16.7.2019

Službeni list Europske unije

C 240/3

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Pitanja rodne ravnopravnosti”

(samoinicijativno mišljenje)

(2019/C 240/02)

Izvjestiteljica: Indrė VAREIKYTĖ

Odluka Plenarne skupštine:	20.9.2018.
Pravni temelj:	pravilo 32. stavak 2. Poslovnika samoinicijativno mišljenje
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za zapošljavanje, socijalna pitanja i građanstvo
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	24.4.2019.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	15.5.2019.
Plenarno zasjedanje br.:	543
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	200/4/7

1. Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO smatra da je rodna ravnopravnost društveni problem te da samo ono društvo koje ima uspostavljenu rodnu ravnopravnost može biti gospodarski i socijalno jako društvo. Stoga je u gospodarskom i socijalnom pogledu nužno postupati jednako prema ženama i muškarcima i dati im jednake mogućnosti.

1.2.

Iako je rodna ravnopravnost jedan od ključnih ciljeva EU-a, EGSO izražava žaljenje zbog toga što će ovim tempom trebati više od 100 godina da se ona postigne, posebice ako napredak bude dodatno otežan regresivnim trendovima u najvažnijim područjima razvoja te općim usporavanjem gospodarskog rasta.

1.3.

Odbor smatra da EU i njegove države članice moraju uložiti sve napore kako bi 5. cilj održivog razvoja o rodnoj ravnopravnosti ostvarili do 2030. Odbor stoga poziva na donošenje integrirane i ambiciozne petogodišnje strategije EU-a za rodnu ravnopravnost (1), koja bi obuhvatila mandat sljedeće Komisije i Europskog parlamenta, te na odlučnu predanost europskih institucija, vlada, civilnog društva i privatnog sektora pitanju rodne ravnopravnosti kako bi se istodobno i učinkovito radilo na sveobuhvatnom rješavanju svih aspekata ravnopravnosti služeći se mjerama jednakog učinka.

1.4.

EGSO poziva na zadržavanje rodne ravnopravnosti kao samostalnog cilja u budućim financijskim okvirima, s jasnom predanosti pitanjima rodne ravnopravnosti i rodno osviještenoj politici te uključivanjem pokazatelja rodne ravnopravnosti, procjene učinka na rodnu ravnopravnost i rodno osviještene izrade proračuna u sve programe i u sva područja politika. Rodna dimenzija trebala bi biti uključena u preporuke za pojedine zemlje.

1.5.

Odbor poziva Europsku komisiju da donese paket mjera za pružanje skrbi kako bi se potaknula provedba europskog stupa socijalnih prava i revidirali ciljevi iz Barcelone koji se odnose na skrb za djecu.

1.6.

EGSO osuđuje sve oblike nasilja nad ženama i potiče države članice koje još nisu ratificirale Istanbulsku konvenciju da ponovno razmotre svoje stajalište. EGSO također poziva Komisiju da uključi uznemiravanje i zlostavljanje žena na internetu u definiciju nezakonitog govora mržnje. Potrebno je utvrditi pokazatelje za prikupljanje usporedivih podataka o nasilju nad ženama na razini EU-a jer bi to doprinijelo osmišljavanju djelotvornih mjera politike.

1.7.

Odbor napominje da je rasprava o Direktivi o ženama u upravnim odborima i dalje na programu rumunjskog predsjedanja Vijećem EU-a s ciljem povećanja sudjelovanja žena u tijelima koja donose odluke. Poziva Vijeće da nastavi ulagati napore i da nastavi raspravu o Direktivi o ženama u upravnim odborima. Odbor također poziva industriju da preuzme vodeću ulogu i poveća udio žena na najvišim položajima na kojima se donose odluke.

1.8.

EGSO poziva na poduzimanje učinkovitih mjera za osiguranje ravnopravnih mogućnosti za žene i muškarce na tržištu rada, posebno mjera za uklanjanje razlike u plaći između spolova, te za rješavanje problema horizontalne i vertikalne rodne segregacije među zanimanjima.

1.9.

EGSO predlaže osnivanje kriznog fonda za pravna pitanja na razini EU-a, kojim bi se podržale organizacije civilnog društva koje se bore protiv nacionalnog ili lokalnog zakonodavstva kojim se krške ženska prava na sudu.

1.10.

Odbor prepoznaje ulogu medija, oglašavanja i javnih uzora u promicanju rodne ravnopravnosti te poziva na donošenje mjera kako bi se osigurali pozitivni umjesto negativnih učinaka oglašavanja u smislu predstavljanja i promicanja rodne ravnopravnosti u društvu.

1.11.

1.12.

Pozivajući se na članak 300. stavak 5. UFEU-a, Odbor poziva Vijeće da preispita svoje smjernice za imenovanje članova EGSO-a i preporučuje da države članice predlažu članove uz primjenu načela rodnog pariteta. Odbor će nastojati osigurati rodnu ravnopravnost u svojem poslovanju, uključiti rodnu ravnopravnost u svoj rad te uspostaviti skupinu za praćenje (eng. follow-up group) u cilju izrade odgovarajućih smjernica.

2. Opća razmatranja

2.1.

Ravnopravnost žena i muškaraca temeljna je vrijednost i cilj Europske unije, sadržana u Ugovorima EU-a i Povelji o temeljnim pravima te je nedavno potvrđena u europskom stupu socijalnih prava. Uz svoj zakonodavni i politički okvir za postizanje rodne ravnopravnosti, EU podržava i provedbu Pekinške platforme za djelovanje, Konvenciju o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena, kao i Program djelovanja Međunarodne konferencije o stanovništvu i razvoju te ishode njihovih revizijskih konferencija.

2.2.

Iako u Europi postoje brojne pozitivne inicijative za borbu protiv raznih aspekata rodne neravnopravnosti, pokretači istinske ravnopravnosti, posebno u državama članicama i regijama, složeni su i višeslojni. Unatoč općem napretku koji je postignut, EGSO izražava žaljenje zbog toga što će ovim tempom trebati više od 100 godina za postizanje rodne ravnopravnosti u EU-u. EGSO je pozvao na sveobuhvatnu strategiju za održivost u provedbi Programa održivog razvoja do 2030. U tom kontekstu Odbor smatra da EU i njegove države članice moraju uložiti sve napore kako bi 5. cilj održivog razvoja o rodnoj ravnopravnosti ostvarili do 2030.

2.3.

EGSO izražava zabrinutost i zbog činjenice da bi budući napredak mogao biti otežan zbog regresivnih trendova u nekim državama članicama u području ekonomskog osnaživanja žena (zapošljavanje, ravnoteža između poslovnog i privatnog života, socijalna prava, skrb), obrazovanja, spolnog i reproduktivnog zdravlja i prava, nasilja nad ženama i ženskih nevladinih organizacija, kao i u ključnim područjima institucionalnog okvira i okvira politika u EU-u i državama članicama.

2.4.

Osim toga, predviđa se usporavanje gospodarskog rasta u određenom broju europskih zemalja te kao posljedica toga postoji rizik da bi pitanje rodne ravnopravnosti moglo izgubiti na važnosti među prioritetima u programu rada država članica i poduzeća. Važno je da se rodni učinci makroekonomskih politika u cijelosti procijene i uzmu u obzir pri osmišljavanju fiskalnih politika te politika o socijalnoj zaštiti i ravnoteži između poslovnog i privatnog života, među ostalim, kako bi se izbjeglo daljnje jačanje postojećih rodnih neravnopravnosti.

2.5.

Odbor smatra da je za unapređenje i jamčenje učinkovite provedbe politika EU-a o rodnoj ravnopravnosti potrebna nova petogodišnja strategija EU-a za pitanja rodne ravnopravnosti koja bi obuhvatila razdoblje mandata sljedeće Komisije i Europskog parlamenta te obnovila zalaganje vlada, civilnog društva, privatnog sektora i europskih institucija za pitanja rodne ravnopravnosti. Pravedno i ravnopravno društvo ne treba se samo osigurati, već je ono i najbolji zajednički odgovor za borbu protiv diskriminirajućih i mizoginih populističkih pokreta s kojima se društvo danas suočava.

2.6.

U tom se pogledu javno mnijenje podudara s mišljenjem EGSO-a s obzirom na to da većina Europljana misli da je rodna ravnopravnost ključna za pravedno i demokratsko društvo (91 %), za gospodarstvo (87 %) i za njih osobno (84 %). Nadalje, udio građana EU-a koji bi htjeli da EU djeluje više u tom području politike porastao je za 10 % (s 55 % na 65 %) u samo dvije godine (2016.–2018.).

2.7.

S obzirom na to, Odbor izražava žaljenje jer ukupna sredstva EU-a namijenjena mjerama za pitanja rodne ravnopravnosti u razdoblju od 2014. do 2020. iznose samo 6,17 milijardi EUR, odnosno otprilike 0,6 % ukupnih odobrenih proračunskih sredstava. EGSO poziva na zadržavanje pitanja rodne ravnopravnosti kao samostalnog cilja u budućim financijskim okvirima, u kojima se isto tako mora pokazati jasna predanost rodnoj ravnopravnosti i uključivanju pitanja rodne ravnopravnosti u sve politike te u koje se moraju uključiti pokazatelji rodne ravnopravnosti, procjena učinka na rodnu ravnopravnost i rodno osviještena izrada proračuna kako na razini EU-a tako i na nacionalnoj razini. O uključivanju rodne ravnopravnosti u sve politike i o dodjeli posebnih sredstava za mjere za rodnu ravnopravnost trebalo bi voditi računa kako u programima koji se odnose na zapošljavanje i socijalnu uključenost ili temeljna ljudska prava (npr. sredstva u okviru ESF-a, Programa o pravima, jednakosti i građanstvu, Fonda za azil, migracije i integraciju, Programa Europske unije za zapošljavanje i socijalne inovacije), tako i u područjima politika koja nisu naočigled izravno povezana s pitanjima rodne ravnopravnosti, no u kojima bi utjecaj na rodnu dimenziju mogao biti znatan, kao što su politike u području IKT-a, prometa, urbanog i ruralnog razvoja, poslovanja, potpore ulaganjima, održivog razvoja i zaštite okoliša. Dimenzija rodne ravnopravnosti, procijenjena na temelju indeksa rodne ravnopravnosti trebala bi postati sastavni dio procesa europskog semestra, uključujući izvješća i preporuke za pojedine zemlje.

2.8.

S obzirom na nedavno povećanje broja objava u okviru kampanje #MeToo, Odbor pohvaljuje Europskog ombudsmana zbog njegove preporuke za jačanje kodeksa ponašanja u svim institucijama EU-a i smatra da bi ga trebalo brzo prilagoditi i usvojiti u javnim institucijama država članica.

2.9.

EGSO poziva javne institucije i organizacije civilnog društva u cijelom EU-u da svojim politikama i vanjskim djelovanjem promiču rodnu ravnopravnost te da uvedu primjerne unutarnje mjere, kao što je promicanje sudjelovanja žena u donošenju odluka i uključivanje rodne ravnopravnosti u sve politike i procese. Iako trenutačno postoji mali broj takvih mjera, one bi mogle poslužiti kao jasan pozitivan primjer drugim javnim institucijama i poduzećima te unaprijediti dijalog o provedbi mjera za rodnu ravnopravnost na svim razinama europskog društva.

3. Gospodarstvo

3.1.

Ravnopravan pristup gospodarskim resursima nije samo pitanje ekonomske neovisnosti žena nego i preduvjet za ostvarenje ciljeva EU-a u pogledu održivog gospodarskog rasta, kvalitetnog zapošljavanja, socijalne kohezije, blagostanja i konkurentnosti. Poticanje sudjelovanja žena na tržištu rada ključno je za pametan, održiv i uključiv rast i općenito za BDP kako bi se u potpunosti iskoristio raspoloživi talent u EU-u.

3.2.

Europljanke se i dalje na tržištu rada suočavaju sa stalnom rodnom neravnopravnošću, segregacijom i razlikom u plaći između spolova, što će prema procjenama umanjiti BDP EU-a do 2030. za 240 milijardi EUR, a osim toga to ima i neposredan učinak na neto plaću žena i dugoročan učinak na njihovu socijalnu sigurnost i mirovinska prava. EGSO stoga pozdravlja savjetovanje Komisije radi ocjenjivanja odredbe Direktive 2006/54/EZ o provedbi načela iz Ugovora o „jednakoj plaći”radi bolje provedbe načela jednake plaće za rad jednake vrijednosti u praksi.

3.3.

Iako skraćeno radno vrijeme može biti vlastiti odabir, više od četvrtine europskog stanovništva nesvojevoljno radi na nepuno radno vrijeme. Žene su prekomjerno zastupljene u radu na nepuno radno vrijeme, a njihov izbor takvog načina rada često je uvjetovan skrbničkim obvezama. Udio nesvojevoljnog rada na nepuno radno vrijeme posljednjih je godina samo lagano pao (0,1 %). Jedan od razloga nesvojevoljnog rada na nepuno radno vrijeme jest manjak prikladne infrastrukture za skrb i fleksibilnih radnih uvjeta koji bi mogli pružiti bolje mogućnosti za postizanje ravnoteže između poslovnog i privatnog života. Žene su također općenito izloženije siromaštvu i ograničenim mogućnostima za profesionalni razvoj. Osim toga, u cijelom EU-u gotovo dvostruko manje žena osniva vlastita poduzeća u odnosu na muškarce.

3.4.

EGSO stoga poziva na poduzimanje učinkovitih mjera za osiguranje ravnopravnog sudjelovanja žena i muškaraca na tržištu rada te na rješavanje problema horizontalne i vertikalne rodne segregacije među zanimanjima. Stvaranje više mogućnosti za pristup žena kvalitetnim poslovima na puno radno vrijeme s fleksibilnim radnim uvjetima treba biti jedan od ključnih prioriteta.

3.5.

Odbor smatra da je ključno promicati politike rada pogodne za obitelj i rodnu ravnopravnost i provoditi transformativne i ciljane mjere kojima se može ponovno uravnotežiti nejednaka raspodjela skrbi i kućanskih poslova između žena i muškaraca, (2) posebice jer gospodarski uvjeti stvaraju sve veći pritisak na radnike. Praćenje prenošenja Direktive EU-a o ravnoteži između poslovnog i privatnog života bit će ključno za osiguravanje uzlaznih reformi za odgovarajući plaćeni dopust i fleksibilne radne uvjete te za ocjenjivanje učinka novih mjera na korištenje roditeljskog i očinskog dopusta od strane očeva.

3.6.

Odgovarajuće mjere, kao što su osiguravanje dostupne i cjenovno pristupačne skrbi o djeci i usluga dugotrajne skrbi te mjere kojima se promiče korištenje roditeljskog dopusta za muškarce, presudne su kako bi se roditeljima i pružateljima skrbi omogućio ulazak, ostanak ili povratak na tržište rada. EGSO poziva Europsku komisiju da pokrene paket mjera za pružanje skrbi kako bi se potaknula provedba europskog stupa socijalnih prava i upotpunila direktiva o ravnoteži poslovnog i privatnog života, a koji bi sadržavao kombinaciju politika, financiranje te ciljane preporuke. Osim toga, Odbor poziva Komisiju da revidira ciljeve iz Barcelone koji se odnose na dječju skrb.

3.7.

Kolektivno pregovaranje može imati važnu ulogu u rješavanju rodnih nejednakosti na tržištu rada. Socijalni partneri, države članice i institucije EU-a u svom bi se djelovanju trebali voditi preporukom Globalne komisije o budućnosti rada Međunarodne organizacije rada (ILO) u pogledu transformativnog programa za rodnu ravnopravnost.

4. Obrazovanje i osposobljavanje

4.1.

Unatoč mnogim ohrabrujućim promjenama u obrazovnim postignućima žena i muškaraca, u državama članicama i dalje postoje stereotipni obrasci segregacije. Muškarci i dalje u znatnoj mjeri ne sudjeluju u sektorima koji se povezuju s tradicionalnim ženskim ulogama, npr. u sektoru zdravstvene i socijalne skrbi, humanističkim znanostima i umjetnosti te nastavničkim i pedagoškim zanimanjima, dok u sektoru STEM-a i IKT-a nadmašuju broj žena u svim državama članicama. To predstavlja dodatne izazove za žene jer su vještine u području STEM-a, IKT-a i umjetne inteligencije ključne već danas, a u budućnosti će biti neophodne. (3)

4.2.

Žene s nižom razinom vještina i kvalifikacija trebaju dodatnu podršku kako bi poboljšale svoj položaj na tržištu rada jer je razlika u zapošljavanju između spolova najveća među osobama bez kvalifikacija ili s niskom razinom kvalifikacija te onih koje se suočavaju s intersekcijskom diskriminacijom. Političke mjere posebno usmjerene na ranjive skupine žena, osobito one s invaliditetom (4) i u višestruko nepovoljnom položaju, pomogle bi u povećanju razine njihovih vještina.

4.3.

Sve više žena stječe visokoškolsko obrazovanje, a u mnogim područjima u tercijarnom obrazovanju nadmašuju broj muškaraca. Međutim, segregacija u tercijarnom i strukovnom obrazovanju i dalje postoji, zbog čega je odabir zanimanja u netradicionalnim sektorima te pristup jednakim mogućnostima za razvoj karijere ograničen.

4.4.

Stoga je ključno nastaviti s borbom protiv rodno uvjetovanih stereotipa i segregacije u obrazovanju i osposobljavanju podržavanjem rodno osviještenih obrazovnih programa, savjetovanja o profesionalnom razvoju i medijskih kampanja koje potiču i dječake i djevojčice te žene i muškarce da se profesionalno razvijaju u skladu sa svojim vještinama i sposobnostima. Osim toga, ključno je poticati mogućnosti profesionalnog razvoja i napredovanja za žene i muškarce koji odaberu netradicionalne sektore, stvarati mogućnosti za žene da iskoriste svoja postignuća u visokom obrazovanju u istoj mjeri kao muškarci, riješiti postojeći problem „staklenog stropa”za žene u akademskoj zajednici (5) te osigurati brojnije mogućnosti potpore za žene poduzetnice (6), posebno u netradicionalnim sektorima. Također se preporučuje da se poveća opća osviještenost o pitanjima rodne ravnopravnosti i vještina javnih službenika i stručnjaka u tom području.

5. Žene i siromaštvo

5.1.

Žene su izložene većem riziku od siromaštva, djelomično zbog nižih satnica, prekomjerne zastupljenosti među primateljima minimalne plaće i u slabije plaćenim sektorima. Osim toga, vjerojatnije je da će žene raditi na nepuno radno vrijeme, imati nefleksibilne radne uvjete ili izostajati češće s posla zbog obaveza povezanih sa skrbi. Feminizacija siromaštva posljedica je brojnih čimbenika, uključujući podcjenjivanje rada žena i rodnu razliku u plaćama. Rodno uvjetovane razlike u zaposlenosti znatno se povećavaju kada se dobiju djeca, što odražava poteškoće s kojima se žene suočavaju prilikom usklađivanja odgovornosti odgoja djece i skrbi sa svojim poslom, kao i diskriminatorno i nepravedno postupanje s kojim se suočavaju žene tijekom trudnoće odnosno po povratku s rodiljnog dopusta.

5.2.

Ključno je priznati da žene nisu homogena kategorija i da su potrebne posebne mjere za žene koje su izložene diskriminaciji ili nepovoljnim položajima ne samo na temelju svog roda, dakle za žene s invaliditetom, žene diskriminirane na rasnoj osnovi, pripadnice LBTIQ+ zajednice, žene u ruralnim područjima, imigrantice, izbjeglice ili tražiteljice azila, mlade i starije žene.

5.3.

Odbor stoga preporučuje jačanje mjera kojima se podupire rodna ravnopravnost u gospodarskom djelovanju:

—	uključivanje rodne dimenzije u inicijative gospodarskog razvoja;

—	promicanje ravnopravnosti pri zapošljavanju kako bi se postigla jednaka ekonomska neovisnost i financijska sigurnost;

—	podupiranje inicijativa kojima se podiže svijest o važnosti ekonomske neovisnosti žena za smanjenje siromaštva;

—	istraživanje kako učinci prekinutih karijera i različitih obrazaca rada utječu na rizik od siromaštva žena tijekom cijelog njihovog života;

—	osmišljavanje mjera usmjerenih na posebne ranjive skupine žena koje su najizloženije riziku od siromaštva;

—	daljnje reformiranje nacionalnih mirovinskih sustava uključivanjem dimenzije rodne ravnopravnosti u mirovinska prava (npr. ubrajanjem rodiljnog/očinskog i drugih dopusta povezanih sa skrbi u izračun mirovina);

—	suzbijanje siromaštva djece uključivanjem rodne perspektive i holističkog pristupa kojim se razvijaju sinergije između socijalne uključenosti, rodne ravnopravnosti i drugih područja politika te uz druge instrumente politika i financijske instrumente;

—	preispitivanje, usvajanje i održavanje makroekonomskih politika i razvojnih strategija kojima se uzimaju u obzir potrebe i napori žena u siromaštvu.

6. Ljudska prava

6.1.

Rodna ravnopravnost temeljno je načelo i sastavni dio ljudskih prava te preduvjet za primjenu ljudskih prava na sve i omogućivanje svima da ih ostvaruju.

6.2.

EGSO osuđuje sve oblike nasilja nad ženama i potiče države članice koje još nisu ratificirale Istanbulsku konvenciju da bez daljnjeg ponovno razmotre mogućnost da to učine. Potrebno je utvrditi pokazatelje za prikupljanje usporedivih podataka o nasilju nad ženama na razini EU-a jer bi to doprinijelo osmišljavanju djelotvornih mjera politike. U tu bi svrhu iskustvo stečeno u nekim državama članicama EU-a moglo dati određene naznake o tomu koji je pristup potrebno usvojiti. EGSO također poziva Komisiju da ažurira Preporuku o mjerama za učinkovito suzbijanje nezakonitog sadržaja na internetu i Kodeks ponašanja za borbu protiv nezakonitog govora mržnje na internetu, koji su dogovorili Europska komisija i globalna informatička poduzeća, na način da internetsko uznemiravanje i zlostavljanje žena uključi u definiciju nezakonitog govora mržnje.

6.3.

Odbor izražava duboko žaljenje zbog trenutnog nazadovanja na području spolnog i reproduktivnog zdravlja i prava žena u Europi, što ima ozbiljne posljedice na ljudska prava žena i općenito je prijetnja univerzalnosti ljudskih prava. Nadalje, iako je snižavanje razine zakonskih prava usmjereno konkretno na pristup žena legalnom pobačaju u određenim europskim kontekstima (iako dokazi pokazuju da sveobuhvatan spolni odgoj može smanjiti broj neželjenih trudnoća za 50 %), to utječe i na druge aspekte spolnog i reproduktivnog zdravlja i prava žena, npr. na pravne zahtjeve za dobivanje liječničkih recepata za hitnu kontracepciju. Osim toga, na snagu je stupio niz nazadnih zakona i politika s velikim rasponom štetnih posljedica za ženska prava, uključujući zakone kojima se otežava spolni odgoj, sprječava širenje informacija o spolnoj orijentaciji i rodnom identitetu (među ostalim i u obrazovne svrhe) ili se dekriminaliziraju određeni oblici nasilja u obitelji.

6.4.

EGSO poziva institucije EU-a i civilno društvo na suradnju radi hitnog, oštrog djelovanja protiv takvih zakona. Odbor predlaže i osnivanje kriznog fonda za pravna pitanja na razini EU-a, kojim bi se podržalo organizacije civilnog društva koje na sudovima osporavaju zakonodavstvo pomoću kojih se krše ženska prava.

6.5.

EGSO naglašava i važnost uklanjanja prepreka s kojima se žene i posebno žrtve nasilja suočavaju kada traže pravnu zaštitu u slučaju povrede njihovih prava te osiguravanja jednakog pristupa svih žena pravosuđu uklanjanjem ekonomskih, kulturnih i (rodnih) institucionalnih prepreka kao potrebnog preduvjeta za ljudska prava žena. Nadalje, Odbor s jedne strane izražava žaljenje zbog toga što još uvijek ne postoje pokazatelji za procjenu napretka koji države članice ostvaruju u području ljudskih prava žena, a s druge strane zbog toga što je općenito veća vjerojatnost da će muškarci biti suočeni s neobjektivnom presudom i biti lišeni roditeljskog prava i prava na posjećivanje djece.

7. Žene na vodećim položajima i u postupcima donošenja odluka

7.1.

Unatoč napretku ostvarenom posljednjih godina, nedovoljan broj žena u postupcima donošenja političkih i gospodarskih odluka i dalje je izazov u EU-u i njegovim državama članicama. Na svim razinama vlade žene zauzimaju samo trećinu položaja na kojima se donose političke odluke te samo četvrtinu položaja ministara i pomoćnika ministara. U javnim/privatnim gospodarskim i financijskim institucijama i dalje uvelike prevladavaju muškarci.

7.2.

EGSO izražava žaljenje zbog toga što, čak i nakon opetovanih poziva iz cijele Europske unije i samog Odbora (7), prag od 40 % žena u upravnim odborima do 2020. neće biti postignut. Napominje da je rasprava o Direktivi o ženama u upravnim odborima i dalje na programu rumunjskog predsjedanja Vijećem EU-a s ciljem povećanja sudjelovanja žena u tijelima koja donose odluke. Poziva Vijeće da nastavi ulagati napore i da nastavi raspravu o Direktivi o ženama u upravnim odborima. Odbor također poziva industriju da preuzme vodeću ulogu i znatno poveća udio žena na najvišim položajima na kojima se donose odluke.

7.3.

Odbor iznova (8) preporučuje razmatranje djelotvornih strategija i alata (npr. pravnih, proračunskih i dobrovoljnih mjera, rodnih kvota) za uklanjanje „staklenog stropa”i postizanje ravnoteže spolova na izabranim i imenovanim položajima u glavnim političkim strukturama. Važnije je nego ikada sagledati i pokušati riješiti problem rodnih normi, stavova i stereotipa koji otežavaju jednaku zastupljenost žena na položajima za donošenje odluka u političkoj, gospodarskoj i socijalnoj domeni.

7.4.

EGSO preporučuje da Komisija bude predvodnica inicijative kojom bi se više žena privuklo da sudjeluju u politici i glasaju za kvalificirane kandidatkinje tako što bi se izradile mjere za ulaganje u njihove vještine, resurse i mentorske mreže.

7.5.

EGSO pozdravlja cilj koji je postavio predsjednik Komisije Jean-Claude Juncker, a to je da će do kraja tekućeg mandata osigurati da najmanje 40 % srednjih i viših rukovoditelja Komisije budu žene. U skladu s time, EGSO uviđa da je žalosno da žene čine samo 30 % članova Odbora, koji je tijelo EU-a koje predstavlja civilno društvo EU-a i djeluje kao poveznica između društva i institucija EU-a. Odbor stoga poziva Vijeće da preispita svoje smjernice za imenovanje članova EGSO-a kako bi se u obzir uzele gospodarske, društvene i demografske promjene u Uniji, u skladu s člankom 300. stavkom 5. UFEU-a. Odbor će nastojati osigurati rodnu ravnopravnost u svom djelovanju.

7.6

EGSO se u novousvojenom Poslovniku obvezao na poštovanje načela rodne ravnopravnosti i nediskriminacije u svim svojim politikama. U tu će svrhu EGSO usvojiti politiku o borbi protiv uznemiravanja i uspostaviti skupinu za praćenje (eng. follow-up group) kako bi se izradile smjernice za uključivanje pitanja rodne ravnopravnosti u cjelokupni rad, a posebno prilikom sastavljanja mišljenja.

8. Mediji

8.1.

Mediji imaju ključnu ulogu u oblikovanju mišljenja, stavova i predrasuda u društvu. Žene su proizvođači i potrošači medijskog sadržaja, kao i njegova tema, no medijski sadržaj nije uvijek rodno osviješten i u njemu se mogu prikazivati ponižavajuće slike žena i promicati rodne uloge, stereotipi i norme. Napredak digitalnih tehnologija i novi oblici komunikacije povećali su složenost odnosa između uloga žena u medijima i načina na koji se proizvođači, potrošači i sadržaj odnose prema njima.

8.2.

Iako se broj žena zaposlenih u medijskom sektoru u EU-a povećao na gotovo polovinu (44 %) radne snage i iako su žene najveća skupina (68 %) diplomiranih osoba u području novinarstva i informacijskih studija, žene u medijskim organizacijama uglavnom se nalaze samo na položajima s ograničenim utjecajem na sadržaj i strategiju organizacije.

8.3.

Kako bi se poboljšala rodna ravnopravnost u medijskoj industriji, ključno je riješiti problem „staklenog stropa”kako bi se povećao udio žena na najvišim položajima na kojima se donose odluke te dopuniti dobrovoljne mjere koje su usvojile medijske organizacije političkim mjerama kojima se podupire transformacija medijskog sektora i njegova sadržaja. Iznimno je važno početi prepoznavati posljedice rodnih stereotipa koji se stvaraju u medijskom sadržaju te ocjenjivati na koji se način muškarci i žene prikazuju u medijima.

8.4.

Oglašivačka industrija i dalje ima poteškoća u prikazivanju žena i muškaraca u proporcionalnom odnosu i u stvarnom stanju. Društvo se još uvijek susreće sa zastarjelim i neprihvatljivim prikazima žena i muškaraca, iako su danas rodni stereotipi često prikazani na suptilniji način. EGSO smatra da je vrijeme da se odbace zastarjele predodžbe te da industrija preuzme vodeću ulogu kako bi osigurala da oglašavanje ima pozitivne, a ne negativne učinke u smislu predstavljanja i promicanja rodne ravnopravnosti u društvu, posebice u pogledu rodno stereotipnog oglašavanja usmjerenog na djecu.

Bruxelles, 15. svibnja 2019.

Predsjednik

Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER

(1) SL C 110, 22.3.2019., str. 26.

(2) SL C 129, 11.4.2018., str. 44.

(3) SL C 173, 31.5.2017., str. 45.

(4) SL C 367, 10.10.2018., str. 20.

(5) SL C 12, 15.1.2015., str. 10.

(6) SL C 299, 4.10.2012., str. 24.

(7) SL C 133, 9.5.2013., str. 68.

(8) SL C 262, 25.7.2018., str. 101.

16.7.2019

Službeni list Europske unije

C 240/10

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Gospodarske, tehnološke i društvene promjene u naprednim zdravstvenim uslugama za starije”

(samoinicijativno mišljenje)

(2019/C 240/03)

Izvjestitelj: Marian KRZAKLEWSKI

Suizvjestitelj: Jean-Pierre HABER

Odluka Plenarne skupštine:	12.7.2018.
Pravni temelj:	pravilo 32. stavak 2. Poslovnika Samoinicijativno mišljenje
Nadležna stručna skupina:	Savjetodavno povjerenstvo za industrijske promjene (CCMI)
Datum usvajanja u CCMI-ju:	26.3.2019.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	15.5.2019.
Plenarno zasjedanje br.:	543
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	150/3/6

1. Zaključci i preporuke (1)

1.1.

Pitanje sociodemografskog starenja u Europi, kao i etička, politička, gospodarska i socijalna rješenja koja treba provesti predstavljaju velik izazov, ali i pružaju mogućnosti u području zapošljavanja, osposobljavanja, gospodarskog razvoja i inovacija u Uniji.

1.2.

EGSO izražava žaljenje što u okviru europskih gospodarskih i socijalnih politika nisu predviđene sve veće potrebe starijih osoba. Traži da se istakne socijalna i gospodarska uloga starijih osoba, kao i golem potencijal zapošljavanja koje one predstavljaju u okviru „srebrnog gospodarstva”i potreba u pogledu skrbi i usluga za starije.

1.3.

Za vjeran prikaz sociodemografske stvarnosti starenja potrebno je ispravno statističko mjerenje te pojave: u smislu zdravstvene ekonomije bilo bi razborito izmjeriti starenje stanovništva na dinamički i precizan način, osobito uvođenjem varijabli kao što su spol, očekivani zdravi životni vijek, okolišna epidemiologija itd. Stoga bi izradu skupa dinamičkih pokazatelja starenja stanovništva trebalo povjeriti stručnoj skupini demografa, sociologa i liječnika.

1.4.

Trebalo bi pobliže odrediti pojam skrbi i usluga za pojedince u ustanovama i u kući jer ti nazivi obuhvaćaju različite djelatnosti, koje mogu obavljati pružatelji usluga čiji se status uvelike razlikuje.

Uzimajući u obzir širok raspon djelatnosti u okviru usluga za starije, te se usluge ne smatraju jedinstvenim gospodarskim sektorom unutar EU-a. Stoga bi u EU-u trebalo predvidjeti opću pravnu definiciju usluga za starije.

1.5.

EGSO preporučuje da se pravo na dostojanstveno starenje prizna kao temeljno ljudsko pravo. Stoga smatra da je potrebno uložiti sve napore kako bi se promicao ravnopravan pristup kvalitetnoj skrbi i uslugama.

1.6.

EGSO izražava želju da se u okviru digitalne strategije EU-a razmotri mogućnost daljnje upotrebe papira kako bi starije osobe mogle bolje razaznati kakva im se skrb pruža.

1.7.

EGSO predlaže da se izrade politike stanovanja i politike starenja zasnovane na inovativnim oblicima stanovanja (na primjer modularni stanovi, stanovanje u zajedničkim naseljima, međugeneracijsko i solidarno stanovanje itd.), kojima treba posvetiti osobitu pozornost i koje trebaju biti dio programa posebne pomoći iz europskih strukturnih fondova.

1.8.

Svakoj bi državi članici valjalo predložiti uspostavu nacionalnih i regionalnih promatračkih skupina za starenje koje bi djelovale u suradnji s vodećim gospodarskim i socijalnim službama, a u cilju:

—	razvoja pravnih mehanizama kako bi se zaštitio socijalni i financijski položaj starijih osoba,

—	razvoja unutarnje mobilnosti (stanovanje) i vanjske mobilnosti (aktivnosti, kretanje, slobodno vrijeme itd.) starijih osoba,

—	organizacije komplementarnosti između usluga u kući, domovima za starije osobe i svim drugim oblicima stanovanja za starije osobe,

—	koordinacije djelovanja njegovatelja, pružatelja skrbi i pružatelja usluga za starije u okviru plana skrbi za starije osobe, kojim bi upravljali koordinacijski liječnik gerontolog i medicinska sestra.

1.9.

EU bi trebao predvidjeti uspostavu platforme za koordinaciju aktivnosti promatračkih skupina za starenje, čiji bi cilj, među ostalim, bila ponuda kontinuiranog osposobljavanja i širenje dobrih praksi izradom javne baze podataka s najboljim proizvodima, uređajima, pomagalima i sustavima kojima se starijim osobama pruža veća sigurnost u svakodnevnom životu. EGSO traži da EU aktivnije podupire programe istraživanja i razvoja koji se odnose na ljudske i socijalne čimbenike svojstvene starijim osobama i na epigenetiku utvrđivanjem glavnih molekularnih i bioloških mehanizama starenja. Preporučuje uspostavu tehnološke platforme na razini EU-a koja bi omogućila bolje usmjeravanje istraživanja i razvoja prema inovacijama za zaštitu zdravlja i sprečavanje bolesti starijih osoba.

1.10.

EGSO poziva na to da svi dionici u zdravstveno-socijalnom sektoru poboljšaju upotrebu inovacija utemeljenih na digitalnim tehnologijama: telemedicine, senzora, digitalizirane medicinske dokumentacije i zdravstvenih kartona, sustava kućne automatizacije te, općenito, upotrebu umjetne inteligencije u skrbi za starije osobe.

Traži poticanje inovacija dokidanjem rascjepkanosti tržištâ i korporacijskih pristupa koji predstavljaju stvarne tehničke zapreke. Skreće pozornost na nedostatak europskih normi i certifikata u području opreme i pomagala namijenjenih starijim osobama.

1.11.

EGSO poziva na udruživanje pri upotrebi novih tehnoloških alata utemeljenih na digitalnoj tehnologiji kako bi se poticalo istinsko tržište koje zadovoljava potrebe starijih osoba i zadržala ulaganja u Europi.

Smatra da bi rast produktivnosti ostvaren digitalnom tehnologijom trebalo iskoristiti za poboljšanje dobrobiti starijih osoba i predviđanje povećanja plaća socijalnim i paramedicinskim dionicima.

1.12.

Potrebno je snažno podržavati strukovno osposobljavanje u tom sektoru. U posebne programe treba uključiti pitanja prehrane, padova u kući, nasilja prema starijim osobama i osobama u struci, pitanja upotrebe digitalnih tehnologija u kući, skrbi za umiruće itd. Potrebno je da se iz strukturnih fondova, osobito iz Europskog socijalnog fonda financira strukovno osposobljavanje osoba koje rade u sektoru skrbi i usluga.

1.12.1.

Uzimajući u obzir raznolikost pristupa u EU-u, EGSO preporučuje da se utvrdi zajednički temelj, koji bi uključivao bit postojećih programa osposobljavanja, u postupku sličnom onom koji je prethodio izradi Direktive 2005/36/EZ od 7. rujna 2005. i Direktive 2013/55/EU o priznavanju stručnih kvalifikacija.

1.13.

U svrhu pripreme i poboljšanja mobilnosti radnika i usluga za starije osobe, valja utvrditi europski temelj za osposobljavanje medicinskih sestara u području gerontologije, pomoćnog osoblja i njegovatelja, ne samo u tehničkom pogledu, nego i na socijalnoj i ljudskoj razini.

1.13.1.

Istodobno se nameće potreba za poboljšanjem društvenog i financijskog statusa osoblja koje skrbi o starijim osobama. Priznavanje pojma pružatelja skrbi u obitelji također je nužno za uspostavljanje usklađene i učinkovite politike starenja.

1.14.

EGSO zahtijeva organizaciju financijskog okruglog stola koji bi okupio glavne dionike iz zdravstveno-socijalnog sektora, institucionalne regulatore tržišta (a to su država i lokalna tijela), mirovinska osiguranja, osiguravatelje i mirovinske fondove kako bi se zajamčio kontinuitet usluga i ulaganja za starije osobe, osigurala održiva radna mjesta i preporučila pravedna cijena usluga. Tom bi središnjem okruglom stolu trebao prethoditi niz pripremnih i decentraliziranih sastanaka u organizaciji nacionalnih gospodarskih i socijalnih vijeća kao i EGSO-a.

1.15.

EGSO preporučuje uspostavu europske komunikacijske politike s ciljem razvoja veće međugeneracijske solidarnosti u interesu starijih osoba, kako na gospodarskom tako i na socijalnom planu.

2. Usklađena i planirana politika za starije osobe

2.1.

Sociodemografska stvarnost starenja može se vjerno prikazati dobrim statističkim mjerenjem u kombinaciji sa socijalno-zdravstvenim pristupom toj pojavi. Bilo bi razborito učiniti sljedeće:

—	mobilizirati sociologe i demografe radi izrade precizne i prospektivne analize sociodemografskih aspekata starenja (veličina i sastav kućanstava, veze s djecom i drugim bliskim osobama, utjecaj odvajanja i preoblikovanja kućanstava),

—	uspostaviti evaluacijske alate u Europi radi utvrđivanja i usporedbe politika država članica te prijenosa dobrih praksi.

2.2.

Prevencija može ublažiti posljedice teškog starenja ako se procijeni važnost te pojave, utvrde aspekti koji doprinose dobrobiti u starenju (vježbanje, druženje, opuštenost, prehrana) i ako se ljudski i financijski resursi preusmjere prema tom velikom izazovu, bez povećanja računa poreznih obveznika i uzimajući u obzir raznolikost financijskih sustava.

2.3.

Preporuke u tom području trebaju se temeljiti na znanstvenim istraživanjima koja bi se trebala usredotočiti na epigenetiku i utvrditi glavne molekularne i biološke mehanizme starenja koji se mogu poboljšati mikronutrijentima te odnosom između ljudi i okoliša. Proizvodnja kvalitetnih bioaktivnih spojeva u borbi protiv propadanja stanica trebala bi se bolje kontrolirati i certificirati kako bi se osigurala veća učinkovitost.

2.4.

Usluge za starije osobe temelje se na dvama komplementarnim pristupima: institucionalnom pristupu u domovima za starije osobe i pristupu pružanja skrbi u kući. Učinkovitost te komplementarnosti može se osigurati samo objektivnim utvrđivanjem zadataka i sadržaja svakoga od tih pristupa, preciznim definiranjem profila korisnika, kao i boljom koordinacijom dionika i njihovih alata.

2.5.

Valjalo bi mobilizirati i strukturirati informacije radi kvantitativne i kvalitativne procjene sadašnjih potreba u pogledu mjesta u domovima za starije osobe znajući da je, prema proučenoj literaturi, ostanak u kućanstvu (čak i u slučaju znatne nemoćnosti) zahtjev većine osoba u dobi od 85 godina nadalje.

2.6.

Digitalizirana medicinska dokumentacija i zdravstveni karton trebali bi se koristiti u svim državama članicama. Time bi se omogućilo bolje razumijevanje zdravstvenog stanja te bi se pojednostavnila izrada „plana skrbi”u skladu s potrebama starijih osoba.

2.7.

Potrebno je poticati povezivanje, a time i partnerstva među različitim medicinskim i paramedicinskim osobljem, uz davanje prednosti ulozi koordinacijskog liječnika gerontologa i glavne medicinske sestre, čiju bi ulogu trebalo osnažiti, te uspostaviti veze među institucionalnim uslugama skrbi, ambulantnom skrbi i uslugama, obiteljskim liječnicima i pružateljima skrbi u obitelji. Time bi se omogućilo bolje razumijevanje potražnje u pogledu pomagala i smještaja za starije osobe.

2.8.

Osim stručnih dionika, potrebno je priznati i vrednovati uključenost pružatelja skrbi.

U tom pogledu zanimljiv je japanski sustav Fureai Kippu (FK) (2).

2.8.1.

EU bi mogao pokrenuti pilot-projekt međugeneracijskog fonda sati u desetak europskih regija i/ili gradova po uzoru na Fureai Kippu te potom državama članicama koje bi podržale tu ideju predložiti opće uvođenje tog mehanizma ako se pokaže učinkovitim.

3. Razumna i učinkovita politika stanovanja

3.1.

Pitanje stanovanja starijih osoba složeno je i osjetljivo. Treba mu pristupiti sustavnim davanjem prednosti izboru osobe i dijalogu s obitelji i bliskim osobama. Razumnom politikom stanovanja starijih osoba treba uzeti u obzir sljedeće elemente:

—	stambeni prostori stare zajedno s osobama koje u njima stanuju. Troškovi povezani sa stanovanjem u neprikladnom stambenom prostoru mogu postati čimbenik osiromašenja, desocijalizacije i pogoršanja zdravlja,

—

izbor se ne može svesti samo na vlastiti dom ili ustanovu. Postoje drugi oblici smještaja. Trebalo bi procijeniti njihov socijalni i gospodarski potencijal i utvrditi strukture koje treba uspostaviti s obzirom na profile i bolesti (centri za dnevnu skrb, prenoćišta, lokalni centri koji omogućuju samostalnost itd.),

—	valja razlikovati „kognitivne poteškoće”i nesposobnost za brigu o sebi,

—	međusobno zbijanje starijih osoba ne dovodi ni do kakve kognitivne prednosti te je odnos između mentalnog i tjelesnog zdravlja starijih osoba danas znanstveno utvrđen,

—	zbijanje na jednom mjestu i potpuna skrb o starijoj osobi znatno povećavaju rizik od odustajanja i prepuštanja. To neizbježno podrazumijeva povećanu medikalizaciju i medikamentozno liječenje.

3.2.

Politika upravljanja nekretninama u pogledu ustanova za skrb o nemoćnim starijim osobama treba biti promišljena, jer bi u suprotnom moglo doći do neučinkovitosti i troškova koje bi same starije osobe teško mogle snositi. Pritom je potrebno voditi računa o važnosti geografskog položaja tih ustanova. Od najveće je važnosti poštovati izbor pojedinca u pogledu toga hoće li biti smješten u ustanovu.

3.2.1.

Treba predvidjeti dinamičke i fleksibilne politike upravljanja nekretninama i urbanističke politike kako bi se prednost dala intermodalnosti stanovanja, međugeneracijskom stanovanju i socijalnoj otvorenosti.

3.3.

Tehnološka otkrića u pogledu sustava kućne automatizacije odlučujući su element politika stanovanja koje treba provesti. Trebaju se temeljiti na posvećivanju posebne pozornosti kompetentnoj i kvalificiranoj ljudskoj podršci.

3.4.

Glavni cilj inicijative „grad prijatelj starijih osoba”(koju podupire SZO) promicanje je aktivnog starenja poboljšanjem zdravlja, uključenosti i sigurnosti starijih građana. Tom se mjerom utvrđuje trenutačno stanje, procjenjuju se strukture i usluge namijenjene starijim osobama te se donosi plan provedbe prioriteta i učinaka na terenu.

EU bi mogao uvesti program kojim bi se pokrenuo niz pilot-projekata u okviru inicijative „grad prijatelj starijih osoba”usmjerenih na heterogene gradske profile, od četvrti u (vrlo) velikim gradovima do polururalnih jedinica.

4. Poboljšanje statusa djelatnika i predviđeno osposobljavanje

4.1.

U društvu koje stari, naglasak treba staviti na upravljanje simptomima i njihovu promjenjivost. Potrebno je više stručnjaka koji će razvijati sustave i postupke. Time će se povećati broj osoba na radnim mjestima u području rehabilitacije i telemedicine.

Poželjno je sklapanje kolektivnih sporazuma proizašlih iz socijalnog dijaloga kako bi se spriječila znatna izmjena radnika u tom sektoru, na način da se ustraje na poboljšanju društvenog statusa djelatnika i povećanju njihovih plaća.

4.2.

Statistički gledano, i neovisno o scenariju koji se razmatra, zanimanje pružanja pomoći u kući potencijalno je najveći izvor radnih mjesta. Općenito, zanimanja pružanja skrbi i pomoći nemoćnim osobama, koja su relativno manje osjetljiva na gospodarske prilike, trebala bi imati koristi od velike dinamičnosti zapošljavanja. Njegovatelji, skrbnici i medicinske sestre također su među najtraženijim zanimanjima.

4.3.

Sva proučena literatura navodi na isti zaključak: skrb i usluge za starije osobe predstavljaju potencijalno ogromnu potražnju za radnom snagom zbog velike tendencije sociodemografskog starenja u Europi. Glavni se problem odnosi na održivost tih radnih mjesta koja su loše plaćena s obzirom na njihovu dodanu vrijednost, predanost osoblja i teške uvjete rada.

4.4.

Također je potrebno podupirati osposobljavanje pružatelja skrbi jer su njihova prisutnost i aktivnosti, koje nadopunjuju aktivnosti stručnih djelatnika, nužne za dobrobit starije osobe. EU bi mogao pokrenuti proaktivnu politiku pomoći za pružatelje skrbi u obitelji predlaganjem državama članicama da prilagode svoje socijalno zakonodavstvo. Riječ je o priznavanju posebnog statusa za pružatelja skrbi.

4.5.

Osobe kojima bi bilo namijenjeno strukovno osposobljavanje u području usluga za starije osobe općenito nisu dostatno (ili uopće) kvalificirane jer nisu navikle na tradicionalne programe učenja. Međutim, raspolaže empirijskim znanjima. Stoga bi trebalo utvrditi okvir za razvoj formativnih ispitivanja utemeljenih na atipičnim znanjima (stručnim i socijalnim vještinama). EGSO predlaže pristup u okviru kojeg bi se, ne zanemarujući kognitivno učenje, upotrebljavalo poučavanje utemeljeno na ishodima za definiranje odgovarajućih profila kompetencija.

4.6.

Ciljanoj bi skupini trebalo olakšati pristup različitim modalitetima osposobljavanja na način da se poveća fleksibilnost stjecanja potrebnog tehničkog znanja uz:

—	alate IKT-a (i druge) koji omogućavaju pristup teoriji i informacijama,

—	provođenje vrijednih razmjena,

—	određivanje stalnog mentora,

—	organizaciju internetskih zajednica koje omogućavaju razmjenu znanja i iskustava.

4.7.

Prethodno navedenom trebalo bi posvetiti posebnu pozornost u okviru programa Erasmus+. Osim toga, europsko proračunsko tijelo trebalo bi pokrenuti i poduprijeti to promišljanje proračunskom linijom „ispitivanje”.

5. Odgovarajuća politika financiranja

5.1.

Načelo univerzalnog pristupa uslugama za starije osobe može se temeljiti na načelu europske platforme za starije osobe: pristup po cijeni koja ne dovodi u pitanje kvalitetu života, dostojanstvo i slobodu izbora.

5.2.

Osoba koja stari ostaje izravan i neizravan dionik društvene strukture. Kad počne gubiti svoju samostalnost, nastupa njezina pasivna društvena uloga: osoba stvara izravna i neizravna radna mjesta potrebna za organizaciju mreže potpore. Upravo u tom trenutku društvo zauzvrat može pokrenuti i provesti niz svojih kompetencija i resursa kako bi osiguralo opću skrb za starije osobe.

5.3.

Usluge za starije osobe općenito uživaju veliku potporu javnih vlasti koje koriste mehanizme za osiguranje održivosti privatne potražnje kućanstava. Međutim, pretvaranje tih usluga u robu i njihovo unovčavanje mijenjaju ulogu javnih vlasti i upravljanje tim uslugama. Kad je riječ o pružateljima usluga osobama u nemoćnom položaju, država i lokalna tijela obično postaju regulatori tržišta uspostavom postupaka za osiguravanje učinkovitosti tržišta i povjerenja korisnika. To se uglavnom odvija nadzorom subjekata na terenu i kvalitete usluga te distribucijom informacija. EGSO traži od Komisije da državama članicama preporuči uspostavu transparentnosti tržišta i poboljšanje kvalitete u području usluga za starije osobe.

5.4.

Kako bi se osigurala istinska održivost potražnje u području usluga za starije osobe, trebalo bi potaknuti države članice da pospješe provedbu osiguranja samostalnosti, po mogućnosti u okviru mehanizma socijalne sigurnosti. To bi osiguranje trebalo biti uključivo na način da se financiraju usluge i pomagala koja omogućavaju stvarnu samostalnost. Osiguranje samostalnosti trebalo bi pokrivati potrebe u pogledu skrbi i usluga u kući te privremenog ili trajnog boravka u ustanovi.

5.5.

Iako se ta mjera mora uključiti u državne sustave socijalne sigurnosti, oni neće moći preuzeti njezino financiranje samo na osnovi poreza. To bi financiranje trebalo predvidjeti u vezi s drugim javnim i privatnim izvorima, uključujući mirovinske fondove.

Danas je poželjna opsežna studija socioekonomskih predviđanja koju bi pokrenula Komisija i koja bi se odnosila na održivost radnih mjesta u sektoru usluga za starije osobe na području Unije. U toj bi studiji trebalo predvidjeti različite oblike javnog i privatnog financiranja, predložiti mehanizme ulaganja temeljene na javno-privatnim partnerstvima i navesti različite prijedloge, kako na nadnacionalnoj razini, tako i na razini država članica. Nacrt takve studije trebalo bi izraditi na financijskom okruglom stolu koji bi okupio glavne dionike zadužene za skrb za starije osobe.

Bruxelles, 15. svibnja 2019.

Predsjednik

Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER

(1) Ovim mišljenjem nadopunjuju se mišljenja EGSO-a od 3. prosinca 2012.„Kretanja i posljedice budućih trendova u sektorima usluga za pojedince u socijalnom, medicinskom i obrazovnom području u Europskoj uniji”(SL C 44, 15.2.2013., str. 16.) i od 14. veljače 2018.„Industrijske promjene u zdravstvenom sektoru”(SL C 227, 28.6.2018., str. 11.). Također se uzimaju u obzir preporuke Komisije od 2.7.2008.„o prekograničnoj interoperabilnosti elektroničkih sustava zdravstvene evidencije”i od 6.2.2019.„o europskom formatu za razmjenu elektroničke zdravstvene evidencije”.

(2) U Japanu (zemlja OECD-a s najbržim starenjem stanovništva) uspostavljen je sustav Fureai Kippu, lokalna mreža za uzajamnu pomoć s „fondom sati” za podizanje svijesti stanovništva o volontiranju. U skladu s načelom supsidijarnosti, ta mreža pokriva sve vrste pomoći za starije osobe ili osobe s invaliditetom koja nije obuhvaćena zdravstvenim osiguranjem.

16.7.2019

Službeni list Europske unije

C 240/15

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Rad s azbestom u energetskoj obnovi”

(samoinicijativno mišljenje)

(2019/C 240/04)

Izvjestitelj: Aurel Laurențiu PLOSCEANU

Suizvjestitelj: Enrico GIBELLIERI

Odluka Plenarne skupštine:	12.7.2018.
Pravni temelj:	pravilo 32. stavak 2. Poslovnika (samoinicijativno mišljenje)
Nadležno tijelo:	Savjetodavno povjerenstvo za industrijske promjene (CCMI)
Datum usvajanja u CCMI-ju:	26.3.2019.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	15.5.2019.
Plenarno zasjedanje br.:	543
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	199/4/1

1. Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO pozdravlja ambicioznu reviziju Direktive o energetskim svojstvima zgrada, ali i prepoznaje značajnu opasnost koju predstavlja azbest, koji je danas u Europi glavni uzročnik raka povezanog s radom. Kako bi se ostvarili ambiciozni ciljevi obnove europskog fonda zgrada radi stvaranja zdravih i energetski učinkovitih domova i radnih mjesta, EGSO smatra da je tijekom energetske obnove potrebno stvoriti sinergije s uklanjanjem štetnih tvari kako se taj teret ne bi prebacio na sljedeću generaciju.

1.2.

Europska komisija mora pratiti provedbu rezolucije Europskog parlamenta o zdravstvenim rizicima na radu vezanim uz azbest i izgledima za ukidanje svih postojećih vrsta azbesta (2012/2065(INI)) i samoinicijativnog mišljenja EGSO-a „EU bez azbesta” te pratiti provedbu njihovih prijedloga.

1.3.

Europska komisija trebala bi nastojati ostvariti suradnju s Međunarodnom organizacijom rada (ILO) i Svjetskom zdravstvenom organizacijom (WHO) koristeći se prethodnim programima ILO-a/WHO-a. Europska agencija za sigurnost i zdravlje na radu i Europska komisija trebale bi pružiti zajedničku potporu takvim mjerama u EU-u.

1.4.

Europska komisija trebala bi aktivno promicati pristup projektiranju zgrada i građevinskom materijalu koji se temelji na životnom ciklusu, u cilju mogućnosti recikliranja i upotrebe do kraja vijeka trajanja, kao i postizanja cilja EU-a koji se odnosi na uspostavu kružnog gospodarstva.

1.5.

Europska komisija trebala bi uklanjanje štetnih tvari postaviti kao prioritet pri razvijanju dodatnih alata kao što su digitalna dokumentacija o zgradi i putovnica za obnovu zgrada kako bi se potrošače informiralo o potencijalu obnove zgrada i pružila potpora provedbi prilagođenih planova obnove na temelju revizija stručnjaka. To bi moglo uključivati još dodatnih alata na razini EU-a za registraciju štetnih tvari u zgradama, koji bi bili javno dostupni radi zaštite potrošača.

1.6.

Europska komisija i države članice preispituju prijenos i praktičnu provedbu Direktive o izlaganju azbestu na radu (Direktiva 2009/148/EZ) s gledišta različitih rizičnih skupina kako bi poboljšale zaštitu svih radnika kojima prijeti rizik od izloženosti azbestu. Europska komisija i države članice trebale bi surađivati kako bi se strukturni i investicijski fondovi EU-a mogli učinkovito koristiti za uklanjanje azbesta.

1.7.

Energetska obnova nalazi se na sjecištu više područja europskog prava. Potrebno je ocijeniti nacionalno i europsko zakonodavstvo u cilju jamčenja usklađenosti politika kad je riječ o rukovanju štetnim tvarima. To uključuje zakonodavstvo o otpadu i jamčenje dostatnog broja odlagališta za gospodarenje azbestnim otpadom.

1.8.

Države članice trebale bi razviti registre i odrediti štetne tvari kao ključnu stavku u svim postojećim putovnicama za obnovu zgrada ili u razvoju novih putovnica.

1.9.

Od ključne je važnosti da države članice osmisle svoje dugoročne strategije obnove u pogledu opasnosti svojstvenih azbestu i drugim štetnim tvarima.

1.10.

Države članice moraju zajamčiti da su kriteriji za financijsku potporu energetskoj obnovi, kao što su porezne olakšice ili subvencije, izričito definirani kako bi se vlasnicima nekretnina omogućilo da tijekom obnove u cijelosti uklone štetne tvari.

1.11.

Države članice moraju podržati socijalne partnere u prilagodbi osposobljavanja, kvalifikacija i profila radnih mjesta budućim potrebama. To bi trebalo napraviti u cilju povećanja privlačnosti sektora za mlade radnike i žene.

1.12.

Potrebno je u potpunosti prepoznati i podržati specifičnu ulogu i odgovornost socijalnih partnera u suzbijanju opasnosti i zaštiti radnika. U tome treba sudjelovati i širok raspon organiziranog civilnog društva jer azbest utječe na radne uvjete, zdravlje, zaštitu potrošača i okoliš. To je posebno slučaj kada je potrebno prepoznati osobe koje boluju od bolesti povezanih s azbestom i isplatiti im naknadu.

1.13.

Države članice mogu pomoći u evaluiranju i promicanju dobrih praksi i novih tehnologija kako bi se zaštitilo zdravlje i sigurnost radnika i stanara zgrada.

1.14.

S obzirom na iznimnu važnost tog pitanja, EGSO će predstaviti ovo mišljenje na zajedničkoj konferenciji s Europskim parlamentom, Europskim odborom regija i Europskom komisijom.

2. Opće napomene

2.1.

Revidirana Direktiva o energetskim svojstvima zgrada znatno će utjecati na gospodarske djelatnosti u građevinskom sektoru zbog povećanja prosječne stope godišnje obnove. Jedna od najznačajnijih promjena revidirane Direktive odnosi se na razinu ambicije jer bi se prosječna godišnja stopa obnove trebala povećati s 1 % na 3 %. To će imati pozitivan učinak na zapošljavanje i otvoriti mogućnost promicanja novih i dodatnih vještina i kvalifikacija kako bi se osiguralo održivo i kvalitetno zapošljavanje i konkurentnost sektora.

2.2.

Tvorci politika i dionici moraju biti svjesni mogućeg rizika za zdravlje povezanog s obnovom europskog fonda zgrada, posebno rizika koji proizlazi iz izloženosti štetnim tvarima kao što je azbest. Riziku su izloženi vlasnici nekretnina, stanari i zaposlenici koji rade u zatvorenom. U revidiranoj Direktivi o energetskim svojstvima zgrada naglasak je na zdravstvenim problemima, a posebno je u uvodnoj izjavi 14. Direktive (EU) 2018/844 o izmjeni utvrđeno da bi „države članice trebale podupirati unapređenja energetskih svojstava postojećih zgrada kojima se doprinosi postizanju zdravog unutarnjeg okruženja, među ostalim uklanjanjem azbesta i drugih štetnih tvari, sprečavanjem nezakonitog uklanjanja štetnih tvari i olakšavanjem poštovanja postojećih zakonodavnih akata kao što su direktive 2009/148/EZ (1) i (EU) 2016/2284 (2) Europskog parlamenta i Vijeća”.

2.3.

Naime, mnoge zgrade čiju je energetsku učinkovitost potrebno poboljšati izgrađene su prije zabrane uporabe azbesta. Procjenjuje se da je trenutačno približno 35 % zgrada u EU-u starije od 50 godina te da je gotovo 75 % fonda zgrada energetski neučinkovito, što znači da većina zgrada u Europi ispunjava uvjete za obnovu do 2050. U skladu s tim, bit će potrebno ukloniti velike količine azbesta na siguran način.

2.4.

U skladu s člankom 2.a stavkom 2. revidirane Direktive o energetskim svojstvima zgrada, države članice u svojim dugoročnim strategijama obnove moraju pripremiti akcijski plan o načinu transformacije svojeg fonda zgrada do 2050. S obzirom na to da visok udio zgrada u Europi sadrži azbest, države članice trebale bi izraditi svoje dugoročne strategije obnove kako bi se što više smanjio rizik za zdravlje radnika, stanara i opće javnosti na najnižu moguću razinu.

2.5.

Energetska obnova postojećih zgrada iziskuje specifično znanje i vještine radnika. Na te potrebe ukazano je u sklopu projekta strukovnog obrazovanja i osposobljavanja za niskoenergetsku gradnju (VET4LEC) europskih sektorskih socijalnih partnera. Važno je da sve osobe zaposlene na radnim mjestima na kojima zbog prirode posla ili slučajno dolaze u dodir s azbestom posjeduju odgovarajuće kvalifikacije.

2.6.

U EU-u je azbest i dalje glavni uzrok raka povezanog s radom. Prema navodima Međunarodnog povjerenstva za zdravlje na radu (ICOH), od posljedica izloženosti azbestu u Europi umire približno 88 000 osoba godišnje, što čini 55 – 85 % slučajeva raka pluća dobivenog na radu. Stope smrtnosti i dalje će rasti do kasnih 2020-ih i 2030-ih. Čak i rad s vezanim azbestom može dovesti do znatnog oslobađanja štetnih azbestnih vlakana.

2.7.

Upravljačka struktura iz Direktive o energetskim svojstvima zgrada na nacionalnoj razini mora odgovoriti na trenutačne i predstojeće izazove. U članku 2.a stavku 5. Direktive navodi se da svaka država članica provodi javno savjetovanje kako bi podržala razvoj svoje dugoročne strategije obnove. Države članice utvrđuju načine savjetovanja na uključiv način uz učinkovitije uključivanje relevantnih javnih i privatnih aktera na temelju opsežnog javnog savjetovanja i stvarnog sudjelovanja.

3. Napomene o europskim institucijama

3.1.

Europski parlament usvojio je rezoluciju o zdravstvenim rizicima na radu vezanim uz azbest i izgledima za ukidanje svih postojećih vrsta azbesta (2012/2065(INI)) u kojoj je, među ostalim, pozvao Komisiju da razvije sveobuhvatan pristup energetskoj obnovi i uklanjanju azbesta. EGSO je u svojem samoinicijativnom mišljenju „EU bez azbesta” iznio slične preporuke. Europska komisija poduzela je određene mjere u pogledu praćenja prijedlogâ, no trebala bi učiniti više kako bi ubrzala svoje napore.

3.2.

Zbog upotrebe proizvoda koji sadrže azbest u gotovo svim dijelovima postojećih zgrada izgrađenih prije zabrane upotrebe azbesta, svaki oblik aktivnosti obnove nosi potencijalni rizik u pogledu oslobađanja azbestnih vlakana. Potrebno je nadzirati potencijalnu izloženost radnika, a Europska komisija mora započeti procjenu postojećih europskih graničnih vrijednosti za azbestna vlakna od 100 000 vlakana/m3 na radnim mjestima (Direktiva 2009/148/EZ) u cilju utvrđivanja jamči li se radnicima na taj način dostatna sigurnost. ICOH preporučuje smanjenje graničnih vrijednosti na 1 000 vlakana/m3.

3.3.

Trenutačni modeli za registraciju azbesta i drugih štetnih tvari u državama članicama općenito ne služe svrsi. Iako u mnogim državama članicama ili regijama postoje registri štetnih tvari, oni su često nepotpuni i javno nedostupni te se većina ne ažurira. U nekim zemljama uopće ne postoje. Poljska je istaknuta iznimka: ta zemlja ima ambiciozan program uklanjanja azbesta koji ima podršku javnosti i koji je omogućen postojanjem javno dostupnog registra za azbest.

3.4.

Obilježja kvalitetnog registra štetnih tvari u zgradama trebala bi biti: oznaka lokacije za pojedine zgrade i količina štetnih tvari, dijagnoza potencijalne opasnosti i vremenski okvir uklanjanja, središnji podaci koje prikupljaju javna tijela u statističke svrhe i informacije za osmišljavanje strategija uklanjanja i financijskih poticaja, te informacije relevantne za sigurnost i zdravlje koje su javno dostupne javnim tijelima, stanarima, izvođačima radova i radnicima.

3.5.

Potrebno je poboljšati postupke priznavanja i isplaćivanja naknade žrtvama izloženosti azbestu, kao i omogućiti pristup neophodnim informacijama kako bi se žrtvama dao glas, zajedno s pravnom, financijskom i osobnom podrškom. Treba podržati udruge žrtava azbesta. To može umanjiti teret koji nose u okviru tih postupaka priznavanja, koji uvijek pogoršaju njihove patnje uzrokovane bolešću.

3.6.

Potrebno je odrediti točne ciljeve u okviru upravljačke strukture iz Direktive o energetskim svojstvima zgrada na temelju utvrđivanja glavnih pitanja i procjene ostvarenog napretka. Za pružanje podrške provedbi dugoročnih nacionalnih strategija obnove potrebno je uspostaviti europske instrumente u obliku smjernica i pokazatelja, mjerila, dijeljenja najboljih praksi i stručnog vrednovanja.

4. Napomene o provedbi Direktive o energetskim svojstvima zgrada na nacionalnoj razini

4.1.

U skladu s revidiranom Direktivom o energetskim svojstvima zgrada, države članice obvezne su osmisliti dugoročne strategije obnove. U skladu s člankom 7. te direktive, od ključne je važnosti da su te dugoročne strategije osmišljene uzimajući u obzir svojstvene opasnosti povezane s azbestom i drugim štetnim tvarima.

4.2.

Države članice obvezne su izraditi i provesti dugoročne strategije obnove. To bi trebalo napraviti u suradnji s relevantnim akterima, uključujući različite teritorijalne razine, kao što su regije i općine. U obzir svakako treba uzeti nacionalne razlike u administrativnim i organizacijskim strukturama.

4.3.

Kriteriji za financijsku potporu energetskoj obnovi, kao što su porezne olakšice ili subvencije, trebaju biti izričito definirani kako bi se vlasnicima nekretnina omogućilo da tijekom energetske obnove uklone štetne tvari; to može uključivati upotrebu energetski aktivnih materijala kao što su integrirani fotonaponski sustavi. Važno je da financijski poticaji za uklanjanje štetnih tvari budu na raspolaganju i ako njihovo uklanjanje nije izravno povezano s energetskim svojstvima zgrade. Time se ujedno može pridonijeti stvaranju zdravih i energetski učinkovitih životnih i radnih prostora te olakšati ambiciozno uklanjanje azbesta.

4.4.

Korisnicima je potrebna dodatna potpora u obliku podizanja razine osviještenosti u pogledu opasnosti povezanih sa štetnim tvarima u zgradama koje mogu negativno utjecati na zdravlje i kvalitetu zraka u zatvorenim prostorima i načina na koji se te opasnosti mogu smanjiti u procesu energetske obnove. Savjetnici, vršitelji pregleda i drugi pružatelji potpore korisnicima u području energetike trebali bi raspolagati znanjem i kvalifikacijima za pružanje informacija o mogućnostima uklanjanja i financiranja.

4.5.

Trenutačno su zahtjevi i odredbe u pogledu osposobljavanja u mnogim državama članicama nedostatni za pružanje odgovarajuće zaštite radnicima od rizika povezanih s azbestom. U načelu je svaki radnik u građevinskoj industriji izložen potencijalnom riziku od dolaska u dodir s azbestom na radnom mjestu. U skladu s direktivom o izlaganju azbestu na radu (Direktiva 2009/148/EZ), svakom ugroženom radniku potrebno je osposobljavanje koje odgovara razini rizika, što se, međutim, ne odražava u dovoljnoj mjeri u prijenosu u nacionalno pravo mnogih država članica, gdje je uglavnom ograničeno na radnike koji su potencijalno izloženi visokim koncentracijama (npr. uklanjanje azbesta/rušenje). Države članice potiču se da preispitaju nacionalni prijenos i praktičnu provedbu predmetne direktive s gledišta različitih rizičnih skupina kako bi poboljšale zaštitu svih radnika kojima prijeti rizik od izloženosti azbestu.

4.6.

Važno je poraditi na osviještenosti i provoditi osposobljavanje prilagođeno određenoj struci, uključujući opće podizanje svijesti, osobito među mladim radnicima, koje može obuhvaćati strukovno obrazovanje i osposobljavanje. Osposobljavanje bi trebalo biti osmišljeno tako da odgovori na potrebe radnika koji će povremeno dolaziti u kontakt s azbestom i osposobiti ih za uklanjanje niskorizičnih materijala, kao što su neoštećeni krovovi i cijevi od azbestnog cementa. To se posebno odnosi na MSP-ove. Konačno, potrebno je zasebno razmotriti potrebe poduzeća specijaliziranih za uklanjanje azbesta koja redovito mogu rukovati i s visokorizičnim materijalima i velikim količinama.

4.7.

Europski socijalni partneri u građevinskom sektoru razvili su informativne module o azbestu koji su dostupni na mnogim jezicima i čija je svrha sigurnije gospodarenje azbestom. Države članice potiču se da provode vlastite aktivnosti podizanja svijesti ili da distribuiraju postojeće materijale o toj temi.

4.8.

Dostupne su nove tehnologije i nove radne prakse za zaštitu zdravlja i sigurnosti radnika i stanara zgrada te je potrebno promicati njihovu upotrebu i provedbu. Općenitim smanjenjem prašine na radnom mjestu može se smanjiti čitav niz negativnih učinaka na zdravlje prouzrokovanih, među ostalim, kristalnim silicijevim dioksidom, drvnom prašinom i azbestom. To se može postići na različite načine, kao što je usisavanje na izvoru ili vezivanje prašine vodom ili gelom. Roboti na daljinsko upravljanje već se upotrebljavaju za uklanjanje materijala s površina te iz skučenih prostora, stropova i zidova zgrada. Ozbiljno shvaćanje opasnosti povezane sa štetnim tvarima moglo bi potaknuti inovacije.

4.9.

Važno je uzeti u obzir ponekad točnu predodžbu o opasnim i nezdravim radnim mjestima u građevinskom sektoru. To je važan čimbenik ako se u obzir uzme starenje radne snage. Sveobuhvatno upravljanje rizikom od izloženosti azbestu i drugim štetnim tvarima tijekom energetske obnove može pomoći u tome da se taj sektor učini privlačnijim za mlade muškarce i žene.

4.10.

Energetskom obnovom stvaraju se nova zanimanja i mijenjaju postojeća radna mjesta. To je prilika za povećanje privlačnosti tog sektora i stvaranje novih i privlačnih radnih mjesta. Sve je važnije odgovoriti na demografske promjene u sektoru pružanjem radnih mjesta i uvjeta koji odgovaraju očekivanjima, posebno mladih radnika i žena.

4.11.

Prosječna osoba provodi otprilike 90 % svojeg vremena u zatvorenim prostorima. Danas se građevinski materijali rijetko sastoje od homogenih materijala. Čak se i u proizvodnji prividno jednostavnih proizvoda upotrebljava čitav niz kemijskih proizvoda i aditiva, što se često veže uz tehničke postupke. Dugoročni učinci na zdravlje ljudi ponekad nisu poznati. Primjerice, nanomaterijali imaju slična geometrijska obilježja kao azbest i mogu dugoročno biti opasni. Tvorci politika i proizvođači građevinskog materijala trebali bi primjenjivati načelo predostrožnosti kao vodeće pravilo pri istraživanju i razvoju građevinskog materijala.

4.12.

Potrebno je uvesti pristup projektiranju zgrada i građevinskom materijalu koji se temelji na životnom ciklusu u cilju postizanja upotrebe do kraja vijeka trajanja i mogućnosti recikliranja. Tvorci politika mogli bi stimulirati ili pružiti poticaje za upotrebu održivih tehnika gradnje i prirodnih materijala uključujući, ali ne ograničavajući se na drvo, u idealnom slučaju iz lokalnih izvora. Primjerice, svjedoci smo povećanja broja zgrada s drvenim okvirom i tehnoloških razvoja u području izolacijskih materijala biološkog podrijetla, kao što je beton od konoplje, i novih primjena drvnih materijala. Potrebno je aktivnije promicati i poticati ta kretanja u smjeru veće upotrebe održivih materijala i proizvoda putem različitih instrumenata i inicijativa EU-a. Time bi ujedno trebalo uzeti u obzir cilj EU-a u pogledu uspostave kružnog gospodarstva.

4.13.

Jedan od glavnih poticaja za reviziju Direktive o energetskim svojstvima zgrada bio je cilj smanjenja učinka klimatskih promjena. Ipak, možemo očekivati veću učestalost prirodnih katastrofa do kojih može doći zbog nekontroliranog oslobađanja azbestnih vlakana iz zgrada i javne infrastrukture. To bi trebao biti dodatni poticaj za brže uklanjanje azbesta te bi trebalo biti obuhvaćeno planovima za odgovor na prirodne katastrofe. Hitne službe izložene su riziku u takvim situacijama te ih je potrebno adekvatno zaštititi.

Bruxelles, 15. svibnja 2019.

Predsjednik

Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER

16.7.2019

Službeni list Europske unije

C 240/20

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Doprinos poduzeća socijalne ekonomije jačanju kohezije i demokracije u Europi”

(razmatračko mišljenje na zahtjev rumunjskog predsjedništva)

(2019/C 240/05)

Izvjestitelj: Alain COHEUR

Zahtjev za savjetovanje:	Dopis od 20.9.2018.
Pravni temelj:	članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za jedinstveno tržište, proizvodnju i potrošnju
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	2.4.2019.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	15.5.2019.
Plenarno zasjedanje br.:	543
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	118/1/1

1. Zaključci i preporuke

1.1.

Zahvaljujući raznolikosti sektora u kojima djeluju, poduzeća socijalne ekonomije donose različita rješenja za prelazak na kohezivnije društvo u kojem se pridaje veća važnost javnom interesu. Socijalna ekonomija ključni je pokretač gospodarskog i socijalnog razvoja u Europi koji se temelji na 2,8 milijuna poduzeća i na 13,6 milijuna radnih mjesta, što čini 8 % BDP-a EU-a. Poduzeća socijalne ekonomije imaju ključnu ulogu u otvaranju i očuvanju kvalitetnih radnih mjesta, uspjehu europskog stupa socijalnih prava i Programu održivog razvoja do 2030.

1.2.

Trenutačno stanje socijalne ekonomije u Europi nije ujednačeno. Postoje države članice u kojima se iz povijesnih razloga i zbog najnovijih nacionalnih politika podupire razvoj tog sektora, no u drugima se taj sektor koči. Zbog toga i zbog neodgovarajućih financijskih sredstava socijalna ekonomija ne može doprinijeti gospodarskom oporavku i obnovi dinamike poduzeća, ublažiti društvene napetosti izazvane rastom nejednakosti i siromaštva, smanjiti nezaposlenost u određenim regijama i boriti se protiv sve veće nesigurnosti uvjeta rada, što su pojave koje dovode do rasta populizma.

1.3.

EGSO se zalaže za to da države članice i Europska komisija priznaju da poduzeća socijalne ekonomije doprinose razvoju aktivnog građanstva i općem dobru, promicanju europskog socijalnog modela i izgradnji europskog identiteta. To priznanje dobiva pravi smisao samo ako ga poprati dodjela odgovarajućih sredstava i ako se potakne širenje i promicanje upotrebe inovacija i znanja.

1.4.

EGSO primjećuje da u većini slučajeva modeli poduzeća socijalne ekonomije nisu uključeni u obrazovne programe ni u sustave za osnivanje i razvoj poduzeća. Pitanje osposobljavanja i obrazovanja u području socijalne ekonomije trebalo bi se moći uključiti u programe obrazovnih sustava, koji istinski omogućuju pristup znanju i poduzetničkoj inicijativi. Stoga je potrebno promicati pristup poduzeća socijalne ekonomije programu Erasmus+.

1.5.

EGSO ponavlja da je nužno promicati poduzeća socijalne ekonomije putem ambicioznih i transverzalnih javnih politika, kao i putem europskog akcijskog plana za socijalnu ekonomiju.

1.6.

EGSO, kao što je već izrazio u prethodnim mišljenjima, poziva institucije EU-a i države članice da osiguraju posebnu potporu za socijalne inovacije, što uključuje priznavanje i političku potporu poduzećima socijalne ekonomije i civilnom društvu kao ključnom društvenom dioniku te pružanje poticajnog okruženja.

1.7.

EGSO poziva Europsku komisiju da razjasni koncept socijalne ekonomije i njezinih raznih današnjih oblika.

1.8.

EGSO podsjeća Europsku komisiju, države članice i Eurostat na potrebu za provedbom odredbi koje se nalaze u priručniku o satelitskim računima, u svrhu stvaranja statističkog registra poduzeća socijalne ekonomije.

1.9.

EGSO podsjeća da je potrebno provesti dodatna istraživanja kako bi se kako bi se razumjelo u kojoj mjeri poduzeća socijalne ekonomije pridonose jačanju socijalne kohezije i demokracije te poticanju gospodarstva i kojim se mehanizmima pritom služe. Time će se omogućiti smanjenje postojeće razlike između novih država članica i ostatka EU-a.

2. Opće napomene

2.1.

Za poduzeća socijalne ekonomije svojstveno je da je njihov cilj biti na usluzi zajednici, odnosno djelovati u općem interesu, a ne ostvariti što veću dobit. Cilj im je očigledno socijalan: poboljšanje pojedinačne i zajedničke dobrobiti smanjivanjem nejednakosti i poboljšanjem socijalne kohezije. Također je cilj doprinijeti razvoju kvalitetnih radnih mjesta u poduzećima koja su društveno odgovorna.

2.2.

Socijalna ekonomija oblik je organizacije ljudskih aktivnosti koji se temelji na zajedničkoj imovini, solidarnosti i participativnoj demokraciji, oslanja se na gospodarsku učinkovitost svojih sredstava i jamči proizvodnju, distribuciju, razmjenu te konzumaciju robe i usluga. Pridonosi aktivnom građanstvu i sudjeluje u pojedinačnom i zajedničkom napretku. Djeluje u svim područjima: ekonomskom, socijalnom, društvenom i ekološkom.

2.3.

Valja utvrditi da brojni elementi sve više potkopavaju temelje naših društava zasnovane na demokraciji i socijalnoj koheziji: smanjenje javnih rashoda i sigurnosnih mreža koje oni pružaju, logika dobiti i kratkoročne profitabilnosti kojom se vode financijska i spekulativna tržišta, uspon populizma i rastuće nejednakosti.

2.4.

Kako bi se suočio s takvim promjenama u društvu i sve većom nesigurnošću, ali i kako bi zadržao ambicije u pogledu gospodarskog razvoja, EU treba pridonijeti stvaranju demokratskih, kohezivnih društava koja su sinonim za gospodarski i društveni napredak, borbu protiv diskriminacije i protiv socijalne isključenosti. EU može ostvariti svoje ambicije istodobno braneći svoje zajedničke vrijednosti ambicioznom provedbom europskog stupa socijalnih prava i ostvarivanjem ciljeva održivog razvoja.

3. Socijalna kohezija i civilno društvo

3.1.

Prema Vijeću Europe, socijalna kohezija sposobnost je nekog društva da zajamči dobrobit svih članova, smanjivanjem razlika i izbjegavanjem marginalizacije. Za Europsku komisiju ambicija politike gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije jest smanjenje razlika u bogatstvu i razvoju između regija EU-a. Narušavanjem socijalne kohezije rastu frustracije i izolacionizam, čime se stvara plodno tlo za nedemokratske teorije. Demokracija i socijalna kohezija te slobodno i neovisno organiziranje civilnog društva dio su europskog projekta, iako se danas dovode u pitanje. Socijalna ekonomija svojim ciljevima, koji su društveni ili su od društvene koristi, pragmatično odgovara ciljevima kohezije i razvoja te je istodobno nositelj demokratskog modela.

3.2.

Zbog povijesnih i kontekstualnih razloga, civilno društvo vrlo se različito definira i poprima različite oblike u pojedinim državama članicama. Njegova ukorijenjenost proizlazi iz kulturne i političke tradicije. Određene organizacije (sindikati, udruženja, dobrotvorne organizacije itd.) imaju dugu tradiciju, a druge se pojavljuju s vremenom. S obzirom na to da predstavljaju ekonomiju osoba, a ne kapitala, poduzeća socijalne ekonomije mogu se smatrati sastavnim dijelom tog civilnog društva.

3.3.

Civilno društvo vrsta je inkubatora razvoja poduzeća socijalne ekonomije, a slijedom toga i akcelerator kohezije. Osnivanjem poduzeća socijalne ekonomije, civilno društvo može određenim manjinama dati pravo da budu saslušane ili da razviju aktivnosti koje su slabo profitabilne, a koje tradicionalna poduzeća uglavnom ne bi obavljala. U doba ksenofobnih pokreta ili nazadovanja demokracije, poduzeća socijalne ekonomije mogu pridonijeti rastu demokracije i kohezije (članak 2. Ugovora), primjerice u pitanju integracije migranata (1).

3.4.

U području obrazovanja, socijalna ekonomija, njezin doprinos i dodana vrijednost za naša društva najčešće se zanemaruju u školskim i sveučilišnim programima, a isto vrijedi i za programe za razvoj poduzetništva. Stoga države članice i tijela EU-a, trebaju omogućiti obrazovanje u području socijalne ekonomije, ne zato da je nametnu, nego da građanima stave na raspolaganje alate za upoznavanje s tim konceptom.

4. Socijalna ekonomija, drukčiji ekonomski model

4.1.

Poduzeća socijalne ekonomije, koja porijeklo vuku iz nastojanja građana da se organiziraju kako bi ispunili svoje gospodarske i socijalne, ali i kulturne potrebe s obzirom na previranja u društvu, najprije su bila definirana svojim pravnim statusom, temeljnim ugovorima koji povezuju strane i slobodno utvrđuju unutarnja pravila funkcioniranja. Na taj su način stvorena uzajamna društva, zadruge i udruge, kojima su se pridružile zaklade. Ti pravni oblici i danas se najčešće primjenjuju za osnivanje poduzeća socijalne ekonomije (2).

4.2.

U skladu s razvojem društava, priključile su se i druge strukture: poduzeća za radnu integraciju u sektorima društveno-profesionalne integracije i integracije osoba s invaliditetom ili društva sa socijalnim ciljem aktivna u obnovi i recikliranju, skrbi, zaštiti okoliša itd.

4.3.

EK je u različitim tekstovima (inicijative, uredbe (3)) dala poticaj za pružanje potpore razvoju socijalnih poduzeća koja su u suštini poduzeća iz područja socijalne ekonomije. Danas se vodi rasprava o de facto integraciji socijalnog poduzetništva čija definicija nije jednoznačna.

4.4.

EGSO već dugo poziva na donošenje akcijskog plana za poduzeća socijalne ekonomije kako bi se osigurao razvoj i rast te ostvario puni potencijal tog sektora u Europi. EGSO smatra da su poduzeća socijalne ekonomije dio uobičajenog gospodarstva i da nisu u suprotnosti s drugim poslovnim modelima. Međutim, većina postojećih programa za potporu, razvoj i osnivanje poduzeća te drugi nužni uvjeti, kao što su zakonodavstvo i financijski instrumenti, često ne podupire poduzeća socijalne ekonomije, uglavnom zato što su osmišljeni za standardne i tradicionalnije poduzetničke modele i logiku. Osim toga, poduzeća socijalne ekonomije moraju biti potpuno priznata i uključena u socijalni dijalog.

5. Doprinos suradnje i socijalne ekonomije ciljevima socijalne kohezije i demokracije

5.1.

Demokracija je okosnica definicije socijalne ekonomije i dinamike koju imaju njezina poduzeća. „Unutarnja” demokracija odnosi se na načelo „jedna osoba – jedan glas” u tijelima koja donose odluke i sudjelovanje različitih kategorija dionika u upravljanju poduzećem, kao što su radnici ili korisnici.

Međutim, uloga poduzeća socijalne ekonomije u demokratizaciji našeg gospodarstva nadilazi njihove interne načine upravljanja. Postoji demokratska dimenzija koja građanima omogućuje da sudjeluju u zajedničkim aktivnostima i doprinesu društvenim raspravama. Stoga su poduzeća socijalne ekonomije istinska škola participativne demokracije.

5.2.

Poduzeća socijalne ekonomije svoju demokratsku funkciju obavljaju na različite načine: pružanjem roba i usluga, predlaganjem alternativa, ispunjavanjem neispunjenih potreba, stvaranjem mjesta za izražavanje i rasprave, lobiranjem i podizanjem razine svijesti. Trebaju preuzeti model poduzeća koja više poštuju zaštitu okoliša, društvene odnose i uvjete rada svojih zaposlenika.

5.3.

Kad govorimo o doprinosu socijalne ekonomije koheziji, uglavnom mislimo na njezine sposobnosti „oporavka”, odnosno intervencije u pogledu stanovništva suočenog s poteškoćama, njezina udjela u socijalnim i zdravstvenosocijalnim sektorima. To nastojanje da se socijalnoj ekonomiji dodijeli funkcija „oporavka” neosporno je i neodvojivo od aktivnosti udruženja. Međutim, koheziju i demokraciju također je važno razmatrati kroz prizmu politika i postupaka koje provode poduzeća socijalne ekonomije kako bi se izmjerio njihov socijalni učinak.

6. Socijalna i teritorijalna kohezija – konsolidacija integriranog europskog prostora putem socijalne ekonomije

6.1.

Globalizacija, izgradnja europskog jedinstvenog tržišta i velike industrijske revolucije dovele su do korjenitih promjena u raznim područjima. Neke su se regije nalazile ili se još uvijek nalaze u teškom stanju (osobito zbog deindustrijalizacije, i nezaposlenosti).

6.2.

Gospodarstva novih država članica prošla su kroz duge i ponekad bolne postupke prijelaza s komunističkih sustava planskog gospodarstva na regulirana tržišna gospodarstva. Institucijske i političke prilagodbe ostavile su trag na njihovim društvima i gospodarstvima, kao i na migracijskim tokovima. Te promjene također su utjecale na mala i srednja poduzeća, a posebice sektor zadruga u svakoj od tih zemalja, koji je desetljećima bio instrumentaliziran, pa čak i tijekom prijelaza na tržišni sustav. Razvoj socijalne ekonomije u tim zemljama može pridonijeti cilju EU-a koji se odnosi na učvršćivanje integriranog europskog prostora u kojem će se smanjiti i ukloniti društvene i gospodarske nejednakosti između zemalja skupine EU-15 i 12 novih država članica istočne i južne Europe.

6.3.

U mnogim zemljama u toj regiji socijalna ekonomija sve je više gubila ugled. Međutim, taj sektor nije nestao. Uzajamna društva, udruge i zaklade nakon pola stoljeća gotovo potpunog nestajanja ponovno se otkrivaju i postupno šire, usporedno s razvojem civilnog društva, socijalnih pokreta i sindikata u tim zemljama. Razvoj tog „trećeg stupa” u novim državama članicama treba se smatrati sastavnim dijelom njihove odgovarajuće integracije u europski socijalni model.

6.4.

Obrazovne i informativne kampanje o povijesti, tradicijama i nacionalnim korijenima socijalne ekonomije i kooperativnih pokreta trebale bi pridonijeti smanjenju negativnih predodžbi povezanih s prisilnim zadrugama komunističkih režima i povezati nove oblike socijalnog poduzetništva s tradicijom socijalne ekonomije.

6.5.

U zemljama s jakom tradicijom socijalne ekonomije izabrani dužnosnici, poduzetnici i stanovništvo istodobno su nastojali dati novi zamah svojim područjima i odgovoriti na gospodarske i društvene neravnoteže s kojima se suočavaju. Brojne lokalne politike ponovo se usredotočuju na tradicionalne ili nove oblike socijalne ekonomije, koji su pridonijeli koheziji i demokratskom životu.

7. Poduzeća socijalne ekonomije kao nositelji socijalne i ekonomske inovacije

7.1.

EGSO se u svojim prethodnim mišljenjima osvrnuo na inovacije koje se često smatraju „socijalnim” ili „društvenim”, a koje nisu samo korisne za društvo, već jačaju i njegovu mogućnosti djelovanja. Temelj socijalnih inovacija je etičko ili ideološko stajalište odnosno stajalište od općeg interesa, o čemu svjedoči uloga civilnog društva u oblikovanju sustava socijalne skrbi. Poduzeća socijalne ekonomije katalizatori su socijalnih inovacija jer su usmjerena na konkretne skupine korisnika, neispunjenu potrebu u društvu ili popunjavanje neke praznine.

7.2.

Pojavljuju se brojni novi poslovni modeli koji mijenjaju odnos između proizvođača, distributera i potrošača (kao što su funkcionalna ekonomija, ekonomija dijeljenja i odgovorno financiranje). Poduzeća socijalne ekonomije nisu nova, ali ubrajaju se u tu kategoriju alternativnih ekonomskih modela jer svi nastoje riješiti druge ključne izazove za ljude i planet koji su od presudne važnosti za održiv razvoj, kao što su socijalna pravda, participativno upravljanje te očuvanje resursa i prirodnog kapitala. EU može preuzeti vodeću ulogu na polju inovativnih gospodarskih modela koji ideju gospodarskog blagostanja neraskidivo povezuju s kvalitetnom socijalnom zaštitom i ekološkom održivošću te definiraju „europski žig”. EU stoga mora biti ambiciozan u tom pogledu.

7.3.

Zadruga SMART u Belgiji omogućuje svojim samozaposlenim članovima da razviju svoje gospodarske aktivnosti u sigurnom okviru. SMART je danas prisutan u devet europskih zemalja i broji ukupno 120 000 članova.

7.4.

U Španjolskoj zadružna grupacija Mondragon više od 70 godina ima značajan udio u gospodarskom i društvenom razvoju Baskije. Mondragon Corporation danas zapošljava više od 90 000 osoba.

7.5.

U Francuskoj zadruge u javnom interesu (SCIC) uglavnom imaju ulogu praćenja i reintegracije skupina stanovništva u poteškoćama. Te zadruge postale su dionici teritorijalnog razvoja i vode lokalne razvojne projekte.

7.6.

Sve više stručnjaka i istraživača u digitalnom području djeluje u obliku zadruga koje se smatraju poduzećima „nematerijalnih dobara”.

7.7.

Jednaka je situacija i u području pravedne trgovine, proizvodnje i distribucije kvalitetne organske ili održive poljoprivrede. U području zaštite okoliša sve je veći broj inicijativa poduzeća socijalne ekonomije.

7.8.

Poduzeća socijalne ekonomije nisu ograničena na mala poduzeća. Određena poduzeća u području bankarstva i osiguranja (kao što su Crédit coopératif u Francuskoj i Groupe P&V u Belgiji) vodeća su poduzeća na svojim nacionalnim tržištima. Potrošačke ili distribucijske zadruge također zauzimaju važna mjesta u trgovini u Europi.

Bruxelles, 15. svibnja 2019.

Predsjednik

Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER

(1) SL C 283, 10.8.2018., str. 1.

(2) Studija EGSO-a iz 2017. „Najnovija kretanja u okviru socijalne ekonomije u Europskoj uniji“.

(3) Uredba (EU) br. 1296/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o Programu Europske unije za zapošljavanje i socijalne inovacije i o izmjeni Odluke br. 283/2010/EU o uspostavi Europskog makrofinancijskog instrumenta za financiranje i socijalnu uključenost (SL L 347, 20.12.2013., str. 238.).

16.7.2019

Službeni list Europske unije

C 240/24

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o neiskorištenom potencijalu filantropije u Europi

(razmatračko mišljenje na zahtjev rumunjskog predsjedništva)

(2019/C 240/06)

Izvjestitelj: Petru Sorin DANDEA

Razmatračko mišljenje na zahtjev rumunjskog predsjedništva Vijeća	dopis od 20.9.2018.
Pravni temelj	članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Nadležna stručna skupina	Stručna skupina za zapošljavanje, socijalna pitanja i građanstvo
Datum usvajanja u Stručnoj skupini	24.4.2019.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju	15.5.2019.
Plenarno zasjedanje br.	543
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani)	132/5/15

1. Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO u potpunosti uvažava komplementarnu i inovativnu dodanu vrijednost koju filantropija jačanjem zajedničkih vrijednosti i stvaranjem otpornijeg društva može donijeti socijalnoj koheziji. Odbor preporučuje državama članicama da priznaju filantropiju kao oblik iskazivanja društvene predanosti i angažmana i stvore prostor za nju te da uz pomoć odgovarajućih zakonodavnih ili nezakonodavnih inicijativa surađuju s akterima uključenima u filantropsko djelovanje.

1.2.

EGSO poziva države članice da uspostave povoljno okruženje za filantropiju u skladu sa slobodama i temeljnim pravima EU-a, u kojem bi se poticalo filantropsko i građansko djelovanje, privatno darivanje za javnu dobrobit i osnivanje filantropskih organizacija, te da osiguraju da sigurnosne mjere na nacionalnoj razini i razini EU-a budu utemeljene na riziku, proporcionalnosti i dokazima i da se njima promiče transparentnost u filantropskom djelovanju.

1.3.

Socijalna država i socijalna sigurnost europski su koncept, na kojem nam zavidi ostatak svijeta. Odbor smatra da bi države članice trebale ojačati socijalnu državu, europski socijalni model i sustave socijalne zaštite, i to na temelju porezne pravde i djelotvornih politika zapošljavanja. Time bi se omogućilo poboljšanje komplementarnosti i kapaciteta filantropskih organizacija, kako bi one mogle zadovoljiti stvarne potrebe najugroženijih osoba i rješavati pitanja koja nisu u potpunosti obuhvaćena djelovanjem javnih institucija ili privatnog sektora.

1.4.

S obzirom na to da je slobodan protok kapitala temelj jedinstvenog tržišta EU-a, EGSO smatra da bi jamčenje zakonske i praktične primjene te temeljne slobode, uz istodobno jamčenje načela nediskriminacije radi olakšavanja prekograničnog filantropskog darivanja i ulaganja, trebalo biti prioritet za EU i države članice. Ujedno bi trebalo razmotriti nadnacionalne pravne oblike radi olakšavanja filantropskog angažmana.

1.5.

EU bi mogao povećati učinak darivanja privatnih sredstava za opće dobro uvođenjem financijskih instrumenata, npr. u okviru programa InvestEU 2018., koji bi djelovali kao katalizator za dodjelu sredstava uz filantropska davanja, koji bi poticali zajednička ulaganja i veća ulaganja s društvenim učinkom te koji bi osiguravali jamstvene alate za smanjenje financijskih rizika u okviru ulaganja filantropskih organizacija povezanih s njihovom misijom. EU bi također trebao olakšati angažman u pogledu socijalnih inovacija.

2. Uvod

2.1.

Bilo ono većih ili manjih razmjera, filantropskim djelovanjem poboljšani su životni uvjeti ljudi u Europi i širom svijeta. U cijeloj Europi pojedinci, obitelji, socijalni partneri, organizacije civilnog društva i poduzeća pridonose općem dobru, sudjelujući u drevnoj tradiciji kojom se unapređuje naša zajednička čovječnost, u očitoj komplementarnosti s djelovanjem države.

2.2.

Darivanje od strane pojedinaca u svim svojim oblicima vjerojatno postoji otkad postoji ljudska interakcija, dok početci organiziranog darivanja (primjerice u obliku zaklada) u mnogim europskim zemljama sežu do Rimskog carstva. Istodobno, Europa je raznolik kontinent te je filantropija uvjetovana razlikama u povijesti i kulturi, gospodarskim i političkim uvjetima i pravilima.

2.3.

Danas je filantropija jedan od oblika iskazivanja društvene predanosti, odnosno predanosti javnom dobru, solidarnosti i aktivnom građanstvu. Pojedinci su temelj filantropije: oni mogu slobodno odlučiti dodijeliti svoja privatna sredstva u korist javne dobrobiti podupiranjem ili osnivanjem filantropskih organizacija koje se temelje na načelima transparentnosti i odgovornosti.

2.4.

Filantropski tokovi zaštićeni su slobodama zajamčenima u Ugovoru o EU-u. Povelja EU-a o temeljnim pravima, a posebno pravo na udruživanje, građanima jamči slobodu da stvaraju i organiziraju strukture za filantropiju. Mnoge od njih promiču vrijednosti EU-a utvrđene u članku 2. Ugovora o EU-u, uključujući poštovanje ljudskog dostojanstva, ljudska prava i vladavinu prava.

2.5.

Filantropijom se nastoji izgraditi društvo koje se temelji na socijalnoj koheziji, aktivnom građanstvu, ispunjenju i jednakim mogućnostima. To su važne vrijednosti za naše društvo. Pokretački motivi u tom pogledu jesu ogorčenost zbog nepravde, briga za najugroženije, suosjećanje, težnja za inovativnom budućnošću i odgovornost za očuvanje vrijedne prirode i kulture. Potaknuti tim vrijednostima, mnogi pojedinci i filantropske organizacije nude rješenja i konkretne rezultate.

2.6.

Europski filantropski sektor sastoji se od raznih vrsta donatora i filantropskih subjekata. Iako ne postoji jedinstvena, ažurna i sveobuhvatna studija o filantropiji u Europi kojom bi bile obuhvaćene sve države članice EU-a, postoje neki indikativni podatci o tom sektoru. Podatci koje su 2016. godine prikupile Mreže donatora i zaklada u Europi (DAFNE) i koje je analizirao Zakladni centar SAD-a pokazali su da u Europi postoji više od 147 000 registriranih „zaklada za javnu dobrobit”, s kombiniranim godišnjim izdatcima u iznosu od gotovo 60 milijardi EUR. Te se brojke temelje na najnovijim dostupnim podatcima iz 24 europske zemlje, uključujući 18 država članica EU-a. Studija koju je 2017. godine objavila Europska mreža za istraživanje filantropije (1) pružila je sveobuhvatan pregled filantropskog darivanja od strane kućanstava, korporacija, zaklada za javnu dobrobit i dobrotvornih lutrija u 20 europskih zemalja (19 država članica EU-a i Švicarskoj) na temelju izvora podataka iz 2013. godine. Za tih 20 zemalja, procjenjuje se da filantropski doprinosi u Europi iznose najmanje 87,5 milijardi EUR godišnje (niža procjena).

3. Uloga i vrijednost

3.1.

Filantropske inicijative usmjerene su na društvena pitanja na lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj, europskoj i međunarodnoj razini. Filantropsko darivanje obuhvaća aktivnosti za javnu dobrobit, od promicanja pluralizma ideja, uključivih društava, integracije osoba s invaliditetom, Roma i migranata, ljudskih prava i vladavine prava do financiranja istraživanja i inovacija, pitanja povezanih s okolišem, umjetnosti i kulture, projekata socijalne pravde, novoosnovanih poduzeća i poduzeća socijalne ekonomije u svim područjima koja su relevantna za EU.

3.2.

Zbog raznolikosti filantropskog djelovanja taj je sektor u stanju prepoznati i podupirati uska, specijalizirana područja u slučajevima kada tržište i državni akteri to teže postižu. (2) Filantropsko djelovanje često je katalizator za inovacije i nove ideje te je u prednosti kada je u pitanju otkrivanje i isprobavanje novih metodologija rješavanja društvenih pitanja. Filantropski sektor nastoji djelovati, često uspješno, a ponekad neuspješno, ali uvijek uči i dijeli svoje najbolje prakse.

3.3.

U mnogim slučajevima javni akteri (kao što su nacionalne vlade i lokalne vlasti) i akteri uključeni u filantropsko djelovanje surađuju u partnerstvu kako bi se međusobno nadopunjavali u aktivnostima koje naše društvo održavaju snažnim. Filantropija će imati veći utjecaj ako joj javne vlasti pruže potporu. EGSO je svjestan da filantropija pomaže ljudima, ali ona nije dio „europskog socijalnog modela”(solidarne socijalne zaštite, javnih usluga i socijalnog dijaloga) i ne može ga zamijeniti. Svjestan je i toga da filantropija ponekad može iznevjeriti najpotrebitije. Preporučuje da se solidarni sustavi socijalne zaštite očuvaju i dodatno razviju te uvažava potporu koju filantropske organizacije pružaju tim skupinama stanovništva.

3.4.

Filantropija je otvorena svima; svatko može biti darivatelj. Milijuni pojedinačnih i korporativnih donatora i financijera već su svake godine aktivni u Europi. Prvenstveno je riječ o entuzijazmu, zahvalnosti i predanosti društvenim pitanjima u komplementarnosti s javnim djelovanjem. Postoje mnogi načini na koje pojedinci i organizacije, uključujući poduzeća, mogu pridonijeti javnoj dobrobiti, od filantropskih darova/donacija ili ulaganja s društvenim učinkom do osnivanja donatorskih fondova ili neovisnih privatnih filantropskih organizacija s dugoročnom vizijom.

3.5.

Filantropska su pitanja transnacionalna, prekogranična i europska: pitanja koja se odnose na javnu dobrobit (kao što su klimatske promjene i zdravstveni rizici) ne prestaju na granicama, a Europljani sve više koriste mogućnosti mobilnosti. Stoga filantropske organizacije i donatori sve više djeluju preko granica i u suradnji s partnerima iz cijele Europe, unatoč postojanju zakonskih prepreka za prekogranično filantropsko djelovanje. Akteri uključeni u filantropsko djelovanje također su predani globalnim vrijednostima i inicijativama kao što su ciljevi održivog razvoja i sporazum o klimi te promiču njihovu provedbu na razini EU-a i na nacionalnoj i lokalnoj razini.

3.6.

Zaklade i druge filantropske organizacije mogu djelovati i kao „koordinatori”koji okupljaju različite dionike potrebne za prevladavanje određenog izazova.

3.7.

Neke nacionalne vlade uvode ili razmatraju stroža pravila kojima se smanjuje prostor djelovanja za filantropiju, među ostalim i zbog sve negativnijeg javnog diskursa u pogledu organizacija civilnog društva. (3) Međutim, mehanizmi za poticanje filantropije i općenito poticajno okruženje ključni za stvaranje kulture darivanja. Ograničavanje prostora djelovanja moglo bi dovesti do većeg nepovjerenja javnosti u vrijednu ulogu civilnog društva u promicanju razvoja društva u cjelini.

4. Prepreke koje treba prevladati kako bi se oslobodio puni potencijal filantropije u Europi

4.1.

Kako bi se oslobodio njezin puni potencijal, filantropija i njezini organizirani oblici trebaju poticajno okruženje na razini EU-a i država članica. To uključuje povoljnu društvenu kulturu i pravno okruženje koje potiče filantropsko djelovanje. Studija Oonagha Breena iz 2018. godine pod nazivom Enlarging the Space for European Philanthropy („Omogućivanje većeg prostora djelovanja za filantropiju u Europi”) (4) pokazala je da, dok je poduzećima na jedinstvenom tržištu EU-a omogućeno slobodno kretanje tokova kapitala od dobiti preko granica bez nepotrebnih ograničenja, to nije slučaj kad su posrijedi filantropske organizacije i filantropski tokovi. Osim toga, zabrinjavajuća razvojna kretanja u vezi s uvođenjem ograničenja za inozemna financiranja u nekim zemljama EU-a i veći zahtjevi u okviru sigurnosnih politika ugrožavaju prostor djelovanja.

4.2.

Organizirana filantropija ključan je partner u civilnom dijalogu, čiju je provedbu potrebno odlučnije zajamčiti. (5) Filantropske organizacije i donatori sve češće djeluju preko granica i u suradnji s partnerima, ali nailaze na razne pravne, administrativne i fiskalne prepreke:

—	Kao prvo, u nekim se slučajevima filantropske organizacije najprije moraju registrirati kako bi mogle djelovati u drugoj zemlji. Pravna osobnost ne priznaje se uvijek u inozemstvu.

—	Kao drugo, u većini zemalja ne postoji zakonska odredba o premještanju sjedišta filantropske organizacije preko granica i stoga u tom postupku postoji visok stupanj pravne nesigurnosti.

—	Filantropski subjekti ne mogu provoditi spajanja preko granica kao što to mogu poduzeća.

—	Vlade bi se trebale suzdržati od smanjivanja poticaja za donacije i pokroviteljstva za filantropske organizacije, među ostalim u prekograničnom kontekstu, a posebice kad su posrijedi organizacije koje pružaju usluge koje tržište ili tijela javne vlasti ne osiguravaju.

—	Također postoje fiskalne i administrativne prepreke koje ometaju djelovanje, osobito prekogranično filantropsko djelovanje, jer države članice još nisu jednako i na konkretan način uvele načelo porezne nediskriminacije za prekogranično filantropsko djelovanje. (6)

4.3.

Osim toga, postoje ograničenja za inozemno financiranje, dok bi filantropsko financiranje trebalo slobodno teći u skladu s načelom EU-a o slobodnom kretanju kapitala, a u nekim slučajevima i sigurnosne politike na nacionalnoj razini i razini EU-a ugrožavaju prostor filantropskog djelovanja. Iako je sigurnosna politika od velike važnosti i pitanje od zajedničkog interesa, potreban je oprez kada su u pitanju moguće nenamjerne posljedice za predmetni sektor. Mjere politika moraju se temeljiti na riziku i biti razmjerne.

4.4.

Filantropski sektor također je aktivan u suzbijanju ekstremizma i pružanju humanitarne pomoći. Znanje i stručnost filantropskih aktera vrijedan su alat za suočavanje s tim izazovima.

4.5.

Političko okruženje: na nacionalnoj i osobito na europskoj razini potrebno je poboljšati percepciju komplementarne uloge filantropije u okviru javnog djelovanja. Filantropija je još uvijek rubna tema u raspravama europskih institucija.

5. Rast i potencijal filantropskog djelovanja

5.1.

Filantropsko djelovanje u naglom je porastu. U posljednjem se desetljeću sve veći broj privatnih inicijativa počeo baviti društvenim pitanjima koja vlade i gospodarski subjekti teško rješavaju sami te su one postale ključan temelj našeg društva. EGSO izražava žaljenje zbog negativnog učinka smanjenih kapaciteta vlada za pružanje zaštite i socijalnih usluga građanima. U tom kontekstu, pravo je vrijeme da se poboljšaju uvjeti u kojima se filantropija može uspješno razvijati. Suvremene europske filantropske organizacije mlade su organizacije. Broj zaklada za javnu dobrobit naglo se povećao tijekom posljednjih dvaju do triju desetljeća. Na primjer, u razdoblju od 2001. do 2014. godine broj francuskih zaklada više je nego udvostručen. U Belgiji je više od polovice zaklada koje su postojale 2012. godine osnovano nakon 1995. godine te se taj sektor naglo proširio u posljednjem desetljeću. U Španjolskoj je čak više od 70 % zaklada za javnu dobrobit koje su postojale 2014. godine osnovano nakon 1994. (7)

5.2.

Filantropsko darivanje i angažman u stalnom su porastu u raznim europskim zemljama, osobito u posljednjih nekoliko godina. Pokazatelji filantropskog djelovanja ukazuju na to da se taj rast javlja u cijeloj Europi.

5.3.

Angažman u zajednici i filantropsko djelovanje na lokalnoj razini u porastu su. Zaklade zajednica diljem cijele Europe sada su od ključnog značaja za socijalnu koheziju.

5.4.

Osobito su mlađe generacije predane općem dobru, a njihov angažman poprima brojne nove oblike. Istraživači ukazuju na postojanje globalnog pokreta i novih vrijednosti te na pozitivan utjecaj tehnološkog razvoja (skupno financiranje, društvene mreže, globalne inicijative koje ne poznaju granice, ali i izrazito lokalne inicijative koje djeluju na razini lokalnih zajednica). Socijalno ulaganje od ključne je važnosti.

5.5.

Žene također imaju vrlo važnu ulogu u filantropskom djelovanju u Europi. Filantropsko djelovanje žena u porastu je. Žene su sklonije angažiranijem i uključivijem darivanju jer nastoje upoznati ljude koje financijski potpomažu, surađivati s kolegama i uključiti se u cilj kojemu su posvećene. Žene često daruju u svrhu rješavanja složenijih pitanja kao što su rodno uvjetovano nasilje i zdravlje.

5.6.

Vraćanje duga društvu postaje dio djelatnosti korporativnog sektora. Filantropski angažman dio je strategija društveno odgovornog poslovanja poduzećâ u cijeloj Europi, a ujedno i doprinosi osnaživanju tih strategija. Sve više poduzeća svih veličina posvećuje financijska sredstva, proizvode, znanje i vrijeme općem dobru.

5.7.

Posebnu pozornost i potporu trebalo bi dati rastućem sektoru socijalne ekonomije, području u kojemu se razvilo inovativno filantropsko djelovanje. Sve veći broj ljudi i poduzetnika okreće se poslovnim modelima socijalne ekonomije, koji su ključan pokretač održivog gospodarskog i socijalnog razvoja. (8)

6. Poticanje filantropije u Europi

6.1.

Prepoznavanje vrijednosti filantropije: potrebno je prepoznati dodanu vrijednost koju filantropija može pružiti socijalnoj koheziji jačanjem zajedničkih vrijednosti i stvaranjem otpornijeg društva. Potrebno je promicati filantropiju kao oblik iskazivanja društvene predanosti. Potrebno je surađivati s akterima uključenima u filantropsko djelovanje i stvoriti prostor za zakone i propise kojima se promiče takav oblik društvenog angažmana.

6.2.

Omogućivanje i zaštita filantropskog djelovanja: potrebno je pozvati države članice da stvore poticajno okruženje za filantropiju. Potrebno je zajamčiti da se sigurnosne mjere na nacionalnoj razini i razini EU-a temelje na riziku te da su razmjerne i utemeljene na dokazima. Ne smije se obeshrabrivati filantropsko i građansko djelovanje. Potrebno je osigurati poticaje za privatno darivanje za javnu dobrobit, u kontekstu fiskalne pravde.

6.3.

Potrebno je olakšati prekogranično filantropsko djelovanje: slobodan protok kapitala temelj je jedinstvenog tržišta EU-a. Potrebno je zajamčiti zakonsku i praktičnu primjenu te temeljne slobode, uz istodobno jamčenje načela nediskriminacije radi olakšavanja prekograničnog filantropskog djelovanja. Prekogranična ulaganja filantropskih organizacija od ključne su važnosti. Ujedno bi trebalo razmotriti nadnacionalne pravne oblike radi olakšavanja filantropskog angažmana.

6.4.

Zajedničke subvencije i zajedničko ulaganje za javno dobro i snažnije civilno društvo: potrebno je olakšati uključivanje u alate za socijalne inovacije i uspostavu strateških partnerstava s akterima uključenima u filantropsko djelovanje. EU bi mogao povećati učinak darivanja privatnih sredstava za opće dobro uvođenjem financijskih instrumenata kojima bi se olakšala zajednička dodjela sredstava i poticala ulaganja u kojima bi sudjelovale i filantropske organizacije.

6.5.

Potrebno je prigrliti inovacije: živimo u uzbudljivom dobu za filantropiju. Inovativni pristupi kao što su socijalna ulaganja, obveznice s učinkom, ulaganja s učinkom i poduzetnička filantropija donose revolucionarne rezultate te su nadahnuće za tradicionalno poimanje dobrotvornog rada i korporativne prakse. Nove tehnologije i društvene mreže omogućuju brze nove vrste angažmana i brz učinak. „Podatci u svrhu dobra”(eng. Data for Good) i digitalizacija pružaju nove mogućnosti za filantropiju diljem Europe. U tijeku je uspostavljanje nove digitalne europske platforme za prekogranično darivanje koja će donatorima iz cijele Europe omogućiti da podupiru organizacije diljem Europe. Javni i privatni dionici trebali bi poticati i razvijati takve inicijative kako bi filantropija postala ciljanija i kako bi se povećao njezin učinak.

Bruxelles, 15. svibnja 2019.

Predsjednik

Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER

(1) www.ernop.eu

(2) Vidjeti primjerice belgijsku nevladinu organizaciju Kick Cancer, koja financira istraživanja usmjerena na razvoj lijekova za djecu oboljelu od raka, https://kickcancer.org/?locale=en

(3) Vidjeti studiju Agencije EU-a za temeljna prava iz 2018. o prostoru za civilno društvo u kojoj se navode izazovi s kojima se civilno društvo u različitim zemljama EU-a susreće, uključujući prostor za filantropiju – https://fra.europa.eu/en/publication/2018/challenges-facing-civil-society-orgs-human-rights-eu-eu

(4) Enlarging the space for European philanthropy („Omogućivanje većeg prostora djelovanja za filantropiju u Europi“).

(5) Akcijski plan Skupine za vezu EGSO-a za provedbu članka 11. stavaka 1. i 2. UEU-a.

(6) Boosting cross-border philanthropy in Europe: towards a tax-effective environment (EFC-TGE study) („Poticanje prekograničnog filantropskog djelovanja u Europi: stvaranje porezno učinkovitog okruženja“(studija EFC-a i TGE-a)), Hanna Surmatz i Ludwig Forrest, svibanj 2017.

(7) http://www.fundaciones.org/EPORTAL_DOCS/GENERAL/AEF/DOC-cw585d042d56ecf/Aefsectorfundacional3erInforme3.pdf

(8) „Promicanje socijalnog gospodarstva kao ključnog pokretača gospodarskog i socijalnog razvoja u Europi”– Vijeće EU-a, 7. prosinca 2015.

16.7.2019

Službeni list Europske unije

C 240/29

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu uredbe Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 904/2010 u pogledu mjera za jačanje administrativne suradnje radi borbe protiv prijevara u vezi s PDV-om

(COM(2018) 813 final – 2018/0413 (CNS))

(2019/C 240/07)

Izvjestitelj: Krister ANDERSSON

Zahtjev za savjetovanje	Vijeće Europske unije, 20.12.2018.
Pravni temelj	članak 113. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Odluka Plenarne skupštine	13.12.2018.
Nadležna stručna skupina	Stručna skupina za ekonomsku i monetarnu uniju te ekonomsku i socijalnu koheziju
Datum usvajanja u Stručnoj skupini	12.4.2019.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju	15.5.2019.
Plenarno zasjedanje br.	543
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani)	212/2/2

1. Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO podupire cilj Komisije da se uspostavi napredna operativna suradnja među poreznim tijelima u pogledu prijevara u vezi s PDV-om u sektoru e-trgovine utemeljena na jasnim zakonodavnim odredbama.

1.2.

EGSO preporučuje da se odgovor javnih tijela na sofisticirane oblike prijevara u vezi s PDV-om kontinuirano poboljšava u pogledu djelotvorne provedbe zakonodavstva (primjenom odgovarajućih tehnologija, npr. umjetne inteligencije) i u pogledu suradnje među uključenim nacionalnim tijelima. Ta bi tijela trebala djelovati u sinergiji kako bi se zajamčio sveobuhvatan i učinkovit europski odgovor na prijevare u vezi s PDV-om.

1.3.

EGSO istodobno napominje da će, što se tiče potrošača, prijedlog dovesti do novih oblika razmjene i obrade osobnih informacija u vezi s PDV-om, što je uređeno Općom uredbom o zaštiti podataka. EGSO ističe potrebu da odstupanja i ograničenja u vezi s odredbama Opće uredbe o zaštiti podataka budu limitirana i usmjerena na strogo definirani cilj – borbu protiv prijevara u vezi s PDV-om. Ta bi odstupanja, kao posebna izuzeća od općih i obaveznih pravila o zaštiti osobnih podataka i privatnosti pojedinaca, tijela za provedbu zakona trebala tumačiti u uskom smislu i pažljivo.

1.4.

U tom je pogledu potrebno posvetiti posebnu pozornost: i. cilju obrade podataka, koja smije biti moguća samo u svrhu borbe protiv nezakonitih radnji; ii. pojedincima kojima je omogućen pristup podacima koji se prikupljaju, pohranjuju i razmjenjuju, a to bi trebali biti samo službenici Eurofisca pod određenim uvjetima te u točno određene i ograničene svrhe povezane s borbom protiv prijevara u području PDV-a; iii. posljedičnoj uporabi podataka za pokretanje potencijalnih istraga i aktivnosti kaznenog progona.

1.5.

Svi prethodno navedeni elementi formalno se uzimaju u obzir u prijedlogu Komisije, što je sigurno jedna od pozitivnih značajki samog prijedloga. Međutim, EGSO zahtijeva od Komisije da se u okviru redovnog funkcioniranja sustava u budućnosti zajamči potpuna i djelotvorna provedba svih mjera za zaštitu temeljnih sloboda sadržanih u prijedlogu, čime bi se postigla odgovarajuća ravnoteža između stroge primjene pravila o PDV-u i nužne zaštite prava pojedinaca i temeljnih sloboda.

2. Prijedlog Komisije i opći kontekst

2.1.

Prijedlogom Komisije za izmjenu Uredbe Vijeća (EU) br. 904/2010 utvrđuju se pravila na temelju kojih države članice na usklađen način prikupljaju evidencije koje pružatelji platnih usluga stavljaju na raspolaganje u elektroničkom obliku na temelju članka 243.b Direktive o PDV-u.

2.2.

U sektoru e-trgovine posljednjih se godina bilježi izniman rast, a potrošači sada mogu jednostavno birati između tisuća dobavljača, proizvoda i robnih marki uz pomoć svojih računala ili pametnih telefona. Međutim, te mogućnosti iskorištavaju i nepoštena poduzeća kako bi izbjegla svoje obveze u pogledu PDV-a.

2.3.

Ukupni gubitak prihoda od PDV-a u državama članicama u vezi s prekograničnom isporukom robe procjenjuje se na otprilike 5 milijardi EUR godišnje, a ta je procjena nedavno povećana na još nevjerojatnijih 7 do 10 milijardi EUR. Stoga je potreban odlučan odgovor javnih tijela, utemeljen na učinkovitoj suradnji između poreznih tijela unutar EU-a i na međunarodnoj razini.

2.4.

Konkretno, prijedlogom se uspostavlja novi središnji elektronički sustav za prikupljanje, pohranu i obradu informacija o plaćanjima koji službenicima za borbu protiv prijevara u državama članicama u okviru Eurofisca, mreže za multilateralnu razmjenu ranih upozorenja za suzbijanje prijevara u vezi s PDV-om, omogućuje daljnju obradu tih informacija.

2.5.

Nakon pomne i detaljne analize procjene učinka Komisija je zaključila da je središnji europski sustav za prikupljanje i razmjenu podataka o plaćanjima („CESOP”) najdjelotvorniji način da se poreznim tijelima omogući potpuni pregled radi nadzora usklađenosti s pravilima o PDV-u u e-trgovini i suzbijanja prijevara u vezi s PDV-om. Sustav bi državama članicama omogućio razmjenu informacija o plaćanjima koje pohranjuju na nacionalnoj razini, što će pomoći u djelotvornoj borbi protiv prijevara u vezi s PDV-om u području e-trgovine.

2.6.

CESOP će omogućiti: i. objedinjavanje svih informacija o plaćanjima u vezi s PDV-om koje su dostavile države članice za svakog pojedinačnog primatelja plaćanja; ii. potpuni pregled plaćanja koja su primatelji plaćanja primili od platitelja u EU-u; iii. prepoznavanje svakog višestrukog evidentiranja iste platne transakcije; iv. pročišćavanje informacija primljenih od država članica; v. unakrsnu provjeru podataka o plaćanjima usporedbom s razmijenjenim podacima o PDV-u koju provode službenici za vezu za Eurofisc; vi. čuvanje informacija samo tijekom razdoblja koje je poreznim tijelima potrebno za provedbu kontrola PDV-a.

2.7.

Razdoblje pohrane informacija u CESOP-u iznosit će dvije godine, a službenici za vezu za Eurofisc moći će vidjeti jesu li plaćanja koja je u svim državama članicama u određenom razdoblju primio isti primatelj plaćanja premašila 10 000 EUR. Sustav bi bio dostupan samo službenicima za vezu za Eurofisc iz država članica, a upiti bi bili mogući samo za potrebe istrage sumnji na prijevare ili otkrivenih prijevara u vezi s PDV-om.

2.8.

Komisija će svakih pet godina izvijestiti Europski parlament i Vijeće o funkcioniranju novog instrumenta za administrativnu suradnju.

3. Opće i posebne napomene

3.1.

EGSO podupire cilj Komisije da se uspostavi operativna napredna suradnja među poreznim tijelima u pogledu prijevara u vezi s PDV-om u sektoru e-trgovine utemeljena na jasnim zakonodavnim odredbama. Poticanjem uzajamne administrativne pomoći među poreznim tijelima osigurat će se veća financijska sredstva i za nacionalne proračune i za proračun EU-a, kao i pojednostavnjeni ravnopravni uvjeti za poduzeća koja poštuju porezne obveze.

3.2.

Zbog činjenice da tržišni subjekti sve više upotrebljavaju komunikacijske tehnologije potrebno je neprestano ažurirati zakonodavstvo u području borbe protiv prijevara kako bi se uzeli u obzir različiti načini izbjegavanja poreznih pravila i obveza u pogledu PDV-a. Stoga je ključno da se odgovor javnih tijela na sofisticirane oblike prijevara u vezi s PDV-om kontinuirano poboljšava u pogledu djelotvorne provedbe zakonodavstva (primjenom odgovarajućih tehnologija) i u pogledu suradnje među uključenim nacionalnim tijelima. Ta bi tijela trebala djelovati u sinergiji uz potporu Komisije kako bi se zajamčio sveobuhvatan i učinkovit europski odgovor na prijevare u vezi s PDV-om u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u Ugovorima.

3.3.

S tim u vezi EGSO smatra da bi ulaganje u umjetnu inteligenciju radi otkrivanja prijevara u vezi s PDV-om u okviru novog sustava koji je u izgradnji moglo biti pogodno i korisno kako bi novi sustav bio u potpunosti operativan, pod uvjetom da se temeljna prava pojedinaca i posebna pravila EU-a, kao što je Opća uredba o zaštiti podataka (1), u potpunosti poštuju u novom operativnom okviru, uključujući korištenje novih tehnologija i umjetne inteligencije za potporu aktivnostima provedbenih tijela javne vlasti.

3.4.

Transnacionalna priroda prijevara u vezi s PDV-om i sve veća lakoća, zahvaljujući tehnologiji, s kojom se mogu brzo razvijati nezakonite prakse – primjerice, brzina kojom se može kretati kapital stečen prijevarama u vezi s PDV-om – iziskuju razvijanje intenzivnijih oblika suradnje ne samo unutar EU-a već i između tijela na globalnoj razini. Mjere za borbu protiv prijevara u vezi s PDV-om mogu biti uspješne samo ako državne porezne uprave intenziviraju suradnju u duhu uzajamnog povjerenja, što će zahtijevati razmjenu relevantnih informacija kako bi mogle izvršavati svoje zadaće.

3.5.

U tu svrhu OECD preporučuje jačanje međunarodne administrativne suradnje u području poreza na dodanu vrijednost ili poreza na promet kako bi se odgovorilo na izazove naplate PDV-a nerezidentnim dobavljačima, posebno u trgovini između poslovnih subjekata i potrošača, u skladu s navedenom u analizi procjene učinka koju je provela Komisija.

3.6.

Korak naprijed u tom smjeru predstavlja sporazum između EU-a i Norveške u pogledu administrativne suradnje u području PDV-a (lipanj 2018.) koji uključuje i posebne instrumente za naplatu potraživanja u vezi s PDV-om. EGSO se nada da će EU i dalje promicati međunarodnu suradnju u borbi protiv prijevara kako bi se osmislio djelotvoran i koordiniran odgovor na aktivnosti koje nadilaze granice država i kontinenta, nanoseći štetu proračunu EU-a i nacionalnim proračunima.

3.7.

EGSO naglašava da će, što se tiče potrošača, prijedlog dovesti do novih oblika razmjene i obrade osobnih informacija u vezi s PDV-om, što je uređeno Općom uredbom o zaštiti podataka, koja je nedavno odobrena i provedena u cijeloj Europi, uz znatne troškove usklađivanja s propisima za poduzeća iz EU-a.

3.8.

U Općoj uredbi o zaštiti podataka utvrđuje se široka definicija osobnih podataka, koji uključuju sve informacije o pojedincu čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi, a to je osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno. Zbog toga se na informacije o plaćanjima na koje se odnosi prijedlog Komisije primjenjuju područje primjene i načela koja se primjenjuju na zaštitu osobnih podataka kako je utvrđeno u Povelji o temeljnim pravima.

3.9.

Prema Komisiji „oporezivanje je važan cilj od općeg javnog interesa Unije i država članica, što je priznato u pogledu ograničenja koja se mogu nametnuti u vezi s obvezama i pravima na temelju Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća (2) te u pogledu zaštite informacija u skladu s Uredbom (EU) 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća (3). Ograničenja povezana s pravima na zaštitu osobnih podataka nužna su zbog prirode i opsega informacija koje potječu od pružatelja platnih usluga i trebala bi se temeljiti na posebnim i unaprijed definiranim uvjetima i pojedinostima utvrđenima u člancima od 243.b do 243.d Direktive Vijeća 2006/112/EZ (4).”

3.10.

EGSO posebno naglašava potrebu da odstupanja i ograničenja u vezi s odredbama Opće uredbe o zaštiti podataka budu limitirana i usmjerena na jedan strogo definirani cilj – borbu protiv prijevara u vezi s PDV-om. Ta bi odstupanja, kao posebna izuzeća od općih i obaveznih pravila o zaštiti osobnih podataka i privatnosti pojedinaca, tijela za provedbu zakona trebala tumačiti u uskom smislu i pažljivo. U tom je pogledu potrebno posvetiti posebnu pozornost: i. cilju obrade podataka, koja smije biti moguća samo u svrhu borbe protiv nezakonitih radnji; ii. pojedincima kojima je omogućen pristup podacima koji se prikupljaju, pohranjuju i razmjenjuju, a to bi trebali biti samo službenici Eurofisca pod određenim uvjetima te u točno određene i ograničene svrhe povezane s borbom protiv prijevara u području PDV-a; iii. posljedičnoj uporabi podataka za pokretanje potencijalnih istraga i aktivnosti kaznenog progona.

3.11.

Svi prethodno navedeni elementi formalno se uzimaju u obzir u prijedlogu Komisije, što je sigurno jedna od pozitivnih značajki samog prijedloga. Međutim, EGSO zahtijeva od Komisije da se u okviru redovnog funkcioniranja sustava u budućnosti zajamči potpuna i djelotvorna provedba svih jamstava za temeljne slobode sadržanih u prijedlogu, čime bi se postigla odgovarajuća ravnoteža između stroge primjene pravila o PDV-u i nužne zaštite prava pojedinaca i temeljnih sloboda.

3.12.

U vezi s tim EGSO zahtijeva da nadležna nacionalna tijela pažljivo prate i provjeravaju poštuju li se u potpunosti i u praksi pravila iz prijedloga kojima se ograničava uporaba podataka i informacija, kao i odredbe Opće uredbe o zaštiti podataka. EGSO poziva Komisiju da, prilikom prikupljanja povratnih informacija od država članica, što je potrebno dovršiti do kraja 2024., pažljivo provjeri – zajedno s nacionalnim tijelima nadležnima za zaštitu osobnih podataka i Europskim nadzornikom za zaštitu podataka – poštuju li se u potpunosti odredbe Opće uredbe o zaštiti podataka te da izvijesti Europski parlament i Vijeće u okviru svog planiranog izvješća o funkcioniranju novog alata za administrativnu suradnju (članak 59. Uredbe (EU) br. 904/2010). Ako se otkrije da je došlo do narušavanja odredbi ili nepropisnog postupanja, potrebno ih je, naravno, odmah spriječiti i ispraviti.

3.13.

U vezi sa zaštitom europskih poduzeća koja posluju u području e-trgovine, EGSO preporučuje da se novim sustavom omogući djelotvorna zaštita i jamčenje poslovnih tajni u preliminarnoj fazi praćenja koja obuhvaća prikupljanje i analizu podataka te posebno u sljedećoj (hipotetskoj) fazi kaznenog progona. U tom bi pogledu iskustvo Europske komisije u zaštiti prava intelektualnog vlasništva i industrijske tajne stečeno u sklopu predmeta u području prava tržišnog natjecanja moglo biti korisno kao komparativni standard.

Bruxelles, 15. svibnja 2019.

Predsjednik

Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER

(1) https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?uri=celex%3A32016R0679

(2) Opća uredba o zaštiti podataka: https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/HTML/?uri=CELEX:32016R0679&from=en

(3) https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?uri=CELEX%3A32018R1725

(4) Direktiva o PDV-u: https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/HTML/?uri=CELEX:32006L0112&from=HR

16.7.2019

Službeni list Europske unije

C 240/33

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu direktive Vijeća o izmjeni Direktive 2006/112/EZ u pogledu uvođenja određenih zahtjeva za pružatelje platnih usluga

(COM(2018) 812 final – 2018/0412(CNS))

i o Prijedlogu direktive Vijeća o izmjeni Direktive Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. u pogledu odredaba koje se odnose na prodaju robe na daljinu i određene isporuke robe na domaćem tržištu

(COM(2018) 819 final – 2018/0415(CNS))

(2019/C 240/08)

Izvjestitelj: Krister ANDERSSON

Zahtjev za savjetovanje:	Vijeće Europske unije, 20.12.2018.
Pravni temelj:	članak 113. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za ekonomsku i monetarnu uniju te ekonomsku i socijalnu koheziju
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	12.4.2019.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	15.5.2019.
Plenarno zasjedanje br.:	543
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	209/1/3

1. Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO podupire cilj Komisije da uvede dodatna pravila radi osiguravanja proporcionalnosti i jačanja pravne sigurnosti za trgovce koji se služe elektroničkim sučeljima i olakšavaju dostavu robe potrošačima u EU-u, posebno kada ih se smatra dobavljačima.

1.2.

EGSO također podržava namjeru Komisije da uspostavi redovitu suradnju s pružateljima platnih usluga na temelju jasnih zakonskih odredbi. Obećavajući rezultati koji se očekuju nakon provedbe novih mjera osigurat će ne samo više sredstava za nacionalne proračune i za proračun EU-a već i jednostavnije i ravnopravne uvjete za poduzeća koja poštuju porezne obveze.

1.3.

EGSO napominje da je regulatorni pristup koji je usvojila Komisija u skladu s načelom supsidijarnosti, s obzirom na to da do prijevara u vezi s PDV-om dolazi u svim državama članicama i da je europsko zakonodavstvo najučinkovitiji instrument za pružanje djelotvorne potpore državama članicama u prikupljanju informacija potrebnih za kontrolu PDV-a u prekograničnom prometu. Nasuprot tome, rješavanje pitanja povezanih s prijevarama u području PDV-a provođenjem nekoliko zakonodavnih inicijativa na nacionalnoj razini ne bi bilo djelotvorno te bi pretjerano usložnilo regulaciju.

1.4.

Međutim, EGSO istodobno naglašava da će, što se tiče potrošača, prijedlog podrazumijevati nove oblike razmjene i obrade osobnih informacija u vezi s PDV-om, što je trenutno uređeno Općom uredbom o zaštiti podataka (1). S tim u vez, EGSO snažno naglašava važnost potpunog poštovanja odredbi Opće uredbe o zaštiti podataka i potrebu da se uporaba podataka ograniči na jedan jedini i strogo definirani cilj borbe protiv prijevara u području PDV-a na troškovno učinkovit i široj javnosti prihvatljiv način.

1.5.

Na kraju, EGSO preporučuje da Komisija uloži odgovarajuća sredstva u materijalnu imovinu i IT kako bi osigurala funkcioniranje središnjeg repozitorija, uz napomenu da bi se procijenjeni troškovi projekta mogli lako i brzo amortizirati očekivanim rezultatima u pogledu smanjenja broja prijevara povezanih s PDV-om i gubitka prihoda od PDV-a.

2. Prijedlog Komisije i opći kontekst

2.1.

Prijedlogom Komisije uvode se određeni zahtjevi za pružatelje platnih usluga kako bi se osigurala učinkovita suradnja između takvih pružatelja i poreznih tijela u cilju poboljšanja instrumenata za borbu protiv prijevara u području PDV-a. Prijedlog je u skladu s direktivom o PDV-u u e-trgovini, kojom su uvedene nove obveze u pogledu PDV-a za internetska tržišta i nove mjere pojednostavnjenja kako bi se poduzećima pomoglo da svoje obveze u pogledu PDV-a ispunjavaju putem sustava jedinstvene kontaktne točke (OSS).

2.2.

Prijedlogom Komisije COM(2018) 819 final uvode se dodatna pravila kojima bi se trebalo poboljšati funkcioniranje paketa o PDV-u u e-trgovini, koji je donesen u prosincu 2017., a na snagu stupa 1. siječnja 2021. Njime se uvode dodatna pojašnjenja o tome kako se u pogledu PDV-a tretiraju dobavljači koji se služe elektroničkim sučeljem za olakšavanje isporuke robe potrošačima u EU-u i koji se u skladu s člankom 14.a stavkom 2. Direktive o PDV-u smatraju dobavljačima, a samim time i subjektima odgovornima za prikupljanje i plaćanje PDV-a poreznim tijelima. U skladu s člankom 369.b Direktive o PDV-u 2006/112/EZ, (2) sustav OSS može se u načelu upotrebljavati samo za prijavljivanje i plaćanje PDV-a na prekogranično pružanje usluga i prodaju robe na daljinu unutar Zajednice, a ne na isporuku robe na domaćem tržištu. Međutim, s obzirom na to da dobavljači koji prodaju robu upotrebom elektroničkog sučelja mogu imati zalihe robe u raznim državama članicama iz kojih mogu obavljati isporuke na domaće tržište, trgovci koji se služe takvim elektroničkim sučeljima i koji postanu dobavljači takve robe bili bi obvezni registrirati se u svim državama članicama EU-a u kojima izvorni dobavljači imaju zalihe i obavljaju domaću opskrbu. Stoga se predlaže da im se dopusti upotreba OSS-a za domaće isporuke u svrhu kojih se smatraju dobavljačima u skladu s člankom 14.a stavkom 2. Direktive o PDV-u. Na taj se način osigurava pojednostavljenje OSS-a na elektroničkim sučeljima te izbjegavaju dodatni opterećujući postupci za poduzeća. U prijedlogu COM(2018) 819 final Komisija s pomoću određenih ciljanih izmjena postojećeg pravnog okvira utvrđuje posebna pravila za potporu usvajanju OSS-a.

2.3.

Sektor e-trgovine posljednjih je godina zabilježio spektakularan rast, pa potrošači sada posredstvom svojih računala ili pametnih telefona mogu jednostavno birati između tisuća dobavljača, proizvoda i robnih marki. Međutim, tu mogućnost iskorištavaju i nepoštena poduzeća kako bi izbjegla obveze u pogledu PDV-a.

2.4.

Konkretnije, u prekograničnoj e-trgovini postoje tri glavna područja prijevara u vezi s PDV-om: i. isporuka robe i usluga unutar EU-a; ii. uvoz robe poslovnih subjekata s poslovnim nastanom u trećoj zemlji za potrebe potrošača u državama članicama; i iii. isporuka usluga poslovnih subjekata s poslovnim nastanom u trećoj zemlji potrošačima u državama članicama.

2.5.

Ukupni gubitak PDV-a unutar država članica prilikom prekogranične isporuke robe procijenjen je na oko 5 milijardi eura godišnje, a u novije se vrijeme procjenjuje da je taj iznos još i veći, odnosno da se kreće između 7 i 10 milijardi eura. Stoga je potreban snažan odgovor javnih tijela koji bi, kad god je to nužno i razmjerno, trebao podrazumijevati suradnju s privatnim dionicima.

2.6.

Prijedlog Komisije COM(2018) 812 final usmjeren je na smanjenje problema prijevara povezanih s PDV-om u području e-trgovine jačanjem suradnje između poreznih tijela i pružatelja platnih usluga s obzirom na to da se kupovina na internetu u EU-u u više od 90 % slučajeva trenutačno provodi preko posrednika. S tim u vezi, iskustva nekoliko država članica pokazala su da se uz dovoljan stupanj suradnje između poreznih tijela i pružatelja platnih usluga mogu ostvariti opipljivi i brzi rezultati u borbi protiv prijevara povezanih s PDV-om u području e-trgovine.

2.7.

Prijedlogom će se poreznim tijelima omogućiti prikupljanje i razmjena informacija o plaćanju koje dostavljaju pružatelji platnih usluga, i to s pomoću središnjeg repozitorija koji će Komisija razviti zajedno s nacionalnim poreznim tijelima kako bi se osigurao jedinstven pristup prikupljanju i analizi podataka.

2.8.

To u praksi znači da se pružateljima platnih usluga uvodi nova obveza vođenja evidencije u skladu s člankom 243.b Direktive 2006/112/EZ o PDV-u. U tom će smislu biti relevantne samo one platne usluge čija je posljedica prekogranični prijenos novčanih sredstava primateljima plaćanja (ili subjektima koji djeluju u njihovo ime), i to samo kada se platitelj nalazi u jednoj od država članica. Drugim riječima, prema ovom prijedlogu pojam „prekogranični”odnosi se na transakcije kod kojih se potrošač nalazi u jednoj državi članici, a dobavljač u drugoj državi članici ili u trećoj zemlji. Domaća plaćanja nisu obuhvaćena prijedlogom Komisije.

2.9.

Kako bi se isključile prekogranične transakcije novčanih sredstava iz privatnih razloga i obuhvatila samo plaćanja povezana s gospodarskom djelatnošću, pružatelji platnih usluga moraju o primateljima plaćanja voditi evidenciju i staviti je na raspolaganje poreznim tijelima samo ako određeni primatelj plaćanja prijeđe granicu od 25 plaćanja u kalendarskom tromjesečju. Taj je prag utvrđen na temelju prosječne vrijednosti narudžbi za kupnju putem interneta, koja iznosi 95 EUR. Uz minimalno 100 platnih transakcija godišnje u toj vrijednosti, godišnji promet iznosi gotovo 10 000 EUR.

2.10.

Podaci koje pohranjuje pružatelj platnih usluga sadržavaju informacije o njegovu identitetu i o identitetu primatelja plaćanja, kao i informacije o plaćanjima koja je primio primatelj plaćanja. Obveza pružatelja platnih usluga da vodi evidenciju ne obuhvaća informacije o identitetu platitelja jer one nisu potrebne za otkrivanje prijevare. Razdoblje tijekom kojega pružatelj platnih usluga čuva evidenciju iznosi dvije godine.

3. Opće i posebne napomene

3.1.

EGSO podupire cilj naveden u prijedlogu Komisije COM(2018) 819 final da se uvedu dodatna pravila radi osiguravanja proporcionalnosti i jačanja pravne sigurnosti za trgovce koji se služe elektroničkim sučeljima i olakšavaju dostavu robe potrošačima u EU-u, posebno kada ih se smatra dobavljačima.

3.2.

EGSO također podržava cilj Komisije da se uspostavi redovita suradnja s pružateljima platnih usluga na temelju jasnih i transparentnih zakonskih odredbi. Obećavajući rezultati koji se očekuju nakon provedbe novih mjera opravdavaju zakonodavni napor Komisije i osigurat će ne samo više sredstava za nacionalne proračune i za proračun EU-a već i jednostavnije i ravnopravne uvjete za poduzeća koja poštuju porezne obveze.

3.3.

Prijedlog Komisije uslijedio je nakon opsežnog savjetovanja s većim brojem dionika, a posebice s pružateljima platnih usluga, drugim predstavnicima poduzeća te s poreznim tijelima države članice. EGSO odaje priznanje Komisiji za opsežno prikupljanje povratnih informacija i doprinosa od javnih i privatnih aktera, koji su doista pomogli u osmišljavanju razboritog i proporcionalnog zakonodavnog prijedloga.

3.4.

EGSO napominje da je regulatorni pristup predstavljen u prijedlogu u skladu s načelom supsidijarnosti ugrađenim u Ugovore, s obzirom na to da do prijevara u vezi s PDV-om dolazi u svim državama članicama i da je europsko zakonodavstvo najučinkovitiji instrument za pružanje djelotvorne potpore državama članicama u prikupljanju informacija potrebnih za kontrolu PDV-a u prekograničnom prometu. Nasuprot tome, rješavanje pitanja povezanih s prijevarama u području PDV-a provođenjem nekoliko zakonodavnih inicijativa na nacionalnoj razini ne bi bilo djelotvorno te bi dovelo do previše složene regulacije.

3.5.

U skladu s prijedlogom Komisije pružatelji platnih usluga moraju evidentirati podatke koji su im već dostupni radi izvršenja platnih transakcija u skladu s načelom proporcionalnosti koje je ugrađeno u Ugovore i koje se razvijalo sudskom praksom Suda Europske unije. Nadalje, obveza evidentiranja i prijenosa podataka poreznim tijelima usklađena na razini EU-a ograničit će administrativno opterećenje pružatelja platnih usluga (u usporedbi s opterećenjem koje nastaje kada pružatelji platnih usluga moraju ispuniti međusobno različite nacionalne zahtjeve).

3.6.

S tim u vezi, kako je dokazano analizom procjene učinka, usklađivanjem obveza izvješćivanja u jedinstveni format za prijenos informacija smanjit će se troškovi usklađivanja za pružatelje platnih usluga, koji će moći sudjelovati u borbi protiv prijevara u području PDV-a, pri čemu ta suradnja neće nerazumno i nesrazmjerno utjecati na njihove svakodnevne operativne aktivnosti.

3.7.

Prag od 25 isplata po tromjesečju, koji odgovara iznosu od približno 10 000 EUR godišnje, a utvrđen je na temelju prosječne vrijednosti transakcija u okviru e-trgovine u EU-a u iznosu od 95 EUR, čini se razumnim i proporcionalnim, uzimajući u obzir da iznos od 10 000 EUR već može podlijegati obvezi plaćanja PDV-a u državama članicama. Osim toga, taj iznos odgovara pragu od 10 000 EUR za isporuke unutar EU-a koji je uveden Direktivom o PDV-u u e-trgovini. Stoga se minimalni iznos od 10 000 EUR čini primjerenim za uspostavljanje ravnoteže između zaštite isključivo privatnih transakcija, koje nemaju nikakve veze s prijevarama u području PDV-a, i uspostave održivog sustava praćenja radi smanjenja prijevara. Međutim, Komisija bi trebala pratiti razvoj događaja kako bi pragovi i kasnije ostali primjereni te, prema potrebi, predlagati izmjene.

3.8.

EGSO ističe da će, sa strane potrošača, prijedlog podrazumijevati nove oblike razmjene i obrade osobnih informacija povezanih s PDV-om, što je uređeno Općom uredbom o zaštiti podataka koja je nedavno odobrena i provedena u cijeloj Europi uz znatne troškove usklađivanja za poduzeća iz EU-a.

3.9.

Opća uredba o zaštiti podataka sadržava široku definiciju osobnih podataka, koji obuhvaćaju sve informacije o pojedincu čiji je identitet utvrđen, ili se može utvrditi, izravno ili neizravno. Zbog toga informacije o plaćanju o kojima je riječ u Prijedlogu Komisije potpadaju pod područje primjene i načela zaštite osobnih podataka iz Povelje o temeljnim pravima.

3.10.

Prema navodu Komisije, u okviru Prijedloga „obrađivale bi se samo informacije o plaćanju koje su nužne za borbu protiv prijevara povezanih s PDV-om u području e-trgovine. Podaci koji bi se obrađivali odnose se samo na primatelje sredstava (primatelje plaćanja) i na samu platnu transakciju (iznos, valuta, datum), a podaci o potrošačima koji plaćaju robu ili usluge (platitelji) nisu obuhvaćeni razmjenom informacija. Stoga se te informacije ne bi koristile u druge svrhe kao što je kontroliranje kupovnih navika potrošača. […] Iz područja primjene inicijative bila bi isključena i domaća plaćanja. Konačno, informacije o plaćanju bile bi dostupne samo službenicima za vezu za Eurofisc država članica i to samo onoliko dugo koliko je potrebno za borbu protiv prijevara povezanih s PDV-om u području e-trgovine.”.

3.11.

EGSO snažno naglašava važnost potpunog poštovanja odredbi Opće uredbe o zaštiti podataka i potrebe da se uporaba podataka ograniči na jedan jedini i strogo definirani cilj borbe protiv prijevara u području PDV-a na troškovno učinkovit i široj javnosti prihvatljiv način. S tim u vezi EGSO poziva Komisiju da pri prikupljanju povratnih informacija od država članica koje treba dovršiti do kraja 2024. pažljivo provjeri poštuju li se u potpunosti odredbe Opće uredbe o zaštiti podataka te mogu li se utvrditi i ispraviti eventualni slučajevi kršenja tih odredaba u državama članicama.

3.12.

Naposljetku, EGSO preporučuje Komisiji da prilagodi ulaganja u fizička sredstva i IT kako bi se osigurao funkcionalan središnji sustav repozitorija, napominjući da bi se procijenjeni troškovi projekta – 11,8 milijuna eura za njegovo pokretanje i 4,5 milijuna eura godišnje za njegov rad – mogli lako i brzo amortizirati očekivanim rezultatima u pogledu smanjenja prijevara povezanih s PDV-om i gubitka prihoda od PDV-a, s obzirom na to da je ukupni gubitak prihoda od PDV-a povezan s prekograničnim isporukama robe veći od 5 milijardi eura te da je ukupna vrijednost internetske prodaje u 2017. iznosila oko 600 milijardi eura.

Bruxelles, 15. svibnja 2019.

Predsjednik

Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER

(1) Opća uredba o zaštiti podataka – https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?uri=celex%3A32016R0679

(2) Direktiva o PDV-u 2006/112/EZ – https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?uri=celex:32006L0112

16.7.2019

Službeni list Europske unije

C 240/37

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Europskom vijeću, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija — Održivo biogospodarstvo za Europu: Jačanje veze gospodarstva, društva i okoliša

(COM(2018) 673 final)

(2019/C 240/09)

Izvjestitelj: Mindaugas MACIULEVIČIUS

Suizvjestitelj: Udo HEMMERLING

Zahtjev za savjetovanje:	Europska komisija, 14.12.2018.
Pravni temelj:	članak 29. stavak 1. i članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Odluka Predsjedništva:	16.10.2018.
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za poljoprivredu ruralni razvoj i zaštitu okoliša
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	25.4.2019.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	15.5.2019.
Plenarno zasjedanje br.:	543
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	203/1/4

1. Zaključci i preporuke

1.1.

Postoji potreba za hitnim djelovanjem na svjetskoj razini: globalni izazovi kao što su klimatske promjene i sve brojnije svjetsko stanovništvo prisiljavaju nas na hitno pronalaženje zamjena za fosilna goriva te na učinkovitije korištenje bioloških resursa. Poljoprivreda i sektor koji se temelji na šumama proizvode velike količine biomase koja nije namijenjena ni za prehranu ljudi ni životinja, i kao takvi važni su čimbenici biogospodarstva. Novi vrijednosni lanci nude dodatne aktivnosti u ruralnom gospodarstvu kako bi se s gospodarstva koje se temelji na fosilnim gorivima prešlo na biogospodarstvo.

1.2.

U tom kontekstu, prioritet mora biti bolja informiranost o našoj potrošnji bioloških resursa u skladu s klimatskim ciljevima Pariškog sporazuma. Osim boljeg razumijevanja, biogospodarskim aktivnostima potrebno je kroz redovito savjetovanje i informiranje mobilizirati potrošače kako bi se olakšalo uvođenje potrebnih promjena i otvorio put za uvođenje mjera za stvaranje tržišta radi daljnjeg povećanja povjerenja potrošača u proizvode od bioloških sirovina proizvedene u EU-u i njhovog prihvaćanja među javnim naručiteljima.

1.3.

Otvaraju se mogućnosti za biološku raznolikost, industriju, gospodarski razvoj i radna mjesta. EGSO pozdravlja ažuriranje strategije za biogospodarstvo iz 2012., što je važan korak u pravom smjeru. Postoji globalna potražnja za održivim i resursno učinkovitim proizvodima od bioloških sirovina. Međutim, unatoč znatnom napretku postignutom u novoj strategiji, neke od mjera još je uvijek potrebno provesti u djelo.

1.3.1.

Osim pristupa financijskim instrumentima, važno je osigurati individualne i fleksibilne usluge savjetovanja kako bi se poduprlo poljoprivredno-prehrambene MSP-ove pri pokretanju dugoročnih inovativnih projekata. Njima često nedostaje potrebnog znanja ili stručnosti iz različitih razloga, uključujući ljudske, financijske i infrastrukturne resurse.

1.3.2.

U javno-privatnoj suradnji posebnu pozornost trebalo bi obratiti na primarne proizvođače. Taj bi se model mogao poduprijeti nizom mjera i instrumenata u okviru zajedničke poljoprivredne politike (ZPP).

1.3.3.

Uključivanjem aktivnosti iz područja istraživanja, inovacija i biogospodarstva u dugoročnu strategiju olakšalo bi se podupiranje razvoja i repliciranja.

1.3.4.

Trajno obrazovanje i osposobljavanje radnika i primarnih proizvođača od ključne je važnosti. Važno je olakšati razmjenu znanja, pružiti potporu transnacionalnim mrežama i ići u korak s društvenim i tehnološkim promjenama. Pristupi u obrazovanju, angažmanu i komunikaciji koji uključuju dionike iz ruralnog biogospodarstva od ključne su važnosti.

1.3.5.

Važno je promicati kružno gospodarstvo i međusektorske teritorijalne veze u EU-u i šire, osobito u pogledu ispunjavanja ciljeva održivog razvoja te ciljeva konferencije COP21.

1.3.6.

Sve države članice trebale bi u svoje politike i programe uključiti sveobuhvatnu strategiju biogospodarstva te osigurati sudjelovanje nadležnih lokalnih tijela i relevantne dionike (primarne proizvođače, istraživačke i obrazovne ustanove, industriju, civilno društvo i socijalne partnere itd.).

1.3.7.

EU bi trebao nastojati uspostaviti globalni sustav određivanja cijene emisija ugljika, koji bi bio neutralan i djelotvoran način promicanja biogospodarstva te bi se njime svi sudionici na tržištu uključili u ublažavanje klimatskih promjena.

1.4.

Za „novo” biogospodarstvo, neophodno je poštovati načela održivosti te očuvati prirodne resurse kako bi se osigurala njihova iskoristivost. Biogospodarstvo mora u tom pogledu slijediti kriterije održivosti. Kako bi se izbjeglo narušavanje okoliša, gospodarstva i društva, ista se pravila primjenjuju kako na biomasu iz Europske unije tako i iz inozemstva.

2. Opće napomene

Biogospodarstvom se smatra proizvodnja obnovljivih bioloških resursa i njihovo pretvaranje u hranu, hranu za životinje, proizvode dobivene od bioloških sirovina te bioenergiju. To obuhvaća poljoprivredu, šumarstvo, ribarstvo, proizvodnju hrane, celuloze i papira te dijelove kemijske, biotehnološke i energetske industrije.

2.1.

Cilj Strategije EU-a za biogospodarstvo iz 2012. jest „[…] utiranje puta inovativnijem i konkurentnijem društvu u kojem se bolje gospodari resursima i u kojem se sigurnost opskrbe hranom može uskladiti s održivom uporabom obnovljivih resursa za industrijske potrebe i istodobno osigurati zaštita okoliša”. Komisija je 2017. revidirala strategiju EU-a za biogospodarstvo iz 2012. i zaključila da je relevantnost ciljeva strategije dokazana te da se važnost prilika koje nudi biogospodarstvo sve više prepoznaje u Europi i izvan nje. Komisija je u listopadu 2018. predstavila akcijski plan za razvoj održivog i kružnog biogospodarstva „kako bi se poboljšala i povećala održiva upotreba obnovljivih izvora radi suočavanja s globalnim i lokalnim izazovima poput klimatskih promjena i održivog razvoja” (1).

2.2.

Očekuje se da će svjetska populacija narasti na gotovo 10 milijardi do 2050. (2), pa je prema tome potrebno učinkovitije upotrebljavati biološke resurse kako bi se osigurala sigurna, hranjiva, kvalitetna i cjenovno pristupačna hrana za više ljudi uz manje utjecaja na okoliš i klimu po proizvedenoj jedinici, kao i dovoljna količina obnovljivog biološkog materijala za proizvodnju znatnog dijela energije koju trenutno dobivamo iz fosilne sirove nafte, uz energiju vjetra, solarnu energiju i energiju iz drugih obnovljivih izvora. Stoga je potrebno preusmjeravanje mjera te ažuriranje strategije za biogospodarstvo s obzirom na nedavne promjene u politikama, uključujući ciljeve održivog razvoja Ujedinjenih naroda (3) i Konvenciju Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (obveze u okviru konferencije COP21).

2.3.

Komisija navodi da će kroz ažuriranu strategiju za biogospodarstvo (4) pokrenuti 14 mjera u 2019. godini, uključujući sljedeće:

—	pokretanje tematske platforme za ulaganja u kružno biogospodarstvo vrijedne 100 milijuna EUR s ciljem približavanja bio inovacija tržištu i smanjenja rizičnosti privatnih ulaganja u održiva rješenja; olakšavanje razvoja novih održivih biorafinerija diljem Europe;

—	izradu strateškog programa uvođenja za održive prehrambene i poljoprivredne sustave, šumarstvo i proizvode od bioloških sirovina;

—	uspostavu instrumenta za potporu državama članicama u pogledu politike EU-a o biogospodarstvu, u okviru programa Obzor 2020. radi razvoja nacionalnih i regionalnih programa biogospodarstva;

—	pokretanje pilot mjera za razvoj biogospodarstva u ruralnim, obalnim i urbanim područjima, primjerice za zbrinjavanje otpada ili sekvestraciju ugljika u poljoprivredi;

—	uvođenje sustava za praćenje napretka prema održivom i kružnom biogospodarstvu u cijelom EU-u;

—	povećanje baze znanja i razumijevanja specifičnih područja biogospodarstva prikupljanjem podataka i jamčenjem boljeg pristupa tim podacima, putem Centra znanja za biogospodarstvo;

—	pružanje smjernica i promicanje dobre prakse za funkcioniranje biogospodarstva u sigurnim ekološkim granicama.

2.4.

Biogospodarstvo može otvoriti nove mogućnosti za smanjenje emisija CO2 i smanjenje ovisnosti o uvezenim fosilnim resursima. Na primjer, šume EU-a vežu količinu ugljika koja odgovara 10 % godišnjih emisija u EU-u i istodobno pružaju održivu i stalnu opskrbu biomasom kao obnovljivim izvorom energije. Nadalje, prema procjenama, 100 000 kemikalija koje su trenutačno u proizvodnji teoretski se mogu dobiti iz obnovljivih sirovina. To ne znači da bi se sve te kemikalije trebale dobivati na taj način, ali to je teoretski moguće. Time će se omogućiti ne samo proizvodnja svakodnevnih kućanskih proizvoda lokalno i na obnovljiv način nego i stvaranje radnih mjesta, posebice u priobalnim i ruralnim područjima te rast u Europi, koja i dalje ima vodeći položaj u tehnološkom pogledu. Prema procjenama industrije, do 2030. u bioindustriji bi se moglo stvoriti milijun novih radnih mjesta.

2.5.

Međutim, i dalje postoje velike prepreke na putu prema većem stupnju inovativnosti u biogospodarstvu EU-a. Znatna je prepreka troškovna konkurentnost proizvoda u usporedbi s proizvodima dobivenima od fosilnih materijala i s istovjetnim proizvodima iz drugih dijelova svijeta. Na troškovnu konkurentnost utječu mnogi čimbenici, uključujući razinu tehnološke spremnosti, cijenu rada, subvencije za fosilna goriva i amortizaciju, kao i nisku razinu podrške koju proizvodi dobiveni od bioloških sirovina dobivaju na tržištu. Pitanje konkurentnosti otežavaju teškoće u pristupanju financijskim sredstvima za inovativne projekte i proizvodne pogone te, često, kontinuirana niska razina osviještenosti krajnjih korisnika o proizvodima dobivenima od bioloških sirovina, kao i nepostojanje vještina i operativnih odnosa za razvoj sektora. Štoviše, postupci izdavanja dozvola za nove projekte utemeljene na biološkim sirovinama postaju dugotrajni i naporni, što dovodi do znatnih pravnih nesigurnosti te financijskih rizika za gospodarske aktere.

3. Posebne napomene

EGSO pozdravlja Komunikaciju kojom se ažurira strategija za biogospodarstvo iz 2012. Potrebna je dugoročna, dosljedna i učinkovita politika za promicanje biogospodarstva. No povezanost između te sveobuhvatne strategije biogospodarstva i drugih postojećih instrumenata politike još uvijek nije neupitna. Stoga je za učinkovito donošenje politika u području biogospodarstva još uvijek potrebno utvrditi sinergije među područjima politika, i to na način da se u obzir uzmu ciljevi održive proizvodnje hrane, održivo upravljanje prirodnim resursima, uravnotežen teritorijalni razvoj u ruralnim područjima te sigurna i dostojna sredstva za život.

3.1.

Iako se ažuriranjem nastoje iskoristiti ulaganja EU-a i staviti značajan naglasak na jačanje i unapređivanje bioindustrijskih sektora poticanjem ulaganja te otvaranjem tržišta i dalje postoje (ne samo u istraživanju i razvoju) kad je riječ o potpori poduzećima u biogospodarstvu u prikupljanju sredstava, strategiji ulaska na tržište, organizacijskom razvoju i sazrijevanju proizvoda. Ulagači u rane faze rasta, koji nude prilagođene savjete i djeluju na nacionalnoj i regionalnoj razini, imaju jednaku važnost za industriju mikro ili malih razmjera i za novoosnovana poduzeća kao i mobilizacija ulaganja EU-a. Potreban je sveobuhvatan pristup financiranju kako bi se novi proizvodi stavili na tržište.

3.2.

Ovo ažuriranje strategije također naglašava činjenicu da se zahvaljujući sinergijama između javnog i privatnog sektora mogu najbolje iskoristiti različiti izvori ulaganja. U tom kontekstu, Zajedničko poduzeće za bioindustriju pokazalo se ključnim za potporu razvoju europske industrijske infrastrukture biogospodarstva i vrijednosnih lanaca usmjerenih na korištenje obnovljivih resursa, uključujući i otpad.

3.3.

Međutim, privatnom sektoru ne posvećuje se dovoljno pažnje, posebice primarnim proizvođačima, primjerice poljoprivrednicima, vlasnicima šuma i njihovim zadrugama, a oni imaju značajnu ulogu u razvoju održivog biogospodarstva; i MSP-ovima, kao bitnom čimbeniku u poljoprivredno-prehrambenom lancu, također treba posvetiti posebnu pozornost. ZPP bi mogao postati zanimljiv alat kojim bi se poljoprivrednicima, vlasnicima šuma i njihovim zadrugama moglo pomoći da više ulažu u održivu proizvodnju.

3.4.

U tom kontekstu, stvaranje povoljnih tržišnih uvjeta je ključno i ide ruku pod ruku s razinom povjerenja potrošača u informacije koje im se pružaju o proizvodima koje namjeravaju kupiti. Vrijedi razmotriti standarde u pogledu informacija, a važan prvi korak bio je uspostavljanje jasnih standarda na razini EU-a za proizvoda dobivene iz bioloških sirovina kako bi se bolje zaštitila vjerodostojnost normi koje su dogovorene u industriji, a istodobno izbjegla zbrka za potrošače i dalo povjerenje industrijskim klijentima i javnim naručiteljima. Potrebno je učiniti još mnogo toga kako bi se potrošačima pomoglo da putem pametnih komunikacijskih strategija donesu odluku na temelju provjerenih informacija.

3.5.

Ažuriranom strategijom jača se i ideja „unapređivanja”, ali se ne uzima u obzir pojam „repliciranja”. Istraživanja su provedena, a strategije za dugoročne inovacije i biogospodarstvo moraju ići ukorak. Temeljno i primijenjeno istraživanje trebalo bi biti dobro usklađeno i pridonositi zajedničkim strateškim ciljevima. Također bi trebalo posvetiti pažnju razvoju, pristupu i održavanju visokokvalitetne infrastrukture ili klastera za istraživanje i inovacije. Primjerice, uspostavom centara svjetske razine za primijenjeno istraživanje u industriji biološke proizvodnje, stvorila bi se inovativna i održiva rješenja, koja bi mogla pružiti malim i srednjim poduzećima (MSP-ovi) pristup sveukupnom znanju. Demonstracije i primjeri pridonijeli bi prijenosu znanja. Demonstracije bi pružile MSP-ovima sveobuhvatan uvid u postojeće tehnologije u tom određenom području biogospodarstva.

3.6.

Ruralna područja u EU-u prolaze kroz razdoblje duboke gospodarske, demografske i institucionalne preobrazbe. Stoga je također potrebno obratiti dužnu pozornost na infrastrukturu i logistička poboljšanja kako bi se promicali postojeći i novi lanci opskrbe biomasom, istodobno optimizirajući održivo upravljanje prirodnim resursima i stvaranje radnih mjesta i dodane vrijednosti u ruralnim područjima.

3.7.

Nije moguće dovoljno naglasiti činjenicu da uvođenje tehnološko naprednih strojeva u biogospodarstvo zahtjeva poboljšanje vještina rukovanja i održavanja, uključujući daljnju izobrazbu u području informacijske i komunikacijske tehnologije (IKT), nove programe osposobljavanja o temi zdravlja i sigurnosti te bolje razumijevanje i brigu za očuvanje okoliša. Iznimno je važno zajamčiti neprestan cjeloživotni razvoj i prilagodbu vještina pojedinaca, kao i rješavanje problema nedostatka vještina u tom biogospodarskom sektoru u nastajanju. U ažuriranoj strategiji aspekti poput uzajamnih razmjena među kolegama, zajedničkih aktivnosti u istraživanju, usluga potpore inovacijama, poljoprivrednika, šumara, njihovih zadruga te drugih privatnih subjekata nisu predviđeni iako bi oni bili ključni u olakšavanju razmjene znanja.

3.8.

Ne možemo ispuniti UN-ove ciljeve održivog razvoja niti ublažiti klimatske promjene (5) bez boljeg iskorištavanja ostataka, paralelnih tokova i otpada te bez promicanja kružnog gospodarstva. Pritom je nužna suradnja među sektorima (prehrambeni i neprehrambeni sustavi i ruralna područja) i kontinentima. Dodatnu pozornost treba posvetiti teritorijalnim i lokalnim vezama (urbano-ruralne, ruralno-ruralne, morsko-kopnene veze) i njihovom doprinosu za održive biogospodarske vrijednosne lance i klastere u ruralnim područjima. Razvijanje tih veza u srednjoj i istočnoj Europi bilo bi ključno kako bi se zemljama tih regija pomoglo da izrade strateške ciljeve razvoja za bolju preradu biomase. Regije srednje i istočne Europe bogate su biomasom zbog svojih opsežnih aktivnosti u području poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, koje imaju velike, ali neiskorištene ili nedovoljno iskorištene kapacitete biomase u smislu hrane, hrane za životinje, industrijskih sirovina, biogoriva i korištenja energije. Nadalje, u ažuriranoj strategiji nije stavljen dovoljan naglasak na nužnost međunarodne suradnje u svrhu što učinkovitijeg objedinjenja postojeće stručnosti i kapaciteta te jačanja sinergija između istraživačkih programa država članica i zemalja izvan EU-a. Međunarodna partnerstva posebno su važna za testiranje i repliciranje rješenja.

3.9.

Naposljetku, pri provedbi ciljeva Pariškog sporazuma treba na najbolji mogući način iskoristiti tržišne mehanizme. Globalni sustav određivanja cijena emisija ugljika predstavljao bi neutralan i djelotvoran način uključivanja svih tržišnih aktera. EGSO potiče Komisiju da aktivno razmatra različite mogućnosti i korake te da surađuje s drugim zemljama kako bi se uvelo globalno određivanje cijene ugljika. Učinkovit i pravedan globalni sustav određivanja cijene ugljika doveo bi do jednakih uvjeta za izvoznike na svjetskim tržištima, čime bi se smanjio rizik od odljeva ulaganja i izmještanja radnih mjesta. Nadalje, doveo bi do nestanka konkurentne prednosti uvezene robe koja je jeftinija zahvaljujući nižim zahtjevima u obliku klime..

Bruxelles, 15. svibnja 2019.

Predsjednik

Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER

(1) https://ec.europa.eu/research/bioeconomy/pdf/ec_bioeconomy_strategy_2018.pdf

(2) https://www.un.org/development/desa/en/news/population/world-population-prospects-2017.html

(3) https://sustainabledevelopment.un.org/?menu=1300

(4) https://ec.europa.eu/research/bioeconomy/index.cfm?pg=policy&lib=strategy

(5) SL C 440, 6.12.2018., str. 45.

16.7.2019

Službeni list Europske unije

C 240/41

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) 2015/757 kako bi se na odgovarajući način uzeo u obzir globalni sustav prikupljanja podataka o potrošnji loživih ulja na brodovima

(COM (2019) 38 final - 2019/0017(COD))

(2019/C 240/10)

Izvjestitelj: Constantine CATSAMBIS

Zahtjev za savjetovanje:	11.2.2019., Europski parlament 13.2.2019., Vijeće
Pravni temelj:	članak 192. stavak 1. i članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Odluka Predsjedništva Odbora:	19.2.2019.
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za poljoprivredu, ruralni razvoj i okoliš
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	25.4.2019.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	15.5.2019.
Plenarno zasjedanje br.:	543
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	204/0/2

1. Zaključci i preporuke

1.1.

Ovo se mišljenje odnosi na prijedlog Europske komisije o izmjeni Uredbe EU-a br. 2015/757 o praćenju emisija ugljikova dioksida iz pomorskog prometa, izvješćivanju o njima i njihovoj verifikaciji (1) („Uredba EU-a o MRV-u”). U tom pogledu upućuje se na mišljenje NAT/616 izvjestitelja Stefana Backa iz 2013. o emisijama iz pomorskog prometa, koje se odnosi na predložene izmjene Uredbe o MRV-u iz 2015., koje sadrži brojne važne prijedloge, uključujući članak 22. Uredbe iz 2015. koji je prihvatila Komisija, a prema kojem je Komisija, u slučaju da se postigne međunarodni sporazum o globalnom sustavu za praćenje emisija stakleničkih plinova, izvješćivanje o njima i njihovu verifikaciju, dužna preispitati Uredbu EU-a o MRV-u i, ako je to potrebno, predložiti izmjene kako bi se osigurala usklađenost s tim međunarodnim sporazumom.

1.2.

Odbor za zaštitu morskog okoliša (MEPC) Međunarodne pomorske organizacije (IMO) Ujedinjenih naroda 2016. usvojio je izmjene Konvencije MARPOL o uspostavi pravnog okvira za globalni sustav prikupljanja podataka o potrošnji loživih ulja na brodovima („globalni sustav IMO DCS UN-a”), u skladu s kojim su se obveze praćenja počele primjenjivati u siječnju 2019.

1.3.

Komisija je istaknula da bi se djelomičnim usklađivanjem dvaju sustava praćenja, izvješćivanja i verifikacije moglo pridonijeti smanjenju administrativnog opterećenja za brodarska društva i uprave, a da se pri tome ne promijene ključni ciljevi Uredbe EU-a o MRV-u. Komisija je u tu svrhu predložila ograničeno usklađivanje Uredbe EU-a o MRV-u s globalnim sustavom IMO DCS UN-a u pogledu definicija, parametara praćenja, planova praćenja i obrazaca za praćenje.

1.4.

Predložene su sljedeće izmjene Uredbe EU-a o MRV-u:

1.4.1.

obvezama u pogledu izvješćivanja u slučaju promjene društva moraju se uzeti u obzir usporedne odredbe globalnog sustava IMO DCS UN-a. Time će se zajamčiti da isti pravni subjekti prate i izvješćuju u skladu sa slično izračunanim razdobljima izvješćivanja.

1.4.2.

Parametar „prevezeni teret”ostaje kao neobvezan parametar za praćenje za ona društva koja žele dati izračun prosječne energetske učinkovitosti svojih brodova na temelju prevezenog tereta.

1.4.3.

Postojeći parametar „vrijeme provedeno na moru”zamjenjuje se definicijom „sati plovidbe”iz globalnog sustava IMO DCS UN-a.

1.4.4.

„Prijeđenu udaljenost”trebalo bi izračunati na temelju opcija zadržanih u skladu s odgovarajućim smjernicama za sustav IMO DCS UN-a.

1.4.5.

U pogledu minimalnog sadržaja planova praćenja potrebna je racionalizacija kako bi se uzele u obzir „Smjernice za izradu plana upravljanja energetskom učinkovitošću broda (SEEMP)”koje je izdao IMO UN-a, osim odredbi koje su potrebne kako bi se osiguralo da se u skladu s Uredbom EU-a o MRV-u prate i prijavljuju samo podaci koji se odnose na EU.

1.4.6.

Treba pratiti i emisije CO2 iz brodova u lukama EU-a te o njima zasebno izvješćivati kako bi se potaknula primjena dostupnih mjera za smanjenje emisija CO2 u lukama u EU-u i dodatno ojačala svijest o emisijama iz pomorskog prometa.

1.4.7.

Postojeće odredbe EU-a o MRV-u koje se odnose na verifikaciju podataka koju provode akreditirane treće strane treba zadržati kako bi se očuvao EU-ov cilj osiguravanja pouzdanih informacija usporedivih tijekom duljeg vremena na kojima će se temeljiti buduće odluke koje će se donositi na razini EU-a ili na svjetskoj razini.

1.5.

Preostala važna pitanja u pogledu postizanja potpune usklađenosti sa smjernicama za sustav IMO DCS ponajprije se odnose na nadležna tijela za verifikaciju i načine provedbe verifikacije, stavke za praćenje i objavu osjetljivih poslovnih podataka. Cilj postizanja potpune usklađenosti Uredbe EU-a o MRV-u sa sustavom IMO DCS UN-a jest ostvarenje globalne regulatorne ujednačenosti u svrhu smanjenja dodatnog opterećenja koje ima snažan učinak, osobito na mala i srednja brodarska društva, te izbjegavanje dvostrukih zahtjeva u pogledu izvješćivanja u okviru dvaju različitih sustava.

2. Opće napomene

2.1.

EGSO je u svojem mišljenju iz 2013. (2) doveo u pitanje potrebu za operativnim informacijama i podacima koji nadilaze opseg potrošnje goriva i emisija i dodanu vrijednost tih informacija i podataka, koji se moraju pratiti i o kojima je potrebno izvješćivati u skladu s Uredbom EU-a o MRV-u, a osobito potrebu za informacijama, kako je utvrđeno u članku 9. točkama od (d) do (g) u pogledu praćenja parametara na osnovi pojedinačnog putovanja i članku 10. točkama od (g) do (j) u pogledu praćenja parametara na godišnjoj osnovi, kao i Prilogu II. o praćenju drugih (relevantnih) informacija jer su te informacije poslovno osjetljive i s obzirom na činjenicu da može doći do pitanja o vrijednosti dostupnosti tih informacija u agregiranom obliku.

2.2.

Općenito, Komisija je u trenutačnim predloženim izmjenama Uredbe EU-a o MRV-u zadržala svoje stajalište u pogledu objave podataka prikupljenih s pojedinačnih brodova. Predložene izmjene jesu tehničke prilagodbe koje predstavljaju tehničke ispravke na razini utvrđivanja parametara. Prema tome, ne predstavljaju potpuno usklađivanje Uredbe EU-a o MRV-u sa sustavom IMO DCS UN-a, kako su zatražili IMO UN-a i sektor pomorskog prometa u svojim javnim intervencijama, što znači da su važna pitanja ostala neriješena. Ta se pitanja ponajprije odnose na nadležna tijela za verifikaciju i načine provedbe verifikacije, stavke za praćenje i objavu osjetljivih poslovnih podataka.

2.3.

U svojoj ocjeni predloženih izmjena Komisija bi trebala uzeti u obzir činjenicu da je globalna industrija pomorskog prometa potpuno posvećena smanjenju emisija CO2 za najmanje 40 % do 2030. i daljnjim naporima prema smanjenju za 70 % do 2050., u usporedbi s vrijednostima iz 2008., te smanjenju emisija stakleničkih plinova za najmanje 50 % do 2050. u usporedbi s 2008., u skladu s ciljevima Pariškog sporazuma. IMO UN-a usvojio je Početnu strategiju u travnju 2018., čije je preispitivanje predviđeno za 2023., a kojom je utvrđen okvir za razvoj i donošenje konkretnih kratkoročnih mjera smanjenja CO2, kao i predloženih srednjoročnih do dugoročnih mjera za postizanje prikladno smanjenih emisija prema dogovorenim rokovima i rasporedima provedbe, u skladu s planom za dekarbonizaciju od danas do 2050. usuglašenim s IMO-om UN-a.

2.4

S obzirom na broj i sadržaj podnesenih prijedloga država članica i industrije za razmatranje tijekom nadolazećih rasprava u okviru IMO-a UN-a, čini se da svi dionici naporno rade na reguliranju energetske učinkovitosti svjetske trgovačke flote u konkretnom vremenskom okviru s preciznim informacijama i podacima koje pruža sustav IMO DCS UN-a u pogledu emisija CO2 iz brodova.

2.5.

EGSO smatra da će predloženo djelomično usklađivanje dovesti do opterećujućih i neučinkovitih dvostrukih zahtjeva za praćenje i izvješćivanje jer obveze u pogledu izvješćivanja ostaju u okviru dvaju različitih sustava: regionalnog (europskog) i globalnog (IMO-a UN-a). Stoga će brodovi morati ispunjavati zahtjeve u pogledu praćenja i izvješćivanja u skladu s Uredbom EU-a o MRV-u i globalnim sustavom IMO DCS UN-a. Obrasci za izvješćivanje EU-a i IMO-a UN-a razlikuju se, što dovodi do povećanja radnog opterećenja, administrativnog opterećenja i troškova za posadu brodova i pomorski promet.

2.6.

Potpuno usklađivanje Uredbe EU-a o MRV-u sa sustavom IMO DCS UN-a ne bi bilo korisno samo za uspostavu međunarodno ujednačene baze pouzdanih podataka za emisije CO2 iz brodova, nego bi također bilo u skladu s programom Europske komisije za bolju regulativu, kojim se nastoji postići ciljana regulativa u svrhu ostvarivanja njezinih ciljeva i stvaranja koristi za europsko gospodarstvo uz što manji trošak. Time će se također zajamčiti jednaki uvjeti na međunarodnoj razini za europsku flotu. Cilj postizanja potpune usklađenosti Uredbe EU-a o MRV-u sa sustavom IMO DCS UN-a jest ostvarenje globalne regulatorne ujednačenosti u svrhu smanjenja dodatnog opterećenja koje ima snažan učinak, osobito na mala i srednja brodarska društva, te izbjegavanje dvostrukih zahtjeva u pogledu izvješćivanja u okviru dvaju različitih sustava.

2.7.

U skladu s Uredbom EU-a o MRV-u Komisija mora objaviti zaprimljene podatke zajedno s identifikacijskim podacima društva i pojedinačnog broda kako bi se njima mogle koristiti treće strane. Svrha sustava IMO-a UN-a jednostavno je utvrditi ukupne emisije CO2 u sektoru međunarodnog pomorskog prometa u svrhu lakšeg donošenja daljnjih političkih odluka i razmatranja dodatnih mjera za smanjenje stakleničkih plinova. Međutim, Komisija želi objaviti detaljne (i poslovno osjetljive) podatke o pojedinačnim brodovima koji posjećuju luke EU-a/EGP-a, koji bi se mogli zloupotrebljavati. To bi moglo dovesti do nepravednog kažnjavanja brodova, kao i do narušavanja tržišnog natjecanja i do nepovoljnog konkurentskog položaja brodovlasnika iz EU-a u na globalnom tržištu pomorskog prometa i brodova koji pristaju u luke EU-a.

2.8.

Bilo bi poželjno koristiti se postojećim mehanizmima IMO-a UN-a uprava država zastave za primjenu i provedbu u okviru jedinstvenog i funkcionalnog globalnog sustava prikupljanja podataka o potrošnji goriva. U okviru sustava IMO-a UN-a informacije s brodova podnesene IMO-u UN-a putem države zastave anonimne su trećim stranama.

3. Posebne napomene

3.1.

Valja napomenuti sljedeća tehnička pitanja u pogledu Prijedloga. U skladu s člankom 21. točkom (f) Europska komisija i dalje mora javno obznaniti prosječnu godišnju potrošnju goriva i emisije CO2 po prijeđenoj udaljenosti te teret prevezen na putovanjima. Čini se da je to protivno novoj izmijenjenoj odredbi Prijedloga u članku 9. stavku 1. točki (f) (novi), u kojem je navedeno da praćenje (po putovanju) prevezenog tereta mora biti neobvezno jer je predložena promjena prevezenog tereta tek neobvezna stavka praćenja i, kao takva, nije usklađena sa sustavom IMO DCS UN-a. Nadalje, unatoč činjenici da je definicija nosivosti u tonama uključena u članak 3. točku (p) i članak 11. stavak 3. točku (a) podtočku xi. Prijedloga, čini se da taj parametar nije dosljedno integriran u sve članke Prijedloga, što se može protumačiti kao manjak povjerenja Komisije u pogledu učinkovitosti sustava IMO DCS UN-a.

3.2.

Izmjene u članku 11. stavku 2. i članku 3. točki (d) Prijedloga o promjeni društva dobrodošle su jer je njima sada uvedena odgovornost bivšeg vlasnika, što je bilo prijeko potrebno za slučajeve u kojima je do promjene društva došlo tijekom razdoblja izvješćivanja. Definicije pojmova „društvo”i „razdoblje izvješćivanja”te raspodjela obveza praćenja i izvješćivanja u slučaju „promjene društva”sada su usklađenije s usporednim odredbama sustava IMO DCS UN-a. Međutim, čini se da novouvedeni opis nije dovoljno precizan kako bi se uredio odnos između „starog”i „novog”društva. Kako bi se postigla maksimalna pravna jasnoća, novi vlasnik mogao bi biti zakonski odgovoran od dana kada zaključenje promjene stupi na snagu. Predloženi članak 11. stavak 2. (novi) mogao bi se izmijeniti kako slijedi:

„2.

Ako dođe do promjene društva, prethodno društvo dostavlja Komisiji i tijelima predmetne države zastave, i to na dan što bliži datumu završetka promjene, a najkasnije u roku od tri mjeseca od promjene, izvješće koje obuhvaća iste elemente kao izvješće o emisijama, ali samo za razdoblje koje odgovara aktivnostima provedenima pod njegovom odgovornošću. Novo društvo osigurava da svaki brod bude usklađen sa zahtjevima ove Uredbe od dana zaključenja promjene.”

Bruxelles, 15. svibnja 2019.

Predsjednik

Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER

(1) Uredba (EU) 2015/757 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2015. o praćenju emisija ugljikova dioksida iz pomorskog prometa, izvješćivanju o njima i njihovoj verifikaciji te o izmjeni Direktive 2009/16/EZ, (SL L 123, 19.5.2015., str. 55.).

(2) Mišljenje EGSO-a „Emisije iz pomorskog prometa”(SL C 67, 6.3.2014., str. 170.).

16.7.2019

Službeni list Europske unije

C 240/44

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Europskom vijeću, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija: Jedinstveno tržište u svijetu koji se mijenja – Iznimna prednost koja zahtijeva obnovljeni politički angažman

(COM(2018) 772 final)

(2019/C 240/11)

Izvjestitelj: Gonçalo LOBO XAVIER

Suizvjestitelj: Juan MENDOZA CASTRO

Zahtjev za savjetovanje:	Komisija, 18.2.2019.
Pravni temelj:	članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za jedinstveno tržište, proizvodnju i potrošnju
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	2.4.2019.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	15.5.2019.
Plenarno zasjedanje br.:	543
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	153/1/1

1. Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO pozdravlja snažnu poruku Komisije o jačanju jedinstvenog tržišta i potrebi za predanošću svih država članica i svih građana. Jedinstveno tržište iziskuje ravnotežu između očekivanja ljudi i koordiniranih politika kako bi se Europa prilagodila različitim izazovima koje nameću globalizacija, novi trendovi i tehnološki napredak.

1.2.

EGSO poziva na uspostavu jedinstvenog tržišta, jednakog za sve države članice EU-a, koje treba doživljavati kao mogućnost za potvrdu europskih vrijednosti, temeljnih prava te predanosti postizanju napretka i dobrobiti za sve države članice i građane.

1.3.

Nesmetan, ali konkretan proces integracije snažan je razlog za izbjegavanje i suzbijanje prijetnje protekcionizma, individualizma i ekstremističkih društava. Temeljna postignuća jedinstvenog tržišta trebaju se bolje predstaviti građanima i državama članicama.

1.4.

Ima dobrih primjera koristi koje europski građani imaju od jedinstvenog tržišta, na temelju napora i predanosti različitih dionika. Vrijednosti kao što su sloboda, gospodarski rast, demokracija, mir, znanost i inovacije, politička stabilnost, potrošačka i socijalna prava u svijesti građana trebaju biti prisutne kao rezultat procesa započetog prije 60 godina. Poteškoće u postizanju tih vrijednosti ne smiju se zaboraviti, nego trebaju postati lekcije za budućnost.

1.5.

EGSO ponovno ističe svoju potporu za ograničavanje državne potpore i borbu protiv zlouporabe dominantnih položaja, ali naglašava poteškoće s kojima se suočavaju europska poduzeća na globalnim tržištima prilikom tržišnog natjecanja s oligopolima ili monopolima koji su u određenim slučajevima u državnom vlasništvu.

1.6.

EGSO također naglašava ključnu ulogu jedinstvenog tržišta kao alata za poticanje ambicioznije europske industrijske strategije s jasnim ciljevima za 2030. Uključivija i šira integracija jedinstvenog tržišta na marginama istinske europske industrijske strategije također bi trebala biti glavni prioritet za sljedeću Europsku komisiju, s naglaskom na više ulaganja u inovacije i tehnologije te fleksibilniji i jednostavniji regulatorni okvir za konkurentnost na globalnoj razini, no uz poštovanje pravila i održivih postupaka zdrave globalne konkurencije.

1.7.

EGSO ponavlja svoj poziv da se razvije socijalna dimenzija Europske unije kako bi se potaknulo otvaranje kvalitetnih radnih mjesta, poboljšale vještine i kompetencije, povećala socijalna ulaganja i razvila socijalna ekonomija, s naglaskom na društveno odgovornim poduzećima, kao i radi sprječavanja siromaštva, nejednakosti, diskriminacije i socijalne isključenosti, s posebnim naglaskom na uključivanju mladih u društvo. EGSO smatra prikladnim da se provode socijalne politike u svrhu rješavanja te situacije koja prouzročuje nezadovoljstvo u pogledu EU-a, veći populizam i rast ksenofobije u dijelovima stanovništva.

1.8.

EGSO napominje da unatoč golemim naporima u pogledu provedbe i primjene pravila jedinstvenog tržišta, podaci pokazuju (1) da nacionalne mjere mogu dovesti do neproporcionalnih opterećenja za građane i poduzeća. EGSO smatra da je prioritet pozvati države članice da izbjegavaju te prakse.

1.9.

EGSO već godinama podupire digitalno gospodarstvo, svjestan da je budućnost jedinstvenog tržišta povezana s njim. EGSO se slaže s Komisijom u pogledu toga da je Opća uredba o zaštiti podataka (2) ključna kako bi se zajamčilo povjerenje u jedinstveno tržište za osobne podatke, no potrebne su dodatne mjere za bolji, jasniji, prilagođeniji i jednostavniji okvir kako bi se izbjeglo nepotrebno opterećenje i pogrešno shvaćanje. To je također ključno kako bi se povećala mobilnost radi ostvarivanja boljeg uslužnog sektora koji je u porastu i vrlo je značajan za gospodarski rast i nova radna mjesta. Rastući uslužni sektor i sve veći manjak kompetencija iziskuju bolje funkcioniranje jedinstvenog tržišta.

1.10.

EGSO podupire cilj uspostave okvira kojim se omogućuje prijelaz na kružni model i ponavlja da je od ključne važnosti uspostaviti solidan sustav financiranja održivog rasta s dugoročnim pristupom kako bi se obnovilo povjerenje u tržišta, a štednju povezalo s održivim ulaganjima.

1.11.

EGSO pozdravlja jasan napredak u preobrazbi Europskog stabilizacijskog mehanizma (ESM) u Europski monetarni fond, koji bi mogao pružiti likvidnost radi predostrožnosti, smanjujući tako programe uvjetovanosti. Međutim, u svrhu borbe protiv budućih opasnosti u financijskom sustavu, EGSO podupire nastojanje da se među državama članicama postigne konsenzus o dovršetku bankarske unije. Uspostava potpuno integriranih financijskih tržišta i unije tržišta kapitala treba ostati među prioritetima.

2. Kontekst

2.1.

U posljednje četiri godine Komisija je u okviru strategije jedinstvenog tržišta (3), unije tržišta kapitala (4) i strategije jedinstvenog digitalnog tržišta (5) predložila ambiciozan i uravnotežen niz mjera kako bi se jedinstveno tržište dodatno produbilo i postalo pravednije.

2.2.

Već je doneseno nekoliko prijedloga, ali Europski parlament i Vijeće još se moraju složiti oko 20 od ukupno 67 prijedloga navedenih u tim strategijama.

2.3.

U ožujku 2018. Europsko vijeće zatražilo je od Komisije da ocijeni stanje jedinstvenog tržišta u pogledu provedbe, primjene i izvršenja postojećeg zakonodavstva, kao i preostale prepreke i mogućnosti za potpuno funkcionalno jedinstveno tržište.

2.4.

Predmetna Komunikacija donosi se zajedno s Godišnjim pregledom rasta (6) i Komunikacijom o pregledu stanja Plana ulaganja (7).

2.5.

U kontekstu strategije jedinstvenog digitalnog tržišta Komisija je predložila niz inicijativa za uklanjanje najvećih prepreka e-trgovini. Neke od njih već su donesene: o geografskom blokiranju (8), uslugama prekogranične dostave paketa (9), porezu na dodanu vrijednost za e-trgovinu (10) i suradnji u zaštiti potrošača (11).

2.6.

Internetske platforme postale su istaknuti akteri na jedinstvenom tržištu koji više od milijun poduzeća omogućuju da dopru do potrošača diljem Unije. Komisija je iznijela prijedlog o novim usklađenim pravilima za prakse u odnosima između platformi i poduzeća (12) koja su EP i Vijeće dogovorili na političkoj razini u veljači 2019.

3. Opće napomene

3.1.

EGSO podupire snažnu poruku Komisije o jačanju jedinstvenog tržišta, koje je glavno postignuće i ključan element procesa europskih integracija. Ono bi trebalo biti temelj blagostanja u Europi.

3.2.

Uvođenje eura i Schengenski sporazum bili su prekretnice na putu prema dovršenju jedinstvenog tržišta. Istodobno među državama članicama i dalje ima brojnih razlika koje treba ukloniti. Potrebna je snažna predanost svih država članica kako bi se promijenilo to stanje i očuvalo njihovo jedinstvo.

3.3.

Jedinstveno tržište iziskuje ravnotežu između očekivanja ljudi i koordiniranih politika kako bi se zadovoljila trajna potreba da se Europa prilagodi različitim izazovima koje nameću globalizacija, novi trendovi, tehnološki napredak i digitalizacija.

3.4.

Jedinstveno tržište, koje omogućuje pristup više od 512 milijuna potrošača, jasan je uspjeh: donošenjem zajedničkih pravila uklonjene su regulatorne prepreke za više od 80 % industrijskih proizvoda, ali taj se proces ne smije uzeti zdravo za gotovo. Razlike u predanosti između država članica i potreba za boljom provedbom povezanog zakonodavstva moraju biti politički prioritet. Jedinstveno tržište mora obuhvaćati i internetske trgovce na malo.

3.5.

Priznanje Komisije da postoji potreba za usuglašavanjem u pogledu zakonodavnih prijedloga i premošćivanjem jaza između retorike i provedbe dobar je znak. Države članice to moraju shvatiti kao „svakodnevni proces”.

3.6.

Potpuna integracija jedinstvenog tržišta nikada se neće postići ako države članice ne shvate pravu vrijednost tog procesa i to predstave svojim građanima. Politički čelnici moraju isticati postignuća slanjem pozitivne poruke o dobrobiti građana.

3.7.

Europski projekt temelji se na miru, blagostanju i društvenom razvoju. Cijena nedjelovanja na europskoj razini treba biti podsjetnik za sve one koji gaje sumnje. Europski građani trebaju cijeniti ostvarena postignuća kako bi preuzeli aktivnu ulogu u tom postupku te kako bi se spriječilo pogrešno shvaćanje i radikalizam. Postupak stvaranja jedinstvenog tržišta pridonosi razvoju Europe i može poslužiti kao dobar primjer za promicanje europskih vrijednosti.

3.8.

Jedinstveno tržište ne može postojati ako se na njemu prodaju proizvodi „dvojne”kvalitete, tj. proizvodi koji se stavljaju na tržište pod istom robnom markom u zemljama koje su nedavno pristupile EU-u i koji se razlikuju u kvaliteti (s nižim sadržajem kvalitetnih sirovina) u usporedbi s proizvodima koji se prodaju u zemljama koje su već dugo države članice EU-a. EGSO tu praksu smatra neprihvatljivom.

4. Posebne napomene

4.1. Jedinstveno tržište kao komunikacijski instrument za europske vrijednosti i postignuća

4.1.1.

EGSO smatra da treba upotrebljavati zajednički jezik kako bi se bolje prenijela postignuća jedinstvenog tržišta. Treba cijeniti činjenice kao što su mobilnost građana iz osobnih ili poslovnih razloga, financijske usluge ili čak socijalni aspekti u pogledu sigurnosti i mogućnosti zapošljavanja odnosno zaštita potrošača.

4.1.2.

EGSO smatra da postoji određeni diskurs među malobrojnima koji potkopava proces razvoja Europe. U okviru tog diskursa iznose se razlike između država članica i izdvojene činjenice koje ne predočuju potpunu stvarnost jedinstvenog tržišta. Ključno je izbjegavati i suzbijati takav diskurs među građanima, jednostavno zato što je integracijska politika vrlo dinamična i napreduje različitim tempom. Treba se naglasiti ukupni rezultat, a potreba za izbjegavanjem nejednakosti na različitim razinama (gospodarskoj, društvenoj, obrazovnoj itd.) treba biti prioritet.

4.2. Više prilika i koristi za građane

4.2.1.

EU-ova politika tržišnog natjecanja i EU-ova politika zaštite potrošača imale su važnu ulogu u razvoju jedinstvenog tržišta. Kako bi potrošači mogli iskoristiti njegove prednosti, jedinstveno tržište treba djelotvorno funkcionirati, a potrošačima se mora omogućiti da imaju povjerenja u robu i usluge, na internetu i u konvencionalnoj trgovini te bez obzira na to nude li se roba ili usluge lokalno ili potječu iz druge države članice. Države članice moraju osigurati da se poduzeća pridržavaju pravila o tržišnom natjecanju i zaštiti potrošača te da ne postoji diskriminacija konkurenata na štetu dobrobiti potrošača.

4.2.2.

Politika tržišnog natjecanja EU-a, koja ima svjetski prestiž, imala je važnu ulogu u razvoju jedinstvenog tržišta. Kako je EGSO godinama isticao, ograničavanje državne potpore i borba protiv zlouporabe dominantnih položaja doveli su do dinamičnosti tržišta EU-a i koristi za potrošače i poduzeća.

4.2.3.

U skladu s pravilima o tržišnom natjecanju, i internetski trgovci na malo moraju poštovati jedinstveno tržište EU-a, a mora se odrediti i položaj međunarodnih poduzeća.

4.3. Koristi za poduzeća

4.3.1.

Jedinstveno tržište poduzetnicima nudi otvoren, multilateralan trgovinski sustav utemeljen na pravilima te jamči pristup međunarodnim lancima vrijednosti.

4.3.2.

Cilj unije tržišta kapitala jest mobilizirati kapital u Europi i usmjeriti ga prema svim poduzećima, infrastrukturi te održivim dugoročnim projektima, s pozitivnim učincima na zapošljavanje (13).

4.3.3.

Međutim, potreban je još velik napredak jer se europska poduzeća mnogo više od američkih oslanjanju na bankovno kreditiranje.

4.3.4.

Zbog razmjera jedinstvenog tržišta Unija može oblikovati otvoren, multilateralan trgovinski sustav utemeljen na pravilima. Kako bi pristupila jedinstvenom tržištu, poduzeća iz trećih zemalja moraju se pridržavati zakonodavstva Unije, među ostalim u područjima zdravlja, okoliša, sigurnosti hrane i proizvoda te zaštite potrošača.

4.3.5.

EGSO naglašava poteškoće s kojima se suočavaju europska poduzeća kada se na globalnim tržištima natječu s oligopolima ili monopolima koji su u određenim slučajevima u državnom vlasništvu. Primjeri su željeznička industrija, zračni prijevoz, vjetroelektrane i drugi sektori, u kojima se europska poduzeća suočavaju s nemilosrdnom konkurencijom (poduzeća iz trećih zemalja, osobito Kine).

4.4. Socijalna dimenzija

4.4.1.

EGSO je već pozvao Komisiju da razvije socijalnu dimenziju EU-a u cilju poticanja otvaranja kvalitetnih radnih mjesta, poboljšanja vještina i kompetencija, povećanja socijalnih ulaganja i razvoja socijalne ekonomije, kao i sprečavanja siromaštva, nejednakosti, diskriminacije i socijalne isključenosti, s posebnim naglaskom na uključivanju mladih u društvo.

4.4.2.

Po svemu sudeći postoji shvaćanje da su zaposlenici veliki gubitnici gospodarske krize, koja je dovela do povećanja nezaposlenosti i siromaštva, stagnacije ili pada realnih plaća i rezova socijalnih naknada. EGSO smatra prikladnim da se provode socijalne politike u svrhu rješavanja te situacije koja prouzročuje nezadovoljstvo u pogledu EU-a, veći populizam i rast ksenofobije u dijelovima stanovništva. Iako posljedice krize još nisu ni približno prevladane, istraživanje koje je proveo Europski sindikalni institut (ETUI) (14) navodi da su radnici u devet država članica manje zarađivali 2017. nego 2010. EGSO podsjeća na to da u šest država članica EU-a ne postoji obvezna minimalna plaća, dok je taj iznos u ostalima vrlo nizak (15).

4.4.3.

EGSO pozdravlja napredak u prilagodbi Europskog akta o pristupačnosti u svrhu promicanja prava osoba s invaliditetom i potiče države članice da budu ambiciozne i uravnotežene u fazi prenošenja. EGSO također poziva sljedeću Komisiju da predstavi europski akcijski plan za sektor socijalne ekonomije kojim se osiguravaju jednaki uvjeti za poduzeća socijalne ekonomije i potiče razvoj sektora.

4.5. Učinkovitija provedba i primjena pravila jedinstvenog tržišta

4.5.1.

EGSO napominje da, unatoč golemim naporima u pogledu provedbe direktiva o jedinstvenom tržištu, podaci pokazuju (16) da nacionalne mjere mogu dovesti do neproporcionalnih opterećenja za građane i poduzeća. (17) Time se osobito trebaju pozabaviti države članice, a novi alati za izbjegavanje navedenoga trebaju biti prioritet.

4.5.2.

EGSO naglašava da nedavne naznake u vezi s provedbom zakonodavstva EU-a „nisu uvijek bili ohrabrujuće”, što iziskuje veću predanost država članica.

4.6. Iskorištavanje punog potencijala jedinstvenog tržišta

4.6.1. Jedinstveno digitalno tržište i uslužno gospodarstvo

4.6.1.1.

EGSO već godinama podupire digitalno gospodarstvo, svjestan da je budućnost jedinstvenog tržišta povezana s njim (18).

4.6.1.2.

EGSO stoga toplo pozdravlja politički dogovor (19) o prvom programu Digitalna Europa za razdoblje 2021. –2027. (20) s ukupnim proračunom od 9,2 milijarde EUR za oblikovanje i potporu digitalnoj transformaciji europskih društava i gospodarstava, čime se osigurava široka uporaba i uvođenje digitalnih tehnologija u cijelom gospodarstvu i društvu kako bi se ojačalo tehnološko vodstvo europske industrije.

4.6.1.3.

Budući da uslužni sektor sve više pridonosi globalnom gospodarstvu EU-a (21) i otvaranju radnih mjesta u EU-u, više je nego ikad prije potrebno da se u potpunosti iskoristi potencijal tog sektora, osobito s obzirom na to da je procijenjena dobit u tom sektoru znatna (22).

4.6.2. Europsko podatkovno gospodarstvo

4.6.2.1.

Glavno pitanje jedinstvenog tržišta izgradnja je podatkovnog ekosustava u Europi kao neophodnog vektora gospodarskog i društvenog napretka, kao i snažne konkurentnosti u svijetu koji prolazi kroz radikalnu preobrazbu uz snažne konkurente u SAD-u i Aziji. Kako bi se poticale povezivost i mogućnosti pohrane, u velikoj su mjeri potrebna javno-privatna ulaganja u infrastrukturu diljem kontinenta (23).

4.6.2.2.

EGSO se slaže s Komisijom da je Opća uredba o zaštiti podataka (24) ključna kako bi se osiguralo povjerenje u jedinstveno tržište osobnih podataka (25), no treba pojasniti predloženu Uredbu o privatnosti i elektroničkim komunikacijama (26) kako bi se zajamčila primjena Povelje o temeljnim pravima kao i ljudskih prava (članci 5., 8. i 11.) te ograničenja koja se mogu uvesti nacionalnim zakonodavstvom (27).

4.6.3. Kružno gospodarstvo i održivo financiranje

4.6.3.1.

Odbor podupire cilj uspostave poticajnog okvira za prijelaz prema kružnom modelu kojim bi se obuhvatio cijeli životni ciklus proizvoda (28).

4.6.3.2.

Od ključne je važnosti uspostaviti solidan sustav financiranja održivog rasta s dugoročnim pristupom kako bi se obnovilo povjerenje u tržišta, a štednju povezalo s održivim ulaganjima. Akcijskim planom EU-a (29) o tom pitanju treba se promicati kontinuiran, uključiv i održiv gospodarski rast, puno i produktivno zapošljavanje i pristojna radna mjesta za sve (8. cilj održivog razvoja) (30).

4.6.4. Tržišta proizvoda i usluga

4.6.4.1.

Zahvaljujući svom modelu normizacije EU ima vodeću ulogu u svijetu. EGSO ističe rad Komisije na tom području. Ujednačenost i dosljednost skupa europskih normi osigurana je temeljnim načelom „jedna norma, jedno testiranje – prihvaćeni diljem Europe”. To poduzećima osigurava ulaganja, kao i pravnu i financijsku sigurnost (31).

4.6.4.2.

Paketom „Čista energija za sve Europljane”nastoji se ubrzati, preobraziti i učvrstiti prijelaz gospodarstva EU-a na čistu energiju, uz istodobno zadržavanje važnih ciljeva gospodarskog rasta i otvaranja radnih mjesta (32).

4.6.4.3.

Nakon četvrtog željezničkog paketa (2013.) (33) šesto izvješće o praćenju željezničkog tržišta (34) pokazuje da se ukupna duljina željezničke mreže EU-a povećala.

4.6.4.4.

„5G za Europu – Akcijski plan” (35) odnosi se na jedan od ključnih elemenata digitalnog gospodarstva i društva; komercijalne usluge pružat će se od 2020. EGSO smatra da će ključni čimbenici biti uspjeh projekata pokrenutih tijekom faze istraživanja u okviru javno-privatnih partnerstava za infrastrukturu 5G (5G-PPP) te integracija fronthaul i backhaul mreža pri prijenosu podataka, uz upotrebu više pružatelja internetskih usluga, putem sklopki visokog kapaciteta, heterogenih veza za prijenos podataka i procesora smještenih u oblaku. (36)

4.6.5. Napredak u integraciji tržišta kapitala i dovršetku bankarske unije

4.6.5.1.

Nakon što su kao posljedica financijske krize donesene mjere, europske banke sada su u boljem položaju kako bi se mogle nositi s budućim previranjima. EGSO pozdravlja jasan napredak u preobrazbi ESM-a u Europski monetarni fond, koji bi mogao pružiti likvidnost radi predostrožnosti, smanjujući tako programe uvjetovanosti.

Međutim, u svrhu borbe protiv budućih opasnosti u financijskom sustavu, EGSO podupire nastojanje da se među državama članicama postigne konsenzus o uspostavi snažne bankarske unije, s naglaskom na mjerama koje mogu povećati povjerenje građana i poduzeća.

4.6.6. Smanjenje administrativnog opterećenja i olakšavanje porezne discipline

4.6.6.1.

Moderni propisi u području prava trgovačkih društava u EU-u ključni su za jedinstveno tržište. U tom smislu, Paket o europskom pravu trgovačkih društava predstavlja cjelovit pristup u cilju uravnoteženja i zaštite legitimnih interesa i potreba svih dionika, MSP-ova, manjinskih dioničara, vjerovnika i zaposlenika (37).

4.6.6.2.

Načelo jednoglasnog odlučivanja u Vijeću otežava donošenje zajedničkih pravila u određenim aspektima oporezivanja, posebno u vezi sa zajedničkom (konsolidiranom) osnovicom poreza na dobit (CCCTB) i jedinstvenim porezom na dodanu vrijednost (PDV) EU-a. EGSO također podržava paket za reformu PDV-a (38).

4.6.7. Održiva mobilnost

4.6.7.1.

Četiri od deset ispitanih europskih vozača (39) navelo je da očekuju da će sljedeći automobil koji kupe biti električni. Standardi za čiste automobile i poticaji za električna vozila pridonijet će tome da europski proizvođači automobila i dalje budu konkurentni na globalnom tržištu koje je sve više električno.

4.6.7.2.

EGSO pozdravlja Europski savez za baterije kao dobar primjer strateškog lanca vrijednosti u Europi. Međutim, potrebno je uložiti mnogo više napora jer su europske marke u znatnom zaostatku u odnosu na azijske i američke proizvođače u isporučivanju vozila punjivih na utičnicu na masovno tržište.

4.7 Daljnji koraci

4.7.1.

Postupak europskog semestra mora služiti kao jedan od instrumenata za učinkovitije i brže ostvarivanje boljeg jedinstvenog tržišta, gdje je to primjereno.

4.7.2.

Države članice mogu imati koristi od uključivijeg dijaloga utemeljenog na očekivanjima civilnog društva. Europski semestar dio je tog dijaloga, a sposobnost država članica da imaju koristi od „preporuka za pojedinu zemlju”kojima se mogu poboljšati, a ne nametnuti, nacionalne reforme ključan je korak za postizanje uspjeha i uključivanje društva.

4.7.3.

Napori za pružanje potpore postignućima jedinstvenog tržišta trebaju biti prisutni u svim politikama i obvezama država članica, uz sudjelovanje građana i angažman društva. Ključno je zajamčiti da učinkovita komunikacija između građana i „europskog projekta utemeljenog na jedinstvenom tržištu”bude prioritet država članica. Time će europski čelnici pridonijeti suzbijanju ekstremizma i radikalnog djelovanja protiv jedinstvenog tržišta.

4.7.4.

EGSO pozdravlja pozive i molbe Komisije upućene Europskom vijeću, a osobito poziv da osigura brzo djelovanje Vijeća i Europskog parlamenta kako bi što prije donijeli zakonodavne inicijative u okviru strategije jedinstvenog tržišta, jedinstvenog digitalnog tržišta i unije tržišta kapitala te bankarske unije (40).

Bruxelles, 15. svibnja 2019.

Predsjednik

Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER

(1) COM(2018) 772 final, poglavlje 2.1.

(2) SL L 119, 4.5.2016., str. 1.

(3) COM(2015) 550 final, SL C 177, 18.5.2016., str. 1.

(4) COM(2015) 468 final, SL C 133, 14.4.2016., str. 17.

(5) COM(2015) 192 final, SL C 71, 24.2.2016., str. 65.

(6) COM(2018) 770 final.

(7) COM(2018) 771 final.

(8) Uredba (EU) 2018/302.

(9) Uredba (EU) 2018/644.

(10) Direktiva (EU) 2017/2455.

(11) Uredba (EU) 2017/2394.

(12) COM(2018) 238 final.

(13) SL C 81, 2.3.2018., str. 117.

(14) Sustavno vrednovanje europskog tržišta rada 2018.

(15) Europska zaklada za poboljšanje životnih i radnih uvjeta.

(16) COM(2018) 772 final, poglavlje 2.1.

(17) Vidjeti francusku inicijativu: https://ue.delegfrance.org/suppression-de-sur-transpositions.

(18) SL C 71, 24.2.2016., str. 65.; SL C 440, 6.12.2018., str. 57.; SL C 75, 10.3.2017., str. 119.; SL C 125, 21.4.2017., str. 51.; SL C 288, 31.8.2017., str. 1.; SL C 81, 2.3.2018., str. 102.

(19) IP/19/528.

(20) COM(2018) 434 final, SL C 62, 15.2.2019., str. 292.

(21) Sektor usluga trenutačno je najvažniji sektor u EU-u i čini oko 75 % BDP-a EU-a.

(22) Vidjeti COM(2018) 772 final: Komunikacija Komisije „Jedinstveno tržište u svijetu koji se mijenja”, točka 3.4.

(23) SL C 345, 13.10.2017., str. 130.

(24) SL L 119, 4.5.2016., str. 1.

(25) SL C 229, 31.7.2012., str. 90.

(26) COM(2017) 10 final.

(27) SL C 345, 13.10.2017., str. 138.

(28) SL C 230, 14.7.2015., str. 91.

(29) COM(2018) 97 final; SL C 62, 15.2.2019., str. 73.; SL C 62, 15.2.2019., str. 103.; SL C 62, 15.2.2019., str. 97.

(30) SL C 62, 15.2.2019., str. 73.

(31) SL C 197, 8.6.2018., str. 17.

(32) SL C 246, 28.7.2017., str. 64.

(33) SL C 327, 12.11.2013., str. 122.

(34) COM(2019) 51 final.

(35) COM(2016) 588 final.

(36) SL C 125, 21.4.2017., str. 74.

(37) SL C 62, 15.2.2019., str. 24.

(38) SL C 237, 6.7.2018., str. 40.

(39) https://www.euractiv.com/section/electric-cars/opinion/dont-let-european-automakers-lose-the-race-to-electrification.

(40) COM(2018) 772 final.

16.7.2019

Službeni list Europske unije

C 240/51

(COM(2018) 795 final)

(2019/C 240/12)

Izvjestiteljica: Tellervo KYLÄ-HARAKKA-RUONALA

Zahtjev za savjetovanje	Komisija, 18.2.2019.
Pravni temelj	članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Nadležna stručna skupina	Stručna skupina za jedinstveno tržište, proizvodnju i potrošnju
Datum usvajanja u Stručnoj skupini	2.4.2019.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju	15.5.2019.
Plenarno zasjedanje br.	543
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani)	210/2/1

1. Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO pozdravlja koordinirani plan o umjetnoj inteligenciji i poziva na njegovu hitnu provedbu s obzirom na brz napredak u razvoju i uvođenju umjetne inteligencije izvan EU-a. Kako bi bio uspješan u globalnoj konkurenciji, EU mora biti predvodnik inovacija i ulaganja te poštovati načelo „čovjek upravlja” i pouzdanost umjetne inteligencije.

1.2.

EGSO naglašava da razvoj i uvođenje umjetne inteligencije moraju biti uključivi u pogledu aktera civilnog društva, uključujući poduzeća, radnike i potrošače. Provedba strategije za umjetnu inteligenciju trebala bi stoga biti usmjerena na pitanje kako se maksimalno mogu iskoristiti mogućnosti koje pruža umjetna inteligencija za cijelo društvo.

1.3.

EGSO podržava inicijative za dodjelu više sredstava za inovacije, infrastrukturu, obrazovanje i osposobljavanje povezane s umjetnom inteligencijom putem instrumenata financiranja EU-a. Odbor ujedno poziva države članice da poduzmu potrebne korake za postizanje zajedničkih ciljeva.

1.4.

Kako bi se poboljšali razvoj i uvođenje umjetne inteligencije u privatnom sektoru, EGSO poziva na stvaranje povoljnog poslovnog okruženja, uključujući poticajan i stabilan politički i regulatorni okvir kojim se potiču inovacije i ulaganja u umjetnu inteligenciju, uzimajući u obzir posebne potrebe MSP-ova, novoosnovanih i rastućih poduzeća.

1.5.

EGSO smatra da je ključno zajamčiti kvalitetu, pristupačnost, dostupnost, interoperabilnost podataka i njihov neometan protok na jedinstvenom tržištu, uz istodobno osiguravanje zaštite podataka i privatnosti. Odbor poziva na olakšavanje pristupa javnim podacima i na povoljne uvjete za uspostavu europskih digitalnih platformi.

1.6.

EGSO podržava inicijative o prekograničnoj suradnji, partnerstvima i mrežama za poticanje inovacija i uvođenju umjetne inteligencije te ističe važnost široke suradnje između različitih dionika u društvu.

1.7.

EGSO poziva države članice da prilagode svoje obrazovne sustave potražnji za novim vještinama, za što su potrebne reforme od osnovnih škola do sveučilišta. Osim toga, nužno je cjeloživotno i kontinuirano učenje, a ono će se sve više odvijati u kontekstu rada. Socijalni dijalog ima ključnu ulogu u predviđanju promjena i potreba povezanih s radom.

1.8.

U pogledu upravljanja strukturnim promjenama povezanima s umjetnom inteligencijom, EGSO smatra da je jačanje Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji korak prema uspostavi istinskog europskog tranzicijskog fonda kojim bi se doprinijelo upravljanju digitalnom transformacijom.

1.9.

EGSO naglašava da se razvoj i upotreba umjetne inteligencije moraju odvijati u skladu s vrijednostima EU-a i uz potpuno poštovanje zakonodavstva u području prava potrošača, radnog prava i prava trgovačkih društava. Predstavnici civilnog društva i socijalni partneri trebaju biti uključeni u pripremu politika i mjera povezanih s umjetnom inteligencijom. Širenje znanja o umjetnoj inteligenciji također je potrebno kako bi se povećalo povjerenje građana.

1.10.

S obzirom na to da umjetna inteligencija mora služiti društvu u cjelini i istodobno uzimati u obzir gospodarske, društvene i ekološke aspekte, EGSO predlaže da EU donese okvir održivog razvoja kao vodeći pristup za budući razvoj umjetne inteligencije. EGSO također poziva na održivu provedbu umjetne inteligencije u pojedinačnim organizacijama, uključujući odgovarajuće prakse informiranja i savjetovanja.

2. Opće napomene

2.1.

Nakon donošenja strategije o umjetnoj inteligenciji za Europu objavljene u travnju 2018., Europska komisija surađivala je s državama članicama u pripremi koordiniranog plana za umjetnu inteligenciju u cilju maksimalnog povećanja ukupnog učinka mjera na razini EU-a i na nacionalnim razinama, osobito u području ulaganja, te jamčenja da EU bude u stanju nositi se s globalnom konkurencijom.

2.2.

U koordiniranom planu predlažu se zajedničke mjere u četirima područjima: povećanje ulaganja, povećanje pristupačnosti i dostupnosti podataka, poticanje talenata i vještina te jamčenje povjerenja. U koordiniranom planu ujedno se pozivaju države članice da do sredine 2019. uspostave svoje nacionalne strategije umjetne inteligencije.

2.3.

EGSO pozdravlja koordinirani plan kao važan korak za poboljšanje provedbe strategije. Odbor je u prethodnom mišljenju iznio svoje komentare o strategiji (1). Odbor je ujedno dostavio mišljenje o programu Digitalna Europa (2). Nadalje, EGSO je pripremio samoinicijativna mišljenja o različitim aspektima umjetne inteligencije (3), kao i nekoliko drugih mišljenja povezanih s umjetnom inteligencijom.

2.4.

EGSO smatra da je važno da se provedbene mjere planiraju na razini EU-a i razini država članica, s obzirom na to da se nadležnosti EU-a i država članica razlikuju u različitim područjima politike. Suradnja i koordinacija također su potrebne kako bi se maksimalno povećali rezultati i učinkovitost sa stajališta cijelog EU-a. EGSO apelira na sve države članice da poduzmu potrebne korake prema postizanju zajedničkih ciljeva, uz istodobno prepoznavanje različitih uvjeta u različitim zemljama.

2.5.

Osim suradnje i koordinacije između tvoraca politika na različitim razinama, potrebna je suradnja između svih dionika u društvu. To je potrebno kako bi se izbjegle nedosljednosti, preklapanja i nedostaci u djelovanjima te se tako povećali učinkovitost i učinak mjera.

2.6.

EGSO poziva na hitnu provedbu strategije, s obzirom na brz napredak u razvoju i uvođenju umjetne inteligencije izvan EU-a. EU i države članice istodobno bi se trebali čvrsto držati dugoročnih ciljeva strategije. EGSO podržava ambicije da Europa treba „postati svjetski predvodnik u razvoju i primjeni napredne, etične i sigurne umjetne inteligencije i pritom globalno promicati antropocentričan pristup” (4).

2.7.

Kako bi bio uspješan u globalnoj konkurenciji, EU mora odlučno slijediti svoj put, uz istodobno prepoznavanje vanjskog razvoja i trendova. EGSO smatra da je važno da se konkurentnost i povjerenje razmatraju zajedno. Pouzdanost ima potencijal postati konkurentska prednost EU-a, iako je potrebno uspostaviti i druge komponente konkurentnosti.

2.8.

S obzirom na to da umjetna inteligencija mora služiti društvu u cjelini, EGSO predlaže da okvir održivog razvoja bude vodeći pristup EU-a za budući razvoj umjetne inteligencije. Održivi razvoj koji obuhvaća tri dimenzije iziskuje politike i mjere kojima se jača gospodarstvo i stvara dobrobit za društvo te se istodobno pridonosi smanjenju učinka na klimu i okoliš.

2.9.

EGSO ističe da politike povezane s umjetnom inteligencijom moraju biti osmišljene sa stajališta aktera civilnog društva, uključujući poduzeća, radnike i potrošače. Dužnu pozornost potrebno je posvetiti načinima za maksimalno iskorištavanje mogućnosti koje pruža umjetna inteligencija za cijelo društvo te mogućnostima za smanjenje rizika, uključujući manipulaciju demokratskim procesima.

2.10.

EGSO ističe važnost uključivosti i načela da se „nikoga ne zapostavlja” u razvoju i uvođenju umjetne inteligencije. To se odnosi na dostupnost podataka i infrastrukture, dostupnost proizvoda jednostavnih za upotrebu, kao i pristup znanju i vještinama. Uključivost je važna za ljude i za poduzeća, osobito MSP-ove. Trebalo bi poduzeti posebne mjere kako bi se povećale vještine žena u području umjetne inteligencije te kako bi ih se potaknulo na prihvaćanje poslova i zadaća povezanih s umjetnom inteligencijom, također u industriji.

2.11.

S obzirom na goleme društvene izazove i iznimno brz razvoj tehnologija, EU bi trebao u cijelosti iskoristiti umjetnu inteligenciju u prognostičkoj analizi za sektore kao što su zdravstvena zaštita i promet, uključujući pitanje rada. Nadalje, EU bi trebao predvidjeti mogućnosti koje su svojstvene disruptivnim tehnologijama kao što je kvantna tehnologija.

3. Olakšavanje inovacija i razvoja poslovanja

3.1.

Osim što omogućuje da poslovne operacije budu učinkovitije i produktivnije, umjetna inteligencija ujedno donosi nove poslovne mogućnosti za širok raspon industrija i usluga. To vrijedi za velika poduzeća i MSP-ove te novoosnovana i rastuća poduzeća. Osim toga, osnovat će se potpuno nova poduzeća.

3.2.

Uzimajući u obzir da se brojne aktivnosti u pogledu razvoja i uvođenja umjetne inteligencije odvijaju izvan EU-a, EU ujedno mora jačati svoje napore u cilju poboljšanja konkurentnosti. Cilj nije „odabrati pobjednike”, nego utvrditi probleme i izazove s kojima se treba suočiti kako bi se stvorili i održali odgovarajući uvjeti za iskorištavanje mogućnosti i smanjivanje rizika povezanih s umjetnom inteligencijom.

3.3.

Ulaganja u inovacije i infrastrukturu i daljnji razvoj jedinstvenog tržišta temeljna su područja djelovanja na koja se treba usmjeriti. Osim toga, EGSO ističe važnost općeg poslovnog okruženja, primjerice oporezivanja, regulacije i dostupnosti proizvodnih čimbenika, za aktivnosti u području inovacija i odluke poduzeća o ulaganjima.

3.4.

EGSO podržava inicijative za dodjelu više sredstava za razvoj i uvođenje umjetne inteligencije. Instrumenti kao što su Obzor Europa, Digitalna Europa, InvestEU i Europski fond za strateška ulaganja vrijedni su i potrebni instrumenti za poticanje inovacija i ulaganja u umjetnu inteligenciju.

3.5.

Iako javni sektor ima važnu ulogu u okviru vlastitih ulaganja u umjetnu inteligenciju i javne nabave, potrebna su znatna privatna ulaganja kako bi se postigao odgovarajući napredak u razvoju i uvođenju umjetne inteligencije u nekoliko sektora. Javnim financiranjem postiže se učinak poluge za privatna ulaganja te je ono stoga ključno. Međutim, prakse financiranja trebale bi se više prilagoditi korisnicima. Ujedno bi trebalo osmisliti pravila financiranja kako bi se potaknulo preuzimanje rizika.

3.6.

Poslovni ekosustavi koji obuhvaćaju poduzeća različitih veličina, iz različitih sektora i različitih dijelova lanaca vrijednosti, kao i suradnja između poduzeća i različitih dionika, nužni su za razvoj i uvođenje umjetne inteligencije. EGSO podupire planove Komisije za poboljšanje prekogranične suradnje, partnerstava i mreža s pomoću povezanih istraživačkih centara izvrsnosti, objekata za ispitivanje i digitalnoinovacijskih centara. EGSO naglašava potrebu za olakšavanjem veza s malim i srednjim poduzećima te poziva na uključivanje organizacija civilnog društva i socijalnih partnera u suradnju u okviru digitalnoinovacijskih centara.

3.7.

Kompetencije i vještine imaju važnu ulogu kao pokretači inovacija i poslovnog razvoja povezanog s umjetnom inteligencijom. Postoji potražnja ne samo za specifičnim „vještinama u području umjetne inteligencije”, nego i za vještinama primjene umjetne inteligencije u određenim poduzećima, uključujući poduzetničke vještine. Budući da se novi talenti za poduzeća i industriju najbolje promiču u okviru istraživačkih projekata, EGSO poziva EU i države članice da osiguraju odgovarajuća sredstva za tu vrstu istraživanja.

3.8.

Brzi razvoj događaja iziskuje prilagodljivost u smislu olakšavanja inovacija u području umjetne inteligencije. Za to su potrebna mjesta za ispitivanje i sigurna testna okruženja (engl. sandboxes) koja omogućuju ispitivanje i iskušavanje novih ideja. Nadalje, važno je zajamčiti razmjenu i uzajamno priznavanje rezultata ispitivanja.

3.9.

EGSO poziva na povećanje ulaganja u tehnologiju i infrastrukturu potrebnu za aplikacije umjetne inteligencije i one koje se temelje na umjetnoj inteligenciji, uključujući računala visokih performansi i mobilne mreže 5G, zajedno s mjerama za poboljšanje kibersigurnosti. Nadalje, EU bi trebao biti predvodnik u razvoju kvantne tehnologije, osobito kvantnog računalstva i kvantnih komunikacija.

3.10.

Budući da se umjetna inteligencija ponajprije temelji na podacima, EGSO smatra da je ključno zajamčiti kvalitetu, pristupačnost, dostupnost, interoperabilnost podataka i njihov neometan protok, uz istodobno osiguravanje zaštite podataka i privatnosti. Dobro funkcioniranje jedinstvenog tržišta podataka sve je važnije, s obzirom na to da je povezano s jedinstvenim tržištem robe, kapitala i usluga.

3.11.

EGSO podržava inicijative Komisije za stvaranje zajedničkog europskog podatkovnog prostora. Odbor poziva na otvaranje i olakšavanje pristupa velikim količinama podataka koje je stvorio javni sektor za sve korisnike i na poboljšanje aplikacijskog programskog sučelja (API). EGSO ujedno poziva na stvaranje povoljnih uvjeta za uspostavu europskih platformi za razmjenu podataka. Poboljšanje dostupnosti i ponovne uporabe podataka mora biti usklađeno s poštenim tržišnim natjecanjem i odgovarajućom zaštitom podataka i intelektualnog vlasništva.

3.12.

Poslovni modeli koji se temelje na podacima, platformama i ekosustavima postaju „novi standard”. Iako platformama između poduzeća i potrošača danas ponajprije dominiraju velika poduzeća izvan Europe, EU bi imao znatan potencijal za uspješno natjecanje u području platformi između javnosti i građana te između poduzeća. Jednaki uvjeti u pogledu stranih konkurenata ključni su u svakom slučaju.

3.13.

EGSO poziva na uspostavu poticajnog okvira kojim se potiču inovacije i sprečava ometanje razvoja zbog pretjerano detaljnih pravila i zahtjeva, uz istodobno jamčenje pouzdanosti umjetne inteligencije. EGSO ujedno poziva Komisiju da zajedno s industrijama i predmetnim dionicima procijeni postoje li propisi kojima bi se mogao omesti razvoj ili uvođenje pouzdane umjetne inteligencije, uključujući preispitivanje prikladnosti prava tržišnog natjecanja.

3.14.

EGSO ujedno poziva tvorce politike da razmotre instrumente politike sa stajališta predmetnog sektora. Ne postoje univerzalna rješenja, ali različiti sektori imaju vlastite potrebe i izazove koje je potrebno prevladati. Trebalo bi u cijelosti iskoristiti mogućnosti koje pruža standardizacija, primjerice u pogledu promicanja interoperabilnosti, uzimajući u obzir brzinu promjena i potrebu za stalnim poboljšanjima.

4. Omogućivanje ljudima da se pripreme za budućnost

4.1.

Očito je da ljudi uvelike nisu svjesni kako im umjetna inteligencija može pomoći te istodobno postoje očigledne zabrinutosti u pogledu kontrole nad strojevima. EGSO stoga smatra da je potrebno podići razinu svijesti o prilikama koje umjetna inteligencija predstavlja za društvo u cjelini. Potrebno je također više znanja i razumijevanja o naravi i funkcioniranju umjetne inteligencije kako bi se povećalo povjerenje građana temeljeno na kritičkom razmišljanju. EGSO ujedno poziva na poboljšanje statističkih podataka i više istraživanja o utjecaju umjetne inteligencije na zapošljavanje i rad, uključujući studije o učincima specifičnima za pojedine sektore.

4.2.

Budući da bi umjetna inteligencija mogla imati velik utjecaj na svakodnevni život građana kao potrošača, kao i na budućnost radnih mjesta i razvoj rada, od ključne je važnosti da se građanima pruže potrebna znanja i vještine kako bi bili spremni na te promjene. Socijalni partneri imaju ključnu ulogu u predviđanju promjena u radu, pružanju potpore razvoju digitalnih vještina i poboljšanju zapošljivosti radnika na tržištu rada.

4.3.

Za primjenu umjetne inteligencije potrebne su znatne promjene u potražnji za vještinama. Zbog dalekosežnog i brzog razvoja umjetne inteligencije, potrebno je utvrditi neposredne i dugoročne potrebe za osposobljavanjem i obrazovanjem. Obrazovanje mora odgovarati potrebama osnovnih i naprednih digitalnih vještina. Osim jamčenja osnovne pismenosti u području umjetne inteligencije, opće vještine trebale bi omogućiti ljudima da primjenjuju umjetnu inteligenciju pri stvaranju i upotrebi inovativnih rješenja u njihovu svakodnevnom životu i radu, primjerice u vezi sa sustavima suradnje ljudi i robota.

4.4.

EGSO poziva države članice da odgovore na potražnju za novim vještinama prilagodbom svojih obrazovnih sustava. EGSO ujedno naglašava važnost suradnje između vlada, obrazovnih ustanova, socijalnih partnera, organizacija potrošača i drugih organizacija civilnog društva koje se bave oblikovanjem i provedbom novih programa obrazovanja i osposobljavanja, kako bi se poboljšale vještine relevantne na tržištu rada i u društvu u cjelini. Umjetna inteligencija ujedno bi se trebala primjenjivati u ocjenjivanju potreba za vještinama, kao i u organizaciji i pružanju sadržaja za obrazovanje i osposobljavanje.

4.5.

Potrebne su reforme nastavnih planova, od osnovnih škola sve do sveučilišta. Potreban je snažan temelj u znanosti, tehnologiji, inženjerstvu i matematici, uz istodobno prepoznavanje da su za razvoj i primjenu umjetne inteligencije potrebne široke kompetencije. Time se ističe važnost obrazovanja u području društvenih znanosti i umjetnosti, među ostalim.

4.6.

Osim razvoja osnovnog obrazovanja, postoji očigledna potreba za poboljšanjem vještina i prekvalifikacijom ljudi, uključujući nastavnike. Cjeloživotno i kontinuirano učenje nužno je kako bi se svi mogli nositi s trenutačnim i budućim razvojem. Učenje će se sve više odvijati u kontekstu rada te se temeljiti na individualnim ambicijama.

4.7.

EGSO smatra da bi ulaganje u obrazovanje i osposobljavanje trebalo biti središnji dio nacionalnih strategija umjetne inteligencije te da bi se dobre prakse nacionalnih inicijativa trebale razmjenjivati na europskoj razini. EGSO poziva na veću dodjelu sredstava EU-a radi pružanja potpore potrebnim reformama i novim inicijativama u području obrazovanja i osposobljavanja.

4.8.

Ujedno je važno riješiti pitanje strukturnih promjena povezanih s umjetnom inteligencijom u regijama i sektorima koji su najviše pogođeni primjenom umjetne inteligencije. Države članice trebale bi pripremiti pristupe za smanjenje jaza u vještinama i negativnih socijalnih učinaka, uključujući zaštitu osoba koje su nezapošljive. Osim toga, potrebno je zajamčiti pristup internetu u svim područjima kako bi se izbjegao digitalni jaz. EGSO smatra da je jačanje Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji korak prema uspostavi istinskog europskog tranzicijskog fonda kojim bi se doprinijelo društveno odgovornom upravljanju digitalnom transformacijom.

5. Poticanje povjerenja u umjetnu inteligenciju

5.1.

EGSO čvrsto vjeruje da je potrebno snažno povjerenje u umjetnu inteligenciju kako bi se ostvario uspjeh u iskorištavanju njezinih mogućnosti. Potrošači i zaposlenici, kao i poduzeća, poslodavci, poduzetnici, ulagači i financijeri očekuju pouzdanost.

5.2.

Zabrinutosti u vezi s umjetnom inteligencijom vjerojatno će se smanjiti s povećanjem znanja i razumijevanja u pogledu značenja umjetne inteligencije, njezine upotrebe i načina donošenja odluka. Time će se postaviti temelji za povjerenje u umjetnu inteligenciju tako što će se omogućiti kritičko razmišljanje i razmatranje temeljnih pitanja kao što su načelo „čovjek upravlja” i izgledi da ljudi zadrže kontrolu nad svojim životima. S druge strane, povjerenje ovisi o vrlo praktičnim aspektima kao što je prilagođenost korisniku.

5.3.

Europska stručna skupina na visokoj razini za umjetnu inteligenciju nedavno je objavila etičke smjernice za pouzdanu umjetnu inteligenciju. EGSO prima na znanje te smjernice i ističe ključnu ulogu otvorenih, odgovarajućih i pouzdanih podataka, transparentnost odluka umjetne inteligencije te uključivost razvoja i uvođenja umjetne inteligencije. EGSO također poziva na opsežne rasprave o pitanjima kao što su implikacije profiliranja ljudi i preduvjeti za osporavanje odluka umjetne inteligencije.

5.4.

Ako se razmatraju u okviru održivog razvoja, etički aspekti o kojima se raspravlja ponajprije obuhvaćaju aspekte usmjerene na ljude te stoga spadaju u društvenu dimenziju održivosti. Osim toga, umjetna inteligencija trebala bi uzeti u obzir ekološke aspekte, primjerice one povezane s klimatskim promjenama i prirodnim resursima, uključujući održivu upotrebu energije i sirovina te izbjegavanje preuranjenog zastarijevanja proizvoda, među ostalim. Nadalje, rješenja umjetne inteligencije moraju biti gospodarski stabilna u cilju gospodarske održivosti, tj. produktivna, profitabilna i konkurentna.

5.5.

Učinak aplikacija umjetne inteligencije još je jedan element povjerenja. Ako umjetna inteligencija, u duhu održivog razvoja, pruža korist za društvo stvaranjem gospodarskog blagostanja, društvene dobrobiti i zdravlja, kao i dobrobiti okoliša, može se priznati da „čini dobro”.

5.6.

EGSO smatra da se povjerenje u umjetnu inteligenciju može povećati javnom politikom usmjerenom na građane s pomoću uključivanja predstavnika civilnog društva u pripremu politika i mjera povezanih s umjetnom inteligencijom. Javni sektor može povećati povjerenje u umjetnu inteligenciju i s pomoću upravljanja usmjerenog na građane, pri čemu bi umjetna inteligencija mogla imati važnu ulogu tako da olakša i bolje prilagodi administrativne postupke. Nadalje, trebalo bi razmotriti mogućnosti koje pružaju primjerice tehnologije lanaca blokova kako bi se unaprijedile pouzdane digitalne usluge.

5.7.

Razvoj i uvođenje umjetne inteligencije moraju se odvijati uz potpuno poštovanje zakona, bez obzira na to je li riječ o potrošačkom i radnom zakonodavstvu ili zakonodavstvu u području trgovačkih društava. Postoje brojni propisi relevantni za razvoj i primjenu umjetne inteligencije. EGSO poziva Komisiju da dovrši i dopuni svoju procjenu relevantnih dijelova zakonodavstva, primjerice u području sigurnosti i odgovornosti, s obzirom na njihovu prikladnost za svrhu u pogledu pouzdane umjetne inteligencije. Ujedno bi trebalo preispitati izvedivost relevantne sektorske regulative.

5.8.

Međutim, najvažnije je da se pristup i načela pouzdane umjetne inteligencije primijene i uvedu kao sastavni dio kulture svake organizacije u privatnom i javnom sektoru. Etika umjetne inteligencije ne bi se trebala smatrati odvojenom ili različitom od etike općenito. Organizacije bi trebale integrirati etiku umjetne inteligencije u svoje ukupne strategije, opće kodekse ponašanja i redovite prakse upravljanja, uključujući informiranje i savjetovanje zaposlenika, kao i u sustave praćenja i revizije.

5.9.

Proaktivno uvođenje pouzdane umjetne inteligencije može se poboljšati uključivanjem etičkih aspekata u obrazovanje i osposobljavanje razvojnih programera i korisnika umjetne inteligencije, kao i donošenjem i provedbom etičkih smjernica. EGSO je spreman za svoju ulogu u širenju informacija o etičkim aspektima među dionicima civilnog društva.

Bruxelles, 15. svibnja 2019.

Predsjednik

Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER

(1) SL C 440, 6.12.2018., str. 51.

(2) SL C 62, 15.2.2019., str. 292.

(3) SL C 288, 31.8.2017., str. 43.; SL C 440, 6.12.2018., str. 1.; SL C 345, 13.10.2017., str. 52.; SL C 190, 5.6.2019., str. 17.

(4) COM(2018) 795 final PRILOG.

		ISSN 1977-1088
Službeni list Europske unije		C 240

Hrvatsko izdanje	Informacije i objave	Godište 62. 16. srpnja 2019.

Sadržaj		Stranica
	I. Rezolucije, preporuke i mišljenja
	REZOLUCIJE
	Europski gospodarski i socijalni odbor
2019/C 240/01	Rezolucija o temi Izađimo na birališta i glasajmo za ujedinjenu Europu	1
	MIŠLJENJA
	Europski gospodarski i socijalni odbor
2019/C 240/02	Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi Pitanja rodne ravnopravnosti (samoinicijativno mišljenje)	3
	MIŠLJENJA
2019/C 240/03	Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi Gospodarske, tehnološke i društvene promjene u naprednim zdravstvenim uslugama za starije (samoinicijativno mišljenje)	10
2019/C 240/04	Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi Rad s azbestom u energetskoj obnovi (samoinicijativno mišljenje)	15
2019/C 240/05	Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi Doprinos poduzeća socijalne ekonomije jačanju kohezije i demokracije u Europi (razmatračko mišljenje na zahtjev rumunjskog predsjedništva)	20
2019/C 240/06	Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o neiskorištenom potencijalu filantropije u Europi (razmatračko mišljenje na zahtjev rumunjskog predsjedništva)	24

	III. Pripremni akti
	Europski gospodarski i socijalni odbor
2019/C 240/07	Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu uredbe Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 904/2010 u pogledu mjera za jačanje administrativne suradnje radi borbe protiv prijevara u vezi s PDV-om (COM(2018) 813 final – 2018/0413 (CNS))	29
2019/C 240/08	Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu direktive Vijeća o izmjeni Direktive 2006/112/EZ u pogledu uvođenja određenih zahtjeva za pružatelje platnih usluga (COM(2018) 812 final – 2018/0412(CNS)) i o Prijedlogu direktive Vijeća o izmjeni Direktive Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. u pogledu odredaba koje se odnose na prodaju robe na daljinu i određene isporuke robe na domaćem tržištu (COM(2018) 819 final – 2018/0415(CNS))	33
2019/C 240/09	Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Europskom vijeću, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija — Održivo biogospodarstvo za Europu: Jačanje veze gospodarstva, društva i okoliša (COM(2018) 673 final)	37
2019/C 240/10	Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) 2015/757 kako bi se na odgovarajući način uzeo u obzir globalni sustav prikupljanja podataka o potrošnji loživih ulja na brodovima (COM (2019) 38 final - 2019/0017(COD))	41
2019/C 240/11	Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Europskom vijeću, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija: Jedinstveno tržište u svijetu koji se mijenja – Iznimna prednost koja zahtijeva obnovljeni politički angažman (COM(2018) 772 final)	44
2019/C 240/12	Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Europskom vijeću, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija – Kordinirani plan o umjetnoj inteligenciji (COM(2018) 795 final)	51