20.8.2019

Službeni list Europske unije

C 282/1

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Ususret europskom pravnom okviru prilagođenom poduzećima socijalne ekonomije”

(samoinicijativno mišljenje)

(2019/C 282/01)

Izvjestitelj: Alain COHEUR

Odluka Plenarne skupštine:	12.7.2018.
Pravni temelj:	pravilo 32. stavak 2. Poslovnika samoinicijativno mišljenje
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za jedinstveno tržište, proizvodnju i potrošnju
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	28.5.2019.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	19.6.2019.
Plenarno zasjedanje br.:	544
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	159/0/1

1. Zaključci i preporuke

1.1.

U vrijeme kada europskom projektu treba novi zamah, promicanje raznolikosti vrsta poduzeća čimbenik je koji doprinosi stvaranju radnih mjesta, socijalnim inovacijama, socijalnoj koheziji i konkurentnosti u Europi. Pravo EU-a temelji se na pojednostavljenom poimanju vrsta poduzeća koja postoje na jedinstvenom tržištu, tako da se poduzeća socijalne ekonomije ne uklapaju ni u profitna kapitalistička poduzeća ni u potpuno neprofitne organizacije (organizacije bez ekonomskog interesa).

1.2.

Poduzećima i organizacijama socijalne ekonomije upravlja se u skladu sa zajedničkim obilježjima, vrijednostima i načelima, kao što su davanje prednosti čovjeku i socijalnoj svrsi nad kapitalom, dobrovoljno i otvoreno članstvo te demokratsko upravljanje. Ta poduzeća i organizacije ne nastoje maksimalno povećati kratkoročnu dobit već osigurati njezinu dugoročnu održivost. Dobit se ponovno ulaže u stvaranje ili održavanje radnih mjesta ili u razvoj aktivnosti koje su u skladu sa socijalnom svrhom, ili se kolektivno raspodjeljuje u skladu s osobnim doprinosom članova.

1.3.

U pravu EU-a ne uzimaju se u obzir specifična obilježja socijalne ekonomije, prije svega drugačiji odnos prema dobiti. Članak 54. UFEU-a tumači se tako da se subjekti koji nemaju ekonomski interes (neprofitni) stavljaju u oprečnost s poduzećima koja obavljaju gospodarske djelatnosti u zamjenu za novac. Ta druga kategorija stoga obuhvaća, bez razlike i bez obzira na njihov pravni oblik, sva poduzeća koja ostvaruju dobit, bez obzira distribuiraju ga ili ne.

1.4.

U sudskoj praksi Suda Europske unije i praksi odlučivanja Europske komisije ne pokazuje se dovoljno interesa za poduzeća koja su u nacionalnom pravu opisana kao „neprofitna” ili koja se, bez obzira na tu kvalifikaciju, temelje na kriterijima vlasništva, upravljanja i korištenja dobiti zbog kojih se uvelike razlikuju od profitnih kapitalističkih poduzeća, naročito kad je riječ o uvjetima njihova pristupa izvorima financiranja. Štoviše, potreba da se iskoristi potencijal svih vrsta poduzeća te načelo neutralnosti prava EU-a u odnosu na različite oblike organizacije poduzeća trebali bi spriječiti razvoj jedinstvenog modela poduzeća.

1.5.

EGSO stoga:

—

predlaže da se u pravo EU-a uvede pravni okvir prilagođen boljem priznavanju poduzeća socijalne ekonomije. Taj bi se okvir temeljio na novom konceptu – niskoprofitnosti – kojim bi se definirala sva poduzeća koja mogu ostvariti dobit, ali čiji cilj nije razdijeliti dobit među svojim vlasnicima već im je svrha solidarna ili od općeg interesa;

—

poziva Europsku komisiju da pokrene studiju o konceptu niskoprofitnosti i o modelima poduzeća koja funkcioniraju na taj način. Ta bi studija omogućila da se preciznije utvrdi što je, u smislu pravnih, financijskih i poreznih okvira, potrebno za očuvanje konkurentnosti tih poduzeća te bi, ako se to pokaže potrebnim, dovela do propisivanja dobrih praksi;

—	poziva Europsku komisiju da nastavi s mjerama usmjerenima na zadruge predviđenima u komunikaciji o državnim potporama tako što će proširiti relevantne odredbe na sva poduzeća socijalne ekonomije;

—	također poziva Komisiju da izradi interpretativnu komunikaciju o članku 54. UFEU-a i člancima Ugovora koji se bave pravom tržišnog natjecanja kako bi se pojasnio pojam neprofitnosti u pravu EU-a;

—	naposljetku, smatra da bi u prilogu UFEU-u trebalo dodati protokol o raznolikosti vrsta poduzeća, po uzoru na Protokol br. 26 o uslugama od općeg interesa, te poziva države članice da tu izmjenu uvrste u dnevni red predstojećih reformi.

2. Opće napomene

2.1. Političko priznanje socijalne ekonomije

2.1.1.

Socijalna ekonomija stvaran je fenomen koji se razvija u gospodarstvu i na području EU-a. Ona obuhvaća 2,8 milijuna poduzeća i organizacija raznih oblika – među ostalim, zadruge, uzajamna društva, socijalna poduzeća, udruženja ili zaklade – koji predstavljaju 8 % BDP-a Europske unije i 13,6 milijuna radnika, odnosno 6 % zaposlenih u Europi. Poduzeća socijalne ekonomije, od mikropoduzeća i MSP-ova do velikih grupacija, posluju u svim sektorima. Zahvaljujući svojim razmjerima i raznolikosti svog djelovanja, socijalna ekonomija vrlo je važna za održiv, inovativan, socijalno uključiv i ekološki gospodarski rast u Europi.

2.1.2.

Socijalna ekonomija još nije u potpunosti politički priznata, iako je neupitno da je postignut određen napredak, o čemu svjedoče Izjava iz Luksemburga za socijalnu ekonomiju u Europi pod nazivom „Plan za sveobuhvatniji ekosustav za poduzeća socijalne ekonomije”, zaključci Vijeća EU-a za zapošljavanje, socijalnu politiku, zdravstvo i pitanja potrošača (EPSCO) „Promicanje socijalne ekonomije kao ključnog pokretača gospodarskog i socijalnog razvoja u Europi”, koje je prvi puta jednoglasno usvojilo 28 država članica, činjenica da je Europska komisija 2018. obnovila mandat svoje Stručne skupine za socijalno poduzetništvo (GECES) i poziv Europskog parlamenta Komisiji da osigura da se obilježja socijalne ekonomije uzmu u obzir pri izradi europskih politika.

2.1.3.

EGSO je u više navrata ukazivao na prednosti priznavanja socijalne ekonomije, na potrebu da se u propisima EU-a učinkovito vodi računa o raznolikosti oblika poduzeća, kao i na potrebu za uvođenjem posebnog akcijskog plana za socijalnu ekonomiju.

2.1.4.

Europski stup socijalnih prava ne može početi funkcionirati bez sudjelovanja poduzeća socijalne ekonomije. Stoga je važno na konkretan način osigurati njihovo sudjelovanje u gospodarskom i društvenom razvoju EU-a. Poduzeća socijalne ekonomije pokazuju veću otpornost u vrijeme krize i doprinose ublažavanju socijalnih posljedica, dok u svakodnevnom životu održavaju i promiču socijalnu koheziju i predstavljaju izvor socijalnih inovacija. Povrh toga, mnoga poduzeća socijalne ekonomije doprinose ostvarenju ciljeva stupa socijalnih prava – kako kroz načela svog djelovanja, tako i kroz svoje aktivnosti. Ona po svojoj naravi ispunjavaju ciljeve kao što su sigurno i prilagodljivo zaposlenje, socijalni dijalog i uključenost radnika te zdravo, sigurno i dobro prilagođeno radno okruženje ili pružaju inovativna rješenja za osnovne socijalne potrebe.

2.2. Nepostojanje pravnog priznanja – dihotomno i pojednostavljeno shvaćanje raznolikosti vrsta poduzeća.

2.2.1.

Poduzeća socijalne ekonomije rijetko su priznata u pravu EU-a. Iako su u prošlosti poduzete mjere koje su trebale omogućiti osnivanje europskih zadruga, uzajamnih društava, udruženja i zaklada, uspješno je dovršena samo uredba o europskim zadrugama.

2.2.2.

Trenutačno se čini da je regulatorni pristup zasnovan na kategorijama odbačen u korist dvaju drugih pristupa:

—	s jedne strane, promicanje koncepta socijalnih poduzeća na europskoj razini i uvođenje nekoliko financijskih instrumenata kojima bi se ispunile njihove potrebe za financiranjem;

—	s druge strane, neobvezujuće preporuke Europske komisije kojima se države potiču da same promiču poduzeća socijalne ekonomije, naročito kad je riječ o onim državama koje još nemaju relevantne nacionalne zakonodavne okvire.

2.2.3.

Premda Europski parlament, Vijeće i Europska komisija najavljuju da žele poticati razvoj cjelokupne socijalne ekonomije, njihove su mjere prilagođene socijalnim poduzećima i nisu primjereni za sva poduzeća socijalne ekonomije; jednako tako, postoji opasnost da te mjere stvore usku viziju socijalne ekonomije, ograničenu na aktivnosti poduzeća.

2.2.4.

Prije svega, važeće zakonodavstvo i noviji prijedlozi zanemaruju jedan ključni problem, a to je da se cjelokupno pravo EU-a temelji na dihotomnom, pa stoga i pojednostavljenom, konceptu gospodarskih subjekata.

2.2.5.

Tu dihotomiju uspostavljenu Ugovorom iz Rima danas nalazimo u članku 54. UFEU-a o slobodi poslovnog nastana. Na temelju tog članka u pravu EU-a priznaju se dvije vrste subjekata: s jedne strane, neprofitni subjekti koji obuhvaćaju isključivo organizacije čija aktivnost ne služi ekonomskim interesima i, s druge, poduzeća koja uključuju uglavnom trgovačka i građanska društva, među koja su i zadruge.

2.2.6.

Bez obzira radi li se o zadrugama, uzajamnim društvima, socijalnim poduzećima ili udruženjima, sva poduzeća koja se bave ekonomski održivim aktivnostima i u nekim slučajevima omogućuju stvaranje viška, smatraju se kapitalističkim profitnim poduzećima. Međutim, poduzeća socijalne ekonomije ne idu za tim da u što većoj mjeri povećaju ili rentabiliziraju kapital već nastoje ostvariti socijalne ciljeve.

2.2.7.

Nedovoljno uvažavanje specifičnosti poduzeća socijalne ekonomije odražava se i u pravu tržišnog natjecanja u okviru kojeg se poduzeća socijalne ekonomije poistovjećuju s drugim poduzećima, koja se smatraju subjektima koji obavljaju neku gospodarsku aktivnost na tržištu, neovisno o pravnom statusu subjekta i načinju njegovog financiranja. Ta nezainteresiranost za pravnu prirodu i za ciljeve poduzeća socijalne ekonomije, pa time i za specifična ograničenja kojima podliježu s gospodarskog i financijskog stajališta, ponekad je potencirana pravnim i doktrinarnim tumačenjima koja redovito poručuju da je standard na tržištu poduzeće usmjereno na profit koje nastoji u što većoj mjeri povećati ili rentabilizirati uloženi kapital.

2.2.8.

Poslovni model kapitalističkog poduzeća prožima sve europske propise. Tako, unatoč koristima od općeg interesa koje donosi prisutnost poduzeća socijalne ekonomije na teritoriju država članica EU-a – s izuzetkom mogućeg utvrđivanja usluga od općeg gospodarskog interesa – ni pravo koncerna, ni pravo trgovačkih društava, ni pravo povezano s javnom nabavom, ni porezno pravo ne razlikuju poduzeća socijalne ekonomije od drugih vrsta poduzeća.

2.2.9.

Stoga je za istinsko političko priznanje sada nužno osigurati pravno priznanje, sadržano u Ugovoru o funkcioniranju Europske unije, koje nužno podrazumijeva uklanjanje izvorne temeljne pomutnje.

2.2.10.

U pravu EU-a primjenjuje se načelo neutralnosti u pogledu sustava vlasništva u državama članicama.

To znači da vlasništvo poduzeća nije u nadležnosti EU-a, ali i da pravila EU-a ne smiju dovesti do propisivanja sustava vlasništva.

2.2.11.

Jednako tako, pravo EU-a ne utječe na odluku o tome hoće li poduzeće imati kapitalističku strukturu namijenjenu ostvarenju dobiti (u kojoj vlast ovisi o broju dionica ili poslovnom udjelu) ili strukturu koja se temelji na socijalnoj ekonomiji, u kojoj se podjela vlasti temelji na ljudima, a ne na kapitalu, i u kojoj je preraspodjela viška strogo ograničena ili ne postoji ako se višak u cijelosti reinvestira u socijalne ciljeve.

2.2.12.

Međutim, ako neutralnost dovodi do nepriznavanja dijelova gospodarstva i omogućuje da se određena vrsta poduzeća nametne kao model ili referentni standard za izradu prava, to se načelo krivo upotrebljava.

2.2.13.

U samoinicijativnom mišljenju EGSO-a o raznolikosti vrsta poduzeća već je 2009. napomenuto da je potrebno uvažiti gospodarsku raznolikost u EU-u.

2.2.14.

Potrebno je revidirati cijeli pravni poredak EU-a kako bi se bolje shvatila posebna uloga i poseban način funkcioniranja poduzeća koja rade u općem interesu i koja prihode ostvarene svojom aktivnošću raspodjeljuju isključivo u svrhu ostvarivanja socijalnih ciljeva.

2.2.15.

Jedno od mogućih rješenja moglo bi biti priznavanje poduzeća socijalne ekonomije – uz profitna poduzeća i subjekte koji nemaju ekonomski interes – kao treće kategorije gospodarskih subjekata koji dobrovoljno ograničavaju svoj profit jer prednost daju drugim svrhama.

3. Posebne napomene

3.1. Niskoprofitnost: zajedničko obilježje svih poduzeća socijalne ekonomije

3.1.1.

Uvođenje pojma niskoprofitnosti omogućilo bi da se istakne temeljna razlika između poduzeća socijalne ekonomije i kapitalističkih poduzeća. U niskoprofitnim poduzećima ostvarenje dobiti sredstvo je, a ne svrha njihove aktivnosti.

3.1.2.

Prvo, aktivnost mora biti ekonomski održiva, odnosno ne smije ovisiti o subvencijama ili donacijama da bi bila u ravnoteži.

3.1.3.

Drugo, ako aktivnost omogućuje stvaranje viška, taj se višak mora, ovisno o strukturi poduzeća, rasporediti u pričuve ili koristiti za aktivnosti poduzeća kako bi se ulaganjima osigurao njihov kontinuitet i razvoj. Na primjer, zadruge mogu podijeliti dio viška svojim članovima u obliku povrata ili kamata, ali se za povrat može upotrijebiti samo ograničen dio viška, koji u načelu ovisi o transakcijama članova, a ne o njihovom udjelu u kapitalu.

3.1.4.

Treće, profit ne može biti jedina svrha aktivnosti. Svrha aktivnosti poduzeća socijalne ekonomije ciljevi su koji nisu povezani s profitabilnošću uloženog kapitala ili povećanjem profita. Ti su ciljevi u službi interesa njihovih članova ili u službi općeg interesa, a često uključuju i druge ciljeve socijalne, teritorijalne ili okolišne kohezije.

3.1.5.

Ograničenja u pogledu funkcioniranja i upravljanja koja su suštinski povezana s ciljevima poduzeća formalno su navedena u statutu poduzeća. Međutim, u pravu EU-a mora se predvidjeti i postojanje subjekata koji usvajaju te posebne oblike poslovanja te omogućiti njihov razvoj u okviru unutarnjeg tržišta.

3.1.6.

Upotreba pojma niskoprofitnosti omogućuje:

(a)

da priznavanje socijalne ekonomije ne bude ograničeno samo na socijalna poduzeća, tj. na poduzeća koja provode određene socijalne aktivnosti, jer poduzeća socijalne ekonomije, bez obzira na sektor u kojem posluju, ispunjavaju gospodarske, socijalne i teritorijalne potrebe. Višak koji ona proizvode donosi korist prije svega članovima zadruga i uzajamnih društava te lokalnim korisnicima udruženja za pružanje usluga. Od njega nikada neće imati koristi spekulativni fondovi ili ulagači po cijelom svijetu;

(b)	da se osigura poštovanje različitih oblika poduzeća u različitim zemljama, uz poštovanje načela supsidijarnosti.

3.2. Transverzalna primjena

Pojam niskoprofitnosti može se primijeniti u različitim politikama EU-a:

3.2.1. Sloboda poslovnog nastana

3.2.1.1.

Kad je riječ o slobodi poslovnog nastana, jedna redakcijska izmjena omogućila bi formalno priznavanje postojanja niskoprofitnih poduzeća.

3.2.1.2.

Tako bi se članak 54. UFEU-a i sloboda poslovnog nastana mogli odnositi na trgovačka društva koja su osnovana na temelju pravila građanskog ili trgovačkog prava, uključujući i zadruge te ostale pravne osobe uređene javnim ili privatnim pravom, bez obzira na to jesu li profitna ili niskoprofitna.

3.2.1.3.

Sloboda poslovnog nastana od velike je važnosti za određene oblike poduzeća socijalne ekonomije. Budući da se pravni status uvelike razlikuje među državama članicama, ostvarivanje slobode poslovnog nastana najčešće obvezuje poduzeća da u državi članici poslovnog nastana usvoje status koji ni na koji način ne odgovara pravilima poslovanja utvrđenima u državi članici podrijetla. Štoviše, za poduzeća socijalne ekonomije ne postoji ekvivalent europskog trgovačkog društva. Minimalna razina priznanja poduzeća socijalne ekonomije, na temelju interpretativne komunikacije o članku 54. UFEU-a, omogućila bi da se, s jedne strane, u većoj mjeri uzmu u obzir posebnosti poduzeća socijalne ekonomije u okviru prava EU-a, a s druge, da se pokrene proces promišljanja o različitim mogućnostima rješavanja problema poslovnog nastana, primjerice korištenjem pojačane suradnje.

3.2.1.4.

To bi bio prvi korak u sveobuhvatnijem procesu podizanja svijesti o socijalnoj ekonomiji i poticanja njezina promicanja na europskoj razini. U taj proces moraju biti uključeni i EU i države članice, koje je potrebno potaknuti na stvaranje nacionalnih okvira za socijalnu ekonomiju koji bi mogli obuhvatiti fleksibilne strukture niskoprofitnih poduzeća.

3.2.2. Pravo tržišnog natjecanja

3.2.2.1.

Pojam niskoprofitnosti trebao bi naći svoje mjesto i u pravu tržišnog natjecanja, a da se pritom ne dovedu u pitanje pravila koja se primjenjuju na usluge od općeg gospodarskog interesa temeljene na članku 106. stavku 2. UFEU-a i na dokumentima koji ga dopunjuju ili tumače.

3.2.2.2.

Iako je područje primjene pravila tržišnog natjecanja određeno samo kriterijem obavljanja gospodarske djelatnosti na tržištu, u fazi primjene pravila mogle bi se uvesti prilagodbe kako bi se uzele u obzir određene posebnosti poduzeća socijalne ekonomije.

3.2.2.3.

Na primjer, u pogledu državnih potpora, Sud Europske unije priznao je poseban položaj zadruga u odnosu na društva osnovana radi stjecanja dobiti zbog ograničenja na koje zadruge nailaze u pristupu financiranju svojih aktivnosti. U sudskoj presudi jasno je navedeno da se porezne olakšice za zadruge ne mogu okarakterizirati kao davanje selektivne prednosti jer se situacije u kojima se nalaze zadruge i kapitalizirana poduzeća ne mogu uspoređivati.

Kao obrazloženje za svoju presudu Sud je naveo posebna obilježja zadruga u pogledu kontrole, odnos s članovima koji nije u potpunosti komercijalne prirode i, prije svega, slab pristup tržištima kapitala i nužnost oslanjanja na vlastita sredstva i na kreditiranje kako bi se osigurao njihov razvoj.

3.2.2.4.

Komisija je u svojoj komunikaciji o državnim potporama primila na znanje stajalište Suda Europske unije o zadrugama. Komisija navodi da se povoljniji porezni režim za zadruge može ne klasificirati kao državna potpora.

3.2.3. Sloboda pružanja usluga i javna nabava

3.2.3.1.

Komisija je utvrdila da je pristup poduzeća socijalne ekonomije javnoj nabavi pitanje na koje treba obratiti pozornost te je istaknula poteškoće na koje nailaze neka poduzeća socijalne ekonomije u sudjelovanju u natječajima javne nabave.

3.2.3.2.

Rezervirani ugovori a priori su isključeni. Međutim, postoji opća iznimka za gospodarske subjekte čija je glavna svrha socijalna i profesionalna integracija osoba s invaliditetom ili osoba u nepovoljnom položaju. Povrh toga, Direktivom 2014/24 državama članicama također se omogućuje da tržišta zdravstvenih, socijalnih i kulturnih usluga rezerviraju za niskoprofitna poduzeća koja ispunjavaju određene druge kriterije funkcioniranja.

3.2.3.3.

Ipak treba napomenuti da se u postupku javnog nadmetanja, odnosno u konkurenciji među poduzećima koja se temelji na liberalnom i privatnom modelu, niskoprofitna poduzeća često nalaze u konkurentski nezavidnom položaju. I u tom kontekstu, činjenica da su poduzeća socijalne ekonomije ponekad mala ili da imaju otežan pristup izvorima sredstava za ulaganja, može predstavljati konkurentni nedostatak, bez obzira na vrstu djelatnosti. Stoga bi se u okviru podjele javnih ugovora u grupe i u okviru kriterija za dodjelu ugovora koji se odnose na ekonomski najpovoljniju ponudu trebala uzeti u obzir ta razlika u situaciji.

3.2.4. Oporezivanje

3.2.4.1.

Kad je riječ o oporezivanju, Europska komisija priznala je 2013. godine da bi se u povoljnom poreznom okviru nagrađivao socijalni učinak socijalnih poduzeća. Potrebno je pokrenuti raspravu o povoljnom poreznom okviru kojim bi se u većoj mjeri nagrađivao socijalni učinak svih poduzeća u pogledu socijalne, ekološke i teritorijalne kohezije.

Bruxelles, 19. lipnja 2019.

Predsjednik

Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER

20.8.2019

Službeni list Europske unije

C 282/7

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Za bolju provedbu stupa socijalnih prava i promicanje osnovnih usluga”

(samoinicijativno mišljenje)

(2019/C 282/02)

Izvjestitelj: Raymond HENCKS

Suizvjestitelj: Krzysztof BALON

Odluka Plenarne skupštine:	24.1.2019.
Pravni temelj:	pravilo 32. stavak 2. Poslovnika Samoinicijativno mišljenje
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za promet, energiju, infrastrukturu i informacijsko društvo
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	22.5.2019.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	19.6.2019.
Plenarno zasjedanje br.:	544
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	128/3/6

1. Zaključci i preporuke

Zaključci

1.1.

U 20. načelu europskog stupa socijalnih prava u Uniji se uvodi pojam „osnovne usluge”, koji u tom obliku ne postoji u Ugovorima, ali se njime predviđa da „[s]vi imaju pravo pristupa kvalitetnim osnovnim uslugama, uključujući vodu, kanalizaciju, energiju, prijevoz, financijske usluge i digitalnu komunikaciju. Potpora pristupu takvim uslugama dostupna je onima kojima je potrebna.”

1.2.

S obzirom na primjere usluga koje se smatraju osnovnima u skladu s navedenim načelom br. 20, EGSO smatra da je zapravo riječ o uslugama od općeg gospodarskog interesa koje su već obuhvaćene pravom Zajednice, konkretno Protokolom br. 26 o uslugama od općeg interesa, priloženom UFEU-u, čije odredbe za tumačenje nadilaze puko jamstvo kvalitetnog pristupa, ali čiji jedan dio, uz velike varijacije, nije dovoljno zakonski uređen i proveden u državama članicama.

1.3.

EGSO stoga odobrava to što se u 20. načelu europskog stupa socijalnih prava potvrđuje pravo pristupa osnovnim uslugama/uslugama od općeg gospodarskog interesa koje su ključni element socijalne pravde i koje se temelje na načelu jednakog postupanja prema korisnicima – uz zabranjivanje svih oblika diskriminacije ili isključivanja – te na načelu univerzalnog pristupa visokoj razini financijske pristupačnosti i kvalitete.

Preporuke

Pravo pristupa

1.4.

Kako bi proglašeno načelo u skladu s kojim „[s]vi imaju pravo pristupa kvalitetnim uslugama” bilo djelotvorno, mora biti popraćeno konkretnim mjerama u okviru održivog razvoja i socijalne kohezije te istodobno:

(a)	mora biti zajamčeno zakonodavnim ili regulatornim odredbama koje sadrže njegove oblike i kojima se utvrđuju načini provedbe za svako područje;

(b)	moraju biti utvrđene druge strane kojima se moguće obratiti u slučaju nepoštivanja;

(c)	mora biti podložno žalbama, pritužbama ili pravnim lijekovima.

Univerzalni pristup

1.5.

EGSO traži da se pojasni pojam univerzalnog pristupa uslugama od općeg gospodarskog interesa i da se uvedu zakonodavne mjere koje obvezuju države članice da utvrde pokazatelje kojima se za svaku uslugu od općeg gospodarskog interesa određuju karakteristike univerzalnog pristupa (gustoća točaka pristupa usluzi, maksimalna udaljenost do točke pristupa, redovitost usluge itd.) kako bi se spriječilo ukidanje ili zanemarivanje osnovnih usluga od javnog interesa za korisnike (na primjer usluge javnog prijevoza, poštanskih ureda, podružnica banaka), osobito u predgrađima i ruralnim i slabo naseljenim područjima, ili, ovisno o okolnostima, kako bi se osigurala odgovarajuća alternativna rješenja.

Univerzalna usluga

1.6.

Kada je riječ o uslugama opskrbe električnom energijom, uslugama elektroničkih komunikacija te poštanskim i bankarskim uslugama, univerzalna usluga ne treba se poistovjećivati s univerzalnim pristupom s obzirom na to da osigurava samo ograničen pristup osnovnim uslugama. To osobito vrijedi za elektroničke komunikacije čije usluge obuhvaćene univerzalnom uslugom u velikoj mjeri zaostaju s obzirom na tehnološki razvoj, više nisu prikladne za suvremena komunikacijska sredstva koja se nude na tržištu te samo povećavaju digitalni jaz u regijama koje su udaljene od velikih gradskih središta.

1.7.

EGSO stoga poziva na to da se prilagodi univerzalna usluga, da se osiguraju najsuvremenije usluge i potpuna teritorijalna pokrivenost za sve mrežne industrije općenito, a posebno za elektroničke komunikacije.

Financijska pristupačnost

1.8.

S obzirom na to da se financijska dostupnost sve manje jamči takozvanim „razumnim” socijalnim tarifama, već sve više socijalnom pomoći koja se dodjeljuje isključivo najsiromašnijim osobama i s obzirom na to da nemaju samo najsiromašnije osobe velikih financijskih teškoća u pristupanju uslugama od općeg gospodarskog interesa, EGSO ponavlja svoj zahtjev da se odredi financijska dostupnost utvrđivanjem košarice usluga koje se smatraju osnovnima, čiji se postotak financijskog opterećenja za kućanstvo za svaku od tih usluga određuje prema tome je li prihvatljiv u odnosu na minimalnu plaću odnosno minimalni dohodak. Iznad tog postotka cijene se smatraju previsokima i iziskuju regulatorne mjere ili osigurano pravo na državnu pomoć.

Kvaliteta usluge

1.9.

S obzirom na nedostatnu kvalitetu raznih usluga od općeg interesa u određenim državama članicama (kašnjenja ili otkazivanja u javnom prijevozu, loša ili nedostatna pokrivenost elektroničkim komunikacijama itd.), EGSO poziva države članice da za usluge od općeg gospodarskog interesa odaberu pokazatelje koji se odnose na predodžbe o zadovoljstvu kao što su brzina, točnost, pouzdanost, ugodnost, dostupnost, stručnost i uslužnost pružatelja usluga kao i druge aspekte kao što su okoliš, uvjeti rada i zaštita potrošača.

1.10.

U pogledu naknada koje su predviđene europskim zakonodavstvom u slučaju neosiguravanja kvalitete (kašnjenja ili otkazivanja vlakova ili zrakoplova, izgubljene ili oštećene poštanske pošiljke), EGSO se ne može osloboditi dojma da će neki pružatelji usluga radije platiti (male) naknade nego uložiti u kvalitetu te stoga poziva na reviziju iznosa naknada koji su na snazi i, općenito, na uspostavu odgovarajućih naknada za sve usluge od općeg gospodarskog interesa u slučaju povrede obveze pružanja javne usluge ili univerzalne usluge.

Ocjena

1.11.

Kako bi se osigurao kvalitetan pristup, od ključne je važnosti razviti dinamiku ocjenjivanja učinkovitosti tih usluga. U tu svrhu EGSO poziva institucije koje donose odluke da najprije jasno definiraju koncepte, ciljeve i zadaće za sve usluga od općeg interesa (gospodarske i negospodarske).

1.12.

EGSO se stoga zalaže za ocjenu usluga od općeg interesa na nacionalnoj, regionalnoj ili lokalnoj razini država članica koja mora biti neovisna, pluralistička, participativna, pokrivati gospodarske, socijalne i okolišne elemente i temeljiti se na nizu kriterija te se provoditi u savjetovanju sa svim dionicima uz novu, usklađenu metodologiju Zajednice na europskoj razini na temelju zajedničkih pokazatelja.

Europski semestar

1.13.

U pregledu socijalnih pokazatelja, u okviru europskog semestra, kojim bi se trebalo ispitati stanje socijalnih prava proglašenih u europskom stupu, nedostaju pokazatelji za usluge od općeg gospodarskog interesa. EGSO stoga traži da osnovne usluge iz načela br. 20 europskog stupa socijalnih prava budu sastavni dio pregleda socijalnih pokazatelja europskog semestra.

2. Uvod

2.1.

Deklaracijom iz Göteborga od 17. studenoga 2017. o europskom stupu socijalnih prava Europski parlament, Vijeće i Komisija obvezali su se na ispunjenje obećanja, sadržanog u Ugovorima, o visoko konkurentnom socijalnom tržišnom gospodarstvu s ciljem pune zaposlenosti i društvenog napretka.

2.2.

Svrha 20 ključnih načela europskog stupa socijalnih prava na prvom je mjestu popunjavanje praznina u Ugovorima, čime se pridonosi strukturiranju europskog pravnog poretka, uređuje ostvarivanje temeljnih prava i pridonosi promjeni vrijednosti koje se primjenjuju u pravnom poretku na nacionalnoj i europskoj razini.

2.3.

Europskim stupom socijalnih prava potvrđuju se određena prava koja već postoje u pravnoj stečevini Unije i dodaju se nova načela za suočavanje s izazovima proizašlima iz društvenih, tehnoloških i gospodarskih promjena (1). To se temelji na priznanju da su socijalna prava, ili barem dio njih, za sada nedovoljno zakonski uređena i provedena, u različitoj mjeri ovisno o državi članici.

2.4.

Budući da se država članica može smatrati odgovornom za nepoštovanje općih načela europskog prava, „[k]ako bi postala pravno izvršiva, za ta načela i prava potrebno je prvo na odgovarajućoj razini donijeti namjenske mjere ili zakonodavstvo” (2).

3. Osnovne usluge

3.1.

U skladu s ključnim načelom br. 20 europskog stupa socijalnih prava, naziva „Pristup osnovnim uslugama”, „[s]vi imaju pravo pristupa kvalitetnim osnovnim uslugama, uključujući vodu, kanalizaciju, energiju, prijevoz, financijske usluge i digitalnu komunikaciju. Potpora pristupu takvim uslugama dostupna je onima kojima je potrebna.”

3.2.

Pojam „osnovne usluge” ne postoji u Ugovorima, u kojima se razmatraju samo javne usluge (promet) i usluge od općeg interesa (gospodarske i negospodarske). Predmetno 20. načelo ne sadrži nikakvu definiciju onoga što se treba smatrati „osnovnim uslugama”. Sadrži tek nekoliko primjera, ali ne i iscrpan popis. S druge strane, pojam „osnovnih usluga” u uobičajenoj je uporabi u okviru ciljeva održivog razvoja Ujedinjenih naroda i u njima pokriva određene usluge koje se također nalaze u drugim načelima europskog stupa socijalnih prava.

3.3.

Pravo na osnovne usluge stoga nije ograničeno samo na usluge navedene u načelu br. 20, već se odnosi i na druga načela, osobito skrb za djecu, potporu djeci, zdravstvenu skrb, uključivanje osoba s invaliditetom, dugotrajnu skrb, smještaj i pomoć beskućnicima. Provedba prava na pristup kvalitetnim osnovnim uslugama stoga treba biti popraćena konkretnim mjerama za usluge od općeg gospodarskog interesa i za prethodno navedena područja. EGSO u tom kontekstu podsjeća na odgovornost i široko diskrecijsko pravo koje imaju države članice za utvrđivanje, organiziranje i financiranje usluga od općeg gospodarskog interesa koje odgovaraju potrebama građana.

3.4.

S obzirom na nepostojanje definicije te uzimajući u obzir usluge navedene u načelu br. 20, jasno je da je u ovom slučaju riječ o „uslugama od općeg gospodarskog interesa” koje podliježu obvezama univerzalne usluge ili pružanja javnih usluga obuhvaćenima člankom 36. Povelje Europske unije o temeljnim pravima i člankom 14. UFEU-a te Protokolom br. 26 o uslugama od općeg interesa.

3.5.

Stoga su 20. načelom europskog stupa socijalnih prava tek potvrđena postojeća prava iz Ugovora. Međutim, valja napomenuti da odredbe za tumačenje Protokola br. 26 o uslugama od općeg interesa, priloženog UFEU-u, nadilaze puko jamstvo „kvalitetnog pristupa” i predviđaju „visoku razinu kvalitete, sigurnosti i financijske dostupnosti, jednak tretman i promicanje univerzalnog pristupa i pravâ korisnikâ”. EGSO smatra da usluge od općeg gospodarskog interesa predstavljaju nužne sastavne dijelove sustava socijalne pravde i stoga odobrava da ih se u načelu br. 20 kvalificira „osnovnim uslugama”.

3.6.

(a)	mora biti zajamčeno zakonodavnim ili regulatornim odredbama koje sadrže njegove oblike i kojima se utvrđuju načini provedbe za svako područje;

(b)	moraju biti utvrđene druge strane kojima se moguće obratiti u slučaju nepoštivanja;

(c)	mora biti podložno žalbama, pritužbama ili pravnim lijekovima.

3.7.

Usluge od općeg ekonomskog interesa, kao što su električna energija, željeznički i cestovni prijevoz putnika, elektroničke i poštanske komunikacije, takozvane „mrežne industrije”, od osamdesetih godina 20. stoljeća prolaze kroz postupak europeizacije i posebne postupne liberalizacije radi uspostavljanja jedinstvenog tržišta.

3.8.

Međutim, brzo je postalo jasno da te usluge ne mogu funkcionirati samo prema općim pravilima tržišnog natjecanja i tržišnim pravilima, već su potrebna posebna pravila kako bi se svakom građaninu osigurao financijski povoljan pristup tim uslugama koje se smatraju osnovnima i priznaje ih se kao zajedničke vrijednosti Unije.

3.9.

Njihovo priznavanje u primarnom pravu bilo je ažurirano Ugovorom iz Lisabona. Protokolom br. 26 priloženim UFEU-u utvrđene su zajedničke vrijednosti Unije, a osobito šest vrijednosti koje se moraju primjenjivati na sve usluge od općeg gospodarskog interesa diljem Europske unije: „visok[a] razina kvalitete, sigurnosti i financijske dostupnosti, jednak tretman i promicanje univerzalnog pristupa i pravâ korisnikâ”.

4. Ocjena primjene Protokola br. 26

4.1.

Ne postoji evaluacijska analiza svih pozitivnih učinaka (smanjenje cijena, diversifikacija ponude) i negativnih učinaka (povećanje cijena, stvaranje oligopola, iskorištavanje najatraktivnijih dijelova tržišta, nesigurnost radnih mjesta, socijalni damping) politike liberalizacije usluga od općeg gospodarskog interesa. Određene ključne usluge sadržane u europskom stupu socijalnih prava djelotvorno doprinose gospodarskom i socijalnom napretku i društvenoj povezanosti. Za druge usluge uvođenje tržišnog natjecanja dovelo je do povećanja cijena i/ili je dovelo do slabljenja zadaća javnih službi (3).

4.2.

Unija i države članice ne samo da imaju pojačanu obavezu voditi računa o pravilnom funkcioniranju usluga od općeg gospodarskog interesa, što osobito znači razvijanje postupne dinamike ocjenjivanja učinkovitosti tih usluga, nego i institucije koje donose odluke moraju imati mogućnost jasno definirati koncepte, ciljeve i zadaće. Sve dok se to ne ostvari, ocjene učinkovitosti neće moći građanima jamčiti usluge od općeg gospodarskog interesa koje imaju pravo očekivati od svojih nacionalnih, ali i europskih institucija.

4.3.

Početkom ovog stoljeća Komisija je počela svake godine provoditi horizontalnu ocjenu učinkovitosti mrežnih industrija na temelju metodologije horizontalnog vrednovanja usluga od općeg gospodarskog interesa (4). Ta su se izvješća redovno podnosila i o njima se raspravljalo u EGSO-om tijekom javnog savjetovanja uz sučeljavanje raznih strana. Komisija je 2007. u suradnji s EGSO-om organizirala radionicu o novoj metodologiji ocjenjivanja na temelju studije vanjskog konzultanta, prije nego što uvođenje ocjenjivanja prethodno navedenih usluga od općeg interesa padne u zaborav.

4.4.

EGSO ponavlja svoj zahtjev koji je iznio u mišljenju „Neovisna ocjena usluga od općeg interesa” (5), u kojem se zalaže za ocjenu usluga od općeg interesa na nacionalnoj, regionalnoj ili lokalnoj razini država članica koja mora biti neovisna, pluralistička, participativna, pokrivati gospodarske, socijalne i okolišne elemente, temeljiti se na nizu kriterija te se provoditi u savjetovanju sa svim dionicima uz novu, usklađenu metodologiju Zajednice na europskoj razini na temelju zajedničkih pokazatelja.

5. Pravo pristupa osnovnim uslugama

5.1.

Poveljom o temeljnim pravima (članak 36.) od Unije se traži da „[r]adi promicanja socijalne i teritorijalne kohezije Unije, […] priznaje i poštuje pristup službama od općeg gospodarskog interesa kako je predviđeno nacionalnim zakonodavstvima i praksom te u skladu s Ugovorima” i da ih ubraja u temeljna prava.

5.2.

Dakle, 20. ključnim načelom stupa tek se potvrđuje svačije pravo pristupa kvalitetnim uslugama od općeg interesa kao sastavnog dijela zajedničkih vrijednosti EU-a. Kao ni u Protokolu br. 26, ni u stupu se ne utvrđuju uvjeti pristupa, razina jamstva ni žalbeni postupci.

5.3.

EGSO smatra da se pojam zajamčenog pristupa svima temelji na načelima jednakog postupanja, solidarnosti, univerzalnosti, kontinuiteta, blizine korisnika i financijske pristupačnosti.

6. Jednako postupanje

6.1.

Kada je riječ o uslugama od općeg interesa, jednakost postupanja temelji se na jednakom pristupu korisnika (univerzalni pristup), u situacijama koje se mogu usporediti s nacionalnim i prekograničnim uslugama, uz zabranu bilo kakve diskriminacije ili društvenog isključivanja (na temelju državljanstva, roda, mjesta prebivališta, invaliditeta, dobi itd.).

6.2.

Međutim, jednako postupanje ili obveza nediskriminacije nije prepreka usvajanju mjera kojima se predviđaju posebne povlastice za određene kategorije korisnika (starije osobe, osobe s invaliditetom ili osobe smanjene pokretljivosti itd.).

6.3.

Za neke usluge smatra se da je univerzalno pravo pristupa osigurano univerzalnom uslugom ili obvezama pružanja javne usluge koje se nalažu pružateljima usluga.

7. Univerzalna usluga

7.1.

Univerzalna usluga opravdana je u okviru liberalizacije određenih usluga od općeg gospodarskog interesa za koje tržište samo ne može osigurati potpunu teritorijalnu pokrivenost, pristupačne cijene ili odgovarajuću kvalitetu usluge. Obuhvaća „sve zahtjeve od općeg interesa čija je svrha pobrinuti se da neke unaprijed određene usluge budu stavljene na raspolaganje svim potrošačima i korisnicima na cijelom području države članice, bez obzira na njihov zemljopisni položaj, na propisanoj razini kvalitete i, s obzirom na posebne nacionalne okolnosti, po pristupačnoj cijeni” (6). Univerzalna usluga zasad je definirana na razini Zajednice samo u sektorima elektroničkih komunikacija, pošte, električne energije i bankarskih usluga.

7.2.

Dakle, definicija univerzalne usluge odnosi se samo na „određene usluge”, odnosno na taksativno navedene usluge. Univerzalna usluga stoga se ne smije poistovjećivati s univerzalnim pristupom jer ne jamči pristup svim uslugama koje se nude na tržištu.

7.3.

To osobito vrijedi za elektroničke komunikacije (7), čije usluge obuhvaćene univerzalnom uslugom u velikoj mjeri zaostaju s obzirom na tehnološki razvoj i više nisu prikladne za suvremena komunikacijska sredstva koja nudi tržište.

7.4.

Brojne države članice, područja ili naselja u velikoj mjeri kasne u pogledu širokopojasnih elektroničkih komunikacija i/ili sveukupne teritorijalne pokrivenosti mobilnom telefonijom (siva ili bijela područja), koje su danas bitni čimbenik za poboljšanje uvjeta života, na primjer osiguravanjem pristupa zdravstvenoj skrbi, obrazovanju i drugim javnim uslugama. Posljedica je da postojeći nedostaci „univerzalne usluge elektroničkih komunikacija” samo povećavaju digitalni jaz.

7.5.

U skladu s predmetnom direktivom, „[k]oncept univerzalne usluge treba se razvijati ukorak s tehničkim napretkom, razvoja tržišta i promjena u korisničkoj potražnji” (8). Da bi to ostvarila, Komisija mora, u skladu s prethodno navedenom direktivom, svake tri godine revidirati opseg univerzalne usluge, osobito za potrebe predlaganja izmjene ili ponovnog utvrđivanja Europskom parlamentu i Vijeću.

7.6.

EGSO stoga preporučuje da se uvjeti pristupa elektroničkim komunikacijama prilagode tehnološkom razvoju, a osobito da se nametne cjelovita teritorijalna pokrivenost širokopojasnom mobilnom telefonijom.

8. Obveze pružanja javnih usluga

8.1.

Za određene usluge od općeg gospodarskog interesa koje nisu osigurane kao univerzalna usluga, pravo na univerzalni pristup pokriveno je obvezama pružanja javne usluge koje se nalažu pružateljima navedenih usluga.

8.2.

Cestovni i željeznički prijevoz putnika, na primjer, nije osiguran kao univerzalna usluga, nego podliježe obvezi pružanja javnih usluga, koje su definirane kao „zahtjev koji odredi nadležno tijelo da bi osiguralo usluge javnog prijevoza putnika od općeg interesa koje operater, kad bi uzeo u obzir samo svoje komercijalne interese, ne bi preuzeo ili ih ne bi preuzeo u istom opsegu ili pod istim uvjetima bez naknade” (9). Iz toga proizlazi da usluga javnog prijevoza, koja ispunjava potrebu putnika, ne mora nužno funkcionirati u skladu s pravilima tržišta. U brojnim državama članicama željezničke i cestovne linije javnog putničkog prijevoza zbog neisplativosti se ukidaju ili se zanemaruju u ruralnim i slabo naseljenim područjima. Isto vrijedi i za druge usluge kao što su poštanske usluge (zatvaranje ureda) ili bankarske usluge (zatvaranje podružnica).

8.3.

EGSO stoga traži da se pojasni pojam univerzalnog pristupa uslugama od općeg gospodarskog interesa i da se uvedu zakonodavne mjere koje obvezuju države članice da utvrde pokazatelje kojima se za svaku uslugu od općeg gospodarskog interesa određuje svojstvo univerzalnog pristupa (gustoća točaka pristupa usluzi, maksimalna udaljenost do točke pristupa, redovitost usluge, broj ureda itd.).

9. Pristupačnost

9.1.

Tržište u najboljem slučaju može jedino predložiti fiksnu cijenu ovisno o troškovima, čime se ne može zajamčiti da će svi imati pristup uslugama od općeg gospodarskog interesa po pristupačnoj cijeni. Jedna od opasnosti slobodnog tržišnog natjecanja prema tome je da dio pružatelja usluga od općeg gospodarskog interesa bude u iskušenju opskrbljivati samo klijente koji se a priori smatraju „solventnima”.

9.2.

Kako bi se suzbila ta opasnost, Protokolom br. 26 od država članica traži se da osiguraju visoku razinu financijske dostupnosti svake usluge od općeg gospodarskog interesa.

9.3.

Financijska dostupnost definira se kao „cijena usluga za potrošače s niskim ili prosječnim dohotkom u odnosu na cijenu za potrošače s drugim razinama dohotka” (10).

9.4.

Prema tome, zahtjev za financijski pristupačnu uslugu važan je čimbenik u borbi protiv društvene isključenosti kako bi se svima omogućio pristup uslugama od općeg gospodarskog interesa bez obzir na njihov dohodak. Međutim, čini se da je 20. načelo europskog stupa socijalnih prava restriktivnije s obzirom na to da je (samo) potpora pristupu takvi[m] uslugama dostupna [samo] onima kojima je potrebna.

9.5.

Treba utvrditi da se financijska dostupnost više ne jamči takozvanim „razumnim” socijalnim tarifama, već sve više socijalnom pomoći koja se dodjeljuje isključivo najsiromašnijim osobama. Međutim, nemaju samo najsiromašnije osobe velikih financijskih teškoća u pristupanju uslugama od općeg gospodarskog interesa.

9.6.

Dolazi do toga da, kada cilj financijski povoljnog pristupa za sve nije ostvaren, regulatorna tijela propisuju mjere utvrđivanja cijena. Tako su Komisija i europski zakonodavac djelovali uredbom kako bi snizili, a zatim i ukinuli fakturiranje mobilnih komunikacija unutar Zajednice (troškovi roaminga) ako korisnik putuje EU-om, ali ne ako zove sugovornika unutar EU-a iz svojeg doma. Komisija u svojem Prijedlogu uredbe o uslugama prekogranične dostave paketa najavljuje obvezujuće mjere ako se stanje u pogledu previsokih cijena koje primjenjuju poduzeća koja pružaju uslugu prekogranične dostave paketa ne popravi do kraja 2018 (11).

9.7.

Što se tiče procjene povoljnosti cijena, EGSO već godinama traži da se pojasni koncept pristupačnosti usluga od općeg gospodarskog interesa i uvedu zakonske mjere koje bi od država članica zahtijevale da utvrde pokazatelje kojima će se definirati navedena pristupačnost.

9.8.

EGSO ponavlja svoj zahtjev da se odredi financijska dostupnost utvrđivanjem košarice usluga koje se smatraju osnovnima, čiji se postotak financijskog opterećenja za kućanstvo za svaku od tih usluga određuje prema tome je li prihvatljiv u odnosu na minimalnu plaću odnosno minimalni dohodak. Iznad tog postotka cijene se smatraju previsokima i iziskuju regulatorne mjere ili osigurano pravo na javnu pomoć.

10. Kvalitetne osnovne usluge

10.1.

Protokolom br. 26 pozivaju se države članice da osiguraju visoku razinu kvalitete usluga od općeg gospodarskog interesa, dok je stup ograničen samo na „kvalitetnu” osnovnu uslugu.

10.2.

Kako god bilo, kvalitetna je usluga kojom je klijent zadovoljan. Da bi se to ostvarilo, treba utvrditi korisnike, njihove potrebe i njihova očekivanja. Međutim, često se očekivanja iskazuju tek naknadno, kada se korisnik žali na nepravilnosti.

10.3.

Standardi kvalitete utvrđeni su na razini Zajednice u brojnim uslugama od općeg interesa, kao što su poštanske usluge, elektroničke komunikacije, opskrba vodom, odvoz otpada, prijevoz putnika, socijalne usluge od općeg interesa itd., ali su različitog stupnja, a ponekad vrlo skromni. Na primjer, iako većina Europljana ima pristup kvalitetnoj pitkoj vodi, u nekim državama članicama brojni građani radije piju vodu u bocama jer im okus vode iz slavine nije ugodan. Potrebno je redovno ažuriranje postojećih standarda kako bi se povećalo povjerenje potrošača i poboljšala kvaliteta vode iz slavine i prema tome ostvario pozitivan učinak na okoliš smanjenjem plastičnog otpada.

10.4.

Kvaliteta usluge glavni je čimbenik ocjenjivanja koje predlaže EGSO. Države članice za usluge od općeg gospodarskog interesa morat će odabrati pokazatelje koji se odnose na predodžbe o zadovoljstvu kao što su brzina, točnost, pouzdanost, ugodnost, dostupnost, stručnost i uslužnost pružatelja usluga itd. Kvaliteta se odnosi i na druge aspekte kao što su okoliš, uvjeti rada i zaštita potrošača.

10.5.

Kvaliteta usluga izravno je povezana s pravima potrošača. Za neke usluge od općeg gospodarskog interesa (željeznički prijevoz, pošta) naknade su predviđene europskim zakonodavstvom u slučaju nekvalitete (kašnjenja ili otkazivanja vlakova ili zrakoplova, izgubljene ili oštećene poštanske pošiljke). Uzimajući u obzir nedostatke u željezničkom prijevozu putnika u određenim državama članicama, EGSO se ne može osloboditi dojma da će neki pružatelji usluga radije platiti (male) naknade nego uložiti u kvalitetu. Uz to, prava na odštetu u slučaju kašnjenja ograničena su u brojnim državama članicama na putovanja na dugim relacijama, dok su gradske, prigradske i regionalne željezničke usluge prijevoza putnika izuzete iz svake naknade, u skladu s odstupanjima koja odobrava europsko zakonodavstvo (12).

10.6.

EGSO poziva na primjenu sustava naknada u slučaju kašnjenja na sva putovanja vlakom bez obzira na prijeđenu udaljenost te na utvrđivanje prava na naknadu po vremenskom razdoblju od pola sata kašnjenja u dolasku u odnosu na službeni vozni red ili po razdoblju od 15 minuta u polasku.

10.7.

U okviru prava potrošača EGSO poziva da se općenito uvedu naknade za sve usluge od općeg interesa u slučaju nepoštovanja obveza pružanja javnih usluga.

11. Pregled socijalnih pokazatelja europskog semestra

11.1.

Smatra se da se pregledom socijalnih pokazatelja europskog semestra trebaju utvrditi izazovi u socijalnim pitanjima s kojima su suočene države članice u primjeni načela europskog stupa socijalnih prava.

11.2.

To sredstvo prve analize, koje se povezuje s dubljom analizom na razini svake zemlje, potrebno je za ispitivanje stanja socijalnih prava proglašenih u europskom stupu u svjetlu ključnih pokazatelja iz pregleda socijalnih pokazatelja. Naime, među svim ključnim pokazateljima i sekundarnim pokazateljima iz pregleda socijalnih pokazatelja, koji se nalaze u statističkom prilogu izvješćima po zemlji, nedostaju osnovne usluge iz ključnog, 20. načela stupa.

11.3.

EGSO stoga traži da osnovne usluge iz načela br. 20 europskog stupa socijalnih prava budu sastavni dio pregleda socijalnih pokazatelja europskog semestra.

Bruxelles, 19. lipnja 2019.

Predsjednik

Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER

(1) Uvodna izjava 14. europskog stupa socijalnih prava.

(2) Uvodna izjava 14. europskog stupa socijalnih prava.

(3) Vidjeti istraživanja Eurobarometra o uslugama od općeg interesa.

(4) COM(2002) 331 final.

(5) 267/2008.

(6) Zelena knjiga o uslugama od općeg interesa od 21. svibnja 2003.

(7) Direktiva 2002/22/EZ od 7. ožujka 2002. o univerzalnoj usluzi i pravima korisnika u vezi s elektroničkim komunikacijskim mrežama i uslugama.

(8) Uvodna izjava 1. Direktive 2002/22 od 7. ožujka 2002.

(9) Uredba (EZ) br. 1370/2007 od 23. listopada 2007.

(10) COM(2002) 331 final.

(11) Prijedlog uredbe COM(2016) 285 final.

(12) Uredba (EZ) br. 1370/2007 od 23. listopada 2007.

20.8.2019

Službeni list Europske unije

C 282/14

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Prema boljoj gospodarskoj konvergenciji i konkurentnosti unutar makroregija, kao što je Europska strategija za dunavsku regiju – uloga transnacionalnih klastera”

(razmatračko mišljenje)

(2019/C 282/03)

Izvjestitelj: Dimitris DIMITRIADIS

Zahtjev za savjetovanje:	20.9.2018. Dopis Victora NEGRESCUA, rumunjskog doministra za europske poslove
Pravni temelj:	članak 304. UFEU-a
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za ekonomsku i monetarnu uniju te ekonomsku i socijalnu koheziju
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	4.6.2019.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	19.6.2019.
Plenarno zasjedanje br.:	544
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	202/1/2…

1. Zaključci i preporuke

1.1.

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) uviđa da je međuregionalna, višenacionalna suradnja koja se temelji na već postojećim, povijesnim socioekonomskim i kulturnim vezama nužan odgovor na izazove koji proizlaze iz naglih promjena u širenju Europske unije (EU), a koje su djelomično potaknute intenziviranjem globalne konkurencije i pripadajućeg poriva na povećanje kontroliranih tržišta, u zemljopisnom i u gospodarskom smislu. Vrlo je važno uspostaviti međusobno povezan prekogranični i međusektorski sustav suradnje koji se temelji na višerazinskom upravljanju te uspostaviti strateški okvir za tematske centre za financiranje institucija za provedbu dobro usmjerenih projekata u makroregiji.

1.2.

Tijekom prvih deset godina djelovanja četiri makroregionalne strategije služile su kao korisni alati za kohezijsku politiku, prvenstveno poboljšavanjem integracije i suradnje te utvrđivanjem važnih razvojnih procesa u kojima sudjeluju građani i regije. Te strategije pridonose stvaranju dublje i šire povezanosti Europe uključivanjem zemalja kandidatkinja i susjednih zemalja pod jednakim uvjetima i poticanjem razmjene iskustava.

1.3.

Međutim, kada je riječ o smanjenju socijalnih i prostornih nejednakosti i poticanju ekološke održivosti, uspjeh je i dalje skroman. To je najvjerojatnije posljedica složenih sustava upravljanja i međuvladinih sporazuma, razine birokracije, nedostatka međuregionalne ujednačenosti u provedbi dogovorenih zajedničkih strategija te nedovoljne uključenosti socijalnih partnera, socioekonomskih aktera i organizacija civilnog društva.

1.4.

EGSO smatra da bi makroregionalne strategije trebalo shvaćati kao laboratorije za razvoj pristupa „odozdo prema gore”za rješavanje novih izazova s kojima se suočava europsko društvo i gospodarstvo. Ti izazovi odnose se na područja kao što su migracije, održiva opskrba energijom, tržište rada, obrazovanje i digitalizacija i pojedinačne zemlje, regije ili općine ne mogu se suočavati s njima. Međuregionalna, međunarodna suradnja djelotvornija je i omogućuje zajednička rješenja.

1.5.

Makroregionalne strategije mogu potaknuti europsku integraciju i poslužiti kao važan strateški okvir za kohezijsku politiku i politiku održivog razvoja. Makroregionalne strategije trebale bi se financirati istodobno s posebnim programima kao što su Inovativne mjere za gradove. Čini se uputnim u revidirani postupak programiranja za koheziju nakon 2020. uključiti obveznu upotrebu tematskog strateškog okvira koji proizlazi iz makroregionalnih strategija u odnosu na druge politike i u odnosu na proširenje EU-a i odnose sa susjednim zemljama.

1.6.

Osim toga, makroregionalne strategije trebale bi se usmjeriti i na politike koje se promiču u okviru UN-ovog Programa održivog razvoja do 2030. koji je usvojen 2015. Time će se ojačati međunarodna vidljivost te priznavanje i podupiranje regionalne suradnje u okviru četiri makroregionalne strategije.

1.7.

Na temelju detaljne rasprave o navedenom, EGSO u odjeljku 5. ovog mišljenja navodi popis konkretnih prijedloga za politike. Ti se prijedlozi mogu sažeti kako slijedi: i) povrh potrebe za ojačanim intervencijama politika, trebamo smanjiti birokratsko opterećenje; ii) potrebno je uvesti funkcionalno umrežavanje, međusobno povezivanje i upravljanje postojećim bazama podataka te pomoći javnosti da se koristi postojećim podacima i informacijama; iii) treba poticati umrežavanje i stvaranje klastera socijalnih partnera, lokalnih socioekonomskih aktera i organizacija civilnog društva, s raznih prostora (međuregionalni klasteri i partnerstva klastera), ali i iz raznih sektora (uz primjenu pristupa četverostruke spirale); iv) u budućnosti, za makroregionalne strategije bit će uvelike korisne učinkovite mreže za obrazovne aktivnosti s obzirom na digitalizaciju proizvodnje, kao i inicijative usmjerene na djelotvorne međuregionalne ekosustave u području istraživanja i inovacija te osnovne i primijenjene aktivnosti istraživanja i razvoja.

1.8.

Razvoj i provedba makroregionalnih strategija za komunikaciju za dionike ima velik značaj u smislu potpore povećanju vidljivosti, poticanju umrežavanja i sudjelovanja. Učvršćivanje komunikacije i izgradnju povjerenja između središnjeg upravljanja makroregionalnim strategijama i socijalnih partnera, poslovnog sektora, lokalnih dionika, civilnog društva i akademske zajednice trebalo bi dodatno podupirati savjetovanjima te nacionalnim i makroregionalnim danima suradnje.

2. Kontekst ovog mišljenja

2.1.

Makroregionalne strategije EU-a pokrenute su kao alati za olakšavanje višenacionalne provedbe politika, čime se potiče kohezija većih geografskih područja. Jedan je od njihovih ciljeva bio povećati konkurentnost i socioekonomski razvoj u područjima koja se protežu na više država, uključujući države koje nisu članice EU-a.

2.2.

Ovo razmatračko mišljenje najprije je bilo zamišljeno kao samoinicijativno mišljenje u svrhu revizije postojećih političkih dokumenata EU-a u tom području, uključujući Izvješće EP-a o provedbi makroregionalnih strategija (1) i na temelju postojećih ocjena EGSO-a u pogledu politika EU-a za jačanje prekogranične suradnje i konvergencije. Nakon zahtjeva rumunjskog predsjedništva, ta je tema dodatno proširena kako bi se obuhvatila uloga transnacionalnih klastera (2) u jačanju konvergencije i konkurentnosti unutar makroregija. U mišljenju se naglasak stavlja na prijedloge metoda za bolje usmjeravanje i provedbu makroregionalnih strategija. U tu se svrhu najprije pobliže utvrđuju specifične potrebe u cijeloj regiji, čime se osigurava postizanje konkretnih rezultata, a zatim se motiviraju dionici da se aktivno uključe, uz poštovanje načela „trostrukog ne”.

2.3.

Mišljenje je u skladu s političkim prioritetima EGSO-a za 2018., posebno u pogledu „jačanja socijalne i teritorijalne kohezije te primjene temeljnih prava”. Također je u skladu s prioritetnim mjerama Odbora u okviru šestomjesečnog predsjedanja Vijećem EU-a i s interesima industrije, akademske zajednice, socijalnih partnera i civilnog društva u makroregijama.

2.4.

Očekuje se da će mišljenje konstruktivno utjecati na tvorce politika u cijeloj Europi jer će pružiti objektivnu analizu i praktične prijedloge za poboljšanje provedbe makroregionalnih strategija. Također će se odrediti je li potrebno povećati njihovo područje primjene i koji bi se inovativni instrumenti mogli predložiti za poticanje suradnje među dionicima, uključujući mogućnosti koje proizlaze iz višenacionalnih međusektorskih klastera.

3. Opće napomene: dosadašnji razvoj makroregionalnih strategija

3.1.

Uspješnost makroregionalnih strategija bila je narušena zbog složenosti postupaka upravljanja, razine birokracije u raznim zemljama i nedostatka homogenosti u načinu provedbe dogovorenih zajedničkih strategija u uključenim regijama. To je dovelo do nedovoljnog uključivanja socijalnih partnera, socioekonomskih aktera i organizacija civilnog društva. Zbog toga je postalo potrebno bolje pratiti provedbu makroregionalnih strategija upotrebom odgovarajućih pokazatelja. To iziskuje pouzdane i usporedive podatke, koji moraju biti dovoljno detaljni da odražavaju stanje na čitavom predmetnom području (3).

3.2.

Nedavna analiza pokazala je da se četiri makroregionalne strategije koje su dosad odobrene – na Baltičkom moru, u jadranskoj i jonskoj regiji, u dunavskoj regiji i u alpskoj regiji – znatno razlikuju u pogledu razine gospodarskog razvoja uključenih zemalja. Pokazalo se da gospodarski rezultati snažno utječu na razinu regionalne suradnje i na učinkovitost provedbe politika. Nadalje, problemi u pogledu preuzimanja obveza i odgovornosti, resursa i osobito neučinkovitog upravljanja i dalje su prisutni u određenim područjima.

3.3.

Unatoč nedostatku homogenosti u makroekonomskim rezultatima, dunavska makroregija obilježena je snažnim odnosima između različitih područja u regiji i zadovoljavajućom integracijom u područjima trgovine, ulaganja i energetike. Međutim, stanje je drukčije kada je riječ o konkurentnosti, sa znatnim razlikama, osobito između urbanih i ruralnih područja. Postoje i velike razlike u pogledu upravljanja i institucionalnih aspekata.

3.4.

Čini se da su sve četiri makroregionalne strategije uspješno okupile različite dionike, uključujući razne privatne dionike, kao i javna tijela na različitim razinama vlasti. U okviru Strategije EU-a za dunavsku regiju (EUSDR) osobito je postignuta visoka razina političkog dijaloga i suradnje, također s trećim zemljama. U tom kontekstu treba napomenuti da je najveći napredak postignut u područjima s prethodnim iskustvom u području suradnje, na temelju dubljih, povijesnih socioekonomskih veza.

3.5.

Vidljivo je da su visoka očekivanja u pogledu ishoda višeregionalne suradnje dovela do pogrešne procjene važnosti izgradnje institucionalnih kapaciteta u ranim fazama razvoja makroregionalnih strategija. Pri definiranju programa suradnje u makroregiji ključno je istaknuti pitanja koja iziskuju međusektorsku i međuteritorijalnu koordinaciju, posebno u pogledu izgradnje institucionalnih kapaciteta.

3.6.

Ukupna uspješnost makroregionalne strategije povezana je s razvojem političkih rješenja zajedničkim naporima preko regionalnih granica. Kako bi se osigurala dobra učinkovitost, nužno je uspostaviti suradnju odozdo prema gore u kojoj bi sudjelovali socijalni partneri, socioekonomski akteri i organizacije civilnog društva, te svi angažirani dionici iz cijelog zemljopisnog područja, primjenom pristupa četverostruke spirale. To mogu biti dionici iz industrije, akademske zajednice i sektora istraživanja & razvoja, uprave (posebno lokalne i regionalne razine), civilnog društva i socijalne ekonomije.

3.7.

U tom pogledu Komisija je u znatnoj mjeri podržala prekogranične klastere nizom programskih okvira i financijskih instrumenata – Europe INNOVA, Interreg, EFRR i ESF, osobito s obzirom na razvoj ljudskog kapitala i cjeloživotno učenje. S obzirom na to da je moguće bolje iskorištavanje drugih lokalnih i/ili privatnih resursa, već postojeći okvir obogaćen je trenutačnom potporom europskim strateškim partnerstvima klastera u okviru programa COSME i projekata klastera INNOSUP-1 za nove industrijske lance vrijednosti u okviru programa Obzor 2020., (4) te upotrebom instrumenata kao što su program Invest EU i Instrument za povezivanje Europe. Postoji snažna potreba za koordiniranim djelovanjem u cilju smanjenja birokratskih prepreka i izravnog promicanja stvaranja poduzetničkih mreža i upravljanja njima putem poreznih poticaja, financijske potpore za klastere u području istraživanja i razvoja te cjelovitih strategija za prekogranično trgovanje.

3.8.

Ex post evaluacija kohezijske politike odnosi se na vezu između pametne specijalizacije i klastera. Relevantna iskustva pokazala su: i) da su promicanje umrežavanja i uspostava klastera među poduzećima neki od najuspješnijih načina podupiranja inovacija i razvoja među MSP-ovima. Međutim, primjena tog alata bila je neznatna. Primjer je projekt DanuBioValNet, kojim se uspostavljaju novi vrijednosni lanci za bioproizvode u dunavskoj regiji; ii) da se posredovanjem u obliku savjetovanja i administrativnih usluga (npr. putem regionalnih razvojnih agencija, gospodarskih komora, voditelja klastera itd.) potiče djelotvornost umrežavanja i stvaranja klastera (5).

3.9.

Razlike u provedbenim pravilima među zemljama velika su prepreka ostvarivanju centralno razvijenih planova politika. Učinkovitost suradnje može se maksimalno povećati samo ako se usvoje moderni pristupi kao što su projektni klasteri, projektni lanci i projektne platforme, prelaskom s komunikacije na koordinaciju te konačno na zajedničko stvaranje. Planiranje financiranja trebalo bi biti fleksibilno i mora biti u skladu s regionalnim kompetencijama i okvirnim uvjetima. Potrebno je pažljivo ispitati spektar postojećih financijskih sredstava i instrumenata, uključujući IPA II, koji je od velike važnosti.

3.10.

Kako bi se osigurala bolja koordinacija i upravljanje makroregionalnim strategijama, potrebno je jasno definirati ulogu pojedinačnih dionika, posebno u pogledu financiranja. Budućim programima trebala bi se olakšati transnacionalna suradnja povrh potpore za pojedinačne projekte. U tom bi pogledu lokalni akteri mogli koordinirati svoje doprinose tekućoj raspravi o određivanju prioritetnih ciljeva i alata za sljedeće programsko razdoblje 2021.–2027. To bi mogla biti izvrsna prilika za ponovno pokretanje četiriju makroregionalnih strategija i uključivanje prioriteta koji proizlaze iz pristupa pametne specijalizacije.

4. Posebne napomene: najnovija kretanja koja utječu na budućnost makroregionalnih strategija

4.1.

Gotovo deset godina od pokretanja prve makroregionalne strategije (Strategija EU-a za regiju Baltičkog mora – EUSBSR), trenutačni politički i socioekonomski kontekst na međunarodnoj i regionalnoj razini karakterizira nekoliko trendova i/ili potreba koji su jasno povezani s makroregionalnim strategijama. Najprije ćemo razmotriti one koji proizlaze iz strukturnih socioekonomskih promjena, a zatim ćemo se osvrnuti na trendove povezane s očuvanjem okoliša i nestašicom resursa.

4.2.

Suvremeni svjetski gospodarski uvjeti pokazali su da je međusobno povezivanje cesta važnije od kontrole prostorno utvrđenih tržišta i izvora resursa. Time se s druge strane naglašava globalni značaj određene regije, počevši od Baltičkog mora do istočne Europe, Crnog mora i (istočnog) Sredozemlja. S obzirom na to da je mobilnost robe i kapitala diljem Europe i Azije ključna za buduću gospodarsku (i političku) strukturu, povećavaju se interesi i napetosti na određenom širem području. Time se također potvrđuje primjerenost razvoja specifičnih makroregionalnih strategija. Također se potvrđuje važnost njihova uspjeha na globalnoj razini i ističu se nadregionalni prioriteti.

4.3.

Na prethodno navedeno nadovezuje se činjenica da glavni migracijski tokovi prolaze kroz dunavsku te jadransku i jonsku regiju. Uz već spomenutu mobilnost robe i kapitala, mobilnost ljudi postala je veliko socioekonomsko, kulturno i političko pitanje. Humanitarna pitanja, gospodarske mogućnosti i sigurnosna pitanja imaju veliku ulogu u iznimno važnoj i složenoj temi koju je potrebno uključiti u program svake makroregionalne strategije, u skladu s povijesnom europskom društvenom i političkom stečevinom.

4.4.

Činjenica da se dvije makroregionalne strategije EU-a odnose na regije oko mora naglašava važnost pomorskih veza, okolišnih aspekata i važnosti gospodarskih aktivnosti povezanih s morem. Dionici uključeni u EUSBSR i Strategiju EU-a za jadransku i jonsku regiju (EUSAIR) trebali bi stoga posebno uzeti u obzir prioritete plavog rasta te rizike i mogućnosti povezane s plavim gospodarstvom, koje su među ostalima istaknuli EU, EGSO, UN i WWF.

4.5.

Glavni strateški cilj makroregionalnih strategija bio je promicanje gospodarske konvergencije u EU-u, što je iznimno važno za gospodarsku održivost i političku progresivnu ravnotežu na nacionalnoj i europskoj razini. Nažalost, unatoč političkoj volji i usmjerenosti proračuna EU-a prema tim pitanjima, iz statistike se vidjeti da se regije razlikuju u socioekonomskom smislu, što dovodi do političkih previranja (6). U okviru makroregionalnih strategija, posebno onih koje su usmjerene na srednju i istočnu Europu, to se mora ozbiljno uzeti u obzir i treba uložiti veće napore u provedbu politika u tom području, uz istinsku uključenost socijalnih partnera, lokalnih socioekonomskih aktera i organizacija civilnog društva. Makroregionalne strategije ujedno su vrlo povoljne za integraciju novih i budućih država članica u EU. To je očito u slučaju zemalja zapadnog Balkana koje su povezane s EUSDR-om i EUSAIR-om, ali i u slučaju Moldove i Ukrajine, koje primaju pomoć u provedbi svojeg sporazuma o pridruživanju s EU-om.

4.6.

Istraživanje u humanističkim i društvenim znanostima pokazalo je da je umjesto pristupa koji se temelji na blagostanju potrebno prijeći na pristup utemeljen na povećanju dobrobiti, pri čemu se naglasak pomiče s kvantitativne ekonomije razmjera na povećanu kvalitativnu raznolikost. U tom smislu višestruka raznolikost Europe, koja proizlazi iz njezine povijesti i prirodnih značajki, osobito u regijama postojećih makroregionalnih strategija, postaje velika komparativna prednost u novom globalnom dobu. Stoga bi trebalo osigurati da potreba za poticanjem društveno-gospodarske konvergencije ne dovede do stvaranja politika kojima bi se mogla smanjiti vrijednost te „sociokulturne i okolišne raznolikosti”kao resursa. Naprotiv, makroregionalne strategije trebale bi promicati očuvanje raznolikosti u kvalitativnom smislu i poticati provedbu projekata kojima će se poboljšati međuregionalna zajednička uspostava novih proizvoda i usluga.

4.7.

Pojačana međunarodna konkurencija općenito podrazumijeva da umrežavanje postaje sve važnije. Međutim, eksponencijalni rast produktivnosti rada, što podrazumijeva sve veću važnost kvalitativne diferencijacije, poziva na stvaranje klastera i kolaborativnih struktura koji će iskorištavati prednosti razmjera horizontalnih aktivnosti – kao što su promidžba, logistika i prijevoz, istraživanje i razvoj – ali i na očuvanje, ili čak povećanje, kapaciteta za pružanje specijaliziranih proizvoda i usluga. Drugim riječima, zbog trenutačnih kretanja na internacionaliziranim tržištima potrebno je razviti prostorne i međusektorske klastere (polu)samostalnih proizvođača. To bi trebalo biti jedan od glavnih prioriteta četiriju makroregionalnih strategija (7).

4.8.

Dodana vrijednost može se postići povezivanjem pojedinačnih makroregionalnih strategija, kao u slučaju EUSBSR-a i EUSDR-a (8). Čini se da je to izvedivo, posebno u slučaju pitanja zaštite okoliša i racionalne upotrebe ograničenih resursa i energije. Dobar primjer toga jesu relevantni uspješni slučajevi suradnje između gospodarskih komora u okviru EUSDR-a i EUSAIR-a (9).

4.9.

Kako bi se potaknulo gospodarsko blagostanje, makroregionalne strategije trebale bi se u sve većoj mjeri usmjeravati na inicijative u području čiste tehnologije i postupke kojima se potiče prijelaz s linearnog na kružno gospodarstvo. Primjeri uključuju projekte EUSBSR-a koji će se provoditi u okviru inicijative „Cleaner Growth”(„Čišći rast”) i projekata „CirculAlps”i „AlpLinkBioECO”u okviru Strategije EU-a za alpsku regiju (EUSALP).

4.10.

Klimatske promjene predstavljaju izazov s kojim se potrebno suočavati dobrom koordinacijom na većim geografskim područjima. Ciljana ulaganja u okoliš trebala bi pridonijeti smanjenju posljedica ekstremnih vremenskih nepogoda i drugih nepovoljnih učinaka klimatskih promjena, uz istodobno očuvanje prevladavajućih gospodarskih uvjeta i ekoloških značajki predmetnih područja. Kao još jedan primjer, povećani pomorski promet, prvenstveno Dunavom, mogao bi dovesti do smanjenja emisija stakleničkih plinova i bolje kvalitete zraka na svim područjima u kojima je značajan teretni cestovni prijevoz. Makroregionalna suradnja trebala bi voditi prema primjerenim održivim i cjelovitim prometnim strategijama.

4.11.

Još jedna posljedica potrebe za drastičnim smanjenjem emisija stakleničkih plinova (kako je navedeno u Pariškom sporazumu iz 2015.) prodiranje je obnovljivih izvora energije. Tom „energetskom tranzicijom”postupno se ukidaju elektrane na fosilna goriva te se brzo povećava broj pretvornika energije vjetra i fotonaponskih postrojenja. Ta tranzicija uključuje znatne promjene u sustavu opskrbe električnom energijom s novim konceptima kojima će se također omogućiti veća fleksibilnost u trgovini električnom energijom između regija i zemalja. Makroregionalna suradnja svakako će povećati vjerojatnost da se donesu ispravne odluke o pitanjima koja se odnose na energetsku tranziciju.

4.12.

Općenito, gore navedeni aspekti koji se odnose na nužnu usmjerenost makroregionalne strategije podudaraju se s nizom politika koje se promiču u okviru Programa održivog razvoja do 2030. koji su 2015. usvojile sve države članice UN-a. Konkretno, u okviru makroregionalnih strategija trebale bi se uzimati u obzir mjere koje se trenutačno poduzimaju kako bi se ispunili različiti ciljevi održivog razvoja, te moguće povezivanje s postojećim regionalnim strategijama održivog razvoja (10). Prilagodbom programa četiriju makroregionalnih strategija u tom okviru ojačat će se potreban cjelovit pristup. Njime će se povećati i međunarodna vidljivost te priznavanje i podupiranje regionalne suradnje u EU-u.

5. Prijedlozi politika

5.1.

Iako postoji potreba za jačanjem političkih intervencija i poticanjem aktivnog angažmana u pogledu makroregionalnih strategija, potrebno je smanjiti već znatno birokratsko opterećenje. To bi se moglo postići poticanjem izravne koordinacije javnih dionika u okviru Europskih grupacija za teritorijalnu suradnju (EGTS) ili suradnje privatnih dionika u programima sa specifičnim tematskim sadržajem.

5.2.

Nedostaju pouzdani detaljni podaci koji bi omogućili usporedbu između regija i sektora. Općenito je potrebno uvesti funkcionalno umrežavanje i upravljanje postojećim bazama podataka koje se potencijalno temelje na velikim količinama podataka, ali i na specifičnim informacijama.

5.3.

Istodobno, osim osiguravanja javnog pristupa tim međusobno povezanim funkcionalnim bazama podataka, potrebno je i potaknuti mogućnost javnosti da se koristi postojećih podacima i informacijama. Od ključne je važnosti pružiti tehničku potporu makroregionalnim strategijama i omogućiti pristup alatima za uporabu relevantnih podataka kako bi se pružila potpora lokalnim i nacionalnim vlastima te privatnim akterima i dionicima. To bi trebalo biti organizirano na središnjoj razini, ali usmjereno na dotičnu regiju.

5.4.

Umrežavanje socijalnih partnera, lokalnih socioekonomskih aktera i organizacija civilnog društva s raznih prostora, ali i iz raznih sektora (uz primjenu pristupa četverostruke spirale), te njihovo aktivno sudjelovanje u donošenju odluka, iznimno je korisno za buduću provedbu makroregionalnih strategija u cilju poticanja kohezije te socijalne i ekološke održivosti.

5.5.

Osim toga, za jačanje stvaranja i razvoja međuregionalnih klastera i partnerstava klastera potrebno je donijeti posebne političke inicijative, kao što su: (11)

i.	izmjena kriterija za sudjelovanje u klasterima koji se financiraju sredstvima EU-a i nacionalnim sredstvima kako bi se povećalo sudjelovanje uspješnijih poduzeća, a da se pritom ne riskira samoodređenje mreža i relativna autonomija uključenih partnera;

ii.

financiranje i, osobito, druga sredstva za potporu klasterima i mrežama – npr. porezne mjere i mjere povezane s postupkom – trebalo bi pravodobno produljiti, tako da se trajanje klastera ne ograniči već na temelju njihove koncepcije i da ne nastanu prepreke za postizanje najveće moguće razine organizacijske zrelosti i financijske samodostatnosti klastera; (12)

iii.

nacionalno i (među)regionalno planiranje, kojim valja uzeti u obzir promjene u svjetskim okolnostima i načinima pružanja potpore lokalnim aktivnostima klastera u tom okviru. Nadalje, potrebno je više poticaja za uspostavljanje struktura kojima bi se postojeći klasteri povezali u regionalnom i međusektorskom smislu, čime bi se iskoristila komplementarnost cjelovitih intervencija;

iv.

razuman zahtjev za rješavanje lokalnih značajki i posebnosti, koji često dovodi do toga da klasteri nemaju međunarodni fokus izvan prekogranične dimenzije određene regije. To se mora poboljšati, a primjena potpornih politika trebala bi aktivirati socioekonomske napore s globalnom dimenzijom, s obzirom na značaj internacionalizacije poslovanja. Osim toga, time će se pomoći u premošćivanju vremenskog jaza između političkih inicijativa i donošenja odluka u poduzećima.

5.6.

Za postojeće i buduće makroregionalne strategije bit će uvelike korisne učinkovite inicijative umrežavanja u području obrazovanja i administrativnih usluga, kao i u djelotvornim međuregionalnim ekosustavima u području istraživanja i inovacija te u osnovnim i primijenjenim aktivnostima istraživanja i razvoja. Tijekom savjetovanja o reviziji EUSDR-a koje je u tijeku spomenuto je da će se kapaciteti lokalnih i regionalnih uprava povećati inicijativama za izgradnju kapaciteta, projektima suradnje, mrežama za uzajamno učenje, razmjenom dobrih praksi i preporukama za politike. Njih bi se moglo podržati financiranjem malih razmjera (kao što su globalna bespovratna sredstva ili drugi alati) za lokalne aktere (mala poduzeća, organizacije civilnog društva, organizacije mladih, akademsku zajednicu itd.), što će olakšati uključivo okruženje za inovacije na transnacionalnoj razini.

5.7.

Osobito kada je riječ o umrežavanju u obrazovanju, te bi aktivnosti mogle biti ugrađene u postojeće strukture, kao što je program Erasmus+. Političke preporuke trebale bi se usredotočiti na ključne aspekte određenog zemljopisnog područja s ciljem otvaranja novih putova za poboljšane proizvode i usluge radi promicanja poduzetništva te, naposljetku, potpore cjeloživotnom učenju lokalnog ljudskog kapitala u odnosu na zahtjeve koji proizlaze iz digitalizacije proizvodnje.

5.8.

U regijama četiriju makroregionalnih strategija postoji duga tradicija povijesnih, socioekonomskih, kulturnih i političkih veza, što može biti pozitivno, ali i problematično. Te se veze mogu konstruktivno iskoristiti promicanjem alternativnih alata za stvaranje međuregionalnih klastera i suradnju, poput Europskih grupacija za teritorijalnu suradnju (EGTS).

Bruxelles, 19. lipnja 2019.

Predsjednik

Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER

(1) (2017/2040 (INI).

(2) Potrebno je napomenuti da pojam „klasteri”upotrebljavamo u značenju umrežavanja i tematske ili cjelovite suradnje aktera i institucija iz privatnog sektora, javne uprave, akademske zajednice i civilnog društva (što primjerice nadilazi umrežavanje malih i srednjih poduzeća).

(3) Vidjeti http://ec.europa.eu/regional_policy/en/information/publications/studies/2017/macro-regional-strategies-and-their-links-with-cohesion-policy

(4) Važno je spomenuti uspjeh projekta INNOSUP-1 u promicanju klastera. U prvih šest tekućih projekata INNOSUP-2015 koji su započeli 2016./2017. uključeno je više od 2 800 MSP-ova (npr. putem događanja za povezivanje i poziva na podnošenje ideja/projekata za suradnju itd.) te se pruža izravna potpora za 449 MSP-ova (npr. putem vaučera za potporu inovacijama). Ukupno, projekti klastera INNOSUP-1 na dobrom su putu da podrže 2 000 MSP-ova.

(5) Vidjeti ex post evaluaciju programa kohezijske politike za razdoblje 2007.–2013., koji se financiraju iz EFRR-a i Kohezijskog fonda, radni paket 2 – „Potpora MSP-ovima – Povećanje istraživanja i inovacija u MSP-ovima i razvoj MSP-ova”, ugovor br. 2014CE16BAT002, završno izvješće, str. 10–11. i 14–17.

(6) Vidjeti Zarotiadis i Gkagka (2013.), European Union: A diverging Union? („Europska unija: Unija velikih razlika?“), Journal of Post-Keynesian Economics, svez. 35, str. 537–567.

(7) Vidjeti Zaključke Vijeća od 12. ožujka 2018. u kojima se poziva na daljnji razvoj europske politike klastera s ciljem povezivanja regionalnih klastera na osnovi načela pametne specijalizacije te izgradnje paneuropskih klastera svjetske klase kako bi se podržala pojava novih vrijednosnih lanaca diljem Europe.

(8) Izvješće Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija o provedbi makroregionalnih strategija EU-a, COM(2019) 21 final.

(9) Udruženje dunavskih trgovačkih komora potpisalo je sporazum o suradnji s Forumom jadranskih i jonskih gospodarskih komora s ciljem razmjene iskustava i suradnje u projektima u kojima se te dvije strategije dopunjuju.

(10) Razmotriti na primjer novoosnovani SDSN za Crno more (http://sdsn-blacksea.auth.gr/i http://unsdsn.org/news/2018/10/31/presenting-a-new-regional-chapter-sdsn-black-sea/), Mediteranski SDSN (http://www.sdsn-mediterranean.unisi.it/) i SDSN za sjevernu Europu (https://www.unsdsn-ne.org/).

(11) Konkretni prijedlozi u skladu su s prvim „Izvješćem o napretku u europskim strateškim partnerstvima klastera”, koje je pripremio Europski opservatorij za klastere i industrijske promjene (#EOCIC), u kojem se daje pregled prvih rezultata, iskustava i dobrih praksi ostvarenih drugom generacijom europskih strateških partnerstava klastera za ulazak na međunarodno tržište (ESCP-4i).

(12) Potreba za pravovremenim povećanjem financiranja povezana je i s prijedlogom za zajedničke inicijative klastera u okviru programa COSME kao dijela programa jedinstvenog tržišta.

20.8.2019

Službeni list Europske unije

C 282/20

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskoj središnjoj banci, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru, Odboru regija i Europskoj investicijskoj banci – Plan ulaganja za Europu: pregled stanja i sljedeći koraci

(COM(2018) 771 final)

(2019/C 282/04)

Izvjestitelj: Petr ZAHRADNÍK

Suizvjestitelj: Javier DOZ ORRIT

Zahtjev za savjetovanje:	Europska komisija, 18.2.2019.
Pravni temelj:	članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za ekonomsku i monetarnu uniju te ekonomsku i socijalnu koheziju
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	4.6.2019.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	19.6.2019.
Plenarno zasjedanje br.:	544
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	180/0/8

1. Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO općenito pozdravlja Plan ulaganja za Europu zbog njegova doprinosa promicanju ulaganja u EU-u i učinkovitijem korištenju ograničenih financijskih sredstava u svrhu strateških paneuropskih ulaganja, što predstavlja novu vrstu preraspodjele financijskih sredstava EU-a. EGSO preporučuje postavljanje investicijskog cilja u EU-u kao jednog od kriterija dugoročne i održive politike ulaganja; investicijski cilj mogao bi biti dio redovitog ciklusa europskog semestra te bi se mogao ocjenjivati na godišnjoj osnovi.

1.2.

Cilj Plana ulaganja za Europu i, općenitije, javno poticanih ulaganja trebalo bi biti pružanje potpore strateškim ciljevima EU-a, uključujući: (a) promicanje održive gospodarske i socijalne uzlazne konvergencije među državama članicama; (b) održiva ulaganja u skladu s ciljevima održivog razvoja Ujedinjenih naroda; (c) olakšavanje pravedne, zelene i digitalne tranzicije; (d) jačanje ekonomske otpornosti europskih gospodarstava; (e) razvoj strateške infrastrukture; (f) promicanje produktivnosti, istraživanja, razvoja, inovacija, obrazovanja i stručnog osposobljavanja; (g) povećanje socijalnih ulaganja; te (h) jačanje konkurentnosti europskog gospodarstva u globalnom kontekstu. EGSO smatra da su za postizanje tih ciljeva na geografskom i sektorskom planu potrebne daljnje smjernice.

1.3.

Hitno uspostavljanje jedinstvenog sustava klasifikacije i pokazatelja za utvrđivanje stupnja uspješnosti u pogledu održivosti, zasnovanih na UN-ovim ciljevima održivog razvoja i zaključcima Europskog vijeća od 20. lipnja 2017., pomoći će ulagačima da svoje investicijske tokove usmjere prema održivim djelatnostima. (1)

1.4.

EGSO je uvjeren u golemi potencijal inovativnih financijskih instrumenata da zadovolje potrebe područja obuhvaćenih predloženim programom InvestEU. Odbor vjeruje u sinergije između programa InvestEU i budućih programa sa središnjim upravljanjem (primjerice Instrument za povezivanje Europe i Obzor Europa), pri čemu se prednost daje uporabi instrumenta koji se temelji na povratu. Kako bi se to postiglo, potrebno je regulatorno pojednostavnjenje prilikom kombiniranja nekoliko programa ili projekata.

1.5.

Jedna od najvažnijih dodanih vrijednosti programa InvestEU jest potpora velikim europskim projektima (SESAR, ERTMS, pametne mreže EU-a) s pomoću privatnih sredstava, ali za njihovu je provedbu potrebno i da Komisija uspostavi prikladni regulatorni i financijski okvir. Komisija bi trebala nastojati uključiti države članice u te velike projekte.

1.6.

EGSO smatra da bi EU u ovom trenutku trebao biti spreman snositi veći rizik kako bi se povećao poticaj za stvaranje radnih mjesta i poboljšanje životnog standarda. Zbog toga Odbor preporučuje da se za taj instrument izdvoji više sredstava u okviru VFO-a.

1.7.

EGSO uvelike podupire napor koji Komisija ulaže u utvrđivanje glavnih prepreka intenzivnijim ulagačkim aktivnostima u područjima kao što su okruženje jedinstvenog tržišta, integracija infrastrukture, zahtjevi u pogledu obrazovanja i vještina te usklađivanje pravila o državnim potporama.

1.8.

Međutim, Odbor smatra da bi za rješavanje problema ulagačkog deficita EU-a, koji predstavlja jedan od najozbiljnijih rizika za budućnost europskog gospodarstva, bio potreban veći financijski napor EU-a, država članica i privatnog sektora. Zbog toga poziva nadležna tijela EU-a da ojačaju financijske kapacitete programa InvestEU u okviru Višegodišnjeg financijskog okvira u razdoblju 2021. –2027.

1.9.

Odbor s druge strane smatra da je potrebno uložiti više truda i postići veću povezanost između EFSU-a (odnosno programa InvestEU) i ostalih programa ulaganja EU-a i država članica, uz promicanje potrebnih sinergija, izbjegavanje udvostručenja i preklapanja među njima i usmjeravanje ulaganja u ostvarivanje preciznijih ciljeva.

1.10.

EGSO predlaže povećanje opsega programa InvestEU kako bi se europskim poduzećima pružila potrebna jamstva koja im omogućuju ulaganje izvan EU-a i promicanje trgovine EU-a.

1.11.

EGSO snažno preporučuje Komisiji da pojača napore usmjerene na podizanje svijesti među europskim poduzećima i građanima o koristima Plana ulaganja za Europu, posebno u pogledu MSP-ova, čime bi oni postali svjesni doprinosa EU-a.

2. Opći kontekst prijedloga i ključne činjenice

2.1.

Ovo se mišljenje poziva i izravno nadovezuje na zaključke iznesene u mišljenju o programu InvestEU (2), kao i na ostala mišljenja o višegodišnjem financijskom okviru EU-a za razdoblje između 2021. i 2027. te o gospodarskim i ulagačkim rezultatima EU-a (3). Stoga se zaključci eksplicitno izraženi u tim mišljenjima neće ponovno iznositi u ovom dokumentu, nego se implicitno prihvaćaju.

2.2.

Komunikacija Europske komisije „Plan ulaganja za Europu: pregled stanja i sljedeći koraci” u potpunosti je u skladu sa zaključcima usvojenog mišljenja o programu InvestEU (4), osobito u pogledu sljedećega:

—	ulaganje je jedini makroekonomski pokazatelj koji nije dosegnuo svoju razinu iz razdoblja prije krize 2006. –2007., zbog čega je poticanje primjene svih relevantnih instrumenata kojima se pruža potpora ulaganju u potpunosti opravdano i legitimno;

—	stvaranje financijskog instrumenta za pružanje potpore ulaganju, na temelju načela jamstva, predstavlja značajnu inovaciju u financiranju velikih ulagačkih projekata od javnog interesa;

—

u tu je svrhu vrlo korisno i poželjno uključivanje privatnog kapitala. Međutim, loše osmišljena javno-privatna partnerstva u konačnici mogu biti skuplja nego izravno javno pružanje istih usluga. Javna ulaganja u visokokvalitetne, cjenovno pristupačne i dostupne javne usluge u EU-u moraju biti prioritetne;

—	osim domaćih ulaganja, također je potrebno pružati potporu ulaganjima sa značajnom prekograničnom dimenzijom. Taj model također se može koristiti za razvojna ulaganja EU-a izvan same Unije;

—	provedba strukturnih reformi na razini država članica i diljem čitavog EU-a može ojačati učinke ulagačkih aktivnosti;

—	prilikom provođenja ulaganja mora se voditi računa o potrebama jedinstvenog tržišta, i to po mogućnosti u svim njegovim dimenzijama, o funkcioniranju financijskih tržišta, prometnoj i energetskoj infrastrukturi te o pripravnosti ljudskih resursa za savladavanje tih izazova.

2.3.

Budući da se odnosi na potrebu za uklanjanjem prepreka koje onemogućuju povrat snažnijih ulaganja i učinkovitiju uporabu financijskih instrumenata kojima se pruža potpora ulaganjima, opseg komunikacije Europske komisije širi je nego što je to uobičajeno.

2.4.

Dok se Prijedlog uredbe o programu InvestEU prvenstveno odnosi na tehničke parametre tog instrumenta, Komunikacija Komisije osobito je usmjerena na gospodarsku, političku i socijalnu pozadinu, kao i na analizu i opis okružja u kojem će se instrument koristiti. EGSO se slaže s ovim općim stavom.

2.5.

Prvi značajni prioritet za Junckerovu Komisiju (od kraja 2014. do početka 2015.) bio je pružanje pomoći u uklanjanju ili smanjenju razlika u ulaganjima u EU-u nakon krize. Bez dostatnog i profitabilnog ulaganja ne mogu se zajamčiti budući gospodarski prosperitet Europe i njezina sposobnost da sudjeluje u tržišnom natjecanju u gospodarskom pogledu na globalnoj razini. Zbog toga je Plan ulaganja za Europu, koji će se nakon 2020. prvenstveno svoditi na program InvestEU, usvojen i proveden u djelo. Njegova je okosnica financijski instrument koji se temelji na jamstvu za proračun. EGSO smatra da taj instrument nije samo prikladan za osiguravanje ulaganja unutar EU-a, nego također može predstavljati izrazito učinkovitu platformu EU-a za razvoj i pružanje potpore ulagačkim projektima izvan EU-a (u odnosu na nove ciljeve višegodišnjeg financijskog okvira EU-a za razdoblje između 2021. i 2027. u pogledu vanjskog djelovanja, globalizacije i većeg broja vanjskih projekata).

2.6.

Isplativost i učinkovitost ulaganja ovisi o dobroj gospodarskoj strukturi. Zbog toga se strukturne reforme smatraju preduvjetom potrebnim za to da ulaganje postigne očekivani učinak. Značajni strukturni nedostatci dovode do brojnih prepreka, kao što su regulatorna i administrativna ograničenja, ograničenja poštenoga tržišnog natjecanja itd. To su ozbiljna ograničenja na nacionalnoj i prekograničnoj razini.

2.7.

EGSO cijeni činjenicu da EU pruža potporu najotvorenijem mogućem okružju za ulaganja i trgovinu, pod uvjetom da se poštuju radnička i socijalna prava i zaštita okoliša. Međutim, istodobno pridaje veliku pozornost rastućem globalnom političkom i strateškom riziku s kojim se mogu povezati neka strana ulaganja. EGSO pozdravlja i podržava uvođenje zaštitne funkcije za određena strana ulaganja čija svrha nije prvenstveno gospodarska ili povezana s poslovanjem, nego je povezana s politikom i moći.

3. Opće napomene

3.1.

EGSO cijeni koristi Plana ulaganja za Europu, osobito u pogledu sljedećega:

—

u vrijeme krize došlo je do prekida privatnog financiranja, pa financijske potrebe nisu bile ispunjene. Ulagači su počeli znatno pažljivije i temeljitije razmatrati rizike. Plan ulaganja za Europu pokazao se prikladnom, sigurnom, praktičnom i pažljivo osmišljenom platformom za poticanje ulaganja i iskorištavanja privatnog financiranja;

—	Plan ulaganja za Europu pozitivno je pridonio ciljanom i sustavnom praćenju slučajeva nefunkcioniranja tržišta ili nepovoljnog ulaganja te pomogao prilagodbi percepcije rizika potrebi za njihovim uklanjanjem na tržišno kompatibilni način;

—

primjeri projekata spomenutih u Komunikaciji Europske komisije koji su primili potporu pokazuju da se, kada ne bi postojali Plan ulaganja za Europu i Europski fond za strateška ulaganja (EFSU), privatni kapital nikad ne bi uložio u takve projekte bez dostatnih jamstava i prikladnog pokrića rizika (osim ako za to ne postoje filantropski razlozi), a javna sredstva za takve pothvate prema svojoj bi naravi bila ograničena;

—	Plan ulaganja za Europu i EFSU iziskuju da se za projekte provede ispitivanje izravnog financijskog povrata, odnosno da projekti ispunjavaju minimalne propisane standarde kvalitete.

3.2.

Ukupna javna i privatna ulaganja u EU-u tijekom 2018. iznosila su 20,5 % BDP-a EU-a, što je i dalje za dva postotna boda manje nego 2007. Spor oporavak stope ulaganja od 2013. naovamo zabilježen je i kod javnih i kod privatnih ulaganja.

3.3.

Javna ulaganja u 27 država članica EU-a u razdoblju između 2014. i 2018. u prosjeku su iznosila 2,86 % BDP-a (2,68 % u europodručju), u usporedbi s 3,4 % BDP-a, koliko su iznosila između 2009. i 2013. (3,2 % u europodručju) (5). Neto investicije u fiksni kapital većinom su bile negativne, osobito u razdoblju između 2014. i 2017., što ukazuje na pad zaliha javnog kapitala. Budući da je to na makrorazini protivno ciljevima iz Plana ulaganja za Europu, EGSO potiče Europsku komisiju da poduzme mjere za promicanje javnih ulaganja na razini država članica. Te bi mjere trebalo uključiti u preporuke za pojedinačne zemlje i druge relevantne instrumente europskog semestra.

3.4.

Za investicijski jaz uglavnom je odgovoran nedostatak privatnih ulaganja. S obzirom na navedeno ukupna veličina Plana ulaganja od samog je početka bila preniska. Europska unija tijekom petogodišnjeg razdoblja namjerava mobilizirati ulaganja u iznosu od 500 milijardi EUR, što predstavlja 100 milijardi EUR ili oko 0,6 % BDP-a EU-a godišnje.

3.5.

EGSO je svjestan opsega otplativih financijskih instrumenata za podržavanje ulaganja u EU-u te njihova dosad neiskorištenog potencijala. Njima se, primjerice, postavljaju temelji za znatno učinkovitiju i praktičniju uporabu dostupnih sredstava. Za razliku od subvencija, radi se o otplativim sredstvima koja se mogu naknadno i opetovano koristiti nakon ostvarenog prometa. Nadalje, očekivano postroženje monetarne politike i smanjenje dostupnosti zajmova mogu dodatno povećati njihovu atraktivnost. Ako se s njima prikladno postupa s gledišta gospodarske politike i upravljanja, oni olakšavaju stvaranje čvrstog financijskog temelja za izrazito dugoročnu (u trajanju od čak po nekoliko desetljeća) potporu za ulaganja od javnog interesa (od ključne je važnosti definirati što se podrazumijeva pod pojmom „od javnog interesa”; trenutačno prevladava mišljenje da su financijski instrumenti prikladni za ispravljanje različitih vrsta nefunkcioniranja tržišta). Razvoj financijskih instrumenata također pomaže u poticanju raznolikosti financijskih proizvoda dostupnih na nacionalnim tržištima i na paneuropskom tržištu financijskog posredovanja te u jačanju njihove raznolikosti i raznolikosti dostupnih financijskih proizvoda i rješenja.

3.6.

EGSO istodobno naglašava da potpora iz financijskih instrumenata ni u kojem slučaju nije prikladna za sve projekte (opći kriterij za relevantnost jest postojanje tržišnog okruženja i rizika od nefunkcioniranja tržišta u njegovim brojnim oblicima). Ako se pokaže da je projekt prikladan za potporu putem financijskih instrumenata, učinak se postiže na tri glavna načina:

—	putem potpore za projekt koja može ostvariti dodatne i mjerljive koristi (primjerice, povećanje profitabilnosti, poboljšanje produktivnosti). U tom slučaju korisnici potpore gotovo su isključivo pojedinačna poduzeća ili njihove grupacije, kao što su klasteri;

—	putem ušteda u izvedbi postojećih postupaka (kao što su snižavanje energetskih zahtjeva i troškova te smanjenje tekućih troškova optimizacijom postupaka). U tom slučaju tijela javnog sektora mogu primati potporu financijskih instrumenata na isti način kao i poslovni subjekti;

—	omogućivanjem financijskog sudjelovanja potrošača određenog proizvoda ili usluge. Ovo sudjelovanje može se dodatno poduprijeti ciljanom subvencijom ili nekim drugim nacionalnim ili regionalnim programom potpore koji omogućuje otplativost financijskog instrumenta.

3.7.

EGSO prima na znanje temeljni dio Komunikacije Europske komisije, koji se odnosi na utvrđivanje postojećih prepreka. To su prvenstveno prepreke za jedinstveno tržište i potreba za njegovim dodatnim produbljenjem i uklanjanjem prepreka (prevladavanjem postojećih administrativnih i regulatornih prepreka i provedbom tehnološke modernizacije jedinstvenog tržišta putem stvaranja digitalnog jedinstvenog tržišta i povezane provedbene strategije). Također razmatramo razvojni potencijal tržišta kapitala i njihovo uključivanje u uniju tržišta kapitala. Ujedno postoje prepreke i potencijal za integraciju prometne i energetske infrastrukture, putem razvoja transeuropskih mreža (TEN-ovi) ili na temelju energetske unije. Osim toga važno je imati na umu ljudsku dimenziju i zahtjeve u pogledu obrazovanja i vještina radne snage (u skladu s načelima europskog stupa socijalnih prava), kao i usklađivanje pravila o državnoj potpori. S gledišta optimizacije sinergija u okviru VFO-a za razdoblje između 2021. i 2027. EGSO također primjećuje da je potrebno zajamčiti najveću usklađenost s ESI fondovima.

3.8.

EGSO smatra da je potrebno uložiti veći napor i postići veću usklađenost između EFSU-a (odnosno programa InvestEU) i drugih programa ulaganja Europske unije i država članica. To će pomoći u promicanju potrebnih sinergija i izbjegavanju udvostručenja među programima.

3.9.

Ulaganja za koja su izdvojeni javni poticaji trebaju biti usmjerena na precizne ciljeve koji su jasno i strateški postavljeni na europskoj razini kako bi se ispunili strateški ciljevi Unije. Područja koja će dobiti potporu navedena su u točki 1.2 ovog dokumenta. S obzirom na navedeno EGSO smatra da bi bilo potrebno iznijeti dodatne smjernice za EFSU i budući program InvestEU, osobito u pogledu sektorske dodjele kredita.

3.10.

Točnije, kad je riječ o Akcijskom planu Europske komisije o financiranju održivog rasta, hitno uspostavljanje jedinstvenog sustava klasifikacije i pokazatelja za utvrđivanje stupnja uspješnosti u pogledu održivosti mora se temeljiti na holističkom poimanju utjecaja gospodarskih aktivnosti i ulaganja na ekološku održivost i učinkovitost resursa, ali i na socijalne ciljeve i ciljeve upravljanja, u skladu s ciljevima održivog razvoja UN-a i zaključcima Europskog vijeća od 20. lipnja 2017. Zahvaljujući tom pristupu ulagači bi trebali biti u stanju usmjeriti svoje tokove ulaganja prema održivim djelatnostima koje omogućuju potpunu, sveobuhvatnu, integriranu i učinkovitu provedbu Programa za razdoblje do 2030. (6)

3.11.

U izvornom Junckerovu planu koristilo se jamstvo ili zaštitni mehanizam u iznosu od 21 milijarde EUR kako bi se mobiliziralo do 315 milijardi EUR. U programu InvestEU Komisija predlaže zaštitni mehanizam u iznosu od 38 milijardi EUR (+ 9,5 milijardi EUR od financijskih partnera) kako bi se mobiliziralo do 650 milijardi EUR. Na prvi pogled, inicijativom InvestEU udvostručuju se kapaciteti Junckerova plana, a državama članicama omogućuje se da do 5 % sredstava izdvojenih za kohezijsku politiku namijene četirima komponentama jamstva. EGSO pozdravlja taj poboljšani instrument, ali smatra da obveza od 15,2 milijarde EUR, što predstavlja 1,2 % sljedećeg VFO-a, nije prikladna za postizanje cilja povećanja ulaganja na razinu prije krize. Primjerice, obvezom od 2 % (25,5 milijardi EUR) mogla bi se iskoristiti dodatna javna i privatna ulaganja koja premašuju 1 bilijun EUR.

3.12.

Treba promicati i podržavati sudjelovanje europskih poduzeća i konzorcija na međunarodnim natječajima i u postupcima javne nabave. Opseg programa InvestEU mogao bi se proširiti kako bi obuhvaćao sva zemljopisna područja i kako bi se pružila jamstva europskim poduzećima koja ulažu izvan EU-a. To bi mogla biti prva praktična reakcija na inicijativu „Jedan pojas, jedan put”.

4. Posebne napomene

4.1.

EGSO preporučuje da se odgovarajuća pozornost posveti uklanjanju prepreka na nacionalnoj i regionalnoj razini, u skladu s načelom supsidijarnosti.

4.2.

EGSO poziva Europsku komisiju da jasno i nedvosmisleno utvrdi mogućnosti za objedinjavanje EFSU-a, budućeg programa InvestEU i ESI fondova. Prijedlog uredbe u brojnim se točkama odnosi na sinergije između različitih poglavlja i programa VFO-a, ali te su sinergije u stvarnosti znatno manje ostvarive. Sadašnja praksa ograničava mogućnost kombiniranja EFSU-a i ESI fondova. EGSO smatra da to u budućnosti neće biti poželjno i predlaže utvrđivanje jasnih pravila kojima bi se omogućilo korištenje ESI fondova (u obliku subvencije) i EFSU-a (u obliku financijskog instrumenta) za isti projekt.

4.3.

EGSO poziva Europsku komisiju da zauzme sveobuhvatno stajalište o ulaganjima kada zagovara proširenje EFSU-a. Države članice moraju biti u mogućnosti da osiguraju potrebna porezna sredstva za javna ulaganja. Budući da su rashodi u skladu s trenutačnim poreznim pravilima Europske unije uvijek povezani s poreznim prihodima, Europska komisija mora predvoditi provedbu odlučnih mjera s učinkovitim instrumentima protiv porezne prijevare, izbjegavanja plaćanja poreza, pranja novca i nezakonitog djelovanja poreznih oaza. To obuhvaća uklanjanje nepoštenog tržišnog natjecanja koje danas provode neke države članice koje daju prednost agresivnom poreznom planiranju multinacionalnih kompanija.

4.4.

Određene vrste ulaganja, kao što su javna infrastruktura, mogu se pružati učinkovitije i po nižim troškovima za društvo ako se koristi javni sektor, a ne javno-privatna partnerstva. Tamo gdje je to slučaj, Europsku komisiju potiče se da omogući državama članicama da ulažu dostatna sredstva bez smanjivanja socijalnih rashoda. U skladu s dugotrajnom racionalnom teorijom i praksom u području javnih financija, buduće generacije koje će ostvarivati koristi od trenutačnih ulaganja trebale bi platiti pošteni udio u njihovom financiranju izdavanjem državnih obveznica u sadašnjosti. Kad bi javno ulaganje financirala isključivo trenutačna generacija putem viših poreza ili manjih državnih rashoda, za nju bi nastalo neopravdano visoko sadašnje opterećenje. U praksi to podrazumijeva postizanje veće fleksibilnosti Pakta o stabilnosti i rastu (PSR) putem takozvanog zlatnog pravila: troškovi za javna ulaganja ne bi se trebali uzimati u obzir pri izračunu ciljeva javnog deficita. Fleksibilan pristup provedbi nedavno prilagođenog PSR-a, koji je Komisija uvela 2014., imao je pozitivne učinke na rast. Trebalo bi ga zadržati i usmjeriti na ulaganja od velikog javnog interesa.

4.5.

Reforma ekonomske i monetarne unije može omogućiti upravljački okvir nužan a za prikladnu ulagačku politiku. Dovršetak bankovne unije i unije tržišta kapitala, čime će njihovi instrumenti početi funkcionirati, može pomoći u financiranju poduzeća, osobito MSP-ova. EGSO smatra da je to hitno potrebno i izražava žaljenje zbog kašnjenja koja u tom pogledu uzrokuje Europsko vijeće.

4.6.

EGSO smatra da bi bilo potrebno pružiti dodatne smjernice u pogledu sektorske raspodjele potpore u okviru EFSU-a i budućeg programa InvestEU. Prema mišljenju Odbora, ulaganja trebaju biti prioritetna u trima sektorima: (a) u izgradnji europskog zelenog i digitalnog gospodarskog modela; (b) istraživanju, razvoju i inovacijama; i (c) obrazovanju i osposobljavanju. Kako bi se zajamčio pravedan prelazak na održiv zeleni i socijalni model, potrebno je promicati socijalna ulaganja u skladu s preporukama Skupine na visokoj razini za ulaganja u socijalnu pomoć i potporu (7).

4.7.

Revizije koje su proveli Europski revizorski sud (ECA) i Europska investicijska banka (EIB) na uzorcima projekata u dijelu za infrastrukturu i inovacije ukazuju na to da se otprilike jedna trećina projekata u potpunosti mogla financirati sredstvima iz izvora koji nisu EFSU. Nositelji projekata većinom odabiru EFSU zbog nižih troškova financiranja i djelomično zbog duljih rokova dospijeća zajmova.

4.8.

Činjenica da se projekt koji bi se ostvario putem izvora financiranja koji nisu EFSU smatra dodatnim u odnosu na EFSU u skladu je sa zajedničkim, netehničkim poimanjem načela dodatnosti. Time se za realno gospodarstvo dovodi u pitanje relevantnost definicije i praktične primjene dodatnosti u uredbi o EFSU-u i u praksi. Time se može ugroziti vjerodostojnost prijeko potrebnog EFSU-a. Kako bi se zajamčio maksimalni učinak na realno gospodarstvo i zadobilo povjerenje javnosti u EFSU, EGSO smatra da bi djelovanje EIF-a prvenstveno trebalo biti usmjereno na projekte koji su doista dodatne naravi s obzirom na to da se ne bi ostvarili ako za njih ne bi bila izdvojena sredstva EFSU-a.

4.9.

Kako je naveo Europski revizorski sud, metodologijom koja je upotrijebljena za procjenu mobiliziranih ulaganja u nekim je slučajevima preuveličana mjera u kojoj su zahvaljujući potpori iz EFSU-a u stvarnosti privučena dodatna ulaganja u realnom gospodarstvu. Nadalje, EGSO smatra da bi Europska komisija trebala slijediti preporuku Europskoga revizorskog suda da izradi usporedive pokazatelje uspješnosti i praćenja za sve financijske instrumente i proračunska jamstva EU-a kako bi se povećala transparentnost i sposobnost ocjenjivanja njihovih rezultata.

4.10.

Kako je naveo Europski revizorski sud, EFSU je također djelomično zamijenio financiranje iz drugih financijskih instrumenata EU-a pod središnjim upravljanjem, osobito u područjima prometa i energije. Pozivamo Komisiju i EIB da imaju na umu potencijalna buduća preklapanja između operacija u okviru dijela EFSU-a za infrastrukturu i inovacije te financijskih instrumenata europskih strukturnih i investicijskih fondova.

4.11.

Kako bi se zajamčilo pravilno ocjenjivanje mobiliziranih ulaganja iz EFSU-a, EGSO potiče Europsku komisiju da sustavno konceptualizira prikupljanje podataka potrebnih za provedbu statističke ex post analize kako bi se ocijenile ex ante procjene multiplikatora pojedinačnih projekata. To može pomoći u poboljšanju budućih ex ante izračuna.

4.12.

EGSO preporučuje da bi, osim Europskog savjetodavnog centra za ulaganja (koji je prvenstveno namijenjen za pružanje potpore velikim ulagačkim projektima s jasnom dodanom europskom vrijednošću), također trebala djelovati mreža nacionalnih i regionalnih savjetodavnih ureda s dosljednom metodologijom i tumačenjem diljem EU-a, koja bi pružala savjetodavne usluge, osobito za MSP-ove i njihove projekte koji su u većoj mjeri usmjereni na regionalnu razinu.

4.13.

EGSO ponavlja potrebu za provedbom ispitivanja prihvatljivosti za otplativo financiranje putem financijskih instrumenata i preporučuje Europskoj komisiji da uspostavi stručnu platformu. U tom pogledu potrebno je ispuniti tri temeljna zahtjeva za financijske instrumente: učinkovitost (koju jamči osoba zadužena za upravljanje sredstvima, čime se ispunjava javni interes na način koji se kvalitativno razlikuje u odnosu na subvencije); korisnost (koja se temelji na legitimnosti svakog programa ili dijela programa namijenjenog za otplative instrumente); i održivost u svojoj gospodarskoj, socijalnoj i okolišnoj dimenziji (koja se temelji na definiciji načela prema kojem bi obnovljivi instrumenti trebali biti otplativi).

4.14.

Uredbom o EFSU-u nisu utvrđeni kriteriji za zemljopisnu raspodjelu za jamstva koja se dodjeljuju. Njome je utvrđeno da se njima upravlja na temelju potražnje. Međutim, Upravljački odbor EFSU-a utvrdio je indikativnu zemljopisu diversifikaciju i ograničenje zemljopisne koncentracije u Okviru za infrastrukturu i inovacije. Uredbom nisu utvrđena ograničenja koncentracije za Okvir za MSP-ove. Odbor snažno vjeruje da Plan ulaganja za Europu i budući program InvestEU moraju biti instrumenti za gospodarsku i socijalnu konvergenciju, a ne za produbljivanje razlika između država članica. Iako informacije koje je pružila Europska komisija ukazuju na to da je trend prema zemljopisnoj koncentraciji djelomično ispravljen 2018., ovo je pitanje dovoljno važno za donošenje političkih smjernica i regulatornih promjena potrebnih za zaustavljanje tog trenda. Kao jedan od načina za poboljšanje stanja Odbor pozdravlja uspostavu nacionalnih razvojnih banaka i institucija za potrebu suradnje s EFSU-om i EIB-om u zemljama u kojima one još ne postoje te potiče sve države članice da to učine.

4.15.

EGSO ističe da će, osobito tijekom sljedećeg programskog razdoblja poreznog okvira, biti važnije da financijski instrumenti imaju određenu funkciju za određenu svrhu i da se predložena pravila mogu međusobno kombinirati na različite načine, čime se omogućuje pronalaženje prilagođenih rješenja za pojedinačne projekte. Financijski instrumenti nisu ujednačeni u pogledu vrste, a zajam, jamstvo, izravni doprinosi kapitala ili obveznica projekta mogu biti namijenjeni za određenu vrstu projekta. Prilikom korištenja tih instrumenata u praksi prednost treba dati prilagođenim rješenjima jer se upravo putem tih rješenja u potpunosti može iskoristiti potencijal financijskih instrumenata.

4.16.

Ako se strukturne reforme općenito smatraju važnima kako bi se postigla viša razina ulaganja, moraju biti izravno i podrobno utvrđene. Brojne strukturne prilagodbe i reforme provedene tijekom razdoblja stroge štednje u zemljama obuhvaćenima programom pogoršale su slabosti u privatnoj i javnoj potražnji, povećale stopu nezaposlenosti, produbile nesigurnost te snizile dohotke kućanstava i prodajnih očekivanja poduzeća. Prema tome, doprinijele su povećanju investicijskog jaza. Zbog toga EGSO preporučuje promicanje reformi kojima se: (a) poboljšava poslovno okruženje; (b) olakšava financiranje poduzeća, osobito MSP-ova; (c) povećava produktivnost; (d) promiču istraživanje, razvojne inovacije i osposobljavanje; (e) promiče stvaranje kvalitetnih radnih mjesta; (f) jačaju kolektivno pregovaranje i socijalni dijalog na europskoj i nacionalnoj razini; (g) jača domaća potražnja; (h) povećava gospodarska otpornost i i. omogućava prikladna razina javnog ulaganja, primjerice izgradnjom učinkovitih kapaciteta za planiranje unutar javnoga sektora.

4.17.

Uz potrebu poboljšanja sinergija između investicijskih programa EU-a i država članica, također postoji potreba za promicanjem postignuća tih programa među građanima: očekuje se da će oko 945 000 MSP-ova biti korisnici EFSU-a te da će mnogo veći broj takvih poduzeća biti korisnici programa InvestEU. MSP-ovi koji će biti korisnici moraju biti informirani o potpori koju primaju od EU-a, primjerice posredstvom pojašnjenja u ugovoru o financiranju te upotrebom logotipa Europske unije u ugovoru.

Bruxelles, 19. lipnja 2019.

Predsjednik

Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER

(1) Prema Akcijskom planu Europske komisije za financiranje održivog rasta.

(2) SL C 62, 15.2.2019., str. 131.

(3) SL C 440, 6.12.2018., str. 106.SL C 62, 15.2.2019., str. 83.SL C 62, 15.2.2019., str. 90.SL C 62, 15.2.2019., str. 126.SL C 62, 15.2.2019., str. 312.SL C 159, 10.5.2019., str. 49.

(4) SL C 62, 15.2.2019., str. 131.

(5) Europska gospodarska prognoza. Statistički prilog. Europska komisija, studeni 2018.

(6) Vidjeti Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 28. ožujka 2019. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi okvira za olakšavanje održivih ulaganja (COM(2018)0353 – C8-0207/2018 – 2018/0178(COD)).

(7) Investing in Social Care & Support. A European Imperative („Ulaganje u socijalnu skrb i potporu: europska nužnost”).

20.8.2019

Službeni list Europske unije

C 282/27

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Europskom vijeću (sastanak na vrhu država europodručja), Vijeću, Europskoj središnjoj banci, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija – Prema snažnijoj međunarodnoj ulozi eura

(COM(2018) 796 final)

(2019/C 282/05)

Izvjestitelj: Philip VON BROCKDORFF

Suizvjestitelj: Dimitris DIMITRIADIS

Zahtjev za savjetovanje:	Europska komisija, 24.1.2019.
Pravni temelj:	članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za ekonomsku i monetarnu uniju te ekonomsku i socijalnu koheziju
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	4.6.2019.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	19.6.2019.
Plenarno zasjedanje br.:	544
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	200/3/3

1. Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO napominje da se međunarodna uloga eura još nije vratila na razinu prije financijske krize. Iako su mjere koje je Europska komisija predložila u Komunikaciji poželjne i EGSO ih smatra potrebnima, one možda nisu dovoljno dalekosežne s obzirom na opseg društvenih i gospodarskih izazova europodručja. Socijalna kohezija, ekonomska uzlazna konvergencija i promicanje konkurentnosti i inovacija, posebice za mala i srednja poduzeća (MSP-ove), trebali bi biti temelj zahvaljujući kojem gospodarstvo europodručja napreduje te na kojem se gradi snažnija međunarodna uloga eura.

1.2.

EGSO potiče EU da udvostruči svoje napore za postizanje veće socijalne kohezije i ekonomske konvergencije diljem EU-a. Između država članica, kao i unutar njih, i dalje postoje velike razlike koje djeluju kao prepreka iskorištavanju gospodarskih mogućnosti koje bi mogle biti korisne za EU u cjelini.

1.3.

EGSO upozorava da trenutačna tehnološka otkrića kao što su financijska tehnologija i digitalizacija te pojava drugih međunarodnih valuta mogu dugoročno potaknuti multipolarni sustav koji se temelji na više ključnih valuta.

1.4.

EGSO smatra da euro ima sposobnost poboljšati svoj međunarodni status. Međutim, EGSO istodobno predlaže da najvažniji prioritet za europodručje bude dobro unutarnje uređenje te postizanje integriteta i prosperiteta poboljšanjem izgleda za rast i obnovom održivosti javnih financija. Taj postupak, za koji je među ostalim potreban dovršetak ekonomske i monetarne unije te bankarske unije, treba biti prioritet u postizanju snažnije međunarodne uloge eura.

1.5.

Za vjerodostojnost jedinstvene valute EU-a, što je preduvjet za poboljšanje međunarodne uloge eura, potrebne su dodatne mjere za postizanje ispravnih nacionalnih fiskalnih politika i politika kojima se poboljšava rast, kao i dodatni napori za zdraviji financijski sektor. S tim u vezi, EGSO ponavlja relevantnost pružanja potpore MSP-ovima i dodatnog povećanja produktivnosti kao sredstva za poboljšanje konkurentnosti europodručja na međunarodnim tržištima.

1.6.

EGSO smatra da se koristi tržišne integracije ne bi smjele narušavati financijskom nestabilnošću te poziva na kontinuirano djelovanje za smanjenje loših kredita na socijalno održiv način, osobito poštovanjem političkog sporazuma o kapitalnim zahtjevima u pogledu loših kredita banaka koji je postignut krajem 2018.

1.7.

EGSO smatra da bi trebalo riješiti rascjepkanost tržišta državnih obveznica europodručja, zbog kojeg su tržišta državnih obveznica znatno manje temeljita i likvidna, kako bi euro ojačao svoju ulogu međunarodne valute. EGSO potiče Komisiju da istraži mogućnosti za stvaranje likvidnijih i sigurnijih sredstava u eurima.

1.8.

ESB bi mogao u određenoj mjeri olakšati put prema snažnijoj međunarodnoj ulozi eura, ponajprije ispunjavanjem svoje zadaće da održava stabilnost cijena u europodručju. Štoviše, potpora ESB-a prema makroekonomskim politikama i produbljena ekonomska i monetarna unija te unija tržišta kapitala daju dodatni vjetar u leđa jačanju međunarodne uloge eura.

1.9.

EGSO također smatra da su potrebne dodatne mjere za jačanje europskog financijskog sektora, uključujući jaču infrastrukturu europskog financijskog tržišta i stabilne referentne vrijednosti kamatnih stopa. Osim toga, promicanje šire upotrebe eura u strateškim sektorima također se smatra ključnim za doprinos snažnijoj međunarodnoj ulozi eura.

1.10.

Naposljetku, EGSO potiče države članice na ujedinjen pristup međunarodnoj diplomaciji, što bi moglo dovesti do boljih prilika za trgovinu. Taj ujedinjeni pristup mogao bi se potaknuti i zauzimanjem proaktivnijeg stava kojim se ponajprije nastoje promicati interesi EU-a, posebice predviđanjem strateških i diplomatskih inicijativa koje poduzimaju Kina i SAD.

2. Kontekst

2.1.

U Komunikaciji naslovljenoj „Prema snažnijoj međunarodnoj ulozi eura” (1) objavljenoj u prosincu 2018., navode se načini na koje bi se mogla dodatno ojačati globalna uloga eura, u skladu s političkim, gospodarskim i financijskim značajem europodručja. Za postizanje tog cilja potrebno je daljnje jačanje struktura ekonomske i monetarne unije, među ostalim donošenjem svih prijedloga za dovršetak bankarske unije i odlučnim napretkom u pogledu unije tržišta kapitala.

2.2.

Ovaj radni dokument u skladu je s pozivima iz prethodnih mišljenja EGSO-a (2) (3) u kojima se naglašava činjenica da je dovršetak bankarske unije, osobito snažnije i ujednačenije pokrivenosti osiguranja za depozite, i unije tržišta kapitala od ključne važnosti kako bi se zajamčilo konkurentno europsko poslovno okruženje za velika i mala poduzeća te kako bi se stvorila istinska jedinstvena europska valuta.

2.3.

U Rimskoj deklaraciji iz 2017., čelnici 27 država članica i Europsko vijeće, Europski parlament i Europska komisija iznijeli su svoju predanost tome da Europska unija postane snažniji globalni dionik razvojem postojećih partnerstava i izgradnjom novih, promicanjem stabilnosti i prosperiteta na regionalnoj i globalnoj razini, oblikovanjem globalnih događaja i preuzimanjem međunarodnih odgovornosti (4).

2.4.

U svojem govoru o stanju Unije održanom u rujnu 2018., predsjednik Europske komisije naglasio je važnost eura u međunarodnom monetarnom sustavu i pozvao na poduzimanje više mjera kako bi se zajamčilo ostvarivanje njegovog punog potencijala na globalnoj razini. (5)

2.5.

U tom kontekstu Komisija je uspostavila plan za produbljivanje ekonomske i monetarne unije, (6) a za to je potreban integriran i funkcionalan financijski sustav, uključujući dovršetak bankarske unije i unije tržišta kapitala.

2.6.

U Komunikaciji o uniji tržišta kapitala (7) ističe se da su Europskoj uniji potrebna dobro razvijena i integrirana tržišta kapitala kako bi se jačala međunarodna uloga eura. Uspješna unija tržišta kapitala pridonijet će stabilnom financijskom sustavu, boljem pristupu poduzeća financiranju, a stoga i boljim mogućnostima za ulaganja.

2.7.

Na sličan način, izvješće JRC Science for Policy Report (znanstveno i političko izvješće Zajedničkog istraživačkog centra) iz 2016. (8) pokazuje da će ispravne makroekonomske politike, produbljivanje ekonomske i monetarne unije EU-a te razvoj unije tržišta kapitala pridonijeti dodatnom jačanju uloge eura na globalnim trgovinskim i financijskim tržištima.

2.8.

Europska komisija preporučuje (9) širu uporabu eura u projektima i financijskim transakcijama u području energetike kao sredstva za postizanje ciljeva energetske politike EU-a, smanjivanje rizika od poremećaja u opskrbi energijom te samim time i promicanje veće autonomije europskih poduzeća.

3. Opće napomene

3.1.

U 20 godina svojega postojanja euro je snažno napredovao. Vrlo je brzo postao druga najvažnija međunarodna valuta na svijetu (nakon američkog dolara) (10). Točnije, otprilike 60 zemalja u svijetu upotrebljava ili će upotrebljavati euro te povezuje ili će povezivati svoju valutu s njime. Euro istodobno predstavlja otprilike 20 % međunarodnih pričuva stranih središnjih banaka, što je znak njegove važnosti kao sigurnog sredstva pohrane vrijednosti te predstavlja jednu petinu međunarodnog duga poduzeća i stranih vlada. Naposljetku, euro se široko upotrebljava za međunarodna plaćanja: oko jedne trećine vrijednosti međunarodnih transakcija u 2017. fakturirano je ili izvršeno u eurima (u usporedbi s otprilike dvije petine kada je riječ o američkim dolarima).

3.2.

Međunarodna uporaba eura korisna je jer: i) snižava tečajni rizik i povezane troškove za europska poduzeća; ii) povećava transparentnost cijena, čime se poduzećima omogućuje da upotrebljavaju jeftinije sirovine, a potrošačima da kupuju jeftinije proizvode; iii) nameće veću disciplinu u pogledu inflacije, što u načelu dovodi do nižih kamatnih stopa koje plaćaju kućanstva i poduzeća; iv) povećava financijsku autonomiju i omogućuje pristup financiranju po pogodnijim uvjetima zaduživanja za europska poduzeća (uključujući MSP-ove) i vlade jer europska financijska tržišta postaju integriranija, temeljitija i likvidnija; i v) dodatno potiče trgovinu unutar EU-a i međunarodnu trgovinu.

3.3.

Jačanje međunarodne uloge eura istodobno bi sudionicima na tržištu diljem svijeta omogućilo dodatni izbor, čime bi međunarodno gospodarstvo postalo otpornije na šokove povezane sa snažnim oslanjanjem mnogih sektora (npr. energetika, osnovni proizvodi i proizvodnja zrakoplova) na američki dolar.

3.4.

U posljednja dva desetljeća nije se promijenilo rangiranje dolara i eura. Iako se razlika između tih dviju valuta postupno smanjivala od uvođenja eura, ponovno se povećala nakon početka krize europodručja. Takvo će se stanje vjerojatno nastaviti u skoroj budućnosti unatoč činjenici da se euro izdaje u najvećem svjetskom trgovinskom bloku. Stoga se čini da jačanje međunarodne uloge eura nije samo pitanje gospodarske veličine i otvorenosti, nego se ponajprije odnosi na njegovu ograničenu sposobnost da pruži stabilnost u razdoblju globalnih financijskih teškoća.

3.5.

Postoje i drugi čimbenici koji koče snažniju međunarodnu upotrebu eura, uključujući:

i.	povijesno dominantnu ulogu dolara kao globalne valute međunarodnih pričuva,

ii.	niže troškove povezane s uporabom dolara i njegovu višu likvidnost, posebice u transakcijama na tržištu novca,

iii.	trenutačno nepotpunu integraciju europskih financijskih tržišta koja podupiru jedinstvenu valutu.

iv.	Osim toga, činjenica da većina međunarodnih financijskih sustava upotrebljava platforme za trgovanje, poravnanje i namiru plaćanja, koje se nalaze izvan europodručja ili kojima upravljaju neeuropska poduzeća, ne ide u prilog jačanju međunarodne uloge eura.

3.6.

Za snažniju međunarodnu uloga eura ujedno je potrebno još stabilnije i otpornije gospodarsko okružje te bolje funkcioniranje financijskog sustava. U tu su svrhu predložene brojne inicijative za promicanje učinkovitosti gospodarstava europodručja (11) i bolju apsorpciju velikih asimetričnih šokova u europodručju (12). Međutim, naglasak ne bi trebao biti samo na apsorpciji asimetričnih šokova, nego i na poboljšanju divergencije u europodručje koja proizlazi iz vrlo različitih gospodarskih, društvenih i političkih struktura njegovih država članica. Te razlike, posebice u pogledu fiskalne politike, kretanja plaća, produktivnosti i upravljanja, ugrožavaju buduće izglede eura. Bez određenog stupnja fiskalne unije, struktura zajedničke valute ostaje nedovršena, a europodručje ostaje podložno budućim financijskim i gospodarskim krizama.

3.7.

Dodatna internacionalizacija eura mogla bi dovesti do većeg rizika iz kojeg bi mogla proizaći neželjena privremena aprecijacija valute, posebice u razdoblju globalnih previranja. Time bi se smanjila konkurentnost domaćih proizvođača i naštetilo bi se učinkovitosti izvoza europodručja. Povećana međunarodna upotreba eura mogla bi dovesti i do određenih troškova, ali bi ih nadmašivale druge prednosti, kao što su veća autonomija monetarne politike i snažniji međunarodni prijenos monetarne politike.

3.8.

Međunarodna uloga eura u određenoj je mjeri potaknuta samim europodručjem, a ulagači iz europodručja važni su kupci obveznica denominiranih u eurima koje izdaju rezidenti koji nisu iz europodručja. Međutim, međunarodna uloga eura obilježena je snažnim regionalnim fokusom, što je najnaglašenije u zemljama koje se nalaze u neposrednoj blizini europodručja. Točnije, postoji dovoljno dokaza da London ima ključnu ulogu na tržištu obveznica denominiranih u eurima koje izdaju rezidenti koji nisu iz europodručja, bez obzira na to je li riječ o ponudi, potražnji ili ulozi posrednika. U tom bi kontekstu Brexit mogao imati određeni učinak na to tržište.

3.9.

Iz šire perspektive, međunarodna uloga eura poboljšala bi se ujednačenijim pristupom vanjskoj politici EU-a i ustrajanjem na kontinuiranom multilateralnom pristupu trgovini. Valuta EU-a može postići visok stupanj na međunarodnoj razini ako EU ujedinjeno djeluje te ako je to djelovanje poduprto kolektivnom diplomatskom i ekonomskom snagom. To treba primijeniti u sektorima kao što su energetika, promet, industrija i drugi sektori u kojima interesi EU-a i europodručja kao cjeline trebaju biti na prvom mjestu. Ujedno je ključno da EU zauzme ujednačen stav o geopolitičkim promjenama kao što je rastući utjecaj Kine u međunarodnoj trgovini u okviru inicijative „Jedan pojas, jedan put”, ekonomskog i diplomatskog programa koji bi mogao preobraziti trgovinu i dominirati njome u Aziji i izvan nje. EU treba provesti temeljitu procjenu posljedica tog ekonomskog i diplomatskog programa jer bi se tako povećala ekonomska prisutnost Kine na globalnoj razini. EU, a osobito europodručje, ne smiju ostati ravnodušni dok se taj program razvija.

4. Posebne napomene

4.1.

S obzirom na prednosti povezane s eurom, kako je navedeno u točki 3.2, iznenađuje činjenica da se nisu sve države članice pridružile europodručju. Razlozi za nepridruživanje mogu se razlikovati i mogu se odnositi na spremnost dotičnih država članica te njihovu usklađenost s gospodarskim kriterijima potrebnima za pridruživanje europodručju, kao i, u nekim slučajevima, preostale pravne prepreke za ispunjavanje tih kriterija. Općenito, nesudjelovanje odražava postojeće razlike unutar EU-a u pogledu socijalne kohezije i gospodarske konvergencije. Te je razlike potrebno prevladati kako bi proširenje europodručja dovelo do daljnje gospodarske stabilnosti europodručja i povećalo njegovu otpornost na vanjske gospodarske šokove. Time bi se ojačao status EU-a kao svjetske sile te bi se dodatno ojačala međunarodna uloga europodručja.

4.2.

Interakcija između fiskalne i monetarne politike diljem europodručja ključna je za budućnost eura i njegovu međunarodnu ulogu. Međutim, stabilni makroekonomski uvjeti ovise o fiskalnoj i monetarnoj politici koja se mijenja kako bi neutralizirala pitanja održivosti državnog duga i povećala izglede za rast. Valja ponoviti da se situacija razlikuje unutar europodručja zbog neoptimalne kombinacije fiskalne, strukturne i monetarne politike nakon globalne financijske krize, što je dovelo do toga da je opterećenje prilagodbe nejednako podijeljeno između država članica europodručja. To je odraz postojećeg institucijskog okvira na kojem se temelji euro, koji ograničava pojedinačne države članice i kojem nedostaje instrumenata za osiguranje učinkovite koordinirane gospodarske i fiskalne politike u europodručju.

4.3.

To djelomično objašnjava zašto u europodručju prevladavaju neravnoteže i nejednakosti te zašto se smatra da je toliko potrebno ubrzati uzlaznu konvergenciju. Time bi se pridonijelo poboljšanju gospodarske učinkovitosti i pružila podrška društvenoj i političkoj stabilnosti, što je važno za snažniju međunarodnu ulogu eura. Kako stvari stoje, znatni su izazovi monetarne politike u gospodarskom području u kojem su ekonomski i socijalni uvjeti država članica tako različiti.

4.4.

Također je potrebno poduzeti korake kako bi se riješio problem loših kredita. Loši krediti predstavljaju znatno opterećenje za financiranje gospodarstva EU-a jer narušavaju dodjele kredita, smanjuju povjerenje u tržište i naposljetku usporavaju gospodarski rast. Potrebno je priznati da i dalje postoje znatni rizici u nacionalnim bankarskim sektorima europodručja koji ometaju razvoj zajedničkog sustava osiguranja depozita. Jasno je da smanjenje loših kredita i rekapitalizacija banaka predstavljaju trošak i za vlade i za privatni sektor. U skladu sa svojim prethodnim mišljenjem (13), EGSO poziva kreditne institucije na odgovorno kreditiranje te ističe potrebu za udruživanjem snaga nacionalnih vlasti i europskih institucija i za ostvarivanjem daljnjeg napretka u izgradnji cjelovitog i pouzdanog okvira EU-a za rješavanje pitanja loših kredita.

4.5.

Dovršetak bankarske unije, kao i dodatna integracija unije tržišta kapitala, također se smatraju ključnima za makroekonomsku stabilnost. Bankarska unija ključna je za iskorištavanje prednosti prekograničnih aktivnosti banaka u monetarnoj uniji. Iako je postignut znatan napredak, bankarska unija i dalje nije dovršena. Europodručje ujedno treba nastaviti napredovati u pogledu drugih važnih inicijativa radi postizanja potpunije financijske unije. Unija tržišta kapitala pridonijet će poticanju prekogranične financijske integracije, a banke i tržišta kapitala mogu se međusobno nadopunjavati u pogledu financiranja gospodarstva europodručja.

4.6.

Bankarska unija i unija tržišta kapitala zajedničkim djelovanjem mogu unaprijediti jedinstveno tržište financijskih usluga iz dva glavna razloga: i) postojanje ispravnijih, temeljitijih i integriranijih financijskih tržišta poduzećima bi omogućilo pristup kreditima po povoljnijim uvjetima, a time i isplativo ulaganje; ii) integracija financijskog tržišta poboljšala bi okružje financiranja, posebice za MSP-ove koji se često opisuju kao okosnica europskog gospodarstva u smislu otvaranja radnih mjesta, inovacija i gospodarskog rasta. Na integriranom financijskom tržištu banke bi mogle lakše iskoristiti ekonomije razmjera nudeći slične ili čak iste proizvode i usluge u nekoliko država članica. Nadalje, vjerojatno bi povećale svoju prekograničnu imovinu i mogle bi stvoriti veći i raznolikiji skup kolaterala za sekuritizacijske proizvode i pokrivene obveznice.

4.7.

Tržište kapitala koje dobro funkcionira i integrirano je smatra se vrlo važnim za funkcionalno monetarno područje, stoga bi nadilaženje postojećih slabosti na europskim tržištima kapitala trebao biti prioritet, osobito u slučaju Brexita bez dogovora. Međutim, trebali bismo imati na umu da projekt unije tržišta kapitala sadržava vrlo različit niz pristupa od kojih neki nisu imali ishod kakav je zamišljen u početku. Primjeri uključuju paneuropske osobne mirovinske proizvode i inicijativu koja se odnosi na tržište sekuritizacije, iako u pogledu mirovina EGSO uviđa značaj državnih mirovina za osobe koje si ne mogu priuštiti privatne mirovine. Uspjeh unije tržišta kapitala dosad je bio prilično neujednačen. Ipak, polako, ali sigurno, te će inicijative u konačnici pridonijeti snažnijoj međunarodnoj ulozi eura.

4.8.

Osim toga, nakon financijske krize, važno je razumjeti da dodatno jačanje međunarodne uloge eura ovisi o financijskoj stabilnosti europodručja. Izdavanje zajedničkih mjenica, zadužnica i obveznica europodručja kao sigurne imovine, slično onima koje izdaje Ministarstvo financija SAD-a, popraćeno prikladnom upravljačkom strukturom (uključujući snažan i pouzdan okvir fiskalne politike), potaknulo bi veću stabilnost pružanjem sigurnih i likvidnih dužničkih instrumenata prikladnih za financiranje neočekivanih povećanja javnih rashoda.

4.9.

Izdavanje zajedničkih obveznica europodručja posebice bi se trebalo provoditi u kombinaciji s poboljšanim nadzornim okvirom. Potrebno je razmotriti element rizika takvih proizvoda, po mogućnosti spajanjem rizika i jamstava, posebice u kontekstu vrlo integrirane unije tržišta kapitala.

4.10.

Poboljšanje međunarodne uloge eura, posebice radi natjecanja s američkim dolarom kao valutom pričuve, ne treba se smatrati samo načinom za stjecanje konkurentske prednosti. To može stvoriti i globalni pritisak za gospodarstvo europodručja u pogledu gospodarskih kretanja u konkurentskim zemljama. Međutim, učinkovitom i ujedinjenom reakcijom može se pridonijeti većoj socijalnoj koheziji i ekonomskoj konvergenciji u cijelom europodručju. Europske inicijative za poticanje suradnje u području obrane i međunarodnih pitanja vjerojatno će također ojačati geopolitičku ulogu EU-a i promicati globalni doseg eura.

4.11.

ESB bi mogao u određenoj mjeri olakšati zahtjevan put prema snažnijoj međunarodnoj ulozi eura, ponajprije ispunjavanjem svoje zadaće da održava stabilnost cijena u europodručju. Štoviše, potpora ESB-a makroekonomskim politikama i produbljenju ekonomske i monetarne unije te unije tržišta kapitala daje dodatni vjetar u leđa jačanju međunarodne uloge eura.

Bruxelles, 19. lipnja 2019.

Predsjednik

Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER

(1) COM(2018) 796 final.

(2) SL C 262, 25.7.2018., str. 28.

(3) SL C 197, 8.6.2018., str. 1.

(4) https://www.consilium.europa.eu/hr/press/press-releases/2017/03/25/rome-declaration/

(5) https://ec.europa.eu/commission/sites/beta-political/files/soteu2018-speech_hr_0.pdf

(6) https://ec.europa.eu/commission/sites/beta-political/files/reflection-paper-emu_hr.pdf

(7) COM(2018) 767 final.

(8) http://publications.jrc.ec.europa.eu/repository/bitstream/JRC96913/lbna27754enn.pdf

(9) C(2018) 8111 final.

(10) COM(2018) 767 final.

(11) https://ec.europa.eu/commission/sites/beta-political/files/communication_-_long-term_budget_for_europes_priorities.pdf

(12) COM(2018) 387 final.

(13) SL C 367, 10.10.2018., str. 43.

20.8.2019

Službeni list Europske unije

C 282/32

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu odluke Vijeća o smjernicama za politike zapošljavanja država članica

(COM(2019) 151 final)

(2019/C 282/06)

Izvjestiteljica: Ana BONTEA

Zahtjev za savjetovanje:	Vijeće Europske unije, 12.3.2019.
Pravni temelj:	članak 148. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za zapošljavanje, socijalna pitanja i građanstvo
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	5.6.2019.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	20.6.2019.
Plenarno zasjedanje br.:	544
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	211/3/10

1. Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO podsjeća na svoje prethodne zaključke i preporuke o smjernicama za politike zapošljavanja država članica kako bi se oni mogli iskoristiti (1).

1.2.

EGSO pozdravlja europske i nacionalne mjere koje su dovele do napretka u području zapošljavanja te preporučuje da se one zadrže i razrade kako bi se zajamčili promicanje gospodarske i socijalne održivosti, radna snaga koja je kvalificirana i obrazovana pa samim time i pripremljenija za promjene, posebice one tehnološke, te tržištâ rada koja se mogu prilagoditi gospodarskim promjenama, ostvarenje ciljeva pune zaposlenosti i društvenog napretka, smanjenje nejednakosti te promicanje jednakih mogućnosti za sve, društvene uključenosti i borbe protiv siromaštva, a da bi se uklonile regionalne razlike u pogledu životnih i radnih uvjeta te da bi se ojačalo funkcioniranje tržišta rada i djelotvornost socijalnog dijaloga.

1.3.

EGSO ponovno ističe potrebu da se pri oblikovanju politika kojima se uređuju tržište rada i socijalna prava usklađuju međusobno povezane dimenzije konkurentnosti, produktivnosti i socijalne održivosti odnosno prava radnika. U svim politikama koje provode europske, nacionalne i lokalne institucije trebalo bi predvidjeti odgovarajuću ravnotežu između gospodarske, socijalne i okolišne održivosti.

1.4.

Potrebne su politike i strukturne reforme kojima se olakšava otvaranje kvalitetnih radnih mjesta i potiče odgovorno poduzetništvo te rast MSP-ova i socijalnih poduzeća.

1.5.

EGSO naglašava važnost osiguravanja uključivog, pravednog i visokokvalitetnog tehničkog, strukovnog i tercijarnog obrazovanja, uključujući visoko obrazovanje, osiguravanja visokog stupnja relevantnog znanja i vještina za zapošljavanje, pristojnih radnih mjesta i poduzetništva, kao i promicanja mogućnosti cjeloživotnog učenja za sve.

1.6.

Dobro funkcioniranje socijalnog dijaloga ključno je za bolje osmišljavanje i provedbu reformi, ali i za njihovo praćenje (2).

1.7.

EGSO ostaje pri svojim preporukama za ulaganje daljnjih napora u uklanjanje nejednakosti s obzirom na to da je uzlazna konvergencija međusektorsko načelo koje se mora uzeti u obzir i uključiti u sve politike EU-a.

1.8.

EGSO podsjeća na svoje zaključke i preporuke o europskom stupu socijalnih prava (3).

2. Opće napomene

2.1.

Prijedlogom odluke Vijeća predviđeno je da četiri smjernice za politike zapošljavanja država članica utvrđene u Prilogu Odluci 2018/1215/EU ostanu nepromijenjene tijekom 2019. godine (4).

2.2.

EGSO je u svojim prethodnim mišljenjima (5) iznio zaključke i preporuke o smjernicama za politike zapošljavanja država članica, na koje želi podsjetiti u ovom mišljenju kako bi se oni mogli iskoristiti.

2.3.

EGSO pozdravlja djelovanje na europskoj i nacionalnoj razini, koje je omogućilo ostvarivanje napretka (6), i preporučuje da se ono nastavi i razradi uz osiguravanje kontinuiranog poboljšavanja kvalitete radnih mjesta i smanjenja nejednakosti (jer i dalje postoje razlike među državama članicama, regijama i skupinama osoba na tržištu rada, a rast ne koristi u jednakoj mjeri svim zemljama, regijama i građanima: neke se zemlje još uvijek suočavaju s visokom stopom nezaposlenosti, s razinom realnog dohotka kućanstava nižom od razine prije krize i s visokom stopom siromaštva).

2.4.

Države članice i Unija do 2020. trebaju, uz dogovor sa socijalnim partnerima, raditi na razvoju nove koordinirane strategije zapošljavanja kojom bi se prije svega jamčilo promicanje gospodarske i društvene održivosti, radna snaga koja je kvalificirana i obrazovana pa samim time i pripremljenija za promjene, posebice one tehnološke, te tržištâ rada koja reagiraju na gospodarske promjene, ostvarenje ciljeva pune zaposlenosti i društvenog napretka, smanjenje nejednakosti te jačanje funkcioniranja tržišta rada i djelotvornosti socijalnog dijaloga.

3. Posebne napomene

3.1. Poticanje potražnje za radnom snagom i ulaganja

3.1.1.

„Kao što je navedeno u izvješćima po državama članicama za 2019., sve su države članice imale prepreke za ulaganja u raznim područjima politika.”„Primjeri uključuju visoko regulatorno i administrativno opterećenje, nedostatak predvidljivosti u regulatornim okvirima te (ne)učinkovitost pravosudnih sustava i javne uprave” (7) (za reforme i ulaganja potrebna je dostatna administrativna i tehnička sposobnost kako bi se državama članicama omogućilo da ostvare očekivane rezultate), kompleksnost i trajanje postupaka odobravanja te nedostatak vještina zbog slabosti u sustavima obrazovanja i osposobljavanja. Nedostatak vještina se u izvješćima za nekoliko zemalja navodi kao čimbenik koji ometa ili odgađa ulaganje. Unatoč nedavnim naporima i napretku (8) u pogledu nekih nedostataka u financijskom sustavu treba napomenuti da i dalje postoje poteškoće s kojima se poduzeća, osobito mala i srednja, suočavaju pri pristupu financiranju ulaganja. (9) Sve te slabosti, s bitnim prekograničnim implikacijama, iziskuju odgovarajuće mjere na europskoj i nacionalnoj razini ako se EU i njegove države članice žele vratiti na razine ulaganja prije krize i ako žele ostvariti ciljeve utvrđene u okviru strategije EU-a 2020. u vezi s istraživanjem i razvojem te osposobljavanjem zaposlenika za potrebe poduzeća.

3.1.2.

Trebalo bi usvojiti ciljanije investicijske politike u kombinaciji s dobro osmišljenim strukturnim reformama kako bi se olakšalo stvaranje kvalitetnih radnih mjesta, promicanje odgovornog poduzetništva i istinskog samozapošljavanja, kao i potpora osnivaju i rastu MSP-ova i socijalnih poduzeća.

3.1.3.

Trebalo bi usvojiti uključivu i koherentnu europsku horizontalnu politiku koja pogoduje malim i srednjim poduzećima, a s načela „počnimo od malih” (eng. Think Small First) trebalo bi prijeći na načelo „djelujmo najprije za MSP-ove” (eng. Act small first). EGSO podsjeća na svoje prethodne preporuke (10), uključujući one o uvođenju stalnog pokazatelja za mjerenje uvjeta koji pogoduju poduzetništvu.

3.1.4.

S obzirom na demografska kretanja rast produktivnosti presudan je za osiguravanje budućeg održivog gospodarskog rasta u svim državama članicama. Glavni izazov za oblikovatelje politika i socijalne partnere jest poticanje rasta produktivnosti u Europi (11) putem ciljanih ulaganja u fizički i ljudski kapital i iskorištavanje tehnološkog napretka u industrijskim i uslužnim sektorima, i to jačanjem produktivnih ulaganja u inovacije, istraživanje i razvoj, u projekte kojima se potiče rast, kao i u fizičku i socijalnu infrastrukturu kao što su mreže informacijsko komunikacijskih tehnologija i zdravstvene ustanove. Potrebno je uložiti veće napore kako bi se ulagalo u otvaranje kvalitetnih radnih mjesta i kako bi se riješio problem nesigurnih radnih mjesta jer to ujedno koči produktivnost.

3.2. Poboljšanje pristupa zapošljavanju, vještinama i kompetencijama (12)

3.2.1.

Jedan od glavnih razloga za zabrinutost 2019. jest potvrda neusklađenosti između strukturnih vještina i potreba tržišta rada s obzirom na to da poduzeća iz EU-a sve teže pronalaze radnike. To se objašnjava nedostatkom odgovarajućih vještina u EU-u, a to je faktor kojim se dodatno povećava pritisak na proizvodne kapacitete. Nedostatak vještina ne postoji samo u zemljama s visokom stopom zaposlenih, nego i u onima s visokom stopom nezaposlenosti, a posebno je izražen u nekim sektorima, konkretno, u građevinarstvu, uslugama IKT-a, inženjerstvu i financijskim uslugama (13). Potrebne su snažnije mjere kako bi se ta situacija popravila, prije svega reformom sustava obrazovanja i osposobljavanja u većini zemalja te promicanjem pristupa zasnovanog na rezultatima u visokom obrazovanju.

3.2.2.

Prioriteti su sljedeći: osiguravanje jednakosti i jednakih mogućnosti, jednakog pristupa kvalitetnom obrazovanju i visokoj razini vještina i znanja te ravnomjernoj raspodjeli ishoda učenja.

3.2.3.

Obrazovne ustanove i nastavnici trebali bi imati podršku, prostor i alate potrebne za integraciju vrijednosti demokracije, aktivnog građanstva, kritičkog razmišljanja, tolerancije i mira u kontekstu poteškoća u integraciji migranata i izbjeglica, desničarskog ekstremizma i populističkog nacionalizma.

3.2.4.

Dobrim funkcioniranjem dvojnih sustava strukovnog obrazovanja i osposobljavanja pridonosi se povećanju zaposlenosti mladih.

3.2.5.

Kako bi se ostvarila potpuna digitalna pismenost svih nastavnika i učenika, ali i građana, uključujući i one iz marginaliziranih područja, potrebni su ulaganje odgovarajućih javnih sredstava, napredna oprema i zapošljavanje stručnog tehničkog osoblja.

3.2.6.

Rješavanje problema nedostatka vještina višedimenzionalna je zadaća u kojoj treba poduzeti velike napore. Na svim razinama treba poticati kreativnost, poduzetništvo i mobilnost u obrazovanju i osposobljavanju, kao i cjeloživotno učenje i jačanje veza između poduzeća i pružatelja obrazovnih usluga. U tom pogledu važnu ulogu imaju i socijalni partneri.

3.2.7.

Osim pristupa kvalitetnom obrazovanju i strukovnom osposobljavanju, osobama s invaliditetom i drugim skupinama u nepovoljnom položaju potrebne su ciljane mjere i podrška kako bi im se olakšao pristup tržištu rada.

3.3. Poboljšanje djelotvornosti socijalnog dijaloga na nacionalnoj i europskoj razini (14)

3.3.1.

Dobro funkcioniranje socijalnog dijaloga odlučujuće je za postizanje gore navedenih ciljeva uzlazne socijalne konvergencije i pristupa kvalitetnim radnim mjestima, kvalifikacijama i kompetencijama, kao i za poboljšanje oblikovanja i provedbe reformi koje proizlaze iz tih ciljeva, radi preuzimanja veće odgovornosti za njih.

3.3.2.

Tijekom cijelog procesa europskog semestra potrebno je pravodobno i znatno sudjelovanje socijalnih partnera kako bi se poboljšao angažman u politikama, što će olakšati njihovu uspješnu provedbu usklađivanjem interesa radnika i poslodavaca. Suradnja između socijalnih partnera može biti pokretač uspjeha, održivosti i uključivosti ekonomskih politika te politika zapošljavanja i društvene uključenosti.

3.3.3.

Socijalni partneri mogu pronaći inovativna rješenja za probleme koje donose transformacija društva i tržišta rada, demografske promjene, digitalizacija i učinci globalizacije. Nacionalni i europski zakonodavni okvir trebao bi osigurati prostor za inovacije na razini poduzeća, sektora i država članica kako bi se potaknuo razvoj socijalnih partnera. Europski socijalni fond (ESF) ima važnu ulogu u potpori izgradnji kapaciteta socijalnih partnera, što je potvrđeno i četverostranom izjavom „Novi početak za socijalni dijalog” (2016.), a EGSO potiče Komisiju i države članice da se pobrinu za provedbu preporuka socijalnih partnera (15).

3.3.4.

Uključivanje socijalnih partnera u europski semestar iziskuje i dodatnu potporu za izgradnju kapaciteta kako bi se moglo doprinijeti različitim fazama postupka, uključujući i provedbu reformi. Isto tako, u nekim je zemljama važna izgradnja kapaciteta socijalnih partnera radi prijenosa na nacionalnu razinu rezultata europskog socijalnog dijaloga.

3.3.5.

Kao što je istaknuto u izvješćima po državama iz 2019., pozitivna kretanja zabilježena su u nekim državama članicama dok su, nasuprot tome, neke druge nazadovale. Naime, uključenost socijalnih partnera na nacionalnoj razini u nekim se državama članicama smanjila. Savjetovanje sa socijalnim partnerima trebalo bi biti obavezno.

3.3.6.

Socijalni dijalog trebao bi imati važniju ulogu u osmišljavanju, provedbi i praćenju reformi. Treba uzeti u obzir sporazume socijalnih partnera kojima se utvrđuju hitni problemi i politički faktori za poboljšanje tržišta rada, kao i izvješća po državama članicama i pregled socijalnih pokazatelja.

3.4. Promicanje jednakih mogućnosti za sve, poticanje socijalne uključenosti te suzbijanje siromaštva (16)

3.4.1.

EGSO ponovno ističe potrebu da se pri oblikovanju politika kojima se uređuju tržište rada i socijalna prava usklađuju međusobno povezane dimenzije konkurentnosti, produktivnosti i socijalne održivosti odnosno prava radnika. Svi se dionici moraju obvezati na poticanje uključivog rasta i, u isto vrijeme, na stvaranje povoljnih uvjeta za poduzeća kako bi se stvorio veći broj kvalitetnijih radnih mjesta. Jedini način za izgradnju ravnopravnijih društava jest stvaranje uključivijeg i održivijeg rasta i inkluzivnijih i održivijih radnih mjesta kako bi se stanovništvu zajamčili pristojni radni uvjeti, dostatne plaće i mirovine i mogućnost da ostvaruje svoja prava.

3.4.2.

Unatoč poboljšanju stanja u Europi i dalje postoje razlike među državama članicama, regijama i različitim skupinama osoba na tržištu rada. Rast ne koristi svim zemljama, regijama i građanima na isti način. Neke države članice i dalje bilježe visoke stope nezaposlenosti, razinu realnog dohotka kućanstava ispod razine prije krize te visoke razine siromaštva. Regionalne razlike još uvijek su velike i u nekim se državama članicama povećavaju.

3.4.3.

Preporuke po državama (17) mogu imati ključnu ulogu u poboljšanju učinkovitosti smjernica za politike zapošljavanja i europskog stupa socijalnih prava jer nude veliku priliku da se nacionalne politike oblikuju u skladu sa smjernicama i načelima stupa socijalnih prava, a radi ostvarivanja zajedničkih rezultata. Njihova bi svrha treba biti smanjivanje tih razlika te povećanje i usmjeravanje sredstava namijenjenih postizanju tog cilja.

3.4.4.

U nekim državama članicama stopa nezaposlenosti nije se spustila na nekadašnju razinu te je još uvijek veća od 10 %. Položaj mladih i dalje je problematičan u više zemalja: velik udio mladih koji nisu zaposleni, ne obrazuju se niti osposobljavaju izaziva zabrinutost u pogledu njihove sadašnje i buduće zapošljivosti (18). U drugima je, pak, sve veći nedostatak radne snage prepreka daljnjem rastu.

3.4.5.

Općenito se može reći da su, unatoč povećanju stope zaposlenosti žena, razlike u zaposlenosti muškaraca i žena i dalje prisutne i dovode do razlika u plaćama (19). Niskokvalificirani radnici i osobe migrantskog podrijetla osobito se susreću s poteškoćama u pronalasku posla (20), dok su osobe s invaliditetom i dalje u nepovoljnom položaju (21). Osim toga, u mnogim državama članicama postoje velike regionalne razlike u sudjelovanju na tržištu rada. Demografske promjene i tehnološki razvoj iz korijena mijenjaju europska tržišta rada. Te probleme treba rješavati zakonodavnim i administrativnim mjerama te suradnjom relevantnih institucija i socijalnih partnera.

3.5. Europski stup socijalnih prava

3.5.1.

Europski stup socijalnih prava od temeljne je važnosti za poboljšanje uvjeta rada i plaća te sustava socijalne zaštite u Europi. Osim toga, ključan je za osiguravanje ravnoteže između poslovnog i privatnog života te unapređenje socijalnih standarda i konvergencije među državama članicama EU-a, uključujući kolektivno pregovaranje i pristup socijalnim uslugama. Kad je riječ o europskom stupu socijalnih prava, EGSO podsjeća na zaključke i preporuke iz svojih prethodnih mišljenja (22).

3.5.2.

U izvješćima po državama za 2019. godinu posebna se pozornost posvećuje rezultatima država članica u pogledu raznih dimenzija europskog stupa socijalnih prava. Provedba stupa orijentir je za postizanje uključivog, pravednog i održivog rasta.

3.5.3.

Budućnost tržišta rada trebala bi biti ključna tema u raspravama o stupu socijalnih prava, koje bi trebale biti usmjerene na veliku preobrazbu tržišta rada koja je u tijeku pa je potrebna koherentna europska strategija zapošljavanja koja bi obuhvatila sljedeće teme:

—	ulaganja i inovacije,

—	zapošljavanje i stvaranje kvalitetnih radnih mjesta,

—	pravedne radne uvjete za sve,

—	pravednu i bezbolnu tranziciju koju podupiru aktivne politike tržišta rada,

—	uključivanje svih dionika, a posebno socijalnih partnera.

3.5.4.

Svi dionici moraju surađivati kako bi osigurali da u budućnosti svijet rada bude pravedan i uključiv, da nudi mogućnosti za zapošljavanje za sve i promiče društveni napredak, kvalificiranu i motiviranu radnu snagu s pristojnim prihodima i pristupom kvalitetnim radnim mjestima.

3.5.5.

To treba i financirati: učinkovita provedba stupa u državama članicama bit će moguća samo ako budu dostupna dostatna financijska sredstva za ulaganja u socijalne politike usmjerene na provedbu prava i načela u okviru određenih političkih inicijativa. U tu bi svrhu trebalo primijeniti mehanizme kao što su Europski socijalni fond i Europski fond za strateška ulaganja.

3.6. Fondovi Europske unije (23)

3.6.1.

EGSO pozdravlja namjeru iz Prijedloga uredbe o ESF-u plus da se poboljša povezanost ESF-a i europskog semestra, a posebno provedba preporuka za pojedine zemlje.

3.6.2.

Sredstva EU-a za neke su države članice presudan udio njihovih javnih ulaganja. Boljim usklađivanjem sredstava EU-a s analizom i preporukama koje proizlaze iz konteksta europskog semestra trebali bi se poboljšati rezultati i ojačati učinak financiranja u okviru kohezijske politike.

3.6.3.

Europski fond za strateška ulaganja i europski strukturni i investicijski fondovi trebali bi biti osmišljeni tako da igraju ključnu ulogu u otvaranju radnih mjesta i poticanju rasta te promicanju teritorijalne i socijalne kohezije. EGSO smatra da je potrebno djelotvornije i učinkovitije korištenje tih fondova i da prednost treba dati dugoročnim ulaganjima EU-a u visoko kvalitetnu socijalnu infrastrukturu i usluge (i uz pomoć Europskog fonda za strateška ulaganja i Europske investicijske banke), pri čemu ta ulaganja moraju biti povezana s provedbom stupa socijalnih prava.

3.7. Digitalizacija

3.7.1.

EGSO je u brojnim mišljenjima analizirao fenomen digitalizacije i njezin utjecaj na organizaciju rada i zapošljavanja (24).

3.7.2.

Zbog razvoja u područjima kao što su genetika, umjetna inteligencija, robotika, nanotehnologija, 3D ispis i biotehnologija, četvrta industrijska revolucija dovest će do velikih promjena obrazaca potrošnje, proizvodnje i rada, uz velike izazove za koje je potrebna proaktivna prilagodba poduzeća, javnih tijela i građana. Usporedno s tehnološkom revolucijom niz društveno-gospodarskih, geopolitičkih i demografskih čimbenika povezanih s tim promjenama ima veće učinke jer djeluju u više smjerova i međusobno se pojačavaju. Kako se cjelokupna industrija prilagođava, tako većina zanimanja prolazi kroz radikalne promjene.

3.7.3.

Dok će neka radna mjesta vjerojatno postati suvišna, a druga doživljavaju procvat, postojeća radna mjesta iziskuju stjecanje potrebnih vještina. Nužne su konkretne mjere za rješavanje problema manjka vještina, masovne nezaposlenosti i sve većih nejednakosti, što iziskuje prekvalifikaciju i poboljšanje vještina, proaktivan pristup cjeloživotnom učenju, poticajne inicijative i odgovarajuću opremu te višesektorska partnerstva.

3.7.4.

Bolje razumijevanje promjenjive prirode rada i radnih odnosa u digitalnom dobu trebalo bi dovesti do djelotvornijih politika zapošljavanja EU-a.

3.7.5.

Prednost treba dati cjeloživotnom učenju, prekvalifikaciji i razvoju vještina tako da svatko ima priliku dobiti posao u globaliziranom, visokotehnološkom radnom okruženju, ali i pristup informacijama i uslugama, od kojih su neke od ključne važnosti.

3.7.6.

U digitalnom je dobu ključno zajamčiti pristup internetu i osigurati poduku u digitalnoj pismenosti za osobe izložene rizicima te im pružiti priliku da ostvare svoja prava i dobiju pristup socijalnim uslugama, posebno onim osnovnim.

3.7.7.

Nove nejednakosti i društveni rizici povezani s digitalnom revolucijom također mogu djelomično proizaći iz digitalne isključenosti jer neki segmenti stanovništva nemaju informatičke vještine i osnovno znanje koji su potrebni za pristup informacijama i uslugama, od kojih su neke od ključne važnosti.

Bruxelles, 20. lipnja 2019.

Predsjednik

Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER

(1) SL C 237, 6.7.2018., str. 57.

(2) SL C 159, 10.5.2019., str. 1.; SL C 434, 15.12.2017., str. 30.

(3) SL C 262, 25.7.2018., str. 1.; SL C 81, 2.3.2018., str. 145.; SL C 125, 21.4.2017., str. 10.

(4) Odluka Vijeća (EU) 2018/1215 od 16. srpnja 2018. o smjernicama za politike zapošljavanja država članica (SL L 224, 5.9.2018., str. 4.).

—	poticanje potražnje za radnom snagom,

—	poboljšanje ponude radne snage i pristupa zapošljavanju, vještinama i kompetencijama,

—	poboljšanje funkcioniranja tržišta rada i djelotvornosti socijalnog dijaloga,

—	promicanje jednakih mogućnosti za sve, poticanje socijalne uključenosti te suzbijanje siromaštva.

(5) SL C 332, 8.10.2015., str. 68., SL C 237, 6.7.2018., str. 57.

(6) Komunikacija COM(2019) 150 final – Gospodarstvo Europske unije raste već sedmu uzastopnu godinu. Kontinuirani gospodarski oporavak ima pozitivan učinak na tržišta rada i društveni napredak. Stanje u području zaposlenosti i dalje se poboljšava: budući da je u četvrtom tromjesečju 2018. bilo 240 milijuna zaposlenih, stopa nezaposlenosti (6,6 %) vratila se na razinu iz 2000. godine. Samo 2017. godine više je od pet milijuna ljudi izašlo iz siromaštva i društvene isključenosti.

(7) Komunikacija COM(2019) 150 final – (Dodatak 4.); vidjeti također Komunikaciju COM (2019) 500 final.

(8) Pristup malih i srednjih poduzeća te srednje kapitaliziranih poduzeća financiranju za razdoblje 2014.–2020.: prilike i izazovi (informativno izvješće); SL C 345, 13.10.2017., str. 15.; SL C 197, 8.6.2018., str. 1.

(9) Vidjeti bilješku 8.

(10) COM(2019) 150 final.

(11) Vidjeti bilješku 10.

(12) SOC/622 (u izradi), SL C 62, 15.2.2019., str. 136., SL C 228, 5.7.2019., str. 16., SL C 237, 6.7.2018., str. 8., SL C 81, 2.3.2018., str. 167.; SL C 13, 15.1.2016., str. 57.; SL C 161, 6.6.2013., str. 67.

(13) Vidjeti studiju „Neusklađenost vještina” iz 2018. godine sastavljenu po narudžbi EGSO-a.

(14) SL C 159, 10.5.2019., str. 1.; SL C 434, 15.12.2017., str. 30.

(15) Izjava predsjedništva Vijeća Europske unije, Europske komisije i europskih socijalnih partnera „Novi početak za socijalni dijalog”, 2016.

(16) SL C 367, 10.10.2018., str. 15.; SL C 237, 6.7.2018., str. 1.; SL C 440, 6.12.2018., str. 135.; SOC/620 (u izradi); SL C 228, 5.7.2019., str. 7.

(17) Preporuke za pojedinu zemlju.

(18) SL C 62, 15.2.2019., str. 142.

(19) SOC/610 (SL C 240, 16.7.2019., str. 3.); SL C 110, 22.3.2018., str. 26.; SL C 440, 6.12.2018., str. 37.; SL C 262, 25.7.2018., str. 101.; SL C 110, 22.3.2019., str. 20.

(20) Troškovi ne-imigracije i neintegracije (informativno izvješće); SL C 264, 20.7.2016., str. 19.; SL C 71, 24.2.2016., str. 46.

(21) SL C 34, 2.2.2017., str. 15.; SL C 367, 10.10.2018., str. 20.; SOC/616 (u izradi).

(22) SL C 125, 21.4.2017., str. 10.; SL C 81, 2.3.2018., str. 145.; SOC/614 (u izradi).

(23) SL C 62, 15.2.2019., str. 165.

(24) SL C 237, 6.7.2018., str. 8.; SL C 129, 11.4.2018., str. 7.; SL C 237, 6.7.2018., str. 1.; SL C 434, 15.12.2017., str. 36.; SL C 434, 15.12.2017., str. 30.; SL C 173, 31.5.2017., str. 45.; SL C 303, 19.8.2016., str. 54.; SL C 13, 15.1.2016., str. 161.; SL C 128, 18.5.2010., str. 74.; SOC/622 (u izradi).

DODATAK

Sljedeća točka mišljenja Stručne skupine promijenjena je kako bi odrazila amandman koji je usvojila Skupština iako je više od četvrtine glasova podržalo tekst u originalnom obliku (pravilo 59. stavak 4. Poslovnika):

1.4.

Trebalo bi provoditi politike i strukturne reforme koje pogoduju stvaranju kvalitetnih radnih mjesta, promicanju odgovornog poduzetništva i razvoju malih i srednjih poduzeća te socijalnih poduzeća, ali i odustajanju od načela „počnimo od malih” (eng. Think Small First) i davanju prednosti načelu „djelujmo najprije za MSP-ove” (eng. Act small first).

Rezultat glasovanja:

za	:	117
protiv	:	86
suzdržani	:	15

20.8.2019

Službeni list Europske unije

C 282/39

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Europskom vijeću i Vijeću – Daljnje jačanje vladavine prava u Uniji: trenutačno stanje i mogući sljedeći koraci

(COM(2019) 163 final)

(2019/C 282/07)

Izvjestitelji:

Jukka AHTELA

Karolina DRESZER-SMALEC

José Antonio MORENO DÍAZ

Zahtjev za savjetovanje:	Europska komisija, 10.5.2019.
Pravni temelj:	članak 62. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za zapošljavanje, socijalna pitanja i građanstvo
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	5.6.2019.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	19.6.2019.
Plenarno zasjedanje br.:	544
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	190/11/12

1. Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO pozdravlja Komunikaciju Komisije i napore koje Komisija ulaže u jačanje vladavine prava pomoću drugih instrumenata. Važno je što više ojačati aspekt vladavine prava u okviru tih instrumenata, s obzirom na to da mnogi od njih imaju različite namjene, te u što većoj mjeri uključiti civilno društvo u njihovu primjenu.

1.2.

Smatra da su pitanja u vezi s civilnim društvom, medijima i politikom trebala biti detaljnije obrađena u Komunikaciji kako bi kontekst bio jasniji, kao i da se u većoj mjeri trebalo uključiti izravno zainteresirane strane.

1.3.

EGSO smatra da je razdoblje razmatranja trebalo biti duže kako bi se omogućilo temeljitije savjetovanje s civilnim društvom iz država članica i njegovo sudjelovanje te da bi Komisija dugoročno gledano trebala predložiti sustavniji mehanizam za savjetovanje s organizacijama civilnog društva u vezi s temeljnim pravima i poštovanjem vladavine prava u državama članicama.

1.4.

Nužno je zaštititi organizacije civilnog društva koje se bave nadzornim radom, istraživačke novinare i neovisne medije, a ideje za njihovu zaštitu i aktivnu ulogu u ranom upozoravanju moraju dobiti istaknuto mjesto u prijedlozima koje će Komisija predstaviti na kraju razdoblja razmatranja.

1.5.

Iako EGSO pozdravlja to što se organizacijama civilnog društva olakšava pristup sredstvima novog višegodišnjeg financijskog okvira, smatra da je iznos koji je u Komisijinu prijedlogu izdvojen za vladavinu prava i temeljna prava te iznos izdvojen za organizacije civilnog društva nedostatan. (1) Nadalje, EU bi trebao razmotriti na koji bi se način moglo izdvojiti više osnovnih financijskih sredstava za organizacije civilnog društva aktivne u području nadzora, podizanja svijesti, zagovaranja i parničenja u vezi s temeljnim pravima i vladavinom prava u svim državama članicama.

1.6.

EGSO podržava uspostavu mehanizma na razini EU-a za praćenje poštovanja vladavine prava i temeljnih prava. EGSO smatra da je ključno uspostaviti europski pravno obvezujući mehanizam, odnosno okvir u koji su aktivno uključeni Komisija, Parlament i Vijeće te u kojem EGSO ima važnu ulogu kao predstavnik civilnog društva. Taj bi mehanizam trebao obuhvaćati preventivnu komponentu kojom se stručnjacima i predstavnicima civilnog društva omogućuje da šalju rana upozorenja o određenim kretanjima te da zajedno sa svim relevantnim dionicima raspravljaju o prijedlozima za rješenja. Takav bi mehanizam također pomogao u podjeli tereta među institucijama i povećao osjećaj zajedničke odgovornosti za djelovanje EU-a.

1.7.

Pored toga, EGSO predlaže i da se priznaju i osnaže postojeće platforme civilnog društva te uspostavi godišnji forum za temeljna prava i vladavinu prava na europskoj razini uz sudjelovanje EGSO-a kako bi se, kao prvo, donositeljima odluka u EU-u omogućilo dobivanje ranih upozorenja o novonastalim izazovima u pogledu vrijednosti iz članka 2. UEU-a izravno od dionika, uključujući i organizacije na terenu te, kao drugo, kako bi se olakšalo uzajamno učenje i nacionalna i transnacionalna suradnja među svim relevantnim dionicima (poduzećima, sindikatima, organizacijama civilnog društva, nacionalnim ustanovama za ljudska prava i javnim tijelima).

1.8.

EGSO smatra da je u postojećim okolnostima nužno povećati broj glasova koji stižu od postojećih platformi i organizacija na terenu. EGSO je jedinstveno tijelo koje pruža mogućnost istinskog dijaloga između svih aktera civilnog društva, uključujući socijalne partnere, iz svih država članica. To stvara dodanu vrijednost jer pridonosi raznolikosti i živosti civilnog društva. Takav forum mogao bi organizacijama civilnog društva omogućiti da šalju rana upozorenja.

1.9.

Kako pokazuje nedavna sudska praksa, narušavanje vladavine prava ugrožava uzajamno povjerenje na kojem počiva EU. Neovisni nacionalni sudovi bedem su koji osigurava neometano funkcioniranje EU-a, uključujući njegovo unutarnje tržište.

1.10.

Trebalo bi razmotriti i gospodarske aspekte vladavine prava. Uzajamno je povjerenje vrijednost koju je teško izračunati isključivo u gospodarskom smislu, ali jasno je da nedostatak povjerenja povezan s uplitanjem politike u pravosuđe ili korupcijom ima negativne gospodarske posljedice. Ta tema zaslužuje veću pozornost te iziskuje veću količinu podataka i više istraživačkog rada na razini EU-a.

1.11.

Formalno i neformalno obrazovanje ima ključnu ulogu u izgradnji kulture demokracije i vladavine prava. Svaki bi europski građanin i na racionalnoj i na emotivnoj razini trebao prihvatiti demokraciju i vladavinu prava; EGSO poziva Europsku komisiju da predloži ambicioznu strategiju informiranja, obrazovanja i osvješćivanja građana o temeljnim pravima, vladavini prava i demokraciji.

2. Uvod i prikaz Komunikacije

2.1.

Stanje u pogledu poštovanja temeljnih prava i vladavine prava vrlo je zabrinjavajuće u cijelom EU-u, posebno zato što se u nekim slučajevima morao pokrenuti postupak iz članka 7. UEU-a. Stoga se u ovoj Komunikaciji Komisije razmatra na koji bi se način moglo poboljšati stanje vladavine prava u EU-u.

2.2.

U Komunikaciji se podsjeća na važnost vladavine prava kao fundamentalne vrijednosti Europske unije, osnove demokratskog sustava i preduvjeta za zaštitu temeljnih prava. Vladavina prava uključuje, među ostalim, načela kao što su zakonitost, koja podrazumijeva transparentan, odgovoran, demokratski i pluralistički postupak donošenja zakona, pravna sigurnost, zabrana proizvoljnog izvršenja izvršnih ovlasti, učinkovita sudska zaštita koju osiguravaju neovisni i nepristrani sudovi, učinkovito sudsko preispitivanje, uključujući poštovanje temeljnih prava, dioba vlasti i jednakost pred zakonom.

2.3.

Komisija navodi tri stupa učinkovite provedbe vladavine prava u Uniji: promicanje (širenje znanja i zajedničke kulture vladavine prava), prevenciju (suradnja i potpora za jačanje vladavine prava na nacionalnoj razini) i odgovor (provedba na razini Unije ako nacionalni mehanizmi zakažu). Točnije, Komisija ustraje na potrebi za promicanjem standarda vladavine prava, prepoznavanjem znakova upozorenja, produbljivanjem specifičnog znanja u državama članicama, poboljšanjem zajedničke sposobnosti reakcije u slučaju eskalacije te dugoročnim uklanjanjem nedostataka uz pomoć strukturnih reformi.

3. Opće napomene

3.1.

EGSO pozdravlja savjetovanje jer je ono znak prepoznavanja važnosti nedavnih izazova u području vladavine prava u EU-u. Broj takvih izazova posljednjih se godina povećao te ukazuje na rizik od moguće potpune krize vladavine prava i demokracije, posebno u nekim državama članicama. Tu bi krizu trebalo shvatiti ozbiljno i suočiti se s njom na odgovarajući način. To podrazumijeva odlučno potvrđivanje vrijednosti EU-a te čvrste instrumente za prevenciju i korekciju bilo kakvog daljnjeg pogoršanja vladavine prava.

3.2.

EGSO je već izrazio duboku zabrinutost zbog stanja temeljnih prava i poštovanja vladavine prava te od 2016. poziva na odlučnije djelovanje. (2)

3.3.

Važno je podsjetiti na to da Europska unija nije samo zajedničko tržište nego unija utemeljena na zajedničkim vrijednostima, kako je navedeno u članku 2. Ugovora. Nadalje, ona priznaje prava, slobode i načela propisana Poveljom EU-a o temeljnim pravima. Te vrijednosti, na kojima se ona temelji, osnova su integracije i dio europskog identiteta. One ne služe samo kao pristupni kriteriji već ih se države članice moraju pridržavati i nakon pristupanja.

3.4.

Vladavina prava stoji u međuovisnoj, nerazdvojivoj, trojnoj vezi s temeljnim pravima i demokracijom. Samo je osiguravanjem poštovanja tih triju međusobnoj povezanih vrijednosti moguće spriječiti zlouporabu državnih ovlasti. Zaštita temeljnih prava stup je koji bi se trebao dodatno razvijati ratifikacijom svih relevantnih instrumenata (uključujući konvencije UN-a i Europsku konvenciju o ljudskim pravima), boljom suradnjom među institucijama EU-a te jačanjem potpore organizacijama na terenu i organizacijama koje se bave nadzornim radom diljem Europe.

3.5.

EGSO izražava žaljenje zbog činjenice da se u Ugovorima EU-a ne propisuje izričito da sve države članice moraju ispunjavati kopenhaške kriterije. (3) Te bi kriterije trebale u jednakoj mjeri neprestano poštovati i nove i stare članice EU-a. EGSO napominje da institucije EU-a ne raspolažu dovoljno snažnim i prilagođenim instrumentima za zaštitu od sadašnjih prijetnji vladavini prava, temeljnim pravima i pluralističkoj demokraciji u državama članicama.

3.6.

Sadašnji izazovi ne svladavaju se pravodobno i učinkovito ni na nacionalnoj razini ni na razini EU-a: postojeći instrumenti imali su samo ograničen utjecaj na uzroke tih izazova.

3.7.

Najveći izazovi postoje u nekim državama članicama u kojima su se snažni politički akteri okrenuli protiv neovisnosti pravosuđa te protiv institucija i organizacija koje čine i podupiru pluralistički demokratski sustav. U Komunikaciji se tom bitnom aspektu ne posvećuje dovoljno pozornosti. Umjesto toga se institucije – parlamenti, vlade i ministarstva, ustavni sudovi, strukovna tijela – razmatraju izvan konteksta političkog nadmetanja i borbe za glasove birača. To ignoriranje stranačke politike i izbora onemogućuje pronalaženje bilo kakvog odgovora na pitanje zašto moćni akteri djeluju protiv vladavine prava i demokracije i zašto se doimaju ujedno popularnima i nezaustavljivima. Politički, kulturni i sociološki aspekti izazova u vezi s vladavinom prava koji se odražavaju na demokraciju ključno su područje koje je EU u svojim analizama i reakcijama dosad zanemarivao. Time se djelomično mogu objasniti ograničenja postojećeg pristupa i instrumenata, uključujući postupak iz članka 7. stavka 1. Zahvaljujući svojim vezama s cijelim civilnim društvom, uključujući socijalne partnere, EGSO je u posebno dobrom položaju da ponudi prostor za bolju analizu, raspravu i odgovor na te političke, sociološke i kulturne aspekte izazova za demokraciju i vladavinu prava.

3.8.

Komisija je posljednjih godina ostvarila napredak u izgradnji komplementarnih i kumulativnih mehanizama za premošćivanje jaza između nedjelovanja i djelovanja u krajnjoj nuždi. Ipak, oni su po svemu sudeći nedovoljni za svladavanje trenutačnog izazova – organiziranog otimanja vlasti u svim institucijama, pa i onima pravosudnima, koje ima snažnu potporu stranačkih organizacija i stranačke klijentele, ako ne i samog biračkog tijela. Čak ni konsolidirane demokracije nisu imune na rastući autoritarizam i narušavanja vladavine prava. Sigurnosna pitanja sve se više iskorištavaju za dovođenje u pitanje ili suspenziju mehanizama zaštite demokracije. Neke vlade dodatno otežavaju rad nekoliko prominentnih organizacija civilnog društva, umjesto da im omogućuju prostor za djelovanje. Stoga je nužno da EU zauzme proaktivniji i preventivniji pristup.

3.9.

EGSO se slaže s Komisijom u tome da nedavna populistička i autokratska kretanja iziskuju djelovanje svih tijela EU-a i cijelog civilnog društva EU-a kako bi se očuvale vrijednosti na kojima počiva EU. EGSO se snažno suprotstavlja bilo kakvom obliku neliberalne demokracije.

3.10.

Stoga EGSO također smatra da je razdoblje razmatranja trebalo biti duže kako bi se omogućilo temeljitije savjetovanje s civilnim društvom iz država članica i njegovo sudjelovanje.

3.11.

Mnoge organizacije civilnog društva obavijestile su EGSO da su kratka razdoblja savjetovanja često problem povezan s nedostatkom transparentnosti i istinskim savjetovanjem, čime se narušava kvaliteta zakonodavstva i vladavina prava u državama članicama. Imajući to na umu, EGSO smatra da je Komisija trebala omogućiti temeljitije savjetovanje s civilnim društvom, koje je izravno pogođeno.

3.12.

Organizacije civilnog društva, borci za ljudska prava, zviždači i novinari prvi su na udaru kada se pogorša stanje vladavine prava te se nađu u izrazito teškom položaju u slučaju povrede zakona u nekoj državi članici. Upravo one prate stanje i prijavljuju povrede te s terena mogu slati signale ranog upozorenja. EGSO stoga smatra da je njihova uloga od presudne važnosti, baš kao i uloga medija i istraživačkog novinarstva. Stoga treba pronaći načine za zaštitu organizacija civilnog društva i medija ako se želi postići ikakav opipljiv napredak. Ideje za njihovu ulogu moraju dobiti istaknuto mjesto u prijedlozima koje će Komisija predstaviti nakon razdoblja razmatranja.

3.13.

Konkretno, u budućem višegodišnjem financijskom okviru trebalo bi povećati potporu organizacijama civilnog društva, posebno onima koje se bave obranom vrijednosti iz članka 2. Potrebno je osigurati osnovna financijska sredstva organizacijama civilnog društva na svim razinama – lokalnoj, nacionalnoj, europskoj – kako bi se podržala izgradnja kapaciteta i aktivnosti u području podizanja svijesti, praćenja i dokumentacije, zagovaranja i parničenja. Kako bi EU pružao snažniju potporu ulozi organizacija civilnog društva u Europi, budućim VFO-om trebalo bi se osigurati da se u okviru svih relevantnih fondova EU-a, posebno u području socijalne, gospodarske i kohezijske politike, predvidi snažna uloga civilnog društva u oblikovanju, provedbi i praćenju tih politika. EU bi također trebao povećati financijsku potporu neovisnosti i pluralizmu medija u Europi i ta pitanja uključiti u sve relevantne politike EU-a, uključujući politiku tržišnog natjecanja. Kako bi se osiguralo određivanje tih pitanja kao političkih prioriteta, budući potpredsjednik Europske komisije zadužen za temeljna prava trebao bi također biti nadležan za nadzor poticajnog okruženja za civilno društvo, borce za ljudska prava i novinare. EGSO ujedno podsjeća na svoj poziv na uspostavljanje europskog ombudsmana za građanske slobode, kojeg bi ti akteri obavještavali o incidentima povezanima s uznemiravanjem ili ograničavanjem njihova djelovanja. (4)

3.14.

EGSO kao predstavnik organiziranog civilnog društva u skladu sa svojim ovlastima koje proizlaze iz UFEU-a mora biti usko povezan s budućim razvojem institucijskih inicijativa u tom području.

3.15.

Ima posebnu ulogu i dužnost djelovanja u slučaju ugroženosti aktivnosti svojih članova i civilnog društva u cjelini unutar EU-a. EGSO bi mogao i trebao imati ključnu ulogu u tome da svim relevantnim dionicima olakšava razmjenu stavova o trenutačnom stanju vladavine prava u državama članicama iz perspektive civilnog društva te služiti kao posrednik (mreža za rano upozoravanje) prije pojave prvih simptoma problema povezanih s temeljnim pravima i vladavinom prava.

3.16.

EGSO je 2016. godine usvojio samoinicijativno mišljenje u kojem pozvao na pojačano djelovanje Unije u pogledu temeljnih prava i vladavine prava u državama članicama, nakon čega je u travnju 2018. uspostavljena posebna skupina za razmatranje najboljeg načina na koji organizirano civilno društvo može davati svoj doprinos.

3.17.

Narušavanje vladavine prava ugrožava uzajamno povjerenje na kojem počiva EU. Kao zoran primjer toga može poslužiti nedavna odluka Suda EU-a da nacionalni sudac ne mora nužno poštovati europski uhidbeni nalog (EUN) koji je izdala država članica EU-a ako postoje sustavni ili opći nedostaci u vladavini prava u državi članici izdavateljici te ako bi oni mogli utjecati na neovisnost sudstva u toj državi članici i na temeljno pravo tužitelja na pošteno suđenje. (5)

3.18.

Neovisni nacionalni sudovi bedem su koji osigurava da se građani mogu pouzdati u ostvarivanje svojih europskih prava, da europska poduzeća mogu obavljati prekograničnu trgovinu bez bojazni da se pravni ugovori ne primjenjuju na nepristran i neovisan način, da radnici koji rade u susjednoj zemlji mogu ostvarivati svoja prava te da organizacije civilnog društva mogu djelovati slobodno preko granica, bez diskriminatornog oporezivanja solidarnog financiranja iz inozemstva. Organizacije civilnog društva, socijalni partneri i vijeća stranih ulagača izrazili su EGSO-u zabrinutost zbog pogoršanja stanja vladavine prava i s time povezanih ozbiljnih gospodarskih posljedica.

3.19.

Formalno i neformalno obrazovanje ima ključnu ulogu u izgradnji kulture demokracije i vladavine prava. Zbog raznolikosti političkih kultura u Europi ta zadaća nije laka. Međutim, u povijesti postoje uspješni primjeri poučavanja, širenja i konsolidacije demokratskih vrijednosti. Dugoročno gledano, najbolju zaštitu protiv nazadovanja demokracije i vladavine prava predstavlja aktivno, obrazovano i angažirano građanstvo. Europski bi građani trebali i na racionalnoj i na emotivnoj razini prihvatiti vladavinu prava i liberalnu demokraciju, kako je definirana u jednom ranijem mišljenju EGSO-a, (6) a EU bi trebao biti predvodnik prema ostvarenju tog cilja, na primjer poticanjem uključivanja tih tema u školske i visokoškolske obrazovne programe te promicanjem akademskih i stručnih razmjena među građanima i organizacijama civilnog društva aktivnima u tim područjima. EGSO poziva Europsku komisiju da predloži ambicioznu strategiju informiranja, obrazovanja i osvješćivanja građana o temeljnim pravima, vladavini prava i demokraciji

4. Napomene o postojećim instrumentima

4.1.

EGSO ističe nedostatke postojećih instrumenata za zaštitu vrijednosti iz članka 2. kojima raspolažu institucije EU-a. Postupci zbog povrede često su previše ograničeni da bi mogli spriječiti ili korigirati organizirane povrede vladavine prava. Osim toga, pokazalo se da je iznimno teško pronaći dovoljno političke volje za aktiviranje postupka iz članka 7. UEU-a.

4.2.

Što se tiče Komunikacije Europske komisije iz 2014. „Novi okvir EU-a za jačanje vladavine prava” (7), iako je taj okvir lakše aktivirati od članka 7., njegova je učinkovitost upitna kada vlade država članica nisu voljne surađivati. Nadalje, pragovi koji su potrebni za njegovo aktiviranje previsoki su i primjenjuju se prekasno. EGSO preporučuje poboljšanje okvira vladavine prava, među ostalim utvrđivanjem jasnijih mjerila, pokazatelja i rokova, kako bi se bolje ocjenjivale reakcije nadležnih tijela i popratne mjere EU-a.

4.3. Postupci zbog povrede i prethodni postupci

4.3.1.

Tijekom posljednjih nekoliko godina Komisija je pokrenula niz postupaka zbog povrede vrijednosti odnosno vladavine prava. (8) Takvi bi se postupci trebali pokretati kad god je to moguće, no oni nisu dovoljni sami po sebi jer nisu sve povrede obuhvaćene pravom EU-a. Međutim, neki stručnjaci smatraju da bi se postupak zbog povrede na temelju članka 258. UFEU-a mogao izravno pokrenuti zbog kršenja članka 2. UEU-a, (9) što je mogućnost koju možda treba razmotriti.

4.3.2.

I prethodni postupak mogao bi biti koristan instrument. Međutim, postoje razne prepreke za to da nacionalni sudovi upućuju prethodna pitanja Sudu EU-a, a sam taj postupak često je dugotrajan.

4.4. Europski semestar

4.4.1.

Glavni je cilj europskog semestra osigurati okvir za koordinaciju ekonomskih politika diljem EU-a, ali njegove su sastavnice i borba protiv korupcije, učinkoviti pravosudni sustavi i reforma javne uprave, što se može odraziti u preporukama po državama članicama. (10) Međutim, učinkovito praćenje nije nužno osigurano.

4.4.2.

Europski semestar izložen je kritikama zbog toga što nije dovoljno uključiv naspram socijalnih partnera, kako na razini EU-a tako i na nacionalnoj razini, (11) a države članice na zadovoljavajući način provedu samo 20 % preporuka po državama članicama. (12)

4.4.3.

Europski semestar uglavnom je instrument gospodarske i socijalne politike te usmjerava i podupire reforme u državama članicama. Međutim, njegova uloga u praćenju i promicanju aspekata vladavine prava mogla bi se ojačati uključivanjem pokazatelja vladavine prava na istaknutiji način, pored ostalog i u vezi s pitanjima kao što su pravna sigurnost i pristup pravnim lijekovima za poduzeća i zaposlenike. Trebalo bi i poboljšati sudjelovanje civilnog društva te osigurati bolje praćenje u cilju poboljšanja usklađenosti.

4.5. Pregled stanja u području pravosuđa u EU-u

4.5.1.

Pregled stanja u području pravosuđa u EU-u pruža informacije o pravosudnom sustavu u svim državama članicama i može se odraziti na preporuke po državama članicama u okviru europskog semestra. Pregled stanja oslanja se na ispitivanje građana i poduzeća i ocjenjuje neovisnost pravosudnog sustava. (13) Međutim, EGSO preporučuje da se u to ispitivanje uključe i organizacije civilnog društva.

4.6. Mehanizam suradnje i provjere

4.6.1.

Mehanizam suradnje i provjere (CVM) (14) uspostavljen je kao prijelazna mjera za pomoć Rumunjskoj i Bugarskoj, nakon njihova pristupanja, u rješavanju nekoliko nedostataka u vezi s reformom pravosuđa, korupcijom i (za Bugarsku) organiziranim kriminalom. Njime je utvrđen niz kriterija koje Komisija ocjenjuje, a potom podnosi godišnja izvješća o napretku.

4.6.2.

Taj se mehanizam pokazao učinkovitim instrumentom. Međutim, u posljednjem je izvješću o Rumunjskoj zabilježeno nazadovanje u tom procesu, za koji se očekivalo da će uskoro biti dovršen. Zbog toga se postavlja pitanje jesu li zahtjevi u vezi s postizanjem napretka dovoljno strogi te ne bi li promjene morale zaživjeti u većoj mjeri prije okončanja CVM-a.

4.6.3.

Pitanje važnosti CVM-a za svladavanje izazova u području vladavine prava u drugim državama članicama iziskuje temeljitiju evaluaciju. Unatoč razlikama u predanosti različitih vladajućih stranaka u tim dvjema zemljama, zahvaljujući tom instrumentu moguć je strukturirani i neprekidni dijalog između Europske komisije i tih država članica.

4.7. Komisijina Služba za potporu strukturnim reformama

4.7.1.

Služba za potporu strukturnim reformama (SRSS) pruža izravnu potporu nacionalnim tijelima (u vidu preispitivanja metoda, izobrazbe, analiza, stručnog savjetovanja) i bavi se upravljanjem i javnom upravom, uključujući transparentnost i borbu protiv korupcije, ali je u osnovi makroekonomski instrument. Samo je mali broj projekata u znatnijoj mjeri povezan s vladavinom prava. (15)

4.7.2.

EGSO preporučuje povećano uvrštavanje posebnih zadaća u preporuke po državama članicama u pogledu vladavine prava; trebalo bi osigurati i sudjelovanje organizacija civilnog društva u programima reformi.

4.8. Europski strukturni i investicijski fondovi te fondovi za potporu politikama u području pravosuđa i sigurnosti

4.8.1.

Jedan od najsnažnijih instrumenata EU-a za nametanje poštovanja vladavine prava jest financiranje. Europski parlament izglasao je 17. siječnja 2019. instrument europskih vrijednosti, mehanizam za pojačano financiranje programa EU-a „Prava i vrijednosti”. Prijedlog Komisije za uspostavu Fonda za pravosuđe, prava i vrijednosti ne zadovoljava u potpunosti taj zahtjev.

4.8.2.

Iako EGSO pozdravlja to što se organizacijama civilnog društva olakšava pristup sredstvima novog višegodišnjeg financijskog okvira, smatra da je iznos izdvojen za vladavinu prava i temeljna prava te iznos izdvojen za organizacije civilnog društva nedostatan. (16)

4.9. Novi mehanizam za zaštitu proračuna Unije u slučaju općih nedostataka u pogledu vladavine prava u državama članicama koji (potencijalno) utječu na proračun

4.9.1.

EGSO je pozdravio taj prijedlog i preporučio svoju veću uključenost. (17) Osim toga, EGSO je predložio da se prijedlog izmijeni tako da uključi širu definiciju vladavine prava koja obuhvaća zaštitu temeljnih prava i jamči zaštitu pluralističke demokracije.

4.9.2.

Međutim, EGSO u tom slučaju preporučuje krajnji oprez kako bi se spriječile posljedice po krajnje korisnike. Važno je voditi računa o neovisnim organizacijama koje se nalaze u izrazito osjetljivom položaju u državama članicama i osigurati im posebnu potporu.

4.10. Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) i Ured europskog javnog tužitelja (EPPO)

4.10.1.

Korupcija je jedan od izazova za vladavinu prava. Stoga EU mora spriječiti da se njegova sredstva zloupotrebljavaju ili da se njima omogućuje korupcija.

4.10.2.

Kazneni progon na temelju istraga OLAF-a trenutačno mogu pokretati samo državni odvjetnici iz država članica, (18) a samo 45 % istraga dovede do kaznenog progona. (19) Stoga EGSO podržava novi Ured europskog javnog tužitelja (EPPO) (20) te potiče sve države EU-a da mu se priključe (21).

4.10.3.

Organizacije civilnog društva, borci za ljudska prava, zviždači i novinari imaju važnu ulogu u otkrivanju prijevara, zbog čega EGSO ponovno ističe važnost strukturiranog dijaloga s civilnim društvom te veće financijske i političke potpore tim akterima.

4.11. Postupak pristupanja EU-u i politika susjedstva

4.11.1.

EU je 2011. uveo novi pristup u vezi sa sredstvima Europskog instrumenta za susjedstvo (ENI) kako bi partnerske zemlje obvezao na poštovanje vrijednosti EU-a i provedbu političkih reformi. (22)

4.11.2.

Politička uvjetovanost pozitivna je strana ENI-ja koja dobro funkcionira u odnosu na zemlje zainteresirane za reformu.

4.11.3.

EU mora iskazivati odlučnu predanost političkoj uvjetovanosti u politici susjedstva i u procesu pristupanja EU-u. Kako bi ostao vjerodostojan, mora interno primjenjivati iste kriterije. Za svaku državu koja želi pristupiti Europskoj uniji ključna je čvrsta predanost europskim vrijednostima. Kandidati za pristupanje moraju ispuniti kopenhaške kriterije. (23) Važno je da EU strogo nameće te kriterije. Jačanje vladavine prava nije samo institucijsko pitanje nego iziskuje i preobrazbu društva.

5. Prijedlog za budućnost

5.1.

EGSO od 2016. podržava uspostavu mehanizma na razini EU-a za praćenje poštovanja vladavine prava i temeljnih prava. (24)

5.2.

EGSO smatra da je ključno uspostaviti europski pravno obvezujući mehanizam, odnosno okvir u koji su aktivno uključeni Komisija, Parlament i Vijeće te u kojem EGSO ima važnu ulogu kao predstavnik civilnog društva. Taj bi mehanizam nadopunio postojeće instrumente, (25) a trebao bi sadržavati i preventivnu komponentu kako bi se dionicima (poduzećima, sindikatima, organizacijama civilnog društva, nacionalnim institucijama za ljudska prava i javnim tijelima) i stručnjacima omogućilo da utvrđuju nedostatke čim se oni pojave na nacionalnoj razini i da u ranoj fazi raspravljaju o njihovom uklanjanju. Takav bi mehanizam pomogao i u raspodjeli tereta među institucijama te povećao osjećaj zajedničke odgovornosti za djelovanje EU-a u tom području.

5.3.

Uloga EGSO-a u tom području treba se promatrati u kontekstu njegova jedinstvenog sastava i uloge posrednika između EU-a i nacionalne razine. Kao ključni predstavnik civilnog društva, Odbor obuhvaća organizacije koje su snažno posvećene pitanjima vladavine prava i temeljnih prava, ali i socijalne partnere te druge važne gospodarske i socijalne aktere i njihova nacionalna i europska udruženja. Stoga bi EGSO u pogledu promicanja, prevencije i reakcije mogao stvarati jasnu dodanu vrijednost kao izvor jedinstvenih podataka i saznanja s terena, bez udvostručenja napora u odnosu na druge relevantne izvore.

5.4.

EGSO je već poduzeo prvi korak i počeo provoditi misije za utvrđivanje činjenica kako bi stekao uvid u način na koji civilno društvo u državama članicama doživljava probleme. EGSO namjerava posjetiti svih 28 država članica, (26) a izvješće o svojim saznanjima objavit će tijekom jeseni nakon što posjeti prvih pet zemalja. Iako ti posjeti ne podrazumijevaju mehanizme praćenja, prikupljanje stajališta nacionalnih organizacija civilnog društva predstavlja važan doprinos. Stoga EGSO kao dodatnu mjeru predlaže priznavanje i jačanje postojećih platformi civilnog društva i organizacija na terenu. U postojećim je okolnostima nužno povećati broj glasova koji stižu od njih.

5.5.

Pored toga, na europskoj bi razini trebalo uspostaviti godišnji forum o temeljnim pravima i vladavini prava uz sudjelovanje EGSO-a kako bi se, kao prvo, donositeljima odluka u EU-u omogućilo da izravno od organizacija na terenu dobivaju rana upozorenja o novonastalim izazovima u pogledu vrijednosti iz članka 2. UEU-a te, kao drugo, kako bi se olakšalo uzajamno učenje, jačanje povjerenja i suradnja među nacionalnim dionicima kao što su poduzeća, sindikati, organizacije civilnog društva, nacionalne institucije za ljudska prava i javna tijela. Format i modaliteti foruma dionika trebali bi se temeljiti na postojećim modelima Europskog migracijskog foruma i Europske platforme dionika kružnog gospodarstva. EGSO će osigurati usluge tajništva za potrebe foruma i biti domaćin sastanaka koje će zajednički organizirati s Europskom komisijom.

5.6.

EGSO smatra da je u postojećim okolnostima nužno povećati broj glasova te da bi to organizacijama civilnog društva omogućilo da šalju rana upozorenja. Za razliku od Godišnjeg kolokvija o temeljnim pravima, koji okuplja ograničen broj ključnih dionika, forum EGSO-a zamišljen je kao otvoreni forum za poticanje javne rasprave. Mandat Agencije za temeljna prava ograničen je, nažalost, člankom 51. Povelje na intervencije u slučaju određene vrste povreda članka 2. UEU-a. U radu njezina foruma sudjeluju uglavnom organizacije za ljudska prava, dok EGSO okuplja organizacije aktivne i izvan područja ljudskih prava, uključujući socijalne partnere, te ima iskustva u odnosima s organizacijama na europskoj, nacionalnoj i lokalnoj razini u vezi sa širokim rasponom tema. To stvara dodanu vrijednost jer pridonosi raznolikosti i živosti civilnog društva te uključuje važne gospodarske subjekte.

5.7.

Trebalo bi razmotriti gospodarske aspekte vladavine prava. Uzajamno je povjerenje vrijednost koju je teško izračunati isključivo u gospodarskom smislu, ali jasno je da nedostatak povjerenja povezan s uplitanjem politike u pravosuđe ili korupcijom ima negativne gospodarske posljedice. EGSO poziva Europsku komisiju da se intenzivnije usredotoči na posljedice nazadovanja vladavine prava po sve dionike, uključujući poslovni sektor, te da prikuplja više podataka i provodi više analiza o toj temi. Pravna nesigurnost, netransparentno donošenje zakona, nepošteno tržišno natjecanje, diskriminirajući pristup javnim tržištima te nedostupnost istinskog pristupa pravnim lijekovima primjeri su posljedica nazadovanja vladavine prava na poslovni sektor, što bi se trebalo bolje odražavati u analizama i reakcijama EU-a, među ostalim i u okviru europskog semestra.

5.8.

Posebno pitanje predstavlja potreba za snažnijom potporom organizacijama civilnog društva (osnovna financijska sredstva za organizacije koje se bave nadzornim radom): važno je da EU razmotri načine za pružanje potpore organizacijama civilnog društva i istraživačkim novinarima te medijima koji prate nove izazove u vezi s člankom 2. i izvješćuju o njima. EGSO smatra da je instrument financiranja za potporu organizacijama civilnog društva koje promiču vrijednosti iz članka 2. u državama članicama nužan za pridobivanje šire javnosti za prihvaćanje tih vrijednosti. U tom pogledu EGSO upućuje na svoje povezano mišljenje u vezi s prijedlozima za novi fond za pravosuđe, prava i vrijednosti (27) te poziva Vijeće i Europski parlament da znatno povećaju sredstva za taj fond prilikom donošenja odluke o višegodišnjem financijskom okviru za razdoblje nakon 2020.

Bruxelles, 19. lipnja 2019.

Predsjednik

Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER

(1) SL C 367, 10.10.2018., str. 88.

(2) SL C 34 2.2.2017., str. 8.

(3) Uspostavljeni na sastanku Europskog vijeća u Kopenhagenu 1993.

(4) SL C 81, 2.3.2018., str. 9.

(5) Sud Europske unije, presuda Suda (veliko vijeće) – predmet C-216/18 PPU, 25. srpnja 2018.

(6) SOC/605 – Postizanje postojane demokracije snažnim i raznolikim civilnim društvom (SL C 228 5.7.2019., str. 24.).

(7) Europska komisija, Komunikacija „Novi okvir EU-a za jačanje vladavine prava”, 11. ožujka 2014.

(8) Europska komisija, http://europa.eu/rapid/press-release_IP-19-1957_EN.htm, 3. travnja 2019.

(9) Michel Waelbroeck i Peter Oliver, Enforcing the Rule of Law in the EU: What can be done about Hungary and Poland? („Provođenje vladavine prava u EU-u: što se može učiniti u slučaju Mađarske i Poljske?”), 9. veljače 2018.

(10) Europska komisija, Komunikacija „Daljnje jačanje vladavine prava u Uniji: trenutačno stanje i mogući sljedeći koraci”, 3. travnja 2019.

(11) Europska konfederacija sindikata, priopćenje za medije: ETUC on European Semester Winter Package („EKS o zimskom paketu europskog semestra”), 27. veljače 2019.

(12) Business Europe, bilten br. 2019-13: A renewed role for the European Semester („Nova uloga europskog semestra”), 11. travnja 2019.

(13) Europska komisija, Pregled stanja u području pravosuđa u EU-u za 2019., 2019., str. 63: 3.3.3 Sažetak o neovisnosti sudstva.

(14) https://ec.europa.eu/info/policies/justice-and-fundamental-rights/effective-justice/rule-law/assistance-bulgaria-and-romania-under-cvm_en

(15) Samo šest primjera koje navodi SRSS usmjereno je na vladavinu prava: provedba neovisne analize Državnog odvjetništva Republike Bugarske; reforma postupka procjene invalidnosti u Češkoj, Grčkoj i Poljskoj; jačanje učinkovitosti pravosudnog sustava u Hrvatskoj; bolja koordinacija unutarnjih revizija u Rumunjskoj; bolja obrada predmeta povezanih sa zviždačima u Italiji; te pomoć pri integraciji mladih migranata i izbjeglica u Austriji.

(16) SL C 62, 15.2.2019., str. 178.

(17) SL C 62, 15.2.2019., str. 173.

(18) Europski revizorski sud, Tematsko izvješće br. 1/2019: Borba protiv prijevara u rashodima EU-a: potrebno je odlučno djelovati.

(19) Projekt izvješćivanja o organiziranom kriminalu i korupciji, EC Adopts New Anti-Fraud Strategy („EK usvojio novu strategiju za borbu protiv prijevara”), 1. svibnja 2019.

(20) Europska komisija, Komunikacija o strategiji Komisije za borbu protiv prijevara: pojačano djelovanje radi zaštite proračuna EU-a, 29. travnja 2019.

(21) Ured europskog javnog tužitelja, internetska stranica o politici.

(22) Momin Badarna, The ENP and its Political Conditionality Instrument: is it ineffective? („Europska politika susjedstva i njezin instrument političke uvjetovanosti: jesu li nedjelotvorni?”), Mladi europski federalisti, 15. rujna 2018.

(23) Europska komisija, Komunikacija o politici proširenja EU-a za 2018., 17. travnja 2018.

(24) SL C 34, 2.2.2017., str. 8.

(25) Prema prijedlogu koji je Europski parlament iznio u svojoj Rezoluciji od 27. siječnja 2014. o stanju temeljnih prava u Europskoj uniji (2012.), P7_TA(2014)1773, izvjestitelj: Louis Michel, 22. studenog, točka 9.

(26) Odnosno 27 država članica nakon izlaska Ujedinjene Kraljevine iz EU-a.

(27) SL C 62, 15.2.2019., str. 178. o dokumentima COM(2018) 383 final i COM(2018) 384.

DODATAK

Sljedeći su amandmani odbijeni tijekom rasprave premda su dobili barem četvrtinu glasova (pravilo 59. stavak 3. Poslovnika):

Točka 3.7.

Obrazloženje

Autori mišljenja idu predaleko u ocjeni institucija država članica. Predloženi tekst može se shvatiti kao uvreda za institucije koje bi se trebale zalagati za očuvanje pluralističkog sustava. U ostatku točke odražavaju se očekivanja u pogledu analiza EU-a o vladavini prava.

Rezultat glasovanja

Za	:	47
Protiv	:	141
Suzdržani	:	19

Točka 5.2.

EGSO smatra da je ključno uspostaviti europski pravno obvezujući mehanizam, odnosno okvir u koji su aktivno uključeni Komisija, Parlament i Vijeće te u kojem EGSO ima važnu ulogu kao predstavnik civilnog društva. Taj bi mehanizam nadopunio postojeće instrumente, (1) a trebao bi sadržavati i preventivnu komponentu kako bi se dionicima (poduzećima, sindikatima, organizacijama civilnog društva, nacionalnim institucijama za ljudska prava i javnim tijelima) i stručnjacima omogućilo da utvrđuju nedostatke čim se oni pojave na nacionalnoj razini i da u ranoj fazi raspravljaju o njihovom uklanjanju. Takav bi mehanizam pomogao i u raspodjeli tereta među institucijama te povećao osjećaj zajedničke odgovornosti za djelovanje EU-a u tom području. Mehanizam je potrebno primjenjivati s oprezom kako se ne bi koristio za aktualne ciljeve politike te prouzročio kulturne sukobe.

Obrazloženje

Predloženom nadopunom ne želi se ograničiti potpora EGSO-a mehanizmu, već bi je trebalo shvatiti kao dodatnu napomenu u vezi s političkom neutralnošću i poštovanjem kulturne raznolikosti.

Rezultat glasovanja

Za	:	42
Protiv	:	153
Suzdržani	:	23

Točka 1.6.

Obrazloženje

Predloženom nadopunom ne želi se ograničiti potpora EGSO-a mehanizmu, već bi je trebalo shvatiti kao dodatnu napomenu u vezi s političkom neutralnošću i poštovanjem kulturne raznolikosti na koju smo ponosni.

Rezultat glasovanja

Za	:	42
Protiv	:	153
Suzdržani	:	23

Sljedeće točke mišljenja Stručne skupine promijenjene su kako bi odrazile amandman koji je usvojila Skupština iako je više od četvrtine glasova podržalo tekst u originalnom obliku (pravilo 59. stavak 4. Poslovnika):

Točka 3.12.

Organizacije civilnog društva, borci za ljudska prava, zviždači i novinari prvi su na udaru kada se pogorša stanje vladavine prava te se nađu u izrazito teškom položaju u slučaju povrede zakona u nekoj državi članici. Upravo one podupiru poštovanje prava, prate stanje i prijavljuju povrede te s terena mogu slati signale ranog upozorenja. EGSO stoga smatra da je njihova uloga od presudne važnosti, baš kao i uloga medija i istraživačkog novinarstva. Stoga treba pronaći načine za zaštitu organizacija civilnog društva i medija ako se želi postići ikakav opipljiv napredak. Ideje za njihovu ulogu moraju dobiti istaknuto mjesto u prijedlozima koje će Komisija predstaviti nakon razdoblja razmatranja.

Rezultat glasovanja

Za	:	122
Protiv	:	73
Suzdržani	:	20

Točka 1.11.

Formalno i neformalno obrazovanje ima ključnu ulogu u izgradnji kulture demokracije i vladavine prava. Svaki bi europski građanin i na racionalnoj i na emotivnoj razini trebao prihvatiti liberalnu demokraciju i vladavinu prava; EGSO poziva Europsku komisiju da predloži ambicioznu strategiju informiranja, obrazovanja i osvješćivanja građana o temeljnim pravima, vladavini prava i demokraciji.

Rezultat glasovanja

Za	:	119
Protiv	:	73
Suzdržani	:	21

(1) Prema prijedlogu koji je Europski parlament iznio u svojoj Rezoluciji od 27. veljače 2014. o stanju temeljnih prava u Europskoj uniji (2012.), P7_TA(2014)0173, izvjestitelj: Louis Michel, 22. studenog, točka 9.

20.8.2019

Službeni list Europske unije

C 282/51

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Europskom vijeću, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru,

Odboru regija i Europskoj investicijskoj banci – Čist planet za sve – Europska strateška dugoročna vizija za prosperitetno, moderno, konkurentno i klimatski neutralno gospodarstvo

(COM(2018) 773 final)

(2019/C 282/09)

Izvjestitelj: Pierre Jean COULON (FR/II)

Suizvjestitelj: Stefan BACK (SE/I)

Zahtjev za savjetovanje:	Europska komisija, 17.6.2019.
Pravni temelj:	članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za poljoprivredu, ruralni razvoj i zaštitu okoliša Stručna skupina za promet, energiju, infrastrukturu i informacijsko društvo
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	20.6.2019.
Plenarno zasjedanje br.:	544
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	152/1/1

1. Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO se slaže da će globalno zagrijavanje od 2o C do kojeg bi došlo ubrzo nakon 2060. (što premašuje maksimalnu razinu određenu Pariškim sporazumom) imati ozbiljne negativne posljedice po gospodarstvo i uvjete života u Europi. EGSO stoga snažno podupire cilj da gospodarstvo EU-a do 2050. postane klimatski neutralno na socijalno pravedan i učinkovit način. Takav je prijelaz moguć i koristan za Europu.

1.2.

Stoga je potrebno hitno poduzeti klimatske mjere. EGSO podržava opće prioritete iznesene u Komunikaciji Europske komisije. EGSO poziva države članice da podupru cilj da gospodarstvo EU-a do 2050. postane klimatski neutralno. EGSO poziva poduzeća, sindikate, nevladine organizacije te nacionalna gospodarska i socijalna vijeća u Europskoj uniji da podrže taj cilj.

1.3.

EGSO pozdravlja činjenicu da se od provedbe već odlučenih mjera očekuju dobri rezultati. Naime, očekuje se da će se emisije stakleničkih plinova do 2030. godine smanjiti za 45 % (što nadilazi smanjenje od 40 % na koje se EU obvezao u okviru Pariškog sporazuma), a do 2050. za 60 %.

1.4.

Iako to nije dovoljno za ostvarenje klimatski neutralnog društva do 2050., EGSO smatra da rezultati za koje se očekuje da će se u sklopu već odlučenih mjera postići do 2030. godine pokazuju da nove mjere moraju u obzir uzeti potrebu predvidljivosti kako bi se omogućilo dobro planiranje i izbjegao gubitak vrijednosti imovine. EGSO stoga ukazuje da poduzećima, a naročito MSP-ovima, treba slati jasne i pravovremene signale.

1.5.

Iz istih razloga EGSO smatra da hitno treba osmisliti strategiju za razdoblje nakon 2030. kako bi se do 2050. godine ostvario prijelaz na klimatski neutralno društvo.

1.6.

EGSO naglašava da za prijelaz na klimatski neutralno društvo treba zauzeti konkurentan, socijalno pravedan i multilateralan pristup i uspostaviti odgovarajuće instrumente kojima se može postići potpuna uključenost i prihvaćenost civilnog društva, uključujući građane, poduzeća i organizacije. To uključuje osmišljavanje i provedbu sustava za određivanje cijena ugljika, pri čemu treba uzimati u obzir njegove učinke na poduzeća i građane.

1.7.

EGSO naglašava važnost mjera koje se poduzimaju na lokalnoj i regionalnoj razini te važnost potpunog uključivanja lokalnih i regionalnih vlasti.

1.8.

EGSO naglašava važnost kružnog gospodarstva, biogospodarstva, digitalizacije i ekonomije dijeljenja kao ključnih čimbenika koji pridonose poboljšanju resursne učinkovitosti i smanjenju emisija.

1.9.

EGSO podsjeća na činjenicu da je mobilnost od presudne važnosti za funkcioniranje unutarnjeg tržišta EU-a, što je prepoznato u Komunikaciji, te naglašava da treba pronaći rješenja za smanjenje ugljičnog otiska sektora mobilnosti, uključujući i zrakoplovstvo, a da se pritom ne ugrozi značaj mobilnosti za cjelokupno gospodarstvo, društvo, građane i poduzeća Europske unije.

1.10.

EGSO se slaže da struju treba proizvoditi iz dostupnih i uskoro dostupnih izvora s nultom stopom emisija. Međusobna povezanost mreža, skladištenje energije i upravljanje potrošnjom ključni su za osiguravanje opskrbe električnom energijom koja se sve više stvara iz obnovljivih izvora.

1.11.

Rano planiranje i rano postavljanje ciljeva važni su za sigurnost planiranja u poduzećima, poticanje istraživanja i razvoja te osiguravanje povoljnih uvjeta kako bi se Europi (uključujući europsku industriju i poduzetništvo općenito) omogućilo da iskoristi svoj položaj predvodnice i ostane konkurentna. U tom kontekstu EGSO ističe važnost razvijanja odnosa s trećim zemljama jer se na taj način više zemalja može uključiti u proaktivnu klimatsku strategiju, mogu se osigurati i jednaki uvjeti za europsku industriju, a može se utjecati i na uspostavu standarda.

1.12.

Od ključne važnosti za provedbu planirane strategije je financiranje. EGSO stoga ponavlja svoju preporuku da se za poticanje istraživanja, razvoja i primjene u industriji osiguraju odgovarajuća proračunska sredstva.

1.13.

EGSO ističe da je jedno od ključnih pitanja financiranje, koje nije samo pitanje javnih sredstava, te da je stoga važno promicati mehanizme kojima se potiču ekološka ulaganja.

1.14.

EGSO ističe da do prijelaza na klimatski neutralno gospodarstvo neće doći bez dalekosežnih istraživanja i inovacija. Za prijelaz su potrebne različite inovacije, među ostalim u području novih ponašanja, poslovnih modela, društvenih normi, procesa, tehnika, marketinga i tehnologija.

1.15.

EGSO ističe važnu ulogu bioenergije u kontekstu hvatanja i skladištenja ugljika, kao i prirodnih ponora ugljika poput šuma i mnogih poljoprivrednih praksi koje vežu ugljik, npr. travnjaci, pašnjaci, tresetišta itd. Održivo gospodarenje šumama i korištenje potencijala poljoprivrednog zemljišta za sekvestraciju ugljika dio su rješenja.

1.16.

EGSO napominje da udio Europe u svjetskom stanovništvu iznosi oko 7 %, u svjetskom BDP-u 20 %, a u svjetskim visokokvalitetnim znanstvenim publikacijama 30 %. Budući da je prijelaz na klimatski neutralno gospodarstvo poduhvat koji se u okviru borbe protiv klimatskih promjena mora odvijati na svjetskoj razini, EGSO vjeruje da će EU postići najveći učinak ako ostatku svijeta dokaže da se on može postići i da je pozitivan za društvo. Preobrazbom 100 europskih gradova u klimatski neutralne gradove do 2030. godine, dokazalo bi se da prijelaz na klimatski neutralno gospodarstvo može postati stvarnost i poboljšati kvalitetu života.

1.17.

EGSO smatra da je Europi – želi li osigurati da u tranziciji nitko ne bude zapostavljen – potreban socijalni pakt za prijelaz na klimatski neutralno gospodarstvo o kojem bi se usuglasili EU, države članice, regije, gradovi, socijalni partneri i organizirano civilno društvo. U tu bi svrhu trebalo na prikladan način osmisliti i financirati Europski socijalni fond i Europski fond za prilagodbu globalizaciji. Prijelaz na klimatski neutralno gospodarstvo pruža priliku da se iskorijeni energetsko siromaštvo, unaprijedi kvaliteta života, otvore nova radna mjesta, poveća društvena uključenost i svim Europljanima osigura jednak pristup osnovnim energetskim uslugama.

1.18.

EGSO poziva Europski parlament da uspostavi neovisni Odbor EU-a za klimatske promjene čiji bi zadatak bio iznositi znanstveno utemeljene procjene i političke preporuke. EGSO poziva države članice u kojima slični odbori još ne postoje da ih uspostave na nacionalnoj razini i da osiguraju da dotični odbori izvješćuju nacionalne parlamente i nacionalne gospodarske i socijalne odbore, vodeći računa o nacionalnim posebnostima.

1.19.

EGSO još jednom ističe da je hitno potrebno uspostaviti učinkovit dijalog kako bi mogao na koristan način doprinijeti strategiji koja bi trebala biti oblikovana i predstavljena u razdoblju do 2020. godine te je u potpunosti prihvatiti i podržati. EGSO stoga predlaže da uspostavljanje trajnog dijaloga s građanima postane obavezni dio pripreme svih političkih odluka i relevantnih zakonodavnih inicijativa na europskoj, nacionalnoj i podnacionalnoj razini. Doprinos dijalogu i način na koji se taj doprinos uzima u obzir trebaju biti javno vidljivi. Vidljivost dijaloga postići će se ako za njega budu odgovorni povjerenici.

2. Opće napomene

2.1.

EGSO smatra da klimatske promjene ozbiljno ugrožavaju društvo. Prosječne temperature u svijetu mogle bi se ubrzo nakon 2060. godine povećati za 2o C (što znatno premašuje maksimalnu razinu iz Pariškog sporazuma), što će imati ozbiljne negativne posljedice po svjetsko gospodarstvo i uvjete života u cijelom svijetu. Kao što je naglašeno u izvješću IPCC-a iz 2018. (1) i Komunikaciji Europske komisije „Čist planet za sve” (COM(2018) 773) (dalje u tekstu: Komunikacija), mora postojati svijest da planet i Europljane treba hitno zaštititi od klimatskih promjena.

2.2.

EGSO ističe da je prijelaz na klimatski neutralno gospodarstvo skup, ali da je skupo i nepoduzimanje nikakvih mjera. Prema Komunikaciji, elementarne nepogode su u 2017. godini oštetile gospodarstvo za rekordnih 283 milijarde eura, a štete zbog riječnih poplava u Europi mogle bi dosegnuti 112 milijardi eura godišnje.

2.3.

EGSO snažno podržava cilj da EU na troškovno učinkovit način i putem društveno pravedne tranzicije do 2050. postane klimatski neutralno gospodarstvo, odnosno da postigne nultu neto stopu emisija stakleničkih plinova. Kao što je pokazala Komunikacija, takav prijelaz ne samo da je moguć i koristan već je i u skladu s globalnim obvezama koje je EU preuzeo u okviru Pariškog sporazuma i UN-ovih ciljeva održivog razvoja.

2.4.

EGSO pozdravlja činjenicu da se paketom mjera „Čista energija za sve Europljane” energetski ciljevi EU-a do 2030. povećavaju i za obnovljive izvore energije (s 27 % na 32 %) i za energetsku učinkovitost (s 27 % na 32,5 %), Prema Komunikaciji, to će do 2030. godine dovesti do smanjenja emisija stakleničkih plinova za 45 %, što premašuje obvezu smanjenja od 40 % koju je EU preuzeo u okviru Pariškog sporazuma, i očekivano smanjenje od 60 % do 2050. Time se do 2050. neće postići klimatska neutralnost. EGSO se stoga slaže da je vizija gospodarske i društvene preobrazbe predstavljena u Komunikaciji prijeko potrebna.

2.5.

EGSO istodobno naglašava da je predvidljivost važna za lakše planiranje i izbjegavanje gubitka vrijednosti imovine. EGSO cijeni izjavu iz Komunikacije da trenutačno ne postoji namjera uvođenja novih politika ni revidiranja ciljnih vrijednosti određenih za 2030. godinu te ističe važnost jasnih i pravodobnih signala upućenih poduzećima, a posebno MSP-ovima.

2.6.

EGSO se slaže s tim da ostvarivanje cilja klimatske neutralnosti iziskuje određene strukturne promjene u svim područjima društva. Budući da će te promjene utjecati na sve građane, poduzeća i subjekte, od ključne je važnosti da se civilno društvo potpuno uključi i angažira te da mu se stave na raspolaganje odgovarajući alati za utjecanje na mjere potrebne za ostvarenje cilja klimatske neutralnosti. EGSO također podsjeća da se pri dugoročnom planiranju mora voditi računa o prilagodbi klimatskim promjenama jer je to ključno za osiguravanje društvenog i gospodarskog razvoja.

2.7.

EGSO naglašava da je važno hitno pojačati djelovanje EU-a i preuzeti vodstvo kako bi se mogle iskoristiti prednosti predvodnika.

2.8.

EGSO prima na znanje definicije sedam „glavnih strateških elemenata” koji ukazuju na područja u kojima treba poduzeti mjere i uvesti poticajni okvir.

2.9.

EGSO podržava pristup koji se sastoji od utvrđivanja 12 općih prioriteta kojima se treba voditi u postizanju cilja nulte stope emisija, a naročito prima na znanje izjavu da će države članice, poduzeća i građani moći odabrati scenarije i prilagoditi ih nacionalnim okolnostima kako bi postigli dalekosežnu društvenu i gospodarsku preobrazbu koja će utjecati na sve gospodarske sektore.

2.10.

EGSO posebno ističe važnost rasprava na nacionalnoj i podnacionalnoj razini te na razini dionika i građana kao važnog sredstva za demokratsko zajedničko osmišljavanje različitih mjera usmjerenih na promicanje prijelaza na klimatski neutralno gospodarstvo, uključujući promjene ponašanja. Te će rasprave pomoći da se utvrde mjere koje mogu dobiti podršku javnosti i uključiti civilno društvo i građane, u skladu s nacionalnim posebnostima.

2.11.

EGSO izražava žaljenje jer nije jasno hoće li i u kojoj mjeri državama članicama biti dopušteno da provedbene mjere prilagode svojim konkretnim situacijama. Bilo bi vrlo korisno to pitanje razjasniti tijekom planiranog savjetovanja. Provedba Uredbe o upravljanju energetskom unijom u tom će smislu predstavljati test.

2.12.

EGSO skreće pozornost na činjenicu da je Komisija ili već riješila ili trenutačno radi na rješavanju većine pitanja navedenih u općim prioritetima i da je EGSO podržao te inicijative i iznio prijedloge kao što je stvaranje foruma za uspostavljanje kontakata i naglašavanje važnosti društvenih aspekata i upravljanja.

2.13.

EGSO podržava te prioritete i naglašava da se oni moraju smatrati sastavnim dijelom jedinstvenog paketa. EGSO posebno naglašava važnost financiranja, uloge građana, proizvođača-potrošača i potrošača te društvenih aspekata jer valja osigurati da nitko ne bude zapostavljen. Građane se može potaknuti na pozitivan angažman ako im se omogući sudjelovanje u gospodarskoj koristi energetske tranzicije. To bi, primjerice, obuhvaćalo aktivno promicanje zajedničkog vlasništva decentraliziranih postrojenja za proizvodnju obnovljive energije, primjerice sunca i vjetra. Ključno je osigurati prihvaćenost svakog opterećenja koje proizlazi, na primjer, iz određivanja cijena ugljika.

2.14.

EGSO ponovno ističe važnost uspostavljanja i poboljšavanja kontakta između uprave i nedržavnih aktera i upućuje na svoje prijedloge o stvaranju koalicije između politike, tijela vlasti i civilnog društva (2).

3. Potreba za istinskom krovnom industrijskom politikom EU-a za prijelaz na klimatski neutralno gospodarstvo, koju podupiru ambiciozno istraživanje i inovacije, socijalni pakt i demokracija

3.1. Napomene o 12 prioriteta

3.1.1.

EGSO prepoznaje da su energetska učinkovitost i obnovljivi izvori od ključne važnosti za potpunu dekarbonizaciju Europe. To su već isprobana rješenja.

3.1.2.

Električna energija kao pokretač dekarbonizacije ima znatan potencijal u nekoliko područja, među ostalim u području grijanja i hlađenja (uključujući toplinske crpke, centralizirano grijanje i centralizirano hlađenje), e-goriva i elektromobilnosti. EGSO napominje da 55 % električne energije u Europskoj uniji već potječe iz izvora s nultim emisijama ugljika (tj. 25 % iz nuklearnih izvora, 30 % iz vjetra, vode, sunca i drugih obnovljivih izvora energije) i slaže se s tvrdnjom iz Komunikacije da se električna energija mora u što većoj mjeri proizvoditi iz čistih, klimatski neutralnih izvora s nultom stopom emisija.

3.1.3.

EGSO snažno podržava razvoj decentralizirane proizvodnje obnovljive energije, na primjer u okviru energetskih zadruga i proizvođača-potrošača. (3) Jedno od važnih obilježja budućnosti bit će razvoj pametnih i fleksibilnih digitaliziranih sustava za upravljanje ponudom i potražnjom u decentraliziranom elektroenergetskom sustavu koji se temelji na obnovljivim izvorima energije i u kojem je uloga proizvođača-potrošača jedan od glavnih elemenata. Skladištenje energije također je ključno za opsežno uvođenje obnovljivih izvora energije zbog razlika u dnevnim i godišnjim razinama proizvodnje.

3.1.4.

EGSO podržava razvoj čiste mobilnosti koja će se postići zahvaljujući alternativnim vrstama prijevoza (što uključuje javni prijevoz), alternativnim pogonskim sustavima za sve vrste prijevoza (uključujući električnu energiju i održivi vodik, plin i biogoriva, pored ostalog i za teška cestovna vozila, brodove i zrakoplove) te većoj učinkovitosti koja će se postići primjenom digitalizacije, elektrifikacije i sustava suradnje. Time se omogućuje bolji i učinkovitiji prometni sustav s manjim utjecajem na okoliš. Stoga poziva na izradu nove Bijele knjige o prometnoj politici koja bi zamijenila postojeću. EGSO ukazuje na ograničene ciljeve smanjenja emisija stakleničkih plinova u sektorima izvan sustava za trgovanje emisijskim jedinicama, uključujući promet, koje je dogovorilo Europsko vijeće u listopadu 2014. (4) Porezi i davanja, uključujući internalizaciju vanjskih troškova, trebali bi se upotrebljavati kao poticaji za veću učinkovitost i biti prihvatljivi onima na koje se odnose, a ne bi smjeli povećati ukupnu razinu oporezivanja.

3.1.5.

EGSO se slaže da su konkurentna industrija EU-a i kružno gospodarstvo važni za smanjenje emisija stakleničkih plinova, što uključuje prijelaz na alternativna goriva te hvatanje i uporabu ugljika. EGSO smatra da bi se industrija 4.0, digitalizacija i razvoj ekonomije suradnje trebalo jasno istaknuti kao ključne mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti i smanjenje emisija. (5) Naglašava da je kružno gospodarstvo ključni instrument za ublažavanje klimatskih promjena i prijelaz na klimatski neutralno gospodarstvo. Strategijama kružnog gospodarstva, kao što su mjere za smanjenje uporabe neobrađenih materijala, povećanje uporabe postojećih sredstava i smanjenje proizvodnje otpada, znatno će se doprinijeti ublažavanju klimatskih promjena i izgradnji klimatski neutralnog gospodarstva. (6)

3.1.6.

Promicanje održivih prehrambenih sustava ublažit će emisije stakleničkih plinova, među ostalim zaštitom i stvaranjem većeg broja ponora ugljika. EGSO ponavlja svoj stav da se učinak prehrambenih sustava na okoliš može smanjiti poticanjem prehrane jednostavnim hranjivim tvarima (7) te sezonske proizvodnje i konzumacije hrane. Lance distribucije hrane treba skratiti, a količinu ambalaže smanjiti.

3.1.7.

Europska industrija dokazala je da je sposobna razvijati alternativna rješenja u području čiste energije. Još je uvijek u vodećem položaju u ključnim sektorima poput vjetrenjača, ali je u drugima izgubila prednost, primjerice u sektoru proizvodnje solarnih panela, koji više nije u njezinim rukama, djelomično i zbog loših odluka nacionalnih vlada o pitanjima od javnog interesa. U Europi je trenutno smješteno tek oko 1 % svjetske proizvodnje litijskih baterija. U želji da se ta pogreška ne ponovi u novim sektorima, EGSO pozdravlja inicijative poput akcijskog plana za promicanje baterijske industrije u EU-u i konkretizacije planova za provedbu Europskog saveza za baterije, uključujući razvoj nove tehnologije. (8)

3.1.8.

EGSO skreće pozornost na to da je važno utvrditi standarde za međunarodne forume u kojima EU može preuzeti vodeću ulogu i na konkurentnu prednost koju to sa sobom donosi.

3.1.9.

EGSO se slaže da je važno uključiti druga velika i nova gospodarstva i tako stvoriti pozitivan zamah. U tom kontekstu ističe da je važno osigurati pravedno tržišno natjecanje i jednake uvjete u odnosu na treće zemlje. Očuvanje konkurentnosti mora biti važan element u donošenju svih relevantnih političkih odluka.

3.1.10.

EGSO naglašava nužnost ulaganja i suradnje u prekograničnom i međusektorskom planiranju jer je to potrebno za provedbu pametnih mreža, uključujući pametna brojila i postrojenja za skladište energije, koje su temeljni preduvjet za učinkovitu provedbu postojećih i budućih planova za mreže i za rješavanje problema oscilacija u proizvodnji alternativne energije.

3.1.11.

EGSO napominje da je hvatanje i skladištenje ugljika navedeno kao sedmi strateški element i da je, barem zasada, i dalje ključno za ostvarivanje klimatski neutralnog društva do 2050., osobito uz pomoć bionenergije dobivene hvatanjem i skladištenjem ugljika. Ukazuje na činjenicu da je Europski revizorski sud u svojoj analizi utvrdio da u okviru postojećih EU-ovih instrumenata za financiranje osmišljenih za poticanje hvatanja i skladištenja ugljika, na primjer programa NER 300, „nije ostvaren nijedan uspješan projekt hvatanja i skladištenja ugljika”. Stoga je prilično neizvjesno je li hvatanje i skladištenje ugljika uopće tehnološki izvedivo, a mala je i vjerojatnost da će ga javnost poduprijeti.

3.1.12.

EGSO naglašava važnost prirodnih ponora ugljika poput šuma i mnogih poljoprivrednih praksi koje vežu ugljik, npr. travnjaci, pašnjaci, tresetišta itd. Održivo gospodarenje šumama, u kombinaciji s uporabom drvnih proizvoda za skladištenje ugljika i zamjenom fosilnih materijala i energije, omogućuje dugoročno ublažavanje klimatskih promjena i povećanje kapaciteta prilagodbe šuma na klimatske promjene. Ključno je iskorištavati kapacitete poljoprivrednog zemljišta za vezivanje ugljika. Održivo gospodarenje šumama i korištenje potencijala poljoprivrednog zemljišta za sekvestraciju ugljika dio su rješenja.

3.2. Okvirni uvjeti – pregled

3.2.1.

EGSO se slaže da je za uspjeh predviđene preobrazbe nužno osigurati pristup odgovarajućem financiranju. Od ključne je važnosti privući dovoljno javnih i privatnih ulaganja. Stoga EGSO ponovo poziva na to da se 40 % sredstava Europskog fonda za strateška ulaganja i 40 % proračuna Europske unije ulaže u borbu protiv klimatskih promjena i u klimatsku otpornost svih nacionalnih proračuna i proračuna EU-a (9) (10). Ukazuje na usku povezanost između, s jedne strane, financiranja istraživanja i inovacija i, s druge, stavljanja na tržište inovativnih rješenja, kako je izloženo u točkama 3.3.5 i 3.3.6.

3.2.2

EGSO stoga pozdravlja akcijski plan Komisije o financiranju održivog rasta i zakonodavne prijedloge koji iz njega proizlaze te ponavlja da je važno ne samo zeleno financiranje prikazati u pozitivnom svjetlu, već i u svim vrstama označivanja ili određivanja referentnih vrijednosti u obzir uzimati sektorske i lokalne posebnosti, kao i veličinu predmetnih poduzeća. (11)

3.2.3.

EGSO podsjeća na svoje konkretne prijedloge za preusmjeravanje financiranja prema održivim ulaganjima s pomoću „zelenog dodjeljivanja sredstava”, (12) pri čemu kao izvor financiranja treba primijeniti kvantitativno ublažavanje Europske središnje banke.

3.2.4.

EGSO skreće pozornost na potrebu za osiguravanjem skupa alata za olakšavanje pristupa financiranju za male aktere kako bi se pristup financiranju klimatskih mjera omogućio akterima na svim razinama. (13)

3.2.5.

Naposljetku, EGSO naglašava da se tehnologije relevantne za klimatsku i energetsku preobrazbu neprestano i dinamički mijenjaju i da je stoga redovita evaluacija načina i sredstava od ključne važnosti.

3.3. Istraživanje i inovacije

3.3.1.

EGSO ističe da prijelaza na klimatski neutralno gospodarstvo neće biti bez dalekosežnog istraživanja i inovacija, uključujući socijalne inovacije. Za taj prijelaz potrebne su razne inovacije, među ostalim u području novih načina ponašanja, poslovnih modela, društvenih normi, procesa, tehnika, marketinga i tehnologija.

3.3.2.

EGSO napominje da udio Europe u svjetskom stanovništvu iznosi oko 7 %, u svjetskim emisijama stakleničkih plinova 20 %, svjetskom BDP-u 20 %, a u svjetskim visokokvalitetnim znanstvenim publikacijama 30 %. Budući da je prijelaz na klimatsko neutralno gospodarstvo poduhvat koji se u borbi protiv klimatskih promjena mora odvijati na svjetskoj razini, EGSO vjeruje da će EU postići najveći učinak ako dokaže ostatku svijeta da se on može postići i da je pozitivan za društvo.

3.3.3.

EGSO smatra da Europa stvara izvrsnu znanost, ali da ima poteškoća pri njezinoj pretvorbi u vrijedne inovacije. EU i države članice trebale bi na bolji način podržavati istraživanje i inovacije u cijelom njihovom lancu vrijednosti, od osnovnih istraživanja do komercijalne primjene, i služiti se društvenim i humanističkim znanostima radi stjecanja boljih saznanja o tome što krajnje korisnike, među ostalim MSP-ove i građane, navodi na odabir određenog energetskog rješenja.

3.3.4.

EGSO smatra da se EU-u pruža povijesna prilika da svojim poduzećima, inovatorima, radnicima i ulagačima pomogne da zauzmu globalni vodeći položaj na tržištima čiste energije koja su u usponu. EU bi trebao biti ambiciozniji u svim područjima povezanima s čistom energijom, od energetske učinkovitosti do e-mobilnosti, kako bi europskim poduzećima osigurao pouzdano domaće tržište pogodno za sigurno uvođenje inovacija, kao i integriranu industrijsku strategiju usmjerenu na izvoz čistih energetskih rješenja u ostatak svijeta.

3.3.5.

EGSO stoga od Europske komisije, Europskog parlamenta i Europskog vijeća traži da u predstojećem višegodišnjem financijskom okviru osiguraju odgovarajuću potporu istraživanju i inovacijama u području energije i klime, a po mogućnosti i njihovom uvođenju na tržište. Zbog toga podupire poziv Europskog parlamenta na povećanje proračuna Obzora Europa na 120 milijardi EUR za programsko razdoblje 2021. –2027. Nadalje poziva na to da se omogući stvaranje sinergija između EU-ovih instrumenata za financiranje, među ostalim programa Obzor Europa, Instrumenta za povezivanje Europe, Fonda za inovacije, strukturnih fondova, ITER-a, programa Euratoma za istraživanje i osposobljavanje, Erasmus-a te instrumenata kojima upravljaju Europska investicijska banka i Europski investicijski fond.

3.3.6.

EGSO pozdravlja predloženu uspostavu „misija istraživanja i inovacija” koje bi omogućile bolje usmjeravanje istraživanja i inovacija na projekte povezane s društvenim izazovima, uključujući prijelaz na klimatski neutralno gospodarstvo. U tom pogledu EGSO traži od Europske komisije i Vijeća da uspostave posebnu misiju čiji bi cilj bio da 100 gradova EU-a postane klimatski neutralno do 2030. To će svim Europljanima pokazati da prijelaz na klimatski neutralno gospodarstvo može postati stvarnost, ali i poboljšati njihovu kvalitetu života. To će biti i prilika za konkretnu suradnju s gradovima iz cijelog svijeta, počevši od gradova iz Istočnog partnerstva i zemalja Unije za Mediteran, kojima europska iskustva mogu poslužiti kao nadahnuće.

3.3.7.

EGSO pozdravlja prijedlog za osnivanje „Europskog vijeća za inovacije”. S obzirom na iskustva s postojećim alatima, među ostalim s Europskim institutom za inovacije i tehnologiju, EGSO bi želio da Europsko vijeće za inovacije postane ključni alat EU-a kojim bi se za inovacije koje su ključne za prijelaz na klimatski neutralno gospodarstvo osigurao dugoročan kapital otporan na rizike. To bi vijeće moglo nacionalnim novoosnovanim poduzećima pomoći da postanu europski predvodnici, odnosno spriječiti njihovu prodaju konkurentima iz SAD-a i Azije.

3.3.8.

EGSO u tom kontekstu primjećuje ključnu ulogu lokalnih i regionalnih zajednica koje se suočavaju s klimatskim promjenama i povećavaju prilagodljivost i otpornost na načine koji izravno utječu na lokalne izglede za široku preobrazbu. Mnoge zajednice već same poduzimaju inicijative i značajan su dio potrebnih rješenja. EGSO ističe ulogu otoka i najudaljenijih regija EU-a kao mogućih inovatora u području klimatski neutralnih politika namijenjenih Europskoj uniji i ostatku svijeta.

3.4. Zajedničko sastavljanje socijalnog pakta za prijelaz na klimatski neutralno gospodarstvo

3.4.1.

EGSO vjeruje da bi se sve europske, nacionalne i podnacionalne institucije trebale pružati potporu prijelazu na klimatski neutralno gospodarstvo. Zbog opravdanih razloga za zabrinutost na koje su ukazali rudari iz mnogih država EU-a i nedavni socijalni pokreti u Francuskoj još je očitija potreba da se pokaže kako bi prijelaz na okolišno održivije društvo trebao istodobno biti i prijelaz na demokratičnije i socijalno pravednije društvo.

3.4.2.

3.4.3.

EGSO smatra da Europska unija mora osigurati odgovarajuću financijsku potporu radnicima kojima zbog prijelaza na klimatski neutralno gospodarstvo prijeti gubitak radnog mjesta. U tu svrhu EGSO poziva Europsku komisiju, Parlament i Vijeće da osiguraju da Europski socijalni fond i Europski fond za prilagodbu globalizaciji budu ustrojeni i financirani na način prikladan za suočavanje s izazovima prijelaza na klimatski neutralno gospodarstvo. Time bi Europa pokazala da namjerava osigurati da nitko ne bude zapostavljen.

3.4.4.

EGSO smatra da se vještine radnika u klimatski neutralnom gospodarstvu mogu znatno razlikovati od vještina mnogih današnjih radnika. Programe obrazovanja i osposobljavanja treba prilagoditi kako bi se osiguralo da sadašnji i budući radnici i službe za osposobljavanje u svoje programe osposobljavanja uključe i prijelaz na klimatski neutralno gospodarstvo. To će omogućiti bržu prilagodbu europske radne snage i Europljanima pomoći da razviju nove talente.

3.4.5.

EGSO smatra da je prijelaz na klimatski neutralno gospodarstvo prilika da se radna mjesta ponude mladim Europljanima, uključujući onima koji su nezaposleni. EGSO stoga od Europske komisije traži da na temelju pilot-projekta „Erasmus Pro” razvije „Zeleni program Erasmus Pro”, kao i druge projekte koji mogu privući više mladih ljudi u rastuće sektore klimatski neutralnog gospodarstva (npr. održiva poljoprivreda, kružno gospodarstvo, gospodarenje otpadom, energetska učinkovitost, proizvodnja obnovljive energije) poboljšavajući sliku o takvim radnim mjestima te s njima povezanim radnim uvjetima.

3.4.6.

EGSO prijelaz na klimatski neutralno gospodarstvo smatra prilikom za iskorjenjivanje energetskog siromaštva u Europi i poboljšanje kvalitete života, otvaranje novih radnih mjesta i socijalnu uključenost. Europska unija trebala bi svim Europljanima osigurati jednak pristup osnovnim energetskim uslugama. Zaključci Europskog opservatorija za energetsko siromaštvo upućuju na to da je u suradnji s dionicima, primjerice organizacijama potrošača, potrebno izraditi europski akcijski plan za iskorjenjivanje energetskog siromaštva kako bi se zajamčila sve veća usmjerenost javnih mjera na glavne uzroke energetskog siromaštva. EGSO naglašava da s palijativnih treba preći na preventivne mjere poput obnove kojom se stare zgrade pretvaraju u zgrade nulte neto energije. Socijalne tarife i čekovi za energetske troškove mogu biti tek privremena olakšica i treba ih postupno zamijeniti mehanizmima kao što su subvencije za kupnju električnih automobila i pretvaranje zgrada u zgrade nulte neto energije.

3.4.7.

EGSO poziva države članice da u većoj mjeri priznaju i podrže osjećaj odgovornosti među građanima i zajednicama za sve lokalne inicijative potrebne za ostvarenje klimatski neutralnog gospodarstva, među ostalim inicijative usmjerene na promjenu ponašanja i lokalnu proizvodnju obnovljive energije. Mehanizmi potpore i reforme energetskog tržišta trebali bi omogućiti lokalnim zajednicama da aktivno sudjeluju u proizvodnji energije i imaju pravedan pristup energetskom tržištu. Državama članicama čije institucije za to nemaju mogućnosti treba aktivnije pomagati.

3.4.8.

EGSO pozdravlja želju Europske komisije da se do 2030. prepolovi broj slučajeva prerane smrti prouzročene onečišćenjem zraka (u Europi je 2015. godine bilo zabilježeno 400 000 slučajeva prerane smrti) i smatra da bi EU i sve njegove države članice trebale borbu protiv onečišćenja zraka proglasiti visokim političkim prioritetom. Potrebno je pojačati regulatorne mjere usmjerene na smanjenje onečišćujućih tvari u zraku koje emitiraju vozila i elektrane. Europska komisija trebala bi u većoj mjeri uključiti organizacije civilnog društva, a posebno udruge za zaštitu djece i starijih osoba jer su te skupine europskog stanovništva u najvećoj opasnosti od obolijevanja i umiranja od onečišćenja zraka.

3.4.9.

EGSO čvrsto vjeruje da je socijalni pakt jedan od ključnih načina na koji se može osigurati pozitivni angažman građana u poduzimanju konkretnih mjera za prijelaz na klimatski neutralno gospodarstvo.

3.5. Demokracija i upravljanje

3.5.1.

EGSO se slaže da je uloga građana i lokalnih i regionalnih vlasti važna, kao i predviđeno sudjelovanje građana u dijalozima s građanima. S obzirom na masovnu mobilizaciju mladih, EGSO poziva Europsku komisiju i države članice da pokrenu dijalog i s mladim građanima.

3.5.2.

EGSO pozdravlja stav Komisije da, kada je riječ o čistoj mobilnosti, „tu evoluciju moraju pratiti promjene u ponašanju građana i poduzeća”. EGSO vjeruje da se ta izjava odnosi na sve sektore obuhvaćene prijelazom na klimatski neutralno gospodarstvo, uključujući energetski, stambeni, poljoprivredni i prehrambeni sektor. EGSO naglašava da predviđene dalekosežne promjene, uključujući promjene ponašanja i načina života, moraju biti prihvatljive osobama na koje se odnose.

3.5.3.

EGSO smatra da postojeći postupci nisu još dovoljno svrsishodni da bi ih građani prihvatili, što je nužno. EGSO naglašava da bi Europska komisija trebala nastojati da energetsku tranziciju učini „društveno prihvatljivom” i da joj osigura demokratsku i društvenu potporu.

3.5.4.

Na temelju Uredbe o upravljanju energetskom unijom, EGSO predlaže uspostavu stalnog dijaloga s građanima koji bi postao obavezni dio pripreme svih velikih političkih odluka i izrade zakonodavstva koje se odnosi na klimatske promjene. Transparentnost i odgovornost trebali bi biti važni elementi takvog dijaloga, koji bi pak trebao biti blizak građanima. Stoga, iako je dijalog putem interneta potreban, mora ga se dopuniti sastancima i izravnim kontaktom sa širom javnosti. Treba mu osigurati odgovarajuća financijska sredstva i osoblje, a jednog od potpredsjednika Europske komisije imenovati njegovim predstavnikom.

3.5.5.

EGSO smatra da EU i države članice trebaju dodatno demokratizirati oblikovanje energetske politike, što mogu postići upotrebom alata poput deliberativnog anketiranja te jamčenjem sustavnog angažmana organiziranog civilnog društva i osiguravanjem odgovarajućih resursa kako bi ono moglo sudjelovati u izradi i provedbi nacionalnih energetskih i klimatskih planova.

3.5.6.

EGSO napominje ključnu ulogu regija i lokalnih vlasti u provedbi klimatskih i energetskih politika i promicanju ponašanja potrebnog za njihovu djelotvornu provedbu. Također ukazuje na inicijative koje poduzima Sporazum gradonačelnika i poziva Komisiju da tu inicijativu, kao i druge slične njoj, uvaži i uspostavi trajni savjetodavni mehanizam po uzoru na dijalog Talanoa (14). To uključuje i europski dijalog o klimatskim mjerama nedržavnih aktera na koji poziva EGSO.

3.5.7.

EGSO ponavlja poziv za uspostavu „Europske službe za informiranje o energetici” u okviru Europske agencije za okoliš, koja bi mogla osigurati otvoren pristup kvalitetnim podacima, razviti jedinstvenu ulaznu točku za sve skupove podataka potrebne za procjenu napretka energetske unije, s dionicima razvijati pretpostavke za različite scenarije, osigurati modele otvorenog koda koji će omogućiti ispitivanje različitih pretpostavki i provjeravati usklađenost različitih projekcija. Svi donositelji odluka, poduzeća i šira javnost trebali bi imati slobodan pristup radu te službe.

3.5.8.

Bruxelles, 20. lipnja 2019.

Predsjednik

Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER

(1) Posebno izvješće IPCC-a (UN-ov Međuvladin panel o klimatskim promjenama) usvojeno u listopadu 2018.

(2) Mišljenja EGSO-a „Stvaranje koalicije civilnog društva i podnacionalnih vlasti radi ispunjavanja obveza proizašlih iz Pariškog sporazuma” (SL C 389, 21.10.2016., str. 20.) i „Poticanje klimatskih mjera nedržavnih aktera” (SL C 227, 28.6.2018., str. 35.).

(3) Mišljenje EGSO-a o reviziji Direktive o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora ( SL C 246, 28.7.2017., str. 55.).

(4) Zaključci Europskog vijeća, 23. – 24.10.2014., EUCO 169/14, točke I 2.1., 2.2., 2.10.–2.13.

(5) Mišljenja EGSO-a „Ulaganje u pametnu, inovativnu i održivu industriju – Obnovljena strategija industrijske politike EU-a” (SL C 227, 28.6.2018., str. 70.), „Strateški razvoj industrijske politike do 2030.” (SL C 62, 15.2.2019, str. 16.), „Europski program za ekonomiju suradnje” ( SL C 75, 10.3.2017., str. 33.)

(6) Izvješće organizacija Circle Economy i Ecofys: Circular Economy: A key lever in bridging the emissions gap to a 1.5°C pathway (Kružno gospodarstvo: ključna poluga u ispravljanju odstupanja emisija za ostvarivanje scenarija od 1,5 °C).

(7) Mišljenje EGSO-a „Doprinos civilnog društva razvoju sveobuhvatne prehrambene politike u EU-u” (SL C 129, 11.4.2018., str. 18.).

(8) Izjava za tisak potpredsjednika Maroša Šefčoviča, travanj 2019., zajednička konferencija za medije s Peterom Altmaierom i Brunom Le Maireom, 2. svibnja 2019.

(9) Mišljenje EGSO-a „Europski pakt za financiranje klimatskih mjera” (SL C 62, 15.2.2019., str. 8.).

(10) Mišljenje EGSO-a „Olakšavanje pristupa nedržavnih aktera financiranju klimatskih mjera” (SL C 110, 22.3.2019., str. 14.).

(11) Mišljenje EGSO-a „Akcijski plan o financiranju održivog rasta” (SL C 62, 15.2.2019., str. 73.) i „Održivo financiranje: taksonomija i referentne vrijednosti” (SL C 62, 15.2.2019., str. 103.).

(12) Mišljenje EGSO-a „Europski pakt za financiranje klimatskih mjera”, SL C 62, 15.2.2019., str. 8.).

(13) Vidjeti bilješku 10.

(14) https://unfccc.int/topics/2018-talanoa-dialogue-platform.

		ISSN 1977-1088
Službeni list Europske unije		C 282

Hrvatsko izdanje	Informacije i objave	Godište 62. 20. kolovoza 2019.

Sadržaj		Stranica
	I. Rezolucije, preporuke i mišljenja
	MIŠLJENJA
	Europski gospodarski i socijalni odbor
2019/C 282/01	Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi Ususret europskom pravnom okviru prilagođenom poduzećima socijalne ekonomije (samoinicijativno mišljenje)	1
	MIŠLJENJA
2019/C 282/02	Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi Za bolju provedbu stupa socijalnih prava i promicanje osnovnih usluga (samoinicijativno mišljenje)	7
2019/C 282/03	Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi Prema boljoj gospodarskoj konvergenciji i konkurentnosti unutar makroregija, kao što je Europska strategija za dunavsku regiju – uloga transnacionalnih klastera (razmatračko mišljenje)	14

	Ispravci
2019/C 282/10	Ispravak Mišljenja Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) 2015/757 kako bi se na odgovarajući način uzeo u obzir globalni sustav prikupljanja podataka o potrošnji loživih ulja na brodovima ( SL C 240, 16.7.2019. )	60

	III. Pripremni akti
	Europski gospodarski i socijalni odbor
2019/C 282/04	Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskoj središnjoj banci, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru, Odboru regija i Europskoj investicijskoj banci – Plan ulaganja za Europu: pregled stanja i sljedeći koraci (COM(2018) 771 final)	20
2019/C 282/05	Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Europskom vijeću (sastanak na vrhu država europodručja), Vijeću, Europskoj središnjoj banci, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija – Prema snažnijoj međunarodnoj ulozi eura (COM(2018) 796 final)	27
2019/C 282/06	Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu odluke Vijeća o smjernicama za politike zapošljavanja država članica (COM(2019) 151 final)	32
2019/C 282/07	Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Europskom vijeću i Vijeću – Daljnje jačanje vladavine prava u Uniji: trenutačno stanje i mogući sljedeći koraci (COM(2019) 163 final)	39
2019/C 282/08	Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu odluke Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Odluke 1313/2013/EU o Mehanizmu Unije za civilnu zaštitu (COM(2019) 125 final – 2019/0070/(COD))	49
2019/C 282/09	Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Europskom vijeću, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru, Odboru regija i Europskoj investicijskoj banci – Čist planet za sve – Europska strateška dugoročna vizija za prosperitetno, moderno, konkurentno i klimatski neutralno gospodarstvo (COM(2018) 773 final)	51

Zahtjev za savjetovanje:	Parlament, 14.3.2019. Vijeće, 27.3.2019.
Pravni temelj:	članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za poljoprivredu, ruralni razvoj i zaštitu okoliša
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	23.5.2019.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	19.6.2019.
Plenarno zasjedanje br.:	544
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	171/01/04