PREPORUKA EUROPSKOG ODBORA ZA SISTEMSKE RIZIKE

оd 26. rujna 2019.

o razmjeni i prikupljanju informacija za makrobonitetne potrebe o podružnicama kreditnih institucija koje imaju mjesto uprave u drugoj državi članici ili trećoj zemlji

(ESRB/2019/18)

(2019/C 412/01)

OPĆI ODBOR EUROPSKOG ODBORA ZA SISTEMSKE RIZIKE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1092/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o makrobonitetnom nadzoru financijskog sustava Europske unije i osnivanju Europskog odbora za sistemske rizike  (1), a posebno njezin članak 3. stavak 2. točke (b), (d) i (f) te njezine članke od 16. do 18.,

uzimajući u obzir Odluku ESRB/2011/1 Europskog odbora za sistemske rizike od 20. siječnja 2011. o donošenju Poslovnika Europskog odbora za sistemske rizike  (2), a posebno njezin članak 15. stavak 3. točku (e) i njezine članke od 18. do 20.,

budući da:

(1)	Krajnji cilj makrobonitetne politike je doprinijeti zaštiti stabilnosti financijskog sustava kao cjeline, uključujući jačanjem njegove otpornosti i smanjenjem stvaranja sistemskih rizika.

(2)

Uredba (EU) br. 1092/2010 potvrđuje da bi se praćenje i procjena mogućih sistemskih rizika trebali zasnivati na širokom skupu relevantnih makroekonomskih i mikrofinancijskih podataka i pokazatelja te dodjeljuje Europskom odboru za sistemske rizike (ESRB) pristup svim informacijama potrebnim za obavljanja njegovih dužnosti u vezi s makrobonitetnim nadzorom, dok čuva povjerljivost tih informacija, kako je propisano.

(3)

Druga tijela kojima je povjereno donošenje i/ili primjena mjera makrobonitetne politike ili kojima su povjerene druge zadaće u vezi s financijskom stabilnosti - uključujući tijela koja pružaju popratnu analizu za odluke makrobonitetne politike - trebala bi također imati pristup odgovarajućem skupu podataka i indikatora potrebnih za obavljanje svojih zadaća. Informacije koje su dostupne odgovarajućim tijelima o podružnicama na njihovim područjima razlikuju se u državama članicama u smislu opsega i učestalosti.

(4)

Preporuka ESRB/2011/3 Europskog odbora za sistemske rizike (3) preporučuje, između ostalog, da države članice osiguraju da makrobonitetna tijela imaju ovlast zahtijevati i pravovremeno dobiti sve nacionalne podatke i informacije relevantne za izvršavanje njihovih zadaća, uključujući informacije od mikrobonitetnih nadzornih tijela i nadzornih tijela za tržišta vrijednosnih papira te informacije koje su izvan opsega reguliranja, kao i informacije o pojedinoj instituciji na osnovi obrazloženog zahtjeva i s odgovarajućim mehanizmima radi osiguravanja povjerljivosti. Međutim, ta Preporuka nije mogla predvidjeti različite institucionalne mehanizme koji se odnose na uspostavljanje i provođenje makrobonitetne politike koji su se razvili u državama članicama od 2011. Stoga ta Preporuka nije posebno obuhvatila određene institucionalne mehanizme koji su potrebni radi osiguravanja da makrobonitetna tijela imaju pristup informacijama koje se smatraju potrebnim za obavljanje njihovih zadaća, ali koje im nisu na raspolaganju.

(5)

Trenutno, pružanje prekograničnih financijskih usluga putem podružnica kreditnih institucija koje imaju mjesto uprave u drugoj državi članici ili trećoj zemlji predstavlja važan dio financijskog sustava u brojnim državama članicama. U tim državama članicama, određene podružnice (a) nadležna tijela odredila su kao značajne u skladu s člankom 51. Direktive 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća (4), (b) udovoljavaju kriterijima za ostale sistemski važne institucije u skladu s člankom 131. Direktive 2013/36/EU, (c) pružaju ključne funkcije na temelju Europskog okvira za oporavak i sanaciju ili (d) imaju značajan udio na tržištu u djelatnostima koje su značajne sa stajališta financijske stabilnosti (zajedno dalje u tekstu „podružnice značajne za financijsku stabilnost”). Pravo Unije ne propisuje usklađenu definiciju podružnica značajnih za financijsku stabilnost. Očekuje se da će pružanje prekograničnih financijskih usluga putem takvih podružnica rasti u budućnosti jer se nastavlja financijska integracija u Europskoj uniji. Svako tijelo kojem je povjereno donošenje i/ili primjena mjera makrobonitetne politike ili drugih zadaća u vezi s financijskom stabilnosti treba biti u mogućnosti dobiti određene osnovne informacije o svim podružnicama koje djeluju na njegovu području nadležnosti čije matične kreditne institucije imaju mjesto uprave u drugoj državi članici ili trećoj zemlji. Na taj način tijelo može barem procijeniti jesu li ove podružnice značajne za financijsku stabilnost u državi u kojoj djeluju. Ako tijelo smatra da je tako, ono također treba biti u mogućnosti dobiti detaljnije informacije o djelatnostima tih podružnica.

(6)

Podružnice kreditnih institucija koje imaju mjesto uprave u drugoj državi članici ili trećoj zemlji razlikuju se po veličini i značaju. Kada se te podružnice smatraju značajnim za financijsku stabilnost u državi u kojoj djeluju postoji potreba za poboljšanjem suradnje između odgovarajućih tijela države članice domaćina i matične države članice. U takvim slučajevima, razmjena odabranih informacija o matičnoj instituciji i grupama kojih su ove podružnice dio potrebna je radi procjene mogućeg povećanja utjecaja koje takve podružnice mogu imati tijekom razdoblja prekomjernog kreditnog rasta ili u krizi. Razmjena takvih odabranih informacija o tim matičnim institucijama i grupama u odnosu na regulatorni kapital i financijsku polugu (uključujući odgovarajuće zahtjeve za zaštitni sloj), rizik financiranja i likvidnosni rizik, poslovnu strategiju i određene aspekte planova oporavka također je potrebna radi osiguravanja djelotvornosti makrobonitetne politike u državi članici domaćinu takvih podružnica.

(7)

Iz tih razloga, osiguravanje skupa informacija navedenih u Preporuci C smatra se potrebnim tako da tijela kojima je povjereno donošenje i/ili primjena mjera makrobonitetne politike ili druge zadaće u vezi s financijskom stabilnosti mogu ispuniti svoje ovlasti. Takve informacije trebalo bi tim tijelima osigurati na obrazloženi zahtjev, na temelju načela nužnog poznavanja i unutar ograničenja mjerodavnog prava Unije i nacionalnog prava. Kada ta tijela trebaju dobiti dodatne informacije radi provođenja svojih zadaća i praćenja ili procjene sistemskih rizika ili za potrebe razvoja novih instrumenata politike, potrebno im je dostaviti te dodatne informacije na obrazloženi zahtjev.

(8)

Niti Direktiva 2013/36/EU, a posebno njezin članak 56., niti Uredba (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (5) omogućuju ili stvaraju prepreke razmjeni informacija između nadležnih tijela i tijela kojima je dodijeljena odgovornost održavanja stabilnosti financijskog sustava u državama članicama, pri obavljanju njihovih nadzornihfunkcija. Iako pravo Unije osigurava okvir za razmjenu informacija između odgovarajućih tijela za mikrobonitetne potrebe, ne postoji okvir za razmjenu informacija za makrobonitetne potrebe.

(9)

Središnje banke prikupljaju informacije o podružnicama kreditnih institucija koje imaju mjesto uprave u drugoj državi članici ili trećoj zemlji. Nacionalne središnje banke unutar Europskog sustava središnjih banaka potiču se da dijele takve informacije s odgovarajućim tijelima na temelju obrazloženog zahtjeva i na načelu nužnog poznavanja jer se to smatra djelotvornim načinom olakšavanja izvršavanja njihovih zadaća.

(10)

Dobro osmišljeni mehanizmi koji uređuju razmjenu informacija o podružnicama kreditnih institucija koje imaju mjesto uprave u drugoj državi članici ili trećoj zemlji mogu pomagati tijelima kojima je povjereno donošenje i/ili primjena mjera makrobonitetne politike ili druge zadaće u vezi s financijskom stabilnosti u provođenju njihovih zadaća. Korištenje sporazuma o razumijevanju uvelo bi standardizaciju i predvidljivost te stvorilo zajedničke temelje o tome što čini relevantne informacije za provođenje njihovih zadaća; sporazumi o razumijevanju također se smatraju djelotvornim i učinkovitim sredstvom za postizanje cilja uspostavljanja kulture dijeljenja informacija između odgovarajućih tijela za makrobonitetne potrebe. U tom smislu, Nordijsko-baltički makrobonitetni forum (6) i posljednji Sporazum o razumijevanju o suradnji i usklađivanju o prekograničnoj financijskoj stabilnosti u nordijsko-baltičkom području (7) mogu služiti kao referentne točke za okvir za blisku suradnju između odgovarajućih tijela.

(11)	Prema načelu supsidijarnosti, izbor odgovarajućeg tijela za prikupljanje informacija za potrebe financijske stabilnosti i makrobonitetne potrebe trebale bi izvršiti odgovarajuće države članice.

(12)

Na temelju članka 40. Direktive 2013/36/EU nadležna tijela država članica domaćina mogu zahtijevati da ih sve kreditne institucije koje imaju podružnice na njihovu području moraju periodično izvješćivati o svojim djelatnostima u tim državama članicama domaćinima. Ovo izvješćivanje može se tražiti i. za informativne i statističke potrebe, ii. za određivanje podružnica značajnim ili iii. za nadzorne potrebe povjerene nadležnom tijelu domaćinu na temelju Direktive 2013/36/EU. Nejasno je mogu li se informacije prikupljene na temelju tog članka također koristiti za makrobonitetne potrebe jer odgovarajuće odredbe ne razlikuju između mikrobonitetnog i makrobonitetnog nadzora. Stoga bi Europska komisija trebala razmotriti, u okviru preispitivanja propisanog u članku 513. Uredbe (EU) br. 575/2013, treba li pravo Unije biti revidirano, odnosno razjasniti da informacije od podružnica mogu također biti prikupljene za makrobonitetne potrebe.

(13)

Podružnice kreditnih institucija koje imaju mjesto uprave u trećoj zemlji podvrgnute su samo nacionalnom pravu, a nacionalni zakoni po tom pitanju nisu usklađeni pravom Unije. Nakon nedavnih izmjena Direktivom (EU) 2019/878 Europskog parlamenta i Vijeća (8), članak 47. Direktive 2013/36/EU. propisuje da minimalni skup informacija dopunjen s bilo kojom drugom informacijom koja se smatra potrebnom za omogućavanje sveobuhvatnog praćenja djelatnosti podružnice trebaju prikupljati nacionalna nadležna tijela od podružnica kreditnih institucija koje imaju svoje mjesto uprave u trećoj zemlji. Takve informacije trebalo bi dijeliti s tijelima kojima je povjereno donošenje i/ili primjena mjera makrobonitetne politike ili druge zadaće u vezi s financijskom stabilnosti, kada je moguće i prikladno. Unutar njegova preispitivanja kako je propisano u članku 513. Uredbe (EU) br. 575/2013 - i kako je gore navedeno - o tome treba li revidirati pravo Unije, odnosno pojasniti da informacije od podružnica mogu biti prikupljane za makrobonitetne potrebe, Komisija bi također trebala razmotriti izvedivost prikupljanja podataka za takve potrebe od podružnica kreditnih institucija koje imaju svoje mjesto uprave u trećoj zemlji.

(14)

U skladu s Uredbom Vijeća (EU) br. 1024/2013 (9) (dalje u tekstu: „Uredba o SSM-u”) ESB je nadležno tijelo u odnosu na značajne kreditne institucije u kontekstu jedinstvenog nadzornog mehanizma (SSM). Kao takav, ESB je odgovoran za nadzor značajnih kreditnih institucija i blisko surađuje s nacionalnim nadležnim tijelima radi provođenja svojih zadaća putem zajedničkih nadzornih timova koji se sastoje od osoblja ESB-a i odgovarajućih nacionalnih nadležnih tijela. To omogućuje nesmetanu i promptnu razmjenu informacija koje se odnose na nadzirane kreditne institucije. Tijela kojima je povjereno donošenje i/ili primjena mjera makrobonitetne politike ili druge zadaće u vezi s financijskom stabilnosti mogu tražiti i dobiti informacije od ESB-a u njegovoj nadzornoj ulozi o podružnicama kreditnih institucija koje imaju mjesto uprave u drugoj državi članici.

(15)

Na temelju članka 5. stavka 2. Uredbe o SSM-u, ESB je odgovoran za procjenu makrobonitetnih mjera koje su donijela nacionalna tijela i, kada se smatra potrebnim, za primjenu viših zahtjeva za zaštitne slojeve kapitala i strože mjere. U tom smislu, informacije o podružnicama kreditnih institucija koje imaju mjesto uprave u drugoj državi članici ili trećoj zemlji ulazi u kategorije informacija koje mogu biti potrebne ESB-u za obavljanje ovih zadaća.

(16)

Nadležna tijela država članica koja ne sudjeluju u SSM-u mogu surađivati i razmjenjivati informacije o nadziranim kreditnim institucijama u kolegijima nadzornih tijela osnovanim na temelju članka 51. i 116. Direktive 2013/36/EU i koji služe kao mehanizmi za usklađivanje nadzornih zadaća povezanih s prekograničnim djelatnostima koje provode kreditne institucije.

(17)

Ovaj prekogranični mehanizam za dijeljenje informacija usmjeren je na ciljeve mikrobonitetnog nadzora. Slijedom toga, članak 51. i članak 116. Direktive 2013/36/EU i Delegirana uredba Komisije (EU) 2016/98 (10) koja utvrđuje opće uvjete za funkcioniranje kolegija nadzornih tijela, posebno ne predviđa sudjelovanje tijela kojima je povjereno donošenje i/ili primjena mjera makrobonitetne politike ili druge zadaće u vezi s financijskom stabilnosti u odgovarajućim kolegijima nadzornih tijela. Međutim, odgovarajuće nadležno tijelo matične države je, u načelu, u mogućnosti pozvati druge subjekte da sudjeluju na sastancima kolegija nadzornih tijela, pod uvjetom da su s tim suglasni svi članovi kolegija. Određene informacije koje se odnose na kreditne institucije kojima pripada podružnica i koje se dijele u kolegijima nadzornih tijela mogu biti relevantne za makrobonitetne potrebe. U tom smislu, nadležna tijela se potiču da pozovu odgovarajuća tijela kojima je povjereno donošenje i/ili primjena mjera makrobonitetne politike ili druge zadaće u vezi s financijskom stabilnosti da se uključe u razmatranje određenih pitanja od makrobonitetnog interesa koja se raspravljaju u kolegijima nadzornih tijela. Izričito uključivanje takvih odgovarajućih tijela u kolegije nadzornih tijela kao mogućih promatrača na temelju Delegirane uredbe Komisije (EU) 2016/98 može osigurati veću sigurnost u odnosu na ovu ulogu. Pozivi predstavnicima makrobonitetnih tijela da prisustvuju sastancima kolegija nadzornih tijela radi informiranja drugih sudionika o makrobonitetnim rizicima ili regulatornim kretanjima u makrobonitetnim područjima mogu također koristiti raspravi unutar kolegija nadzornih tijela.

(18)

Radi osiguravanja dosljednog, učinkovitog i djelotvornog pristupa razmjeni informacija za potrebe ove Preporuke, Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo (EBA) u suradnji s ESRB-om trebalo bi izraditi smjernice za razmjenu informacija i pratiti tu razmjenu. Radi postizanja određenog stupnja konvergencije informacija primljenih od relevantnih dionika, EBA bi trebala uspostaviti zajednički okvir za sporazum o razumijevanju u suradnji s relevantnim dionicima.

(19)	Ova Preporuka je bez utjecaja na ovlasti u području monetarne politike središnjih banaka u Uniji.

(20)	Preporuke ESRB-a objavljuju se nakon što su adresati informirani i nakon što Opći odbor obavijesti Vijeće Europske unije o svojoj namjeri objavljivanja preporuka te omogući Vijeću da reagira,

DONIO JE OVU PREPORUKU:

ODJELJAK 1.

PREPORUKE

Preporuka A – Suradnja i razmjena informacija na načelu nužnog poznavanja

Preporučuje se da odgovarajuća tijela:

1.

razmjenjuju informacije koje se smatraju potrebnim za obavljanje njihovih zadaća povezanih s donošenjem i/ili primjenom mjera makrobonitetne politike ili za druge zadaće u vezi s financijskom stabilnosti na djelotvoran i učinkovit način u pogledu podružnica u državi članici domaćinu kreditnih institucija koje imaju svoje mjesto uprave u drugoj državi članici ili trećoj zemlji. Razmjenu informacija trebalo bi obaviti po primitku obrazloženog zahtjeva za informacijama u odnosu na takve podružnice - uzimajući u obzir smjernice koje je izdala EBA u skladu s potpreporukom C(1) - koju je podnijelo odgovarajuće tijelo države članice domaćina kojem je povjereno donošenje i/ili primjena mjera makrobonitetne politike ili druge zadaće u vezi s financijskom stabilnosti. Informacije koje se razmjenjuju trebale bi biti razmjerne značaju podružnice za financijsku stabilnost u državi članici domaćinu.

2.

uspostave sporazum o razumijevanju ili druge oblike dobrovoljnih aranžmana za suradnju i razmjenu informacija među sobom - ili s odgovarajućim tijelima trećih zemalja - u odnosu na podružnice u državi članici domaćinu kreditne institucije koja ima svoje mjesto uprave u drugoj državi članici ili trećoj zemlji, kada sve strane uključene u olakšavanje razmjene informacija to smatraju potrebnim i prikladnim.

Preporuka B – Promjene u pravnom okviru Unije

Preporučuje se da Europska komisija:

1.

procjeni postoje li prepreke u zakonodavstvu Unije koje sprječavaju tijela kojima je povjereno donošenje i/ili primjena mjera makrobonitetne politike ili druge zadaće u vezi s financijskom stabilnosti da imaju ili dobivaju potrebne informacije o podružnicama radi provođenja ovih funkcija ili ispunjavanja ovih zadaća;

2.	predlaže izmjenu zakonodavstva Unije radi otklanjanja takvih prepreka, kada Europska komisija zaključi, kao rezultat svoje procjene, da takve prepreke postoje.

Preporuka C – Smjernice za razmjenu informacija i praćenje razmjene informacija

Preporučuje se da Europska nadzorno tijelo za bankarstvo:

1.

izda smjernice u skladu s Preporukom A za razmjenu informacija između odgovarajućih tijela u odnosu na podružnice kreditnih institucija koje imaju svoje mjesto uprave u drugoj državi članici, što bi trebalo uključivati popis informacija koja se razmjenjuju, najmanje na načelu nužnog poznavanja, i u granicama primjenjivog prava Unije i nacionalnog prava. Popis bi trebao uključivati, najmanje, stavke informacija svake od sljedećih kategorija;   na razini podružnice: a) imovinu i izloženosti, s raščlambama; b) raščlambe imovine u odnosu na mjere zasnovane na korisniku kredita; c) obveze, s raščlambama; d) izloženosti unutar financijskog sektora; e) informacije potrebne za utvrđivanje drugih sistemski važnih institucija;   na razini matične grupe/matične institucije: f) regulatorni kapital i financijsku polugu; g) financiranje i likvidnost; h) relevantne informacije o podružnicama, kao što su poslovna strategija i određeni elementi planova oporavka kreditnih institucija i nadzornih ocjena koje su relevantne;

2.	redovito pratiti, u suradnji s ESRB-om, djelotvornost i učinkovitost razmjene informacija između odgovarajućih tijela u odnosu na podružnice kreditnih institucija koje imaju svoje mjesto uprave u drugoj državi članici ili trećoj zemlji.

ODJELJAK 2.

PROVEDBA

1.   Definicije

1. Za potrebe ove Preporuke primjenjuju se sljedeće definicije:

(a)	„podružnica” znači mjesto poslovanja koje predstavlja pravno ovisni dio kreditne institucije, a koje izravno obavlja sve ili neke poslove koji su dio djelatnosti kreditnih institucija;

(b)	„kreditna institucija” znači kreditna institucija kako je definirana člankom 4. stavkom 1. točkom 1. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(c)

„podružnica značajna za financijsku stabilnost” znači podružnica u državi članici domaćinu kreditne institucije koja ima svoje mjesto uprave u drugoj državi članici ili u trećoj zemlji koja zadovoljava bilo koji od sljedećih uvjeta: i. nadležno tijelo države članice domaćina utvrdilo je da je podružnica određena kao značajna u skladu s člankom 51. Direktive 2013/36/EU; ii. nadležno ili imenovano tijelo države članice domaćina utvrdilo je da podružnica zadovoljava kriterije iz članka 131. stavka 3. Direktive 2013/36/EU za utvrđivanje drugih sistemski važnih institucija, u skladu sa Smjernicama EBA/GL/2014/10 Europskog nadzornog tijela za bankarstvo (11); iii. nacionalno sanacijsko tijelo države članice domaćina utvrdilo je da u državi članici domaćina podružnica obavlja ključne funkcije u smislu članka 2. stavka 1. točke 35. Direktive 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća (12) iv. podružnica ima udio na tržištu koji premašuje 2 % jedne ili više kategorija izloženosti iz točaka a) i b) članka 133. stavka 5. Direktive 2013/36/EU (13)

(d)	„država članica domaćin” znači država članica domaćin kako je definirana člankom 4. stavkom 1. točkom 44. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(e)	„matična država članica” znači matična država članica kako je definirana člankom 4. stavkom 1. točkom 43. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(f)	„nadležno tijelo” znači tijelo javne vlasti ili tijelo koje je u skladu s nacionalnim pravom službeno priznato i ovlašteno za nadzor kreditnih institucija u sklopu sustava nadzora na snazi u dotičnoj državi članici i ESB na temelju članka 9. stavka 1. Uredbe (EU) br. 1024/2013;

(g)	„sporazum o razumijevanju” znači dobrovoljni aranžman koji uređuje kako odgovarajuća tijela namjeravaju međusobno surađivati i određuje pojedinosti podataka i informacija koje se razmjenjuju, u skladu s primjenjivim zakonima i propisima;

(h)

„odgovarajuće tijelo” znači: 1. tijelo kojemu je povjereno donošenje i/ili primjena mjera makrobonitetne politike ili druge zadaće u vezi s financijskom stabilnosti, kao što su povezane popratne analize, uključujući, ali ne ograničavajući se na: i. imenovano tijelo u skladu s poglavljem 4. glave VII. Direktive 2013/36/EU ili člankom 458. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 575/2013; ii. ESB-a na temelju članka 9. stavka 1. Uredbe (EU) br. 1024/2013; iii. makrobonitetno tijelo s ciljevima, mehanizmima, zadaćama, ovlastima, instrumentima, zahtjevima za odgovornost i drugim značajkama iz Preporuke ESRB/2011/3; 2. nadležno tijelo.

2.   Kriteriji za provedbu

1.

Sljedeći kriteriji primjenjuju se na provedbu ove Preporuke: (a) potrebno je obratiti dužnu pažnju na načelo nužnog poznavanja i načelo razmjernosti, uzimajući u obzir ciljeve i sadržaj svake preporuke; (b) potrebno je udovoljiti posebnim kriterijima usklađenosti iz priloga u odnosu na svaku Preporuku.

2.

Od adresata se traži da izvješćuju ESRB i Vijeće o poduzetim radnjama u vezi s ovom Preporukom ili da na odgovarajući način opravdaju svako nepostupanje. Izvješća trebaju sadržavati najmanje: (a) informacije o sadržaju i vremenskom okviru poduzetih radnji; (b) ocjenu funkcioniranja poduzetih radnji u odnosu na ciljeve ove Preporuke; (c) podrobno obrazloženje svakog nedjelovanja ili odstupanja od ove Preporuke, uključujući sva kašnjenja.

3.   Vremenski raspored za praćenje

Od adresata se traži da izvješćuju ESRB i Vijeće o poduzetim radnjama u vezi s ovom Preporukom ili da na odgovarajući način opravdaju svako nepostupanje u skladu sa sljedećim vremenskim rasporedom:

1.   Preporuka A

(a)	Do 31. prosinca 2020. odgovarajuća tijela obvezna su dostaviti ESRB-u i Vijeću privremeno izvješće o provedbi Preporuke A.

(b)	Do 31. prosinca 2024. odgovarajuća tijela obvezna su dostaviti ESRB-u i Vijeću konačno izvješće o provedbi Preporuke A, uzimajući u obzir moguće promjene nacionalnog prava i prava EU te smjernica EBA-e.

2.   Preporuka B

Do 31. prosinca 2022. Komisija je obvezna dostaviti ESRB-u i Vijeću izvješće o provedbi Preporuke B.

3.   Preporuka C

Do 31. prosinca 2023. EBA je obvezna dostaviti ESRB-u i Vijeću izvješće o provedbi Preporuke C.

4.   Nadzor i procjena

1.

Tajništvo ESRB-a će: (a) pružiti pomoć adresatima, osiguravanjem usklađivanja izvješćivanja i dostavljanjem odgovarajućih obrazaca te pojašnjavanjem, prema potrebi, postupka i vremenskog rasporeda daljnjeg postupanja; (b) provjeravati daljnje postupanje od strane adresata, pružati pomoći na njihov zahtjev te podnositi izvješća o daljnjem postupanju Općem odboru putem Upravljačkog odbora.

2.

Opći odbor će procijeniti radnje i opravdanja o kojima adresati podnose izvješća i, prema potrebi, može utvrditi da se nije postupilo u skladu s ovom Preporukom i da adresat nije dao odgovarajuće obrazloženje za svoje nepostupanje.

---

(1)  SL L 331, 15.12.2010., str. 1.

(2)  SL C 58, 24.2.2011., str. 4.

(3)  Preporuka ESRB/2011/3 Europskog odbora za sistemske rizike od 22. prosinca 2011. o makrobonitetnim ovlaštenjima nacionalnih tijela (SL C 41, 14.2.2012., str. 1.).

(4)  Direktiva 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o pristupanju djelatnosti kreditnih institucija i bonitetnom nadzoru nad kreditnim institucijama i investicijskim društvima, izmjeni Direktive 2002/87/EZ te stavljanju izvan snage direktiva 2006/48/EZ i 2006/49/EZ (SL L 176, 27.6.2013., str. 338.).

(5)  Uredba (EU). br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (SL L 176, 27.6.2013., str. 1.).

(6)  Nordijsko-baltički makrobonitetni forum (NBMF) je regionalno tijelo za suradnju koje okuplja guvernere središnjih banaka i šefove nadzornih tijela. NBMF redovno raspravlja o rizicima za financijsku stabilnost u nordijskom i baltičkom području te u određenim državama kao i o makrobonitetnim mjerama i njihovoj uzajamnoj primjeni kao sredstva rješavanja ovih rizika i unapređenja regionalnog usklađivanja.

(7)  Sporazum o razumijevanju o suradnji i usklađivanju o prekograničnoj financijskoj stabilnosti između odgovarajućih ministarstava, središnjih banaka, tijela za financijski nadzor i sanacijskih tijela Danske, Estonije, Finske, Irske, Latvije, Litve, Norveške i Švedske, od 31. siječnja 2018.

(8)  Direktiva (EU) 2019/878 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2019. o izmjeni Direktive 2013/36/EU u pogledu izuzetih subjekata, financijskih holdinga, mješovitih financijskih holdinga, primitaka, nadzornih mjera i ovlasti te mjera za očuvanje kapitala (SL L 150, 7.6.2019., str. 253.).

(9)  Uredba Vijeća (EU) br. 1024/2013 od 15. listopada 2013. o dodjeli određenih zadaća Europskoj središnjoj banci u vezi s politikama bonitetnog nadzora kreditnih institucija (SL L 287, 29.10.2013., str. 63.).

(10)  Delegirana uredba Komisije (EU) 2016/98 od 16. listopada 2015. o dopuni Direktive 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća u vezi s regulatornim tehničkim standardima kojima se utvrđuju opći uvjeti djelovanja kolegija supervizora (SL L 21, 28.1.2016., str. 2.).

(11)  Smjernice Europskog nadzornog tijela za bankarstvo od 16. prosinca 2014. o kriterijima za utvrđivanje uvjeta primjene članka 131. stavka 3. Direktive 2013/36/EU (CRD) u odnosu na procjenu drugih sistemski važnih institucija (EBA/GL/2014/10).

(12)  Direktiva 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uspostavi okvira za oporavak i sanaciju kreditnih institucija i investicijskih društava te o izmjeni Direktive Vijeća 82/891/EEZ i direktiva 2001/24/EZ, 2002/47/EZ, 2004/25/EZ, 2005/56/EZ, 2007/36/EZ, 2011/35/EU, 2012/30/EU i 2013/36/EU te uredbi (EU) br. 1093/2010 i (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 173, 12.6.2014., str. 190.).

(13)  Kako je izmijenjena Direktivom (EU) 2019/878.

Neprotivljenje prijavljenoj koncentraciji

(Predmet M.9512 — EQT/Colony Capital/Zayo)

(Tekst značajan za EGP)

(2019/C 412/02)

Dana 22. studenog 2019. Komisija je donijela odluku da se ne protivi prethodno spomenutoj prijavljenoj koncentraciji te je ocijenila da je ona sukladna s unutarnjim tržištem. Odluka se temelji na članku 6. stavku 1. točki (b) Uredbe Vijeća (EZ) br. 139/2004 (1). Puni tekst odluke dostupan je samo na engleskom jeziku, a objavit će se nakon što se iz njega uklone sve moguće poslovne tajne. Odluka će biti dostupna:

—	na internetskoj stranici Komisije posvećenoj tržišnom natjecanju, u odjeljku za koncentracije (http://ec.europa.eu/competition/mergers/cases/). Odluke o spajanju mogu se pretraživati na različite načine, među ostalim po trgovačkom društvu, broju predmeta, datumu i sektoru,

—	u elektroničkom obliku na internetskoj stranici EUR-Lexa (http://eur-lex.europa.eu/homepage.html?locale=hr) pod brojem dokumenta 32019M9512. EUR-Lex omogućuje mrežni pristup europskom zakonodavstvu.

---

(1)  SL L 24, 29.1.2004., str. 1.

Zaključci Vijeća i predstavnika vlada država članica, koji su se sastali u okviru Vijeća, o obrazovanju i osposobljavanju osoba koje rade s mladima

(2019/C 412/03)

VIJEĆE I PREDSTAVNICI VLADA DRŽAVA ČLANICA, KOJI SU SE SASTALI U OKVIRU VIJEĆA,

PREPOZNAJUĆI DA:

1.

U Rezoluciji Vijeća o strategiji Europske unije za mlade za razdoblje 2019. – 2027. poziva se države članice i Europsku komisiju da, među ostalim, podupiru razvoj kvalitetnog rada s mladima na lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj i europskoj razini, uključujući osposobljavanje osoba koje rade s mladima.

2.

Širok raspon i posebne značajke rada s mladima u državama članicama odraz su povijesti država članica te društveno-gospodarskih uvjeta i kulturnih konteksta u njima, kao i njihovih nacionalnih, regionalnih i lokalnih prioriteta.

3.

Unatoč razlikama postoji zajedničko razumijevanje u pogledu potreba u vezi s obrazovanjem i osposobljavanjem osoba koje rade s mladima, koje je utemeljeno na dugotrajnoj suradnji u području mladih u Europi, na zajedničkim vrijednostima i velikom broju studija, deklaracija, programa, zaključaka i preporuka o radu s mladima (1). U to zajedničko razumijevanje korisni elementi unose se aktivnostima usmjerenima, među ostalim, na osiguravanje europske klasifikacije standarda zanimanja, utvrđivanje faza obrazovanja i karijere osoba koje rade s mladima, povećanje kvalitete rada s mladima, pružanje informacija o radu s mladima i podupiranje profesionalnog razvoja osoba koje rade s mladima putem programâ EU-a te portfelja rada s mladima Vijeća Europe.

4.

Obrazovanje i osposobljavanje osoba koje rade s mladima trebalo bi prilagoditi kako bi se zadovoljile posebne potrebe i uvjeti u pojedinim državama članicama. U skladu s time za obrazovanje i osposobljavanje osoba koje rade s mladima potreban je fleksibilan, višerazinski i međusektorski pristup koji se temelji na potrebama korisnika.

5.

Obrazovanje i osposobljavanje osoba koje rade s mladima mogu provoditi, među ostalim, organizacije mladih, organizacije za rad s mladima, općinske ili regionalne organizacije za rad s mladima i druge organizacije civilnog društva, kao i ustanove za obrazovanje i osposobljavanje koje osiguravaju studije povezane s radom s mladima.

6.

Budući da se obrazovanje i osposobljavanje osoba koje rade s mladima trebaju prilagoditi nacionalnim uvjetima, dobiveni modeli i prakse ne mogu se nužno izravno primijeniti u drugim državama članicama.

7.

Nedavne studije i ankete (2) ukazuju na manjak kvalitetnog obrazovanja u području rada s mladima i manjak osposobljavanja osoba koje rade s mladima u Europi. Osim toga, nedostaje informacija i podataka o potrebama u području obrazovanja i osposobljavanja te o njihovu pružanju u različitim državama članicama.

8.

Visokokvalitetno, fleksibilno i praktično obrazovanje i osposobljavanje za osobe koje rade s mladima, uz potporu redovitih istraživanja, ključan su preduvjet i pokretač promicanja kvalitete i priznavanja rada s mladima.

ISTIČUĆI:

9.

potrebu za razvojem i osiguravanjem kvalitetnog obrazovanja i osposobljavanja za osobe koje rade s mladima, oslanjajući se na raznolikost rada s mladima u Europi;

10.

potrebu za daljnjim istraživanjem obrazovnih smjerova i načina učenja osoba koje rade s mladima, bilo da im je to plaćeni posao ili posao koji obavljaju volonterski. Nedostaje znanja o tome kako se formalno obrazovanje i neformalno učenje povezuju s osobama koje rade s mladima te ih pripremaju za stvarnu praksu rada s mladima. Potrebno je i utvrditi faze karijere osoba koje rade s mladima i pružiti dublji uvid u upravljanje organizacijama mladih, organizacijama za rad s mladima i općinskim ili regionalnim radom s mladima kako bi se pružila potpora učenju i osposobljavanju na radnom mjestu. Dodatne informacije potrebne su i o tome kako se udruge i mreže osoba koje rade s mladima mogu osnažiti i ojačati za uzajamno učenje, uzajamno savjetovanje i uzajamnu potporu;

11.

ključnu ulogu istraživanja, perspektiva odozdo prema gore koje su utemeljene na praksi te pristupa obrazovanju i osposobljavanju osoba koje rade s mladima;

12.

važnost i potencijal uzajamnog učenja, uzajamnog poučavanja, mentorstva te nadzirane prakse i promišljene prakse u obrazovanju i osposobljavanju osoba koje rade s mladima;

13.

priznavanje niza kompetencija (3) koje su osobama koje rade s mladima potrebne za rad s mladima, usporedo s promjenama njihovih životnih situacija;

14.

važnost početnog i kontinuiranog obrazovanja i osposobljavanja osoba koje rade s mladima radi suočavanja s novim pitanjima koja su relevantna za mlade, kao i odgovarajućeg rješavanja tih pitanja, kao što su digitalizacija, migracije, klimatske promjene, promjenjivo tržište rada, prijetnje demokraciji i ljudskim pravima te povećana nesigurnost;

15.

mogućnost razmatranja obrazovanja i osposobljavanja osoba koje rade s mladima kao alata za provedbu ciljeva europske politike za mlade i strategija za rad s mladima, a posebno strategije Europske unije za mlade za razdoblje 2019. – 2027.;

16.

važnost uspostave ili unapređivanja, prema potrebi, održivih struktura i resursa za razvoj obrazovanja i osposobljavanja osoba koje rade s mladima u Europi.

POZIVAJU DRŽAVE ČLANICE I EUROPSKU KOMISIJU DA U SVOJIM PODRUČJIMA NADLEŽNOSTI I NA ODGOVARAJUĆIM RAZINAMA, UZ POŠTOVANJE NAČELA SUPSIDIJARNOSTI:

17.

na temelju postojeće analize provedu daljnja istraživanja o trenutačnim sustavima obrazovanja i osposobljavanja osoba koje rade s mladima u Europi kako bi se produbilo znanje o učinku politika, metoda i alata razvijenih na europskoj razini za obrazovanje i osposobljavanje osoba koje rade s mladima u državama članicama. Kad god je to moguće, prikupljanje informacija trebalo bi se odvijati putem dostupnih instrumenata, kao što su Europski centar znanja za politike za mlade i portal Youth Wiki;

18.

razviju zajedničko razumijevanje država članica u vezi s kvalitetnim obrazovanjem i osposobljavanjem osoba koje rade s mladima te njihovim ciljevima, potičući razvoj fleksibilnih i višerazinskih pristupa koji se temelje na praksi za obrazovanje i osposobljavanje osoba koje rade s mladima, a koji se mogu prilagoditi kako bi se zadovoljile nacionalne, regionalne i lokalne potrebe i očekivanja u svakoj državi članici;

19.

stvore okvir utemeljen na kompetencijama za formalno i neformalno obrazovanje i osposobljavanje za rad s mladima, koji je osjetljiv na razlike u potrebama u području osposobljavanja zaposlenih/plaćenih osoba koje rade s mladima, onih koji žele ostvariti karijeru u području rada s mladima i osoba koje rade s mladima i voditelja mladih koji su volonteri, te koji se oslanja na uzajamno učenje i upotrebljava digitalno učenje i druge inovativne metode. Takvim okvirom ne nameću se formalni zahtjevi u pogledu nacionalnih programa obrazovanja te će se njime u potpunosti poštovati nacionalne nadležnosti;

20.

potiču države članice da, prema potrebi, provode mapiranje kompetencija, specifično za određenu zemlju, koje su potrebne u radu s mladima, kao i njihovih ključnih elemenata, te da u skladu s time ocijene, unaprijede i dalje razvijaju programe osposobljavanja i obrazovanja osoba koje rade s mladima, kojima upravljaju ustanove za obrazovanje ili osposobljavanje na lokalnoj, regionalnoj ili nacionalnoj razini ili organizacije koje pružaju osposobljavanje za rad s mladima za početno i kontinuirano učenje;

21.

potiču države članice, Europsku komisiju i relevantne nacionalne institucije i dionike u području mladih da surađuju s Vijećem Europe, organizacijama mladih i drugim relevantnim organizacijama i mrežama u daljnjem razvoju obrazovanja i osposobljavanja osoba koje rade s mladima na europskoj razini;

22.

promiču i olakšavaju bilateralnu i multilateralnu suradnju, posebno na interdisciplinarnoj razini, između javnih uprava u državama članicama, sveučilišta, obrazovnih ustanova, među ostalim ustanova za strukovno obrazovanje i organizacija s uspostavljenim programima obrazovanja i osposobljavanja za osobe koje rade s mladima i one koje žele razviti takve programe;

23.

promiču trajnu suradnju između javnih pružatelja rada s mladima i organizacija civilnog društva koje sudjeluju u obrazovanju i osposobljavanju osoba koje rade s mladima radi razmjene iskustava i izvora nadahnuća diljem Europe. U tu bi svrhu, prema potrebi, trebalo iskoristiti mogućnosti koje se pružaju relevantnim programima EU-a, kao što je Erasmus +;

24.

potiču obrazovanje i osposobljavanje osoba koje rade s mladima, istraživanja u vezi s radom s mladima i priznavanje neformalnog učenja u radu s mladima pružanjem mogućnosti za razmjenu, suradnju i umrežavanje s pomoću učinkovite upotrebe mogućnosti koje se pružaju u okviru programa i fondova EU-a, kao što su Erasmus +, Europske snage solidarnosti, europski strukturni i investicijski fondovi, Obzor 2020. i Kreativna Europa.

POZIVAJU EUROPSKU KOMISIJU DA:

25.

do kraja 2021. istraži mogućnosti daljnjeg razvoja obrazovanja i osposobljavanja osoba koje rade s mladima, uključujući pripremu preporuke Vijeća o toj temi;

26.

poboljša digitalne kompetencije putem neformalnog učenja i osposobljavanja, uzimajući u obzir proces ažuriranja postojećeg Akcijskog plana za digitalno obrazovanje kako bi ga se proširilo na rad s mladima.

---

(1)  Vidjeti referentne dokumente u Prilogu.

(2)  Vidjeti referentni dokument br. 4 u Prilogu.

(3)  Youth work (education) in flux: contemporary challenges in an erratic Europe (Fluktuacije u radu s mladima (obrazovanje): suvremeni izazovi u nestabilnoj Europi), izvješće o Konferenciji EU-a o mladima, Helsinki, od 1. do 3. srpnja 2019., Tomi Kiilakoski i Marko Kovačić.

Zaključci Vijeća o Eurojustu: Ured Unije za pravosudnu suradnju u digitalnom dobu

(2019/C 412/04)

VIJEĆE JE USVOJILO SLJEDEĆE ZAKLJUČKE003A

1.

Vijeće upućuje na novi strateški program za razdoblje 2019. – 2024., koji je Europsko vijeće donijelo 20. lipnja 2019., u kojem se zaštita građana i sloboda utvrđuje kao ključni prioritet za sljedeći institucijski ciklus. U skladu s tim strateškim programom Unija je predana nastavku i jačanju borbe protiv terorizma i prekograničnog kriminala, poboljšanju suradnje i razmjene informacija te daljnjem razvoju zajedničkih instrumenata Unije.

2.

Vijeće pozdravlja Godišnje izvješće Eurojusta za 2018. (7944/19) i daljnji napredak koji je Eurojust postigao u ispunjavanju misije koju ima kao ključni igrač u olakšavanju i jačanju pravosudne koordinacije i suradnje među nacionalnim tijelima u istragama i progonima najtežih oblika prekograničnog kriminala, osobito terorizma, trgovanja ljudima, krijumčarenja migranata, kiberkriminaliteta i korupcije. Kao i prethodnih godina, u 2018. broj novih predmeta podnesenih Eurojustu bio je u stalnom porastu.

3.

Vijeće je zadovoljno činjenicom da je Eurojust zaključio nove sporazume o suradnji s Albanijom i Gruzijom te dovršio pregovore o sporazumu o suradnji sa Srbijom, kao i da su u Eurojust upućeni novi tužitelji za vezu. Ti sporazumi o suradnji, kao i tužitelji za vezu, znatno doprinose olakšavanju pravosudne suradnje s dotičnim trećim zemljama. To može koristiti i drugim akterima, osobito Uredu europskog javnog tužitelja (EPPO) kako je osnovan Uredbom (EU) 2017/1939 (1). Eurojust se potiče da osigura da novi sporazumi o suradnji stupe na snagu što je prije moguće, a svakako prije 12. prosinca 2019. kada će se početi primjenjivati Uredba (EU) 2018/1727 (2). Eurojust se poziva da razmotri potrebu za sklapanjem sporazuma o suradnji s drugim trećim zemljama u kontekstu uspostave svoje strategije suradnje na temelju članka 52. stavka 1. te uredbe. Vijeće također poziva Komisiju da pripremi preporuke za otvaranje pregovora o međunarodnim sporazumima, što je prije moguće nakon datuma početka primjene te uredbe.

4.

Vijeće pozdravlja činjenicu da je pri Eurojustu u rujnu 2019. postao operativan pravosudni registar za borbu protiv terorizma kojim se objedinjuju pravosudne informacije o postupcima u vezi s borbom protiv terorizma iz svih država članica EU-a. Taj će registar, koji uključuje informacije koje države članice dostavljaju u skladu s Odlukom Vijeća 2005/671/PUP (3), poboljšati učinkovitost EU-a i njegovih država članica u borbi protiv terorizma. Budući da su učinkovito djelovanje pravosudnog registra za borbu protiv terorizma i osiguravanje njegove dodane vrijednosti istragama koje provode tijela država članica uvjetovani time da nadležna tijela država članica dostavljaju informacije Eurojustu, Vijeće ponovno ističe obvezu država članica da dostavljaju takve informacije u skladu s Odlukom Vijeća 2005/671/PUP.

Uloga Eurojusta

5.

Vijeće ističe da Eurojust ima ključnu ulogu u području slobode, sigurnosti i pravde. On ima posebnu i proaktivnu ulogu u koordinaciji predmeta u području pravosudne suradnje u Uniji. Eurojust je jedina agencija EU-a koja koordinira pravosudna tijela u svakom segmentu lanca sigurnosti. On ima jedinstvenu i ključnu ulogu u koordinaciji ozbiljnih prekograničnih istraga i kaznenih progona među nacionalnim tijelima nadležnima za istragu i kazneni progon u svakoj fazi kaznenog postupka, od početka istrage kaznenog djela do pravomoćne presude.

6.

Agencija Europske unije za suradnju tijela za izvršavanje zakonodavstva (Europol) odgovorna je za pružanje podrške tijelima za izvršavanje zakonodavstva država članica u sprječavanju teškog prekograničnog kriminala i borbi protiv njega, a misija Eurojusta jest podupiranje i jačanje koordinacije i suradnje među nacionalnim tijelima nadležnima za istragu i progon tijekom istraga i progona teškog prekograničnog kriminala. Eurojust i Europol uzajamno se nadopunjuju i trebaju nastaviti svoje napore u bliskoj i komplementarnoj suradnji. Vijeće je čvrstog uvjerenja da je dobro i učinkovito funkcioniranje obiju agencija u interesu Europola i Eurojusta s obzirom na to da obje agencije imaju isti cilj u okviru svog mandata: učinkovitiju borbu protiv teškog prekograničnog kriminala u EU-a i slijedom toga ostvarivanje sigurnije Europe.

7.

EPPO i Eurojust trebali bi uspostaviti i održavati blizak odnos na temelju međusobne suradnje u okviru u okviru svojih mandata i nadležnosti te razvoja međusobnih operativnih, administrativnih i upravljačkih poveznica, kako je utvrđeno u članku 100. Uredbe (EU) 2017/1939 o EPPO-u i članku 50. Uredbe (EU) 2018/1727 o Eurojustu. Eurojust će vjerojatno imati važnu ulogu u radu EPPO-a, osobito u ranijim fazama EPPO-a. Eurojust također ima ključnu ulogu u predmetima u koje su uključene države članice sudionice i države članice nesudionice, kao i u slučajevima prevare koji nisu u nadležnosti EPPO-a. Oba aktera imaju jedinstvenu ulogu i mjesto u području slobode, sigurnosti i pravde u EU-u. Vijeće poziva Eurojust da uspostavi blisku suradnju s EPPO-om čim EPPO započne svoj operativni rad. Eurojust bi trebao nastojati pomagati EPPO-u, osobito kada EPPO postane operativan, tako da, među ostalim, razmjeni s EPPO-om svoje stručno znanje, prikupljeno tijekom gotovo 20 godina, o koordinaciji i podupiranju složenih prekograničnih istraga i odnosa s državama koje nisu članice EU-a. Trebalo bi što je prije moguće uspostaviti radni dogovor između EPPO-a i Eurojusta.

8.

Vijeće također ističe važnost suradnje između Eurojusta i drugih tijela, ureda i agencija EU-a, kao što su OLAF i Frontex. Svi ti akteri EU-a trebali bi surađivati u okviru svojih mandata kako bi se utvrdile daljnje sinergije i na dosljedan način u potpunosti iskoristile njihove prednosti radi pružanja pomoći državama članicama u njihovim nastojanjima da stvore sigurno okruženje za građane EU-a.

9.

Vijeće potiče Eurojust da nastavi u potpunosti iskorištavati svoj jedinstveni položaj i poveća svoju proaktivnu ulogu tako da dostavlja opažanja o razvojima događaja i kretanjima u pogledu kriminala i kaznenih djela u EU-u i šire te poboljša znanje i spremnost nacionalnih tijela putem razmjene informacija s njima.

Digitalno kazneno pravosuđe i sustav vođenja predmeta

10.

Vijeće ističe da EU-ova policijska i pravosudna suradnja zahtijeva poboljšanje razmjene informacija i osiguravanje interoperabilnosti među informacijskim sustavima EU-a, potpuno u skladu sa zahtjevima u pogledu zaštite podataka, jer će to ojačati brzu, pouzdanu i sigurnu razmjenu informacija i dokaza među agencijama i tijelima kao što su Europol, OLAF, Frontex, EPPO i Eurojust. Eurojust ima ključnu ulogu u osiguravanju da se nacionalni podaci mogu unakrsno uspoređivati kako bi se mogle uspostaviti veze među različitim kaznenim istragama. U tu bi svrhu trebalo osigurati da nacionalni članovi Eurojusta imaju pristup digitalnom sustavu razmjene e-dokaza koji je izradila Komisija, a kojim upravljaju države članice.

11.

Vijeće potiče Komisiju i Eurojust da nastave s inicijativom o digitalnom kaznenom pravosuđu, kao što je bila predstavljena na sastanku Vijeća (pravosuđe i unutarnji poslovi) 6. prosinca 2018., kojom se nastoji omogućiti pravosudnim tijelima u Uniji da se međusobno povežu na siguran način radi slanja i primanja (osjetljivih) informacija u kaznenim predmetima. U tom bi kontekstu trebalo uzeti u obzir postojeća informatička rješenja, kao što su digitalni sustav razmjene e-dokaza i mrežna aplikacija za sigurnu razmjenu informacija (SIENA).

12.

Od ključne je važnosti da informatička infrastruktura i sustav vođenja predmeta Eurojusta funkcioniraju učinkovito i pravilno, potpuno u skladu sa zahtjevima u pogledu zaštite podataka, kako bi Eurojust mogao podupirati nacionalna pravosudna tijela koja se bave predmetima teškog prekograničnog kriminala. To je iznimno važno kako bi se Eurojustu omogućilo da nadležnim nacionalnim tijelima pruži informacije i osvrt u pogledu rezultata o obradi informacija koje ta tijela mogu očekivati u skladu s pravnim okvirom Eurojusta. Sadašnji sustav vođenja predmeta prilično je star i ne podržava razmjenu informacija na pravilan način. Eurojust bi stoga trebao razmotriti kako poboljšati i modernizirati svoj sustav vođenja predmeta, uzimajući u obzir interoperabilnost s postojećim rješenjima ili rješenjima koja se izrađuju (kao što je digitalni sustav razmjene e-dokaza).

Nova Uredba o Eurojustu

13.

Uredba (EU) 2018/1727 o Eurojustu primjenjivat će se od 12. prosinca 2019. Novi pravni okvir omogućit će Eurojustu učinkovitije postupanje sa sve većim brojem zahtjeva nacionalnih tijela, osobito u prioritetnim područjima kaznenih djela kao što su terorizam, trgovanje ljudima, krijumčarenje migranata, kiberkriminalitet i korupcija.

14.

Čim se ta uredba počne primjenjivati, Kolegij Eurojusta može formalno predstaviti nacrt novog poslovnika u skladu s člankom 5. stavkom 5. te uredbe. Kolegij Eurojusta može donijeti taj poslovnik nakon što ga odobri Vijeće. Potiču se relevantni akteri da obave sav rad potreban za promicanje brzog donošenja tog poslovnika, koji bi trebao omogućiti Eurojustu da učinkovitije obavlja svoje funkcije.

15.

Vijeće smatra da je vrlo važno da se Eurojust može usredotočiti na svoj operativni rad, pogotovo s obzirom na to da se broj predmeta stalno povećava. U tu svrhu Eurojust se potiče da nastavi uvoditi promjene koje će dovesti do učinkovitijeg i modernijeg upravljanja kao agencije EU-a. Uzimajući također u obzir jedinstvenu ulogu Eurojusta na razini EU-a u koordinaciji istraga i progona teškog prekograničnog kriminala, uključujući značajnu potporu koju pruža zajedničkim istražnim timovima, trebalo bi se Eurojustu omogućiti da se usredotoči na predmete koji zahtijevaju takvu koordinaciju. Druge predmete koje je moguće olakšati razmjenom informacija i/ili prosljeđivanjem sudskih pismena trebalo bi rješavati drugim kanalima, kao što je Europska pravosudna mreža u kaznenim stvarima.

16.

Vijeće pozdravlja sklapanje sporazuma između Eurojusta i Danske, čime se osigurava da primjena Uredbe o Eurojustu ne dovede do praznina u EU-ovu okviru za pravosudnu suradnju.

Poboljšanje suradnje i koordinacije s mrežama

17.

Vijeće upućuje na svoje zaključke od 6. lipnja 2019. o sinergijama između Eurojusta i mreža koje je uspostavilo Vijeće u području pravosudne suradnje u kaznenim stvarima (SL C 207, 18.6.2019., str. 1.). Vijeće potiče Eurojust da, u suradnji s Europskom pravosudnom mrežom u kaznenim stvarima, mrežom protiv genocida, mrežom zajedničkih istražnih timova i Europskom pravosudnom mrežom za kiberkriminalitet (EJCN), provede zaključke navedene u tom dokumentu koje treba tumačiti zajedno s prijedlozima i preporukama navedenima u zajedničkom dokumentu priloženom tih zaključcima.

Resursi

18.

Vijeće upućuje na zaključke Europskog vijeća od 18. listopada 2018., u kojima se traže mjere za pružanje odgovarajućih resursa Eurojustu, uz Europol, za suočavanje s novim izazovima koje predstavljaju tehnološki pomaci i rastuće prijetnje sigurnosti, među ostalim međuagencijskom suradnjom i boljim pristupom podacima. Aktualne sigurnosne prijetnje EU-u i njegovim državama članicama, koje predstavljaju terorizam, krijumčarenje migranata, kiberkriminalitet, trgovanje ljudima i trgovanje drogom, i dalje zahtijevaju učinkovit odgovor policije i pravosuđa. U vezi s tim Vijeće ističe da bi lanac sigurnosti i kaznenog pravosuđa trebalo razmatrati kao jednu cjelinu kako bi se osigurala sveobuhvatna sigurnost u Uniji. Stoga bi trebalo uzeti u obzir važnost i ulogu svih aktera uključenih u taj lanac kako bi se izbjegle prepreke u jednom dijelu lanca i, još gore, konačno nekažnjavanje.

19.

Vijeće prepoznaje da se Eurojust suočava s radnim opterećenjem koje se stalno povećava, uključujući nove zadaće kao što su zadaće u vezi s pravosudnim registrom za borbu protiv terorizma, jačanjem suradnje s trećim zemljama i praktičnom provedbom Uredbe (EU) 2018/1727. Iako su se Eurojustovo operativno radno opterećenje i zadaće znatno povećali, njegov se proračun nije povećao. Osim toga, Vijeće ističe da je predloženo povećanje financijskih resursa za tijela za izvršavanje zakonodavstva u kontekstu sljedećeg višegodišnjeg financijskog okvira, koje može dovesti do povećanja broja predmeta, može dodatno utjecati na radno opterećenje Eurojusta. Vijeće ponovno naglašava važnost učinkovitog, ažuriranog i pravilnog funkcioniranja informatičke infrastrukture i sustava vođenja predmeta kako bi se omogućilo Eurojustu da učinkovito obavlja svoje zadaće. Vijeće prepoznaje da uspostavljanje takvih poboljšanja zahtijeva odgovarajuće ljudske i financijske resurse.

20.

S obzirom na navedeno Vijeće smatra da bi se Eurojustu trebali dodijeliti odgovarajući resursi, uključujući u korist mreža koje ovise o proračunu Eurojusta, kako bi se osiguralo njegovo pravilno funkcioniranje kao ključnog aktera u lancu sigurnosti i kaznenog pravosuđa u EU-u i nastavak razvoja njegovog važnog strateškog i operativnog rada.

---

(1)  Uredba Vijeća (EU) 2017/1939 od 12. listopada 2017. o provedbi pojačane suradnje u vezi s osnivanjem Ureda europskog javnog tužitelja („EPPO”)

(SL L 283, 31.10.2017., str. 1.).

(2)  Uredba (EU) 2018/1727 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. studenoga 2018. o Agenciji Europske unije za suradnju u kaznenom pravosuđu (Eurojust) te zamjeni i stavljanju izvan snage Odluke Vijeća 2002/187/PUP (SL L 295, 21.11.2018., str. 138.).

(3)  Odluka Vijeća 2005/671/PUP od 20. rujna 2005. o razmjeni informacija i suradnji u vezi s kaznenim djelima terorizma (SL L 253, 29.9.2005., str. 22.).

Tečajna lista eura (1)

6. prosinca 2019.

(2019/C 412/05)

1 euro =

	Valuta	Tečaj
USD	američki dolar	1,1094
JPY	japanski jen	120,44
DKK	danska kruna	7,4722
GBP	funta sterlinga	0,84453
SEK	švedska kruna	10,5183
CHF	švicarski franak	1,0968
ISK	islandska kruna	134,60
NOK	norveška kruna	10,1235
BGN	bugarski lev	1,9558
CZK	češka kruna	25,533
HUF	mađarska forinta	330,19
PLN	poljski zlot	4,2772
RON	rumunjski novi leu	4,7800
TRY	turska lira	6,3893
AUD	australski dolar	1,6190
CAD	kanadski dolar	1,4618
HKD	hongkonški dolar	8,6852
NZD	novozelandski dolar	1,6886
SGD	singapurski dolar	1,5084
KRW	južnokorejski von	1 317,31
ZAR	južnoafrički rand	16,2232
CNY	kineski renminbi-juan	7,7993
HRK	hrvatska kuna	7,4390
IDR	indonezijska rupija	15 554,41
MYR	malezijski ringit	4,6145
PHP	filipinski pezo	56,348
RUB	ruski rubalj	70,7441
THB	tajlandski baht	33,645
BRL	brazilski real	4,6402
MXN	meksički pezo	21,4658
INR	indijska rupija	79,0435

---

(1)  Izvor: referentna tečajna lista koju objavljuje ESB.

Prethodna prijava koncentracije

Predmet: M.9559 – Telefónica/Prosegur/Prosegur Alarmas España

Predmet primjeren za primjenu pojednostavnjenog postupka

(Tekst značajan za EGP)

(2019/C 412/06)

---

(1)  SL L 24, 29.1.2004., str. 1. („Uredba o koncentracijama”).

(2)  SL C 366, 14.12.2013., str. 5.

Prethodna prijava koncentracije

(Predmet M.9653 – Pon Tyre Group/Gilde Fund V/Gundlach Automotive Corporation)

Predmet primjeren za primjenu pojednostavnjenog postupka

(Tekst značajan za EGP)

(2019/C 412/07)

---

(1)  SL L 24, 29.1.2004., str. 1. („Uredba o koncentracijama”).

(2)  SL C 366, 14.12.2013., str. 5.

Prethodna prijava koncentracije

(Predmet M.9586 – SEGRO/PSPIB/7R Projekt 5)

Predmet primjeren za primjenu pojednostavnjenog postupka

(Tekst značajan za EGP)

(2019/C 412/08)

---

(1)  SL L 24, 29.1.2004., str. 1. („Uredba o koncentracijama”).

(2)  SL C 366, 14.12.2013., str. 5.

Objava obavijesti o odobrenju standardne izmjene specifikacije proizvoda za naziv u sektoru vina iz članka 17. stavaka 2. i 3. Delegirane uredbe Komisije (EU) 2019/33

(2019/C 412/09)

Ova se obavijest objavljuje u skladu s člankom 17. stavkom 5. Delegirane uredbe Komisije (EU) 2019/33 (1).

OBAVIJEST O ODOBRENJU STANDARDNE IZMJENE

„Prosecco”

PDO-IT-A0516-AM06

Datum obavijesti: 3.9.2019.

OPIS I RAZLOZI ODOBRENE IZMJENE

1.   Podnaslov „Svojstva pri konzumaciji”

Opis: „brut nature” i „extra brut” dodaju se kao nove verzije uz postojeće verzije „brut”, „extra dry”, „dry” i „demi sec” u kategoriji pjenušavog vina.

Razlozi: tom izmjenom omogućuje se upotreba pojmova „brut nature” i „extra brut” za pjenušava vina koja se tradicionalno proizvode tako da neprevreli šećer bude u granicama dopuštenima postojećim zakonodavstvom te da se potrošačima pruži više informacija o specifičnosti proizvoda te njegovim organoleptičkim svojstvima pri konzumaciji: od „brut nature” do „demi-sec”.

Izmjena se odnosi na članke 5. i 6. specifikacije proizvoda i odjeljak 1.4. („Opis vina”) jedinstvenog dokumenta.

2.   Podnaslov „Pakiranje”

Opis: moraju se upotrebljavati čepovi koji sadržavaju najmanje 51 % (masenog udjela) pluta, a dio čepa koji dolazi u dodir s vinom ne smije imati sadržaj pluta manji od 51 %.

Razlozi: tom se izmjenom želi poboljšati ugled pjenušavih vina ZOI-ja „Prosecco”. Upotrebom čepova s najmanjim masenim udjelom pluta od 51 % (uključujući dio koji dolazi u dodir s vinom) te najviše 49 % drugih materijala dopuštenih postojećim zakonodavstvom nastoji se zaštititi ugled i tradicija tih proizvoda, a istodobno zajamčiti bolje očuvanje svojstava pjenušavog vina.

Izmjena se odnosi na članak 8. specifikacije proizvoda i njome se ne mijenja jedinstveni dokument.

JEDINSTVENI DOKUMENT

1.   Naziv proizvoda

„Prosecco”

2.   Vrsta oznake zemljopisnog podrijetla

ZOI – Zaštićena oznaka izvornosti

3.   Kategorije proizvoda od vinove loze

1.

Vino

4.	Pjenušavo vino

5.	Kvalitetno pjenušavo vino

6.	Kvalitetno aromatično pjenušavo vino

8.	Biser vino

4.   Opis vina

„Prosecco” – vino

Boja: slamnatožuta

Miris: profinjen, prepoznatljiv, tipičan za grožđe od kojeg se proizvodi

Okus: suh do umjereno sladak, svjež i prepoznatljiv

Najmanja ukupna alkoholna jakost izražena volumenom: 10,5 %

Najmanja količina suhog ekstrakta bez šećera: 14 g/l

Svi analitički parametri koji nisu navedeni u tablici u nastavku u skladu su s ograničenjima utvrđenima nacionalnim zakonodavstvom i zakonodavstvom EU-a.

Opća analitička svojstva
Najveća ukupna alkoholna jakost (u % volumnog udjela)
Najmanja stvarna alkoholna jakost (u % volumnog udjela)
Najmanji ukupni sadržaj kiselosti	4,5 grama po litri, izraženo kao vinska kiselina
Najveći sadržaj hlapljivih kiselina (u miliekvivalentima po litri)
Najveći ukupni sadržaj sumporova dioksida (u miligramima po litri)

„Prosecco” – pjenušavo vino, kvalitetno pjenušavo vino i kvalitetno aromatično pjenušavo vino

Boja: slamnatožuta različitog intenziteta, sjajna, s dugotrajnom pjenom

Miris: profinjen, prepoznatljiv, tipičan za grožđe od kojeg se proizvodi

Okus: od „brut nature” do „demi-sec”, svjež i prepoznatljiv

Najmanja ukupna alkoholna jakost izražena volumenom: 11 %

Najmanja količina suhog ekstrakta bez šećera: 14 g/l

Svi analitički parametri koji nisu navedeni u tablici u nastavku u skladu su s ograničenjima utvrđenima nacionalnim zakonodavstvom i zakonodavstvom EU-a.

Opća analitička svojstva
Najveća ukupna alkoholna jakost (u % volumnog udjela)
Najmanja stvarna alkoholna jakost (u % volumnog udjela)
Najmanji ukupni sadržaj kiselosti	4,5 grama po litri, izraženo kao vinska kiselina
Najveći sadržaj hlapljivih kiselina (u miliekvivalentima po litri)
Najveći ukupni sadržaj sumporova dioksida (u miligramima po litri)

„Prosecco” – biser vino

Boja: slamnatožuta različitog intenziteta, sjajna, s vidljivim stvaranjem mjehurića

Miris: profinjen, prepoznatljiv, tipičan za grožđe od kojeg se proizvodi

Okus: suh do umjereno sladak, svjež i prepoznatljiv

Najmanja ukupna alkoholna jakost izražena volumenom: 10,5 %

Najmanja količina suhog ekstrakta bez šećera: 14 g/l

Kad je riječ o biser vinima koja se tradicionalno proizvode fermentacijom u boci mogu se razlikovati organoleptička svojstva pri konzumaciji.

Boja: moguća zamagljenost

Miris: ugodan i prepoznatljiv, s mogućim notama hrskavog kruha i kvasca

Okus: suh, pjenušav, voćni s mogućim notama hrskavog kruha i kvasca.

Svi analitički parametri koji nisu navedeni u tablici u nastavku u skladu su s ograničenjima utvrđenima nacionalnim zakonodavstvom i zakonodavstvom EU-a.

Opća analitička svojstva
Najveća ukupna alkoholna jakost (u % volumnog udjela)
Najmanja stvarna alkoholna jakost (u % volumnog udjela)
Najmanji ukupni sadržaj kiselosti	4 grama po litri, izraženo kao vinska kiselina
Najveći sadržaj hlapljivih kiselina (u miliekvivalentima po litri)
Najveći ukupni sadržaj sumporova dioksida (u miligramima po litri)

5.   Postupci proizvodnje vina

a.   Osnovni enološki postupci

Enološki postupak koji uključuje dio proizvoda koji je namijenjen za proizvodnju pjenušavog vina ili kvalitetnog pjenušavog vina

Poseban enološki postupak

Kao dio proizvoda koji je namijenjen za proizvodnju pjenušavog vina ili kvalitetnog pjenušavog vina dopušteno je dodavati proizvode dobivene od sorti grožđa Chardonnay, Pinot Bianco, Pinot Grigio i Pinot Nero (bijelo vino), same ili u kombinaciji jednih s drugima, do najviše 15 %, pod uvjetom da se grožđe sorte Glera koje se upotrebljava u proizvodnji vina uzgaja u vinogradima u kojima se uzgaja samo jedna sorta ili vinogradima u kojima je prisutnost grožđa drugih sorti osim onih dopuštenih u ovom postupku nije veća od 15 %.

b.   Najveći prinosi

„Prosecco”

18 000,0 kg grožđa po hektaru

„Prosecco”

135,0 hektolitara po hektaru

6.   Razgraničeno zemljopisno područje

Grožđe koje se upotrebljava za proizvodnju vina obuhvaćenog kontroliranom oznakom izvornosti „Prosecco” mora se proizvoditi na području pokrajina Belluno, Gorica, Padova, Pordenone, Treviso, Trst, Udine, Venecija i Vicenza.

7.   Glavne sorte vinove loze

Glera lunga (bijelo) – Serprino

Glera lunga (bijelo) – Glera

Glera (bijelo) – Serprino

8.   Opis povezanosti

ZOI „Prosecco” – sve kategorije vina

Prirodni čimbenici koji su relevantni za povezanost

Područje vina oznake „Prosecco” nalazi se na sjeveroistoku Italije i odlikuje se ravnim krajolikom s nekoliko brežuljkastih područja. U regijama Veneto i Furlanija prevladavaju blagi klimatski uvjeti. Alpe na sjeveru pružaju zaštitu od hladnih sjevernih vjetrova, a Jadransko more na jugu glavna je ruta za jugo, što omogućuje dostatnu količinu padalina, posebno tijekom ljetnih mjeseci, ublažavajući temperature i pružajući potrebnu količinu vode vinovoj lozi u fazama rasta pupova i grozdova.

Krajem ljeta, kad je sve manje sunčanih sati i kada prevladava suha bura koja puše s istoka, dolazi do velikih razlika u između dnevnih i noćnih temperatura, a grožđe, koje je u konačnoj fazi zrenja, obiluje aromatičnim tvarima.

Područje proizvodnje bogato je mineralima i elementima u tragovima. Tlo je uglavnom aluvijalno, većinom glinasto-muljevite teksture i sa znatnom količinom skeletnog tla nastalog erozijom dolomitnih stijena i riječnih naplavina, što omogućuje dobru odvodnju.

Povijesni i ljudski čimbenici

Najraniji dokumenti u kojima se spominje vino „Prosecco” datiraju čak iz 600. pr. Kr. Opisuje se blago bijelo vino koje potječe iz krša u okolici Trsta, a posebno iz područja na kojem se proizvodi „Prosecco”.

Proizvodnja tog vina kasnije se premjestila i uglavnom se razvijala u brdovitoj regiji Veneta i Furlanije.

„Prosecco” svoj uspjeh prije svega duguje činjenici da su od početka 1900-tih nadalje vješti proizvođači razvili najbolje tehnike oblikovanja vinove loze za iznimno snažnu sortu Glera kako bi se smanjilo opterećenje za svaku biljku te osiguralo pravilno dozrijevanje grožđa i očuvanje njegova aromatičnog potencijala. Osmislili su i najbolje tehnike za proizvodnju vina koje se temelje na prirodnoj sekundarnoj fermentaciji, najprije u bocama, a u posljednje vrijeme u spremnicima od nehrđajućeg čelika.

U prošlom stoljeću na području proizvodnje uspostavljena je mreža vrlo vještih tehničko-znanstvenih stručnjaka s ciljem usavršavanja metode proizvodnje i prerade vina „Prosecco”. To je omogućilo naglašavanje značajki koje to vino čine prepoznatljivim i cijenjenim među domaćim i međunarodnim potrošačima. Glavni čimbenik bila je sposobnost proizvođača da eksperimentiraju i poboljšaju tehnologiju proizvodnje i naknadne fermentacije vina „Prosecco”, zahvaljujući kojoj proizvođači mogu očuvati aromu grožđa u aromatskom profilu tog vina.

Uzročno-posljedična veza zemljopisnog okruženja i posebnih svojstava proizvodâ

Blaga klima koja ljeti donosi kišu i vruće jugo, razlog je zbog kojeg loza pravilno dozrijeva tijekom sezone rasta.

Varijacije između dnevnih i noćnih temperatura i suha bura tijekom konačne faze dozrijevanja grožđa potiču očuvanje „kiselih” tvari i proizvodnju znatne količine aromatskih prekursora koji definiraju cvjetne i voćne note tipične za vino „Prosecco”.

Aluvijalna tla imaju glinasto-muljevitu teksturu i prilično su plodna. Time se postižu izvrsni prinosi u kvantitativnom smislu, potiču umjerene razine akumuliranja šećera te pružaju minerali i elementi u tragovima potrebni da bi grožđe imalo dobro uravnotežen kemijski i organoleptički sastav. To pak omogućuje dobivanje osnovnog vina za biser vina i pjenušava vina s umjerenim sadržajem alkohola te svježim, suhim i voćnim organoleptičkim profilom i prepoznatljivim okusom vina „Prosecco”.

Dobivena vrsta grožđa, a posebno sorta Glera, obično ima umjereno akumuliranje šećera i optimalan sadržaj kiselih i aromatičnih komponenti (zrelost). Tako se dobiva ugodno aromatično osnovno vino niskog sadržaja alkohola, od kojeg se zatim može proizvesti „Prosecco”.

Pjenušave i biser verzije vina „Prosecco” obično su suhe, a organoleptički profil čine svijetla slamnatožuta boja i dobra uravnoteženost sitnih mjehurića i dugotrajne pjene.

Miris vina fin je i profinjen, s prepoznatljivim cvjetnim (bijelo cvijeće) i voćnim (jabuka, kruška, egzotično voće i agrumi) notama. Okus je svjež, nježan i živahan zahvaljujući dobro uravnoteženim slatkim i kiselim komponentama te izraženim okusnim notama.

Kako bi se dodatno naglasila svojstva tog vina u pjenušavoj varijanti, primjenjuje se Charmatova metoda za prirodnu ponovnu fermentaciju temeljnog vina u velikim kontejnerima ili spremnicima, gdje „Prosecco” dobiva svježinu koja ga čini živahnim.

Ta metoda vinu „Prosecco” omogućuje da postigne pun aromatični potencijal, kao i ugodan svjež i prepoznatljiv okus koji ga čine tako poželjnim i cijenjenim među potrošačima u Italiji i ostatku svijeta.

Vrijedna je spomena i ograničena proizvodnja mirnog vina „Prosecco” koje ima sličan organoleptički profil prethodno navedenima, ali i izražene voćne arome i puniji, bogatiji okus.

Potrošači u Italiji i ostatku svijeta prepoznaju vina ZOI-ja „Prosecco” kao takva.

9.   Osnovni dodatni uvjeti (pakiranje, označivanje, ostali zahtjevi)

ZOI „Prosecco”

Pravni okvir:

zakonodavstvo EU-a

Vrsta dodatnog uvjeta:

odstupanje od proizvodnje na razgraničenom zemljopisnom području

Opis uvjeta:

odstupajući od članka 5. stavka 1. točke (a) Delegirane uredbe Komisije (EU) 2019/33, radnje u okviru kojih se proizvode sve vrste vina mogu se obavljati i na upravnom području općina u pokrajini Verona koje se nalaze u neposrednoj blizini predmetnog razgraničenog područja proizvodnje, pod uvjetom da grožđe potječe iz vinograda u kojima su se 30. studenoga 2011. obavljale poljoprivredne aktivnosti. Osim toga, te se radnje mogu obavljati i u drugim pokrajinama u neposrednoj blizini razgraničenog područja proizvodnje ako je Ministarstvo dodijelilo pojedinačnu dozvolu.

Na temelju pojedinačnih dozvola koje dodjeljuje Ministarstvo i uzimajući u obzir tradicionalna mjesta proizvodnje, sekundarna fermentacija temeljnog vina za proizvodnju vina iz kategorija „biser vina” i „pjenušavog vina” može se obavljati i u neposrednoj blizini razgraničenog zemljopisnog područja u skladu s člankom 5. stavkom 2. Delegirane uredbe Komisije (EU) 2019/33.

ZOI „Prosecco” – Dodatna zemljopisna jedinica

Pravni okvir:

zakonodavstvo EU-a

Vrsta dodatnog uvjeta:

dodatne odredbe u pogledu označivanja

Opis uvjeta:

za oznaku „Prosecco” dopušteno je na etiketi navesti i upućivanje na „provincia di Treviso”, „Treviso”, „provincia di Trieste”, „Trieste”, „Pokrajina Trst” ili „Trst” ako predmetne serije sadržavaju isključivo grožđe ubrano u vinogradima iz tih pokrajina i ako se proizvod proizvodi i pakira u istoj pokrajini u kojoj se uzgaja grožđe, kako je utvrđeno u članku 55. Delegirane uredbe Komisije (EU) 2019/33 i članku 120. stavku 1. točki (g) Uredbe (EU) br. 1308/2013.

ZOI „Prosecco”

Pravni okvir:

zakonodavstvo EU-a

Vrsta dodatnog uvjeta:

punjenje u boce unutar razgraničenog zemljopisnog područja

Opis uvjeta:

odredbe o punjenju u boce na razgraničenom području utvrđene su u skladu sa zakonodavstvom EU-a (članak 4. stavak 2. Uredbe (EU) br. 607/2009). U skladu s prethodno navedenim zakonodavstvom punjenje u boce mora se obavljati na razgraničenom zemljopisnom području kako bi se sačuvala kvaliteta i ugled vina „Prosecco” te kako bi se zajamčilo njegova izvornost i učinkovitost relevantnih provjera. Posebna svojstva i kvalitete vina „Prosecco”, povezani sa zemljopisnim područjem podrijetla i ugledom oznake, bolje su zajamčeni ako se vino puni u boce na području proizvodnje jer su primjena i poštovanje svih tehničkih pravila u pogledu prijevoza i punjenja povjereni subjektima iz regije koji raspolažu potrebnim znanjem i umijećem te koji žele očuvati stečeni ugled. Povrh toga, tim uvjetom osigurava se da proizvođači vina podliježu djelotvornom sustavu kontrole punjenja u boce od strane nadležnih tijela jer se izbjegavaju svi potencijalni rizici zbog prijevoza proizvoda izvan područja proizvodnje radi punjenja u boce. Ta odredba stoga ide u korist samih proizvođača vina koji imaju na umu očuvanje kvalitete i ugleda oznake izvornosti, za koje su odgovorni.

Poveznica na specifikaciju proizvoda

https://www.politicheagricole.it/flex/cm/pages/ServeBLOB.php/L/IT/IDPagina/14390

---

(1)  SL L 9, 11.1.2019., str. 2.