalitetan rad u kreativnom sektoru;

20.

ističe da se javnim pristupom kulturnim dobrima i uslugama te potporom za kulturno stvaralaštvo i izražavanje jača kreativno gospodarstvo, čime se doprinosi razvoju zemlje;

21.

ističe da bi se nedostatak financiranja kulturnih industrija smanjio poreznim poticajima za privatna sponzorstva;

22.

skreće pozornost na probleme u pogledu međunarodnog oporezivanja dohotka s kojima se suočavaju umjetnici diljem Europe te stoga preporučuje uvođenje standardnog modela koji će biti od koristi za zaposlenike i samozaposlene osobe i kojim će se spriječiti dvostruko oporezivanje;

23.

poziva na ulaganje u mikropoduzeća kako bi se potaknuli kreativnost i inovacije, čime se promiče razvoj na regionalnoj i lokalnoj razini;

24.

ističe da je, prema odgovorima sudionika u istraživanjima Eurobarometra i Eurostata, visoka cijena kulturnih dobara i usluga jedna od prepreka za sudjelovanje u kulturi (26); u tom kontekstu snažno preporučuje da države članice i regije poduzmu mjere usmjerene na određene ciljne skupine, posebno studente, velike obitelji i starije osobe, radi uklanjanja financijskih prepreka za pristup;

25.

ističe da su visoki troškovi osiguranja za izložbene predmete i izvedbe također razlog za visoke cijene ulaznica ili karata za muzeje, kazališta i galerije te da manje strukture zbog toga često ne mogu razviti svoje programe u skladu s publikom i ambicijama, što dovodi do sve većeg jaza između manjih struktura koje su bliske svojoj publici i većih, međunarodno priznatih institucija;

26.

ističe ulogu koju adekvatna fiskalna politika može imati u odnosu na kulturni i kreativni sektor pri jačanju pristupa kulturi i sudjelovanja u njoj; smatra, međutim, da se neizravnom podrškom za kulturnu baštinu uvođenjem smanjenih stopa PDV-a ne mogu zamijeniti izravne subvencije; poziva na bolju koordinaciju kulturnih politika i stopa PDV-a na nacionalnoj razini kao alata za poticanje sudjelovanja u kulturi;

27.

podsjeća da je važno da države članice razmotre mogućnost uvođenja dosljednije politike oporezivanja prihoda kulturnih radnika i umjetnika koji tijekom kratkih razdoblja borave u različitim zemljama pa zbog toga mogu podlijegati različitim propisima i administrativnim postupcima za svaku pojedinu izvedbu, radionicu ili boravak; predlaže da se minimalna usklađenost radi pružanja potpore mobilnosti umjetnika i kulturnih radnika smatra prioritetom kako bi se potaknula raznolikost stvaralaštva i kulture diljem EU-a i izvan njega, umjesto da se stvaraju prepreke u obliku birokracije koja je nerazmjerna u odnosu na stvarni prihod od kulturnog djelovanja;

28.

potiče države članice i institucije da ulažu u decentralizaciju izložbe kulturnih aktivnosti, bilo izgradnjom infrastrukture u udaljenim regijama bilo raznim privremenim kulturnim izložbama; potiče privatne kulturne institucije da također ulažu u geografsku decentralizaciju;

29.

sa zadovoljstvom prihvaća prijedlog izmjene Direktive o PDV-u, čime bi se državama članicama omogućila primjena jedinstvene stope PDV-a na elektronička i tiskana izdanja; smatra da je primjena različitih stopa PDV-a na fizičke i elektroničke publikacije zastarjela i neodrživa u digitalnom dobu; poziva Vijeće da prihvati prijedlog Komisije na tu temu bez nepotrebnog odugovlačenja;

30.

ističe važnost usklađivanja privatnog i profesionalnog života kako bi se moglo pristupati različitim kulturnim aktivnostima te u njima uživati i sudjelovati;

Prepreke i izazovi u pogledu obrazovanja

31.

ističe da je razina obrazovanja jedan od najvažnijih čimbenika koji imaju znatan utjecaj na stupanj sudjelovanja u kulturi; ističe da viši stupanj obrazovanja rezultira višim stupnjem sudjelovanja u kulturnim zbivanjima (27); ističe da su humanističke znanosti, učenje jezika u školama i kulturno obrazovanje sastavni dio općeg obrazovanja jer pomažu pri smanjivanju socijalnih razlika pa ih stoga treba financirati jednako kao i predmete iz područja STEM-a;

32.

ističe da se znanje shvaća kao proizvod kulturnog međudjelovanja koje utječe na pojedince koji su iskusili kulturni utjecaj;

33.

potiče interaktivan i uključiv pristup razvoju kulturnih i obrazovnih politika, utemeljen na zajednici, kako bi se povećao interes za kulturu i sudjelovanje u njoj, promicala europska kulturna baština i razvijala europske kulturna i jezična raznolikost;

34.

smatra da je nedostatak interesa jedna od najčešće isticanih prepreka za sudjelovanje u kulturi koje navode sudionici istraživanja Eurostata i Eurobarometra (28); u tom kontekstu ističe da potpora potražnji, shvaćena kao stvaranje interesa i razumijevanje kulture obrazovanjem, treba biti prioritetna zadaća u smislu jačanja pristupa i sudjelovanja u kulturi;

35.

preporučuje da se europska studentska iskaznica globalizira i da se u njezine prednosti doda i besplatan pristup kulturnim institucijama EU-a;

36.

podsjeća na temeljnu ulogu škole i obitelji kao ključnih platformi za kontakt mladih s kulturom i oblikovanje kulturnih potreba i kompetencija; poziva države članice da poduzmu mjere za bolju integraciju kulturnog i umjetničkog obrazovanja u školske obrazovne programe, i u formalnom i u neformalnom obrazovanju;

37.

ističe da je važno da države članice, u bliskoj suradnji s regionalnim i lokalnim vlastima te s pomoću financijskih sredstava i/ili subvencija, osiguraju glazbenu nastavu u državnim školama;

38.

preporučuje državama članicama da razmotre obrazovanje kao jednu od najvažnijih kulturnih aktivnosti jer promicanje potražnje prije svega znači pružanje vještina i znanja kako bi se ljudima omogućilo da cijene umjetnost; podsjeća na to da je njegovanje interesa za kulturu učinkovitije ako se provodi u ranoj dobi te smatra da za kulturu u skladu s tim treba odvojiti više prostora u nastavnim planovima i programima i da treba staviti na raspolaganje veće ljudske resurse i više materijala kako bi se postigao taj cilj; poziva na to da se škole financiraju za posjete muzejima i ostalim kulturnim institucijama jer će se time istodobno promicati interes za kulturu i sudjelovanje mladih i osigurati dodatna sredstva za kulturne institucije;

39.

ističe važnost državnih obrazovnih sustava pri predstavljanju raznolikosti svijeta kulture djeci, pri čemu se pomaže pri osposobljavanju nove publike i širenju kulture; također ističe važnost različitih kulturnih institucija pri uspostavi partnerstava sa školama na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini;

40.

potiče države članice te regionalne i lokalne vlasti da podrže izvannastavne kulturno-obrazovne programe namijenjene svim građanima, a posebno zapostavljenoj djeci i mladima, preko programa čiji je cilj njihovo upoznavanje s raznim umjetničkim izričajima ili pomaganje da postanu svjesniji postojeće kulturne baštine;

41.

ističe ulogu lokalnih kulturnih institucija, uključujući kulturne centre i knjižnice, kao ključnih čimbenika u prevladavanju prepreka za pristup kulturi i sudjelovanje u njoj; stoga poziva države članice da te institucije aktivno podupiru;

42.

poziva na to da se više cijeni socijalna uloga javnih knjižnica i kulturnih institucija zajednice te da se za nju ima više razumijevanja, posebno u ruralnim ili udaljenim regijama, ne samo povećanjem javnog financiranja nego i stvaranjem partnerstava i pružanjem odgovarajuće informacijske i komunikacijske tehnologije i ljudskih resursa s pristupom osposobljavanju, čime će se one pretvoriti u institucije koje mogu poboljšati život ljudi i potaknuti lokalni razvoj;

43.

ističe da je uspostava partnerstava ključna u privlačenju potencijalne publike za umjetničke aktivnosti i da bi se to moglo postići, primjerice, suradnjom s organizacijama koje zastupaju učenike, migrante ili osobe s invaliditetom kako bi se na odgovarajući način odgovorilo na njihove interese i potrebe;

44.

ističe važnost podupiranja inicijativa na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini kojima se promiče kontakt, suradnja i razmjena iskustava između tradicionalne umjetnosti, kulturnih institucija i raznih multikulturnih organizacija ili organizacija koje zastupaju manjine, kao i između profesionalnog i amaterskog kulturnog sektora;

45.

preporučuje razvoj zajedničke strategije potpore za obrazovne projekte koje predlažu kulturne institucije; ističe da su ti projekti instrumenti kojima se podupiru i izgrađuju svijest, kulturne kompetencije i međukulturno znanje, zbog čega služe kao polazište za dugotrajni angažman publike u kulturnim djelatnostima;

46.

potiče države članice da u kulturne institucije uvedu programe za mlade namijenjene za slobodno vrijeme;

47.

poziva Komisiju i države članice da donesu mjere kako bi se osigurao širi pristup kulturnim institucijama i razvila sveobuhvatna europska strategija za pristup javnim prostorima, posebno u vezi s kulturom u gradskom izgrađenom okolišu, kao i u slučaju muzeja, kazališta, kinodvorana, knjižnica, koncertnih dvorana itd.;

48.

poziva države članice da potaknu uvođenje stipendija za studiranje ili stažiranje u kulturnim institucijama ili institucijama za upravljanje kulturom za studente u okviru državnih ili privatnih obrazovnih mreža;

Strukturne prepreke

49.

skreće pozornost na često nižu stopu sudjelovanja ruralnog stanovništva u kulturi, koja je strukturno uvjetovana (29), te u tom kontekstu na ulogu malih lokalnih kulturnih centara, prometne infrastrukture i potpore za održivi kulturni turizam u omogućavanju pristupa kulturnim institucijama;

50.

ističe da je europska kulturna baština jedinstvena u svijetu zbog svoje raznolikost i bogatstva te da kulturni turizam ima golem potencijal za doprinos održivom gospodarstvu, kao i za poticanje socijalne kohezije i uključenosti; stoga poziva države članice da pojačaju napore i ulaganja u cilju razvijanja održive i dugoročne kulturne politike turizma;

51.

poziva na veća ulaganja u kulturnom sektoru kako bi se potaknula lokalna gospodarstva i promicao kulturni turizam; napominje da su kulturni turizam, u sinergiji sa znanošću, primarnim sektorom i obrtničkim i industrijskim centrima te mobilnost odlučujući čimbenici u stvaranju prisnije i humanije Europe;

52.

predlaže veća ulaganja u pristup kulturi za najudaljenije, planinske i udaljene regije kako bi se stvorile decentralizirane kulturne mogućnosti;

53.

napominje da postoji potreba za daljnjim djelovanjem u području poboljšanja pristupa osoba s invaliditetom kulturnoj infrastrukturi bez tehnoloških ili fizičkih prepreka te kulturnim aktivnostima i medijima; poziva države članice i Komisiju da u okviru svojih nadležnosti nastave raditi na integraciji osoba s invaliditetom u području kulture i ulagati napore u uklanjanje postojećih prepreka;

54.

prepoznaje potrebu za participativnim metodama upravljanja kulturnom baštinom na temelju pristupa usredotočenog na lokalne zajednice kako bi se predvidjela potražnja i uključili veći dijelovi javnosti, posebno vodeći računa o mladima, osobama s invaliditetom te nedovoljno zastupljenim i marginaliziranim skupinama;

55.

traži od država članica i kulturnih institucija koje o njima ovise da osiguraju kulturnu ponudu dostupnu svima, s posebnim mjerama za određene skupine stanovništva kao što su, među ostalim, djeca i mladi, starije osobe, osobe s invaliditetom ili migranti;

56.

ističe potrebu za većim ulaganjem država članica u primjenu univerzalnog sustava čitanja i pisanja namijenjenog slijepim i slabovidnim osobama (Brailleov sustav) u brojnim središtima kulturne infrastrukture i tehnologijama; poziva na veća ulaganja u proizvodnju audio knjiga, časopisa i novina te u uporabu znakovnog jezika u kazališnim produkcijama;

57.

ističe potrebu za uklanjanjem prepreka u području mobilnosti umjetnika i stručnjaka u području kulture, a ponajprije poreznih prepreka; ističe utjecaj tih aktivnosti na proširenje kulturne ponude u Europi; pozdravlja program Kreativna Europa jer doprinosi uspješnosti kulturne mobilnosti i stručnjaka u tom sektoru i jer se njime potiče širenje kvalitetnih kulturnih događanja i projekata;

58.

podsjeća na to da su prepreke pri pristupu kulturi vidljivije na lokalnoj razini, zbog čega su potrebna veća ulaganja u razne kulturne projekte mobilnosti radi omogućavanja razvoja i kohezije lokalnih zajednica;

59.

poziva Komisiju da mobilnost europskih umjetnika i umjetnika iz trećih zemalja uzme u obzir kao sredstvo za promicanje mira, razmjenu vizija i uklanjanje društvenih i kulturnih stereotipa;

60.

podsjeća na to da jezične prepreke mogu imati negativan učinak na kulturnu potražnju te stoga poziva na veću višejezičnost u kulturnim produkcijama;

61.

preporučuje da države članice poduzmu potrebne mjere za olakšavanje prijevoza i pristupa kulturnim ustanovama za osobe s invaliditetom i osobe s ograničenom pokretljivošću;

Prepreke i izazovi u pogledu digitalizacije

62.

uvjeren je da digitalni alati, kad se pravilno koriste i primjenjuju te ako su popraćeni dosljednom razinom digitalne pismenosti, mogu pomoći u prevladavanju prepreka pri pristupu kulturi prouzročenih čimbenicima među kojima su nepovoljan geografski položaj, invaliditet, socijalno podrijetlo, jezik i nedostatak vremena ili financijskih sredstava; ističe da digitalni alati mogu biti i sredstvo za prevladavanje socijalnih ili mentalnih prepreka, a da to ne podrazumijeva smanjenje ulaganja u geografsku decentralizaciju kulturnih aktivnosti, stoga smatra da bi u tom kontekstu digitalno obrazovanje trebalo biti sastavni dio procesa učenja od rane dobi kako bi se razvila odgovarajuća znanja i vještine;

63.

preporučuje Komisiji da izradi dosljednu digitalnu strategiju usmjerenu na kulturnu infrastrukturu i aktivnosti kako bi se ojačali njihovi kapaciteti;

64.

napominje da postoji problem digitalne isključenosti te ističe da ga treba riješiti; u tom kontekstu podsjeća da digitalizacija zahtijeva od kulturnih i obrazovnih institucija, kao i od same publike, da stječu nove kompetencije, vještine i znanja; posebno ističe potrebu za izgradnjom kapaciteta za korištenje novih digitalnih tehnologija u kulturnim institucijama i za njihovom prilagodbom izazovima tehnološke promjene;

65.

ističe da digitalizaciju i internetski pristup kulturnoj građi u Europi treba provesti uz puno poštovanje stvaratelja i prava intelektualnog vlasništva; smatra da u tom pogledu prava intelektualnog vlasništva ne bi smjela biti prepreka općem javnom cilju, a to je poboljšanje pristupa i davanje prednosti širenju kreativnog sadržaja, informacija i znanja; nadalje ustraje u tome da je potrebno hitno uspostaviti zaštićeno digitalno okružje koje umjetnicima i stvarateljima omogućuje da budu adekvatno nagrađeni za svoj rad te osigurati pravednu naknadu za prekogranični pristup;

66.

poziva Komisiju da nastavi davati prioritet inovativnim pristupima razvoju i angažmanu publike, uključujući nove tehnologije, u okviru programa Europske unije, posebno u okviru programa Kreativna Europa i njegovih budućih inačica;

67.

poziva države članice da u okviru svojih kulturnih i digitalnih strategija uzmu u obzir razvoj publike i da podrže korištenje digitalnim tehnologijama kako bi se olakšao pristup kulturnom sadržaju;

68.

prepoznaje doprinos platforme Europeana i institucija država članica digitalizaciji i dostupnosti kulturnih sadržaja; u kontekstu Europske godine kulturne baštine poziva na pružanje stalne potpore i boljih resursa za taj projekt te na promicanje javnog pristupa digitalnim resursima i uslugama povezanima s kulturnom baštinom; zahtijeva istinsko restrukturiranje web mjesta kako bi se bolje uskladilo s naprednim tehnologijama, kao i istinsku komunikacijsku politiku koja je u skladu s bogatstvom sadržaja prikupljenog na tom mjestu;

69.

ističe potrebu za prikupljanjem kulturnih podataka i njihovim upravljanjem u kontekstu digitalnih primatelja kako bi se omogućilo da kulturne organizacije bolje razumiju njihove potrebe i razviju dosljedan pristup digitalnoj publici;

70.

napominje da kulturni sadržaj ima vodeću ulogu kad je riječ o tome da šira javnost prihvati nove tehnologije i razvije e-vještine i medijsku pismenost na razini europskog građanina;

o o

71.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL C 377 E, 7.12.2012., str. 142.

(2) SL C 93, 9.3.2016., str. 95.

(3) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0486.

(4) SL C 247 E, 15.10.2009., str. 25.

(5) SL C 125 E, 22.5.2008., str. 223.

(6) SL C 377 E, 7.12.2012., str. 135.

(7) SL C 98 E, 23.4.2004., str. 179.

(8) SL C 11, 12.1.2018., str. 55.

(9) SL C 316, 22.9.2017., str. 88.

(10) SL C 11, 12.1.2018., str. 16.

(11) SL C 247 E, 15.10.2009., str. 32.

(12) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0233.

(13) SL C 81 E, 15.3.2011., str. 16.

(14) SL C 131 E, 8.5.2013., str. 9.

(15) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0474.

(16) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0062.

(17) SL L 347, 20.12.2013., str. 221.

(18) SL C 287, 29.11.2007., str. 1.

(19) SL C 463, 23.12.2014., str. 4.

(20) SL C 172, 27.5.2015., str. 13.

(21) SL C 212, 14.6.2016., str. 9.

(22) SL C 134, 7.6.2003., str. 7.

(23) SL L 394, 30.12.2006., str. 10.

(24) Izvješće pod naslovom „Politike i dobre prakse u javnim umjetničkim i kulturnim institucijama za promicanje boljeg pristupa kulturi i šireg sudjelovanja u njoj”, listopad 2012.

(25) Eurostat, Statistički podaci iz područja kulture – zapošljavanje u kulturi (2017.), http://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/index.php/Culture_statistics_-_cultural_employment

(26) Eurobarometar 399.

(27) Eurostat, Statistički podaci iz područja kulture, izdanje 2016., str. 116. – 136.; Podaci Eurostata iz 2015. – istraživanje EU-a o dohotku i životnim uvjetima (EU-SILC).

(28) Podaci Eurostata iz 2015. – istraživanje EU-a o dohotku i životnim uvjetima (EU-SILC).

(29) Podaci Eurostata iz 2015. – istraživanje EU-a o dohotku i životnim uvjetima (EU-SILC).

27.1.2020

Službeni list Europske unije

C 28/101

P8_TA(2018)0267

Pregovori o novom sporazumu o partnerstvu između EU-a i AKP-a

Rezolucija Europskog parlamenta od 14. lipnja 2018. o predstojećim pregovorima o novom sporazumu o partnerstvu između Europske unije i Skupine afričkih, karipskih i pacifičkih država (2018/2634(RSP))

(2020/C 28/13)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir Sporazum o partnerstvu između članica Skupine afričkih, karipskih i pacifičkih država s jedne strane i Europske zajednice i njezinih država članica s druge strane, potpisan u Cotonouu 23. lipnja 2000. („Sporazum iz Cotonoua”) te njegove izmjene iz 2005. i 2010. (1),

—	uzimajući u obzir Sporazum iz Georgetowna iz 1975. godine kojim je uspostavljena Skupina afričkih, karipskih i pacifičkih država (AKP) te njegovu izmjenu iz 1992. (2),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 4. listopada 2016. o budućnosti odnosa između AKP-a i EU-a nakon 2020. (3),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 22. studenog 2016. o povećanju učinkovitosti razvojne suradnje (4),

—	uzimajući u obzir preporuku Komisije od 12. prosinca 2017. za Odluku Vijeća o odobravanju otvaranja pregovora o sporazumu o partnerstvu između Europske unije i članica Skupine afričkih, karipskih i pacifičkih država (COM(2017)0763),

—	uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 22. studenoga 2016. naslovljenu „Obnovljeno partnerstvo s afričkim, karipskim i pacifičkim zemljama”(JOIN(2016)0052),

—	uzimajući u obzir Zajednički savjetodavni dokument Europske komisije i Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 6. listopada 2015. naslovljen „Ususret novom partnerstvu između Europske unije i afričkih, karipskih i pacifičkih zemalja nakon 2020.”(JOIN(2015)0033),

—	uzimajući u obzir sastanak na vrhu Ujedinjenih naroda o održivom razvoju i zaključni dokument koji je Opća skupština UN-a donijela 25. rujna 2015. naslovljen „Promijeniti svijet: program održivog razvoja do 2030.”i 17 ciljeva održivog razvoja,

—	uzimajući u obzir zajedničku izjavu Parlamenta, Vijeća i predstavnika vlada država članica koji su se sastali u okviru Vijeća i Komisije od 7. lipnja 2017. o Novom europskom konsenzusu o razvoju – Naš svijet, naše dostojanstvo, naša budućnost,

—	uzimajući u obzir mišljenja koja je Europski gospodarski i socijalni odbor donio 7. prosinca 2017., o obnovljenom partnerstvu s afričkim, karipskim i pacifičkim zemljama, i 12. svibnja 2016., o budućnosti odnosa EU-a s državama članicama AKP-a,

—	uzimajući u obzir 7. i 8. sastanak na vrhu čelnika država i vlada država AKP-a održan u Malabu (13. – 14. prosinca 2012.) odnosno Port Moresbyju (4. svibnja 2016.),

—	uzimajući u obzir 103. i 105. sastanak vijeća ministara AKP-a održan u Dakru (26. – 27. travnja 2016.) odnosno Bruxellesu (3. – 4. svibnja 2017.),

—	uzimajući u obzir sastanak na vrhu između EU-a i Afričke unije održan u Abidjanu 29. – 30. studenog 2017.,

—	uzimajući u obzir izvješće skupine uglednih osoba AKP-a od ožujka 2016. o budućnosti skupine država AKP-a nakon 2020.,

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. listopada 2015. o ulozi lokalnih vlasti zemalja u razvoju u razvojnoj suradnji (5),

—	uzimajući u obzir izjavu s 8. sastanka na vrhu čelnika država i vlada skupine država AKP-a od 1. lipnja 2016.,

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. veljače 2015. o radu Zajedničke parlamentarne skupštine (6) i rezolucije koje je usvojila Zajednička parlamentarna skupština AKP-a i EU-a,

—	uzimajući u obzir izjavu Zajedničke parlamentarne skupštine AKP-a i EU-a od 21. prosinca 2016. o parlamentarnoj dimenziji odnosa između AKP-a i EU-a nakon Sporazuma iz Cotonoua (7),

—	uzimajući u obzir zajedničku izjavu supredsjednika Zajedničke parlamentarne skupštine AKP-a i EU-a od 9. prosinca 2015. o budućnosti odnosa između država AKP-a i EU-a (8),

—	uzimajući u obzir članke 208. i 218. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

—	uzimajući u obzir Međuinstitucijski sporazum od 13. travnja 2016. o boljoj izradi zakonodavstva,

—	uzimajući u obzir pitanja upućena Vijeću i Komisiji o predstojećim pregovorima o novom sporazumu o partnerstvu između Europske unije i Skupine afričkih, karipskih i pacifičkih država (O-000043/2018 – B8-0025/2018 i O-000044/2018 – B8-0026/2018),

—	uzimajući u obzir prijedlog rezolucije Odbora za razvoj,

—	uzimajući u obzir članak 128. stavak 5. i članak 123. stavak 2. Poslovnika,

budući da se snaga i pravna stečevina Sporazuma iz Cotonoua temelje na nizu jedinstvenih značajki poput njegove pravno obvezujuće naravi, njegove sveobuhvatnosti na temelju triju stupova razvojne, političke te gospodarske i trgovinske suradnje i njegova velikog proračuna u obliku Europskog razvojnog fonda (ERF);

B.	budući da je, unatoč neuspjehu EU-a u ostvarivanju cilja u pogledu dodjeljivanja 0,7 % svojeg BND-a za službenu razvojnu pomoć, partnerstvo AKP-a i EU imalo važnu ulogu u ostvarivanju napretka u ispunjenju milenijskih razvojnih ciljeva;

C.	budući da je partnerstvo AKP-a i EU-a značajno pridonijelo iskorjenjivanju siromaštva, integraciji država AKP-a u svjetsko gospodarstvo te učinkovitijoj ulozi globalnog aktera u multilateralnim trgovinskim pregovorima i u multilateralnim pregovorima o klimatskim promjenama;

D.	budući da je partnerstvo AKP-a i EU-a poboljšalo pristup tržištu za države članice AKP-a i EU-a te u okviru političkog dijaloga dovelo do većeg uzajamnog razumijevanja stajališta, vrijednosti i standarda među državama članicama EU-a i državama AKP-a;

budući da su, iako je partnerstvo AKP-a i EU-a uvelike pridonijelo ostvarivanju napretka u ispunjenju milenijskih razvojnih ciljeva,, dosad ostvareni rezultati u pogledu iskorjenjivanja siromaštva i integracije zemalja AKP-a u svjetsko gospodarstvo bili nedovoljni, s obzirom na to da pola država članica AKP-a i dalje spada među najnerazvijenije zemlje na svijetu, a da je ukupan udio svih država članica AKP-a u svjetskoj trgovini manji od 5 %, dok njihov udio u svjetskom BDP-u iznosi otprilike 2 %;

budući da osnivanje Afričke unije te razvijanje Zajedničke strategije Afrike i EU-a, Zajedničke strategije partnerstva EU-a i Kariba te Strategije EU-a za Pacifik pokazuju da je pristup EU-a rješavanju pitanja od zajedničkog interesa, poput mira i sigurnosti, terorizma i migracija, sve više regionalan;

G.	budući da su mir, sigurnost i politička stabilnost preduvjeti za održivi razvoj;

H.	budući da se zajedničkim temeljem i regionalnim sporazumima moraju uzeti u obzir specifičnosti na regionalnoj razini i na razini kontinenta u skladu s načelima supsidijarnosti i komplementarnosti;

budući da su zemlje AKP-a utvrdile tri stupa pregovora, odnosno:

—	trgovinu, ulaganje i usluge,

—	razvojnu suradnju, znanost i tehnologiju te istraživanje i inovacije,

—	politički dijalog i zagovaranje;

budući da je politički dijalog o ključnim temama, kako je navedeno u člancima 8. i 96. Sporazuma iz Cotonoua, konkretan i legalan način zagovaranja zajedničkih vrijednosti partnerstva AKP-a i EU-a te promicanja demokracije, dobrog upravljanja i ljudskih prava, što su vrijednosti na kojima se temelji održivi razvoj;

K.	budući da postoji jasna potreba da se u novom sporazumu zadrži uvjetovanje ljudskim pravima i da se u njemu osnaži politički dijalog;

budući da je, unatoč činjenici da je revizijom Sporazuma iz Cotonoua iz 2010. jasno istaknuta uloga nacionalnih parlamenata, lokalnih vlasti, civilnog društva i privatnog sektora, njihovo sudjelovanje u razmatranju politika i aktivnosti AKP-a i EU-a ograničeno, kao i u postupcima planiranja, praćenja i ocjenjivanja programa;

M.	budući da se politički dijalog najčešće upotrebljava u kasnoj fazi političke krize, a ne za potrebe njezina sprječavanja;

N.	budući da se organizacije civilnog društva suočavaju sa sve restriktivnijim zakonodavstvom i drugim preprekama kojima se ograničava njihov prostor za djelovanje i aktivnosti;

O.	budući da su zbog tehničkih kapaciteta za rješavanje pitanja u području oporezivanja u mnogim državama AKP-a ograničeni i mobilizacija domaćih prihoda i sudjelovanje u međunarodnoj poreznoj suradnji;

budući da se Europski razvojni fond financira izravnim doprinosima država članica EU-a i da nije podložan uobičajenim proračunskim pravilima EU-a; budući da Parlament u pogledu proračuna Europskog razvojnog fonda nema drugih ovlasti osim davanja razrješnice za već izvršene isplate, niti ima formalno pravo nadzora nad programiranjem fonda;

Q.	budući da bi jačanje parlamentarne dimenzije partnerstva EU-a i skupine zemalja AKP-a i jačanje njegove savjetodavne uloge trebali biti ključni elementi novog partnerstva;

budući da su učestalost i raznovrsnost sjednica Zajedničke parlamentarne skupštine omogućili postojan dijalog između Europskog parlamenta i skupine zemalja AKP-a, čime je učvršćena legitimnost te skupštine i osnažena parlamentarna diplomacija; budući da je Zajednička parlamentarna skupština poslužila kao predložak za parlamentarnu diplomaciju u raznim političkim forumima;

pozdravlja glavne aspekte i opću strukturu buduće suradnje između skupine država AKP-a i Europske unije, kako su navedeni u preporuci Komisije za Odluku Vijeća o odobravanju otvaranja pregovora o budućem sporazumu o partnerstvu;

ističe da Program za održivi razvoj do 2030., ciljevi održivog razvoja i Europski konsenzus o razvoju moraju biti u središtu novog partnerstva između AKP-a i EU-a;

pozdravlja činjenicu da se postizanje ciljeva održivog razvoja smatra ključnim ciljem, no žali zbog nepostojanja konkretnih provedbenih mjera u predloženim sporazumima; naglašava potrebu da se međusektorska pitanja poput održivosti okoliša, ciljeva u području klimatskih promjena, rodnih pitanja i socijalne pravde uključe u sve politike, planove i intervencije u budućem sporazumu;

pozdravlja činjenicu da je prijedlog Komisije za novi sporazum o partnerstvu otvoren vanjskim partnerima;

podsjeća na to da je prvi cilj održivog razvoja iskorijeniti siromaštvo, koje je i dalje ključan problem u većini država AKP-a; stoga ističe da borba protiv siromaštva mora i dalje ostati središnji element budućeg sporazuma;

napominje da je Komisija u velikoj mjeri uzela u obzir stajališta Parlamenta te da će, u skladu sa zahtjevom Parlamenta, zajednički temelj i regionalni sporazumi biti jednako pravno obvezujući;

podsjeća da će budući sporazum o partnerstvu uključivati načela jednakosti, uzajamnog poštovanja i uzajamnog interesa;

ustraje u tome da ključne elemente Sporazuma o partnerstvu iz Cotonoua – poštovanje ljudskih prava, temeljnih sloboda i demokratskih načela te vladavinu prava i dobro upravljanje – treba zadržati kao temelj za suradnju za razdoblje nakon 2020. i da oni moraju biti obvezni dio i temeljnog sporazuma i regionalnih sporazuma i protokola; poziva Komisiju i Vijeće da u dijelu mandata koji se odnosi na ljudska prava izričito uključe slobodu od diskriminacije na temelju spola, rasnog ili etničkog podrijetla, religije ili uvjerenja, invaliditeta, dobi, seksualne orijentacije ili rodnog identiteta te da uključe seksualno i reproduktivno zdravlje i prava, kako je navedeno u Pekinškoj platformi za djelovanje iz 1995. i ishodima revizijskih konferencija;

naglašava potrebu za rješavanjem pitanja ljudskih prava i upravljanja na temelju postojećih međunarodnih pravnih instrumenata, zakona, načela i mehanizama koje su uspostavila regionalna i panafrička upravljačka tijela kako bi se na taj način pojačalo preuzimanje odgovornosti;

10.

podsjeća da se Program održivog razvoja do 2030. mora integrirati u buduće partnerstvo između država skupine AKP-a i EU-a te da ono treba pridonijeti njegovoj provedbi na svim razinama;

11.

poziva pregovarače EU-a i AKP-a da u dio sporazuma o zajedničkim temeljima uključe jasnu odredbu o potpunoj provedbi Rimskog statuta Međunarodnog kaznenog suda od strane svih uključenih aktera;

12.

ustraje na tome je potrebno osigurati usklađenost između načela utvrđenih zajedničkim temeljem i regionalnih prioriteta navedenih u sporazumima te naglašava da u temeljnom sporazumu treba izrijekom uputiti na odgovornost te na mehanizme praćenja i preispitivanja u slučajevima neusklađenosti; naglašava da bi također trebalo osigurati odgovornost svih strana prema građanima i civilnom društvu te da bi zajedničke institucije trebale predvidjeti mehanizme kojima će se omogućiti civilnom društvu i građanima da prijave slučajeve kršenja obveza u pogledu ljudskih prava i drugih ključnih elemenata;

13.

podsjeća sve strane uključene u pregovore da je politički dijalog temeljni dio Sporazuma iz Cotonoua te da on mora i dalje biti središnji i pravno uređen stup novog sporazuma, i na razini općeg okvira i na regionalnoj razini;

14.

naglašava da je politički dijalog sastavni dio partnerstva i dragocjen temelj za poboljšanje situacije u kojoj se nalazi stanovništvo u partnerskim zemljama; stoga poziva na poboljšano praćenje stanja ljudskih prava u tim zemljama i naglašava da to praćenje mora biti inkluzivno, transparentno i participativno; naglašava važnost osiguravanja istinskog uključivanja civilnog društva u dijalog na svim razinama;

15.

podsjeća na to da politički dijalog mora biti uravnotežen i utemeljen na uzajamnom poštovanju;

16.

ističe da bi u okviru suradnje EU-a i AKP-a trebalo predvidjeti mehanizam istorazinskog ocjenjivanja za redovito praćenje napretka i nedostataka u provedbi ciljeva održivog razvoja, u kojem bi bili uključeni parlamenti, lokalne vlasti i civilno društvo, kao i redovitu evaluaciju i izvješćivanje javnosti o poštovanju ljudskih prava i drugih ključnih elemenata; smatra da, kako bi bila djelotvorna, provedba Programa održivog razvoja do 2030. i ciljeva održivog razvoja zahtijeva legitimnost, bliskost, supsidijarnost i snažno sudjelovanje lokalnih vlasti i nedržavnih aktera; poziva na bolju komunikaciju i dijalog u cilju ostvarenja dubljeg odnosa između zemalja AKP-a i EU-a;

17.

ponavlja da su sporazumi o gospodarskom partnerstvu temelj regionalne suradnje te da su oni instrumenti za razvoj i regionalnu integraciju; stoga poziva na njihovu potpunu integraciju u novi sporazum o partnerstvu između AKP-a i EU-a;

18.

poziva na povećanje političkog utjecaja partnerstva između AKP-a i EU-a na globalnoj razini kako bi ono postalo učinkovitiji globalni dionik;

19.

poziva na jasne odredbe u budućem sporazumu kojima će se uređivati zadaće i odgovornosti privatnog sektora; osobito ističe potrebu da se poduzeća koja sudjeluju u razvojnim partnerstvima pridržavaju načela korporativne društvene odgovornosti tijekom cijelog životnog vijeka projekata, i to pridržavanjem Globalnog sporazuma UN-a, Vodećih načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima, temeljnih radnih standarda Međunarodne organizacije rada, ekoloških standarda i Konvencije UN-a protiv korupcije; ističe da je potrebno da države članice EU-a i AKP-a izrade nacionalne planove za provedbu Vodećih načela UN-a na području poslovanja i ljudskih prava te posebno propisa o postupanju s dužnom pažnjom;

20.

podsjeća da je mobilizacija domaćih resursa oporezivanjem najvažniji izvor prihoda za financiranje održivog razvoja; izražava žaljenje zbog toga što mjerama za borbu protiv nezakonitih financijskih tokova i utaje poreza nije dano istaknuto mjesto u nacrtu mandata; poziva pregovaračke strane da u novi sporazum uključe ambiciozne odredbe o financijskoj i tehničkoj pomoći zemljama u razvoju kako bi mogle ići ukorak s novim globalnim standardima za borbu protiv utaje poreza, uključujući automatsku razmjenu informacija, podatke o stvarnom vlasništvu poduzeća i javno izvješćivanje multinacionalnih kompanija po zemljama kako bi se zaustavilo smanjenje porezne osnovice i premještanje dobiti, na temelju modela koje su izradili G20 i OECD; nadalje, poziva stranke da se obvežu na pružanje podrške osnivanju pravno obvezujućeg međuvladinog tijela UN-a za poreznu suradnju;

21.

žali zbog činjenice da u nacrtu pregovaračkog mandata nema odredbi o osiguravanju dimenzije održivog razvoja za poljoprivredu, unatoč ogromnim izazovima s kojima se suočavaju poljoprivrednici država AKP-a kao posljedicama klimatskih promjena; poziva pregovaračke strane da u novi sporazum uključe programe potpore za održive poljoprivredne prakse;

22.

poziva na snažniju uključenost civilnog društva u političkom dijalogu, planiranju i provedbi te u potpori izgradnji kapaciteta; ističe važnost uključivanja civilnog društva u politički dijalog, a posebno lokalnih skupine koje su izravno zahvaćene tim politikama; ističe u tom smislu opasnost od smanjivanja prostora za djelovanje civilnog društva u nekim zemljama i potrebu da se uključe skupine kao što su manjine, mladi i žene, koje se nisu u stanju samoorganizirati kako bi zaštitile svoje interese ili koje, unatoč tome što postoji legitiman demokratski interes, njihove vlade ne priznaju;

23.

naglašava da bi se sudjelovanje civilnog društva trebalo temeljiti na prepoznavanju višestruke uloge koju ono ima te da bi njegov položaj kao punopravnog aktera u sporazumu trebalo pojačati;

24.

naglašava da načela djelotvorne razvojne suradnje trebaju biti u potpunosti uključena u novi sporazum o partnerstvu između AKP-a i EU-a te da se i sporazum i regionalni protokoli moraju temeljiti na odgovornosti pojedinačnih zemalja, usmjerenosti na rezultate, inkluzivnosti u razvojnom procesu, transparentnosti i uzajamnoj odgovornosti; naglašava potrebu za osiguravanjem zemljopisno uravnoteženog pristupa u dodjeljivanju potpore sa značajnim naglaskom na najmanje razvijenim i osjetljivim državama; smatra da uvjetovanost između dodjele potpore i suradnje s EU-om u pitanjima migracija nije u skladu s dogovorenim načelima razvojne učinkovitosti;

25.

naglašava da bi buduća nova suradnja i buduće novo partnerstvo između EU-a i AKP-a trebali osigurati učinkovitije zajedničko djelovanje u pogledu rješavanja različitih izazova s kojima se svijet suočava, kao što je borba protiv terorizma i organiziranog kriminala;

26.

ponovno ističe da se u budućem sporazumu mora omogućiti bolje preuzimanje obveza u području usklađenosti politika radi razvoja i njihovo poštovanje te da bi trebalo uključiti mehanizme za sustavno praćenje usklađenosti tih politika; u tom pogledu podsjeća na ulogu izaslanstava EU-a u promicanju usklađenosti politika radi razvoja te ističe potrebu redovitog vođenja dijaloga na razini zemalja;

27.

naglašava važnost poticanja ulaganja u privatni sektor, olakšavanja dugoročnog razvoja lokalnih tržišta kapitala i mobiliziranja ograničenih proračuna službene razvojne pomoći radi maksimalnog povećanja učinka i financiranja ciljeva održivog razvoja;

28.

ponovno ističe važnost jačanja parlamentarne dimenzije u budućem sporazumu, kako bi se zajamčilo da buduća sveobuhvatna Zajednička parlamentarna skupština ima istinske savjetodavne ovlasti i kako bi se osiguralo da ona omogućuje otvoren, demokratski i sveobuhvatan parlamentarni dijalog; zahtijeva da se budućoj skupštini zajamči pravna i operativna autonomija; traži da Zajednička parlamentarna skupština bude tijesno povezana s provedbom sporazuma i da se s njome redovito savjetuje o svim za partnerstvo važnim pitanjima; smatra da se Zajednička parlamentarna skupština treba u potpunosti uključiti u pregovore o budućem partnerstvu;

29.

poziva na daljnje napore za poboljšanje nadzora Zajedničke parlamentarne skupštine nad planiranjem programa razvoja;

30.

uvjeren je da su potrebni redoviti sastanci najmanje jednom godišnje na razini zemalja AKP-a i EU-a kako bi se zajamčio kontinuitet i stabilnost partnerstva te kako bi se omogućilo redovito izvješćivanje o napretku u ostvarenju ciljeva održivog razvoja, poštovanja ljudskih prava i drugih ključnih elemenata Sporazuma, te istorazinske ocjene tih pitanja, kako je zatražio Parlament;

31.

stoga preporučuje da se djelovanje Zajedničke parlamentarne skupštine uskladi s novom regionalnom strukturom, s time da se zadrži usmjerenost na djelovanje u regionalnim forumima u bliskoj suradnji s nacionalnim i regionalnim parlamentima; smatra da bi se Vijeće AKP-a i EU-a i Zajednička parlamentarna skupština trebali redovito, ali rjeđe nego sada, sastajati na plenarnoj sjednici koja bi se održavala naizmjenice u državama EU-u i AKP-a, ali da sjednica ne bi trebala ovisiti o sazivanja Vijeća; poziva državu članicu EU-a koja predsjeda predsjedništvom Vijeća EU-a da se intenzivnije uključi u pripremu, organizaciju i ulogu domaćina sjednice Zajedničke parlamentarne skupštine;

32.

zahtijeva da se sjednice članova parlamenata EU-a i AKP-a na razini regionalnih sporazuma održavaju barem jednom godišnje u svakoj od regija te da one bude popraćene forumima na kojima bi sudjelovali nedržavni akteri, uključujući predstavnike civilnog društva, mlade i privatni sektor;

33.

uvjeren je da u okviru Pakta za Afriku treba ojačati ulogu Panafričkog parlamenta, nasuprot, ali i uz bok budućem Vijeću EU-a i Afrike; u tom smislu poziva Komisiju i odgovarajuće institucije iz AKP-a da u ranoj fazi pregovora objave prijedloge o parlamentarnoj dimenziji i ulozi Panafričkog parlamenta i da se u tom pogledu savjetuju s Panafričkim parlamentom i Europskim parlamentom;

34.

podsjeća na to da se u skladu s člankom 218. stavkom 10. UFEU-a Europski parlament mora odmah i u potpunosti izvijestiti o svim fazama pregovora i ponovno ističe da je potrebno dogovoriti poboljšane aranžmane za suradnju i razmjenu informacija tijekom cijelog ciklusa međunarodnih sporazuma; poziva Vijeće i Komisiju da, osim toga, u potpunosti i bez odlaganja obavijeste Zajedničku parlamentarnu skupštinu o pregovorima;

35.

poziva Vijeće Europske unije da objavi mandat kako ga je donijelo Vijeće; poziva skupinu država AKP-a da učini isto za svoj mandat.

36.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, Vijeću AKP-a, potpredsjednici Komisije/visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Komisiji Afričke unije i Panafričkom parlamentu, te Predsjedništvo Zajedničke parlamentarne skupštine AKP-a i EU-a.

(1) https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/HTML/?uri=CELEX:02000A1215(01)-20170101&from=EN

(2) http://www.wipo.int/edocs/trtdocs/en/acp/trt_acp_3.pdf

(3) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0371.

(4) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0437.

(5) SL C 349, 17.10.2017., str. 11.

(6) SL C 310, 25.8.2016., str. 19.

(7) SL C 170, 30.5.2017., str. 36.

(8) http://www.europarl.europa.eu/intcoop/acp/2015_acp2/pdf/1081264en.pdf

27.1.2020

Službeni list Europske unije

C 28/108

P8_TA(2018)0268

Praćenje primjene zakonodavstva EU-a 2016.

Rezolucija Europskog parlamenta od 14. lipnja 2018. o praćenju primjene zakonodavstva EU-a 2016. (2017/2273(INI))

(2020/C 28/14)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji (UEU), a posebno njegove članke 1., 2. i 3.,

—	uzimajući u obzir 33. godišnje izvješće Komisije o praćenju primjene zakonodavstva Unije (2015.) (COM(2016)0463),

—	uzimajući u obzir 34. godišnje izvješće Komisije o praćenju primjene zakonodavstva Unije (2016.) (COM(2017)0370),

—	uzimajući u obzir izvješće Komisije naslovljeno „Izvješće o ocjeni projekta EU Pilot”(COM(2010)0070),

—	uzimajući u obzir izvješće Komisije naslovljeno „Drugo izvješće o ocjeni projekta EU Pilot”(COM(2011)0930),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. listopada 2016. naslovljenu „Praćenje primjene zakonodavstva Unije: godišnje izvješće za 2014.” (1),

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 21. prosinca 2016. pod naslovom „Pravo EU-a: boljom primjenom do boljih rezultata”(C(2016)8600),

—	uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 20. ožujka 2002. o odnosu prema podnositelju prigovora o povredi prava Zajednice (COM(2002)0141),

—	uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 2. travnja 2012. o ažuriranju načina upravljanja odnosima s podnositeljem prigovora u pogledu primjene prava Unije (COM(2012)0154),

—	uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 11. ožujka 2014. o novom okviru EU-a za jačanje vladavine prava (COM(2014)0158),

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 19. svibnja 2015. naslovljenu „Bolja regulativa za bolje rezultate – Agenda EU-a”(COM(2015)0215),

—	uzimajući u obzir Okvirni sporazum o odnosima između Europskog parlamenta i Europske komisije (2),

—	uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2001/470/EZ od 28. svibnja 2001. o uspostavi Europske pravosudne mreže u građanskim i trgovačkim stvarima (3),

—	uzimajući u obzir Međuinstitucijski sporazum Europskog parlamenta, Vijeća Europske unije i Europske komisije od 13. travnja 2016. o boljoj izradi zakonodavstva (4),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. rujna 2015. o 30. i 31. godišnjem izvješću o praćenju primjene prava EU-a (2012. –2013.) (5),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. listopada 2016. s preporukama Komisiji o uspostavi mehanizma EU-a za demokraciju, vladavinu prava i temeljna prava (6),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. lipnja 2016. o otvorenoj, učinkovitoj i neovisnoj upravi Europske unije (7) te svoju Rezoluciju od 15. siječnja 2013. s preporukama Komisiji o zakonu o upravnom postupku Europske unije (8);

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 27. svibnja 2016. o ostvarivanju koristi od politika EU-a u području okoliša u okviru Pregleda aktivnosti u području okoliša (COM(2016)0316) i onu od 3. veljače 2017. naslovljenu „Pregled aktivnosti u području okoliša u EU-u: Zajednički izazovi i kako suradnjom postići bolje rezultate”(COM(2017)0063),

—	uzimajući u obzir europski stup socijalnih prava,

—	uzimajući u obzir članak 52. i članak 132. stavak 2. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja i mišljenja Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane, Odbora za ustavna pitanja, Odbora za prava žena i jednakost spolova te Odbora za predstavke (A8-0197/2018),

A.	budući da se u članku 17. UEU-a utvrđuje temeljna uloga Komisije kao „čuvarice Ugovorâ”;

budući da je člankom 2. UEU-a utvrđeno da se Unija temelji na vrijednostima poštovanja ljudskog dostojanstva, slobode, demokracije, jednakosti, vladavine prava i poštovanja ljudskih prava, uključujući i prava pripadnika manjina; i budući da je ispravna provedba zakonodavstva EU-a stoga od ključne važnosti za postizanje ciljeva politike EU-a utvrđenih Ugovorima i sekundarnim zakonodavstvom; budući da se člankom 8. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) Uniji daje zadaća da u svim svojim aktivnostima teži uklanjanju nejednakosti i promicanju ravnopravnosti između muškaraca i žena;

budući da je u skladu s člankom 2. UEU-a i člankom 21. Povelje Europske unije o temeljnim pravima jednakost žena i muškaraca jedna od glavnih vrijednosti na kojima se temelji EU te budući da Unija u svim svojim aktivnostima mora težiti suzbijanju svih oblika diskriminacije, uklanjanju nejednakosti te promicanju jednakih mogućnosti i jednakog postupanja;

budući da je člankom 3. UEU-a utvrđeno da je cilj Unije, među ostalim, promicanje mira, njezinih vrijednosti i dobrobiti njezinih naroda, kao i rad na održivom razvoju Europe koji se temelji na uravnoteženom gospodarskom rastu i stabilnosti cijena, visoko konkurentnom socijalnom tržišnom gospodarstvu, s ciljem pune zaposlenosti i društvenog napretka, te visokoj razini zaštite i poboljšanja kvalitete okoliša te da Unija suzbija društvenu isključenost i diskriminaciju, promiče socijalnu pravdu i zaštitu, ravnopravnost žena i muškaraca, međugeneracijsku solidarnost i zaštitu prava djeteta;

budući da, u skladu s ustaljenom sudskom praksom Suda Europske unije, države članice moraju Komisiji dostaviti jasne i precizne informacije o načinu njihova prenošenja direktiva EU-a u nacionalno zakonodavstvo; i budući da se u skladu sa Zajedničkom političkom deklaracijom od 28. rujna 2011. između Komisije i država članica (9) te Zajedničkom političkom deklaracijom od 27. listopada 2011. Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (10), od država članica može, kada Komisiju obavješćuju o nacionalnim mjerama za prenošenje, tražiti i da dostave dokumente u kojima objašnjavaju način na koji su prenijele direktive u nacionalno pravo;

budući da u skladu s člankom 4. stavkom 3. UEU-a, člankom 288. stavkom 3. i člankom 291. stavkom 1. UFEU-a države članice imaju glavnu odgovornost za ispravno prenošenje, primjenu i provedbu prava EU-a u utvrđenim vremenskim rokovima, kao i za pružanje dostatnih pravnih sredstava za jamčenje učinkovite pravne zaštite u područjima obuhvaćenim pravom EU-a;

G.	budući da se pravilnom primjenom prava EU-a jamči da će politike Unije koristiti svim europskim građane, kao i da će se na sva poduzeća primjenjivati jednaki uvjeti;

budući da se, nakon donošenja svoje komunikacije u prosincu 2016. pod nazivom „Pravo EU-a: boljom primjenom do boljih rezultata”, Komisija odlučila usredotočiti na slučajeve u kojima države članice ne obavještavaju o mjerama za prenošenje odnosno tim mjerama netočno prenose direktive ili u kojima države članice ne postupaju u skladu s presudom Suda Europske unije (na temelju članka 260. stavka 2. UFEU-a), nanose ozbiljnu štetu financijskim interesima EU-a ili zadiru u isključivu nadležnost EU-a;

budući da u skladu s člankom 6. stavkom 1. UEU-a Povelja Europske unije o temeljnim pravima ima istu pravnu snagu kao Ugovori te se odnosi na institucije, tijela, urede i agencije Unije i na države članice kada primjenjuju pravo Unije (članak 51. stavak 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima);

J.	budući da je cilj postupaka EU Pilot suradnju između Komisije i država članica učiniti bližom kako bi se u ranoj fazi s pomoću bilateralnog dijaloga ispravila kršenja zakonodavstva EU-a i na taj način, gdje je to moguće, izbjegla potreba za pokretanjem formalnih postupaka zbog povrede prava;

budući da Europski parlament smatra da je nužno, kao odgovor na trenutačni demokratski deficit i pozivajući se na svoju Rezoluciju od 25. listopada 2016. s preporukama Komisiji o uspostavi mehanizma EU-a za demokraciju, vladavinu prava i temeljna prava, uspostaviti novi mehanizam za pružanje jedinstvenog i dosljednog okvira koji se nadovezuje na postojeće instrumente i mehanizme i koji bi se trebao primjenjivati na jedinstven način na sve institucije EU-a i sve države članice;

L.	međutim, budući da u okviru novih politika koje je usvojila Komisija kako bi se osigurala usklađenost s pravom EU-a, cilj projekta EU Pilot nije produljenje postupka zbog povrede koji je sam po sebi sredstvo za pokretanje dijaloga s državom članicom za rješavanje problema;

budući da je, kako bi se osigurao u većoj mjeri strateški i učinkovit pristup izvršenju u slučajevima povreda, Komisija odlučila, kao što je navedeno u njezinoj komunikaciji pod naslovom „Boljom primjenom do boljih rezultata”, pokrenuti postupke zbog povrede bez oslanjanja na mehanizam rješavanja problema EU Pilot, osim ako se to ne procijeni korisnim u određenom slučaju;

N.	budući da je Komisija 2016. godine zaprimila 3 783 nove pritužbe o mogućim povredama prava EU-a, pri čemu su Italija (753), Španjolska (424) i Francuska (325) države članice protiv kojih je podneseno najviše pritužbi;

budući da Komisija, u skladu s člankom 258. stavcima 1. i 2. UFEU-a, državi članici daje obrazloženo mišljenje ako smatra da ta država članica nije ispunila neku obvezu na temelju Ugovorâ i može taj predmet uputiti Sudu Europske unije ako dotična država članica ne postupi u skladu s mišljenjem u roku koji odredi Komisija;

P.	budući da je Komisija 2016. godine pokrenula 847 nova postupka zbog povrede za kasno prenošenje direktiva;

Q.	budući da je 2016. godine bilo još uvijek otvoreno 95 predmeta zbog povrede, na temelju čega je Sud Europske unije donio presudu da su uključene države članice prekršile pravo EU-a;

budući da je u svojoj Rezoluciji od 25. listopada 2016. o uspostavi mehanizma EU-a za demokraciju, vladavinu prava i temeljna prava, Parlament zatražio da Komisija do rujna 2017. na temelju članka 295. UFEU-a podnese prijedlog za sklapanje Pakta Unije za demokraciju, vladavinu prava i temeljna prava u obliku međuinstitucijskog sporazuma o utvrđivanju mjera za olakšavanje suradnje između institucija Unije i država članica u okviru članka 7. UEU-a;

S.	budući da se Okvirnim sporazumom o odnosima između Europskog parlamenta i Europske komisije predviđa razmjena informacija o svim postupcima povrede na temelju službene opomene, no njime nije obuhvaćen neformalni postupak EU Pilot koji prethodi pokretanju formalnog postupka zbog povrede;

budući da se člankom 41. Povelje Europske unije o temeljnim pravima definira pravo na dobru upravu kao pravo svakoga na to da institucije njegove predmete obrađuju nepristrano, pravično i u razumnom roku i da se člankom 298. UFEU-a predviđa da u obavljanju svojih zadaća, institucije, tijela, uredi i agencije Unije imaju potporu otvorene, učinkovite i neovisne europske administracije;

budući da u svojoj Komunikaciji od 3. veljače 2017. o Pregledu aktivnosti u području okoliša u EU-u, Komisija tvrdi da je uspostavila strukturirani i sveobuhvatni dijalog s državama članicama o provedbi zakonodavstva EU-a o okolišu te, ne dovodeći u pitanje svoje provedbene ovlasti na temelju Ugovorâ, nudi novi namjenski okvir kako bi olakšala napore država članica;

V.	budući da se člankom 157. UFEU-a dopušta te člankom 19. omogućuje donošenje zakonodavstva za borbu protiv svih oblika diskriminacije, uključujući rodno uvjetovanu diskriminaciju;

W.	budući da su se u izjavi br. 19 priloženoj Završnom aktu Međuvladine konferencije na kojoj je donesen Ugovor iz Lisabona EU i njegove države članice obvezali na „suzbijanje svih vrsta nasilja u obitelji […] kako bi spriječile i kaznile ta kaznena djela te poduprle i zaštitile žrtve”;

X.	budući da je zakonodavstvo EU-a za borbu protiv trgovanja ljudima, prije svega ženama i djecom, doneseno na temelju članaka 79. i 83. UFEU-a; budući da se Programom o pravima, jednakosti i građanstvu među ostalim financiraju mjere kojima se doprinosi iskorjenjivanju nasilja nad ženama;

Y.	budući da se u brojnim državama članicama neke direktive EU-a, posebno one u čijem je središtu rodna ravnopravnost, ne provode ispravno, zbog čega su osobe različita roda nezaštićene od diskriminacije pri zapošljavanju te nabavi robe i usluga;

Z.	budući da je rodno uvjetovana diskriminacija često popraćena nekim drugim oblikom diskriminacije, uključujući diskriminaciju na temelju rase, etničke pripadnosti, vjere, invaliditeta, zdravlja, rodnog identiteta, seksualne orijentacije, dobi i/ili socioekonomskih uvjeta;

AA.

budući da je u EU-u 33 % žena iskusilo fizičko i/ili seksualno nasilje, dok je 55 % žena bilo seksualno uznemiravano, od čega njih 32 % na radnom mjestu; budući da su žene posebno izložene seksualnom, tjelesnom i internetskom nasilju, kiberzlostavljanju i uhođenju; budući da je u slučaju više od polovice ubojstava žena počinitelj ubojstva partner ili srodnik žrtve; budući da je nasilje nad ženama jedan od najraširenijih oblika kršenja ljudskih prava na svijetu, neovisno o dobi, nacionalnosti, vjeri, obrazovanju ili financijskom i društvenom statusu žrtve, što je ozbiljna prepreka za ravnopravnost žena i muškaraca; budući da se učestalost pojave ubojstva žena u državama članicama ne smanjuje;

AB.

budući da su prema istraživanju EU-a o zajednici LGBT lezbijke, biseksualne i transrodne žene izložene golemom riziku od diskriminacije zbog svoje seksualne orijentacije ili rodnog identiteta; budući da je u posljednjih pet godina 23 % lezbijki i 35 % transrodnih osoba barem jednom bilo tjelesno/seksualno napadnuto ili se suočilo s prijetnjama nasiljem kod kuće ili drugdje (na ulici, u javnom prijevozu, na radnom mjestu itd.);

AC.

budući da je u pogledu primjene i provedbe zakonodavstva EU-a o rodnoj ravnopravnosti u državama članicama utvrđeno da pri prenošenju i provedbi relevantnih direktiva postoje konkretni problemi, kao što su bitni nedostaci u zakonodavstvu i nedosljedna primjena zakonodavstva od strane nacionalnih sudova;

AD.

budući da se institucije i mehanizmi za rodnu ravnopravnost u nacionalnim vladajućim strukturama često marginaliziraju i dijele među različitim područjima politike te da ih koče složeni mandati, kao i nedostatak adekvatnog osoblja, obuke, podataka i dovoljnih resursa te da ne dobivaju dovoljnu potporu političkih vođa;

AE.

budući da je, prema usporednoj analizi antidiskriminacijskog zakonodavstva u Europi koju je 2017. objavila Europska mreža pravnih stručnjaka za rodnu ravnopravnost i nediskriminaciju, u velikoj većini država i dalje prisutna zabrinutost u pogledu predodžbi i osviještenosti jer pojedinci često nisu informirani o svojim pravima na zaštitu od diskriminacije ili o zaštitnim mehanizmima; budući da se, prema toj analizi, u vezi s provedbom antidiskriminacijskih direktiva EU-a pojavljuju daljnja pitanja koja izazivaju zabrinutost, kao što je nepostojanje pravnog statusa organizacija i udruga (ili njihov previše restriktivan status) u pogledu angažiranja u postupcima u ime žrtava diskriminacije ili radi pružanja potpore tim žrtvama te restriktivna primjena prenošenja tereta dokazivanja, kao i niz prepreka za učinkovit pristup pravosuđu, a sve to u stvarnosti onemogućuje građane u tome da u potpunosti uživaju i štite svoja prava koja proizlaze iz odredbi antidiskriminacijskog zakonodavstva;

AF.

budući da Indeks ravnopravnosti spolova za 2017. Europskog instituta za ravnopravnost spolova (EIGE) upućuje na tek neznatno poboljšanje situacije, sa sadašnjom općom ocjenom 66,2 od 100, odnosno samo četiri boda više u odnosu na razdoblje od prije deset godina, zbog čega je jasno da je EU i dalje daleko od postizanja rodne ravnopravnosti;

AG.

budući da u pogledu područja donošenja odluka navedeni podaci o rodnoj ravnopravnosti pokazuju poboljšanje od gotovo 10 bodova tijekom posljednjeg desetljeća, pa je rezultat sada 48,5, no to područje i dalje ima najnižu stopu uspješnosti; budući da ta negativna slika prvenstveno odražava nejednaku zastupljenost žena i muškaraca u politici i demokratski deficit u upravljanju EU-om;

AH.	budući da se u izvješću Eurofounda o razlici u zaposlenosti muškaraca i žena procjenjuje da ta razlika EU košta oko 370 milijardi EUR godišnje, što je 2,8 % BDP-a EU-a;

AI.	budući da prema istraživanju Eurofounda o radnim uvjetima složeni pokazatelj plaćenog i neplaćenog radnog vremena pokazuje da prema izračunu plaćenih i neplaćenih radnih sati žene rade dulje;

AJ.	budući da, unatoč predanosti EU-a rodnoj ravnopravnosti pri donošenju odluka, upravni odbori agencija EU-a u velikoj mjeri ne primjenjuju načelo rodne ravnoteže te pokazuju postojane obrasce rodne segregacije;

AK.

budući da je feminizacija siromaštva činjenica u EU-u i budući da ispravna i puna primjena i provedba zakonodavstva EU-a o jednakosti i rodnoj ravnopravnosti trebaju ići ruku pod ruku s politikama za suzbijanje visokih stopa nezaposlenosti, siromaštva i socijalne isključenosti među ženama; budući da nedostatak politika jednakosti i manjkava provedba zakonodavstva o rodnoj ravnopravnosti i jednakosti još više ugrožavaju žene i povećavaju rizik od siromaštva i socijalne marginalizacije isključivanjem žena s tržišta rada;

AL.

budući da je pravilna provedba postojećeg zakonodavstva ključna za unapređenje ravnopravnosti žena i muškaraca; budući da je razlika u plaćama između spolova 2015. i dalje bila 16,3 % iako se preinakom Direktive 2006/54/EZ jasno zabranjuje izravna i neizravna diskriminacija te unatoč činjenici da žene u prosjeku imaju visoku razinu obrazovanja;

AM.	budući da načelo rodne ravnopravnosti mora biti ključni element pri praćenju primjene postojećeg zakonodavstva EU-a;

AN.	budući da je prikupljanje podataka, po mogućnosti razvrstanih po spolu, od presudne važnosti za ocjenjivanje dosad ostvarenog napretka u primjeni zakonodavstva EU-a;

pozdravlja odluku Komisije (11) da na povrede prava reagira bez odgode te podupire napore koje Komisija ulaže kako bi probleme u provedbi prava EU-a riješila neformalno; poziva Komisiju da unaprijedi mehanizam rješavanja problema u okviru EU Pilota;

iskazuje svoju zabrinutost zbog porasta ukupnog broja postupaka zbog povrede prava 2016. godine, što je dovelo do toga da je dostignut najveći broj takvih slučajeva u proteklih pet godina;

pozdravlja godišnje izvješće Komisije za 2016. o praćenju primjene zakonodavstva EU-a i napominje da su prema tom izvješću, četiri područja u kojima je protiv država članica tijekom 2016. pokrenut najveći broj postupaka zbog povrede u smislu prenošenja u nacionalno zakonodavstvo bili okoliš, pravosuđe i potrošači, oporezivanje i unutarnje tržište;

podsjeća da je pravo na podnošenje predstavki Parlamentu temelj europskog građanstva, kako je utvrđeno u člancima 20. i 227. UFEU-a te članku 44. Povelje EU-a o temeljnim pravima te da je to pravo prema nedavnim anketama po svojoj važnosti za građane na drugom mjestu; ističe važnost predstavki kao sredstva s pomoću kojeg se građani osjećaju uključenima u aktivnosti Unije te izražavaju svoju zabrinutost zbog slučajeva pogrešne primjene ili kršenja zakonodavstva EU-a i potencijalnih manjkavosti te istodobno skreću pozornost na navedene nedostatke, u nadi brzog i djelotvornog rješavanja problema; slaže se sa stajalištem Komisije da se rad uložen u osiguravanje djelotvorne provedbe postojećeg zakonodavstva EU-a mora smatrati jednako važnim kao i rad posvećen izradi novog zakonodavstva; poziva Komisiju da u tom smislu poboljša rješavanje podnesenih predstavki pružanjem pravodobnih i detaljnih odgovora;

skreće pozornost na studiju koju je od Resornog odjela C naručio Odbor za predstavke Parlamenta naslovljenu „Praćenje provedbe zakonodavstva EU-a: alati i izazovi”i pozdravlja njezine konkretne preporuke Parlamentu za djelovanje; skreće pozornost na nedavno objavljenu studiju koju je naručio Resorni odjel C naslovljenu „Učinkovit pristup pravosuđu”, nakon opetovanih navoda proizašlih iz rješavanja nekoliko predstavki; podupire prijedlog Komisije za poticanje pravosudnog osposobljavanja različitih država članica u području zakonodavstva EU-a kako bi se osigurala dosljednost odluka te stoga i jednako ostvarivanje prava na području Unije;

pozdravlja činjenicu da je, u usporedbi s prethodnim izvješćima, u izvješću Komisije iz 2016. povećana transparentnost te pruženo više statističkih podataka; međutim, žali zbog činjenice da nisu navedeni precizni podaci o broju predstavki koje su dovele do pokretanja postupka EU Pilot ili postupaka zbog povrede prava i traži od Komisije da pruži te konkretne podatke; sa žaljenjem napominje da ni Parlament ni podnositelji predstavki nisu uključeni u te postupke; ponovno poziva Komisiju da obavijesti Parlament o svim pokrenutim postupcima EU Pilot i pokrenutim postupcima zbog povrede prava u cilju poboljšanja transparentnosti, smanjenja vremenskog okvira za rješavanje sporova s pomoću Odbora za predstavke, izgradnje povjerenja građana u projekt EU-a te, u konačnici, unaprjeđenja legitimnosti postupka EU Pilot, osobito kada je riječ o postupcima zbog povrede prava; poziva Komisiju da sustavno obavješćuje o svojim odlukama i raznim koracima Kolegija povjerenika te da objavljuje dnevni red i glavne zaključke zajedničkih sastanaka; prima na znanje odluku Suda u predmetima C-39/05 P, C-52/05 P i C-562/14 P iz svibnja 2017. prema kojoj se dokumenti u okviru postupka EU Pilot ne bi trebali javno objavljivati ako postoji rizik da će takva objava utjecati na prirodu postupka zbog povrede prava, izmijeniti njegov tijek ili ugroziti ciljeve postupka; poziva Komisiju da objavi dokumente razmijenjene s državama članicama kada taj rizik prestane postojati, osobito nakon zaključenja postupaka EU Pilot; u tom smislu podupire prijedlog Europskog ombudsmana o pravodobnosti i transparentnosti predmeta EU Pilot u predsudskom postupku zbog povrede prava; naglašava važnost obavješćivanja svih zainteresiranih dionika i uvođenja veće transparentnosti u postupcima EU Pilot; žali zbog nedostatka predanosti koji je Komisija pokazala u odgovoru na zabrinutost zastupnika u Europskom parlamentu tijekom postupaka EU Pilot i poziva Komisiju da Odbor za predstavke informira o svim značajnim novim koracima u istrazi i tekućem dijalogu s državama članicama kada je riječ o otvorenim predstavkama; ponovno poziva Komisiju da u svoje godišnje izvješće uključi stopu provedbe uredbi i direktiva EU-a;

smatra da velik broj postupaka zbog povrede pokazuje da osiguravanje pravovremene i pravilne primjene zakonodavstva EU-a u državama članicama i dalje predstavlja ozbiljan izazov i prioritet, imajući na umu novi, u većoj mjeri strateški i učinkovit pristup izvršenju koji je Komisija usvojila za 2016.; smatra da bi neke od tih povreda mogle biti rezultat nedostatka resursa namijenjenih javnoj upravi u nekim državama članicama;

naglašava činjenicu da je broj novih pritužbi najveći od 2011., uz povećanje od 67,5 % u odnosu na prethodnu godinu, rekordni broj od 3 783 nove pritužbe i smanjenje stope rješavanja, te da je, osim toga, krajem 2016. ostalo otvoreno 1 657 predmeta zbog povrede, dok je 986 predmeta zbog povrede pokrenuto tijekom te godine, među kojima se 847 odnosi na kasno prenošenje; sa zabrinutošću napominje da je nakon presude Suda još uvijek otvoreno 95 predmeta zbog povrede jer je Komisija smatrala da predmetne države članice još nisu postupile u skladu s presudama sukladno članku 258. UFEU-a, i da su, općenito gledajući, područja „zapošljavanje”i „pravosuđe i potrošači”najviše pogođena, nakon čega slijede unutarnje tržište, industrija, poduzetništvo te mala i srednja poduzeća, oporezivanje i carina te okoliš;

pozdravlja smanjenje broja novih spisa u EU Pilotu otvorenih 2016. (790 u usporedbi s 881 tijekom 2014.), kao i činjenicu da je taj broj dosegnuo najnižu razinu od 2011., iako Komisija ne pokreće nikakve postupke EU Pilot u slučaju zakašnjelog prijenosa direktiva; napominje, međutim, da je stopa rješavanja nešto niža u odnosu na 2015. (pala je sa 75 % na 72 %); traži od Komisije da pojasni svoje određivanje prioriteta u pogledu svoje politike provedbe, u skladu s kojom će usmjeriti svoje mjere provedbe na područja u kojima stvarno može nešto učiniti, kao i svoje političke prioritete pri pokretanju postupaka u slučajevima u kojima se pojavljuju sistemske slabosti u pravnom sustavu neke države članice;

10.

napominje da je obveza Komisije u pogledu usvajanja boljeg strateškog pristupa pri provedbi prava EU-a nedavno dovela do zaključenja predmeta zbog povrede iz političkih razloga; stoga poziva Komisiju da u budućim izvješćima o praćenju obrazloži razloge zbog kojih su takve odluke donesene;

11.

naglašava da je većina spisa EU Pilot koji su doveli do formalnih postupaka zbog povrede uglavnom bila povezana s područjima politika koje se odnose na okoliš, unutarnje tržište, industriju, poduzetništvo i mala i srednja poduzeća, energetiku te oporezivanje i carine; također napominje da su Mađarska, Njemačka, Španjolska i Poljska imale najveći broj spisa u EU Pilotu koji su se nastavili rješavati u okviru postupaka zbog povrede;

12.

priznaje da glavnu odgovornost za ispravnu provedbu i primjenu zakonodavstva EU-a imaju države članice, ali ističe da to ne lišava institucije EU-a njihove dužnosti poštovanja primarnog prava EU-a pri izradi sekundarnog prava EU-a, pogotovo u području vladavine prava i temeljnih prava s obzirom na Povelju Europske unije o temeljnim pravima;

13.

ističe da je pravilna provedba i primjena prava EU-a ključna za ostvarivanje politika EU-a u pogledu načela ravnopravnosti žena i muškaraca utvrđenog u Ugovorima te za poticanje i promicanje uzajamnog povjerenja među javnim institucijama i na razini EU-a i na nacionalnoj razini, kao i između institucija i građana, te također podsjeća da povjerenje i pravna sigurnost služe kao temelj dobre suradnje i učinkovite primjene zakonodavstva EU-a;

14.

zabrinut je što u nekim državama članicama još uvijek postoje znatni nedostaci u provedbi i izvršenju zakonodavstva EU-a u području okoliša, posebno u područjima gospodarenja otpadom, infrastrukture za pročišćavanje otpadnih voda i sukladnosti s graničnim vrijednostima za kvalitetu zraka;

15.

ističe važnu ulogu socijalnih partnera, organizacija civilnog društva, europskih građana i drugih dionika u praćenju nedostataka u prenošenju i primjeni prava EU-a u državama članicama te izvještavanju o tome; stoga pozdravlja veću odgovornost među građanima u vezi s provedbom zakonodavstva EU-a, uključujući ključnu ulogu zviždača u privatnom i javnom sektoru; ističe da građani EU-a, po svojem pravu, moraju na jasan, lako pristupačan, transparentan i pravovremen način biti prvi obaviješteni o tome jesu li i koji su nacionalni zakoni doneseni pri prenošenju zakonodavstva EU-a i koja su nacionalna tijela nadležna za njihovu pravilnu provedbu;

16.

napominje važnost koju Komisija daje pravovremenom i ispravnom prenošenju prava EU-a u nacionalno zakonodavstvo, kao i postojanju jasnih unutarnjih okvirnih odredbi kojima se od država članica zahtijeva da daju prednost tom cilju, kako bi se izbjegla kršenja prava EU-a, osiguravajući pritom da pojedinci i poduzeća mogu imati koristi od njegove učinkovite i efikasne provedbe;

17.

ističe, međutim, da nerealni rokovi za provedbu zakonodavstva mogu dovesti do toga da ih države članice ne mogu ostvariti, što upućuje na to da se prešutno prihvaća zakašnjela provedba; poziva europske institucije da se dogovore o realnijim rokovima za provedbu uredbi i direktiva, uzimajući pritom u obzir vrijeme potrebno za provjeru i savjetovanje; smatra da bi Komisija trebala dostavljati izvješća, sažetke i revizije zakonodavstva na datume koje su odobrili suzakonodavci te u skladu s važećim zakonskim odredbama;

18.

ističe da je tijekom 2016. trebalo prenijeti 70 direktiva, što je povećanje u usporedbi s 2015. kad ih je trebalo prenijeti 56; izražava zabrinutost jer se naglo povećao broj novih predmeta u vezi s povredom zbog kasnog prenošenja s 543 na 847; žali zbog toga što je krajem 2016. bilo otvoreno još 868 predmeta povrede zbog kasnog prenošenja, što je povećanje od 67,5 % u odnosu na 518 otvorenih predmeta na kraju 2015.;

19.

izražava zabrinutost zbog činjenice da, kao i 2015., države članice nisu ispunile sve svoje obveze dostavljanja dokumenata s obrazloženjima zajedno s mjerama koje su poduzele za prenošenje direktiva u nacionalno zakonodavstvo; smatra da bi, s obzirom na neujednačenu kvalitetu mnogih podnesenih dokumenata s obrazloženjima, Komisija trebala pružiti veću pomoć državama članicama u njihovoj pripremi i sastavljanju korelacijskih tablica;

20.

ističe činjenicu da se propustima u osiguravanju pravodobnog i ispravnog prenošenja postojećeg zakonodavstva EU-a u vezi s načelima jednakih mogućnosti za muškarce i žene te jednakog postupanja prema njima u pitanjima obrazovanja, zapošljavanja i rada, jednake plaće za jednak rad, jednakog postupanja prema ženama i muškarcima u pogledu pristupa robi i uslugama te njihovoj nabavi, kao i postojećih odredbi za poboljšanje ravnoteže između poslovnog i privatnog života te okončanje svih oblika nasilja nad ženama i djevojčicama, u konačnici građanima i poslovnim subjektima uskraćuju prednosti na koje imaju pravo u skladu s pravom EU-a;

21.

naglašava činjenicu da je EU osnovan kao Unija koja se temelji na vladavini prava i poštovanju ljudskih prava (članak 2. UEU-a); napominje da prilikom provedbe zakonodavstva EU-a, države članice moraju u potpunosti poštovati temeljna prava utvrđena u Ugovorima i u Povelji Europske unije o temeljnim pravima; ponavlja da je pomno praćenje djelovanja i propusta država članica i institucija EU-a od iznimne važnosti;

22.

ponovno izražava zabrinutost zbog broja predstavki upućenih Parlamentu i pritužbi dostavljenih Komisiji u vezi s problemima koje je ona navodno riješila;

23.

naglašava važnost očuvanja integriteta pravnog poretka EU-a, što uključuje primarno i sekundarno zakonodavstvo te neobvezujuće zakonodavstvo; stoga poziva na pravodobno donošenje zakonodavnih i nezakonodavnih inicijativa potrebnih kako bi europski stup socijalnih prava za građane postao stvarnost; poziva Komisiju da primijeni najveću moguću razinu transparentnosti i dosljednosti u svojim nastojanjima da izradi novi okvir posvećen pravilnoj provedbi zakonodavstva EU-a, kao što je Pregled aktivnosti u području okoliša; poziva Komisiju da razmotri stvaranje takvog okvira posebno namijenjenog pravednom i uravnoteženom razvoju, zapošljavanju, socijalnim pitanjima i pitanjima uključenosti u vezi s europskim stupom socijalnih prava;

24.

ponavlja svoj poziv Komisiji, u skladu sa svojom Rezolucijom od 25. listopada 2016., da podnese prijedlog za sklapanje Pakta Unije za demokraciju, vladavinu prava i temeljna prava, čime će učinkovito povezati svoja relevantna godišnja tematska izvješća s ishodom postojećih mehanizama za praćenje i alata za redovno ocjenjivanje koji će se pravodobno predstaviti; podsjeća da je Komisija, kao čuvarica Ugovorâ uz potpuno poštovanje načela dobre i učinkovite uprave utvrđenih člancima 298. UFEU-a i člancima 41. i 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, dužna nadzirati i ocjenjivati ispravnu primjenu prava Unije i poštovanje načela i ciljeva iz Ugovora od strane država članica i svih institucija i tijela Unije te poštovati svoju obvezu da aktivno pomaže državama članicama u prenošenju i provedbi određenih direktiva i uredbi; stoga preporučuje da se taj zadatak razmotri u okviru navedenog političkog ciklusa Pakta Unije za demokraciju, vladavinu prava i temeljna prava od 2018. nadalje, te da se relevantna godišnja tematska izvješća te ishod postojećih mehanizama za praćenje i alata za periodično ocjenjivanje pravodobno predstave;

25.

podsjeća da je Parlament u nekoliko navrata pozvao Komisiju da proaktivnije prati, upravlja i podržava provedbu zakonodavstva i politika o okolišu;

26.

pozdravlja činjenicu da se Komisija obvezala na aktivno pomaganje državama članicama pri prenošenju i provedbi europskog zakonodavstva pripremanjem provedbenih planova za određene direktive i uredbe;

27.

smatra da bi, s obzirom na to da je zajednički odgovoran za osiguravanje provedbe i primjene zakonodavstva EU-a u skladu s Međuinstitucijskim sporazumom i s obzirom na njegovu bitnu funkciju političkog nadzora nad Komisijom na temelju članka 14. UEU-a, Parlament trebao automatski biti obaviješten o svakom pokrenutom postupku EU Pilot i pokrenutim postupcima zbog povrede prava te bi mu trebalo dati odgovarajući pristup dokumentima povezanima s tim dvjema vrstama postupaka, osobito kada proizlaze iz predstavki, poštujući pritom odredbe o povjerljivosti potrebne za uspješno postupanje s predmetima;

28.

predlaže da predstavnici država članica više prisustvuju raspravama o predstavkama u Odboru za predstavke;

29.

primjećuje nezadovoljavajuću razinu primjene prava EU-a među državama članicama, kao što je vidljivo iz velikog broja pritužbi poslanih Komisiji i znatnog priljeva predstavki upućenih Parlamentu; pozdravlja namjeru Komisije, kako je izražena u njezinoj komunikaciji iz prosinca 2016., da poveća primjenu preventivnih alata kao što su zajednički sastanci, smjernice za provedbu, stručne skupine i specijalizirane mreže, kao što je mreža SOLVIT, te da podupre izgradnju kapaciteta u državama članicama u cilju provedbe prava EU-a; poziva Komisiju da u svrhe primjene te obnovljene politike provedbe upotrebljava odredbe članka 197. UFEU-a na temelju sveobuhvatnog partnerstva s državama članicama i europskim institucijama; poziva Komisiju da poboljša obradu podnesenih predstavki pružanjem pravodobnih i detaljnih odgovora;

30.

napominje da je 95 predmeta zbog povrede prava još uvijek otvoreno i da je Sud Europske unije donio presudu da države članice ne poštuju pravo EU-a, ali je Komisija samo tri od navedenog broja predmeta uputila Sudu u skladu s člankom 260. UFEU-a; smatra da je od ključne važnosti osigurati potpuno i pravodobno izvršenje odluka Suda i, kada je to potrebno, u potpunosti primijeniti odredbe članka 279. UFEU-a kako bi se izbjeglo ugrožavanje prava EU-a odnosno nadležnosti Suda Europske unije; poziva Komisiju da riješi tu situaciju i da redovno izvješćuje Parlament o postignutom napretku s tim u vezi;

31.

ističe činjenicu da su Ugovori i Povelja Europske unije o temeljnim pravima obvezujući za sve institucije EU-a (12);

32.

preporučuje da svaka međuparlamentarna rasprava o demokraciji, vladavini prava i temeljnim pravima uključuje civilno društvo i građansko sudjelovanje, na primjer kroz predstavke upućene Parlamentu i europske građanske inicijative;

33.

naglašava da se memorandumi o razumijevanju sklopljeni između institucija EU-a i država članica ne smatraju aktima EU-a u skladu s člankom 288. UFEU-a;

34.

ističe da su učinkovitost, transparentnost i odgovornost od ključne važnosti pri izradi i provedbi zakonodavstva od strane institucija EU-a; posebno naglašava načelo demokratske odgovornosti i ulogu Parlamenta u njegovu jamčenju, kao i pravo građana EU-a na pravdu i dobru upravu, kako je navedeno u člancima 41. i 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima; ističe da se u okviru tih prava i načela građanima mora omogućiti primjeren i jednostavan pristup nacrtima zakonodavnih akata koji se na njih odnose; podsjeća da bi ista prava i načela također trebala biti od presudne važnosti državama članicama pri predlaganju nacrta akata za provedbu prava EU-a;

35.

poziva Komisiju da poboljša, ako je to moguće i potrebno, financijske resurse EU-a, kao što je Europski socijalni fond, namijenjene „jačanju institucionalnih kapaciteta javnih tijela i zainteresiranih strana te učinkovite javne uprave”radi promicanja socijalne skrbi i gospodarskog razvoja, te da unaprijedi učinkovitost zakonodavstva koje stanovništvu donosi prednosti; poziva Komisiju da u potpunosti iskoristi članak 197. UFEU-a u cilju jačanja kapaciteta država članica za provedbu i primjenu prava EU-a;

36.

poziva Komisiju da razradi instrumente osmišljene kako bi se državama članicama pomoglo da prepoznaju probleme u prenošenju, riješe ih u ranoj fazi postupka zbog povrede i pronađu zajednička rješenja;

37.

podsjeća da je ono zakonodavstvo koje je dovelo do najočitijih postupaka zbog povrede rezultat provedbe direktiva; podsjeća na to da se uredbe izravno i obvezno primjenjuju u svim državama članicama; stoga poziva Komisiju da iskoristi uredbe u najvećoj mogućoj mjeri kada god namjerava iznijeti zakonodavne prijedloge; smatra da bi takav pristup mogao ublažiti rizik od prekomjerne regulacije;

38.

podsjeća na to da prethodne odluke doprinose pojašnjenju načina na koji se pravo Europske unije treba primjenjivati; smatra da primjena tog postupka omogućuje jedinstveno tumačenje i provedbu zakonodavstva EU-a; stoga poziva Komisiju da učinkovitije prati ispunjavaju li nacionalni sudovi svoju dužnost da od Suda Europske unije zatraže odluku o prethodnim pitanjima, kako je navedeno u članku 267. UFEU-a; stoga potiče nacionalne sudove da, u slučaju dvojbe, upute pitanja Sudu Europske unije i time spriječe pokretanje postupaka zbog povrede;

39.

poziva Komisiju da obrati posebnu pozornost na svoju kontrolu nad provedbom Direktive Vijeća (EU) 2016/1164 od 12. srpnja 2016. o utvrđivanju pravila protiv praksi izbjegavanja poreza kojima se izravno utječe na funkcioniranje unutarnjeg tržišta (13), i da po potrebi pokrene postupke zbog povrede, uz poseban oprez u vezi s netočnom ili pogrešnom primjenom;

40.

pozdravlja kontinuirane napore Komisije za provedbu pravila EU-a o okolišu kako bi se osigurali jednaki uvjeti za sve države članice i gospodarske subjekte te kako bi se uklonili nedostaci u primjeni i provedbi zakonodavstva EU-a o okolišu, među ostalim primjenom postupka zbog povrede ako je potrebno; međutim, ističe poznata ograničenja učinkovitosti pravila EU-a o okolišu, a posebno Direktive o odgovornosti za okoliš; poziva Komisiju da u obzir uzme Rezoluciju Parlamenta od 26. listopada 2017. (14) o provedbi Direktive o odgovornosti za okoliš; ističe da je u određenim državama članicama pravo na zdrav okoliš ugroženo zbog propusta u primjeni i provedbi zakonodavstva EU-a o okolišu, posebno u pogledu sprječavanja onečišćenja zraka i vode, gospodarenja otpadom i infrastrukture za pročišćavanje otpadnih voda; ističe da bi se punom provedbom zakonodavstva EU-a o okolišu gospodarstvu EU-a moglo uštedjeti 50 milijardi EUR godišnje, osobito kad je riječ o troškovima za zdravstvo i izravnim troškovima za okoliš;

41.

naglašava da pravna stečevina EU-a također obuhvaća međunarodne sporazume koje je sklopio EU; s ozbiljnom zabrinutošću primjećuje da pravila EU-a o okolišu možda nisu u skladu s Aarhuškom konvencijom o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša („Aarhuška konvencija”) (15) s obzirom na to da organizacijama za zaštitu okoliša i građanima ne omogućuju dostatan pristup pravosuđu; stoga poziva Komisiju da posebnu pozornost obrati na zaključke i preporuke Odbora za praćenje usklađenosti s Aarhuškom konvencijom (16) i stajalište Vijeća od 17. srpnja 2017. (17) te da istraži načine i sredstva za usklađivanje s Aarhuškom konvencijom na način koji je kompatibilan s temeljnim načelima pravnog poretka Unije i njezinim sustavom sudskog preispitivanja;

42.

poziva Komisiju da posebnu pozornost posveti provedbi mjera donesenih u području azila i migracija kako bi se zajamčilo da su usklađene s načelima iz Povelje Europske unije o temeljnim pravima, da surađuje s državama članicama kako bi se savladale sve poteškoće s kojima bi se mogle susresti tijekom provedbe tih mjera i da po potrebi pokrene potrebne postupke zbog povrede; sa zabrinutošću napominje da neke države članice ne ispunjavaju svoje obveze u pogledu azila i migracija, posebno kad je riječ o premještaju tražitelja azila; naglašava potrebu za rješavanjem nedostatka solidarnosti među nekim državama članicama u pogledu azila i migracija kako bi sve države članice ispunile svoje obveze; poziva države članice da se bore protiv porasta trgovanja ljudima u svrhu izrabljivanja radne snage ili seksualnog iskorištavanja;

43.

poziva Komisiju da učinkovito odgovori na razvoj situacije povezane s migracijom i sigurnošću i da na djelotvoran način ojača Europski migracijski program i povezane pakete za provedbu; traži od država članica da ispravno provode Direktivu o vraćanju (2008/115/EZ) (18) i da redovito izvještavaju o provedbi Europskog migracijskog programa;

44.

poziva Komisiju da provjeri usklađenost ugovora bez radnog vremena s radnim zakonodavstvom EU-a, uključujući Direktivu o radu s nepunim radnim vremenom, s obzirom na to da su 2016. zaprimljene brojne predstavke koje se odnose na nesigurna radna mjesta;

45.

pozdravlja činjenicu da se u izvješću priznaje uloga Parlamenta u okviru koje parlamentarnim pitanjima i predstavkama usmjerava pozornost Komisije na nedostatke pri primjeni prava EU-a u državama članicama; ističe da će se pomnijim nadzorom nacionalnih parlamenata nad svojim vladama pri njihovu sudjelovanju u zakonodavnom procesu potaknuti učinkovitija primjena prava EU-a predviđena Ugovorima;

46.

izražava zabrinutost jer se zbog neusklađenih prijevoda brojnih direktiva na službene jezike EU-a može dogoditi da različite jezične verzije dovedu do nejednakih tumačenja predmetnih tekstova i razlika u njihovu prenošenju u državama članicama; žali zbog toga što se takve razlike u prenošenju i pravnom tumačenju direktiva ne mogu sustavno otkrivati, nego tek onda kad se pojasne presudama Suda Europske unije;

47.

podsjeća na to da nacionalni parlamenti imaju ključnu ulogu i u kontroli nacrta pravnih akata EU-a prije njihova donošenja i u naknadnom nadzoru pravilne provedbe prava EU-a u državama članicama; poziva nacionalne parlamente da nastave proaktivno ispunjavati tu ulogu;

48.

smatra kako u skladu s nastojanjima Komisije za boljim i učinkovitijim zakonodavstvom EU-a treba uvijek u obzir uzimati primjenu načela supsidijarnosti i proporcionalnosti;

49.

ponavlja svoj poziv da se u suradnji s relevantnim glavnim upravama (DG IPOL, DG EXPO i DG EPRS) uspostavi neovisan sustav ex-post procjene utjecaja glavnih zakonodavnih akata EU-a koje Parlament donese u okviru postupka suodlučivanja i u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom;

50.

poziva Komisiju da posebnu pozornost posveti kontroli provedbe zakonodavstva EU-a o utvrđivanju pravila protiv korupcije koja izravno utječe na funkcioniranje unutarnjeg tržišta te da poduzme odgovarajuće mjere za suzbijanje takvih pojava;

51.

podsjeća države članice i institucije EU-a da je jamčenje pravovremene i pravilne primjene zakonodavstva EU-a u državama članicama i dalje prioritet EU-a; ističe važnost poštovanja načela dodjeljivanja nadležnosti, supsidijarnosti i proporcionalnosti, u skladu s člankom 5. UEU-a, kao i načela jednakosti pred zakonom radi boljeg praćenja primjene zakonodavstva EU-a; podsjeća na važnost podizanja razine osviještenosti o odredbama postojećih direktiva usmjerenih na rješavanje raznih aspekata načela ravnopravnosti žena i muškaraca te na njihovu provedbu u djelo;

52.

potiče institucije EU-a da u svakom trenutku ispunjavaju svoju dužnost poštovanja primarnog prava EU-a pri izradi odredbi sekundarnog prava EU-a i neobvezujućeg prava, oblikovanju politika i potpisivanju sporazuma ili ugovora s institucijama izvan EU-a, da svim raspoloživim sredstvima pružaju pomoć državama članicama u njihovim nastojanjima za prenošenje zakonodavstva EU-a u svim područjima te da poštuju vrijednosti i načela Unije, osobito u vezi s nedavnim događanjima u državama članicama;

53.

slaže se sa stajalištem Komisije da pojedinačni podnositelji pritužbi imaju ključnu ulogu u utvrđivanju opsežnijih problema povezanih s provedbom i primjenom prava EU-a koji utječu na interese građana i poduzeća;

54.

ističe da se zbog nedostatka usklađenih i sveobuhvatnih kodificiranih pravila dobre uprave diljem Unije građanima i poduzećima otežava lako i potpuno razumijevanje njihovih prava u skladu s pravom Unije; stoga naglašava da je kodificiranje pravila dobre uprave u obliku uredbe kojom se utvrđuju razni aspekti upravnog postupka, uključujući obavijesti, obvezujuće rokove, pravo na saslušanje i pravo svake osobe da pristupi svojem spisu, istovjetno jačanju prava građana i transparentnosti; smatra da bi tom uredbom tumačenje postojećih propisa postalo dostupnije, jasnije i dosljednije, od čega bi korist imali građani i poduzeća te uprave i njezini službenici;

55.

podsjeća da je u svojim rezolucijama od 15. siječnja 2013. i 9. lipnja 2016. Parlament pozvao na donošenje uredbe o otvorenoj, učinkovitoj i neovisnoj upravi EU-a na temelju članka 298. UFEU-a te napominje da Komisija na taj zahtjev nije odgovorila izradom prijedloga; stoga još jednom poziva Komisiju da predstavi zakonodavni prijedlog o europskom zakonu o upravnom postupku, uzimajući u obzir korake koje je Parlament dosad poduzeo u tom području;

56.

naglašava da je nedovoljna integracija pitanja povezanih s okolišem u druga područja politika jedan od temeljnih uzroka loše provedbe zakonodavstva i politike o okolišu;

57.

ističe da je potrebno održati visoku razinu zaštite okoliša, kao i zdravlja i sigurnosti hrane;

58.

naglašava da je učinkovita primjena propisa EU-a u područjima zdravstva, sigurnosti hrane i okoliša važna za europske građane jer utječe na njihov svakodnevni život te je u javnom interesu;

59.

poziva Komisiju da pozorno prati slučajeve povrede prava u području okoliša s prekograničnom dimenzijom, posebice u području zakonodavstva o čistom zraku, uključujući pravilno prenošenje i primjenu europskog prava u budućim državama članicama; poziva Komisiju da pravodobno te na odgovarajući i transparentan način obavijesti podnositelje pritužbi o argumentima koje su kao odgovor na pritužbu iznijele dotične države;

60.

ističe kako je tijekom 2016. godine u odnosu na 2015. godinu smanjen broj postupaka zbog povrede prava iz područja okoliša, ali je zabrinut zbog povećanja broja postupaka iz područja zdravlja i sigurnosti hrane te poziva Komisiju da tome posveti posebnu pozornost;

61.

ističe činjenicu da je ravnopravnost žena i muškaraca temeljno načelo EU-a koje treba uključiti u sve politike;

62.

ističe temeljnu ulogu vladavine prava u pogledu pružanja legitimiteta svim oblicima demokratskog upravljanja; ističe da je to okosnica pravnog poretka Unije te je stoga u skladu s idejom Unije koja počiva na vladavini prava;

63.

podsjeća na to da je načelo jednake plaće za jednak rad dio europskih ugovora još od 1957. (vidi članak 157. UFEU-a) te ističe činjenicu da se člankom 153. UFEU-a Europskoj uniji omogućuje da djeluje u širem području jednakih mogućnosti i jednakog postupanja u pitanjima zapošljavanja i rada;

64.

s uvažavanjem primjećuje da se širokim tumačenjem pojma jednake plaće za jednak rad, kako ga je definirao Sud Europske unije i kako stoji u njegovoj opsežnoj sudskoj praksi u vezi s tim člankom, zacijelo proširuju mogućnosti za suzbijanje izravne i neizravne diskriminacije u plaćama muškaraca i žena te za smanjivanje razlika u plaći između spolova, no ističe da je potrebno učiniti više kako bi se iskorijenila postojana razlika u plaćama između spolova u EU-u;

65.

duboko žali zbog toga što se pokazalo da samo uvođenje pravnih načela kojima se zabranjuje nejednakost u plaćama između muškaraca i žena nije dovoljno da bi se iskorijenila postojana razlika u plaći između spolova; ističe da za preinaku Direktive 2006/54/EZ države članice moraju osigurati da se sve odredbe kolektivnih ugovora, ljestvice plaća, kolektivni ugovori o plaćama i pojedinačni ugovori o radu koji su u suprotnosti s načelom jednakih plaća proglase ili mogu proglasiti nevažećima i ništavnima ili da se mogu izmijeniti;

66.

ističe da bi države članice i Komisija trebale posvetiti pozornost provedbi prava EU-a, a posebno odredbi o jednakosti plaća; ponovno ističe važnost uključivanja načela ravnopravnosti žena i muškaraca u brojne direktive EU-a i smatra da su alternativni instrumenti vrijedni alati za ispravnu provedbu prava EU-a; podsjeća na važnost podizanja razine osviještenosti o odredbama postojećih direktiva usmjerenih na rješavanje raznih aspekata načela ravnopravnosti žena i muškaraca te na njegovu provedbu u djelo; ističe da kolektivno pregovaranje može omogućiti daljnju primjenu i prava EU-a o jednakoj plaći za jednak rad muškaraca i žena, roditeljskom dopustu, uvjetima rada i radnom vremenu, uključujući zajednički tjedni dan odmora, kako bi se postigla ravnoteža između poslovnog i privatnog života žena i muškaraca i kako bi se poboljšao njihov položaj na tržištu rada;

67.

podsjeća na svoju Rezoluciju od 15. siječnja 2013. u kojoj se poziva na donošenje uredbe EU-a o europskom zakonu o upravnom postupku u skladu s člankom 298. UFEU-a; s razočaranjem primjećuje da Komisija nije slijedila zahtjev Parlamenta da podnese prijedlog zakonodavnog akta o zakonu o upravnom postupku;

68.

uviđa važnost prikupljanja podataka, po mogućnosti razvrstanih po spolu, kako bi se ocijenio napredak ostvaren u jačanju prava žena;

69.

žali zbog manjkavosti pristupa Komisije u pogledu dobrobiti životinja, i to zanemarivanja ozbiljnih nedosljednosti koje je prijavio velik broj građana koji su ostvarili pravo na predstavku; ponavlja svoj poziv za pokretanje nove strategije na razini EU-a kako bi se premostile sve postojeće manjkavosti i osigurala potpuna i učinkovita zaštita dobrobiti životinja s pomoću jasnog i sveobuhvatnog zakonodavnog okvira kojim se u potpunosti ispunjavaju zahtjevi iz članka 13. UFEU-a;

70.

poziva Komisiju da temeljito ispita predstavke koje se odnose na različitu kvalitetu prehrambenih proizvoda iste marke u različitim državama članicama; poziva Komisiju da zaustavi nepoštene prakse i osigura jednako postupanje prema svim potrošačima;

71.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0385.

(2) SL L 304, 20.11.2010., str. 47.

(3) SL L 174, 27.6.2001., str. 25.

(4) SL L 123, 12.5.2016., str. 1.

(5) SL C 316, 22.9.2017., str. 246.

(6) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0409.

(7) SL C 86, 6.3.2018., str. 126.

(8) SL C 440, 30.12.2015., str. 17.

(9) SL C 369, 17.12.2011., str. 14.

(10) SL C 369, 17.12.2011., str. 15.

(11) SL C 18, 19.1.2017., str. 10.

(12) Presuda Suda Europske unije od 20. rujna 2016. u spojenim predmetima C-8/15 P do C-10/15 P Ledra Advertising Ltd (C-8/15 P), Andreas Eleftheriou (C-9/15 P), Eleni Eleftheriou (C-9/15 P), Lilia Papachristofi (C-9/15 P), Christos Theophilou (C-10/15 P), Eleni Theophilou (C-10/15 P) protiv Europske komisije i Europske središnje banke (ECLI:EU:C:2016:701).

(13) SL L 193, 19.7.2016., str. 1.

(14) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0414.

(15) SL L 124, 17.5.2005., str. 4.

(16) ACCC/C/2008/32 (EU), Dio II., usvojen 17. ožujka 2017.

(17) SL L 186, 19.7.2017., str. 15.

(18) SL L 348, 24.12.2008., str. 98.

27.1.2020

Službeni list Europske unije

C 28/121

P8_TA(2018)0256

Pregovori o modernizaciji Sporazuma o pridruživanju između EU-a i Čilea

Preporuka Europskog parlamenta od 13. lipnja 2018. Vijeću, Komisiji i potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku o pregovorima o modernizaciji Sporazuma o pridruživanju između EU-a i Čilea (2018/2018(INI))

(2020/C 28/15)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir članke 2. i 3. te glavu V., osobito članke 21. i 36. Ugovora o Europskoj uniji (UEU), kao i dio peti Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

—	uzimajući u obzir članak 218. UFEU-a,

—	uzimajući u obzir postojeći Sporazum o pridruživanju između Republike Čilea i Europske unije,

—	uzimajući u obzir početak pregovora 16. studenoga 2017. između Europske unije i Čilea o moderniziranom sporazumu o pridruživanju,

—	uzimajući u obzir donošenje pregovaračkih smjernica Vijeća za taj sporazum 13. studenoga 2017.,

—	uzimajući u obzir zajedničku izjavu s 25. sastanka Zajedničkog parlamentarnog odbora EU-a i Čilea od 22. siječnja 2018.,

—	uzimajući u obzir svoju preporuku od 14. rujna 2017. Vijeću, Komisiji i Europskoj službi za vanjsko djelovanje o pregovorima oko modernizacije trgovinskoga stupa Sporazuma o pridruživanju između EU-a i Čilea (1),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. rujna 2017. o političkim odnosima EU-a s Latinskom Amerikom (2),

—	uzimajući u obzir izjavu s foruma za civilno društvo između EU-a i CELAC-a od 11. svibnja 2015. pod naslovom „Jednakost, prava i demokratska participacija za stanovništvo europskih te latinoameričkih i karipskih zemalja”,

—	uzimajući u obzir članak 108. stavak 4. i članak 52. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove (A8-0158/2018),

A.	budući da Čile i EU dijele zajedničke vrijednosti i imaju bliske kulturne, gospodarske i političke veze;

B.	budući da su Čile i EU bliski partneri u rješavanju regionalnih i globalnih izazova, kao što su klimatske promjene, međunarodna sigurnost, održivi razvoj i globalno upravljanje;

C.	budući da je Čile snažan zagovornik demokracije i ljudskih prava, slobodne i otvorene trgovine i multilateralizma; budući da je ta zemlja također ključni član Pacifičkog saveza, Organizacije američkih država (OAS) i Unije južnoameričkih država (UNASUR), te zemlja visokog dohotka i članica OECD-a;

budući da je Čile važan čimbenik u regionalnim pitanjima, primjerice kao zemlja jamac u kolumbijskom mirovnom procesu i pregovorima koji se vode u Santo Domingu između venezuelske vlade i oporbe; budući da se Čile povukao iz pregovora koji se vode u Venezueli jer nisu ostvareni minimalni uvjeti za demokratske predsjedničke izbore i institucijsku normalizaciju;

E.	budući da je Okvirni sporazum o sudjelovanju Čilea u operacijama EU-a za upravljanje krizama na snazi od siječnja 2014.; budući da Čile sudjeluje u misiji EUFOR ALTHEA u Bosni i Hercegovini kao i u nizu mirovnih operacija UN-a, što je odraz njegove predanosti globalnom miru i sigurnosti;

budući da su nedavni parlamentarni i predsjednički izbori ponovno pokazali stabilnu i zrelu narav čileanske demokracije; budući da je Čile ostvario korist od snažnog gospodarskog rasta te je posljednjih desetljeća jedno od najbrže rastućih gospodarstava Južne Amerike; budući da su reformska nastojanja u toj zemlji još uvijek u tijeku;

G.	budući da je nedavnom dekriminalizacijom pobačaja u određenim okolnostima pokazana povećana otvorenost čileanskoga društva prema osnaživanju žena i djevojčica;

H.	budući da se prema Indeksu ljudskoga razvoja za 2016. Čile ubraja u kategoriju zemalja vrlo visokoga ljudskoga razvoja i prva je latinskoamerička zemlja na tom popisu i zauzima 38. mjesto u svijetu, ispred sedam država članica EU-a;

budući da je postojeći Sporazum o pridruživanju imao ključnu ulogu u produbljivanju političkih odnosa između EU-a i Čilea i znatnom povećanju trgovinskih i investicijskih tokova; budući da se kontinuiranim poštovanjem vladavine prava i stabilnog pravnog i političkog okvira omogućuje i Čileu i EU-u da imaju slobodno poduzetništvo te potiče odgovarajuće investicijsko okruženje koje obuhvaća zaštitne mjere načela pravne sigurnosti;

budući da su u posljednjih nekoliko godina i EU i Čile s drugim partnerima sklopili ambicioznije i sveobuhvatnije sporazume; budući da modernizacija Sporazuma o pridruživanju između EU-a i Čilea stoga ima potencijal za znatno produbljivanje postojećih odnosa, uključujući odnose u područjima vanjskih poslova i sigurnosti;

K.	budući da se u budućem Sporazumu o pridruživanju između EU-a i Čilea mora u potpunosti odražavati transformativna priroda Programa održivog razvoja do 2030. i uloga međunarodne razvojne suradnje u ostvarivanju ciljeva održivoga razvoja;

L.	budući da bi ažurirani Sporazum o pridruživanju, zajedno sa sporazumima s Meksikom i Mercosurom o kojima su u tijeku pregovori, ojačao ulogu EU-a kao ključnog saveznika u Latinskoj Americi, istovremeno kada ostali akteri, kao što su Kina i Rusija, sve više pokušavaju steći utjecaj u regiji;

M.	budući da je Zajednički parlamentarni odbor EU-a i Čilea u više navrata izrazio svoju potporu za modernizaciju Sporazuma o pridruživanju, posljednji put u zajedničkoj izjavi usvojenoj na 25. sastanku održanom 22. siječnja 2018.;

preporučuje sljedeće Vijeću, Komisiji i potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku:

Opća načela

(a)

da znatno osnaže suradnju između Čilea i EU-a, dvaju partnera bliskih stavova, u okruženju u kojem vladaju nove neizvjesnosti u međunarodnim odnosima, na temelju zajedničkih vrijednosti i načela demokracije, borbe protiv klimatskih promjena, jamčenja rodne ravnopravnosti, vladavine prava, dobrog upravljanja, poštovanja ljudskih prava i temeljnih sloboda;

(b)	da osiguraju da modernizirani sporazum s Čileom bude ambiciozan, sveobuhvatan i uravnotežen, te da se njime donose konkretne koristi za građane, poduzeća i gospodarstva obiju strana; da osiguraju da taj sporazum prednjači među najnaprednijim sporazumima koje je EU sklopio s trećim zemljama;

(c)

da ojačaju dimenziju ljudskih prava u okviru suradnje između EU-a i Čilea u svjetlu strategije EU-a i Čilea za ljudska prava za razdoblje od 2016. do 2020.; da uvrste zajedničku predanost zaštiti i promicanju ljudskih prava, temeljnih sloboda, rodne ravnopravnosti i prava manjina kao što su zajednica LGBTI i autohtono stanovništvo s primjenjivim mehanizmima za praćenje, redovno izvješćivanje i rješavanje sporova; da potaknu Čile da pronađe rješenja za situaciju s autohtonim narodom Mapuche i drugim autohtonim narodima; da nastave s praksom uključivanja klauzule o ljudskim pravima u sve buduće sporazume o pridruživanju; da nastave redoviti dijalog između EU-a i Čilea o ljudskim pravima s ciljem jačanja institucionalnog okvira i javnih politika za promicanje ljudskih prava, među ostalim u okviru multilateralne suradnje;

(d)	da potaknu Čile da zajamči odgovarajuće pravne postupke i pošteno suđenje potpuno u skladu s međunarodnim normama;

(e)	da nastoje poticati održiv socioekonomski razvoj, borbu protiv siromaštva i smanjenje nejednakosti u svjetlu obveze Čilea o postizanju ciljeva održivog razvoja u okviru Programa do 2030.;

(f)	da podupru Čile u poboljšanju obrazovnih normi i programa, uz jamčenje da osobe s najnižim prihodima imaju potpun pristup visokom obrazovanju; da ojačaju vezu između sveučilišta i tržišta rada, prevladavajući neusklađenost vještina i promičući zapošljavanje mladih;

(g)	da potaknu zaštitu socijalnih i okolišnih prava te zajamče stvarnu provedbu konvencija Međunarodne organizacije rada, kao i iskorjenjivanje prisilnog i dječjeg rada;

Multilateralizam te regionalna i međunarodna suradnja

(h)

da ojačaju dijalog i suradnju u pogledu regionalnih i globalnih izazova, kao što su organizirani kriminal, trgovina drogama, rastuće nejednakosti, migracije, terorizam i klimatske promjene, uključujući provedbu Programa održivog razvoja do 2030.; da podupru suradnju između EU-a i Čilea u upravljanju migracijama te da uspostave mehanizme za ponovni prihvat, uključujući za osobe bez državljanstva i državljane trećih zemalja;

(i)	da podsjete na važnost multilateralnog programa i da se bilateralnim pregovorima nikada ne smije potkopati težnja za ostvarenjem multilateralnog napretka;

(j)	da doprinesu jačanju multilateralizma i međunarodne suradnje radi promicanja međunarodne sigurnosti i učinkovitog nošenja s globalnim izazovima; da unaprijede koordinaciju u pogledu stajališta koje obje strane zauzimaju u međunarodnim organizacijama i forumima;

(k)

da potaknu Čile da nastavi podržavati programe regionalne integracije i suradnje, prvenstveno Pacifički savez, uzimajući u obzir ohrabrujuće rezultate koje ostvaruje kao istinski aktivni pokretač gospodarske integracije članica u regiji, kao i UNASUR te Zajednicu latinoameričkih i karipskih država (CELAC); da prouče mogućnost da EU stekne status promatrača u Pacifičkom savezu;

Politički dijalog i suradnja

(l)	da osiguraju svrsishodan redoviti dijalog u svim bitnim pitanjima, oslanjajući se na postojeće formate te ih proširujući; da mobiliziraju raspoloživa sredstva posredstvom Instrumenta za partnerstvo radi ostvarivanja strateških ciljeva;

(m)	da omoguće blisku suradnju u području sigurnosti i obrane, posebno u pogledu sprečavanja sukoba, upravljanja krizama, pomorske sigurnosti, razoružanja i neširenja oružja; da omoguće veće sudjelovanje Čilea u misijama i operacijama zajedničke sigurnosne i obrambene politike EU-a;

(n)

da omoguće povećanu suradnju u borbi protiv terorizma, organiziranog kriminala i kiberkriminala te u sprečavanju radikalizacije i prekograničnog kriminala, a da se pritom ne dovode u pitanje građanske slobode i temeljna prava; da poduzmu mjere u kontekstu globalne borbe protiv terorizma jačanjem mehanizama, mjera i tijela za globalnu i regionalnu suradnju u skladu s međunarodnim pravom i načelima Povelje Ujedinjenih naroda;

(o)	da povećaju suradnju u borbi protiv korupcije, pranja novca i utaje poreza; da u sporazum uvrste odredbe o dobrom poreznom upravljanju i normama transparentnosti kojima se potvrđuje predanost strana primjeni međunarodnih normi u borbi protiv izbjegavanja plaćanja poreza i utaje poreza;

(p)

da podsjete da korupcija ugrožava ljudska prava, jednakost, socijalnu pravdu, trgovinu i pravedno tržišno natjecanje, čime se sprječava gospodarski rast; da uvrste posebne dijelove u kojima se navode jasne i čvrste obveze i mjere za borbu protiv korupcije u svim njezinim oblicima i za provedbu međunarodnih normi i multilateralnih konvencija za borbu protiv korupcije;

(q)

da olakšaju mobilnost između EU-a i Čilea; da potiču razmjene mladih i studenata, programe stipendija i tečajeve osposobljavanja, među ostalim i u okviru programa ERASMUS+; da ulože dodatne napore u cilju potpunog uzajamnog priznavanja akademskih kvalifikacija te modernizacije, dostupnosti i internacionalizacije visokog obrazovanja;

(r)	da promiču prijenos znanstvenog i tehnološkog znanja i unaprijede suradnju u području istraživanja i suradnje, uz potpuno iskorištavanje postojećih programa kao što je Obzor 2020.;

(s)

da promiču i jačaju odnose u području međunarodne suradnje, oslanjajući se na Memorandum o razumijevanju o međunarodnoj suradnji potpisan 2015.; da stvore nove mehanizme za proširenje i jačanje trostrane i regionalne suradnje s trećim stranama unutar i izvan Latinske Amerike kroz programe kao što su EUROsociAL+ i Euroclima+ te suradnje u području politika o drogama kao što je COPOLAD;

(t)	da izrade metodologiju kojom će se prikazati učinci moderniziranoga sporazuma na muškarce i žene te da te rezultate iskoriste kao osnovu za pripremu politika za postizanje rodne ravnoteže;

(u)

da ponovno potvrde zajedničku predanost Pariškom klimatskom sporazumu i Programu održivog razvoja do 2030. te da omoguće blisku suradnju EU-a i Čilea u području zaštite okoliša i borbe protiv klimatskih promjena; da učvrste partnerstvo u pogledu tehničke i političke suradnje u središnjim područjima koja se odnose na okoliš, uključujući emisije CO2 u međunarodnom prijevozu, očuvanje biološke raznolikosti te održivu proizvodnju i potrošnju; da potiču unaprijeđenu suradnju u području kružnoga gospodarstva kako bi se poboljšala učinkovitost resursa, održiva upotreba prirodnih resursa, ekoinovacije i gospodarenje vodama; da povećaju potporu za projekte za ublažavanje učinaka klimatskih promjena;

(v)	da učvrste suradnju na istraživanju i razvoju te na upotrebi EU-ova programa Copernicus u području podataka o satelitskom promatranju Zemlje u okolišne svrhe;

(w)	da potiču kulturnu suradnju te da podupru dijasporu u Čileu i u EU-u radi pružanja potpore vanjskim ulaganjima i u EU-u i u Čileu;

(x)	da potvrde da je pristup vodi ljudsko pravo;

Institucionalne odredbe

(y)

da zajamče da Sporazum o pridruživanju bude utemeljen na snažnoj parlamentarnoj participaciji s pomoću jačanja postojećih odredbi i mehanizama suradnje kako bi se povećao doprinos njegovoj provedbi i nadzor nad njom, posebno u okviru postojećeg međuparlamentarnog formata Zajedničkog parlamentarnog odbora; da se pobrinu da Zajednički parlamentarni odbor dobije pravo uvida u relevantne informacije u vezi s provedbom Sporazuma o pridruživanju;

(z)

da osiguraju odgovarajuće sudjelovanje civilnog društva i tijekom pregovora i u fazi provedbe Sporazuma o pridruživanju, uključujući ali ne ograničavajući se na Zajednički savjetodavni odbor; naglašava da je potrebno uspostaviti institucionalizirani mehanizam kako bi se omogućio politički dijalog u kojemu sudjeluju organizacije civilnoga društva u objema regijama;

(aa)

da odmah i u cijelosti obavještavaju Parlament u svim fazama pregovora u skladu s člankom 218. stavkom 10. UFEU-a; to podrazumijeva dostavljanje Parlamentu pregovaračkih tekstova i zapisnika sa svakog kruga pregovora; u tom pogledu pozdravlja odluku Vijeća od 22. siječnja 2018. o objavljivanju pregovaračkog mandata dodijeljenog Komisiji i potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici u studenome 2017.;

(ab)	da shvate nedavno objavljivanje pregovaračkih smjernica kao važan presedan i obvežu se na objavljivanje svih pregovaračkih smjernica za međunarodne sporazume u budućnosti;

(ac)	da ubrzaju pregovore o Sporazumu o pridruživanju kako bi ga Parlament mogao ratificirati prije kraja aktualnog saziva;

(ad)	da na svim razinama osiguraju poštovanje dugotrajne prakse da se novi sporazumi ne primjenjuju privremeno dok Parlament ne da suglasnost;

nalaže svojem predsjedniku da ovu preporuku proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku te predsjedniku, vladi i parlamentu Republike Čilea.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0354.

(2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0345.

27.1.2020

Službeni list Europske unije

C 28/126

P8_TA(2018)0244

Obveza poravnanja, zahtjevi za izvješćivanje, tehnike smanjenja rizika za OTC izvedenice i trgovinski repozitoriji ***I

Amandmani koje je donio Europski parlament 12. lipnja 2018. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 u pogledu obveze poravnanja, obustave obveze poravnanja, zahtjeva za izvješćivanje, tehnika smanjenja rizika za ugovore o OTC izvedenicama čije se poravnanje ne obavlja posredstvom središnje druge ugovorne strane, registracije i nadzora trgovinskih repozitorija i zahtjeva za trgovinske repozitorije (COM(2017)0208 – C8-0147/2017 – 2017/0090(COD)) (1)

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

(2020/C 28/16)

Amandman 1

AMANDMANI EUROPSKOG PARLAMENTA (*1)

na Prijedlog Komisije

(1) Predmet se vraća nadležnom odboru na međuinstitucijske pregovore u skladu s člankom 59. stavkom 4., četvrtim podstavkom (A8-0181/2018).

(*1) Amandmani: novi ili izmijenjeni tekst označuje se podebljanim kurzivom; a brisani tekst oznakom ▌.

Prijedlog

UREDBE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 u pogledu obveze poravnanja, obustave obveze poravnanja, zahtjeva za izvješćivanje, tehnika smanjenja rizika za ugovore o OTC izvedenicama čije se poravnanje ne obavlja posredstvom središnje druge ugovorne strane, registracije i nadzora trgovinskih repozitorija i zahtjeva za trgovinske repozitorije

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 114.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke (1),

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (2),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (3),

budući da:

(1)

Uredba (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (4) objavljena je u Službenom listu Europske unije 27. srpnja 2012., a stupila je na snagu 16. kolovoza 2012. Zahtjevi sadržani u toj Uredbi, primjerice središnje poravnanje standardiziranih ugovora o OTC izvedenicama, zahtjevi za iznos nadoknade, tehnike smanjenja operativnog rizika za ugovore o OTC izvedenicama čije se poravnanje ne obavlja posredstvom središnje druge ugovorne strane, obveza izvješćivanja o ugovorima o izvedenicama, zahtjevi za središnje druge ugovorne strane i zahtjevi za trgovinske repozitorije pridonose smanjenju sistemskog rizika povećanjem transparentnosti tržišta OTC izvedenicama te smanjenjem kreditnog rizika druge ugovorne strane i operativnog rizika povezanog s OTC izvedenicama.

(2)

Pojednostavnjenje određenih područja obuhvaćenih Uredbom (EU) br. 648/2012 i razmjerniji pristup tim područjima u skladu su s Programom Europske komisije za primjerenost i učinkovitost propisa (REFIT), u kojem se ističe potreba za smanjenjem troškova i pojednostavnjenjem kako bi se ciljevi politika Unije ostvarili na najučinkovitiji način, a osobito su usmjereni na smanjenje regulatornih i administrativnih opterećenja, ne dovodeći u pitanje sveobuhvatan cilj očuvanja financijske stabilnosti i smanjenja sistemskih rizika .

(3)	Učinkoviti i otporni poslijetrgovinski sustavi i tržišta kolaterala ključni su elementi funkcionalne unije tržišta kapitala te produbljuju napore u pogledu pružanja potpore ulaganjima, rastu i radnim mjestima u skladu s političkim prioritetima Komisije.

(4)

Komisija je tijekom 2015. i 2016. provela dva javna savjetovanja o primjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća. Komisija je informacije o primjeni te Uredbe primila i od Europskog nadzornog tijela za vrijednosne papire i tržišta kapitala („ESMA”), Europskog odbora za sistemske rizike („ESRB”) i Europskog sustava središnjih banaka („ESCB”). Na temelju tih javnih savjetovanja moglo se pretpostaviti da dionici podržavaju ciljeve Uredbe (EU) br. 648/2012 te da nisu nužne njezine bitne izmjene. Komisija je 23. studenoga 2016. donijela izvješće o preispitivanju u skladu s člankom 85. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 648/2012. Iako sve odredbe Uredbe (EU) br. 648/2012 još uvijek nisu u cijelosti primjenjive, pa stoga još nije moguća njezina sveobuhvatna evaluacija, u izvješću su utvrđena područja u kojima je potrebno ciljano djelovati kako bi se osiguralo razmjernije, učinkovitije i djelotvornije ostvarivanje ciljeva Uredbe (EU) br. 648/2012.

(5)	Uredba (EU) br. 648/2012 trebala bi obuhvatiti sve financijske druge ugovorne strane koje bi mogle predstavljati važan sistemski rizik za financijski sustav. Stoga bi trebalo izmijeniti definiciju financijskih drugih ugovornih strana.

(6)

Određene financijske druge ugovorne strane imaju obujam poslovanja na tržištima OTC izvedenica koji je premalen da bi predstavljao bitan sistemski rizik za financijski sustav i da bi središnje poravnanje bilo ekonomski isplativo. Te druge ugovorne strane, koje se često naziva malim financijskim drugim ugovornim stranama , trebalo bi izuzeti od obveze poravnanja, ali bi one i dalje podlijegale zahtjevu za razmjenu kolaterala radi ublažavanja eventualnog sistemskog rizika. Ako mala financijska druga ugovorna strana premaši prag poravnanja za najmanje jednu vrstu OTC izvedenica, to bi trebalo pokrenuti obvezu poravnanja za sve vrste OTC izvedenica s obzirom na međusobnu povezanost financijskih drugih strana i mogući nastanak sistemskog rizika za financijski sustav kad se ti ugovori o izvedenicama ne bi poravnavali posredstvom središnje druge ugovorne strane.

(7)

Nefinancijske druge ugovorne strane nisu toliko međusobno povezane kao financijske druge ugovorne strane. One često posluju samo jednom vrstom OTC izvedenice. Njihovo poslovanje stoga predstavlja manji sistemski rizik za financijski sustav nego poslovanje financijskih drugih ugovornih strana. Stoga bi trebalo suziti područje primjene obveze poravnanja za nefinancijske druge ugovorne strane, tako da te nefinancijske druge ugovorne strane podliježu obvezi poravnanja samo u odnosu na vrstu imovine ili vrstu imovine koja premašuje prag poravnanja ▌.

(7a)	Budući da financijske druge ugovorne strane i nefinancijske druge ugovorne strane predstavljaju različite rizike, potrebno je razviti dva različita praga poravnanja. Kako bi se u obzir uzela kretanja na financijskim tržištima, te bi pragove trebalo redovito ažurirati.

(8)

Zahtjev za poravnanje određenih ugovora o OTC izvedenicama koji su sklopljeni prije nego što obveza poravnanja počne proizvoditi učinke stvara pravnu nesigurnost i operativne komplikacije, a donosi samo ograničene koristi. Konkretno, taj zahtjev drugim ugovornim stranama koje sklapaju te ugovore stvara dodatne troškove i opterećenje, a može utjecati i na neometano funkcioniranje tržišta bez znatnog poboljšanja jedinstvene i usklađene primjene Uredbe (EU) br. 648/2012 ili uspostave podjednakih konkurentskih uvjeta za sudionike na tržištu. Stoga bi taj zahtjev trebalo ukloniti.

(9)

Druge ugovorne strane s ograničenim obujmom poslovanja na tržištima OTC izvedenica suočavaju se s otežanim pristupom središnjem poravnanju, bilo kao klijent člana sustava poravnanja ili preko dogovora o neizravnom poravnanju. Prema tome, zahtjev kojim se od članova sustava poravnanja traži da olakšaju usluge neizravnog poravnanja pod razumnim komercijalnim uvjetima nije učinkovit. Stoga bi od članova sustava poravnanja i klijenata članova sustava poravnanja koji usluge poravnanja pružaju izravno drugim ugovornim stranama ili neizravno, tako što svojim klijentima omogućuju da te usluge pružaju drugim ugovornim stranama, trebalo izričito zatražiti da te usluge pružaju po pravednim, razumnim, nediskriminirajućim i transparentnim komercijalnim uvjetima.

(10)

U određenim bi situacijama trebalo biti moguće obustaviti obvezu poravnanja. Prvo, tu bi obustavu trebalo omogućiti ako više nisu ispunjeni kriteriji na temelju kojih određena vrsta OTC izvedenica podliježe obvezi poravnanja. To je primjerice slučaj kada vrsta OTC izvedenice postane neprikladna za obvezno središnje poravnanje ili ako je jedan od tih kriterija bitno izmijenjen u odnosu na određenu vrstu OTC izvedenice. Obustavu obveze poravnanja trebalo bi omogućiti i kada središnja druga ugovorna strana prestane nuditi uslugu poravnanja za određenu vrstu OTC izvedenice ili druge ugovorne strane, a druga središnja druga ugovorna strana ne može je dovoljno brzo zamijeniti i preuzeti te usluge poravnanja. Na kraju, obustavu obveze poravnanja trebalo bi omogućiti i ako se ona smatra nužnom radi izbjegavanja ozbiljne ugroze financijske stabilnosti u Uniji.

(11)

Pokazalo se da je izvješćivanje o povijesnim transakcijama otežano zbog nepostojanja određenih izvještajnih podataka koje nije trebalo navoditi prije stupanja na snagu Uredbe (EU) br. 648/2012, a koji su sada obvezni. To je uzrokovalo visoku stopu pogrešaka pri izvješćivanju i lošu kvalitetu dostavljenih podataka, uz znatno opterećenje u pogledu izvješćivanja o tim transakcijama. Stoga postoji velika vjerojatnost da će ti povijesni podaci ostati neiskorišteni. Štoviše, do početka roka za izvješćivanje o povijesnim transakcijama velik će broj tih transakcija isteći, a s njima i odgovarajuće izloženosti i rizici. Kako bi se ispravila ta situacija, trebalo bi ukloniti zahtjev za izvješćivanje o povijesnim transakcijama.

(12)

Unutargrupne transakcije u kojima sudjeluju nefinancijske druge ugovorne strane čine relativno mali dio sveukupnih transakcija OTC izvedenicama, a koriste se prvenstveno za internu zaštitu od rizika unutar grupa. Zbog toga te transakcije ne povećavaju znatno sistemski rizik i međusobnu povezanost, a obveza izvješćivanja o tim transakcijama nameće znatne troškove i opterećenje nefinancijskim drugim ugovornim stranama. Stoga bi sve transakcije između povezanih društava unutar grupe u kojima je najmanje jedna druga ugovorna strana nefinancijska druga ugovorna strana trebalo izuzeti od obveze izvješćivanja, bez obzira na mjesto u kojem nefinancijska druga ugovorna strana ima poslovni nastan .

(13)

Zahtjev za izvješćivanje o ugovorima o izvedenicama kojima se trguje na burzi („ETD-ovi”) drugim ugovornim stranama nameće znatno opterećenje zbog velikog obujma ETD-ova koji se sklapaju svakog dana. Cilj Komisijinog javnog savjetovanja o provjeri primjerenosti nadzornog izvješćivanja, koje je objavljeno 1. prosinca 2017., jest prikupiti dokaze o troškovima usklađenosti s postojećim zahtjevima za nadzorno izvješćivanje na razini Unije, kao i o dosljednosti, koherentnosti, učinkovitosti, djelotvornosti i dodanoj vrijednosti tih zahtjeva za EU. Tim se savjetovanjem nadležnim tijelima pruža prilika za sveobuhvatnu procjenu izvješćivanja o izvedenicama kojima se trguje na burzi, uz sve postojeće i buduće sustave regulatornog izvješćivanja, omogućuje im se da uzmu u obzir novo okruženje izvješćivanja nakon provedbe Uredbe (EU) br. 600/2014▌ (5) te se pruža mogućnost podnošenja prijedloga za učinkovito smanjenje opterećenja koje se nameće sudionicima na tržištu koji moraju izvješćivati o svojim transakcijama koje se odnose na ETD-ove. Komisija bi te zaključke trebala uzeti u obzir kako bi predložila buduće izmjene zahtjeva o izvješćivanju na temelju članka 9. stavka 1. u pogledu izvješćivanja o ETD-ovima .

(14)

Kako bi se smanjilo opterećenje za male nefinancijske druge ugovorne strane koje ne podliježu obvezi poravnanja , financijska druga ugovorna strana trebala bi biti isključivo zadužena i pravno odgovorna za izvješćivanje o jedinstvenom skupu podataka o ugovorima o OTC izvedenicama sklopljenim s nefinancijskom drugom ugovornom stranom koja ne podliježe obvezi poravnanja ▌te bi trebala osigurati i točnost dostavljenih podataka. Kako bi se osiguralo da financijska druga ugovorna strana ima podatke potrebne za ispunjavanje obveze izvješćivanja, nefinancijska druga ugovorna strana trebala bi dostaviti podatke u vezi s transakcijama OTC izvedenicama za koje se ne može razumno očekivati da ih financijska druga ugovorna strana posjeduje. Međutim, nefinancijska druga ugovorna strana trebala bi imati mogućnost da odluči sama podnijeti izvješće o svojim ugovorima o OTC izvedenicama. U tom slučaju nefinancijska druga ugovorna strana trebala bi o tome obavijestiti financijsku drugu ugovornu stranu te biti zadužena i pravno odgovorna za izvješćivanje o tim podacima i jamčenje njihove točnosti.

(15)

Trebalo bi odrediti i odgovornost za izvješćivanje o ostalim ugovorima o izvedenicama. Stoga bi trebalo odrediti da je društvo za upravljanje subjektom za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire („UCITS”) zaduženo i pravno odgovorno za izvješćivanje u ime tog UCITS-a o ugovorima o OTC izvedenicama koje je taj UCITS sklopio te bi trebalo osigurati i točnost dostavljenih podataka. Na sličan bi način upravitelj alternativnog investicijskog fonda („AIF”) trebao biti zadužen i pravno odgovoran za izvješćivanje u ime tog AIF-a o ugovorima o OTC izvedenicama koje je taj AIF sklopio te bi trebao osigurati i točnost dostavljenih podataka.

(16)

Kako bi se pri primjeni tehnika smanjenja rizika u cijeloj Uniji izbjegle neusklađenosti, nadzorna tijela trebala bi prije njihove primjene odobriti postupke upravljanja rizicima koji se temelje na pravodobnoj, točnoj i primjereno odvojenoj razmjeni kolaterala drugih ugovornih strana ili svaku njihovu znatnu izmjenu.

(16a)

Kako bi se izbjegla regulatorna odstupanja na međunarodnoj razini i imajući na umu specifičnu prirodu trgovanja takvim izvedenicama, obvezna razmjena varijacijskih iznosa nadoknade za fizički namirene terminske ugovore o izvedenicama koji se odnose na valute i za fizički namirene ugovore o razmjeni izvedenica koji se odnose na valute trebala bi se primjenjivati samo na transakcije između drugih ugovornih strana koje su najviše sistemske, tj. kreditnih institucija i investicijskih društava.

(16b)

Usluge smanjenja rizika nakon trgovanja, kao što je kompresija portfelja, mogu dovesti do smanjenja sistemskog rizika. Smanjenjem rizika u postojećim portfeljima izvedenica bez mijenjanja sveukupne tržišne pozicije portfelja, takve usluge mogu smanjiti izloženost drugih ugovornih strana i rizik drugih ugovornih strana povezan s gomilanjem preostalih bruto pozicija. „Kompresija portfelja”definirana je u članku 2. stavku 1. Uredbe (EU) br. 600/2014 te je izuzeta iz obveze trgovanja Unije koja je utvrđena člankom 28. Uredbe (EU) br. 600/2014. Kako bi se ova Uredba gdje je to potrebno uskladila s Uredbom (EU) br. 600/2014, Komisija bi, uzimajući u obzir razlike između tih dviju Uredbi i potencijal za izbjegavanje obveze poravnanja, u suradnji s ESMA-om i ESRB-om trebala procijeniti za koje bi se usluge smanjenja rizika nakon trgovanja moglo odobriti izuzeće od obveze poravnanja.

(17)

Kako bi se povećala transparentnost i predvidivost inicijalnog iznosa nadoknade, a središnjim drugim ugovornim stranama onemogućilo da svoje modele inicijalnog iznosa nadoknade izmijene tako da bi mogli imati procikličke učinke, središnje druge ugovorne strane trebale bi svojim članovima sustava poravnanja osigurati alate kojima će moći simulirati njihove zahtjeve za inicijalni iznos nadoknade i iscrpni pregled modela inicijalnog iznosa nadoknade kojima se koriste. To je u skladu s međunarodnim standardima koje su objavili Odbor za platne i tržišne infrastrukture i odbor Međunarodne organizacije nadzornih tijela za vrijednosne papire, a posebno s okvirom za objavljivanje objavljenim u prosincu 2012. (6) i standardima za javnu objavu kvantitativnih podataka za središnje druge ugovorne strane objavljenima 2015. (7), koji su važni za točno razumijevanje rizika i troškova povezanih sa bilo kakvim sudjelovanjem članova sustava poravnanja u središnjoj drugoj ugovornoj strani te poboljšanje transparentnosti središnjih drugih ugovornih strana prema sudionicima na tržištu.

(18)

Još uvijek nije sigurno u kojoj je mjeri imovina na odvojenim zbirnim i pojedinačnim računima za klijente zaštićena od insolventnosti. Stoga nije jasno u kojim slučajevima središnje druge ugovorne strane mogu s dovoljnom pravnom sigurnošću prenijeti pozicije klijenata ako član sustava poravnanja prestane ispunjavati svoje obveze niti u kojim slučajevima središnje druge ugovorne strane mogu s dovoljnom pravnom sigurnošću klijentima izravno isplatiti prihode od likvidacije. Kako bi se poticalo obavljanje poravnanja i poboljšao mu se pristup, trebalo bi pojasniti pravila o zaštićenosti te imovine i pozicija od insolventnosti.

(19)

Kazne koje ESMA može izreći trgovinskim repozitorijima pod svojim izravnim nadzorom trebale bi biti dovoljno učinkovite, razmjerne i odvraćajuće da osiguraju učinkovitost nadzornih ovlasti ESMA-e i povećaju transparentnost pozicija i izloženosti OTC izvedenica. Pokazalo se da iznosi kazni prvotno utvrđeni u Uredbi (EU) br. 648/2012 nemaju dovoljan učinak odvraćanja s obzirom na aktualni promet trgovinskih repozitorija, što bi moglo umanjiti učinkovitost ESMA-inih nadzornih ovlasti utvrđenih u toj Uredbi u odnosu na trgovinske repozitorije. Stoga bi trebalo povećati gornju granicu osnovnih iznosa kazni.

(20)

Nadležna tijela treće zemlje trebala bi imati pristup podacima dostavljenima trgovinskim repozitorijima Unije ako ta treća zemlja ispunjava određene uvjete kojima se jamči obrada tih podataka te osigurava zakonski izvršivu obvezu kojom se tijelima Unije osigurava izravan pristup podacima dostavljenima u trgovinske repozitorije u toj trećoj zemlji.

(21)

Uredbom (EU) 2015/2365 Europskog parlamenta i Vijeća (8) omogućuje se pojednostavnjeni postupak registracije trgovinskih repozitorija koji su već registrirani u skladu s Uredbom (EU) br. 648/2012, a namjera im je tu registraciju proširiti kako bi u ponudu svojih usluga uključili i transakcije financiranja vrijednosnim papirima. Sličan bi pojednostavnjeni postupak registracije trebalo uvesti i za registriranje trgovinskih repozitorija koji su već registrirani u skladu s Uredbom (EU) 2015/2365, a namjera im je tu registraciju proširiti kako bi u ponudu svojih usluga uključili ugovore o izvedenicama.

(22)

Zbog nedovoljne kvalitete i transparentnosti podatka koje proizvode trgovinski repozitoriji, subjektima kojima je odobren pristup tim podacima teško je te podatke iskoristiti za praćenje tržišta izvedenica, a regulatori i nadzorna tijela ne mogu pravodobno utvrditi rizike za financijsku stabilnost. Kako bi se poboljšala kvaliteta podataka i transparentnost, a zahtjevi za izvješćivanje na temelju Uredbe (EU) br. 648/2012 uskladili s onima iz Uredbe (EU) br. 2015/2365 i Uredbe (EU) br. 600/2014, potrebno je dodatno uskladiti pravila i zahtjeve o izvješćivanju, a posebno standarde za podatke, metode i mehanizme izvješćivanja, kao i postupke koje bi trgovinski repozitoriji trebali primjenjivati za provjeru cjelovitosti i točnosti dostavljenih podataka te za usklađivanje podataka s drugim trgovinskim repozitorijima. Osim toga, trgovinski repozitoriji trebali bi drugim ugovornim stranama na njihov zahtjev omogućiti pristup svim podacima dostavljenima u njihovo ime kako bi se tim drugim ugovornim stranama omogućila provjera točnosti tih podataka.

(22a)

Kako bi se smanjilo administrativno opterećenje i povećalo uparivanje transakcija, ESMA bi trebala uvesti zajednički standard Unije za izvješćivanje trgovinskim repozitorijima. Budući da središnje druge ugovorne strane i ostale financijske druge ugovorne strane preuzimaju delegirane dužnosti izvješćivanja, jedinstvenim formatom povećala bi se učinkovitost za sve sudionike.

(23)

Uredbom (EU) br. 648/2012 uspostavljeno je konkurentno okruženje za usluge koje pružaju trgovinski repozitoriji. Stoga bi drugim ugovornim stranama trebalo omogućiti odabir trgovinskog repozitorija kojem žele dostavljati izvješća, a ako to žele, i promjenu trgovinskog repozitorija. Kako bi se ta promjena olakšala i osigurala stalna dostupnost podataka bez udvostručavanja, trgovinski repozitoriji trebali bi uspostaviti primjerene postupke za uredan prijenos dostavljenih podataka drugim trgovinskim repozitorijima ako to zatraži subjekt koji podliježe obvezi izvješćivanja.

(24)

Uredbom (EU) br. 648/2012 utvrđuje se da se obveza poravnanja ne bi trebala primjenjivati na mirovinske sustave sve dok središnje druge ugovorne strane ne razviju primjereno tehničko rješenje za prijenos negotovinskih kolaterala kao varijacijskih iznosa nadoknade. Budući da dosad još nije razvijeno prihvatljivo rješenje kojim bi se mirovinskim sustavima omogućilo središnje poravnanje, primjenu tog privremenog odstupanja trebalo bi za vrlo veliku većinu mirovinskih sustava produljiti za dodatne dvije godine. Međutim, središnje poravnanje trebalo bi ostati konačni cilj s obzirom na činjenicu da trenutačna regulatorna i tržišna kretanja omogućuju sudionicima na tržištu da unutar tog roka izrade odgovarajuća tehnička rješenja. Komisija bi uz pomoć ESMA-e, EBA-e, Europskog nadzornog tijela za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje i ESRB-a trebala pratiti napredak središnjih drugih ugovornih strana, članova sustava poravnanja i mirovinskih sustava pri izradi održivih rješenja kojima bi se omogućilo sudjelovanje mirovinskih sustava u središnjem poravnanju, i o tome izraditi izvješće. To bi izvješće trebalo obuhvatiti i rješenja i povezane troškove mirovinskih sustava, uzimajući u obzir regulatorna i tržišna kretanja kao što su promjene vrste financijske druge ugovorne strane koja podliježe obvezi poravnanja. ▌Komisiju bi trebalo ovlastiti da to odstupanje produlji za dodatnih godinu dana ako smatra da su se dionici dogovorili oko rješenja i da je potrebno dodatno vrijeme za njegovu primjenu .

(24a)

Mali mirovinski sustavi, uz one koje su klasificirani kao male financijske druge ugovorne strane, ne predstavljaju isti rizik kao veći mirovinski sustavi te im je primjereno dopustiti dulje trajanje izuzeća od obveze poravnanja. Za takve bi mirovinske sustave Komisija trebala produljiti trajanje izuzeća od te obveze na tri godine. Ako na kraju tog razdoblja Komisija smatra da su mali mirovinski sustavi uložili potrebne napore za razvoj primjerenih tehničkih rješenja za sudjelovanje u središnjem poravnanju i da je učinak središnjeg poravnanja ugovora o izvedenicama na mirovine umirovljenika i dalje nepovoljan, Komisija bi trebala moći produljiti razdoblje odstupanja za dodatne dvije godine. Nakon isteka izuzeća mali mirovinski sustavi trebali bi podlijegati ovoj Uredbi na isti način kao i svi drugi subjekti obuhvaćeni njezinim područjem primjene. S obzirom na manji obujam ugovora o izvedenicama koje sklapaju mali mirovinski sustavi, može se očekivati da neće premašiti pragove koji aktiviraju obvezu poravnanja. Kao posljedica toga većina malih mirovinskih sustava čak i nakon isteka izuzeća ne bi podlijegala obvezi poravnanja.

(24b)

Izuzeće za mirovinske sustave trebalo bi se nastaviti primjenjivati od datuma stupanja ove Uredbe na snagu, a ako ova Uredba stupi na snagu nakon 16. kolovoza 2018., trebalo bi se retroaktivno primjenjivati na sve ugovore o OTC izvedenicama izvršene nakon tog datuma. Retroaktivna primjena ove odredbe potrebna je kako bi se izbjegao razmak između kraja primjene postojećeg izuzeća i novog izuzeća, s obzirom na to da oba izuzeća imaju isti cilj.

(25)

Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije kojima se određuje koji se komercijalni uvjeti za pružanje usluga poravnanja smatraju pravednima, razumnima, transparentnima i nediskriminirajućima i produljuje rok unutar kojeg se obveza poravnanja ne bi trebala primjenjivati na mirovinske sustave.

(26)

Kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti za provedbu ove Uredbe, a posebno u pogledu dostupnosti podataka sadržanih u trgovinskim repozitorijima Unije nadležnim tijelima trećih zemalja, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (9).

(27)

Kako bi se osigurala dosljedna usklađenost pravila o postupcima smanjenja rizika, registraciji trgovinskih repozitorija i zahtjevima za izvješćivanje, Komisija bi trebala donijeti nacrt regulatornih tehničkih standarda o postupcima nadzora koji su izradile EBA, EIOPA i ESMA kako bi se osigurala početna i stalna provjera postupaka upravljanja rizicima koji se temelje na pravodobnom, točnom i primjerenom odvajanju kolaterala, podacima o pojednostavnjenom zahtjevu za proširenje registracije trgovinskog repozitorija koji je već registriran na temelju Uredbe (EU) 2015/2365, podacima o postupcima koje trgovinski repozitorij primjenjuje radi provjere usklađenosti postupanja druge ugovorne strane ili subjekta koji podnosi izvješće sa zahtjevima za izvješćivanje, radi provjere cjelovitosti i točnosti informacija koje se dostavljaju te podacima o postupcima za usklađivanje podataka između trgovinskih repozitorija. Komisija bi trebala donijeti nacrt tih regulatornih tehničkih standarda putem delegiranih akata na temelju članka 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije te u skladu s člancima 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (10), Uredbom (EU) br. 1094/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (11) i Uredbom (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (12).

(28)

Komisiju bi trebalo ovlastiti i za donošenje provedbenih tehničkih standarda koje je izradila ESMA putem provedbenih akata na temelju članka 291. Ugovora o Europskoj unije te u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1095/2010 u vezi sa standardima za podatke koji se dostavljaju za razne vrste izvedenica i postupcima i mehanizmima izvješćivanja.

(29)

Budući da države članice ne mogu dostatno ostvariti ciljeve ove Uredbe, tj. osigurati proporcionalnost pravila koja dovode do nepotrebnog administrativnog opterećenja i troškova usklađenosti bez ugrožavanja financijske stabilnosti te povećati transparentnost pozicija i izloženosti OTC izvedenica, nego se zbog svojeg opsega i učinka oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(30)	Primjenu određenih odredaba ove Uredbe trebalo bi odgoditi kako bi se utvrdile sve bitne provedbene mjere i sudionicima na tržištu omogućilo poduzimanje potrebnih radnji u svrhu usklađivanja.

(31)	U skladu s člankom 28. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (13) provedeno je savjetovanje s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka, koji je dao mišljenje […].

(32)	Uredbu (EU) br. 648/2012 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(32a)

Obvezu poravnanja za izvedenice utvrđena u Uredbi (EU) br. 648/2012 i obvezu trgovanja za izvedenice utvrđena u Uredbi (EU) br. 600/2014 trebalo bi uskladiti ondje gdje je to potrebno i primjereno. Stoga Komisija treba sastaviti izvješće o promjenama uvedenim ovom Uredbom u pogledu obveze poravnanja za izvedenice, posebno u pogledu opsega subjekata koji podliježu obvezi poravnanja, kao i u pogledu mehanizma obustave, koje bi se trebale uvesti i u pogledu obveze trgovanja za izvedenice iz Uredbe (EU) br. 600/2014.

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Uredba (EU) br. 648/2012 mijenja se kako slijedi:

(-1)

U članku 1., stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:

„4. Ova se Uredba ne primjenjuje na:

(a)	središnje banke i ostala javna tijela zadužena za upravljanje ili posredovanje pri upravljanju javnim dugom;

(b)	Banku za međunarodne namire;

(c)	multilateralne razvojne banke navedene u članku 117. stavku 2. Uredbe (EU) br. 575/2013.”;

(-1a)

U članku 1. stavku 5. točka (a) briše se;

(1)

U članku 2. točka 8. zamjenjuje se sljedećim:

„(8)

„financijska druga ugovorna strana”znači investicijsko društvo koje ima odobrenje za rad u skladu s Direktivom 2014/65/ EU Europskog parlamenta i Vijeća (14), kreditna institucija koja ima odobrenje za rad u skladu s Direktivom 2013/36/EU , društvo za osiguranje ili reosiguranje koje ima odobrenje za rad u skladu s Direktivom 2009/138/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (15), UCITS koji ima odobrenje za rad u skladu s Direktivom 2009/65/EZ, osim ako je taj UCITS povezan s planom za stjecanje dionica zaposlenika , institucija za strukovno mirovinsko osiguranje u smislu članka 6. točke (a) Direktive 2003/41/EZ, alternativni investicijski fond definiran u članku 4. stavku 1. točki (a) Direktive 2011/61/EU, koji ili ima poslovni nastan u Uniji ili njime upravlja upravitelj alternativnih investicijskih fondova ovlašten ili registriran u skladu s Direktivom 2011/61/EU, osim ako je taj alternativni investicijski fond povezan s planom za stjecanje dionica zaposlenika, i, ako je relevantno, čiji upravitelj alternativnih investicijskih fondova ima poslovni nastan u Uniji; i središnji depozitorij vrijednosnih papira koji ima odobrenje za rad u skladu s Uredbom (EU) br. 909/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (16) ▌;;

(2)

Članak 4. mijenja se kako slijedi:

(a)

u stavku 1., točka (a) mijenja se kako slijedi:

točke i. do iv. zamjenjuju se sljedećim:

„i.	između dvije financijske druge ugovorne strane koje ispunjavaju uvjete iz drugog podstavka članka 4.a stavka 1.;

ii.	između financijske druge ugovorne strane koja ispunjava uvjete iz članka 4.a stavka 1. i nefinancijske druge ugovorne strane koja ispunjava uvjete iz drugog podstavka članka 10. stavka 1.;

iii.	između dvije nefinancijske druge ugovorne strane koje ispunjavaju uvjete iz drugog podstavka članka 4.a stavka 1.;

iv.

između, s jedne strane, financijske druge ugovorne strane koja ispunjava uvjete iz drugog podstavka članka 4.a stavka 1. ili nefinancijske druge ugovorne strane koja ispunjava uvjete iz drugog podstavka članka 10. stavka 1. i, s druge strane, subjekta koji ima poslovni nastan u trećoj zemlji i koji bi podlijegao obvezi poravnanja kada bi imao poslovni nastan u Uniji;”;

(b)

U stavku 1. točka (b) zamjenjuje se sljedećim:

„(b)

sklopljeni su ili obnovljeni:

i.	na ili nakon datuma od kojeg obveza poravnanja proizvodi učinke; ili

ii.	na ili nakon datuma od kojeg obje druge ugovorne strane ispunjavaju uvjete utvrđene u točki (a). ”;

(c)

Umeću se sljedeći stavci :

„3.a Članovi i klijenti sustava poravnanja koji izravno ili neizravno pružaju usluge poravnanja pružaju te usluge pod pravednim, razumnim, nediskriminirajućim i transparentnim komercijalnim uvjetima. Ti članovi i klijenti sustava poravnanja moraju poduzeti sve razumne korake čiji je cilj utvrđivanje, sprečavanje i nadziranje sukoba interesa unutar grupe povezanih subjekata te upravljanje njima, osobito između jedinice za trgovanje i jedinice za poravnanje, koji bi mogli negativno utjecati na pravedno, razumno, nediskriminirajuće i transparentno pružanje usluga poravnanja.

Članovima ili klijentima sustava poravnanja dopušteno je kontrolirati rizike povezane s ponuđenim uslugama poravnanja.

3.b Kako bi se osigurala dosljedna primjena ovog članka, ESMA izrađuje nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se određuju okolnosti u kojima se komercijalni uvjeti za usluge poravnanja iz stavka 3.a smatraju pravednima, razumnima, nediskriminirajućima i transparentnima.

ESMA taj nacrt regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka dostavlja Komisiji do ... [šest mjeseci od datuma stupanja na snagu ove Uredbe o izmjeni].

Komisija je ovlaštena dopuniti ovu Uredbu donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010. ”;

(3)

Dodaje se sljedeći članak 4.a:

„Članak 4.a

Financijske druge ugovorne strane koje podliježu obvezi poravnanja

1. Financijska druga ugovorna strana koja preuzima pozicije u ugovorima o OTC izvedenicama može na godišnjoj osnovi izračunati svoju ukupnu prosječnu poziciju na kraju mjeseca za prethodnih 12 mjeseci u skladu sa stavkom 3.

Ako financijska druga ugovorna strana ne izračuna svoju poziciju ili rezultat tog izračuna premašuje pragove poravnanja određene u skladu s člankom 10. stavkom 4. točkom (b), financijska druga ugovorna strana:

(a)	odmah o tome obavješćuje ESMA-u i mjerodavno nadležno tijelo;

(b)	podliježe obvezi poravnanja iz članka 4. za buduće ugovore o OTC izvedenicama, bez obzira na to za koju su vrstu ili vrste imovine premašeni pragovi poravnanja; i

(c)	obavlja poravnanje ugovora iz točke (b) u roku od četiri mjeseca od nastanka obveze poravnanja.

2. Financijska druga ugovorna strana koja nakon nastanka obveze poravnanja u skladu sa stavkom 1. dokaže mjerodavnom nadležnom tijelu da njezina ukupna prosječna pozicija na kraju mjeseca za prethodnih 12 mjeseci ▌više ne premašuje prag poravnanja iz stavka 1. prestaje podlijegati obvezi poravnanja iz članka 4.

2.a Ako prethodno izuzeta financijska druga ugovorna strana počne podlijegati obvezi poravnanja u skladu sa stavkom 1., obavlja poravnanje svojih ugovora o OTC izvedenicama u roku od četiri mjeseca od nastanka te obveze poravnanja.

3. Financijska druga ugovorna strana u izračun pozicija iz stavka 1. uključuje sve ugovore o OTC izvedenicama koje su sklopili ta financijska druga ugovorna strana ili drugi subjekti u grupi kojoj ta financijska druga ugovorna strana pripada.”;

(4)	U članku 5. stavku 2. točka (c) briše se.

(4a)

U članku 6. stavku 2., nakon točke (d) dodaje se sljedeća točka:

„ (da)

unutar svake vrste OTC izvedenica iz točke (d), pojedinosti o vrstama ugovora za koje su relevantne središnje druge ugovorne strane ovlaštene za poravnanje i datum kada te središnje druge ugovorne strane postaju ovlaštene za poravnanje tih ugovora ;”;

(5)	U članku 6. stavku 2. točka (e) briše se.

(6)

Dodaje se sljedeći članak 6.b:

„Članak 6.b

Obustava obveze poravnanja u slučajevima kada nije riječ o sanaciji

1. ESMA u okolnostima koje nisu navedene u članku 6.a stavku 1. može zahtijevati da Komisija privremeno obustavi obvezu poravnanja iz članka 4. stavka 1. za određenu vrstu OTC izvedenice ili određenu vrstu druge ugovorne strane ako je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta:

(a)	vrsta OTC izvedenice nije više prikladna za središnje poravnanje na temelju kriterija iz stavka 4. prvog podstavka i članka 5. stavka 5.;

(b)	središnja druga ugovorna strana vjerojatno će prestati obavljati poravnanje te određene vrste OTC izvedenice, a ni jedna druga središnja druga ugovorna strana nema kapacitet za poravnanje te određene vrste OTC izvedenice bez prekida;

(c)	obustava obveze poravnanja za određenu vrstu OTC izvedenice ili druge ugovorne strane potrebna je kako bi se izbjegla ili uklonila ozbiljna prijetnja financijskoj stabilnosti u Uniji i proporcionalna je tome cilju.

Za potrebe točke (c) iz prvog podstavka, ESMA se prije zahtjeva iz te točke savjetuje s ESRB-om.

ESMA u svojem zahtjevu Komisiji za privremenu obustavu obveze poravnanja iz članka 4. stavka 1. navodi obrazloženje i dostavlja dokaze o ispunjenju najmanje jednog uvjeta iz prvog podstavka. Komisija o zahtjevu ESMA-e bez odgode obavješćuje Europski parlament i Vijeće.

1.a Zahtjev ESMA-e za obustavu iz stavka 1. ovog članka može zatražiti nadležno tijelo određeno u skladu s člankom 22. Ako nadležno tijelo zatraži da ESMA podnese zahtjev za obustavu, mora navesti obrazloženja i dostaviti dokaze o ispunjenju barem jednog uvjeta iz prvog podstavka stavka 1.

ESMA u roku od 48 sati nakon što primi zahtjev nadležnog tijela i na temelju obrazloženja i dokaza koje dostavi to nadležno tijelo ili traži od Komisije da obustavi obvezu poravnanja za određenu vrstu OTC izvedenice ili za određenu vrstu druge ugovorne strane iz stavka 1., ili odbija zahtjev za obustavu koji je podnijelo nadležno tijelo. Komisija o svojoj odluci obavještava dotično nadležno tijelo te dostavlja detaljno obrazloženje te odluke.

2. Zahtjev iz stavka 1. ne objavljuje se.

3. Komisija u roku od 48 sati od zahtjeva iz stavka 1. i na temelju ESMA-ina obrazloženja i dokaza obustavlja obvezu poravnanja za određenu vrstu OTC izvedenice ili druge ugovorne strane iz stavka 1. ili odbija zahtjev za obustavu. Komisija o svojoj odluci obavještava ESMA-u te dostavlja detaljno obrazloženje te odluke. Komisija zatim bez odgode te informacije dostavlja Europskom parlamentu i Vijeću.

4. Komisijina odluka o obustavi obveze poravnanja ▌objavljuje se u Službenom listu Europske unije, na Komisijinoj internetskoj stranici te u javnom registru iz članka 6.

5. Obustava obveze poravnanja u skladu s ovim člankom traje najdulje jedan mjesec od datuma njezine objave u Službenom listu Europske unije.

6. Ako razlozi za obustavu i dalje postoje , Komisija nakon savjetovanja s ESMA-om i ESRB-om može produljiti razdoblje obustave iz stavka 5. za jedno ili više razdoblja u trajanju od jednog mjeseca, pri čemu ta razdoblja ukupno ne smiju premašiti 12 mjeseci od završetka početne obustave . Produljenje obustave objavljuje se u skladu s člankom 4.

Za potrebe prvog podstavka, Komisija obavješćuje ESMA-u te izvješćuje Europski parlament i Vijeće da namjerava produljiti trajanje obustave obveze poravnanja. ESMA daje mišljenje o produljenju obustave u roku od 48 sati od te obavijesti.”;

(7)

Članak 9. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1. Financijske druge ugovorne strane, nefinancijske druge ugovorne strane koje ispunjavaju uvjete iz drugog podstavka članka 10. stavka 1. i središnje druge ugovorne strane osiguravaju da se podaci o svim ugovorima o izvedenicama koje su sklopile i o svim izmjenama ili prekidima ugovora dostave trgovinskom repozitoriju registriranom u skladu s člankom 55. ili priznatom u skladu s člankom 77. Navedena izvješća dostavljaju se najkasnije sljedeći radni dan nakon sklapanja, izmjene ili prekida ugovora.

Obveza izvješćivanja primjenjuje se na ugovore o izvedenicama koji su ▌sklopljeni na ili nakon 12. veljače 2014.

Ne dovodeći u pitanje članak 3., obveza izvješćivanja ne primjenjuje se na unutargrupne ugovore o OTC izvedenicama ako je barem jedna od drugih ugovornih strana nefinancijska druga ugovorna strana ili bi se smatrala nefinancijskom drugom ugovornom stranom da ima poslovni nastan u Uniji, pod uvjetom da:

(a)	obje druge ugovorne strane u cijelosti su obuhvaćene istom konsolidacijom;

(b)	obje druge ugovorne strane podliježu odgovarajućoj centraliziranoj ocjeni rizika te postupcima mjerenja i kontrole rizika; i

(c)	matično društvo nije financijska druga ugovorna strana .”;

(b)

dodaju se sljedeći članci 1.a i 1.b :

„1.a Podaci iz ugovora o izvedenicama iz stavka 1. dostavljaju se na sljedeći način:

▌

(b)

▌ o podacima o ugovorima o OTC izvedenicama koji su sklopljeni između financijske druge ugovorne strane i nefinancijske druge ugovorne strane koje ne ispunjavaju uvjete iz drugog podstavka članka 10. stavka 1. izvješćuje se kako slijedi:

financijske druge ugovorne strane isključivo su zadužene i pravno odgovorne izvješćivati o jednom skupu podataka i osigurati točnost dostavljenih podataka. Kako bi se osiguralo da financijska druga ugovorna strana ima podatke potrebne za ispunjavanje obveze izvješćivanja, nefinancijska druga ugovorna strana dostavlja financijskoj drugoj ugovornoj strani podatke u vezi s ugovorima o OTC izvedenicama sklopljenim između njih, za koje se od financijske druge ugovorne strane ne može razumno očekivati da ih posjeduje . Nefinancijska druga ugovorna strana odgovorna je za jamčenje točnosti tih podataka.

ii.

ne dovodeći u pitanje točku (i.) nefinancijske druge ugovorne strane koje su već uložile u uspostavu sustava izvješćivanja trebale bi imati mogućnost izbora da o podacima u vezi sa svojim ugovorima o OTC izvedenicama s financijskim drugim ugovornim stranama izvješćuju trgovinski repozitorij. U tom slučaju nefinancijska druga ugovorna strana o svojoj odluci unaprijed obavješćuje financijske ugovorne strane s kojima je sklopila ugovore o OTC izvedenicama. Zaduženost i pravna odgovornost za izvješćivanje i jamčenje točnosti tih podataka u tom slučaju ostaje na nefinancijskim drugim ugovornim stranama.

(ba)

u slučaju ugovora o OTC izvedenicama koje je nefinancijska druga ugovorna strana koja ne podliježe uvjetima navedenim u drugom podstavku članka 10. stavka 1. sklopila sa subjektom čiji je poslovni nastan u trećoj zemlji i koji bi bio financijska druga ugovorna strana da ima nastan u Uniji, takva nefinancijska druga ugovorna strana nije obvezna podnositi izvješće u skladu s člankom 9. i nije pravno odgovorna za izvješćivanje ili osiguravanje točnosti podataka o takvim ugovorima o OTC izvedenicama u slučajevima kada:

i.	smatra se da su pravne odredbe dotične treće zemlje u pogledu izvješćivanja istovjetne članku 13. i financijska druga ugovorna strana iz treće zemlje izvijestila je o tim informacijama u skladu s pravnim odredbama te treće zemlje u pogledu izvješćivanja;

ii.

pravne odredbe dotične treće zemlje u pogledu izvješćivanja nisu proglašene istovjetnima članku 13., financijska druga ugovorna strana iz treće zemlje odlučuje da će, kao da je financijska druga ugovorna strana s poslovnim nastanom u Uniji, podlijegati zahtjevima iz ovog članka i registrira se pri ESMA-i.

ESMA sastavlja registar na razini Unije s popisom financijskih drugih ugovornih strana iz treće zemlje koje odluče podlijegati ovom članku u skladu s točkom (ii.) i objavljuje ga na svojim stranicama;

(c)	društvo za upravljanje UCITS-om dužno je dostaviti podatke o ugovorima o OTC izvedenicama u kojima je UCITS druga ugovorna strana i osigurati točnost dostavljenih podataka;

(d)	upravitelj alternativnog investicijskog fonda dužan je dostaviti podatke o ugovorima o OTC izvedenicama u kojima je alternativni investicijski fond druga ugovorna strana i osigurati točnost dostavljenih podataka;

(e)

druge ugovorne strane i središnje druge ugovorne strane koje izvješćuju trgovinski repozitorij o ugovorima o OTC izvedenicama osiguravaju da se podaci o njihovim ugovorima o izvedenicama dostavljaju točno i bez udvostručavanja.

Druge ugovorne strane i središnje druge ugovorne strane koje podliježu obvezi izvješćivanja iz stavka 1. mogu tu obvezu delegirati.

1b. ESMA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda u kojima je navedeno koje podatke financijska druga ugovorna strana iz treće zemlje mora dostaviti u svrhu registracije pri ESMA-i iz točke (ba) podtočke (ii.) prvog podstavka stavka 1.a.

ESMA podnosi Komisiji nacrt tih regulatornih tehničkih standarda do … [šest mjeseci nakon stupanja na snagu ove Uredbe o izmjeni].

Komisija je ovlaštena dopuniti ovu Uredbu donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010. ”;

(c)

Stavak 6. zamjenjuje se sljedećim:

„6. Kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti primjene stavaka 1. i 3., ESMA u bliskoj suradnji s ESSB-om izrađuje nacrt provedbenih tehničkih standarda kojima se određuje sljedeće:

(a)

standardi i formati dostave podataka, kojima je obuhvaćeno barem sljedeće:

i.	globalni identifikatori pravne osobe (oznake LEI);

ii.	međunarodni identifikacijski brojevi vrijednosnih papira (oznake ISIN);

iii.	jedinstvene identifikacijske oznake transakcije (oznake UTI);

(b)	metode i mehanizmi za izvješćivanje;

(c)	učestalost dostave izvješća;

(d)	datum do kojeg treba izvijestiti o ugovorima o izvedenicama, uključujući eventualne prijelazne faze za ugovore koji su sklopljeni prije primjene obveze izvješćivanja.

ESMA pri izradi tog nacrta tehničkih standarda uzima u obzir međunarodna kretanja i standarde dogovorene na razini Unije ili na svjetskoj razini te njihovu usklađenost sa zahtjevima za izvješćivanje iz članka 4. Uredbe (EU) br. 2015/2365 (*1) i članka 26. Uredbe (EU) br. 600/2014.

ESMA taj nacrt regulatornih tehničkih standarda dostavlja Komisiji do [ 12 mjeseci od stupanja na snagu ove Uredbe o izmjeni ].

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1095/2010.”;

(8)

U članku 10. stavci od 1. do 4. zamjenjuju se sljedećim:

„1. Nefinancijska druga ugovorna strana koja preuzima pozicije u ugovorima o OTC izvedenicama može na godišnjoj osnovi izračunati svoju ukupnu prosječnu poziciju na kraju mjeseca za prethodnih 12 mjeseci u skladu sa stavkom 3.

Ako nefinancijska druga ugovorna strana ne izračuna svoju poziciju ili rezultat tog izračuna iz prvog podstavka premašuje pragove poravnanja određene u skladu sa stavkom 4. točkom (b), ta nefinancijska druga ugovorna strana:

(a)	odmah o tome izvješćuje ESMA-u i nadležno tijelo određeno u skladu sa stavkom 5.;

(b)	ako nije izračunala svoju poziciju, podliježe obvezi poravnanja iz članka 4. za buduće ugovore o OTC izvedenicama za sve vrste imovine kao i zahtjevima utvrđenim u članku 11. stavku 3.;

(ba)

ako rezultat tog izračuna iz prvog podstavka premašuje pragove poravnanja određene u skladu sa stavkom 4. točkom (b) , podliježe obvezi poravnanja iz članka 4. za buduće ugovore o OTC izvedenicama za vrstu ili vrste imovine za koje su premašeni pragovi poravnanja i izuzeta je od zahtjeva utvrđenih u članku 11. stavku 3. za drugu vrstu ili vrste imovine za koje nisu premašeni pragovi poravnanja ;

(c)	obavlja poravnanje ugovora iz točke (b) u roku od četiri mjeseca od nastanka obveze poravnanja.

2. Nefinancijska druga ugovorna strana koja nakon nastanka obveze poravnanja u skladu sa drugim podstavkom stavka 1. dokaže nadležnom tijelu određenom u skladu sa stavkom 5. da njezina ukupna prosječna pozicija na kraju mjeseca za prethodnih 12 mjeseci ▌više ne premašuje prag poravnanja iz stavka 1. prestaje podlijegati obvezi poravnanja iz članka 4.

3. Nefinancijska druga ugovorna strana uključuje u izračun pozicija iz stavka 1. sve ugovore o OTC izvedenicama koje je sklopila nefinancijska druga ugovorna strana ili drugi nefinancijski subjekti u grupi kojoj ta nefinancijska druga ugovorna strana pripada, koji objektivno mjerljivo ne smanjuju rizike koji se izravno odnose na komercijalnu aktivnost ili aktivnost financiranja poslovanja nefinancijske druge ugovorne strane ili te grupe.

4. Kako bi se osigurala dosljedna primjena ovog članka, ESMA izrađuje nacrt regulatornih tehničkih standarda, nakon savjetovanja s ESRB-om i ostalim mjerodavnim tijelima, kojima se određuju:

(a)	kriteriji za utvrđivanje ugovora o OTC izvedenicama koji objektivno mjerljivo smanjuju rizike koji se izravno odnose na komercijalnu aktivnost ili na aktivnost financiranja poslovanja iz stavka 3.; i

(b)	vrijednosti pragova poravnanja, koji se utvrđuju uzimanjem u obzir sistemsku važnost zbroja neto pozicija i izloženosti po drugoj ugovornoj strani i po vrsti OTC izvedenica.

ESMA može razviti različite pragove poravnanja za financijske i nefinancijske druge ugovorne strane, vodeći računa o međusobnoj povezanosti financijskih drugih ugovornih strana i njihovu višem sistemskom riziku.

Nakon provođenja javnog savjetovanja, ESMA dostavlja Komisiji navedeni nacrt regulatornih tehničkih standarda do 30. rujna 2012. i redovito ga ažurira .

Komisiji se delegira ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

Nakon savjetovanja s ESRB-om i ostalim mjerodavnim tijelima, ESMA periodično preispituje pragove iz točke (b) i, prema potrebi, posebno kako bi osigurala povećano sudjelovanje u središnjem poravnanju , predlaže izmjene regulatornih tehničkih standarda.”;

(8a)

U članku 11. umeće se sljedeći stavak:

„1.a Zahtjevi iz stavka 1. ovog članka ne primjenjuju se na unutargrupne transakcije iz članka 3. ako je jedna od drugih ugovornih strana nefinancijska druga ugovorna strana koja ne podliježe obvezi poravnanja u skladu s drugim podstavkom članka 10. stavka 1.”;

(8b)

U članku 11. stavak 3. mijenja se kako slijedi:

„3. Financijske druge ugovorne strane imaju uspostavljene postupke za upravljanje rizicima koji zahtijevaju pravovremenu, točnu i primjereno odvojenu razmjenu kolaterala u pogledu ugovora o OTC izvedenicama koji su sklopljeni na ili nakon 16. kolovoza 2012. Nefinancijske druge ugovorne strane iz članka 10. mogu ne primjenjivati postupke za upravljanje rizicima koji zahtijevaju pravovremenu, točnu i primjereno odvojenu razmjenu kolaterala u pogledu ugovora o OTC izvedenicama za vrstu imovine ili vrste imovine za koju nije premašen prag poravnanja.”;

(9)

Članak 11. stavak 15. mijenja se kako slijedi:

(a)

točka (a) zamjenjuje se sljedećim:

„(a)	postupci upravljanja rizicima, uključujući razine i vrstu kolaterala i dogovore o odvajanju iz stavka 3. i s time povezani postupci nadzora kojima se osigurava početna i stalna provjera tih postupaka upravljanja rizicima;”;

(b)	prva rečenica u podstavku 2. zamjenjuje se sljedećim: „Europska nadzorna tijela dostavljaju Komisiji taj nacrt zajedničkih regulatornih tehničkih standarda do [12 mjeseci nakon stupanja na snagu ove Uredbe o izmjeni].”;

(10)

U članku 38. dodaju se sljedeći stavci 6. i 7.:

„6. Središnja druga ugovorna strana osigurava svojim članovima sustava poravnanja alat za simulaciju s pomoću kojeg mogu na bruto osnovi odrediti dodatni inicijalni iznos nadoknade koju središnja druga ugovorna strana može zatražiti nakon poravnanja nove transakcije. Pristup je tom alatu siguran, a rezultati simulacije nisu obvezujući.

7. Središnja druga ugovorna strana osigurava svojim članovima sustava poravnanja informacije o modelima inicijalnog iznosa nadoknade koje upotrebljava. Te informacije ispunjavaju sve uvjete navedene u nastavku:

(a)	jasno se objašnjava model za izračun inicijalnog iznosa nadoknade i način njegove primjene;

(b)	jasno se objašnjavaju ključne pretpostavke i ograničenja modela za izračun inicijalnog iznosa nadoknade te okolnosti u kojima te pretpostavke nisu relevantne

(c)	informacije su dokumentirane.”;

(11)	U članku 39. dodaje se sljedeći stavak 11.: „11. Nacionalni propisi država članica o insolventnosti ne sprečavaju središnju drugu ugovornu stranu da djeluje u skladu s člankom 48. stavcima od 5. do 7. u pogledu imovine i pozicija zabilježenih na računima iz stavaka od 2. do 5. ovog članka. ”;

(12)

Članak 56. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1. Za potrebe članka 55. stavka 1., trgovinski repozitorij ESMA-i podnosi bilo što od sljedećeg:

(a)	zahtjev za registraciju;

(b)	zahtjev za proširenje registracije ako je trgovinski repozitorij već registriran u skladu s Poglavljem III. Uredbe (EU) br. 2015/2365.”;

(b)

stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3. Da bi se osigurala jedinstvena primjena ovog članka, ESMA izrađuje nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se određuje sljedeće:

(a)	pojedinosti u vezi sa zahtjevom za registraciju iz stavka 1. točke (a);

(b)	pojedinosti u vezi s pojednostavnjenim zahtjevom za proširenje registracije iz stavka 1. točke (b).

ESMA taj nacrt regulatornih tehničkih standarda dostavlja Komisiji do [12 mjeseci od stupanja na snagu ove Uredbe o izmjeni].

Komisiji se delegira ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010.”;

(c)

stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:

„4. Da bi se osigurali jedinstveni uvjeti za primjenu stavka 1., ESMA izrađuje nacrt provedbenih tehničkih standarda kojima se određuje sljedeće:

(a)	format zahtjeva za registraciju iz stavka 1. točke (a);

(b)	format pojednostavnjenog zahtjeva za proširenje registracije iz stavka 1. točke (b).

U vezi s točkom (b) prvog podstavka, ESMA izrađuje pojednostavnjeni format.

ESMA taj nacrt regulatornih tehničkih standarda dostavlja Komisiji do [9 mjeseci od stupanja na snagu ove Uredbe o izmjeni].

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1095/2010.”;

(12a)

U članku 62. briše se stavak 5.

(12b)

U članku 63. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1. S ciljem obavljanja svojih zadaća iz ove Uredbe, ESMA može provoditi sve potrebne izravne nadzore u svim poslovnim prostorima ili nad imovinom pravnih osoba iz članka 61. stavka 1. Kada ispravno vođenje i učinkovitost nadzora to traže, ESMA može provoditi izravni nadzor bez prethodne najave.”;

(12c)

U članku 63. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2. Dužnosnici i ostale osobe koje imaju ovlaštenje ESMA-e za provođenje izravnog nadzora mogu ući u sve poslovne prostore ili imovinu pravnih osoba na temelju odluke o istrazi koju donosi ESMA, i imaju sve ovlasti iz članka 62. stavka 1. Ovlašteni su i za pečaćenje svih poslovnih prostora te poslovnih knjiga i evidencija tijekom nadzora i u mjeri u kojoj je to potrebno za obavljanje nadzora.”;

(12d)

U članku 63. briše se stavak 8.

(12e)

U članku 64. stavak 4. mijenja se kako slijedi:

„4. Prilikom podnošenja spisa s nalazima ESMA-i, istražni službenik obavješćuje osobe koje su predmet istrage. Te osobe imaju pravo pristupa spisu, pri čemu se mora uvažavati legitimni interes drugih osoba u pogledu zaštite njihovih poslovnih tajni. Pravo na pristup spisu ne odnosi se na povjerljive informacije ili ESMA-ine interne pripremne dokumente.”;

(12f)

U članku 64., stavak 8. zamjenjuje se sljedećim:

„8. Kada pri obavljanju svojih zadaća u skladu s ovom Uredbom ESMA ustanovi da postoje ozbiljne naznake o mogućem postojanju činjenica za koje zna da upućuju na počinjenje kaznenog djela u skladu s mjerodavnim pravom, ESMA te predmete upućuje odgovarajućim tijelima radi istrage i mogućeg kaznenog progona. Nadalje, ESMA ne izriče globu ili periodičnu novčanu kaznu u slučaju da je upoznata s postojanjem prethodne oslobađajuće ili osuđujuće presude donesene na temelju identičnih činjenica ili činjenica koje su u osnovi iste, koja je postala pravomoćna u kaznenom postupku prema nacionalnom pravu.”;

(12g)

U članku 65. stavku 1. briše se drugi podstavak.

(13)

Članak 65. stavak 2. mijenja se kako slijedi:

(a)	u točki (a), iznos „20 000 EUR”zamjenjuje se iznosom „200 000 EUR”;

(b)	u točki (b), iznos „10 000 EUR”zamjenjuje se iznosom „100 000 EUR”;

(c)

umeće se sljedeća točka (c):

„(c)	za povrede iz dijela IV. Priloga I., kazna iznosi najmanje 5 000 EUR a najviše 10 000 EUR.”;

(13a)

U članku 67. stavku 1. dodaje se sljedeći podstavak:

„Prvi podstavak ne primjenjuje se ako je potrebno hitno djelovati u cilju sprečavanja znatne i neposredne štete za financijski sustav ili znatne i neposredne štete za integritet, transparentnost, učinkovitost ili ispravno funkcioniranje financijskih tržišta, uključujući stabilnost prijavljivanja podataka trgovinskom repozitoriju. ESMA u tom slučaju može donijeti privremenu odluku i dati predmetnim osobama mogućnost da budu saslušane u najkraćem mogućem roku nakon donošenja odluke.”;

(14)

U članku 72. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2. Iznos naknade zaračunate trgovinskom repozitoriju pokriva sve razumne ESMA-ine administrativne troškove koji se odnose na njegovu registraciju i aktivnosti nadzora i proporcionalan je prometu predmetnog trgovinskog repozitorija te vrsti registracije i obavljenog nadzora.”;

(15)

Umeće se sljedeći članak 76.a:

„Članak 76.a

Uzajamni izravni pristup podacima

1. Kada je to potrebno za obavljanje njihovih dužnosti, nadležna tijela trećih zemalja u kojima jedan trgovinski repozitorij ili više njih imaju poslovni nastan imaju izravan pristup informacijama u trgovinskim repozitorijima s poslovnim nastanom u Uniji, ako je Komisija o tome donijela provedbeni akt u skladu sa stavkom 2.

2. Nakon što nadležna tijela iz stavka 1. podnesu zahtjev, Komisija može u skladu s postupkom provjere iz članka 86. stavka 2. donijeti provedbene akte u kojima se određuje ispunjava li pravni okvir treće zemlje nadležnog tijela koje podnosi zahtjev sve uvjete navedene u nastavku:

(a)	trgovinski repozitoriji s poslovnim nastanom u toj trećoj zemlji imaju odgovarajuće odobrenje za rad;

(b)	stalan učinkovit nadzor trgovinskih repozitorija i stalno učinkovito izvršavanje njihovih obveza u toj trećoj zemlji;

(c)	jamstva čuvanja profesionalne tajne postoje i gotovo su istovrijedna jamstvima iz ove Uredbe, uključujući zaštitu poslovnih tajni koje nadležna tijela dijele s trećim stranama;

(d)	trgovinski repozitoriji koji u toj trećoj zemlji imaju odgovarajuće odobrenje za rad imaju zakonski izvršivu obvezu odobriti subjektima iz članka 81. stavka 3. izravan i trenutačan pristup podacima.”;

(16)

U članku 78. dodaju se sljedeći stavci 9. i 10.:

„(9) Trgovinski repozitorij uspostavlja sljedeće postupke i politike:

(a)	postupke za učinkovito usklađivanje podataka između trgovinskih repozitorija;

(b)	postupke kojima se osiguravaju cjelovitost i točnost dostavljenih podataka;

(c)	politike za uredan prijenos podataka drugim trgovinskim repozitorijima kada to zatraže druge ugovorne strane ili središnje druge ugovorne strane iz članka 9. ili kada je to potrebno iz nekog drugog razloga.

(10) Da bi se osigurala dosljedna primjena ovog članka, ESMA izrađuje nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se određuju:

(a)	postupci za usklađivanje podataka između trgovinskih repozitorija;

(b)	postupci koje trgovinski repozitorij primjenjuje radi provjere usklađenosti postupanja druge ugovorne strane ili subjekta koji podnosi izvješće sa zahtjevima za izvješćivanje te radi provjere cjelovitosti i točnosti informacija koje se dostavljaju u skladu s člankom 9.

ESMA podnosi Komisiji nacrt tih regulatornih tehničkih standarda do … [12 mjeseci nakon stupanja na snagu ove Uredbe o izmjeni].

Komisiji se delegira ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010.”;

(17)

Članak 81. mijenja se kako slijedi:

(a)

u stavku 3. dodaje se sljedeća točka (q):

„(q)	mjerodavna nadležna tijela treće zemlje za koju je donesen provedbeni akt u skladu s člankom 76. točkom (a);”;

(b)	umeće se sljedeći stavak 3.a: „3.a trgovinski repozitorij dostavlja drugim ugovornim stranama i središnjim drugim ugovornim stranama iz članka 9. stavka 1.a drugog podstavka informacije koje su dostavljene u njihovo ime.”;

(c)

stavak 5. zamjenjuje se sljedećim:

„5. Kako bi se osigurala dosljedna primjena ovog članka, ESMA nakon savjetovanja s članovima ESSB-a izrađuje nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se određuje sljedeće:

(a)	informacije koje se objavljuju ili stavljaju na raspolaganje u skladu sa stavcima 1. i 3.;

(b)	učestalost objavljivanja informacija iz stavka 1.;

(c)	operativni standardi potrebni za agregiranje i usporedbu podataka između repozitorija te pristup tim informacijama za subjekte iz stavka 3.;

(d)	uvjeti, sustavi i potrebna dokumentacija pod kojima i s pomoću kojih trgovinski repozitoriji odobravaju pristup subjektima iz stavka 3.

ESMA taj nacrt regulatornih tehničkih standarda dostavlja Komisiji do [ 12 mjeseci od stupanja na snagu ove Uredbe o izmjeni ].

ESMA pri izradi tog nacrta tehničkih standarda osigurava da se objavljivanjem informacija iz stavka 1. ne otkrije identitet bilo koje ugovorne strane.

Komisiji se delegira ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010.”;

(18)	Članak 82. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim: „2. Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 1. stavka 6., članka 4. stavka 3., članka 64. stavka 7., članka 70., članka 72. stavka 3., članka 76.a i članka 85. stavka 2. dodjeljuju se Komisiji na neodređeno vrijeme.”;

(19)

Članak 85. mijenja se kako slijedi:

(a)	stavak 1. zamjenjuje se sljedećim: „1. Komisija do ... [tri godine nakon datuma početka primjene ove Uredbe o izmjeni] ocjenjuje primjenu ove Uredbe i priprema opće izvješće. Komisija to izvješće podnosi Europskom parlamentu i Vijeću, zajedno s eventualnim odgovarajućim prijedlozima”.

(aa)

Umeće se sljedeći stavak:

„1.a Najkasnije ... [tri godine od datuma stupanja na snagu ove Uredbe o izmjeni] ESMA Europskom parlamentu, Vijeću i Komisiji podnosi izvješće u kojem analizira kakav su učinak na sudionike na tržištu imale promjene odredbi o izvješćivanju uvedene Uredbom (EU) 2018/... [ovom Uredbom o izmjeni]. U izvješću se posebno ocjenjuje primjena i provedba navedenih odredbi kojima se omogućuje delegiranje podnošenja izvješća financijskim drugim ugovornim stranama i zahtijeva izvješćivanje o ugovorima koje su sklopile središnje druge ugovorne strane te se ispituje jesu li te nove odredbe imale željeni učinak smanjenja tereta izvješćivanja za manje druge ugovorne strane. Također se ispituje kako su te nove odredbe utjecale na tržišno natjecanje između trgovinskih repozitorija i jesu li i u kojoj mjeri dovele do manje konkurentnog okruženja i manje slobode izbora za članove sustava poravnanja i njihove klijente.”;

(b)

stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2. Komisija do ... [jedna godina od datuma stupanja na snagu ove Uredbe o izmjeni] i svake sljedeće godine do ... [dvije godine od datuma stupanja na snagu ove Uredbe o izmjeni] priprema izvješće u kojem ocjenjuje jesu li izrađena prihvatljiva tehnička rješenja potrebna mirovinskim sustavima za prijenos gotovinskih i negotovinskih kolaterala kao varijacijskih iznosa nadoknade te jesu li za ta tehnička rješenja potrebne neke dodatne mjere.

ESMA do [šest mjeseci od datuma stupanja na snagu ove Uredbe o izmjeni] i svake sljedeće godine do ... [dvije godine od datuma stupanja na snagu ove Uredbe o izmjeni] u suradnji s EIOPA-om, EBA-om i ESRB-om podnosi izvješće Komisiji u kojem ocjenjuje sljedeće:

(a)

jesu li središnje druge ugovorne strane, članovi sustava poravnanja i mirovinski sustavi uložili odgovarajuće napore i izradili prihvatljiva tehnička rješenja kojima se mirovinskim sustavima olakšava sudjelovanje u središnjem poravnanju polaganjem gotovinskih i negotovinskih kolaterala koji služe kao varijacijski iznosi nadoknade, uključujući posljedice tih rješenja na likvidnost tržišta i procikličnost te njihove moguće pravne i druge posljedice ;

(b)	obujam i prirodu aktivnosti mirovinskih sustava na tržištima na kojima se trguje OTC izvedenicama s poravnanjem i bez poravnanja, po vrsti imovine, te eventualni sistemski rizik za financijski sustav;

(c)	posljedice koje činjenica da mirovinski sustavi ispunjavaju zahtjev za poravnanje ima na njihove strategije ulaganja, uključujući sve promjene stanja njihove novčane i nenovčane imovine;

(d)	posljedice pragova poravnanja iz članka 10. stavka 4. na mirovinske sustave;

(e)	učinak drugih pravnih zahtjeva na razliku u troškovima između transakcija s poravnanim i neporavnanim OTC izvedenicama, uključujući zahtjeve za nadoknadu za neporavnane izvedenice i izračun omjera financijske poluge u skladu s Uredbom (EU) br. 575/2013;

(f)	jesu li potrebne neke dodatne mjere kojima bi se mirovinskim sustavima olakšalo sudjelovanje u poravnanju.

Komisija u skladu s člankom 82. donosi delegirani akt kojim se trogodišnje razdoblje iz članka 89. stavka 1. jednokratno produžuje za dvije godine ako zaključi da tehničko rješenje nije prihvatljivo te da središnje poravnanje ugovora o izvedenicama još uvijek nepovoljno utječe na mirovine budućih umirovljenika.”;

(c)

stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3. Komisija do ... [dvije godine od datuma stupanja na snagu ove Uredbe o izmjeni] ▌:

(a)	podnosi prijedlog za obvezujuće rješenje, koje nije stalno ili dodatno privremeno izuzeće od obveze poravnanja za mirovinske sustave, ako smatra da dionici nisu pronašli rješenje; ili

(b)	donosi delegirani akt u skladu s člankom 82. kako bi se jednokratno za jednu godinu produljilo dvogodišnje razdoblje iz članka 89. stavka 1. ako smatra da su se dionici dogovorili oko rješenja i da je potrebno dodatno vrijeme za primjenu tog rješenja ; ili

(c)	pušta da izuzeće istekne, istodobno potičući dionike da prije toga primijene svoje rješenje ako smatra da je rješenje pronađeno.”

▌

(ca)

umeću se sljedeći stavci:

„3.a Komisija do ... [tri godine od datuma stupanja na snagu ove Uredbe o izmjeni] u skladu s člankom 82. donosi delegirani akt kojim se trogodišnje razdoblje iz članka 89. stavka 1.a jednokratno produljuje za dvije godine, samo ako smatra da su mali mirovinski sustavi iz članka 89. stavka 1.a uložili potrebne napore za razvoj primjerenih tehničkih rješenja i da je učinak središnjeg poravnanja ugovora o izvedenicama na mirovine umirovljenika i dalje nepovoljan;

3.b ESMA do ... [12 mjeseci od datuma stupanja na snagu ove Uredbe o izmjeni] podnosi izvješće Komisiji u kojem se procjenjuje može li se proširiti popis financijskih instrumenata za koje se smatra da su visoko likvidni i nose minimalan kreditni i tržišni rizik u skladu s člankom 47., i može li taj popis obuhvaćati jedan ili više novčanih fondova koji imaju odobrenje za rad u skladu s Uredbom (EU) 2017/1131.”;

(e)

dodaju se sljedeći stavci:

„6. Komisija do ... [šest mjeseci nakon stupanja na snagu ove Uredbe o izmjeni] nakon savjetovanja s ESMA-om podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o usklađivanju obveza trgovanja za izvedenice na temelju Uredbe (EU) br. 600/2014 s promjenama koje su Uredbom (EU) 2018/... [ova Uredba o izmjeni] uvedene u pogledu obveze poravnanja za izvedenice, posebno u pogledu opsega subjekata koji podliježu obvezi poravnanja kao i u pogledu mehanizma obustave. Bude li se takvo usklađivanje smatralo potrebnim i prikladnim, izvješće mora biti popraćeno zakonodavnim prijedlogom kojim se uvode potrebne promjene.

7. ESMA do ... [18 mjeseci od datuma stupanja na snagu ove Uredbe o izmjeni] u suradnji s EIOPA-om i EBA-om podnosi izvješće Komisiji u kojem ocjenjuje je li se načelo pravednih, razumnih, nediskriminirajućih i transparentnih komercijalnih uvjeta iz članka 4. stavka 3.a pokazalo djelotvornim u olakšavanju pristupa poravnanju.

Komisija do ... [dvije godine od datuma stupanja na snagu ove Uredbe o izmjeni] predstavlja izvješće Europskom parlamentu i Vijeću u kojemu ocjenjuje je li se načelo pravednih, razumnih, nediskriminirajućih i transparentnih komercijalnih uvjeta pokazalo djelotvornim u olakšavanju pristupa poravnanju i po potrebi predlaže poboljšanja tog načela. U tom se izvješću uzimaju u obzir saznanja iz izvješća navedenog u prvom podstavku i potrebno ga je po potrebi popratiti zakonodavnim prijedlogom.

8. Komisija do ... [12 mjeseci od datuma stupanja na snagu ove Uredbe o izmjeni] priprema izvješće u kojem ocjenjuje trebaju li transakcije koje izravno proizlaze iz usluga smanjenja rizika nakon trgovanja, uključujući kompresiju portfelja, izuzeti od obveze poravnanja iz članka 4. stavka 1. U tom izvješću Komisija posebno uzima u obzir mjeru u kojoj one ublažavaju rizike, posebno kreditni rizik druge ugovorne strane i operativni rizik, kao i potencijal za izbjegavanje obveze poravnanja i potencijal za odvraćanje od središnjeg poravnanja. Komisija to izvješće podnosi Europskom parlamentu i Vijeću, zajedno s eventualnim odgovarajućim zakonodavnim prijedlozima.

Kako bi pomogla Komisiji u sastavljanju izvješća iz prvog podstavka, ESMA u suradnji s ESRB-om do ... [šest mjeseci od datuma stupanja na snagu ove Uredbe o izmjeni] podnosi izvješće Komisiji u kojem ocjenjuje treba li transakcije koje izravno proizlaze iz usluga smanjenja rizika nakon trgovanja, uključujući kompresiju portfelja, izuzeti od obveze poravnanja. U tom se izvješću ispituje kompresija portfelja i druge dostupne usluge smanjenja rizika nakon trgovanja koje se ne koriste pri utvrđivanju cijena, a koje smanjuju netržišne rizike za portfelje izvedenica bez mijenjanja tržišnog rizika portfelja, kao što su transakcije za ponovno uravnoteženje. Također se objašnjavaju svrha i funkcioniranje takvih usluga smanjenja rizika nakon trgovanja, mjera u kojoj ublažavaju rizike, posebno kreditni rizik druge ugovorne strane i operativni rizik, te se procjenjuje potreba za poravnanjem takvih transakcija ili njihovim izuzimanjem od poravnanja, radi upravljanja sistemskim rizikom. Također se procjenjuje u kojoj bi mjeri eventualno izuzeće takvih usluga od obveze poravnanja odvratilo od središnjeg poravnanja i omogućilo drugim ugovornim stranama da izbjegnu obvezu poravnanja.

9. Na temelju, među ostalim, nalaza javnog savjetovanja Komisije o provjeri prikladnosti nadzornog izvješćivanja objavljenog 1. prosinca 2017. i na temelju izvješća koje je podnijela ESMA u skladu s drugim podstavkom, Komisija do [12 mjeseci od stupanja na snagu ove Uredbe o izmjeni] analizira primjenu članka 9. stavka 1.a i izvješćuje o tome. Komisija to izvješće podnosi Europskom parlamentu i Vijeću, zajedno s eventualnim odgovarajućim zakonodavnim prijedlogom. Pri analizi primjene članka 9. stavka 1.a Komisija procjenjuje dovodi li obveza izvješćivanja o transakcijama iz članka 26. Uredbe (EU) br. 600/2014 do nepotrebnog udvostručavanja izvješćivanja o transakcijama za izvedenice koje nisu OTC i može li se zahtjev za izvješćivanje o transakcijama za izvedenice koje nisu OTC iz članka 9. stavka 1.a ublažiti bez nepotrebnog gubitka informacija u cilju pojednostavljenja lanca izvješćivanja za izvedenice koje nisu OTC za sve druge ugovorne strane, posebno za nefinancijske druge ugovorne strane koje ne podliježu obvezi poravnanja iz drugog podstavka članka 10. stavka 1.

ESMA u suradnji s ESRB-om do ... [šest mjeseci od datuma stupanja na snagu ove Uredbe o izmjeni] podnosi Komisiji izvješće u kojem ocjenjuje sljedeće:

(a)	dosljednost između zahtjeva za izvješćivanje za izvedenice koje nisu OTC iz Uredbe (EU) br. 600/2014 i članka 9. ove Uredbe, i u pogledu podataka o ugovorima o izvedenicama o kojima se izvješćuje i u pogledu pristupa relevantnih subjekata podacima;

(b)	mogućnost usklađivanja zahtjeva za izvješćivanje za izvedenice koje nisu OTC iz Uredbe (EU) br. 600/2014 i članka 9. ove Uredbe, i u pogledu podataka o ugovorima o izvedenicama o kojima se izvješćuje i u pogledu pristupa relevantnih subjekata podacima; i

(c)	izvedivost pojednostavljenja lanca izvješćivanja za sve druge ugovorne strane, uključujući sve neizravne klijente, uzimajući u obzir potrebu za pravodobnim izvješćivanjem te odredbe i mjere donesene u skladu s člankom 4. stavkom 4. ove Uredbe i člankom 30. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 600/2014.”

(20)

U članku 89. prvi podstavak stavka 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1. Obveza poravnanja iz članka 4. ne primjenjuje se do ... [dvije godine nakon stupanja na snagu ove Uredbe o izmjeni] na ugovore o OTC izvedenicama kojima se objektivno umanjuju rizici ulaganja koji se izravno odnose na financijsku solventnost mirovinskih sustava ni na subjekte koji se osnivaju radi isplate naknade članovima mirovinskih sustava ako mirovinski sustav ne bude mogao ispunjavati svoje obveze.

Mirovinski sustavi, središnje druge ugovorne strane i članovi sustava poravnanja ulažu maksimalne napore da bi pridonijeli razvoju tehničkih rješenja kojima se olakšava poravnanje takvih ugovora o OTC izvedenicama koje su sklopili mirovinski sustavi.

Komisija osniva stručnu skupinu koja će se sastojati od predstavnika mirovinskih sustava, središnjih drugih ugovornih strana, članova sustava poravnanja i drugih relevantnih sudionika za takva tehnička rješenja kako bi se pratili njihovi napori i ocijenio napredak u razvoju tehničkih rješenja koja olakšavaju pristup poravnanju takvih ugovora o OTC izvedenicama koje su sklopili mirovinski sustavi. Ta se stručna skupina sastaje barem svakih šest mjeseci. Komisija pri sastavljanju izvješća u skladu s prvim podstavkom članka 85. stavka 2. uzima u obzir napore koje su uložili mirovinski sustavi, središnje druge ugovorne strane i članovi sustava poravnanja.”;

(20a)

U članku 89. umeće se sljedeći stavak:

„ 1.a Ne dovodeći u pitanje stavak 1., obveza poravnanja iz članka 4. ne primjenjuje se do ... [tri godine nakon stupanja na snagu ove Uredbe o izmjeni] na ugovore o OTC izvedenicama kojima se objektivno mjerljivo umanjuju rizici ulaganja koji se izravno odnose na financijsku solventnost mirovinskih sustava koji pripadaju kategoriji malih mirovinskih sustava ni na subjekte koji se osnivaju radi isplate naknade članovima takvih mirovinskih sustava ako takav mirovinski sustav ne bude mogao ispunjavati svoje obveze.

Komisija u skladu s člankom 82. donosi delegirani akt radi dopune ove Uredbe u kojem određuje koji se mirovinski sustavi mogu smatrati malim mirovinskim sustavima u skladu s prvim podstavkom ovog stavka, uzimajući u obzir da kategorija malih mirovinskih sustava ne smije predstavljati više od 5 % ugovora o OTC izvedenicama koje su sklopili mirovinski sustavi. ”;

(21)	Prilog I. mijenja se u skladu s Prilogom ovoj Uredbi.

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova se Uredba primjenjuje od ... [pet mjeseci od stupanja na snagu ove Uredbe o izmjeni].

Ne dovodeći u pitanje drugi podstavak ovog članka , članak 1. stavak 7. točka (d) te članak 1. stavci 8., 10. i 11. primjenjuju se od [▌šest mjeseci od datuma stupanja na snagu ove Uredbe o izmjeni], a članak 1. stavak 2. točka (c), članak 1. stavak 7. točka (e), članak 1. stavak 9., članak 1. stavak 12. točke (b) i (c) te članak 1. stavak 16. primjenjuju se od [▌18 mjeseci od datuma stupanja na snagu ove Uredbe o izmjeni].

Ako ova Uredba stupi na snagu nakon 16. kolovoza 2018., članak 89. stavak 1. primjenjuje se retroaktivno na sve ugovore o OTC izvedenicama koje su mirovinski sustavi izvršili nakon 16. kolovoza 2018. i prije datuma stupanja ove Uredbe na snagu.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u …,

Za Europski parlament

Predsjednik

Za Vijeće

Predsjednik

(1) SL C […], […], str. […].

(2) SL C […], […], str. […].

(3) Stajalište Europskog parlamenta od ... (SL ...) i Odluka Vijeća od ....

(4) Uredba (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o OTC izvedenicama, središnjoj drugoj ugovornoj strani i trgovinskom repozitoriju (SL L 201, 27.7.2012., str. 1.).

(5) Uredba (EU) br. 600/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o tržištima financijskih instrumenata i izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (SL L 173, 12.6.2014., str. 84.).

(6) http://www.bis.org/cpmi/publ/d106.pdf

(7) http://www.bis.org/cpmi/publ/d125.pdf

(8) Uredba (EU) br. 2015/2365 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2015. o transparentnosti transakcija financiranja vrijednosnih papira i ponovne uporabe te o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (SL L 337, 23.12.2015., str. 1.).

(9) Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).

(10) Uredba (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za bankarstvo), kojom se izmjenjuje Odluka br. 716/2009/EZ i stavlja izvan snage Odluka Komisije 2009/78/EZ (SL L 331, 15.12.2010., str. 12.).

(11) Uredba (EU) br. 1094/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju Europskog nadzornog tijela (Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje), o izmjeni Odluke br. 716/2009/EZ i o stavljanju izvan snage Odluke Komisije 2009/79/EZ (SL L 331, 15.12.2010., str. 48.).

(12) Uredba (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za vrijednosne papire i tržišta kapitala), izmjeni Odluke br. 716/2009/EZ i stavljanju izvan snage Odluke Komisije 2009/77/EZ (SL L 331, 15.12.2010., str. 84.).

(13) Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka (SL L 8, 12.1.2001., str. 1.).

(14) Direktiva 2014/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o tržištima financijskih instrumenata te o izmjeni Direktive 2002/92/EZ i Direktive 2011/61/EU (SL L 173, 12.6.2014., str. 349.).

(15) Direktiva 2009/138/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o osnivanju i obavljanju djelatnosti osiguranja i reosiguranja (Solventnost II) (SL L 335, 17.12.2009., str. 1.).

(16) Uredba (EU) br. 909/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. o poboljšanju namire vrijednosnih papira u Europskoj uniji i o središnjim depozitorijima vrijednosnih papira te izmjeni direktiva 98/26/EZ i 2014/65/EU te Uredbe (EU) br. 236/2012 (SL L 257, 28.8.2014., str. 1.).”

(*1) Uredba (EU) 2015/2365 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2015. o transparentnosti transakcija financiranja vrijednosnih papira i ponovne uporabe te o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (SL L 337, 23.12.2015., str. 1.).”

PRILOG

Prilog I. mijenja se kako slijedi:

(1)

U dijelu I. dodaju se sljedeće točke (i), (j) i (k):

„(i)	trgovinski repozitorij povređuje članak 78. stavak 9. točku (a) time što ne uspostavlja primjerene postupke usklađivanja podataka među trgovinskim repozitorijima;

(j)	trgovinski repozitorij povređuje članak 78. stavak 9. točku (b) time što ne uspostavlja primjerene postupke za osiguranje cjelovitosti i točnosti dostavljenih podataka;

(k)

trgovinski repozitorij povređuje članak 78. stavak 9. točku (c) time što ne uspostavlja primjerene postupke za uredan prijenos podataka drugim trgovinskim repozitorijima kada to zatraže druge ugovorne strane ili središnje druge ugovorne strane iz članka 9. ili kada je to potrebno iz nekog drugog razloga.”;

(2)

U dijelu IV. dodaje se sljedeća točka (d):

„(d)	trgovinski repozitorij povređuje članak 55. stavak 4. time što pravodobno ne obavješćuje ESMA-u o bitnim promjenama uvjeta za njegovu registraciju.”.

27.1.2020

Službeni list Europske unije

C 28/165

P8_TA(2018)0264

Korištenje vozila unajmljenih bez vozača za cestovni prijevoz tereta ***I

Amandmani koje je donio Europski parlament 14. lipnja 2018. o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2006/1/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o korištenju vozila unajmljenih bez vozača za cestovni prijevoz tereta (COM(2017)0282 – C8-0172/2017 – 2017/0113(COD)) (1)

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

(2020/C 28/26)

Amandman 1

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 2.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(2)

Uporabom unajmljenih vozila mogu se smanjiti troškovi poduzeća koja prevoze robu za vlastiti račun ili za najamninu i naknadu te se istodobno može povećati njihova operativna fleksibilnost . Stoga se na taj način može pridonijeti povećanju produktivnosti i konkurentnosti predmetnih poduzeća. Uz to, unajmljena su vozila sigurnija te manje onečišćuju jer su obično novija od prosjeka voznog parka.

(2)

Takvom uporabom unajmljenih vozila mogu se smanjiti troškovi poduzeća koja prevoze robu za vlastiti račun ili za najamninu i naknadu, uz istodobno povećanje njihove operativne fleksibilnosti . Takvom uporabom unajmljenih vozila može se pridonijeti povećanju produktivnosti i konkurentnosti predmetnih poduzeća. Uz to, unajmljena vozila često mogu biti sigurnija te manje onečišćivati jer su obično novija od prosjeka voznog parka.

Amandman 2

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 3.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(3)

Direktiva 2006/1/EZ ne omogućuje poduzećima da potpuno iskoriste prednosti uporabe unajmljenih vozila. Tom se Direktivom dopušta državama članicama da svojim poduzećima ograniče uporabu unajmljenih vozila ukupne dopuštene težine veće od šest tona za prijevoz za vlastiti račun . Povrh toga, država članica ne mora dopustiti uporabu unajmljenog vozila na svojem državnom području ako je vozilo registrirano ili stavljeno u promet u skladu sa zakonima države članice koja nije država članica poslovnog nastana poduzeća koje ga unajmljuje.

(3)

Direktiva 2006/1/EZ ne omogućuje poduzećima da potpuno iskoriste prednosti uporabe unajmljenih vozila. Tom se Direktivom dopušta državama članicama da poduzećima s poslovnim nastanom na njihovom državnom području ograniče uporabu unajmljenih vozila ukupne dopuštene težine veće od šest tona za vlastite potrebe . Povrh toga, država članica ne mora dopustiti uporabu unajmljenog vozila na svojem državnom području ako je vozilo registrirano ili stavljeno u promet u skladu sa zakonima države članice koja nije država članica poslovnog nastana poduzeća koje ga unajmljuje.

Amandman 3

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 4.a (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(4.a)

Državama članicama ne bi se trebalo dozvoliti da na svojem državnom području ograničavaju korištenje vozila koja su unajmila poduzeća sa zakonitim poslovnim nastanom na državnom području druge države članice, pod uvjetom da je vozilo registrirano i u skladu s operativnim normama i sigurnosnim zahtjevima te da je stavljeno u promet u skladu sa zakonima bilo koje države članice i ima dozvolu za upravljanje koju je izdala država članica u kojoj odgovorno poduzeće ima poslovni nastan.

Amandman 4

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 5.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(5)

Unutar Unije i dalje postoje velike razlike u razini oporezivanja cestovnog prijevoza. Stoga su radi izbjegavanja fiskalnih poremećaja i dalje opravdana određena ograničenja, koja neizravno utječu i na slobodu pružanja usluga iznajmljivanja vozila. Prema tome, države članice trebale bi imati mogućnost ograničiti trajanje uporabe vozila unajmljenog u državi članici koja nije država članica poslovnog nastana poduzeća koje ga unajmljuje na svojem državnom području.

(5)

Unutar Unije i dalje postoje velike razlike u razini oporezivanja cestovnog prijevoza. Stoga su radi izbjegavanja fiskalnih poremećaja i dalje opravdana određena ograničenja, koja neizravno utječu i na slobodu pružanja usluga iznajmljivanja vozila. Prema tome, države članice trebale bi imati mogućnost, u skladu s uvjetima iz ove Direktive , ograničiti na svojem državnom području razdoblje u kojem poduzeće s poslovnim nastanom može koristiti unajmljeno vozilo koje je registrirano ili stavljeno u promet u drugoj državi članici. Također bi trebalo moći ograničiti broj takvih vozila koja unajmljuju poduzeća s poslovnim nastanom na njihovu državnom području.

Amandman 5

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 5.a (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(5.a)

Kako bi se te mjere mogle provoditi, potrebno je unijeti podatke o registarskom broju unajmljenog vozila u nacionalne elektroničke registre država članica u skladu s Uredbom (EZ) br. 1071/2009. Nadležna tijela država članica u kojoj poduzeće ima poslovni nastan koja su obaviještena o korištenju vozila koje je prijevoznik unajmio i koje je registrirano ili stavljeno u promet u skladu sa zakonima druge države članice trebaju o tome obavijestiti nadležna tijela te druge države članice. Države članice trebaju u tu svrhu koristiti Informacijski sustav unutarnjeg tržišta (IMI).

Amandman 6

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 6.a (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(6.a)

Kako bi se očuvali operativni standardi, zadovoljili sigurnosni zahtjevi i zajamčili pristojni radni uvjeti za vozače, važno je da prijevoznici imaju zajamčen pristup imovini i infrastrukturu za izravnu potporu u zemlji u kojoj obavljaju svoje djelatnosti.

Amandman 7

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 7.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(7)	Komisija bi trebala pratiti provedbu ove Direktive i sastaviti izvješće o njoj. Svaka bi se sljedeća mjera u ovom području trebala razmotriti u svjetlu tog izvješća.

(7)

Komisija bi trebala pratiti provedbu ove Direktive i sastaviti izvješće o njoj najkasnije tri godine nakon datuma prenošenja ove Direktive u nacionalno zakonodavstvo . Tim bi izvješćem trebalo uzeti u obzir učinak na cestovnu sigurnost, porezne prihode i okoliš. Tim bi se izvješćem također trebala procijeniti sva kršenja ove Direktive, uključujući prekogranična kršenja. U svjetlu tog izvješća treba razmotriti potrebu za budućim djelovanjem u tom području .

Amandman 8

Prijedlog direktive

Članak 1. – stavak 1. – točka 1. – podtočka a – podtočka ii.

Direktiva 2006/1/EZ

Članak 2. – stavak 1. – točka a

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(a)	je vozilo registrirano ili stavljeno u promet u skladu sa zakonima bilo koje države članice;

(a)	je vozilo registrirano ili stavljeno u promet u skladu sa zakonima bilo koje države članice, uključujući operativne norme i sigurnosne zahtjeve ;

Amandman 9

Prijedlog direktive

Članak 1. – stavak 1. – točka 1. – podtočka b

Direktiva 2006/1/EZ

Članak 2. – stavak 1. – točka b

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(b)	dodaje se sljedeći stavak 1.a:

„1a. Ako vozilo nije registrirano ili stavljeno u promet u skladu sa zakonima države članice u kojoj poduzeće koje to vozilo unajmljuje ima poslovni nastan, država članica može ograničiti vrijeme uporabe tog unajmljenog vozila unutar svojeg državnog područja. Međutim, država članica mora u takvom slučaju dopustiti uporabu tog vozila u trajanju od najmanje četiri mjeseca u svakoj kalendarskoj godini.”

Briše se.

Amandman 10

Prijedlog direktive

Članak 1. – stavak 1. – točka 2.

Direktiva 2006/1/EZ

Članak 3. – stavak 1.

Tekst koji je predložila Komisija		Izmjena
Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da njihova trgovačka društva za cestovni prijevoz tereta, ako su ispunjeni uvjeti propisani člankom 2. , mogu upotrebljavati unajmljena vozila uz uvjete jednake onima koji vrijede za vozila u vlasništvu tih trgovačkih društava . ” ;		1. Ako su ispunjeni uvjeti propisani člankom 2. , države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da poduzeća s poslovnim nastanom na njihovu državnom području mogu upotrebljavati unajmljena vozila za cestovni prijevoz tereta uz uvjete jednake onima koji vrijede za vozila u njihovu vlasništvu .

Amandman 11

Prijedlog direktive

Članak 1. – stavak 1. – točka 2.

Direktiva 2006/1/EZ

Članak 3. – stavak 1.a (novi)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

1.a Ako je vozilo registrirano ili stavljeno u promet u skladu sa zakonima druge države članice, država članica poslovnog nastana poduzeća može:

(a)

ograničiti trajanje korištenja unajmljenog vozila unutar njezina državnog područja pod uvjetom da dozvoljava korištenje unajmljenog vozila najmanje četiri uzastopna mjeseca tijekom bilo koje kalendarske godine; u tom se slučaju može zahtijevati da trajanje ugovora o najmu ne prelazi vremensko ograničenje koje je odredila država članica;

(b)

ograničiti broj unajmljenih vozila koje svako poduzeće može koristiti, pod uvjetom da dozvoljavaju korištenje broja vozila koji u najmanju ruku odgovara 25 % ukupnog voznog parka u vlasništvu poduzeća 31. prosinca godine koja prethodi zahtjevu za odobrenje; u tom slučaju, poduzeću koje ima vozni park veći od jednog, a manji od četiri vozila dozvoljava se korištenje barem jednog takvog unajmljenog vozila.”

Amandman 12

Prijedlog direktive

Članak 1. – stavak 1. – točka 2.a (nova)

Direktiva 2006/1/EZ

Članak 3.a (novi)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(2.a)

Umeće se sljedeći članak 3.a:

„Članak 3.a

1. Podaci o registracijskom broju unajmljenog vozila unose se u nacionalni elektronički registar u skladu s člankom 16. Uredbe (EZ) br. 1071/2009 (*1).

2. Nadležna tijela država članica u kojoj poduzeće ima poslovni nastan koja su obaviještena o korištenju vozila koje je prijevoznik unajmio i koje je registrirano ili stavljeno u promet u skladu sa zakonima druge države članice obavješćuju o tome nadležna tijela te druge države članice.

3. Administrativna suradnja iz stavka 2. ostvaruje se s pomoću Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta (IMI) utemeljenog Uredbom (EU) br. 1024/2012 (*2).

Amandman 13

Prijedlog direktive

Članak 1. – stavak 1. – točka 3.

Direktiva 2006/1/EZ

Članak 5.a – stavak 1.

Tekst koji je predložila Komisija		Izmjena
Do [umetnuti izračunani datum pet godina nakon roka za prenošenje ove Direktive] Komisija mora podnijeti izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o provedbi i učincima ove Direktive. To izvješće mora sadržavati podatke o uporabi vozila unajmljenih u državama članicama koje nisu države članice poslovnog nastana poduzeća koja ta vozila unajmljuju. Komisija na temelju tog izvješća procjenjuje potrebu za predlaganjem dodatnih mjera.		Najkasnije … [tri godine nakon roka za prenošenje ove Direktive] Komisija mora podnijeti izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o provedbi i učincima ove Direktive. To izvješće mora sadržavati podatke o uporabi vozila unajmljenih u državama članicama koje nisu države članice poslovnog nastana poduzeća koja ta vozila unajmljuju. U tom se izvješću treba obratiti posebna pozornost na učinak na cestovnu sigurnost, porezne prihode, uključujući fiskalne poremećaje, i provedbu pravila o kabotaži u skladu s Uredbom (EZ) br. 1072/2009. Komisija na temelju tog izvješća procjenjuje potrebu za predlaganjem dodatnih mjera.

Amandman 14

Prijedlog direktive

Članak 2. – stavak 1. – podstavak 1.

Tekst koji je predložila Komisija		Izmjena
Države članice stavljaju na snagu zakone i druge propise koji su potrebni radi usklađivanja s ovom Direktivom najkasnije do [umetnuti izračunani datum 18 mjeseci nakon stupanja na snagu] . One Komisiji odmah dostavljaju tekst tih odredaba.		Države članice stavljaju na snagu zakone i druge propise koji su potrebni radi usklađivanja s ovom Direktivom najkasnije do … [20 mjeseci od datuma stupanja na snagu ove Direktive] . One Komisiji odmah dostavljaju tekst tih odredaba.

(1) Predmet se vraća nadležnom odboru na međuinstitucijske pregovore u skladu s člankom 59. stavkom 4., četvrtim podstavkom (A8-0193/2018).

(*1) Odnosi se na članak 16. Uredbe (EZ) br. 1071/2009 pri čemu se u obzir uzima proširenje informacija koje se trebaju zabilježiti kako je predložila Komisija.

(*2) SL L 316, 14.11.2012., str.1. ”

		ISSN 1977-1088
Službeni list Europske unije		C 28

Hrvatsko izdanje	Informacije i objave	Godište 63. 27. siječnja 2020.

	III. Pripremni akti
	EUROPSKI PARLAMENT
2020/C 28/16	P8_TA(2018)0244 Obveza poravnanja, zahtjevi za izvješćivanje, tehnike smanjenja rizika za OTC izvedenice i trgovinski repozitoriji ***I Amandmani koje je donio Europski parlament 12. lipnja 2018. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 u pogledu obveze poravnanja, obustave obveze poravnanja, zahtjeva za izvješćivanje, tehnika smanjenja rizika za ugovore o OTC izvedenicama čije se poravnanje ne obavlja posredstvom središnje druge ugovorne strane, registracije i nadzora trgovinskih repozitorija i zahtjeva za trgovinske repozitorije (COM(2017)0208 – C8-0147/2017 – 2017/0090(COD)) 1 1	126
	PrijedlogUREDBE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆAo izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 u pogledu obveze poravnanja, obustave obveze poravnanja, zahtjeva za izvješćivanje, tehnika smanjenja rizika za ugovore o OTC izvedenicama čije se poravnanje ne obavlja posredstvom središnje druge ugovorne strane, registracije i nadzora trgovinskih repozitorija i zahtjeva za trgovinske repozitorije	127
2020/C 28/17	P8_TA(2018)0245 Zajednička pravila u području civilnog zrakoplovstva i Agencija Europske unije za sigurnost zračnog prometa ***I Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 12. lipnja 2018. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o zajedničkim pravilima u području civilnog zrakoplovstva i osnivanju Agencije Europske unije za sigurnost zračnog prometa i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 216/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (COM(2015)0613 – C8-0389/2015 – 2015/0277(COD))	149
	P8_TC1-COD(2015)0277Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 12. lipnja 2018. radi donošenja Uredbe (EU) .../2018 Europskog parlamenta i Vijeća o zajedničkim pravilima u području civilnog zrakoplovstva i osnivanju Agencije Europske unije za sigurnost zračnog prometa i izmjeni uredbi (EZ) br. 2111/2005, (EZ) br. 1008/2008, (EU) br. 996/2010, (EU) br. 376/2014 i direktiva 2014/30/EU i 2014/53/EU Europskog parlamenta i Vijeća te stavljanju izvan snage uredbi (EZ) br. 552/2004 i (EZ) br. 216/2008 Europskog parlamenta i Vijeća i Uredbe Vijeća (EEZ) br. 3922/91	150
2020/C 28/18	P8_TA(2018)0246 Emisija CO2 i potrošnja goriva novih teških vozila ***I Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 12. lipnja 2018. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o praćenju emisija CO2 i potrošnje goriva novih teških vozila i o izvješćivanju o ta dva parametra (COM(2017)0279 –C8-0168/2017 – 2017/0111(COD))	151
	P8_TC1-COD(2017)0111Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 12. lipnja 2018. radi donošenja Uredbe (EU) 2018/... Europskog parlamenta i Vijeća o praćenju emisija CO2 i potrošnje goriva novih teških vozila i o izvješćivanju o tim dvama parametrima	152
2020/C 28/19	Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 13. lipnja 2018. o Nacrtu odluke Europskog vijeća o utvrđivanju sastava Europskog parlamenta (00007/2018 – C8-0216/2018 – 2017/0900(NLE)) (Suglasnost)	154
2020/C 28/20	P8_TA(2018)0250 Postupak u slučaju nesolventnosti: ažurirani prilozi Uredbi ***I Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 13. lipnja 2018. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o zamjeni priloga A Uredbi (EU) 2015/848 o postupku u slučaju nesolventnosti (COM(2017)0422 – C8-0238/2017 – 2017/0189(COD))	155
	P8_TC1-COD(2017)0189Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 13. lipnja 2018. radi donošenja Uredbe (EU) 2018/… Europskog parlamenta i Vijeća o zamjeni prilogâ A i B Uredbi (EU) 2015/848 o postupku u slučaju nesolventnosti	156
2020/C 28/21	Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 13. lipnja 2018. o Prijedlogu odluke Vijeća o sklapanju, u ime Europske unije, Sporazuma između Europske unije i Islanda o dodatnim pravilima za instrument za financijsku potporu u području vanjskih granica i viza kao dio Fonda za unutarnju sigurnost za razdoblje od 2014. do 2020. (09228/2017 – C8-0101/2018 – 2017/0088(NLE)) (Suglasnost)	157
2020/C 28/22	Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 13. lipnja 2018. o Nacrtu odluke Vijeća o potpisivanju, u ime Europske unije, Sporazuma između Europske unije i Švicarske Konfederacije o dodatnim pravilima za instrument za financijsku potporu u području vanjskih granica i viza kao dio Fonda za unutarnju sigurnost za razdoblje od 2014. do 2020. (06222/2018 – C8-0119/2018 – 2018/0032(NLE)) (Suglasnost)	158
2020/C 28/23	Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 13. lipnja 2018. o Nacrtu odluke Vijeća o provedbi preostalih odredaba schengenske pravne stečevine koje se odnose na Schengenski informacijski sustav u Republici Bugarskoj i Rumunjskoj (15820/1/2017 – C8-0017/2018 – 2018/0802(CNS)) (Savjetovanje)	159
2020/C 28/24	P8_TA(2018)0255 Dodatna makrofinancijska pomoć Ukrajini ***I Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 13. lipnja 2018. o Prijedlogu odluke Europskog parlamenta i Vijeća o pružanju dodatne makrofinancijske pomoći Ukrajini (COM(2018)0127 – C8-0108/2018 – 2018/0058(COD))	160
	P8_TC1-COD(2018)0058Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 13. lipnja 2018. radi donošenja Odluke (EU) 2018/... Europskog parlamenta i Vijeća o pružanju dodatne makrofinancijske pomoći Ukrajini	161
2020/C 28/25	P8_TA(2018)0263 Ispitivanje proporcionalnosti prije donošenja novih propisa kojima se uređuju profesije ***I Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 14. lipnja 2018. o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o ispitivanju proporcionalnosti prije donošenja novih propisa kojima se uređuju profesije (COM(2016)0822 – C8-0012/2017 – 2016/0404(COD))	163
	P8_TC1-COD(2016)0404Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 14. lipnja 2018. radi donošenja Direktive (EU) 2018/… Europskog parlamenta i Vijeća o ispitivanju proporcionalnosti prije donošenja novih propisa kojima se reguliraju profesije	164
2020/C 28/26	Amandmani koje je donio Europski parlament 14. lipnja 2018. o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2006/1/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o korištenju vozila unajmljenih bez vozača za cestovni prijevoz tereta (COM(2017)0282 – C8-0172/2017 – 2017/0113(COD)) 11	165
2020/C 28/27	Rezolucija Europskog parlamenta od 14. lipnja 2018. o Delegiranoj uredbi Komisije od 2. ožujka 2018. o izmjeni Delegirane uredbe (EU) 2017/118 o utvrđivanju mjera očuvanja ribarstva radi zaštite morskog okoliša u Sjevernome moru (C(2018)01194 – 2018/2614(DEA))	172

Sadržaj		Stranica

	EUROPSKI PARLAMENT ZASJEDANJE 2018.–2019. Dnevne sjednice od 11. do 14. lipnja 2018. Zapisnik sjednice objavljen je u SL C 178, 23.5.2019. USVOJENI TEKSTOVI	1

	I. Rezolucije, preporuke i mišljenja
	REZOLUCIJE
	Europski parlament
2020/C 28/02	Rezolucija Europskog parlamenta od 12. lipnja 2018. o stanju rekreacijskog ribolova u Europskoj uniji (2017/2120(INI))	2
	REZOLUCIJE
2020/C 28/03	Rezolucija Europskog parlamenta od 12. lipnja 2018. o modernizaciji sustava obrazovanja u EU-u (2017/2224(INI))	8
2020/C 28/04	Rezolucija Europskog parlamenta od 12. lipnja 2018. na temu Ususret održivom i konkurentnom europskom sektoru akvakulture: sadašnje stanje i budući izazovi (2017/2118(INI))	26
2020/C 28/05	Rezolucija Europskog parlamenta od 13. lipnja 2018. o kohezijskoj politici i kružnom gospodarstvu (2017/2211(INI))	40
2020/C 28/06	Rezolucija Europskog parlamenta od 13. lipnja 2018. o odnosima EU-a i NATO-a (2017/2276(INI))	49
2020/C 28/07	Rezolucija Europskog parlamenta od 13. lipnja 2018. o kiberobrani (2018/2004(INI))	57
2020/C 28/08	Rezolucija Europskog parlamenta od 14. lipnja 2018. o Rusiji, posebice slučaju ukrajinskog političkog zatvorenika Olega Sencova (2018/2754(RSP))	71
2020/C 28/09	Rezolucija Europskog parlamenta od 14. lipnja 2018. o stanju ljudskih prava u Bahreinu, a posebno o slučaju Nabila Radžaba (2018/2755(RSP))	76
2020/C 28/10	Rezolucija Europskog parlamenta od 14. lipnja 2018. o položaju izbjeglica iz naroda Rohingya, osobito o patnjama djece (2018/2756(RSP))	80
2020/C 28/11	Rezolucija Europskog parlamenta od 14. lipnja 2018. o strukturnim i financijskim preprekama za dostupnost kulturnih sadržaja (2017/2255(INI))	85
2020/C 28/12	Rezolucija Europskog parlamenta od 14. lipnja 2018.o okupiranim teritorijima u Gruziji deset godina nakon ruske invazije (2018/2741(RSP))	97
2020/C 28/13	Rezolucija Europskog parlamenta od 14. lipnja 2018. o predstojećim pregovorima o novom sporazumu o partnerstvu između Europske unije i Skupine afričkih, karipskih i pacifičkih država (2018/2634(RSP))	101
2020/C 28/14	Rezolucija Europskog parlamenta od 14. lipnja 2018. o praćenju primjene zakonodavstva EU-a 2016. (2017/2273(INI))	108
	PREPORUKE
2020/C 28/15	Preporuka Europskog parlamenta od 13. lipnja 2018. Vijeću, Komisiji i potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku o pregovorima o modernizaciji Sporazuma o pridruživanju između EU-a i Čilea (2018/2018(INI))	121