Posljednje objave Suda Europske unije u Službenom listu Europske unije

(2019/C 255/01)

Posljednja objava

SL C 246, 22.7.2019.

Prethodne objave

SL C 238, 15.7.2019.

SL C 230, 8.7.2019.

SL C 220, 1.7.2019.

SL C 213, 24.6.2019.

SL C 206, 17.6.2019.

SL C 187, 3.6.2019.

Ti su tekstovi dostupni na:

EUR-Lex: http://eur-lex.europa.eu

Presuda Suda (veliko vijeće) od 14. svibnja 2019. (zahtjevi za prethodne odluke koje su uputili Nejvyšší správní soud, Conseil du Contentieux des Étrangers — Češka Republika, Belgija) — M protiv Ministerstvo vnitra (C-391/16), X (C-77/17), X (C-78/17) protiv Commissaire général aux réfugiés et aux apatrides

(spojeni predmeti C-391/16, C-77/17 i C-78/17) (1)

(Zahtjev za prethodnu odluku - Područje slobode, sigurnosti i pravde - Politika azila - Međunarodna zaštita - Direktiva 2011/95/EU - Status izbjeglice - Članak 14. stavci 4. do 6. - Odbijanje odobravanja ili opoziv statusa izbjeglice u slučaju opasnosti za sigurnost ili društvo države članice domaćina - Valjanost - Članak 18. Povelje Europske unije o temeljnim pravima - Članak 78. stavak 1. UFEU-a - Članak 6. stavak 3. UEU-a - Ženevska konvencija)

(2019/C 255/02)

Jezici postupka: češki i francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Nejvyšší správní soud, Conseil du Contentieux des Étrangers

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: M (C-391/16), X (C-77/17), X (C-78/17)

Tuženici: Ministerstvo vnitra (C-391/16), Commissaire général aux réfugiés et aux apatrides (C-77/17), (C-78/17)

Izreka

Ispitivanjem članka 14. stavaka 4. do 6. Direktive 2011/95/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o standardima za kvalifikaciju državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva za ostvarivanje međunarodne zaštite, za jedinstveni status izbjeglica ili osoba koje ispunjavaju uvjete za supsidijarnu zaštitu te sadržaj odobrene zaštite, nije utvrđen nijedan element koji bi utjecao na valjanost tih odredbi s obzirom na članak 78. stavak 1. UFEU-a i članak 18. Povelje Europske unije o temeljnim pravima.

---

(1)  SL C 350, 26. 9. 2016.

SL C 144, 8. 5. 2017.

Presuda Suda (veliko vijeće) od 21. svibnja 2019. — Europska komisija protiv Mađarske

(predmet C-235/17) (1)

(Povreda obveze države članice - Članak 63. UFEU-a - Slobodno kretanje kapitala - Članak 17. Povelje Europske unije o temeljnim pravima - Pravo na vlasništvo - Nacionalni propis kojim se ex lege i bez naknade štete ukidaju prava plodouživanja na poljoprivrednim i šumskim zemljištima koja su prethodno stekle pravne ili fizičke osobe koje ne mogu dokazati blisko obiteljsko srodstvo s vlasnikom)

(2019/C 255/03)

Jezik postupka: mađarski

Stranke

Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: L. Malferrari i L. Havas, agenti)

Tuženik: Mađarska (zastupnik: M.Z. Fehér, agent)

Izreka

1.

Mađarska je, time što je donijela članak 108. stavak 1. mező- és erdőgazdasági földek forgalmáról szóló 2013. évi CXXII. törvénnyel összefüggő egyes rendelkezésekről és átmeneti szabályokról szóló 2013. évi CCXII. törvény (Zakon br. CCXII iz 2013. o različitim odredbama i prijelaznim mjerama u pogledu Zakona br. CXXII iz 2013. o prodaji poljoprivrednih i šumskih zemljišta), i time što je tako ex lege ukinula prava plodouživanja na poljoprivrednim i šumskim zemljištima koja se nalaze u Mađarskoj, a koja izravno ili neizravno imaju državljani drugih država članica, povrijedila obveze koje ima na temelju odredaba članka 63. UFEU-a u vezi s člankom 17. Povelje Europske unije o temeljnim pravima.

2.	Mađarskoj se nalaže snošenje troškova.

---

(1)  SL C 412, 4. 12. 2017.

Presuda Suda (osmo vijeće) od 15. svibnja 2019. — Helenska Republika protiv Europske komisije

(predmet C-341/17 P) (1)

(Žalba - Europski fond za smjernice i jamstva u poljoprivredi (EFSJP), Komponenta „Jamstva”, Europski fond za jamstva u poljoprivredi (EFJP) i Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj (EPFRR) - Izdaci isključeni iz financiranja Europske unije - Izdaci nastali Helenskoj Republici - Uredba (EZ) br. 1782/2003 - Uredba (EZ) br. 796/2004 - Program potpora koje se temelje na površini - Pojam „trajnih pašnjaka” - Paušalni financijski ispravak - Odbitak ranijeg ispravka)

(2019/C 255/04)

Jezik postupka: grčki

Stranke

Tužitelj: Helenska Republika (zastupnici: G. Kanellopoulos, A. Vasilopoulou i E. Leftheriotou, agents)

Druga stranka u postupku: Europska komisija (zastupnici: D. Triantafyllou i A. Sauka, agents)

Intervenijent u potporu tužitelju: Kraljevina Španjolska (zastupnik: M. A. Sampol Pucurull, agent)

Izreka

1.

Točke 2. i 3. izreke presude Općeg suda Europske unije od 30. ožujka 2017., Grčka/Komisija (T-112/15, EU:T:2017:239), ukidaju se u dijelu, s jedne strane, u kojem je Opći sud odbio tužbu Helenske Republike ograničavajući svoje ispitivanje na ispravak za godinu podnošenja zahtjeva 2008., koji je ustegnut od financijske godine 2009., kada je riječ o financijskom ispravku od 5 % primijenjenom na potpore iz drugog stupa zajedničke poljoprivredne politike (ZPP), posvećene ruralnom razvoju, te ne ispitujući ispravak za godinu podnošenja zahtjeva 2008. koji je ustegnut od financijske godine 2010., u iznosu od 5 496 524,54 eura, kada je riječ o potporama iz drugog stupa ZPP-a, posvećenima ruralnom razvoju, i, s druge strane, u dijelu u kojem je odlučio o troškovima postupka.

2.	U preostalom dijelu žalba se odbija.

3.

Provedbena odluka Komisije 2014/950/EU od 19. prosinca 2014. o isključenju iz financiranja Europske unije određenih izdataka nastalih za države članice u okviru Komponente za jamstva Europskog fonda za smjernice i jamstva u poljoprivredi (EFSJP), u okviru Europskog fonda za jamstva u poljoprivredi (EFJP) i Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR), poništava se u dijelu koji se odnosi na uzimanje u obzir Provedbene odluke Komisije 2013/214/EU od 2. svibnja 2013. o isključenju iz financiranja Europske unije određenih izdataka nastalih za države članice u okviru Komponente za jamstva Europskog fonda za smjernice i jamstva u poljoprivredi (EFSJP), u okviru Europskog fonda za jamstva u poljoprivredi (EFJP) i Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR), prilikom izračuna iznosa ispravka od 5 496 524,54 eura, odbitka od 270 175,45 eura i financijskog učinka od 5 226 349,09 eura, u vezi izdataka koji su nastali Helenskoj Republici u sektoru ruralnog razvoja Feader Axe 2 (2007. — 2013., mjere povezane s površinom), i ustegnuti su od financijske godine 2010., zbog nedostataka u vezi sa Sustavom za identifikaciju poljoprivrednih parcela (SIPA) i kontrolama na terenu (drugi stup, godina podnošenja zahtjeva 2008.).

4.	Helenska Republika i Europska komisija snose vlastite troškove koji se odnose na prvostupanjski postupak i na žalbu.

5.	Kraljevina Španjolska snosi vlastite troškove.

---

(1)  SL C 249, 31. 7. 2017.

Presuda Suda (treće vijeće) od 16. svibnja 2019. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio l’Arbeidshof te Antwerpen — Belgija) — Christa Plessers protiv PREFACO NV, Belgische Staat

(predmet C-509/17) (1)

(Zahtjev za prethodnu odluku - Prijenosi poduzeća - Direktiva 2001/23/EZ - Članci 3. do 5. - Zaštita prava zaposlenika - Iznimke - Postupak u slučaju insolventnosti - Postupak sudske reorganizacije prijenosom pod nadležnošću suda - Potpuno ili djelomično očuvanje poduzeća - Nacionalno zakonodavstvo kojim se preuzimatelju dopušta da nakon prijenosa preuzme zaposlenike prema svojem odabiru)

(2019/C 255/05)

Jezik postupka: nizozemski

Sud koji je uputio zahtjev

Arbeidshof te Antwerpen

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Christa Plessers

Tuženik: PREFACO NV, Belgische Staat

Izreka

Direktivu Vijeća 2001/23/EZ od 12. ožujka 2001. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na zaštitu prava zaposlenika kod prijenosa poduzeća, pogona ili dijelova poduzeća ili pogona, a osobito njezine članke 3. do 5., treba tumačiti na način da joj se protivi nacionalno zakonodavstvo, poput onog o kojem je riječ u glavnom postupku, kojim se, u slučaju prijenosa poduzeća do kojeg je došlo u okviru postupka sudske reorganizacije prijenosom pod nadležnošću suda primijenjenog s ciljem održavanja cijelog ili dijela poduzeća prenositelja ili njegovih djelatnosti, za preuzimatelja predviđa pravo odabira zaposlenika koje želi preuzeti.

---

(1)  SL C 374, 6. 11. 2017.

Presuda Suda (peto vijeće) od 15. svibnja 2019. — VM Vermögens-Management GmbH protiv Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO), DAT Vermögensmanagement GmbH

(predmet C-653/17 P) (1)

(Žalba - Žig Europske unije - Uredba (EZ) br. 207/2009 - Uredba (EU) 2015/2424 - Postupak za proglašenje žiga ništavim - Verbalni žig Vermögensmanufaktur - Proglašenje žiga ništavim - Pravo na pošteno suđenje - Ispitivanje činjeničnog stanja po službenoj dužnosti - Retroaktivnost - Nadležnost Općeg suda - Obrazloženje presuda)

(2019/C 255/06)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Žalitelj: VM Vermögens-Management GmbH (zastupnici: T. Dolde i P. Homann, Rechtsanwälte)

Druge stranke u postupku: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) (zastupnik: S. Hanne, agent), DAT Vermögensmanagement GmbH

Izreka

1.	Žalba se odbija.

2.	VM Vermögens-Management GmbH snosi, osim vlastitih troškova, i troškove Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO).

---

(1)  SL C 94, 12. 3. 2018.

Presuda Suda (prvo vijeće) od 15. svibnja 2019. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Centrale Raad van Beroep — Nizozemska) — M. Çoban protiv Raad van bestuur van het Uitvoeringsinstituut werknemersverzekeringen

(predmet C-677/17) (1)

(Zahtjev za prethodnu odluku - Sporazum o pridruživanju EEZ - Turska - Dodatni protokol - Članak 59. - Odluka br. 3/80 - Socijalna sigurnost radnika migranata - Odstupanje od pravila o boravištu - Članak 6. - Invalidsko davanje - Ukidanje - Uredba (EZ) br. 883/2004 - Posebna nedoprinosna novčana davanja - Uvjet boravišta - Direktiva 2003/109/EZ - Status osobe s dugotrajnim boravištem)

(2019/C 255/07)

Jezik postupka: nizozemski

Sud koji je uputio zahtjev

Centrale Raad van Beroep

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: M. Çoban

Tuženik: Raad van bestuur van het Uitvoeringsinstituut werknemersverzekeringen

Izreka

Članak 6. stavak 1. prvi podstavak Odluke Vijeća za pridruživanje br. 3/80 od 19. rujna 1980. o primjeni sustava socijalnog osiguranja država članica Europskih zajednica na turske radnike i članove njihovih obitelji, u vezi s člankom 59. Dodatnog protokola koji je potpisan u Bruxellesu 23. studenoga 1970. te sklopljen, odobren i potvrđen u ime Zajednice Uredbom Vijeća (EEZ) br. 2760/72 od 19. prosinca 1972., treba tumačiti na način da mu se ne protivi nacionalna odredba kao što je ona o kojoj je riječ u glavnom postupku, koja ukida pravo na dodatno davanje turskom državljaninu koji se vrati u svoju državu podrijetla i koji ima, na dan svojeg odlaska iz države članice domaćina, status osobe s dugotrajnim boravištem u smislu Direktive Vijeća 2003/109/EZ od 25. studenoga 2003. o statusu državljana trećih zemalja s dugotrajnim boravištem.

---

(1)  SL C 94, 12. 3. 2018.

Presuda Suda (peto vijeće) od 16. svibnja 2019. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Landgericht München I — Njemačka) — Conti 11. Container Schiffahrts-GmbH & Co. KG MS „MSC Flaminia” protiv Land Niedersachsen

(predmet C-689/17) (1)

(Zahtjev za prethodnu odluku - Okoliš - Pošiljke otpada - Uredba (EZ) br. 1013/2006 - Otpad na koji se primjenjuje postupak prethodne pisane obavijesti i odobrenja - Otprema unutar Europske unije - Članak 1. stavak 3. točka (b) - Isključenje iz područja primjene - Otpad nastao na brodu - Otpad na brodu nakon havarije)

(2019/C 255/08)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Landgericht München I

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Conti 11. Container Schiffahrts-GmbH & Co. KG MS „MSC Flaminia”

Tuženik: Land Niedersachsen

Izreka

Članak 1. stavak 3. točku (b) Uredbe (EZ) br. 1013/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2006. o pošiljkama otpada treba tumačiti na način da ostatke u obliku ostataka metala i sredstva za gašenje požara pomiješanog s muljem i ostacima tereta poput onih o kojima je riječ u glavnom postupku, koji su nastali havarijom na brodu, treba smatrati otpadom nastalim na brodu u smislu te odredbe, a koji je prema tome isključen iz područja primjene te uredbe dok se ne istovari radi oporabe ili odlaganja.

---

(1)  SL C 94, 12. 3. 2018.

Presuda Suda (četvrto vijeće) od 15. svibnja 2019. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Lietuvos vyriausiasis administracinis teismas — Litva) — AB „Achema”, AB „Orlen Lietuva”, AB „Lifosa ” protiv Valstybinė kainų ir energetikos kontrolės komisija (VKEKK)

(predmet C-706/17) (1)

(Zahtjev za prethodnu odluku - Državne potpore - Pojam „potpore koje dodjeljuju države ili koje se dodjeljuju putem državnih sredstava” - Mjere kojima se nadoknađuju troškovi isporučiteljima usluga od javnog interesa u elektroenergetskom sektoru - Pojam „potpore koje utječu na trgovinu među državama članicama” i „narušavaju ili prijete da će narušiti tržišno natjecanje” - Pojam„selektivna prednost” - Usluga od općeg gospodarskog interesa - Naknada troškova koji proizlaze iz izvršavanja obveza javne usluge)

(2019/C 255/09)

Jezik postupka: litavski

Sud koji je uputio zahtjev

Lietuvos vyriausiasis administracinis teismas

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: AB „Achema”, AB „Orlen Lietuva” i AB „Lifosa”

Tuženik: Valstybinė kainų ir energetikos kontrolės komisija (VKEKK)

Uz sudjelovanje: Lietuvos Respublikos energetikos ministerija, UAB „Baltpool”

Izreka

1.	Članak 107. stavak 1. UFEU-a treba tumačiti na način da se sredstva za financiranje programa usluga od javnog interesa, poput usluga od javnog interesa u elektroenergetskom sektoru, smatraju državnim sredstvima u smislu te odredbe.

2.

Članak 107. stavak 1. UFEU-a treba tumačiti na način da, kada su operatori distribucijskih mreža i prijenosnih sustava korisnici sredstava za financiranje usluga od javnog interesa u elektroenergetskom sektoru, kako bi im se nadoknadili gubici nastali zbog obveze otkupa električne energije od određenih proizvođača električne energije po fiksnoj tarifi i njezina uravnoteživanja, ta naknada predstavlja prednost, u smislu te odredbe, dodijeljenu proizvođačima električne energije.

3.

Članak 107. stavak 1. UFEU-a treba tumačiti na način da se, u situaciji poput one u glavnom postupku, sredstva poput onih namijenjenih određenim isporučiteljima usluga od javnog interesa u elektroenergetskom sektoru trebaju smatrati sredstvima koja potonjima dodjeljuju selektivnu prednost u smislu te odredbe i koja mogu utjecati na trgovinu među državama članicama.

4.

Članak 107. stavak 1. UFEU-a treba tumačiti na način da se intervencija države, poput programa usluga od javnog interesa u elektroenergetskom sektoru, ne treba smatrati naknadom koja predstavlja protučinidbu za usluge koje su izvršili poduzetnici korisnici prilikom izvršavanja obveza javne usluge u smislu presude od 24. srpnja 2003., Altmark Trans i Regierungspräsidium Magdeburg (C-280/00, EU:C:2003:415), osim ako sud koji je uputio zahtjev ne utvrdi da bilo koja od usluga od javnog interesa u elektroenergetskom sektoru doista ispunjava sva četiri uvjeta navedena u točkama 88. do 93. te presude.

5.	Članak 107. stavak 1. UFEU-a treba tumačiti na način da se mora smatrati da intervencija države, poput programa usluga od javnog interesa u elektroenergetskom sektoru, narušava ili može narušiti tržišno natjecanje.

---

(1)  SL C 94, 12. 3. 2018.

Presuda Suda (prvo vijeće) od 23. svibnja 2019. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Amtsgericht Norderstedt — Njemačka) — Christian Fülla protiv Toolport GmbH

(predmet C-52/18) (1)

(Zahtjev za prethodnu odluku - Zaštita potrošača - Direktiva 1999/44/EZ - Neusklađenost isporučene robe - Članak 3. - Pravo potrošača na besplatno usklađivanje robe, u razumnom roku i bez značajnih neugodnosti - Određivanje mjesta u kojem je potrošač dužan staviti robu kupljenu na daljinu trgovcu na raspolaganje za njezino usklađivanje - Pojam „besplatnog” usklađivanja robe - Pravo potrošača na raskid ugovora)

(2019/C 255/10)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Amtsgericht Norderstedt

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Christian Fülla

Tuženik: Toolport GmbH

Izreka

1.

Članak 3. stavak 3. Direktive 1999/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. svibnja 1999. o određenim aspektima prodaje robe široke potrošnje i o jamstvima za takvu robu treba tumačiti na način da države članice ostaju nadležne za određivanje mjesta u kojem je potrošač dužan staviti trgovcu na raspolaganje robu kupljenu na daljinu radi njezina usklađivanja na temelju te odredbe. To mjesto mora biti prikladno za osiguravanje besplatnog usklađivanja, u razumnom roku i bez bilo kakvih značajnih neugodnosti za potrošača, uzimajući u obzir prirodu robe i svrhu u koju je ta roba potrošaču potrebna. U tom pogledu nacionalni sud dužan je izvršiti tumačenje u skladu s Direktivom 1999/44, što uključuje obvezu da izmijeni, ako je potrebno, ustaljenu sudsku praksu ako se ona temelji na tumačenju nacionalnog prava koje nije u skladu s ciljevima direktive.

2.

Članak 3. stavke 2. do 4. Direktive 1999/44 treba tumačiti na način da pravo potrošača na „besplatno” usklađivanje robe kupljene na daljinu ne obuhvaća obvezu trgovca da predujmi troškove prijevoza te robe u sjedište tog trgovca u svrhe tog usklađivanja, osim ako činjenica predujma tih troškova od strane potrošača nije teret koji ga može odvratiti od toga da ostvari svoja prava, a što je na nacionalnom sudu da ispita.

3.

Odredbe članka 3. stavka 3. u vezi s člankom 3. stavkom 5. drugim podstavkom Direktive 1999/44 treba tumačiti na način da u situaciji poput one u glavnom postupku potrošač koji je obavijestio trgovca o neusklađenosti robe kupljene na daljinu, čiji prijevoz u sjedište trgovca njemu može izazvati značajne neugodnosti i koji je tu robu stavio na raspolaganje trgovcu u svojem boravištu radi njezina usklađivanja, ima pravo na raskid ugovora zbog neotklanjanja neusklađenosti u razumnom roku ako trgovac nije poduzeo nijednu odgovarajuću mjeru kako bi tu robu uskladio, što uključuje onu obavještavanja potrošača o mjestu u kojem mu se ta roba treba staviti na raspolaganje za to usklađivanje. U tom pogledu je na nacionalnom sudu da tumačenjem u skladu s Direktivom 1999/44 osigura pravo tog potrošača na raskid ugovora.

---

(1)  SL C 152, 30. 4. 2018.

Presuda Suda (veliko vijeće) od 14. svibnja 2019. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputila Audiencia Nacional — Španjolska) — Federación de Servicios de Comisiones Obreras (CCOO) protiv Deutsche Bank SAE

(predmet C-55/18) (1)

(Zahtjev za prethodnu odluku - Socijalna politika - Zaštita sigurnosti i zdravlja radnika - Organizacija radnog vremena - Članak 31. stavak 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima - Direktiva 2003/88/EZ - Članci 3. i 5. - Dnevni i tjedni odmor - Članak 6. - Najdulje tjedno radno vrijeme - Direktiva 89/391/EEZ - Sigurnost i zdravlje radnika na radu - Obveza uspostave sustava mjerenja dnevnog radnog vremena tijekom kojeg je pojedini radnik radio)

(2019/C 255/11)

Jezik postupka: španjolski

Sud koji je uputio zahtjev

Audiencia Nacional

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Federación de Servicios de Comisiones Obreras (CCOO)

Tuženik: Deutsche Bank SAE

Uz sudjelovanje: Federación Estatal de Servicios de la Unión General de Trabajadores (FES-UGT), Confederación General del Trabajo (CGT), Confederación Solidaridad de Trabajadores Vascos (ELA), Confederación Intersindical Galega (CIG)

Izreka

Članke 3., 5. i 6. Direktive 2003/88/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. studenoga 2003. o određenim vidovima organizacije radnog vremena, u vezi s člankom 31. stavkom 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima te člankom 4. stavkom 1., člankom 11. stavkom 3. i člankom 16. stavkom 3. Direktive Vijeća 89/391/EEZ od 12. lipnja 1989. o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja radnika na radu, valja tumačiti na način da im se protivi propis države članice koji, u skladu s njegovim tumačenjem u nacionalnoj sudskoj praksi, poslodavcima ne nameće obvezu vođenja sustava mjerenja dnevnog radnog vremena tijekom kojeg je pojedini radnik radio.

---

(1)  SL C 152, 30. 4. 2018.

Presuda Suda (osmo vijeće) od 15. svibnja 2019. — Europska komisija protiv Sabine Tuerck

(predmet C-132/18 P) (1)

(Žalba - Javna služba - Mirovine - Prijenos nacionalnih mirovinskih prava u mirovinski sustav Europske unije - Odbitak povećanja vrijednosti kapitala od datuma podnošenja zahtjeva za prijenos sredstava do stvarnog datuma prijenosa)

(2019/C 255/12)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Žalitelj: Europska komisija (zastupnici: G. Gattinara, B. Mongin i L. Radu Bouyon, agenti)

Druga stranka u postupku: Sabine Tuerck (zastupnici: S. Orlandi i T. Martin, odvjetnici)

Izreka

1.	Žalba se odbija.

2.	Nalaže se Europskoj komisiji snošenje troškova.

---

(1)  SL C 161, 7. 5. 2018.

Presuda Suda (šesto vijeće) od 16. svibnja 2019. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Vestre Landsret — Danska) — Skatteministeriet protiv Estron A/S

(predmet C-138/18) (1)

(Zahtjev za prethodnu odluku - Zajednička carinska tarifa - Tarifno razvrstavanje - Konektori za aparate za poboljšanje sluha - Dijelovi i pribor - Kombinirana nomenklatura - Tarifni podbrojevi 85444290, 90214000 i 90219010)

(2019/C 255/13)

Jezik postupka: danski

Sud koji je uputio zahtjev

Vestre Landsret

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Skatteministeriet

Tuženik: Estron A/S

Izreka

1.

Točku (a) napomene 2. uz poglavlje 90 kombinirane nomenklature iz Priloga I. Uredbi Vijeća (EEZ) br. 2658/87 od 23. srpnja 1987. o tarifnoj i statističkoj nomenklaturi i o Zajedničkoj carinskoj tarifi, kako je izmijenjena Uredbom Komisije (EZ) br. 1031/2008 od 19. rujna 2008., u vezi s općim pravilima 1. i 6. za tumačenje kombinirane nomenklature, treba tumačiti na način da se izraz „dijelovi i pribor koji predstavljaju robu navedenu u bilo kojem tarifnom broju ovog poglavlja ili poglavlja 84, 85 ili 91”, koji sadržava, odnosi samo na četveroznamenkaste oznake tih poglavlja.

2.	Na sudu koji je uputio zahtjev jest da provede tarifno razvrstavanje konektora za aparate za poboljšanje sluha iz glavnog postupka imajući u vidu elemente koje je Sud pružio u odgovoru na pitanja koja mu je postavio sud koji je uputio zahtjev.

3.	Točku (m) napomene 1. uz odsjek XVI kombinirane nomenklature iz Priloga I. Uredbi Vijeća (EEZ) br. 2658/87, kako je izmijenjena Uredbom br. 1031/2008, treba tumačiti na način da roba koja je obuhvaćena poglavljem 90 kombinirane nomenklature ne može biti obuhvaćena i njezinim poglavljima 84 i 85.

---

(1)  SL C 166, 14. 5. 2018.

Presuda Suda (prvo vijeće) od 15. svibnja 2019. — CJ protiv Europskog centra za sprečavanje i kontrolu bolesti (ECDC)

(predmet C-170/18 P) (1)

(Žalba - Javna služba - Član ugovornog osoblja - Europski centar za sprečavanje i kontrolu bolesti - Ugovor na određeno vrijeme - Otkaz ugovora - Izvršenje presude Službeničkog suda Europske unije - Pravomoćnost poništavajuće presude - Granice)

(2019/C 255/14)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: CJ (zastupnik: V. Kolias, dikogoros)

Druga stranka u postupku: Europski centar za sprečavanje i kontrolu bolesti (ECDC) (zastupnici: J. Mannheim i A. Daume, agenti, uz sudjelovanje D. Waelbroeckea i A. Durona, odvjetnici)

Izreka

1)	Žalba se odbija.

2)	CJ-u nalaže se snošenje troškova.

---

(1)  SL C 301, 27. 8. 2018.

Presuda Suda (deveto vijeće) od 16. svibnja 2019. — Asociación de la pesca y acuicultura del entorno de Doñana y del Bajo Guadalquívir (Pebagua) protiv Europske komisije

(predmet C-204/18 P) (1)

(Žalba - Okoliš - Sprječavanje i upravljanje unošenja i širenja invazivnih stranih vrsta - Uredba (EU) br. 1143/2014 - Provedbena uredba (EU) 2016/1141 - Donošenje popisa invazivnih stranih vrsta koje izazivaju zabrinutost u Uniji - Uvrštenje vrste Procambarus clarkii)

(2019/C 255/15)

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Žalitelj: Asociación de la pesca y acuicultura del entorno de Doñana y del Bajo Guadalquívir (Pebagua) (zastupnik: A. Uceda Sosa, odvjetnik)

Druga stranka u postupku: Europska komisija (zastupnici: P. Němečková i C. Hermes, agenti)

Izreka

1)	Žalba se odbija.

2)	Asociación de la pesca y acuicultura del entorno de Doñana y del Bajo Guadalquivir (Pebagua) nalaže se snošenje troškova.

---

(1)  SL C 268, 30. 7. 2018.

Presuda Suda (četvrto vijeće) od 22. svibnja 2019. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Finanzgericht Hamburg — Njemačka) — Krohn & Schröder GmbH protiv Hauptzollamt Hamburg-Hafen

(predmet C-226/18) (1)

(Zahtjev za prethodnu odluku - Carinska unija - Uredba (EEZ) br. 2913/92 - Članak 212.a - Postupci uvoza - Carinski dug - Izuzeće - Damping - Subvencije - Uvoz kristalnih silicijskih fotonaponskih modula i ključnih elemenata (tj. ćelija) podrijetlom ili poslanih iz Narodne Republike Kine - Provedbene uredbe (EU) br. 1238/2013 i br. 1239/2013 o uvođenju antidampinške pristojbe i kompenzacijske pristojbe - Izuzeća)

(2019/C 255/16)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Finanzgericht Hamburg

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Krohn & Schröder GmbH

Tuženik: Hauptzollamt Hamburg-Hafen

Izreka

1.

Članak 212.a Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92 od 12. listopada 1992. o Carinskom zakoniku Zajednice, kako je izmijenjena Uredbom (EZ) br. 648/2005 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. travnja 2005., treba tumačiti na način da se primjenjuje na izuzeća od antidampinških i kompenzacijskih pristojbi navedena u članku 3. stavku 1. Provedbene uredbe Vijeća (EU) br. 1238/2013 od 2. prosinca 2013. o uvođenju konačne antidampinške pristojbe i konačnoj naplati privremene pristojbe na uvoz kristalnih silicijskih fotonaponskih modula i ključnih elemenata (tj. ćelija) podrijetlom ili poslanih iz Narodne Republike Kine odnosno članku 2. stavku 1. Provedbene uredbe Vijeća (EU) br. 1239/2013 od 2. prosinca 2013. o uvođenju konačne kompenzacijske pristojbe na uvoz kristalnih silicijskih fotonaponskih modula i ključnih elemenata (tj. ćelija) podrijetlom ili poslanih iz Narodne Republike Kine.

2.

Članak 212.a Uredbe br. 2913/92, kako je izmijenjena Uredbom br. 648/2005, treba tumačiti na način da — kada se primjenjuje na nastanak carinskog duga sukladno članku 204. stavku 1. Uredbe 2913/92, kako je izmijenjena, zbog prekoračenja roka iz njezinog članka 49. stavka 1. — nije ispunjena pretpostavka navedena u članku 3. stavku 1. točki (a) Provedbene uredbe br. 1238/2013 i članku 2. stavku 1. točki (a) Provedbene uredbe br. 1239/2013 ako trgovačko društvo koje je povezano s trgovačkim društvom navedenim u Prilogu Provedbenoj odluci Komisije 2013/707/EU od 4. prosinca 2013. o potvrdi prihvaćanja preuzete obveze u vezi s antidampinškim i antisubvencijskim mjerama koje se odnose na uvoz kristalnih silicijskih fotonaponskih modula i ključnih elemenata (tj. ćelija) podrijetlom ili poslanih iz Narodne Republike Kine za vrijeme primjene konačnih mjera, koje je proizvelo predmetnu robu, poslalo je i za nju izdalo račun, nije djelovalo kao uvoznik predmetne robe i nije osiguralo njezino puštanje u slobodan promet, čak i ako je imalo namjeru to učiniti i stvarno je primilo spomenutu robu.

---

(1)  SL C 268, 30. 7. 2018.

Presuda Suda (osmo vijeće) od 15. svibnja 2019. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Naczelny Sąd Administracyjny — Poljska) — Vega International Car Transport and Logistic — Trading GmbH protiv Dyrektor Izby Skarbowej w Warszawie

(predmet C-235/18) (1)

(Zahtjev za prethodnu odluku - Oporezivanje - Porez na dodanu vrijednost (PDV) - Direktiva 2006/112/EZ - Članak 135. stavak 1. točka (b) - Isporuka robe - Izuzeća ostalih aktivnosti - Odobravanje i ugovaranje kredita - Kartice za gorivo)

(2019/C 255/17)

Jezik postupka: poljski

Sud koji je uputio zahtjev

Naczelny Sąd Administracyjny

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Vega International Car Transport and Logistic — Trading GmbH

Tuženik: Dyrektor Izby Skarbowej w Warszawie

Izreka

Članak 135. stavak 1. točku (b) Direktive 2006/112 od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost treba tumačiti na način da se, u okolnostima poput onih o kojima je riječ u glavnom postupku, stavljanje na raspolaganje kartica za gorivo društva majke svojim društvima kćerima, što omogućuje potonjima opskrbu gorivom vozila čiji prijevoz obavljaju, može smatrati uslugom odobravanja kredita koje je izuzeta od poreza na dodanu vrijednost u smislu te odredbe.

---

(1)  SL C 231, 2. 7. 2018.

Presuda Suda (osmo vijeće) od 15. svibnja 2019. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Krajský soud v Ostravě — pobočka v Olomouci — Češka Republika) — KORADO, a.s. protiv Generální ředitelství cel

(predmet C-306/18) (1)

(Zahtjev za prethodnu odluku - Zajednička carinska tarifa - Razvrstavanje u carinsku tarifu - Kombinirana nomenklatura - Zavareni čelični dijelovi - Radijatori za centralno grijanje, neelektrično grijani - Tarifni brojevi 7307 i 7322 - Pojmovi „dijelovi” radijatora i „pribor za cijevi” - Provedbena uredba (EU) 2015/23 - Valjanost)

(2019/C 255/18)

Jezik postupka: češki

Sud koji je uputio zahtjev

Krajský soud v Ostravě — pobočka v Olouomci

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: KORADO, a.s.

Tuženik: Generální ředitelství cel

Izreka

Kombiniranu nomenklaturu iz Priloga I. Uredbi Vijeća (EEZ) br. 2658/87 od 23. srpnja 1987. o tarifnoj i statističkoj nomenklaturi i o Zajedničkoj carinskoj tarifi, kako je izmijenjena Provedbenom uredbom (EU) br. 1101/2014 od 16. listopada 2014., treba tumačiti na način da se zavareni čelični dijelovi poput onih o kojima je riječ u glavnom postupku trebaju, ovisno o tome kako sud koji je uputio zahtjev ocijeni sve činjenice kojima raspolaže, razvrstati u tarifni broj 7307 Kombinirane nomenklature kao „pribor za cijevi”.

---

(1)  SL C 240, 9. 7. 2018.

Žalba koju je 18. prosinca 2018. podnio FCA US LLC protiv presude Općeg suda (šesto vijeće) od 18. listopada 2018. u predmetu T-109/17, FCA US protiv EUIPO-a — Busbridge

(predmet C-795/18 P)

(2019/C 255/19)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: FCA US LLC (zastupnik: C. Morcom, QC)

Druga stranka u postupku: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Žalba je rješenjem Suda (sedmo vijeće) od 20. lipnja 2019. proglašena nedopuštenom.

Žalba koju je 18. prosinca 2018. podnio Saga Furs Oyj protiv rješenja Općeg suda (treće vijeće) od 12. listopada 2018. u predmetu T-313/18, Saga Furs protiv EUIPO-a — Support Design

(predmet C-805/18 P)

(2019/C 255/20)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: Saga Furs Oyj (zastupnik: J. Kaulo, luvan saanut oikeudenkäyntiavustaja)

Druge stranke u postupku: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO), Support Design AB

Žalba je rješenjem Suda (osmo vijeće) od 12. lipnja 2019. proglašena nedopuštenom.

Žalba koju je 21. prosinca 2018. podnio OY protiv presude Općeg suda (četvrto vijeće) od 16. listopada 2018. u predmetu T-605/16, OY protiv Komisije

(predmet C-816/18 P)

(2019/C 255/21)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: OY (zastupnici: S. Rodrigues i N. Flandin, avocats)

Druga stranka u postupku: Europska komisija

Žalba je rješenjem Suda (osmo vijeće) od 12. lipnja 2019. proglašena nedopuštenom.

Žalba koju je 27. prosinca 2018. podnio Linak A/S protiv presude Općeg suda (peto vijeće) od 18. listopada 2018. u predmetu T-368/17, Linak protiv EUIPO-a — ChangZhou Kaidi Electrical

(predmet C-820/18 P)

(2019/C 255/22)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: Linak A/S (zastupnici: V. von Bomhard, Rechtsanwältin, i J. Fuhrmann, Rechtsanwalt)

Druga stranka u postupku: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Žalba je rješenjem Suda (deseto vijeće) od 19. lipnja 2019. proglašena nedopuštenom.

Žalba koju je 27. prosinca 2018. podnio Linak A/S protiv presude Općeg suda (peto vijeće) od 18. listopada 2018. u predmetu T-367/17, Linak protiv EUIPO-a — ChangZhou Kaidi Electrical

(predmet C-821/18 P)

(2019/C 255/23)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: Linak A/S (zastupnici: V. von Bomhard, Rechtsanwältin, i J. Fuhrmann, Rechtsanwalt)

Druga stranka u postupku: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo

Žalba je rješenjem Suda (deseto vijeće) od 19. lipnja 2019. proglašena nedopuštenom.

Žalba koju je 27. prosinca 2018. podnio Aldo Supermarkets protiv presude Općeg suda (osmo vijeće) od 25. listopada 2018. u predmetu T-359/17, Aldo Supermarkets protiv EUIPO-a — Aldi Einkauf

(predmet C-822/18 P)

(2019/C 255/24)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: Aldo Supermarkets (zastupnik: M. Thewes, avocat)

Druge stranke u postupku: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo, Aldi Einkauf GmbH & Co. OHG

Žalba je rješenjem Suda (šesto vijeće) od 4. lipnja 2019. proglašena nedopuštenom.

Žalba koju je 15. travnja 2019. podnio Boudewijn Schokker protiv rješenja Općeg suda (osmo vijeće) od 8. veljače 2019. u predmetu T-817/17, Schokker protiv EASA-e

(predmet C-310/19 P)

(2019/C 255/25)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Žalitelj: Boudewijn Schokker (zastupnici: T. Martin, S. Orlandi, odvjetnici)

Druga stranka u postupku: Agencija Europske unije za sigurnost zračnog prometa (EASA)

Žalbeni zahtjev

Žalitelj od Suda zahtijeva da:

—	ukine rješenje od 8. veljače 2019. u predmetu T-817/17, Schokker/EASA;

—	vrati predmet na ponovno suđenje Općem sudu;

—	naknadno odluči o troškovima.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Prema mišljenju žalitelja Opći sud je, kao prvo, počinio pogrešku koja se tiče prava odbivši tužbu zbog razloga koji je istaknuo po službenoj dužnosti i pogrešno kvalificirao kao „očitog”. Opći sud je tako povrijedio članak 126. svojeg Poslovnika i žaliteljeva prava obrane.

Kao drugo, žalitelj tvrdi da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava zaključivši da nije potrebno provjeravati razloge povlačenja sporne ponude za posao jer se u svakom slučaju ponuda za posao može povući u bilo kojem trenutku i bez poštovanja ikakvog uvjeta.

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 19. travnja 2019. uputio Finanzgericht Hamburg (Njemačka) — eurocylinder systems AG protiv Hauptzollamt Hamburg

(predmet C-324/19)

(2019/C 255/26)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Finanzgericht Hamburg

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: eurocylinder systems AG

Tuženik: Hauptzollamt Hamburg

Prethodno pitanje

Je li valjana Uredba Vijeća (EZ) br. 926/2009 od 24. rujna 2009. o uvođenju konačne antidampinške pristojbe i konačnoj naplati privremene pristojbe uvedene na uvoz određenih bešavnih cijevi od željeza ili čelika podrijetlom iz Narodne Republike Kine (1)?

---

(1)  SL 2009., L 262, str. 19. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 11., svezak 54., str. 286.)

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 23. travnja 2019. uputio Hoge Raad der Nederlanden (Nizozemska) — Staatssecretaris van Financiën protiv X

(predmet C-331/19)

(2019/C 255/27)

Jezik postupka: nizozemski

Sud koji je uputio zahtjev

Hoge Raad der Nederlanden

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Staatssecretaris van Financiën

Tuženik: X

Prethodna pitanja

1.

Treba li pojam „hrana za ljudsku potrošnju” iz Priloga III. točke 1. Direktive o PDV-u 2006. (1) tumačiti na način da se njime u skladu s člankom 2. Uredbe (EZ) br. 178/2002 (2) Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2002. o utvrđivanju općih načela i uvjeta zakona o hrani, osnivanju Europske agencije za sigurnost hrane te utvrđivanju postupaka u područjima sigurnosti hrane obuhvaća svaka tvar ili proizvod, prerađen, djelomično prerađen ili neprerađen, a namijenjen je prehrani ljudi ili se može očekivati da će ga ljudi konzumirati? U slučaju niječnog odgovora: kako treba pobliže odrediti pojam u tom slučaju?

2.	Ako se jela i pića ne mogu smatrati hranom za ljudsku potrošnju: na temelju kojih kriterija u tom slučaju valja ispitati trebaju li se takvi proizvodi smatrati proizvodima koji se obično koriste kao dodatak hrani ili kao zamjena za hranu?

---

(1)  Direktiva Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (SL 2006., L 347, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 1., str. 120.)

(2)  Uredba (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2002. o utvrđivanju općih načela i uvjeta zakona o hrani, osnivanju Europske agencije za sigurnost hrane te utvrđivanju postupaka u područjima sigurnosti hrane (SL 2002., L 31, str. 1) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 7., str. 91.)

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 25. travnja 2019. uputio Înalta Curte de Casație și Justiție (Rumunjska) — SC Romenergo SA, Aris Capital SA protiv Autoritatea de Supraveghere Financiară

(predmet C-339/19)

(2019/C 255/28)

Jezik postupka: rumunjski

Sud koji je uputio zahtjev

Înalta Curte de Casație și Justiție

Stranke glavnog postupka

Žalitelji: SC Romenergo SA, Aris Capital SA

Druga stranka u postupku: Autoritatea de Supraveghere Financiară

Prethodno pitanje

Treba li članak 63. i sljedeće članke UFEU-a, u vezi s člankom 2. stavkom 2. Direktive 2004/25/EZ (1) i člankom 87. Direktive 2001/34/EZ (2), tumačiti na način da im se protivi nacionalna odredba (u konkretnom slučaju članak 2. stavak 3. podstavak (j) Uredbe CNVM br. 1/2006) kojom se utvrđuje pravna presumpcija usklađenog djelovanja kad je riječ o udjelima u društvima čije su dionice uvrštene za trgovanje na uređenom tržištu te se smatraju alternativnim investicijskim fondovima (tzv. društva za financijska ulaganja — S.I.F.) u odnosu na:

1.	osobe koje su izvršile ili zajedno izvršavaju gospodarske transakcije u vezi s tržištem kapitala ili neovisno o istome, i

2.	osobe koje u okviru gospodarskih transakcija koriste financijske resurse koji imaju isti izvor ili proizlaze od različitih uključenih subjekata.

---

(1)  Direktiva 2004/25/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o ponudama za preuzimanje (SL 2004., L 142, str. 12) (SL, Posebno izdanje na hrvatskom jeziku: poglavlje 17., svezak 1., str. 141.)

(2)  Direktiva 2001/34/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 28. svibnja 2001. o uvrštenju vrijednosnih papira u službenu kotaciju burze te o informacijama koje treba objaviti o tim vrijednosnim papirima (SL 2001., L 184, str. 1) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku poglavlje 6., svezak 3. str. 8.)

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 30. travnja 2019. uputio Bundesarbeitsgericht (Njemačka) — MH Müller Handels GmbH protiv MJ

(predmet C-341/19)

(2019/C 255/29)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Bundesarbeitsgericht

Stranke glavnog postupka

Revident: MH Müller Handels GmbH

Protivnik revidenta: MJ

Prethodna pitanja

1.

Može li se utvrđeno neizravno različito postupanje na temelju vjere u smislu članka 2. stavka 2. točke (b) Direktive 2000/78/EZ (1) na temelju internog pravila privatnog poduzetnika smatrati primjerenim samo ako je na temelju tog pravila zabranjeno nošenje svih vidljivih simbola vjerskih, političkih i drugih uvjerenja, a ne samo nošenje upadljivih i velikih simbola?

2.

U slučaju da je odgovor na prvo pitanje negativan: a) Treba li članak 2. stavak 2. točku (b) Direktive 2000/78/EZ tumačiti na način da se prava iz članka 10. Povelje i članka 9. EKLJP-a mogu uzeti u obzir prilikom provjere je li utvrđeno neizravno različito postupanje na temelju vjere primjereno na temelju internog pravila privatnog poduzetnika kojim se zabranjuje nošenje upadljivih i velikih simbola vjerskih, političkih i drugih uvjerenja? b) Treba li članak 2. stavak 2. točku (b) Direktive 2000/78/EZ tumačiti na način da se nacionalne odredbe ustavnog ranga kojima se štiti sloboda vjeroispovijedi, kao povoljnije odredbe u smislu članka 8. stavka 1. Direktive 2000/78/EZ, mogu uzeti u obzir prilikom provjere je li utvrđeno neizravno različito postupanje na temelju vjere primjereno na temelju internog pravila privatnog poduzetnika kojim se zabranjuje nošenje upadljivih i velikih simbola vjerskih, političkih i drugih uvjerenja?

3.

U slučaju da su odgovori na pitanja 2.a i 2.b negativni:   Treba li zbog primarnog prava Unije prilikom provjere upute koja se temelji na internom pravilu privatnog poduzetnika, kojim se zabranjuje nošenje upadljivih i velikih simbola vjerskih, političkih i drugih uvjerenja, odbiti primijeniti nacionalne odredbe ustavnog ranga kojima se štiti sloboda vjeroispovijedi, čak i ako se primarnim pravom Unije, kao na primjer člankom 16. Povelje, priznaje nacionalno zakonodavstvo i praksa?

---

(1)  Direktiva Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenoga 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja (SL 2000., L 303, str. 16.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 1., str. 69.)

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 16. travnja 2019. uputio Amtsgericht Düsseldorf (Njemačka) — EUflight.de GmbH protiv Eurowings GmbH

(predmet C-345/19)

(2019/C 255/30)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Amtsgericht Düsseldorf

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: EUflight.de GmbH

Tuženik: Eurowings GmbH

Prethodna pitanja

1.	Treba li odredbe iz članaka 4., 5., 6. i 7. Uredbe 261/2004 (1) tumačiti na način da putnici, koji se rezerviranim letom do konačnog odredišta prevezu više od jednog sata prije planiranog polijetanja, odgovarajućom primjenom članka 7. te uredbe primaju odštetu?

2.	Može li se odšteta smanjiti u skladu s člankom 7. stavkom 2. te uredbe ovisno o udaljenosti leta ako je vrijeme dolaska prije tamo navedenih kašnjenja dolaska, čak i prije dolaska predviđenog redom letenja?

3.	Je li mogućnost smanjenja isključena ako je vrijeme polijetanja toliko prije vremena polijetanja predviđenog redom letenja koliko je predviđeno graničnim vrijednostima za kašnjenja u članku 7. stavku 2. (to jest više od dva, tri ili četiri sata)?

---

(1)  Uredba (EZ) br. 261/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. veljače 2004. o utvrđivanju općih pravila odštete i pomoći putnicima u slučaju uskraćenog ukrcaja i otkazivanja ili dužeg kašnjenja leta u polasku te o stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 295/91 (SL 2004., L 46, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 7., svezak 26., str. 21.)

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 6. svibnja 2019. uputio Verwaltungsgericht Köln (Njemačka) — Interseroh Dienstleistungs GmbH protiv Land Nordrhein-Westfalen

(predmet C-353/19)

(2019/C 255/31)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Verwaltungsgericht Köln

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Interseroh Dienstleistungs GmbH

Tuženik: Land Nordrhein-Westfalen

Prethodna pitanja

1.

a) Treba li Uredbu (EZ) br. 1013/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2006. o pošiljkama otpada (1), osobito Prilog III. u vezi s kategorijom B 3020 Priloga IX. Baselskoj konvenciji (2), tumačiti na način da alineje sadržane u toj kategoriji odgovaraju različitim pojedinim kategorijama u smislu Uredbe br. 1013/2006? b) U slučaju negativnog odgovora na pitanje 1. a):   Obuhvaća li kategorija B 3020 miješani papirnati i kartonski otpad koji — poput otpada u pitanju u glavnom postupku — osim lagane ambalaže od papira, kartona i ljepenke — također sadržava kartonska pakiranja za tekućine od zalijepljenog/slojevitog kartona?

2.

U slučaju pozitivnog odgovora na pitanje 1. b): a) Treba li kategoriju B 3020 odnosno njezinu četvrtu alineju tumačiti na način da se njome zahtijeva da otpad ne sadržava nikakav strani materijal u smislu da je razvrstavanje otpada u tu kategoriju isključeno kada otpad — neovisno o svojem volumenu i mogućoj opasnosti — sadržava materijale koji nisu papirnati ili kartonski otpad i otpadci (strani materijali)? b) U slučaju negativnog odgovora na pitanje 2. a):   Može li se na temelju udjela stranog materijala u otpadu, osobito s obzirom na njegov volumen, također isključiti razvrstavanje otpada u kategoriju B 3020 odnosno njezinu četvrtu alineju ako uvjeti takozvanog uvodnog dijela teksta Priloga III. Uredbi br. 1013/2006 nisu ispunjeni, odnosno da je taj otpad onečišćen drugim materijalima u mjeri da se rizici vezani uz taj otpad, kad se uzmu u obzir opasna svojstva navedena u Prilogu III. Direktivi 2008/98/EZ (3), ne povećavaju toliko da ga je primjereno podvrgnuti postupku prethodne pismene obavijesti i odobrenja, i da to ne onemogućava oporabu tog otpada na način prihvatljiv za okoliš?

3.

U slučaju negativnog odgovora na pitanje 1. b): a) Treba li točku 3. podtočku (g) Priloga IIIA Uredbe br. 1013/2006 tumačiti na način da se njome zahtijeva da otpad ne sadržava nikakav strani materijal u smislu da je razvrstavanje mješavine otpada u tu kategoriju isključeno kada mješavina — neovisno o svojem volumenu i mogućoj opasnosti — sadržava otpad različit od otpada navedenog u prve tri alineje kategorije B 3020 (strani materijali)? b) U slučaju negativnog odgovora na pitanje 3. a):   Mogu li strani materijali koji ne isključuju u svakom slučaju razvrstavanje u točku 3. podtočku (g) Priloga IIIA Uredbi br. 1013/2006 također podrazumijevati otpad koji bi promatran zasebno bio razvrstan u četvrtu alineju kategorije B 3020?

---

(1)  SL 2006., L 190, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 16., str. 86.)

(2)  Baselska konvencija o nadzoru prekograničnog prometa opasnog otpada i njegovu odlaganju od 22. ožujka 1989.

(3)  Direktiva 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o otpadu i stavljanju izvan snage određenih direktiva (SL. 2008., L 312, str. 3.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 34., str. 99.)

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 8. svibnja 2019. uputio Sofijski rajonen sad (Bugarska) — „BOSOLAR” EOOD protiv „CHEZ ELEKTRO BULGARIA” AD

(predmet C-366/19)

(2019/C 255/32)

Jezik postupka: bugarski

Sud koji je uputio zahtjev

Sofijski rajonen sad

Stranke glavnog postupka

Tužitelj:„BOSOLAR” EOOD

Tuženik:„CHEZ ELEKTRO BULGARIA” AD

Prethodna pitanja

1.

Treba li članak 16. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, kojim se uređuje pravo na slobodu poduzetništva u pravnom poretku Unije, tumačiti na način da mu se protivi nacionalni propis kao što je članak 18. Prehodni i zaklyuchitelni razporedbi na Zakona za izmenenie i dopalnenie na zakona za energetikata (Prijelazne i završne odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o energiji, u daljnjem tekstu: PZO ZIDZE), prema kojem se, unatoč sklopljenom ugovoru i postojećem pravnom odnosu koji su uređeni posebnim primjenjivim pravnim pravilima, mijenja jedan od bitnih ugovornih elemenata (cijena) u korist jedne ugovorne stranke?

2.	Treba li načelo pravne sigurnosti tumačiti na način da mu se protivi novo uređenje pravnih odnosa između države i privatnih osoba koji su već nastali na temelju posebnih pravila ako to novo uređenje negativno utječe na legitimna očekivanja privatnih osoba i na prava koja su one već stekle?

3.

Treba li načelo zaštite legitimnih očekivanja, kao temeljno načelo prava Unije, uzimajući u obzir presudu Suda od 10. rujna 2009., Plantanol (C-201/08, EU:C:2009:539), tumačiti na način da mu se protivi to da država članica izmijeni postojeće pravno uređenje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora bez dostatnog osiguranja predvidljivosti prijevremenim ukidanjem zakonom propisanih mjera za promicanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora koje se odnose na dugoročne ugovore o kupnji električne energije, suprotno uvjetima pod kojima privatni subjekti ulažu u proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora i pod kojima su sklopili dugoročne ugovore o kupnji električne energije s državnim poduzećima za opskrbu električnom energijom?

4.

Treba li članke 3. i 4. Direktive 2009/28/EZ (1) o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora, uzimajući u obzir uvodne izjave 8. i 14. Direktive, tumačiti na način da se njima države članice obvezuju da nacionalnim mjerama za prenošenje Direktive osiguraju pravnu sigurnost za ulagače u sektoru proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora, uključujući solarnu energiju? Ako odgovor na to pitanje bude potvrdan, je li u skladu s člancima 3. i 4. u vezi s uvodnim izjavama 8. i 14. Direktive 2009/28 dopušten nacionalni propis kao što je članak 18. PZO ZIDZE-a, kojim se bitno mijenjaju povlašteni uvjeti za kupnju električne energije iz obnovljivih izvora i u pogledu dugoročnih ugovora o kupnji električne energije iz takvih izvora koji su već sklopljeni u skladu s prvobitno donesenim nacionalnim mjerama za prenošenje direktive?

5.

Kako u svrhu primjene prava Unije na nacionalnoj razini treba tumačiti pojam „država članica”? Uzimajući u obzir presudu Suda od 12. srpnja 1990., Foster i dr. (C-188/89, EU:C:1990:313) i kasnije presude Suda u tom smjeru sudske prakse, odnosi li se taj pojam i na pružatelja usluge od općeg gospodarskog interesa (opskrba električnom energijom), poput tuženika u sudskom postupku u tijeku, kojem je pod zakonskim uvjetima povjereno pružanje te usluge na temelju akta državnog tijela i pod njegovim nadzorom?

---

(1)  Direktiva 2009/28/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora te o izmjeni i kasnijem stavljanju izvan snage direktiva 2001/77/EZ i 2003/30/EZ (SL 2009., L 140, str. 16.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 11., str. 39.)

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 16. svibnja 2019. uputio International Protection Appeals Tribunal (Irska) — R.A.T., D.S. protiv Minister for Justice and Equality

(predmet C-385/19)

(2019/C 255/33)

Jezik postupka: engleski

Sud koji je uputio zahtjev

International Protection Appeals Tribunal

Stranke glavnog postupka

Žalitelji: R.A.T. i D.S.

Druga stranka u postupku: Minister for Justice and Equality

Prethodna pitanja

1.	Predviđa li članak 15. Direktive 2013/33/EU (1) različite kategorije „podnositelja zahtjeva”?

2.	Kakvo se ponašanje smatra kašnjenjem za koje je kriv podnositelj zahtjeva u smislu članka 15. stavka 1. Direktive 2013/33/EU?

---

(1)  Direktiva 2013/33/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o utvrđivanju standarda za prihvat podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu (preinaka) (SL 2013., L 180, str. 96.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 15., str. 137.)

Tužba podnesena 23. svibnja 2019. — Europska komisija protiv Mađarske

(predmet C-400/19)

(2019/C 255/34)

Jezik postupka: mađarski

Stranke

Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: A. Sipos, A. Lewis i E. Manhaeve, agenti)

Tuženik: Mađarska

Tužbeni zahtjev

Komisija od Suda zahtijeva da:

—

utvrdi da je Mađarska povrijedila svoje obveze na temelju članka 34. Ugovora o funkcioniranju Europske unije i Uredbe (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o uspostavljanju zajedničke organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda (1) jer je ograničila utvrđivanje prodajnih cijena poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, osobito uzimajući u obzir članak 3. stavak 2. točku (u) a mezőgazdasági és élelmiszeripari termékek vonatkozásában a beszállítókkal szemben alkalmazott tisztességtelen forgalmazói magatartás tilalmáról szóló, 2009. évi XCV. törvény (Zakon XCV. iz 2009. o zabrani nepoštenih trgovačkih praksi dobavljača u vezi s poljoprivrednim i prehrambenim proizvodima);

—	naloži Mađarskoj snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Zakonom XCV. iz 2009. o zabrani nepoštenih trgovačkih praksi dobavljača u vezi s poljoprivrednim i prehrambenim proizvodima (u daljnjem tekstu: Zakon XCV.) donesene su posebne sektorske odredbe u vezi s utvrđivanjem maloprodajnih cijena predmetnih proizvoda.

Komisija smatra da se članak 3. stavak 2. točka (u) Zakona XCV. ne odnosi na obilježja poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, nego samo na načine njihove prodaje, zbog čega valja smatrati da se takva odredba odnosi na načine prodaje u smislu presude Keck i Mithouard (vidjeti presudu od 24. studenoga 1993., Keck i Mithouard, spojeni predmeti C-267/91 i C-268/91, EU:C:1993:905). Razmotrivši učinke te mjere, valja utvrditi da je ona usporediva s količinskim ograničenjem trgovine između država članica u smislu članka 34. UFEU-a.

Komisija smatra da članak 3. stavak 2. točka (u) Zakona XCV. zapravo ne utječe jednako na prodaju domaćih i uvezenih proizvoda te da nije riječ o prikladnoj i proporcionalnoj mjeri s obzirom na bilo koji legitiman cilj koji je s njom povezan.

---

(1)  Uredba (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o uspostavljanju zajedničke organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda i stavljanju izvan snage uredbi Vijeća (EEZ) br. 922/72, (EEZ) br. 234/79, (EZ) br. 1037/2001 i (EZ) br. 1234/2007 (SL 2013., L 347, str. 671. te ispravci SL 2014., L 189, str. 261. i SL 2015., L 114, str. 25.)

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 24. svibnja 2019. uputio cour du travail de Liège (Belgija) — LM protiv Centre public d'action sociale de Seraing

(predmet C-402/19)

(2019/C 255/35)

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Cour du travail de Liège

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: LM

Tuženik: Centre public d'action sociale de Seraing

Prethodna pitanja

Je li članak 57. stavak 2. podstavak 1. belgijskog Organskog zakona od 8. srpnja 1976. o centrima za socijalnu skrb protivan člancima 5. i 13. Direktive 2008/115/EZ (1), u vezi s člankom 19. stavkom 2. i člankom 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima kao i člankom 14. stavkom 1. točkom (b) te direktive te člancima 7. i 21. Povelje Europske unije o temeljnim pravima kako ih je Sud protumačio u presudi Abdida od 18. prosinca 2014. (C-562/13):

—

kao prvo, jer dovodi do toga da se strancu državljaninu treće države koji nezakonito boravi na državnom području države članice uskrati da preuzme brigu o svojim osnovnim potrebama, koliko god je to moguće, dok je u tijeku tužba za poništenje i suspenziju koju je, u svoje ime i u svojstvu zastupnika svojeg djeteta koje je tada još bilo maloljetno, podnio protiv odluke kojom im se nalaže da napuste državno područje države članice,

—

iako, kao drugo, s jedne strane, navedeno dijete koje je danas punoljetno boluje od teške bolesti i izvršenje te odluke moglo bi ga izložiti ozbiljnoj opasnosti od naglog i nepovratnog pogoršanja njegova zdravstvenog stanja i iako, s druge strane, prisutnost tog roditelja uz njegovo punoljetno dijete medicinski stručnjaci smatraju neophodnim zbog njegove ranjivosti koja proizlazi iz njegova zdravstvenog stanja (anemija srpastih stanica s recidivnim krizama i potreba za kirurškim zahvatom kako bi se izbjegla paraliza)?

---

(1)  Direktiva 2008/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o zajedničkim standardima i postupcima država članica za vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom (SL 2008, L 348, str. 98.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 8., str. 188.).

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 27. svibnja 2019. uputio Supreme Court of the United Kingdom (Ujedinjeno Kraljevstvo) — The Software Incubator Ltd protiv Computer Associates (UK) Ltd

(predmet C-410/19)

(2019/C 255/36)

Jezik postupka: engleski

Sud koji je uputio zahtjev

Supreme Court of the United Kingdom

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: The Software Incubator Ltd

Tuženik: Computer Associates (UK) Ltd

Prethodna pitanja

1.

Čini li primjerak računalnog programa koji se nalogodavčevim klijentima dostavlja elektroničkim putem, a ne na materijalnom nosaču podataka, „robu” u skladu sa značenjem tog pojma iz definicije trgovačkog zastupnika sadržane u članku 1. stavku 2. Direktive Vijeća 86/653/EEZ od 18. prosinca 1986. o usklađivanju prava država članica u vezi samozaposlenih trgovačkih zastupnika (1)?

2.	Kada se računalni program nalogodavčevim klijentima dostavlja tako da im se dodijeli trajna licencija za korištenje njegovih primjeraka, je li riječ o „prodaji robe” u skladu sa značenjem tog pojma iz definicije trgovačkog zastupnika sadržane u članku 1. stavku 2. Direktive 86/653?

---

(1)  SL 1986., L 382, str. 17. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 10., str. 45.)

Žalba koju je 6. lipnja 2019. podnio Pometon SpA protiv presude Općeg suda (treće prošireno vijeće) od 28. ožujka 2019. u predmetu T-433/16, Pometon protiv Komisije

(predmet C-440/19 P)

(2019/C 255/37)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Žalitelj: Pometon SpA (zastupnici: E. Fabrizi, V. Veneziano, A. Molinaro, odvjetnici)

Druga stranka u postupku: Europska komisija

Zahtjevi

Žalitelj od Suda zahtijeva da:

primarno, ukine pobijanu presudu u dijelu u kojem su njome odbijeni tužbeni razlozi za ukidanje pobijane odluke u cijelosti i posljedično ukine pobijanu odluku;

podredno:

—	ukine pobijanu presudu u dijelu u kojem je Opći sud pogrešno isključio prekid navodnog sudjelovanja Pometona u spornom sporazumu u razdoblju od 18. studenoga 2005. do 20. ožujka 2007. i, posljedično, smanji, u okviru svoje neograničene nadležnosti, novčanu kaznu izrečenu Pometonu;

—	smanji u svakom slučaju, u okviru svoje neograničene nadležnosti, novčanu kaznu izrečenu Pometonu zbog toga što je Opći sud povrijedio načelo jednakog postupanja;

u svakom slučaju, naloži Komisiji snošenje troškova postupka i svih drugih troškova i pristojbi koje je tužitelj imao u vezi s ovim postupkom i u postupku pred Općim sudom.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

U potporu žalbi, žalitelj navodi 4 razloga.

1.	Prvi razlog: Opći sud je pogrešno primijenio temeljna načela na kojima počiva poredak Europske unije, odnosno načelo pretpostavke nedužnosti i načelo nepristranosti postupka, propustivši sankcionirati Komisijinu povredu tih temeljnih načela.

2.

Drugi razlog: Opći sud je povrijedio načela o teretu dokaza i propustio primijeniti načelo pretpostavke nedužnosti kada je potvrdio zaključke Komisije prema kojima je Pometon sudjelovao u navodnom sporazumu; osim toga je pružio proturječno i nedostatno obrazloženje u tom smislu. Opći sud donosi zaključak o krivnji tužitelja na temelju pretpostavki i „vjerojatnosti”, navodeći, osim toga, na apsolutno općenit način dokumente na kojima bi se temeljile takve pretpostavke.

3.

Treći razlog: Opći sud je pogrešno primijenio načela o teretu dokazivanja i propustio primijeniti načelo pretpostavke nedužnosti kada je utvrdio da je Komisija u pravno dovoljnoj mjeri dokazala da Pometon nije prekinuo svoje sudjelovanje u povredi u razdoblju od otprilike šesnaest mjeseci, od 18. studenoga 2005. do 20. ožujka 2007., iako za to razdoblje nije raspolagao dokazima o tajnim kontaktima; usto je pružio proturječno i nedostatno obrazloženje.

4.

Četvrti razlog: Opći sud je povrijedio načelo jednakog postupanja prilikom određivanja iznosa kazne izrečene Pometonu i pružio proturječno i nedostatno obrazloženje o tome. Nadalje, Opći sud je ponovno odredio iznos sankcije izrečene žalitelju time što je utvrdio postotak smanjenja osnovnog iznosa sankcije koji nije u skladu s postocima smanjenja koje je Komisija odobrila strankama u postupku i nije pružio objektivno obrazloženje za takvo postupanje.

Presuda Općeg suda od 5. lipnja 2019. — Bank Saderat protiv Vijeća

(predmet T-433/15) (1)

(Izvanugovorna odgovornost - Zajednička vanjska i sigurnosna politika - Mjere ograničavanja protiv Irana - Zamrzavanje financijskih sredstava - Ograničenje u pogledu ulaska na državna područja država članica - Naknada štete koju je tužitelj navodno pretrpio slijedom uvrštenja i zadržavanja njegova imena na popisu osoba i subjekata na koje se primjenjuju mjere ograničavanja o kojima je riječ - Dovoljno bitna povreda pravnog pravila kojim se dodjeljuju prava pojedincima)

(2019/C 255/38)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Bank Saderat plc (London, Ujedinjena Kraljevina) (zastupnici: S. Jeffrey, S. Ashley, A. Irvine, solicitors, M. Demetriou, QC, i R. Blakeley, barrister)

Tuženik: Vijeće Europske unije (zastupnici: u početku M. Bishop i N. Rouam, zatim M. Bishop i H. Marcos Fraile, agenti)

Intervenijent u potporu tuženiku: Europska komisija (zastupnici: u početku M. Konstantinidis i D. Gauci, zatim M. Konstantinidis, A. Tizzano i C. Zadra, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 268. UFEU-a, kojim se traži naknada štete koju je tužitelj navodno pretrpio zbog uvrštenja njegova imena na popis uvrštenih osoba i subjekata koji je naveden u Uredbi Vijeća (EZ) br. 423/2007 od 19. travnja 2007. o mjerama ograničavanja protiv Irana (SL 2007., L 103, str. 1.), Uredbi Vijeća (EU) br. 961/2010 od 25. listopada 2010. o mjerama ograničavanja protiv Irana i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 423/2007 (SL 2010., L 281, str. 1.) i Uredbi Vijeća (EU) br. 267/2012 od 23. ožujka 2012. o mjerama ograničavanja protiv Irana i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 961/2010 (SL 2012., L 88, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 4., str. 194.).

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Društvo Bank Saderat plc snosit će vlastite troškove, kao i troškove Vijeća Europske unije.

3.	Europska komisija snosit će vlastite troškove.

---

(1)  SL C 320, 28. 9. 2015.

Presuda Općeg suda od 6. lipnja 2019. — Dalli protiv Komisije

(predmet T-399/17) (1)

(„Izvanugovorna odgovornost - OLAF-ova istraga - Dovoljno ozbiljna povreda pravnog pravila kojim se dodjeljuju prava pojedincima - Neimovinska šteta - Uzročna veza”)

(2019/C 255/39)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: John Dalli (St. Julians, Malta) (zastupnici: L. Levi i S. Rodrigues, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: J.-P. Keppenne i J. Baquero Cruz, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 268. UFEU-a kojim se traži naknada štete koju je tužitelj navodno pretrpio zbog navodno nezakonitog postupanja Komisije i Europskog ureda za borbu protiv prijevara (OLAF) u vezi s istekom njegova mandata kao člana Komisije 16. listopada 2012.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	John Dalli snosit će vlastite troškove kao i troškove Europske komisije.

---

(1)  SL C 277, 21. 8. 2017.

Presuda Općeg suda od 6. lipnja 2019. — EIB protiv Sirije

(predmet T-539/17) (1)

(Arbitražna klauzula - Ugovor o zajmu „Al Thawra” br. 16405 - Neispunjenje ugovora - Povrat predujmljenih iznosa - Zatezne kamate - Postupak zbog ogluhe)

(2019/C 255/40)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Europska investicijska banka (zastupnici: na početku P. Chamberlain, T. Gilliams, F. Oxangoiti Briones i J. Shirran, zatim F. Oxangoiti Briones, J. Klein i J. Shirran, agenti, uz asistenciju D. Artsa, odvjetnika, i T. Cuswortha, solicitor)

Tuženik: Sirijska Arapska Republika

Predmet

Zahtjev na temelju članka 272. UFEU-a kojim se traži da se Sirijskoj Arapskoj Republici naloži povrat iznosa koje duguje u okviru ugovora o zajmu „Al Thawra” br. 16405, uvećanih za zatezne kamate.

Izreka

1.	Sirijskoj Arapskoj Republici nalaže se povrat Europskoj uniji, koju predstavlja Europska investicijska banka (EIB), iznosa od 404 792,06 eura, 954 331,07 britanskih funti (GBP), 29 130 433,00 japanskih jena (JPY) i 1 498 184,58 američkih dolara (USD).

2.	Na navedene iznose obračunavaju se zatezne kamate po godišnjoj stopi od 4,52% na iznose glavnice i ugovorne kamate, od 9. kolovoza 2017. do isplate.

3.	U preostalom dijelu tužba se odbija.

4.	Sirijskoj Arapskoj Republici nalaže se snošenje troškova.

---

(1)  SL C 369, 30. 10. 2017.

Presuda Općeg suda od 6. lipnja 2019. — EIB protiv Sirije

(predmet T-540/17) (1)

(„Arbitražna klauzula - Ugovor o zajmu ‚Electricity Distribution Project’ br. 20948 - Neispunjenje ugovora - Povrat predujmljenih iznosa - Zatezne kamate - Postupak zbog ogluhe”)

(2019/C 255/41)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Europska investicijska banka (zastupnici: na početku P. Chamberlain, T. Gilliams, F. Oxangoiti Briones i J. Shirran, zatim F. Oxangoiti Briones, J. Klein i J. Shirran, agenti, uz asistenciju D. Artsa, odvjetnika, i T. Cuswortha, solicitor)

Tuženik: Sirijska Arapska Republika

Predmet

Zahtjev na temelju članka 272. UFEU-a kojim se traži da se Sirijskoj Arapskoj Republici naloži povrat iznosa koje duguje u okviru ugovora o zajmu „Electricity Distribution Project” br. 20948, uvećanih za zatezne kamate.

Izreka

1.	Sirijskoj Arapskoj Republici se nalaže povrat Europskoj Uniji, koju zastupa Europska investicijska banka (EIB), iznosa od 52 657 141,77 eura.

2.

Navedeni iznos nosi zatezne kamate na iznose glavnice i na ugovorne kamate, koje se računaju u skladu s metodom predviđenom člankom 3. stavkom 2. ugovora o zajmu „Electricity Distribution Project” br. 20948, sklopljenog između EIB-a i Sirijske Arapske Republike 5. veljače 2001. i izmijenjenog dopisima od 3. listopada 2003., 28. veljače 2006., 9. svibnja i 8. listopada 2017., počevši od 9. kolovoza 2017. do isplate.

3.	U preostalom dijelu tužba se odbija.

4.	Sirijskoj Arapskoj Republici nalaže se snošenje troškova.

---

(1)  SL C 369, 30. 10. 2017.

Presuda Općeg suda od 6. lipnja 2019. — EIB protiv Sirije

(predmet T-541/17) (1)

(„Arbitražna klauzula - Ugovor o zajmu ‚Electricity Transmission Project’ br. 20868 - Neispunjenje ugovora - Povrat unaprijed isplaćenih iznosa - Zatezne kamate - Postupak zbog ogluhe”)

(2019/C 255/42)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Europska investicijska banka (zastupnici: u početku P. Chamberlain, T. Gilliams, F. Oxangoiti Briones i J. Shirran, zatim F. Oxangoiti Briones, J. Klein i J. Shirran, agenti, uz asistenciju D. Artsa, odvjetnika, i T. Cuswortha, solicitora)

Tuženik: Sirijska Arapska Republika

Predmet

Zahtjev na temelju članka 272. UFEU-a kojim se traži da se Sirijskoj Arapskoj Republici naloži povrat dugovanih iznosa u okviru ugovora o zajmu „Electricity Transmission Project” br. 20868, uvećano za zatezne kamate.

Izreka

1.	Sirijskoj Arapskoj Republici nalaže se povrat iznosa od 38 934 400,51 eura i 3 383 971,66 švicarskih franaka (CHF) Europskoj uniji koju zastupa Europska investicijska banka (EIB)

2.

Navedeni iznosi uključuju zatezne kamate izračunane na temelju metode predviđene u članku 3. stavku 2. ugovora o zajmu „Electricity Transmission Project” br. 20868 sklopljenog između EIB-a i Sirijske Arapske Republike 14. prosinca 2000. i izmijenjenog 20. prosinca 2004., o glavnici i ugovornim kamatama, od 9. kolovoza 2017. do datuma plaćanja.

3.	U preostalom dijelu tužba se odbija.

4.	Sirijskoj Arapskoj Republici nalaže se snošenje troškova.

---

(1)  SL C 369, 30. 10. 2017.

Presuda Općeg suda od 6. lipnja 2019. — Bonnafous protiv EACEA-e

(predmet T-614/17) (1)

(„Javna služba - Ugovorno osoblje - Otkaz nakon isteka razdoblja probnog rada - Uobičajeni uvjeti za obavljanje probnog rada - Uznemiravanje - Načelo dobre uprave - Dužnost brižnog postupanja - Prava obrane - Pravo na saslušanje - Očita pogreška u ocjeni - Zlouporaba ovlasti - Odgovornost”)

(2019/C 255/43)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužiteljica: Laurence Bonnafous (Bruxelles, Belgija) (zastupnici: S. Rodrigues i A. Blot, odvjetnici)

Tuženik: Izvršna agencija za obrazovanje, audiovizualnu politiku i kulturu (zastupnici: H. Monet i V. Kasparian, agenti, uz asistenciju D. Waelbroecka i A. Durona, odvjetnika)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 270. UFEU-a kojim se traži, s jedne strane, poništenje odluke o otkazu od 14. studenoga 2016. te odluke o odbijanju prigovora tužiteljice od 2. lipnja 2017. koje je EACEA donijela i, s druge strane, naknada štete koju je tužiteljica navodno pretrpjela zbog tih odluka.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Laurence Bonnafous nalaže se snošenje troškova postupka.

---

(1)  SL C 374, 6. 11. 2017.

Presuda Općeg suda od 5. lipnja 2019. — Siragusa protiv Vijeća

(predmet T-616/17 RENV) (1)

(„Javna služba - Dužnosnici - Prestanak službe - Zahtjev za umirovljenje - Izmjena odredbi Pravilnika nakon podnošenja zahtjeva - Povlačenje ranije odluke - Odgovornost”)

(2019/C 255/44)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Sergio Siragusa (Bruxelles, Belgija) (zastupnici: T. Bontinck i A. Guillerme, odvjetnici)

Tuženik: Vijeće Europske unije (zastupnici: M. Bauer i M. Veiga, a zatim M. Bauer i R. Meyer, agenti

Intervenijent u potporu tuženiku: Europski parlament (zastupnici: M. Rantala i Í. Ní Riagáin Düro, a zatim I. Lázaro Betancor i C. González Argüelles, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 270. UFEU-a za, s jedne strane, poništenje odluke Vijeća od 12. studenoga 2014. o povlačenju ranije odluke Vijeća kojom se odobrava tužiteljev zahtjev za prijevremeno umirovljenje od 11. srpnja 2013. i, s druge strane, za naknadu financijske i neimovinske štete koju je tužitelj navodno pretrpio zbog te odluke.

Izreka

1.	Poništava se Odluka Vijeća Europske unije od 12. studenoga 2014. o povlačenju ranije odluke Vijeća kojom se odobrava zahtjev Sergija Siraguse za prijevremeno umirovljenje od 11. srpnja 2013.

2.	Nalaže se Vijeću nadoknaditi S. Siragusi iznos od 5 000 eura, uvećan za zatezne kamate od donošenja ove presude do potpune isplate, po stopi koju utvrđuje Europska središnja banka (ESB) za svoje glavne operacije refinanciranja, uvećanoj za dva postotna boda.

3.	U preostalom dijelu zahtjev za naknadu štete se odbija.

4.	Nalaže se Vijeću snošenje vlastitih troškova te troškova S. Siraguse, uključujući one u vezi s predmetima F-124/15 i T-678/16 P.

5.	Europski parlament snosit će svoje troškove, uključujući one u vezi s predmetima F-124/15 i T-678/16 P.

---

(1)  SL C 414 od 14. 12. 2015. (predmet prvotno upisan kod Službeničkog suda Europske unije pod brojem F-124/15 i proslijeđen Općem sudu Europske unije 1.9.2016.).

Presuda Općeg suda od 6. lipnja 2019. — Rietze protiv EUIPO-a — Volkswagen (Vozilo VW Bus T 5)

(predmet T-43/18) (1)

(„Dizajn Zajednice - Postupak za proglašavanje dizajna ništavim - Registrirani dizajn Zajednice koji predstavlja vozilo VW Bus T 5 - Raniji dizajn Zajednice - Razlog ništavosti - Individualni karakter - Upućeni korisnik - Različiti ukupni dojam - Članak 6. i članak 25. stavak 1. točka (b) Uredbe br. 6/2002”)

(2019/C 255/45)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Rietze GmbH & Co. KG (Altdorf, Njemačka) (zastupnik: M. Krogmann, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnik: S. Hanne, agent)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: Volkswagen AG (Wolfsburg, Njemačka) (zastupnik: C. Klawitter, odvjetnik)

Predmet

Tužba protiv odluke trećeg žalbenog vijeća EUIPO-a od 21. studenoga 2017. (predmet R 1204/2016-3) koja se odnosi na postupak za proglašavanje dizajna ništavim između društava Rietze i Volkswagen.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Društvu Rietze GmbH & Co. KG nalaže se snošenje troškova postupka.

---

(1)  SL C 104, 19. 3. 2018.

Presuda Općeg suda od 6. lipnja 2019. — Rietze protiv EUIPO-a — Volkswagen (Vozilo VW Caddy Maxi)

(predmet T-191/18) (1)

(„Dizajn Zajednice - Postupak za proglašavanje dizajna ništavim - Registrirani dizajn Zajednice koji predstavlja vozilo VW Caddy Maxi - Raniji dizajn Zajednice - Razlog ništavosti - Individualni karakter - Upućeni korisnik - Različiti ukupni dojam - Članak 6. i članak 25. stavak 1. točka (b) Uredbe br. 6/2002 - Teret dokazivanja koji je na podnositelju zahtjeva za proglašavanje dizajna ništavim - Zahtjevi povezani s reprodukcijom ranijeg dizajna”)

(2019/C 255/46)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Rietze GmbH & Co. KG (Altdorf, Njemačka) (zastupnik: M. Krogmann, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnik: S. Hanne, agent)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: Volkswagen AG (Wolfsburg, Njemačka) (zastupnik: C. Klawitter, odvjetnik)

Predmet

Tužba protiv odluke trećeg žalbenog vijeća EUIPO-a od 11. siječnja 2018. (predmet R 1203/2016-3), koja se odnosi na postupak za proglašavanje dizajna ništavim između društava Rietze i Volkswagen.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Društvu Rietze GmbH & Co. KG nalaže se snošenje troškova postupka.

---

(1)  SL C 161, 7. 5. 2018.

Presuda Općeg suda od 6. lipnja 2019. — Rietze protiv EUIPO-a — Volkswagen (Véhicule VW Caddy)

(predmet T-192/18) (1)

(„Dizajn zajednice - Postupak za proglašavanje dizajna ništavim - Međunarodna registracija u kojoj je naznačena Europska unija - Registrirani dizajn zajednice koji prikazuje vozilo VW Caddy - Raniji dizajn Zajednice - Razlog ništavosti - Individualni karakter - Upućeni korisnik - Drukčiji ukupan dojam - Članak 6. i članak 25. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 6/2002 - Teret dokazivanja koji je na podnositelju zahtjeva za proglašavanje dizajna ništavim - Zahtjevi povezani s reprodukcijom ranijeg dizajna”)

(2019/C 255/47)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Rietze GmbH & Co. KG (Altdorf, Njemačka) (zastupnik: M. Krogmann, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnik: S. Hanne, agent)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: Volkswagen AG (Wolfsburg, Njemačka) (zastupnik: C. Klawitter, odvjetnik)

Predmet

Tužba protiv odluke trećeg žalbenog vijeća EUIPO-a od 11. siječnja 2018. (predmet R 1244/2016-3) koja se odnosi na postupak za proglašavanje dizajna ništavim između društava Rietze i Volkswagen.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Društvu Rietze GmbH & Co. KG nalaže se snošenje troškova.

---

(1)  SL C 161, 7. 5. 2018.

Presuda Općeg suda od 6. lipnja 2019. — Porsche protiv EUIPO-a — Autec (Motorna vozila)

(predmet T-209/18) (1)

(„Dizajn Zajednice - Postupak proglašavanja dizajna ništavim - Registrirani dizajn Zajednice koji predstavlja motorno vozilo - Raniji dizajn zajednice - Razlog ništavosti - Nedostatak individualnog karaktera - Članak 6. i članak 25. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 6/2002”)

(2019/C 255/48)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Dr. Ing. h.c. F. Porsche AG (Stuttgart, Njemačka) (zastupnik: C. Klawitter, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnik: S. Hanne, agent)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: Autec AG (Nuremberg, Njemačka) (zastupnik: M. Krogmann, odvjetnik)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke trećeg žalbenog vijeća EUIPO-a od 19. siječnja 2019. (predmet R 945/2016-3), koja se odnosi na postupak proglašavanja dizajna ništavim između društava Autec AG i Dr. Ing. h.c. F. Porsche AG.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Društvu Dr. Ing. h.c. F. Porsche AG se nalaže snošenje troškova.

---

(1)  SL C 166, 14. 5. 2018.

Presuda Općeg suda od 6. lipnja 2019. — Porsche protiv EUIPO-a — Autec (osobna motorna vozila)

(predmet T-210/18) (1)

(„Dizajn Zajednice - Postupak za proglašavanje dizajna ništavim - Registrirani dizajn Zajednice koji predstavlja osobno motorno vozilo - Raniji dizajn Zajednice - Razlog ništavosti - Nedostatak individualnog karaktera - Članak 6. i članak 25. stavak 1. točka (b) Uredbe br. 6/2002”)

(2019/C 255/49)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Dr. Ing. h.c. F. Porsche AG (Stuttgart, Njemačka) (zastupnik: C. Klawitter, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnik: S. Hanne, agent)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: Autec AG (Nuremberg, Njemačka) (zastupnik: M. Krogmann, odvjetnik)

Predmet

Tužba protiv odluke trećeg žalbenog vijeća EUIPO-a od 19. siječnja 2018. (predmet R 941/2016-3), koja se odnosi na postupak za proglašavanje dizajna ništavim između društava Autec AG i Dr.Ing. h.c. F. Porsche AG.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Društvu Dr. Ing. h.c. F. Porsche AG nalaže se snošenje troškova.

---

(1)  SL C 166, 14. 5. 2018.

Presuda Općeg suda od 6. lipnja 2019. Torrefazione Caffè Michele Battista protiv EUIPO-a — Battista Nino Caffè (Battistino)

(predmet T-220/18) (1)

(„Žig Europske unije - Postupak za proglašavanje žiga ništavim - Međunarodna registracija u kojoj je naznačena Europska unija - Figurativni žig Battistino - Raniji verbalni žig Europske unije BATTISTA - Proglašenje djelomične ništavosti - Dokaz stvarne uporabe ranijeg žiga - Članak 57. stavak 2. Uredbe (EZ) br. 207/2009 (postao članak 64. stavak 2. Uredbe (EU) 2017/1001)”)

(2019/C 255/50)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Tužitelj: Torrefazione Caffè Michele Battista Srl (Triggiano, Italija) (zastupnici: V. Franchini, F. Paesan i R. Bia, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnik: L. Rampini, agent)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: Battista Nino Caffè Srl (Triggiano, Italija) (zastupnik: D. Russo, odvjetnik)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke petog žalbenog vijeća EUIPO-a od 22. siječnja 2018. (predmet R 400/2017-5), koja se odnosi na postupak za proglašavanje žiga ništavim između društava Battista Nino Caffè i Torrefazione Caffè Michele Battista.

Izreka

1.	Odluka petog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 22. siječnja 2018. (predmet R 400/2017-5) poništava se.

2.	U preostalom dijelu tužba se odbija.

3.	EUIPO-u i društvu Battista Nino Caffè Srl nalaže se snošenje troškova postupka pred Općim sudom.

---

(1)  SL C 190, 4. 6. 2018.

Presuda Općeg suda od 6. lipnja 2019. — Torrefazione Caffè Michele Battista protiv EUIPO-a — Battista Nino Caffè (BATTISTINO)

(predmet T-221/18) (1)

(„Žig Europske unije - Postupak za proglašavanje žiga ništavim - Međunarodna registracija u kojoj je naznačena Europska unija - Verbalni žig BATTISTINO - Raniji verbalni žig Europske unije BATTISTA - Proglašenje žiga ništavim - Dokaz stvarne uporabe ranijeg žiga - Članak 57. stavak 2. Uredbe (EZ) br. 207/2009 (postao članak 64. stavak 2. Uredbe (EU) 2017/1001)”)

(2019/C 255/51)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Tužitelj: Torrefazione Caffè Michele Battista Srl (Triggiano, Italija) (zastupnici: V. Franchini, F. Paesan i R. Bia, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnik: L. Rampini, agent)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: Battista Nino Caffè Srl (Triggiano, Italija) (zastupnik: D. Russo, odvjetnik)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke petog žalbenog vijeća EUIPO-a od 22. siječnja 2018. (predmet R 402/2017-5), koja se odnosi na postupak za proglašavanje žiga ništavim između društava Battista Nino Caffè i Torrefazione Caffè Michele Battista.

Izreka

1.	Odluka petog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 22. siječnja 2018. (predmet R 402/2017-5) poništava se.

2.	U preostalom dijelu tužba se odbija.

3.	EUIPO-u i društvu Battista Nino Caffè Srl nalaže se snošenje troškova postupka pred Općim sudom.

---

(1)  SL C 190, 4. 6. 2018.

Presuda Općeg suda od 5. lipnja 2019. — Biolatte protiv EUIPO-a (Biolatte)

(predmet T-229/18) (1)

(Žig Europske unije - Prijava verbalnog žiga Europske unije Biolatte - Apsolutni razlog za odbijanje - Nepostojanje razlikovnog karaktera - Članak 7. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001)

(2019/C 255/52)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Biolatte Oy (Turku, Finska) (zastupnik: J. Ikonen, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnici: J. Crespo Carrillo i H. O’Neill, agenti)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke prvog žalbenog vijeća EUIPO-a od 6. veljače 2018. (predmet R 351/2017-1), koja se odnosi na prijavu registracije verbalnog znaka Biolatte kao žiga Europske unije.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Društvu Biolatte Oy nalaže se snošenje troškova.

---

(1)  SL C 190, 4. 6. 2018.

Presuda Općeg suda od 5. lipnja 2019. — EBM Technologies protiv EUIPO-a (MobiPACS)

(predmet T-272/18) (1)

(„Žig Europske unije - Prijava verbalnog žiga Europske unije MobiPACS - Apsolutni razlog za odbijanje - Slogan - Stupanj pozornosti relevantne javnosti - Nepostojanje razlikovnog karaktera - Članak 7. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001”)

(2019/C 255/53)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: EBM Technologies, Inc. (Taipei, Tajvan) (zastupnici: J. Liesegang, M. Jost i N. Lang, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnik: K. Markakis, agent)

Predmet

Tužba protiv odluke drugog žalbenog vijeća EUIPO-a od 19. veljače 2018. (predmet R 2145/2017-2), koja se odnosi na prijavu za registraciju verbalnog znaka MobiPACS kao žiga Europske unije.

Izreka

1.	Poništava se Odluka drugog žalbenog vijeća EUIPO-a od 19. veljače 2018. (predmet R 2145/2017-2).

2.	Nalaže se EUIPO-u snošenje troškova.

---

(1)  SL C 221, 25. 6. 2018.

Presuda Općeg suda od 5. lipnja 2019. — Bernaldo de Quirós protiv Komisije

(predmet T-273/18) (1)

(„Javna služba - Dužnosnici - Stegovni sustav - Akti protivni dostojanstvu službe - Administrativna istraga - Mandat povjeren IDOC-u - Načelo nepristranosti - Načelo dobre uprave - Prava obrane - Stegovni postupak - Načelo jednakosti oružja - Stegovna mjera ukora - Proporcionalnost - Neimovinska šteta”)

(2019/C 255/54)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužiteljica: Belén Bernaldo de Quirós (Bruxelles, Belgija) (zastupnik: M. Casado García-Hirschfeld, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: G. Berscheid, B. Mongin i R. Striani, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 270. UFEU-a kojim se traži, s jedne strane, poništenje odluke Komisije od 6. srpnja 2017. kojom se tužiteljici izriče mjera ukora primjenom članka 9. stavka 1. točke (b) Priloga IX. Pravilniku o osoblju za dužnosnike Europske unije i, prema potrebi, odluke od 31. siječnja 2018. kojom se odbija prigovor koji je tužiteljica podnijela protiv navedene odluke i, s druge strane, naknada štete koju je tužiteljica navodno pretrpjela zbog tih odluka.

Izreka

1.	Tužba se odbija

2.	B. Belén Bernaldo de Quirós nalaže se snošenje troškova postupka.

---

(1)  SL C 240, 9. 7. 2018.

Rješenje Općeg suda od 11. lipnja 2019. — Dickmanns protiv EUIPO-a

(predmet T-538/18) (1)

(Javna služba - Privremeno osoblje - Ugovor na određeno vrijeme s odredbom o raskidu ugovora - Odredba o raskidu ugovora u slučaju da ime člana osoblja ne bude uvršteno na popis uspješnih kandidata natječaja - Isključivo potvrđujući akt - Rok za tužbu - Nedopuštenost)

(2019/C 255/55)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Sigrid Dickmanns (Gran Alacant, Španjolska) (zastupnik: H. Tettenborn, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnici: A. Lukošiūtė, agent, uz asistenciju B. Wägenbaura, odvjetnika)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 270. UFEU-a kojim se traži, s jedne strane, poništenje odluke od 14. prosinca 2017. i, prema potrebi, EUIPO-ovih odluka od 28. studenoga 2013. i 4. lipnja 2014. o raskidu ugovora o radu tužiteljice od 30. lipnja 2018. i, s druge strane, naknada štete koja je tužiteljici navodno nastala.

Izreka

1.	Tužba se odbacuje kao nedopuštena.

2.	Sigrid Dickmanns nalaže se snošenje vlastitih troškova i troškova EUIPO-a.

---

(1)  SL C 399, 5. 11. 2018.

Rješenje Općeg suda od 12. lipnja 2019. — Durand i dr. protiv Parlamenta

(predmet T-702/18) (1)

(„Tužba zbog propusta i za poništenje - Poljoprivredna politika - Uredba (EZ) br. 1/2005 - Dobrobit životinja - Prijedlog zastupnika u Europskom parlamentu za osnivanje istražnog odbora - Stajalište Parlamenta - Akt koji se ne može pobijati - Informativni akt - Nedopuštenost”)

(2019/C 255/56)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelji: Pascal Durand (Pariz, Francuska) i 7 drugih tužitelja čija su imena navedena u prilogu rješenju (zastupnici: O. Brouwer i E. Raedts, odvjetnici)

Tuženik: Europski parlament (zastupnici: N. Lorenz i S. Alonso de León, agenti)

Predmet

Primarno, zahtjev koji se temelji na članku 265. UFEU-a i kojim se traži utvrđenje da je Parlament odlukom na Konferenciji predsjednika Parlamenta nezakonito propustio odlučiti o prijedlogu za osnivanje istražnog odbora od 17. srpnja 2018. i, podredno, zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a za poništenje odluke sadržane u pismu predsjednika Parlamenta od 21. rujna 2018.

Izreka

1.	Tužba se odbacuje kao nedopuštena.

2.	Pascalu Durandu i drugim tužiteljima čija su imena navedena u prilogu nalaže se snošenje troškova.

---

(1)  SL C 65, 18.2. 2019.

Rješenje Općeg suda od 7. lipnja 2019. — Hebberecht protiv ESVD-a

(predmet T-171/19) (1)

(„Javna dužnost - Dužnosnici - Stegovni postupak - Suspenzija - Uskraćivanje dijela plaće - Povreda formalnih zahtjeva - Očita nedopuštenost”)

(2019/C 255/57)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Chantal Hebberecht (Luxembourg, Luksemburg) (zastupnik: K. Bicard,odvjetnik)

Tuženik: Europska služba za vanjsko djelovanje (zastupnici: S. Marquardt i R. Spac, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 270. UFEU-a kojim se traži, s jedne strane, poništenje odluke ESVD-a koja je tužiteljici dostavljena 20. rujna 2018. te kojom je odbijena njezina žalba protiv odluke ESVD-a o tužiteljičinoj suspenziji i uskrati dijela njezine mjesečne plaće i, s druge strane, naknada štete koju je tužiteljica navodno pretrpjela.

Izreka

1.	Tužba se odbacuje kao očito nedopuštena.

2.	Chantal Hebberecht snosi vlastite troškove.

---

(1)  SL C 172, 20. 5. 2019.

Tužba podnesena 24. svibnja 2019. — Gollnisch protiv Parlamenta

(predmet T-319/19)

(2019/C 255/58)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Bruno Gollnisch (Villiers-le-Mahieu, Francuska) (zastupnik: B. Bonnefoy-Claudet, odvjetnik)

Tuženik: Europski parlament

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi odluku Predsjedništva Europskog parlamenta od 10. prosinca 2018., zajedno s odlukom Predsjednika Europskog parlamenta od 26. ožujka 2019. kojom je remonstrativni pravni lijek u upravnom postupku koji mu je protiv te odluke podnesen odbijen;

—	opozove sve akte, izmjene, obavijesti, odluke i namete koji su doneseni na temelju te odluke;

—	dosudi tužitelju iznos od 6 500 na ime troškova koji su mu nastali za pripremu ove tužbe;

—	naloži Europskom parlamentu snošenje ukupnih troškova postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe šest tužbenih razloga.

1.	Prvi tužbeni razlog temelji se na povredi članka 27. Statuta zastupnika. S obzirom na navedenu odredbu, Predsjedništvo ne smije dovesti u pitanje stečena prava ili prava u postupku stjecanja parlamentarnih zastupnika.

2.

Drugi tužbeni razlog temelji se na povredi članka 76. stavka 3. Provedbenih mjera za Statut zastupnika. Prema mišljenju tužitelja, navedenim člankom 27. Statuta zastupnika jamči se cjelovitost odredbi Provedbenih mjera za Statut koje se odnose na mirovinske fondove, što sprječava svaku izmjenu njihove strukture.

3.

Treći tužbeni razlog temelji se na povredi članka 223. stavka 2. UEU-a i nenadležnosti Predsjedništva jer je Predsjedništvo uvelo porez na isplatu mirovina bivših zastupnika na što nije bilo ovlašteno s obzirom na to da su sve odluke iz područja oporezivanja parlamentarnih zastupnika u nadležnosti Vijeća.

4.	Četvrti tužbeni razlog temelji se na povredi načela pravne sigurnosti i legitimnih očekivanja. Pobijani akt donesen je povredom obveza i propisa koji predstavljaju pouzdana osiguranja i jamstva da u dobrovoljnom sustavu mirovinskih fondova više neće biti nikakvih izmjena.

5.	Peti tužbeni razlog temelji se na povredi načela proporcionalnosti. Parlament, kao jedini odgovaran za stvorenu financijsku situaciju, donio je nedovoljne i nepoštene mjere pod izgovorom rješavanja situacije.

6.	Šesti tužbeni razlog temelji se na povredi načela jednakosti. Pobijana odluka stvara nejednako postupanje između zastupnika koji uplaćuju doprinose i zastupnika koji ne uplaćuju doprinose te između zastupnika koji su već u mirovini i onih koji još nisu.

Tužba podnesena 30. svibnja 2019. — Mubarak protiv Vijeća

(predmet T-327/19)

(2019/C 255/59)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Mohamed Hosni Elsayed Mubarak (Kairo, Egipat) (zastupnici: B. Kennelly QC, J. Pobjoy, Barrister, G. Martin, C. Enderby Smith i F. Holmey, solicitors)

Tuženik: Vijeće Europske unije

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi Odluku Vijeća (ZVSP) 2019/468 od 21. ožujka 2019. (1) i Provedbenu uredbu Vijeća (EU) 2019/459 od 21. ožujka 2019. (2) u dijelu u kojem se odnose na tužitelja; i

—	naloži tuženiku snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe dva tužbena razloga.

1.	Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da tuženik nije provjerio jesu li egipatske vlasti poštovale tužiteljeva temeljna prava Europske unije uključujući članke 47. i 48. Povelje Europske unije o temeljnim pravima u okviru postupaka i istraga na koje se tuženik pozvao.

2.	Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je tuženik počinio pogreške u ocjeni smatrajući da bi kriterij za uvrštavanje tužitelja u članak 1. Odluke Vijeća 2011/172/ZVSP (3) i članak 2. Uredbe Vijeća (EU) br. 270/2011 od 21. ožujka 2011. (4) bio ispunjen.

---

(1)  Odluka Vijeća (ZVSP) 2019/468 od 21. ožujka 2019. o izmjeni Odluke 2011/172/ZVSP o mjerama ograničavanja protiv određenih osoba, subjekata i tijela s obzirom na stanje u Egiptu (SL L 80, 22.3.2019., str. 40.)

(2)  Provedbena uredba Vijeća (EU) 2018/465 od 21. ožujka 2018. o provedbi Uredbe (EU) br. 270/2011 o mjerama ograničavanja usmjerenima protiv određenih osoba, subjekata i tijela s obzirom na stanje u Egiptu (SL L 80, 22.3.2019., str. 1.)

(3)  Odluka Vijeća 2011/172/ZVSP od 21. ožujka 2011. o mjerama ograničavanja protiv određenih osoba, subjekata i tijela s obzirom na stanje u Egiptu (SL L 76, 22.3.2011., str. 63.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 8., str. 260.)

(4)  Uredba Vijeća (EU) br. 270/2011 od 21. ožujka 2011. o mjerama ograničavanja usmjerenima protiv određenih osoba, subjekata i tijela s obzirom na stanje u Egiptu (SL L 76, 22.3.2011, str. 4.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 6., str. 204.)

Tužba podnesena 4. lipnja 2019. — Google i Alphabet protiv Komisije

(predmet T-334/19)

(2019/C 255/60)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelji: Google LLC (Mountain View, Kalifornija, Sjedinjene Američke Države), Alphabet, Inc. (Mountain View) (zastupnici: C. Jeffs, odvjetnik, J. Staples, solicitor, D. Beard QC i J. Williams, barrister)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:

—	poništi (u cijelosti ili djelomično) odluku Komisije od 20. ožujka 2019. u predmetu COMP/AT.40411 — Google Search (AdSense);

—	usto ili podredno tomu, poništi ili smanji novčanu kaznu koja je tužiteljima izrečena na temelju neograničene nadležnosti Suda; i

—	u svakom slučaju, naloži Komisiji snošenje troškova tužitelja u vezi s ovim postupkom.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Ovom se tužbom traži poništenje odluke Komisije od 20. ožujka 2019. u odnosu na postupak iz članka 102. UFEU-a i članka 54. Sporazuma o EGP-u (AT.40411 — Google Search (AdSense)). Tužitelji traže poništenje svakog od triju utvrđenja povreda, utvrđenja da predstavljaju jedinstvenu i trajnu povredu te izricanja novčane kazne.

U prilog osnovanosti tužbe pozivaju se na pet tužbenih razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je pobijanom odlukom počinjena pogreška u ocjeni definicije tržišta i stoga vladajućeg položaja. Pobijanom je odlukom osobito pogrešno utvrđeno da se: — oglasi povezani s rezultatima pretraživanja ne natječu s oglasima koji nisu povezani s rezultatima pretraživanja; — oglasi koji su izravno prodani ne natječu s oglasima kojima se posreduje.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je pobijanom odlukom pogrešno utvrđeno da je Googleova tzv. klauzula o isključivosti (u daljnjem tekstu: klauzula o isključivosti internetske stranice) bila nepoštena. Pobijana odluka: — pogrešno tumači klauzulu o isključivosti internetske stranice kao obvezu isključivog pružanja usluga; — pogrešno tvrdi da se odlukom nije zahtijevalo analiziranje bi li klauzula o isključivosti internetske stranice mogla imati posljedice protivne tržišnom natjecanju; — nije dokazala da bi klauzula o isključivosti internetske stranice, neovisno o načinu na koji je određena, mogla ograničiti tržišno natjecanje.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je pobijanom odlukom pogrešno utvrđeno da je Googleova klauzula o prvorazrednom plasmanu i minimumu Googleovih oglasa (u daljnjem tekstu: klauzula o plasmanu) bila nepoštena. Pobijana odluka: — pogrešno tumači klauzulu o plasmanu; — ne dokazuje da bi klauzula o plasmanu mogla ograničiti tržišno natjecanje.

4.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da se pobijanom odlukom pogrešno tvrdi da je Googleova klauzula o odobravanju jednakovrijednih oglasa (u daljnjem tekstu: klauzula o izmjeni) bila nepoštena. Pobijana odluka: — ne dokazuje da bi klauzula o izmjeni mogla ograničiti tržišno natjecanje; — podredno, pogrešno ne uzima u obzir da je klauzula o izmjeni bila objektivno opravdana s obzirom na to da je štitila korisnike internetskih stranica, izdavače, oglašivače i društvo Google i/ili da su prednosti klauzule nadmašile bilo kakav učinak istiskivanja.

5.

Peti tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je pobijanom odlukom pogrešno propisana i izračunana novčana kazna. Pobijana odluka: — ne uzima u obzir nepostojanje namjere ili nepažnje društva Google i da je Komisija odredila obveze; — podredno, pogrešno izračunava novčanu kaznu; — usto ili podredno tomu, ne poštuje načelo proporcionalnosti.

Tužba podnesena 31. svibnja 2019. — BZ protiv Komisije

(predmet T-336/19)

(2019/C 255/61)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: BZ (zastupnik: C. Mourato, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi odluku Europske komisije od 25. srpnja 2018. o otkazu tužitelju na temelju prijevremenog izvješća o probnom radu;

—

Komisiji naloži plaćanje tužitelju sljedećih zasebnih naknada štete: — 5 000 eura na ime nemovinske štete nastale odlukom o otkazu; — 5 000 eura na ime štete nanesene ugledu nastale odlukom o otkazu; — 10 000 eura na ime imovinske štete nastale zbog negativnih učinaka na zdravlje tužitelja koji su posljedica odluke o otkazu; — 58 900 eura na ime imovinske štete u vezi s gubitkom prihoda koji su nastali kao posljedica njegova nezakonita otkaza;

—	naloži tuženiku snošenje troškova postupka na temelju članka 87. Poslovnika Općeg suda.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe pet tužbenih razloga.

1.	Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi postupovnih jamstava u upravnim i stegovnim istragama, na povredi prava obrane i povredi pretpostavke nedužnosti.

2.	Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 84. stavaka 1. i 3. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika, prava vezanih uz probni rad i stoga očitoj pogrešci u ocjeni uprave.

3.	Treći tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 84. stavka 2. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika i načela proporcionalnosti.

4.	Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi načela jednakog postupanja.

5.	Peti tužbeni razlog, koji se temelji na zahtjevu za naknadu posebne štete zbog gore navedenih nepravilnosti.

Tužba podnesena 6. lipnja 2019. — Martínez Albainox protiv EUIPO-a — Taser International (TASER)

(predmet T-341/19)

(2019/C 255/62)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Martínez Albainox, SL (Albacete, Španjolska) (zastupnik: J. Carbonell Callicó, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Taser International, Inc. (Scottsdale, Arizona, Sjedinjene Američke Države)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Nositelj spornog žiga: tužitelj pred Općim sudom

Predmetni sporni žig: figurativni žig Europske unije TASER u crnoj, žutoj i crvenoj boji — žig Europske unije br. 12 817 052

Postupak pred EUIPO-om: postupak proglašavanja žiga ništavim

Pobijana odluka: odluka četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 20. ožujka 2019. u predmetu R 1577/2018-4

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku koja izričito proglašava valjanost žiga Europske unije br. 12 817 052„TASER” (fig.) za sve registrirane proizvode iz razreda 8;

—	naloži EUIPO-u i intervenijentu, Taser International, Inc., da plate sve troškove postupka pred Općim sudom, uključujući one koji se odnose na postupak pred žalbenim vijećem.

Tužbeni razlozi

—	Povreda članka 60. stavka 1. točke (a) u vezi s člankom 8. stavkom 1. točkom (b) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća;

—	Povreda članka 60. stavka 1. točke (a) u vezi s člankom 8. stavkom 5. Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća.

Tužba podnesena 6. lipnja 2019. — Martínez Albainox protiv EUIPO-a — Taser International (TASER)

(predmet T-342/19)

(2019/C 255/63)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Martínez Albainox, SL (Albacete, Španjolska) (zastupnik: J. Carbonell Callicó, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Taser International, Inc. (Scottsdale, Arizona, Sjedinjene Američke Države)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Nositelj spornog žiga: tužitelj pred Općim sudom

Predmetni sporni žig: figurativni žig Europske unije TASER u crnoj, žutoj i crvenoj boji — žig Europske unije br. 11 710 134

Postupak pred EUIPO-om: postupak proglašavanja žiga ništavim

Pobijana odluka: odluka četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 20. ožujka 2019. u predmetu R 1576/2018-4

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku koja izričito proglašava valjanost žiga Europske unije br. 11 710 134„TASER” (fig.) za sve registrirane proizvode iz razreda 18 i 25;

—	naloži EUIPO-u i intervenijentu, Taser International, Inc., da naknade sve troškove postupka pred Općim sudom, uključujući one koji se odnose na postupak pred žalbenim vijećem.

Tužbeni razlog

—	Povreda članka 60. stavka 1. točke (a) u vezi s člankom 8. stavkom 5. Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća.

Tužba podnesena 7. lipnja 2019. — Decathlon protiv EUIPO-a — Athlon Custom Sportswear (athlon custom sportswear)

(predmet T-349/19)

(2019/C 255/64)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Decathlon (Villeneuve-d’Ascq, Francuska) (zastupnici: A. Cléry i C. Devernay, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Athlon Custom Sportswear P.C. (Kallithea, Grčka)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Nositelj spornog žiga: druga stranka pred žalbenim vijećem

Predmetni sporni žig: prijava figurativnog žiga Europske unije athlon custom sportswear — prijava za registraciju br. 16 162 596

Postupak pred EUIPO-om: postupak povodom prigovora

Pobijana odluka: odluka drugog žalbenog vijeća EUIPO-a od 27. ožujka 2019. u predmetu R 1724/2018-2

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	prihvati njegov zahtjev;

—	poništi pobijanu odluku;

—	potvrdi odluku o prigovoru od 6. srpnja 2018. u predmetu br. B 002879164;

—	odbije registraciju žiga athlon custom sportswear br. 016162596;

—	naloži EUIPO-u snošenje troškova postupka uključujući troškove žalbenog postupka.

Tužbeni razlog

—	Povreda članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća

Tužba podnesena 11. lipnja 2019. — Bontempi i dr. protiv EUIPO-a — Sand Cph (WhiteSand)

(predmet T-350/19)

(2019/C 255/65)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelji: Emanuela Bontempi (Montemarciano, Italija) i šest drugih (zastupnici: S. Rizzo i O. Musco, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Sand Cph A/S (Kopenhagen, Danska)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Nositelji spornog žiga: tužitelji

Predmetni sporni žig: prijava figurativnog žiga Europske unije WhiteSand — prijava za registraciju br. 16 416 596

Postupak pred EUIPO-om: postupak povodom prigovora

Pobijana odluka: odluka drugog žalbenog vijeća EUIPO-a od 2. travnja 2019. u predmetu R 1913/2018-2

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku;

—	naloži EUIPO-u snošenje troškova.

Tužbeni razlog

Povreda članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća.

Tužba podnesena 10. lipnja 2019. — Gamma-A protiv EUIPO-a — Piejūra (Pakiranje za hranu)

(predmet T-352/19)

(2019/C 255/66)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Gamma-A SIA (Riga, Latvija) (zastupnik: M. Liguts, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem: Piejūra SIA (Nīcas novads, Latvija)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Nositelj spornog dizajna: tužitelj

Predmetni sporni dizajn: dizajn Europske unije br. 2022 772-0001 (Pakiranje za hranu)

Pobijana odluka: odluka trećeg žalbenog vijeća EUIPO-a od 25. ožujka 2019. u predmetu R 2516/2017-3

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku i dizajn proglasi valjanim;

—	naloži EUIPO-u i podnositelju zahtjeva za proglašavanje ništavosti dizajna snošenje troškova.

Tužbeni razlog

—	povreda članka 6. stavka 1. točke (b) Uredbe Vijeća (EZ) br. 6/2002.

Tužba podnesena 10. lipnja 2019. — Gamma-A protiv EUIPO-a — Piejūra (Pakiranje za hranu)

(predmet T-353/19)

(2019/C 255/67)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Gamma-A SIA (Riga, Latvija) (zastupnik: M. Liguts, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem: Piejūra SIA (Nīcas novads, Latvija)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Nositelj spornog dizajna: tužitelj

Predmetni sporni dizajn: dizajn Europske unije br. No 1819 558-0002 (Pakiranje za hranu)

Pobijana odluka: odluka trećeg žalbenog vijeća EUIPO-a od 12. ožujka 2019. u predmetu R 2543/2017-3

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku i proglasi dizajn valjanim;

—	naloži EUIPO-u i podnositelju zahtjeva za proglašavanje ništavosti snošenje troškova.

Tužbeni razlozi

—	povreda članka 7. stavka 1. Uredbe Vijeća (EZ) br. 6/2002;

—	povreda članka 6. stavka 1. točke (b) Uredbe Vijeća (EZ) br. 6/2002.

Tužba podnesena 11. lipnja 2019. — Palacio Domecq protiv EUIPO-a — Domecq Bodega Las Copas (PALACIO DOMECQ 1778)

(predmet T-354/19)

(2019/C 255/68)

Jezik na kojem je tužba podnesena: španjolski

Stranke

Tužitelj: Palacio Domecq, SL (Madrid, Španjolska) (zastupnik: A. Otero Iglesias, odvjetnica)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Domecq Bodega Las Copas, SL (Jerez de la Frontera, Španjolska)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Podnositelj prijave spornog žiga: tužitelj pred Općim sudom

Predmetni sporni žig: prijava figurativnog žiga Europske unije PALACIO DOMECQ 1778 — prijava za registraciju br. 11 499 506

Postupak pred EUIPO-om: postupak povodom prigovora

Pobijana odluka: odluka prvog žalbenog vijeća EUIPO-a od 28. ožujka 2019. u predmetu R 867/2018-1

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

prihvati tužbeni zahtjev i preinači pobijanu odluku na način da u cijelosti prihvati žalbu koju je tužitelj bio podnio protiv odluke Odjela za prigovore EUIPO-a, u cijelosti odbije incidentalno pravno sredstvo koje je uložio podnositelj prigovora i, posljedično, u potpunosti odbije prigovor intervenijenta;

—	podredno, ovisno o slučaju, poništi pobijanu odluku i vrati predmet žalbenom vijeću EUIPO-a radi donošenja nove odluke;

—	naloži EUIPO-u snošenje troškova postupka pred Općim sudom i žalbenim vijećem;

—	naloži intervenijentu snošenje troškova koje je snosilo društvo Palacio Domecq, SL u postupku povodom prigovora i žalbenom postupku pred žalbenim vijećem.

Tužbeni razlog

povreda članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe (EU) br. 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća i članka 25. stavka 5. Delegirane uredbe.

Tužba podnesena 13. lipnja 2019. — CE protiv Odbora regija

(predmet T-355/19)

(2019/C 255/69)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj:CE (zastupnik: M. Casado García-Hirschfeld, odvjetnik)

Tuženik: Odbor regija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	proglasi ovu tužbu dopuštenom i osnovanom;

—	poništi odluku od 16. travnja 2019. i podredno, poništi odluku od 16. svibnja 2019.;

—	naloži naknaditi imovinsku štetu koja iznosi 19 200 eura bez PDV-a i naknaditi neimovinsku štetu procijenjenu na iznos od 83 208,24 eura;

—	naloži tuženiku snošenje svih troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe tri tužbena razloga.

1.	Prvi tužbeni razlog temelji se na zlouporabi postupka i povredi članaka 47. i 49. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika i članaka 23. i 24. Priloga IX. Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europske unije.

2.	Drugi tužbeni razlog temelji se na povredi prava na poštene i pravične radne uvjete i na povredi načela dobre uprave i zabrane svakog oblika uznemiravanja.

3.	Treći tužbeni razlog temelji se na bitnoj pogrešci i postojanju očite pogreške u ocjeni.