14.11.2019

Službeni list Europske unije

C 386/2

EU-ov popis nekooperativnih jurisdikcija u porezne svrhe – Izvješće Skupine za Kodeks o postupanju (oporezivanje poslovanja) u kojem se predlažu izmjene prilogâ zaključcima Vijeća od 12. ožujka 2019., uključujući uklanjanje jedne jurisdikcije s popisa

(2019/C 386/02)

Prilozi I. i II. Zaključcima Vijeća od 12. ožujka 2019. o revidiranom EU-ovu popisu nekooperativnih jurisdikcija u porezne svrhe (1), kako su izmijenjeni 22. svibnja 2019. (2), 21. lipnja 2019. (3) i 17. listopada 2019. (4), zamjenjuju se sljedećim novim prilozima I. i II. te počinju proizvoditi učinke od dana objave u Službenom listu Europske unije:

„PRILOG I.

EU-ov popis nekooperativnih jurisdikcija u porezne svrhe

1. Američka Samoa

Američka Samoa ne primjenjuje nikakav oblik automatske razmjene financijskih informacija, nije potpisala niti ratificirala, među ostalim putem jurisdikcije o kojoj ovisi, Multilateralnu konvenciju OECD-a o uzajamnoj administrativnoj pomoći, kako je izmijenjena, nije se obvezala primjenjivati minimalne standarde za borbu protiv BEPS-a te se nije obvezala na rješavanje tih pitanja.

2. Fidži

Fidži još nije izmijenio ni ukinuo svoje štetne povlaštene porezne režime.

I dalje će se pratiti preuzeta obveza Fidžija u pogledu usklađenosti s kriterijima 1.2., 1.3. i 3.1. do kraja 2019.

3. Guam

Guam ne primjenjuje nikakav oblik automatske razmjene financijskih informacija, nije potpisao niti ratificirao, među ostalim putem jurisdikcije o kojoj ovisi, Multilateralnu konvenciju OECD-a o uzajamnoj administrativnoj pomoći, kako je izmijenjena, nije se obvezao primjenjivati minimalne standarde za borbu protiv BEPS-a te se nije obvezao na rješavanje tih pitanja.

4. Oman

Oman ne primjenjuje nikakav oblik automatske razmjene financijskih informacija, nije potpisao niti ratificirao Multilateralnu konvenciju OECD-a o uzajamnoj administrativnoj pomoći, kako je izmijenjena, te još nije riješio ta pitanja.

5. Samoa

Samoa ima štetan povlašteni porezni režim i nije se obvezala na rješavanje tog pitanja.

Nadalje, Samoa je preuzela obvezu o usklađivanju s kriterijem 3.1. do kraja 2018., ali nije riješila to pitanje.

6. Trinidad i Tobago

Trinidad i Tobago ima ocjenu „neusklađen” od Svjetskog foruma o transparentnosti i razmjeni informacija u porezne svrhe u pogledu razmjene informacija na zahtjev.

Pratit će se preuzeta obveza Trinidada i Tobaga u pogledu usklađenosti s kriterijima 1.1., 1.2., 1.3. i 2.1. do kraja 2019.

7. Američki Djevičanski Otoci

Američki Djevičanski Otoci ne primjenjuju nikakav oblik automatske razmjene financijskih informacija, nisu potpisali niti ratificirali, među ostalim putem jurisdikcije o kojoj ovise, Multilateralnu konvenciju OECD-a o uzajamnoj administrativnoj pomoći, kako je izmijenjena, imaju štetne povlaštene porezne režime, nisu se obvezali primjenjivati minimalne standarde za borbu protiv BEPS-a te se nisu obvezali na rješavanje tih pitanja.

8. Vanuatu

Vanuatu pogoduje offshore strukturama i aranžmanima čiji je cilj privlačenje dobiti bez stvarnoga gospodarskog sadržaja te još nije riješio to pitanje.

„PRILOG II.

Trenutačno stanje u pogledu suradnje s EU-om s obzirom na obveze preuzete s ciljem provedbe načelâ dobrog poreznog upravljanja

1. Transparentnost

1.1. Obveza provedbe automatske razmjene informacija, bilo potpisivanjem Multilateralnog sporazuma između nadležnih tijela, bilo putem bilateralnih sporazuma

Sljedeće jurisdikcije obvezale su se provesti automatsku razmjenu informacija do kraja 2019.:

Palau i Turska

1.2. Članstvo u Svjetskom formu o transparentnosti i razmjeni informacija u porezne svrhe („Svjetski forum”) i zadovoljavajuća ocjena u pogledu razmjene informacija na zahtjev

Sljedeće jurisdikcije koje su se obvezale imati prolaznu ocjenu do kraja 2018. očekuju dopunsko preispitivanje koje provodi Svjetski forum:

Angvila, Curaçao i Maršalovi Otoci

Sljedeće jurisdikcije obvezale su se postati članice Svjetskog foruma i/ili dobiti prolaznu ocjenu do kraja 2019.:

Jordan, Palau, Turska i Vijetnam

1.3. Potpisivanje i ratifikacija Multilateralne konvencije OECD-a o uzajamnoj administrativnoj pomoći ili mreža sporazuma koji obuhvaćaju sve države članice EU-a

Sljedeće jurisdikcije obvezale su se potpisati i ratificirati Multilateralnu konvenciju OECD-a o uzajamnoj administrativnoj pomoći ili uspostaviti mrežu sporazuma koji obuhvaćaju sve države članice EU-a do kraja 2019.:

Armenija, Bosna i Hercegovina, Bocvana, Crna Gora, Esvatini, Jordan, Kabo Verde, Maldivi, Mongolija, Namibija, Palau, Tajland i Vijetnam

2. Pravedno oporezivanje

2.1. Postojanje štetnih poreznih režima

Sljedećoj jurisdikciji koja se obvezala do kraja 2018. izmijeniti ili ukinuti svoje štetne porezne režime koji obuhvaćaju aktivnosti proizvodnje i slične aktivnosti koje nisu izrazito mobilne te je u 2018. pokazala konkretan napredak u pokretanju tih reformi, omogućeno je da prilagodi svoje zakonodavstvo do kraja 2019.:

Maroko

Sljedećim jurisdikcijama koje su se obvezale do kraja 2018. izmijeniti ili ukinuti svoje štetne porezne režime, ali su bile u tome spriječene zbog istinskih institucijskih ili ustavnih pitanja unatoč konkretnom napretku u 2018., omogućeno je da prilagode svoje zakonodavstvo do kraja 2019.:

Cookovi Otoci i Maldivi.

Sljedeće jurisdikcije obvezale su se izmijeniti ili ukinuti štetne porezne režime do kraja 2019.:

Antigva i Barbuda, Australija, Belize, Curaçao, Maroko, Namibija, Sveti Kristofor i Nevis, Sveta Lucija i Sejšeli

Sljedeća jurisdikcija obvezala se izmijeniti ili ukinuti štetni porezni režim do kraja 2020.:

Jordan

2.2. Postojanje poreznih režima koji pogoduju offshore strukturama kojima se privlači dobit bez stvarne gospodarske aktivnosti

Sljedećim jurisdikcijama koje su se obvezale pristupiti rješavanju razlogâ za zabrinutost u vezi s gospodarskim sadržajem u području zajedničkih investicijskih fondova, koje su sa Skupinom sudjelovale u pozitivnom dijalogu i koje su ostale kooperativne, odobreno je da do kraja 2019. prilagode svoje zakonodavstvo:

Bahami, Bermuda, Britanski Djevičanski Otoci i Kajmanski Otoci

Sljedeća jurisdikcija obvezala se do kraja 2019. ukloniti razloge za zabrinutost povezane s gospodarskim sadržajem:

Barbados

3. Mjere protiv smanjenja porezne osnovice i premještanja dobiti (BEPS)

3.1. Članstvo u Uključivom okviru za borbu protiv BEPS-a ili obveza provedbe minimalnih standarda OECD-a protiv BEPS-a

Sljedeće jurisdikcije obvezale su se postati članice Uključivog okvira za borbu protiv BEPS-a ili provesti minimalne standarde OECD-a protiv BEPS-a do kraja 2019.:

Jordan i Crna Gora

Sljedeće jurisdikcije obvezale su se postati članice Uključivog okvira za borbu protiv BEPS-a ili provesti minimalne standarde OECD-a protiv BEPS-a ako i kada takvo obvezivanje postane relevantno:

Nauru, Niue i Palau.

”

(1) SL C 114, 26.3.2019., str. 2.

(2) SL C 176, 22.5.2019., str. 2.

(3) SL C 210, 21.6.2019., str. 8.

(4) SL C 351, 17.10.2019., str. 7.

14.11.2019

Službeni list Europske unije

C 386/6

Obavijest Komisije

Smjernice za izvoz, ponovni izvoz, uvoz i trgovinu rogovima nosoroga unutar Unije

(2019/C 386/04)

1. Osnovne informacije o očuvanju nosoroga te prijetnjama koje proizlaze iz krivolova i nezakonite trgovine

Sve vrste nosoroga uvrštene su u Dodatak I. CITES-u, osim populacija južnog bijelog nosoroga (Ceratotherium simum simum) iz Južne Afrike i Esvatinija, koje su navedene u Dodatku II.

Krivolov nosoroga u Africi povećavao se tijekom šest uzastopnih godina od 2009. do 2015. i dosegnuo vrhunac od skoro 3,7 nosoroga dnevno 2015., s tim da je rast bio usporen od 2013. do 2015. (1) Iako se zabilježena stopa krivolova smanjuje od 2015., i dalje je visoka: 2017. su nezakonito bila usmrćena više od tri nosoroga dnevno (točnije 3,1). Čini se da se smanjenje krivolova od 2015. nastavilo i 2018. budući da je u prvih osam do devet mjeseci te godine u mnogim državama rasprostranjenja zabilježeno malo ili manje krivolova (2). Prethodno povećanje populacija bijelih i crnih nosoroga (Ceratotherium simum i Diceros bicornis) koje je rezultat strogih mjera očuvanja diljem država rasprostranjenja u posljednjim desetljećima, osobito u Južnoj Africi, danas je ugroženo krivolovom nosoroga i trgovinom rogovima.

Osim toga, osobe koje se bave organiziranim kriminalom djeluju u čitavom EU-u nabavljajući rogove nosoroga i trgujući njima. Iako nosoroge i proizvode dobivene od njih nije dopušteno unositi u EU u komercijalne svrhe, unošenje u EU može se odobriti pod određenim uvjetima, primjerice kad je riječ o lovačkim trofejima (3). Ti se lovački trofeji smatraju osobnom ili kućnom imovinom na temelju članka 57. Uredbe Komisije (EZ) br. 865/2006 (4). Ne mogu se prodati ni na ikoji drugi način upotrijebiti u komercijalne svrhe i moraju ostati u vlasništvu lovca nakon uvoza. Posljednjih su godina odredbe o trgovini lovačkim trofejima od nosoroga zloupotrebljavale mreže koje su plaćale lovcima odlazak u safari lov na nosoroge, primjerice u Južnu Afriku. Kako su pokazale istrage u određenim državama članicama i trećim zemljama, tu praksu angažiranja „lažnih lovaca”, pa čak i „lovaca u dobroj vjeri”, uvelike iskorištavaju kriminalne mreže koje djeluju u EU-u. Nakon što se trofeji uvezu, te mreže preuzimaju rogove i krijumčare ih u Aziju.

Prije nego što je u veljači 2011. donesena prva verzija ovih smjernica, niz je država članica uočio porast trgovine unutar EU-a i ponovnog izvoza rogova nosoroga prijavljenih kao „antikviteti” ili „obrađeni primjerci”. U mnogim su slučajevima istrage pokazale da motiv kupaca nije imao puno veze s umjetničkim karakterom predmeta. Na to ukazuje to što su cijene takvih proizvoda uglavnom bile povezane s njihovom težinom, a ne s njihovom umjetničkom vrijednošću.

Dvije su države članice 2010. donijele strogo tumačenje zakonodavstva Unije o ponovnom izvozu proizvoda od nosoroga. Druge države članice potom su primile zahtjeve za ponovni izvoz ili upite o tome kako će postupati s takvim zahtjevima. To upućuje na zaključak da su neki trgovci nastojali izbjeći ta dva sustava pravila i pronaći druge načine za ponovni izvoz predmeta iz EU-a.

Druga stvar koja ukazuje na to da prijetnje i dalje postoje jest to što je, unatoč tome što se broj krađa rogova nosoroga u muzejima, aukcijskim kućama, antikvarijatima i radnjama za prepariranje u zadnje vrijeme znatno smanjio, u ožujku 2017. prvi put nosorog ubijen zbog svojih rogova u europskom zoološkom vrtu (5).

Utemeljeno se pretpostavlja da bi ponovni izvoz rogova nosoroga iz EU-a mogao potaknuti potražnju za rogovima nosoroga u Aziji, ponajprije za upotrebu u medicini, te održati visoke cijene ili ih čak dodatno povećati. Čini se da u mnogim državama članicama neki trgovci koordinirano pokušavaju nabaviti rogove nosoroga da bi ih potom (ponovno) izvezli u Aziju. Velika potražnja za visokovrijednim proizvodima predstavlja i unosno tržište koje je vrlo privlačno krivolovcima, čime se potiču nezakonita trgovina i kriminalne aktivnosti. Time se dodatno ugrožava očuvanje preostalih populacija nosoroga.

2. Svrha i status ovog dokumenta

Regulatorni okvir Unije koji se odnosi na trgovinu divljom faunom i florom potrebno je tumačiti s obzirom na njegove ciljeve i načelo opreznosti te uzimajući u obzir saznanja o najnovijem razvoju događaja. Države članice moraju nastaviti primjenjivati zakonodavstvo EU-a o trgovini divljom faunom i florom na način kojim se štiti vrsta i jamči njezino očuvanje

Smjernice su potrebne kako bi se osiguralo da sve države članice imaju zajednički pristup izvozu i ponovnom izvozu rogova nosoroga (odjeljak 3.a), trgovini rogovima nosoroga unutar EU-a (odjeljak 3.b), uvozu proizvoda od nosoroga koji su prijavljeni kao „lovački trofeji” u EU (odjeljak 4.) te drugom uvozu obrađenih i neobrađenih primjeraka rogova nosoroga za osobnu nekomercijalnu upotrebu u EU (odjeljak 5.).

Ove su smjernice izradile službe Komisije, a nacrt je prihvatio Odbor za trgovinu divljom faunom i florom, osnovan na temelju članka 18. Uredbe Vijeća (EZ) br. 338/97 (6) („osnovna uredba”), a time i nadležna tijela država članica.

Smjernicama se nastoji pomoći nacionalnim tijelima pri primjeni Uredbe (EZ) br. 338/97. One nisu pravno obvezujuće; njihova je isključiva svrha pružiti informacije o određenim aspektima Uredbe (EU) br. 338/97 i Uredbe (EZ) br. 865/2006 i o mjerama koje se smatraju najboljom praksom. Njima se ne zamjenjuju, ne nadopunjuju niti mijenjaju odredbe primjenjivog prava Unije. Dokument ne bi trebalo razmatrati odvojeno; mora se upotrebljavati u vezi sa zakonodavstvom, uključujući drugo relevantno zakonodavstvo o uvozu proizvoda životinjskog podrijetla, a ne kao „samostalna” referentna točka. Za tumačenje prava Unije na pravno obvezujući način nadležan je samo Sud Europske unije.

Službe Komisije izdat će ove smjernice u elektroničkom obliku, a mogu ih izdati i države članice. Unijin Odbor za trgovinu divljom faunom i florom pravodobno će ih preispitati.

3. Smjernice za tumačenje pravila EU-a o izvozu, ponovnom izvozu i trgovini rogovima nosoroga unutar EU-a

Pravni akti Unije moraju se tumačiti u skladu s njihovim ciljevima. Člankom 1. Uredbe Vijeća (EZ) br. 338/97 utvrđuje se da je cilj te uredbe „zaštititi vrste divlje faune i flore te osigurati njihovo očuvanje uređenjem trgovine u tom području”. Odredbe Uredbe moraju se stoga tumačiti u skladu s tim ciljem.

Osim toga, člankom 191. stavkom 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije propisuje se da se politika u području okoliša temelji na načelu opreznosti. To znači da, ako bi mjera ili politika mogla dovesti do ozbiljne ili nepopravljive štete za javnost ili za okoliš, nedostatak potpune znanstvene sigurnosti ne bi trebalo uzimati kao razlog za odgodu troškovno učinkovitih mjera za sprječavanje takve štete. Tim se načelom želi osigurati viša razina zaštite okoliša preventivnim donošenjem odluka u slučaju takvih rizika.

U skladu s ustaljenom sudskom praksom Suda Europske unije načelo opreznosti primjenjuje se, među ostalim, pri tumačenju i primjeni pravne stečevine Unije u području okoliša te stoga i na tumačenje i primjenu osnovne uredbe. Države članice trebale bi primjenjivati načelo opreznosti pri ostvarivanju svojeg diskrecijskog prava na temelju osnovne uredbe. (7)

a) Zahtjevi za dozvole ili potvrde u skladu s člankom 5. Uredbe (EZ) br. 338/97 (izvoz i ponovni izvoz)

U skladu s člankom 5. stavkom 2. točkom (d) osnovne uredbe, pri ocjenjivanju zahtjeva za izvoz i ponovni izvoz rogova nosoroga upravna tijela država članica moraju se „uvjeriti, nakon savjetovanja s nadležnim znanstvenim tijelom, da ne postoje nikakvi drugi čimbenici koji se odnose na očuvanje vrsta, a koji bi bili protivni izdavanju izvozne dozvole” (istaknuti dio u kurzivu). Ta se odredba primjenjuje na zahtjeve za izdavanje izvoznih dozvola i – u skladu s člankom 5. stavkom 3. – potvrda o ponovnom izvozu primjeraka vrsta navedenih u Prilogu A odnosno Prilogu B. Taj se uvjet primjenjuje na sve primjerke rogova nosoroga, neovisno o tome smatraju li se „obrađenim primjercima” ili ne (8).

U sadašnjim okolnostima, a uzimajući u obzir načelo opreznosti, države članice trebale bi smatrati da doista postoje ozbiljni čimbenici koji se odnose na očuvanje vrsta nosoroga te da se zbog njih izvozne dozvole i potvrde o ponovnom izvozu ne bi smjele izdavati, osim ako se pokažu nedvojbeni znanstveni dokazi o protivnom.

Stoga se smatra opravdanim da države članice osiguraju da se, kao privremena mjera, ne izdaju izvozne dozvole ni potvrde o ponovnom izvozu rogova nosoroga, osim ako je upravnom tijelu pružen zadovoljavajući dokaz da će se dozvola ili potvrda upotrijebiti za legitimne svrhe, primjerice u sljedećim slučajevima:

i.	predmet je dio stvarne razmjene kulturnih ili umjetničkih dobara između uglednih ustanova (tj. muzeja);

ii.	predmet je priznato umjetničko djelo i upravno tijelo je uvjereno da zbog njegove vrijednosti sigurno neće biti upotrijebljen u druge svrhe;

iii.	predmet nije prodan i obiteljsko je nasljeđe koje se prenosi zbog preseljenja obitelji ili kao dio ostavštine; ili

iv.	predmet je dio znanstvenog projekta koji se provodi u dobroj vjeri.

U obzir bi trebalo uzeti i eventualne strože mjere trećih zemalja, koje mogu uključivati opću zabranu uvoza rogova nosoroga. U tom kontekstu, prije izdavanja potvrde o ponovnom uvozu ili izvozne dozvole u skladu s uvjetima navedenima u ovom odjeljku, predmetna država članica trebala bi o transakciji obavijestiti tijela CITES-a u zemlji odredišta te zatražiti od njih da potvrde da su suglasna s uvozom tog primjerka.

U svakom je slučaju potrebno provjeriti i evidentirati identitet izvoznika i uvoznika (npr. zadržavanjem preslika njihovih identifikacijskih isprava).

b) Zahtjevi za potvrde u skladu s člankom 8. stavkom 3. Uredbe (EZ) br. 338/97 (trgovina unutar EU-a)

Trgovina primjercima vrsta iz Priloga A unutar EU-a zabranjena je na temelju članka 8. stavka 1. osnovne uredbe. Izuzeće je predviđeno u članku 8. stavku 3. te uredbe, u kojem se državama članicama dopušta odstupanje od te zabrane ako su ispunjeni određeni uvjeti (navedeni u podstavcima od (a) do (h) (9). Upotreba riječi „može” u članku 8. stavku 3. (10) upućuje na to da države članice nisu općenito dužne dati potvrdu za trgovinu unutar EU-a čak i ako su ti uvjeti ispunjeni, osim ako je drukčije propisano pravom Unije. Drugim riječima, ne može se smatrati da se člankom 8. stavkom 3. podnositelju zahtjeva daje pravo na dobivanje potvrde za trgovinu unutar EU-a. Države članice mogu odbiti dati potvrdu ako je to primjereno radi zaštite vrste ili osiguravanja njezina očuvanja te ako se odbijanjem ne prekoračuje ono što je nužno za ostvarenje tog cilja. Stajalište je službi Komisije i Odbora Unije za trgovinu divljom faunom i florom da će to biti slučaj kada podnositelj zahtjeva nedvojbeno ne dokaže opravdanost i usklađenost transakcije s ciljevima osnovne uredbe.

Zbog okolnosti opisanih u prvom odjeljku ovog dokumenta, države članice, kao privremenu mjeru, u načelu ne bi trebale izdavati nikakve potvrde za trgovinu rogovima nosoroga unutar EU-a na temelju članka 8. stavka 3.

Ako se odredbama nacionalnog prava države članice njezinim tijelima ne dopušta da u skladu s prethodno navedenim preporukama odbiju zahtjev za izdavanje potvrde za trgovinu rogovima nosoroga unutar EU-a u komercijalne svrhe na temelju članka 8. stavka 3. i ako se primjercima trguje u nekomercijalne svrhe unutar EU-a (promjena vlasništva zbog donacije ili nasljeđivanja u korist privatnog ili javnog subjekta, primjerice muzeja), upravno tijelo za CITES države članice trebalo bi primijeniti pristup na temelju procjene rizika i osigurati najveći mogući nadzor pri obradi zahtjeva za izdavanje potvrda o trgovini unutar EU-a

Ako se izda potvrda za trgovinu unutar EU-a, u njoj bi predmet trebalo opisati dovoljno detaljno da se zajamči da se ona može upotrijebiti samo za predmetni primjerak te da se ne može prijevarom upotrijebiti za druge primjerke. Osim toga, ako im propisi to dopuštaju, države članice mogu uspoređivati, provjeravati i evidentirati identitet podnositelja zahtjeva i kupca (npr. zadržavanjem preslika njihovih identifikacijskih isprava).

Naposljetku, potvrde za trgovinu unutar EU-a trebalo bi izdavati samo za određenu transakciju, i to samo jednu, kako bi se osiguralo da potvrda vrijedi samo za imatelja navedenog u polju 1. potvrde. Ta se preporuka temelji na članku 11. stavku 3. drugom podstavku Uredbe (EZ) br. 865/2006, kojim se državama članicama dopušta „izdati potvrdu samo za određenu transakciju u slučajevima kad se smatra da postoje drugi faktori vezani uz očuvanje vrste koji se kose s izdavanjem potvrde za određenu vrstu.”

4. Smjernice za tumačenje pravila EU-a o uvozu „lovačkih trofeja” od nosoroga u EU u skladu s člankom 57. Uredbe (EZ) br. 865/2006

Kako bi riješila problem namjerne zlouporabe odredbi o trgovini lovačkim trofejima, CITES-ova radna skupina za borbu protiv kriminala povezanog s nosorozima preporučila je „provedbu zakonodavstva i kontrolu provedbe kako bi se spriječilo da se rogovi koji su dio zakonski stečenih trofeja ne upotrebljavaju u druge svrhe osim lovačkih trofeja te osiguralo da ti trofeji ostanu u posjedu vlasnika u svrhe navedene u CITES-ovoj izvoznoj dozvoli” (11).

U tom se kontekstu preporučuje da države članice prilikom obrade zahtjeva za uvoz lovačkih trofeja od primjeraka nosoroga:

i.	kao i uvijek, provjere jesu li znanstvena tijela utvrdila da će unošenje trofeja u EU štetno utjecati na očuvanje vrste – u tom slučaju nisu potrebne nikakve daljnje mjere i zahtjev se mora odbiti ako se ne predoči dokaz o neštetnosti;

ii.	obrate posebnu pozornost na lovačko iskustvo podnositelja zahtjeva;

iii.	obavijeste podnositelja zahtjeva da se uvoz u EU može odobriti samo za osobnu upotrebu i da ne postoji mogućnost da se vlasnicima lovačkih trofeja izda potvrda u komercijalne svrhe unutar Unije na temelju članka 8. stavka 3. točke (c);

iv.	ako je potrebno, obrate se upravnom tijelu za CITES zemlje izvoznice kako bi se osiguralo da je upoznato s planiranim lovom i predviđenim izvozom te da nema informacije zbog kojih se izvozna dozvola ne bi smjela izdati;

prilikom izdavanja uvozne dozvole (nakon što valjano provjere jesu li ispunjeni svi uvjeti u skladu s osnovnom uredbom i s njom povezanim uredbama Komisije) navedu u njoj sljedeću napomenu: „Ovaj se lovački trofej uvozi isključivo za osobnu upotrebu. Predmet ostaje imovina imatelja dozvole. Na zahtjev se mora predočiti nadležnim tijelima.”;

vi.

kada je to moguće u skladu s nacionalnim zakonodavstvom, provedu provjere na temelju procjene rizika kod osoba koje su nakon 2009. (12) uvezle lovačke trofeje od nosoroga kako bi provjerile jesu li ti trofeji još uvijek u njihovu posjedu. Rezultate tih provjera trebalo bi podijeliti s drugim državama članicama, Europskom komisijom i Tajništvom CITES-a.

Ako se utvrdi veći rizik da bi se lovački trofej kasnije mogao zloupotrijebiti za ilegalnu trgovinu, države članice mogu razmotriti izdavanje uvozne dozvole za lovački trofej pod uvjetom da on ne sadržava rog nosoroga (npr. tako da se on zamijeni replikom od umjetnog materijala).

5. Smjernice za tumačenje pravila EU-a o uvozu u EU obrađenih i neobrađenih primjeraka rogova nosoroga za druge vrste osobne nekomercijalne upotrebe

Države članice trebale bi obratiti posebnu pozornost u odnosu na sve zahtjeve za uvoz obrađenih i neobrađenih primjeraka rogova nosoroga za osobne svrhe ako pritom nije riječ o lovačkim trofejima. Smjernice znanstvenog tijela (13) trebalo bi uzeti u obzir pri procjeni toga kako tumačiti pravila koja se primjenjuju na uvoz primjeraka vrsta iz Priloga A te toga za koje se druge svrhe može smatrati da nisu štetne za očuvanje vrste.

(1) Emslie, R., Milliken, T. i Talukdar, B., African and Asian Rhinoceroses – Status, Conservation and Trade (Afrički i azijski nosorozi – stanje, zaštita i trgovina), 2016. Dostupno na https://rhinos.org/wp-content/uploads/2015/07/final-cop16-rhino-rpt.pdf.

(2) Nosorozi (Rhinocerotidae spp.) – Izvješće Stalnog odbora i Tajništva, CoP18 Doc. 83.1, dostupno na https://cites.org/sites/default/files/eng/cop/18/doc/E-CoP18-083-01.pdf.

(3) „Lovački trofej” definiran je u članku 1. točki (4.b) Uredbe Komisije (EZ) br. 865/2006.

(4) SL L 166, 19.6.2006., str. 1.

(5) https://www.bbc.com/news/world-europe-39194844

(6) SL L 61, 3.3.1997., str. 1.

(7) Za daljnja razmatranja o primjeni načela opreznosti vidjeti i Komunikaciju Komisije o načelu opreznosti od 2. veljače 2000., COM(2000) 1 – https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?uri=celex%3A52000DC0001.

(8) Vidjeti Obavijest Komisije – Smjernice za obrađene primjerke u okviru propisa EU-a o trgovini divljim vrstama, SL C 154, 17.5.2017., str. 15.–26. – https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?uri=uriserv:OJ.C_.2017.154.01.0015.01.HRV&toc=OJ:C:2017:154:TOC.

(9) Vidjeti točku 34. presude Suda europske unije u predmetu C-510/99: „Tom se odredbom dopuštaju, ali ne i zahtijevaju, izuzeća od zabrane koja se njome propisuje.”

(10) Članak 8. stavak 3. Uredbe Vijeća (EZ) 338/97 glasi: „U skladu sa zahtjevima ostalog zakonodavstva Zajednice o očuvanju divlje faune i flore, može se odobriti izuzeće od zabrana iz stavka 1. tako da upravno tijelo države članice u kojoj se nalaze primjerci izdaje potvrdu za svaki pojedini slučaj ako su ti primjerci […]”.

(11) Vidjeti http://cites.org/sites/default/files/notif/E-Notif-2014-006A.pdf.

(12) Kad je riječ o lovačkim trofejima od nosoroga uvezenima prije stupanja na snagu zahtjeva u pogledu uvozne dozvole, na zahtjev bi od zemalja izvoza trebalo biti moguće dobiti podatke o podnositeljima kojima je odobren zahtjev za uvoz tih trofeja.

(13) http://ec.europa.eu/environment/cites/pdf/srg/guidelines.pdf, str. 11. i 12.

Prilog

Relevantne odluke i preporuke CITES-a

Na Konferenciji stranaka CITES-a održanoj 2017. (COP17) izmijenjena je Rezolucija konferencije 9.14 (Rev. CoP17) (1) i sve su stranke pozvane da:

„[1.]

donesu i provode sveobuhvatno zakonodavstvo te kontroliraju provedbu, uključujući ograničenja unutarnje trgovine i kazne:

i.	namijenjene smanjenju nezakonite trgovine dijelovima nosoroga i njihovim derivatima, uključujući sve primjerke za koje se na temelju popratnog dokumenta, ambalaže, oznake ili etikete odnosno bilo kakvih drugih okolnosti čini da su dio nosoroga ili njegov derivat;

[…]

i)	razmotre uvođenje strožih nacionalnih mjera kako bi se regulirao ponovni izvoz proizvoda od rogova nosoroga iz bilo kojeg izvora.”

Na 17. Konferenciji stranaka CITES-a donesena je i odluka 17.133 (2) u skladu s kojom stranke trebaju:

„preispitati provedbu Rezolucije konferencije 9.14 (Rev. CoP17) o očuvanju afričkih i azijskih nosoroga i trgovini njima kao i strategije i predložene mjere koje je razvila CITES-ova radna skupina za borbu protiv kriminala povezanog s nosorozima iz Priloga Obavijesti stranaka br. 2014/006 od 23. siječnja 2014. kako bi se postigla dobra provedba Rezolucije te strategija i predloženih mjera i kako bi se povećala djelotvornost reakcije tijela za provedbu zakonodavstva na krivolov nosoroga i trgovinu rogovima nosoroga.”

U skladu sa strategijama i predloženim mjerama koje je razvila CITES-ova radna skupina za borbu protiv kriminala povezanog s nosorozima (3):

„1.

Sve bi stranke trebale: […]

k)	provoditi mjere za praćenje aktivnosti aukcijskih kuća, dražbovatelja te trgovina antikvitetima, po potrebi, kako bi se spriječila nezakonita trgovina rogovima nosoroga;

[…]

Sve zemlje koje su uključene u nezakonitu trgovinu rogovima nosoroga kao države rasprostranjenja, tranzita ili odredišta trebale bi:

provoditi zakonodavstvo i kontrolirati njegovu provedbu kako bi se spriječilo da se rogovi koji su dio zakonski stečenih trofeja ne upotrebljavaju u druge svrhe osim lovačkih trofeja te kako bi se osiguralo da ti trofeji ostanu u posjedu njihovih vlasnika u svrhe navedene u CITES-ovoj izvoznoj dozvoli.”

(1) Vidjeti https://www.cites.org/sites/default/files/document/E-Res-09-14-R17.pdf.

(2) Vidjeti https://cites.org/eng/dec/valid17/81850.

(3) Vidjeti http://cites.org/sites/default/files/notif/E-Notif-2014-006A.pdf.

14.11.2019

Službeni list Europske unije

C 386/12

OBAVIJEST KOMISIJE

Smjernice o primjeni izuzeća iz Direktive o procjeni utjecaja na okoliš (Direktiva 2011/92/EU Europskog parlamenta i Vijeća kako je izmijenjena Direktivom 2014/52/EU) – članak 1. stavak 3. i članak 2. stavci 4. i 5.

(2019/C 386/05)

Sadržaj

Stranica

Uvod

Obrana i odgovor na izvanredna stanja – članak 1. stavak 3. Direktive o procjeni utjecaja na okoliš

Iznimni slučajevi – članak 2. stavak 4. Direktive o procjeni utjecaja na okoliš

Odredbe Direktive

Prenošenje

Značenje iznimnih slučajeva

Ograničenja povjerljivosti

Ispunjavanje ciljeva Direktive

Razmatranje drugih oblika procjene i uključivanja javnosti

Obveza obavješćivanja Komisije

Zakonodavni akti – članak 2. stavak 5. Direktive o procjeni utjecaja na okoliš

Definiranje projekata usvojenih nacionalnim zakonodavnim aktom

Sudski nadzor za projekte usvojene nacionalnim zakonodavnim aktom

Sažetak glavnih točaka

1. Uvod

1.1.

U ovom dokumentu navode se ažurirane informacije o primjeni članka 1. stavka 3. i članka 2. stavaka 4. i 5. Direktive 2011/92/EU o procjeni učinaka određenih javnih i privatnih projekata na okoliš kako je izmijenjena Direktivom 2014/52/EU (Direktiva o procjeni utjecaja na okoliš). U tim člancima navode se izuzeća od Direktive o procjeni utjecaja na okoliš. Ove smjernice obuhvaćaju prethodni dokument Komisije „Pojašnjenje primjene članka 2. stavka 3. Direktive o procjeni utjecaja na okoliš” (Clarification of the application of Article 2(3) of the Environmental Impact Assessment Directive), koji se njima ažurira prema potrebi.

1.2.

U članku 1. stavku 3. Direktive o procjeni utjecaja na okoliš predviđene su mogućnosti izuzimanja iz njezina područja primjene projekata ili dijelova projekata čija je jedina svrha obrana ili odgovor na izvanredna stanja. Ako su uvjeti te odredbe ispunjeni, države članice ne moraju primjenjivati Direktivu.

1.3.

U skladu s člankom 2. stavkom 4. Direktive o procjeni utjecaja na okoliš države članice mogu, u iznimnim slučajevima i ako su ciljevi Direktive ispunjeni, izuzeti određene projekte od primjene odredbi Direktive ako bi primjena tih odredbi negativno utjecala na svrhu projekta. U Direktivi o procjeni utjecaja na okoliš utvrđeni su postupci koje države članice i Komisija moraju slijediti pri pozivanju na izuzeće od procjene utjecaja na okoliš na temelju članka 2. stavka 4. Međutim, u Direktivi se ne navodi kako bi trebalo tumačiti pojam „iznimni slučajevi”, a iskustvo pokazuje da se mogu javiti sumnje o tome kada se može legitimno pozvati na odredbe tog članka. Pri primjeni tog izuzeća moraju se ispuniti drugi uvjeti (ne dovodeći u pitanje članak 7. i uz nužnost ispunjavanja ciljeva Direktive).

1.4.

Člankom 2. stavkom 5. Direktive o procjeni utjecaja na okoliš predviđa se mogućnost izuzimanja projekta od odredbi o javnom savjetovanju ako se projekt usvaja posebnim aktom nacionalnog zakonodavstva. Kao i za izuzeća iz članka 2. stavka 4., pri primjeni tog izuzeća moraju se ispuniti drugi uvjeti (ne dovodeći u pitanje članak 7. i uz nužnost ispunjavanja ciljeva Direktive).

1.5.

Ovom obavijesti nastoji se pomoći nacionalnim tijelima u primjeni Direktive o procjeni utjecaja na okoliš. Za tumačenje prava EU-a na pravno obvezujući način nadležan je samo Sud Europske unije (dalje u tekstu „Sud”).

1.6.

Kako bi se mogle pozvati na ta izuzeća, države članice moraju u cijelosti prenijeti odgovarajuće odredbe Direktive u nacionalno pravo.

2. Obrana i odgovor na izvanredna stanja – članak 1. stavak 3. Direktive o procjeni utjecaja na okoliš

Članak 1. stavak 3. Direktive 2011/92/EU kako je izmijenjena Direktivom 2014/52/EU

Članak 1. stavak 3. – Države članice mogu odlučiti, na temelju pojedinačnog slučaja i ako je tako predviđeno nacionalnim pravom, da neće [primjenjivati] ovu Direktivu na projekte ili dijelove projekata čija je jedina svrha obrana ili na projekte čija je jedina svrha odgovor na izvanredna stanja, ako smatraju da bi takva primjena mogla imati negativan utjecaj na te svrhe.

* Podcrtanim tekstom označene su izmjene uvedene Direktivom 2014/52/EU.

2.1

Člankom 1. stavkom 3. Direktive državama članicama omogućuje se izuzimanje projekata ili dijelova projekata iz područja primjene Direktive, a time i iz postupka procjene utjecaja na okoliš. Izuzeće se primjenjuje samo na projekte ili dijelove projekata čija je jedina svrha obrana ili odgovor na izvanredna stanja. Država članica koja primjenjuje to izuzeće mora dokazati da bi primjena Direktive o procjeni utjecaja na okoliš bila kontraproduktivna u postizanju te svrhe.

2.2

U ranijim inačicama Direktive o procjeni utjecaja na okoliš (Direktiva 85/337/EZ kako je kodificirana Direktivom 2011/92/EU) već je bilo dopušteno izuzeće u svrhu obrane. U Direktivi 2014/52/EU pojašnjava se da država članica može primijeniti izuzeće samo ako je obrana jedina svrha projekta. To se ograničenje primjenjuje kako bi se izbjegli problemi u tumačenju (projekti mješovite prirode i dalje su obuhvaćeni područjem primjene Direktive (1)) i osigurala usklađena provedba izuzeća. Pojam „obrana” uključuje projekte povezane s aktivnostima savezničkih snaga na državnom području država članica u skladu s međunarodnim obvezama (vidjeti uvodnu izjavu 19. Direktive 2014/52/EU).

2.3.

Područje primjene članka 1. stavka 3. prošireno je kako bi se njime obuhvatio odgovor na izvanredna stanja (2). Ta se izmjena temeljila na iskustvu u provedbi, ali je također namijenjena usklađivanju Direktive o procjeni utjecaja na okoliš s Direktivom 2001/42/EZ (3) o procjeni učinaka određenih planova i programa na okoliš (Direktiva o strateškoj procjeni utjecaja na okoliš). Kao i kad je riječ o obrani, država članica može izuzeti projekt iz područja primjene Direktive na temelju članka 1. stavka 3. samo ako je odgovor na izvanredno stanje jedina svrha tog projekta.

2.4.

Ranije su države članice mogle izuzeti projekte koji se odnose na izvanredna stanja u iznimnim slučajevima u skladu s člankom 2. stavkom 4. Direktive 2011/92/EZ. Prenošenje te mogućnosti u članak 1. stavak 3. znači da, ako projekt ispunjava uvjete iz članka 1. stavka 3., države članice ne moraju provesti postupak obavješćivanja i ispuniti ciljeve Direktive o procjeni utjecaja na okoliš.

2.5.

Međutim, iz utvrđene sudske prakse Suda koja se odnosi na izuzeća proizlazi da bi se ta odredba trebala usko tumačiti. U predmetu Bolzano C-435/97 Sud je utvrdio sljedeće o članku 1. stavku 4. (nacionalna obrana) Direktive 85/337/EZ: „Takvim se izuzimanjem uvodi izuzeće od općeg pravila utvrđenog u Direktivi da se učinke na okoliš treba unaprijed procijeniti te se stoga mora usko tumačiti.”

2.6.

Prema tome, izuzećem su obuhvaćeni samo projekti kojima se odgovara na izvanredna stanja, a ne projekti kojima se uvode mjere namijenjene sprječavanju takvih stanja. Općenito bi to bilo opravdano samo ako se izvanredno stanje zbog kojeg se razvio projekt nije moglo predvidjeti ili, u slučaju da se moglo predvidjeti, ako se projekt nije mogao provesti ranije. Na primjer, projekt za sprječavanje poplava mogao bi se smatrati mjerom za rješavanje potencijalnog izvanrednog stanja koja je dovoljno hitno da bi se opravdalo pozivanje na izuzeće samo ako je to bilo nemoguće poduzeti ranije. Međutim, ako se poplava dogodila na istom mjestu u više navrata, a projekt je zakašnjela mjera za rješavanje potencijalnih budućih izvanrednih stanja, tada je malo vjerojatno da će izuzeće biti opravdano. S druge strane, mogu postojati izvanredna stanja, uključujući i neke prirodne katastrofe, koja su se mogla predvidjeti, ali ne i spriječiti, i zbog kojih se razvijaju projekti (kao što su hitni/neposredni rekonstrukcijski radovi ili radovi za sprečavanje daljnjeg oštećenja) na koje bi se moglo primijeniti izuzeće.

2.7.

Komisija je javnim tijelima država članica sastavila ključne presude Suda u tom području (4).

3. Iznimni slučajevi – članak 2. stavak 4. Direktive o procjeni utjecaja na okoliš

Članak 2. stavak 4. Direktive 2011/92/EU kako je izmijenjena Direktivom 2014/52/EU

Ne dovodeći u pitanje članak 7. države članice u iznimnim slučajevima mogu određeni projekt izuzeti od primjene odredbi utvrđenih u ovoj Direktivi, ako bi primjena tih odredbi negativno utjecala na svrhu projekta, pod uvjetom da su ispunjeni ciljeve ove Direktive.

U tom slučaju, države članice:

(a)	ocjenjuju da li bi neki drugi oblik procjene bio primjeren;

(b)	stavljaju na raspolaganje zainteresiranoj javnosti informacije koje proizlaze iz drugih oblika procjene iz točke (a), informacije koje se odnose na odluku o izuzeću i razloge za to izuzeće;

(c)	obavješćuju Komisiju, prije davanja odobrenja, o razlozima koji opravdavaju dano izuzeće, te joj dostavljaju informacije koje su prema potrebi dali na raspolaganje svojim državljanima.

Komisija odmah prosljeđuje primljene dokumente ostalim državama članicama.

Komisija svake godine izvještava Europski parlament i Vijeće o primjeni ovog stavka.

* Podcrtanim tekstom označene su izmjene uvedene Direktivom 2014/52/EU.

Odredbe Direktive

3.1.

U članku 2. stavku 4. Direktive o procjeni utjecaja na okoliš (bivši članak 2. stavak 3. Direktive 85/337/EZ) predviđena je mogućnost da države članice izuzmu određeni projekt od zahtjeva iz Direktive u „iznimnim slučajevima” te je u takvim slučajevima predviđena mogućnost uporabe alternativnog oblika procjene. Takvo bi se izuzeće stoga primjenjivalo na temelju pojedinačnih slučajeva i ne bi bilo moguće, primjerice, izuzeće cijele kategorije projekata. Člankom 2. stavkom 4. utvrđuju se postupovni koraci koje treba poduzeti kada se primjenjuje izuzeće. Njime se također zahtijeva od Komisije da svake godine izvješćuje Europski parlament i Vijeće o načinu primjene odredbe. Članak 2. stavak 3. neznatno je izmijenjen Direktivom 97/11/EZ uključivanjem riječi „ne dovodeći u pitanje članak 7.” (odredbe o prekograničnim utjecajima) i zamjenom riječi „po potrebi” u stavku 2. podstavku 3. točki (c) riječima „prema potrebi”. Dodatno je izmijenjen Direktivom 2003/35/EZ, koja je stupila na snagu 25. lipnja 2005., kako bi se uključile odredbe Aarhuške konvencije o sudjelovanju javnosti i pristupu pravosuđu. Glavni učinak te izmjene bilo je ukidanje diskrecijskog prava država članica da odlučuju trebaju li informacije o drugim oblicima procjene biti dostupne javnosti. Direktivom 2014/52/EU dodana su dva zahtjeva za primjenu članka 2. stavka 4.: izuzeće se može primijeniti „ako bi primjena tih odredbi [odredbi Direktive] negativno utjecala na svrhu projekta” i „pod uvjetom da su ispunjeni ciljeve ove Direktive”.

Prenošenje

3.2.

U članku 2. stavku 4. navodi se mogućnost da države članice prenesu odredbu. Ako se ta mogućnost iskoristi, tekst zakonodavstva kojim se prenosi Direktiva trebao bi biti što sličniji tekstu Direktive zbog pravne sigurnosti, tj. kako bi se izbjeglo odstupanje od uvjeta Direktive.

Značenje iznimnih slučajeva

3.3.

U prethodnim inačicama Direktive o procjeni utjecaja na okoliš u članku 2. stavku 4. nisu definirani „iznimni slučajevi” niti su navedeni primjeri vrsta slučajeva koji bi mogli biti obuhvaćeni njegovim područjem primjene.

3.4.

Sud smatra da „pojmovi iz bilo koje odredbe prava Zajednice u kojoj se izričito ne upućuje na pravo država članica za potrebe utvrđivanja njezina smisla i područja primjene u cijeloj se Zajednici trebaju tumačiti autonomno i ujednačeno te se pritom mora uzeti u obzir kontekst odredbe i svrha predmetnog zakonodavstva”(vidjeti presudu u predmetu C-201/02 (Delena Wells), t. 37.).

3.5.

Sud usko tumači pojam „iznimni slučajevi” te je slijedio taj pristup u slučaju izuzeća iz članka 1. stavka 4. (nacionalna obrana) i članka 1. stavka 5. (projekti usvojeni posebnim aktom nacionalnog zakonodavstva) Direktive 85/337/EZ. U predmetu Linster (C-287/98, t. 49.) Sud je utvrdio da „članak 1. stavak 5. Direktive treba tumačiti uzimajući u obzir ciljeve Direktive i činjenicu da se mora usko tumačiti s obzirom na to da se radi o odredbi kojom je ograničeno područje primjene Direktive”. Iz teksta Direktive 2014/52/EU jasno proizlazi da izuzeće iz članka 2. stavka 4. ne bi bilo opravdano samo zato što se može dokazati da je slučaj izniman. Ne bi bilo razumno primijeniti izuzeće u slučaju kada su čimbenici koji ga čine iznimnim takvi da je potpuna usklađenost s Direktivom i dalje moguća. Drugim riječima, izuzeće mora biti povezano s nemogućnošću potpunog ispunjavanja zahtjevâ iz Direktive bez ugrožavanja svrhe projekta.

3.6.

Sud je u nedavnoj presudi u predmetu Doel (C-411/17, točke 97. i 101.) utvrdio da bi potreba za osiguranjem opskrbe električnom energijom mogla predstavljati „izniman slučaj”. Sudu je naveo da na temelju članka 2. stavka 4. država članica mora dokazati da je opasnost za sigurnost opskrbe „razumno vjerojatna” (5) te da se hitnošću predviđenog projekta može opravdati neprovođenje procjene. Usto, iz iskustva Komisije s obavijestima za izuzeće iz članka 2. stavka 4. mogu se izvući primjeri situacija koje bi se mogle opisati kao „iznimni slučajevi”. Između 2014. i 2017. Europska komisija primila je nekoliko obavijesti koje spadaju u kategoriju iznimnih slučajeva. Iako su većina njih bili slučajevi odgovora na izvanredna stanja, za koje prema članku 2. stavku 4. Direktive 2014/52/EU nije potrebno provesti postupak obavješćivanja, neki su bili iznimne prirode iz drugih razloga osim odgovora na izvanredna stanja.

3.7.

Izuzeće za „iznimne slučajeve” na temelju članka 2. stavka 4. primijenjeno je u tri slučaja od 2014. do 2017. U jednome je bilo potrebno osigurati opskrbu plinom, u drugome je projekt bio potreban kako bi se zadovoljio strateški interes za obnovljive izvore energije, a u trećemu se projekt provodio radi ispunjenja političkih obveza na visokoj razini koje su javna tijela preuzela kako bi uspostavila povjerenje među zajednicama u kontekstu širih pregovora o pomirenju. U svim tim slučajevima projekt je bio toliko hitno potreban da bi njegovo neprovođenje bilo protivno javnom interesu i prijetnja političkoj, administrativnoj ili gospodarskoj stabilnosti i sigurnosti. Ako dođe do takve situacije, postoji određena, iako ograničena, mogućnost za primjenu tog izuzeća, pod uvjetom da su ispunjeni svi uvjeti.

3.8.

Kao što je prethodno navedeno, okolnosti iznimnog slučaja moraju biti takve da bi usklađivanje sa svim zahtjevima Direktive bilo nemoguće ili neizvedivo te kontraproduktivno u smislu postizanja svrhe projekta. Na primjer, može se dogoditi da treba odobriti i dovršiti provedbu projekta tako brzo da bi bilo premalo vremena za pripremu svih informacija o okolišu koje se zahtijevaju člankom 5. stavkom 1. ili za provedbu javnog savjetovanja prije odluke o provedbi projekta. Na temelju članka 2. stavka 4. Direktive nije moguće odstupiti od odredbi iz članka 7. o savjetovanjima o prekograničnim utjecajima čak ni u iznimnim slučajevima (6).

Ograničenja povjerljivosti

3.9.

Mogu postojati okolnosti u kojima otkrivanje informacija o okolišu ne bi bilo u javnom interesu ili bi čak moglo dovesti u pitanje interese zbog čije je zaštite sastavljena Direktiva o procjeni utjecaja na okoliš. Na primjer, kada zbog potrebe za zaštitom staništa njegova lokacija treba biti tajna. Na takve slučajeve primjenjuje se članak 10. U njemu se navodi da odredbe Direktive ne utječu na obvezu nadležnih tijela da „poštuju ograničenja utvrđena nacionalnim zakonima i drugim propisima te prihvaćenom pravnom praksom u pogledu industrijske i komercijalne tajnosti, uključujući intelektualno vlasništvo i zaštitu javnog interesa”. S time su povezane određene mjere, kao što su one kojima se provodi Direktiva 2003/4/EZ (7) o javnom pristupu informacijama o okolišu; člankom 4. te direktive dopušta se državama članicama da odbiju zahtjev za informacije o okolišu ako bi njihovo otkrivanje negativno utjecalo, među ostalim, na „zaštitu okoliša na koji se odnosi taj podatak, kao što je stanište rijetkih vrsta”. U nastavku se naglašava da se u svakom pojedinom slučaju javni interes za objavljivanje informacija mora usporediti s interesom za njegovo odbijanje. U slučaju kada bi informacije o okolišu mogle biti uskraćene na temelju zajedničke primjene članka 10. Direktive o procjeni utjecaja na okoliš i članka 4. Direktive 2003/4/EZ o javnom pristupu informacijama, ne bi bilo potrebe za pozivanjem na izuzeće iz članka 2. stavka 4.

Ispunjavanje ciljeva Direktive

3.10.

Kao što je navedeno u točkama 1.4. i 3.1., jedan je od uvjeta za primjenu izuzeća iz članka 2. stavka 4. da države članice osiguraju ispunjavanje ciljeva Direktive o procjeni utjecaja na okoliš. Stoga je državama članicama dopušteno određena diskrecija, koja im dopušta da izumu određene projekte od odredbi Direktive o procjeni utjecaja na okoliš. Tom fleksibilnošću ne smije se ugroziti temeljni cilj utvrđen u članku 2. stavku 1. Direktive o procjeni utjecaja na okoliš.

3.11.

Temeljni je cilj Direktive o procjeni utjecaja na okoliš, kako je utvrđen u članku 2. stavku 1., sljedeći: prije davanja odobrenja za provedbu projekta projekti koji bi mogli imati značajan utjecaj na okoliš trebali bi biti podvrgnuti obvezi ishođenja odobrenja za provedbu projekta i procjeni utjecaja. To uključuje postupak s minimalnim skupom zahtjeva koje treba ispuniti da bi se postigao taj cilj, a oni uključuju izradu izvješća o okolišu, pružanje informacija, provođenje savjetovanja, uzimanje u obzir rezultata procjene utjecaja na okoliš, priopćavanje informacija o odluci donesenoj na kraju procjene i osiguravanje pristupa pravosuđu. Budući da se u iznimnim slučajevima u skladu s člankom 2. stavkom 4. ne može ispuniti opisani minimalni skup zahtjeva, države članice moraju ispuniti uvjete iz članka 2. stavka 4. točaka od (a) do (c) o razmatranju drugog oblika procjene. Također bi trebale o tome informirati javnost i Komisiju kako bi se osiguralo poštovanje temeljnog cilja iz članka 2. stavka 1. Kako je Sud potvrdio u predmetu Doel (C-411/17, točka 99.), ti [uvjeti] ne predstavljaju samo formalnosti, nego i uvjete kojima se nastoji osigurati poštovanje, koliko je to moguće, ciljeva Direktive o procjeni utjecaja na okoliš.

Razmatranje drugih oblika procjene i uključivanja javnosti

3.12.

Država članica koja se poziva na izuzeće iz članka 2. stavka 4. mora razmotriti prikladnost drugog oblika procjene. Kao što je prethodno objašnjeno, pri ocjenjivanju je li prikladan neki drugi oblik procjene treba poštovati ciljeve Direktive. Kada je moguć drugi oblik procjene i smatra se prikladnim, dobivene informacije moraju se staviti na raspolaganje zainteresiranoj javnosti i zainteresirana javnost mora biti obaviještena o odluci kojom se odobrava izuzeće i razlozima za to odobrenje. S obzirom na sličnost s člankom 6. stavkom 3. Direktive o procjeni utjecaja na okoliš države članice trebale bi razmotriti mogućnost da sve informacije o okolišu dobivene prilikom druge procjene stave na raspolaganje na isti način. Međutim, primjenom ove odredbe ne dovode se u pitanje obveze procjene koje proizlaze iz drugih direktiva (npr. članak 6. stavci 3. i 4. Direktive o staništima (8) ili članak 4. stavak 7. Okvirne direktive o vodama (9)).

3.13

Procjene bi se mogle provoditi u mnogim oblicima. Na primjer, kada se projekt sastoji od nekoliko faza, moglo bi biti prikladno provesti djelomičnu procjenu utjecaja na okoliš koja obuhvaća samo neke od njih. Iako bi usklađivanje sa zahtjevima procjene utjecaja na okoliš moglo biti onemogućeno u prvoj fazi zbog hitnosti projekta, moglo bi biti u potpunosti izvedivo u sljedećim fazama. To bi bio proporcionalan odgovor na izniman slučaj te bi se njime osiguralo poštovanje zahtjeva iz Direktive u najvećoj mogućoj mjeri.

3.14

Djelomična procjena utjecaja na okoliš mogla bi biti prikladna ako se, na primjer, svi elementi Priloga IV. Direktivi ne mogu uključiti u izvješće o procjeni utjecaja na okoliš zbog iznimnih okolnosti. Takav bi se slučaj mogao dogoditi kad bi se na početku mogli proizvesti samo neki od podataka potrebnih za utvrđivanje i procjenu mogućih glavnih utjecaja projekta na okoliš (na primjer, kada bi za utvrđivanje moguće prisutnosti zaštićenih vrsta bilo potrebno istraživanje u razdoblju od najmanje jedne godine, ali je zbog dokazane hitnosti projekta potrebno početi s radom u kraćem roku). Drugi primjer mogao bi biti kada se pojavi hitna i neočekivana potreba za odlaganjem opasnog otpada i potrebno je brzo utvrditi najprikladnije odlagalište među velikim brojem potencijalnih lokacija, ali nema dovoljno vremena za provedbu potpune procjene svakog odlagališta. Iako se procjena utjecaja na okoliš mora provesti u najvećoj mogućoj mjeri, u takvom slučaju mogla bit biti prikladna procjena najhitnijih razmatranja o okolišu (kao što je utjecaj na podzemne vode) na svakoj lokaciji.

Obveza obavješćivanja Komisije

3.15.

Prema članku 2. stavku 4. točki (c) od države članice koja primjenjuje izuzeće zahtijeva se da obavijesti Komisiju prije davanja odobrenja za projekt. Komisiji se moraju poslati razlozi kojima se opravdava izuzeće i, ako je primjenjivo, informacije koje su stavljene na raspolaganje javnosti.

3.16.

Budući da se na izuzeće često poziva u okolnostima u kojima je potrebno hitno djelovanje, preporučuje se da države članice osmisle unutarnje postupke, možda uključujući i standardne obrasce, kako bi osigurale da se ta obveza obavješćivanja ne previdi. U razlozima kojima se opravdava izuzeće trebalo bi navesti ne samo zašto je situacija iznimna ili hitna, nego i zašto nije moguće ispunjavanje zahtjevâ iz Direktive o procjeni utjecaja na okoliš. Budući da se to mora poslati Komisiji prije nego što se odobri projekt, države članice moraju brzo djelovati. Preporučuje se da se službeni dopis Komisiji pošalje redovnom poštom, ali i elektroničkim putem.

3.17.

Preporučuje se da države članice navedu vrstu izuzetog projekta upućivanjem na odgovarajući Prilog Direktivi o procjeni utjecaja na okoliš.

3.18.

Prema zahtjevu iz članka 2. stavka 4. točke (c) Komisija mora proslijediti dokumente koje je primila drugim državama članicama. Ne postoji određena odredba prema kojoj bi druga država članica trebala na njih iznijeti primjedbe. U praksi Komisija porukom e-pošte obavješćuje skupinu nacionalnih stručnjaka za procjenu utjecaja na okoliš/stratešku procjenu utjecaja na okoliš i obavješćuje stalna predstavništva država članica pri Europskoj uniji.

4. Zakonodavni akti – članak 2. stavak 5. Direktive o procjeni utjecaja na okoliš

Članak 2. stavak 5. Direktive 2011/92/EU kako je izmijenjena Direktivom 2014/52/EU

Ne dovodeći u pitanje članak 7., ako se projekt usvaja posebnim aktom nacionalnog zakonodavstva, države članice mogu izuzeti taj projekt od odredbi koje se odnose na javno savjetovanje utvrđeno u ovoj Direktivi, pod uvjetom da su ispunjeni ciljeve ove Direktive.

Države članice obavješćuju Komisiju o bilo kakvom slučaju primjene izuzeća iz prvog podstavka svake dvije godine od 16. svibnja 2017.

* Novi članak uveden Direktivom 2014/52/EU

4.1

Tim se člankom državama članicama omogućuje izuzimanje projekata od odredbi o javnom savjetovanju iz Direktive o procjeni utjecaja na okoliš u slučaju da se usvajaju posebnim aktom nacionalnog zakonodavstva i pod uvjetom da nacionalni zakonodavni postupak ispunjava ciljeve Direktive. Opravdanje za to izuzeće jest to da se ciljevi koji se odnose na javno savjetovanje postižu kroz zakonodavni postupak (vidjeti uvodnu izjavu 24. Direktive 2014/52/EU). Izuzećem se ne dovodi u pitanje obveza države članice da osigura savjetovanje o prekograničnim utjecajima u skladu s člankom 7. kada je ono potrebno. Države članice koje primjenjuju članak 2. stavak 5. obavješćuju Komisiju o svakoj primjeni izuzeća svake dvije godine od 16. svibnja 2017.

4.2.

Odredba o izuzimanju projekata usvojenih aktima nacionalnog zakonodavstva prije je bila obuhvaćena člankom 1. stavkom 4. Direktive 2011/92/EU (članak 1. stavak 5. Direktive 85/337/EZ). Obveza je bila opće prirode i njome se omogućilo potpuno izuzimanje takvih projekata iz područja primjene Direktive. Prema Direktivi o procjeni utjecaja na okoliš kako je izmijenjena Direktivom 2014/52/EU promijenila se suština tog izuzimanja i sada se odnosi samo na postupak javnog savjetovanja. Prema tome moraju se poštovati sve obveze koje se odnose na obavješćivanje javnosti i savjetovanje tijela nadležnih za okoliš ili regionalnih/lokalnih tijela (vidjeti članak 6. stavak 1. Direktive).

Definiranje projekata usvojenih nacionalnim zakonodavnim aktom

4.3.

Kako bi se ispravno primjenjivalo izuzeće u skladu s člankom 2. stavkom 5. Direktive o procjeni utjecaja na okoliš, potrebno je poštovati zahtjeve kojima su definirani posebni akt nacionalnog zakonodavstva i postupci iz kojih proizlazi njegovo donošenje, kako je utvrđeno u postojećim presudama Suda koje se odnose na to pitanje (10).

4.4.

Kad je riječ o potrebnom stupnju preciznosti zakonodavnog akta, mora biti jasno da se radi o posebnom aktu kojim se usvajaju pojedinosti projekta kroz zakonodavni postupak. U tekstu predmetnog akta mora se također pokazati da su ciljevi Direktive koji se odnose na javno savjetovanje postignuti s obzirom na predmetni projekt.

4.5.

Važno je napomenuti da samo postojanje upravnog postupka ne može automatski značiti da se projekt smatra projektom čije su pojedinosti usvojene posebnim zakonodavnim aktom u skladu s člankom 2. stavkom 5. Mjeru treba donijeti zakonodavno tijelo, npr. nacionalni ili regionalni parlament, nakon javne parlamentarne rasprave. Da bi se mjera donijela, istodobno je potrebno ispuniti sljedeća dva uvjeta:

za prvi je uvjet potrebno usvajanje pojedinosti projekta posebnim zakonodavnim aktom. Treba naglasiti da su pojmovi „projekt” i „odobrenje za provedbu projekta” definirani u članku 1. stavku 2. Direktive o procjeni utjecaja na okoliš. Da bi bio obuhvaćen područjem primjene članka 2. stavka 5. Direktive o procjeni utjecaja na okoliš, zakonodavni akt kojim se usvaja projekt mora biti konkretan i imati ista obilježja kao i odobrenje za provedbu projekta te vrste. Njime se nositelju projekta posebno mora dodijeliti pravo na provedbu projekta, a da pritom nema potrebe za donošenjem drugih mjera kako bi nositelj projekta imao pravo nastaviti s projektom;

prema drugom uvjetu ciljevi Direktive (11), uključujući pružanje informacija, moraju se postići s pomoću zakonodavnog postupka. U skladu s time nacionalni zakonodavac mora u trenutku usvajanja projekta imati dovoljno informacija i te informacije moraju biti istovjetne onima koje bi se podnijele nadležnom tijelu u redovnom postupku za davanje odobrenja za projekt u skladu s člankom 5. stavkom 1. Direktive o procjeni utjecaja na okoliš i Prilogom IV. toj direktivi.

4.6.

Zakonodavni akt kojim se jednostavno ratificira već postojeći upravni akt tako da se poziva samo na prevladavajuće razloge u javnom interesu, a da se pritom ne provede materijalni zakonodavni postupak niti ispune dva uvjeta utvrđena u prethodnom dijelu, ne može se smatrati posebnim zakonodavnim aktom za potrebe odredbe iz članka 2. stavka 5.

Sudski nadzor za projekte usvojene nacionalnim zakonodavnim aktom

4.7.

Kada je riječ o primjeni izuzeća na temelju članka 2. stavka 5., drugi je važan aspekt preduvjet da se, u skladu s člankom 11. Direktive o procjeni utjecaja na okoliš, osigura da se materijalna ili postupovna zakonitost tog zakonodavnog akta može osporiti u skladu s nacionalnim postupovnim pravilima, pred nacionalnim sudom ili drugim neovisnim i nepristranim tijelom uspostavljenim u skladu za zakonom.

4.8.

Ako se za takav akt nije mogao provesti postupak preispitivanja, svaki nacionalni sud pred kojim se pokreće postupak u okviru njegove nadležnosti morao bi provesti takvo preispitivanje i, ovisno o slučaju, donijeti potrebne zaključke, a da pritom ne primjenjuje taj zakonski akt (12).

5. Sažetak glavnih točaka

—	Izuzeća od općih pravila moraju se usko tumačiti i primjenjivati,

—	obrana ili odgovor na izvanredna stanja iz članka 1. stavka 3. moraju biti jedina svrha predmetnog projekta da bi se primijenilo opće izuzeće iz područja primjene Direktive,

—	malo je vjerojatno da će izuzeće na temelju „odgovora na izvanredna stanja” biti opravdano ako je namijenjeno rješavanju situacije koja se mogla i predvidjeti i spriječiti,

—	u članku 2. stavku 4. pojam „iznimni slučajevi” treba usko tumačiti; kako bi se smatralo da je riječ o „iznimnom slučaju”, država članica mora dokazati da je opasnost (npr. za sigurnost opskrbe električnom energijom) „razumno vjerojatna” te da je predviđeni projekt dovoljno hitan,

—	važan kriterij za opravdanje primjene članka 2. stavka 4. nije samo to da je slučaj izniman, nego i to da potpuna usklađenost s Direktivom nije moguća,

—	pri razmatranju primjene članka 2. stavka 4. trebalo bi razmotriti provedbu djelomične procjene ili drugog oblika procjene, pod uvjetom da su ispunjeni ciljevi Direktive,

—	države članice moraju brzo djelovati (prije davanja odobrenja) kako bi Komisiji iznijele razloge kojima se opravdava izuzeće,

—	izuzeće iz članka 2. stavka 5. odnosi se samo na zahtjeve za javno savjetovanje,

—	pri primjeni izuzeća države članice ipak moraju osigurati usklađenost s ostalim obvezama iz Direktive (npr. savjetovanje o prekograničnim utjecajima, odredbe koje se odnose na pristup pravosuđu) ili zahtjevima iz drugih direktiva.

(1) Sud je presudio da se članak 1. stavak 4. Direktive 85/337/EZ treba tumačiti na način da je zračna luka koja istodobno može služiti i civilnim i vojnim svrhama, ali čija je glavna uporaba komercijalna obuhvaćena područjem primjene Direktive (C-435/97, WWF i dr., t. 65.–67.).

(2) Pojam „izvanredno stanje” uveden je Direktivom 2014/52/EU na temelju iskustva u provedbi. Iskustvom se pokazalo da bi, kad je riječ o projektima čija je jedina svrha odgovor na izvanredna stanja, usklađivanje s Direktivom 2011/92/EU moglo imati negativne posljedice, među ostalim, na okoliš. U Direktivi nije definirano „izvanredno stanje”. Određeni primjeri događaja koji bi mogli izazvati izvanredno stanje navedeni su u radnom dokumentu službi Komisije „Pregled rizika od prirodnih i ljudskim djelovanjem uzrokovanih katastrofa s kojima bi se Europska unija mogla suočiti” (Overview of Natural and Man-made Disasters Risks the European Union may face). Ti događaji uključuju poplave, potrese i industrijske nesreće.

https://ec.europa.eu/echo/sites/echo-site/files/swd_2017_176_overview_of_risks_2.pdf

(3) Članak 3. stavak 8. Direktive o strateškoj procjeni utjecaja na okoliš uključuje izuzeće za planove i programe koji služe isključivo u izvanrednim stanjima. Iako se kontekst Direktive o procjeni utjecaja na okoliš i kontekst Direktive o strateškoj procjeni utjecaja na okoliš razlikuju, postoji veza između njih u smislu da se ova druga odnosi na planove i programe u ključnim sektorima kojima se uspostavlja okvir za odobrenje za buduću provedbu projekata u skladu s Direktivom o procjeni utjecaja na okoliš.

(4) Presude Suda Europske unije: http://ec.europa.eu/environment/eia/pdf/EIA_rulings_web.pdf str. 26.

(5) Vidjeti presudu C-411/17, t. 101.

(6) Vidjeti presudu C-411/17, t. 101.

(7) Direktiva 2003/4/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2003. o javnom pristupu informacijama o okolišu i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 90/313/EEZ.

https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?qid=1558533359746&uri=CELEX:32003L0004

(8) SL L 206, 22.7.1992., str. 7.

(9) SL L 327, 22.12.2000., str. 1.

(10) Službe Komisije izdale su 2017. dokument u kojem je sažeta sudska praksa Suda i koji, među ostalim, sadržava odjeljak posvećen konceptu projekata koji se usvajaju zakonodavnim aktom povezanim s Direktivom 2011/92/EU o procjeni utjecaja na okoliš (odnosno Direktivom 85/337/EZ) jer je ta odredba bila predmet nekoliko presuda Suda Europske unije. Presude se odnose na odredbe prije izmjene Direktive o procjeni utjecaja na okoliš Direktivom 2014/52/EU, no opća načela i dalje se primjenjuju. Odjeljak o zakonodavnim aktima nalazi se na str. 33.–35. http://ec.europa.eu/environment/eia/pdf/EIA_rulings_web.pdf. Usto, Sud je nedavno potvrdio svoju sudsku praksu u predmetu Doel (C-411/17, točke 104.–111.).

(11) U skladu s člankom 2. stavkom 1. Direktive o procjeni utjecaja na okoliš temeljni je cilj osigurati da se prije davanja odobrenja za provedbu projekta projekti koji bi mogli imati značajan utjecaj na okoliš, između ostalog na temelju njihove prirode, veličine ili lokacije, podvrgnu obvezi ishođenja odobrenja za provedbu projekta i procjeni u pogledu njihovih utjecaja na okoliš.

(12) C-128/09, Boxus i dr., t. 52.–55., 57.; C-182/10, Solvay i dr., t. 52.

14.11.2019

Službeni list Europske unije

C 386/24

Sažetak odluke Komisije

od 9. srpnja 2019.

u vezi s postupkom na temelju članka 101. Ugovora o funkcioniranju Europske unije i članka 53. Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru

(Predmet AT.40432 — Character merchandise)

(priopćeno pod brojem dokumenta C(2019) 5087 final)

(vjerodostojan je samo tekst na engleskom jeziku)

(Tekst značajan za EGP)

(2019/C 386/08)

Komisija je 9. srpnja 2019. donijela odluku u vezi s postupkom na temelju članka 101. Ugovora o funkcioniranju Europske unije i članka 53. Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru. U skladu s odredbama članka 30. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1/2003 (1) Komisija u ovom sažetku objavljuje imena stranaka i glavni sadržaj odluke, uključujući sve izrečene kazne, uzimajući u obzir zakoniti interes poduzetnika da štite svoje poslovne tajne.

1. UVOD

(1)

Ova je Odluka upućena poduzetniku Sanrio Company, Ltd. i njegovim europskim društvima kćerima Sanrio GmbH i Mister Men Limited (dalje u tekstu „Sanrio”) zbog povrede članka 101. Ugovora o funkcioniranju Europske unije („Ugovor”) i članka 53. Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru („Sporazum o EGP-u”).

(2)

Sanrio – koji među svojim zaštićenim likovima ima i Hello Kitty – dizajnira, licencira, proizvodi i prodaje proizvode koji se oslanjaju na japanski umjetnički i kulturni stil „kawaii”. Od 5. prosinca 2011. Sanrio je i davatelj licencije za likove Mister Men. U razdoblju od 1. siječnja 2008. do 21. prosinca 2018. Sanrio je sudjelovao u jedinstvenoj i trajnoj povredi koja je uključivala primjenu i provedbu u EGP-u niza djelovanja kojima se ograničavala aktivna, pasivna i internetska prekogranična prodaja licenciranih proizvoda.

2. OPIS PREDMETA

2.1. Predmetni proizvodi

(3)

Odluka se odnosi na aktivnosti poduzetnika Sanrio kao davatelja licencije za likove u njegovu vlasništvu. Sanrio drugim poduzetnicima koji proizvode i distribuiraju razne proizvode, uključujući te licencirane likove, daje licenciju za korištenje tih likova. Odluka se odnosi na raznolike proizvode, npr. pribor za pisanje, školski pribor, darove i pribor, koji su prvenstveno, ali ne isključivo namijenjeni prodaji za djecu.

(4)

Licenciju za likove u vlasništvu Sanria taj poduzetnik obično izdaje izravno ili preko zastupnika. Neovisno o sustavu koji se upotrebljava za izdavanje licencija, sporazumi sa stjecateljem licencije obično uključuju i odredbe kojima se uređuje distribucija proizvoda na koje će se primjenjivati licencirano pravo intelektualnog vlasništva. Ostali elementi koji su dosljedno prisutni u Sanriovim ugovorima su:

a)	teritorijalno područje primjene: Sanrio općenito sve licencije unutar EGP-a dodjeljuje za jednu ili više određenih zemalja na neisključivoj osnovi.

b)	financijska naknada koju plaća stjecatelj licencije: u Sanriovim ugovorima o dodjeli licencije predviđa se da stjecatelji licencije plaćaju poduzetniku Sanrio određeni iznos za dodjelu licencije za prava intelektualnog vlasništva.

(5)

Ti ugovori o dodjeli licencije te, šire gledano, odnosi koji se temelje na tim ugovorima, predmet su ove Odluke.

2.2. Postupak

(6)

U rujnu 2016. Komisija je provela nenajavljene inspekcijske preglede u uredu Sanrio GmbH u Milanu u Italiji.

(7)

Odlukom od 14. lipnja 2017. Komisija je pokrenula postupak u skladu s člankom 2. stavkom 1. Uredbe Komisije (EZ) 773/2004 protiv poduzetnika Sanrio Company, Ltd. i svih pravnih subjekata pod njegovom izravnom ili neizravnom kontrolom, uključujući Sanrio GmbH. Svrha pokretanja postupka bila je istražiti je li Sanrio zaključivao ugovore i/ili provodio postupke kojima se sprječava ili ograničava prodaja licenciranih proizvoda u EGP-u. Komisija je 29. svibnja 2019. donijela novu odluku o pokretanju postupka u skladu s člankom 2. stavkom 1. te uredbe protiv poduzetnika Mister Men Limited.

(8)

Nakon toga poduzetnik Sanrio podnio je službenu ponudu za suradnju radi donošenja odluke u skladu s člankom 7. i člankom 23. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1/2003 („prijedlog za nagodbu”).

(9)

Komisija je 29. svibnja 2019. donijela obavijest o utvrđenim činjenicama upućenu poduzetniku Sanrio. Poduzetnik Sanrio dostavio je svoj odgovor na obavijest o utvrđenim činjenicama 11. lipnja 2019.

(10)

Savjetodavni odbor za pitanja ograničavajućih djelovanja i vladajućih položaja izdao je pozitivno mišljenje 5. srpnja 2019.

(11)

Službenik za usmene rasprave izdao je 8. srpnja 2019. svoje završno izvješće.

(12)

Komisija je ovu odluku donijela 9. srpnja 2019.

2.3. Sažetak povrede

(13)

Niz djelovanja kojima se ograničava aktivna i pasivna prekogranična prodaja licenciranih proizvoda primjenjivao se u svim segmentima poslovanja poduzetnika Sanrio koje se odnosi na proizvode. Ta su se djelovanja odnosila na prodaju licenciranih proizvoda (i na prodajnim mjestima i putem interneta) u cijelom EGP-u. Tom su odlukom obuhvaćene sljedeće glavne vrste ograničavanja:

Izravne mjere kojima se stjecateljima licencije ograničava prodaja izvan ugovornog područja, kao što su i. zabrane pasivne prodaje izvan ugovornog područja, ii. zabrane aktivne prodaje izvan ugovornog područja, iii. zabrane internetske prodaje izvan ugovornog područja, iv. obveze upućivanja narudžbi za prodaju izvan ugovornog područja poduzetniku Sanrio, v. primjena jezičnih zahtjeva radi ograničavanja prodaje izvan ugovornog područja.

b)	Neizravne mjere kojima se stjecatelju licencije ograničava prodaja izvan ugovornog područja: povremeno je provođen i niz mjera kojima se neizravno poticalo pridržavanje ograničenja prodaje izvan ugovornog područja. Među tim mjerama bile su provedba revizije i neproduljivanje ugovora.

(14)

Tim skupom djelovanja poduzetnik Sanrio je stjecateljima licencije ograničavao mogućnost prekogranične prodaje licenciranih proizvoda. Ta jedinstvena i trajna povreda pridonijela je obnovi podjela između nacionalnih tržišta, a možda je dovela i do smanjenja raspoloživog izbora za potrošače i povećanih cijena koje su izravna posljedica smanjene razine tržišnog natjecanja. Takvo postupanje po svojoj prirodi predstavlja ograničavanje tržišnog natjecanja prema cilju, u smislu članka 101. stavka 1. Ugovora i članka 53. stavka 1. Sporazuma o EGP-u.

(15)

Ovom se Odlukom utvrđuje i da to postupanje ne ispunjava uvjete za izuzeće iz članka 101. stavka 3. Ugovora i članka 53. stavka 3. Sporazuma o EGP-u.

2.4. Adresati i trajanje

(16)

Ova je Odluka upućena poduzetniku Sanrio Company, Ltd., krajnjem matičnom društvu grupe društava Sanrio, te nekima od njegovih društava kćeri uključenima u trgovačko poslovanje: Sanrio GmbH i Mister Men Limited.

(17)

Jedinstvena i trajna povreda trajala je od 1. siječnja 2008. do 21. prosinca 2018., datuma kada je Sanrio poslao posljednji niz dopisa kojima je stjecatelje licencije obavijestio o tome da se ne primjenjuju ograničenja prodaje izvan ugovornog područja iz njegovih ugovora.

2.5. Pravni lijekovi i novčane kazne

(18)

Odlukom se utvrđuje da je 21. prosinca 2018. poduzetnik Sanrio okončao povredu te se od tog poduzetnika zahtijeva da se suzdrži od bilo kakvog ugovora ili usklađenog djelovanja koji bi mogli imati sličan cilj ili učinak. Komisija isto tako smatra da je povreda počinjena namjerno ili barem nepažnjom te da je potrebno izreći novčanu kaznu.

2.5.1. Osnovni iznos novčane kazne

(19)

Za potrebe izračuna novčane kazne u odluci se koristi iznos naknada za licenciju koje je poduzetnik Sanrio ubrao tijekom posljednje pune godine povrede (2017.). Vrijednost prihoda od prodaje temelji se na naknadama za licenciju koje je poduzetnik Sanrio primio od svojih stjecatelja licenci za prodaju licenciranih proizvoda u EGP-u. Te naknade za licenciju (uključujući minimalna jamstva) predstavljaju prihode poduzetnika Sanrio od poslovanja s licenciranim proizvodima i plaćaju se poduzetniku Sanrio u zamjenu za korištenje licenciranim pravima intelektualnog vlasništva.

(20)

Ograničenja prodaje izvan ugovornog područja po samoj svojoj prirodi ograničavaju tržišno natjecanje u smislu članka 101. stavka 1. Ugovora. Međutim, vertikalna ograničenja općenito su manje štetna od horizontalnih. „Stupanj težine” iznosi 8 % vrijednosti prihoda od prodaje poduzetnika Sanrio.

2.5.2. Otegotne ili olakotne okolnosti

(21)

U ovom predmetu nema otegotnih ni olakotnih okolnosti.

2.5.3. Odvraćanje

(22)

Komisija ne primjenjuje multiplikator s učinkom odvraćanja jer za to nema opravdanja s obzirom na Sanriov ukupan promet u svijetu.

2.5.4. Primjena ograničenja od 10 % prometa

(23)

Izračunana novčana kazna ne premašuje 10 % ukupnog globalnog prometa poduzetnika Sanrio.

2.5.5. Smanjenje kazne zbog suradnje

(24)

U zamjenu za suradnju odlukom se predviđa smanjenje novčane kazne od 40 % na temelju točke 37. smjernica o metodi za utvrđivanje kazni. Sanrio je u svojem prijedlogu za nagodbu priznao činjenice, njihovu pravnu kvalifikaciju i odgovornost za opisanu povredu. Sanrio je u ranoj fazi pokazao zanimanje za suradnju, dobro surađivao tijekom cijelog postupka i dostavio dodatne dokaze kojima je omogućeno produljenje trajanja povrede.

3. ZAKLJUČAK

(25)

Sanrio je počinio povredu članka 101. stavka 1. Ugovora i članka 53. Sporazuma o EGP-u sudjelovanjem u jedinstvenoj i trajnoj povredi u pogledu licenciranih proizvoda. Povreda je obuhvaćala cijeli Europski gospodarski prostor i sastojala se od primjene i provedbe niza ugovora i djelovanja u cilju ograničavanja prekogranične prodaje licenciranih proizvoda na prodajnim mjestima i putem interneta.

(26)

Konačan iznos novčane kazne koju je potrebno izreći poduzetniku Sanrio u skladu s člankom 23. stavkom 2. točkom (a) Uredbe (EZ) br. 1/2003 trebao bi iznositi 6 222 000 EUR.

(27)

Sanrio Company, Ltd. i Sanrio GmbH trebali bi se smatrati solidarno odgovornima za ukupni iznos ove novčane kazne, a poduzetnik Mister Men Limited trebao bi se smatrati solidarno odgovornim samo za iznos od 3 993 000 EUR, što je udio razmjeran razdoblju od 5. prosinca 2011., kada ga je preuzeo Sanrio Company, Ltd.

(1) SL L 1, 4.1.2003., str. 1. Uredba kako je izmijenjena Uredbom (EZ) br. 411/2004 (SL L 68, 6.3.2004., str. 1.).

		ISSN 1977-1088
Službeni list Europske unije		C 386

Hrvatsko izdanje	Informacije i objave	Godište 62. 14. studenoga 2019.

Sadržaj		Stranica
	II. Informacije
	ZAJEDNIČKE IZJAVE
	Vijeće Europske unije
2019/C 386/01	Zajednička izjava Europskog parlamenta i Vijeća	1

	V. Objave
	POSTUPCI U VEZI S PROVEDBOM POLITIKE TRŽIŠNOG NATJECANJA
	Europska komisija
2019/C 386/09	Prethodna prijava koncentracije (Predmet M.9567 – PGGM/Macquarie/Genesee &Wyoming Australia) Predmet primjeren za primjenu pojednostavnjenog postupka ( 1 )	28
2019/C 386/10	Prethodna prijava koncentracije (Predmet M.9580 – Permira/Smith & Wiliamson) Predmet primjeren za primjenu pojednostavnjenog postupka ( 1 )	30
2019/C 386/11	Prethodna prijava koncentracije (Predmet M.9611 – Pavilion Energy/Iberdrola Group (European LNG Asset Portfolio)) Predmet primjeren za primjenu pojednostavnjenog postupka ( 1 )	32

	Valuta	Tečaj
USD	američki dolar	1,1006
JPY	japanski jen	119,79
DKK	danska kruna	7,4725
GBP	funta sterlinga	0,85760
SEK	švedska kruna	10,7353
CHF	švicarski franak	1,0894
ISK	islandska kruna	137,70
NOK	norveška kruna	10,1390
BGN	bugarski lev	1,9558
CZK	češka kruna	25,591
HUF	mađarska forinta	334,75
PLN	poljski zlot	4,2874
RON	rumunjski novi leu	4,7633
TRY	turska lira	6,3316
AUD	australski dolar	1,6127
CAD	kanadski dolar	1,4592
HKD	hongkonški dolar	8,6204
NZD	novozelandski dolar	1,7228
SGD	singapurski dolar	1,5000
KRW	južnokorejski von	1 288,15
ZAR	južnoafrički rand	16,4441
CNY	kineski renminbi-juan	7,7281
HRK	hrvatska kuna	7,4415
IDR	indonezijska rupija	15 522,75
MYR	malezijski ringit	4,5713
PHP	filipinski pezo	56,025
RUB	ruski rubalj	70,8149
THB	tajlandski baht	33,277
BRL	brazilski real	4,6017
MXN	meksički pezo	21,3723
INR	indijska rupija	79,3190

	IV. Obavijesti
	OBAVIJESTI INSTITUCIJA, TIJELA, UREDA I AGENCIJA EUROPSKE UNIJE
	Vijeće Europske unije
2019/C 386/02	EU-ov popis nekooperativnih jurisdikcija u porezne svrhe – Izvješće Skupine za Kodeks o postupanju (oporezivanje poslovanja) u kojem se predlažu izmjene prilogâ zaključcima Vijeća od 12. ožujka 2019., uključujući uklanjanje jedne jurisdikcije s popisa	2
	Europska komisija
2019/C 386/03	Tečajna lista eura — 13. studenoga 2019.	5
2019/C 386/04	Obavijest Komisije Smjernice za izvoz, ponovni izvoz, uvoz i trgovinu rogovima nosoroga unutar Unije	6
2019/C 386/05	Obavijest Komisije Smjernice o primjeni izuzeća iz Direktive o procjeni utjecaja na okoliš (Direktiva 2011/92/EU Europskog parlamenta i Vijeća kako je izmijenjena Direktivom 2014/52/EU) – članak 1. stavak 3. i članak 2. stavci 4. i 5.	12
2019/C 386/06	Mišljenje Savjetodavnog odbora za pitanja ograničavajućih djelovanja i vladajućih položaja sa sastanka održanog 5. srpnja 2019. o preliminarnom nacrtu odluke u vezi s Predmetom AT.40432 – Character Merchandise Izvjestitelj: Slovenija ( 1 )	21
2019/C 386/07	Završno izvješće službenika za usmene rasprave Predmet AT.40432 – Character merchandise ( 1 )	22
2019/C 386/08	Sažetak odluke Komisije od 9. srpnja 2019. u vezi s postupkom na temelju članka 101. Ugovora o funkcioniranju Europske unije i članka 53. Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru (Predmet AT.40432 — Character merchandise) (priopćeno pod brojem dokumenta C(2019) 5087 final) ( 1 )	24


	(1) Tekst značajan za EGP.