5.6.2019

Službeni list Europske unije

C 189/1

Rezolucija Vijeća i predstavnika država članica, koji su se sastali u okviru Vijeća, o utvrđivanju smjernica o upravljanju dijalogom EU-a s mladima

Strategija Europske unije za mlade za razdoblje 2019. – 2027.

(2019/C 189/01)

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE I NJEGOVE DRŽAVE ČLANICE

ISTIČU DA:

Dijalog EU-a s mladima glavni je instrument za sudjelovanje mladih iz EU-a i, u slučajevima u kojima je to primjereno, drugih europskih zemalja, čiji ključni elementi obuhvaćaju izravan dijalog između donositelja odluka i mladih i njihovih predstavnika, savjetovanje s mladima o temama koje su za njih važne i trajno partnerstvo u upravljanju tim postupkom na lokalnoj, nacionalnoj i europskoj razini. Kad je riječ o provedbi dijaloga EU-a s mladima i u skladu sa strategijom Europske unije za mlade, europski ciljevi za mlade trebali bi „pružiti nadahnuće i smjer EU-u, njegovim državama članicama te njihovim relevantnim dionicima i tijelima vlasti” (1).

U strategiji EU-a za mlade ističe se potreba za osiguravanjem fleksibilnosti i manevarskog prostora kad je riječ o pristupu država članica provedbi dijaloga EU-a s mladima.

U njoj se određuje niz elemenata povezanih s oblikovanjem provedbe dijaloga EU-a s mladima, a oni su:

a.	nadovezivanje na iskustva iz prošlosti;

b.	usmjerenost na postizanje jasnijeg i jednostavnijeg procesa;

c.	po mogućnosti slijeđenje radnih ciklusa od 18 mjeseci;

d.	jedan tematski prioritet po ciklusu;

e.	njegov plan rada;

f.	fleksibilnost u pogledu aktera koji sudjeluju u upravljanju dijalogom EU-a s mladima i njegovoj provedbi;

g.	stalno praćenje kako bi se pratili rezultati kvalitete i općeniti učinak čitavog postupka;

prepoznavanje uloge nacionalnih radnih skupina. One su subjekti na razini država članica zaduženi za doprinose organizaciji savjetovanja te promicanju i učinku dijaloga s mladima (2). U skladu s odredbama strategije EU-a za mlade „države članice potiču se da omoguće sudjelovanje mladih u svim fazama provedbe dijaloga EU-a s mladima davanjem, među ostalim, vodeće uloge u nacionalnim radnim skupinama Nacionalnom vijeću mladih” (3).

Prijedlozi predsjedništva iz prosinca 2018. o provedbi dijaloga EU-a s mladima i upravljanju njime (4) te komunikacija Komisije pod nazivom „Uključivanje, povezivanje i osnaživanje mladih: nova strategija EU-a za mlade” (5) mogli bi poslužiti kao smjernice svima koji su uključeni u dijalog EU-a s mladima.

NASTOJE:

Cilj je ove Rezolucije pružiti smjernice o upravljanju dijalogom EU-a s mladima, a poseban je naglasak na uključenim akterima, njihovim ulogama, organizacijskom okviru u kojem se njihove aktivnosti odvijaju i pitanjima provedbe povezanima s upravljanjem. Europski sektor za mlade ima važnu ulogu u organizacijskom okviru dijaloga EU-a s mladima (6).

SMATRAJU DA:

Trio predsjedništava, u bliskoj suradnji s Europskom komisijom, nacionalnim agencijama, Europskim forumom mladih i drugim predstavnicima civilnog društva za mlade (7), trebao bi preuzeti vodeću ulogu u usmjeravanju provedbe dijaloga EU-a s mladima.

Iako se trio predsjedništava organizira onako kako smatra primjerenim, prioritet bi se trebao dati poticanju sudjelovanja civilnog društva za mlade kao temelja kvalitetnog upravljanja dijalogom EU-a s mladima i provedbe koja iz toga proizlazi. Na razini EU-a civilno društvo za mlade po mogućnosti bi trebalo biti uključeno putem Europskog foruma mladih i, prema potrebi, drugih reprezentativnih mladih dionika. Na razini trija predsjedništava civilno društvo za mlade trebale bi zastupati nacionalne radne skupine, po mogućnosti putem nacionalnih vijeća za mlade, ako su ona dostupna, s obzirom na njihovu vodeću ulogu u toj strukturi.

Kako bi se poduprlo upravljanje dijalogom EU-a s mladima, trebalo bi organizirati redovite razmjene između trija predsjedništava i struktura spomenutih u točkama 6. i 7. Te bi se razmjene trebale održavati u okviru koordinacijske skupine, primjerice europske upravljačke skupine.

Uloga europske upravljačke skupine jest sljedeća:

a.	općenito usmjeriti dijalog EU-a s mladima, što obuhvaća pitanja poput tematskog prioriteta ciklusa, instrumenata za savjetovanje i događaja relevantnih za savjetovanje, uključujući konferencije EU-a za mlade;

b.	prema potrebi osigurati doprinose, alate i potporu kako bi se zajamčila kvaliteta dijaloga EU-a s mladima i tematska dosljednost unutar ciklusa;

c.	osigurati učinkovitu suradnju s nacionalnim radnim skupinama pružanjem smjernica, alata i potpore, u slučajevima u kojima je to potrebno, kako bi se zajamčila kvaliteta provedbe dijaloga EU-a s mladima;

d.	osigurati participatorno vrednovanje ciklusa te njegovo praćenje i daljnje postupanje u vezi s njime, kao i upotrebu i opsežno širenje rezultata dijaloga EU-a s mladima;

e.	poticati čuvanje tzv. institucijskog pamćenja kako bi se ono uz potporu Europske komisije proslijedilo sljedećem triju predsjedništava;

f.	poduzeti mjere kako bi se olakšao neometan postupak prelaska u sljedeći trio predsjedništava;

g.	obuhvatiti sve druge aspekte koje bi trio predsjedništva u savjetovanju s državama članicama mogao smatrati potrebnima.

10.

Trio predsjedništava trebao bi olakšati sudjelovanje predstavnikâ civilnog društva za mlade u europskoj upravljačkoj skupini, forumu za razmatranje u kojemu bi se trebalo raspravljati o zajedničkim rješenjima i poticati ih. Trio predsjedništava u europsku upravljačku skupinu može uključiti i druge aktere, kao što su organizacije mladih koje su reprezentativne na razini Europe ili države članice, istraživači, stručnjaci itd. Sudjelovanjem spomenutih predstavnika i aktera u europskoj upravljačkoj skupini ne dovode se u pitanje nadležnosti trija predsjedništava utvrđene u Ugovorima i Poslovniku Vijeća.

11.

Trio predsjedništava trebao bi kao vodeće načelo za osiguravanje zastupljenosti mladih u europskoj upravljačkoj skupini razmotriti poduzimanje mjera usmjerenih na uključivanje glasa svih mladih, uključujući i one s manje mogućnosti te one koji nisu članovi udruženja mladih.

12.

Ako je to potrebno za osiguravanje neometanog funkcioniranja europske upravljačke skupine, njezine operativne zadaće i radne metode trebalo bi navesti u radnom dokumentu.

13.

Kako bi se osigurala predvidivost dijaloga EU-a s mladima tijekom svakog 18-mjesečnog radnog ciklusa, predsjedništvo bi Radnu skupinu za mlade i nacionalne radne skupine trebalo pravodobno obavijestiti o organizaciji i funkcioniranju europske upravljačke skupine, napretku u provedbi dijaloga EU-a s mladima i o svim drugim aspektima povezanima s onima spomenutima u točki 9.

14.

U skladu s bespovratnim sredstvima EU-a predviđenima za tu svrhu nacionalne radne skupine trebale bi moći odlučiti o sastavu i operativnim postupcima koji su najprikladniji za njihove potrebe, ovisno o posebnostima njihovih država članica i odgovarajućim odredbama strategije EU-a za mlade, kako bi se osiguralo ostvarenje ciljeva svakog ciklusa dijaloga EU-a s mladima i primjerena zastupljenost oblikovatelja politika, relevantnih javnih ustanova i mladih te njihovih različitih socioekonomskih položaja (8).

15.

Ova Rezolucija počinje proizvoditi učinke 1. srpnja 2019. i prema potrebi se revidira u skladu s preispitivanjem strategije EU-a za mlade sredinom provedbenog razdoblja koje će Vijeće provesti 2024. kako bi se prilagodila mogućim novim kretanjima i potrebama.

(1) Strategija Europske unije za mlade (SL C 456, 18.12.2018., str. 2 (točka 3., treći odlomak)).

(2) Vidjeti godišnji program rada za 2019. za provedbu programa „Erasmus+”: programa Unije za obrazovanje, osposobljavanje, mlade i sport. Internetski izvor C(2018) 6572 od 11. listopada 2018.

(3) Strategija EU-a za mlade, str. 9. (Prilog I., točka 4., treći odlomak).

(4) Dokumenti 15018/18 REV 1 + COR 1 + COR 2.

(5) Dokumenti 9264/18 + ADD 1–8 – COM(2018) 269 final + SWD(2018) 168 i 169 final.

(6) Pojam „sektor EU-a za mlade” općenito se odnosi na sve organizacije, osobe koje rade s mladima, članove akademske zajednice, civilno društvo za mlade ili druge stručnjake uključene u razvoj politika za mlade koji u EU-u provode aktivnosti i projekte relevantne za mlade.

(7) Odnosi se na nacionalne agencije zadužene za upravljanje programom Erasmus+ i Europskim snagama solidarnosti iz država članica koje čine trio predsjedništava.

(8) Ibid., bilješka 2.

5.6.2019

Službeni list Europske unije

C 189/4

PREPORUKE VIJEĆA

od 22. svibnja 2019.

o visokokvalitetnim sustavima ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja

(2019/C 189/02)

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 165.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

budući da:

(1)

U 11. načelu europskog stupa socijalnih prava (1) navodi se da sva djeca imaju pravo na cjenovno prihvatljiv i kvalitetan rani i predškolski odgoj i obrazovanje. To je u skladu s Poveljom Europske unije o temeljnim pravima (2), u kojoj se obrazovanje priznaje kao pravo, te s Konvencijom Ujedinjenih naroda o pravima djeteta i s ciljem održivog razvoja 4.2. Ujedinjenih naroda, kojim se predviđa da bi do 2030. sve djevojčice i dječaci trebali imati pristup kvalitetnom ranom razvoju, skrbi i predškolskom obrazovanju.

(2)

U svojoj Komunikaciji naslovljenoj „Obrazovanjem i kulturom jačati europski identitet” (3) Europska komisija iznosi viziju europskog prostora obrazovanja te potvrđuje ulogu koju rani i predškolski odgoj i obrazovanje imaju u postavljanju čvrstih temelja za učenje u školi i tijekom cijelog života. U Zaključcima Vijeća o razvoju škola i izvrsnosti u poučavanju (4) te u Preporuci Vijeća o ključnim kompetencijama za cjeloživotno učenje (5) iznova je naglašena ključna uloga koju rani i predškolski odgoj i obrazovanje mogu imati u promicanju učenja sve djece, njihove dobrobiti i razvoja.

(3)

Oblikovatelji politika i istraživači uviđaju da djeca u ranom djetinjstvu (6) grade temelje i kapacitete za učenje tijekom cijelog života. Učenje je postupan proces; izgradnja čvrstih temelja u ranom djetinjstvu s jedne je strane preduvjet za razvoj kompetencija više razine i obrazovni uspjeh, a s druge je strane ključna za zdravlje i dobrobit djece. Rani i predškolski odgoj i obrazovanje stoga treba promatrati kao temelj sustava obrazovanja i osposobljavanja te oni trebaju biti sastavni dio obrazovnog kontinuiteta.

(4)

Sudjelovanje u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju korisno je za svu djecu, a osobito za djecu u nepovoljnom položaju. Njime se sprečava nastanak ranog nedostatka vještina te je ono stoga ključan instrument za borbu protiv nejednakosti i obrazovnog siromaštva. Pružanje ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja treba biti dio integriranog paketa mjera politike koji se temelji na pravima djeteta, a usmjeren je na poboljšanje ishoda za djecu i prekidanje međugeneracijskih krugova prikraćenosti. Poboljšanjem njegova pružanja stoga se doprinosi ispunjenju obveza preuzetih u Preporuci Komisije naslovljenoj „Ulaganje u djecu: prekidanje kruga prikraćenosti” (7) i Preporuci Vijeća iz 2013. o djelotvornim mjerama integracije Roma u državama članicama (8).

(5)

Sudjelovanje u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju donosi brojne prednosti (9) za pojedince i društvo u cjelini, koje sežu od boljih obrazovnih postignuća i rezultata na tržištu rada do malobrojnijih socijalnih i obrazovnih intervencija te povezanijih i uključivijih društava. Djeca koja su pohađala rani i predškolski odgoj i obrazovanje dulje od godine dana ostvarila su bolje rezultate u jeziku i matematici u okviru studija PIRLS (10) i PISA (11). Pokazalo se i da je sudjelovanje u kvalitetnom ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju važan čimbenik u sprečavanju ranog napuštanja školovanja (12).

(6)

Odgoj i obrazovanje od najranije dobi imaju ključnu ulogu za usvajanje načina suživota u heterogenim društvima. Tim uslugama može se na nekoliko načina doprinijeti društvenoj koheziji i uključenosti. One mogu poslužiti kao mjesta na kojima se susreću obitelji. Mogu doprinijeti razvoju jezičnih kompetencija djece na jeziku na kojem se usluga pruža, ali i na prvom jeziku (13). Iskustva koja djeca stječu socioemocionalnim učenjem u okviru ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja mogu im omogućiti da usvoje empatično ponašanje te da nauče više o svojim pravima, jednakosti, toleranciji i raznolikosti.

(7)	Povrat ulaganja u rane faze obrazovanja najviši je od svih faza obrazovanja, osobito za djecu u nepovoljnom položaju (14). Sredstva potrošena na rani i predškolski odgoj i obrazovanje ulaganje su u ljudski kapital koje donosi veliki povrat.

(8)

Nadalje, dostupnost, pristupačnost i cjenovna prihvatljivost visokokvalitetnih ustanova za skrb za djecu ključni su čimbenici koji ženama, a i muškarcima, odgovornima za skrb omogućuju sudjelovanje na tržištu rada, što su potvrdili Europsko vijeće u Barceloni 2002., Europski pakt za rodnu ravnopravnost (15) te Komunikacija Komisije o ravnoteži između poslovnog i privatnog života, donesena 26. travnja 2017. (16) Zaposlenost žena izravno doprinosi poboljšanju socioekonomske situacije kućanstva i gospodarskom rastu.

(9)

Ulaganje u rani i predškolski odgoj i obrazovanje korisno je samo ako su usluge visokokvalitetne, pristupačne, cjenovno prihvatljive i uključive. Dokazano je da samo visokokvalitetne usluge ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja donose koristi; usluge niske kvalitete imaju znatan negativan učinak na djecu i društvo u cjelini (17). U mjerama politike i reformama treba dati prednost pitanjima kvalitete.

(10)

Općenito, države članice na rani i predškolski odgoj i obrazovanje troše znatno manje nego na osnovno obrazovanje. Kao što je vidljivo iz izvješća o procjeni napretka u pogledu ciljeva iz Barcelone (18), u dostupnim ustanovama za rani i predškolski odgoj i obrazovanje trenutačno nema dovoljno mjesta, a potražnja nadilazi ponudu u gotovo svim zemljama. Pokazalo se da su nedovoljna dostupnost, pristupačnost i cjenovna prihvatljivost neke od glavnih prepreka za korištenje tim uslugama (19).

(11)

Europski parlament u Rezoluciji od 14. rujna 2017. o Novom programu vještina za Europu (20) poziva države članice da poboljšaju kvalitetu i omoguće širu dostupnost ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja te da pristupe rješavanju problema nedostatne infrastrukture kojom se nude kvalitetne i dostupne usluge dječje skrbi za sve razine dohotka, kao i da razmotre mogućnost besplatnog pristupa za obitelji koje žive u siromaštvu i socijalnoj isključenosti.

(12)

Usluge ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja trebaju biti usmjerene na djecu; djeca najbolje uče u okruženjima koja se temelje na njihovu sudjelovanju i interesu za učenje. Odgojitelji i djeca često razgovaraju o organizaciji i odabiru aktivnosti te sadržaju učenja. Tim uslugama trebalo bi se pružati sigurno, poticajno i brižno okruženje te osigurati društveni, kulturni i fizički prostor u kojem će djeca imati niz mogućnosti za razvoj svojeg potencijala. Pružanje usluga najbolje je osmisliti uz osnovnu pretpostavku da su obrazovanje i skrb neodvojivi. To bi se trebalo temeljiti na razumijevanju da je djetinjstvo vrijednost samo po sebi i da djeca ne bi trebala biti samo spremna za školu i odraslu dob, već bi ih se trebalo poticati i cijeniti u njihovoj ranoj dobi.

(13)

U kontekstu utvrđenom nacionalnim, regionalnim ili lokalnim propisima obitelji bi trebale biti uključene u sve aspekte obrazovanja i skrbi za djecu. Obitelj je prva i najvažnija sredina za odrastanje i razvoj djece, a roditelji i skrbnici odgovorni su za dobrobit, zdravlje i razvoj svakog djeteta. Usluge ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja idealna su prilika za razvoj integriranog pristupa jer omogućuju prvi osobni kontakt s roditeljima. Roditeljima koji imaju poteškoća mogle bi se ponuditi usluge individualnog savjetovanja tijekom kućnih posjeta. Kako bi sudjelovanje obitelji zaista zaživjelo, usluge ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja trebale bi biti osmišljene u suradnji s njima te se temeljiti na povjerenju i uzajamnom poštovanju (21).

(14)

Sudjelovanje u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju može biti učinkovit alat za postizanje obrazovne jednakosti za djecu u nepovoljnom položaju, kao što su neka djeca iz migrantskih ili manjinskih skupina (npr. Romi) i djeca izbjeglice, djeca s posebnim potrebama, uključujući invaliditet, djeca primatelji alternativne skrbi i djeca s ulice, djeca roditelja u zatvoru te djeca u kućanstvima kojima osobito prijeti rizik od siromaštva i socijalne isključenosti, kao što su kućanstva sa samohranim roditeljem ili velika kućanstva. Djeci izbjeglicama zbog njihova osjetljivog položaja treba pružiti pojačanu potporu. Siromaštvo, fizički i emocionalni uzročnici stresa, traume te nedostatak jezičnih vještina mogu ograničavati njihove obrazovne mogućnosti u budućnosti i uspješnu integraciju u novo društvo. Sudjelovanje u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju može pomoći ublažiti te čimbenike rizika.

(15)	Pružanje uključivog ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja može doprinijeti izvršavanju obveza koje su države članice preuzele u okviru Konvencije UN-a o pravima djeteta i Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom, kojih su sve države članice potpisnice.

(16)

Prijedlog ključnih načela okvira za kvalitetu (22) objavljen 2014. bio je prva izjava europskih stručnjaka iz 25 zemalja o kvaliteti u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju. Izjave se temelje na pet dimenzija: pristupu; osoblju; kurikulumu; praćenju i vrednovanju te upravljanju i financiranju. Ukupno je izneseno deset izjava o poboljšanju kvalitete pružanja ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Taj su dokument u mnogim zemljama proširili lokalni dionici koji se bave promicanjem politika, istraživanjem te inicijativama za osposobljavanje. U tim je zemljama nacrt okvira bio snažan katalizator promjene jer se njime doprinijelo procesima savjetovanja o politikama koji su služili kao potpora postojećim programima reformi.

(17)	Svih pet dimenzija okvira za kvalitetu ključno je kako bi se zajamčile visokokvalitetne usluge. Osobito rad odgojitelja u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju ima dugotrajan učinak na živote djece. Međutim, u mnogim zemljama to zanimanje ima razmjerno nizak profil i status (23).

(18)

Kako bi moglo obavljati svoju profesionalnu ulogu u pružanju potpore djeci i njihovim obiteljima, osoblju u području ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja potrebna su složena znanja, vještine i kompetencije te duboko razumijevanje razvoja djeteta i znanje iz područja pedagogije ranog djetinjstva. Profesionalizacija osoblja ključna je zato što je bolja razina pripremljenosti povezana s boljom kvalitetom usluga i kvalitetnijom interakcijom između osoblja i djece te stoga proizvodi bolje razvojne ishode za djecu (24).

(19)

Mnogi pružatelji usluga zapošljavaju asistente čija je glavna zadaća pružati potporu odgojiteljima koji rade izravno s djecom i obiteljima. Oni obično imaju niže kvalifikacije od odgojitelja, a u mnogim zemljama za zapošljavanje na to radno mjesto nisu potrebne kvalifikacije. Profesionalizacija osoblja, uključujući asistente, stoga je neophodna (25). Trajno stručno usavršavanje sastavni je dio unapređivanja kompetencija asistenata.

(20)

Okvir za kvalitetu ili neki drugi jednakovrijedan dokument može biti učinkovit element dobrog upravljanja u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju. Prema mišljenju stručnjaka i nedavnom preispitivanju politika (26) zemlje koje razvijaju i provode okvire za kvalitetu imaju sveobuhvatnije i dosljednije pristupe reformama. Važno je da relevantni dionici i profesionalci budu uključeni u osmišljavanje okvira za kvalitetu i osjećaju da su odgovorni za njega.

(21)

Države članice postavile su referentna mjerila i ciljeve u pogledu sudjelovanja djece u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju. Europsko vijeće u Barceloni postavilo je 2002. sljedeće ciljeve (27) u pogledu pružanja usluga formalne skrbi za djecu: sustavom bi trebalo biti obuhvaćeno najmanje 90 % djece u Uniji u dobi od tri godine do obvezne školske dobi, a do 2010. pristup je trebalo imati najmanje 33 % djece mlađe od tri godine. Ti su ciljevi ponovno potvrđeni u Europskom paktu za rodnu ravnopravnost za razdoblje 2011. – 2020. Detaljna analiza napretka prema tim referentnim mjerilima iznesena je u Izvješću Komisije o ciljevima iz Barcelone (28). U strateškom okviru za europsku suradnju u području obrazovanja i osposobljavanja (29) utvrđeno je referentno mjerilo od 95 % za djecu u dobi od četiri godine do početka osnovnog obrazovanja.

(22)

U posljednjih su nekoliko godina države članice ostvarile dobar sveukupni napredak u poboljšanju dostupnosti usluga ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Referentno mjerilo za obrazovanje i osposobljavanje za 2020. te cilj iz Barcelone za djecu mlađu od tri godine postignuti su. Cilj iz Barcelone za djecu u dobi od tri godine do obvezne školske dobi još nije postignut unatoč napretku ostvarenom od 2011. U ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju 2016. sudjelovalo je 86,3 % djece iz te dobne skupine. Međutim, te prosječne vrijednosti kriju znatne razlike među državama članicama, regijama i društvenim skupinama (30). Potrebni su daljnji napori kako bi se pristup visokokvalitetnom ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju osigurao svoj djeci čim ga roditelji zatraže. Konkretno, potrebne su posebne mjere kako bi se omogućio bolji pristup za djecu u nepovoljnom položaju (31).

(23)

Ovom se Preporukom nastoji uspostaviti zajedničko razumijevanje toga što kvaliteta znači u sustavu ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. U njoj se iznose moguće mjere koje vlade mogu razmotriti u skladu sa svojim specifičnim okolnostima. Preporuka je ujedno upućena roditeljima, institucijama i organizacijama, uključujući socijalne partnere i organizacije civilnog društva te istraživačima koji nastoje ojačati taj sektor.

(24)

Prema shvaćanju iz ove Preporuke (32) rani i predškolski odgoj i obrazovanje trebalo bi tumačiti kao sve regulirane sustave kojima se pružaju obrazovanje i skrb za djecu od rođenja do obvezne osnovnoškolske dobi, neovisno o okruženju, financiranju, radnom vremenu ili sadržaju programa, te uključuju dnevnu skrb u centru i obitelji; privatno i javno financirane usluge; usluge predškolske i predprimarne skrbi.

(25)	Ovom se Preporukom u potpunosti poštuju načela supsidijarnosti i proporcionalnosti,

PREPORUČUJE DRŽAVAMA ČLANICAMA DA:

U skladu s nacionalnim i europskim zakonodavstvom, dostupnim resursima i nacionalnim okolnostima te u bliskoj suradnji sa svim relevantnim dionicima:

Poboljšaju pristup visokokvalitetnom ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju u skladu s izjavama iz „Okvira za kvalitetu u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju” predstavljenog u Prilogu ovoj Preporuci te s 11. načelom europskog stupa socijalnih prava.

Rade na osiguranju pristupačnih, cjenovno prihvatljivih i uključivih usluga ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Moglo bi se razmotriti sljedeće:

(a)	dosljedno podupiranje razvoja djeteta počevši što je ranije moguće, korištenjem uslugama ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja;

(b)	analiza ponude i potražnje među obiteljima kako bi se ponuda usluga ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja bolje prilagodila njihovim potrebama, uz poštovanje roditeljskog izbora;

(c)

analiza i uklanjanje prepreka s kojima bi se obitelji mogle susresti, pri pristupanju i korištenju uslugama ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, kao što su troškovi, prepreke povezane sa siromaštvom, zemljopisni položaj, nefleksibilno radno vrijeme, prepreke povezane s neodgovarajućim pružanjem usluga za djecu s posebnim potrebama, kulturne i jezične prepreke, diskriminacija i nedostatak informacija;

(d)

uspostava kontakata i suradnja s obiteljima, osobito onima u osjetljivom ili nepovoljnom položaju, kako bi ih se informiralo o mogućnostima i koristima sudjelovanja u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju i, prema potrebi, o dostupnoj potpori, te izgradilo povjerenje u usluge i potaklo sudjelovanje od rane dobi;

(e)

osiguravanje pristupa cjenovno prihvatljivom visokokvalitetnom ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju za sve obitelji koje se žele koristiti uslugama ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, po mogućnosti zalaganjem na odgovarajućoj razini upravljanja za pravo na mjesto u ustanovi za rani i predškolski odgoj i obrazovanje visoke kvalitete;

(f)

pružanje uključivih usluga ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja za svu djecu, uključujući djecu različitog podrijetla i djecu s posebnim obrazovnim potrebama, uključujući invaliditet, uz izbjegavanje segregacije i poticanje njihova sudjelovanja, neovisno o statusu njihovih roditelja ili pružatelja skrbi na tržištu rada;

(g)	potpora svoj djeci u učenju jezika na kojem se školuju, uz istodobno uzimanje u obzir i poštovanje njihova prvog jezika;

(h)	jačanje preventivnih mjera, rano utvrđivanje poteškoća i odgovarajuće ponude za djecu s posebnim potrebama i njihove obitelji, uključivanjem svih relevantnih dionika, npr. obrazovnih, socijalnih ili zdravstvenih službi i roditelja.

Podupiru profesionalizaciju osoblja u području ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, uključujući ravnatelje. Ovisno o postojećoj razini stručnih kvalifikacija i radnim uvjetima, uspješne aktivnosti mogu obuhvaćati, među ostalim:

(a)

unapređivanje statusa osoblja u području ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja uspostavom visokih profesionalnih standarda, nuđenjem atraktivnog profesionalnog statusa i mogućnosti napredovanja za odgojitelje u području ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, nastojanje da se postigne bolja rodna ravnoteža i pružanje mogućnosti profesionalizacije za osoblje s niskim kvalifikacijama ili bez njih i posebnih mogućnosti za stjecanje kvalifikacije asistenata;

(b)	poboljšanje inicijalnog obrazovanja i trajnog stručnog usavršavanja kako bi se u potpunosti uzeli u obzir dobrobit te obrazovne i razvojne potrebe djece, relevantna društvena kretanja, rodna ravnopravnost i cjelovito shvaćanje prava djece;

(c)	određivanje vremena u kojem se osoblje može posvetiti profesionalnim aktivnostima poput promišljanja, planiranja, povezivanja s roditeljima te suradnje s drugim stručnjacima i kolegama;

(d)	nastojanje da osoblje stekne kompetencije za odgovor na pojedinačne potrebe djece različitog podrijetla te djece s posebnim obrazovnim potrebama, uključujući invaliditet, i priprema osoblja za rad s raznolikim skupinama.

Poboljšaju razvoj kurikuluma u području ranog odgoja i obrazovanja kako bi se slijedili interesi djece, njegovala njihova dobrobit i ispunile jedinstvene potrebe i potencijal svakog pojedinog djeteta, među ostalim onih s posebnim potrebama ili u osjetljivom ili nepovoljnom položaju. Pristupi kojima se podupiru holističko učenje i razvoj djeteta mogli bi obuhvaćati:

(a)	osiguravanje ravnoteže u pružanju socioemocionalnog i kognitivnog razvoja, uz priznavanje važnosti igre i kontakta s prirodom te uloge glazbe, umjetnosti i tjelesne aktivnosti;

(b)	promicanje sudjelovanja, inicijative, samostalnosti, rješavanja problema i kreativnosti i poticanje sklonosti k učenju s ciljem promišljanja, istraživanja i suradnje;

(c)	poticanje empatije, suosjećanja, međusobnog poštovanja i osviještenosti kad je riječ o jednakosti i raznolikosti;

(d)	pružanje prilika za ranu izloženost jeziku i učenje jezika kroz igru i

(e)	razmatranje, ako je to moguće, prilagođenih višejezičnih programa u ranoj dobi, čime se u obzir uzimaju i posebne potrebe dvojezične ili višejezične djece;

(f)	davanje smjernica pružateljima usluga o dobno primjerenoj upotrebi digitalnih alata te novih tehnologija u nastanku;

(g)

promicanje daljnje integracije ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja u obrazovni kontinuitet te podupiranje suradnje između osoblja u području ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja i osnovnoškolskog osoblja, roditelja i pružatelja usluga savjetovanja radi neometanog prelaska djece u osnovnu školu.

(h)	poticanje uključiva, demokratskog i participativnog obrazovnog okruženja u kojem se prihvaća i u koje se uključuje glas sve djece.

Promiču transparentno i usklađeno praćenje i vrednovanje usluga ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja na odgovarajućim razinama u cilju razvoja i provedbe politika. Učinkoviti pristupi mogli bi uključivati sljedeće:

(a)	upotrebu alata za samovrednovanje, upitnika i smjernica za promatranje u okviru upravljanja kvalitetom na razini sustava i usluga;

(b)	primjenu odgovarajućih i dobno primjerenih metoda kako bi se potaknulo sudjelovanje djece te prikupili njihovi stavovi, bojazni i ideje te uzela u obzir dječja perspektiva u procesu procjene;

(c)

primjenu postojećih alata kako bi se poboljšala uključivost usluga ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, primjerice alata za samovrednovanje uključivosti okruženja za učenje u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju, koji je razvila Europska agencija za posebne potrebe i uključivo obrazovanje.

Nastoje osigurati odgovarajuća financijska sredstva i pravni okvir za pružanje usluga ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Moglo bi se razmotriti sljedeće:

(a)	povećanje ulaganja u rani i predškolski odgoj i obrazovanje uz stavljanje naglaska na dostupnost, kvalitetu i cjenovnu prihvatljivost, uključujući iskorištavanje, kada je to primjereno, mogućnosti financiranja koje se nude u okviru europskih strukturnih i investicijskih fondova;

(b)	izrada i održavanje prilagođenih nacionalnih ili regionalnih okvira za kvalitetu;

(c)	promicanje bolje suradnje među uslugama namijenjenima obiteljima i djeci ili njihove daljnje integracije, osobito sa socijalnim i zdravstvenim uslugama te školama, na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini;

(d)	uključivanje snažnih mjera za zaštitu djece u sustav ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja kako bi se doprinijelo zaštiti djece od svih oblika nasilja;

(e)

razvoj sustava kojim se namjerava uspostaviti:

(1)	snažna kultura dijaloga i promišljanja, kojom se potiče kontinuirani proces razvoja i učenja među akterima na svim razinama;

(2)	visoka kvaliteta infrastrukture ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja te odgovarajuća geografska distribucija u odnosu na životno okruženje djece.

Izvješćuju s pomoću postojećih okvira i alata o iskustvima i napretku u pogledu kvalitete sustava ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja te pristupa tom sustavu.

POZDRAVLJA NAMJERU KOMISIJE DA:

Olakša razmjenu iskustava i dobre prakse među državama članicama u kontekstu strateškog okvira za suradnju u području obrazovanja i osposobljavanja i programa koji će ga naslijediti te u Odboru za socijalnu zaštitu.

Na zahtjev država članica podupire njihovu suradnju organiziranjem aktivnosti uzajamnog učenja i savjetovanja.

10.

Podupire suradnju s Mrežom OECD-a za rani i predškolski odgoj i obrazovanje kako bi se olakšalo širenje rezultata i izbjeglo udvostručavanje.

11.

Podupire razvoj visokokvalitetnih uključivih usluga ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja stavljanjem na raspolaganje financijskih sredstava Unije, posebice u okviru programa Erasmus+ te, kada je to primjereno, europskih strukturnih i investicijskih fondova, uključujući Interreg, ne dovodeći u pitanje pregovore o sljedećem višegodišnjem financijskom okviru.

12.

Predloži, nakon savjetovanja s državama članicama, ažurirano europsko referentno mjerilo ili cilj u području ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja u pogledu pružanja usluga, u skladu s revidiranim referentnim mjerilom iz okvira ET 2020. i ciljevima iz Barcelone. O tom prijedlogu za referentno mjerilo te drugim predloženim europskim mjerilima u području obrazovanja i osposobljavanja Vijeće bi trebalo raspraviti i donijeti odluku u kontekstu uspostave novog strateškog okvira za obrazovanje i osposobljavanje nakon 2020.

13.

Izvijesti Vijeće o daljnjem radu koji se temelji na Preporuci služeći se načinima izvješćivanja predviđenima za postojeće okvire i alate.

Sastavljeno u Bruxellesu 22. svibnja 2019.

Za Vijeće

Predsjednik

C. B. MATEI

(1) Dok. 13129/17.

(2) SL C 326, 26.10.2012., str. 391.

(3) COM(2017) 673 final.

(4) SL C 421, 8.12.2017., str. 2.

(5) SL C 189, 4.6.2018., str. 1.

(6) Rano djetinjstvo obično se definira kao razdoblje od rođenja do navršenih šest godina, što odgovara obrazovnoj razini ISCED 0.

(7) SL L 59, 2.3.2013., str. 5.

(8) SL C 378, 24.12.2013., str. 1.

(9) Benefits of early childhood education and care and the conditions for obtaining them (Koristi ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja te uvjeti za njihovo postizanje), Izvješće Europske stručne skupine za ekonomiju obrazovanja (EENEE), 2017.

(10) Međunarodno istraživanje o učeničkim postignućima u području čitanja (PIRLS).

(11) Program za međunarodnu procjenu učenika (PISA), OECD (2016.), Education at glance (Kratak pregled obrazovanja).

(12) Europska komisija, Study on the effective use of early childhood education and care in preventing early school leaving (Studija o učinkovitoj primjeni ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja u sprečavanju ranog napuštanja školovanja), 2014.

(13) Prvi jezik: varijanta (ili varijante) jezika koja je naučena u ranom djetinjstvu (otprilike prije druge ili treće godine života) i u kojoj je sposobnost govora prvo usvojena. Ovom pojmu daje se prednost pred pojmom materinski jezik, koji je često netočan jer prvi jezik nije nužno samo jezik majke.

(14) The Economics of Human Development and Social Mobility (Ekonomija ljudskog razvoja i društvene mobilnosti). Annual Reviews of Economics, svezak 6. (2014.), str. 689–733.

(15) SL C 155, 25.5.2011., str. 10.

(16) COM(2017) 252 final.

(17) A Review of Research on the Effects of Early Childhood Education and Care on Child Development (Pregled istraživanja o utjecaju ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja na razvoj djeteta). CARE Project Report (2015.).

(18) COM(2018) 273 final.

(19) OECD, Starting Strong 2017: Key OECD Indicators on Early Childhood Education and Care (Kvalitetan početak 2017.: ključni pokazatelji OECD-a u području ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja), 2017.; Eurofound (2015.) Skrb u ranom djetinjstvu: dostupnost i kvaliteta usluga.

(20) P8_TA(2017)0360.

(21) Strateški dokument A Children in Europe, Young children and their services: developing a European approach (Mala djeca i njima namijenjene usluge: razvoj europskog pristupa), 2008.

(22) Prijedlog ključnih načela okvira kvalitete za rani i predškolski odgoj i obrazovanje, izvješće Radne skupine za rani i predškolski odgoj i obrazovanje pod pokroviteljstvom Europske komisije, 2014.

(23) Eurofound, Early childhood care: working conditions, training and quality of services - A systematic review (Rani i predškolski odgoj: uvjeti rada, osposobljavanje i kvaliteta – sustavni pregled), 2015.

(24) Europska komisija, CoRe: Competence Requirements in Early Childhood Education and Care (CoRe: Zahtjevi u pogledu kompetencija u području ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja), 2011.

(25) Professionalisation of Childcare Assistants in Early Childhood Education and Care (ECEC): Pathways towards Qualification (Profesionalizacija asistenata u području ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja: mogućnosti stjecanja kvalifikacija), izvješće mreže NESET II, 2016.

(26) The current state of national ECEC quality frameworks, or equivalent strategic policy documents, governing ECEC quality in EU Member States (Trenutačno stanje u pogledu nacionalnih okvira za kvalitetu u području ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja ili jednakovrijednih strateških dokumenata politike kojima se upravlja kvalitetom ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja u državama članicama EU-a), izvješće mreže NESET II, 4/2017.

(27) SN 100/1/02 REV 1.

(28) COM(2018) 273 final.

(29) SL C 417, 15.12.2015., str. 25.

(30) COM(2018) 273 final.

(31) Europska komisija, Pregled obrazovanja i osposobljavanja, 2017.

(32) ISCED 0.1 i ISCED 0.2.

PRILOG

„Djeca imaju pravo na cjenovno prihvatljiv i kvalitetan rani i predškolski odgoj i obrazovanje.”

Europski stup socijalnih prava

Učenje i obrazovanje počinju od rođenja, a rano je djetinjstvo od najvećeg formativnog značaja u životu djece jer se tada postavljaju temelji za njihov cjeloživotni razvoj. U ovom se okviru za kvalitetu iznose ključna načela za visokokvalitetne sustave ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja te europski pristup takvim sustavima, koji se temelji na dobroj praksi u državama članicama EU-a i najsuvremenijim istraživanjima. Okvir obuhvaća deset izjava o kvaliteti, koje su grupirane u pet širih područja kvalitete, a to su: pristup, osoblje, kurikulum, praćenje i vrednovanje te upravljanje i financiranje. Deset izjava o kvaliteti sadržava opis glavnih značajki visokokvalitetnih usluga koje su utvrđene u praksi. Okvir za kvalitetu upravljački je alat namijenjen pružanju smjernica za razvoj i održavanje sustava ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja.

Glavni je cilj okvira opisati sustav kojim se može pružiti visokokvalitetan rani i predškolski odgoj i obrazovanje za svu djecu, te njegov razvoj. Temelji se na sljedećim načelima:

—	visokokvalitetne usluge ključne su za promicanje razvoja i učenja djece te, dugoročno gledano, poboljšanje njihovih obrazovnih mogućnosti,

—	neophodno je sudjelovanje roditelja kao partnera takvih usluga – obitelj je najvažnija sredina za odrastanje i razvoj djece, a roditelji (i skrbnici) odgovorni su za dobrobit, zdravlje i razvoj svakog djeteta,

—	usluge ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja moraju biti usmjerene na djecu i aktivno ih uključivati te se pritom moraju uvažavati njihovi stavovi.

OKVIR EU-a ZA KVALITETU U RANOM I PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU

PRISTUP kvalitetnim uslugama ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja za svu djecu doprinosi njihovu zdravom razvoju i obrazovnom uspjehu te smanjenju društvenih nejednakosti i smanjuje razlike u kompetencijama među djecom iz različitih socioekonomskih sredina. Jednak pristup uslugama ključan je i kako bi se osiguralo da roditelji, osobito žene, budu fleksibilni s ciljem (ponovnog) uključivanja na tržište rada.

Izjave o kvaliteti

1. Usluge su dostupne i cjenovno prihvatljive svim obiteljima i njihovoj djeci.

Opće zakonsko pravo na usluge ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja pruža čvrstu osnovu za uključivanje sve djece. Podaci o stanovništvu i ankete među roditeljima o potražnji za mjestima u sustavu ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja mogu poslužiti kao temelj za procjenu budućih potreba i prilagodbu kapaciteta.

Pružanjem usluga mogu se uklanjati prepreke koje možda sprečavaju obitelji i djecu u sudjelovanju. Među mogućim je mjerama prilagodba naknade koja se naplaćuje za usluge ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja kako bi one bile dostupne i kućanstvima s niskim prihodima. Dokazano je i da fleksibilnost radnog vremena te druge prilagodbe mogu osobito doprinijeti sudjelovanju djece zaposlenih majki, djece samohranih roditelja i djece iz manjinskih skupina ili skupina u nepovoljnom položaju.

Ravnomjernim pružanjem usluga u urbanim i ruralnim područjima te bogatim i siromašnim četvrtima i regijama može se proširiti pristup tim uslugama za društvene skupine u nepovoljnom položaju. Dostupnost i cjenovna prihvatljivost visokokvalitetnih usluga u četvrtima u kojima stanuju siromašne obitelji, obitelji koje pripadaju manjinama ili migrantske ili izbjegličke obitelji prema dostupnim su podacima elementi kojima se najučinkovitije podupiru ravnopravnost i socijalna uključenost.

2. Usluge se pružaju na način da se potiče sudjelovanje, pospješuje socijalna uključenost i prihvaća raznolikost.

U okruženju ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja sudjelovanje se može aktivno poticati uključivanjem roditelja, obitelji i pružatelja skrbi u procese donošenja odluka (npr. u vijeća roditelja). U okviru ciljanih inicijativa usmjerenih na obitelji, a posebice obitelji sa samohranim roditeljima, obitelji u nepovoljnom položaju te manjinske i migrantske obitelji, omogućuje im se da izraze svoje potrebe, koje pružatelji usluga mogu uzeti u obzir prilikom prilagodbe usluga potrebama lokalnih zajednica.

Može se poticati zapošljavanje osoblja iz marginaliziranih, migrantskih ili manjinskih skupina jer se pokazalo da sastav osoblja u okruženju ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja koji odražava raznolikost zajednice donosi određene prednosti.

Stvaranjem ozračja u kojem su djeca dobrodošla i u kojem se cijene njihovi jezici, kultura i podrijetlo doprinosi se razvoju njihova osjećaja pripadnosti. Primjerenim trajnim stručnim usavršavanjem osoblje se priprema na pružanje dobrodošlice i potpore dvojezičnoj djeci.

U okruženjima ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja mogu se razviti dobre prakse za obitelji s ciljem neometanog prelaska iz vlastita doma u takvo okruženje te se može poticati visoka razina roditeljskog sudjelovanja organiziranjem posebnih inicijativa.

OSOBLJE je najvažniji čimbenik za dobrobit djece te za obrazovne i razvojne ishode. Radni uvjeti i stručno usavršavanje osoblja smatraju se stoga ključnim sastavnicama kvalitete.

Izjave o kvaliteti

3. Kvalificirano osoblje sudjeluje u inicijalnom i trajnom osposobljavanju koje mu omogućuje da obavlja svoju profesionalnu ulogu.

U učinkovitim se sustavima ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja razmatra unapređivanje profesionalnog statusa zaposlenika, što je uvelike prepoznato kao jedan od ključnih čimbenika kvalitete, i to podizanjem razina kvalifikacija te ponudom fleksibilnih mogućnosti napredovanja i alternativnih mogućnosti za asistente. To se može poduprijeti nastojanjem da se okupi pedagoško osoblje sastavljeno od visokokvalificiranih stručnjaka s cjelovitim profesionalnim kvalifikacijama koji su specijalizirani za rano i predškolsko obrazovanje te od asistenata.

Najnapredniji programi inicijalnog obrazovanja osmišljavaju se u suradnji s djelatnicima u sektoru te se odlikuju uravnoteženošću teorije i prakse. Prednost je i ako obrazovni programi pripreme osoblje za zajednički rad i jačanje kompetencije promišljanja. Za takve programe može biti korisno ako se osoblje osposobi za rad s jezično i kulturno raznolikim skupinama te pojedincima iz manjinskih i migrantskih obitelji i obitelji s niskim prihodima.

Osoblje koje je osposobljeno za praćenje razvojnih potreba, interesa i potencijala male djece te sposobno uočiti moguće poteškoće u razvoju i učenju može aktivnije podupirati razvoj i učenje djece. Redovite mogućnosti za trajno stručno usavršavanje prilagođene potrebama od koristi su svim članovima osoblja, uključujući asistente i pomoćno osoblje.

Kad je riječ o neophodnim elementima iz područja razvoja djece i dječje psihologije, kompetencije osoblja trebale bi, u skladu s različitim strukturama osposobljavanja u državama članicama, uključivati znanje o sustavima za zaštitu djece te, općenitije, o pravima djeteta.

4. U povoljnim se radnim uvjetima uz stručno vodstvo pružaju prilike za promatranje, promišljanje, planiranje, timski rad i suradnju s roditeljima.

U sustavima ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja u kojima se nastoje poboljšati radni uvjeti, među ostalim ponudom primjerenijih plaća, zapošljavanje u području ranog i predškolskog obrazovanja može se učiniti privlačnijim za bolje kvalificirano osoblje koje želi ostvariti pravu karijeru.

Omjer odraslih i djece te veličina skupina najprikladniji su ako su određeni na način koji je primjeren dobi i sastavu skupine djece zato što mlađoj djeci treba posvetiti više pozornosti i skrbi.

Stručne obrazovne zajednice, ako postoje unutar pojedinačnih okruženja i među njima, ostvaruju pozitivan učinak jer se tako odvajaju vrijeme i prostor za kolegijalnu suradnju osoblja i zajednički rad.

Mentorstvo i nadzor novozaposlenih članova osoblja u razdoblju njihova uvođenja u posao mogu im pomoći da brzo nauče obavljati svoju profesionalnu ulogu.

KURIKULUM je moćan alat za poboljšanje dobrobiti djece te njihova razvoja i učenja. U opsežnom se pedagoškom okviru utvrđuju načela za poticanje razvoja i učenja djece obrazovnim i odgojnim postupcima koji odgovaraju njihovim interesima, potrebama i potencijalima.

Izjave o kvaliteti

5. Kurikulum se temelji na pedagoškim ciljevima, vrijednostima i pristupima kojima se djeci omogućuje da u potpunosti ostvare svoj potencijal za postizanje društvenog, emocionalnog, kognitivnog i fizičkog razvoja te dobrobiti.

Pedagoškim pristupima koji su usmjereni na djecu može se bolje podupirati njihov opći razvoj, pružati potpora njihovim strategijama učenja te promicati kognitivni i nekognitivni razvoj sustavnijom primjenom iskustvenog učenja, igre i društvenih interakcija.

Postoje čvrsti dokazi o prednostima jasnog kurikuluma kojim se može osigurati dosljedan okvir za skrb, obrazovanje i socijalizaciju kao sastavne dijelove usluge ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. U idealnom su slučaju u takvom okviru utvrđeni pedagoški ciljevi kojima se odgojiteljima omogućuje da prilagode svoj pristup individualnim potrebama djece te kojima se mogu pružiti smjernice za visokokvalitetno okruženje za učenje. U njemu se posvećuje dužna pozornost dostupnosti knjiga i drugog tiskanog materijala kako bi se doprinijelo razvoju pismenosti djece.

Učinkovitim kurikularnim okvirom u kojem se promiču raznolikost, jednakost i svijest o važnosti jezika potiče se integracija migranata i izbjeglica. Njime se jednako može poduprijeti razvoj materinskog jezika i jezika obrazovanja.

6. U kurikulumu se od osoblja zahtijeva suradnja s djecom, kolegama i roditeljima te promišljanje o vlastitom radu.

Kurikulumom se može doprinijeti boljem uključivanju roditelja, dionika i osoblja te zajamčiti da će primjerenije odgovarati potrebama, interesima i potencijalima djece.

U kurikulumu se mogu utvrditi uloge i postupci kojima se osoblju omogućuje redovita suradnja s roditeljima i kolegama u drugim ustanovama za djecu (među ostalim u zdravstvenom, socijalnom i obrazovnom sektoru).

Kad god je to moguće, u kurikulumu se osoblju u području ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja mogu pružiti smjernice o suradnji s drugim školskim osobljem pri prelasku djece u osnovno i/ili predškolsko obrazovanje.

PRAĆENJEM I VREDNOVANJEM održava se kvaliteta. Oni ukazuju na prednosti i nedostatke, a njihovi postupci mogu biti važne sastavnice poboljšanja kvalitete u sustavima ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Njima se može podupirati dionike i oblikovatelje politika u poduzimanju inicijativa kojima se odgovara na potrebe djece, roditelja i lokalne zajednice.

Izjave o kvaliteti

7. Praćenjem i vrednovanjem prikupljaju se informacije na relevantnoj lokalnoj, regionalnoj i/ili nacionalnoj razini kako bi se doprinijelo stalnom poboljšanju kvalitete politika i praksi.

Transparentne informacije o usluzi i osoblju ili o provedbi kurikuluma na odgovarajućoj nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini mogu doprinijeti poboljšanju kvalitete.

Redovite povratne informacije mogu olakšati postupak vrednovanja politika, među ostalim omogućavanjem analize upotrebe javnih sredstava te onoga što je učinkovito i u kojem kontekstu.

Kako bi se utvrdile potrebe osoblja za osposobljavanjem i omogućilo donošenje ispravnih odluka o najboljem načinu poboljšanja kvalitete usluga i stručnom usavršavanju, rukovodeće bi osoblje u području ranog i predškolskog obrazovanja trebalo pravodobno prikupljati relevantne podatke.

8. Praćenje i vrednovanje u najboljem su interesu djeteta.

Kako bi se zaštitila prava djeteta, u sustav ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja trebalo bi uključiti snažne mjere za zaštitu djece kako bi se doprinijelo njihovoj zaštiti od svih oblika nasilja. Učinkovite mjere za zaštitu djece obuhvaćaju četiri široka područja: 1. politiku, 2. ljude, 3. postupke i 4. odgovornost. Više informacija o tim područjima dostupno je u dokumentu „Standardi zaštite djece i njihova provedba”, koji je izdala organizacija Keeping Children Safe.

Postupcima praćenja i vrednovanja mogu se poticati aktivno sudjelovanje i suradnja među svim dionicima. Svi koji se bave razvojem kvalitete mogu doprinijeti praksama praćenja i vrednovanja te imati koristi od njih.

Dostupni dokazi upućuju na to da se kombinacijom metoda praćenja (npr. promatranje, dokumentiranje, opisna procjena kompetencija i učenja djece) mogu prikupiti korisne informacije, steći uvid u iskustva i razvoj djece te osigurati nesmetani prelazak u osnovnu školu.

Mogu se osmisliti alati za praćenje i participativni postupci vrednovanja kako bi se djeci omogućilo da ih se sasluša te da se jasno izjasne o svojim iskustvima učenja i socijalizacije u određenim okruženjima.

UPRAVLJANJE I FINANCIRANJE ključni su kako bi se omogućilo da usluge ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja ostvare svoju ulogu u osobnom razvoju i učenju djece, smanjenju jaza u postignućima i jačanju socijalne kohezije. Kvaliteta proizlazi iz sveobuhvatnih i usklađenih javnih politika kojima se rani i predškolski odgoj i obrazovanje povezuju s drugim uslugama u području skrbi za malu djecu i njihove obitelji.

Izjave o kvaliteti

9. Dionici dijele jasno razumijevanje svojih uloga i odgovornosti te znaju da se od njih očekuje da surađuju s partnerskim organizacijama.

Pružatelji usluga ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja imaju koristi od bliske suradnje sa svim službama za djecu, uključujući socijalne i zdravstvene službe, škole i lokalne dionike. Pokazalo se da su takvi međuinstitucijski savezi učinkovitiji ako su uređeni dosljednim političkim okvirom kojim se mogu proaktivno poticati suradnja i dugoročna ulaganja u lokalnim zajednicama.

Sudjelovanje dionika pokazalo se ključnim za oblikovanje i pružanje usluga ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja.

Integracija ili koordinacija službi zaduženih za različite propise o ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju može imati pozitivan učinak na kvalitetu sustava.

10. Zakonodavstvom, propisima i/ili financiranjem podupire se napredak prema općem pravu na visokokvalitetan, cjenovno prihvatljiv rani i predškolski odgoj i obrazovanje, a o napretku se redovito izvješćuju relevantni dionici.

Poboljšanje kvalitete usluga za svu djecu moglo bi se postići postupnim razvojem općeg zakonskog prava. To uključuje promicanje sudjelovanja u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju od rane dobi. Može biti korisno procijeniti uzrokuju li tržišno utemeljene usluge ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja nejednak pristup ili nižu kvalitetu za djecu u nepovoljnom položaju i, ako je to potrebno, izraditi planove kojima bi se to ispravilo.

Bliska povezanost s politikama u području rada, zdravlja i socijalne skrbi bila bi od nepobitne koristi jer se tako može promicati učinkovitija raspodjela resursa usmjeravanjem dodatnih sredstava na skupine i četvrti u nepovoljnom položaju.

5.6.2019

Službeni list Europske unije

C 189/15

PREPORUKA VIJEĆA

od 22. svibnja 2019.

o sveobuhvatnom pristupu poučavanju i učenju jezikâ

(2019/C 189/03)

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegove članke 165. i 166.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

budući da:

(1)

U komunikaciji naslovljenoj „Obrazovanjem i kulturom jačati europski identitet (1)” Europska komisija iznosi viziju europskog prostora obrazovanja u kojem granice ne koče visokokvalitetno, uključivo obrazovanje, osposobljavanje i istraživanje; boravak u drugoj državi članici radi studija, učenja ili rada postao je standard; mnogo je raširenije da ljudi osim materinskog jezika govore još dva jezika i imaju snažan osjećaj europskog identiteta, te da su svjesni zajedničke europske kulturne i jezične baštine i njezine raznolikosti.

(2)

Tijekom neformalnog radnog sastanka u okviru sastanka na vrhu za pravedno zapošljavanje i rast u Göteborgu šefovi država ili vlada raspravljali su o ulozi obrazovanja i kulture za budućnost Europe. U zaključcima Europskog vijeća od 14. prosinca 2017. (2) pozivaju se države članice, Vijeće i Komisija da u skladu sa svojim nadležnostima nastave s radom u tom području.

(3)	U zaključcima usvojenima u Barceloni 15. i 16. ožujka 2002. Europsko vijeće pozvalo je na daljnje djelovanje u području obrazovanja u svrhu poboljšanja ovladavanja temeljnim vještinama, posebice poučavanjem najmanje dvaju stranih jezika od vrlo rane dobi.

(4)	Kompetencija pismenosti i kompetencija višejezičnosti među osam su ključnih kompetencija definiranih u Preporuci Vijeća o ključnim kompetencijama za cjeloživotno učenje (3).

(5)

Kompetencija višejezičnosti (4) u središtu je vizije europskog prostora obrazovanja. S obzirom na sve veću mobilnost u svrhu obrazovanja, osposobljavanja i rada unutar Unije, rastuće migracije iz trećih zemalja u Uniju te cjelokupnu globalnu suradnju, u okviru sustavâ obrazovanja i osposobljavanja treba ponovno razmotriti izazove u poučavanju i učenju jezika te mogućnosti koje pruža jezična raznolikost Europe.

(6)

Povećanjem i poboljšanjem učenja i poučavanja jezikâ mogla bi se ojačati europska dimenzija u obrazovanju i osposobljavanju. Tako bi se mogli potaknuti razvoj europskog identiteta u svoj njegovoj raznolikosti, dopunjujući pritom lokalne, regionalne i nacionalne identitete i tradicije, te bolje razumijevanje Unije i njezinih država članica. Kompetencijom višejezičnosti omogućuje se bolje razumijevanje drugih kultura, čime se doprinosi razvoju kompetencije građanstva i demokratske kompetencije.

(7)	Gotovo polovina Europljana (5) navodi da ne može sudjelovati u razgovoru ni na jednom drugom jeziku osim na svojem prvom jeziku (6). Nedostatak kompetencije višejezičnosti dovodi do poteškoća i otežava smislene kontakte između javne uprave i pojedinaca, posebice u pograničnim regijama (7).

(8)

Samo četiri od deset učenika u sekundarnom obrazovanju dostignu razinu znanja „samostalnog korisnika” u prvom stranom jeziku, što znači da mogu voditi jednostavan razgovor. Samo četvrtina njih dostigne tu razinu u drugom stranom jeziku (8). Komparativnom analizom jezikâ u obrazovanju i osposobljavanju pokazalo se da se većina država članica suočava s izazovima u osiguravanju primjerenih ishoda učenja u području jezika. Iako izazovi postoje u svim obrazovnim sektorima, osobito su izraženi u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju, u kojem učenje jezika nije toliko naglašeno.

(9)

Ograničena kompetencija višejezičnosti ostaje jedna od glavnih prepreka iskorištavanju mogućnosti dostupnih u okviru europskih programa za obrazovanje, osposobljavanje i mlade. S druge strane, bolja kompetencija višejezičnosti omogućit će osobama da bolje iskoriste mogućnosti koje pruža unutarnje tržište, kao što su slobodno kretanje radnika, te da donose informiranije odluke o mogućnostima u drugim zemljama EU-a.

(10)

Kompetencija višejezičnosti pruža konkurentsku prednost i poduzećima i tražiteljima zaposlenja, ako je dio šireg skupa potrebnih vještina. Postoji pozitivna veza između znanja stranih jezika i vjerojatnosti da je osoba zaposlena. Međutim, iz rezultata najnovijeg Istraživanja o trajnom stručnom osposobljavanju (CVTS 2016.) proizlazi da samo 7,9 % poduzeća (koja omogućuju osposobljavanje zaposlenicima) šalje svoje zaposlenike na tečajeve jezika (od 22,1 % u Slovačkoj do 0,5 % u Irskoj).

(11)

Kako bi se održao trenutačan životni standard, poduprle visoke stope zaposlenosti i potaknula socijalna kohezija u kontekstu društva i svijeta rada budućnosti, potrebne su odgovarajuće vještine i kompetencije. Stjecanjem bolje kompetencije višejezičnosti mogle bi se poduprijeti rastuća mobilnost i suradnja unutar Unije. To je ključno i za osiguravanje potpune integracije imigrantske djece, učenika, studenata i odraslih.

(12)	Potrebno je istražiti nove načine učenja za društvo koje postaje sve mobilnije i digitalnije. Sve više jezika može se učiti i upotrebljavati izvan učionice i kurikuluma posebice zahvaljujući digitalnim dostignućima. Sadašnji postupci vrednovanja ne prate u potpunosti taj razvoj.

(13)

U skladu s prvim načelom europskog stupa socijalnih prava svi imaju pravo na kvalitetno i uključivo obrazovanje, osposobljavanje i cjeloživotno učenje kako bi održali i stekli vještine s pomoću kojih mogu u cijelosti sudjelovati u društvu i uspješno se kretati na tržištu rada. Kompetencija višejezičnosti jedna je od ključnih kompetencija koja bi mogla potaknuti zapošljivost, osobno ispunjenje, aktivno građanstvo, međukulturno razumijevanje i socijalnu uključenost, a definira se kao „sposobnost prikladne i učinkovite upotrebe različitih jezika za komunikaciju”.

(14)

Više od polovice država članica službeno priznaje regionalne ili manjinske jezike unutar svojih granica za pravne ili administrativne svrhe, uključujući nacionalne znakovne jezike. Neki od tih jezika nadilaze nacionalne granice. Jezicima koje donose imigranti ili izbjeglice upotpunjuje se jezična slika Europe.

(15)

Škole su sve svjesnije potrebe da se osigura da sva djeca, neovisno o svojem podrijetlu i prvom jeziku, steknu vrlo dobru razinu poznavanja jezika na kojem se školuju, prema potrebi s pomoću posebnih mjera potpore. Time se podupiru jednakost i jednake mogućnosti te smanjuje rizik od ranog napuštanja školovanja.

(16)

Svijest o važnosti jezika u školama mogla bi uključivati svijest i razumijevanje o kompetenciji pismenosti i kompetenciji višejezičnosti svih učenika, uključujući kompetencije za jezike koji se ne uče u školi. Škole mogu razlikovati različite razine potrebne kompetencije višejezičnosti, ovisno o kontekstu i svrsi te u skladu s okolnostima, potrebama, sposobnostima i interesima svakog učenika.

(17)

Nedostatak učitelja i nastavnika određenih predmeta, među ostalim suvremenih stranih jezika, navodi se kao izazov u više od polovice obrazovnih sustava Europske unije, a nekoliko država članica uvelo je reforme ili poticaje za rješavanje nedostatka učitelja i nastavnika jezika. Te reforme i poticaji mogli bi uključivati stipendije kako bi se osobe s diplomom jezika koje imaju drugačije profesionalno iskustvo zainteresiralo za poučavanje ili osuvremenjene programe obrazovanja učitelja i nastavnika.

(18)

Inicijative za poboljšanje ključnih kompetencija u školskom obrazovanju, među ostalim boljim povezivanjem iskustva iz stvarnog života s akademskim učenjem, upotrebom digitalnih tehnologija i potporom inovacijama u školama, stavile su veći naglasak na ishode učenja. Njima je ujedno pružena potpora stjecanju kompetencije višejezičnosti.

(19)

Integrirano učenje jezika i nastavnog sadržaja, odnosno poučavanje nastavnih predmeta na stranom jeziku, te digitalni i internetski alati za učenje jezika pokazali su se učinkovitima za različite kategorije učenika. Učitelji i nastavnici jezika diljem Europe mogli bi imati koristi od trajnog profesionalnog razvoja u pogledu unapređenja vlastite digitalne kompetencije i učenja o tome kako im različite metodologije i nove tehnologije mogu najbolje pomoći u nastavi. Popis otvorenih obrazovnih sadržaja mogao bi im u tome pomoći, uzimajući u obzir rad Vijeća Europe.

(20)

Različite inicijative u Europi podupiru definiranje i razvoj kompetencije višejezičnosti. Zajedničkim europskim referentnim okvirom za jezike podupire se učenje i poučavanje svih jezika kao transparentnim, ujednačenim i sveobuhvatnim referentnim instrumentom za vrednovanje i usporedbu razina kompetencija. U njemu se razlikuju razine temeljnog korisnika, samostalnog korisnika i iskusnog korisnika, pri čemu potonji može raditi ili studirati na jeziku čija se razina vrednuje. Taj je instrument 2018. dopunjen novim opisnicima za medijaciju, znakovni jezik i druga područja te kompilacijom deskriptora za mlade učenike i studente kako bi se okvir učinilo pristupačnijim široj javnosti.

(21)

Jezična putovnica Europass standardizirani je predložak za samoprocjenu jezičnih vještina koji se koristi Zajedničkim europskim referentnim okvirom za jezike. Njome se pomaže građanima da tijekom razdoblja mobilnosti u svrhu obrazovanja, zapošljavanja ili osposobljavanja opišu svoje jezične vještine, a poslodavcima da razumiju jezične vještine radne snage.

(22)

Europskom jezičnom oznakom (9) nagrađuju se izvrsnost i inovacije u poučavanju jezika u svim zemljama sudionicama. Ona je poticaj školama i drugim ustanovama da se služe novim metodologijama i strategijama koje se odnose na lokalne, regionalne, nacionalne ili europske prioritete. Doprinijela je jačanju svijesti o europskoj suradnji u području poučavanja i učenja jezika te poboljšanju višejezične dinamike u obrazovnim sektorima.

(23)

Sve države članice prepoznale su potrebu za povećanjem višejezičnosti i razvojem kompetencije višejezičnosti u Uniji. Europska komisija radit će na prijedlogu novog skupa europskih referentnih mjerila za obrazovanje i osposobljavanje, zajedno s opcijama za prikupljanje podataka, što bi moglo obuhvaćati referentno europsko mjerilo jezičnih kompetencija, s ciljem pružanja točnije slike kompetencije višejezičnosti u Uniji. O tim mjerilima raspravljat će i odlučiti Vijeće u kontekstu uspostave novog strateškog okvira za obrazovanje i osposobljavanje nakon 2020.

(24)

Iako se uvažava da se kompetencija višejezičnosti stječe tijekom cijelog života i da bi mogućnosti trebale biti dostupne u svim životnim fazama, ova se Preporuka posebice odnosi na primarno i sekundarno obrazovanje i osposobljavanje, uključujući, ako je to moguće, i rani i predškolski odgoj i obrazovanje te početno strukovno obrazovanje i osposobljavanje.

(25)	Ovom se Preporukom u potpunosti poštuju načela supsidijarnosti i proporcionalnosti,

PREPORUČUJE DRŽAVAMA ČLANICAMA DA:

U skladu s nacionalnim i europskim zakonodavstvom, dostupnim sredstvima i nacionalnim okolnostima te u bliskoj suradnji sa svim relevantnim dionicima:

(1)

istraže kako se svim mladima može pomoći da prije završetka višeg sekundarnog obrazovanja i osposobljavanja uz jezik na kojem se školuju, ako je to moguće, za barem još jedan europski jezik steknu razinu kompetencije koja im omogućuje da se tim jezikom učinkovito koriste u društvene i profesionalne svrhe te u svrhe učenja, i da potaknu stjecanje znanja dodatnog (trećeg) jezika do razine koja im omogućuje dovoljno tečnu interakciju (10);

(2)

primijene sveobuhvatne pristupe kako bi poboljšale poučavanje i učenje jezika na nacionalnoj, regionalnoj, lokalnoj ili školskoj razini, prema potrebi, koristeći se pritom, ako je to relevantno, primjerima politika navedenima u Prilogu;

(3)

osiguraju da se obuhvate svi sektori primarnog i sekundarnog obrazovanja, počinjući što ranije i uključujući početno strukovno obrazovanje i osposobljavanje;

(4)

u okviru tih sveobuhvatnih pristupa podupru razvoj svijesti o važnosti jezikâ u školama i ustanovama za strukovno obrazovanje i osposobljavanje s pomoću:

(a)	aktivne potpore i priznavanja mobilnosti učenika, učitelja i nastavnika, među ostalim iskorištavanjem mogućnosti iz dostupnih programa Unije za financiranje;

(b)	jačanja kompetencije u jezicima na kojima se učenici školuju kao osnove za daljnje učenje i obrazovna postignuća u školi za sve učenike, posebice one s migrantskim ili izbjegličkim podrijetlom ili one u nepovoljnom položaju;

(c)	pomaganja učenicima da prošire svoje kompetencije u jezicima na kojima se školuju podupiranjem učitelja i nastavnika u razmatranju upotrebe određenog jezika u svojim predmetima, uključujući podizanje svijesti o različitim jezičnim registrima i stručnom nazivlju;

(d)	promicanja kontinuiteta u jezičnom obrazovanju među različitim razinama školovanja;

(e)	poštovanja jezične raznolikosti učenika i njezina iskorištavanja kao resursa za učenje, među ostalim uključivanjem roditelja, drugih pružatelja skrbi i šire lokalne zajednice u jezično obrazovanje;

(f)

razmatranja mogućnosti za procjenu i vrednovanje jezičnih kompetencija koje nisu dio kurikuluma, već su rezultat informalnog učenja (na primjer u slučaju učenika migrantskog ili izbjegličkog podrijetla ili dvojezičnih učenika) ili pohađanja formalnog obrazovnog sustava druge zemlje u kojoj je učenik prethodno živio, na primjer proširenjem skupa jezika koji se mogu dodati kvalifikacijama učenika na kraju školovanja;

(g)	jačanja korištenja Zajedničkim europskim referentnim okvirom za jezike, posebice za poticanje promjena u jezičnim kurikulumima te testiranju i vrednovanju u području jezika;

(h)	osiguravanja potpore školama kako bi definirale vlastiti pristup učenju jezika, poštujući pritom nacionalno zakonodavstvo i pomažući školama da aktivno vrednuju i iskorištavaju svoju jezičnu raznolikost;

(i)	pružanja mogućnosti školama i centrima za osposobljavanje da ojačaju svoju europsku perspektivu, na primjer nastavkom dodjele Europske jezične oznake, razvojem školskih oznaka s posebnom europskom perspektivom i organizacijom nacionalnih događanja u vezi s jezičnom raznolikošću;

(5)

podupiru učitelje i nastavnike, predavače, inspektore i ravnatelje škola u razvoju svijesti o važnosti jezika s pomoću:

(a)	ulaganja, prema potrebi, u inicijalno i kontinuirano obrazovanje učitelja i nastavnika jezika u svrhu poboljšanja njihovih kompetencija te privlačenja i zadržavanja osoblja kako bi se održala široka jezična ponuda u primarnom obrazovanju te sekundarnom obrazovanju i osposobljavanju;

(b)	jačanja dobrovoljne suradnje među institucijama zaduženima za inicijalno i kontinuirano obrazovanje učitelja i nastavnika jezika;

(c)	uključivanja priprema za jezičnu raznolikost u razredu u inicijalno obrazovanje i trajni profesionalni razvoj učitelja i nastavnika te ravnatelja škola;

(d)	promicanja razdoblja studija u inozemstvu za studente koji studiraju da bi stekli nastavničku kvalifikaciju, uz istodobno poticanje mobilnosti za sve učitelje i nastavnike, predavače, inspektore i ravnatelje škola;

(e)	promicanja integracije i priznavanja mobilnosti u svrhu učenja u obrazovanju učitelja i nastavnika jezika, tako da učitelji i nastavnici jezika koji su nedavno diplomirali imaju iskustvo od barem jednog semestra učenja ili poučavanja u inozemstvu, posebno putem programa Erasmus+;

(f)	promicanja upotrebe eTwinninga (11) i drugih oblika virtualne suradnje te umrežavanja uživo kako bi se obogatilo iskustvo učenja u školama i razvila kompetencija višejezičnosti učitelja i nastavnika te učenika;

(g)	promicanja suradničkog poučavanja između učitelja i nastavnika jezika i učitelja i nastavnika drugih predmeta;

(6)

potiču istraživanja u području inovativnih, uključivih i višejezičnih pedagoških metoda i njihovu primjenu, uključujući, na primjer, upotrebu digitalnih alata, međusobno razumijevanje i načine poučavanja nastavnih predmeta na stranom jeziku (integrirano učenje jezika i nastavnog sadržaja) i uvedu inovativne promjene u inicijalno obrazovanje nastavnika;

(7)

osiguraju praćenje jezičnih kompetencija stečenih tijekom različitih faza obrazovanja i osposobljavanja, kao dopuna postojećim informacijama o mogućnostima učenja jezika;

(8)

s pomoću postojećih okvira i alata izvješćuju o iskustvima i napretku u promicanju učenja jezika;

POZDRAVLJA NAMJERU KOMISIJE DA:

(9)

podupre daljnje djelovanje slijedom ove Preporuke tako što će olakšati uzajamno učenje među državama članicama i u suradnji s državama članicama razviti višejezične alate i resurse, kao što su:

(a)	smjernice o povezivanju poučavanja i vrednovanja jezika sa Zajedničkim europskim referentnim okvirom za jezike (12);

(b)	smjernice utemeljene na dokazima o novim oblicima učenja i pristupima za pružanje potpore, među ostalim i za jezike koji nisu dio kurikuluma;

(c)	digitalni alati za učenje jezika i profesionalni razvoj nastavnog osoblja u području učenja jezika, kao što su masovni otvoreni internetski tečajevi, alati za samoprocjenu (13), mreže, uključujući platforme eTwinning i Teacher Academy u okviru portala School Education Gateway;

(d)	metodologije i alati kojima se podržava praćenje kompetencije višejezičnosti u Uniji;

(10)

poveća mobilnost učenika, polaznika strukovnog obrazovanja i osposobljavanja te učitelja, nastavnika, predavača, inspektora i ravnatelja škola u okviru programa Erasmus+ te općenito podupre korištenje financijskim sredstvima Unije iz programa kao što su Erasmus+, Obzor 2020., Fond za azil, migracije i integraciju (FAMI) ili europski strukturni i investicijski fondovi, prema potrebi, za provedbu ove Preporuke i njezina Priloga, ne dovodeći u pitanje pregovore o sljedećem višegodišnjem financijskom okviru;

(11)

ojača suradnju s Vijećem Europe i Europskim centrom za suvremene jezike u području učenja jezika kako bi se unaprijedile inovativne metode poučavanja i učenja jezika te povećala svijest o ključnoj ulozi koju učenje jezika ima u suvremenim društvima;

(12)

izvješćuje o praćenju provedbe ove Preporuke, prije svega putem postojećih okvira i alata.

Sastavljeno u Bruxellesu 22. svibnja 2019.

Za Vijeće

Predsjednik

C.B. MATEI

(1) COM(2017)673 final.

(2) EUCO 19/1/17 REV 1.

(3) SL C 189, 4.6.2018., str. 1.

(4) Iako Vijeće Europe upotrebljava pojam „plurijezičnost” (engl. plurilingualism) u vezi s osobama koje imaju višestruke jezične kompetencije, u službenim dokumentima Europske unije pojam „višejezičnost” (engl. multilingualism) upotrebljava se i za opis kompetencija pojedinaca i za opis društvenih situacija. To djelomično proizlazi iz činjenice da je u drugim jezicima osim engleskog i francuskog teško razlikovati značenje pojmova plurilingual i multilingual.

(5) Europljani i njihovi jezici – sažetak posebnog izvješća Eurobarometra 2012.

(6) Prvi jezik: varijanta (ili varijante) jezika koja je naučena i upotrebljava se u ranom djetinjstvu (otprilike prije druge ili treće godine života) i u kojoj je sposobnost govora prvo usvojena. Ovom pojmu daje se prednost pred pojmom materinski jezik, koji je često neprimjeren jer prvi jezik nije nužno samo jezik majke.

(7) Komunikacija Komisije „Poticanje rasta i kohezije u graničnima regijama EU-a” (COM(2017) 534).

(8) Europska komisija (2012.) – Prvo europsko istraživanje jezičnih kompetencija, sažetak.

(9) Europska jezična oznaka dodjeljuje se na nacionalnoj razini, a podupire se programom Erasmus+.

(10) Stjecanje znanja klasičnih jezika, poput starogrčkog i latinskog, može biti dio jezičnog repertoara učenika.

(11) eTwinning je zajednica učitelja i nastavnika od predškolskog odgoja i obrazovanja do srednjoškolskog obrazovanja na sigurnoj internetskoj platformi.

(12) Na temelju iskustava i stručnih znanja koje je Vijeće Europe steklo tijekom izrade i ažuriranja tog okvira, a Europski centar za suvremene jezike i Europska komisija tijekom primjene tog rada na obrazovanje učitelja i nastavnika u okviru zajednički financiranih projekata.

(13) Europass trenutačno nudi alat za samoprocjenu jezične kompetencije, a njegovo funkcioniranje i učinkovitost preispitat će se u okviru provedbe odluke o Europassu.

PRILOG

Svijest o važnosti jezika u školama – razvoj sveobuhvatnih pristupa učenju jezika

Sveobuhvatnim pristupima jeziku mogla bi se poduprijeti provedba Preporuke o učenju jezika. U ovom Prilogu navodi se niz pedagoških načela i dobrih praksi kojima je zajednički cilj poboljšati opću svijest o važnosti jezika u školama te u konačnici poboljšati ishode učenja jezika.

Poučavanje jezika važan je element u svim nastavnim predmetima s obzirom na različite načine na koje se jezikom koristi u učionici i ključnu ulogu koju jezik ima u učenju i razumijevanju nastavnog sadržaja. Dobro svladavanje akademskog jezika blisko je povezano s razvojem znanja o predmetu i njegova razumijevanja.

Svijest o važnosti jezika u školama i ustanovama za strukovno obrazovanje i osposobljavanje mogla bi pomoći u shvaćanju da je učenje jezika dinamičan i kontinuiran proces: stjecanje prvog jezika i njegovih različitih registara i stilova nastavlja se i uvelike je međusobno povezano s učenjem drugih jezika, na različitim razinama znanja te u skladu s okolnostima, potrebama i interesima svakog učenika i polaznika.

Svijest o važnosti jezika u školama i ustanovama za strukovno obrazovanje i osposobljavanje mogla bi koristiti promišljanjima o jezičnoj dimenziji na svim razinama organizacije škole, poučavanja i prakse: pri razvoju pismenosti, učenju stranih jezika, poučavanju predmeta, uvažavanju drugih jezika koje učenici govore, komunikaciji s roditeljima i sa širim školskim okružjem itd.

Bliskom suradnjom različitih članova školske zajednice, idealno u okviru koncepta škole kao organizacije učenja ili u okviru sveobuhvatnog pristupa školovanju, može se promicati takvo shvaćanje svijesti o važnosti jezika.

Kako bi se poduprla svijest o važnosti jezika u školama i ustanovama za strukovno obrazovanje i osposobljavanje, utvrđeni su sljedeći primjeri dobre prakse.

(1) Višejezičnost u školama i ustanovama za strukovno obrazovanje i osposobljavanje

—

Pozitivan stav prema jezičnoj raznolikosti može pomoći u stvaranju okružja poticajnog za učenje jezika, u kojem se učenje i upotreba više jezika smatraju bogatstvom i resursom. Svijest o važnosti učenja jezika te obrazovnih, kognitivnih, društvenih, međukulturnih, profesionalnih i gospodarskih koristi šire upotrebe jezikâ može se povećati i poticati.

—	Razvoj jezične kompetencije i svijesti o jeziku može se transverzalno uključiti u kurikulum. Integracijom jezikâ i drugih predmeta može se omogućiti autentičnije učenje usmjereno na situacije iz stvarnog života.

—

Motivacija učenika za učenje jezikâ može se poboljšati povezivanjem obrazovnog sadržaja s njihovim životom i interesima, uzimajući u obzir informalno učenje i potičući sinergije s izvannastavnim aktivnostima. Veze između svakodnevne uporabe jezika i škola ili ustanova za strukovno obrazovanje i osposobljavanje može se ojačati priznavanjem prethodnog učenja jezikâ te pružanjem mogućnosti dodavanja kompetencije višejezičnosti proizišle iz informalnog učenja (na primjer u slučaju učenika migrantskog ili izbjegličkog podrijetla ili dvojezičnih učenika) ili iz pohađanja formalnog obrazovnog sustava druge zemlje u kojoj je učenik prethodno živio u svjedodžbe na kraju školovanja.

—	Cjelokupan jezični repertoar učenika može se vrednovati i poduprijeti u školi te usto iskoristiti kao pedagoški resurs za daljnje učenje svih učenika. Učenici mogu jedni drugima pomagati u učenju, objašnjavati svoj jezik ili jezike ostalima i uspoređivati jezike.

—	Škole bi uz glavne svjetske jezike komunikacije mogle ponuditi više jezika. Oblik te ponude može biti različit, ovisno o tome ima li zemlja dva službena jezika ili više njih i postoji li izražen interes za promicanje učenja jezika susjedne zemlje.

—	Uspostavom partnerstava između ustanova ranog predškolskog odgoja i obrazovanja i škola u pograničnim regijama potaknut će se djecu da od rane dobi uče jezik svojih susjeda te će se smanjiti jezične prepreke u tim regijama.

—

Škole i ustanove za strukovno obrazovanje i osposobljavanje dodatno se potiču da iskoriste Europski dan jezika i Europsku jezičnu oznaku za promicanje učenja jezika i jezične raznolikosti. Promiču se školske oznake s posebnom europskom dimenzijom u svrhu podupiranja europske perspektive za škole i centre za osposobljavanje.

(2) Učinkovitim i inovativnim poučavanjem do boljeg učenja jezika

—

Za poboljšanje učenja, poučavanja i vrednovanja jezika mogao bi se u potpunosti iskoristiti potencijal digitalnih alata. Tehnologija može uvelike pomoći proširenju jezične ponude, omogućiti izloženost jeziku te biti vrlo korisna za podupiranje onih jezika koji se ne uče u školama. Razvoj kritičkog mišljenja, medijske pismenosti te primjerene i sigurne upotrebe tehnologije može biti ključan element učenja u tom kontekstu.

—	Virtualnom suradnjom škola u okviru eTwinninga i drugih oblika virtualne suradnje može se omogućiti mladima da poboljšaju učenje jezika, surađuju s vršnjacima iz drugih zemalja i pripreme se za mobilnost u svrhu studija, osposobljavanja ili volontiranja u inozemstvu.

—	Mobilnost učenika, među ostalim u okviru programa Erasmus+, mogla bi postati redovit dio procesa učenja. To bi se trebalo proširiti na virtualnu i širu mobilnost osoblja.

—

Učitelji, nastavnici, predavači i učenici mogu upotrebljavati kombinaciju dijagnostičkog, formativnog i sumativnog vrednovanja kako bi pratili i vrednovali jezični razvoj, a za praćenje napretka upotrebljavaju se pojedinačne jezične mape, primjerice europska jezična mapa ili jezična putovnica Europass.

(3) Potpora učiteljima i nastavnicima te predavačima

—

Učitelje i nastavnike suvremenih jezika moglo bi se u okviru inicijalnog obrazovanja i/ili daljnjeg profesionalnog razvoja potaknuti na sudjelovanje u programima razmjene sa zemljama u kojima se govori njihov ciljni jezik. Bilo bi poželjno da svaki učitelj ili nastavnik jezika koji je nedavno diplomirao jedan semestar može provesti učeći ili poučavajući u inozemstvu.

—	Učitelji i nastavnici te predavači drugi predmeta koji nisu suvremeni jezici mogli bi razviti svijest o važnosti jezika, upoznati se s jezičnom didaktikom te usvojiti strategije za pružanje potpore učenicima.

—	Jezične asistente moglo bi se uključiti u poučavanje jezika u okviru mogućnosti koje nude programi razmjene među državama članicama.

—

Učiteljima i nastavnicima mogu se ponuditi mogućnosti trajnog profesionalnog razvoja (putem mreža, zajednica prakse, masovnih internetskih tečajeva jezika, centara stručnosti, suradničkog učenja na internetu, zajedničkog akcijskog istraživanja itd.) kako bi bili u tijeku s najnovijim pedagoškim inovacijama i usavršavali se.

(4) Partnerstva i veze u širem školskom okružju radi potpore učenju jezika

—	Škole i ustanove za strukovno obrazovanje i osposobljavanje mogle bi surađivati s roditeljima kada je riječ o načinu na koji mogu poduprijeti jezični razvoj njihove djece, posebice kada ona odrastaju u okružju s više jezika ili kod kuće govore jezik koji nije jezik na kojem se školuju.

—

Škole i ustanove za strukovno obrazovanje i osposobljavanje mogu razviti partnerstva s jezičnim centrima/jezičnim laboratorijima, javnim knjižnicama, kulturnim centrima ili drugim kulturnim udrugama, sveučilištima i istraživačkim centrima kako bi stvorili aktivnija okružja za učenje, obogatili učenje jezikâ te poboljšali nastavne prakse i učinili ih inovativnijima.

—	Škole, ustanove za strukovno obrazovanje i osposobljavanje i općine mogu udružiti resurse radi stvaranja jezičnih centara s većom ponudom jezika kako bi zadržali jezike koji se manje govore i/ili jezike koji se ne uče u školi.

—	Suradnja s poslodavcima u regiji i šire može doprinijeti boljem razumijevanju važnosti kompetencije višejezičnosti u poslovnom životu i pomoći osigurati da stečena kompetencija višejezičnosti učinkovito podupire zapošljivost.

—

U prekograničnim regijama mogla bi se poticati prekogranična partnerstva ustanova za obrazovanje i osposobljavanje. Ponudom informacija i organizacijom tečajeva na jezicima susjedne zemlje mogla bi se olakšati mobilnost učenika i studenata, učitelja i nastavnika, predavača, administrativnog osoblja, doktorskih kandidata i istraživača. Promicanjem višejezičnosti u okviru tih prekograničnih partnerstava osobe s kvalifikacijom mogu se pripremiti za ulazak na tržište rada s obje strane granice.

—	Može se promicati suradnja među ustanovama za obrazovanje nastavnika.

5.6.2019

Službeni list Europske unije

C 189/23

Zaključci Vijeća o provedbi Preporuke Vijeća o oblicima usavršavanja: nove prilike za odrasle

(2019/C 189/04)

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

PODSJEĆAJUĆI na političku pozadinu ovog pitanja kako je navedena u Prilogu ovim zaključcima, a osobito na sljedeće:

(a)

prema socijalnoj dimenziji obrazovanja kako je navedena u prvom načelu europskog stupa socijalnih prava svi imaju pravo na kvalitetno i uključivo obrazovanje, osposobljavanje i cjeloživotno učenje kako bi održali i stekli vještine s pomoću kojih mogu u cijelosti sudjelovati u društvu i uspješno se kretati na tržištu rada (1);

(b)

u okviru cilja održivog razvoja UN-a br. 4 nastoji se osigurati uključivo, ravnopravno i kvalitetno obrazovanje te promicati mogućnosti cjeloživotnog učenja za sve. Kao što je navedeno u Komisijinu dokumentu za razmatranje „Ususret održivoj Europi do 2030.”, „sve se mijenja za svakoga. Obrazovanje, znanost, tehnologija, istraživanja i inovacije preduvjet su za ostvarenje održivog gospodarstva EU-a koje ispunjava ciljeve održivog razvoja UN-a”;

(c)

Vijeće je 22. svibnja 2018. usvojilo zaključke o napretku prema viziji europskog prostora obrazovanja (2), u kojima je navedeno da bi se europski prostor obrazovanja trebao temeljiti na cjeloživotnom učenju te naglasilo da bi inicijative uključene u europski prostor obrazovanja trebale obuhvaćati sve razine i vrste obrazovanja i osposobljavanja, uključujući obrazovanje odraslih i strukovno obrazovanje i osposobljavanje;

(d)

zbog sve starijeg stanovništva u Europi, produljenja životnog vijeka u društvu i potrebe za poticanjem međugeneracijske suradnje, ubrzanih promjena na tržištu rada, novih oblika rada i prodora digitalnih tehnologija u sve dijelove svakodnevice dolazi do rastuće potrebe za novim vještinama te za višom razinom vještina, znanja i kompetencija; potreba za usavršavanjem ili prekvalifikacijom svih osoba koje nisu ovladale osnovnim vještinama ili nisu stekle kvalifikaciju kojom bi se zajamčili njihova zapošljivost i aktivno građanstvo stoga postaje još hitnija;

(e)

s obzirom na velike promjene koje se trenutačno odvijaju na tržištima rada, uključivo i kvalitetno obrazovanje i osposobljavanje u svim fazama života postali su još važnijima te se Unija suočava s nužnošću usavršavanja i prekvalifikacije koja nalaže strateške pristupe usmjerene na cjeloživotno učenje i razvoj vještina. Prema nekim podacima, 54 % svih zaposlenih osoba već će 2022. trebati znatno usavršavanje i prekvalifikaciju (3);

(f)

referentna vrijednost za obrazovanje odraslih u okviru strateškog okvira za europsku suradnju u području obrazovanja i osposobljavanja (ET 2020.) stagnira u Uniji tijekom proteklog desetljeća: u 2017. 10,9 % odraslih osoba u posljednje je vrijeme provelo neki oblik aktivnosti učenja, u usporedbi s referentnom vrijednosti od 15 % postavljenom za 2020. (4);

(g)	u preporukama za pojedine zemlje u okviru europskog semestra usavršavanje, prekvalifikacija i cjeloživotno učenje u nizu su država članica utvrđeni kao ključni izazovi kojima se treba pozabaviti u budućnosti;

(h)

u Uniji je 2017. godine živjelo 61 milijun odraslih osoba u dobnoj skupini od 25 do 64 godine koje su formalno obrazovanje prekinule prije završetka višeg sekundarnog obrazovanja (5); istodobno je udio osoba koje su rano napustile školovanje u 2017. iznosio 10,6 % te je sada blizu ostvarenja ciljane razine postavljene za 2020., odnosno manje od 10 %, no stope se među zemljama znatno razlikuju; 43 % stanovništva Unije raspolaže nedostatnom razinom digitalnih vještina, a 17 % stanovništva uopće ne raspolaže njima (6); oko 20 % odraslog stanovništva u zemljama koje sudjeluju u Istraživanju OECD-a za procjenu kompetencija odraslih (PIAAC) (7) ima poteškoća s osnovnim vještinama kao što su pismenost i matematička pismenost. Stoga je potrebno hitno se usmjeriti na pružanje potpore tim odraslim osobama;

(i)

ne postoji jedinstveno rješenje; zaposlene, nezaposlene i neaktivne osobe te mnoge različite podskupine imaju specifične zasebne potrebe; vrednovanjem i provjerom vještina i kompetencija migranata i izbjeglica koji zakonito borave u EU-u te njihovim usavršavanjem i prekvalifikacijom ubrzat će se njihov ulazak na tržište rada i njihova skladna integracija u nove zajednice;

(j)

ulaganje u usavršavanje i prekvalifikaciju može imati snažan gospodarski učinak, uključujući porast produktivnosti i gospodarski rast, stanovništvo koje raspolaže višom razinom vještina i kompetencija i koje može potaknuti inovacije i tehnološki napredak (8), rast poreznih prihoda i smanjenje javnih rashoda zbog poboljšanja zdravlja pojedinaca, društvenog i građanskog angažmana te smanjenja uključenosti u nezakonite aktivnosti (9);

(k)

kada je riječ o pojedincima, usavršavanje i prekvalifikacija mogu rezultirati većom zapošljivošću, višim primanjima, boljim zdravljem i dobrobiti, aktivnijim građanstvom i socijalnom uključenošću. Međutim, pojedincima i poslodavcima može biti teško prepoznati te učinke te zbog toga mogu premalo ulagati u usavršavanje i prekvalifikaciju, pa je stoga potrebno uspostaviti odgovarajuće poticaje za osvješćivanje i motiviranje za sudjelovanje u daljnjem obrazovanju i osposobljavanju;

(l)

s obzirom na navedeno Vijeće je 19. prosinca 2016. donijelo Preporuku o oblicima usavršavanja: nove prilike za odrasle (dalje u tekstu: Preporuka) (10) u kojoj se poziva na strateški i koordiniran pristup pružanju povezanih prilika za učenje za 61 milijun (11) odraslih osoba u Uniji koje raspolažu niskom razinom vještina i/ili su niskokvalificirane kako bi im se pružila potpora da unaprijede svoje osnovne vještine, npr. pismenost, matematičku pismenost i digitalne kompetencije, i/ili steknu širi raspon vještina, znanja i kompetencija te napreduju prema višim razinama kvalifikacija;

(m)

u Preporuci o oblicima usavršavanja državama članicama preporučuje se da odraslim osobama s niskom razinom vještina i/ili niskom razinom kvalifikacija ponude pristup prilikama za usavršavanje koje se zasnivaju na lako dostupnoj strukturi koja se sastoji od tri koraka: vrednovanja vještina kako bi se utvrdile postojeće vještine i potrebe za usavršavanjem, pojedincima prilagođene ponude učenja i mentorstva kako bi im se omogućilo unapređenje vještina i stjecanje onih koje im nedostaju i prilike da im stečene vještine, znanje i kompetencije budu vrednovane i priznate u cilju stjecanja kvalifikacije ili dobivanja pristupa zaposlenju;

2.	PRIMA NA ZNANJE radni dokument službi Komisije (12) koji sadrži pregled provedbenih mjera, objavljen u skladu s odredbama Preporuke;

PRIMA NA ZNANJE postignuti napredak, osobito u vezi sa sljedećim:

(a)	u nekim je državama članicama donošenje Preporuke bio poticaj za nacionalnu raspravu i kritičko preispitivanje postojećih programa;

(b)	neke države članice pokreću nove političke programe u svrhu potpore usavršavanja i prekvalifikacije odraslog stanovništva, u skladu s ciljevima Preporuke;

(c)	iako je većina mjera o kojima se izvješćuje usmjerena na nezaposlene odrasle osobe, u nekim se državama članicama usmjerava i na podupiranje zaposlenih radnika s niskom razinom vještina, koji čine znatan udio ciljne skupine;

(d)	mnoge države članice iskorištavaju različite oblike potpore koji se pružaju u okviru programa Unije;

NAGLAŠAVA svoju predanost ambicijama iz Preporuke i POZIVA države članice da, s obzirom na Preporuku i u skladu s nacionalnim zakonodavstvom, okolnostima i dostupnim resursima te u bliskoj suradnji sa socijalnim partnerima i pružateljima obrazovanja i osposobljavanja, kada je to moguće, učine sljedeće:

(a)	uspostave održive dugoročne mjere za usavršavanje i prekvalifikaciju odraslih kao dio šireg strateškog pristupa cjeloživotnom razvoju vještina;

(b)

usvoje dosljedan strateški pristup pružanju osnovnih vještina odraslim osobama s niskom razinom vještina i/ili niskom razinom kvalifikacija, koji bi se temeljio na koordinaciji i partnerstvima među svim relevantnim uključenim dionicima, u sklopu holističkih strategija ili akcijskih planova u području vještina;

(c)

promiču partnerstva kako bi se primijenio holistički pristup, surađujući s relevantnim dionicima, uključujući socijalne partnere iz različitih područja politika (socijalne politike, politike zapošljavanja te politike obrazovanja i osposobljavanja), kako bi se pružanje osnovnih vještina objedinilo s drugim uslugama usmjerenima na odrasle osobe s niskom razinom vještina i/ili niskom razinom kvalifikacija;

(d)	podignu svijest poslodavaca, osobito u malim i srednjim poduzećima, o važnosti usavršavanja i prekvalifikacije te o dostupnim mehanizmima potpore za razvoj vještina odraslih osoba te ih potaknu da promiču i svojim zaposlenicima ponude mogućnosti osposobljavanja;

(e)	pružanje posebno usmjere na pomaganje korisnicima da usvoje barem minimalnu razinu triju osnovnih vještina, tj. pismenost, matematičku pismenost i digitalne kompetencije, kao i druge ključne kompetencije relevantne za aktivno sudjelovanje u održivom društvu i održivo zapošljavanje;

(f)	osiguraju, prema potrebi, da takvo pružanje obuhvaća tri koraka: vrednovanje vještina, pojedincima prilagođenu i fleksibilnu ponudu učenja te vrednovanje i priznavanje vještina, znanja i kompetencija;

(g)	ponude mogućnosti učenja koje su posebno prilagođene individualnim potrebama korisnika za učenjem, koje su utvrđene vrednovanjem vještina i koje se temelje na informacijama o mogućnostima na tržištu rada;

(h)	osiguraju mjere za informiranje, podizanje svijesti, usmjeravanje i potporu, uključujući poticaje za osiguravanje uspješnog prihvaćanja te inicijative;

(i)	razmotre razvoj sinergija između učinkovitih politika i mjera za smanjivanje ranog napuštanja školovanja i smanjenje udjela odraslih osoba s niskom razinom vještina i/ili niskom razinom kvalifikacija, primjerice između mjera u sklopu Garancije za mlade i inicijative o oblicima usavršavanja;

(j)	procijene učinak svojih mjera s obzirom na napredak ciljne skupine prema stjecanju vještina i kvalifikacija iz Preporuke;

POZIVA Komisiju da:

(a)

nastavi podupirati provedbu Preporuke o oblicima usavršavanja, među ostalim putem uzajamnog učenja država članica i relevantnih dionika, te namjenskim pozivima na podnošenje prijedloga posebno usmjerenima na pružanje pomoći državama članicama u rješavanju izazova utvrđenih u izvješću o postojećem stanju te da istraži potencijal osnažene i inovativne uloge nacionalnih koordinatora obrazovanja odraslih;

(b)

olakša međusektorsku suradnju i koordinaciju na europskoj razini putem poveznica s drugim inicijativama te putem programa Unije za financiranje te razmjenu primjera dobre prakse putem organiziranih aktivnosti uzajamnog učenja i s pomoću alata poput Elektroničke platforme za obrazovanje odraslih u Europi (EPALE) i/ili Europassa;

(c)	pri oblikovanju prijedloga u području politika, među ostalim za okvir suradnje nakon 2020., vodi računa o dugoročnom izazovu obrazovanja odraslih i o pitanju odraslih osoba sa zastarjelim vještinama ili s niskom razinom vještina ili kvalifikacija kojima je potreban pristup oblicima usavršavanja;

(d)

surađuje s tijelima Unije (Cedefop, ETF) i međunarodnim organizacijama poput OECD-a, UN-a i Unesco-a i da se služe njihovim stručnim znanjem kako bi pristupila rješavanju izazova usavršavanja i prekvalifikacije, među ostalim putem relevantnih istraživanja i analiza u području obrazovanja odraslih i vrednovanja njihovih vještina (npr. PIAAC).

(1) Dok. 13129/17.

(2) SL C 195, 7.6.2018., str. 7.

(3) Svjetski gospodarski forum: Izvješće o budućnosti radnih mjesta, 2018.

(4) Anketa o radnoj snazi, 2018.

(5) Anketa o radnoj snazi, 2018.

(6) Izvješće o digitalnoj uključenosti i vještinama, Europska komisija, podaci iz 2017.

(7) Austrija, Belgija (Flandrija), Češka, Danska, Estonija, Finska, Grčka, Francuska, Irska, Italija, Litva, Mađarska, Nizozemska, Poljska, Slovačka, Slovenija, Švedska, Španjolska i Ujedinjena Kraljevina.

(8) Istraživanjâ OECD-a PIAAC (Program za međunarodnu procjenu kompetencija odraslih), 2016.

(9) Važnost vještina, izdanje OECD-a, 2016.

(10) SL C 484, 24.12.2016., str. 1.

(11) Godine 2017. 61,3 milijuna osoba u dobnoj skupini od 25 do 64 godine imalo je nižu sekundarnu razinu obrazovanja ili ispod toga (Istraživanje o radnoj snazi, Eurostat, 2018.). U godini prikupljanja podataka u okviru PIAAC-a, 2012., u Anketi o radnoj snazi zabilježeno je da 70 milijuna osoba u dobnoj skupini od 25 do 64 godine ima nižu sekundarnu razinu obrazovanja ili ispod toga. Ta se brojka otad svake godine smanjivala, osobito zbog: a) više razine obrazovanja osoba koje navršavaju 25 godina jer više mladih završava više sekundarno obrazovanje ili jednakovrijednu razinu obrazovanja te b) osobe u dobi za umirovljenje imaju, općenito gledajući, nižu razinu obrazovanja, uz iznimku nekih istočnoeuropskih zemalja.

(12) „Preporuka Vijeća o oblicima usavršavanja: nove prilike za odrasle: razmatranje provedbenih mjera”, SWD(2019) 89 final.

PRILOG

Politička pozadina

Preporuka Komisije 2008/867/EZ od 3. listopada 2008. o aktivnom uključivanju osoba isključenih s tržišta rada (1)

Rezolucija Vijeća i predstavnika vlada država članica, koji su se sastali u okviru Vijeća, od 21. studenoga 2008. o boljoj integraciji cjeloživotnog profesionalnog usmjeravanja u strategije cjeloživotnog učenja (2)

Preporuka Vijeća od 28. lipnja 2011. o politikama za smanjenje ranog napuštanja školovanja (3)

Rezolucija Vijeća o obnovljenom europskom programu za obrazovanje odraslih (4)

Preporuka Vijeća od 20. prosinca 2012. o vrednovanju neformalnog i informalnog učenja (5)

Preporuka Vijeća od 22. travnja 2013. o uspostavi Garancije za mlade (6)

Zajedničko izvješće Vijeća i Komisije za 2015. godinu o provedbi strateškog okvira za europsku suradnju u području obrazovanja i osposobljavanja (ET 2020.) (7)

Preporuka Vijeća od 15. veljače 2016. o integriranju dugotrajno nezaposlenih osoba na tržište rada (8)

Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija – Novi program vještina za Europu: suradnja na jačanju ljudskog kapitala, zapošljivosti i konkurentnosti (10. lipnja 2016.).

10.

Preporuka Vijeća od 19. prosinca 2016. o oblicima usavršavanja: nove prilike za odrasle (9)

11.

Preporuka Vijeća od 22. svibnja 2017. o Europskome kvalifikacijskom okviru za cjeloživotno učenje i o stavljanju izvan snage Preporuke Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o uspostavi Europskoga kvalifikacijskog okvira za cjeloživotno učenje (10)

12.

Odluka (EU) 2018/646 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. travnja 2018. o zajedničkom okviru za pružanje boljih usluga za vještine i kvalifikacije (Europass) i o stavljanju izvan snage Odluke br. 2241/2004/EZ (11)

13.

Preporuka Vijeća od 22. svibnja 2018. o ključnim kompetencijama za cjeloživotno učenje (12)

14.

Zaključci Vijeća o napretku prema viziji europskog prostora obrazovanja (13)

(1) SL L 307, 18.11.2008., str. 11.

(2) SL C 319, 13.12.2008., str. 4.

(3) SL C 191, 1.7.2011., str. 1.

(4) SL C 372, 20.12.2011., str. 1.

(5) SL C 398, 22.12.2012., str. 1.

(6) SL C 120, 26.4.2013., str. 1.

(7) SL C 417, 15.12.2015., str. 25.

(8) SL C 67, 20.2.2016., str. 1.

(9) SL C 484, 24.12.2016., str. 1.

(10) SL C 189, 15.6.2017., str. 15.

(11) SL L 112, 2.5.2018., str. 42.

(12) SL C 189, 4.6.2018., str. 1.

(13) SL C 195, 7.6.2018., str. 7.

5.6.2019

Službeni list Europske unije

C 189/28

Zaključci Vijeća o mladima i budućnosti rada

(2019/C 189/05)

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

BUDUĆI DA

U strategiji Europske unije za mlade za razdoblje 2019. – 2027. mladi su prepoznati kao krojači vlastite sudbine koji doprinose pozitivnim promjenama u društvu i obogaćuju ambicije EU-a, a politika za mlade prepoznata je kao politika kojom se može doprinijeti stvaranju prostora u kojem mladi mogu iskorištavati prilike i povezivati se s europskim vrijednostima. S obzirom na promjene u području zapošljavanja Europska unija trebala bi podupirati osobni razvoj mladih i pomoći im da postanu samostalni, graditi njihovu otpornost te im osigurati potrebne resurse za sudjelovanje u društvu, doprinoseći time iskorjenjivanju siromaštva mladih i svih oblika diskriminacije te promicanju socijalne uključenosti.

„Budućnost rada” krovni je pojam kojim se opisuje srednjoročan i dugoročan razvoj radnih mjesta pod utjecajem određenih trendova. U raznolikom kontekstu mladih EU-a na „budućnost rada”, među ostalim, utječu sljedeći čimbenici:

Demografske promjene u smislu da će se zbog sve veće stope ekonomske ovisnosti starijih osoba u EU-u vršiti pritisak da se poveća razina produktivnosti osoba koje će ući na tržište rada kako bi se nadoknadio odlazak iskusne radne snage u mirovinu, a isto tako i doprinijelo potpori za veće socijalne rashode, što je također posljedica većeg broja starijeg stanovništva. Iako se tim trendovima stvaraju prilike u gospodarstvu skrbi, oni bi mogli dovesti do potrebe za dijalogom o pitanjima međugeneracijske pravednosti.

Očekuje se da će postignuća u području tehnologije i inovacija, poduprta i u okviru EU-ovih inicijativa za jedinstveno digitalno tržište te istraživanje i razvoj, dovesti do sve veće upotrebe digitalne tehnologije u gospodarstvu te zastarjelosti određenih radnih mjesta, dok u drugim gospodarskim područjima mogu dovesti do otvaranja novih mogućnosti zapošljavanja. Kako bi iskoristili takve transformacije, svi mladi Europljani, uključujući one s manje mogućnosti, moraju imati pristup uključivom i kvalitetnom formalnom i neformalnom obrazovanju koje će poboljšati ukupan raspon njihovih vještina.

Potražnja za višom razinom vještina na tržištu rada. Poslodavcima je već sada teško popuniti slobodna radna mjesta za poslove na višoj i srednjoj razini, dok se istodobno radna snaga sastoji od triput više osoba s niskom razinom vještina od broja dostupnih jednostavnih zanimanja (1). Budući da se potražnja za radnicima s niskom razinom vještina i dalje smanjuje, i to u različitoj mjeri u državama članicama, mladima koji ulaze na tržište rada bit će potrebne više razine obrazovanja i osposobljavanja, što će im omogućiti stjecanje ključnih kompetencija za cjeloživotno učenje te posebnih digitalnih, strukovnih i osobnih vještina koje će im pomoći u upravljanju različitim mogućnostima za budući razvoj karijere.

Potreba za rješavanjem pitanja klimatskih promjena, pri čemu EU-ova ambicija prelaska na konkurentno niskougljično gospodarstvo može dovesti do povećane potražnje na tržištu rada za vještinama potrebnima u sektorima kao što su obnovljiva energija, okolišno održivo građevinarstvo te naknadna ugradnja ili održiva poljoprivreda.

Povećanje globalnih lanaca vrijednosti u kojima proizvodnja robe i usluga zahvaća različite kontinente. Proces je dodatno olakšan pojavom novih oblika zapošljavanja koji su, primjerice, uvedeni u okviru ekonomije platformi, koja utječe na tradicionalan odnos poslodavca i zaposlenika, razvoj tržišta rada i zakonodavstvo o zapošljavanju. Potrebno je doskočiti izazovima poput nesigurnosti prihoda, nedostatka socijalne zaštite, siromaštva unatoč zaposlenju, nesigurnih radnih uvjeta i uznemiravanja na radnom mjestu.

Mladi u Europskoj uniji skloni su o svojem budućem radnom životu razmišljati sa strahom ili nesigurnošću (2). Prisutnost takvog stresa, posebno u kombinaciji s odbijanjem prijave za radno mjesto, problemima kvalitete u vezi s prikladnošću radnog mjesta, nesigurnim zaposlenjem ili društvenim pritiskom povezanim s pronalaskom ili zadržavanjem radnog mjesta mogu negativno utjecati na emocionalno stanje mladih, što može dovesti i do metalnih i fizičkih zdravstvenih problema ili sve veće zabrinutosti među mladim Europljanima (3).

Današnje iskustvo s novim oblicima zapošljavanja upućuje na to da u budućnosti može doći do povećanja fleksibilnijih oblika zapošljavanja radnika, s mogućim pozitivnim učinkom na raspodjelu radne snage i osobnu dobrobit onih koji se odluče na stil života slobodnog djelatnika. S druge strane, dok takva radna mjesta obično odaberu mladi, a posebno oni s manje mogućnosti, postoji povećani rizik od toga da ostanu zarobljeni na privremenim radnim mjestima s niskim primanjima, sa slabom razinom socijalne zaštite i uz malu vjerojatnost profesionalnog napredovanja.

Dobar temelj u posjedovanju vještina i prikladno usmjeravanje potkrijepljeno kvalitetnim informacijama o vještinama te visokokvalitetnim, prilagodljivim i fleksibilnim sustavima obrazovanja i osposobljavanja, uključujući promicanje cjeloživotnog učenja, mladima mogu pomoći da uspješno uđu na tržište rada i unutar njega se kreću te izgrade karijeru koja ih ispunjava.

U kontekstu osiguravanja čvrstog kognitivnog temelja za buduće radno okruženje neophodno je promicati stjecanje vještina koje pogoduju učinkovitoj uporabi i razumijevanju tehnologije. Vještine ne bi trebale biti usmjerene samo na svladavanje novih tehnologija, već i na razumijevanje načina na koji one mogu doprinijeti utjecaju na društvo. Mladi Europljani bi pri povećanju svojih sposobnosti u svrhu učinkovitog ostvarenja koristi od promjenjive prirode posla trebali posjedovati i ključne kompetencije koje uključuju meke vještine povezane, među ostalim, s rješavanjem problema, komunikacijom, poduzetničkim vještinama, kritičkim promišljanjem, kreativnim razmišljanjem, samopredstavljanjem, samoizražavanjem i pregovaranjem.

Europskim stupom socijalnih prava utvrđuje se pravo svih „na pravovremenu i prilagođenu pomoć u poboljšavanju izgleda za zapošljavanje ili samozapošljavanje. To uključuje pravo na potporu pri traženju posla, osposobljavanju i prekvalifikaciji. Svi imaju pravo na prijenos socijalne zaštite i prava na osposobljavanje kada mijenjaju radno mjesto te na pravedno i jednako postupanje u pogledu radnih uvjeta, pristupa socijalnoj zaštiti i osposobljavanja.” Pripremajući ih za budućnost rada bit će, dakle, ključno da „mladi imaju pravo na kontinuirano obrazovanje, naukovanje, pripravništvo ili pouzdanu ponudu za posao u razdoblju od četiri mjeseca nakon gubitka posla ili prekida obrazovanja” (4).

U strategiju EU-a za mlade za razdoblje 2019. – 2027. i priloženi plan rada za razdoblje 2019. – 2021. uključena su stajališta i vizija europske mladeži o pitanjima povezanima s radom, kako su odraženi u ciljevima za mlade, osobito cilju br. 7 pod nazivom „Kvalitetno zapošljavanje za sve”.

NAGLAŠAVA DA

Buduće generacije mladih Europljana naći će se u radnom okruženju ispunjenom mogućnostima i izazovima, i to u globalnom kontekstu u kojem će EU nastojati poboljšati kvalitetu života svojih građana i na taj način povećati svoju gospodarsku konkurentnost, produktivnost rada i vještine radne snage te osigurati mogućnost ispunjenja ciljeva, očekivanja i ambicija mladih.

10.

Promjenjiva priroda rada može pozitivno utjecati na živote mladih Europljana i budućih generacija. Istodobno je potrebno razmotriti relevantna pitanja i posljedice povezane, među ostalim, s oblicima i statusom zaposlenja, koje prate takve preobrazbe, posebno u pogledu mladih s manje mogućnosti koji mogu imati nisku razinu vještina. U tom kontekstu potrebno je povećati informiranost i svijest mladih o posljedicama različitih oblika i statusa zaposlenja.

11.

Mladi Europljani smatraju da bi zaposlenje trebalo biti jedan od triju prioriteta EU-a te jedno od područja u kojima EU treba poduzeti mjere kako bi se mlade potaknulo na izražavanje solidarnosti (5). To ukazuje na sklonost mladih da u svojem budućem profesionalnom životu zauzmu pristup usmjeren na čovjeka.

12.

Prva bi radna mjesta trebala pripremiti teren za uspješnu karijeru, potičući uzlaznu društvenu mobilnost, posebno za mlade s manje mogućnosti, uključujući one koji nisu zaposleni, ne obrazuju se i ne osposobljavaju (NEET-ovi). U skladu s Programom održivog razvoja do 2030., posebno ciljem održivog razvoja br. 8, te ciljem za mlade br. 7 dostojanstven rad smatra se legitimnom težnjom mladih, počevši od njihova prvog plaćenog profesionalnog iskustva.

13.

Očekuje se da će osobe koje rano napuste školovanje i mladi s niskom razinom obrazovanja i dalje biti ranjivi u kontekstu budućnosti rada, pri čemu se mogu očekivati razlike u plaćama među pripadnicima radne snage s niskom odnosno srednjom razinom vještina, što bi moglo dovesti do problema siromaštva unatoč zaposlenju. Iako se broj mladih koji nisu zaposleni, ne obrazuju se i ne osposobljavaju smanjuje (6), oni su i dalje iznimno osjetljivi te će im se nastaviti pružati potpora u okviru Garancije za mlade (7). Onima koje ta potpora ne zahvati oblicima usavršavanja (8) trebale bi se ponuditi dodatne mogućnosti za jačanje njihovih osnovnih vještina i za napredak u pogledu kvalifikacija koje zahtijeva tržište rada.

14.

Osiguravanje neometanog prelaska iz škole na radno mjesto te s jednoga na drugo radno mjesto, zajedno s olakšavanjem zapošljavanja za mlade, uključujući smanjenje razdoblja bez zaposlenja, ključno je kako bi se izbjegle štetne posljedice za njihovu radnu karijeru (9).

15.

Veći naglasak trebalo bi staviti na vrijednosti i politike kojima se rad promiče u svrhu poboljšanja kvalitete života samih mladih, ali i na smislene doprinose općoj dobrobiti društvenog i fizičkog okruženja u kojem žive. U tom bi okviru održivi razvoj trebao biti temelj pristupâ budućnosti rada.

16.

Postoji stalna potreba za promicanjem jednakog pristupa kvalitetnim poslovima za sve mlade u budućnosti i poduzimanjem mjera protiv svih oblika stereotipa kojima se utječe na težnje današnje djece u pogledu poslova i ograničava pristup određenim poslovima te istodobno nastavlja diskriminacija i nejednakost u obrazovanju i osposobljavanju te na tržištu rada.

17.

Osim što razvija vještine, rad s mladima ima pozitivan učinak na živote mladih, posebice onih s manje mogućnosti, među ostalim u kontekstu mentalnog zdravlja ili emocionalnih problema povezanih s nezaposlenošću ili neuspjesima tijekom traženja zaposlenja.

POZIVA DRŽAVE ČLANICE, U SKLADU S NAČELOM SUPSIDIJARNOSTI I NA ODGOVARAJUĆIM RAZINAMA, DA

18.

posvete posebnu pozornost mladima kojima prijeti rizik od marginalizacije ili diskriminacije na temelju elemenata kao što su njihovo etničko podrijetlo, spol, seksualna orijentacija, invaliditet, vjera, uvjerenje ili političko mišljenje kako bi se osiguralo uključivanje svih mladih na tržišta rada u budućnosti;

19.

podupru potpunu provedbu preporuke Garancije za mlade, istodobno prema potrebi uzimajući u obzir nacionalne okolnosti, politike i mjere;

20.

ako je to potrebno, promiču reforme sektora formalnog i sektora neformalnog obrazovanja i osposobljavanja te daju prednost tim reformama, usmjeravajući se na razvoj i priznavanje ključnih vještina koje su mladi stekli u različitim kontekstima učenja, na primjer u okviru obrazovanja, volontiranja, osposobljavanja za samostalni rad ili zaposlenja, s ciljem olakšavanja usklađivanja takvih kompetencija s tržištem rada i budućom potražnjom za radnom snagom;

21.

poboljšaju suradnju s općim ciljem ostvarivanja prava na kvalitetno i uključivo obrazovanje, osposobljavanje i cjeloživotno učenje za svu djecu i mlade, posebice u pogledu smanjenja ranog napuštanja školovanja i poboljšanja mogućnosti za jednak pristup obrazovanju i radu za sve mlade, među ostalim za one koji prate svoje obitelji koje se u svrhu zaposlenja sele u drugu državu članicu EU-a (10);

22.

temama povezanima sa zapošljavanjem daju dovoljno prostora tijekom savjetovanja s mladima u okviru i/ili izvan procesâ dijaloga EU-a s mladima, kako bi se bolje razumjele njihove bojazni, interesi, očekivanja i sposobnosti. Jednako je važno staviti rezultate takvih savjetovanja na raspolaganje mladima, oblikovateljima politika i poslodavcima kako bi se osiguralo daljnje djelovanje;

23.

promiču poduzetništvo mladih, stavljajući naglasak među ostalim na obrazovanje i osposobljavanje u području poduzetništva, usluge savjetovanja, mentoriranja i vođenja za mlade i prema potrebi na relevantne aktivnosti rada s mladima. Socijalno i uključivo poduzetništvo također se smatraju održivim alternativama kako bi mladi osigurali zapošljavanje mladima, čime se promiču aktivnosti solidarnosti;

24.

promiču korištenje resursima stavljenima na raspolaganje u okviru Europskog socijalnog fonda, Programa EU-a za zapošljavanje i socijalne inovacije, Inicijative za zapošljavanje mladih, Erasmusa+ ili Europskih snaga solidarnosti i nasljednikâ tih programa. Ako je to primjereno u ovom kontekstu, daju smjernice potencijalnim korisnicima o tome kako iskoristiti sinergije i komplementarnosti među tim programima;

25.

prema potrebi, upotrebljavaju instrumente u okviru politike EU-a za mlade kao što su portal Youth Wiki ili planovi budućih nacionalnih aktivnosti te aktivnosti uzajamnog učenja u svrhu razmjene dobre prakse, s ciljem poticanja konkretnih rješenja politika u kontekstu budućeg prijelaza mladih u svijet rada;

26.

podupiru organizacije mladih i druge relevantne aktere u pripremanju mladih na učinkovito sudjelovanje u procesima dijaloga s mladima i na to da ostvare koristi od rada s mladima;

27.

nastave podupirati mlade u slučajevima kada bi oni zbog nezaposlenosti, očekivanja na radnom mjestu ili profesionalnih/obrazovanih odabira mogli postati meta generacijskih stereotipa;

28.

promiču međusektorski pristup politikama pri pristupanju rješavanju pitanja nezaposlenosti, i na nacionalnoj i na europskoj razini te u okviru suradnje među državama članicama;

29.

s obzirom na nacionalne okolnosti, poboljšaju pristup mladih socijalnoj zaštiti poboljšavanjem, ako je to potrebno, kapaciteta sustavâ socijalne zaštite kako bi se oni prilagodili realnim izgledima zapošljavanja mladih, uzimanjem u obzir potreba mladih koji nisu zaposleni;

POZIVA EUROPSKU KOMISIJU DA

30.

nastavi graditi na temeljima pozitivnih iskustava okvira Europass (11) i Youthpass (12) u svrhu utvrđivanja vještina i kvalifikacija pojedinaca i razmjena informacija o njima, kako bi se doprijelo do većeg broja mladih Europljana, posebice onih s manje mogućnosti, kako bi im se pomoglo da predstave svoje vještine i povežu se s relevantnim poslovima;

31.

nudi smjernice nacionalnim upravljačkim strukturama za podizanje svijesti potencijalnih korisnika o tome kako sinergije i komplementarnosti iskoristiti pri promicanju mogućnosti financiranja koje EU nudi za mlade;

32.

dâ prioritet uspostavi sustava kojima se podupire prvo načelo europskog stupa socijalnih prava u kojem se navodi da „svi imaju pravo na kvalitetno i uključivo obrazovanje, osposobljavanje i cjeloživotno učenje kako bi održali i stekli vještine s pomoću kojih mogu u cijelosti sudjelovati u društvu i uspješno se kretati na tržištu rada” (13);

33.

nastavi provoditi kvalitativnija i kvantitativnija istraživanja utemeljena na dokazima na osnovi podataka razvrstanih po spolu o međugeneracijskoj i unutargeneracijskoj društvenoj mobilnosti s posebnim naglaskom na mladima, kao i kvalitativnija istraživanja o stavovima i bojaznima mladih u vezi sa zapošljavanjem, s ciljem podupiranja učinkovitosti politika EU-a za mlade u području zapošljavanja;

34.

organizira aktivnosti ili događanja uzajamnog učenja s predstavnicima iz sektora mladih, sindikata, poslovnih organizacija i vlada kako bi se iz međusektorske perspektive, uključujući politiku za mlade, pristupilo rješavanju izazova i mogućnosti koje će budućnost rada donijeti mladim Europljanima;

35.

upotrijebi sve relevantne instrumente EU-a, uključujući koordinatora EU-a za mlade, u odnosu na trendove koji utječu na prirodu rada, s ciljem uključivanja perspektive mladih u međusektorsko oblikovanje politika na razini EU-a i poticanja suradnje među državama članicama;

POZIVA SEKTOR EU-a ZA MLADE DA (14)

36.

zauzme aktivan pristup kako bi se osiguralo da su mladi zastupljeni i da učinkovito sudjeluju u procesima dijaloga EU-a s mladima i socijalnog dijaloga na razini Europske unije i država članica te razinama nižima od nacionalne, čime se potiče čvrsta suradnja s javnim tijelima te društvenim i gospodarskim partnerima u vezi s aspektima koji se odnose na profesionalni život mladih;

37.

doprinosi naporima u vezi s podizanjem svijesti među mladim radnicima u pogledu njihovih prava i odgovornosti, među ostalim u pogledu uznemiravanja na radnom mjestu i svih oblika diskriminacije, kako bi se zaštitila njihova obrazovna nastojanja i osposobljavanje u kontekstu zahtjeva posla;

38.

uzme u obzir informacije o tržištu rada i vještinama kako bi se stalno poboljšavale metode rada s mladima, s ciljem povećanja učinkovitosti rada s mladima kao alata za razvoj vještina mladih;

39.

promiče aktivnosti rada s mladima među svim mladima, uključujući one kojima zbog siromaštva i socijalne isključenosti prijeti rizik od marginalizacije na tržištu rada;

40.

surađuje s relevantnim dionicima s ciljem uspostave partnerstava na nacionalnoj razini i time doprinese provedbi Garancije za mlade;

41.

iskoristi dostupne mogućnosti na razini EU-a te nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini kako bi, za mlade koji pristupaju zaposlenju, prilike u pogledu rada s mladima bile što kvalitetnije.

(1) Eurostat (2018.), Anketa EU-a o radnoj snazi.

(2) Međunarodna organizacija rada (2018.), Razmatranje situacije i težnji mladih, priprema za 2. sastanak Globalne komisije o budućnosti rada.

(3) Strukturirani dijalog, ciklus VI., Tematsko izvješće o cilju br. 5 za mentalno zdravlje i dobrobit (2018.).

(4) Europski stup socijalnih prava, poglavlje I., načelo 4. (aktivna potpora zapošljavanju) https://ec.europa.eu/commission/priorities/deeper-and-fairer-economic-and-monetary-union/european-pillar-social-rights/european-pillar-social-rights-20-principles_hr. Europski parlament, Vijeće i Komisija zajedno su potpisali europski stup socijalnih prava 17. studenoga 2017. na Socijalnom samitu za pravedna radna mjesta i rast održanom u Göteborgu, u Švedskoj.

(5) Flash Eurobarometer 455 o europskoj mladeži (2018.), istraživanje koje je provela politička i društvena mreža TNS na zahtjev Europske komisije, Glavne uprave za obrazovanje, mlade, sport i kulturu.

(6) Prema podacima Eurostata (Održivi razvoj u Europskoj uniji: izvješće Eurostata iz 2018. o praćenju napretka u ostvarivanju ciljeva održivog razvoja u kontekstu EU-a) stopa NEET-ova za osobe u dobi od 15 do 29 godine smanjila se s najviše razine od 15,9 % u 2012. na 13,4 % u 2017.

(7) Preporuka Vijeća od 22. travnja 2013. o uspostavi Garancije za mlade (SL C 120, 26.4.2013., str. 1.).

(8) Preporuka Vijeća od 19. prosinca 2016. o oblicima usavršavanja: nove prilike za odrasle” (SL C 484, 24.12.2016., str. 1.).

(9) Eurofound (2017.), Dugotrajno nezaposleni mladi: obilježja i odgovori politika, Ured za publikacije Europske unije, Luxembourg.

(10) Europski stup socijalnih prava, poglavlje I., prvo načelo (Obrazovanje, osposobljavanje i cjeloživotno učenje) (ibid bilješka 4.).

(11) https://europass.cedefop.europa.eu/hr.

(12) https://www.youthpass.eu/hr/.

(13) Ibid, bilješka 10.

(14) „Sektor EU-a za mlade” općenito se odnosi na sve organizacije, osobe koje rade s mladima, članove akademske zajednice, civilno društvo za mlade ili druge stručnjake uključene u razvoj politike za mlade koji provode aktivnosti i projekte u EU-u relevantne za mlade.

PRILOG

Pri usvajanju ovih zaključaka Vijeće posebno podsjeća na sljedeću rezoluciju, zaključke i preporuke:

1.	Preporuka Vijeća o uspostavi Garancije za mlade (1)

2.	Rezolucija Vijeća o okviru za europsku suradnju u području mladih: strategija Europske unije za mlade za razdoblje 2019. – 2027. (2)

3.	Zaključci Vijeća o ulozi mladih u rješavanju demografskih izazova u EU-u (3)

4.	Zaključci Vijeća o budućnosti rada: cjeloživotni pristup (4)

5.	Zaključci Vijeća o budućnosti rada: poticanje e-rješenja (5)

6.	Zaključci Vijeća o ulozi rada s mladima u podupiranju razvoja ključnih životnih vještina mladih koje im olakšavaju uspješan prijelaz u odraslu dob, aktivno građanstvo i radni život (6)

7.	Zaključci Vijeća o pametnom radu s mladima (7)

8.	Preporuka o ključnim kompetencijama za cjeloživotno učenje (8)

9.	Preporuka Vijeća o praćenju osoba s kvalifikacijom (9)

10.	Preporuka Vijeća o vrednovanju neformalnog i informalnog učenja (10)

11.	Zaključci Vijeća o napretku prema viziji europskog prostora obrazovanja (11)

12.	Preporuka Vijeća o pristupu radnika i samozaposlenih osoba socijalnoj zaštiti (12)

13.	Zaključci Vijeća o promicanju poduzetništva mladih u svrhu jačanja socijalne uključenosti mladih (13)

(1) SL C 120, 26.4.2013., str. 1.

(2) SL C 456, 18.12.2018., str. 1.

(3) SL C 196, 8.6.2018., str. 16.

(4) Dok. 10134/18.

(5) Dok. 15506/17.

(6) SL C 189, 15.6.2017., str. 30.

(7) SL C 418, 7.12.2017., str. 2.

(8) SL C 189, 4.6.2018., str. 1.

(9) SL C 423, 9.12.2017., str. 1.

(10) SL C 398, 22.12.2012., str. 1.

(11) SL C 195, 7.6.2018., str. 7.

(12) Dok. 10134/18.

(13) SL C 183, 14.6.2014., str. 18.

5.6.2019

Službeni list Europske unije

C 189/34

Zaključci Vijeća o mladim kreativnim generacijama

(2019/C 189/06)

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

UZIMAJUĆI U OBZIR:

—

političku pozadinu kojom se naglašava važnost stvaranja Unije u kojoj mladi dobivaju najbolje moguće obrazovanje i osposobljavanje te mogu studirati i pronaći posao diljem kontinenta te izražavajući potrebu za pružanjem boljih mogućnosti za mlade s pomoću konkretnih mjera i poboljšanih programa EU-a, kako je utvrđeno u Prilogu,

—	novu europsku agendu za kulturu koju je Europska komisija usvojila u svibnju 2018., u kojoj se naglašava važnost kulture i kreativnosti za društvo i konkurentnost europskoga gospodarstva,

—	ciljeve plana rada za kulturu za razdoblje 2019. – 2022. usvojenog 27. studenoga 2018. i činjenicu da se njime priznaje potreba za snažnijim usmjeravanjem na potrebe posebnih skupina kao što su mladi u cilju poboljšanja kohezije i dobrobiti.

SVJESNO TOGA DA:

—	Angažiranje mladih mora biti temelj budućih politika te će stoga slušanje njihova glasa biti od presudne važnosti u godinama koje dolaze.

—	U današnjem globaliziranom svijetu djeca i mladi suočavaju se s brojnim izazovima te je stoga važno da razumiju kulturne vrijednosti i raznolikost kako bi se pripremili na život kao građani svijeta.

—

Digitalni razvoj promijenio je stvaranje, proizvodnju, širenje, prijenos i konzumaciju kulturnih i kreativnih djela, olakšavajući time njihov globalni doseg. Digitalni svijet oblikovao je inovativne oblike pristupa kulturi te osobne reinterpretacije i samoizražavanja, pobuđujući intenzivan interes među mladima i pretvarajući ih u aktivnu publiku.

—	Mladima su potrebne nove vještine za suočavanje s posebnim izazovima kao što su nezaposlenost, socijalna isključenost, migracije i nove tehnologije kojima se, unatoč prednostima koje donose, mogu povećati nejednakosti te ojačati kulturne i gospodarske razlike.

—	Razvoj umjetničkih i kreativnih vještina i poticanje talenata u središtu su kulturnog i kreativnog sektora te se njima potiču inovacije, među ostalim socijalne inovacije, u cilju ostvarenja pametnog, održivog i uključivog rasta.

—	Jezične vještine ključne su za mobilnost u Europskoj uniji u pogledu obrazovanja, osposobljavanja, pristupa kulturi i pristupa europskom tržištu rada.

SMATRA DA:

S obzirom na navedeno, važno je poduzeti daljnje korake kako bi se pristupilo rješavanju sljedećih pet prioriteta:

—	promicanja boljeg pristupa kulturi i sudjelovanja djece i mladih u kulturi;

—	jačanja međusektorske suradnje, s naglaskom na sinergijama između kulture i obrazovanja;

—	olakšavanja poduzetništva mladih u kulturnim i kreativnim sektorima;

—	poticanja novih talenata i

—	promicanja digitalnih vještina i medijske pismenosti.

ISTIČE DA:

—	Kulturne organizacije, obrazovne ustanove i rad s mladima imaju ključnu ulogu u postavljanju temelja za kreativnost, što je neophodno za razvoj društva u cjelini.

—

Potreban je strateški pristup sudjelovanju djece i mladih u kulturi kako bi se potaknulo njihovu kreativnost i kritičko razmišljanje te kako bi im se pomoglo razviti vještine važne za njihovu dobrobit, učenje, osjećaj pripadnosti, aktivno građanstvo, socijalnu uključenost i buduću zapošljivost ili mogućnost pokretanja poduzeća.

—

Kulturne i kreativne vještine stečene formalnim, neformalnim i informalnim obrazovanjem, među ostalim sudjelovanjem u kulturnim i kreativnim aktivnostima, mladima omogućuju da budu kreativni i inventivni, rješavaju probleme te da surađuju s drugima i eksperimentiraju s načinima rada. Eksperimentalni pristup od ključne je važnosti za promicanje kreativnosti i inovacija. Umjetničko i kulturno obrazovanje, kao dio specijaliziranog ili interdisciplinarnog pristupa, ima stoga ključnu ulogu u stvaranju novih prilika za mlađe generacije, bolje ih tako pripremajući da se suoče s budućim izazovima, te u poticanju osnaživanja, osobnog razvoja i međukulturnog razumijevanja.

—	Također je važno poticati mjere kojima se olakšava nesmetan prijelaz iz obrazovnog sustava na tržište rada, među ostalim podupiranjem poduzetništva mladih, stažiranja i naukovanja u kulturnim i kreativnim sektorima.

—

Mladi ne predstavljaju homogenu skupinu u pogledu njihovih vještina, razine obrazovanja, pripremljenosti za budućnost i očekivanja. Inicijative i mjere osmišljene za poticanje i poboljšanje vještina potrebnih za ulazak na tržište rada ili poduzetništvo, kao i općenito za život kao odrasle osobe, trebale bi biti prilagođene kapacitetima koje mlade generacije već posjeduju.

—

Trebalo bi utvrditi nejednakosti i gospodarske i socijalne prepreke koje bi mogle otežati pristup i sudjelovanje mladih u kulturi u ulozi stvaratelja, konzumenata i poduzetnika ili njihov pristup novim tehnologijama, te pristupiti njihovu rješavanju kako bi se osiguralo da se u potpunosti može iskoristiti doprinos i sudjelovanje svih mladih, uključujući skupine s manje mogućnosti.

—	Kako bi se osiguralo uključenost svih mladih, posebnu pozornost trebalo bi stoga posvetiti mladima kojima prijeti marginalizacija zbog njihova etničkog podrijetla, roda, spolne orijentacije, invalidnosti, vjere, uvjerenja ili političkih mišljenja.

—

Dostupnost bogate raznolikosti kultura zahvaljujući digitalnoj evoluciji ne jamči nužno pristup visokokvalitetnom višejezičnom kulturnom sadržaju. Stoga je od ključne važnosti učvrstiti kulturne politike kojima se promiču jednake mogućnosti za mlade kako bi svi oni mogli iskusiti kulturu i razvijati svoje kreativno i kritičko razmišljanje, kao i kritičke i analitičke vještine, koje su sve ključne za pristup digitalnim kulturnim sadržajima i interakciju s njima.

—

Digitalne tehnologije pozitivno utječu na razvoj kreativnosti jer omogućuju nove oblike izražavanja, komunikacije, sudjelovanja u kulturi i njezine kritike. Osim toga, kreativnost može imati važnu ulogu u stvaranju tehnologija i digitalnih usluga pristupačnijih korisniku. Humanizacijom tehnologije može se stoga osigurati da su one u službi ljudi i da zadovoljavaju njihove potrebe. Kao ujedno stvaratelji i konzumenti kulture, mlade generacije – koje se često izvrsno snalaze u digitalnom svijetu, prednost daju novim poslovnim modelima koji ranije nisu postojali. Iz te perspektive inovativni financijski mehanizmi mogu poticati poduzetništvo i pružati ključan doprinos današnjem konkurentnom i održivom kreativnom gospodarstvu koje se temelji na inovacijama.

—

Uvažavajući rezultate izvješća radne skupine za otvorenu metodu koordinacije naslovljenog „Uloga javnih politika u razvoju poduzetničkog i inovacijskog potencijala kulturnih i kreativnih sektora”, ključno je uzeti u obzir posebne značajke kulturne i kreativne industrije, to jest raznolikost vrijednosnih lanaca i činjenicu da su većina poduzeća u tim sektorima mala ili mikro poduzeća ili se sastoje od samozaposlenih osoba. U okviru mjera kojima se podupire kreativnost i poduzetništvo mladih generacija trebalo bi stoga uvažiti te posebne značajke.

POZIVA DRŽAVE ČLANICE I KOMISIJU DA, U OKVIRU SVOJIH NADLEŽNOSTI I UZIMAJUĆI U OBZIR NAČELO SUPSIDIJARNOSTI, PRISTUPE RJEŠAVANJU SLJEDEĆIH PET PRIORITETA:

1. Promicanje boljeg pristupa kulturi i sudjelovanja djece i mladih u kulturi

Države članice i Komisija pozivaju se da:

nastave stvarati prilike za pristup djece i mladih kulturi i sudjelovanje u njoj, posebno za osobe u nepovoljnom položaju, kako bi se smanjile razlike i socijalna nejednakost te kako bi se doprlo do najšire moguće publike; osiguraju jednake mogućnosti za djecu i mlade u gradovima i u ruralnim područjima kako bi se uklonile prepreke jednakom pristupu kulturi i sudjelovanju u njoj, i to putem kulturnih organizacija i događanja ili digitalnim sredstvima;

ii.	olakšaju aktivno sudjelovanje u kulturi promicanjem zajedničkog stvaranja i višejezičnosti;

iii.	potiču kulturne organizacije na promicanje i prilagodbu sadržaja koje nude, među ostalim digitalnim tehnologijama, kako bi se bolje doprlo do djece i mlade publike te povećalo njihovo zanimanje za kulturu, umjetničko izražavanje i znanost;

iv.	unaprijede politike utemeljene na dokazima s pomoću redovitog praćenja kulturne konzumacije, ponašanja i preferencija djece i mladih, kao i njihovih postignuća u smislu kreativnosti i jezičnih vještina;

v.	dodatno promiču čitanje među djecom i mladima kao ključno sredstvo otkrivanja kulture u svim njezinim oblicima i manifestacijama.

Komisija se poziva da:

i.	podupire razmjenu najboljih praksi i aktivnosti uzajamnog učenja među državama članicama;

ii.	podupire inovativne inicijative namijenjene poboljšanju pristupa mladih generacija kulturi i sudjelovanja u njoj u ulozi stvaratelja, konzumenata ili poduzetnika.

2. Jačanje međusektorske suradnje, s naglaskom na sinergijama između kulture i obrazovanja

Države članice i Komisija pozivaju se da:

i.	podupiru umjetničko i kulturno obrazovanje i time promiču kulturna iskustva i sudjelovanje u kulturnim aktivnostima te iskorištavaju potencijal digitalnih tehnologija za doprinos pružanju pristupa kulturi i jezicima;

ii.	potiču suradnju između škola, umjetnika, drugih kulturnih djelatnika i kulturnih organizacija u aktivnostima učenja namijenjenima djeci i mladima;

iii.	promiču obrazovanje i osposobljavanje učitelja i nastavnika te drugih stručnjaka radi poticanja kreativnosti kod djece i mladih;

iv.	podupiru međusektorske aktivnosti u području kulturne svijesti i kulturnog izričaja te promiču stjecanje relevantnih kompetencija i vještina, uključujući umjetničke i jezične vještine.

Komisija se poziva na:

razvoj projekata i mjera za poticanje kreativnosti u obrazovanju, među ostalim suradnjom s međunarodnim organizacijama kao što su OECD, Vijeće Europe i Unesco, te stavljanje težišta na kreativno i kritičko razmišljanje na svim razinama obrazovanja i osposobljavanja, među ostalim promicanjem područja znanosti, tehnologije, inženjerstva, umjetnosti i matematike (STEAM);

ii.	promicanje i širenje rezultata prethodno navedenih inicijativa, i među relevantnim pripremnim tijelima Vijeća i među širom publikom.

3. Olakšavanje poduzetništva mladih u kulturnim i kreativnim sektorima

Države članice pozivaju se da:

i.	razmotre optimizaciju upotrebe dostupnih financijskih sredstava za podupiranje projekata u vezi s kreativnošću i poduzetništvom mladih kada je to relevantno;

ii.	potiču razvoj inkubatora u kulturnoj i kreativnoj industriji, boravaka umjetnika, poslovnih akceleratora, klastera, kreativnih centara i kulturnih digitalnih platformi, te promiču međusektorska partnerstva i mreže;

iii.

potiču poduzetničku kulturu, kreativnost i inovacije s pomoću cjeloživotnog učenja, od rane faze i putem formalnog, neformalnog i informalnog obrazovanja, pridajući veliku pozornost promišljanju dizajnerskom metodologijom i mogućnostima osposobljavanja, primjerice u obliku poduzetničkih inicijativa prije i nakon provedbe poslovnog plana;

iv.	razmisle o tome kako stvoriti povoljne uvjete za novoosnovana poduzeća u području kulture kojima upravljaju mladi, podupirući pritom međusektorske inovacije.

Komisija se poziva da:

i.	potiče kulturne i kreativne poduzetničke i međusektorske mreže među mladima, naglašavajući njihov potencijal za stimulaciju razvoja kulturnih i kreativnih djelatnika putem mobilnosti, uključujući razmjene, zajednički rad i stvaranje, studijske posjete i aktivnosti uzajamnog učenja;

ii.	podupire partnerstva između kulturnih i kreativnih djelatnika i industrija, među ostalim promicanjem novoosnovanih poduzeća, kreativnih centara i mreža inkubatora, kako bi najsuvremenija tehnologija i znanost postale sastavnim dijelom kreativnosti, umjetnosti i dizajna.

4. Poticanje novih mladih talenata

Države članice pozivaju se da:

i.	razmotre jačanje suradnje među dionicima u području kulture i obrazovanja s ciljem podupiranja kreativnih talenata, poticanje tržišnog natjecanja povezanog s inovacijama i nagrađivanje kreativnosti u području kulture;

ii.	prošire pristup novim tehnologijama, među ostalim za mlade ljude s ograničenim mogućnostima, kako bi se osnažilo talentirane mlade osobe.

Komisija se poziva na:

i.	promicanje kulture i kreativnosti, među ostalim putem umjetničkog obrazovanja u okviru relevantnih programa EU-a;

ii.	podupiranje razvoja mladih kreativnih talenata s pomoću višejezičnih platformi, programa mobilnosti i politika.

5. Promicanje digitalnih vještina i medijske pismenosti

Države članice pozivaju se na:

poticanje digitalnih vještina, medijske pismenosti te kreativnog i kritičkog razmišljanja (među ostalim upotrebom relevantnih programa i financijskih sredstava EU-a) jer su oni ključni za osiguravanje zapošljivosti mlađih generacija i njihove sposobnosti da se prilagode strukturnim promjenama u digitalnim tehnologijama. Javno-privatna partnerstva mogu biti poveznica između obrazovanja, organizacija civilnog društva i poduzeća;

ii.	promicanje kreativne upotrebe tehnologije, kreativnog i kritičkog razmišljanja te analitičkih vještina putem formalnog, neformalnog i informalnog obrazovanja, uključujući otvorene obrazovne sadržaje, radi razvoja sposobnosti mladih da procjenjuju informacije;

iii.	nastavak razmjene najboljih praksi i istraživanja među stručnjacima i oblikovateljima politika kako bi se poboljšalo stjecanje vještina medijske pismenosti.

Države članice i Komisija pozivaju se na:

i.	podupiranje mjera u području medijske pismenosti, koje su neophodne za uporabu digitalnih tehnologija i koje znatno utječu na kreativno i kritičko razmišljanje mladih te njihov pristup kulturi, razumijevanje kulturnih pojava i sposobnost stvaranja sadržaja;

ii.	podupiranje osposobljavanja učitelja i nastavnika te osoba koje rade s mladima u formalnom, neformalnom i informalnom obrazovanju, kako bi ih se odgovarajuće osposobilo za bavljenje medijskom pismenošću pri radu s djecom i mladima.

Komisija se poziva na:

nastavak savjetovanja sa skupinama stručnjaka u državama članicama o najboljim načinima objedinjavanja i promicanja – među ostalim s pomoću odgovarajućih internetskih alata – postojećih inicijativa radi daljnjeg rada na njihovu temelju i podizanja svijesti među mladima o ključnim pitanjima povezanima s digitalnim medijskim okruženjem, kao što su sudjelovanje i kreativnost, vjerodostojnost, kritičko razmišljanje i donošenje informiranih odluka te poštovanje privatnosti.

POZIVA DRŽAVE ČLANICE I KOMISIJU da iskoriste dostupne resurse kako bi pripremile mlade kreativne generacije za mogućnosti i izazove koje nosi budućnost.

PRILOG

Europsko vijeće

Rimska deklaracija od 25. ožujka 2017.

Zaključci Europskog vijeća od 14. prosinca 2017. (EUCO 19/1/17 REV 1)

Zaključci Europskog vijeća od 15. prosinca 2016. (EUCO 34/16)

Zaključci sa sastanka Europskog vijeća od 20. i 21. listopada 2016. (EUCO 31/16)

Deklaracija iz Bratislave od 16. rujna 2016.

Vijeće

Zaključci Vijeća o kulturnim i kreativnim preplitanjima u svrhu poticanja inovacija, ekonomske održivosti i socijalne uključenosti (SL C 172, 27.5.2015., str. 13.)

Zaključci Vijeća o poticanju kreativnog i inovativnog potencijala mladih (SL C 169, 15.6.2012., str. 1.)

Zaključci Vijeća o kulturnim i kreativnim kompetencijama i njihovoj ulozi u izgradnji intelektualnog kapitala Europe (SL C 372, 20.12.2011., str. 19.)

Zaključci Vijeća o promicanju kreativne generacije: razvoj kreativnosti i inovacijskih kapaciteta djece i mladih putem kulturnog izričaja i pristupa kulturi (SL C 301, 11.12.2009., str. 9.)

Rezolucija Vijeća Europske unije i predstavnika vlada država članica, koji su se sastali unutar Vijeća, o okviru za europsku suradnju u području mladih: strategija Europske unije za mlade 2019. – 2027. (SL C 456, 18.12.2018., str. 1.)

Komisija

Komunikacija Komisije „Nova europska agenda za kulturu” od 22. svibnja 2018. (COM(2018) 267 final)

Komunikacija Komisije „Uključivanje, povezivanje i osnaživanje mladih: nova strategija EU-a za mlade” od 22. svibnja 2018. (COM(2018) 269 final)

Komunikacija Komisije „Obrazovanjem i kulturom jačati europski identitet” od 14. studenoga 2017. (COM(2017) 673 final)

Izvješća u okviru otvorene metode koordinacije:

—	Priručnik o kulturnoj svijesti i izražavanju (2016.)

—	Promicanje pristupa kulturi putem digitalnih sredstava: politike i strategije za razvoj publike (2017.)

—	Uloga javnih politika u razvoju poduzetničkog i inovacijskog potencijala kulturnih i kreativnih sektora (2018.)

		ISSN 1977-1088
Službeni list Europske unije		C 189

Hrvatsko izdanje	Informacije i objave	Godište 62. 5. lipnja 2019.

	V Objave
	POSTUPCI U VEZI S PROVEDBOM POLITIKE TRŽIŠNOG NATJECANJA
	Europska komisija
2019/C 189/13	Prethodna prijava koncentracije (Predmet M.9385 – Orange/SecureLink) – Predmet primjeren za primjenu pojednostavnjenog postupka ( 1 )	45

	Valuta	Tečaj
USD	američki dolar	1,1244
JPY	japanski jen	121,62
DKK	danska kruna	7,4679
GBP	funta sterlinga	0,88738
SEK	švedska kruna	10,6260
CHF	švicarski franak	1,1178
ISK	islandska kruna	139,30
NOK	norveška kruna	9,7860
BGN	bugarski lev	1,9558
CZK	češka kruna	25,744
HUF	mađarska forinta	322,00
PLN	poljski zlot	4,2802
RON	rumunjski novi leu	4,7353
TRY	turska lira	6,5295
AUD	australski dolar	1,6116
CAD	kanadski dolar	1,5111
HKD	hongkonški dolar	8,8143
NZD	novozelandski dolar	1,7062
SGD	singapurski dolar	1,5396
KRW	južnokorejski von	1 330,90
ZAR	južnoafrički rand	16,4791
CNY	kineski renminbi-juan	7,7686
HRK	hrvatska kuna	7,4210
IDR	indonezijska rupija	15 992,34
MYR	malezijski ringit	4,6886
PHP	filipinski pezo	58,207
RUB	ruski rubalj	73,3390
THB	tajlandski baht	35,188
BRL	brazilski real	4,3638
MXN	meksički pezo	22,1603
INR	indijska rupija	77,8740

Sadržaj		Stranica
	I Rezolucije, preporuke i mišljenja
	REZOLUCIJE
	Vijeće
2019/C 189/01	Rezolucija Vijeća i predstavnika država članica, koji su se sastali u okviru Vijeća, o utvrđivanju smjernica o upravljanju dijalogom EU-a s mladima – Strategija Europske unije za mlade za razdoblje 2019. – 2027.	1
	PREPORUKE
	Vijeće
2019/C 189/02	Preporuke Vijeća od 22. svibnja 2019. o visokokvalitetnim sustavima ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja	4
2019/C 189/03	Preporuka Vijeća od 22. svibnja 2019. o sveobuhvatnom pristupu poučavanju i učenju jezikâ	15

	IV Obavijesti
	OBAVIJESTI INSTITUCIJA, TIJELA, UREDA I AGENCIJA EUROPSKE UNIJE
	Vijeće
2019/C 189/04	Zaključci Vijeća o provedbi Preporuke Vijeća o oblicima usavršavanja: nove prilike za odrasle	23
2019/C 189/05	Zaključci Vijeća o mladima i budućnosti rada	28
2019/C 189/06	Zaključci Vijeća o mladim kreativnim generacijama	34
	Europska komisija
2019/C 189/07	Tečajna lista eura	39
2019/C 189/08	Novi nacionalni motiv na kovanicama eura namijenjenima optjecaju	40
2019/C 189/09	Novi nacionalni motiv na kovanicama eura namijenjenima optjecaju	41
2019/C 189/10	Novi nacionalni motiv na kovanicama eura namijenjenima optjecaju	42
2019/C 189/11	Novi nacionalni motiv na kovanicama eura namijenjenima optjecaju	43
2019/C 189/12	Novi nacionalni motiv na kovanicama eura namijenjenima optjecaju	44


	(1) Tekst značajan za EGP.