10.5.2019

Službeni list Europske unije

C 162/2

P8_TA(2018)0063

Europska strategija za kooperativne inteligentne prometne sustave

Rezolucija Europskog parlamenta od 13. ožujka 2018. o Europskoj strategiji za kooperativne inteligentne prometne sustave (2017/2067(INI))

(2019/C 162/01)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 30. studenoga 2016. o Europskoj strategiji za kooperativne inteligentne prometne sustave, važan korak prema kooperativnoj, povezanoj i automatiziranoj mobilnosti (COM(2016)0766),

—	uzimajući u obzir Direktivu 2010/40/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 7. srpnja 2010. o okviru za uvođenje inteligentnih prometnih sustava u cestovnom prometu i za veze s ostalim vrstama prijevoza (1), te proširenje vremenskog okvira mandata za donošenje delegiranih akata,

—	uzimajući u obzir mišljenje Europskog odbora regija od 11. listopada 2017. o kooperativnim inteligentnim prometnim sustavima (CDR 2552/2017),

—

uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 31. svibnja 2017. o „Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija – Europska strategija za kooperativne inteligentne prometne sustave, važan korak prema kooperativnoj, povezanoj i automatiziranoj mobilnosti” (2),

—	uzimajući u obzir izvješća Platforme za uvođenje kooperativnih inteligentnih prometnih sustava (C-ITS), osobito kad je riječ o politici o certifikatima i sigurnosti tog sustava,

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. studenoga 2017. naslovljenu „Spašavanje života: poboljšanje sigurnosti automobila u EU-u” (3),

—	uzimajući u obzir Deklaraciju iz Amsterdama od 14. travnja 2016. o suradnji u području umrežene i automatizirane vožnje,

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 1. lipnja 2017. naslovljenu „Internetska povezivost za rast, konkurentnost i koheziju: europsko gigabitno društvo i 5G” (4),

—	uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za promet i turizam te mišljenja Odbora za okoliš, javno zdravstvo i sigurnost hrane, Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača i Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A8-0036/2018),

budući da je Europska strategija za kooperativne inteligentne prometne sustave (Strategija) usko povezana s političkim prioritetima Komisije, posebno s Programom za radna mjesta, rast i ulaganja, stvaranjem jedinstvenog europskog prometnog prostora, jedinstvenim digitalnim tržištem, zaštitom klime i Strategijom energetske unije;

B.	budući da tijela država članica i industrijskog sektora moraju odgovoriti na hitnu potrebu da se promet učini sigurnijim, čistijim, učinkovitijim, održivijim, multimodalnim i pristupačnim za sve sudionike u cestovnom prometu, uključujući one najosjetljivije i osobe smanjene pokretljivosti;

budući da se pozitivni trend u pogledu sigurnosti u cestovnom prometu u EU-u koji je obilježio posljednje desetljeće usporio te da je 92 % nesreća na cestama uzrokovano ljudskom pogreškom i da je uvođenje tehnologija C-ITS-a važno za učinkovito funkcioniranje nekih sustava za pomoć u vožnji; budući da je cestovni promet i dalje odgovoran za veći dio iskorištenosti gradskog prostora, nesreća i emisija prouzročenih prometom u obliku buke, stakleničkih plinova i tvari koje onečišćuju zrak;

D.	budući da će sustav kooperativnih inteligentnih prometnih sustava (C-ITS) omogućiti da sudionici u cestovnom prometu i upravitelji prometa djelotvornije dijele i upotrebljavaju informacije te koordiniraju svoje aktivnosti;

E.	budući da je kibersigurnost C-ITS-a ključan element njihove provedbe; budući da bi fragmentirana sigurnosna rješenja ugrozila interoperabilnost i sigurnost krajnjeg korisnika te da stoga postoji očita potreba za djelovanjem na razini EU-a;

budući da odgovornost i transparentnost u vezi s algoritmima znači primjenu tehničkih i operativnih mjera kojima se osigurava transparentnost i nediskriminacijska priroda automatiziranog donošenja odluka te procesa izračunavanja vjerojatnosti ponašanja pojedinaca; budući da bi se transparentnošću pojedincima trebale omogućiti smislene informacije o korištenoj logici te značaju procesa i njegovim posljedicama; budući da to treba obuhvaćati informacije o podacima korištenima za osposobljavanje u području analize te pojedincima omogućiti da razumiju i nadziru odluke koje na njih utječu;

G.	budući da bi EU trebao poticati i dodatno razvijati digitalne tehnologije ne samo radi smanjenja ljudskih pogrešaka i drugih neučinkovitosti nego i radi smanjenja troškova i optimizacije upotrebe infrastrukture s pomoću rasterećenja prometa, čime bi se smanjile emisije CO2;

budući da će taj kooperativni element zahvaljujući digitalnoj i mobilnoj povezanosti znatno poboljšati sigurnost u cestovnom prometu te njegovu učinkovitost, održivost i multimodalnost; budući da će se njime u isto vrijeme stvoriti golem gospodarski potencijal te smanjiti broj prometnih nezgoda i potrošnja energije; budući da su kooperativni inteligentni prometni sustavi (C-ITS) ključan element za razvoj autonomnih vozila i sustava vožnje;

budući da povezana i automatizirana vožnja predstavlja važan digitalni napredak u prometnom sektoru i da je koordinacija sa svim novim tehnologijama koje se u tom sektoru koriste, kao što su europski globalni satelitski navigacijski sustavi GALILEO i EGNOS, dosegla visoku razinu tehnoloških kapaciteta;

J.	budući da je EU obvezan poštovati Povelju Europske unije o temeljnim pravima, posebno članke 7. i 8. o pravu na privatnost i zaštitu osobnih podataka;

K.	budući da nekoliko zemalja diljem svijeta (na primjer SAD, Australija, Japan, Koreja i Kina) sve brže napreduju prema uvođenju novih digitalnih tehnologija, te da su na tržištu već dostupna vozila i usluge C-ITS-a;

Opći okvir

pozdravlja Komunikaciju Komisije o Europskoj strategiji za kooperativne inteligentne prometne sustave i njezin intenzivni rad, u suradnji sa stručnjacima iz javnih i privatnih sektora, kojim su postavljeni temelji za komunikaciju; podržava rezultate i stoga poziva na hitno uvođenje interoperabilnih usluga C-ITS-a diljem Europe;

ističe da je kako bi se poduprlo uvođenje kooperativnih inteligentnih prometnih sustava potreban jasan pravni okvir i pozdravlja budući delegirani akt u okviru Direktive o ITS-u (Direktiva 2010/40/EU) kojim će se zajamčiti kontinuitet usluga, omogućiti interoperabilnost i podržati povratna kompatibilnost;

prima na znanje potencijal C-ITS-a za poboljšanje učinkovitosti goriva, smanjenje troškova osobnog prijevoza i negativnog učinka prometa na okoliš;

naglašava potencijal digitalnih tehnologija i povezanih poslovnih modela u cestovnom prometu te prepoznaje Strategiju kao važan korak prema razvoju C-ITS-a i, u konačnici, prema potpuno povezanoj i automatiziranoj mobilnosti; primjećuje da kooperativna, povezana i automatizirana vozila mogu ojačati konkurentnost europske industrije, učiniti promet protočnim i sigurnijim, smanjiti gužvu, potrošnju energije i emisije iz prometa te poboljšati povezanost pojedinačnih načina prijevoza; u tom smislu ističe da treba utvrditi uvjete za infrastrukturu kako bi se zajamčilo da dotični sustavi mogu funkcionirati na siguran i djelotvoran način;

napominje da bi industrije EU-a trebale iskoristiti svoj povoljni položaj na globalnoj sceni kad je riječ o razvoju i primjeni tehnologija C-ITS-a; naglašava da je hitno potrebno osmisliti ambicioznu strategiju EU-a kojom se koordiniraju nacionalni i regionalni napori, sprečava fragmentacija, ubrzava uvođenje tehnologija C-ITS-a za koje je dokazano da imaju sigurnosne prednosti i u najvećoj mogućoj mjeri povećava suradnja među različitim sektorima, kao što su promet, energija i telekomunikacije; apelira na Komisiju da predstavi poseban vremenski raspored s jasnim ciljevima koje EU treba postići između 2019. i 2029., da kao prioritet odredi uvođenje do 2019. onih usluga C-ITS-a koje imaju najveći potencijal za sigurnost kako je navedeno u popisu usluga koji je Platforma za C-ITS pripremila u svom izvješću o drugoj fazi te da osigura dostupnost tih usluga u svim novim vozilima diljem Europe;

ističe da je potrebno uvesti usklađeni okvir socijalnih, ekoloških i sigurnosnih pravila u cilju ostvarivanja prava radnika i potrošača i jamčenja poštenog tržišnog natjecanja u prometnom sektoru;

pozdravlja rezultate druge faze Platforme za C-ITS i ističe važnost rezultata (5);

ističe da, premda komunikacija predstavlja važan korak prema razvoju Strategije EU-a o kooperativnim, povezanim i automatiziranim vozilima, ne bi smjelo doći do brkanja kooperativnih inteligentnih prometnih sustava i tih različitih koncepata;

naglašava potrebu da se osigura da razvoj i uvođenje povezanih i automatiziranih vozila i C-ITS-a budu u potpunosti u skladu s ciljevima dekarbonizacije prometnih sustava i vizije prometa bez nesreća (tzv. vision zero) te da ih podupiru;

10.

podsjeća da su sustavi C-ITS-a sustavi koji omogućuju različitim postajama ITS-a (vozila, oprema na cesti, centri za kontrolu prometa i nomadski uređaji) da međusobno komuniciraju i dijele informacije s pomoću standardizirane komunikacijske arhitekture i da je stoga interoperabilnost pojedinačnih sustava od ključne važnosti;

11.

podsjeća da su povezana vozila ona vozila koja upotrebljavaju tehnologije C-ITS-a koje omogućuju svim cestovnim vozilima komunikaciju s drugim vozilima, prometnom signalizacijom te trajnom cestovnom i horizontalnom infrastrukturom, koju treba ojačati i prilagoditi, ali koja isto tako može omogućiti inovativne sustave punjenja u vožnji i sigurno komunicirati s vozilima, kao i s drugim sudionicima u cestovnom prometu; podsjeća da je 92 % nesreća na cestama uzrokovano ljudskom pogreškom i da je uvođenje tehnologija C-ITS-a važno za učinkovito funkcioniranje nekih sustava za pomoć u vožnji;

12.

podsjeća da su automatizirana vozila ona vozila koja su sposobna samostalno se kretati i manevrirati u stvarnim prometnim situacijama pri čemu je najmanje jedna primarna upravljačka naprava (upravljanje volanom, ubrzavanje, kočenje) automatizirana kroz duže vremensko razdoblje;

13.

naglašava važnost uključivanja zaštitnih sustava tijekom prijelazne faze istodobnog postojanja povezanih i automatiziranih vozila te tradicionalnih nepovezanih vozila, kako se ne bi ugrozila sigurnost na cestama; ističe da neke sustave za pomoć u vožnji treba dodatno razviti i obavezno ugrađivati u vozila;

14.

poziva Europsku komisiju da razmisli o načinu na koji se može riješiti pitanje istodobnog postojanja kooperativnih, povezanih i automatiziranih vozila te nepovezanih vozila i vozača, pritom uzimajući u obzir da zbog starosti voznog parka i preostalog udjela osoba koje ne koriste povezana vozila treba predvidjeti da i dalje znatan broj vozila neće biti dio sustava;

15.

izražava žaljenje zbog nepostojanja jasnog vremenskog rasporeda za preporučene manje hitne usluge, kao i nepostojanja potpune procjene učinka i preciznih podataka o inicijativama za uvođenje pri razvijanju usluga C-ITS-a i potencijalnom proširenju usluga;

16.

poziva Komisiju da dâ prioritet uslugama C-ITS-a koje nude najviši potencijal sigurnosti, kao i izradi potrebnih definicija i zahtjeva te hitnom ažuriranju Europske izjave o načelima sučelja čovjek-stroj za informacijske i komunikacijske sustave ugrađene u vozilo, s obzirom na važnost interakcije između vozača i stroja (6);

17.

ponovno ističe ključnu ulogu povezanih i automatiziranih vozila, C-ITS-a i novih tehnologija u ispunjavanju klimatskih ciljeva te potrebu da se osigura da njihov razvoj i uvođenje budu u potpunosti u skladu s ciljevima dekarbonizacije prometnog sustava te da ih podupiru; pozdravlja primjenu C-ITS-a kao sredstva za poboljšanje prometne učinkovitosti, smanjenje potrošnje goriva i utjecaja cestovnog prometa na okoliš (na primjer u pogledu emisija CO2) te optimizaciju korištenja gradske infrastrukture;

18.

naglašava potencijal inovativnih tehnologija, kao što su automatizirana vožnja i vožnja u konvoju (grupiranje različitih vozila) u cestovnom prijevozu tereta jer omogućuju bolje iskorištavanje zračne struje, čime se smanjuju potrošnja goriva i emisije; poziva da se dodatno podrže istraživanje i razvoj u tom području, prije svega u vezi s potrebnom digitalnom infrastrukturom;

19.

naglašava da je sudionicima u cestovnom prometu potrebno pružiti više izbora, više proizvoda koji su jednostavni za korištenje, cjenovno pristupačni i prilagođeni korisniku te više informacija; u tom pogledu potiče Komisiju da pojednostavni razmjenu najboljih praksi usmjerenih, među ostalim, na ostvarivanje ekonomske učinkovitosti; potiče sve države članice da se pridruže Platformi C-Roads s obzirom na to da bi ona trebala imati značajnu ulogu koordinatora u provedbi Strategije, pod uvjetom da se poštuje tehnološka neutralnost, koja je potrebna za poticanje inovacija; ističe da je potrebno osigurati opsežno i usklađeno uvođenje naprednih digitalnih alata u državama članicama, te da se njima obuhvaća i javni prijevoz; poziva proizvođače automobila da započnu s uvođenjem C-ITS-a u svrhu provedbe Strategije;

20.

potiče Komisiju da razvije statističke podatke kojima bi se nadopunili postojeći podaci kako bi se bolje ocijenio napredak digitalizacije u različitim područjima sektora cestovnog prometa; ističe važnost daljnjih ulaganja u istraživanja u području senzorskih sustava te naglašava da se pri razvoju C-ITS-a posebna pozornost treba posvetiti gradskom prometu, koji se uvelike razlikuje od izvangradskog prometa; napominje da gradski promet posebno odlikuje veća interakcija s motociklistima, biciklistima, pješacima i drugim osjetljivim sudionicima u cestovnom prometu, uključujući osobe s invaliditetom;

21.

potiče države članice da poduzmu sve što je u njihovoj moći kako bi se strukovno osposobljavanje i sveučilišno obrazovanje prilagodilo potrebama za znanjem sektora u kojem će se razviti strategija za ITS; poziva na izradu prospektivnih analiza o novim zanimanjima i radnim mjestima povezanim s tim novim pristupom mobilnosti te na razmjenu najboljih praksi u području razvoja modela suradnje između poduzetnika i obrazovnog sustava usmjerenih na stvaranje integriranih prostora za osposobljavanje, inovaciju i proizvodnju;

22.

smatra da bi usluge C-ITS-a trebale biti uključene u Svemirsku strategiju za Europu s obzirom na to da se uvođenje C-ITS-a treba temeljiti na tehnologijama za utvrđivanje geografskog položaja, kao što je satelitsko određivanje položaja;

23.

ističe da bi države članice trebale uzeti u obzir uvođenje usluga C-ITS-a u okviru šire perspektive mobilnosti kao usluge (MaaS) i integracije s drugim načinima prijevoza, prije svega kako bi se izbjegli svi mogući povratni učinci, na primjer povećanje modalnog udjela cestovnog prometa;

Privatnost i zaštita podataka

24.

skreće pozornost na važnost primjene zakonodavstva EU-a u području privatnosti i zaštite podataka u vezi s podacima C-ITS-a i povezanih podataka ekosustava, zbog čega bi se ti podaci, kao prioritet, trebali upotrebljavati isključivo za svrhe C-ITS-a, a ne zadržavati niti primjenjivati u druge svrhe; naglašava da bi pametna vozila trebala u potpunosti biti u skladu s Općom uredbom o zaštiti podataka i povezanim pravilima te da pružatelji usluga C-ITS-a moraju vozačima nuditi lako dostupne informacije i jasne uvjete te im tako omogućiti da daju dobrovoljni informirani pristanak, u skladu s odredbama i ograničenjima iz Opće uredbe o zaštiti podataka;

25.

ističe potrebu za mnogo većom transparentnošću i odgovornošću u vezi s algoritmima u pogledu obrade i analize podataka koju provode poduzeća; podsjeća na to da se Općom uredbom o zaštiti podataka predviđa pravo pojedinca da bude informiran o logici obrade podataka; nadalje, naglašava da ne smije postojati tzv. „sprečavanje vožnje”, što bi značilo da korisnici ne mogu voziti vlastiti pametni automobil ako odbiju dati pristanak; poziva da u pametnim automobilima bude dostupna opcija izvanmrežnog rada, čime bi se korisnicima omogućilo da isključe prijenos osobnih podataka na druge uređaje, a da pritom nema negativnih učinaka na njihovu mogućnost za vožnju automobila;

26.

skreće pozornost na činjenicu da se zaštita podataka i povjerljivost moraju uzeti u obzir tijekom cjelokupne obrade podataka; naglašava da bi provedba „ugrađene i standardne privatnosti i zaštite podataka”trebala biti polazište za oblikovanje aplikacija i sustava ITS-a; podsjeća na to da tehnike anonimizacije mogu povećati povjerenje korisnika u usluge koje koriste;

Kibersigurnost

27.

ističe važnost primjene visokih standarda kibernetičke sigurnosti u sprečavanju hakiranja i kibernapada u svim državama članicama, osobito u svijetlu ključne važnosti sigurnosti komunikacija C-ITS-a; primjećuje da je kibernetička sigurnost ključni izazov s kojim se treba uhvatiti u koštac s obzirom na to da prometni sustav postaje sve više digitaliziran i povezan; naglašava da automatiziranim i povezanim vozilima te bazama podataka u kojima se obrađuju i/ili pohranjuju podaci prijete kibernapadi, zbog čega treba isključiti sve slabe točke i rizike koji se mogu prepoznati i zamisliti u ovoj fazi razvoja s pomoću izrade zajedničke sigurnosne strategije, uključujući stroge sigurnosne standarde, te certifikacijsku politiku za uvođenje C-ITS-a;

28.

ističe da bi se u EU-u i svim državama članicama te u svim njihovim potencijalnim sporazumima o suradnji s trećim zemljama trebali primjenjivati jednako visoki i usklađeni sigurnosni standardi; također ističe da ti standardi, međutim, ne bi smjeli otežavati pristup servisera treće strane ugrađenim sustavima kako bi se vlasnicima vozila omogućilo da ne ovise o proizvođačima automobila pri obavljanju potrebnih pregleda i/ili popravljanju ugrađenog softvera;

Komunikacijske tehnologije i frekvencije

29.

smatra da je ispravan pristup tehnološki neutralne hibridne komunikacije kojim se osigurava interoperabilnost i retroaktivna usklađenost te se kombiniraju komplementarne komunikacijske tehnologije, a da je kombinacija hibridne komunikacije koja najviše obećava kombinacija bežične komunikacije kratkog dometa i mobilnih i satelitskih tehnologija, kojom će se osigurati najbolja moguća potpora za uvođenje osnovnih usluga C-ITS-a;

30.

prima na znanje spomenutu vezu između povezanih automobila i europskih sustava za satelitsku navigaciju EGNOS i GALILEO; stoga predlaže da se strategije usmjerene na povezane automobile uključe u svemirske tehnologije; smatra da je interoperabilnost od ključne važnosti i za sigurnost i za izbor potrošača te ističe da se sposobnost vozila za komunikaciju s mrežom 5G i sustavima za satelitsku navigaciju u budućnosti mora uključiti u kombinaciju hibridne komunikacije, kao što je navedeno u Akcijskom planu Komisije za mrežu 5G;

31.

potiče proizvođače automobila i telekomunikacijske operatere koji podupiru usluge C-ITS-a na suradnju, među ostalim radi neometanog uvođenja komunikacijske tehnologije za C-ITS, usluga naplate cestarina i usluga pametnog digitalnog tahografa bez smetnji među tim uslugama;

32.

poziva Komisiju i države članice da nastave ulagati napore u financiranje istraživanja i inovacija (Obzor 2020.), prije svega kako bi se omogućio dugoročan razvoj adekvatne infrastrukture za uvođenje C-ITS-a;

33.

ističe važnost sustava senzora pri pružanju podataka primjerice o dinamici vozila, zagušenju i kvaliteti zraka; poziva na veća i dobro koordinirana ulaganja država članica kako bi se osigurala potpuna interoperabilnost senzora koji se koriste i istražile mogućnosti njihove upotrebe u svrhe koje nisu povezane sa sigurnošću, kao što je daljinsko mjerenje emisija;

34.

poziva Komisiju da iznese prijedloge kako bi se osiguralo da se informacije o onečišćujućim emisijama koje se mogu dobiti s pomoću senzora ugrađenih u vozilima prikupljaju i stavljaju na raspolaganje nadležnim tijelima;

Zajednički europski pristup

35.

potiče države članice i lokalna tijela, proizvođače vozila, operatere u cestovnom prometu i industriju ITS-a na provedbu C-ITS-a do 2019. te preporučuje Komisiji, lokalnim tijelima i državama članicama da u okviru Instrumenta za povezivanje Europe, europskih strukturnih i investicijskih fondova i Europskog fonda za strateška ulaganja izdvoje primjerena financijska sredstva za poboljšanje i održavanje buduće cestovne infrastrukture primjenom međusektorskog tematskog pristupa; poziva Komisiju i države članice da nastave ulagati napore u financiranje istraživanja i inovacija (Obzor 2020.) u potpunosti poštujući načelo transparentnosti i uz pružanje redovitih informacija o sufinanciranju EU-a;

36.

potiče države članice i Komisiju da podupru inicijative i aktivnosti kojima se promiču veća istraživanja i utvrđivanje činjenica o razvoju i utjecaju C-ITS-a u okviru prometne politike EU-a; smatra da bi, ako se do 2022. godine ne ostvari bitan napredak, moglo biti potrebno zakonodavno djelovanje kako bi se uvela „minimalna pravila”i u tom pogledu provela integracija;

37.

ističe važnost kvalitete fizičke cestovne infrastrukture koju bi trebalo postupno dopuniti digitalnom infrastrukturom; poziva na poboljšanje i održavanje buduće cestovne infrastrukture;

38.

ističe da istinski multimodalni prometni sustav treba stvoriti integracijom svih načina prijevoza u jedinstvenu uslugu mobilnosti koja će se temeljiti na informacijama u stvarnom vremenu, uzimajući u obzir usluge integriranog izdavanja karata i zajedničke mobilnosti te hodanje i vožnju biciklom, čime će se omogućiti nesmetan prijevoz ljudi i tereta od vrata do vrata i poboljšati ukupna učinkovitost, održivost i trajnost prometa; u tom pogledu poziva Komisiju da zajamči i promiče suradnju i ulaganja u digitalizaciju prometnog sektora na razini EU-a preko postojećih i novih fondova kako bi se pametni prometni sustavi integrirali u različite načine prijevoza (C-ITS, ERTMS, SESAR, RIS (7)); ističe važnost integriranog pristupa alatima za davanje informacija, rezervaciju i izdavanje karata pri uspostavi atraktivnih lanaca mobilnosti „od vrata do vrata”;

39.

poziva da se u tom procesu planiranja koristi vizija korisnika prijevoza putnika i robe kao osnovni izvor informacija kako bi se proširilo područje primjene C-ITS-a i stvorili poslovni modeli povezani s tim novim konceptom održive integrirane mobilnosti;

40.

potiče EU i države članice da pravilno provedu Povelju UN-a o pravima osoba s invaliditetom i buduću direktivu o uvjetima u pogledu pristupačnosti proizvoda i usluga kako bi se svim građanima omogućio pristup C-ITS-u bez prepreka;

41.

preporučuje Komisiji da brzo uspostavi adekvatan pravni okvir za ostvarivanje prekogranične interoperabilnosti na razini cijelog EU-a, kao i okvir kojim se utvrđuju pravila o odgovornosti za korištenje različitih oblika povezanog prijevoza; poziva Komisiju da najkasnije do kraja ove godine objavi zakonodavni prijedlog o pristupu podacima i resursima u vozilu; preporučuje da se tim prijedlogom cijelom lancu vrijednosti automobilske industrije i krajnjim korisnicima omogući da imaju koristi od digitalizacije te da se svim trećim stranama zajamče jednaki uvjeti i najviša razina sigurnosti u pogledu pohranjivanja podataka u vozilu i pristupa njima, koji bi trebali biti pravedni, pravovremeni i neograničeni radi zaštite prava potrošača, promicanja inovacija i osiguravanja poštenog i nediskriminirajućeg tržišnog natjecanja na tom tržištu u skladu s načelom tehnološke neutralnosti; ističe potrebu da se doprinese modernizaciji cjelokupne urbane i ruralne infrastrukture povezane s uslugama javnog prijevoza; poziva Komisiju da zajamči da će u svim slučajevima osigurati potpuno poštovanje Opće uredbe o zaštiti podataka i da o svojem praćenju jednom godišnje izvješćuje Parlament;

42.

poziva Komisiju da usvoji globalan pristup tehničkom usklađivanju i standardizaciji podataka kako bi se zajamčila kompatibilnost C-ITS-a, ekonomija razmjera za proizvođače i boljeg osjećaja komfora potrošača;

43.

ističe važnost započinjanja dijaloga sa socijalnim partnerima i predstavnicima potrošača u ranoj fazi radi uspostave ozračja transparentnosti i povjerenja kako bi se uspostavila ravnoteža između pozitivnih i negativnih učinaka na socijalne uvjete i uvjete zapošljavanja te na prava potrošača; napominje da forum eSigurnost mora utvrditi plan za uvođenje C-ITS-a na jednak način kako je to učinjeno za sustav e-Poziv;

44.

ističe da je potreban sveobuhvatni zaokret prema gospodarstvu s niskom razinom emisija ugljika kako bi se ispunile međunarodne obveze u području klime i interni ciljevi EU-a; ističe da je stoga potrebno ponovno definirati kriterije za dodjelu sredstava iz raznih fondova EU-a kako bi se poticale mjere dekarbonizacije i energetske učinkovitosti, među ostalim i u C-ITS-u; smatra da se ni pod kojim okolnostima sredstva EU-a ne bi trebala dodjeljivati za projekte koji nisu u skladu s ciljevima i politikama smanjenja CO2;

45.

poziva proizvođače automobila da potrošačima pruže dovoljno jasnih informacija o njihovim pravima te o koristima i ograničenjima novih tehnologija C-ITS-a u pogledu sigurnosti; potiče upotrebu informativnih kampanja kako bi se trenutačni vozači upoznali s novim tehnologijama C-ITS-a, izgradilo potrebno povjerenje među krajnjim korisnicima i dobila potpora javnosti; smatra da se upotrebom C-ITS-a može poboljšati sigurnost i učinkovitost prometnog sustava te istodobno osigurati usklađenost s pravilima o zaštiti podataka i privatnosti;

o o

46.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 207, 6.8.2010., str. 1.

(2) SL C 288, 31.8.2017., str. 85.

(3) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0423.

(4) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0234.

(5) Završno izvješće o drugoj fazi Platforme za C-ITS: https://ec.europa.eu/transport/sites/transport/files/2017-09-c-its-platform-final-report.pdf

(6) 1 Preporuka Komisije 2008/653/EC od 26. svibnja 2008. o Sigurnim i učinkovitim informacijskim i komunikacijskim sustavima unutar vozila: ažuriranje Europske izjave o načelima sučelja čovjek-stroj; (SL L 216, 12.8.2008., str. 1.).

(7) Europski sustav za upravljanje željezničkim prometom (ERTMS); Istraživanje o upravljanju zračnim prometom jedinstvenog europskog neba (SESAR); Riječni informacijski servisi (RIS).

10.5.2019

Službeni list Europske unije

C 162/9

P8_TA(2018)0066

Rodna ravnopravnost u trgovinskim sporazumima EU-a

Rezolucija Europskog parlamenta od 13. ožujka 2018. o rodnoj ravnopravnosti u trgovinskim sporazumima EU-a (2017/2015(INI))

(2019/C 162/02)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir članak 2. i članak 3. stavak 3. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),

—	uzimajući u obzir članke 8. i 10., članak 153. stavke 1. i 2. te članke 157. i 207. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

—	uzimajući u obzir članke 23. i 33. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

—	uzimajući u obzir Akcijski plan EU-a za ljudska prava i demokraciju iz 2015.,

—	uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 16. lipnja 2016. o rodnoj ravnopravnosti (00337/2016),

—	uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 14. srpnja 2015. naslovljen „Primjena vodećih načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima – Trenutačno stanje”(SWD(2015)0144),

—	uzimajući u obzir Europski pakt za ravnopravnost spolova za razdoblje 2011. –2 020. priložen zaključcima Vijeća od 7. ožujka 2011. (07166/2011),

—	uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 3. prosinca 2015. naslovljen „Strateško djelovanje za ravnopravnost spolova 2016. –2 019.”(SWD(2015)0278),

—	uzimajući u obzir izvješće Komisije iz 2017. o ravnopravnosti žena i muškaraca u Europskoj uniji,

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije iz 2015. naslovljenu „Trgovina za sve: prema odgovornijoj trgovinskoj i ulagačkoj politici”(COM(2015)0497),

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 13. rujna 2017. naslovljenu „Izvješće o provedbi strategije trgovinske politike „Trgovina za sve”– Osiguravanje napredne trgovinske politike za svladavanje globalizacije”(COM(2017)0491),

—	uzimajući u obzir Uredbu o OSP-u (Uredba (EU) br. 978/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o primjeni sustava općih carinskih povlastica i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 732/2008 (1)),

—

uzimajući u obzir Uredbu o mineralima iz područja zahvaćenih sukobima (Uredba (EU) 2017/821 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. svibnja 2017. o utvrđivanju obveza dužne pažnje u lancu opskrbe za uvoznike Unije koji uvoze kositar, tantal i volfram, njihove rude i zlato podrijetlom iz sukobima pogođenih i visokorizičnih područja (2)),

—	uzimajući u obzir Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a posebno njezin članak 4. stavak 1. kojim se zabranjuju ropstvo i prisilni rad te članak 14. kojim se zabranjuje diskriminacija,

—	uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o ukidanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW) od 18. prosinca 1979.,

—

uzimajući u obzir Pekinšku deklaraciju i Platformu za djelovanje koje su usvojene 15. rujna 1995. na Četvrtoj svjetskoj konferenciji o ženama i dokumente koji su iz njih proizašli, a koji su usvojeni na posebnim sjednicama Ujedinjenih naroda: Peking +5 (2000.), Peking +10 (2005.) i Peking +15 (2010.),

—

uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Istanbulska konvencija) i njezin članak 3., u kojemu se „rod”definira na sljedeći način: „društveno oblikovane uloge, ponašanja, aktivnosti i osobine koje određeno društvo smatra prikladnima za žene i muškarce”, i Međuameričku konvenciju o sprečavanju, kažnjavanju i iskorjenjivanju nasilja nad ženama (Konvencija iz Beléma do Pará) iz 1994.,

—

uzimajući u obzir zajedničku strategiju EU-a i njegovih država članica iz 2007. naslovljenu „Pomoć za trgovinu: Jačanje podrške EU-a usmjerene na trgovinske potrebe u zemljama u razvoju”i komunikaciju Komisije od 13. studenoga 2017. naslovljenu „Postizanje prosperiteta trgovinom i ulaganjima – Ažuriranje zajedničke strategije EU-a o pomoći za trgovinu iz 2007.”(COM(2017)0667),

—	uzimajući u obzir rezoluciju koju je 25. rujna 2015. usvojila Opća skupština UN-a naslovljenu „Promijeniti svijet: Program održivog razvoja do 2030.”,

—	uzimajući u obzir Smjernice OECD-a za multinacionalna poduzeća,

—	uzimajući u obzir Smjernice OECD-a o dužnoj pažnji za odgovorne lance opskrbe mineralima iz sukobima pogođenih i visokorizičnih područja,

—	uzimajući u obzir Okvir Konferencije Ujedinjenih naroda o trgovini i razvoju (UNCTAD) u pogledu investicijske politike za održivi razvoj (2015.),

—

uzimajući u obzir ključne konvencije Međunarodne organizacije rada (ILO) o rodnoj ravnopravnosti, posebno Konvenciju o jednakosti plaća (100), Konvenciju o diskriminaciji u odnosu na zaposlenje i zanimanje (111), Konvenciju o radnicima s obiteljskim obvezama (156) i Konvenciju o zaštiti majčinstva (183),

—	uzimajući u obzir poglavlje 7. akcijskog plana sastanka na vrhu čelnika država EU-a i CELAC-a za razdoblje 2015. –2 017., donesenog u Bruxellesu u lipnju 2015.,

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. veljače 2006. o klauzuli o ljudskim pravima i demokraciji u sporazumima Europske unije (3),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. studenoga 2010. o ljudskim pravima i socijalnim i ekološkim standardima u međunarodnim trgovinskim sporazumima (4),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. studenoga 2010. o međunarodnoj trgovinskoj politici u kontekstu nezaobilaznih mjera povezanih s klimatskim promjenama (5),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. rujna 2012. o ulozi žena u zelenom gospodarstvu (6),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. lipnja 2015. o Strategiji EU-a za jednakost žena i muškaraca nakon 2015. (7),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 28. travnja 2016. o radnicama i njegovateljicama u kućanstvu u EU-u (8),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 26. svibnja 2016. o siromaštvu: rodna perspektiva (9),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. ožujka 2017. o ravnopravnosti žena i muškaraca u Europskoj uniji 2014.– 2015. (10),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 5. srpnja 2016. o provedbi preporuka Parlamenta iz 2010. o socijalnim i ekološkim standardima, ljudskim pravima i korporativnoj odgovornosti (11),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. rujna 2017. o utjecaju međunarodne trgovine i trgovinskih politika EU-a na globalne vrijednosne lance (12),

—	uzimajući u obzir svoju preporuku od 14. rujna 2017. Vijeću, Komisiji i Europskoj službi za vanjsko djelovanje o pregovorima oko modernizacije trgovinskoga stupa Sporazuma o pridruživanju između EU-a i Čilea (13),

—	uzimajući u obzir izjavu trija predsjedništava o ravnopravnosti žena i muškaraca koju su 19. srpnja 2017. predstavile Estonija, Bugarska i Austrija, države članice koje predsjedaju Vijećem Europske unije tijekom 18-mjesečnog razdoblja od srpnja 2017. do prosinca 2018.;

—	uzimajući u obzir studiju koju je izradio Međunarodni centar za istraživanje o ženama pod nazivom „Liberalizacija trgovine i reproduktivno zdravlje žena: poveznice i putovi”,

—	uzimajući u obzir izvješće o ljudskom razvoju u Africi iz 2016. naslovljeno „Ubrzavanje rodne ravnopravnosti i osnaživanja žena u Africi” (14),

—	uzimajući u obzir izvješće OECD-a iz 2014. naslovljeno „Veće ekonomsko osnaživanje žena u zemljama OECD-a preko poduzetništva i poslovnog vodstva” (15),

—

uzimajući u obzir rezultate najnovijih međunarodnih rasprava na visokoj razini o rodu i trgovini, osobito one koje su organizirane pod okriljem EU-a i WTO-a/UNCTAD-a/ITC-a, uključujući, obrnutim kronološkim redoslijedom, „Međunarodni forum o ženama i trgovini”, koji su zajedno organizirali Europska komisija i Međunarodni trgovinski centar (Bruxelles, lipanj 2017.) (16), godišnja plenarna sjednica Parlamentarne konferencije o WTO-u naslovljeno „Trgovina kao pokretač društvenog napretka: rodna perspektiva”(Ženeva, lipanj 2016.) (17) i plenarna sjednica WTO-a na temu „Kakva je budućnost WTO-a? Trgovina i rod: Osnaživanje žena preko uključivih lanaca opskrbe”(Ženeva, srpanj 2015.) (18),

—

uzimajući u obzir sve veće napore koji se na međunarodnoj razini ulažu u promicanje rodne ravnopravnosti preko trgovinskih politika, kao što su program UNCTAD-a o rodu i razvoju (19) (koji obuhvaća studije o učinku trgovine na žene, obrazovni program o trgovini i rodu, internetski tečaj o kreiranju statusa „boraca za rodnu ravnopravnost”) i 14 područja djelovanja Svjetske banke, od kojih sva od 2016. imaju strategiju za rodnu ravnopravnost,

—	uzimajući u obzir dokument Međunarodnog centra za trgovinu i održivi razvoj (ICTSD) naslovljen „Rodna dimenzija globalnih vrijednosnih lanaca”(rujan 2016.) (20),

—	uzimajući u obzir dokument ICTSD-a naslovljen „Rodna dimenzija usluga”(rujan 2016.) (21),

—	uzimajući u obzir izvješće agencije UN-a posvećene ženama (UN Women) iz 2015. naslovljeno „Napredak žena u svijetu u razdoblju 2015. –2 016.: preobrazba ekonomija, ostvarenje prava” (22),

—	uzimajući u obzir dokument o stajalištu mreže WIDE+ o rodu i trgovini EU-a naslovljen „Kako promijeniti trgovinsku politiku EU-a kako bi se njome štitila prava žena” (23),

—	uzimajući u obzir studiju iz 2016. napravljenu na zahtjev Odbora za prava žena i jednakost spolova Europskog parlamenta i naslovljenu „Rodna ravnopravnost u trgovinskim sporazumima” (24),

—	uzimajući u obzir studiju iz 2015. napravljenu na zahtjev Odbora za međunarodnu trgovinu Europskog parlamenta naslovljenu „Trgovinska politika EU-a: od rodno neosjetljive do rodno osjetljive politike?” (25),

—	uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir zajedničke rasprave Odbora za međunarodnu trgovinu i Odbora za prava žena i jednakost spolova, u skladu s člankom 55. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za međunarodnu trgovinu i Odbora za prava žena i jednakost spolova te mišljenje Odbora za razvoj (A8-0023/2018),

budući da se u članku 8. UFEU-a navodi da Europska unija u svim svojim aktivnostima unutar i izvan Unije teži uklanjanju nejednakosti i promicanju ravnopravnosti između muškaraca i žena te da je pri utvrđivanju i provedbi svojih politika i aktivnosti usmjerena na borbu protiv diskriminacije, među ostalim, na temelju spola;

budući da bi trgovinska politika mogla poslužiti kao instrument za promicanje globalnih i europskih vrijednosti, među ostalim i rodne ravnopravnosti; budući da trgovinski i investicijski sporazumi i politike EU-a nisu rodno neutralni, što znači da zbog strukturnih nejednakosti drugačije utječu na žene i muškarce; budući da se žene suočavaju s rodno specifičnim ograničenjima, kao što su ograničen pristup i nadzor nad resursima, zakonita diskriminacija te preopterećenje u smislu obavljanja neplaćenog rada povezanog sa skrbi koji proizlazi iz tradicionalnih rodnih uloga;

budući da rodna ravnopravnost treba jednako obuhvaćati i žene i muškarce; budući da su angažman i partnerstvo između dionika javnog i privatnog sektora na međunarodnoj i lokalnoj razini ključni za promicanje potrebnih sinergija za postizanje rodne ravnopravnosti i osnaživanje žena te za podizanje razine osviještenosti o pitanjima kao što su prava vlasništva, pristup financiranju, obrazovanju i strukovnom osposobljavanju, korporativno ponašanje, javna nabava, razlike u digitalnom razvoju i kulturne predrasude;

budući da se trgovinskim politikama nastoji postići, među ostalim, održiv i pravedan gospodarski rast i razvoj potreban za smanjenje siromaštva, ostvarenje socijalne pravde i dostojanstvenog rada te boljih životnih uvjeta za žene i muškarce, kao i za osiguranje prava žena; budući da rodna ravnopravnost i osnaživanje žena i djevojčica nisu uključeni samo u sve ciljeve održivog razvoja UN-a, nego je riječ i o zasebnom cilju; budući da se programom ciljeva održivog razvoja potvrđuje da trgovina doprinosi postizanju održivog i pravednog razvoja te da bi mogla doprinijeti promicanju ljudskih prava te najviših međunarodnih standarda u području rada i okoliša; budući da je trgovinska politika EU-a važan dio okvira ciljeva održivog razvoja te da je snažna rodna perspektiva ključan element tog okvira, čiji je cilj osigurati pravednije i povoljnije ishode za sve; budući da se trgovinskom politikom ženama također može pružiti više mogućnosti za poduzetništvo, pristup naukovanju i zapošljavanju;

budući da složeni odnosi između međunarodne trgovine i roda iziskuju temeljito razumijevanje silnica koje na njih utječu, uključujući utvrđivanje, analizu i praćenje gospodarske i društvene dinamike potrebne za razvoj učinkovite trgovinske politike u cilju gospodarskog razvoja kojim se, među ostalim, promiču osnaživanje žena i rodna ravnopravnost; budući da se u okviru trgovinske politike stoga mora voditi računa o njezinim izravnim i neizravnim učincima na rod, kao i o specifičnom lokalnom kontekstu, kako bi se izbjeglo ponavljanje ili produbljenje postojećih rodno uvjetovanih razlika i stereotipova te proaktivno povećala rodna ravnopravnost; budući da se uspjeh trgovinske politike treba također ocjenjivati na temelju toga je li utjecaj i na žene i muškarce bio pozitivan i jednak;

F.	budući da su gospodarski razvoj i rodna ravnopravnost često usko povezani; budući da je opće mišljenje da društva u kojima ima manje rodne nejednakosti ujedno brže rastu;

budući da učinak liberalizacije trgovine na pojedince također ovisi o njihovu zemljopisnom položaju i gospodarskom sektoru u kojemu su aktivni; budući da postoje velike razlike između i unutar zemalja u smislu proizvodnih struktura, stopa sudjelovanja žena na tržištu rada i socijalnih sustava; budući da žene čine većinu radnika u sektorima poput proizvodnje odjeće i tekstila, telekomunikacija, turizma, pružanju skrbi i poljoprivredi, u kojima su obično zastupljenije od muškaraca na prijavljenim ili neprijavljenim radnim mjestima koja su slabije plaćena i nižeg su statusa; budući da to može dovesti do uznemiravanja na radnom mjestu te do diskriminacije, rodne segregacije prema vrstama zanimanja i djelatnosti, do rodnog jaza u plaćama i radnim uvjetima i rodno specifičnih ograničenja u pristupu proizvodnim resursima, infrastrukturi i uslugama; budući da sporazumi o slobodnoj trgovini mogu dovesti do promjena i gubitaka kad je riječ o radnim mjestima, osobito u izvoznim sektorima u kojima žene često čine većinu radne snage; budući da ocjene pojedinih zemalja i sektora u pogledu roda stoga donose značajnu dodanu vrijednost pri sastavljanju trgovinskih sporazuma;

H.	budući da su 2011. u EU-u radna mjesta koja ovise o izvozu činila otprilike devetinu radnih mjesta (11 %) na kojima su zaposlene žene u EU-u;

I.	budući da prema rezultatima studije Komisije iz 2017. gotovo 12 milijuna žena u EU-u ima posao koji ovisi o izvozu robe i usluga u ostatak svijeta (26);

budući da, na temelju činjeničnih studija, UNCTAD ustraje u naglašavanju ograničenja s kojima se suočavaju žene pri iskorištavanju mogućnosti koje im nudi trgovina, a koja proizlaze iz čimbenika kao što su nedostatak tehničke obuke za bolja radna mjesta, nedostatak javnih usluga za ublažavanje odgovornosti u kućanstvu i ograničen pristup resursima i nadzor nad njima, uključujući kredit i zemljište, informacije i mreže; budući da, na temelju toga, UNCTAD preporučuje da se evaluacije bave mogućim učincima trgovinskih politika na rodnu ravnopravnost i osnaživanje žena u područjima kao što su zapošljavanje, mala poduzeća, cijene, produktivnost u poljoprivredi, poljoprivreda za vlastite potrebe i migracije (27);

budući da se trenutačna trgovinska politika EU-a i njezina strategija „Trgovina za sve”temelji na trima ključnim načelima: učinkovitosti, transparentnosti i vrijednostima, no nedostaje joj dimenzija rodne ravnopravnosti; budući da je Komisija ponovno preuzela i proširila obvezu u pogledu rodne ravnopravnosti i gospodarskog osnaživanja žena prilikom svoje revizije strategije pomoći za trgovinu, navodeći da rodna ravnopravnost nije samo temeljno pravo nego je i ključno za gospodarski razvoj, koristeći pritom široki spektar političkih instrumenata EU-a na raspolaganju kako bi se povećao njihov ukupni učinak na rast i smanjenje siromaštva; budući da bi u skladu s odredbama Konvencije o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena EU trebao pružiti osnovu za postizanje ravnopravnosti između žena i muškaraca jamčenjem jednakog pristupa i jednakih mogućnosti za žene u pogledu političkog, gospodarskog i javnog života, kao i obrazovanja, zdravlja i zapošljavanja;

budući da trgovina i trgovinski sporazumi utječu na žene kao na potencijalne poduzetnice, potrošače, radnice i neformalne radnice; budući da postoji ključna potreba za priznavanjem i boljim razumijevanjem rodnih učinaka trgovinske politike radi pružanja adekvatnih političkih odgovora; budući da je za ispunjenje tog cilja potrebno izraditi odgovarajuću metodologiju kojom bi se osiguralo kontinuirano ocjenjivanje mogućih učinaka trgovinske politike i sporazuma EU-a na rodnu ravnopravnost i prava žena; budući da bi Komisija trebala provesti kvantitativno istraživanje sektora kao što su, među ostalim, poslovanje, znanost i tehnologija, raščlanjenih prema rodu; budući da je EU dosad sklapao trgovinske sporazume bez provedbe procjene njihovih utjecaja na žene i rodnu ravnopravnost; budući da je Komisija najavila da će modernizirani sporazum o pridruživanju Čilea i EU-a obuhvaćati, što je prvi put za EU, posebno poglavlje o rodu i trgovini;

M.	budući da se rodna pitanja i prava žena ne uzimaju dovoljno u obzir u procjeni utjecaja trgovinskih sporazuma na održivi razvoj;

N.	budući da se ex ante procjenama posljedica koje trgovinske politike imaju na rodna pitanja može pridonijeti osnaživanju i dobrobiti žena te istodobno pomoći ublažiti postojeće razlike i izbjeći sve veću rodnu neravnopravnost;

budući da preispitivanje trenutačnih multilateralnih i bilateralnih sporazuma EU-a pokazuje da se u 20 % sporazuma s neeuropskim trgovinskim partnerima spominju prava žena i da se u 40 % tih sporazuma spominje cilj promicanja rodne ravnopravnosti; budući da je uvrštenje promicanja osnaživanja žena u tim sporazumima uglavnom dobrovoljno te da u praksi, kada je obvezujuće, nije provedivo; budući da je nedavna studija Komisije pokazala da je rodni jaz i dalje prisutan kad je riječ o prilikama za pristup radnim mjestima; budući da studije pokazuju da bi se osnaživanjem žena svjetski BDP do 2025. mogao povećati za 28 milijardi USD te da je to ključno kako iz gospodarske i socijalne perspektive tako i zbog iskorjenjivanja siromaštva, s obzirom na ulogu žena u zajednicama;

budući da i u zemljama u razvoju i u razvijenim zemljama mikropoduzeća, mala i srednja poduzeća (MMSP) čine najveći dio privatnog sektora i većinu radnih mjesta; budući da, prema podacima Međunarodnog trgovinskog centra (ITC), MMSP-ovi zajedno čine 95 % svih poduzeća na svijetu, otprilike 50 % svjetskog BDP-a i više od 70 % ukupnih radnih mjesta; budući da je maksimalno 40 % svih MMSP-ova u vlasništvu žena, dok je samo 15 % izvoznih poduzeća pod vodstvom žena; budući da, međutim, podaci OECD-a pokazuju da poduzetnice često i dalje zarađuju od 30 do 40 % manje od poduzetnika (28);

budući da su javna rasprava i reakcija diljem Europe u vezi s trgovinskim pregovorima, primjerice Transatlantskim partnerstvom za trgovinu i ulaganja (TTIP), Sveobuhvatnim gospodarskim i trgovinskim sporazumom EU-a i Kanade (CETA) i Sporazumom o trgovini uslugama (TiSA), pokazali potrebu za transparentnim i uključivim pregovorima, imajući u vidu duboku zabrinutost koju su izrazili europski građani u mnogim zemljama; budući da se trgovinskom politikom EU-a ne smije sniziti ni jedan standard EU-a; budući da javne usluge uvijek trebaju biti izuzete iz trgovinskih pregovora; budući da se svaki mehanizam rješavanja sporova treba osmisliti tako da se zajamči sposobnost pojedinačnih vlada da donose propise u javnom interesu i djeluju u skladu s ciljevima javnih politika; budući da se napredak mora očekivati u drugim ključnim problematičnim područjima, primjerice obvezama u pogledu ljudskih prava u okviru društveno odgovornog poslovanja; budući da je u kontekstu globalnih vrijednosnih lanaca potreban globalni holistički pristup korporativnoj odgovornosti za povrede ljudskih prava;

R.	budući da su Vodeća načela UN-a o poslovanju, trgovini i ljudskim pravima obvezujuća za sve države i poslovne subjekte, neovisno o njihovoj veličini, sektoru, lokaciji, vlasništvu ili strukturi;

S.	budući da se u Globalnoj strategiji Europske unije za vanjsku i sigurnosnu politiku, koju je 2016. donijelo Vijeće, potvrđuje da se ljudska prava moraju sustavno uključiti u sve sektore politike i sve institucije, uključujući međunarodnu trgovinu i trgovinsku politiku;

budući da se općim sustavom povlastica (OSP) namjerava, među ostalim, doprinijeti iskorjenjivanju siromaštva i promicanju održivog razvoja i dobrog upravljanja; budući da se OSP+ u zemljama u razvoju koje zadovoljavaju kriterije uvjetuje ratifikacijom i provedbom 27 međunarodnih konvencija o ljudskim i radnim pravima, zaštiti okoliša i dobrom upravljanju; budući da je ključno redovito pratiti njihovu provedbu, poduzimati potrebne mjere te obraćati posebnu pozornost na rodnu ravnopravnost; budući da je Konvencija o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena jedna od relevantnih konvencija u okviru sustava OSP+;

U.	budući da više od 40 % poljoprivrednog rada na globalnom jugu obavljaju žene;

budući da širenje globalne trgovine i integracija zemalja u razvoju u globalne lance vrijednosti može stvoriti rizik od stvaranja rodnih neravnopravnosti kada se koriste za proizvodnju gospodarski konkurentnijih proizvoda; budući da je to također mnogim radnicama omogućilo prelazak iz neformalnog u formalni sektor; budući da pravila o podrijetlu postaju sve važnija u kontekstu globalnih vrijednosnih lanaca, čija proizvodnja obuhvaća nekoliko zemalja; budući da se jasnijim i bolje definiranim pravilima o podrijetlu može stvoriti okvir za uspostavu potpune transparentnosti i odgovornosti u lancima opskrbe, što može pozitivno utjecati na žene, posebice one koje rade u odjevnoj industriji;

W.	budući da te nove mogućnosti za zapošljavanje žena u zemljama u razvoju, povezane s trgovinom, znatno pridonose dohotku kućanstava i smanjenju siromaštva;

budući da se u odjevnoj industriji uglavnom zapošljavaju žene; budući da je važno prisjetiti se da je u rujnu 2012. u Karachiju (Pakistan) 289 ljudi izgubilo život u požaru, da je u požaru u tvornici Tazreen Fashions u Bangladešu iste godine bilo 117 mrtvih i više od 200 ranjenih radnika te da je u urušavanju zgrade Rana Plaza 2013., također u Bangladešu, život izgubilo 1 129 osoba, a ozlijeđeno ih je još otprilike 2 500; budući da je u sva tri slučaja riječ o tvornicama odjeće;

budući da većinu radnika u zonama proizvodnje za izvoz čine žene; i budući da su u nekim državama zone proizvodnje za izvoz izuzete iz lokalnih zakona o radu te se u njima zabranjuju ili ograničavaju sindikalne aktivnosti i ne pruža se pravna zaštita radnicima, što je jasno kršenje ključnih standarda ILO-a;

budući da javni i privatni sektor, civilno društvo (osobito organizacije za prava žena), socijalni partneri i sindikati imaju znanje i potencijal dovoljan da imaju ključnu ulogu u oblikovanju i praćenju trgovinske politike te prikupljanju podataka o problemima s kojima su žene suočene u pogledu liberalizacije trgovine, u cilju jačanja prava žena, njihova gospodarskog osnaživanja i promicanja poduzetništva među ženama;

AA.	budući da su događaji kao što je Međunarodni forum o ženama i trgovini, koji je 20. lipnja 2017. organizirala Komisija, prilika brojnim gospodarskim dionicima i predstavnicima civilnog društva da razmjene i započnu inicijative u pogledu utjecaja trgovine na rodnu ravnopravnost;

AB.	budući da su multilateralne platforme i međuvladini forumi, kao što su ciljevi održivog razvoja UN-a i Women20 (W20), ključni za poticanje rodnih rasprava i djelovanja među stručnjacima te za pružanje dobre osnove za izgradnju konsenzusa;

AC.

budući da javne usluge, kao i postojeće i buduće usluge od općeg interesa te usluge od općeg gospodarskog interesa, moraju biti izuzete iz pregovora i područja primjene svakog trgovinskog sporazuma koji sklopi EU (među ostalim, vodoopskrba, odvodnja, zdravstvo, socijalne usluge, sustavi socijalne sigurnosti, obrazovanje, gospodarenje otpadom i javni prijevoz); budući da se Komisija obvezala osigurati da te usluge ostanu u nadležnosti država članica i da se od vlada ne može zahtijevati privatizacija usluga niti ih se može spriječiti od toga da u općem interesu u bilo kojem trenutku definiraju, reguliraju i pruže ili podržavaju usluge;

AD.

budući da trgovina uslugama i javnom nabavom može nerazmjerno utjecati na žene i budući da je javna nabava i dalje instrument koji omogućava vladama da imaju pozitivan utjecaj na ugrožene skupine ljudi, osobito žene; budući da se privatizacijom usluga povezanih sa zdravljem i skrbi riskiraju povećanje neravnopravnosti i negativan utjecaj na uvjete rada mnogih žena; budući da su žene većinom zaposlene u javnim službama ili u javnom sektoru, a kao korisnice tih službi više od muškaraca ovise o njihovoj kvaliteti, cijeni, dostupnosti i prilagođenosti potrebama, posebno u pogledu socijalnih usluga kao što su skrb o djeci i skrb o starijim osobama; budući da se rezovima u nacionalnim kućanstvima i javnim uslugama, kao i povećanjem cijena, opterećenje u pogledu pružanja skrbi premješta gotovo isključivo na žene, što će stoga otežati postizanje rodne ravnopravnosti;

AE.

budući da sustav prava intelektualnog vlasništva doprinosi gospodarstvu EU-a koje se temelji na znanju; budući da odredbe o pravu intelektualnog vlasništva povezane s patentima kojima se zabranjuje proizvodnja generičkih lijekova mogu imati znatan utjecaj na posebne zdravstvene zahtjeve žena; budući da se žene više nego muškarci oslanjaju na olakšani pristup zdravstvenoj skrbi i lijekovima te njihovu dostupnost, posebice u pogledu njihova seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava; budući da se pristup lijekovima u zemljama izvan EU-a ne treba dovoditi u pitanje na temelju zaštite prava intelektualnog vlasništva;

AF.

budući da žene samo u maloj mjeri donose odluke o trgovini i trgovinskim sporazumima, s obzirom na to da rodna ravnoteža još ni približno nije ostvarena u pregovaračkim timovima, parlamentima i vladama; budući da rodna ravnoteža u tim institucijama ne dovodi samo do bolje integracije pitanja rodne ravnopravnosti nego i povećava demokratski legitimitet donošenja odluka;

AG.	budući da se ljudski resursi u nedovoljnoj mjeri raspoređuju unutar Komisije i ESVD-a kako bi se zajamčilo da rodna perspektiva bude uključena u trgovinske politike EU-a, a posebice u cijeli postupak trgovinskih pregovora;

AH.	budući da bi Komisija tijekom rada na pravnom okviru relativno novih područja trgovinske politike, kao što je e-trgovina, trebala od početka voditi računa o njegovu utjecaju na rodne uloge, ravnotežu između privatnog i poslovnog života i količinu neplaćenog rada;

AI.	budući da se trgovina mineralima iz područja pogođenih sukobima pokazala izravno povezanom s rasprostranjenim kršenjem ljudskih prava, uključujući silovanja i seksualno nasilje nad ženama i djevojkama, dječji i robovski rad i masovna raseljavanja;

I. Jačanje rodne ravnopravnosti u trgovini: opća razmatranja i ciljevi

ističe da je EU obvezan voditi trgovinsku politiku koja se temelji na vrijednostima, što uključuje jamčenje visoke razine zaštite prava rada i okoliša, kao i poštovanje temeljnih sloboda i ljudskih prava, među ostalim i rodnu ravnopravnost; podsjeća da svi trgovinski sporazumi EU-a moraju sadržavati ambiciozno i provedivo poglavlje o trgovini i održivom razvoju; ističe da trgovinske obveze u sporazumima EU-a ni u kojem slučaju ne bi trebale biti važnije od ljudskih prava, prava žena ili zaštite okoliša i da bi se u njima trebalo uzeti u obzir lokalno, društveno i gospodarsko okruženje;

podsjeća da je rodna ravnopravnost čvrsto ukorijenjena u svim politikama EU-a, kako je navedeno u članku 8. UFEU-a; napominje da se u tom članku navodi da „u svim svojim aktivnostima, Unija teži uklanjanju nejednakosti i promicanju ravnopravnosti između žena i muškaraca”; poziva Komisiju da poveća usklađenost politika u različitim područjima kao što su trgovina, razvoj, poljoprivreda, zapošljavanje, migracije i rodna ravnopravnost;

naglašava da pravedne i uključive međunarodne trgovinske politike zahtijevaju jasni okvir koji doprinosi osnaživanju žena, poboljšanju životnih i radnih uvjeta žena, jačanju rodne ravnopravnosti, zaštiti okoliša i poboljšanju socijalne pravde, međunarodne solidarnosti i međunarodnog gospodarskog razvoja;

naglašava da sveobuhvatna svrha trgovinske politike treba biti promicanje uzajamno korisnog gospodarskog rasta; podsjeća da, dok se trgovinskom politikom mogu promicati druge vrijednosti koje Europska unija potiče u multilateralnim odnosima, postoje ograničenja u pogledu toga koja se globalna pitanja mogu riješiti s pomoću trgovinske politike i trgovinskih sporazuma;

ustraje u tome da bi se novom generacijom trgovinskih sporazuma trebali promicati relevantni međunarodni standardi i pravni instrumenti, uključujući u području rodne ravnopravnosti, poput Konvencije o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena, Pekinške platforme za djelovanje, ključnih konvencija ILO-a i ciljeva održivog razvoja;

ističe da trgovinske obveze u sporazumima EU-a ni u kojem slučaju ne bi trebale biti važnije od ljudskih prava; pozdravlja Vodeća načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima i poziva države članice EU-a da usvoje i razrade nacionalne akcijske planove u skladu s Vodećim načelima UN-a, imajući u vidu prava žena i potrebu za borbom protiv nasilja koje se temelji na rodu; poziva Komisiju da iskoristi trgovinske pregovore kako bi potaknula trgovinske partnere EU-a da usvoje vlastite nacionalne akcijske planove; podržava aktualne pregovore za uspostavu obvezujućeg instrumenta EU-a za transnacionalne korporacije i druga poduzeća u pogledu ljudskih prava; ističe koliko je važno da EU bude aktivno uključen u taj međuvladin proces i poziva Komisiju i države članice da potaknu trgovinske partnere na konstruktivno sudjelovanje u tim pregovorima;

poziva Komisiju da se pobrine da trgovinski partneri EU-a u potpunosti poštuju članke 16. i 17. Opće deklaracije o ljudskim pravima u cilju borbe protiv rodno uvjetovanih neravnopravnosti u području socijalnih i gospodarskih prava;

podsjeća da su jedino države članice nadležne za reguliranje i poništavanje liberalizacije usluga od općeg interesa te ih stoga poziva da zaštite temeljne ciljeve poput rodne ravnopravnosti, ljudskih prava i temeljnih sloboda, javnog zdravlja te socijalnih i okolišnih standarda;

naglašava potrebu da vlade zadrže mogućnost dodjele sredstava za ostvarenje prava žena i rodne ravnopravnosti kako bi se zajamčila uključiva i održiva budućnost društva; u tom pogledu ističe da je u skladu s ciljem održivog razvoja br. 17.15 od presudne važnosti poštovati demokratski politički prostor u partnerskim zemljama kako bi one mogle usvajati propise i donositi odgovarajuće odluke u vlastitom nacionalnom kontekstu, odgovoriti na potrebe svojeg stanovništva i ispunjavati svoje obveze u pogledu ljudskih prava i druge međunarodne obveze, uključujući one o rodnoj ravnopravnosti;

10.

podsjeća da je pozvao Komisiju da ukine sustav rješavanja sporova između ulagača i države i ističe da bi svaki mehanizam rješavanja sporova trebalo osmisliti tako da se zajamči sposobnost pojedinačnih vlada da donose propise u javnom interesu i djeluju u skladu s ciljevima javnih politika, što podrazumijeva i mjere za promicanje ravnopravnosti spolova te jačanje radnih prava, prava potrošača i zaštite okoliša;

11.

napominje da odredbe o pravu intelektualnog vlasništva u trgovini često imaju utjecaj na javno zdravlje, osobito na uvjete u vezi sa zdravljem žena; poziva Komisiju i Vijeće da zajamče da se u odredbama o pravu intelektualnog vlasništva u trgovinskim sporazumima uzmu u obzir prava žena, posebice njihov utjecaj na zdravlje žena, uključujući pristupačnost zdravstvene skrbi i lijekova; poziva Komisiju i Vijeće na promicanje zaštite oznaka zemljopisnog podrijetla (OZP) kao posebno važnog sredstva za osnaživanje žena u ruralnim područjima; poziva, nadalje, Komisiju, Vijeće i države članice da ponovno razmotre proširenje zaštite na nepoljoprivredne proizvode, imajući na umu da je EU već dao suglasnost za zaštitu OZP-a za nepoljoprivredne proizvode u sporazumima o slobodnoj trgovini;

12.

podsjeća na to da se u okviru ciljeva održivog razvoja traže podaci raščlanjeni po rodu kako bi se pratio napredak prema svim ciljevima, uključujući cilj održivog razvoja br. 5 o rodnoj ravnopravnosti; ističe da nema dovoljno dostupnih podataka o utjecaju trgovine na rodnu ravnopravnost, te poziva na prikupljanje dostatnih i odgovarajućih podataka o utjecaju trgovine razvrstanih po rodu; naglašava da bi takvi podaci omogućili utvrđivanje metodologije s jasnim i mjerljivim pokazateljima na regionalnoj, nacionalnoj i sektorskoj razini, poboljšanje analize i određivanje ciljeva koje treba ostvariti i mjere koje treba poduzeti kako bi se osiguralo da žene i muškarci jednako profitiraju od trgovine; naglašava da posebnu pozornost treba posvetiti kvantitativnoj i kvalitativnoj analizi – koju treba raščlaniti prema spolu – razvoja rada, vlasništva nad imovinom i financijske uključenosti u sektorima na koje trgovina utječe; potiče Komisiju da surađuje s europskim i međunarodnim organizacijama kao što su Svjetska banka, Ujedinjeni narodi, OECD i Europski institut za ravnopravnost spolova (EIGE), ali i s nacionalnim zavodima za statistiku, kako bi se poboljšalo prikupljanje i dostupnost takvih podataka; poziva EU i države članice da u ex ante i ex post procjene učinka uključe rodni učinak trgovinske politike i trgovinskih sporazuma EU-a na pojedine zemlje i sektore; naglašava da bi rezultate analize usredotočene na rod trebalo uzeti u obzir u trgovinskim pregovorima – uzimajući u obzir pozitivne i negativne utjecaje tijekom cijelog postupka, od pregovora do provedbe – i trebalo bi ih popratiti mjerama za sprečavanje mogućih negativnih učinaka ili kompenzacijskim mjerama;

II. Jačanje rodne ravnopravnosti u trgovini: razmatranja i ciljevi za pojedine sektore

13.

ističe da usluge od općeg interesa i usluge od općeg gospodarskog interesa (koje uključuju, ali nisu ograničene na vodu, socijalne usluge, sustave socijalnog osiguranja, obrazovanje, gospodarenje otpadom, javni prijevoz i zdravstvenu skrb) moraju i dalje biti izuzete iz područja trgovinskih pregovora i ostati u nadležnosti vlada država članica; poziva EU da zajamči da sporazumi o trgovini i ulaganjima ne dovode do privatizacije javnih usluga koja bi mogla utjecati na žene ni kao pružateljice ni kao korisnice usluga i prouzročiti rodnu neravnopravnost; naglašava da je pitanje javnih socijalnih usluga posebno važno za rodnu ravnopravnost s obzirom na to da promjene u pristupu tim uslugama i njihovoj cijeni i kvaliteti mogu izazvati rodno neravnomjernu raspodjelu neplaćenog pružanja skrbi; podsjeća da vlade te nacionalne i lokalne vlasti moraju zadržati potpuno pravo i mogućnost da uvedu, reguliraju, donesu, zadrže ili ukinu bilo koju mjeru u pogledu naručivanja, organizacije, financiranja i omogućavanja općeg pristupa uslugama od javnog interesa i uslugama od općeg gospodarskog interesa;

14.

naglašava da trgovinska politika može imati utjecaja na pristup osnovnim zdravstvenim uslugama i da stoga može utjecati na pristup i poboljšanje ciljeva reproduktivnog i spolnog zdravlja i s njima povezanih prava u politikama, programima i uslugama; stoga naglašava da su osnovna zdravstvena skrb, a posebno pristup pravima i uslugama spolnog i reproduktivnog zdravlja izuzeti iz trgovinskih pregovora i napominje da su oni u nadležnosti država članica;

15.

poziva na donošenje obvezujućih, izvršnih i učinkovitih mjera za borbu protiv iskorištavanja i za poboljšanje radnih i životnih uvjeta žena u industrijama usmjerenima na izvoz, što je u skladu s ciljem poboljšanja životnih i radnih uvjeta žena u zemljama i sektorima za koje postoji zabrinutost, posebno u odjevnom, tekstilnom i poljoprivrednom sektoru, a kako bi se izbjeglo da liberalizacija trgovine doprinese nesigurnim radnim pravima i povećanoj rodnoj razlici u plaćama; smatra da bi takve mjere i uspostava zajedničkih definicija trebali omogućiti jasnije i koordiniranije djelovanje s međunarodnim organizacijama kao što su UN, WTO, ILO i OECD; ističe Pakt o održivosti za Bangladeš kao dobar primjer i korak naprijed kad je riječ o uspostavi mehanizma praćenja, te poziva na puno poštovanje njegovih uvjeta; u tom kontekstu poziva Komisiju i sve međunarodne aktere i predmetna poduzeća da se upoznaju s novim smjernicama OECD-a o dužnoj pažnji za odgovorne lance opskrbe u sektoru odjeće i obuće i da ih se pridržavaju;

16.

poziva na stavljanje većeg naglaska na žene koje rade u neformalnom sektoru, prepoznajući potrebu za jačanjem standarda dostojnog rada za žene u tom sektoru;

17.

naglašava da su time najviše pogođene žene i djevojke jer je trgovanje ljudima u svrhu rada usko povezano s trgovanjem ljudima u seksualne svrhe;

18.

ističe da je utjecaj sve većeg izvoza poljoprivrednih proizvoda obično manje povoljan za žene nego za muškarce jer novi trendovi pokazuju da se mali poljoprivrednici, među kojima su mnoge žene, često nisu u mogućnosti ravnopravno natjecati na inozemnim tržištima zbog odredbi nasljednog prava i nedostatka pristupa kreditu, informacijama, zemljištu i mrežama, kao i zbog nemogućnosti usklađivanja s novim pravilima i standardima; napominje da je potrebno uložiti posebne napore kako bi se poboljšao pozitivan učinak trgovine na žene u poljoprivrednom sektoru, u kojem je prepoznato da su one osobito osjetljive, ali i da postoji očigledan potencijal za njihovo osnaživanje; naglašava da bi poduzeća u vlasništvu žena imala koristi od ukidanja rodnih stereotipa, većeg pristupa tržištu i lakšeg pristupa financiranju, organizacije tržišta i mreža te poboljšanja izgradnje kapaciteta i osposobljavanja; napominje da bi liberalizacija trgovine mogla negativno utjecati na žene u sektorima poput poljoprivrede i prerade hrane; ističe da, iako žene prevladavaju u svjetskoj proizvodnji hrane (gdje čine od 50 do 80 % ukupne radne snage), one posjeduju manje od 20 % zemljišta pa stoga sve veća komercijalna potražnja za zemljištem otežava siromašnijim ženama da steknu ili zadrže siguran i pravedan pristup zemljištu; podsjeća na potrebu da se spriječi mogući negativan učinak odredbi o pravu intelektualnog vlasništva, npr. o privatizaciji sjemena, u trgovinskim sporazumima o prehrambenoj neovisnosti;

19.

naglašava da se žene koje rade u poljoprivredi za vlastite potrebe suočavaju s dodatnim preprekama u pogledu neovisnosti u opskrbi hranom zbog snažne zaštite novih biljnih sorti u okviru Međunarodne konvencije za zaštitu novih biljnih sorti u trgovinskim sporazumima;

20.

naglašava da bi poljoprivredni uvoz EU-a mogao negativno utjecati na tradicionalna mala gospodarstva, čime se ugrožava sposobnost žena da privređuju za život;

21.

podsjeća na važnost mikropoduzeća te malih i srednjih poduzeća u gospodarskoj strukturi Europske unije; poziva Komisiju da nastavi sa svojim naporima za potporu mikropoduzećima te malim i srednjim poduzećima, ali s posebnim osvrtom i naglaskom na mjere za mikropoduzeća te mala i srednja poduzeća kojima upravljaju žene; poziva Europsku uniju i države članice da pri uvođenju pomoći izvoznicima osobitu pozornost obrate na posebne okolnosti mikropoduzeća te malih i srednjih poduzeća kojima upravljaju žene, da iskoriste mogućnosti stvorene sporazumima o slobodnoj trgovini i da ojačaju usluge, tehnologije i infrastrukturu (kao što je pristup internetu) koje su od osobite važnosti za ekonomsko osnaživanje žena i mikropoduzeća te mala i srednja poduzeća kojima upravljaju žene; poziva Komisiju da pomogne u uspostavi partnerstava između žena poduzetnica u EU-u i njihovih kolegica u zemljama u razvoju;

III. Jačanje rodne ravnopravnosti u trgovini: potrebne mjere na razini EU-a

22.

ustraje u tome da određene stavke trgovinske politike EU-a, kao što su poglavlje o održivom razvoju i sustavu GSP+ i njihovo praćenje, mogu doprinijeti poticanju i poštovanju ljudskih prava, što obuhvaća i rodnu ravnopravnost, prava radnika i zaštitu okoliša; ustraje u tome da su potrebne obvezujuće i izvršne odredbe u trgovinskim sporazumima EU-a kako bi se osiguralo poštovanje ljudskih prava, što uključuje i rodnu ravnopravnost i zaštitu okoliša i radnih prava, te kako bi se zajamčilo da je trgovinska politika EU-a u skladu s općim ciljevima Unije o održivom razvoju, smanjenju siromaštva i rodnoj ravnopravnosti;

23.

poziva EU i države članice da se pobrinu za to da se ciljevi održivog razvoja, posebno cilj br. 5 o rodnoj ravnopravnosti, i Strateško djelovanje za rodnu ravnopravnost 2016. –2 019. u cijelosti odražavaju u trgovinskim politikama EU-a;

24.

izražava žaljenje zbog činjenice da se u trgovinskoj strategiji EU-a naslovljenoj „Trgovina za sve”uopće ne spominje rodna ravnopravnost; pozdravlja činjenicu da se u „Izvješću o provedbi strategije trgovinske politike ‘Trgovina za sve’”od 13. rujna 2017. govori o pitanju rodne ravnopravnosti u trgovini i navodi da je poboljšanje znanja donositelja odluka EU-a o utjecaju trgovinskih instrumenata na rodnu ravnopravnost od temeljne važnosti; poziva Komisiju da vodi računa o toj dimenziji u svojoj reviziji strategije „Trgovina za sve”sredinom programskog razdoblja, te da se pobrine za to da se rodna perspektiva uključi u trgovinsku politiku i politiku ulaganja EU-a jer bi se tako povećala cjelokupna dobit od trgovinskih mogućnosti za sve; podsjeća da bi trgovinska politika mogla doprinijeti promicanju rodne ravnopravnosti na međunarodnoj sceni i da bi je trebalo koristiti kao sredstvo za poboljšanje životnih i radnih uvjeta žena, pod jednakim uvjetima kao i za muškarce, primjerice pružanjem potpore za smanjenje razlike u plaćama među spolovima poticanjem stvaranja većeg broja kvalitetnih radnih mjesta za žene;

25.

poziva Komisiju, Vijeće i države članice da zajamče da odredbe o javnoj nabavi imaju pozitivan učinak, ne samo iz rodne perspektive, kad su uključene u trgovinske sporazume EU-a; poziva Komisiju da nastavi sa svojim naporima za potporu pristupu mikropoduzeća te malih i srednjih poduzeća javnoj nabavi i za razvoj posebnih mjera za mikropoduzeća te mala i srednja poduzeća u vlasništvu žena; poziva na uvrštenje odredbi usmjerenih na pojednostavljenje postupaka i povećanje transparentnosti za ponuditelje, uključujući i one iz trećih zemalja; poziva na daljnje promicanje društveno i ekološki odgovorne javne nabave, uzimajući u obzir cilj osiguravanja jednakog postupanja prema ženama i muškarcima, jednake plaće za muške i ženske radnike i promicanje rodne ravnopravnosti, nadovezujući se na iskustvo s pravilima o održivoj javnoj nabavi iz programa „Chile Compras”;

26.

Poziva Komisiju i Vijeće da u trgovinskim sporazumima promiču obvezu donošenja, zadržavanja i učinkovite provedbe zakona, propisa i politika koji se odnose na rodnu ravnopravnost, uključujući potrebne aktivne mjere za promicanje rodne ravnopravnosti i osnaživanja žena na svim razinama;

27.

pozdravlja obvezu Komisije da zajamči da će budući trgovinski pregovori u svrhu modernizacije postojećeg Sporazuma o pridruživanju između Čilea i EU-a obuhvaćati, prvi puta u EU-u, posebno poglavlje o rodu i trgovini; naglašava potrebu da bude obaviješten o sadržaju tog poglavlja; poziva Komisiju i Vijeće da promiču i podupiru uključivanje posebnog poglavlja o rodu u trgovinske i investicijske sporazume EU-a, nadovezujući se na postojeće primjere poput sporazuma o slobodnoj trgovini između Čilea i Urugvaja odnosno Čilea i Kanade, te da zajamče da ono izričito predviđa obvezu promicanja rodne ravnopravnosti i osnaživanja žena; poziva na promicanje međunarodnih obveza u pogledu prava žena, rodne ravnopravnosti, rodno osviještene politike i osnaživanja žena u sve trgovinske sporazume EU-a, a na temelju Pekinške platforme za djelovanje i ciljeva održivog razvoja; isto tako, poziva da se u te trgovinske sporazume uvrste odredbe kojima će se osigurati da njihova institucionalna struktura jamči periodična preispitivanja usklađenosti, suštinsku raspravu i razmjenu informacija i najboljih praksi u području rodne ravnopravnosti i trgovine, putem, među ostalim, uključivanja žena i stručnjaka za rodnu ravnopravnost na svim razinama predmetnih administracija, što podrazumijeva pregovaračke timove o trgovini, zajedničke odbore, skupine stručnjaka, domaće savjetodavne skupine, zajedničke savjetodavne odbore i tijela za rješavanje sporova;

28.

poziva Komisiju, Vijeće i države članice da promiču sporazume na multilateralnoj razini kako bi se proširila zaštita zajamčena rodno osjetljivim zakonima EU-a, kao što je Uredba o mineralima koji potječu iz područja pogođenih sukobima;

29.

poziva Europsku investicijsku banku (EIB) da zajamči da se od poduzeća koja sudjeluju u projektima koje sufinancira EIB traži da se pridržavaju načela jednakih plaća i transparentnosti plaća te načela rodne ravnopravnosti kako je utvrđeno u Direktivi 2006/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (29);

30.

uvjeren je da je Konvencija o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena od velike važnosti u svim područjima politika, uključujući trgovinu; ističe da su sve države članice pristupile Konvenciji o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena; stoga poziva Komisiju da u trgovinske sporazume uvrsti upućivanje na Konvenciju o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena i da poduzme korake u cilju pristupanja EU-a Konvenciji i njezine ratifikacije; poziva države članice da uključe načelo rodne ravnopravnosti u svoje pravne sustave, ukidanjem svih diskriminatornih zakona i donošenjem odgovarajućih zakona kojima se zabranjuje diskriminacija žena;

31.

poziva EU da osigura da se odredbe zasnovane na temeljnim standardima i konvencijama ILO-a uvrste u trgovinske sporazume; poziva Komisiju da surađuje s državama članicama u cilju ratifikacije i provedbe tih konvencija, posebno Konvencije br. 189 o dostojnom radu za radnike u kućanstvu, i Konvencije br. 156 o radnicima s obiteljskim obvezama, s obzirom na to da obuhvaćaju potrebe radnika na svjetskoj razini, te da osigura da trgovinski sporazumi sadrže upućivanja na socijalna prava, nediskriminaciju i jednako postupanje; poziva Komisiju, Vijeće i države članice da dodatno surađuju u okviru ILO-a u svrhu provedbe tih konvencija i jačanja međunarodnih radnih standarda za pristojna radna mjesta u globalnim vrijednosnim lancima, s posebnim naglaskom na ženama; podsjeća na to da učinkovita provedba tih standarda i konvencija ima pozitivan učinak na radne uvjete žena u EU-u i zemljama koje nisu članice EU-a; poziva Komisiju da zajamči da se trgovinskim sporazumima između EU-a i drugih partnera doprinosi iskorjenjivanju praksi kao što je iskorištavanje zaposlenika, posebice žena;

32.

poziva Komisiju da osigura primjenu socijalnih i okolišnih standarda, posebice radničkih prava utvrđenih u sporazumima o slobodnoj trgovini i autonomnim sustavima, na cijelom državnom području trgovinskih partnera, uključujući zone proizvodnje za izvoz;

33.

naglašava važnost praćenja provedbe općeg sustava povlastica EU-a (OSP) i sustava OSP+, osobito u pogledu primjene temeljnih konvencija; naglašava da konvencije sustava OSP+ sadrže Konvenciju o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena iz 1979., Konvenciju br. 111 o diskriminaciji na radnom mjestu te Konvenciju br. 100 o jednakoj naknadi za radnike i radnice za rad iste vrijednosti; naglašava da poštovanje i provedba tih konvencija doprinose poboljšanju rodne ravnopravnosti; uviđa da su sustavi OSP i OSP + dragocjena sredstva za promicanje poštovanja ljudskih prava; poziva Komisiju da pronađe načine za poboljšanje tih sustava, primjerice jačanjem njihovih uvjeta u vezi s uklanjanjem pravne diskriminacije žena, te da nastavi s povezivanjem ekonomskih poticaja sa stvarnim donošenjem, provedbom i odgovarajućim praćenjem temeljnih ljudskih prava i konvencija o okolišu i radu koje su posebno važne za žene; u tom pogledu pozdravlja evaluaciju Komisije u sredini programskog razdoblja koja se odnosi na sustave OSP;

34.

poziva Komisiju, Vijeće i države članice da u pregovorima na razini WTO-a osiguraju: da se vodi računa o rodnoj ravnopravnosti pri pripremi novih pravila i sporazuma, kao i pri provedbi i preispitivanju postojećih sporazuma, uključenih u mehanizam pregleda trgovinske politike WTO-a; da se poveća transparentnost u cijelom postupku pregovora WTO-a; da je u svim trenutačnim i budućim pregovorima u područjima kao što su poljoprivreda, ribarstvo, usluge i e-trgovina prisutna rodna dimenzija; nadalje poziva Komisiju, Vijeće i države članice da štite i promiču bolji položaj žena u globalnim lancima vrijednostima (uz najbolje moguće iskorištavanje instrumenata WTO-a, kao što je Sporazum o olakšavanju trgovine), da razviju programe izgradnje kapaciteta i organiziraju redovne stručne rasprave i razmjenu dobrih praksi, da podrže usvajanje mjera na rodnoj osnovi u okviru administrativne strukture WTO-a, i naročito da osiguraju da tajništvo WTO-a ima tehničke sposobnosti za provedbu rodne analize trgovinskih pravila (uključujući sredstva za provođenje rodne procjene učinka u svim fazama svoga rada, kao što su, primjerice, kvantitativne studije o ženama koje imaju koristi od tehničke pomoći); naposljetku poziva Komisiju, Vijeće i države članice da iskoriste instrumente WTO-a za rješavanje rodnih pitanja, i u okviru svoje sudske prakse i trgovinskih pregovora koji su u tijeku, i, isto tako, da u nastojanjima za promicanje uključive međunarodne trgovine te prava žena i jednakosti podupru poboljšanu suradnju između WTO-a i drugih međunarodnih organizacija, kao što su UNCTAD, UN Women i ILO;

35.

poziva Komisiju da podrži međunarodne napore za promicanje uključivanja rodne perspektive u trgovinsku politiku i u programe kao što su inicijativa Međunarodnog trgovinskog centra (ITC) „She Trades”, čiji je cilj povezivanje jednog milijuna poduzetnica s tržištima do 2020. (30), te u tom pogledu potiče međunarodnu razmjenu najboljih praksi o rodno osjetljivim politikama i programima u organizacijama i tijelima, kao što su WTO, ITC i UN;

36.

poziva Komisiju na jačanje društveno odgovornog poslovanja i postupanja s dužnom pažnjom u sporazumima o slobodnoj trgovini, u skladu s Vodećim načelima UN-a o poslovanju i ljudskim pravima i Smjernicama OECD-a za dužnu pažnju; apelira na EU da u sporazumima o slobodnoj trgovini osnaži društveno odgovorno poslovanje i da uzme u obzir postupanje s dužnom pažnjom, te potiče WTO da u svojoj trgovinskoj politici vodi računa o rodnoj ravnopravnosti; također ističe važnost rješavanja tog pitanja u drugim međunarodnim i multilateralnim organizacijama i forumima, kao što su UN, Svjetska banka i OECD; podsjeća na to da je Parlament 2010. zatražio da trgovačka društva objavljuju svoje bilance u području društveno odgovornog poslovanja te je pozvao na uvođenje zahtjeva za postupanje s dužnom pažnjom za sva poduzeća i na ujednačavanje koncepta društveno odgovornog poslovanja; stoga pozdravlja činjenicu da velika poduzeća moraju od 2017. objavljivati nefinancijske informacije i informacije o raznolikosti, u skladu s Direktivom o nefinancijskom izvješćivanju;

37.

ističe da je potrebno poboljšati kodekse ponašanja, oznake i sustave pravedne trgovine kako bi se osiguralo usklađivanje s međunarodnim normama kao što su Vodeća načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima, Globalni sporazum UN-a i Smjernice OECD-a za multinacionalna poduzeća;

38.

poziva EU da se pobrine da tajništva institucija EU-a koje su odgovorne za trgovinske politike i pregovore imaju znanja i tehnički kapacitet za uključivanje rodne perspektive u cijeli postupak pregovora, od samog početka do primjene i evaluacije; pozdravlja činjenicu da je u okviru Glavne uprave za trgovinu imenovana središnja kontaktna osoba za rodna pitanja zadužena za praćenje jesu li rodni aspekti uzeti u obzir u trgovinskim sporazumima EU-a i za jamčenje rodne dimenzije u trgovinskoj politici EU-a; traži od Komisije da pruži rodno osposobljavanje ili da iskoristi osposobljavanje koje pruža, na primjer UNCTAD, kako bi se zajamčilo da su dužnosnici i pregovarači svjesni pitanja povezanih s rodnom ravnopravnošću i trgovinom; poziva države članice da zapošljavaju žene na svim razinama unutar svojih ministarstava trgovine; poziva međunarodne organizacije kao što su WTO, Svjetska banka, MMF i ILO da promiču jednaku zastupljenost žena u svojim unutarnjim strukturama, posebice na vodećim položajima; poziva Komisiju, Vijeće i države članice da se aktivno uključe u napore za organiziranje redovitih rasprava i aktivnosti o rodnim pitanjima i trgovini te da im pružaju potporu;

39.

poziva Komisiju i Vijeće da u trgovinskim sporazumima promiču obvezu kojom bi se osiguralo bolje sudjelovanje žena u tijelima za donošenje odluka, kako u javnom tako i u privatnom sektoru;

40.

poziva Komisiju i Vijeće da trgovinske pregovore vode transparentno, da u potpunosti poštuju najbolje prakse utvrđene u drugim pregovorima i da osiguraju da se Parlament u svim fazama pregovora pravodobno i na pravilan način obavještava; poziva na to da pregovarački timovi budu rodno uravnoteženi kako bi mogli u cijelosti uzeti u obzir sve rodne aspekte trgovinskih sporazuma; poziva EU i države članice da osiguraju uključivo sudjelovanje u trgovinskim savjetovanjima, kako na razini EU-a tako i na razini WTO-a, među ostalim za organizacije za prava žena, sindikate, poduzeća, civilno društvo i razvojne organizacije, te da povećaju transparentnost za predlaganje inicijativa europskih građana i objavljivanje informacija koje su važne za pregovore;

41.

poziva Komisiju i države članice da osiguraju da se u njihovoj razvojnoj suradnji posebna pozornost posveti cilju rodne ravnopravnosti i da je taj aspekt uključen u sve programe pomoći, osobito programe vezane uz strategiju „Pomoć za trgovinu”; poziva EU da za programe suradnje povezane s rodnom ravnopravnošću i profesionalnim osposobljavanjem žena stavi na raspolaganje više sredstava; poziva Komisiju da podrži najmanje razvijene zemlje, financijski i kroz izgradnju kapaciteta, u cilju povećanja dosljednosti između trgovine, razvoja i ljudskih prava, uključujući rodnu ravnopravnost; naglašava da se smanjeni porezni prihodi koji proizlaze iz smanjenja tarifa moraju rješavati u okviru programa održivog razvoja i njegova financiranja;

42.

poziva Komisiju da promiče žensko poduzetništvo u zemljama u razvoju, posebno se usredotočujući na zemlje u kojima se žene, u usporedbi s muškarcima, suočavaju s većim ograničenjima u pristupu kreditima, infrastrukturi i produktivnoj imovini;

43.

poziva Komisiju da ocijeni mogućnost uspostave programa osposobljavanja prije naukovanja za pružatelje usluga, poslodavce, stručnjake u području rada i druge industrijske dionike, kako bi se mogli umrežiti sa svojim kolegama u cijelom EU-u i učiti iz raznolikih uspješnih modela programa, u konačnici s ciljem stvaranja povoljnih uvjeta za sudjelovanje žena u mogućnostima koje se nude u okviru sporazuma o slobodnoj trgovini;

44.

poziva Komisiju i države članice da kombiniraju svoje napore radi prilagodbe politika u područjima kao što su obrazovanje i strukovno osposobljavanje u cilju promicanja veće rodne ravnopravnosti u raspodjeli mogućnosti zapošljavanja koje nudi izvoz;

45.

poziva Komisiju i Vijeće da u trgovinskim sporazumima promiču obvezu provedbe aktivnosti bilateralne suradnje za poboljšanje kapaciteta i uvjeta za žene kako bi u cijelosti mogle ostvariti korist od mogućnosti koje ti sporazumi nude te da, u tom cilju, osnuju zajednički odbor za trgovinu i rodna pitanja kako bi se utvrdila i olakšala suradnja i nadzirala njezina provedba, jamčeći odgovarajuće sudjelovanje privatnih dionika, uključujući stručnjake i organizacije civilnog društva aktivne u području rodne ravnopravnosti i osnaživanja žena, uz osiguranje široke zastupljenosti zajednice i sektora s pomoću dostupnih sredstava savjetovanja (kao što su elektroničke rasprave) koja nadilaze strukturirane dijaloge;

46.

poziva Komisiju da dodatno istraži kako se politikama i trgovinskim sporazumima EU-a mogu promicati gospodarsko osnaživanje žena i sudjelovanje žena u područjima kao što su znanost, tehnologija, inženjerstvo i matematika (STEM) te kako se mogu ukloniti rodne razlike u pristupu novim tehnologijama i njihovoj uporabi;

o o

47.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 303, 31.10.2012., str. 1.

(2) SL L 130, 19.5.2017., str. 1.

(3) SL C 290 E, 29.11.2006., str. 107.

(4) SL C 99 E, 3.4.2012., str. 31.

(5) SL C 99 E, 3.4.2012., str. 94.

(6) SL C 353 E, 3.12.2013., str. 38.

(7) SL C 407, 4.11.2016., str. 2.

(8) SL C 66, 21.2.2018., str. 30.

(9) SL C 76, 28.2.2018., str. 93.

(10) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0073.

(11) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0298.

(12) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0330.

(13) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0354.

(14) Izvješće UNDP-a o ljudskom razvoju u Africi iz 2016., http://www.undp.org/content/dam/undp/library/corporate/HDR/Africa%20HDR/AfHDR_2016_lowres_EN.pdf?download

(15) Tehničko izvješće OECD-a, http://www.oecd.org/gender/Enhancing%20Women%20Economic%20Empowerment_Fin_1_Oct_2014.pdf

(16) http://trade.ec.europa.eu/doclib/press/index.cfm?id=1632

(17) https://www.wto.org/english/forums_e/parliamentarians_e/ipuconf2016_e.htm

(18) https://www.wto.org/english/tratop_e/devel_e/a4t_e/global_review15prog_e/global_review15prog_e.htm

(19) http://unctad.org/en/Pages/DITC/Gender-and-Trade/Trade,-Gender-and-Development.aspx

(20) https://www.ictsd.org/sites/default/files/research/the_gender_dimensions_of_global_value_chains_0.pdf

(21) https://www.ictsd.org/sites/default/files/research/the_gender_dimensions_of_services.pdf

(22) http://progress.unwomen.org/en/2015/pdf/unw_progressreport.pdf

(23) https://wideplus.org/2017/06/25/wide-gender-and-trade-position-paper-is-available/

(24) http://www.europarl.europa.eu/RegData/etudes/STUD/2016/571388/IPOL_STU(2016)571388_EN.pdf

(25) http://www.europarl.europa.eu/RegData/etudes/IDAN/2015/549058/EXPO_IDA(2015)549058_EN.pdf

(26) http://trade.ec.europa.eu/doclib/docs/2017/june/tradoc_155632.pdf

(27) Provedba rodno osviještenih ex ante evaluacija kako bi se povećale koristi od trgovinskih reformi za žene, http://unctad.org/en/PublicationsLibrary/presspb2016d7_en.pdf

(28) Pozadinsko izvješće OECD-a „Poboljšanje ekonomskog osnaživanja žena preko poduzetništva i poslovnog vodstva u zemljama OECD-a”(2014.) http://www.oecd.org/gender/Enhancing%20Women%20Economic%20Empowerment_Fin_1_Oct_2014.pdf

(29) Direktiva 2006/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada (SL L 204, 26.7.2006., str. 23.).

(30) http://www.intracen.org/itc/women-and-trade/SheTrades/

10.5.2019

Službeni list Europske unije

C 162/24

P8_TA(2018)0067

Regije koje zaostaju u EU-u

Rezolucija Europskog parlamenta od 13. ožujka 2018. o regijama koje zaostaju u EU-u (2017/2208(INI))

(2019/C 162/03)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir članke 174., 175. i 176. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006 (1),

—	uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1299/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o posebnim odredbama za potporu iz Europskog fonda za regionalni razvoj cilju „Europska teritorijalna suradnja” (2),

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 14. prosinca 2015.„Ulaganje u radna mjesta i rast – poboljšano iskorištavanje europskih strukturnih i investicijskih fondova”(COM(2015)0639),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. listopada 2013. o učincima proračunskih ograničenja na regionalna i lokalna tijela u vezi s rashodima strukturnih fondova EU-a u državama članicama (3),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. srpnja 2016. pod naslovom „Priprema poslijeizborne revizije višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje 2014. –2 020.: mišljenje Parlamenta prije prijedloga Komisije” (4),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. veljače 2017. o ulaganju u radna mjesta i rast – poboljšano iskorištavanje europskih strukturnih i investicijskih fondova: ocjena izvješća u skladu s člankom 16. stavkom 3. Uredbe o zajedničkim odredbama (5),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. lipnja 2017. o jačanju sudjelovanja partnera i vidljivosti rezultata europskih strukturnih i investicijskih fondova (6),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. lipnja 2017. o temeljima za kohezijsku politiku EU-a nakon 2020. (7),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 24. listopada 2017. o dokumentu za razmatranje o budućnosti financija EU-a (8),

—	uzimajući u obzir Radni dokument službi Komisije od 10. travnja 2017. o konkurentnosti u regijama s niskim dohotkom i slabim rastom: izvješće o regijama koje zaostaju (SWD(2017)0132),

—	uzimajući u obzir ex ante uvjete za strategije za pametnu specijalizaciju,

—	uzimajući u obzir Sedmo izvješće o ekonomskoj, socijalnoj i teritorijalnoj koheziji koje je Komisija objavila 9. listopada 2017.,

—	uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za regionalni razvoj i mišljenja Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj i Odbora za ribarstvo (A8-0046/2018),

budući da je dugotrajna gospodarska i financijska kriza u EU-u negativno utjecala na gospodarski rast na regionalnoj razini iako je kohezijska politika doprinijela jednoj trećini proračuna EU-a namijenjenog rastu i zapošljavanju te smanjenju razlika među regijama u EU-u; u tom kontekstu i u okviru europskog semestra poziva Komisiju da razmotri regionalno i nacionalno sufinanciranje u sklopu europskih strukturnih i investicijskih fondova, kao i njihov učinak na nacionalne deficite;

budući da je kohezijska politika, koja se provodi u okviru Europskog fonda za regionalni razvoj (EFRR), Europskog socijalnog fonda (ESF) i Kohezijskog fonda, glavna politika EU-a za ulaganja, rast i razvoj usklađena s ciljevima strategije Europa 2020. za pametan, održiv i uključiv rast i usmjerena na smanjenje gospodarskih, socijalnih i teritorijalnih razlika među regijama, promicanje konvergencije te u konačnici poboljšanje kvalitete života europskih građana;

budući da je glavni cilj EFRR-a, ESF-a i Kohezijskog fonda za razdoblje 2014. –2 020. ulaganje u rast i zapošljavanje kako bi se osnažili tržište rada, regionalna gospodarstva i europska regionalna suradnja te poboljšala prekogranična, transnacionalna i međuregionalna suradnja u Uniji, te u konačnici smanjile razlike u razvijenosti između pojedinih europskih regija;

budući da prema izvješću Komisije o regijama koje zaostaju 47 regija u 8 država članica zaostaje u razvoju; budući da se izvješćem može pridonijeti boljem razumijevanju složenosti izazova s kojima se suočavaju regije koje zaostaju te bi stoga ono trebalo biti javno dostupno na svim službenim jezicima EU-a;

E.	budući da kohezijska politika ima važnu ulogu u svim regijama koje zaostaju i čini veoma visok udio javnog ulaganja u većini tih regija;

F.	budući da regije koje zaostaju imaju niže stope produktivnosti, zaposlenosti i školovanja u odnosu na druge regije u istoj državi članici;

budući da se u izvješću Komisije razlikuju dvije vrste regija koje zaostaju: „regije sa slabim rastom”, koje obuhvaćaju manje razvijene i tranzicijske regije koje se nisu približile prosjeku EU-a u razdoblju od 2000. do 2013. u državama članicama s BDP-om po stanovniku u paritetu kupovne moći ispod prosjeka EU-a za 2013., što podrazumijeva gotovo sve manje razvijene i tranzicijske regije u Grčkoj, Španjolskoj, Italiji i Portugalu, te „regije s niskim dohotkom”, koje obuhvaćaju sve regije s BDP-om po stanovniku u paritetu kupovne moći ispod 50 % prosjeka EU-a za 2013., što podrazumijeva nekoliko slabije razvijenih regija u Bugarskoj, Mađarskoj, Poljskoj i Rumunjskoj;

H.	budući da se regije sa slabim rastom suočavaju s gospodarskom stagnacijom, posebno zbog smanjenja u pogledu javnih i privatnih ulaganja u odnosu na regije s niskim dohotkom čiji je razvojni potencijal općenito stalan;

I.	budući da se regije koje zaostaju češće od ostalih regija suočavaju s manjkom javnih i privatnih ulaganja te da je jedan od razloga za to potreba da se poštuju obveze smanjenja javnog duga u okviru Pakta o stabilnosti;

J.	budući da se regije koje zaostaju često suočavaju s nedostatkom strukturnih reformi, čime se smanjuje učinak već ograničenih javnih ulaganja;

K.	budući da se regije koje zaostaju suočavaju s velikim nedostacima u pogledu javne prometne, gospodarske i energetske infrastrukture te su im potrebna učinkovitija i efikasnija ulaganja;

L.	budući da Komisija smatra da treba ostvariti bolju povezanost između kohezijske politike i preporuka za pojedine zemlje u okviru europskog semestra;

M.	budući da se regije koje zaostaju, a posebno regije s niskim dohotkom, često suočavaju s emigracijom mladih i kvalificirane radne snage, koji su nužni za gospodarsko i socijalno oživljavanje dotičnih područja, zbog čega te regije postaju manje privlačne u pogledu zapošljavanja i ulaganja;

N.	budući da je potrebno razjasniti definiciju regije s niskim dohotkom i regije sa slabim rastom;

O.	budući da je važna osviještenost krajnjih korisnika o regionalnim i lokalnim programima koje financira EU i postignutim rezultatima, bez obzira na razine financiranja u pojedinim regijama;

budući da su u regijama koje zaostaju potrebni dobro upravljanje i učinkovita javna uprava s obzirom na to da se njima znatno doprinosi stvaranju uvjeta za gospodarski rast; budući da bi se smanjenjem viška pravila i kontrola, kao i dužine i složenosti postupaka, te boljim korištenjem alata informacijsko-komunikacije tehnologije doprinijelo poboljšanju učinkovitosti i dobrom upravljanju u regijama koje zaostaju;

Q.	budući da su prema Sedmom izvješću o ekonomskoj, socijalnoj i teritorijalnoj koheziji regije koje zaostaju na najnižoj razini europskog indeksa kvalitete upravljanja, što dovodi do smanjenja učinka javnih ulaganja;

R.	budući da su pouzdane, ažurirane i raščlanjene brojke i statistika važne za informirane, transparentnije, nepristrane i pravednije političke odluke;

S.	budući da bi trebalo ukloniti prepreke rastu i smanjiti infrastrukturne nedostatke u regijama koje zaostaju;

T.	budući da se mala i srednja poduzeća u regijama koje zaostaju financiraju uz mnogo veće kamatne stope te da nailaze na veće poteškoće u dobivanju zajmova u bankarskom sektoru u cilju sufinanciranja projekata europskih strukturnih i investicijskih fondova;

U.	budući da u četiri od pet regija koje zaostaju najmanje 25 % stanovništva živi u gradovima ili njihovim zonama dnevnih migracija (funkcionalno gradsko područje), a u jednoj od pet regija koje zaostaju više od 50 % stanovništva živi u funkcionalnom gradskom području;

budući da su tradicionalne aktivnosti poput malog artizanalnog ribolova ili poljoprivrednog uzgoja dio identiteta i stila života u većini obalnih i ruralnih područja regija koje zaostaju te imaju gospodarsku, teritorijalnu, socijalnu i kulturnu važnost; budući da su potrebne razvojne strategije kako bi se poboljšali njihovi kapaciteti za zadržavanje i privlačenje talentiranih pojedinaca, usvajanje novih tehnologija i poticanje novih ulaganja;

pozdravlja činjenicu da je Komisija predstavila radni dokument službi o konkurentnosti u regijama s niskim dohotkom i slabim rastom: izvješće o regijama koje zaostaju; napominje da se u izvješću predlažu brojna pozitivna rješenja za potporu gospodarskom rastu, održivom razvoju i otvaranju radnih mjesta u tim regijama; nadalje ističe da analiza njihove konkurentnosti predstavlja važan doprinos budućoj raspravi o kohezijskoj politici;

pozdravlja provedbu pilot-inicijativa za regije koje zaostaju u dvjema regijama u Rumunjskoj i dvjema regijama u Poljskoj (posljednja se provodi uz potporu Svjetske banke), a posebno pozdravlja utvrđivanje strateških prioriteta i konkretnih mjera koje se mogu brzo provesti; sa zadovoljstvom iščekuje objavljivanje rezultata tih inicijativa;

ističe da kohezijska politika ima ključnu ulogu u jamčenju i promicanju javnih i privatnih ulaganja u svim regijama EU-a izravno ili putem stvaranja povoljnog okruženja za ulaganja; ističe da bi Europska unija u cjelini, radi promicanja svojeg općeg skladnog razvoja, trebala provoditi mjere koje će dovesti do jačanja njezine gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije te kojima se smanjuju nejednakosti među stupnjevima razvoja različitih regija i rješava pitanje zaostalosti određenih regija;

poziva Komisiju da definira regije koje zaostaju na razini NUTS III na temelju općih gospodarskih i socijalnih uvjeta te da bolje usmjeri financiranje tih područja u skladu s programskim ciklusima europskih strukturnih i investicijskih fondova;

poziva Komisiju i države članice da s pomoću strategija pametne specijalizacije izrade prilagođene strategije, programe i mjere za različite regije koje zaostaju, uzimajući u obzir trendove i podregionalne razlike s obzirom na to da se uvelike razlikuju odabrani putovi i izazovi s kojima se suočavaju regije s niskim dohotkom i slabim rastom, ovisno o njihovim posebnostima, kako bi se ubrzala njihova konvergencija i osigurala najbolja rješenja za otvaranje radnih mjesta, gospodarski rast i održivi razvoj; smatra da bi te strategije, programi ili mjere trebali biti usklađeni s Planom za gradove s obzirom na to da regije koje zaostaju nisu isključivo ruralne;

naglašava da je, osim slabog razvoja malih i srednjih poduzeća te ulaganja u njih, stopa nezaposlenosti, posebno mladih, i dalje drastično visoka i predstavlja jedan od najozbiljnijih i najhitnijih problema u velikoj većini regija koje zaostaju; ističe da srednje i visoko obrazovanje, stručno osposobljavanje i osposobljavanje na radnom mjestu i prijenos znanja imaju važnu ulogu u rješavanju problema zabrinjavajućih stopa nezaposlenosti mladih i velikog broja mladih koji emigriraju iz tih regija; ističe važnost obrazovanja i osposobljavanja te povećanih ulaganja u odnosu na potrebe i razvoj malih i srednjih poduzeća i obiteljskih poduzeća; smatra da uključenost mladih dovodi do veće učinkovitosti s obzirom na to da oni često pružaju inovativna rješenja;

napominje da prisutnost obrazovane i osposobljene radne snage, u skladu s potrebama regionalnog gospodarstva, snažno utječe na konkurentnost, produktivnost i privlačnost tržišta rada, koje može potom napredovati u okruženju rasta i otvorenosti prema javnim i privatnim ulaganjima; smatra da u tom kontekstu treba uzeti u obzir aktualnu situaciju regija koje zaostaju, posebno negativnu stopu migracija i njihov nepovoljan učinak na zapošljavanje; ističe ulogu koju poljoprivreda i ribarstvo imaju u regijama koje zaostaju s obzirom na to da se njima, uz olakšavanje socijalnog uključivanja, pribavlja hrana i jamči sigurnost opskrbe hranom promicanjem obiteljskih poduzeća i radnih mjesta;

napominje da je diversifikacija postala nužnost za mnoge poljoprivrednike i ribare, posebno u regijama koje zaostaju, kako bi stekli dodatne izvore prihoda i potaknuli gospodarski i ekološki održive aktivnosti; međutim, napominje da se takvom diversifikacijom ne smije ni na koji način zamijeniti tradicionalnije aktivnosti kao što je održivo ribarstvo; potiče države članice te regionalna i lokalna tijela da podupiru projekte plavog gospodarstva i druge slične projekte kako bi se ljudima u regijama koje zaostaju pomoglo da razviju ekološki održive izvore prihoda;

nada se da će se provedbom strategije Europa 2020. u području zapošljavanja, obrazovanja i osposobljavanja, kao i buduće dugoročne strategije EU-a i njezinih ciljeva, i dalje uzimati u obzir specifične potrebe regija koje zaostaju, uz poseban osvrt na stalne infrastrukturne nedostatke i razvoj ljudskog kapitala, uz posebnu pozornost na stopi napuštanja školovanja i na negativne posljedice tog trenda u pogledu zaposlenosti; u tom kontekstu poziva Komisiju da razmotri moguće povećanje stope sufinanciranja u okviru ESF-a za sljedeće razdoblje financiranja;

10.

smatra da je u okviru programiranja i provedbe europskih strukturnih i investicijskih fondova potrebno naći ravnotežu između strukturnih mjera, socijalnih politika i industrijskih politika radi poticanja gospodarskog rasta, održivog razvoja i otvaranja radnih mjesta kombiniranjem bespovratne pomoći s financijskim instrumentima i privlačenjem dodatne financijske potpore, čime bi se pomoglo u rješavanju preostalih nedostataka; u tom pogledu ističe da bi financijski instrumenti niskog rizika mogli biti prikladniji od instrumenata visokog rizika kada gospodarske projekcije to dozvoljavaju;

11.

napominje da kohezijska politika može biti instrument za rješavanje nedostataka i neuravnoteženosti u pogledu konkurentnosti, kao i makroekonomske asimetrije među regijama, time što potiče izgradnju privlačnog i održivog okruženja za poduzeća i građane; ističe činjenicu da su u regijama sa slabim rastom glavni utvrđeni problemi pristup kreditiranju, izvršavanje ugovora i zaštita manjinskih ulagača, dok su u regijama s niskim dohotkom najveći problemi rješavanje insolventnosti, opskrba električnom energijom i izvršenje ugovora;

12.

napominje da su regije koje zaostaju pod značajnim pritiskom migracija; smatra da doprinos europskih strukturnih i investicijskih fondova rješavanju tog izazova može biti učinkovit samo ako ga prati djelotvorna primjena načela solidarnosti; smatra da izbjeglice i migranti pod međunarodnom zaštitom trebaju dobiti odgovarajuće osposobljavanje i obrazovanje u cilju njihove integracije na tržište rada;

13.

napominje da su brojni problemi s kojima se suočavaju regije koje zaostaju slični onima u najudaljenijim regijama; stoga pozdravlja strategiju koju je Komisija predložila u svojoj komunikaciji naslovljenoj „Jače i obnovljeno strateško partnerstvo s najudaljenijim regijama EU-a” (9);

14.

smatra da bi se u kontekstu kohezijske politike i u budućim izvješćima Komisije o regijama koje zaostaju uz BDP trebali razmotriti kriteriji demografskog i društvenog razvoja, primjerice regionalni indeks društvenog napretka, kao i ekološki ili drugi pokazatelji, kako bi se zajamčilo da se ostvaruje potencijal regija koje zaostaju;

15.

ističe negativne posljedice gospodarske i financijske krize, posebno u regijama sa slabim rastom, zbog kojih je smanjen opseg proračunskih politika i došlo do rezova javnih ulaganja; s druge strane, ističe važnost smanjenja duga kako bi se državni deficit uklonio, a javna ulaganja prilagodila zahtjevima rasta;

16.

smatra da kohezijska politika ima pozitivan učinak u stimuliranju rasta i zapošljavanja; smatra da je potrebno primijeniti dogovoreno stajalište o Paktu o stabilnosti i rastu u pogledu fleksibilnosti cikličkih uvjeta, strukturnih reformi i državnih ulaganja usmjerenih na provedbu velikih strukturnih reformi i sličnih projekata u cilju ostvarenja ciljeva strategije Europa 2020.; prima na znanje da je potrebno razjasniti kontekst i opseg primjene strukturnih reformi u okviru kohezijske politike; međutim, napominje da se takvim strukturnim reformama u državama članicama i regijama u okviru programa potpore može pomoći pri ostvarenju boljih rezultata ulaganja u sklopu kohezijske politike;

17.

poziva na pojačano djelovanje kako bi se povećala konvergencija među svim regijama, među ostalim i na djelovanje radi jamčenja njihove otpornosti na iznenadne šokove;

18.

napominje da je pristup kreditiranju teže ostvariti u regijama koje zaostaju, posebno u regijama s niskim dohotkom, zbog većih kamatnih stopa i, do neke mjere, nedovoljne spremnosti kreditnog sustava na preuzimanje rizika; ističe da je važno zajamčiti olakšani pristup kreditiranju kako bi se pomoglo malim i srednjim poduzećima te promicali novi poslovni modeli i rast u regijama koje zaostaju;

19.

ističe važnost fondova EU-a u poticanju gospodarske otpornosti i kohezije tih regija, kao i konkurentnosti, ulaganja i prilika za suradnju; stoga priznaje doprinos koji lokalne akcijske skupine imaju u razvoju lokalnih strategija; predlaže da Komisija razmotri mogućnost prijedloga da se veći udio potpore dodijeli za lokalni razvoj pod vodstvom zajednice, čime se pomaže u suočavanju s izazovima i izgradnji kapaciteta; podsjeća da regije koje zaostaju često nailaze na poteškoće u pristupu financiranju, kao i na birokratska i administrativna kašnjenja kojima se ugrožava funkcioniranje fondova EU-a;

20.

smatra da bi se moglo težiti pozitivnim poticajima za regije unutar postojećeg okvira makroekonomskih uvjeta stvorenih europskim semestrom;

21.

uzima u obzir važnost dobrog gospodarskog upravljanja kako bi ukupni rezultati europskih strukturnih i investicijskih fondova bili učinkoviti, s krajnjim ciljem rješavanja nedostataka i sprečavanja kašnjenja; u tom pogledu podupire potrebu da se analizira i naposljetku preispita sama logika veze između europskog semestra i kohezijske politike;

22.

smatra da solidarnost, jači institucijski kapaciteti, poštovanje načela dobrog upravljanja, bolja povezivost i digitalizacija u tim regijama znatno utječu na njihov gospodarski rast, kao i na djelotvornije i učinkovitije korištenje postojećih resursa; stoga usmjerava pozornost na pitanje potpore kvaliteti uprava i institucija u obuhvaćenim regijama, kao i na njihovo poboljšanje; poziva Komisiju i države članice da šire primjere najbolje prakse u pogledu povećane učinkovitosti javne uprave s obzirom na to da bi učinkovito upravljanje trebalo biti osnovna preporuka za regije koje zaostaju;

23.

u tom kontekstu ističe važnost načela partnerstva i višerazinskog upravljanja koje je potrebno osnažiti ne dovodeći u pitanje načelo supsidijarnosti; smatra da su uključivanje svih razina upravljanja i zainteresiranih dionika u oblikovanje i provedbu strategija te specifičnih programa i mjera usmjerenih na te regije ključni za stvaranje stvarne europske dodane vrijednosti za građane;

24.

ponovno ističe da su inovacije, digitalizacija i poboljšanje usluga na lokalnoj razini (zdravlje, socijalna skrb i poštanske usluge) i infrastrukture važni za stvaranje povoljnog okruženja i dobrog temelja za poticanje rasta i poboljšanje kohezije u regijama koje zaostaju; smatra da je osiguranje brzih internetskih veza preduvjet za održivost ruralnih i planinskih područja; naglašava potencijal višesektorskih projekata kojima se potiče gospodarski, socijalni i teritorijalni razvoj korištenjem sinergija između europskih fondova;

25.

predlaže da, u cilju doprinosa zajedničkim ciljevima Unije, preporuke za pojedine zemlje u okviru europskog semestra budu višegodišnje, uz srednjoročno praćenje i reviziju, te da se smatraju pozitivnim poticajem za pokretanje strukturnih reformi, a ne instrumentima kojima se može isključiti pristup ulaganjima u okviru kohezijske politike;

26.

smatra da je potrebno pažljivo analizirati mjere koje povezuju djelotvornost europskih strukturnih i investicijskih fondova s dobrim gospodarskim upravljanjem, kako je navedeno u Uredbi (EU) br. 1303/2013, među ostalim i uključivanjem svih dionika; nadalje smatra da je potrebno ponovno razmotriti logiku koja stoji iza povezanosti europskih strukturnih i investicijskih fondova i dobrog gospodarskog upravljanja,uzimajući u obzir sljedeće programsko razdoblje i njegovu provedbu u razdoblju od 2014. do 2020.; smatra da bi Komisija trebala razmotriti prilagodbe u pogledu povezanosti europskog semestra i kohezijske politike; u tom pogledu predlaže sustav pozitivnih poticaja, pri čemu će se opseg utvrditi u novom višegodišnjem financijskom okviru, koji bi mogao poslužiti kao omotnica koja se može upotrijebiti kada države članice budu u skladu s preporukama preporuke za pojedine zemlje i drugim zahtjevima u okviru europskog semestra;

27.

smatra da je potrebno podržati produktivne i autohtone poslovne aktivnosti u regijama koje zaostaju, uključujući održivi turizam, kružno gospodarstvo, lokalnu energetsku tranziciju, poljoprivredu, gotove proizvode te inovacije usmjerene na mala i srednja poduzeća; smatra da bi se sinergijama koje nastaju učinkovitim kombiniranjem regionalnog i nacionalnog financiranja te financiranja instrumentima EU-a, koristeći se integriranim teritorijalnim ulaganjima, trebalo pomoći u stvaranju gospodarskih prilika, posebno za mlade;

28.

ističe da je važno iskoristiti sve mogućnosti koje EU nudi u pogledu održivog razvoja i rasta u tim regijama; smatra da države članice prilikom pripreme operativnih programa i programa prekogranične suradnje trebaju posebnu pozornost usmjeriti na regije koje zaostaju; podsjeća na važnost poticanja uporabe fondova kojima se izravno upravlja i Europskog fonda za strateška ulaganja (EFSU), zajedno i u skladu s mogućnostima koje nudi kohezijska politika;

29.

ističe važnost pouzdane, ažurirane i razvrstane statistike; stoga traži od Komisije i Eurostata da pružaju što detaljniju i najveću moguću zemljopisnu raščlambu statistike u cilju izrade prikladnih kohezijskih politika, uključujući politike usmjerene na regije koje zaostaju; u tom kontekstu pozdravlja informacije pružene u izvješću Komisije;

30.

poziva Komisiju da razmotri izmjenu postojećeg odnosa između kohezijske politike i makroekonomskog upravljanja te podsjeća da se legitimitet kohezijske politike temelji izravno na Ugovorima te da je riječ o jednoj od najvidljivijih europskih politika i najvažnijem izrazu europske solidarnosti i dodane vrijednosti u svim europskim regijama; smatra da odnosi između kohezijske politike i procesa ekonomskog upravljanja u europskom semestru moraju biti uravnoteženi, uzajamni i usmjereni na sustav pozitivnih poticaja; podupire daljnje uvažavanje teritorijalne dimenzije koje bi moglo biti od koristi europskom semestru; shodno tomu smatra da je potreban uravnotežen pristup gospodarskom upravljanju i ciljevima koji se odnose na ekonomsku, socijalnu i teritorijalnu koheziju o kojoj je riječ u Ugovorima, kao i održivom rastu, zapošljavanju i zaštiti okoliša;

31.

podsjeća da je potrebno da svi politički akteri priznaju ulogu kohezijske politike kao glavnog instrumenta europske gospodarske politike za promicanje javnih i privatnih ulaganja kojima se u obzir uzimaju gospodarske, socijalne i teritorijalne posebnosti regija;

32.

poziva države članice da usvoje nacionalne i regionalne strategije i programe za razvoj usmjerene na pružanje potpore regijama koje zaostaju, poboljšanje njihova administrativnog kapaciteta, upravljanja i drugih ključnih čimbenika za rast, kako je predloženo u izvješću Komisije; u tom pogledu poziva Komisiju da državama članicama, regijama i općinama pruža tehničku, stručnu i praktičnu pomoć kako bi se primijenile najbolje prakse i podržala digitalizacija javnih usluga;

33.

zahtijeva da kohezijska politika i dalje ostane prioritet u Uniji te da joj se u skladu s time dodijele ambiciozna sredstva, čak i u svjetlu pritisaka na proračun EU-a, te da se povećaju sinergije s drugim fondovima EU-a i privuče dodatna financijska potpora s pomoću financijskih instrumenata u okviru višegodišnjeg programiranja nakon 2020.; ističe da se ne smiju ugroziti vrijednosti poput europske solidarnosti, koja je temelj kohezijske politike;

34.

podsjeća na odgovornost Parlamenta u pogledu izrade i donošenja prikladnog zakonodavnog okvira za buduću kohezijsku politiku; naglašava da je potrebno očuvati osnovnu ulogu i cilj kohezijske politike u skladu s člankom 174. UFEU-a, ne samo da bi se ostvarila konvergencija već i spriječilo zaostajanje područja; ističe da je potrebno pojednostavniti pravila i osigurati prikladnu ravnotežu između pojednostavnjenja politike i prikladnih kontrola, istovremeno smanjujući administrativno opterećenje; smatra da Komisija i države članice trebaju razmotriti proširenje odredbi članka 7. Uredbe (EU) br. 1301/2013 o EFRR-u financiranjem povezivanja gradova s njihovim okolnim područjima u regijama koje zaostaju;

35.

poziva Komisiju da pruži veću potporu razvoju inovacijskih sustava, kao što su inovacijske strategije za pametnu specijalizaciju, te da jača interakciju između poduzeća, sveučilišta i istraživačkih centara u regijama koje zaostaju; nadalje ističe da su dobro povezani teritoriji ključni za rad partnerstava za istraživanje, uključujući inicijative Europskog partnerstva za inovacije, kako bi inovativne prakse mogle dodatno poticati održivi razvoj poljoprivrede i srodnih poduzeća u regijama koje zaostaju;

36.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, Odboru regija, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru te vladama i nacionalnim i regionalnim parlamentima država članica.

(1) SL L 347, 20.12.2013., str. 320.

(2) SL L 347, 20.12.2013., str. 259.

(3) SL C 181, 19.5.2016., str. 29.

(4) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0309.

(5) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0053.

(6) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0245.

(7) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0254.

(8) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0401.

(9) Komunikacija Komisije od 24. listopada 2017. (COM(2017)0623).

10.5.2019

Službeni list Europske unije

C 162/31

P8_TA(2018)0068

Uloga regija i gradova EU-a u provođenju Pariškog sporazuma s konferencije COP 21 o klimatskim promjenama

Rezolucija Europskog parlamenta od 13. ožujka 2018. o ulozi regija i gradova EU-a u provođenju Pariškog sporazuma s konferencije COP 21 o klimatskim promjenama (2017/2006(INI))

(2019/C 162/04)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir Okvirnu konvenciju Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (UNFCCC) i Protokol iz Kyota uz Okvirnu konvenciju,

—	uzimajući u obzir Pariški sporazum, Odluku 1/CP.21 te 21. konferenciju stranaka (COP21) UNFCCC-a i 11. konferenciju stranaka koja služi kao sastanak stranaka Protokola iz Kyota (CMP11), koje su održane u Parizu (Francuska) od 30. studenog do 11. prosinca 2015.,

—	uzimajući u obzir članak 7. stavak 2. i članak 11. stavak 2. Pariškog sporazuma kojima se priznaju lokalna, podnacionalna i regionalna dimenzija promjene klime i mjera u području klime;

—	uzimajući u obzir svoje stajalište od 4. listopada 2016. o nacrtu odluke Vijeća o sklapanju, u ime Europske unije, Pariškog sporazuma donesenog u sklopu Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (1),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. listopada 2016. o provedbi Pariškog sporazuma i Konferenciji UN-a o klimatskim promjenama koja će se održati 2016. u Marakešu, u Maroku (COP22) (2),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 4. listopada 2017. o Konferenciji UN-a o klimatskim promjenama koja će se 2017. održati u Bonnu u Njemačkoj (COP23) (3),

—	uzimajući u obzir nove ciljeve UN-a za održivi razvoj, a posebno cilj br. 11: učiniti gradove uključivima, sigurnima, izdržljivima i održivima,

—	uzimajući u obzir odredbe Amsterdamskog pakta kojima se uspostavlja Plan EU-a za gradove,

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. rujna 2015. o urbanoj dimenziji politika EU-a (4),

—	uzimajući u obzir izvješća Europske agencije za okoliš br. 12/2016 „Prilagodba europskih gradova klimatskim promjenama 2016.”i br. 1/2017 „Klimatske promjene, učinci te ugroženost okoliša u Europi 2016.”,

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 2. ožujka 2016. naslovljenu „Razdoblje nakon Pariza: procjena implikacija Pariškog sporazuma”(COM(2016)0110),

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 16. travnja 2013. naslovljenu „Strategija EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama”(COM(2013)0216),

—	uzimajući u obzir mišljenje Europskog odbora regija od 8. veljače 2017. naslovljeno „Ususret novoj strategiji EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama na temelju integriranog pristupa” (5),

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 18. srpnja 2014. naslovljenu „Urbana dimenzija politika EU-a – ključne značajke plana EU-a za gradove”(COM(2014)0490),

—	uzimajući u obzir članak 8. Uredbe o zajedničkim odredbama (Uredba (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. (6)), u kojem je utvrđeno da se ciljevi ESI fondova ostvaruju u skladu s načelom održivog razvoja,

—	uzimajući u obzir sporazume o partnerstvu i programe u okviru Uredbe o zajedničkim odredbama, kojima se u skladu s člankom 8. te Uredbe promiče učinkovitost resursa, ublažavanje klimatskih promjena i prilagodba istima,

—	uzimajući u obzir određene tematske ciljeve koji se podupiru svakim od fondova ESI, uključujući tehnološki razvoj i inovacije, prijelaz na gospodarstvo s niskim emisijama ugljika, prilagodbu klimatskim promjenama i promicanje učinkovitosti resursa,

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 3. ožujka 2010. naslovljenu „Europa 2020. – strategija za pametan, održiv i uključiv rast”(COM(2010)2020),

—	uzimajući u obzir 5. izvješće o procjeni Međuvladina tijela za klimatske promjene,

—	uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za regionalni razvoj i mišljenje Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane (A8-0045/2018),

budući da je porast broja slučajeva ekstremnih vremenskih uvjeta izravna posljedica klimatskih promjena izazvanih ljudskim djelovanjem i da će oni i dalje sve češće negativno utjecati na mnoge dijelove Europe, čime se povećava ranjivost njezinih nastanjenih ekosustava; budući da bi prema scenarijima Međuvladinog tijela za klimatske promjene temperatura na Zemlji do 2100. mogla porasti za 0,9 do 5,8 °C;

budući da je u Sedmom programu djelovanja za okoliš, prema kojem će se oblikovati europska politika zaštite okoliša do 2020., kao prioritetni cilj utvrđeno poboljšanje održivosti gradova Unije, uz tri ključna horizontalna cilja: zaštititi, očuvati i povećati prirodni kapital Unije, pretvoriti Uniju u resursno učinkovito, zeleno i konkurentno gospodarstvo s niskom razinom emisija CO2 te zaštititi građane Unije od pritisaka i opasnosti za njihovo zdravlje i blagostanje povezanih s okolišem;

budući da bi se klimatske promjene mogle negativno odraziti i na društvene promjene, ako se ne poduzmu daljnji koraci; budući da treba uzeti u obzir znatne migracijske tokove koji se očekuju kao rezultat tih globalnih klimatskih promjena i kao posljedica velikih kretanja stanovništva koja će postaviti nove izazove za infrastrukture gradova;

budući da je, prema ključnim nalazima izvješća Europske agencije za okoliš br. 12/2016, EU već suočen s posljedicama klimatskih promjena, u obliku ekstremnih klimatskih pojava i postupnih dugoročnih učinaka kao što su uragani, oluje, dezertifikacija, suše, erozije zemljišta i obala, jaki pljuskovi, toplinski valovi, poplave, podizanje razine mora, nestašice vode, šumski požari i širenje tropskih bolesti;

budući da je, kao rezultat klimatskih promjena, prisutan povećan rizik od nestanka nekih biljnih i životinjskih vrsta i pojave zaraznih bolesti prouzrokovanih klimatskim faktorima; budući da su područja poput najudaljenijih regija i drugih regija EU-a koje su potencijalno topografski ranjiva osobito izložena posljedicama klimatskih promjena;

nadalje, budući da najnovije studije pokazuju da su razne zabilježene promjene u okolišu i društvu, kao što su promjene u šumskim vrstama, nastanjivanje invazivnih stranih vrsta i slučajevi izbijanja bolesti, prouzročene ili dodatno pojačane klimatskim promjenama, zbog kojih će se, ako se ne poduzmu konkretne mjere, povećati izloženost ljudi te prirode i ekosustava koje nastanjuju; budući da bi se integriranom potporom na razini EU-a radi jačanja solidarnosti i razmjene najboljih praksi među državama članicama pomoglo zajamčiti da regije koje su u najvećoj mjeri pogođene klimatskim promjenama budu u stanju poduzeti potrebne mjere prilagodbe;

budući da se klimatske promjene odražavaju na socijalne razlike, koje se u EU-u tijekom posljednjeg desetljeća već ionako povećavaju, i da se time povećava ranjivost najslabijih slojeva društva koji su u manjoj mjeri sposobni suprotstaviti se učincima klimatskih promjena i koji za to na raspolaganju imaju manje sredstava; budući da je izloženost pojedinaca učincima klimatskih promjena velikim dijelom uvjetovana njihovom mogućnošću pristupa temeljnim resursima i budući da bi javne vlasti trebale zajamčiti pristup tim temeljnim resursima;

H.	budući da gotovo 72,5 % stanovništva EU-a, otprilike 359 milijuna ljudi, živi u gradovima; budući da je, nadalje, EU odgovoran za 9 % globalnih emisija i da se između 60 i 80 % globalne potrošnje energije odnosi na urbana područja, koja imaju otprilike jednak udio i u globalnim emisijama CO2;

budući da će infrastrukturna rješenja u gradovima utjecati na sposobnost gradova da se odupru klimatskim promjenama; budući da gradovi, poduzeća i drugi nedržavni akteri imaju potencijal za ublažavanje klimatskih promjena u rasponu od 2,5 do 4 milijarde tona CO2 do 2020. godine; budući da regije i gradovi imaju priliku smanjiti globalne emisije za 5 %, čime bi se ispunili uvjeti iz Pariškog sporazuma, i budući da time imaju mogućnost znatno smanjiti globalne emisije;

budući da se ciljem održivog razvoja br. 11 („učiniti gradove i naselja uključivima, sigurnima, otpornima i održivima”) želi do 2020. znatno povećati broj gradova i ljudskih naselja koji donose i provode integrirane politike i planove za uključivost, učinkovitu uporabu resursa, prilagodbu klimatskim promjenama i njihovo ublažavanje te otpornost na katastrofe, te razvijati i provoditi, u skladu s Okvirom iz Sendaija za smanjenje rizika od katastrofa za razdoblje od 2015. do 2030., cjelovito upravljanje rizikom od katastrofa na svim razinama;

K.	budući da su općinske vlasti među najvećim korisnicima europskih sredstava;

budući da se člankom 7. stavkom 2. Pariškog sporazuma priznaje da je „prilagodba globalni izazov s kojim se suočavaju svi dionici na lokalnoj, podnacionalnoj, nacionalnoj, regionalnoj i međunarodnoj razini”; budući da je djelovanje lokalnih nadležnih tijela i nedržavnih aktera ključno kako bi vlade mogle ispuniti svoje obveze u okviru globalne klimatske politike;

budući da su u Strategiji EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama (COM(2013)0216) te u uredbama EU-a koje se odnose na europske strukturne i investicijske fondove utvrđeni ključni ciljevi i s njima povezana politička djelovanja, posebno uvođenje mehanizama kao što su ex ante uvjeti i tematskih ciljeva u području klime u okviru Kohezijskog fonda za razdoblje 2014. –2 020., primjerice TC 4.: „potpora prijelazu na gospodarstvo s niskim udjelom ugljika u svim sektorima”; TC 5.: „promicanje prilagodbe na klimatske promjene, sprečavanje rizika i upravljanje njime”i TC 6.: „očuvanje i zaštita okoliša i promicanje učinkovitosti resursa”, koji su doveli do većih i bolje usmjerenih financijskih sredstava za klimatske aktivnosti, barem u nekim europskim strukturnim i investicijskim fondovima;

N.	budući da su regije i gradovi pokazali predanost procesu UNFCCC-a svojim sudjelovanjem u akcijskom programu Lima – Pariz (LPAA) i inicijativama Zone nedržavnih dionika za klimatska pitanja (NAZCA);

Opći okvir

pozdravlja ulogu koju Europska unija ima u okviru Pariškog sporazuma/COP21, kao i njezinu ulogu globalnog predvodnika u borbi protiv klimatskih promjena; ističe da je u pogledu borbe protiv klimatskih promjena Europa postavila neke od najambicioznijih ciljeva na svijetu; poziva na to da se ublažavanje klimatskih promjena postavi kao važan prioritet u okviru kohezijskih politika EU-a, kako bi se ispunile obveze iz Pariškog sporazuma (COP21) promicanjem inovacija u području čiste energije, kružnog gospodarstva, upotrebe obnovljivih izvora energije i energetske učinkovitosti, ne dovodeći pritom u pitanje potrebne mjere prilagodbe i imajući na umu osnovnu ulogu i ciljeve kohezijske politike u skladu s člankom 174. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU);

podržava pristup ublažavanju klimatskih promjena koji je uspostavljen na temelju ciljeva održivog razvoja (Ujedinjeni narodi) i Amsterdamskog pakta (Plan EU-a za gradove); naglašava da Europa, kako je to predložila Komisija, mora postati istinski svjetski predvodnik u području obnovljive energije i podsjeća da se planom EU-a za gradove, postavljanjem uključivih, sigurnih i održivih gradova za cilj, pridonosi provedbi Programa UN-a održivog razvoja do 2030.; uzima u obzir činjenicu da u tom smislu postoje razlike među europskim lokalnim tijelima, odnosno da je njihov potencijal različit; poziva na uvođenje fleksibilnog, prilagođenog pristupa provedbi Plana za gradove, pri čemu će se davati poticaji i smjernice kako bi se potpun iskoristio potencijal gradova;

podsjeća da je u svojoj Rezoluciji od 14. listopada 2015. o putu prema novom međunarodnom sporazumu o klimi u Parizu (7) pozvao države članice da razmotre mogućnost preuzimanja dodatnih obveza u pogledu smanjenja emisija stakleničkih plinova; ističe potrebu za najvećom mogućom razinom transparentnosti i nadzora procesa u sklopu COP21;

poziva Komisiju i države članice da u skladu sa zakonodavstvom EU-a provedu ambiciozne ciljeve za ublažavanje i prilagodbe u skladu s postojećim zakonodavstvom EU-a u području klime te sa zahtjevom koji je Odbor regija iznio u svojem mišljenju od 9. veljače 2017. naslovljenom „Ususret novoj strategiji EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama na temelju integriranog pristupa”;

žali zbog neodgovornih strategija kojima se ugrožava okoliš, primjerice u nekim gospodarskim aktivnostima i industrijskim sektorima koji uzrokuju visoke razine onečišćenja, i naglašava da su za doprinos mjerama nužnim za promjenu trenda koji dovodi u opasnost život na planetu odgovorni svi dijelovi društva; naglašava činjenicu da nedostaju informacije o mjerama koje određeni industrijski sektori poduzimaju za borbu protiv učinaka onečišćenja i pronalaženje manje onečišćujućih rješenja; žali zbog toga što neki pojedinci iz područja znanosti, medija i politike s utjecajem na javno mnijenje i dalje niječu dokaze o klimatskim promjenama;

žali zbog činjenice da je SAD izrazio namjeru povući se iz Pariškog sporazuma i pozdravlja brojne nesavezne aktere, osobito savezne države i gradove SAD-a, koji su iznova potvrdili svoju predanost ispunjenju ciljeva postavljenih u Pariškom sporazumu; potiče lokalna i regionalna tijela u Sjedinjenim Američkim Državama koja se žele uključiti u borbu protiv klimatskih promjena da surađuju i udruže se s drugim javnim i privatnim partnerima u njihovim projektima i da u tom pogledu razmjenjuju dobre prakse; poziva na novi način upravljanja kojim bi se zajamčila sredstva za klimatsku politiku i na bolju integraciju regija i gradova te njihovih predstavničkih tijela;

ističe da gradovi moraju imati odlučujuću ulogu u borbi protiv klimatskih promjena, u koordiniranoj međuovisnosti s nacionalnim vlastima i regijama u kojima se nalaze; potiče daljnju suradnju između čelnika podnacionalnih jedinica i nacionalnih vlada na međunarodnoj razini putem platformi kao što je Prijatelji gradova; smatra da bi, u konkretnim slučajevima integriranog održivog urbanog razvoja, lokalne vlasti trebale biti ovlaštene ne samo za odabir projekata, nego i za pripremu, izradu i provedbu lokalnih razvojnih programa; naglašava moguće pozitivne aspekte za rast i zelena radna mjesta;

napominje da su lokalna nadležna tijela odgovorna za provedbu većine mjera za ublažavanje posljedica klimatskih promjena i prilagodbu njima, kao i za provedbu većine zakonodavstva EU-a na tu temu; ističe da je, kako bi se proveo Pariški sporazum, potrebno djelovati u području urbanističkog planiranja, mobilnosti, javnog prijevoza i infrastrukture, energetske učinkovitosti zgrada, obrazovnih kampanja, pametnih gradova, pametnih mreža i regionalnih subvencija;

napominje da gradonačelnici za svoje odluke izravno odgovaraju svojim izbornim jedinicama te da mogu djelovati učinkovitije i brže i ,često, s neposrednim rezultatima s izraženim učinkom;

10.

poziva nacionalne vlade da pomognu gradovima i regijama pri ispunjavanju međunarodnih obveza povezanih s podupiranjem klimatskih i energetskih inicijativa na lokalnoj i regionalnoj razini;

11.

podsjeća na to da su klimatske promjene povezane sa socijalnim i ekonomskim faktorima i da je zbog toga potrebna uključiva vizija koja će biti djelotvorna na lokalnoj razini;

12.

upozorava na društveni trošak i gospodarski učinak emisija stakleničkih plinova koje trenutačno utječe na urbanu infrastrukturu, javni sustav zdravstvene zaštite i socijalne pomoći koji su, u određenim razdobljima te u određenim gradova i regijama, preopterećeni i suočeni s teškom gospodarskom situacijom; napominje da će ti sustavi biti izloženi još većem opterećenju te da će oni morati biti u stanju odgovoriti na sve veće i složenije potrebe; pozdravlja potencijalnu veću gospodarsku korist u gradovima koji ulažu i koji su predvodnici u području niskoemisijske infrastrukture, uključujući smanjenje troškova energije, troškova održavanja i potrošnje u području javnog zdravlja, što je rezultat smanjenja količine onečišćujućih tvari;

13.

uviđa da su ublažavanje klimatskih promjena i prilagodba klimatskim promjenama dugoročni procesi koji nadilaze i izborne cikluse i odluke na lokalnoj i regionalnoj razini te poziva na to da se ublažavanje klimatskih promjena i prilagodba njima razmotre kao izvor mogućnosti za rješavanje drugih problema kao što su zapošljavanje i poboljšanje zdravlja te kvaliteta života i javnih usluga; napominje da se Pariškim sporazumom predviđa aktivno sudjelovanje dionika koji nisu stranke putem postupaka tehničkog ispitivanja ublažavanja i prilagodbe;

14.

prepoznaje ključnu ulogu regija i gradova u promicanju odgovornosti za energetsku tranziciju i poticanju na ispunjenje ciljeva povezanih s klimom i energijom pristupom odozdo prema gore; napominje da su regije i gradska područja najpogodniji za testiranje i primjenu integriranih energetskih rješenja u izravnoj suradnji s građanima; ističe potrebu za poticanjem energetskog prijelaza i lokalnog ulaganja u mjere ublažavanja klimatskih promjena i prilagodbe njima; naglašava da bi inovacije u području čiste energije i mali projekti u području energije iz obnovljivih izvora mogli imati ključnu ulogu za postizanje ciljeva Pariškog sporazuma; poziva Komisiju i države članice da djeluju kako bi se omogućio pristup financijskim mjerama kojima se uzimaju u obzir specifičnosti i dugoročna važnost lokalnih energetskih zajednica za energetsko tržište, okoliš i društvo te da potiču ulogu pojedinačnih proizvođača-potrošača u području obnovljive energije radi postizanja veće razine samostalnosti i samoproizvodnje; poziva gradove i regije da budu predvodnici u promicanju energetske učinkovitosti i proizvodnje obnovljive energije kako bi se smanjile emisije stakleničkih plinova i onečišćenje zraka;

15.

ističe da regije trebaju provesti Direktivu 2010/31/EU o energetskoj učinkovitosti zgrada i Direktivu 2012/27/EU o energetskoj učinkovitosti i poziva da se strukturni fondovi EU-a više usmjere i pojačaju kako bi se poticala energetska učinkovitost javnih zgrada, odnosno samoopskrba općina obnovljivom energijom; poziva da se pruži potpora zadružnim energetskim projektima građana, u okviru strukturnih fondova i s pomoću smanjenja administrativnog opterećenja na nacionalnoj i regionalnoj razini;

16.

napominje da prema najnovijim statistikama udio Europske unije u globalnim emisijama stakleničkih plinova iznosi otprilike 10 % te da se negativni klimatski trendovi ne mogu preokrenuti bez globalnog djelovanja; ističe, međutim, da bi EU u tom pogledu mogao imati vodeću ulogu, osobito promicanjem rješenja i tehnologija u području čiste energije;

17.

podsjeća da se planom EU-a za gradove promiče nova metoda rada kojom se u potpunosti iskorištava potencijal gradova za pružanje odgovora na izazove globalnih klimatskih promjena te osobitu pozornost posvećuje boljoj regulaciji, pristupu financiranju i razmjeni znanja;

EU i kohezijska politika

18.

smatra da bi u sklopu budućeg višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) trebalo, gdje je to moguće, povećati razinu ambicioznosti VFO-a u pogledu postizanje klimatskih ciljeva te da bi trebalo povećati udio sredstava namijenjenih toj svrsi;

19.

podsjeća na to da je preuzeta obveza najmanje 20 % proračuna EU-a za razdoblje 2014. –2 020. (otprilike 212 milijardi EUR) namijeniti za mjere u području klime; traži od Komisije i država članica da uzmu u obzir nalaze iz tematskog izvješća br. 31 Europskog revizorskog suda u kojem se upozorava da postoji ozbiljan rizik da taj cilj od 20 % neće biti postignut ako se ne poduzmu dodatne mjere i poziva Komisiju da stalno obavješćuje Parlament o napretku u tom važnom području; naglašava da u Europskom socijalnom fondu, kao i u politikama u području poljoprivrede, ruralnog razvoja i ribarstva, nije bilo značajnijeg pomaka prema poduzimanju mjera u području klime i da još nisu potpuno istražene potencijalne prilike za financiranje djelovanja u području klime;

20.

ističe da kohezijska politika ima ključnu ulogu u suočavanju s izazovima u pogledu klimatskih promjena na regionalnoj i lokalnoj razini; ponavlja da je potrebno povećati proračun za kohezijsku politiku nakon 2020.; naglašava da u okviru kohezijske politike treba posvetiti osobitu pozornost ulaganju gradova u kvalitetu zraka, kružno gospodarstvo, prilagodbu na klimatske promjene, rješenja za razvoj zelene infrastrukture i energetsku i digitalnu tranziciju;

21.

podržava stvaranje alata za analizu koristi i troškova kako bi se omogućilo lokalnoj vlasti da razumije učinke projekata u smislu smanjenja emisija ugljika te da im se omogući potpuno iskorištavanje mogućnosti financiranja dostupnih na razini EU-a;

22.

smatra da bi u okviru kohezijske politike trebalo provoditi i načelo ublažavanja klimatskih promjena i načelo prilagodbe klimatskim promjenama te ih razlikovati, ali i voditi računa o tome da je potrebna koordinacija među njima, uz uspostavu jasnih mehanizama financiranja kako bi se u oba područja dali poticaji za odgovarajuće mjere i politike; smatra da bi se ti mehanizmi mogli provesti s pomoću jasnih i mjerljivih planskih ulaganja uz sudjelovanje gradova i regija (uključujući, vlasti, industrijske sektore, dionike i civilno društvo) koje bi trebalo obuhvaćati i faze provedbe i evaluacije;

23.

napominje da je samo 15 država članica donijelo akcijski plan i strategiju prilagodbe te da se na terenu poduzima malo konkretnih mjera; vjeruje da bi buduće planiranje za fondove ESI trebalo biti bolje integrirano u nacionalne energetske i klimatske planove za 2030.; naglašava da bi u budućem višegodišnjem financijskom okviru trebalo dodatno poboljšati uključivanje klimatskih ciljeva, primjerice jačim povezivanjem ulaganja u kohezijsku politiku s općim planovima država članica da se postigne cilj za 2030. godinu; ističe stoga da bi sporazume o partnerstvu trebalo procjenjivati s obzirom na klimatske ciljeve EU-a, dok operativni programi i dalje moraju biti usko povezani sa strategijama i planovima prilagodbe svake države članice kako bi se na svim razinama planiranja i upravljanja ostvarili koordinacija i usklađenost, osobito kada sredstva EU-a predstavljaju visok udio dostupne javne potrošnje; primjećuje da će stoga pri ocjenjivanju operativnih programa trebati razmotriti učinkovitost njihova doprinosa smanjenju stakleničkih plinova i pritom težiti uspostavi zajedničke metodologije i postupaka praćenja, kako bi se izbjegla lažna ekologizacija;

24.

potiče na to da ulaganja u sklopu kohezijske politike radi jamčenja ekološka održivost budu usklađena s djelotvornom klimatskom politikom;

25.

ističe da su politika inovacija i urbanistička dimenzija prikladna područja za ostvarivanje sinergija između klimatskih ciljeva i širih gospodarskih ciljeva kohezijske politike; poziva stoga na izradu posebnih odredbi za potrebe održivog urbanog razvoja i inovacije u urbanizmu kako bi se ta područja financijski pojačala u kohezijskoj politici nakon 2020.;

26.

poziva razna partnerstva koja rade na problemima povezanima s ublažavanjem klimatskih učinaka u okviru Plana EU-a za gradove da brzo usvoje i predstave svoje akcijske planove; poziva nadalje Komisiju da uzme u obzir prijedloge iz ovoga dokumenta, osobito u pogledu bolje regulacije, financiranja i znanja u budućim zakonodavnim prijedlozima;

27.

osim toga, naglašava da je nužna veća usklađenost ulaganja s dugoročnom okvirnom smjernicom za dekarbonizaciju za regiju/državu članicu/tržište EU-a u cjelini i poziva da se donesu mjere za olakšani pristup financiranju kojim će se manjim gradovima i regijama omogućiti pristup sredstvima; nadalje naglašava da je potrebno izdvojiti prioritetna sredstva za regije ovisne o ugljiku kako bi se omogućio neometan prijelaz na gospodarstvo s niskom razinom emisija te da bi prioritet trebalo dati nalaženju alternativnih zaposlenja za radnike u industrijskim sektorima s visokim emisijama ugljika; poziva Europsku komisiju da u okviru kohezijske politike za razdoblje nakon 2020. predloži da očekivana ostvarenja u smanjenju emisija (zajedno s drugim mjerama kao što su melioracija ili aktivnosti usmjerene na obnovu i dekontaminaciju napuštenih lokacija) trebaju biti važan element u ocjeni uspješnosti operativnih programa;

28.

naglašava važnost upotrebe dodatnih financijskih instrumenata i politika, kao što su Europski fond za strateška ulaganja, Instrument za povezivanje Europe i Obzor 2020., kako bi se financirali projekti koji će pomoći ublažavanju klimatskih promjena ili prilagodbi njima;

29.

ustraje na tome da bespovratna sredstva za regije i gradove i dalje budu glavni instrument kojim Zajednica financira kohezijsku politiku, a osobito mjere borbe protiv klimatskih promjena; međutim, naglašava da unatoč poboljšanoj usklađenosti i preciznosti pokazatelja učinka i rezultata u području klime, sami pokazatelji nisu dovoljni za utvrđivanje razine doprinosa kohezijske politike u ispunjenju općih ciljeva klimatske politike EU-a i smatra da je važno poboljšati sustav nadzora i praćenja troškova u području borbe protiv klimatskih promjena kako bi se zajamčilo da rashodi EU-a pružaju konkretan, mjerljiv doprinos postizanju ciljeva EU-a; poziva na donošenje plana prilagodbe kojim će se pratiti regionalno i lokalno djelovanje u području klimatske politike i poziva Komisiju da utvrdi koji postotak sredstava države članice na lokalnoj razini troše za smanjenje emisija stakleničkih plinova i prostornu prilagodbu klimatskim promjenama;

30.

prepoznaje ulogu instrumenata integriranog teritorijalnog razvoja, kao što su integrirana teritorijalna ulaganja i lokalni razvoj pod vodstvom zajednice, koje gradovi mogu iskoristi kao dodatne instrumente za financiranje održivih strategija urbanog razvoja ili funkcijskih područja; poziva na uvođenje integriranih lokalnih pristupa i strategija u skladu modelom „odozdo prema gore”, radi jamčenja učinkovitije upotrebe resursa, izgradnje otpornosti i prilagodbe učincima klimatskih promjena u najugroženijim područjima;

31.

svjestan je da golema većina europskih društava koja se bave istraživanjem i razvojem usredotočenim na klimatske promjene sjedište ima u gradovima EU-a; traži od Komisije da gradovima i regijama pruži veću podršku u području osposobljavanja i osvješćivanja, financijskog savjetovanja, širenja znanja, komunikacije, istraživanja i razvoja, obrazovanja o zaštiti klime i savjetovanja o mjerama ublažavanja i prilagodbe, osobito jačanjem postojećih instrumenata kao što su URBIS, URBACT i inicijativa UIA; poziva Komisiju da se pobrine da te industrije u potpunosti iskoriste globalnu suradnju u istraživanjima i da pojača te instrumente kako bi pomogla lokalnim vladama u izvedbi projekata s ciljanom svrhom, kao i da pristupi opcijama financiranja radi testiranja inovativnih rješenja u strategijama urbanog razvoja; traži da podnacionalna tijela izvan EU-a imaju mogućnost dobrovoljnog formalnog i neformalnog sudjelovanja u europskim inicijativama za znanost, istraživanje i tehnologiju kao što je H2020, kako bi se ostvarili zajednički ciljevi; smatra da financijski instrumenti kao što su svjetski fondovi za klimu trebaju biti izravno dostupni lokalnim vlastima; stajališta je da treba pojačati sinergije između kohezijske politike i politika u području istraživanja i inovacija kako se zajamčilo brzo uvođenje tehnologija s niskim emisijama ugljika;

32.

poziva Komisiju da se u okviru programa Obzor 2020. više pozornosti i sredstava usmjeri na projekte inovacija i istraživanja u području kružnoga gospodarstva i održivih gradova; potiče države članice da, uz potporu Komisiju i Europske investicijske banke (EIB), ojačaju administrativne kapacitete regija i gradova kako bi im omogućili da u potpunosti iskoriste javne i privatne mogućnosti financiranja koje su dostupne na razini EU-a;

33.

poziva nadležna tijela vlasti da se suoče s problemom otpada u cilju ostvarenja kružnog gospodarstva i promicanja tehnika zbrinjavanja koje su alternativa spaljivanju za otpad koji se ne može opet iskoristiti ili reciklirati;

34.

stajališta je da je u budućem programskom razdoblju problem klimatskih promjena potrebno integrirati u programe teritorijalne suradnje; naglašava važnu ulogu teritorijalne suradnje, prekogranične suradnje i makroregionalnih strategija u aktivnostima regija i gradova, i unutar i izvan granica EU-a, te ponavlja da je potrebno ojačati taj instrument u političkom i financijskom smislu, i u pogledu ublažavanja klimatskih promjena i u pogledu prilagodbe klimatskim promjenama; naglašava da je okvir za provedbu zajedničkih aktivnosti i razmjena politika između nacionalnih, regionalnih i lokalnih aktera iz različitih država članica, kao što je Interreg, osobito pogodan za rješavanje klimatskih promjena i provedbu odgovarajućih aktivnosti usmjerenih prema ublažavanju njihova učinka; u tom pogledu pozdravlja činjenicu da se iz 7 od 15 transnacionalnih programa Interrega diljem Europe financiraju strategije, pilot-mjere, osposobljavanje i alati za pomoć gradovima u izgradnji kapaciteta za smanjenje emisija CO2 i ublažavanje učinaka klimatskih promjena radi postizanja ciljeva EU-a;

Gradovi i regije

35.

pozdravlja inicijative kao što je Globalni sporazum gradonačelnika za klimu i energiju i ulogu koju brojni gradovi i regije imaju u borbi protiv klimatskih promjena i zaštiti okoliša; poziva gradove i regije da međusobno surađuju i borbu protiv klimatskih promjena hitno i u još većoj mjeri uključe u institucijske programe; preporučuje da gradske vlasti primjenjuju i redovito ažuriraju pametne strategije urbanističkog planiranja i inovativne pristupe poput inicijative za pametne gradove; naglašava potrebu za projektima održivog i energetski učinkovitog stanovanja i pametnih zgrada s pomoću kojih će se uštedjeti energija, ulaganjima u obnovljive izvore energije, ekološkim sustavima javnog prijevoza, dodatnom potporom za projekte kojima se promiču gradovi i regije s niskim emisijama ugljika te savezima gradova i lokalnih i regionalnih vlada za suradnju u borbi protiv globalnog zatopljenja;

36.

ističe važnost primjene okvira izvješćivanja koji se temelje na objektivnim parametrima i prokušanim metodologijama te praćenja mjera u području klime koje su poduzeli gradovi i regije kako bi se dijelili podaci o preuzetim obvezama u području klime i povećala transparentnost među akterima u cilju postizanja klimatskih ciljeva;

37.

podsjeća da je sektor prometa također odgovoran za emisije stakleničkih plinova i onečišćujućih tvari u zraku opasnih za zdravlje, a čija je koncentracija u zraku u gradovima uređena Direktivom (EU) 2016/2284 o smanjenju nacionalnih emisija određenih atmosferskih onečišćujućih tvari; smatra da regije i gradovi imaju veliki potencijal za smanjenje emisija stakleničkih plinova iz prometa i ističe potrebu za financiranjem inicijativa kojima se omogućuje mobilnost s niskom razinom emisija ugljika na lokalnoj i regionalnoj razini; ističe da je važno da gradovi preuzmu vodeću ulogu u promicanju korištenja javnog prijevoza i elektrifikacije javnog i privatnog prijevoza te poziva da se odredi više oglednih regija u svrhu istraživanja inteligentnih i umreženih prometnih sustava između urbanih i ruralnih područja;

38.

pozdravlja gradske inicijative kao što su pametni gradovi i pametne mreže, koje za cilj imaju smanjenje emisija stakleničkih plinova i učinkovitije korištenje resursa; ističe da regije trebaju poboljšati mehanizme zelenih gradova promicanjem energetske i digitalne transformacije te ističe da rješenja poput pametnih mreža imaju potencijal za učinkovitiju isporuku energije u kuće i zgrade; svjestan je da suradnja među tvrtkama i gradovima pomaže u stvaranju inovativnih i uključivih rješenja i poziva da se primiču takva rješenja; ističe da je potrebno povećati ulaganja u druga održiva rješenja poput zelene infrastrukture i, posebno, povećanja drvenastog vegetacijskog pokrova u gradovima; podsjeća da je potrebno ne samo smanjiti emisije nego i povećati sposobnost apsorpcije CO2 u tlu te poziva na bolju zaštitu postojećih i novoposađenih urbanih šuma u regijama EU-a;

39.

ističe da se lokalnom proizvodnjom sezonske hrane smanjuju emisije stakleničkih plinova iz prometa te se time smanjuje i ukupni ugljični otisak prehrambenih proizvoda; poziva Komisiju na suradnju s prehrambenim sektorom radi povećanje održive lokalne i regionalne proizvodnje hrane i pozdravlja dobrovoljne mjere (označavanje bojama semafora) s pomoću kojih se jamči vidljivost utjecaja na klimu i ugljičnog otiska prehrambenih i drugih proizvoda; poziva na utvrđivanje zajedničkih pokazatelja na razini EU-a koji bi omogućili dobrovoljno, ali i usporedivo označavanje te poziva lokalne vlasti da provedu kampanje informiranja za podizanje razine osviještenosti o ugljičnom otisku prehrambenih proizvoda;

40.

ističe da se mjere ublažavanja klimatskih promjena trebaju planirati na temelju pravedne raspodjele uloženih napora i koristi među različitim akterima i da mjere prilagodbe klimatskim promjenama trebaju biti usmjerene na zaštitu najranjivijih skupina stanovništva kao cjeline;

41.

uviđa raznolikost i specifičnu prirodu regionalnih osjetljivih točaka i potencijala te ističe da se izazovi, sredstva i najučinkovitije mjere mogu razlikovati ovisno o području; stoga podsjeća na svoju posvećenost načelu supsidijarnosti i ističe da gradovi i regije moraju raspolagati potrebnim kompetencijama i dostatnom razinom političke, upravne i financijske autonomije kako bi mogle planirati i provoditi zasebne mjere; naglašava da je potrebno da gradovi sami oblikuju svoje prostorno planiranje ulaganjem u zelenu infrastrukturu, mobilnost, javni prijevoz i pametne mreže, kako bi postigli ciljeve utvrđene u Pariškom sporazumu; ponavlja da lokalne i regionalne vlasti, kao razine upravljanja koje su najbliže građanima, ali i učincima izazova povezanih s klimatskim promjenama, imaju sveobuhvatan uvid u veliki broj problema i stoga ističe da je važno tim vlastima pružiti administrativne kapacitete i financijske instrumente za razvoj prilagođenih rješenja za ublažavanje klimatskih promjena;

42.

poziva na potpuno transparentno i djelotvornije višerazinsko upravljanje kojim bi se lokalne vlasti, regije i gradovi te njihova predstavnička tijela bolje integrirali u postupak donošenja odluka EU-a i proces UNFCCC-a; poziva na to da se promiče i zajamči koordinacija među svim razinama javne vlasti, potiče uključenost javnosti te društvenih i gospodarskih dionika i poziva Komisiju da promiče koordinaciju te razmjenu informacija i najboljih praksi među državama članicama, regijama, lokalnim zajednicama i gradovima; ističe da treba potaknuti participativne modele lokalnog upravljanja;

43.

pozdravlja odluku Međuvladinog tijela za klimatske promjene o izradi posebnog izvješća o gradovima i klimi za 2023. te napominje da će se preuzimanjem te obveze potaknuti intenzivnije istraživanje o važnosti gradova u borbi protiv klimatskih promjena; smatra da bi gradovi trebali dati svoj doprinos globalnom izvješću o klimi za 2018.; smatra, nadalje, da gradovi i regije mogu utjecati na donošenje politika nakon Pariškog sporazuma primjenom strateškog pristupa u cilju djelovanja protiv globalnog zatopljenja te mogu podržati mjere ublažavanja klimatskih promjena i prilagodbe njima u gradskim područjima, u kojima živi više od polovice svjetskog stanovništva; poziva Komisiju da se založi za višerazinsko poimanje klimatskih mjera u tom procesu kako bi se promicao uključiv klimatski režim u kojemu se priznaju mjere koje poduzimaju lokalna i podnacionalna tijela;

44.

poziva nacionalne vlasti na provedbu decentralizacije i kvalitetniju implementaciju principa supsidijarnosti kako bi dodatno osnažili lokalnu i regionalnu razinu vlasti u borbi s klimatskim promjenama;

45.

napominje da mnogi elementi industrije ulažu u zelenu preobrazbu te da su preuzeli obvezu provoditi politike dekarbonizacije; prepoznaje da suradnja između poduzeća i gradova dovodi do inovativnih i uključivih rješenja za djelovanje u području klime i pomaže EU-u u postizanju njegovih ciljeva; podsjeća da industrijski sektor ima ključnu ulogu u financiranju i zatvaranju investicijskog jaza u urbanim područjima; poziva na promicanje partnerstava između gradova i poduzeća;

46.

naglašava da pametno planiranje i ulaganje u niskougljičnu urbanu infrastrukturu otpornu na klimatske promjene može poboljšati okoliš i kvalitetu života građana, otvoriti radna mjesta i dati poticaj lokalnom i regionalnom gospodarstvu;

47.

poziva gradove i regije da iskoriste inicijative EU-a kao što su urbane inovativne mjere za pokretanje pilot-projekata u području održivog urbanog razvoja;

48.

pozdravlja inicijativu „Women4Climate”i sudjelovanje privatnog sektora u toj inicijativi koja bi trebala pridonijeti većoj uključenosti žena na istaknutim položajima u borbi protiv klimatskih promjena, kako bi se poboljšale njihove rukovoditeljske vještine i potaknula sljedeća generacija istaknutih žena da sudjeluju u borbi protiv klimatskih promjena;

49.

uviđa da gradovi imaju posebnu odgovornost u pogledu rješavanju problema povezanih s klimatskim promjenama jer njihov udio u globalnim emisijama CO2 iznosi 70 % i ponovno ističe da se Parlament zalaže za globalni uspjeh Sporazuma gradonačelnika za klimu i energiju, što se odnosi i na Inicijativu za prilagodbu klimatskim promjenama (inicijativa Mayors Adapt), Memorandum o razumijevanju u pogledu ograničavanja zagrijavanja zemlje na manje od 2 °C, Amsterdamski pakt i inicijativu Regions Adapt; smatra da će se obveze preuzete u okviru Pariške deklaracije iz 2015. (Paris City Hall Declaration) moći ispuniti samo suradnjom u okviru Globalnog sporazuma gradonačelnika za klimu i energiju i poziva sve gradove u EU-u i izvan njega da se pridruže tom sporazumu gradonačelnika i da se, ne dovodeći pritom u pitanje njihovo sudjelovanje u drugim sektorskim ili institucijskim mrežama sličnih namjena, obvežu na ambiciozno djelovanje u području klime te organiziraju razmjene iskustava i dobrih praksi; napominje da niz akcijskih planova koje su podnijeli gradovi sadrži obveze preuzete do 2020. godine i stoga potiče te gradove na poduzimanje dodatnih aktivnosti za razdoblje do 2030.; smatra da bi EU trebao nastaviti davati autonomiju gradovima u planiranju njihovih strategija ublažavanja klimatskih promjena jer to obično rezultira ambicioznijim ciljevima;

50.

ističe potrebu da se u Pariškom sporazumu jasno navede uloga lokalnih i regionalnih vlasti kako bi se zajamčilo dugoročno djelovanje za rješavanje problema klimatskih promjena; naglašava da EU mora raditi na terenu s gradovima i regijama kako bi se regije i gradovi EU-a bolje povezali te bili održiviji, kako bi se osnovale energetski učinkovite općine i razvile pametnije mreže gradskog prijevoza;

51.

smatra da treba poticati razmjenu znanja i iskustava na lokalnoj i regionalnoj razini, s obzirom na bitna iskustva pojedinih regija i gradova, ali i određenih regionalnih agencija za zaštitu okoliša, odnosno za energiju;

52.

smatra da europske, međunarodne, ali i svjetske organizacije, udruge ili mreže gradova, općina i regija treba iskoristiti kao instrument za kvalitetniju suradnju prilikom rješavanja problema klimatskih promjena na lokalnoj i regionalnoj razini;

53.

napominje da su tijekom konferencije COP 22 u Marakešu lokalna i regionalna tijela razvila akcijski plan Marrakesh Roadmap for Action, u kojemu se ističe potreba za izravnijim sudjelovanjem lokalnih tijela i koji bi trebalo i formalno smatrati dijelom službene rasprave o klimatskim promjenama, a ne držati da su ona na istoj razini kao i drugi nedržavni akteri poput nevladinih organizacija i privatnog sektora;

o o

54.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te Odboru regija, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru, državama članicama te nacionalnim i regionalnim parlamentima država članica.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0363.

(2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0383.

(3) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0380.

(4) SL C 316, 22.9.2017., str. 124.

(5) SL C 207, 30.6.2017., str. 51.

(6) SL L 347, 20.12.2013., str. 320.

(7) SL C 349, 17.10.2017., str. 67.

10.5.2019

Službeni list Europske unije

C 162/40

P8_TA(2018)0069

Smjernice za okvir budućih odnosa između EU-a i Ujedinjene Kraljevine

Rezolucija Europskog parlamenta od 14. ožujka 2018. o okviru za budući odnos EU-a i Ujedinjene Kraljevine (2018/2573(RSP))

(2019/C 162/05)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji (UEU) i Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

—	uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima od 7. prosinca 2000. („Povelja”), koja je proglašena 12. prosinca 2007. u Strasbourgu i koja je stupila na snagu zajedno s Ugovorom iz Lisabona u prosincu 2009. godine,

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 5. travnja 2017. o pregovorima s Ujedinjenom Kraljevinom slijedom njezine obavijesti o namjeri povlačenja iz Europske unije (1) te rezolucije od 3. listopada 2017. (2) i 13. prosinca 2017. (3) o trenutačnom stanju pregovora s Ujedinjenom Kraljevinom,

—

uzimajući u obzir smjernice Europskog vijeća (članak 50.) od 29. travnja 2017. slijedom obavijesti Ujedinjene Kraljevine na temelju članka 50. UEU-a i Prilog Odluci Vijeća od 22. svibnja 2017. kojom se utvrđuju smjernice za pregovore o sporazumu s Ujedinjenom Kraljevinom Velike Britanije i Sjeverne Irske kojim se utvrđuju aranžmani njezina povlačenja iz Europske unije,

—

uzimajući u obzir zajedničko izvješće pregovarača Europske unije i vlade Ujedinjene Kraljevine od 8. prosinca 2017. o napretku ostvarenom u prvoj fazi pregovora u skladu s člankom 50. UEU-a o urednom povlačenju Ujedinjene Kraljevine iz Europske unije te nacrt sporazuma o povlačenju od 28. veljače 2018. koji je sastavila Europska komisija,

—

uzimajući u obzir smjernice Europskog Vijeća (članak 50.) od 15. prosinca 2017. i Prilog Odluci Vijeća od 29. siječnja 2018. o dopuni Odluke Vijeća od 22. svibnja 2017. o odobravanju otvaranja pregovora s Ujedinjenom Kraljevinom Velike Britanije i Sjeverne Irske o sporazumu kojim se utvrđuju aranžmani njezina povlačenja iz Europske unije,

—	uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.	budući da je cilj pregovora između Europske unije i Ujedinjene Kraljevine koji se odvijaju u skladu s člankom 50. Ugovora o Europskoj uniji osigurati uredno povlačenje Ujedinjene Kraljevine iz EU-a;

B.	budući da se u članku 50. navodi da se u aranžmanima povlačenja Ujedinjene Kraljevine mora uzeti u obzir okvir za njezin budući odnos s Unijom;

budući da je, s obzirom na to da je u prosincu 2017. postignut dovoljan napredak u pregovorima o pitanjima povezanima s razdvajanjem, primjereno da predmet pregovora sada bude okvir za budući odnos između EU-a i Ujedinjene Kraljevine, pod uvjetom da postoji odgovarajući napredak u pregovorima o nacrtu sporazuma o povlačenju koji je sastavila Komisija;

D.	budući da ti pregovori mogu započeti tek nakon što glavni pregovarač EU-a od institucija EU-a dobije mandat za njihovo započinjanje;

E.	budući da će se svaki dogovor o okviru za budući odnos smatrati sastavnim dijelom općeg rješenja o povlačenju i bit će osnovica za raspravu Europskog parlamenta u postupku davanja suglasnosti;

F.	budući da je u interesu svih strana da okvir za budući odnos bude što detaljniji;

G.	budući da će Ujedinjena Kraljevina nakon povlačenja postati treća zemlja bez obzira na dogovoreni okvir za svoj budući odnos s EU-om;

budući da je, uz elemente uključene u obavijest Ujedinjene Kraljevine od 29. ožujka 2017. o povlačenju iz Europske unije, predsjednica vlade Ujedinjene Kraljevine održala niz govora – 17. siječnja 2017. u palači Lancaster (Lancaster House), 22. rujna 2017. u Firenci, 17. veljače 2018. u Münchenu i, najnoviji, 2. ožujka 2018. u palači Mansion (Mansion House); budući da ona još nije iznijela dosljedan pogled na buduće odnose između EU-a i Ujedinjene Kraljevine;

budući da će Ujedinjena Kraljevina i EU ostati bliski susjedi te će i dalje imati mnoge zajedničke interese; budući da bi se tako blizak odnos u vidu sporazuma o pridruživanju između EU-a i Ujedinjene Kraljevine mogao smatrati prikladnim okvirom za budući odnos u kojemu bi se zajednički interesi mogli štititi i promicati, što uključuje i nove trgovinske odnose;

budući da je prednost sporazuma o pridruživanju za budući odnos u tome što je riječ o fleksibilnom okviru koji omogućava različite razine suradnje u najraznovrsnijim područjima politika; budući da će suradnja od obiju strana zahtijevati da zadrže visoke standarde i svoje međunarodne obveze u nizu područja;

K.	budući da je ključno očuvati sporazume EU-a s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama, uključujući i Sporazum o Europskom gospodarskom prostoru (Sporazum o EGP-u);

L.	budući da EU i Ujedinjena Kraljevina, kao država članica koja se povlači, prvenstveno imaju obvezu da se pobrinu za sveobuhvatan i uzajaman pristup zaštiti prava građana EU-a koji žive u Ujedinjenoj Kraljevini i građana Ujedinjene Kraljevine koji žive u 27 preostalih država članica EU-a (EU-27);

budući da, u cilju očuvanja Sporazuma na Veliki petak iz 1998. godine u svim njegovom dijelovima i prava naroda Sjeverne Irske, Ujedinjena Kraljevina mora poštovati svoju obvezu da će zajamčiti da nema veće kontrole na granici na irskom otoku, bilo detaljnijim prijedlozima u obliku posebnih rješenja za Sjevernu Irsku koje treba predstaviti u pregovorima o okviru za budući odnos između EU-a i Ujedinjene Kraljevine, bilo trajnim regulatornim usklađivanjem s pravnom stečevinom EU-a;

N.	budući da će prijelazni aranžmani o produljenju cjelokupne pravne stečevine biti potrebni kako bi se izbjegao neuređeni izlazak Ujedinjene Kraljevine iz EU-a i kako bi se pregovaračima EU-a i Ujedinjene Kraljevine pružila mogućnost pregovaranja o sporazumu o budućim odnosima;

O.	budući da je primjereno da institucije EU-a i države članice u suradnji s javnim i privatnim institucijama poduzmu pripremne aktivnosti za sve mogućnosti koje se mogu pojaviti kao rezultat pregovora;

P.	budući da je jedinstvo institucija EU-a i država članica od ključne važnosti za zaštitu interesa Unije i njezinih građana tijekom sljedećih faza pregovora, posebno u pogledu okvira za budući odnos, ali i za uspješno i pravovremeno zaključivanje tih pregovora;

podsjeća da se u članku 50. navodi da se u sporazumu kojim se utvrđuju aranžmani povlačenja države članice mora uzeti u obzir okvir za njezin budući odnos s Europskom unijom;

napominje da bi takav okvir za budući odnos trebao biti u vidu političke izjave povezane sa sporazumom o povlačenju; naglašava da će Europski parlament ocijeniti sadržaj izjave kad od njega bude zatraženo da dâ suglasnost za sporazum o povlačenju;

ponavlja da se o međunarodnom sporazumu o novom odnosu između EU-a i Ujedinjene Kraljevine može službeno pregovarati tek nakon što Ujedinjena Kraljevina napusti EU i postane treća zemlja; podsjeća da se taj sporazum može sklopiti samo uz puno sudjelovanje i konačnu suglasnost Europskog parlamenta;

podsjeća da će Europski parlament prihvatiti okvir za buduće odnose EU-a i Ujedinjene Kraljevine jedino ako on bude strogo usklađen sa sljedećim načelima:

—	treća zemlja ne smije imati ista prava i povlastice kao države članice Europske unije odnosno članice Europskog udruženja slobodne trgovine (EFTA) ili EGP-a,

—	zaštita integriteta i dobrog funkcioniranja unutarnjeg tržišta, carinske unije i četiriju sloboda, bez dopuštanja sektorskog pristupa,

—	očuvanje autonomije odlučivanja EU-a,

—	očuvanje pravnog poretka EU-a i uloge koju u njemu ima Sud Europske unije,

—

trajna privrženost demokratskim načelima, ljudskim pravima i temeljnim slobodama, kako su utvrđeni prije svega u Općoj deklaraciji UN-a o ljudskim pravima, Europskoj konvenciji o ljudskim pravima i temeljnim slobodama i njezinim protokolima, Europskoj socijalnoj povelji, Rimskom statutu Međunarodnog kaznenog suda i drugim međunarodnim ugovorima o ljudskim pravima Ujedinjenih naroda i Vijeća Europe, kao i trajna privrženost poštovanju načela vladavine prava,

—

jednaki uvjeti za sve, posebno u vezi s trajnim pridržavanjem Ujedinjene Kraljevine standarda utvrđenih međunarodnim obvezama te zakonodavstva i politika Unije u području poštenog tržišnog natjecanja utemeljenog na pravilima, što obuhvaća i državne potpore i prava radnika, a osobito iste razine socijalne zaštite i zaštitnih mjera od socijalnog dampinga, kao i zaštitu okoliša, klimatske promjene, zaštitu potrošača, javnog zdravlja, sanitarne i fitosanitarne mjere, zdravlje i dobrobit životinja, oporezivanje, uključujući i borbu protiv utaje i izbjegavanja poreza, pranje novca i zaštitu i privatnost podataka, uz jasan provedbeni mehanizam kojim se jamči pridržavanje navedenoga,

—	očuvanje sporazumâ EU-a s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama, uključujući Sporazum o EGP-u, i očuvanje ukupne ravnoteže tih odnosa,

—	zaštita financijske stabilnosti EU-a i usklađenost s njegovim regulatornim i nadzornim režimom i standardima te njihova primjena,

—	dobra ravnoteža prava i obveza, uključujući, ako je to primjereno, razmjerne financijske doprinose;

ponavlja da bi sporazum o pridruživanju o kojem EU i Ujedinjena Kraljevina nakon njezina povlačenja okončaju pregovore i koji sklope na osnovi članka 8. UEU-a i članka 217. UFEU-a mogao biti primjeren okvir za budući odnos i pružiti trajan okvir za upravljanje, koji bi trebao uključivati i snažan mehanizam rješavanja sporova, čime bi se izbjeglo gomilanje bilateralnih sporazuma i nedostataka koji su svojstveni odnosu EU-a i Švicarske;

Predlaže da se taj budući odnos temelji na sljedeća četiri stupa:

—	trgovinskim i gospodarskim odnosima,

—	vanjskoj politici, sigurnosnoj i razvojnoj suradnji,

—	unutarnjoj sigurnosti,

—	tematskoj suradnji;

Okvir za budući odnos

napominje da će, s obzirom na iste temelje zajedničkih vrijednosti EU-a i Ujedinjene Kraljevine, njihove bliske veze i postojeću regulatornu usklađenost u gotovo svim područjima, zemljopisnu blizinu i zajedničku prošlost, uključujući i članstvo Ujedinjene Kraljevine u EU-u više od 40 godina, te ulogu Ujedinjene Kraljevine kao stalne članice Vijeća sigurnosti UN-a i članice NATO-a, Ujedinjena Kraljevina i dalje biti važan partner EU-a u sva četiri prethodno navedena stupa pa je uspostava partnerstva kojime se jamči buduća suradnja u uzajamnom interesu obaju partnera;

napominje, međutim, da se suradnja s Ujedinjenom Kraljevinom kao trećom zemljom može odvijati samo u skladu s načelima navedenima u stavku 4. ove Rezolucije; podsjeća da EU ima obvezujuće zajedničke propise, zajedničke institucije i zajedničke nadzorne, provedbene i pravosudne mehanizme i da treće zemlje, čak i one s identičnim zakonodavstvom ili potpunom usklađenošću propisa, ne mogu uživati iste povlastice ili pristup tržištu kao države članice EU-a, primjerice u odnosu na četiri slobode i financijske doprinose iz proračuna EU-a;

smatra da bi sporazum o budućem odnosu trebao uključivati posebne odredbe o kretanju građana EU-a u Ujedinjenu Kraljevinu i iz Ujedinjene Kraljevine u EU nakon prijelaznog razdoblja, a one bi trebale biti barem razmjerne stupnju suradnje u četiri stupa navedena u nastavku;

10.

podsjeća da Europski parlament mora odobriti svaki budući sporazum između Europske unije i Ujedinjene Kraljevine; naglašava da Parlament, u skladu s člancima 207., 217. i 218. UFEU-a i relevantnom sudskom praksom, mora biti odmah i u potpunosti obavještavan u svim fazama postupka;

(i) Trgovinski i gospodarski odnosi

11.

podsjeća da bi članstvo Ujedinjene Kraljevine u unutarnjem tržištu i carinskoj uniji i za Ujedinjenu Kraljevinu i za EU-27 bilo najbolje odnosno jedino rješenje kojime se može jamčiti neometana trgovina i očuvanje svih koristi u našim gospodarskim odnosima; podsjeća da pristup unutarnjem tržištu iziskuje puno poštovanje četiriju sloboda i prihvaćanje odgovarajućih propisa EU-a, jednaka pravila za sve, između ostalog i u području tržišnog natjecanja i državnih potpora, obvezujuću sudsku praksu Suda EU-a i doprinose u proračun EU-a; napominje da se carinskom unijom uklanjaju carinske prepreke i neke carinske kontrole, ali da je i dalje potrebno pridržavati se trgovinske politike EU-a i zajedničke vanjske granice; prima na znanje činjenicu da vlada Ujedinjene Kraljevine i dalje isključuje i unutarnje tržište i carinsku uniju;

12.

napominje da područje detaljne i sveobuhvatne slobodne trgovine iziskuje obvezujući mehanizam za usklađivanje s pravnom stečevinom EU-a i obvezujuću ulogu Suda EU-a u tumačenju prava Unije te ne omogućuje selektivni pristup sektorima na unutarnjem tržištu;

13.

smatra da je sadašnje stajalište Ujedinjene Kraljevine spojivo jedino s trgovinskim sporazumom iz članka 207. UFEU-a, koji bi mogao biti trgovinski i gospodarski stup sporazuma o pridruživanju; spreman je na suradnju s Ujedinjenom Kraljevinom na osnovi gore navedenih modela ako Ujedinjena Kraljevina preispita svoja trenutačna ograničenja;

14.

podsjeća da se svi nedavni sporazumi o slobodnoj trgovini temelje na tri glavna dijela: pristupu tržištu, regulatornoj suradnji i pravilima; ističe da povrh načela navedenih u stavku 4.:

—	stupanj pristupa tržištu EU-a mora odgovarati stupnju stalne konvergencije i usklađivanja s tehničkim standardima i pravilima EU-a, bez odredbi o sektorskom pristupu i uz očuvanje integriteta unutarnjeg tržišta,

—	treba zajamčiti autonomiju EU-a u donošenju zakonodavstva i normi EU-a, kao i ulogu Suda EU-a kao jedinog tumača prava EU-a,

—	treba zajamčiti jednake uvjete za sve i zaštitu normi EU-a kako bi se izbjeglo snižavanje standarda i spriječila regulatorna arbitraža tržišnih subjekata,

—	pravila o podrijetlu moraju se zasnivati na standardnim preferencijalnim pravilima EU-a i interesima proizvođača iz EU-a,

—

o uzajamnom pristupu tržištu treba pregovarati u cijelosti u skladu s pravilima Svjetske trgovinske organizacije (WTO), što znači i kad je riječ o robi, uslugama, javnoj nabavi i, prema potrebi, izravnim stranim ulaganjima, te o svim modalitetima pružanja usluga, uključujući obveze u pogledu kretanja fizičkih osoba preko granica (modalitet 4.), a taj pristup mora biti uređen potpuno u skladu s pravilima EU-a o načelima jednakog postupanja, osobito prema radnicima,

—

trebalo bi dogovoriti regulatornu suradnju, s posebnim osvrtom na mala i srednja poduzeća, ali imajući na umu dobrovoljnost regulatorne suradnje i pravo na donošenje propisa u javnom interesu, podsjećajući pritom da odredbe o regulatornoj suradnji u trgovinskom sporazumu ne mogu u potpunosti preslikati istu nesmetanu trgovinu kao pripadnost unutarnjem tržištu;

15.

ističe da bi ovim sporazumom između EU-a i Ujedinjene Kraljevine trebalo očuvati okvir postojećih trgovinskih odnosa između EU-a i trećih zemalja i izbjeći ostvarivanje nezaslužene koristi tako da se dosljednost zajamči zadržavanjem usklađenog sustava tarifa i kvota te pravila o podrijetlu prema trećim zemljama;

16.

ističe da je u okviru sporazuma o slobodnoj trgovini pristup tržištu za usluge ograničen i uvijek je podložan isključenjima, rezervama i iznimkama;

17.

ističe da bi izlaskom iz unutarnjeg tržišta Ujedinjena Kraljevina izgubila i odobrenje za pružanje financijskih usluga i mogućnost otvaranja podružnica u EU-u pod nadzorom Ujedinjene Kraljevine; podsjeća da je zakonodavstvom EU-a predviđena mogućnost da se u nekim područjima propisi treće zemlje smatraju jednakovrijednima, u skladu s proporcionalnim pristupom utemeljenom na riziku, i upućuje na postojeći zakonodavni rad i buduće prijedloge Komisije u tom području; naglašava da su odluke o jednakovrijednosti uvijek unilateralne; također ističe da su, kako bi se očuvala financijska stabilnost i zajamčilo puno poštovanje regulatornog režima i normi EU-a i njihova primjena, bonitetna izuzeća i ograničenja u pogledu prekograničnog pružanja financijskih usluga uobičajeno obilježje sporazuma o slobodnoj trgovini;

18.

ističe da bi sporazum EU-a i Ujedinjene Kraljevine trebao uključivati jak mehanizam rješavanja sporova i strukture upravljanja; u tom pogledu naglašava nadležnost Suda EU-a u tumačenju pitanja povezanih s pravom EU-a;

19.

podsjeća da bi trenutačno stajalište i ograničenja Ujedinjene Kraljevine dovela do carinskih provjera i kontrola koje bi utjecale na globalne lance opskrbe i procese proizvodnje, čak i uz izbjegavanje tarifnih prepreka; naglašava važnost visoke razine usklađenosti između jedinstvenog europskog područja PDV-a i Ujedinjene Kraljevine; smatra da porezna pitanja moraju biti uključena u svaki budući sporazum između Ujedinjene Kraljevine i EU-a kako bi se osigurala najveća razina suradnje EU-a i Ujedinjene Kraljevine i njezinih prekomorskih područja u području oporezivanja dobiti;

20.

ponavlja da, kad je riječ o prehrambenim i poljoprivrednim proizvodima, pristup tržištu EU-a ovisi o strogom pridržavanju zakonodavstva i normi EU-a, posebno u području sigurnosti hrane, GMO-a, pesticida, oznaka zemljopisnog podrijetla, dobrobiti životinja, označavanja i sljedivosti, sanitarnih i fitosanitarnih standarda te zdravlja ljudi, životinja i biljaka;

(ii) Vanjska politika, sigurnosna i razvojna suradnja

21.

napominje da, u vezi sa zajedničkom vanjskom i sigurnosnom politikom, Ujedinjena Kraljevina kao treća zemlja neće moći sudjelovati u procesu donošenja odluka i da zajednička stajališta i mjere mogu donositi samo države članice EU-a; ističe, međutim, da to ne isključuje mehanizme savjetovanja kojima bi se omogućilo Ujedinjenoj Kraljevini da se uskladi sa stajalištima EU-a u području vanjske politike, zajedničkog djelovanja, osobito u području ljudskih prava, ili multilateralnu suradnju, posebno u okviru UN-a, OESS-a i Vijeća Europe; podržava koordinaciju u vezi s politikom sankcija i provedbe, što podrazumijeva i embargo na oružje i zajedničko stajalište o izvozu oružja;

22.

naglašava da bi se takvo partnerstvo moglo uspostaviti okvirnim sporazumom o sudjelovanju kojim se uređuje uloga trećih zemalja, čime bi se omogućilo sudjelovanje Ujedinjene Kraljevine u civilnim i vojnim misijama te programima i projektima EU-a (bez vodeće uloge za Ujedinjenu Kraljevinu), razmjeni obavještajnih podataka, obuci i razmjeni vojnog osoblja te suradnji u politici naoružanja, uključujući i projekte koji se razvijaju u okviru stalne strukturirane suradnje (PESCO); naglašava da bi se to sudjelovanje trebalo odvijati ne dovodeći u pitanje relevantna stajališta, odluke i zakonodavstvo EU-a i u skladu s njima, a to podrazumijeva i javnu nabavu i transfere u području obrane; navodi da je ta suradnja ovisna o punom poštovanju međunarodnog prava o ljudskim pravima i međunarodnog humanitarnog prava te temeljnih prava EU-a;

23.

napominje da svaka suradnja u navedenim područjima koja uključuje razmjenu povjerljivih podataka EU-a, što znači i obavještajnih podataka, mora biti uvjetovana sklapanjem sporazuma o sigurnosti informacija radi zaštite povjerljivih podataka EU-a;

24.

napominje da bi, s obzirom na slične aranžmane s trećim zemljama, Ujedinjena Kraljevina mogla sudjelovati u programima Unije za potporu obrani i vanjskoj sigurnosti (kao što su Europski fond za obranu, Galileo i programi za kibernetičku sigurnost); otvoren je za mogućnost da Ujedinjena Kraljevina nastavi davati doprinos instrumentima EU-a za vanjsko financiranje radi ostvarivanja zajedničkih ciljeva, posebno u zajedničkom susjedstvu;

25.

napominje da je Ujedinjena Kraljevina važan dionik u području razvojne suradnje i humanitarne pomoći i da bi suradnja EU-a i Ujedinjene Kraljevine u tim područjima nakon Brexita bila od uzajamne koristi;

(iii) Unutarnja sigurnost

26.

napominje da je u zajedničkom interesu EU-a i Ujedinjene Kraljevine uspostava partnerstva kojim se jamči kontinuirana sigurnosna suradnja radi odgovora na zajedničke prijetnje, posebno terorizam i organizirani kriminal, te kojim se izbjegava poremećaj u protoku informacija u tom području; napominje da treće zemlje (izvan schengenskog prostora) nemaju privilegiran pristup instrumentima EU-a u tom području, uključujući baze podataka, i ne mogu sudjelovati u određivanju prioriteta i razvoju višegodišnjih strateških ciljeva niti voditi operativne akcijske planove u kontekstu političkog ciklusa EU-a;

27.

napominje, osim toga, da će, povrh potrebe da se s pomoću prijelaznih aranžmana zaštite postojeći postupci i istrage koje uključuju Ujedinjenu Kraljevinu, biti potrebno osmisliti zasebne aranžmane s Ujedinjenom Kraljevinom kao trećom zemljom o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima, uključujući izručenje i uzajamnu pravnu pomoć, umjesto postojećih mehanizama kao što je europski uhidbeni nalog;

28.

smatra da se buduća suradnja može razviti na osnovi aranžmana za treću zemlju koja nije članica schengenskog prostora, čime bi se omogućila razmjena podataka važnih za sigurnost i operativnu suradnju s tijelima i mehanizmima EU-a (kao što su Europol i Eurojust);

29.

ističe da bi takva suradnja trebala pružiti pravnu sigurnost, da bi se trebala zasnivati na zaštitnim mehanizmima glede temeljnih prava upisanih u Europskoj konvenciji o ljudskim pravima i da u načelu mora osigurati istovjetnu razinu zaštite onoj iz Povelje; ističe, nadalje, da bi ona trebala u potpunosti poštovati standarde EU-a o zaštiti podataka i počivati na efektivnoj provedbi i rješavanju sporova; smatra da je neophodno pronaći rješenje za uređenje buduće razmjene podataka između EU-a i Ujedinjene Kraljevine u području policijskih, obavještajnih i protuterorističkih operacija; ističe da bi odluka Komisije o primjerenosti bila najbolja i najsigurnija opcija; podsjeća da se Ujedinjena Kraljevina u svakom slučaju mora pobrinuti za jednako visoku razinu zaštite podataka kao što su propisi Unije o zaštiti podataka;

(iv) Tematska suradnja

30.

ističe da se načela utvrđena u stavku 4. moraju u potpunosti i bezuvjetno primjenjivati na buduću suradnju s Ujedinjenom Kraljevinom u brojnim područjima od zajedničkog interesa; ističe da će u tim sporazumima trebati uspostaviti ravnotežu između prava i obveza razmjernih sličnim sporazumima s ostalim trećim zemljama, ali uzimajući u obzir zemljopisnu blizinu i bliske veze EU-a i Ujedinjene Kraljevine;

31.

smatra da, s obzirom na navedena načela i uvjete, te u interesu putnika, zračnih prijevoznika, proizvođača i sindikata, treba zajamčiti povezanost s pomoću sporazuma o zračnom prometu i sporazuma o sigurnosti u zračnom prometu; ističe, međutim, da stupanj pristupa tržištu ovisi o razini regulatorne konvergencije i usklađenosti s pravnom stečevinom EU-a i s uspostavom jakog mehanizma rješavanja sporova i arbitražnog mehanizma; ne isključuje, osim toga, daljnju suradnju s Ujedinjenom Kraljevinom radi potpore projektima od zajedničkog interesa u sektoru prometa;

32.

smatra da bi, u vezi s ribarstvom, trebalo razmotriti mogućnost pregovora o novom obliku sporazuma o bilateralnom partnerstvu s trećom zemljom s ciljem zadržavanja visoke razine suradnje, dosljednosti i konvergencije, osiguravanja stabilnosti i kontinuiranog zajedničkog pristupa vodama i resursima u skladu s načelima zajedničke ribarstvene politike i odredbama o upravljanju, te osiguravanja održivog upravljanja zajedničkim stokovima kako bi se populacija tih stokova obnovila i održala iznad razina koje mogu dati najviši održivi prinos; ističe da zajedničko upravljanje zajedničkim stokovima zahtijeva nastavak doprinosa Ujedinjene Kraljevine znanstvenoj procjeni tih stokova; naglašava, međutim, da se o uzajamnom pristupu tržištu za proizvode ribarstva mora pregovarati u sklopu budućeg sporazuma i da pristup domaćem tržištu EU-a mora ovisiti o pristupu plovila EU-a ribolovnim područjima Ujedinjene Kraljevine i njihovim resursima, te o razini suradnje u upravljanju zajedničkim stokovima;

33.

naglašava vrijednost kulturne i obrazovne suradnje, uključujući učenje i mobilnost mladih, te važnost kulturnih i kreativnih industrija za produbljivanje odnosa EU-a sa susjednim zemljama, i pozdravio bi nastavak suradnje između EU-a i Ujedinjene Kraljevine u tim područjima, među ostalim i putem relevantnih programa kao što su Erasmus ili Kreativna Europa;

34.

mogao bi razmotriti, kad je riječ o suradnji u području istraživanja i inovacija, sudjelovanje Ujedinjene Kraljevine kao treće zemlje u Okvirnom programu EU-a za istraživanje i inovacije te u svemirskim programima EU-a, ne dopuštajući pritom neto prijenose iz proračuna EU-a u Ujedinjenu Kraljevinu ili ulogu donositelja odluka za Ujedinjenu Kraljevinu;

35.

smatra da bi najbolja opcija za okoliš, borbu protiv klimatskih promjena i djelovanje u području javnog zdravlja i sigurnosti hrane bila da Ujedinjena Kraljevina ostane u potpunosti usklađena s postojećim i budućim zakonodavstvom EU-a, uključujući poštovanje obveza i ciljeva za 2030. koji su već dogovoreni u okviru paketa mjera EU-a za čisti zrak i paketa mjera EU-a za čistu energiju; ako to, međutim, ne bude slučaj, poziva na donošenje sporazuma između EU-a i Ujedinjene Kraljevine kako bi se zajamčili bliska suradnja i visoki standardi o tim pitanjima i rješavanje prekograničnih pitanja zaštite okoliša; naglašava da se svaka suradnja s agencijama EU-a u tim područjima mora temeljiti na bilateralnim sporazumima;

36.

mogao bi razmotriti slični aranžman za treću zemlju u području energije, elektroničkih komunikacija, kibernetičke sigurnosti te informacijske i komunikacijske tehnologije; mišljenja je, kad je riječ o energiji, da bi svakim takvim dogovorom trebalo poštovati cjelovitost unutarnjeg tržišta energije, doprinijeti energetskoj sigurnosti, te energetskoj održivosti i konkurentnosti, ali i voditi računa o spojnim vodovima između EU-a i Ujedinjene Kraljevine; očekuje da će Ujedinjena Kraljevina poštovati najviše standarde nuklearne zaštite, sigurnosti i zaštite od zračenja, što obuhvaća i prijevoz otpada i razgradnju;

37.

smatra da bi program EU-a PEACE, čiji je cilj jačanje mirnog i stabilnog društva poticanjem pomirenja u Sjevernoj Irskoj i pograničnom području Irske, trebalo zadržati uz nastavak sudjelovanja Ujedinjene Kraljevine;

(v) Upravljanje budućim sporazumom

38.

ističe da bi svaki budući sporazum između Europske unije i Ujedinjene Kraljevine kao treće zemlje trebao sadržavati odredbe o uspostavi dosljednog i pouzdanog sustava upravljanja kao sveobuhvatnog okvira za četiri stupa i obuhvaćati zajednički stalni nadzor/upravljanje sporazumom i mehanizme rješavanja sporova i provedbe u vezi s tumačenjem i primjenom odredaba sporazuma;

39.

insistira na apsolutnoj nužnosti da se tim sustavom upravljanja u potpunosti očuva autonomija EU-a u donošenju odluka i njegova pravnog poretka, uključujući ulogu Suda Europske unije kao jedinog tumača prava EU-a;

40.

ističe da bi oblik mehanizama upravljanja trebao biti razmjeran prirodi, opsegu i dubini budućeg odnosa i uzeti u obzir razinu međusobne povezanosti, suradnju i bliskost;

41.

podržava ideju uspostave zajedničkog odbora nadležnost za nadgledanje primjene sporazuma, rješavanje razlika u tumačenju i provedbi dogovorenih korektivnih mjera u dobroj vjeri i za to da se u potpunosti osigura regulatorna autonomija EU-a, uključujući zakonodavne ovlasti Europskog parlamenta i Vijeća; naglašava da bi predstavnici EU-a u tom odboru trebali podlijegati odgovarajućim mehanizmima odgovornosti koji uključuju i ulogu Europskog parlamenta;

42.

smatra da bi sustavi upravljanja, kad je riječ o odredbama koje se temelje na konceptima iz prava EU-a, trebali jamčiti upućivanje predmeta Sudu Europske unije; ponavlja da se, kad je riječ o primjeni i tumačenju odredaba sporazuma koje se ne odnose na pravo Unije, alternativno rješavanje sporova može predvidjeti samo ako se njime pružaju jamstva neovisnosti i nepristranosti istovjetna onima Suda Europske unije;

(vi) Jednaki uvjeti za sve

43.

podsjeća da bi Ujedinjena Kraljevina i njezina prekomorska područja trebala i dalje poštovati i primjenjivati postojeće standarde u okviru svojih međunarodnih obveza te zakonodavstvo i politike Unije, osobito u područjima iz stavka 4., na način koji odražava širinu i dubinu budućeg odnosa; ukazuje na koristi od zadržavanja regulatorne usklađenosti koja se temelji na zakonodavstvu Unije;

44.

napominje da će širina i dubina sporazuma u pogledu jednakih uvjeta za sve biti od ključne važnosti za utvrđivanje opsega ukupnog budućeg odnosa između EU-a i Ujedinjene Kraljevine; podsjeća da će ključnu ulogu u tome imati trajno poštovanje europskog socijalnog modela od strane Ujedinjene Kraljevine;

45.

čvrsto je uvjeren da bi Ujedinjena Kraljevina trebala slijediti razvoj standarda o oporezivanju i zakonodavstva o suzbijanju pranja novca unutar pravne stečevine Unije, uključujući one o poreznoj transparentnosti, razmjeni informacija o poreznim pitanjima i mjerama protiv izbjegavanja poreza, te da bi trebala rješavati situaciju u svojim prekomorskim područjima i njihovu neusklađenost s kriterijima dobrog upravljanja i transparentnosti; ustraje u tome da pristup carinskoj uniji bude strogo uvjetovan usklađenošću Ujedinjene Kraljevine s navedenim standardima;

46.

Ponavlja da je potrebno uspostaviti zaštitne mehanizme za očuvanje visokih standarda i jednakih uvjeta za sve u područjima zaštite okoliša, borbe protiv klimatskih promjena, sigurnosti hrane i javnog zdravlja; ističe da pristup pravosuđu i odgovarajući mehanizam za podnošenje pritužbi mora biti zajamčen za građane i nevladine organizacije u pogledu provedbe standarda o radu i zaštiti okoliša;

47.

napominje da će, kao i kad je riječ o ostatku sporazuma, odredbe o jednakim uvjetima za sve iziskivati da čvrste strukture upravljanja sadrže odgovarajuće mehanizme upravljanja, nadzora, rješavanja sporova i izvršne mehanizme, uključujući po potrebi i sankcije i privremene mjere, te obvezu da obje strane uspostave ili, ako je to primjereno, zadrže neovisne institucije koje mogu efektivno nadzirati provedbu odredbi i pobrinuti se za njihovo izvršenje;

(vii) Moguće sudjelovanje u programima EU-a

48.

ističe da će modaliteti sudjelovanja Ujedinjene Kraljevine u mjerama i programima EU-a biti pravila koja se primjenjuju na treće zemlje izvan EGP-a; ističe da se o sudjelovanju Ujedinjene Kraljevine i EU-a mora postići zajednička suglasnost uz poštovanje svih relevantnih pravila i mehanizama te uvjeta sudjelovanja, dakle i u vezi s financiranjem, provedbom, kontrolom i davanjem razrješnice, ne dopuštajući pritom neto prijenos iz proračuna EU-a u Ujedinjenu Kraljevinu;

49.

podsjeća da, kao opće pravilo, Ujedinjena Kraljevina kao treća zemlja ne može sudjelovati u radu agencija EU-a ili imati pristup tim agencijama; napominje, međutim, da to ne isključuje suradnju u konkretnim slučajevima na strogo reguliran način koji podrazumijeva poštovanje svih relevantnih propisa i financijski doprinos; ističe da idući višegodišnji financijski okvir mora uključivati posljedice budućeg odnosa EU-a i Ujedinjene Kraljevine;

Sporazum o povlačenju

50.

pozdravlja nacrt sporazuma o povlačenju od 28. veljače 2018. koji je sastavila Komisija, a koji u velikoj mjeri odražava stajališta Parlamenta; napominje da je on sastavljen na temelju međusobno dogovorenog zajedničkog izvješća od 8. prosinca 2017. i stajališta EU-a o drugim pitanjima povezanim s razdvajanjem;

51.

pozdravlja institucionalne odredbe i mehanizme rješavanja sporova navedene u nacrtu sporazuma o povlačenju, uključujući i obustavu koristi tijekom prijelaznog razdoblja, kako je predviđeno u članku 165. nacrta sporazuma o povlačenju, za slučaj neispunjavanja obveza i odredbi iz sporazuma o povlačenju;

(i) Prava građana

52.

pozdravlja opći pristup o pravima građana u drugom dijelu nacrta sporazuma o povlačenju koji je sastavila Komisija, ali ponavlja da će jedno od ključnih pitanja za suglasnost Parlamenta biti rješavanje svih otvorenih pitanja u pogledu prava građana i jamstvo da prava građana EU-a koji zakonito borave u Ujedinjenoj Kraljevini i građana Ujedinjene Kraljevine koji zakonito borave u EU-27 neće biti narušena; pozdravlja uključivanje upućivanja na buduće bračne drugove; prima na znanje odredbe o administrativnim postupcima za stjecanje statusa osobe sa stalnim boravištem i insistira na potrebi da se obiteljima omogući pokretanje postupka samo obrascem deklaratorne naravi i da teret dokazivanja bude na nadležnim tijelima Ujedinjene Kraljevine; naglašava da će Europski parlament pomno nadgledati da se ti postupci zaista provode i da su jednostavni, jasni i besplatni; ustraje u tome da se zajamče buduća prava na slobodno kretanje cijelom Europskom unijom građana Ujedinjene Kraljevine koji trenutačno imaju boravište u državama članicama EU-27, kao i biračka prava na lokalnim izborima za sve građane na koje se odnosi sporazum o povlačenju; poziva da građani EU-a na koje se odnosi sporazum o povlačenju imaju doživotno pravo na povratak u Ujedinjenu Kraljevinu, poziva na zaštitu od protjerivanja osoba s invaliditetom i njihovih njegovatelja, te na zaštitu procesnih prava u vezi s protjerivanjem navedenih u Direktivi 2004/38/EZ i prava državljana trećih zemalja kako je utvrđeno zakonodavstvom EU-a;

53.

insistira na tome da tijekom prijelaznog razdoblja svi građani EU-a koji dolaze u Ujedinjenu Kraljevinu uživaju ista prava kao oni koji su stigli prije početka prijelaznog razdoblja; odbija u tom smislu prijedlog iz nedavnog političkog dokumenta koji je objavila vlada Ujedinjene Kraljevine u kojem se zadržava diskriminacija između građana EU-a koji stignu prije početka prijelaznog razdoblja i onih koji stignu nakon toga;

54.

ponavlja da su brojni građani Ujedinjene Kraljevine izrazili snažno protivljenje gubitku prava koja u ovom trenutku uživaju sukladno članku 20. UFEU-a; predlaže da EU-27 istraži kako tu situaciju ublažiti u okviru primarnog zakonodavstva EU-a i uz puno poštovanje načela reciprociteta, pravičnosti, simetrije i nediskriminacije; prima na znanje nedavno upućivanje na Sud Europske unije predmeta pokrenutog pred nizozemskim pravosuđem o očuvanju prava koja proizlaze iz građanstva EU-a za državljane Ujedinjene Kraljevine nakon Brexita;

(ii) Irska i Sjeverna Irska

55.

pozdravlja Protokol o Irskoj i Sjevernoj Irskoj u nacrtu sporazuma o povlačenju kojim se zaštitni mehanizam iz zajedničkog izvješća od 8. prosinca 2017. stvara operativnim; naglašava da je to konkretno rješenje za očuvanje suradnje sjevera i juga otoka i izbjegavanje čvrste granice između Sjeverne Irske i Irske, što je nužno u slučaju da se ne pronađe alternativno rješenje ili u okviru ukupnog odnosa EU-a i Ujedinjene Kraljevine ili uz pomoć posebnih rješenja koje treba predložiti Ujedinjena Kraljevina, kako je navedeno u stavku 49. zajedničkog izvješća;

56.

podsjeća na važnost obveze Ujedinjene Kraljevine da se pobrine za to da ne dođe do smanjenja prava, što podrazumijeva i socijalna i demokratska prava, zaštitne mehanizme i jednake mogućnosti, kako je navedeno u Sporazumu na Veliki petak, u skladu s obvezama iz zajedničkog izvješća; insistira na prijenosu svih elemenata zajedničkog putnog prostora i prava građana EU-a na slobodno kretanje, kako je predviđeno pravom EU-a i Sporazumom na Veliki petak;

(iii) Prijelazno razdoblje

57.

ponavlja načela navedena u Rezoluciji Parlamenta od 13. prosinca 2017. da nakon datuma povlačenja Ujedinjena Kraljevina više neće biti dio institucija, tijela i agencija EU-a i da više neće sudjelovati u donošenju odluka te da se tranzicija može sastojati samo od produljenja pravne stečevine EU-a i nastavka primjene postojećih regulatornih, proračunskih, nadzornih, pravosudnih i izvršnih instrumenata i struktura u Ujedinjenoj Kraljevini; u potpunosti podržava pregovarački mandat iz smjernica Europskog vijeća za pregovore, smjernice Vijeća za pregovore i nedavni dokument o stajalištu Komisije o tom pitanju;

58.

pozdravlja četvrti dio nacrta sporazuma o povlačenju o prijelaznim aranžmanima i daje mu potporu; ponavlja da se sva prava dodijeljena građanima pravom Unije moraju primjenjivati i tijekom cijelog prijelaznog razdoblja; ističe da to vrijedi i za građane EU-a koji u Ujedinjenu Kraljevinu stignu tijekom prijelaznog razdoblja, koji bi trebali uživati potpuno jednaka prava, posebno kad je riječ o dječjim doplatcima, spajanju obitelji i pristupu sudskoj zaštiti na Sudu Europske unije;

59.

podsjeća da svi prijelazni aranžmani moraju biti u potpunosti usklađeni s obvezama u okviru WTO-a kako ne bi došlo do ometanja trgovinskih odnosa s trećim zemljama;

60.

ustraje u tome da budući trgovinski sporazumi o kojima Ujedinjena Kraljevina bude pregovarala s trećim zemljama nakon povlačenja smiju stupiti na snagu tek nakon što istekne razdoblje tijekom kojeg se primjenjuju prijelazni aranžmani;

61.

podsjeća da se od datuma povlačenja Ujedinjene Kraljevina iz EU-a na Ujedinjenu Kraljevinu više neće primjenjivati međunarodni sporazumi koje su sklopili EU ili države članice koje su postupale u ime EU-a ili koje su zajednički sklopili EU i države članice; prima na znanje da će Ujedinjena Kraljevina tijekom prijelaznog razdoblja i dalje biti dužna poštovati obveze koje proizlaze iz tih sporazuma; naglašava da Ujedinjena Kraljevina neće moći sudjelovati u upravljačkim strukturama i postupcima donošenja odluka koji su predviđeni tim sporazumima;

62.

ističe da se prijelazne odredbe kao dio sporazuma o povlačenju mogu primjenjivati samo nakon što sporazum stupi na snagu;

(iv) Ostala pitanja u vezi s razdvajanjem

63.

poziva da se bez odgode postigne sporazum o svim odredbama o razdvajanju, kako je navedeno u trećem dijelu nacrta sporazuma o povlačenju, te poziva Ujedinjenu Kraljevinu da, ako to već nije učinila, iznese jasno stajalište o svim otvorenim pitanjima koja se odnose na njezino uredno povlačenje;

Pripravnost

64.

ističe važnost rada Komisije i država članica na raznim razinama u pogledu razvoja osviještenosti i pripravnosti; naglašava da, s obzirom na nesigurnosti koje su posljedica Brexita, ne samo institucije EU-a nego i nacionalna tijela, gospodarske subjekte, a posebno građane treba upozoriti i na odgovarajući način informirati kako bi se oni mogli adekvatno pripremiti za sve moguće scenarije, uključujući i mogućnost da se dogovor ne postigne; posebno poziva na pokretanje aktivnosti usmjerenih na najveći mogući broj sektora i ljudi, što obuhvaća i sljedeća područja:

—	trajan i siguran pristup lijekovima za životinje i ljude, te medicinskim proizvodima za pacijente, što podrazumijeva i sigurnu i trajnu opskrbu radioizotopima,

—	financijske usluge za gospodarske subjekte,

—

pripremljenost malih i srednjih poduzeća i malih subjekata koji posluju s Ujedinjenom Kraljevinom, kao što su proizvođači poljoprivredno-prehrambenih proizvoda i proizvoda ribarstva, koji bi mogli biti suočeni s izvoznim postupcima i određenim vrstama uvjeta, između ostalog i sanitarnim i fitosanitarnim uvjetima,

—	ograničenja i obveze koje bi mogle proizaći iz novog pravnog okvira za prijevoz putnika i roba i utjecaju koji bi to moglo imati na dostavu točno na vrijeme (eng. just-in-time) repromaterijala za opskrbu hranom, preradu i njezin distribucijski lanac,

—	kapaciteti u pogledu ispravnog označivanja, sljedivosti i stvarnog podrijetla poljoprivrednih proizvoda i proizvoda ribarstva kako bi se zajamčilo poštovanje normi o sigurnosti hrane i dobrobiti životinja i pružanje točnih informacija potrošačima o prehrambenim proizvodima,

—	pravni okvir za zaštitu podataka,

—	utvrđivanje cjelokupnog zakonodavstva EU-a koje je zbog Brexita potrebno izmijeniti, što treba učiniti Komisija;

o o

65.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Europskom vijeću, Vijeću Europske unije, Europskoj komisiji, nacionalnim parlamentima i vladi Ujedinjene Kraljevine.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0102.

(2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0361.

(3) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0490.

10.5.2019

Službeni list Europske unije

C 162/51

P8_TA(2018)0075

Sljedeći VFO: priprema stajališta Parlamenta o VFO-u nakon 2020. godine

Rezolucija Europskog parlamenta od 14. ožujka 2018. o sljedećem VFO-u: priprema stajališta Parlamenta o VFO-u za razdoblje nakon 2020. (2017/2052(INI))

(2019/C 162/06)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir članke 311., 312. i 323. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

—	uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. –2 020. (1) i njezine naknadne izmjene Uredbom Vijeća (EU, Euratom) br. 2017/1123 od 20. lipnja 2017. (2),

—	uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju (3),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. srpnja 2016. naslovljenu „Priprema poslijeizborne revizije višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje 2014. –2 020.: mišljenje Parlamenta prije prijedloga Komisije” (4),

—	uzimajući u obzir Dokument za razmatranje Komisije od 28. lipnja 2017. o budućnosti financija EU-a. (COM(2017)0358),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 24. listopada 2017. o dokumentu za razmatranje o budućnosti financija EU-a (5),

—	uzimajući u obzir rezoluciju Opće skupštine UN-a 70/1 naslovljenu „Promijeniti svijet: Program održivog razvoja do 2030.”,

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. siječnja 2017. o europskom stupu socijalnih prava (6),

—	uzimajući u obzir da je Europski parlament ratificirao Pariški sporazum 4. listopada 2016. (7) a Vijeće 5. listopada 2016. (8),

—	uzimajući u obzir izvješće Agencije Europske unije za temeljna prava „Izazovi s kojima se suočavaju organizacije civilnog društva u području ljudskih prava u EU-u”,

—	uzimajući u obzir samoinicijativno mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora „Financiranje organizacija civilnog društva sredstvima EU-a”,

—	uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračune i mišljenja Odbora za vanjske poslove, Odbora za razvoj, Odbora za razvoj, Odbora za proračunski nadzor, stajališta u obliku amandmana Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja i mišljenja Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane, Odbora za industriju, istraživanje i energiju, Odbora za promet i turizam, Odbora za regionalni razvoj, Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj, Odbora za ribarstvo, Odbora za kulturu i obrazovanje, Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove, Odbora za ustavna pitanja i Odbora za prava žena i jednakost spolova (A8-0048/2018),

budući da trenutačni višegodišnji financijski okvir (VFO) dogovoren 2013. godine prvi put obuhvatio smanjenje odobrenih sredstava za preuzimanje obveza i odobrenih sredstava za plaćanja u realnim iznosima u usporedbi s prethodnim financijskim programskim razdobljem unatoč sve većim nadležnostima i ciljevima EU-a utvrđenima u Ugovoru iz Lisabona i strategiji Europa 2020.; budući da je to također podrazumijevalo znatan raskorak između razine odobrenih sredstava za preuzimanje obveza i odobrenih sredstava za plaćanja, što je doprinijelo gomilanju nepodmirenih računa u prve dvije godine VFO-a; budući da su zakašnjelo usvajanje VFO-a i povezane pravne osnove pridonijeli kašnjenju u provedbi, a posljedice toga još se uvijek osjećaju te bi mogle dovesti do gomilanja zahtjeva za plaćanja pri kraju trenutačnog VFO-a, što će utjecati na sljedeće razdoblje; budući da su, na inzistiranje Parlamenta, u VFO uključene nove odredbe kako bi se u najvećoj mogućoj mjeri iskoristile njegove ukupne gornje granice i osigurali mehanizmi fleksibilnosti;

budući da je brzo izašla na vidjelo neprikladnost VFO-a za razdoblje 2014. –2 020. u pogledu ispunjavanja stvarnih potreba i političkih ambicija jer ga se od samog početka koristilo za rješavanje niza kriza i novih izazova u područjima ulaganja, socijalne isključenosti, migracija i izbjeglica, zapošljavanja mladih, sigurnosti, poljoprivrede, okoliša i klimatskih promjena, pri čemu te krize nisu bile predviđene u vrijeme njegova donošenja; budući da je, kao posljedica toga, trenutačni VFO već iskorišten do svojih granica nakon samo dvije godine provedbe kada su raspoložive razlike do gornje granice iscrpljene, odredbe o fleksibilnosti i posebni instrumenti mobilizirani su u znatnoj mjeri, postojeće politike i programi bili su pod pritiskom, ili su čak smanjeni, a neki su izvanproračunski mehanizmi uspostavljeni kao način da se nadoknadi nedovoljna razina sredstava iz proračuna EU-a i njegova nedovoljna fleksibilnost;

budući da su ti nedostaci bili očiti već u trenutku preispitivanja i revizije VFO-a u sredini razdoblja započetih krajem 2016., te su iziskivali hitne mjere, kao što je Parlament naveo u svojoj Rezoluciji od 6. srpnja 2016.; budući da je dogovorenom revizijom u sredini razdoblja u određenoj mjeri proširen potencijal postojećih odredbi o fleksibilnosti, ali se nisu revidirale gornje granice VFO-a;

budući da će Komisija u svibnju 2018. predstaviti svoj paket prijedloga za VFO za razdoblje nakon 2020., dok je Uredbom Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 naglašeno da ih je trebala predstaviti do 1. siječnja 2018.; budući da se očekuje da će ubrzo nakon toga uslijediti nacrti zakonodavnih prijedloga za financijske programe i instrumente;

donosi ovu Rezoluciju kako bi se iznijelo stajalište Parlamenta o VFO-u za razdoblje nakon 2020., s posebnim naglaskom na očekivanim prioritetima, veličini, strukturi, trajanju, fleksibilnosti i drugim horizontalnim načelima te kako bi se istaknule posebne proračunske smjernice za odgovarajuće politike EU-a obuhvaćene sljedećim financijskim okvirom; očekuje od Komisije da predstavi zakonodavni prijedlog za sljedeći VFO kao i novi nacrt međuinstitucijskog sporazuma kojim se u obzir uzimaju stajališta Parlamenta i njegovi prijedlozi; naglašava da ova Rezolucija također pruža osnovu za angažman Parlamenta u postupku koji vodi do donošenja sljedećeg VFO-a;

istodobno donosi zasebnu rezoluciju (9) u kojoj iznosi svoje stajalište o reformi sustava vlastitih sredstava EU-a u skladu s preporukama Skupine na visokoj razini za vlastita sredstva; poziva Komisiju da u pripremi zakonodavnih prijedloga o vlastitim sredstvima EU-a, koji bi trebali imati široko područje primjene i koji bi se trebali predstaviti zajedno s prijedlozima o VFO-u, uzme u obzir stajalište Parlamenta; naglašava da će se i rashodovna i prihodovna strana narednog VFO-a smatrati jedinstvenim pitanjem u budućim pregovorima i da se neće postići dogovor o VFO-u bez odgovarajućeg napretka u vezi s vlastitim sredstvima;

I. Prioriteti i izazovi sljedećeg VFO-a

pozdravlja raspravu o sljedećem VFO-u kao priliku da se pripremi teren za snažniju i održiviju Europu s pomoću jednog od njezinih najpraktičnijih instrumenata, proračuna Unije; smatra da bi se sljedeći VFO trebao uklopiti u širu strategiju i promišljanje za budućnost Europe; smatra da VFO mora biti odraz političkog projekta i političkih prioriteta EU-a u proračunskim sredstvima;

uvjeren je da bi se sljedeći VFO trebao temeljiti na ustaljenim politikama i prioritetima Unije, čiji je cilj promicanje mira, demokracije, vladavine prava, ljudskih prava i rodne ravnopravnosti, povećanje socijalnih prava, dugoročan i održiv gospodarski rast i održivi razvoj i inovacije, pružanje kvalitetnih radnih mjesta, borba protiv klimatskih promjena te poticanje gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije kao i solidarnosti među državama članicama i građanima; smatra da su ti stupovi preduvjet za pravilno funkcioniranje jedinstvenog tržišta te ekonomske i monetarne unije, kao i za jačanje položaja Europe u svijetu; vjeruje da su oni danas važniji nego ikad prije za buduće europske projekte;

smatra da bi sljedeći VFO trebao Uniji omogućiti da pruži rješenja i da osnažena izađe iz kriza ovog desetljeća: gospodarske i financijske krize, nezaposlenosti mladih, trajnog siromaštva i socijalne isključenosti, fenomena migracija i izbjeglica, klimatskih promjena i prirodnih katastrofa, uništavanja okoliša i gubitka biološke raznolikosti, terorizma, nestabilnosti itd.; ističe da ti globalni, prekogranični izazovi s posljedicama na Uniju potvrđuju međuovisnost naših gospodarstava i društava i ukazuju na potrebu za zajedničkim djelovanjem;

naglašava da EU mora ispuniti svoju obvezu da bude predvodnik u provedbi ciljeva održivog razvoja UN-a kojima se osigurava globalni plan za održivija, uravnoteženija i naprednija društva u okviru ograničenja planeta; ističe da sljedeći VFO mora biti usklađen s ciljevima održivog razvoja; pozdravlja obvezu Komisije da se ciljevi održivog razvoja uključe u sve politike i inicijative EU-a; očekuje od EU-a da ispuni svoje obveze u pogledu tih ciljeva; nadalje ističe da bi proglašenje europskog stupa socijalnih prava te predanost EU-a i država članica jamčenju Europe koja je socijalno osjetljivija trebalo poduprijeti odgovarajućim financijskim sredstvima; smatra da bi nakon Pariškog sporazuma rashodi povezani s klimom trebali znatno porasti u usporedbi s trenutačnim VFO-om i to što prije, a najkasnije do 2027., dostići 30 %;

naglašava da sljedeći VFO pruža priliku u kojoj Unija može dokazati da je ujedinjena i sposobna nositi se s političkim zbivanjima, kao što su Brexit, jačanje populističkih i nacionalističkih pokreta i promjene vodstva na globalnoj razini; ističe da podjele i usredotočenost samo na sebe nisu odgovor na globalna pitanja i brige građana; smatra da pregovori o Brexitu naročito pokazuju da prednosti članstva u Uniji uvelike premašuju troškove doprinosa njezinu proračunu; traži u tom kontekstu potpuno poštovanje okvira prethodno preuzetih obveza, kao u slučaju Sporazuma na Veliki petak u pogledu poštovanja vladavine prava i demokracije;

stoga poziva na stalnu potporu postojećim politikama, posebno dugotrajnim politikama EU-a utvrđenima u Ugovorima, odnosno zajedničkoj poljoprivrednoj i ribarstvenoj politici i kohezijskoj politici, jer građanima EU-a donose praktične koristi od europskog projekta; odbacuje sve pokušaje ponovne nacionalizacije tih politika jer se time ne bi smanjilo financijsko opterećenje za porezne obveznike i potrošače niti bi se ostvarili bolji rezultati, već bi se naprotiv otežali rast, solidarnost i funkcioniranje jedinstvenog tržišta i istovremeno dodatno produbile nejednakosti i povećale nejednakosti među regijama i gospodarskim sektorima; namjerava osigurati istu razinu financiranja za EU-27 za te politike u sljedećem programskom razdoblju, istovremeno dodatno povećavajući njihovu učinkovitost i pojednostavljujući postupke povezane s njima;

smatra da bi Europa trebala ponuditi perspektive za mlađe generacije, kao i za poduzeća okrenuta budućnosti jer oni čine EU uspješnijim na globalnoj razini; odlučan je da znatno poveća sredstva za svoja dva vodeća programa, tj. okvirni program za istraživanje i Erasmus +, koji s trenutačnim sredstvima kojima raspolažu ne mogu udovoljiti vrlo visokom broju izvrsnih kandidata; odlučan je u pružanju svoje potpore za znatno povećanje sredstava za borbu protiv nezaposlenosti mladih te u pružanju potpore mikro, malim i srednjim poduzećima programima kojima se nastavljaju Inicijativa za zapošljavanje mladih i program za konkurentnost poduzeća i malih i srednjih poduzeća (COSME); također podržava jačanje Instrumenta za povezivanje Europe;

10.

poziva Uniju da preuzme svoju ulogu u trima novim područjima politika s unutarnjim i vanjskim dimenzijama, koja su se pojavila tijekom tekućeg VFO-a:

—	razvijanjem sveobuhvatne politike azila, migracija i integracije i rješavanjem temeljnih uzroka migracija i raseljavanja u trećim zemljama,

—	jačanjem zaštite vanjskih granica i promicanjem stabilnosti, prije svega jamčenjem ljudskih prava u inozemstvu, sprječavanjem sukoba i vanjskim razvojnim politikama,

—	pružanjem unutarnje zajedničke sigurnosti europskim građanima i udruživanjem istraživanja i sposobnosti u području obrane, naglašavajući da aktivnosti iz tih područja ne bi trebale ići na štetu razvojnih politika;

11.

naglašava da bi se u budući okvir trebale uvrstiti dvije nove vrste financijske potpore koje imaju važnu ulogu u ekonomskom programu Unije, odnosno nastavak programa za potporu ulaganja, kao što su Europski fond za strateška ulaganja i razvoj stabilizacijske funkcije za države članice europodručja, po mogućnosti u okviru predloženog europskog monetarnog fonda, u kombinaciji s namjenskim konvergencijskim instrumentom za države članice koje su na putu da uvedu valutu euro;

12.

naglašava da bi, kao prvi korak, posebni proračunski kapaciteti za europodručje trebali biti dio proračuna Unije, koji se trebaju računati iznad gornjih granica višegodišnjeg financijskog okvira, ne dovodeći u pitanje druge programe VFO-a, te bi ih trebali financirati europodručje i drugi članovi sudionici putem izvora prihoda koji će biti dogovoren među državama članicama sudionicama i koji će se smatrati dodijeljenim prihodom i jamstvima; smatra da bi se, kad bude u stabilnom stanju, fiskalni kapacitet mogao financirati istinskim vlastitim sredstvima, slijedeći preporuke iz izvješća Marija Montija o budućem financiranju EU-a;

13.

ponovno potvrđuje načelo prema kojem bi na dodatne prioritete trebalo odgovoriti dodatnim financijskim sredstvima, bez obzira na to jesu li se javili za vrijeme donošenja novog VFO-a ili tijekom njegove provedbe, i ističe da financiranje novih potreba ne bi trebalo ugroziti postojeće politike i programe; očekuje, nadalje, da će se uspostaviti odredbe o fleksibilnosti kako bi se moglo reagirati na nepredviđene okolnosti koje mogu nastati tijekom VFO-a;

14.

smatra da Europa može postati snažnija i ambicioznija samo ako joj se pruže veća financijska sredstva; u svjetlu navedenih izazova i prioriteta i uzimajući u obzir istupanje Ujedinjene Kraljevine iz Unije, poziva na znatno povećanje proračuna Unije; procjenjuje da bi potrebne gornje granice rashoda VFO-a trebale iznositi 1,3 % BND-a za EU-27, neovisno o nizu instrumenata koji se trebaju računati iznad gornjih granica;

15.

uvjeren je da će, osim ako Vijeće ne odluči znatno povećati razinu nacionalnih doprinosa u proračunu EU-a, uvođenje novih izvornih vlastitih sredstava EU-a biti jedina mogućnost za adekvatno financiranje sljedećeg VFO-a;

II. Horizontalna pitanja

Načela proračuna EU-a i istinitost proračuna

16.

podsjeća na europska proračunska načela jedinstva, točnosti proračuna, jedne godine, uravnoteženosti, univerzalnosti, specifikacije, dodatnosti, supsidijarnosti, dobrog financijskog upravljanja i transparentnosti koja treba poštovati pri donošenju i izvršavanju proračuna Unije;

17.

ponavlja svoj uvriježeni stav da politička nastojanja Unije moraju biti popraćena odgovarajućim financijskim sredstvima i podsjeća da prema članku 311. UFEU-a Unija sebi osigurava sredstva potrebna za postizanje ciljeva i provođenje politika;

18.

ističe, u tom kontekstu, da je potpuna provedba političkih odluka i inicijativa koje je donijelo Europsko vijeće moguća samo ako se osiguraju potrebna sredstva te naglašava da se svakim drugim pristupom dovodi u pitanje istinitost proračuna Unije i povjerenje građana;

19.

smatra da VFO kojim se politički prioriteti EU-a pretaču u konkretna ulaganja predstavlja izvrstan instrument za dugoročno planiranje europskih rashoda i za osiguravanje određene stabilne razine javnih ulaganja u državama članicama; međutim, izražava žaljenje zbog nedostatka međusobno dogovorene dugoročne strategije uoči donošenja novog VFO-a; podsjeća, nadalje, da je proračun EU-a u prvom redu investicijski proračun koji služi kao dodatni i komplementarni izvor financiranja za mjere koje se poduzimaju na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini;

Trajanje

20.

mišljenja je da bi se odlukom o trajanju VFO-a trebala uspostaviti ravnoteža između dva proturječna uvjeta, s jedne strane, potrebe da nekoliko politika EU-a, posebno onih u okviru podijeljenog upravljanja, kao što su poljoprivreda i kohezija, funkcionira na temelju stabilnosti i predvidljivosti koje se jamče obvezom na najmanje sedam godina, i, s druge strane, potrebe za demokratskim legitimitetom i odgovornošću koja proizlazi iz svakog usklađivanja financijskog okvira s petogodišnjim ciklusom Europskog parlamenta i Komisije.

21.

ističe da je politički neophodno da svaki novoizabrani Parlament može znatno utjecati na VFO tijekom zakonodavnog ciklusa, i u pogledu iznosa i u pogledu političkih prioriteta; naglašava da se izborima za Europski parlament pruža mogućnost da građani EU-a izravno izraze svoje stajalište o proračunskim prioritetima Unije koji bi se trebali odraziti u obvezujućoj postizbornoj prilagodbi financijskog okvira; vjeruje, stoga, da tijekom svakog političkog ciklusa, Komisija mora predložiti, a Parlament i Vijeće odlučiti o uspostavi sljedećeg VFO-a ili o obaveznoj reviziji trenutačnog VFO-a u sredini razdoblja;

22.

ističe potrebu da trajanje VFO-a postupno prijeđe na razdoblje trajanja od 5 + 5 godina s obveznom revizijom u sredini razdoblja; poziva Komisiju da izradi jasan prijedlog kojim se utvrđuju načini praktične provedbe financijskog okvira u trajanju 5 + 5 godina; uvjeren je da se jedno petogodišnje razdoblje ne može razmatrati kao trajanje VFO-a zbog ozbiljnih prepreka koje bi nametnulo zahtjevima programiranja i provedbe nekoliko politika EU-a;

23.

međutim, uviđa da termin sljedećih izbora za Europski parlament u proljeće 2019., s obzirom na to da trenutačni VFO traje do prosinca 2020., ne omogućava provedbu financijskog okvira u trajanju 5 + 5 godina jer se ne može postići zadovoljavajuće usklađivanje različitih ciklusa; stoga smatra da bi sljedeći VFO trebao trajati sedam godina (2021. –2 027.), uključujući obveznu reviziju u sredini razdoblja, što bi bilo prijelazno rješenje koje se primjenjuju zadnji put;

Revizija u sredini razdoblja

24.

uvjeren je da je potrebno provesti pravno obvezujuće i obvezno preispitivanje i reviziju VFO-a u sredini razdoblja, kako je utvrđeno Uredbom o VFO-u; podsjeća da je revizija u sredini razdoblja provedena 2016. bila prva prilika kada je zaista provedena revizija Uredbe o VFO-u, što su i Vijeće i Parlament ocijenili kao pozitivno, osobito u pogledu poboljšanja odredbe o fleksibilnosti iz VFO-a;

25.

smatra da bi za VFO 2021. –2 027. u odgovarajućem roku trebalo predložiti i odlučiti o reviziji u sredini razdoblja kako bi sljedeći saziv Parlamenta i Komisija mogli u skladu s time prilagoditi financijski okvir; naglašava da bi se trebalo jamčiti sudjelovanje Parlamenta u svakoj reviziji VFO-a, kao i njegova prava kao ravnopravne grane proračunskog tijela; naglašava, nadalje, da svaka stvarna revizija također podrazumijeva reviziju gornjih granica VFO-a, ako se utvrdi njihova manjkavost za preostalo razdoblje;

Fleksibilnost

26.

naglašava da je, tijekom trenutačnog VFO-a, proračunsko tijelo odobrilo znatnu mobilizaciju mehanizama fleksibilnosti i posebnih instrumenata iz Uredbe o VFO-u kako bi se osigurala dodatna sredstva potrebna za pružanje odgovora na ozbiljne krizne situacije i financiranje novih političkih prioriteta;

27.

stoga smatra da su odredbe o fleksibilnosti u okviru aktualnog VFO-a dobro funkcionirale i da su njima pružena rješenja za znatne financijske iznose potrebne za suočavanje s izazovima migracija i izbjeglica te za premošćivanje razlike u ulaganjima; podsjeća da je Parlament bio autor nekoliko takvih odredbi koje je čvrsto branio tijekom zadnjih pregovora o VFO-u;

28.

smatra da je daljnje jačanje tih odredbi i dalje potrebno kako bi bile dorasle novim izazovima, nepredviđenim događajima i novim političkim prioritetima koji nastaju tijekom provedbe dugoročnog plana kao što je VFO; poziva na povećanu fleksibilnost za sljedeći VFO, čime bi se trebalo omogućiti najveće moguće iskorištavanje ukupnih gornjih granica VFO-a za obveze i plaćanja;

Mehanizmi fleksibilnosti u VFO-u

29.

smatra da bi se gornje granice VFO-a trebale utvrditi na razini kojom se omogućuje ne samo financiranje politika EU-a, već i dovoljne razlike do gornje granice za obveze za svaki naslov;

30.

uvjeren je da bi se sve neodijeljene razlike do gornje granice bez ikakvih ograničenja trebale prenijeti u sljedeće financijske godine te da ih proračunsko tijelo u okviru godišnjeg proračunskog postupka može u bilo koju svrhu mobilizirati; stoga poziva da se zadrži ukupna razlika za obveze, ali bez ograničenja u pogledu područja primjene i roka;

31.

podsjeća da se ukupnom razlikom do gornje granice za obveze nedodijeljene razlike mogu mobilizirati samo do godine N-1 nakon što ih se potvrdi provedbom tehničke prilagodbe prije iznošenja nacrta proračuna; međutim, smatra da je nužno ispitati načine mobiliziranja nedodijeljene razlike i za godinu N kako bi se i dalje mogle financirati dodatne potrebe do kojih može doći tijekom te godine;

32.

čvrsto vjeruje da bi se obveze koje odobrava proračunsko tijelo trebale koristiti za njihovu prvotnu namjenu i da je potrebno uložiti sve napore kako bi se to osiguralo u svim područjima politika; poziva prije svega Komisiju da nastavi aktivno raditi na tome; unatoč tome je uvjeren da bi se opozvana sredstva, koja su rezultat potpunog ili djelomičnog neizvršenja mjera za koje su bila namijenjena, trebala ponovno učiniti dostupnima u proračunu EU-a te bi ih proračunsko tijelo trebalo mobilizirati u okviru godišnjeg proračunskog postupka; smatra da bi se opozvana sredstva trebala izravno pretočiti u ukupnu razliku za obveze, a ne u neki posebni instrument ili pričuvu;

33.

podsjeća da opozvana sredstva proizlaze iz odobrenih sredstava koja je proračunsko tijelo već odobrilo i koja su u pravilu trebala dovesti do plaćanja, ako se aktivnost za koju su bila namijenjena odvila prema planu; naglašava stoga da je recikliranje opozvanih sredstava u proračunu EU-a opravdano, ali da ne bi trebalo biti način za zaobilaženje odgovarajućih pravila o opozivu sredstava koja su sadržana u sektorskim odredbama;

34.

ukazuje na potrebu da se ukupnom razlikom do gornje granice za plaćanja osigura potpuno prenošenje razlika do gornje granice za plaćanja u čitavom VFO-u; protivi se svakom ograničenju ili primjeni gornjih granica na razliku do gornje granice koja se može prenositi, kao što je slučaj u trenutačnom VFO-u, te podsjeća da se te razlike do gornje granice mogu mobilizirati jedino ako proračunsko tijelo tako odluči i u iznosu koji ono utvrdi; naglašava da ukupna razlika do gornje granice za plaćanja može biti ključna za suočavanje s novim krizama za plaćanja do kojih bi moglo doći;

35.

naglašava da bi revidiranje gornjih granica trebalo ostati opcija u Uredbi o VFO-u u slučaju nepredviđenih okolnosti, kad bi potrebe financiranja iscrpile ili premašile raspoložive granice i posebne instrumente; poziva da se Uredbom o VFO-u omogući pojednostavljeni postupak za ciljanu reviziju u okviru dogovorenog praga;

36.

zalaže se za održavanje mogućnosti da se financiranje bilo kojeg programa Europske unije izvrši u početku razdoblja ili s odgodom kako bi se omogućilo protucikličko djelovanje koje odgovara ritmu stvarne provedbe te pružio smislen odgovor na velike krize; nadalje, poziva da se zakonodavna fleksibilnost, trenutačno utvrđena u točki 17. Međuinstitucionalnog sporazuma, kojom se omogućuje prilagodba ukupne omotnice programa donesenih redovnim zakonodavnim postupkom do +/- -10 % dodatno poveća na +/-15 %;

37.

ističe fleksibilnost koja se može ostvariti prijenosima u okviru istog naslova VFO-a u cilju postavljanja financijskih sredstava upravo ondje gdje su potrebna i jamčenja bolje provedbe proračuna EU-a; smatra da manji broj naslova pridonosi većoj fleksibilnosti u VFO-u; međutim, zahtijeva da Komisija proaktivno obavijesti i savjetuje proračunsko tijelo pri donošenju bitnih autonomnih prijenosa;

Posebni instrumenti VFO-a

38.

odobrava cjelokupnu strukturu posebnih instrumenata VFO-a, prije svega Instrumenta fleksibilnosti, pričuve za pomoć u nuždi, Fonda solidarnosti EU-a, Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji i ističe njihovu opsežnu mobilizaciju u okviru trenutačnog VFO-a; poziva na to da se unaprijede njihove financijske omotnice i operativne odredbe;

39.

posebno poziva na znatno povećanje financijske omotnice Instrumenta fleksibilnosti do godišnjeg iznosa od barem 2 milijarde EUR; podsjeća da Instrument fleksibilnosti nije povezan s konkretnim područjem politike i da ga se stoga može mobilizirati u svako svrhu koja se smatra potrebnom; stoga smatra da se taj instrument može mobilizirati kako bi se pokrile nove financijske potrebe koje nastanu tijekom VFO-a;

40.

ističe ulogu pričuve za hitnu financijsku pomoć u pružanju brzog odgovora na posebne zahtjeve za pomoć trećim zemljama i nepredviđene događaje te naglašava njezinu posebnu važnost u trenutačnim okolnostima; poziva na znatno povećanje njezine financijske omotnice do godišnjeg iznosa od 1 milijarde EUR;

41.

posebno prima na znanje znatnu mobilizaciju Fonda solidarnosti EU-a radi pružanja pomoći u nizu teških prirodnih katastrofa, uz značajne proračunske posljedice; također ističe pozitivan učinak koji taj instrument ima na javno mišljenje; predlaže povećanje njegove financijske omotnice do godišnjeg iznosa od 1 milijarde EUR;

42.

smatra da korištenje EGF-a u svrhu toga da EU pruži potporu i solidarnost radnicima koji su ostali bez posla zbog velikih strukturnih promjena u tokovima svjetske trgovine nastalih zbog globalizacije ili kao rezultat globalne ekonomske i financijske krize nije iskoristilo svoj puni potencijal te bi se moglo dodatno poboljšati i uključiti u dugoročnu strategiju kako bi se učinkovito doprlo do radnika proglašenih viškom i kako bi ih se reintegriralo na tržište rada u svim državama članicama; smatra da bi u nadolazećoj reviziji VFO-a trebalo ispitati njegovo područje primjene i poboljšati njegovu koordinaciju s drugim instrumentima; vjeruje da bi revidiranom EGF-u godišnje trebao biti dodijeljen barem jednak iznos sredstava u okviru novog VFO-a;

43.

predlaže uspostavu posebne pričuve za posebne instrumente VFO-a koja se temelji na neiskorištenim odobrenim sredstvima iz svih instrumenata; smatra da bi ta pričuva trebala djelovati bez ikakvog vremenskog ograničenja; traži da se ta pričuva mobilizira u korist svakog posebnog instrumenta VFO-a koji se upotrebljava za financiranje potreba koje nadilaze njegove financijske kapacitete, nakon odluke proračunskog tijela;

44.

prima na znanje da se trenutačno primjenjuju različita pravila u pogledu vremenskog roka za prijenos neiskorištenih odobrenih sredstava za svaki posebni instrument u VFO-u; smatra da ih je potrebno uskladiti kako bi se omogućilo da se jedinstveno pravilo N + 1 primjenjuje na sve instrumente;

45.

smatra da se pričuva za nepredviđene izdatke treba zadržati kao instrument za slučaj krajnje nužde; naglašava da je to posebni instrument koji se može mobilizirati isključivo za odobrena sredstva za plaćanja i da je njegova mobilizacija bila ključna u reagiranju na krizu plaćanja 2014.; stoga poziva na usklađivanje na višu vrijednost najvišeg godišnjeg iznosa koji će se dodijeliti na 0,05 % BND-a Unije;

46.

naglašava da bi se posebni instrumenti VFO-a trebali računati iznad gornjih granica VFO-a, i u pogledu obveza i u pogledu plaćanja; smatra da je pitanje izrade plana plaćanja za te instrumente riješeno na nedvosmislen način tijekom revizije u sredini razdoblja za VFO 2014. –2 020., čime je okončan dugotrajan spor u tumačenju s Vijećem; zagovara uvođenje jasnih odredbi u Uredbu o VFO-u u kojima se navodi da bi plaćanja koja proizlaze iz mobilizacije obveza posebnih instrumenata VFO-a trebalo računati iznad godišnjih gornjih granica plaćanja VFO-a;

47.

napominje da je trenutačnim Međuinstitucionalnim sporazumom za mobilizaciju triju posebnih instrumenata VFO-a potrebna posebna većina u Parlamentu; smatra tu odredbu zastarjelom jer odražava posebne većine potrebne za donošenje proračuna EU-a prije Ugovora iz Lisabona; poziva na jedinstveni pristup u pogledu zahtjeva za glasanje za mobilizaciju tih instrumenata, koji bi trebali biti jednaki kao i za donošenje proračuna EU-a;

Prihodi – posebna pričuva

48.

ponavlja svoj uvriježeni stav da svi prihodi koji proizlaze iz novčanih kazni izrečenih poduzećima za povredu prava tržišnog natjecanja EU-a ili povezanih sa zakašnjelim plaćanjima nacionalnih doprinosa u proračun EU-a trebaju biti dodatni prihod za proračun EU-a te ne bi trebali podrazumijevati odgovarajuće smanjenje doprinosa na temelju BND-a;

49.

u tu svrhu traži da se uspostavi posebna pričuva u proračunu EU-a koja će se postupno puniti svim vrstama nepredviđenih drugih prihoda te propisno prenositi kako bi se pružile dodatne mogućnosti za potrošnju u slučaju potrebe; smatra da bi tu pričuvu trebalo namijeniti za posebne instrumente VFO-a te bi trebalo predvidjeti moguća dodatna sredstva, kako u obvezama tako i u plaćanjima, na temelju odluke proračunskog tijela;

Učinkovito i djelotvorno korištenje sredstvima EU-a

50.

potvrđuje da bi postizanje europske dodane vrijednosti trebalo biti jedno od glavnih načela europskih institucija pri odlučivanju o vrsti izdataka u sljedećem VFO-u; ističe, međutim, postojanje višestrukih tumačenja tog pojma i poziva na jedinstveno, jasno i lako razumljivo definiranje relevantnih kriterija kojima bi se trebale uzeti u obzir teritorijalne posebnosti koje uključuju, kada je moguće, mjerljive pokazatelje učinkovitosti; upozorava na svaki pokušaj korištenja takvom definicijom da dovede u pitanje relevantnost politika i programa EU-a na temelju isključivo kvantitativnih ili kratkoročnih ekonomskih razmatranja;

51.

prima na znanje upućivanje na pojam europske dodane vrijednosti u nekoliko dokumenata Komisije; ponavlja popis parametara koje je u tom kontekstu utvrdio Parlament u svojoj prethodno navedenoj rezoluciji od 24. listopada 2017.; podsjeća da bi se sredstva EU-a trebala koristiti za financiranje europskih javnih dobara te bi ona trebala djelovati kao katalizator za pružanje poticaja državama članicama na svim administrativnim razinama kako bi poduzele mjere za ispunjenje ciljeva iz Ugovora i za postizanje zajedničkih ciljeva EU-a koji se u protivnom ne bi ostvarili; slaže se da bi se proračun EU-a trebao upotrebljavati za financiranje mjera od kojih može imati koristi EU u cijelosti, a koje nijedna država članica ne može sama učinkovito provesti i koje mogu pružiti bolju vrijednost za novac u usporedbi s mjerama poduzetima samo na nacionalnoj, regionalnoj ili lokalnoj razini; nadalje vjeruje da bi proračun EU-a trebao pridonijeti uspostavljanju i podupiranju mira i stabilnosti u susjedstvu EU-a i šire; smatra da se europska dodana vrijednosti stvara programima u zajedničkom i izravnom upravljanju kao dvjema komplementarnim metodama postizanja ciljeva EU-a; u tom smislu očekuje da se države članice, u okviru pregovora o idućem VFO-u, suzdrže od postupanja prema logici „pravedne dobiti”kojom se uzimaju u obzir samo nacionalni interesi u obliku neto salda;

52.

smatra da se bolja potrošnja odnosno učinkovito i nediskriminirajuće korištenje svakog eura iz proračuna EU-a može ostvariti ne samo usmjeravanjem sredstava EU-a prema aktivnostima s najvećom europskom dodanom vrijednošću i najvećim povećanjem djelotvornosti politika i programa EU-a, na temelju dubinskih procjena trenutačnih rashoda, već i postizanjem većih sinergija između proračuna EU-a i nacionalnih proračuna i jamčenjem opipljivih poboljšanja u strukturi potrošnje; podupire preporuke Godišnjeg izvješća Revizorskog suda za 2016. o okviru učinkovitog mjerenja pokazatelja, jednostavnijem i uravnoteženijem izvješćivanju o učinkovitosti te jednostavnijem pristupu rezultatima procjene;

53.

poziva na stvarno pojednostavljenje proračunskog sustava EU-a u sljedećem VFO-u u cilju olakšavanja apsorpcije; posebno ističe da je potrebno smanjiti nepotrebna preklapanja između instrumenata koji služe za slične vrste aktivnosti, primjerice u područjima inovacija, malih i srednjih poduzeća ili prometa, a da se pritom ne dovede u opasnost gubitak važnih elemenata različitih programa, kao i nužnost uklanjanja konkurentnosti koja postoji između različitih oblika i izvora financiranja kako bi se osigurala najveća moguća komplementarnost i stvorio koherentan financijski okvir; vjeruje da će se time omogućiti jasnije priopćavanje prioriteta EU-a građanima;

54.

ističe da se „provjerom financijskog stanja”potrošnje EU-a ne može postići smanjenje razine ambicija EU-a ili sektorizacija politika i programa EU-a niti bi ona trebala dovesti do zamjena bespovratnih sredstava financijskim instrumentima s ciljem stvaranja određenih ušteda, s obzirom na to da velika većina mjera financiranih iz proračuna EU-a nije prikladna za financiranje financijskim instrumentima; smatra da bi „provjera financijskog stanja”umjesto toga trebala dovesti do utvrđivanja načina na koji se mogla poboljšati provedba programa EU-a o potrošnji;

55.

poziva na dalekosežno usklađivanje pravila kako bi se uspostavila jedinstvena pravila za sve proračunske instrumente EU-a, uzimajći pritom u obzir posebna obilježja pojedinih fondova i sektora; potiče Komisiju na pružanjem jasnih smjernica doprinese rješavanju problema kombiniranja različitih izvora financiranja i jamčenja jednakog pristupa svim vrstama financiranja u svim državama članicama;

56.

zagovara također stvarno pojednostavljenje sektorskih provedbenih pravila za korisnike i smanjenje administrativnog opterećenja daljnjom standardizacijom i pojednostavljenjem postupaka i programskih dokumenata; nadalje ističe potrebu pružanja veće pomoći korisnicima za izgradnju kapaciteta i tehničke pomoći; poziva na prelazak na evaluaciju temeljenu na riziku;

Jedinstvo, točnost proračuna i transparentnost

57.

podsjeća na načelo jedinstva, prema kojem se sve stavke prihoda i rashoda Unije prikazuju u proračunu, propisano Ugovorima i koje predstavlja temeljni demokratski preduvjet kako bi proračun bio transparentan, legitiman i odgovoran; izražava žaljenje zbog toga što se to načelo često zanemaruje, dok je pak porasla financijska složenost, od povijesnog nasljeđa Europskog razvojnog fonda, preko osnivanja Europskog stabilizacijskog mehanizma, do nedavne inflacije ad hoc izvanproračunskih mehanizmima u obliku inovativnih financijskih instrumenata i vanjskih uzajamnih fondova ili ustanova koji nisu zabilježeni u bilanci Unije;

58.

dovodi u pitanje obrazloženje i dodanu vrijednost uspostave instrumenata izvan proračuna Unije; smatra da su odluke o uspostavljanju ili održavanju takvih instrumenata u stvarnosti potaknute nastojanjima da se prikriju stvarne financijske potrebe i zaobiđu ograničenja VFO-a i gornjih granica vlastitih sredstava; izražava žaljenje što se zbog toga često zaobilazi Parlament u njegovoj trostrukoj nadležnosti kao zakonodavno, proračunsko i nadzorno tijelo i time radi protiv cilja povećanja transparentnosti prema općoj javnosti i korisnicima;

59.

ponavlja stoga svoje dugogodišnje stajalište prema kojemu bi Europski razvojni fond, zajedno s ostalim instrumentima izvan VFO-a, trebalo uključiti u proračun Unije kako bi se povećao njezin legitimitet kao i učinkovitost i djelotvornost razvojne politike unije; međutim naglašava da bi se njihove financijske omotnice trebale dodati povrh dogovorenih gornjih granica VFO-a kako se uključivanjem tih instrumenata u proračun ne bi ugrozilo njihovo financiranje ili politike i programi EU-a; u načelu pozdravlja prijedlog za uključivanje Europskog stabilizacijskog mehanizma u financije Unije u obliku Europskog monetarnog fonda, ne dovodeći u pitanje njegovu buduću strukturu;

60.

zauzima stajalište da uzajamni fondovi Unije mogu pridonijeti stvaranju dodatne vrijednosti udruživanjem sredstava različitih donatora u posebnim situacijama, ali da njihova upotreba ne bi za posljedicu trebala imati puko preimenovanje planiranog financiranja EU-a niti bi se time trebali promijeniti izvorni ciljevi instrumenata financiranja EU-a; naglašava potrebu za povećanim parlamentarnim nadzorom nad njihovom uspostavom i provedbom; ustraje u tome da bi se uzajamnim fondovima EU-a trebale podupirati isključivo mjere izvan Unije;

61.

također smatra da, kad se određeni udio izvanproračunskih operacija smatra potrebnim radi ostvarenja određenih posebnih ciljeva, na primjer putem korištenja financijskih instrumenata ili uzajamnih fondova, njih treba ograničiti u pogledu opsega i trajanja te bi trebale biti potpuno transparentne, opravdane dokazanom dodatnošću i dodanom vrijednošću i temeljiti se na čvrstim odredbama o postupku donošenja odluka i odgovornosti;

62.

smatra da bi, u okviru sljedećeg VFO-a, proračun Unije trebao s većom preciznošću prikazivati razmjer namjenskih prihoda i njihov utjecaj na stvarne izdatke, a posebno one koji proizlaze iz doprinosa trećih zemalja; ističe da je to još važnije s obzirom na to da Ujedinjena Kraljevina želi sudjelovati u nekim proračunskim programima Unije u okviru novog VFO-a za razdoblje nakon 2020. kao treća država, kako je izneseno u kontekstu pregovora o njezinu istupanju iz Unije;

Razina plaćanja

63.

podsjeća da su odobrena sredstva za plaćanja logična i pravna posljedica odobrenih sredstava za preuzimanje obveza i poziva da se buduće gornje granice plaćanja utvrde na odgovarajućoj razini, pri čemu bi se ostavila samo ograničena i realistična razlika između razine odobrenih sredstava za preuzimanje obveza i odobrenih sredstava za plaćanje; očekuje da se budućim gornjim granicama plaćanja uzme u obzir s jedne strane potreba da se poštuju obveze koje proizlaze iz sadašnjeg financijskog razdoblja koje će se preinačiti u plaćanja tek nakon 2020. i s druge strane potreba da se ispune obveze programa i instrumenata za razdoblje nakon 2020.;

64.

podsjeća na gomilanje zaostalih nepodmirenih računa na kraju prethodnog VFO-a koji su preneseni u trenutačni VFO i upozorava da se takva kriza plaćanja ne ponovi tijekom prelaska na sljedeći VFO jer bi to moglo imati teške posljedice za korisnike kao što su studenti, sveučilišta, mala i srednja poduzeća i znanstvenici; skreće pozornost na trenutačni trend nedovoljnog izvršenja plaćanja zbog kašnjenja u provedbi programa za razdoblje 2014. –2 020. što dovodi do sve veće razine nepodmirenih obveza koje se moraju podmiriti u okviru gornjih granica idućeg VFO-a; traži Komisiju i države članice, uključujući na razini ministara financija, da analiziraju uzroke kašnjenja i da donesu konkretne mjere za pojednostavljivanje kako bi se provedba u budućnosti olakšala;

65.

prima na znanje preliminarni ishod pregovora o financijskoj nagodbi u vezi s istupanjem Ujedinjene Kraljevine iz Unije, pri čemu se Ujedinjenoj Kraljevini omogućuje potpuno sudjelovanje u financiranju i provedbi programa za razdoblje 2014. –2 020., uz sve relevantne financijske posljedice;

Financijski instrumenti

66.

naglašava da proračun EU-a ima na raspolaganju širok raspon instrumenata kojima se financiraju aktivnosti koje se podupiru na razini EU-a i koje se mogu svrstati u dvije kategorije. Riječ je o bespovratnim sredstvima s jedne strane i financijskim instrumentima u obliku jamstava, zajmova, vlasničkih instrumenata za podjelu rizika ili vlasničkog kapitala s druge strane; također skreće pozornost na Europski fond za strateška ulaganja, čiji je cilj mobilizacija privatnog i javnog kapitala diljem EU-a kako bi se poduprli projekti u područjima ključnima za gospodarstvo EU-a radi dopunjavanja oskudnog financiranja;

67.

uviđa potencijal financijskih instrumenata u cilju povećanja gospodarskog i političkog učinka proračuna Unije; ističe, međutim, da se oni mogu primijeniti samo na projekte koji ostvaruju prihode u slučaju neoptimalnog ulaganja ili tržišnih nedostataka, i stoga predstavljaju samo nadomjestak, a ne alternativni vid financiranja u odnosu na bespovratna sredstva; ističe da svrha financijskih instrumenata ne bi trebala biti zamjena postojećih javnih ili privatnih programa financiranja i da bi oni trebali biti u skladu s domaćim i međunarodnim obvezama;

68.

podsjeća na svoj zahtjev Komisiji da utvrdi koja su područja najprikladnija za bespovratna sredstva, koja bi bila prikladnija za financijske instrumente i koja bi bila prikladna za kombiniranje bespovratnih sredstava s financijskim instrumentima i da razmotri kako ih uravnotežiti; uvjeren je da bi subvencije trebale i dalje ostati prevladavajući način financiranja projekta EU-a u sljedećem VFO-u; ističe da bi se zajmovi, jamstva, podjela rizika i financiranje vlasničkim kapitalom trebali koristiti s oprezom, na temelju odgovarajuće ex ante procjene i samo kada se njihovom uporabom može dokazati jasna dodana vrijednost i učinak financijske poluge; napominje da se upotreba financijskih instrumenata i sinergija s bespovratnim sredstvima može poboljšati; poziva da se poduzmu veliki napori kako bi se olakšao pristup korisnika financijskim instrumentima i na veću fleksibilnost u međusektorskoj uporabi raznih financijskih instrumenata kako bi se prevladala ograničavajuća pravila koja sprečavaju primatelje da iskoriste veći broj programa za projekte sa zajedničkim ciljevima;

69.

poziva Komisiju da u sljedećem VFO-u pojednostavi i uskladi pravila za korištenje financijskih instrumenata u cilju stvaranja sinergija među različitim instrumentima i postizanja najveće moguće; prima na znanje mogući prijedlog, koji bi iziskivao opsežnu raspravu, o uspostavi jedinstvenog fonda u kojem bi se na razini EU-a objedinili financijski instrumenti kojima se centralno upravlja; mišljenja je da je potrebno osigurati jasnu strukturu za odabir različitih vrsta financijskih instrumenata za različita područja politike i vrste aktivnosti te da bi relevantni financijski instrumenti i dalje trebali biti obuhvaćeni zasebnim proračunskim linijama radi osiguravanja jasnoće u pogledu ulaganja; ističe, međutim, da bilo koje takvo usklađivanje pravila ne može utjecati na financijske instrumente kojima upravljaju države članice u okviru kohezijske politike ili u području vanjskog djelovanja;

70.

podsjeća da je više puta zahtijevao veću transparentnost i demokratski nadzor u pogledu provedbe financijskih instrumenata koji se financiraju iz proračuna Unije;

Struktura

71.

smatra da bi se VFO trebao strukturirati tako da se njime europskim građanima pruži veća vidljivost političkih i proračunskih prioriteta EU-a te poziva na jasniji prikaz svih područja rashoda Unije; uvjeren je da bi se glavni stupovi buduće potrošnje EU-a utvrđeni u ovoj Rezoluciji trebali na odgovarajući način uzeti u obzir;

72.

stoga smatra da bi se trebao poboljšati sadašnji prikaz naslova, ali se protivi svim neopravdanim radikalnim promjenama; u skladu s tim za VFO za razdoblje nakon 2020. predlaže sljedeću strukturu:

Naslov 1.: Snažnije i održivo gospodarstvo

Uključujući programe i instrumente kojima se podupiru:

pod izravnim upravljanjem:

—	istraživanje i inovacije

—	industrija, poduzetništvo i mala i srednja poduzeća

—	digitalna preobrazba gospodarstva i društva

—	veliki infrastrukturni projekti

—	promet, energetika, svemir

—	okoliš, ublažavanje klimatskih promjena i prilagodba tim promjenama

Naslov 2.: Jača kohezija i solidarnost u Europi

Uključujući programe i instrumente kojima se podupiru:

—

gospodarska, socijalna i teritorijalna kohezija (pod podijeljenim upravljanjem):

—	ulaganja u inovacije, istraživanje, digitalizaciju, industrijsku tranziciju, MSP-ove, promet, prilagodbe klimatskim promjenama i ublažavanje tih promjena, okoliš i energetiku

—	zapošljavanje, socijalna uključenost i smanjenje siromaštva te demografski izazovi

—	obrazovanje, mladi i cjeloživotno učenje

—	kultura, građanstvo, mediji i komunikacija

—	demokracija, vladavina prava i temeljna prava

—	zdravlje i sigurnost hrane

—	azil, migracije i integracija, pravosuđe i potrošači

—	potpora nacionalnim upravama i koordinacija s njima

Naslov 3.: Snažnija i održiva poljoprivreda i ribarstvo

Uključujući programe i instrumente kojima se podupiru:

—	poljoprivredni i ruralni razvoj

—	pomorstvo i ribarstvo

Naslov 4.: Veća odgovornost u svijetu

Uključujući programe i instrumente kojima se podupiru:

—	međunarodna suradnja i razvoj

—	susjedstvo

—	proširenje

—	humanitarna pomoć

—	demokracija, vladavina prava, temeljna prava i rodna ravnopravnost

—

trgovina

Naslov 5.: Sigurnost, mir i stabilnost za sve

Uključujući programe i instrumente kojima se podupiru:

—	sigurnost, uključujući kibersigurnost

—	odgovor na krizu i stabilnost, uključujući civilnu zaštitu

—	zajednička vanjska i sigurnosna politika

—	obrana, uključujući istraživanje i inovacije

Naslov 6.: Djelotvorna administracija u službi europskih građana

—	financiranje osoblja EU-a

—	financiranje zgrada i opreme institucija EU-a

73.

potiče Komisiju da u prilogu europskom proračunu navede sve rashode povezane s EU-om koji nastaju izvan proračuna EU-a kao rezultat međuvladinih sporazuma i postupaka; smatra da bi takve informacije, dostavljene na godišnjoj osnovi, doprinijele stjecanju uvida o svim ulaganjima na koja su se države članice obvezale na europskoj razini;

III. Politike

Snažnije i održivo gospodarstvo

74.

naglašava važnost konačne uspostave europskog istraživačkog prostora, energetske unije, jedinstvenog europskog prometnog prostora, jedinstvenog digitalnog tržišta kao temeljnih sastavnica europskog jedinstvenog tržišta;

75.

smatra da bi se u sljedećem VFO-u proračunska sredstva trebala više usmjeriti u područja koja imaju jasnu europsku dodanu vrijednost i potiču gospodarski rast, konkurentnost, održivost i zapošljavanje u svim regijama EU-a; u tom kontekstu ističe važnost istraživanja i inovacija za stvaranje održivog gospodarstva s vodećim položajem u svijetu, koje se temelji na znanju, te žali zbog činjenice da je zbog nedostatka odgovarajućeg financiranja samo mali udio visokokvalitetnih projekata u tom području primio sredstva EU-a u okviru aktualnog VFO-a;

76.

stoga poziva na znatno povećanje ukupnog proračuna predviđenog za program FP9 u sljedećem VFO-u, koji treba odrediti na razini od najmanje 120 milijardi EUR; smatra tu razinu prikladnom za osiguranje globalne konkurentnosti Europe i vodećeg položaja u znanosti, tehnologiji i industriji, za odgovaranje na društvene izazove te za doprinos u postizanju ciljeva klimatske politike EU-a i ciljeva održivog razvoja; osobito poziva da se ulože napori za poticanje revolucionarnih tržišnih inicijativa za stvaranje inovacija, osobito za mala i srednja poduzeća;

77.

nadalje poziva na to da se veća pozornost usmjeri na provedbu istraživanja i inovacija posredstvom zajedničkih poduzeća i ostalih instrumenata te da se podupru ulaganja u ključne tehnologije radi prevladavanja jaza koji se bilježi u ulaganjima u inovacije; naglašava da povećanje sredstava mora biti povezano s pojednostavnjenjem postupaka za financiranje; pozdravlja napore Komisije u tom pogledu i ustraje u tome da bi se oni trebali nastaviti u sljedećem programskom razdoblju radi pružanja boljeg pristupa i jednakih uvjeta za podnositelje zahtjeva na temelju novog sustava za ocjenjivanje zahtjeva; ističe da je potrebno osmisliti mjere za poticanje uravnoteženog sudjelovanja svih država članica EU-a;

78.

pozdravlja nedavni prijedlog Komisije o osiguravanju financiranja Istraživačkog fonda za ugljen i čelik u nadolazećim godinama; ističe važnost tog fonda za financiranje istraživanja u tom industrijskom sektoru; stoga smatra da je potrebno dugoročnije rješenje kojim se jamči financiranje nakon 2020. i kojim se također fond uvrštava u proračun Unije kako bi se omogućilo da Parlament ispuni svoju ulogu tijela nadležnog za proračunski nadzor;

79.

naglašava da su mala i srednja poduzeća te mikropoduzeća ključni pokretači gospodarskog rasta, inovacija i zaposlenosti, s obzirom na to da pružaju 85 % svih novih radnih mjesta; priznaje njihovu važnu ulogu u jamčenju gospodarskog oporavka i poticanju održivog gospodarstva EU-a; podsjeća da u EU-u postoji više od 20 milijuna malih i srednjih poduzeća i da ona čine 99 % ukupnog poslovanja; smatra da poboljšanje pristupa financiranju za mala i srednja poduzeća, u svim državama članicama, treba i dalje ostati važan cilj politike za sljedeći VFO, kako bi se dodatno povećala njihova konkurentnost i održivost; stoga naglašava da je potrebno promicati poduzetništvo i poboljšati poslovno okruženje za mala i srednja poduzeća kako bi im se omogućilo da ostvare svoj puni potencijal u današnjem svjetskom gospodarstvu;

80.

pozdravlja uspjeh namjenskog programa EU-a za konkurentnost poduzeća i malih i srednjih poduzeća (COSME) u okviru aktualnog VFO-a; ističe visoku razinu provedbe tog programa i upućuje na njegov kapacitet za još veću apsorpciju; stoga poziva da se financijska omotnica programa COSME udvostruči kako bi bila u skladu sa stvarnim potrebama gospodarstva EU-a i velikim interesom za sudjelovanjem;

81.

ponavlja svoju snažnu predanost Europskom fondu za strateška ulaganja (EFSU), čiji je cilj mobilizacija 500 milijardi EUR u novim ulaganjima u realno gospodarstvo u okviru aktualnog VFO-a; smatra da je EFSU već pružio snažan i usmjeren poticaj gospodarskim sektorima u kojima se stimuliraju održivi rast i otvaranje radnih mjesta; ističe pozitivan učinak EFSU-a na financiranje MSP-ova diljem Unije; stoga pozdravlja namjeru Komisije da iznese zakonodavni prijedlog za nastavak i poboljšanje tog programa ulaganja sa zasebnim proračunom koji se u okviru novog VFO-a ne bi trebao financirati nauštrb postojećih politika i programa; naglašava da bi se svi zakonodavni prijedlozi trebali temeljiti na zaključcima iz pregleda koji će provesti Komisija i na neovisnoj evaluaciji; očekuje da će se novim prijedlogom učinkovito riješiti nedostatci provedbe EFSU-a i, između ostalog, poboljšati zemljopisna pokrivenost fonda kako bi mogao biti od koristi u čitavoj Uniji;

82.

inzistira na važnosti VFO-a za sektore koji se oslanjaju na dugoročna ulaganja kao što je, na primjer, sektor održivog prometa; naglašava da je prometna infrastruktura okosnica jedinstvenog tržišta te temelj za održivi rast i otvaranje radnih mjesta; napominje da dovršenje jedinstvenog europskog prometnog prostora povezanog sa susjednim zemljama iziskuje veliku prometnu infrastrukturu i da se ono mora smatrati glavnim prioritetom za konkurentnost EU-a i njegovu ekonomsku, socijalnu i teritorijalnu koheziju, među ostalim u rubnim i otočnim područjima; stoga smatra da se sljedećim VFO-om trebaju pružiti dostatna sredstva za projekte koji posebno doprinose dovršenju osnovne mreže Transeuropske prometne mreže (TEN-T) i njezinih koridora, koje je potrebno dodatno proširiti; podsjeća na ciljeve s konferencije COP 21 u vezi s prometom radi borbe protiv klimatskih promjena te potiče države članice da ulažu u pametan, održiv i integriran javni prijevoz;

83.

ističe da bi ažurirani i učinkovitiji Instrument za povezivanje Europe (CEF) trebao obuhvatiti sve vidove prijevoza, uključujući cestovnu i željezničku infrastrukturu te unutarnje plovne putove; smatra da bi se njime trebala dati prednost vezama između sveobuhvatnih mreža i prometnih modaliteta koji doprinose smanjenju emisija CO2, i koji će biti usmjereni na međupovezanost i dovršetak mreže u rubnim područjima; ponavlja važnost jačanja interoperabilnosti putem Europskog sustava za upravljanje željezničkim prometom i omogućavanja potpunog iskorištavanja inicijative jedinstvenog europskog neba; poziva na dovršenje sustava europskog digitalnog upravljanja zračnim prometom;

84.

poziva na stvaranje zasebne proračunske linije za turizam u sljedećem VFO-u kako bi se ostvario napredak u smjeru istinske europske politike turizma koja može znatno doprinijeti rastu i stvaranju radnih mjesta;

85.

poziva Komisiju da potiče ulaganja u razvoj tehnologija sljedeće generacije i promicanje njihovog uvođenja; naglašava važnost pružanja sredstava za dovršetak jedinstvenog digitalnog tržišta uz upotrebu cjelovitog spektra, jamčenja nadogradnje fiksnih mreža i povećanja gustoće pokretnih mreža, pokretanja mreže 5G i gigabitske povezivosti, te postizanja daljnjeg napretka u pogledu ujednačavanja propisa EU-a o telekomunikacijama kako bi se stvorio ispravan regulatorni okvir za poboljšanje internetske povezivosti diljem Unije; naglašava da bi Instrument za povezivanje Europe u području telekomunikacija trebao nastaviti podupirati infrastrukture digitalnih usluga i brze širokopojasne mreže omogućavanjem njihove dostupnosti, među ostalim i u udaljenim regijama i ruralnim područjima, te poboljšanjem digitalne pismenosti, interkonektivnosti i interoperabilnosti; naglašava da je potrebno pružiti potporu digitalnoj preobrazbi europskog gospodarstva i društva te ulagati u ključne tehnologije, kao što su veliki podaci, umjetna inteligencija ili računalstvo visokih performansi, kao i u infrastrukturu te u digitalne vještine za poboljšanje konkurentnosti EU-a i kvalitete života europskih građana;

86.

smatra da je ključno osigurati održivu i pristupačnu opskrbu energijom u Europi; stoga poziva na daljnju potporu ulaganjima kojima se jamči diversifikacija izvora i putova energije, povećanje energetske sigurnosti i energetske neovisnosti, poboljšanje energetske učinkovitosti i korištenje obnovljive energije, uključujući Instrument za povezivanje Europe u području energetike; posebno naglašava važnost pružanja sveobuhvatne podrške, osobito u regijama s visokim ugljičnim otiskom, u energetskoj tranziciji, prijelazu na gospodarstvo s niskom razinom emisija ugljika, modernizaciji proizvodnje energije, poboljšanju prekogranične povezanosti i uvođenju pametnih mreža, hvatanju i skladištenju ugljika i korištenju tehnologija, kao i modernizaciji centraliziranih sustava grijanja; smatra da bi trebalo na odgovarajući način pružiti potporu preobrazbi energetskog sustava s obzirom na klimatske ciljeve, i to naročito u regijama i zemljama koje ovise o ugljenu, kako bi se učinkovito doprinijelo strateškom prijelazu na gospodarstvo s niskom razinom emisija; poziva na uspostavu sveobuhvatnog fonda za potporu pravednom prijelazu, posebno s pomoću razvoja i uvođenja obnovljivih izvora, rješenja za energetsku učinkovitost, skladištenja energije, rješenja i infrastrukture u pogledu elektromobilnosti, modernizacije proizvodnje energije i energetskih mreža, naprednih tehnologija za proizvodnju energije, uključujući hvatanje i skladištenje ugljikova dioksida (CCS), vezanje i korištenje ugljika (CCU) te uplinjavanje ugljena, modernizacije centraliziranog grijanja, uključujući visokoučinkovitu kogeneraciju, rane prilagodbe budućim standardima zaštite okoliša, restrukturiranja energetski intenzivnih industrija te rješavanja društvenih, gospodarskih i okolišnih učinaka;

87.

naglašava da su veliki infrastrukturni projekti, točnije Međunarodni termonuklearni eksperimentalni reaktor (ITER), Europski geostacionarni navigacijski sustav (EGNOS), globalni sustav za satelitsku navigaciju (Galileo), program za promatranje Zemlje (Copernicus) i buduće državne satelitske komunikacije (GOVSATCOM) strateški važni za buduću konkurentnost, sigurnost i političku moć EU-a; ističe da se financiranje tih velikih projekata treba osigurati proračunom EU-a, ali da u isto vrijeme ono mora ostati čvrsto vezano uz namjenu kako bi se osiguralo da moguća prekoračenja troškova ne ugroze financiranje i uspješnu provedbu ostalih politika Unije, kao što je vidljivo iz određenih pojedinačnih slučajeva u prethodnom VFO-u; podsjeća na to da je u tu svrhu najviši iznos za te projekte trenutačno utvrđen u Uredbi o VFO-u, te poziva na slične odredbe u novoj uredbi;

88.

ističe važnost i ključnu ulogu EU-a u očuvanju, zaštiti i poboljšanju kvalitete okoliša i u borbi protiv klimatskih promjena, uništenja ekosustava i gubitka biološke raznolikosti; smatra da je stabilno i adekvatno financiranje nužno za postizanje međunarodnih obveza EU-a, kao što su one iz Pariškog sporazuma; podsjeća da bi sljedeći VFO trebao pomoći Uniji da ostvari te ciljeve do 2030. i doprinijeti prijelazu na gospodarstvo s niskom razinom emisija ugljika do 2050.; ističe da EU ne bi trebao financirati projekte i ulaganja koji su u suprotnosti s postizanjem tih ciljeva; poziva na temeljito uključivanje klimatskih aktivnosti u buduću potrošnju EU-a; u tom pogledu poziva na odgovarajuće financiranje relevantnih programa kao što je LIFE+, te da se njihova financijska sredstva udvostruče, te na uspostavu namjenskih omotnica za bioraznolikost i upravljanje mrežom Natura 2000;

Jača kohezija i solidarnost u Europi

89.

naglašava da bi kohezijska politika u razdoblju nakon 2020. trebala ostati glavna ulagačka politika Europske unije kojom su obuhvaćene sve regije EU-a, kako bi se nosilo sa složenim socioekonomskim izazovima, pri čemu bi se većina sredstava trebala usmjeriti na one regije u najnepovoljnijem položaju; smatra da se kohezijska politika, povrh cilja smanjenja nejednakosti u stupnju razvoja i jačanja konvergencije, kako je utvrđeno u Ugovoru, treba usredotočiti na ostvarenje općih političkih ciljeva EU-a i predlaže stoga da se u okviru sljedećeg VFO-a tri fonda kohezijske politike (Europski fond za regionalni razvoj (EFRR), Europski socijalni fond (ESF) i Kohezijski fond) usmjere uglavnom na pružanje potpore rastu i konkurentnosti, istraživanju i inovacijama, digitalizaciji, industrijskoj tranziciji, MSP-ovima, prometu, prilagodbi na klimatske promjene i njihovom ublažavanju, održivosti okoliša i pravednoj energetskoj tranziciji, zapošljavanju, socijalnoj uključenosti, rodnoj ravnopravnosti, smanjenju siromaštva i demografskim izazovima; naglašava da ta tri fonda predstavljaju sastavne dijelove kohezijske politike EU-a te da mogu zajedno djelovati isključivo u okviru jedinstvenog okvira te politike; nadalje poziva da se poboljša teritorijalna suradnja, uključujući prekograničnu komponentu i urbanu dimenziju politike te uvođenje posebnih odredbi za ruralna, planinska, otočna i udaljena područja;

90.

smatra da je izuzetno važno zadržati iznose za financiranje kohezijske politike za razdoblje nakon 2020. za EU-27 barem na razini proračuna za razdoblje 2014. –2 020. u stalnim cijenama; naglašava da bi BDP trebao ostati jedan od parametara za raspodjelu sredstava kohezijske politike, no smatra da bi ga trebalo nadopuniti dodatnim nizom socijalnih, okolišnih i demografskih pokazatelja kako bi se u većoj mjeri uzeli u obzir novi oblici nejednakosti među regijama EU-a u svim državama članicama i unutar njih; uz to podupire to da se u okviru novog programskog razdoblja nastavi s elementima kojima je u okviru aktualnog VFO-a kohezijska politika postala modernija i učinkovitija, odnosno tematskom koncentracijom, ex ante uvjetima, okvirom uspješnosti i poveznicom s gospodarskim upravljanjem;

91.

snažno se zalaže za provedbu obveza koje proizlaze iz članka 9. UFEU-a u pogledu ostvarenja socijalne dimenzije Europe i provedbe europskog stupa socijalnih prava na temelju održivog razvoja vrlo konkurentnog socijalnog tržišnog gospodarstva, usmjeravajući se pritom na potpunu zaposlenost, socijalni napredak i promicanje ravnopravnosti između žena i muškaraca, međugeneracijske solidarnosti i zaštite prava djece kako su utvrđena Ugovorom; naglašava da takva provedba zahtijeva pravilno financiranje socijalnih politika, te ističe posljedičnu potrebu za povećanim financiranjem postojećih instrumenata koji doprinose tim ciljevima, posebno ESF-a, Inicijative za zapošljavanje mladih, Fonda europske pomoći za najpotrebitije, Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji i Programa za zapošljavanje i socijalne inovacije; ustraje u tome da ih je potrebno očuvati u sljedećem VFO-u i da je potrebno nastaviti s njihovom provedbom poglavito s pomoću bespovratnih sredstava;

92.

ponavlja svoj poziv Komisiji i svim državama članicama da uspostave poseban fond namijenjen za jamstvo za djecu, čime bi se djecu postavilo u središte sve širih politika za smanjenje siromaštva i zajamčila odgovarajuća sredstva za punu provedbu potrebnih mjera politike te pomoglo roditeljima da izađu iz situacije socijalne isključenosti i nezaposlenosti s pomoću ciljanih intervencija;

93.

naglašava da bi osobito ESF trebao proširiti svoju potporu razvoju socijalnog dijaloga, osobito poboljšanjem izgradnje kapaciteta socijalnih partnera, uključujući europske sektorske i međusektorske razine, te da bi ta obveza trebala postati obvezujućom za države članice u svim regijama EU-a;

94.

posebno naglašava stalnu potrebu za borbom protiv nezaposlenosti mladih i isključenosti, osobito među mladima koji nisu u sustavu obrazovanja, zapošljavanja ili izobrazbe, kao dio sveobuhvatnog pristupa politikama mladih na razini EU-a; stoga poziva na to da se omotnica za Inicijativu za zapošljavanje mladih udvostruči, kao i da se u potpunosti provede Jamstvo za mlade EU-a, istovremeno osiguravajući brzu i pojednostavnjenu upotrebu sredstava te trajne i stabilne izvore financiranja u sljedećem programskom razdoblju; naglašava potrebu za poboljšanim reguliranjem kako bi se zaštitilo nediskriminatorno sudjelovanje mladih nepovoljnog socioekonomskog zaleđa u programu; smatra da su ulaganja u cilju poticanja obrazovanja i osposobljavanja, posebice za razvijanje digitalne pismenosti, i dalje jedan od glavnih prioriteta EU-a; ustraje u tome da taj program ne smije zamijeniti rashode koji su se prethodno financirali iz nacionalnih proračuna;

95.

izražava potporu programima u području kulture, obrazovanja, medija, mladih, sporta, demokracije, građanstva i civilnog društva koji su jasno dokazali svoju europsku dodanu vrijednost i koji uživaju trajnu popularnost među korisnicima; zalaže se stoga za trajno ulaganje u okvir za obrazovanje i osposobljavanje 2020. kroz programe Erasmus+, Kreativna Europa i Europa za građane kako bi se doprlo do osoba svih godišta, osobito mladih; ponavlja svoju potporu jačanju vanjske dimenzije kulturnih programa Erasmus+ i Kreativna Europa; nadalje preporučuje nastavak Europskih snaga solidarnosti, s adekvatnim sredstvima koja se ne dodjeljuju nauštrb drugih programa EU-a; također ističe znatan doprinos kulturnih i kreativnih industrija za rast i radna mjesta u EU-u;

96.

preporučuje uspostavu unutarnjeg Europskog fonda za demokraciju radi osnaživanja potpore civilnom društvu i nevladinim organizacijama koje djeluju u području demokracije i ljudskih prava, kojim bi trebala upravljati Komisija;

97.

posebno poziva na to da se u sljedećem VFO-u najmanje utrostruče sredstava za program Erasmus+ kako bi se doprlo do što više mladih, organizacija mladih i srednjoškolskih učenika i naučnika diljem Europe i kako bi im se pružilo dragocjene kompetencije i životne vještine u vidu prilika za cjeloživotno učenje, obrazovanje u čijem je središtu učenik, neformalno obrazovanje i informalno učenje, ali i volontiranje i rad s mladima; poziva na to da se stavi osobiti naglasak na osobe iz nepovoljnog socioekonomskog okruženja, omogućujući im pritom da sudjeluju u programu, kao i na osobe s invaliditetom;

98.

poziva Komisiju da poduzme daljnje mjere u pogledu projekta „Europska propusnica za Interrail za 18. rođendan”i da predstavi poseban program u okviru sljedećeg VFO-a s dovoljnim godišnjim odobrenim sredstvima za pokrivanje svih zahtjeva za besplatnom željezničkom propusnicom koje podnesu mladi Europljani koji navrše osamnaestu u pojedinoj godini; naglašava da bi takav projekt mogao postati ključna sastavnica jačanja europske svijesti i identiteta, posebice kada smo suočeni s prijetnjama poput populizma i širenja dezinformacija; ponavlja da se od Komisije očekuje prikladan prijedlog pravne osnove kako bi se postigao cilj takvog programa;

99.

očekuje da će u razdoblju nakon 2020. Europska unija iz faze upravljanja krizom prijeći na trajnu zajedničku europsku politiku u području azila i migracija; naglašava da bi aktivnosti u tom području trebale biti obuhvaćene namjenskim instrumentom, kao što je Fond za azil, migracije i integraciju (FAMI); naglašava da budući fond, kao i relevantne agencije za pravosuđe i unutarnje poslove, moraju imati na raspolaganju odgovarajuću razinu financijskih sredstava za sljedeći VFO kako bi se suočili sa složenim izazovima u tom području; nadalje smatra da bi se FAMI trebalo dopuniti dodatnim komponentama radi rješenja tog pitanja u okviru drugih politika, posebno s pomoću europskih strukturnih i investicijskih fondova i instrumenata za financiranje vanjskog djelovanja, s obzirom na to da nijedan pojedinačni instrument nema kapacitete za rješavanje problema tolike veličine i složenosti; uviđa nadalje važnost kulturnih programa, obrazovnih programa, programa namijenjenih mladima i sportskih programa kojima se izbjeglice i migranti mogu integrirati u europsko društvo; traži od Komisije da procijeni je li ulogu europskih gradova u okviru europske politike azila moguće ojačati uvođenjem poticajnog programa kojim se gradovima izravno nudi financijska potpora za smještaj izbjeglica i gospodarski razvoj u zamjenu za prihvat izbjeglica i tražitelja azila;

100.

prepoznaje europsku dodanu vrijednost suradnje u borbi protiv zajedničkih prijetnji javnom zdravlju; napominje da nijedna država članica ne može sama savladati prekogranične zdravstvene izazove te poziva na to da se u sljedećem VFO-u odrazi odgovornost EU-a za provedbu cilja održivog razvoja o javnom zdravlju, zdravstvenim sustavima i zdravstvenim problemima povezanim s okolišem, te da se pruži potpora državama članicama u uklanjanju zdravstvenih nejednakosti; smatra da bi, na temelju pozitivnih ishoda tekućih aktivnosti na terenu, novi VFO trebao uključivati solidan zdravstveni program sljedeće generacije kojim bi se zdravstvena pitanja rješavala na prekograničnoj osnovi, primjerice postizanjem inovativnih rješenja za pružanje zdravstvene skrbi, uključujući digitalne zdravstvene usluge, kao što su Europske referentne mreže, i kojim bi se pružila potpora državama članicama u obliku stručnog znanja i razmjene podataka, dokaza i dobrih praksi; podsjeća da je dobro zdravlje preduvjet za ostvarivanje drugih ciljeva EU-a i da politike u područjima kao što su poljoprivreda, zaštita okoliša, zapošljavanje, socijalna pitanja ili uključenost također utječu na zdravlje Europljana; stoga poziva na to da se u sljedećem VFO-u unaprijedi procjena učinka na zdravlje i međusektorska suradnja u tom području;

Snažnija i održiva poljoprivreda i ribarstvo

101.

potvrđuje da je modernizirana zajednička poljoprivredna politika ključna za sigurnost i autonomiju opskrbe hranom, očuvanje ruralnoga stanovništva i zapošljavanje, održivi razvoj, održivost okoliša, poljoprivrede i šumarstva, i osiguravanje zdrave, visokokvalitetne hrane za europske potrošače po pristupačnim cijenama; ističe da su se potrebe za hranom i zdravljem povećale, kao i potreba za podupiranjem prijelaza poljoprivrednika na ekološki prihvatljivije poljoprivredne prakse i potreba za suzbijanjem učinaka klimatskih promjena; naglašava da je potrebno podupirati sigurnost prihoda poljoprivrednika i ojačati povezanost između ZPP-a i isporuke javnih dobara; ističe da je ZPP jedna od najviše integriranih politika i da se uglavnom financira na razini EU-a i stoga zamjenjuje nacionalnu potrošnju;

102.

ističe da bi se proračun ZPP-a u sljedećem VFO-u trebao barem zadržati na sadašnjoj razini za EU-27 u stalnim cijenama; ističe da novi izazovi s kojima se suočava sljedeći ZPP iziskuju dodjelu stabilnih financijskih sredstava na temelju analiza postojećih politika i budućih potreba; naglašava da se izravnim plaćanjima stvara jasna dodana vrijednost za EU, jača jedinstveno tržište i izbjegavaju nepravilnosti u tržišnom natjecanju među državama članicama; u tom pogledu protivi se svakoj ponovnoj nacionalizaciji i svakom nacionalnom sufinanciranju za izravna plaćanja; naglašava da je potrebno nastaviti s mjerama za očuvanje proizvodnje u sektorima koji su ključni za osjetljiva područja, reformirati pričuvu za poljoprivredne krize, povećati sredstva radi pružanja odgovora na razne cikličke krize u osjetljivim sektorima, izraditi instrumente kojima se može ublažiti nestabilnost cijena te povećati financiranje Programa za rješavanje problema koji se posebno odnose na udaljenost i otočni položaj (POSEI); apelira na Komisiju da nastavi s postupkom konvergencije izravnih plaćanja i da zajamči potreban financijski i pravni okvir za lanac opskrbe hranom kako bi se suzbile nepoštene trgovačke prakse; ističe da su ruralna područja u EU-u suočena s ozbiljnim problemima te im je stoga potrebna posebna potpora;

103.

naglašava socioekonomsku i ekološku važnost sektora ribarstva, morskog okoliša i „plavog gospodarstva”i njihov doprinos održivoj samoopskrbi hranom u EU-u u pogledu osiguravanja održivosti europske akvakulture i ribarstva i smanjenja utjecaja na okoliš; ističe da je zajednička ribarstvena politika u isključivoj nadležnosti EU-a; naglašava u tom pogledu važnost očuvanja posebnog, velikog, neovisnog i pristupačnog ribarstvenog fonda kako bi se provela ta politika; poziva na ponovnu uspostavu Programa za rješavanje problema koji se posebno odnose na udaljenost i otočni položaj u pogledu ribarstva jer je to vrlo važan program za najudaljenije regije EU-a; poziva na to da se zadrži barem razina financijskih sredstava namijenjenih za sektor ribarstva u okviru aktualnog VFO-a te da se, ako se za to pojavi potreba, povećaju financijska sredstva za pomorska pitanja; upozorava na moguće negativne posljedice „tvrdog Brexita”na taj sektor; napominje da bi drugi financijski instrumenti, uz nepovratnu pomoć, mogli pružiti dodatne mogućnosti financiranja;

Veća odgovornost u svijetu

104.

ističe da se svijet suočava s brojnim izazovima, uključujući sukobe, kibernapade, terorizam, radikalizaciju, dezinformiranje, prirodne katastrofe, klimatske promjene i uništavanje okoliša, kršenje ljudskih prava i rodnu nejednakost; smatra da Unija ima posebnu političku i financijsku odgovornost koja se temelji na istinskoj europskoj vanjskoj politici koja počiva na pravilima i vrijednostima te na potpori stabilnosti, sigurnosti, demokratskom upravljanju i održivom razvoju naših partnera, kao i na iskorjenjivanju siromaštva i odgovorima na krizu;

105.

ističe da bi se sredstva za vanjsko djelovanje trebala znatno povećati ako Unija želi preuzeti svoju ulogu u okviru svoje globalne strategije i politika proširenja, susjedstva i razvojne politike, kao i u pogledu pružanja odgovora na krize; očekuje da će se u sljedećem VFO-u odražavati dosad nezabilježene potrebe zemalja u istočnom i južnom susjedstvu koje se bore sa sukobima i posljedicama izazova koje nose migracije i izbjeglice; poziva na to da se dodijeli veći iznos sredstava za rješavanje sve veće potrebe za humanitarnom pomoći koja je posljedica prirodnih katastrofa i katastrofa izazvanih ljudskim djelovanjem, uz izbjegavanje bilo kakvih razlika između obveza i plaćanja; smatra da Unija treba povećati financiranje za Agenciju Ujedinjenih naroda za pomoć palestinskim izbjeglicama na Bliskom istoku (UNRWA); naglašava nadalje potrebu za dodatnim financiranjem investicijskog plana za Afriku u svrhu promicanja uključivog rasta, održivog razvoja i otklanjanja time nekih uzroka nezakonite migracije;

106.

podsjeća na to da se razvojna politika EU-a vodi nizom obveza, posebno ciljevima održivog razvoja, Akcijskim planom iz Adis Abebe o financiranju razvoja, Pariškim klimatskim sporazumom i Europskim konsenzusom o razvoju, kao i usklađenošću politika radi razvoja i načelima učinkovitosti pomoći; skreće pozornost na obvezu EU-a i njegovih država članica da povećaju službenu razvojnu pomoć na 0,7 BDP-a do 2030., uključujući 20 % službene razvojne pomoći EU-a za socijalnu uključenost i ljudski razvoj te 0,2 % BND-a EU-a za službenu razvojnu pomoć za najmanje razvijene zemlje;

107.

napominje da razvojna pomoć može imati važnu ulogu u suzbijanju temeljnih uzroka migracija i doprinošenju stabilnosti, no smatra da se službena razvojna pomoć ne bi trebala koristiti za pokrivanje troškova za pomoć izbjeglicama u donatorskim zemljama; prima na znanje potencijalnu ulogu službene razvojne pomoći za lakšu mobilizaciju financijskih sredstava iz drugih izvora, te ističe potrebu za pojačanom suradnjom s privatnim sektorom s pomoću mogućeg nastavka plana vanjskih ulaganja, oslanjajući se na njegovu procjenu;

108.

podržava izravno financiranje za organizacije civilnog društva i branitelje ljudskih prava, osobito u trećim zemljama u kojima su ugrožene demokracija i vladavina prava; u tom pogledu naglašava da instrumenti za vanjsko financiranje trebaju moći brzo odgovoriti na politička zbivanja i da se treba osnažiti načelo „više za više”;

109.

spreman je razmotriti pojednostavnjeni ustroj instrumenata za vanjsko financiranje, pod uvjetom da se njime povećava transparentnost, odgovornost, učinkovitost i fleksibilnost te poštuju ciljevi temeljnih politika; poziva na zadržavanje zasebnih namjenskih instrumenata za pretpristupnu pomoć, susjedstvo, razvoj i humanitarnu pomoć zbog njihovih posebnih političkih i financijskih obilježja; napominje da bi takav ustroj trebao podrazumijevati ERF uvršten u proračun povrh dogovorenih gornjih granica bez Instrumenta mirovne pomoći za Afriku, te transparentnije uključivanje relevantnih uzajamnih fondova i instrumenata;

110.

podsjeća na važnost povećane fleksibilnosti koja bi omogućila mobilizaciju dodatnih sredstava i brzu aktivaciju financiranja; mogao bi razmotriti kao dio ukupnog povećanja u instrumentima za vanjsko financiranje veću nedodijeljenu pričuvu čiji je cilj povećanje ugrađene fleksibilnosti; međutim ističe da se povećana fleksibilnost ne bi trebala postići nauštrb dugoročnih političkih ciljeva te geografskih i tematskih prioriteta, predvidljivosti dugoročnog financiranja, parlamentarnog nadzora i savjetovanja s partnerskim zemljama i civilnim društvom;

Sigurnost, mir i stabilnost za sve

111.

smatra da bi novi naslov „Sigurnost, mir i stabilnost za sve”bio dokaz da Unija tu novu političku odgovornost prepoznaje kao prioritet, da potvrđuje njezinu specifičnost i da bi se time postigla usklađenost njezine unutarnje i vanjske dimenzije;

112.

ističe da bi se razina i mehanizmi financiranja u području unutarnje sigurnosti trebali povećati od početka novog VFO-a i za čitavo vrijeme njegovog trajanja kako bi se izbjeglo da se svake godine sustavno pribjegava odredbama o fleksibilnosti VFO-a; poziva na to da se tijelima za izvršavanje zakonodavstva dodijele dostatna sredstva (Europol, Eurojust i Cepol) i da se Europskoj agenciji za operativno upravljanje opsežnim informacijskim sustavima (eu-LISA) dodijele sredstva za provedbu novih zadaća i upravljanje njima; ističe ulogu Agencije Europske unije za temeljna prava u razumijevanju fenomena radikalizacije, marginalizacije, govora mržnje i zločina iz mržnje i pružanju odgovora na njih;

113.

smatra da se sljedećim VFO-om mora podržati uspostava Europske obrambene unije; očekuje, nakon najave Komisije u pogledu tih područja, odgovarajuće zakonodavne prijedloge, uključujući i poseban program EU-a za istraživanja u području obrane i industrijski razvojni program nadopunjen ulaganjima država članica u zajedničku opremu; u tom pogledu potvrđuje svoje snažno uvjerenje da bi se dodatni politički prioriteti trebali povezati s dodatnim financijskim sredstvima; podsjeća na to da će povećana suradnja u području obrane, udruživanje istraživanja i opreme i uklanjanje udvostručavanja potaknuti stratešku autonomnost i konkurentnost obrambene industrije Europe, te dovesti do ušteda zahvaljujući učinkovitosti, koje se često procjenjuju na oko 26 milijardi EUR godišnje;

114.

u kontekstu sve veće pozornosti koja se posvećuje sigurnosti i obrani u Uniji, zahtijeva ponovnu procjenu svih vanjskih rashoda za sigurnost; sa zanimanjem iščekuje reformu mehanizma Athena i Instrumenta mirovne pomoći za Afriku nakon što ERF bude uvršten u proračun; pozdravlja nedavno preuzete obveze država članica u okviru stalne strukturirane suradnje i poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i Komisiju da objasne kako će se ona financirati u budućnosti; poziva na to da se uspostavi program koji će se nastaviti na Instrument za doprinos stabilnosti i miru, a koji će biti usredotočen na odgovor na krize i izgradnju kapaciteta za sigurnost i razvoj, uz pronalaženje pravno utemeljenog rješenja za izgradnju vojnih kapaciteta;

115.

naglašava suštinsku važnost mehanizma EU-a za civilnu zaštitu koji je omogućio koordiniranu pomoć EU-a u slučajevima prirodnih katastrofa i katastrofa izazvanih ljudskim djelovanjem diljem Unije i šire; upućuje na neupitnu dodanu vrijednost operacija civilne zaštite u učinkovitom suzbijanju katastrofa koje postaju sve češće i složenije, uz istovremeno poticanje osjećaja europske solidarnosti među građanima EU-a kada se za to ukaže potreba; pozdravlja nedavne prijedloge Komisije u pogledu poticanja civilne zaštite EU-a jačanjem pripravnosti i mjera sprečavanja, uključujući uspostavu posebne pričuve operativnih kapaciteta na razini Unije; poziva da ojačano djelovanje u tom području bude povezano s prikladnim financiranjem u okviru sljedećeg VFO-a;

Djelotvorna administracija u službi europskih građana

116.

smatra da je snažna, učinkovita i visokokvalitetna javna uprava neophodna za provedbu politika Unije i za ponovno stjecanje povjerenja i jačanje dijaloga s organizacijama civilnog društva i građanima na svim razinama; u tom pogledu ističe ulogu institucija koje čine demokratski izabrani zastupnici; podsjeća da su, prema Revizorskom sudu, institucije, tijela i agencije EU-a provele smanjenje od 5 % broja zaposlenika, kako je određeno u njihovu planu radnih mjesta; smatra da ne bi trebalo doći do daljnjih horizontalnih smanjenja broja osoblja, snažno se suprotstavlja ponavljanju takozvanog fonda za preraspodjelu za agencije;

117.

pozdravlja inicijative koje provode institucije, tijela i agencije, koje su u cilju dodatne učinkovitosti povećale administrativnu suradnju te su udružile određene službe, stvarajući time uštedu u proračunu Unije; ističe da bi neke agencije mogle dodatno povećati učinkovitost, osobito uz povećanje suradnje među agencijama sa sličnim zadacima, primjerice u području nadzora financijskog tržišta, i agencijama s više lokacija; općenitije poziva na temeljitu procjenu mogućnosti za objedinjavanje agencija prema strateškoj prirodi njihovih zadaća i rezultata kako bi se stvorile sinergije među agencijama, npr. kada je riječ o Europskom nadzornom tijelu za bankarstvo i Europskom nadzornom tijelu za vrijednosne papire i tržišta u Parizu;

118.

smatra da bi institucije i tijela EU-a trebali poštovati zemljopisnu i rodnu ravnotežu;

119.

poziva Komisiju da predloži mehanizam kojim se na države članice koje ne poštuju vrijednosti sadržane u članku 2. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) mogu primjenjivati financijske posljedice; međutim upozorava na to da krajnji korisnici proračuna Unije nikako ne mogu biti žrtve kršenja pravila za koja nisu odgovorni; stoga je uvjeren da proračun Unije nije pravi instrument za rješavanje povreda članka 2. UEU-a te da bi država članica trebala snositi financijske posljedice neovisno o izvršenju proračuna;

120.

ističe da je suzbijanje diskriminacija, kao i rodne nejednakosti i rodno uvjetovanog nasilja ključno za ispunjavanje obveza EU-a prema uključivoj Europi; u tom pogledu podupire uključivanje rodno osviještenih politika i obveza rodne ravnopravnosti u sve politike EU-a u sljedećem VFO-u, kao i jačanje proračunske dimenzije u borbi protiv svih slučajeva diskriminacije, s posebnim naglaskom na rodnoj dimenziji u politikama azila i migracija i vanjskim politikama EU-a;

121.

ističe potrebu za osiguranjem pristupa uslugama povezanima sa spolnim i reproduktivnim zdravljem za žene te da je posebnu pozornost potrebno obratiti na konkretne potrebe ranjivih osoba, uključujući maloljetnike i ostale skupine, kao što je zajednica LGBTI,

122.

zalaže se za to da se posebna potpora dodijeli ciljanim skupinama u nepovoljnom položaju, izričito isključujući prakse segregacije, posebno osoba s invaliditetom i Roma, te naročito da Romi ostanu navedeni na listi korisnika ESF-a i EFRR-a;

123.

napominje da se zbog svoje izoliranosti kao posljedice udaljenosti od europskog kopna najudaljenije regije i prekomorske zemlje i područja suočavaju s posebnim prirodnim, ekonomskim ili socijalnim izazovima; smatra da bi se za njih trebale uspostaviti prilagođene mjere i opravdana izuzeća; poziva na kontinuitet financijske potpore EU-a za najudaljenije regije i prekomorske zemlje i područja u sljedećem VFO-u, posebno u okviru kohezijske politike za najudaljenije regije i u okviru posebnog instrumenta za prekomorske zemlje i područja, kada je riječ o njihovu pristupu istraživačkim programima i borbi protiv posebnih izazova povezanih s klimatskim promjenama s kojima se suočavaju;

124.

apelira na Komisiju da radi dobrog financijskog upravljanja i transparentnosti proračuna Europske unije razmotri određivanje odgovarajućih uvjeta za sprječavanje korupcije i financijske prijevare u vezi s fondovima EU-a; izražava posebnu zabrinutost zbog carinskih prijevara koje su dovele do znatnog gubitka prihoda za proračun Unije; traži od država članica koje su se usprotivile pravnom okviru Unije za carinske prekršaje i sankcije da ponovno razmotre svoje stajalište kako bi se omogućilo brzo rješenje tog problema;

IV. Postupak i proces donošenja odluka

125.

podsjeća na to da donošenje Uredbe o VFO-u zahtijeva suglasnost Parlamenta; nadalje naglašava da su Parlament i Vijeće dva jednaka dijela proračunskog tijela u donošenju godišnjeg proračuna EU-a, dok se o sektorskom zakonodavstvu kojim se utvrđuje velika većina programa EU-a, uključujući njihove financijske omotnice, odlučuje u okviru redovnog zakonodavnog postupka; stoga očekuje da će se postupkom odlučivanja o sljedećem VFO-u štititi uloga i ovlasti Parlamenta kako su navedeni u ugovorima; inzistira na tome da Uredba o VFO-u nije odgovarajuće mjesto za izmjene Financijske uredbe EU-a; apelira na Komisiju da izradi zaseban prijedlog revizije Financijske uredbe EU-a kad god postoji potreba za njezinom izmjenom;

126.

izražava svoju spremnost da se odmah uključi u strukturni dijalog s Komisijom i Vijećem o VFO-u za razdoblje nakon 2020. s ciljem olakšavanja kasnijih pregovora i postizanja konačnog sporazuma prije isteka ovog parlamentarnog saziva; spreman je s Vijećem raspraviti stajališta iznesena u aktualnoj Rezoluciji kako bi se omogućilo bolje razumijevanje očekivanja Parlamenta u vezi sa sljedećim VFO-om;

127.

ističe da bi, s obzirom na to da su prijedlozi Komisije najavljeni za svibanj 2018., službenu odluku o sljedećem VFO-u trebalo donijeti u roku od jedne godine; unatoč početnom kašnjenju u predstavljanju prijedloga Komisije, smatra da bi se trebalo pravovremeno postići dogovor oko okvira za razdoblje nakon 2020., kako bi se poslala važna politička poruka u vezi s kapacitetom Unije za daljnju izgradnju konsenzusa o budućnosti EU-a i o odgovarajućim financijskim sredstvima; ustraje u tome da će se takvim rasporedom omogućiti, među ostalim, brzo usvajanje svih sektorskih uredbi, kao i početak novih programa bez kašnjenja, 1. siječnja 2021.; podsjeća da su u prethodnim financijskim okvirima novi programi uglavnom započinjani tek nekoliko godina nakon početka razdoblja;

128.

smatra da bi novoizabrani Parlament mogao, odlučujući apsolutnom većinom svojih članova, u roku od 6 mjeseci nakon europskih izbora zatražiti da Komisija predloži reviziju sektorskog zakonodavstva kojim se uspostavljaju programi EU-a za sljedeći VFO koje je donijela prethodna zakonodavna vlast;

129.

stoga naglašava da je potrebno bez odgode pokrenuti ključne rasprave između triju institucija; naglašava da će svi elementi Uredbe o VFO-u, uključujući gornje granice VFO-a, biti dio pregovora o VFO-u i da bi oni trebali ostati otvoreni sve do postizanja konačnog dogovora; u tom smislu podsjeća na kritički stav Parlamenta o postupku koji je doveo do usvajanja sadašnje Uredbe o VFO-u i na vodeću ulogu koju je Europsko vijeće preuzelo u tom postupku donijevši neopozive odluke o nizu elemenata, uključujući gornje granice VFO-a i niz odredbi o sektorskim politikama;

130.

mišljenja je da bi se o postupcima u vezi s predstojećim pregovorima o VFO-u, a osobito o sudjelovanju Parlamenta u različitim fazama tog postupka, trebalo bez odgode dogovoriti tijekom bugarskog predsjedanja Vijećem i prije predstavljanja prijedloga o VFO-u; u tom kontekstu očekuje da će Komisija Parlament pravodobno obavještavati u jednakoj mjeri kao i Vijeće; smatra da bi ti dogovori u konačnici trebali biti sadržani u Međuinstitucionalnom sporazumu, kao što je slučaj s godišnjim proračunskim postupkom;

131.

smatra da činjenica da se Uredba o VFO-u mora donijeti jednoglasno predstavlja stvarnu prepreku u procesu; u tom pogledu poziva Europsko vijeće da aktivira klauzulu pasarela iz članka 312. stavka 2. UFEU-a kako bi se Uredba o VFO-u mogla donijeti kvalificiranom većinom; nadalje podsjeća da se općenita klauzula pasarela navedena u članku 48. stavku 7. UEU-a može također aktivirati kako bi se mogao primijeniti redovni zakonodavni postupak; ističe da bi prijelaz prema glasovanju kvalificiranom većinom za Uredbu o VFO-u bio u skladu ne samo s postupkom donošenja odluka, koji se upotrebljava za donošenje gotovo svih višegodišnjih programa EU-a, nego i s godišnjim postupkom za donošenje proračuna EU-a;

o o

132.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, drugim relevantnim institucijama i tijelima te vladama i parlamentima država članica.

(1) SL L 347, 20.12.2013., str. 884.

(2) SL L 163, 24.6.2017., str. 1.

(3) SL C 373, 20.12.2013., str. 1.

(4) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0309.

(5) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0401.

(6) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0010.

(7) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0363.

(8) SL L 282, 19.10.2016., str. 1.

(9) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0076.

10.5.2019

Službeni list Europske unije

C 162/71

P8_TA(2018)0076

Reforma sustava vlastitih sredstava Europske unije

Rezolucija Europskog parlamenta od 14. ožujka 2018. o reformi sustava vlastitih sredstava Europske unije (2017/2053(INI))

(2019/C 162/07)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir članak 311. i članak 332. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

—	uzimajući u obzir članak 106.a i članak 171. Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju,

—	uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2014/335/EU, Euratom od 26. svibnja 2014. o sustavu vlastitih sredstava Europske unije (1),

—	uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU, Euratom) br. 608/2014 od 26. svibnja 2014. o utvrđivanju provedbenih mjera za sustav vlastitih sredstava Europske unije (2),

—	uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU, Euratom) br. 609/2014 od 26. svibnja 2014. o metodama i postupku za stavljanje na raspolaganje tradicionalnih vlastitih sredstava i vlastitih sredstava koja se temelje na PDV-u i BND-u te o mjerama za zadovoljavanje potreba za gotovinom (3),

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije Europskom parlamentu i Vijeću od 21. rujna 2017. naslovljenu „Pravedan i učinkovit sustav oporezivanja u Europskoj uniji za jedinstveno digitalno tržište”(COM(2017)0547),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 29. ožujka 2007. o budućnosti vlastitih sredstava Europske unije (4),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. lipnja 2011. naslovljenu „Ulaganje u budućnost: novi višegodišnji financijski okvir (VFO) za konkurentnu, održivu i uključivu Europu” (5),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. travnja 2014. o pregovorima o višegodišnjem financijskom okviru 2014. –2 020.: pouke koje treba izvući i smjernice za budućnost (6),

—	uzimajući u obzir svoje stajalište od 16. travnja 2014. o nacrtu odluke Vijeća o sustavu vlastitih sredstava (7) Europske unije,

—	uzimajući u obzir svoje stajalište od 17. prosinca 2014. (8) o sustavu vlastitih sredstava Europskih zajednica,

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. srpnja 2016. (9)o pripremi poslijeizborne revizije VFO-a za razdoblje 2014. –2 020

—	uzimajući u obzir izvješće o budućem financiranju EU-a: završno izvješće i preporuke Skupine na visokoj razini za vlastita sredstva iz prosinca 2016.,

—	uzimajući u obzir članak 1. Odluke Konferencije predsjednika od 12. prosinca 2002. o postupku odobrenja izrade izvješća o vlastitoj inicijativi,

—	uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračune i mišljenja Odbora za međunarodnu trgovinu, Odbora za proračunski nadzor, Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku, Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane, Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj i Odbora za ustavna pitanja (A8-0041/2018),

A.	budući da se prema Ugovoru iz Rima od 25. ožujka 1957. Europska ekonomska zajednica trebala financirati iz nacionalnih doprinosa samo tijekom prijelaznoga razdoblja, a potom sustavom vlastitih sredstava;

budući da je Europsko vijeće u Luxembourgu u travnju 1970. donijelo odluku o sustavu vlastitih sredstava, čime je priveden kraju sustav nacionalnih doprinosa, a uvedena su dva istinska vlastita sredstva, poljoprivredne pristojbe i carine, koja dopunjava treće sredstvo zasnovano na porezu na dodanu vrijednost (PDV);

C.	budući da je u lipnju 1988. Europsko vijeće uvelo vlastito sredstvo na temelju BND-a država članica s obzirom na to da prihodi ostvareni postojećim vlastitim sredstvima nisu bili dovoljni za podmirivanje ukupnih rashoda u okviru proračuna EU-a;

budući da se udio sredstava na temelju BND-a znatno povećao, s 11 %, koliko je iznosio 1988., na 69 % 2014. godine, čime je to „preostalo sredstvo ravnoteže”preraslo u glavni izvor financiranja proračuna EU-a danas; budući da sredstva na temelju PDV-a trenutačno čine otprilike 12 % proračuna EU-a, tradicionalna vlastita sredstva (carine, poljoprivredne pristojbe i pristojbe za šećer i izoglukozu) oko 13 %, dok je preostali postotak obuhvaćen drugim prihodima, među ostalim porezima koje plaća osoblje EU-a ili novčanim kaznama koje plaćaju poduzeća koja prekrše zakone o tržišnom natjecanju;

budući da su od uvođenja britanskog rabata 1984. na sastanku Europskog vijeća održanog u Fontainebleauu, kojim se 66 % neto doprinosa Ujedinjene Kraljevine nadoknađuje, postupno uvedeni ostali rabati i korektivni mehanizmi radi rješavanja nedostataka takozvanog operativnog proračunskog salda nekih država članica; budući da se te korekcije aktualno odnose na smanjenje financiranja korekcije za Ujedinjenu Kraljevinu ili na bruto smanjenje doprinosa na temelju PDV-a ili BND-a;

budući da je Parlament tijekom posljednjeg desetljeća istaknuo u nizu rezolucija probleme i složenost sustava vlastitih sredstava EU-a te je u više navrata pozvao na temeljitu reformu kako bi sustav postao jednostavniji, transparentniji i demokratičniji, uključujući uvođenje novih i istinskih vlastitih sredstava kojima bi se postupno i u mjeri u kojoj je to moguće zamijenili doprinosi na temelju BND-a;

budući da je 2011. Komisija iznijela ambiciozan zakonodavni paket o vlastitim sredstvima (COM(2011)0510), koji je predstavila zajedno s prijedlozima VFO-a za razdoblje 2014. –2 020., radi pojednostavnjivanja doprinosa država članica, uvođenja novih vlastitih sredstava – reformiranog PDV-a i poreza na financijske transakcije – te reforme korektivnih mehanizama; budući da je Vijeće zanemarilo te prijedloge;

budući da je kao rezultat pregovora o VFO-u za razdoblje od 2014. –2 020. uspostavljena Skupina na visokoj razini za vlastita sredstva koja okuplja predstavnike svih triju glavnih institucija EU-a i kojom predsjeda Mario Monti; budući da je u prosincu 2016. Skupina predstavila svoje završno izvješće i preporuke, koji su temelj za izradu stajališta Parlamenta kako je navedeno u ovoj rezoluciji; naglašava da su to izvješće usvojili svi članovi te skupine, uključujući članove koje je imenovalo Vijeće;

napominje da će Komisija do svibnja 2018. predstaviti svoje prijedloge o VFO-u za razdoblje nakon 2020.; zahtijeva da budući VFO koji će predložiti Komisija obuhvaća ambiciozne prijedloge za reviziju odluke o vlastitim sredstvima i svih povezanih zakonodavnih akata, kao i za uvođenje novih vlastitih sredstava; ističe da će se i rashodovna i prihodovna strana narednog VFO-a smatrati jedinstvenim pitanjem u budućim pregovorima između Vijeća i Parlamenta; navodi da se neće postići dogovor o VFO-u ako se ne ostvari odgovarajući napredak u pogledu vlastitih sredstava;

donosi ovu rezoluciju radi izražavanja svojeg stajališta o glavnim elementima reforme sustava vlastitih sredstava EU-a, uključujući sastav mogućeg skupa novih vlastitih sredstava, kao i o elementima postojećeg sustava koji bi trebali ostati na snazi; poziva Komisiju da u pripremi zakonodavnih prijedloga o vlastitim sredstvima EU-a, koji bi trebali imati široko područje primjene i koji bi se trebali predstaviti zajedno s prijedlozima o VFO-u nakon 2020., uzme u obzir stajališta Parlamenta; uvjeren je u nužnost ostvarivanja znatnog napretka u vezi s prihodovnom stranom proračuna EU-a kako bi se olakšalo postizanje dogovora o sljedećem VFO-u;

I. PRAVNI OKVIR I POSTUPAK DONOŠENJA ODLUKA

podsjeća da se u članku 311. UFEU-a navodi: „Unija sebi osigurava sredstva potrebna za postizanje svojih ciljeva i provođenje svojih politika. Ne dovodeći u pitanje ostale prihode, proračun se u cijelosti financira iz vlastitih izvora.”; stoga ističe da pravni zahtjev kojim se propisuje da se proračun EU-a puni istinskim vlastitim sredstvima proizlazi izravno iz Ugovora;

podsjeća na to da se člankom 310. UFEU-a propisuje da „prihodi i rashodi prikazani u proračunu EU-a moraju biti uravnoteženi”; u skladu s time napominje da bi se prihodima trebalo pokrivati sveukupne rashode, koje svake godine donosi proračunsko tijelo; naglašava da proračun EU-a ne može imati godišnji deficit ili se financirati zaduživanjem na financijskim tržištima;

napominje da o glavnom zakonodavnom aktu kojim se utvrđuju odredbe u vezi sa sustavom vlastitih sredstava, takozvanoj odluci o vlastitim sredstvima, Vijeće odlučuje jednoglasno nakon savjetovanja s Parlamentom, te da ta odluka podliježe ratifikaciji svih država članica; ističe da je to jedan od najzahtjevnijih zakonodavnih postupaka predviđenih Ugovorom;

napominje da u tom zakonodavnom aktu Vijeće među ostalim utvrđuje gornje granice vlastitih sredstava te može uspostaviti nove kategorije vlastitih sredstava ili ukinuti postojeće kategorije; ističe da, čak iako odluka o vlastitim sredstvima nema datum isteka, ona je izravno povezana s odgovarajućim VFO-om kojim se utvrđuje najviša razina rashoda za isto razdoblje;

podsjeća da su Ugovorom iz Lisabona uvedene nove odredbe o provedbi zakonodavstva o vlastitim sredstvima, te se predvidjela mogućnost da Vijeće donese uredbu kvalificiranom većinom nakon što dobije suglasnost Parlamenta; međutim žali što se nekoliko provedbenih odredbi, posebno onih koje se odnose na izračun sredstava na temelju BND-a, i dalje nalazi u odluci o vlastitim sredstvima; stoga poziva na učinkovitiji postupak donošenja odluke o vlastitim sredstvima, poziva Vijeće i Komisiju da u kontekstu buduće revizije Ugovora podrže zahtjev Parlamenta za izmjenu članka 311. UFEU-a kako bi se ojačala uloga Parlamenta u postupku donošenja vlastitih sredstava;

podsjeća na to da su države članice odgovorne za svoje fiskalne politike te naglašava da je pravo na ubiranje poreza središnji element suvereniteta država članica; ističe da reforma vlastitih sredstava EU-a ne predstavlja prijenos nacionalnog suvereniteta u tom području, nego da se njome trenutačni sustav usklađuje s duhom i slovom ugovorâ EU-a;

II. RAZLOZI ZA REFORMU POSTOJEĆEG SUSTAVA VLASTITIH SREDSTAVA

i. Potreba za uklanjanjem nedostataka postojećeg sustava

ističe da je postojeći sustav vlastitih sredstava vrlo složen, nepravedan, netransparentan i potpuno nerazumljiv za građane EU-a; posebno upozorava na netransparentnost izračuna koji se odnose na nacionalne rabate i korektivne mehanizme koji se primjenjuju na sustav vlastitih sredstava ili na statistička sredstva koja se temelje na PDV-u; nadalje ističe da sustav ne podliježe stvarnoj parlamentarnoj kontroli na razini EU-a te mu u suštini nedostaje demokratska legitimnost i odgovornost;

10.

ističe da način na koji se razvijao sustav vlastitih sredstava, koji je postupno zamijenio istinska vlastita sredstva takozvanim nacionalnim doprinosima, stavlja nerazmjerno velik naglasak na neto salda između država članica, čime se uvelike zanemaruje doprinos proračuna EU-a postizanju zajedničkih europskih ciljeva u korist svih građana EU-a; stoga žali što ukupni udio nacionalnih doprinosa proračunu EU-a, izračunat ili na temelju BND-a ili kao postotak statističkih sredstava na temelju PDV-u, predstavlja oko 83 % ukupnih prihoda EU-a;

11.

uvjeren je da je prevlast BND-a osnažila proračunsku logiku juste retour (pravednog povrata) koja je, kada je riječ o prihodovnoj i rashodovnoj strani proračuna EU-a, postala glavnim predmetom rasprava u Vijeću; u tom kontekstu s jedne strane ističe uvođenje britanskog rabata i niz povezanih rabata i ostalih korektivnih mehanizama u pogledu prihoda, te s druge strane nemogućnost postizanja dogovora o dostatnom iznosu sredstava za proračun EU-a u okviru godišnjeg proračunskog postupka; smatra da se EU mora udaljiti od koncepta neto operativnog salda jer su u praksi sve države članice korisnice proračuna EU-a;

12.

osobito smatra da na odluku o veličini godišnjeg proračuna EU-a utječu politička i financijska razmatranja na nacionalnoj razini, čime se stavljaju ograničenja na proračunske pregovore koji često završavaju tako da, kad je riječ o neto uplatiteljima i neto korisnicima u Vijeću, jedni dobivaju, a drugi gube, pri čemu se ne uzimaju u obzir obveze Unije, uključujući one koje je preuzelo Vijeće; smatra da su kao rezultat toga politike EU-a u kojima je europska dodana vrijednost najveća često područja u kojima se predlažu uštede te da je stoga projekt EU-a kao takav oslabljen;

13.

napominje da se nacionalni doprinosi u proračun EU-a mogu jasno identificirati na rashodovnoj strani nacionalnih proračuna te se često smatraju financijskim teretom, prevladavajući nad koristima od onih područja u kojima su rashodi EU-a često manje vidljivi; u tom pogledu ističe da je potrebno javnost bolje upoznati s koristima od proračuna EU-a;

14.

stoga je uvjeren da sadašnji sustav vlastitih sredstava u suštini krši slovo i duh Ugovora; ponovno naglašava svoj uvriježeni stav da je temeljita reforma sredstava EU-a nužna radi usklađivanja financiranja proračuna EU-a sa zahtjevima Ugovora i potrebama Unije u cjelini;

ii. Potreba da se omogući Uniji da financira svoje politike i da se suoči s novim izazovima

15.

ističe da se VFO-om za razdoblje nakon 2020. treba osigurati ispravno financiranje politika i programa EU-a s jasnom europskom dodanom vrijednošću, ali i pružiti dodatna sredstva za rješavanje izazova koji su već utvrđeni u područjima kao što su rast i zapošljavanje, klimatske promjene, zaštita okoliša, konkurentnost, kohezija, inovacije, migracije, kontrola vanjskih granica EU-a, sigurnost i obrana;

16.

nadalje ističe da je potrebno izbjeći nedostatke trenutačnog VFO-a i od samog početka pružiti razinu sredstava kojom bi Unija mogla provoditi svoj politički program uz adekvatno financiranje i učinkovito odgovoriti na nepredviđene događaje ili krizne situacije koje se mogu zbiti tijekom razdoblja sljedećeg financijskog okvira; ističe da je potrebno riješiti opetovane probleme nedostatnih sredstava za plaćanje u okviru godišnjeg proračunskog postupka; podsjeća na znatnu mobilizaciju odredbi o fleksibilnosti VFO-a koja je bila potrebna radi suočavanja s migracijskom i izbjegličkom krizom;

17.

ne dovodeći u pitanje financijsku nagodbu, očekuje da će posljedice povlačenja Ujedinjene Kraljevine iz EU-a biti važan izazov za sljedeći VFO i sve povezane proračunske odluke; uvjeren je da bi se uoči donošenja odluke o VFO-u za razdoblje nakon 2020. trebalo premostiti jaz koji će za sobom ostaviti „Brexit”te istovremeno zajamčiti da se proračun EU-a neće smanjiti, a programi EU-a snositi posljedice;

18.

pozdravlja prijedlog za stvaranje posebne linije za europodručje u proračunu EU-a koji je predsjednik Komisije Jean-Claude Juncker iznio u svom govoru o stanju Unije pred Europskim parlamentom i koji je podrobnije razrađen u Komunikaciji Komisije od 6. prosinca 2017. o novim proračunskim instrumentima za stabilnost europodručja u okviru Unije (COM(2017)0822); u tom pogledu traži da proračunski kapacitet u okviru proračuna EU-a iznosi iznad trenutačnih gornjih granica;

III. PREMA PRIHVATLJIVOM I URAVNOTEŽENOM SUSTAVU VLASTITIH SREDSTAVA

i. Načela i pretpostavke kojima se uređuje uspostava novog sustava vlastitih sredstava

19.

podržava, radi osiguravanja stabilnog financiranja na razini EU-a, uspostavu transparentnog, jednostavnijeg i pravednijeg novog sustava vlastitih sredstava koji se oslanja na elemente postojećeg sustava koji su se pokazali učinkovitima; smatra da bi se reforma sustava vlastitih sredstava trebala temeljiti na nizu vodećih načela;

20.

ističe potrebu za povezivanjem prihoda s ciljevima politika, osobito onih u vezi s jedinstvenim tržištem, energetskom unijom, okolišem, klimom i prometom; u tom je pogledu uvjeren da bi se proračun EU-a trebao usredotočiti na politike s europskom dodanom vrijednošću kako je definirano u svojoj Rezoluciji 24. listopada 2017. o dokumentu za razmatranje o budućnosti financija EU-a (10);

21.

ističe da iz operativne perspektive nije moguće uvesti sva nova vlastita sredstva istodobno nego da je potrebna njihova postupna provedba; stoga smatra da bi se reforma sustava vlastitih sredstava mogla ostvariti s pomoću pristupa u dvije faze: prvo, treba uvesti manje tehnički složena vlastita sredstva čije prikupljanje podrazumijeva jednostavnije upravljanje uz razumne financijske izdatke, nakon čega treba uslijediti postupno uvođenje svakog dodatnog vlastitog sredstva na temelju utvrđenog rasporeda sve dok se ne postigne optimalna provedba;

22.

smatra da bi uvođenje novih vlastitih sredstava trebalo imati dvostruku svrhu, odnosno kao prvo bi trebalo dovesti do znatnog smanjenja udjela doprinosa na temelju BND-a (cilj od 40 %), čime bi se stvorile uštede za proračune država članica; kao drugo, trebalo bi omogućiti financiranje veće razine potrošnje EU-a u okviru VFO-a u razdoblju nakon 2020. godine, čime bi se ujedno premostio jaz koji će nastati istupanjem Ujedinjene Kraljevine; u tom kontekstu podsjeća da se novim vlastitim sredstvima ne namjerava povećati ukupna razina poreznog opterećenja za porezne obveznike u EU-u, na koje uvođenje novih vlastitih sredstava ne bi trebalo utjecati;

23.

poziva na ukidanje svih rabata i korekcija, uz istodobno jamčenje pravednog postupanja prema državama članicama; u tom kontekstu ističe da Brexit znači da će rabat za Ujedinjenu Kraljevinu i povezani „rabati na rabat”postati nepotrebni i prestati postojati, dok će reforma statističkih vlastitih sredstava koja se temelje na PDV-u postati neizbježna;

24.

smatra da su tradicionalna vlastita sredstva, ponajprije carine, poljoprivredne pristojbe i pristojbe za šećer i izoglukozu, pouzdani i istinski izvori prihoda EU-a, s obzirom na to da proizlaze izravno iz činjenice da je EU carinska unija te iz povezanih pravnih nadležnosti i zajedničke trgovinske politike; stoga smatra da bi se tradicionalna vlastita sredstva trebala zadržati kao izvor prihoda za proračun EU-a; smatra da bi se za proračun EU-a osigurao veći dio prihoda ako bi se udio troškova naplate koji zadržavaju države članice smanjio;

25.

uviđa da je doprinos na temelju BND-a pouzdan, stabilan i pravedan izvor prihoda za proračun EU-a te da ima vrlo snažnu potporu velike većine država članica; stoga smatra da bi ga se trebalo očuvati, no isključivo kao preostalo sredstvo ravnoteže za proračun EU-a, čime bi se stalo na kraj proračunskoj logici „pravednog povrata”; u tom kontekstu naglašava da je potrebno osigurati da se u svim nacionalnim proračunima doprinos na temelju BND-a istovjetno klasificira, odnosno kao prihod pripisan EU-u a ne kao rashodi nacionalnih vlada;

ii. Kriteriji za utvrđivanje novih vlastitih sredstava

26.

slaže se sa stajalištem iz izvješća Skupine na visokoj razini za vlastita sredstva prema kojem se trebaju uzeti u obzir sljedeći kriteriji za utvrđivanje mogućih novih vlastitih sredstava: pravednost, učinkovitost, dostatnost i stabilnost, transparentnost i jednostavnost, demokratska odgovornost i proračunska disciplina, naglasak na europskoj dodanoj vrijednosti, načelo supsidijarnosti i porezni suverenitet država članica te ograničenje troškova političkih transakcija;

27.

poziva Komisiju da na temelju gore navedenog prouči uvođenje sljedećeg skupa novih vlastitih sredstava;

iii. Skup mogućih novih vlastitih sredstava

a. Cilj: konsolidacija jedinstvenog tržišta, povećanje njegove transparentnosti i poboljšanje ravnopravnih uvjeta

– Porez na dodanu vrijednost

28.

podsjeća da se PDV od svojeg začetka, prije gotovo 50 godina, koristio kao temelj za izračun jednog od vlastitih sredstava proračuna EU-a, te da to sredstvo trenutačno predstavlja oko 12 % prihoda EU-a;

29.

međutim napominje da trenutačni sustav ima ozbiljne nedostatke: sredstva se izračunavaju na temelju statističkih podataka; sustav je nepotrebno složen i nije izravno povezan s građanima; riječ je o pukom prijenosu dijela prihoda koji prikupljaju države članice te ne donosi dodanu vrijednost u odnosu na sredstva na temelju BND-a; osnovica za doprinose nije transparentna i ne postoji jednakost među poreznim obveznicima;

30.

izražava žaljenje zbog činjenice da je OLAF u više navrata utvrdio ozbiljne slučajeve carinske prijevare u državama članicama koji su doveli do znatnog gubitka prihoda za proračun Unije; skreće pozornost na tematsko izvješće br. 19/2017 Europskog revizorskog suda pod nazivom „Uvozni postupci: nedostatci u pravnom okviru i nedjelotvorna provedba utječu na financijski interes EU-a”te je zabrinut da bi prevaranti mogli nastaviti pronalaziti „najslabije karike”među državama članicama kao točke ulaska u carinsku uniju i da bi se gubici u proračunu Unije mogli nastaviti i tijekom sljedećeg VFO-a; poziva Komisiju i države članice da poduzmu potrebne mjere za zaustavljanje tih aktivnosti koje štete proračunu Unije;

31.

podsjeća na zakonodavni prijedlog iz 2011. o novom sredstvu na temelju PDV-a, koji bi, da je proveden, rezultirao primjenom na razini EU-a fiksne stope na temelju neto vrijednosti isporuka dobara i usluga ili na temelju uvoza robe na koju bi se primjenjivala standardna zajednička stopa PDV-a; napominje da je, iako taj prijedlog nije bio prihvaćen, Europsko vijeće u veljači 2013. potaknulo Vijeće da nastavi s radom na tom predmetu; smatra da sadašnji kontekst pruža priliku za postizanje mogućeg napretka u tom pogledu;

32.

pozdravlja prijedlog Skupine na visokoj razini u kojemu izlaže svoju viziju vlastitih sredstava na temelju PDV-a u cilju njihova pojednostavnjenja, smanjenja administrativnih troškova i jačanja veza između politike EU-a za PDV i stvarnog prikupljanja PDV-a;

33.

prima na znanje Akcijski plan Komisije za PDV („Put k jedinstvenom europskom području PDV-a – vrijeme je za donošenje odluka”) objavljen 7. travnja 2016. (COM(2016)0148), te kasniji prijedlog od 4. listopada 2017. za niz temeljnih načela i ključnih reformi za područje PDV-a; podupire temeljitu reformu sustava PDV-a u EU-u, čiji bi cilj trebalo biti proširenje porezne osnovice, smanjenje mogućnosti za prijevare i troškova usklađivanja te stvaranje novih prihoda; smatra da bi se dio takvih novih prihoda trebao dodijeliti proračunu EU-a;

34.

smatra da bi se pojednostavnjena sredstva na osnovi PDV-a trebala temeljiti na zajedničkom nazivniku svih sustava PDV-a diljem EU-a te napominje da se slijedom toga ne bi uklonile sve nacionalne posebnosti koje su opravdane zbog raznih razloga;

35.

podržava utvrđivanje jedinstvene stope pristojbe (od 1 % do 2 %) na prihod iz reformiranog PDV-a koji u cijelosti prikupljaju uprave države članica kao vlastito sredstvo Unije; smatra da bi takav sustav mogao pružiti znatne i stabilne prihode za EU uz ograničen administrativni trošak;

36.

ističe da je Komisija već predstavila zakonodavne prijedloge za opsežnu reformu pravila EU-a o PDV-u i da se dodatne inicijative očekuju 2018.; ustraje u potrebi da se čim prije dovrše reforme PDV-a i to najkasnije prije početka sljedećeg VFO-a;

37.

poziva Komisiju da, u očekivanju usvajanja relevantnog zakonodavstva o PDV-u, iznese prijedlog za reformu vlastitog sredstva na temelju PDV-a kao dio svojeg budućeg zakonodavnog paketa o vlastitim sredstvima EU-a; smatra da bi se takvim prijedlogom trebalo voditi računa o glavnim rezultatima reforme PDV-a o kojoj se trenutačno raspravlja;

– Porez na dobit

38.

podsjeća na to da je u svojoj Rezoluciji od 6. srpnja 2016. o odlukama o porezima i ostalim mjerama slične prirode ili učinka (11), Parlament apelirao na Komisiju da podnese prijedlog za zajedničku konsolidiranu osnovicu poreza na dobit koja bi se trebala popratiti prikladnim i pravednim ključem preraspodjele kojim bi se ponudilo sveobuhvatno rješenje za štetne porezne prakse u Uniji te pojasnila i pojednostavnila pravila za poduzeća i olakšale prekogranične gospodarske aktivnosti unutar Unije;

39.

prima na znanje prijedloge Komisije za takvu osnovicu te podsjeća na svoj zahtjev da se nakon prijelaznog razdoblja ta konsolidirana osnovica proširi na sva poduzeća; ističe da se sadašnjim prijedlozima za tu osnovicu također treba obuhvatiti digitalno gospodarstvo; predlaže da se na temelju tih prijedloga digitalna prisutnost poduzeća tretira na isti način kao i njihov fizički nastan, definiranjem i utvrđivanjem stalnog digitalnog nastana;

40.

slaže se s ocjenom Skupine na visokoj razini za vlastita sredstva da zajednička konsolidirana osnovica poreza na dobit kao osnova za novo vlastito sredstvo ispunjava sve kriterije koje je postavila Skupina; naglašava da je ta osnovica ključni element u razvoju jedinstvenog tržišta, koje je europsko javno dobro, s obzirom na to da se njime sprječava i neprimjereno porezno natjecanje među državama članicama i fiskalna optimizacija kojom se ugrožavaju ravnopravni uvjeti tržišnog natjecanja;

41.

podsjeća da utaja poreza u svim svojim oblicima EU-u prouzročuje gubitak koji Komisija procjenjuje na 1 bilijun EUR godišnje; ističe da nenaplaćene prihode od poreza treba vratiti usklađenom politikom borbe protiv prijevara i utaje poreza i s pomoću okvira koji se temelji na transparentnosti, suradnji i koordinaciji;

42.

traži od Komisije da na temelju zaključaka revizije Direktive o zajedničkoj konsolidiranoj osnovici poreza na dobit predloži stvaranje novog vlastitog sredstva za proračun Unije koje bi se izračunavalo na temelju prihoda koje je država članica ostvarila od zajedničke konsolidirane osnovice poreza na dobit; podupire uspostavu jedinstvene stope pristojbe za prihode od zajedničke konsolidirane osnovice poreza na dobit koja bi se prikupljala u svojstvu vlastitog sredstva; smatra da bi takav sustav mogao pružiti znatne i stabilne prihode za EU uz ograničen administrativni trošak;

– Emisijska dobit

43.

smatra da bi prihodi koji proizlaze iz dobiti Europske središnje banke (prihodi Europske središnje banke od izdavanja valute) i time imaju izravnu vezu s monetarnom unijom EU-a, trebali biti temelj novog vlastitog sredstva umjesto da se uplaćuju u državne blagajne smatra da bi takva sredstva trebala biti izravno povezana s posebnom linijom u proračunu EU-a namijenjenom za europodručje;

b. Cilj: smanjenje financijskih špekulacija i jačanje porezne pravednosti u sektorima u kojima se koristi instrumentima agresivnog poreznog planiranja ili agresivnom poreznom optimizacijom

– Porez na financijske transakcije na europskoj razini

44.

potiče napore koje je nakon prijedloga Komisije iz 2011. poduzela skupina od 11 država članica u okviru pojačane suradnje radi uspostave poreza na financijske transakcije; apelira na ostale države članice da se pridruže gore navedenoj skupini kako bi se izbjegli poremećaji na financijskim tržištima i osiguralo neometano funkcioniranje jedinstvenog tržišta;

45.

slaže se ocjenom Skupine na visokoj razini za vlastita sredstva kojom se porez na financijske transakcije potvrđuje kao potencijalna osnova za novo vlastito sredstvo za proračun Unije, te istodobno smatra da se ostali načini oporezivanja financijskih aktivnosti također trebaju proučiti;

46.

stoga poziva na stvaranje novog vlastitog sredstva za proračun Unije koje će se izračunavati na temelju odabrane metode oporezivanja financijskih aktivnosti;

– Oporezivanje poduzeća u digitalnom sektoru

47.

pozdravlja zaključke neslužbenog vijeća ministara financija održanog 16. rujna 2017. u kojima se poziva na razvoj novih poreznih pravila za digitalno gospodarstvo, kao odgovor na pismo četiriju ministara financija upućeno Komisiji sa zahtjevom da se ispitaju rješenja koja se temelje na konceptu uspostave takozvanog „poreza radi izjednačavanja”na dobit koju u EU-u ostvaruju digitalna poduzeća; ističe da je Komisija u svojoj komunikaciji od 21. rujna 2017., „Pravedan i učinkovit sustav oporezivanja u Europskoj uniji za jedinstveno digitalno tržište”, ponovno potvrdila da zajednička konsolidirana osnovica poreza na dobit pruža prikladan okvir za reviziju pravila u cilju modernih i stabilnih režima oporezivanja digitalnih poduzeća i rješavanja izazova u području oporezivanja koje predstavlja digitalno gospodarstvo; poziva na koordinirani pristup na razini EU-a, čak i na kratkoročna rješenja, radi sprečavanja poremećaja na jedinstvenom tržištu koji proizlaze iz jednostranih mjera i radi izbjegavanja nastanka poreznih oaza za digitalna poduzeća;

48.

slaže se da bi digitalno gospodarstvo trebalo imati moderan i stabilan fiskalni okvir kako bi se poticale inovacije, suzbijala fragmentacija tržišta i nepravedno tržišno natjecanje, i svim dionicima omogućilo iskorištavanje novih pravednih i uravnoteženih uvjeta dok se istodobno osigurava da digitalne platforme i poduzeća snose odgovarajući dio poreznih obveza ondje gdje ostvaraju dobit; štoviše ističe da je ključno da se zajamči porezna sigurnost za poslovna ulaganja kako bi se premostile postojeće razlike i spriječila pojava novih zakonskih rupa u pogledu oporezivanja unutar jedinstvenog tržišta;

49.

smatra ključnim da se poduzmu porezne mjere za digitalno tržište kako bi se ograničili utaja poreza i poremećaji u pogledu oporezivanja, agresivno porezno planiranje ili sustavi porezne optimizacije te zlouporaba europskih mehanizama za izbjegavanje poreza; smatra da se tim praksama narušava tržišno natjecanje na jedinstvenom tržištu i državama članicama oduzimaju njihovi prihodi od poreza;

50.

načelno poziva na stvaranje novog vlastitog sredstva za proračun Unije na temelju prikupljenog poreza na transakcije u digitalnom gospodarstvu; međutim smatra da je u svjetlu važnih pregovora koji se vode i na razini EU-a i na razini OECD-a prerano donijeti odluku o točnim dogovorima za uspostavu takvog sredstva;

51.

unatoč tome smatra da bi svaki dogovor koji nadležna tijela EU-a postignu, kao što su sustavi registracije ili nadzora ili regulatorni mehanizmi, trebao smjesta dopustiti prikupljanje pristojbi ili carina u korist proračuna Unije na temelju njihove europske dodane vrijednosti; smatra da su to javna dobra EU-a koja, kako navodi Skupina na visokoj razini za vlastita sredstva, pružaju temelj za utvrđivanje pristojbe koja predstavlja „ostali prihod”koji proizlazi iz politika Unije;

c. Cilj: promicanje energetske tranzicije i borbe protiv globalnog zatopljenja

– Porez i pristojbe za zaštitu okoliša

52.

potvrđuje da su borba protiv klimatskih promjena i prijelaz prema održivom, kružnom, niskougljičnom gospodarstvu i zajednički dogovoreni ciljevi energetske zajednice glavni ciljevi politika EU-a;

53.

ponavlja svoje uvjerenje da samo zajednički energetski porezi i porezi za zaštitu okoliša na razini EU-a mogu osigurati pravedno natjecanje među poduzećima i pravilno funkcioniranje jedinstvenog tržišta, te time djelovati kao pokretač progresivnijeg i održivijeg razvojnog modela;

54.

naglašava važnost „zelenog oporezivanja”kao osobito primjerenog mehanizma za doprinos europskim vlastitim sredstvima; poziva Komisiju da u svrhu promicanja dodatnih budućih vlastitih sredstava Unije dodatno integrira prijedloge za dodatna ekološka vlastita sredstva, kako je navedeno u izvješću Skupine na visokoj razini za vlastita sredstva te kako je istaknuo povjerenik za proračun EU-a, koji su u skladu s određenim politikama Unije kao što su energija (porez na energiju), zaštita okoliša i klimatske promjene (mehanizam za graničnu prilagodbu emisija CO2, porez na plastiku i sustav za trgovanje emisijama) i promet (porez na motorno gorivo i zrakoplovne karte);

55.

poziva da se znatan udio prihoda od dražbi u okviru sustava EU-a za trgovanje emisijama iz četvrte faze (2021.) nadalje razmotri kao novo vlastito sredstvo EU-a; podsjeća da je Skupina na visokoj razini za vlastita sredstva već raspravljala o toj mogućnosti, a Komisija ju je izričito spomenula u svojoj komunikaciji od 14. veljače 2018.„Nov, moderan višegodišnji financijski okvir za Europsku uniju koja učinkovito ostvaruje svoje prioritete nakon 2020.”(COM(2018)0098); usporedno s time poziva na uvođenje mehanizma za graničnu prilagodbu emisija CO2 kao novo vlastito sredstvo proračuna EU-a, što bi trebalo rezultirati jamčenjem ravnopravnih uvjeta u međunarodnoj trgovini i smanjenjem premještanja proizvodnje, uz istodobno uvrštenje troškova klimatskih promjena u cijenu uvezene robe;

56.

traži od Komisije da razmotri uvođenje pristojbe na plastične predmete i predmete za jednokratnu uporabu na razini EU-a, u cilju poticanja korištenja održivijih alternativa;

57.

smatra da bi se vlastita sredstva koja se temelje na porezu na električnu energiju preklapala s područjem primjene sustava EU-a za trgovanje emisijama te da bi se tako izazvala zabrinutost u odnosu na stabilnost uvjeta ulaganja i financijsko opterećenje kućanstava;

58.

smatra da u slučaju da pojedina država članica doživi pretjerano opterećenje prouzročeno nekim vlastitim sredstvom takvo opterećenje moglo bi se ublažiti s pomoću dodatne potpore u okviru programa EU-a, u ograničenom trajanju i iznosu te u skladu s ciljevima Unije; ističe da se takva potpora ne može dodijeliti uvođenjem novih rabata ili korekcijama na prihodovnoj strani proračuna EU-a;

59.

ističe da uvođenje poreza i pristojbi povezanih sa zaštitom okoliša ne smije utjecati na pravo svake države članice da utvrdi uvjete za iskorištavanje svojih energetskih resursa, svoj odabir među različitim izvorima energije i opću strukturu svoje opskrbe energijom;

iv. Ostali izvori prihoda

60.

podsjeća na to da, iako vlastita sredstva trebaju biti glavi element prihoda za proračun EU-a, ona se unatoč tome dopunjuju onim što se u članku 311. naziva „ostali prihodi”, koji uključuju: porez na dohodak koji plaćaju dužnosnici EU-a; prihode koji proizlaze iz administrativnog poslovanja institucija, poput prihoda od prodaje robe, usluga iznajmljivanja i unajmljivanja, pružanja usluga i bankovnih kamata; doprinose država koje nisu članice EU-a određenim programima EU-a; zatezne kamate; kazne koje plaćaju poduzeća, u većini slučajeva u kojima je utvrđeno da su prekršila pravo tržišnog natjecanja EU-a te prihode od zaduživanja i kreditiranja EU-a;

61.

napominje da se saldo svake financijske godine unosi u proračun za sljedeću godinu kao prihod u slučaju viška, a da ostali prihodi, salda i tehničke prilagodbe, uključujući višak iz prethodne godine, odgovaraju oko 6 % ukupnih prihoda; ističe da su se posljednjih godina „ostali prihodi”uglavnom sastojali od novčanih kazni, koje same predstavljaju 2,5 % ukupnih prihoda (ne uključujući namjenske prihode);

62.

izražava žaljenje zbog toga što je dosad u raspravi o financiranju EU-a potencijal takvih drugih prihoda zanemaren; smatra da, čak i ako ti prihodi ne predstavljaju alternativu ostalim vlastitim sredstvima zbog svoje razine, nestabilnosti i nepredvidivosti, oni su ipak moguće sredstvo za pokrivanje povećanih financijskih potreba u okviru sljedećeg VFO-a;

63.

podsjeća na to da su pravni postupci kojima se uređuju takvi prihodi i moguće izmjene fleksibilniji nego oni za vlastita sredstva, s obzirom na to da nisu utvrđeni odlukom o vlastitim sredstvima nego sekundarnim zakonodavstvom te stoga ne podliježu zahtjevu za jednoglasnost;

64.

65.

u tu svrhu traži da se uspostavi posebna pričuva u proračunu EU-a, koja će se postupno puniti svim vrstama nepredviđenih drugih prihoda te propisno prenositi kako bi se pružile dodatne mogućnosti za potrošnju u slučaju potrebe; smatra da bi tu pričuvu trebalo namijeniti za posebne instrumente VFO-a te bi trebalo predvidjeti moguća dodatna sredstva, kako u obvezama tako i u plaćanjima, na temelju odluke proračunskog tijela;

66.

naglašava da naknade koje iziskuje provedba politika EU-a i naročito europskih programa, kao što je Europski sustav za informacije o putovanjima i njihovu odobrenju za državljane trećih zemalja (ETIAS), imaju potencijal za proračun EU-a; smatra da bi se u određenim slučajevima takvi prihodi mogli namijeniti za istu politiku ili svrhu; smatra da bi se za generaciju programa i politika EU-a za razdoblje nakon 2020. ta vrsta potencijalnih prihoda trebala sustavnije razmatrati u cilju da se za proračun EU-a osigura dodatni izvor prihoda;

67.

naglašava da su 2016. godine prihodi dodijeljeni decentraliziranim agencijama EU-a, kao što su pristojbe i naknade iz industrijskog sektora i doprinosi iz nacionalnih proračuna, iznosili oko milijardu EUR; poziva Komisiju da predloži dosljedan pristup u pogledu financiranja agencija iz naknada u sljedećem VFO-u;

o o

68.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 168, 7.6.2014., str. 105..

(2) SL L 168, 7.6.2014., str. 29..

(3) SL L 168, 7.6.2014., str. 39..

(4) SL C 27E, 31.1.2008., str. 214..

(5) SL C 380E, 11.12.2012., str. 89..

(6) SL C 443, 22.12.2017., str. 11..

(7) SL C 443, 22.12.2017., str. 994..

(8) SL C 294, 12.8.2016., str. 82..

(9) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0309.

(10) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0401.

(11) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0310.

10.5.2019

Službeni list Europske unije

C 162/80

P8_TA(2018)0077

Europski semestar za usklađivanje ekonomske politike: Godišnji pregled rasta za 2018.

Rezolucija Europskog parlamenta od 14. ožujka 2018. o europskom semestru za usklađivanje ekonomske politike: Godišnji pregled rasta za 2018. (2017/2226(INI))

(2019/C 162/08)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU), a posebno njegov članak 121. stavak 2., članak 136. i članak 148.,

—	uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1175/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. studenoga 2011. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1466/97 o jačanju nadzora stanja proračuna i nadzora i koordinacije ekonomskih politika (1),

—	uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2011/85/EU od 8. studenoga 2011. o zahtjevima za proračunske okvire država članica (2),

—	uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1174/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. studenoga 2011. o provedbenim mjerama za ispravljanje prekomjernih makroekonomskih neravnoteža u europodručju (3),

—	uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU) br. 1177/2011 od 8. studenoga 2011. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1467/97 o ubrzanju i pojašnjenju provedbe postupka u slučaju prekomjernog deficita (4),

—	uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1176/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. studenoga 2011. o sprečavanju i ispravljanju makroekonomskih neravnoteža (5),

—	uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1173/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. studenoga 2011. o učinkovitoj provedbi proračunskog nadzora u europodručju (6),

—	uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 473/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2013. o zajedničkim odredbama za praćenje i procjenu nacrta proračunskih planova i osiguranju smanjenja prekomjernog deficita država članica u europodručju (7),

—	uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 472/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2013. o jačanju gospodarskog i proračunskog nadzora država članica europodručja koje su u poteškoćama ili kojima prijete ozbiljne poteškoće u odnosu na njihovu financijsku stabilnost (8),

—	uzimajući u obzir ocjenu Europskog fiskalnog odbora od 20. lipnja 2017. o budućem fiskalnom stanju koje je primjereno za europodručje,

—	uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 25. i 26. ožujka 2010. i 17. lipnja 2010. te komunikaciju Komisije od 3. ožujka 2010. naslovljenu „Europa 2020.: strategija za pametan, održiv i uključiv rast”(COM(2010)2020),

—	uzimajući u obzir Preporuku Vijeća (EU) 2015/1184 od 14. srpnja 2015. o općim smjernicama ekonomskih politika država članica i Europske unije (9),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2015/1017 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. lipnja 2015. o Europskom fondu za strateška ulaganja, Europskom savjetodavnom centru za ulaganja i Europskom portalu projekata ulaganja i o izmjeni uredaba (EU) br. 1291/2013 i (EU) br. 1316/2013 – Europski fond za strateška ulaganja (10),

—	uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 13. siječnja 2015. o najboljoj uporabi fleksibilnosti u okviru postojećih pravila Pakta o stabilnosti i rastu (COM(2015)0012),

—	uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 24. lipnja 2015. o reviziji okvira gospodarskog upravljanja: pregled stanja i izazovi (11),

—	uzimajući u obzir Izvješće o dovršetku europske ekonomske i monetarne unije („Izvješće petorice predsjednika”),

—	uzimajući u obzir Ugovor o stabilnosti, koordinaciji i upravljanju u ekonomskoj i monetarnoj uniji;

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 21. listopada 2015. o koracima prema dovršetku ekonomske i monetarne unije (COM(2015)0600),

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 6. prosinca 2017. o daljnjim koracima prema dovršetku ekonomske i monetarne unije (COM(2017)0821),

—	uzimajući u obzir jesensku europsku gospodarsku prognozu Komisije za 2017.,

—	uzimajući u obzir studije i temeljite analize o koordinaciji ekonomske politike u europodručju u okviru europskog semestra pripremljene za Odbor za ekonomsku i monetarnu politiku (studeni 2015.),

—	uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 26. studenoga 2015. o Godišnjem pregledu rasta za 2016. (COM(2015)0690), Izvješće o mehanizmu upozoravanja 2016. (COM(2015)0691) i Nacrt zajedničkog izvješća o zapošljavanju (COM(2015)0700),

—	uzimajući u obzir Međuinstitucijski proglas o europskom stupu socijalnih prava potpisan i proglašen 17. studenoga 2017. u Göteborgu,

—	uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2017/825 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. svibnja 2017. o uspostavi Programa potpore strukturnim reformama za razdoblje od 2017. do 2020. i o izmjeni uredbi (EU) br. 1303/2013 i (EU) br. 1305/2013,

—	uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 17. prosinca 2015. o dovršetku europske ekonomske i monetarne unije (12),

—	uzimajući u obzir svoju preporuku od 13. prosinca 2017. Vijeću i Komisiji nakon istrage o pranju novca, izbjegavanju plaćanja poreza i utaji poreza (13),

—	uzimajući u obzir Komisijinu preporuku Vijeću od 22. studenoga 2017. o ekonomskoj politici europodručja (COM(2017)0770),

—	uzimajući u obzir raspravu s predstavnicima nacionalnih parlamenata na temu prioriteta europskog semestra za 2018.,

—	uzimajući u obzir raspravu s Komisijom u Europskom parlamentu o paketu europskog semestra – Godišnji pregled rasta za 2018.,

—	uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku i mišljenja Odbora za proračune, Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane, Odbora za regionalni razvoj i stajalište u obliku amandmana Odbor za prava žena i jednakost spolova (A8-0047/2018),

budući da se, prema prognozama Komisije, očekuje nastavak širenja europskog gospodarstva, no stopa otvaranja radnih mjesta i kupovna moć domaćinstava upućuju na neznatan gubitak zamaha tijekom sljedeće dvije godine kada će se rast u EU-u, nakon što 2017. dosegne stopu od 2,4 %, marginalno usporiti na 2,2 % u 2018. i 2,0 % u 2019.; budući da će svejedno biti potrebne daljnje političke mjere za rješavanje problema nerazriješenih posljedica svjetske gospodarske krize;

B.	budući da trenutačno stanje gospodarstva u EU-u iziskuje ambiciozne i socijalno uravnotežene strukturne reforme i ulaganja u državama članicama kako bi se ostvario održiv rast, zapošljavanje i konkurentnost i kako bi se postigla uzlazna konvergencija;

C.	budući da se ove godine očekuje lagano smanjenje rasta privatne potrošnje zbog veće inflacije u usporedbi s 2017., iako je niža od ciljne stope ESB-a od ispod, ali blizu 2 %;

budući da Europska investicijska banka i Europski fond za strateška ulaganja (EFSU), uz europske strukturne i investicijske fondove, daju važnu potporu ulaganjima u EU-u; budući da su, međutim, privatna ulaganja još uvijek na razini nižoj nego 2008., što ima negativne implikacije za potencijalni rast, otvaranje radnih mjesta i produktivnost;

budući da se očekuje nastavak rasta stope zaposlenosti, uz rekordnu stopu od 235,4 milijuna zaposlenih u drugom kvartalu 2017.; budući da neki pokazatelji tržišta rada upućuju na ustrajne poteškoće, kao što je sve veća segmentacija na tržištu rada, koje dovode do povećanja nejednakosti, posebice kada je riječ o mladima i osobama s niskim stupnjem završenog obrazovanja; budući da nezaposlenost iznosi 7,5 % u EU-u i 8,9 % u europodručju, što je, premda predstavlja najnižu razinu u 9 godina u prvom slučaju i 8 u drugom, i dalje previše, posebice među mladima; budući da među mnogim državama članicama još uvijek postoje vrlo duboke razlike i budući da stope zaposlenosti još uvijek nisu tako blizu oporavku od krize i postizanju nacionalnih ciljeva strategije Europa 2020.; budući da je stopa prikrivene nezaposlenosti (nezaposlene osobe koje žele raditi, ali ne traže aktivno posao) 2016. godine iznosila 20 %;

F.	budući da je zbog izbjegavanja plaćanja i utaje poreza te porezne prijevare u korist određenih velikih korporacija i pojedinaca nekoliko država članica izgubilo milijarde eura prihoda za upravljanje javnim financijama, na štetu MSP-ova i drugih poreznih obveznika;

budući da poboljšana gospodarska situacija otvara priliku za ambiciozne i socijalno uravnotežene strukturne reforme, posebno mjere za poticanje ulaganja, s obzirom na to da je razina ulaganja kao udio BDP-a danas još uvijek niža nego u razdoblju neposredno prije financijske krize, i za poboljšanje situacije u pogledu javnih financija, uzimajući u obzir opterećenje koje demografske promjene polažu na održivost duga;

prima na znanje objavu Godišnjeg pregleda rasta za 2018. i predloženu kombinaciju politika u pogledu ulaganja, ambicioznih i socijalno uravnoteženih strukturnih reformi i odgovornih javnih financija, predstavljenu kao način daljnjeg promicanja viših stopa rasta i jačanja europskog oporavka, uzlazne konvergencije i konkurentnosti; slaže se da je potreban daljnji napredak u pogledu provedbe strukturnih reformi kako bi se postigli željeni rezultati u području rasta i zapošljavanja i kako bi se nastavila borba protiv nejednakosti koje koče gospodarski rast;

Poglavlje 1. – Ulaganja i rast

ističe ustrajan strukturni problem nedovoljnog rasta potencijalne proizvodnje, produktivnosti i konkurentnosti, povezan s preniskim razinama javnih i privatnih ulaganja i izostankom ambicioznih i socijalno uravnoteženih strukturnih reformi u nekim državama članicama;

podsjeća da neke države članice još uvijek ostvaruju velike suficite tekućeg računa koji bi se mogli iskoristiti za podršku javnim i privatnim ulaganjima i za poticanje rasta;

podsjeća na važnost kombiniranja javnih i privatnih ulaganja sa strukturnim reformama za poticanje i povećanje gospodarskog rasta;

ističe važnost poticanja javnih ulaganja u EU-u kako bi se popravila trenutna situacija smanjenja javnih ulaganja; nadalje, potiče na dovršavanje unije tržišta kapitala kako bi se potaknula privatna ulaganja diljem jedinstvenog tržišta; smatra da bi trebalo dodatno poboljšati regulatorni okvir za privatna ulaganja;

ističe da treba više ulagati u istraživanje, razvoj i inovacije, kao i u tehnološku modernizaciju, kako bi se potaknula produktivnost; podsjeća da ulaganja u područjima poput infrastrukture, skrbi za djecu, socijalnog stanovanja, obrazovanja, osposobljavanja, zdravlja, istraživanja, digitalnih inovacija i kružnog gospodarstva mogu povećati produktivnost i/ili zaposlenost; poziva Komisiju da uzme u obzir preporuke po državama članicama u području energetske učinkovitosti i potrošnje resursa te da se pobrine za to da preporuke po državama članicama budu u cijelosti u skladu s Pariškim sporazumom o klimatskim promjenama;

traži od Komisije da procijeni trenutačne prepreke za važne infrastrukturne projekte kojima se jača rast u cijelom životnom ciklusu tih ulaganja te da s Parlamentom i Vijećem raspravi o načinima rješavanja tih prepreka u sklopu postojećeg pravnog okvira;

Poglavlje 2. – Odgovorne javne financije

prima na znanje općenito neutralan smjer fiskalne politike iz preporuka za europodručje, primjećujući da se očekuje da će smjer fiskalne politike za 2018. u velikom broju država članica biti donekle ekspanzivan; podsjeća da su dosljedna provedba i pridržavanje fiskalnih pravila Unije, uključujući potpuno poštovanje postojećih klauzula o fleksibilnosti, ključni za pravilno funkcioniranje ekonomske i monetarne unije;

naglašava činjenicu da se smjerovima fiskalne politike na nacionalnoj razini i razini europodručja dugoročna održivost javnih financija i ulaganja, uz potpuno poštovanje Pakta o stabilnosti i rastu, mora uravnotežiti s kratkoročnom makroekonomskom stabilizacijom;

10.

pozdravlja napredak postignut u području javnih financija, koji je ključan za postizanje jačeg, održivog i učinkovitog rasta, prije svega postupno smanjenje omjera duga i BDP-a u EU-u i europodručju te smanjenje ukupnih proračunskih deficita, te naglašava da se omjer bruto duga i BDP-a u europodručju još uvijek kreće oko 90 %, a u nekoliko država članica iznosi mnogo više; naglašava da bi te države članice trebale hitno smanjiti svoj omjer duga i BDP-a s obzirom na to da je to znatno lakše u razdoblju gospodarskog oporavka; podsjeća da društva koja stare i druge demografske promjene snažno opterećuju održivost javnih financija; stoga poziva države članice da preuzmu odgovornost prema budućim generacijama;

11.

naglašava da se potrebno snažnije usredotočiti na sastav nacionalnih proračuna i njihovo upravljanje; stoga pozdravlja sve prisutniju praksu analize rashoda i dodatno potiče države članice da ocijene kvalitetu svojih proračuna;

Poglavlje 3. – Strukturne reforme

12.

podsjeća da neke države članice moraju nastaviti provoditi održive strukturne reforme kojima se potiče rast, posebno s obzirom na kontekst poboljšanog gospodarskog stanja u cijelom EU-u i rast BDP-a u gotovo svim državama članicama, kako bi se potaknula konkurentnost, otvaranje radnih mjesta, rast i uzlazna konvergencija;

13.

ustraje u tome da rashode za istraživanje i razvoj treba približiti ciljevima strategije Europa 2020.; poziva države članice da uspostave odgovarajuće politike i da osiguraju ulaganja kako bi se zajamčio ili očuvao jednak pristup cjeloživotnom obrazovanju i osposobljavanju, uzimajući u obzir razvoj tržišta rada, uključujući pojavu novih zanimanja;

14.

ističe da digitalizacija, globalizacija i tehnološke promjene iz temelja mijenjaju naša tržišta rada, na primjer dubinskim promjenama oblika i statusa zaposlenja koje iziskuju prilagođenu tranziciju; stoga ističe važnost dinamičnih tržišta rada s pristupačnim i visokokvalitetnim sustavima socijalne sigurnosti, koja mogu odgovoriti na te nove pojave na tržištu rada;

15.

smatra da bi se reformama kojima se uklanjanju uska grla u pogledu ulaganja omogućilo trenutačno poticanje gospodarske aktivnosti i istodobno uspostavljanje uvjeta za dugoročni rast;

16.

poziva na preispitivanje oporezivanja u cilju postizanja pravedne ravnoteže između oporezivanja kapitala, rada i potrošnje;

Poglavlje 4. – Konvergencija i uključenost

17.

ističe da bi europski semestar i preporuke po državama članicama trebali doprinijeti postizanju ciljeva strategije Europa 2020., uključujući one zacrtane u stupu socijalnih prava, i da trebali ostvariti rezultate u pogledu rasta i radnih mjesta; stoga pozdravlja „pregled socijalnih pokazatelja”kao alat za nadziranje provedbe socijalnog stupa;

18.

ističe da u posljednje vrijeme realni rast plaća zaostaje za rastom produktivnosti, a na tržištu rada došlo do poboljšanja na tržištu rada; u tom kontekstu ističe da bi u određenim sektorima i područjima moglo biti prostora za povećanja plaća, u skladu s ciljevima produktivnosti za dobar životni standard, vodeći računa o konkurentnosti i potrebi da se riješi pitanje nejednakosti;

19.

ističe da u okviru fiskalnih politika treba uzeti u obzir monetarnu politiku uz poštovanje neovisnosti ESB-a;

20.

apelira na Komisiju da osmisli sveobuhvatnu strategiju za podupiranje ulaganja kojima se potiče ekološka održivost, i da zajamči odgovarajuću poveznicu između UN-ovih ciljeva održivog razvoja i europskog semestra;

21.

pozdravlja činjenicu da se u Godišnjem pregledu rasta za 2018. uviđa potreba za učinkovitim i pravednim sustavima oporezivanja kojima se pružaju pravi poticaji za gospodarsku aktivnost; podržava inicijative Komisije da se poveća transparentnost i reformira sustav PDV-a, te prima na znanje dosadašnji rad na zajedničkoj konsolidiranoj osnovici poreza na dobit; pozdravlja napore na međunarodnoj razini u cilju suzbijanja porezne prijevare, utaje poreza i izbjegavanja plaćanja poreza; napominje da veća učinkovitost nacionalnih poreznih sustava može znatno povećati državne prihode;

22.

poziva države članice da usvoje adekvatne mjere kako bi pomogle mladima koji su nezaposleni i nisu uključeni u programe obrazovanja ili osposobljavanja (NEET) i izbjeglicama i kako bi ih integrirale, predviđajući u ranoj fazi zahtjeve za olakšavanje njihova neometanog uključivanja na tržište rada kako bi spriječile da ih usiše siva ekonomija i kako bi osigurale dostatna sredstva za pružanje javnih usluga; ističe da bi socijalni partneri trebali igrati ključnu ulogu u olakšavanju integracije mladih koji su nezaposleni i nisu uključeni u programe obrazovanja ili osposobljavanja i izbjeglica te u sprečavanju njihove diskriminacije na tržištu rada;

23.

zabrinut je jer su nedostaci i diskriminacija i dalje obilježja tržišta rada u nekim državama članicama, što doprinosi razlikama između muškaraca i žena u pogledu naknada za rad, umirovljenja i sudjelovanja u donošenju odluka;

Poglavlje 5. – Okvir europskog semestra: odgovornost i provedba

24.

pozdravlja povećanu pozornost koja se pridaje zajedničkom smjeru fiskalne politike europodručja, ističući obveze pojedinačnih država članica da se pridržavaju Pakta o stabilnosti i rastu, uključujući potpuno poštovanje njegovih postojećih klauzula o fleksibilnosti; naglašava da ideja zajedničkog smjera fiskalne politike ne podrazumijeva da će se deficiti i suficiti u različitim državama članicama međusobno poništiti;

25.

izražava zabrinutost zbog niske razine usklađenosti s preporukama po državama članicama, uključujući one usmjerene ka poticanju konvergencije, povećanju konkurentnosti i smanjenju makroekonomskih neravnoteža; smatra da bi veća nacionalna uključenost kroz javne rasprave na nacionalnoj razini rezultirala boljom provedbom preporuka po državama članicama; smatra da je važno osigurati da se u nacionalnim parlamentima raspravlja o izvješćima po zemljama i preporukama po državama članicama; smatra da bi regionalna i lokalna tijela trebala biti više uključena u postupak europskog semestra; poziva Komisiju da upotrijebi sve dostupne alate za provođenje onih preporuka po državama članicama koje su usmjerene na rješavanje tih izazova, koji predstavljaju prijetnju održivosti monetarne unije;

26.

ističe da se istovremeno s poduzimanjem koraka u smjeru produbljivanja europske monetarne unije mora jačati njezina demokratska kontrola; ustraje u tome da se zato mora ojačati uloga i Europskog parlamenta i nacionalnih parlamenata, u skladu s načelom odgovornosti; traži da se u okviru postupka pregovora i na nacionalnoj i na europskoj razini savjetuje i sa socijalnim partnerima;

27.

pozdravlja činjenicu da je Komisija prepoznala da je u nekim državama članicama korupcija i dalje prepreka ulaganjima te da je za jamčenje pravog gospodarskog razvoja nužno poštovanje vladavine prava te neovisnost sudstva i tijela za provedbu zakona; no, izražava negodovanje zbog činjenice da je Komisija ukinula godišnje izvješće o suzbijanju korupcije te poziva Komisiju da ponovo pokrene tu godišnju analizu korupcije u državama članicama i uvede mehanizme za njezino suzbijanje;

Sektorski doprinosi Godišnjem pregledu rasta za 2018.

Proračuni

28.

smatra da se proračunima EU-a moraju poticati održivi rast, konvergencija, ulaganja i reforme zahvaljujući rješenjima i sinergijama u pogledu nacionalnih proračuna; stoga smatra da Godišnji pregled rasta služi kao vodič za države članice te za izradu nacionalnih proračuna i proračuna EU-a, posebno u kontekstu pripreme višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje nakon 2020.;

29.

u tom pogledu ponavlja da bi trebale postojati veće sinergije između nacionalnih proračuna i proračuna EU-a; ističe da Komisija, s obzirom na njezino sudjelovanje u europskom semestru kao i u pripremi i izvršenju proračuna EU-a, ima ključnu ulogu u tom pogledu;

30.

pozdravlja prijedlog da se poveća sinergija i ne fragmentira proračun EU-a, koji je iznesen u preporukama iz završnog izvješća Skupine na visokoj razini za vlastita sredstva iz prosinca 2016. pod nazivom „Financiranje EU-a u budućnosti”;

Okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane

31.

pozdravlja inicijativu Komisije za pokretanje internetskog portala o promicanju zdravlja i sprečavanju bolesti kojim se pružaju ažurirane informacije o temama povezanima s promicanjem zdravlja i dobrobiti te koji je važan izvor jasnih i pouzdanih informacija za građane; ističe da bi taj portal trebao biti u potpunosti dostupan svim građanima EU-a, uključujući one koji imaju disleksiju i druge slične poteškoće;

32.

poziva na veću dosljednost s drugim politikama EU-a u području sprečavanja katastrofa pripravnosti kao što su strategija EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama, europski strukturni i investicijski fondovi, Fond solidarnosti, zakonodavstvo u području zaštite okoliša te politike u području istraživanja i inovacija;

o o

33.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i nacionalnim parlamentima država članica te Europskoj središnjoj banci.

(1) SL L 306, 23.11.2011., str. 12.

(2) SL L 306, 23.11.2011., str. 41.

(3) SL L 306, 23.11.2011., str. 8.

(4) SL L 306, 23.11.2011., str. 33.

(5) SL L 306, 23.11.2011., str. 25.

(6) SL L 306, 23.11.2011., str. 1.

(7) SL L 140, 27.5.2013., str. 11.

(8) SL L 140, 27.5.2013., str. 1.

(9) SL L 192, 18.7.2015., str. 27.

(10) SL L 169, 1.7.2015., str. 1.

(11) SL C 407, 4.11.2016., str. 86.

(12) SL C 399, 24.11.2017., str. 149.

(13) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0491.

10.5.2019

Službeni list Europske unije

C 162/87

P8_TA(2018)0078

Europski semestar za usklađivanje ekonomske politike: aspekti zapošljavanja i socijalne politike u Godišnjem pregledu rasta za 2018.

Rezolucija Europskog parlamenta od 14. ožujka 2018. o europskom semestru za usklađivanje ekonomske politike: aspekti zapošljavanja i socijalne politike u Godišnjem pregledu rasta za 2018. (2017/2260(INI))

(2019/C 162/09)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir članke 3. i 5. Ugovora o Europskoj uniji,

—	uzimajući u obzir članke 9., 145., 148., 152., 153., 174. i 349. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

—	uzimajući u obzir Međuinstitucijski sporazum o boljoj izradi zakonodavstva između Europskog parlamenta, Vijeća Europske unije i Europske komisije od 13. travnja 2016. (1),

—	uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima, a posebno njezinu Glavu IV. (Solidarnost),

—	uzimajući u obzir revidiranu Europsku socijalnu povelju,

—	uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima osoba s invaliditetom,

—	uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima djeteta,

—	Uzimajući u obzir UN-ove ciljeve održivog razvoja, posebno ciljeve 1., 3., 4., 5., 8. i 10.,

—	uzimajući u obzir Međuinstitucijski proglas o europskom stupu socijalnih prava od 17. studenoga 2017. u Göteborgu,

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 22. studenoga 2017. naslovljenu „Godišnji pregled rasta za 2018.”(COM(2017)0690),

—	uzimajući u obzir nacrt zajedničkog izvješća Komisije i Vijeća o zapošljavanju objavljen 22. studenoga 2017. uz Komunikaciju Komisije o Godišnjem pregledu rasta za 2018. (COM(2017)0674),

—	uzimajući u obzir Komisijin Prijedlog odluke Vijeća o smjernicama politika zapošljavanja država članica od 22. studenoga 2017. (COM(2017)0677),

—	uzimajući u obzir Preporuku Komisije za preporuku Vijeća o ekonomskoj politici europodručja od 22. studenoga 2017. (COM(2017)0770),

—	uzimajući u obzir izvješće Komisije od 22. studenoga 2017. pod naslovom „Izvješće o mehanizmu upozoravanja za 2018.”(COM(2017)0771),

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 22. studenoga 2017. pod naslovom „Nacrti proračunskih planova za 2018.: ukupna ocjena”(COM(2017)0800),

—	uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 26. travnja 2017. o uspostavi europskog stupa socijalnih prava (COM(2017)0250),

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 26. travnja 2017. pod naslovom „Inicijativa za potporu ravnoteži između poslovnog i privatnog života zaposlenih roditelja i skrbnika”(COM(2017)0252),

—	uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 26. travnja 2017. pod naslovom „Pregled stanja u vezi s Preporukom iz 2013. „Ulaganje u djecu: prekidanje kruga prikraćenosti’”(SWD(2017)0258),

—	uzimajući u obzir Komisijino objavljivanje sedmog izdanja godišnjeg pregleda (2017.) o zapošljavanju i socijalnim kretanjima u Europi, koji je usmjeren na međugeneracijsku pravednost i solidarnost u Europi,

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 4. listopada 2016. naslovljenu „Tri godine provedbe Jamstva za mlade i Inicijative za zapošljavanje mladih” (COM(2016)0646),

—	uzimajući u obzir Komisijin Prijedlog uredbe Vijeća o izmjeni Uredbe (EU, Euratom) br. 1311/2013 kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. –2 020. od 14. rujna 2016. (COM(2016)0604),

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 14. rujna 2016. naslovljenu „Jačanje europskih ulaganja za zapošljavanje i rast: prema drugoj fazi Europskog fonda za strateška ulaganja i novom europskom planu za vanjska ulaganja”(COM(2016)0581),

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 10. lipnja 2016. pod naslovom „Novi program vještina za Europu – Suradnja na jačanju ljudskog kapitala, zapošljivosti i konkurentnosti”(COM(2016)0381),

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 2. lipnja 2016. pod naslovom „Europski program za ekonomiju suradnje”(COM(2016)0356),

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 1. lipnja 2016. pod naslovom „Europa ponovno ulaže – Analiza napretka Plana ulaganja za Europu i budući koraci” (COM(2016)0359),

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 8. ožujka 2016. pod naslovom „Pokretanje javne rasprave o europskom stupu socijalnih prava”(COM(2016)0127) i njezine priloge,

—	uzimajući u obzir Komisijin Prijedlog odluke Vijeća od 15. veljače 2016. o smjernicama za politike zapošljavanja država članica (COM(2016)0071) i stajalište Parlamenta od 15. rujna 2016. o tom prijedlogu (2),

—	uzimajući u obzir Komisijin Paket mjera za socijalna ulaganja od 20. veljače 2013., uključujući Preporuku 2013/112/EU naslovljenu „Ulaganje u djecu: prekidanje kruga prikraćenosti” (3),

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 3. ožujka 2010. naslovljenu „Europa 2020.: strategija za pametan, održiv i uključiv rast”(COM(2010)2020) te Rezoluciju Parlamenta od 16. lipnja 2010. o strategiji EU 2020. (4),

—	uzimajući u obzir izvješće petorice predsjednika od 22. lipnja 2015. pod naslovom „Dovršetak europske ekonomske i monetarne unije”,

—	uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 7. prosinca 2015. o promicanju socijalnog gospodarstva kao ključnog pokretača gospodarskog i socijalnog razvoja u Europi,

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. studenoga 2017. o borbi protiv nejednakosti kao sredstvu za poticanje otvaranja radnih mjesta i rasta (5),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 26. listopada 2017. o ekonomskim politikama europodručja (6),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 24. listopada 2017. o politikama minimalnog dohotka kao sredstvu za suzbijanje siromaštva (7),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. rujna 2017. o novom programu vještina za Europu (8),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. lipnja 2017. o potrebi za strategijom EU-a kojom bi se otklonile i spriječile razlike u mirovinama muškaraca i žena (9),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. ožujka 2017. o ravnopravnosti žena i muškaraca u Europskoj uniji 2014. –2 015. (10),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. veljače 2017. o europskom semestru za usklađivanje ekonomske politike: aspekti zapošljavanja i socijalne politike u Godišnjem pregledu rasta za 2017. (11),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. siječnja 2017. o europskom stupu socijalnih prava (12),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. rujna 2016. o stvaranju povoljnih uvjeta na tržištu rada za ostvarivanje ravnoteže između privatnog i poslovnog života (13),

—	uzimajući u obzir svoje stajalište od 2. veljače 2016. o prijedlogu odluke Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi Europske platforme za poboljšanje suradnje u području sprečavanja i odvraćanja od neprijavljenog rada (14),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 24. studenoga 2015. o smanjenju nejednakosti s posebnim naglaskom na siromaštvo djece (15),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. srpnja 2015. o Inicijativi za zeleno zapošljavanje: iskorištavanje potencijala zelenoga gospodarstva za stvaranje radnih mjesta (16),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 4. srpnja 2013. o utjecaju krize na pristup ranjivih skupina skrbi (17),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. lipnja 2013. o socijalnom stanovanju u Europskoj uniji (18),

—	uzimajući u obzir zaključna zapažanja Odbora UN-a za prava osoba s invaliditetom o početnom izvješću Europske unije (rujan 2015.),

—	uzimajući u obzir tematsko izvješće Europskog revizorskog suda br. 5/2017 od ožujka 2017. naslovljeno: „Nezaposlenost mladih – donose li politike EU-a promjene? Procjena programa „Garancija za mlade”i Inicijative za zapošljavanje mladih”,

—	uzimajući u obzir izvješće Eurofounda od 25. rujna 2017. naslovljeno „Razvoj radnog života u Europi: godišnji pregled EurWORK-a za 2016.”, a posebice poglavlje „Nejednakosti u plaćama: dokazi, rasprava i politike”,

—

uzimajući u obzir tematsko izvješće Eurofounda od 18. srpnja 2017. naslovljeno „Nejednakosti u plaćama s kojima se suočavaju upućeni radnici: izazovi u vezi s „načelom jednakog postupanja”, koje sadržava detaljan pregled stajališta vlada i socijalnih partnera diljem Europe kada je riječ o načelu jednake plaće za jednak rad,

—	uzimajući u obzir izvješće Eurofounda od 26. lipnja 2017. naslovljeno „Promjena zanimanja i nejednakost plaća: Europski monitor poslova 2017.”,

—	uzimajući u obzir izvješće Eurofounda od 19. travnja 2017. naslovljeno „Socijalna mobilnost u EU-u”,

—	uzimajući u obzir izvješće Eurofounda od 13. ožujka 2017. naslovljeno „Nejednakosti dohotka i uzorci zapošljavanja u Europi prije i nakon velike recesije”,

—	uzimajući u obzir izvješća Eurofounda od 24. veljače 2017. o sudjelovanju socijalnih partnera u Europskom semestru: dopuna iz 2016. te od 16. veljače 2016. o ulozi socijalnih partnera u Europskom semestru, u kojem se analizira razdoblje od 2011. do 2014.,

—	uzimajući u obzir sažeto izvješće Eurofounda od 17. studenoga 2016. naslovljeno „Šesto Europsko istraživanje o radnim uvjetima”,

—	uzimajući u obzir izvješće Eurofounda od 12. ožujka 2015. naslovljeno „Novi oblici zapošljavanja”,

—	uzimajući u obzir izvješće Eurofounda od 29. listopada 2013. naslovljeno „Žene, muškarci i radni uvjeti u Europi”,

—	uzimajući u obzir raspravu s predstavnicima nacionalnih parlamenata na temu prioriteta europskog semestra za 2018.,

—	uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja te mišljenje Odbora za kulturu i obrazovanje (A8-0052/2018),

budući da stopa zaposlenosti u EU-u raste te je u drugom tromjesečju 2017. godine dosegla 72,3 % s ukupno 235,4 milijuna zaposlenih, što predstavlja napredak prema postizanju cilja strategije Europa 2020. koji se odnosi na stopu zaposlenosti od 75 %; budući da i dalje postoje znatne razlike među stopama zaposlenosti u mnogim državama članicama koje se kreću od 65 %, znatno ispod prosjeka EU-a, u Grčkoj, Hrvatskoj, Italiji i Španjolskoj, do više od 75 % u Nizozemskoj, Danskoj, Ujedinjenoj Kraljevini, Njemačkoj i Švedskoj, pri čemu potrebno još raditi na oporavku od krize, a posebno na postizanju nacionalnih ciljeva strategije Europa 2020.; budući da je porast rasta zaposlenosti značajniji među starijim radnicima, visokokvalificiranim radnicima i muškarcima, dok slabiji među mladima, niskokvalificiranim radnicima i ženama; budući da je zaposlenost koja se mjeri u odrađenim radnim satima po radniku i dalje 3 % niža od razine prije krize u EU-u, a 4 % niža od razine prije krize u europodručju, zbog većeg broja rada na pola radnog vremena i manjeg broja odrađenih sati rada radnika zaposlenih na puno radno vrijeme; budući da je u EU-u trenutačno 18,9 milijuna ljudi nezaposleno, ulaganja je premalo, plaće nastavljaju sporo rasti, a siromaštvo među zaposlenima i dalje raste; podsjeća da se u članku 3. UEU-a navodi da je cilj Unije puna zaposlenost;

budući da je 18,9 milijuna ljudi u EU-u i dalje bez posla, unatoč činjenici da je stopa nezaposlenosti u EU-u i europodručju najniža u devet godina i iznosi 7,5 % odnosno 8,9 %; budući da je, osim toga, taj oporavak i dalje vrlo neujednačen među državama članicama, sa stopama nezaposlenosti u rasponu od približno 4 % u Njemačkoj do gotovo 20 % u Španjolskoj i 23,6 % u Grčkoj; budući da je prikrivena nezaposlenost (nezaposlene osobe koje žele raditi, ali ne traže aktivno posao) 2016. iznosila 20 %, dok je udio dugotrajno nezaposlenih u EU-u i dalje zabrinjavajuće visok i iznosi više od 46,4 % (tj. 49,7 % za europodručje); budući da je u nekim državama članicama nezaposlenost i dalje visoka zbog nedostatka rasta i zbog strukturnih nedostataka; budući da su nedovoljne reforme tržišta rada jedan od razloga visoke stope nezaposlenosti; budući da je od ključne važnosti pomagati dugotrajno nezaposlenim osobama, jer će ta situacija inače početi utjecati na njihovo samopouzdanje, dobrobit i budući razvoj te ih dovesti u opasnost od siromaštva i socijalne isključenosti i ugroziti održivost sustava socijalne sigurnosti, kao i socijalnu dimenziju Europe;

budući da se broj zaposlenih na pola radnog vremena povećao za 11 % od 2008., a broj zaposlenih na puno radno vrijeme u istom razdoblju smanjio za 2 % dok je nesvojevoljni rad na nepuno radno vrijeme sa 29,3 % 2013. godine pao na 27,7 % 2016. godine, no i dalje predstavlja jednu četvrtinu te vrste ugovora;

budući da segmentacija tržišta rada između stalnih i netipičnih radnih mjesta i dalje zabrinjavajuća s obzirom da u nekim državama članicama ugovori o radu na određeno vrijeme predstavljaju između 10 % i 20 % zaposlenja, pri čemu je stopa prelaska na ugovore o radu na neodređeno vrijeme osobito niska, dok privremena radna mjesta zapravo znače slijepu ulicu, a ne odskočnu stepenicu prema stalnom zaposlenju; budući da taj fenomen sprječava da velik broj radnika uživa u sigurnim, relativno dobro plaćenim radnim mjestima i dobrim izgledima te se stvara razlika u plaćama između stalnih i privremenih radnika;

budući da je, bez obzira na blago poboljšanje u tom području, stopa nezaposlenosti mladih i dalje zabrinjavajuće visoka te iznosi 16,6 % (18,7 % u europodručju); budući da su, prema nacrtu Zajedničkog izvješća o zapošljavanju, mladi ljudi češće zaposleni na nestandardnim i atipičnim radnim mjestima, što uključuje privremena radna mjesta, nedobrovoljni rad na nepuno radno vrijeme i slabije plaćene poslove; budući da je 2016. godine još uvijek bilo 6,3 milijuna mladih između 15 i 24 godine koji nisu zaposleni, ne obrazuju se i ne osposobljavaju (skupina NEETs); budući da države članice mogu riješiti problem nezaposlenosti mladih razvojem i provedbom regulatornih okvira za tržišta rada, sustava obrazovanja i osposobljavanja te aktivnih politika tržišta rada koji se temelje na zabrani dobne diskriminacije prema članku 19. UFEU -a i Direktivi Vijeća 2000/78/EZ o jednakom postupanju pri zapošljavanju;

budući da su se razlike u stopama nezaposlenosti među državama članicama smanjile, ali su još uvijek veće nego prije krize; budući da je dugotrajna nezaposlenost u prosjeku i dalje iznad 50 % ukupne nezaposlenosti u nekim državama članicama te 46,6 % u EU-u i 49,7 % u europodručju; budući da su u stopu nezaposlenosti uključene samo osobe koje nemaju posao i koje su aktivno tražile posao u prethodna četiri tjedna, dok se stopom dugotrajne nezaposlenosti mjeri samo onaj udio ekonomski aktivnog stanovništva u dobi od 15 do 74 godine koji je 12 mjeseci ili dulje bez posla;

budući da je razlika u zaposlenosti između spolova i dalje prisutna te u EU-u trenutno iznosi 11,6 %, pri čemu rodno specifična stopa zaposlenosti za muškarce iznosi 76,9 %, a za žene 65,3 %, dok su razlike u odnosu na osobe koje nisu rođene u EU-u i Romkinje još i veće; budući da je razlika između spolova još i veća kada je riječ o zapošljavanju na nepuno radno vrijeme te je 2016. iznosila 23 postotnih bodova, a u četiri države članice čak i više od 30 postotnih bodova, pri čemu je postotak nedobrovoljnog rada na nepuno radno vrijeme za žene iznosio 23,5 %; budući da je stopa zaposlenosti žena s najmanje jednim djetetom mlađim od šest godina 9 postotnih bodova niža od stope zaposlenosti žena bez djece, dok 19 % europskog potencijala ženske radne snage 2016. godine nije bio aktivan jer su te žene morale skrbiti o djeci ili nemoćnim odraslim osobama; budući da su zbog nižih stopa zaposlenosti u ekvivalentu punog radnog vremena žene imale znatno nižu plaću te je ona u EU-u u prosjeku bila 16,3 % niža, dok se raspon kretao od 26,9 % u Estoniji do 5,5 % u Italiji i Luksemburgu;

budući da se neke države članice suočavaju s strukturnim izazovima na tržištu rada, kao što su niska stopa sudjelovanja te neusklađenost vještina i kvalifikacija; budući da postoji sve veća potreba za konkretnim mjerama za uključivanje ili ponovno uključivanje neaktivne radne snage kako bi se udovoljilo zahtjevima tržišta rada;

budući da je stanovništvo u Europskoj uniji sve starije (gotovo 20 % europskog stanovništva starije je od 65 godina te se procjenjuje da će do 2050. dosegnuti 25 %), a udio ekonomske ovisnosti starijih osoba sve više raste, što predstavlja dodatne izazove za države članice i koje će možda morati prilagoditi kako bi mogle osigurati dovoljno snažnu socijalnu zaštitu, zdravstvo i sustav dugotrajne skrbi te kako bi zadovoljile potrebu za formalnom i neformalnom skrbi; budući da su neformalni pružatelji skrbi iznimno važni za društvo; budući da se očekivani životni vijek u trenutku rođenja u 28 država članica EU-a 2015. godine neznatno smanjio, nakon što je procijenjen na ukupno 80,6 godina (0,3 godine manje nego 2014.), 83,3 godine za žene (0,3 godine manje nego 2014.) te 77,9 godina za muškarce (0,2 godine manje nego 2014.); budući da je to prvi puta od 2002., kada su postali dostupni podaci o očekivanom životnom vijeku u svim državama članicama, da je u 28 država članica EU-a zabilježeno smanjenje u očekivanom životnom vijeku koje se može uočiti u većini država članica; budući da, prema Eurostatu, još nije moguće reći je li smanjenje očekivanog životnog vijeka između 2014. i 2015. samo privremeno ili će se nastaviti i u nadolazećim godinama;

J.	budući da demografski izazovi uključuju čimbenike kao što su depopulacija i disperzija stanovništva koji otežavaju razvoj pogođenih regija i ugrožavaju gospodarsku, socijalnu i teritorijalnu koheziju EU-a;

budući da stopa ranog napuštanja školovanja u nekoliko država članica iznosi oko 20 %, uključujući Maltu, Španjolsku i Rumunjsku, te i dalje prelazi cilj EU-a od 10 % u Portugalu, Bugarskoj, Italiji, Mađarskoj, Ujedinjenoj Kraljevini i Grčkoj; budući da rano napuštanje školovanja predstavlja složen izazov na pojedinačnoj, nacionalnoj i europskoj razini; budući da su nepovoljan socioekonomski položaj, migrantsko podrijetlo i posebne potrebe najvažniji čimbenici povezani s lošim obrazovnim postignućima i ranim napuštanjem školovanja, imajući na umu da je prosječni udio učenika u EU-u koji postižu slabe rezultate u prirodnim znanostima iznosi oko 34 % u donjem socioekonomskom kvartilu učeničke populacije obuhvaćene istraživanjem PISA iz 2015., što je za 26 postotnih bodova više nego u gornjem socioekonomskom kvartilu;

budući da sektor socijalne ekonomije obuhvaća 2 milijuna poslovnih subjekata (10 % svih poslovnih subjekata u EU-u) i zapošljava više od 14 milijuna ljudi (oko 6,5 % radnika u EU-u); budući da taj sektor ima važnu ulogu u suočavanju s nebrojenim izazovima s kojima se suočavaju današnja društva, što se posebno odnosi na starenje stanovništva;

M.	budući da 80 milijuna Europljana ima neki oblik invaliditeta; budući da se njima namijenjene mjere za osiguravanje pristupačnosti i dalje sporo provode;

budući da, iako se može primijetiti određeni napredak u smanjenju siromaštva i socijalne isključenosti, još uvijek postoje skupine u društvu koje se nalaze u nepovoljnom položaju i neprihvatljiv broj od 119 milijuna Europljana koji su izloženi riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti, od kojih je više od 25 milijuna djece (više od svakog četvrtog djeteta u EU-u), a razlike postoje i na regionalnoj razini unutar država članica i Unije kao cjeline, što znači da je EU daleko od postizanja cilja strategije Europa 2020.; budući da u dvije trećine svih zemalja EU-a nejednakost dohotka i dalje raste; budući da je cijelom EU-u udio dohotka najbogatijih 20 % kućanstava bio 5,1 puta veći od udjela 20 % najsiromašnijih kućanstava, pri čemu je u nekoliko zemalja istočne i južne Europe ta razlika bila 6,5 ili više, što je gotovo dvostruko više od nekih najuspješnijih srednjoeuropskih i nordijskih zemalja; budući da su velike nejednakosti i dalje prepreka za ostvarenje jednakih mogućnosti u pristupu obrazovanju, osposobljavanju i socijalnoj zaštiti te stoga negativno utječu na socijalnu pravdu, socijalnu koheziju i održiv gospodarski razvoj;

budući da je prema izvješću Komisije pod nazivom „Razvoj na području zapošljavanja i socijalne politike u Europi 2017.”2015. godine 118,8 milijuna ljudi bilo izloženo riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti (AROPE), što je 1,7 milijuna više nego 2008. godine i daleko od cilja strategije Europa 2020. o smanjenju broja ljudi za koje postoji rizik od siromaštva ili socijalne isključenosti za 20 milijuna, pri čemu postoje velike razlike među državama članicama koje se kreću od 5 % ili manje u Češkoj i Njemačkoj do 20 % u Grčkoj i Španjolskoj; budući da je stopa rizika od siromaštva ili socijalne isključenosti kod djece (od 0 do 17 godina) 2016. iznosila 26,4 %, što je više od stope koja se odnosi na odrasle osobe (od 16 do 64 godine, 24,2 %) i za gotovo 10 postotnih bodova više od stope kod starijih osoba (više od 65 godina, 18,3 %); budući da je broj djece izložene siromaštvu u Europi i dalje alarmantno visok i trenutačno iznosi više od 25 milijuna i budući da siromaštvo može utjecati na njihov cijeli život i uzrokuje prenošenje oskudice s generacije na generaciju; budući da su socijalne politike važne za postizanje kohezije i približavanje EU-a građanima;

budući da je sve veće siromaštvo zaposlenih i dalje prisutno u cijeloj Europi, s najvišim razinama zabilježenim u Španjolskoj (13,1 %), Grčkoj (14 %) i Rumunjskoj (18,6 %), što pokazuje da zapošljavanje samo po sebi nije uvijek dovoljno za izlaz iz siromaštva te održava različite trendove na tržištu rada, između ostalog rad na nepuno radno vrijeme i/ili privremeni rad, razinu plaće te intenzitet rada u kućanstvima i loše radne uvjete; budući da je rast plaća u EU-u i dalje slab, uz povećanje za manje od 1 % u posljednje dvije godine, te da je razina plaća zaposlenika u EU-u prilično nejednaka i kreće se u rasponu od 4,6 EUR po satu u Bugarskoj do 43,3 EUR po satu u Luksemburgu; budući da u 18 od 28 država članica rast realnih plaća zaostaje za prosječnim rastom produktivnosti, pa čak i za padom nezaposlenosti; budući da je određivanje plaća u nadležnosti država članica;

budući da je obrazovanje ključan čimbenik za integraciju mladih na tržište rada te je prvenstveno u nadležnosti država članica, iako ih u tome podupire Komisije; budući da visokokvalitetno obrazovanje i osposobljavanje moraju biti dostupni svima, uzimajući u obzir činjenicu da stopa zaposlenosti mladih (u dobi od 20 do 34 godine) s visokim obrazovanjem u EU-u iznosi 82,8 %, što je više od 10 postotnih bodova više od onih sa srednjoškolskim obrazovanjem; budući da strukovno osposobljavanje postaje sve vjerodostojnije u očima mladih Europljana i u poduzetnika koji prepoznaju njihove sposobnosti; budući da osposobljavanje stečeno u neformalnom kontekstu Europljanima također pruža osnovne alate koji se traže na tržištu rada;

R.	budući da, iako digitalna transformacija od radnika zahtijeva da posjeduju barem osnovne digitalne vještine, procjenjuje se da 44 % stanovništva EU-a nema takve vještine (19);

budući da je, u skladu s člankom 168. UFEU-a, pri utvrđivanju i provedbi relevantnih politika i aktivnosti Unije potrebno osigurati visok stupanj zaštite zdravlja ljudi; budući da bi to pridonijelo postizanju socijalne uključenosti, socijalne pravde i jednakosti; budući da je zahvaljujući tehnološkom i znanstvenom napretku, koji se pozdravlja u Godišnjem pregledu rasta za 2018., moguće pronaći bolje, učinkovitije i cjenovno pristupačnije oblike liječenja i lijekova; budući da je zahvaljujući tom napretku ljudima koji pate od posebnih kroničnih bolesti omogućeno da uđu na tržište rada ili da nastave mnogo dulje raditi; budući da je taj cilj trenutno upitan zbog visokih troškova nekih lijekova;

T.	budući da fiskalna politika u državama članicama ima ulogu u stabilizaciji makroekonomskog okruženja, ali istodobno i druge ciljeve, kao što su fiskalna održivost ili preraspodjela;

U.	budući da su sustavi socijalnog osiguranja i upravljanje njima u nadležnosti država članica, što Unija koordinira, ali ne usklađuje;

V.	budući da bruto raspoloživi dohodak kućanstva (GDHI) po glavi stanovnika u različitim državama članicama još nije dosegao razinu od prije krize, a određeni broj tih vrijednosti je između 20 i 30 postotnih bodova niži nego 2008.;

W.	budući da je sposobnost gospodarstva EU-a da potiče dugoročni rast manja od njegovih glavnih konkurenata; budući da Komisija procjenjuje da potencijalni rast u EU-u iznosi 1,4 %, u usporedbi s 2 % u SAD-u;

budući da neprijavljeni rad uskraćuje radnicima njihova prava i potiče socijalni damping te na taj način ozbiljno šteti proračunu i negativno utječe na zapošljavanje, produktivnost, kvalitetu rada i razvoj vještina te učinkovitost i djelotvornost sustava mirovinskih prava; budući da su potrebni stalni napori kako bi se neprijavljeni rad promijenio u prijavljeni rad;

budući da se najudaljenije regije suočavaju s ogromnim problemima zbog svojih specifičnosti koje ograničavaju njihov potencijal za rast; budući da u tim regijama stopa nezaposlenosti iznosi između 11,2 % i 27,1 %, a stope dugotrajne nezaposlenosti između 54,5 % i 80,9 %; budući da u tim regijama stopa nezaposlenosti mladih prelazi 40 %;

budući da se, prema istraživanju Eurofounda, u većini država članica uključivanje socijalnih partnera u izradu nacionalnih programa reformi postupno poboljšava, iako postoje znatne razlike u rezultatima kada je riječ o kvaliteti i učinkovitosti ukupnog sudjelovanja nacionalnih socijalnih partnera u postupku europskog semestra;

AA.

budući da Eurofound u svojoj predstojećoj studiji o sudjelovanju socijalnih partnera u europskom semestru izvještava o procesu konsolidacije i sve većoj osviještenosti, u skladu sa sedmom smjernicom za zapošljavanje o poboljšanju funkcioniranja tržišta rada; budući da socijalni partneri ipak naglašavaju da im je potrebno osigurati stvarno sudjelovanje tako što će se olakšati smisleno i pravovremeno savjetovanje, razmijeniti doprinosi i povratne informacije te prepoznati njihova stajališta;

pozdravlja Godišnji pregled rasta za 2018., zajedno s integriranim europskim stupom socijalnih prava, kao važan dio ukupnih politika za kvalitetna radna mjesta, održivi rast i ulaganja, čiji je cilj povećanje produktivnosti i plaća, otvaranje radnih mjesta, smanjenje nejednakosti i siromaštva i poboljšanje socijalne zaštite te pristupa javnim uslugama i njihove kvalitete; prima na znanje da se Godišnji pregled rasta temelji na strategiji ulaganja, strukturnih reformi i odgovornog upravljanja javnim financijama, što bi trebalo kombinirati s politikama i mjerama za ispunjenje načela i ciljeva europskog stupa socijalnih prava; naglašava da bi Komisija, u okviru Europskog semestra, trebala poboljšati proces usklađivanja politika kako bi poboljšala praćenje, sprečavanje i ispravljanje negativnih trendova koji bi mogli povećati nejednakosti i oslabiti socijalni napredak, te na taj način povezati usklađivanje ekonomske politike sa zapošljavanjem i socijalnom učinkovitosti; poziva države članice da slijede prioritete utvrđene u godišnjem pregledu rasta te u priloženom Zajedničkom izvješću o zapošljavanju, imajući u vidu njihove nacionalne politike i strategije za promicanje rasta, održivog gospodarskog razvoja, kvalitetnog zapošljavanja, socijalne kohezije, socijalne zaštite i socijalne uključenosti; napominje važnost zaštite prava radnika i jačanje pregovaračke moći radnika;

naglašava potrebu za društveno i ekonomski uravnoteženim strukturnim reformama kojima je cilj ostvariti ocjenu AAA u području socijalne sigurnosti kroz poboljšanje uključivog tržišta rada i socijalnih politika kojima se uzimaju u obzir potrebe radnika i ugroženih skupina, kako bi se povećala ulaganja, otvorila kvalitetna radna mjesta, pomoglo radnicima da steknu potrebne vještine, promicale jednake mogućnosti na tržištu rada i pravedni uvjeti rada, povećala produktivnost rada, podupirao rast plaća i pružila podrška održivim i odgovarajućim sustavima socijalne zaštite te kako bi se unaprijedio životni standard svih građana; naglašava potrebu za jačanjem povoljnog okruženja kako za poduzeća, tako i za radnike, u cilju stvaranja stabilnijih radnih mjesta, istovremeno tražeći ravnotežu između socijalne i ekonomske dimenzije i donoseći odluke zajedno i na komplementaran način; poziva države članice da postupno prebace teret oporezivanja s rada na druge izvore, bez ugrožavanja socijalne sigurnosti; poziva države članice da poduzmu mjere za poboljšanje socijalnih standarda i smanjenje nejednakosti;

naglašava da su socijalni dijalog i kolektivni pregovori ključni instrumenti koji poslodavcima i sindikatima služe za određivanje pravedne plaće i radnih uvjeta te da snažni sustavi kolektivnog pregovaranja povećavaju otpornost država članica u vrijeme gospodarske krize; podsjeća da je pravo na uspostavu kolektivnih pregovora pitanje koje se odnosi na sve europske radnike te je od ključne važnosti za demokraciju i vladavinu prava, uključujući poštovanje temeljnih socijalnih prava, te da kolektivno pregovaranje spada u temeljno europsko pravo koje europske institucije moraju poštovati u skladu s člankom 28. Povelje Europske unije o temeljnim pravima; u tom kontekstu poziva na donošenje politika prema kojima će se u sustavima određivanja plaća poštovati, promicati i jačati kolektivni pregovori i položaj radnika, što je ključno za postizanje visokih standarda uvjeta rada; smatra da bi sve to trebalo napraviti u cilju podržavanja ukupne potražnje i gospodarskog oporavka, smanjenja nejednakosti u plaćama i borbe protiv siromaštva unatoč zaposlenju;

poziva na jaču predanost borbi protiv siromaštva i sve veće nejednakosti te na povećanje socijalnih ulaganja, s obzirom na njihovu ekonomsku i društvenu korist; podsjeća na to da su gospodarstva s više socijalnih ulaganja otpornija na šokove; poziva države članice i Komisiju da, u okviru postojećih pravila Pakta o stabilnosti i rastu, omoguće prostor za javna socijalna ulaganja i, po potrebi, za veća ulaganja u socijalnu infrastrukturu i potporu onima koji su najteže pogođeni kako bi se na ispravan način riješio problem nejednakosti, posebno putem sustava socijalne zaštite koji pružaju odgovarajuće i ciljane potpore dohotku; poziva Komisiju da, po potrebi, provede podrobniju ocjenu o tome koja se vrsta rashoda zasigurno može smatrati socijalnim ulaganjem;

smatra da je važno poticati međukulturni dijalog kako bi se migrantima, izbjeglicama i tražiteljima azila olakšao ulazak na tržište rada i kako bi se lakše integrirali u društvo; izražava zabrinutost zbog trajno niske razine sudjelovanja etničkih manjina na tržištu rada; s tim u vezi poziva države članice da ispravno provedu direktive 2000/78/EZ i 2000/43/EZ; podsjeća da pridošlice donose sa sobom nove vještine i znanja te poziva na daljni razvoj i promicanje instrumenata kojima se pružaju višejezične informacije o postojećim prilikama za formalno i neformalno učenje, stručno usavršavanje, stažiranje i volontiranje;

poziva Komisija da nastoji pomoći ljudima koji pate od određenih bolesti, primjerice od kroničnih bolova, da uđu ili ostanu na tržištu rada; smatra da bi potrebe tržišta rada trebale biti prilagođene takvim situacijama te fleksibilnije i nediskriminirajuće kako bi se osiguralo da osobe o kojima je riječ jednako mogu doprinijeti gospodarskom razvoju EU-a i tako smanjiti opterećenost sustava socijalne sigurnosti;

pozdravlja podršku Komisije ulaganjima u cilju povećanja ekološke održivosti te činjenicu da Komisija uviđa potencijal ulaganja za cijelo gospodarstvo; slaže se da podrška prijelazu na kružno i zeleno gospodarstvo ima velik neto potencijal za stvaranje radnih mjesta;

pozdravlja Međuinstitucijski proglas o europskom stupu socijalnih prava i smatra da bi europski semestar trebao podupirati razvoj njegovih 20 ključnih načela koja se odnose na jednake mogućnosti, pristup tržištu rada, pravedne radne uvjete te socijalnu zaštitu i uključenost i koja bi trebala služiti kao smjernice i preporuke pri provedbi ciklusa europskog semestra za usklađivanja politika u cilju postizanja istinske ocjene AAA u području socijalne sigurnosti za Europu i u cilju stvaranja gospodarskog rasta i predvidivog, održivog financijskog stanja podređenog ciljevima gospodarske politike i politike zapošljavanja, što pogoduje ostvarenju glavnih i prioritetnih ciljeva strategije EU 2020.; ističe da je proces koordinacije europskog semestra ključno sredstvo za jačanje europske socijalne dimenzije iz koje proizlazi stup socijalnih prava; ističe da je europski stup socijalnih prava prvi korak prema jačanju zajedničkog pristupa zaštiti i razvoju socijalnih prava diljem EU-a, što bi se trebalo odražavati u mjerama koje provode države članice; stoga poziva Komisiju da iznese konkretne prijedloge kako bi se konkretnim i specifičnim instrumentima (zakonodavstvo, mehanizmi oblikovanja politika i financijski instrumenti) osnažila socijalna prava i postigli konkretni rezultati; ističe prvenstvo temeljnih prava;

prepoznaje napore poduzete kako bi se poboljšala socijalna dimenzija semestra; poziva na dodatno djelovanje kako bi se postigla ravnoteža između socijalnih i gospodarskih prioriteta i poboljšala kvaliteta praćenja i preporuka u socijalnom području;

10.

pozdravlja novu ljestvicu pokazatelja koja sadržava 14 glavnih pokazatelja za praćenje zapošljavanja i socijalne uspješnosti država članica u tri opsežne kategorije utvrđene u kontekstu socijalnog stupa;

11.

ističe činjenicu da 11 od 14 glavnih pokazatelja za EU u prosjeku pokazuje poboljšanje u posljednjoj godini za koju su dostupni podaci, što potvrđuje da je gospodarski oporavak popraćen kontinuiranim poboljšanjem situacije na tržištu rada i socijalne situacije; napominje, međutim, da je, prema navodima Komisije, potrebno poduzeti određene mjere kako bi se postigla uzlazna socijalna konvergencija, u skladu s dimenzijama utvrđenim u socijalnom stupu, a da analiza glavnih pokazatelja pokazuje najmanje jednu „kritičnu situaciju”za 17 od 28 država članica;

12.

potvrđuje da, unatoč poboljšanjima u gospodarstvu i na tržištu rada posljednjih godina u EU-u u cjelini, dobici nisu uvijek bili ravnomjerno raspoređeni jer je broj ljudi koji žive u stanju siromaštva i socijalne isključenosti još uvijek previsok; zabrinut je zbog sve većih nejednakosti u EU-u i njegovim državama članicama i zbog sve većeg udjela radnika koji su izloženi riziku od siromaštva, ne samo radnika koji rade na nepuno radno vrijeme, već i radnika zaposlenih na puno radno vrijeme; poziva Komisiju i države članice da nastave ulagati napore u poboljšanje uvjeta za te osobe te da oda veće priznanje radu i stručnom znanju nevladinih organizacija, organizacija za borbu protiv siromaštva i samih osoba koje su pogođene siromaštvom potičući njihovo sudjelovanje u razmjeni najboljih praksi; ističe da se zbog visoke razine nejednakosti smanjuje produktivnost gospodarstva i potencijal za održiv rast; naglašava da je integracija dugotrajno nezaposlenih osoba uz pomoć individualno prilagođenih mjera ključan čimbenik u borbi protiv siromaštva i socijalne isključenosti te za doprinos održivosti nacionalnih sustava socijalnog osiguranja; poziva na uspostavu i razvoj partnerstva koje obuhvaća sve relevantne dionike kako bi se osigurali alati potrebni za pružanje učinkovitijeg odgovora na potrebe tržišta rada, postizanje učinkovitih rješenja i sprječavanje dugotrajne nezaposlenosti; naglašava potrebu za provedbom učinkovitih politika tržišta rada u cilju smanjenja dugoročne nezaposlenosti; smatra da bi države članice trebale dodatno pomoći nezaposlenima pružanjem cjenovno pristupačnih, dostupnih i kvalitetnih službi za potporu pri traženju posla, osposobljavanja i prekvalifikacije, istovremeno pružajući zaštitu onima koji u tome ne mogu sudjelovati;

13.

poziva Komisiju da prilikom iznošenja preporuka za politike u kontekstu europskog semestra uzme u obzir ciljeve društvenog razvoja;

14.

ponovno izražava zabrinutost zbog varijabilnosti stopa zaposlenosti i nezaposlenosti u različitim državama članicama i posebno upozorava na zabrinjavajuću razinu podzaposlenosti i prikrivene nezaposlenosti; posebno je zabrinut zbog visoke razine nezaposlenosti mladih, koja iznosi više od 11 % u EU-u, uz iznimku nekoliko država članica – Austrije, Češke, Nizozemske, Mađarske, Malte i Njemačke; posebno zabrinjavajućim smatra visoku stopu mladih koji nisu zaposleni i nisu uključeni u sustav obrazovanja i osposobljavanja te stopu ranog napuštanja školovanja, koje su još uvijek prisutne u nekoliko zemalja; u tom smislu pozdravlja povećanje sredstava za Inicijativu za zapošljavanje mladih od 2,4 milijarde EUR za razdoblje 2017. –2 020.; ističe da bi, bude li potrebno, trebalo razmotriti mogućnost odobrenja dodatnih sredstava na razini EU-a za tu inicijativu i da bi se države članice trebale pobrinuti za to da Garancija za mlade bude u potpunosti otvorena svim skupinama, uključujući osobe u osjetljivom položaju; podsjeća na Tematsko izvješće Europskog revizorskog suda br. 5 pod nazivom „Nezaposlenost mladih – donose li politike EU-a promjene?”;

15.

slaže se s Komisijom da bi se „sustavima socijalne zaštite trebalo građanima koji nemaju dovoljno sredstava osigurati pravo na minimalni dohodak”; poziva države članice da utvrde primjereni minimalni dohodak iznad praga siromaštva, u skladu s nacionalnim zakonodavstvom i praksama te uz sudjelovanje socijalnih partnera, i da se pobrinu za to da on bude dostupan svima i da ciljana skupina budu oni najpotrebitiji; smatra da bi uz sustave minimalnog dohotka, kako bi oni bili učinkoviti u borbi protiv siromaštva, trebao postojati pristup kvalitetnim i pristupačnim javnim dobrima i uslugama kao i mjere za promicanje jednakih mogućnosti i olakšavanje ulaska ili ponovnog ulaska na tržište rada za ljude u osjetljivim situacijama, ako mogu raditi;

16.

poziva Komisiju da uvede europski broj socijalne sigurnosti kako bi olakšala razmjenu podataka, građanima omogućila uvid u trenutačna i prijašnja prava i spriječila zlouporabu;

17.

podsjeća Komisiju da je pristup socijalnoj zaštiti od temeljne važnosti za uspostavu pravednih uvjeta rada i da nakon savjetovanja sa socijalnim partnerima treba osmisliti konkretne prijedloge kako bi se zajamčilo da svi građani u svim oblicima rada prikupe socijalna prava, uključujući adekvatne mirovine;

18.

poziva Komisiju da uz pomoć Europskog socijalnog fonda (ESF), Europskog fonda za strateška ulaganja (EFSU) i europskog semestra ojača svoja nastojanja da podupre sveobuhvatne javne politike u državama članicama, usredotočujući se na postizanje lakšeg prijelaza iz obrazovanja i (dugotrajne) nezaposlenosti u svijet rada, te konkretno poziva na punu provedbu nacionalnih mjera iznesenih u Preporuci Vijeća o integriranju dugotrajno nezaposlenih osoba na tržište rada (20); poziva države članice i Komisiju da promiču cjeloživotno učenje, posebno kada je riječ o starijim radnicima, kako bi im pomogli da prilagode svoje vještine i kako bi povećali njihovu zapošljivost;

19.

zabrinut je zbog i dalje visokih stopa siromaštva u Europi gotovo deset godina nakon početka krize i zbog međugeneracijskog jaza koji je uslijedio, među ostalim u državama članicama s nižim udjelom stanovništva koje je izloženo riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti; posebno je zabrinut zbog sve većih stopa siromaštva djece i siromaštva unatoč zaposlenju u nekoliko država članica, usprkos makroekonomskom oporavku tijekom posljednjih godina; napominje da je stanje u pogledu udjela djece koja su uključena u predškolsko obrazovanje i skrb kritično u više od trećine država članica; poziva Komisiju da podrži države članice pri osmišljavanju i provedbi strukturnih reformi te da ocijeni njihov socijalni i distribucijski učinak;

20.

traži od Komisije i država članica da donesu sve potrebne mjere kako bi se drastično smanjila stopa siromaštva u Europi, posebno stopa siromaštva djece, i da, točnije, iznesu konkretne prijedloge kojima bi djeca došla u fokus postojećih politika ublažavanja siromaštva, u skladu sa svojom Preporukom o ulaganju u djecu i uzimajući u obzir pripremna djelovanja utvrđena proračunima EU-a za 2017. i 2018. te relevantne rezolucije Parlamenta, uvođenjem mjera kojima bi se djeci koja su izložena riziku od siromaštva omogućio pristup besplatnoj zdravstvenoj skrbi, obrazovanju i skrbi za djecu te pristojnom stanovanju i primjerenoj prehrani; ističe da države članice moraju donijeti nacionalne planove za smanjenje stope siromaštva djece koji će se posebno baviti pitanjem ograničenog učinka socijalnih transfera pri smanjenju riziku od siromaštva;

21.

pozdravlja usmjerenost Godišnjeg pregleda rasta za 2018. na adekvatno socijalno stanovanje i druge vrste stambene potpore kao na osnovne usluge, uključujući zaštitu osoba u osjetljivim situacijama od neopravdanih prisilnih deložacija i ovrha te rješavanje problema beskućništva; poziva na pojačano praćenje beskućništva i stambene isključenosti u okviru europskog semestra i preporuka, prema potrebi;

22.

pozdravlja Komisijin prijedlog direktive o transparentnim i predvidivim radnim uvjetima u Europskoj uniji, kojom bi se zamijenila aktualna Direktiva o pisanoj izjavi;

23.

ističe više stope nezaposlenosti među mladima i niskokvalificiranim radnicima nego među odraslim visokokvalificiranim radnicima; poziva Komisiju i države članice da ubrzaju provedbu Novog programa vještina, čiji je cilj dokvalifikacija osoba s konkretnim problemima u pogledu vještina kako bi im se pomoglo da se ponovno uključe na tržište rada;

24.

poziva Komisiju i države članice da ulože maksimalne napore kada je riječ o ulaganju u cjenovno pristupačno, dostupno i visokokvalitetno obrazovanje i osposobljavanje, u inovacije kojima se potiče rast produktivnosti radne snage, u aktivne politike tržišta rada, socijalnu uključenost i integraciju radne snage te u učinkovitije i prilagođene javne i privatne usluge zapošljavanja, uzimajući u obzir geografske i demografske razlike te razlike u prihodima unutar regija i zemalja, kako bi se osiguralo da stečene vještine odgovaraju potražnji na tržištu rada, kako bi se građani osnažili i uključili na tržište rada i kako bi se smanjio broj osoba koje rano napuštaju školovanje; ističe, u tom pogledu, sve veću potražnju za digitalnim i ostalim prenosivim vještinama i ustraje u tome da je njihov razvoj iznimno važan i hitno potreban i da bi trebao obuhvatiti sve društvene skupine, uz posebnu pozornost posvećenu niskokvalificiranim radnicima i mladima; ističe važnost inicijativa kojima se podupire dugoročna mobilnost studenata i mladih koji su završili program obrazovanja i strukovnog osposobljavanja, što će omogućiti razvoj kvalificirane i mobilne radne snage u sektorima s potencijalom;

25.

smatra da će se uzajamnim priznavanjem kvalifikacija doprinijeti smanjenju raskoraka između nedostatka vještina na europskom tržištu rada i osoba koje traže posao, posebno mladih; ističe da su kvalifikacije i vještine stečene u kontekstu neformalnog i informalnog učenja važne u mjeri u kojoj povećavaju zapošljivost mladih i onih koji su neko vrijeme proveli izvan tržišta rada jer su morali obavljati funkciju njegovatelja; stoga ističe važnost uspostave sustava vrednovanja neformalnih i informalnih oblika znanja i iskustva, posebno onih koji su stečeni u okviru volontiranja; pozdravlja činjenicu da je Komisija u Godišnjeg pregledu rasta uzela u obzir važnost priznavanja tih vještina za potrebe Novog programa vještina za Europu; poziva Komisiju i države članice da unaprijede strukovno osposobljavanje i pojačaju učenje kroz rad, među ostalim s pomoću kvalitetnog naukovanja;

26.

poziva države članice da podrže programe naukovanja i da u potpunosti iskoriste sredstva iz programa Erasmus+ raspoloživa za stažiste kako bi se zajamčila kvaliteta ove vrste osposobljavanja i njegova privlačnost; skreće pozornost Komisije na potrebu da se poveća broj mladih koji koriste taj program u najudaljenijim regijama, kako je navedeno u komunikaciji Komisije pod nazivom „Jače i obnovljeno strateško partnerstvo s najudaljenijim regijama EU-a”;

27.

potiče države članice da pojačaju napore kada je riječ o provedbi preporuka po državama članicama u vezi s obrazovanjem i mladima te da potiču razmjenu najboljih praksi;

28.

poziva Komisiju i države članice da nastave s inicijativama čiji je cilj poboljšati pristup boljem obrazovanju, stjecanju vještina i zapošljavanju, te da se u okviru svojeg cjelokupnog rada na vještinama više usmjere na zeleno i kružno gospodarstvo;

29.

mišljenja je da bi program vještina prilagođen promjenama u budućnosti trebao obuhvaćati učenje za održivost i biti dio šireg razmišljanja o profesionalnoj pismenosti u kontekstu sve veće digitalizacije i robotizacije europskih društava, uz naglasak ne samo na gospodarskom rastu, već i na osobnom razvoju, boljem zdravlju i dobrobiti osoba koje uče;

30.

pozdravlja Komunikaciju Komisije od 14. studenoga 2017. o jačanju europskog identiteta obrazovanjem i kulturom (COM(2017)0673), u kojoj su izneseni smjeli ciljevi u području obrazovanja, posebice u pogledu stvaranja europskog prostora obrazovanja i boljeg učenja jezika u Europi;

31.

podsjeća na to da se kreativne industrije ubrajaju u najpoduzetnije sektore te da se kreativnim obrazovanjem razvijaju prenosive vještine poput kreativnog razmišljanja, rješavanja problema, timskog rada i snalažljivosti; poziva na to da se s obzirom na blisku poveznicu između kreativnosti i inovacija umjetnost i kreativno učenje uvrste u obrazovanje u području znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike (STEM); nadalje, ističe potencijal kulturnog i kreativnog sektora za očuvanje i promicanje europske kulturne i jezične raznolikosti te za gospodarski rast, inovacije i zapošljavanje, osobito zapošljavanje mladih; ističe da bi se dodatnim promicanjem kulturnog i kreativnog sektora i ulaganjem u njih moglo znatno doprinijeti ulaganjima, rastu, inovacijama i zapošljavanju; stoga poziva Komisiju da razmotri prilike koje nudi čitav kulturni i kreativni sektor, uključujući posebno nevladine organizacije i male udruge, primjerice u okviru Inicijative za zapošljavanje mladih;

32.

podsjeća na to da je djevojke i mlade žene potrebno poticati da se opredijele za studij IKT-a i poziva države članice da djevojke i mlade žene potiču da studiraju discipline u području STEM-a, zajedno s umjetnošću i humanističkim znanostima, te da povećaju zastupljenost žena u području STEM-a;

33.

poziva države članice i Komisiju da poduzmu sve potrebne mjere, u skladu s načelom supsidijarnosti, za poboljšanje usluga i zakonodavstva koji su važni za ostvarivanje dobre ravnoteže između obiteljskog i profesionalnog života i za ravnopravnost spolova; traži da se razviju dostupne, kvalitetne i cjenovno pristupačne usluge predškolskog obrazovanja i skrbi kao i usluge skrbi za osobe koje ovise o njezi te da se osiguraju dobri uvjeti za roditelje i njegovatelje na način da se pruže poticajni uvjeti za obiteljski dopust i fleksibilni radni uvjeti koji iskorištavaju potencijal novih tehnologija, jamče socijalnu zaštitu i pružaju odgovarajuće osposobljavanje gdje je to potrebno; ističe, međutim, da treba olakšati teret obvezne njege za članove obitelji i poziva na uspostavu regulirane kategorije radnika i njegovatelja u kućanstvu kojom će se olakšati usklađivanje poslovnog i privatnog života te doprinijeti otvaranju radnih mjesta; u tom pogledu naglašava potencijal javno-privatnih partnerstava i važnu ulogu pružatelja socijalnih usluga i poduzeća socijalne ekonomije; snažno ističe da je potrebno pratiti socijalni i rodni napredak, uključiti rodnu perspektivu i uzeti u obzir učinak reformi tijekom vremena;

34.

poziva Komisiju i države članice da uvedu ciljeve u pogledu skrbi za starije osobe, osobe s invaliditetom i druge uzdržavane osobe, slične ciljevima iz Barcelone, zajedno s instrumentima praćenja kako bi se zajamčilo njihovo ispunjenje; poziva Komisiju i države članice da nastoje uvesti kvalitativne standarde za sve usluge skrbi, uključujući u pogledu njihove dostupnosti, pristupačnosti i priuštivosti; poziva države članice i Komisiju da provedu zaključke Vijeća za zapošljavanje, socijalnu politiku, zdravstvo i pitanja potrošača o jačanju podrške i skrbi u zajednici za neovisno življenje te da razviju jasnu strategiju i snažna ulaganja za razvoj modernih, visokokvalitetnih usluga u zajednici i za veću potporu njegovateljima, osobito njegovateljima koji su članovi obitelji;

35.

poziva Komisiju i države članice da poboljšaju kvalitetu rada, kako u smislu radnih uvjeta, zdravlja i sigurnosti tako i u pogledu plaća koje omogućuju dostojanstven život i planiranje obitelji; ističe važnost učinkovitog rješavanja pitanja neprijavljenog rada uključivanjem socijalnih partnera i izricanjem primjerenih novčanih kazni; apelira na države članice da udvostruče napore kako bi se neprijavljen rad pretvorio u prijavljeni uz pomoć jačih mehanizama inspekcije rada i uvođenjem mjera kojima će se radnicima omogućiti da prijeđu iz neformalne u formalnu ekonomiju; podsjeća države članice na postojanje platforme za neprijavljeni rad, u kojoj bi trebale aktivno sudjelovati koristeći je za razmjenu najboljih praksi kako bi se riješili problemi neprijavljenog rada, fiktivnih poduzeća i lažnog samozapošljavanja, koji ugrožavaju kvalitetu rada i pristup radnika sustavima socijalne zaštite i nacionalnim javnim financijama, što dovodi do nepoštenog tržišnog natjecanja između europskih poduzeća; pozdravlja nove inicijative koje je Komisija predložila, kao što je pokretanje javnog savjetovanja o Europskom nadzornom tijelu za rad i europskom broju socijalne sigurnosti; poziva države članice da inspektoratima rada i drugim relevantnim javnim tijelima osiguraju odgovarajuće resurse za rješavanje problema neprijavljenog rada, da osmisle mjere kojima će se radnicima omogućiti prelazak iz sive u formalnu ekonomiju i da poboljšaju prekograničnu suradnju između inspekcijskih službi kao i elektroničku razmjenu informacija i podataka, kako bi se poboljšala učinkovitost kontrola čiji je cilj suzbiti i spriječiti socijalne prijevare i neprijavljeni rad te smanjiti administrativno opterećenje;

36.

poziva države članice da se pobrinu za to da aktivne politike tržišta rada budu učinkovite i djelotvorne i da budu osmišljene tako da podupiru mobilnost među sektorima i ponovno osposobljavanje radnika, što su pitanja koja će postajati sve važnija kako se naša tržišta rada budu prilagođavala digitalnoj transformaciji naših gospodarstava;

37.

ističe potencijal malih i srednjih poduzeća i socijalnih poduzeća za otvaranje radnih mjesta i za gospodarstvo u cjelini; smatra da je od ključne važnosti ocijeniti visoku stopu neuspjeha start-up poduzeća kako bi se iz toga izvukla pouka za budućnost i podupirati poduzetništvo, među ostalim razvijanjem i podupiranjem modela socijalne ekonomije i kružnog gospodarstva; smatra da je, nadalje, ključno poboljšati poslovno okruženje uklanjanjem administrativnih opterećenja i prilagođavanjem uvjeta, poboljšanjem pristupa financiranju i podupiranjem razvoja poreznih modela i pojednostavljenih postupaka ispunjavanja poreznih obveza koji su prilagođeni malim i srednjim poduzećima, poduzetnicima, samozaposlenima, mikrosubjektima, start-up poduzećima i poduzećima socijalne ekonomije, te spriječiti utaju poreza i nedostatak pouzdanih informacija za utvrđivanje poreznih osnovica i njihovih stvarnih vlasnika; poziva države članice da donesu politike kojima se među mladima od najranije dobi potiče kultura odgovornog i učinkovitog poduzetništva, pružajući mladima prilike za stažiranje i posjete poduzećima te potrebno znanje za sprečavanje neuspjeha; u tom kontekstu potiče Komisiju da nastavi s programom Erasmus za mlade poduzetnike; poziva države članice da podupru udruge i inicijative koje mladim poduzetnicima pomažu da osmisle inovativne projekte;

38.

ističe da je socijalno poduzetništvo polje koje se razvija i može poslužiti kao poticaj gospodarstvu te ujedno ublažiti oskudicu, socijalnu isključenost i druge društvene probleme; stoga smatra da bi poduzetničko obrazovanje trebalo obuhvaćati socijalnu dimenziju te bi se u sklopu njega trebalo pozabaviti pitanjima poput pravedne trgovine, socijalnih poduzeća i alternativnih poslovnih modela, uključujući zadruge, kako bi se stremilo socijalnijem, uključivijem i održivijem gospodarstvu;

39.

ističe da su poduzeća socijalne ekonomije bila ključna u smanjenju učinka krize; stoga naglašava da tim poduzećima treba pružiti više potpore, posebice u pogledu pristupa različitim oblicima financiranja, uključujući europske fondove, i smanjenja njihova administrativnog opterećenja; ističe da im je potrebno pružiti pravni okvir u kojem će biti prepoznate njihove aktivnosti u EU-u te će se spriječiti nepošteno tržišno natjecanje; izražava žaljenje zbog činjenice da procjena njihovih aktivnosti nije odražena u Godišnjem pregledu rasta, kako je Parlament zatražio;

40.

uviđa da su žene i dalje nedovoljno zastupljene na tržištu rada; u tom pogledu vjeruje da fleksibilni ugovori o radu, uključujući dobrovoljno dogovorene ugovore na određeno vrijeme i ugovore na nepuno radno vrijeme, mogu imati važnu ulogu u povećanju sudjelovanja skupina koje bi inače mogle biti isključene s tržišta rada, uključujući žene;

41.

poziva Komisiju i države članice da u okviru pravedne tranzicije ulažu u istraživanje i razvoj novih proizvodnih tehnologija i usluga te da ih promiču; ističe da one imaju potencijal za povećanje produktivnosti i održivosti, otvaranje novih kvalitetnih radnih mjesta i poticanje dugoročnog razvoja;

42.

poziva Komisiju i države članice da promiču ulaganje u sektor istraživanja i razvoja u skladu sa strategijom Europa 2020.; smatra da se ulaganjem u taj sektor doprinosi povećanju konkurentnosti i produktivnosti gospodarstva i time promiče otvaranje stabilnih radnih mjesta i povećanje plaća;

43.

naglašava da je važno osigurati pristup širokopojasnoj mreži u svim regijama, uključujući ruralna područja i regije s ozbiljnim ili trajnim prirodnim ili demografskim problemima, kako bi se promicao skladan razvoj u cijelom EU-u;

44.

smatra da je demografski pad, koji u različitom razmjeru utječe na različite regije EU-a, jedna od ozbiljnih prepreka razvoju EU-a, koja iziskuje primjenu različitih pristupa i obveza; poziva Komisiju i države članice da uvedu mjere kojima će odgovoriti na taj izazov; ističe činjenicu da pitanje demografskog pada iziskuje holistički pristup koji bi trebao uključivati prilagodbu potrebne infrastrukture, otvaranje kvalitetnih radnih mjesta s pristojnim plaćama i unapređenje javnih usluga i dobrovoljno dogovorenih fleksibilnih radnih uvjeta, što bi trebalo biti popraćeno odgovarajućom sigurnošću zaposlenja i dostupnom socijalnom zaštitom;

45.

pozdravlja činjenicu da je Komisija u svoj europski statistički program uvrstila potrebu za iznošenjem statističkih podataka o demografskim izazovima kao što su depopulacija i disperzija stanovništva; smatra da će ti podaci omogućiti točan uvid u probleme s kojima se te regije suočavaju, što će omogućiti pronalazak boljih rješenja; poziva Komisiju da te statističke podatke uzme u obzir u budućem višegodišnjem financijskom okviru (VFO);

46.

podsjeća da povećanje očekivanog životnog vijeka iziskuje prilagodbu mirovinskih sustava kako bi se zajamčila njihova održivost i dobra kvaliteta života starijih osoba; ističe da se to može postići smanjenjem omjera ekonomske ovisnosti, među ostalim na način da se ponude adekvatni radni uvjeti kako bi se pružila prilika onima koji žele raditi dulje i da se na razini država članica i zajedno sa socijalnim partnerima procijeni potreba da se i zakonska i stvarna dob umirovljenja na održiv način usklade s povećanjem očekivanog životnog vijeka i s godinama uplaćivanja doprinosa za osiguranje, te sprečavanjem ranog napuštanja tržišta rada kao i integriranjem mladih te izbjeglica i migranata na tržište rada; poziva Komisiju da podrži države članice u jačanju javnih i strukovnih mirovinskih sustava i u uvođenju bodova za skrb kako bi se nadoknadili izgubljeni doprinosi žena i muškaraca zbog skrbi o djeci i dugotrajne skrbi, kao instrument za smanjenje razlika u mirovinama muškaraca i žena i za osiguranje adekvatnih mirovina iznad praga siromaštva za dostojanstven i samostalan život;

47.

poziva Komisiju i države članice da primjenjuju politiku aktivnog starenja, društvene uključenosti starijih i međugeneracijske solidarnosti; podsjeća da su troškovno učinkovitiji zdravstveni sustav i dugotrajna skrb kojima se osigurava pravovremeni pristup cjenovno pristupačnoj i kvalitetnoj preventivnoj i kurativnoj zdravstvenoj skrbi također od ključne važnosti za produktivnost;

48.

mišljenja je da se kohezijska politika, kao glavna politika javnih ulaganja Europske unije, pokazala učinkovitom kada je riječ o smanjenju nejednakosti, poboljšanju uključenosti i smanjenju siromaštva, te da bi joj stoga u okviru budućeg VFO-a trebalo dodijeliti više sredstava; smatra da bi ESF trebalo zadržati kao glavni instrument EU-a za uključivanje i ponovno uključivanje radnika na tržište rada, ali i za mjere potpore za društvenu uključenost te borbu protiv siromaštva i nejednakosti, kao i za potporu provedbi europskog stupa socijalnih prava; poziva Komisiju da u sljedećem VFO-u poveća sredstva ESF-a kako bi se poduprla provedba europskog stupa socijalnih prava;

49.

ističe da se iz EFSU-a treba podupirati rast i zapošljavanje u okviru visokorizičnih projekata te rješavati problem nezaposlenosti mladih i dugotrajne nezaposlenosti; no zabrinut je zbog goleme neravnoteže u korištenju Fonda između zemalja EU-15 i EU-13; ističe, nadalje, ulogu Programa za zapošljavanje i socijalne inovacije (EaSI) u promicanju visokih razina kvalitete i održivosti radnih mjesta, u jamčenju adekvatne i pristojne socijalne zaštite i u borbi protiv društvene isključenosti i siromaštva;

50.

apelira na države članice da ocijene bi li mogle smanjiti poreze na osnovne životne potrepštine, uključujući hranu, što bi bio korak koji predstavlja jednu od najosnovnijih mjera socijalne pravde;

51.

poziva Komisiju i države članice da pojačaju napore koje ulažu u daljnje uključivanje osoba s invaliditetom na tržište rada uklanjanjem zakonodavnih prepreka, rješavanjem problema diskriminacije i prilagodbom radnog okruženja, kao i pružanjem poticaja za njihovo zapošljavanje; podsjeća da su prilagođeno radno okruženje za osobe s invaliditetom, njihova integracija na svim razinama obrazovanja i osposobljavanja te ciljana financijska potpora ključne mjere koje će im pomoći da u potpunosti sudjeluju na tržištu rada i u društvu u cjelini; poziva Komisiju da u pregled socijalnih pokazatelja uvrsti pokazatelje u pogledu rada i društvene uključenosti osoba s invaliditetom;

52.

pozdravlja uključivanje prava osoba s invaliditetom u predložene nove smjernice za politiku zapošljavanja država članica priložene Godišnjem pregledu rasta za 2018.; poziva, međutim, da se tim odredbama obuhvate konkretne mjere za postizanje navedenih ciljeva, u skladu s obvezama EU-a i država članica u okviru Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom;

53.

potiče države članice da donesu potrebne mjere za društvenu integraciju izbjeglica, pripadnika etničkih manjina i imigranata;

54.

ističe činjenicu da je neusklađenost potražnje za radnom snagom i ponude radne snage problem s kojim se suočavaju poslodavci u svim regijama EU-a, uključujući one najrazvijenije, i koji se ne može riješiti nesigurnim ili nestabilnim zapošljavanjem; poziva Komisiju i države članice da promiču mjere za olakšanje mobilnosti radnika u smislu radnih mjesta, sektora i lokacija kako bi se zadovoljila potražnja za radnom snagom, kako u slabije tako i u bolje razvijenim regijama, pri čemu istodobno treba zajamčiti stabilnost i pristojne radne uvjete te omogućiti profesionalni razvoj i napredovanje; uviđa da mobilnost radne snage među državama članicama, odnosno unutar EU-a, doprinosi zadovoljenju ponude i potražnje; nadalje poziva Komisiju i države članice da pozornost posebice posvete posebnim okolnostima u kojima se nalaze prekogranični radnici i radnici u perifernim i najudaljenijim regijama;

55.

žali zbog činjenice da najudaljenije regije ni nakon brojnih zahtjeva Parlamenta nisu uvrštene u Godišnji pregled rasta; apelira na Komisiju da pojača primjenu članka 349. UFEU-a u nastojanju da potakne integraciju najudaljenijih regija u EU kako bi se zajamčila jednakost među regijama i promicala uzlazna konvergencija; ističe da je potrebno zadržati posebnu pozornost koja se pridaje najudaljenijim regijama, ne samo u pogledu dodjeljivanja sredstava već i u svjetlu učinka koji europske politike mogu imati na njihovu socijalnu situaciju i razinu zaposlenosti;

56.

ističe činjenicu da je u razdoblju između 2014. i 2016. realni rast plaća zaostajao za rastom produktivnosti, unatoč poboljšanjima na tržištu rada; podsjeća da je rast realnih plaća kao rezultat povećane produktivnosti ključan za rješavanje problema nejednakosti;

57.

ističe ulogu koju u procesu reformi imaju socijalni partneri kao ključni dionici, nacionalne prakse socijalnog dijaloga i civilno društvo, te dodanu vrijednost njihova aktivnog sudjelovanja u izradi, redoslijedu i provedbi reformi; ističe da će stvarna uključenost u oblikovanje politika socijalnim partnerima omogućiti da se osjećaju angažiranijima u nacionalnim reformama usvojenim kao rezultat preporuka po državama članicama u okviru europskog semestra i u konačnici ojačati njihov osjećaj zaslužnosti za ishod; stoga poziva Komisiju da predloži smjernice za odgovarajuću uključenost svih relevantnih dionika; podržava stav da novi oblici zaposlenja na globaliziranom tržištu iziskuju nove oblike socijalnog i civilnog dijaloga te poziva Komisiju i države članice da podrže uspostavu tih novih oblika socijalnog dijaloga i zaštitu tih novih oblika zaposlenja; ističe da svi radnici moraju biti obaviješteni o svojim pravima i zaštićeni u slučaju da djeluju kao zviždači kako bi prijavili nepoštene prakse; smatra da, želimo li ostvariti uzlaznu konvergenciju, socijalni dijalog treba voditi u svim fazama procesa europskog semestra; smatra da države članice trebaju pomoći ljudima da razviju vještine koje se traže na tržištu rada;

58.

ističe činjenicu da se, prema Europskom centru za razvoj strukovnog osposobljavanja (CEDEFOP) i ljestvici pokazatelja EU2020, raspodjela vještina među radnom snagom u velikoj mjeri podudarala s traženim kvalifikacijama na tržištu rada 2016., i da je za sve vrste kvalifikacija ponuda radne snage bila veća od potražnje, a posebno je bila velika za niski i srednji stupanj kvalifikacija; ističe da se u prognozama CEDEFOP-a predviđa usporedni porast vještina i na strani potražnje i na strani ponude do 2025. te da se očekuje da će se razina vještina radne snage mijenjati brže nego zahtjevi tržišta rada; stoga poziva Komisiju i države članice da ponovno pažljivo procijene poteškoće pri pristupanju tržištu rada; zabrinut je zbog povećanja stope prekvalificiranosti (25 % 2014.);

59.

naglašava da je rodna diskriminacija, poput razlike u plaćama i u stopi zaposlenosti muškaraca i žena, još uvijek znatna, pri čemu je prosječni bruto dohodak po satu za muškarce oko 16 % veći nego za žene; ističe da su uzroci tim razlikama nedovoljna zastupljenost žena u dobro plaćenim sektorima, diskriminacija na tržištu rada i velik broj žena koje rade na nepuno radno vrijeme; inzistira na tome da je potreban daljnji napredak kako bi se te razlike smanjile; u tom kontekstu poziva Komisiju da u strategiju Europa 2020. uvede stup rodne ravnopravnosti i opći cilj rodne ravnopravnosti;

60.

poziva države članice da određivanjem kvalitativnih ciljeva i osmišljavanjem mjera za uklanjanje trajnih nejednakosti između muškaraca i žena u svoje nacionalne programe reformi te u programe stabilnosti i konvergencije uvrste rodnu dimenziju i načelo ravnopravnosti između žena i muškaraca;

61.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 123, 12.5.2016., str. 1.

(2) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0355.

(3) SL L 59, 2.3.2013., str. 5.

(4) SL C 236 E, 12.8.2011., str. 57.

(5) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0451.

(6) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0418.

(7) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0403.

(8) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0360.

(9) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0260.

(10) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0073.

(11) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0039.

(12) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0010.

(13) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0338.

(14) SL C 35, 31.1.2018., str. 157.

(15) SL C 366, 27.10.2017., str. 19.

(16) SL C 265, 11.8.2017., str. 48.

(17) SL C 75, 26.2.2016., str. 130.

(18) SL C 65, 19.2.2016., str. 40.

(19) Indeks gospodarske i društvene digitalizacije, Europska komisija.

(20) SL C 67, 20.2.2016., str. 1.

10.5.2019

Službeni list Europske unije

C 162/119

P8_TA(2018)0090

Stanje u Siriji

Rezolucija Europskog parlamenta od 15. ožujka 2018. o stanju u Siriji (2018/2626(RSP))

(2019/C 162/14)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Siriji, posebno Rezoluciju od 18. svibnja 2017. o strategiji EU-a za Siriju (1),

—	uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948. i druge ugovore i instrumente UN-a u području ljudskih prava, uključujući Konvenciju UN-a o pravima djeteta,

—	uzimajući u obzir Ženevsku konvenciju iz 1949. i njezine dodatne protokole,

—

uzimajući u obzir izjave o Siriji potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Federice Mogherini, a posebno one od 9. srpnja 2017. o prekidu vatre u Siriji, od 25. studenoga 2017. o konferenciji sirijske oporbe u Rijadu i od 23. veljače 2018. o masakru u istočnoj Guti, te njezine napomene po dolasku na sastanak Vijeća za vanjske poslove 26. veljače 2018.,

—

uzimajući u obzir zajedničke izjave potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice Federice Mogherini i povjerenika Stylianidesa od 3. listopada 2017. o nedavnim napadima u Siriji, od 20. veljače 2018. o humanitarnoj situaciji u istočnoj Guti i Idlibu i od 6. ožujka 2018. o stanju u istočnoj Guti i ostalim dijelovima Sirije,

—	uzimajući u obzir izjavu potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice Federice Mogherini s plenarne sjednice Parlamenta održane 6. veljače 2018. u vezi sa stanjem ljudskih prava u Turskoj i stanjem u Afrinu u Siriji,

—	uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2011/273/ZVSP od 9. svibnja 2011. o mjerama ograničavanja protiv Sirije (2) te zaključke Vijeća od 26. veljače 2018. o dodavanju dvaju novih ministara na popis sankcija,

—

uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i potpredsjednice Komisije / visoke predstavnice Unije Europskom parlamentu i Vijeću od 14. ožujka 2017. naslovljenu „Elementi strategije EU-a za Siriju”(JOIN(2017)0011) i zaključke Vijeća o Siriji od 3. travnja 2017., koji zajedno čine novu strategiju EU-a za Siriju,

—	uzimajući u obzir izjavu supredsjednika od 5. travnja 2017. s konferencije naslovljene „Potpora budućnosti Sirije i regije”i ranije konferencije o stanju u Siriji održane u Londonu, Kuvajtu, Berlinu i Helsinkiju,

—

uzimajući u obzir izjave visokog povjerenika UN-a za ljudska prava Zeida Raada Al-Husseina u Vijeću za ljudska prava (UNHRC) u Ženevi o stanju u Siriji, a posebno one od 26. veljače 2018. i 2. ožujka 2018., te njegovo usmeno izvješće od 7. ožujka 2018. o aktivnostima njegova ureda i nedavnim događajima u vezi s ljudskim pravima,

—	uzimajući u obzir izjave glasnogovornika glavnog tajnika od 20. veljače i 24. veljače 2018. o istočnoj Guti u Sirijskoj Arapskoj Republici,

—	uzimajući u obzir Povelju Ujedinjenih naroda, kao i sve konvencije UN-a čija je Sirija potpisnica,

—

uzimajući u obzir rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a (VSUN) o Siriji, osobito Rezoluciju 2254 (2015) od 18. prosinca 2015., Rezoluciju 2393 (2017) od 19. prosinca 2017. o izdavanju odobrenja za prekogranično pružanje pomoći i pružanje pomoći na crti razgraničenja u Siriji te Rezoluciju 2401 (2018) od 24. veljače 2018. o prekidu vatre u Siriji na razdoblje od 30 dana kako bi se omogućilo pružanje humanitarne pomoći,

—	uzimajući u obzir izvješća Nezavisne međunarodne istražne komisije o Sirijskoj Arapskoj Republici, koja je uspostavljena u okviru UNHRC-a, i rezolucije UNHRC-a o Sirijskoj Arapskoj Republici, posebno onu od 5. ožujka 2018. o pogoršanju stanja ljudskih prava u istočnoj Guti,

—	uzimajući u obzir Rezoluciju Opće skupštine UN-a A-71/248 od 21. prosinca 2016. o međunarodnom, nepristranom i neovisnom mehanizmu za pomoć u istrazi i kaznenom progonu osoba odgovornih za najteže zločine prema međunarodnom pravu počinjene u Sirijskoj Arapskoj Republici nakon ožujka 2011.,

—	uzimajući u obzir Rimski statut i osnivačke dokumente Međunarodnoga suda te ad hoc sudova, uključujući Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju, Međunarodni kazneni sud za Ruandu i Posebni sud za Libanon,

—	uzimajući u obzir memorandum o uspostavi područjâ bez sukoba u Sirijskoj Arapskoj Republici koji su 6. svibnja 2017. potpisali Iran, Rusija i Turska,

—	uzimajući u obzir izvješće koje je 2017. objavio Populacijski fond Ujedinjenih naroda pod naslovom „Voices from Syria 2018 – Assessment Findings of the Humanitarian Needs Overview”(Glasovi Sirije 2018. – Zaključci procjene pregleda humanitarnih potreba),

—

uzimajući u obzir izjavu centra Carnegie za Bliski istok od 5. ožujka 2018. o navodnom sastanku voditelja Sirijskog ureda za nacionalnu sigurnost Alija Mamlouka, koji se nalazi na popisu sankcija EU-a, s talijanskim ministrom vanjskih poslova i direktorom Agencije za informiranje i vanjsku sigurnost u Rimu, čime je ozbiljno prekršena Odluka Vijeća 2011/273/ZVSP od 9. svibnja 2011. o mjerama ograničavanja protiv Sirije,

—	uzimajući u obzir članak 123. stavke 2. i 4. Poslovnika,

budući da se sedmogodišnji građanski sukob u Siriji nastavlja, unatoč brojnim međunarodnim pokušajima postizanja prekida vatre i uspostavljanja temelja za sporazumno rješenje; budući da je kao posljedica toga humanitarna situacija u zemlji i dalje poražavajuća; budući da više od 13 milijuna osoba, uključujući šest milijuna djece, hitno treba neki oblik humanitarne pomoći; budući da je 6,1 milijuna osoba interno raseljeno, tri milijuna civila živi u opkoljenim područjima, a pet milijuna Sirijaca ima status izbjeglica u susjednim regijama; budući da je tijekom sukoba poginulo najmanje 400 000 Sirijaca;

budući da su područja i gradovi poput Idliba, istočne Gute, Jarmuka, Fue i Kefraje već dugo pod blokadom, što ozbiljno utječe na civilno stanovništvo, te da je ondje onemogućena održiva dostava humanitarne pomoći zbog vojnih ofenziva i bombardiranja koje sirijski režim uz pomoć Rusije i Irana provodi protiv vlastitog naroda; budući da je istočna Guta već pet godina pod opsadom sirijskog režima i njegovih saveznika, pri čemu su civili, uključujući i djecu, te škole i zdravstvene ustanove izloženi zračnim napadima, granatiranjima i napadima kemijskim oružjem, što je dovelo do gubitka na stotine života u tom području; budući da su snage u istočnoj Guti optužene za granatiranje civilnih područja u Damasku;

budući da je stanje u istočnoj Guti toliko kritično da ga je glavni tajnik UN-a António Guterres opisao kao „pakao na Zemlji”; budući da je stanovništvo istočne Gute zbog blokade odsječeno od bilo kakvog oblika pomoći od 14. veljače 2018., kada je jedan konvoj stigao do samo 7 200 ljudi od njih 400 000 koliko ih živi na tom području; budući da je humanitarni konvoj UN-a 5. ožujka 2018. napokon uspio ući u Dumu i dostaviti pomoć za 27 500 ljudi kojima su bili potrebni hrana i medicinske potrepštine; budući da je sirijski režim iz konvoja uklonio najvažnije medicinske proizvode;

budući da je 24. veljače 2018. VSUN donio Rezoluciju 2401, u kojoj je zahtijevao da sve sukobljene strane bez odgode prekinu sukob na razdoblje od najmanje 30 uzastopnih dana radi omogućavanja sigurne, neometane i neprekidne opskrbe humanitarnom pomoći te medicinske evakuacije teško bolesnih i ranjenih osoba, u skladu s važećim međunarodnim pravom; budući da se sirijski režim te ruske i iranske snage nisu pridržavali Rezolucije 2401, unatoč opetovanim zahtjevima međunarodne zajednice; budući da vojska koristi „oslobađanje”regije kao izliku za nastavak napada na civile; budući da je Rusija posljednjih godina uložila veto na 11 rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a, uključujući rezoluciju usmjerenu na obnovu zajedničkog istražnog mehanizma UN-a i Organizacije za zabranu kemijskog oružja iz studenoga 2017., te da je imala aktivnu ulogu u ograničavanju sadržaja tih rezolucija;

budući da ti napadi i izgladnjivanje civila opsadom naseljenih područja te prisilno raseljavanje stanovništva, među ostalim i u cilju demografskih promjena, koji se koriste kao ratne taktike predstavljaju jasno kršenje međunarodnog humanitarnog prava; budući se ometanjem evakuacije i pružanja humanitarne pomoći i medicinske skrbi teško krši međunarodno humanitarno pravo i nekoliko rezolucija VSUN-a;

budući da je turska operacija „Maslinova grana”u provinciji Afrin koju kontroliraju Kurdi dodala novu dimenziju sukobu u Siriji te je dovela do dodatnih humanitarnih problema i izazvala zabrinutost zbog negativnog utjecaja na delikatnu unutarnju ravnotežu u Siriji i/ili napore u cilju postizanja sporazumnog rješenja; ističe da je već zabilježen velik broj civilnih žrtava, a još su stotine civila u životnoj opasnosti; budući da je potpredsjednica Komisije / Visoka predstavnica u ime EU-a jasno izrazila zabrinutost u tom pogledu, pri čemu je pozvala tursku vladu da zaustavi svoje ofenzive i naglasila da je potrebno usredotočiti se na borbu protiv terorističkih organizacija koje se nalaze na popisu UN-a;

budući da se u kršenja prava koja su Asadov režim i njegovi saveznici počinili tijekom sukoba u Siriji ubrajaju ciljani i neselektivni napadi na civile, među ostalim i upotrebom kemijskog oružja, izvansudska smaknuća, mučenja i zlostavljanja, prisilni nestanci, masovna i proizvoljna uhićenja, kolektivna kažnjavanja, napadi na medicinsko osoblje i uskraćivanje hrane, vode i medicinske pomoći; budući da su ti zločini do sada ostali nekažnjeni;

budući da su ISIL/Daiš i ostali džihadistički pokreti počinili zločine i teško prekršili međunarodno pravo, uključujući brutalna smaknuća i spolno nasilje, otmice, mučenja, prisilna vjerska preobraćenja i ropstvo žena i djevojčica; budući da se djeca novače i koriste za terorističke napade; budući da postoji ozbiljna zabrinutost zbog korištenja civila kao živih štitova u područjima pod kontrolom ekstremista; budući da se ti zločini mogu smatrati ratnim zločinima, zločinima protiv čovječnosti i genocidom;

I.	budući da je u sadašnjoj situaciji demokratska oporba oslabljena, a civili zarobljeni između džihadističkih terorista i islamskih fundamentalista, s jedne strane, te pristaša Asadova režima, s druge strane;

J.	budući da je Vijeće 26. veljače 2018. zbog ozbiljnosti stanja u Siriji na popis osoba na koje se primjenjuju restriktivne mjere EU-a protiv sirijskog režima uvrstilo ministra industrije i ministra za informiranje sirijske vlade;

budući da su međunarodna zajednica i pojedinačne države obvezne privesti pravdi osobe odgovorne za kršenja međunarodnih ljudskih prava i humanitarnog prava tijekom sukoba u Siriji, među ostalim i primjenom načela univerzalne jurisdikcije, kao i nacionalnog prava; budući da se to može učiniti ili na temelju postojećih nacionalnih i međunarodnih pravnih sredstava, uključujući nacionalne i međunarodne sudove, ili u okviru međunarodnih kaznenih ad hoc sudova koji će se tek uspostaviti; budući da se, osim takve osobne kaznene odgovornosti, pod određenim uvjetima države također mogu kazneno goniti zbog kršenja obveza iz međunarodnih ugovora i konvencija pod nadležnošću Međunarodnog suda, uključujući Konvenciju protiv mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja iz 1984. i Konvenciju o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida iz 1948.;

budući da je EU i dalje posvećen uspjehu pregovora koji se odvijaju pod pokroviteljstvom posebnog izaslanika UN-a za Siriju, poznatih kao ženevski proces; budući da EU i dalje podupire taj proces, među ostalim i organizacijom druge briselske konferencije pod nazivom „Potpora budućnosti Sirije i regije”koja će se održati u Bruxellesu 24. i 25. travnja 2018.;

budući da ni nakon 9. kruga pregovora održanog u Beču 25. i 26. siječnja 2018. ženevski pregovori dosad nisu rezultirali pomacima prema pronalasku mirnog rješenja sirijske krize; budući da su 4. svibnja 2017. u Kazahstanu Rusija, Iran i Turska postigli dogovor o uspostavi četiriju područja bez sukoba, koja zatim nisu poštovali niti štitili; budući da je u sklopu Sirijskog kongresa za nacionalni dijalog, koji je održan 30. siječnja 2018. u Sočiju, najavljena uspostava ustavnog odbora, koju nisu prihvatile sve strane;

N.	budući da stanje u Siriji i nepostojanje sveobuhvatne, istinske i uključive političke tranzicije i dalje sprečava potpunu provedbu strategije EU-a za Siriju, a osobito pružanje znatne pomoći koju Unija može dati za obnovu te zemlje;

budući da je od izbijanja rata EU zajedno s državama članicama mobilizirao više od 10,4 milijardi EUR kako bi se podmirile humanitarne potrebe nastale kao posljedica sirijske krize, i unutar Sirije i u susjednoj regiji, što ga čini najznačajnijim donatorom; budući da je EU također u znatnoj mjeri podupro i pohvalio susjedne zemlje koje su prihvatile izbjeglice;

ponovno najoštrije osuđuje sva zlodjela i raširena kršenja ljudskih prava i međunarodnog humanitarnog prava počinjena u ovom sukobu, a posebne ona koja su počinile snage Asadova režima, uključujući uz pomoć saveznika Rusije i Irana, te terorističke skupine s popisa UN-a; žali zbog činjenice da je tijekom sedam godina sukoba u Siriji ubijeno više od 400 000 osoba, a još tisuće ranjene, u bombardiranju, granatiranju i s pomoću drugih vojnih sredstava te da su milijuni osoba raseljeni, a usto je civilima uskraćen pristup hrani, vodi, sanitarnim uslugama i zdravstvu kao posljedica dugotrajnih opsada gusto naseljenih područja; izražava krajnju zabrinutost zbog rastućeg nasilja u mnogim dijelovima zemlje, primjerice u istočnoj Guti, Afrinu i Idlibu;

izražava duboko žaljenje zbog neuspjeha ponovljenih regionalnih i međunarodnih pokušaja da se rat okonča te snažno potiče na obnovljenu i intenzivnu suradnju na svjetskoj razini radi postizanja mirnog i održivog rješenja za taj sukob; ističe da međunarodna zajednica nije pružila dovoljnu potporu demokratskoj oporbi; ponovno potvrđuje prvenstvo ženevskog procesa pod vodstvom UN-a te podupire napore posebnog izaslanika UN-a za Siriju Staffana de Misture u cilju ostvarivanja stvarne i uključive političke tranzicije u skladu s rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a br. 2254, koju su dogovorile sve strane u Siriji uz potporu ključnih međunarodnih i regionalnih aktera; naglašava važnost nalaženja političkog rješenja sukoba; i dalje se zalaže za jedinstvo, suverenitet, teritorijalnu cjelovitost i neovisnost Sirije;

najoštrije osuđuje aktualno nasilje u istočnoj Guti, unatoč tome što je rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a br. 2401 jednoglasno usvojena, i hitno upućuje poziv svim stranama, a posebno Asadovu režimu, Rusiji i Iranu, da tu rezoluciju hitno i u potpunosti provedu i da je poštuju te da osiguraju neposrednu, sigurnu, neometanu i neprekidnu opskrbu humanitarnom pomoći, da evakuiraju teško bolesne i ranjene osobe i ublaže patnje sirijskog naroda; u potpunosti podržava poziv upućen svim sukobljenim stranama da bez odgode prekinu sukob u razdoblju od najmanje 30 uzastopnih dana; ponovno upućuje poziv svim stranama, a posebno sirijskim vlastima, da se pridržavaju svoje odgovornosti za zaštitu stanovništva Sirije i da odmah prekinu sve napade na civile u Siriji; poziva države koje su se založile za prekid vatre da u tzv. područjima smirivanja sukoba djeluju u skladu s preuzetom odgovornošću kako bi se stalo na kraj nasilju i počinjenim zločinima te omogućio i zajamčio neometan pristup tim područjima; prima na znanje odluku triju zemalja koje su sudjelovale u procesu iz Astane da održe novi sastanak na vrhu u travnju 2018. kako bi se raspravljalo o Siriji i potencijalnim koracima u toj regiji; naglašava da ti koraci ne bi smjeli ni na koji način biti u suprotnosti s pregovorima pod pokroviteljstvom UN-a/ženevskim procesom niti ih potkopavati;

podsjeća režime u Siriji, Rusiju i Iranu da su na temelju međunarodnog prava odgovorni za gnusne zločine koje i dalje čine u Siriji i da će počinitelji tih zločina, bez obzira na to radilo se o državama ili pojedincima, za njih odgovarati;

duboko žali zbog opetovanih ruskih veta u VSUN-u i činjenice da nije postignut dogovor o produljenju mandata zajedničkog istražnog mehanizma UN-a i Organizacije za zabranu kemijskog oružja prije njegova isteka 17. studenoga 2017.; smatra sramotnim takav stav stalne članice VSUN-a s posebnom odgovornošću za održavanje međunarodnog mira i sigurnosti; ističe da u očima svijeta ometanje međunarodnih istraga više pokazuje krivnju nego bilo što drugo;

izražava duboku zabrinutost zbog turske intervencije u područjima Sirije koja se nalaze pod nadzorom kurdskih snaga; i dalje je ozbiljno zabrinut zbog eskalacije stanja u Afrinu, među ostalim zbog mogućeg sukoba između turskih snaga i Asadovih ili ruskih snaga te zbog rasta napetosti u odnosu sa Sjedinjenim Američkim Državama; poziva tursku vladu da povuče svoje postrojbe i zauzme konstruktivnu ulogu u sirijskom sukobu, što je i u nacionalnom interesu Turske; ponavlja stajalište potpredsjednice Komisije / visoke predstavnice Unije prema kojem otvaranje novih fronti u Siriji nije u interesu turske sigurnosti i upozorava na daljnje pogoršanje humanitarne krize u toj zemlji; zahtijeva potpuno poštovanje humanitarnog prava, uključujući zaštitu civila, i poziva na prekid vatre u cijeloj Siriji, uključujući Afrin;

ponovno potvrđuje svoju potporu za napore koje globalna koalicija ulaže u borbi protiv Daiša; ističe da su koalicijske i sirijske partnerske snage ostvarile znatan napredak u kampanji za poraz Daiša u Siriji; podsjeća na to da sve mjere poduzete u cilju borbe protiv Daiša i drugih terorističkih skupina koje je takvima obilježilo Vijeće sigurnosti UN-a moraju biti u skladu s međunarodnim pravom; poziva države članice i njihove saveznike da zajamče transparentnost, odgovornost i potpuno poštovanje međunarodnog humanitarnog prava i prava u području ljudskih prava;

ponovno poziva da se na cijelom državnom području Sirije osigura siguran, pravovremen i neometan pristup humanitarnoj pomoći i pozdravlja rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a br. 2393 kojom je produljeno odobrenje za prekogranično pružanje pomoći i pružanje pomoći na crti razgraničenja u Siriji za dodatnih 12 mjeseci (do 10. siječnja 2019.); potiče UN i njegove partnere na terenu da nastave poduzimati korake kako bi se pojačala isporuka humanitarne pomoći u teško dostupnim i opkoljenim područjima, među ostalim, što učinkovitijim korištenjem graničnih prijelaza u skladu s rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a br. 2165(2014); podupire poziv na hitno ubrzanje humanitarnog razminiravanja u cijeloj Siriji i podsjeća sve strane u sukobu da je bolničko i zdravstveno osoblje izričito zaštićeno međunarodnim humanitarnim pravom; žali zbog raznih slučajeva seksualnog zlostavljanja i povreda dužnosti koji su se dogodili unutar međunarodnih organizacija za pružanje pomoći, uključujući seksualno iskorištavanje sirijskih izbjeglica od strane osoba koje su dostavljale pomoć u ime UN-a i drugih poznatih međunarodnih organizacija; odlučno izjavljuje da se takva djela ne bi smjela tolerirati; odlučno poziva na provedbu temeljite istrage i ističe da sve odgovorne osobe moraju biti kažnjene;

naglašava da u pogledu stravičnih zločina počinjenih u Siriji, uključujući zločine nad vjerskim, etničkim i drugim skupinama i manjinama, ne bi smjelo biti prostora za toleranciju i nekažnjavanje; ponovno poziva na neovisnu, nepristranu, temeljitu i vjerodostojnu istragu i kazneni progon odgovornih osoba te podupire rad međunarodnog, nepristranog i neovisnog mehanizma za međunarodne zločine počinjene u Sirijskoj Arapskoj Republici od ožujka 2012.; sa zadovoljstvom prima na znanje odluku EU-a da preko svojeg Instrumenta za doprinos stabilnosti i miru (IcSP) tom mehanizmu pruži financijsku potporu u iznosu od 1,5 milijuna EUR; međutim, naglašava da će potpora biti potrebna i nakon što prođe 18 mjeseci trajanja programa; ističe da je važno da države članice ispune svoje obveze i očekuje da će se pitanje financiranja međunarodnog, nepristranog i neovisnog mehanizma postaviti i riješiti na drugoj Briselskoj konferenciji čija će tema biti potpora budućnosti Sirije i regije; nadalje, poziva na potporu organizacijama civilnog društva i nevladinim organizacijama, koje pomažu prikupiti i sačuvati dokaze o kršenjima ljudskih prava i kršenjima humanitarnog prava;

10.

i dalje je uvjeren da stvarnog rješenja sukoba i održivog mira u Siriji ne može biti ako oni koji su počinili zločine ne budu odgovarali za njih i poziva na donošenje strategije EU-a u vezi s odgovornošću za zlodjela počinjena u Siriji; ponovno ističe potporu načelu opće nadležnosti u rješavanju problema nekažnjavanja i pozdravlja korake koje su u tom cilju poduzele brojne države članice EU-a; također pozdravlja inicijative država članica u cilju da teška kršenja međunarodnog prava proglase kaznenim djelima u okviru svojeg nacionalnog zakonodavstva; ponavlja svoj poziv EU-u i njegovim državama članicama da u tijesnoj suradnji sa zemljama koje dijele slične stavove preispitaju mogućnost uspostave suda za ratne zločine počinjene u Siriji dok taj predmet ne bude predan Međunarodnom kaznenom sudu; prima na znanje važan rad Europske mreže kontaktnih točaka u vezi s osobama koje su odgovorne za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine te poziva potpredsjednicu Komisije / visoku predstavnicu Unije i Glavnu upravu za pravosuđe i zaštitu potrošača da podrže tu mrežu te da je uključe u buduće napore u pogledu odgovornosti u Siriji;

11.

zahtijeva da svi poštuju prava etničkih i vjerskih skupina i manjina u Siriji, uključujući prava kršćana i svih raseljenih osoba, kako bi dostojanstveno, u jednakosti i sigurnosti nastavile živjeti u područjima koja su povijesno i tradicionalno njihova domovina ili kako bi se u njih vratile te kako bi slobodno i u potpunosti prakticirale svoju vjeru i uvjerenja, bez ikakve prisile, nasilja ili diskriminacije; podupire međuvjerski dijalog kako bi se promicalo uzajamno razumijevanje i suzbijao fundamentalizam;

12.

i dalje je uznemiren zbog nestanka braniteljice ljudskih prava i dobitnice Nagrade Saharov Razan Zaitune, koju je navodno otela oružana skupina Džaiš al-Islam u prosincu 2013. u Dumi; poziva na uspostavu radne skupine EU-a za koordinaciju i jačanje napora kako bi se otkrilo gdje se nalazi i osiguralo njezino oslobađanje;

13.

poziva potpredsjednicu Komisije / visoku predstavnicu Unije da uloži sve napore za ponovno jačanje mirovnih pregovora uz posredovanje UN-a i da na temelju financijskog kapaciteta i spremnosti EU-a na ulaganje znatnih sredstava za obnovu Sirije zatraži aktivniju ulogu u tim pregovorima; poziva potpredsjednicu Komisije / visoku predstavnicu Unije da u svoja nastojanja usmjerena na budućnost sirijskog naroda snažnije uključi i aktivno podrži sirijsko civilno društvo i one koji žele demokratsku, pluralističku i uključivu Siriju, počevši od druge Briselske konferencije koja će se održati 24. i 25. travnja 2018.; potiče potpredsjednicu Komisije / visoku predstavnicu Unije da surađuje sa sirijskim narodom na razvoju lokaliziranih strategija za obnovu u različitim regijama Sirije; naglašava da bi EU trebao razmotriti sve dostupne mogućnosti za rad s međunarodnim partnerima, uključujući dostavljanje humanitarne pomoći iz zraka i uspostavljanje zone zabrane letenja na temelju rezolucije Vijeća sirugnosti UN-a;

14.

pozdravlja održavanje druge Briselske konferencije kojoj je EU domaćin i koja za cilj ima izraziti i u praksi primijeniti punu političku i gospodarsku potporu međunarodne zajednice ženevskom procesu za potrebite u Siriji i za zemlje koje su pružile gostoprimstvo sirijskim izbjeglicama; priznaje dojmljivu solidarnost koju su Jordan, Libanon i Turska pokazali prema izbjeglicama te poziva Uniju i njezine države članice da osiguraju jačanje financijske potpore za hitne potrebe izbjeglica i zajednica koje su ih prihvatile; upozorava da obnova ne može započeti prije nego što se u okviru UN-a postigne politički sporazum koji uključuje sve strane; poziva potpredsjednicu Komisije / visoku predstavnicu Unije da u većoj mjeri uključi organizacije civilnog društva u rad te konferencije; u tom kontekstu poziva na pružanje pojačane potpore za mirne i demokratske organizacije civilnog društva u Siriji i borce za ljudska prava, među ostalim i putem fonda Madad, Instrumenta za doprinos stabilnosti i miru te Europskog instrumenta za demokraciju i ljudska prava; poziva međunarodnu zajednicu da ispuni svoje nepodmirene obveze u pogledu humanitarne pomoći za Siriju i susjedne zemlje;

15.

ističe da su napori koje EU ulaže u pružanje humanitarne pomoći i planiranje budućnosti Sirije vrijedni hvale; podsjeća da se EU u skladu sa svojom strategijom obvezao da neće pružati bezuvjetnu pomoć za obnovu Sirije nego tek kada bude u tijeku sveobuhvatna, istinska i uključiva politička tranzicija o kojoj su se dogovorile sirijske strane u sukobu na temelju rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a br. 2254 i Priopćenja iz Ženeve; ističe da Asadov režim, Putinova Rusija i Iran snose glavnu odgovornost za ekonomske posljedice svojih vojnih intervencija; napominje da preuzimanje obveza u pogledu obnove, utemeljeno na pristupu „odozdo prema gore”i uspješnom osnaživanju lokalnih dionika, čime bi se isključile poznate terorističke skupine, mora biti usmjereno na postizanje mira i preuzimanje odgovornosti;

16.

oštro osuđuje iskorištavanje djece u borbama i terorističkim napadima; ističe da su zaštita djece i davanje prioriteta njihovom pristupu obrazovanju, što se odnosi i na izbjeglu djecu u susjednim zemljama, te pružanje potpore psihološkoj rehabilitaciji te traumatizirane djece od ključne važnosti;

17.

izražava zabrinutost zbog navodnog povratka 66 000 izbjeglica u Siriju tijekom 2017. i ističe da se treba u potpunosti poštovati načelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja; ističe da Sirija nije sigurno mjesto za povratak izbjeglica i da EU ne smije podupirati to vraćanje; ponovno poziva države članice EU-a da poštuju vlastite obveze, uključujući one utvrđene Njujorškom deklaracijom, te da zajamče podjelu odgovornosti, čime bi se izbjeglicama koji bježe iz ratnih zona u Siriji omogućilo da, primjerice, preko programa preseljenja i humanitarnog prihvata pronađu zaštitu izvan granica neposrednog susjedstva;

18.

pozdravlja činjenicu da su 26. veljače 2018. dva sirijska ministra, imenovana u siječnju 2018. i odgovorna za represiju nad sirijskim narodom, dodana na popis onih na koje se primjenjuju mjere ograničavanja EU-a protiv sirijskog režima; odlučno poziva sve države članice da osiguraju potpuno poštovanje Odluke Vijeća 2013/255/ZVSP o mjerama ograničavanja protiv Sirije, posebno kad je riječ o zamrzavanju imovine pojedinaca koji su navedeni na popisu i ograničavanju prihvata osoba koje imaju koristi od režima u Siriji ili ga podupiru; osuđuje nedavne navode o kršenjima te odluke i podsjeća države članice na njihovu obvezu prema međunarodnom pravu da osiguraju uhićenje i pritvaranje osoba osumnjičenih za okrutne zločine koje su prisutne na njihovu teritoriju; poziva na nametanje ciljanih sankcija protiv Rusije i iranskih dužnosnika nakon njihovih ciljanih i namjernih djelovanja u istočnoj Guti i drugim dijelovima Sirije;

19.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi potpredsjednici Komisije / visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica Europske unije, Ujedinjenim narodima, članovima Međunarodne skupine za potporu Siriji te svim stranama uključenima u sukob i da osigura prijevod ovog teksta na arapski jezik.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0227.

(2) SL L 121, 10.5.2011., str. 11..

10.5.2019

Službeni list Europske unije

C 162/152

P8_TA(2018)0087

Zajednička konsolidirana osnovica poreza na dobit *

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. ožujka 2018. o Prijedlogu direktive Vijeća o zajedničkoj konsolidiranoj osnovici poreza na dobit (CCCTB) (COM(2016)0683 – C8-0471/2016 – 2016/0336(CNS))

(Posebni zakonodavni postupak – savjetovanje)

(2019/C 162/29)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Vijeću (COM(2016)0683),

—	uzimajući u obzir članak 115. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, na temelju kojeg se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C8-0471/2016),

—

uzimajući u obzir obrazložena mišljenja Danskog parlamenta, irskog Zastupničkog doma, irskog Senata, luksemburškog Zastupničkog doma, malteškog Zastupničkog doma, nizozemskog Senata, nizozemskog Zastupničkog doma i Švedskog parlamenta podnesena u okviru Protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, u kojima se izjavljuje da nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti,

—	uzimajući u obzir članak 78.c Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku i mišljenje Odbora za pravna pitanja (A8-0051/2018),

prihvaća prijedlog Komisije s predloženim izmjenama;

poziva Komisiju da shodno tomu izmijeni svoj prijedlog u skladu s člankom 293. stavkom 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

poziva Vijeće da ga obavijesti ako namjerava odstupiti od teksta koji je Parlament prihvatio;

poziva Vijeće da se ponovno savjetuje s Parlamentom ako namjerava bitno izmijeniti svoj Nacrt;

nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Amandman 1

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 1.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(1)

Trgovačka društva koja se žele baviti prekograničnim poslovanjem unutar Unije nailaze na ozbiljne prepreke i tržišne poremećaje izazvane postojanjem i međudjelovanjem 28 različitih sustava oporezivanja dobiti trgovačkih društava. Nadalje, strukture poreznog planiranja s vremenom su postale sve sofisticiranije jer se razvijaju diljem različitih jurisdikcija te učinkovito iskorištavaju tehnička obilježja poreznog sustava ili neusklađenosti između dvaju ili više poreznih sustava u cilju smanjenja porezne obveze trgovačkih društava. Iako se u tim situacijama naglašavaju nedostaci koji su potpuno različiti po naravi, objema situacijama stvaraju se prepreke koje narušavaju pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta. Mjerom za rješavanje tih problema trebale bi se stoga obuhvatiti obje vrste tržišnih nedostataka.

(1)

Trgovačka društva koja se žele baviti prekograničnim poslovanjem unutar Unije nailaze na ozbiljne prepreke i tržišne poremećaje izazvane postojanjem i međudjelovanjem 28 različitih sustava oporezivanja dobiti trgovačkih društava. U doba globalizacije i digitalizacije sve je teže pratiti oporezivanje u prvom redu financijskog i intelektualnog kapitala na izvoru te je njime sve lakše manipulirati. Nadalje, strukture poreznog planiranja s vremenom su postale sve sofisticiranije jer se razvijaju diljem različitih jurisdikcija te učinkovito iskorištavaju tehnička obilježja poreznog sustava ili neusklađenosti između dvaju ili više poreznih sustava u cilju smanjenja porezne obveze trgovačkih društava. Zbog sveprisutne digitalizacije mnogih gospodarskih sektora u kombinaciji s brzim razvojem digitalnog gospodarstva upitna je prikladnost modela poreza na dobit koji se primjenjuju u Uniji, a koji su osmišljeni za tradicionalne industrije, uključujući i u pogledu mjere u kojoj bi se možda trebali ponovno izraditi kriteriji za vrednovanje i izračun kako bi odgovarali gospodarskim aktivnostima koje se odvijaju u 21. stoljeću. Iako se u tim situacijama naglašavaju nedostaci koji su potpuno različiti po naravi, svim situacijama stvaraju se prepreke koje narušavaju pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta i poremećaji između velikih trgovačkih društava i malih i srednjih poduzeća . Novim standardom za osnovicu poreza na dobit za Uniju trebale bi se stoga obuhvatiti takve vrste tržišnih nedostataka dok bi se istodobno trebali poštovati ciljevi dugoročne pravne jasnoće i sigurnosti i načelo porezne neutralnosti. Bolja usklađenost nacionalnih poreznih sustava dovest će do znatnog smanjenja troškova i administrativnog opterećenja za poduzeća koja posluju prekogranično unutar Unije. Iako je politika oporezivanja u nacionalnoj nadležnosti, člankom 115. Ugovora o funkcioniranju Europske unije jasno je predviđeno da bi Vijeće, odlučujući jednoglasno u skladu s posebnim zakonodavnim postupkom i nakon savjetovanja s Europskim parlamentom te Gospodarskim i socijalnim odborom, trebalo izdavati direktive za usklađivanje onih zakona i drugih propisa država članica u području oporezivanja koji neposredno utječu na uspostavu ili funkcioniranje unutarnjeg tržišta .

Amandman 2

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 2.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(2)

Kako bi se pružila potpora pravilnom funkcioniranju unutarnjeg tržišta, okruženje u pogledu oporezivanja dobiti trgovačkih društava u Uniji trebalo bi biti oblikovano u skladu s načelom da trgovačka društva plaćaju svoj pravedni udio poreza u jurisdikciji ili jurisdikcijama u kojima ostvaruju dobit i u kojima imaju stalnu poslovnu jedinicu. Uzimajući u obzir digitalne promjene u poslovnom okruženju potrebno je osigurati da se s trgovačkim društvima koja ostvaruju prihod u državi članici u kojoj nemaju fizičku stalnu poslovnu jedinicu nego digitalnu stalnu poslovnu jedinicu postupa jednako kao i s trgovačkim društvima koja imaju fizičku stalnu poslovnu jedinicu. Stoga je potrebno predvidjeti mehanizme kojima se trgovačka društva odvraćaju od iskorištavanja neusklađenosti među nacionalnim poreznim sustavima u cilju smanjenja svoje porezne obveze. Također je jednako važno poticati rast i gospodarski razvoj na unutarnjem tržištu olakšavanjem prekogranične trgovine i ulaganja poduzeća. U tu je svrhu potrebno ukloniti rizike od dvostrukog oporezivanja i dvostrukog neoporezivanja u Uniji s pomoću iskorjenjivanja razlika koje nastaju međudjelovanjem nacionalnih sustava oporezivanja dobiti poduzeća. Istodobno, trgovačka društva trebaju praktičan porezni i pravni okvir za razvoj svoje komercijalne djelatnosti i njezino širenje preko granica u Uniji. U tom je kontekstu također potrebno ukloniti preostale slučajeve diskriminacije. Konsolidacija je bitna sastavnica sustava CCCTB-a jer se velike porezne prepreke s kojima se suočavaju trgovačka društva u Uniji koja pripadaju istoj grupi i posluju prekogranično mogu riješiti samo na taj način. Konsolidacijom se uklanjaju formalnosti oko transfernih cijena i dvostruko oporezivanje unutar grupe.

Amandman 3

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 3.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(3)

Kako je istaknuto u prijedlogu Direktive Vijeća o zajedničkoj konsolidiranoj osnovici poreza na dobit (CCCTB) od 16. ožujka 2011. (1), sustavom oporezivanja dobiti trgovačkih društava kojim se Uniju smatra jedinstvenim tržištem u svrhu izračuna osnovice poreza na dobit olakšala bi se prekogranična djelatnost trgovačkih društava koja su rezidenti u Uniji i promicao bi se cilj poboljšanja konkurentnosti Unije na međunarodnoj razini u pogledu ulaganja. Prijedlog o CCTB-u iz 2011. bio je usmjeren na olakšavanje širenja komercijalne djelatnosti poduzeća unutar Unije. Osim tog cilja također je potrebno uzeti u obzir da CCCTB može biti veoma djelotvoran u unaprjeđenju funkcioniranja unutarnjeg tržišta suzbijanjem mehanizama izbjegavanja poreza. U tom kontekstu inicijativu za CCCTB trebalo bi ponovno pokrenuti kako bi se pod jednakim uvjetima suočilo s aspektom olakšanja poslovanja i funkcijom inicijative u pogledu suzbijanja izbjegavanja poreza. Takvim bi se pristupom najbolje postigao cilj iskorjenjivanja poremećaja u funkcioniranju unutarnjeg tržišta.

(3)

Kako je istaknuto u prijedlogu Direktive Vijeća o zajedničkoj konsolidiranoj osnovici poreza na dobit (CCCTB) (2) od 16. ožujka 2011., sustavom oporezivanja dobiti trgovačkih društava kojim se Uniju smatra jedinstvenim tržištem u svrhu izračuna osnovice poreza na dobit olakšala bi se prekogranična djelatnost trgovačkih društava koja su rezidenti u Uniji i promicao bi se cilj poboljšanja konkurentnosti Unije na međunarodnoj razini u pogledu ulaganja, posebice za mala i srednja poduzeća . Prijedlog o CCTB-u iz 2011. bio je usmjeren na olakšavanje širenja komercijalne djelatnosti poduzeća unutar Unije. Osim tog cilja također je potrebno uzeti u obzir da CCCTB može biti veoma djelotvoran u unaprjeđenju funkcioniranja unutarnjeg tržišta suzbijanjem mehanizama izbjegavanja poreza. U tom kontekstu inicijativu za CCCTB trebalo bi ponovno pokrenuti kako bi se pod jednakim uvjetima suočilo s aspektom olakšanja poslovanja i funkcijom inicijative u pogledu suzbijanja izbjegavanja poreza. Primjenom CCCTB-a u svim državama članicama osiguralo bi se plaćanje poreza ondje gdje se dobit ostvaruje i gdje trgovačka društva imaju stalnu poslovnu jedinicu. Takvim bi se pristupom najbolje postigao cilj iskorjenjivanja poremećaja u funkcioniranju unutarnjeg tržišta. Poboljšanje unutarnjeg tržišta ključan je čimbenik za poticanje rasta i otvaranje radnih mjesta. Uvođenjem CCCTB-a povećao bi se gospodarski rast i broj radnih mjesta u Uniji jer bi se smanjila štetna porezna konkurencija između trgovačkih društava.

Amandman 4

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 4.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(4)

Uzimajući u obzir potrebu brzog djelovanja radi osiguranja pravilnog funkcioniranja unutarnjeg tržišta čineći ga, s jedne strane, prilagođenijim za trgovinu i ulaganja i, s druge strane, otpornijim na mehanizme izbjegavanja poreza, potrebno je podijeliti ambicioznu inicijativu CCCTB-a na dva odvojena prijedloga. U prvoj je fazi potrebno utvrditi pravila o zajedničkoj osnovici poreza na dobit, prije rješavanja pitanja konsolidacije u drugoj fazi .

(4)

Uzimajući u obzir potrebu brzog djelovanja radi osiguranja pravilnog funkcioniranja unutarnjeg tržišta čineći ga, s jedne strane, prilagođenijim za trgovinu i ulaganja i, s druge strane, otpornijim na mehanizme izbjegavanja poreza, veoma je važno osigurati istodobno stupanje na snagu Direktive o zajedničkoj osnovici poreza na dobit i Direktive o zajedničkoj konsolidiranoj osnovici poreza na dobit. Budući da takva promjena režima predstavlja važan korak k dovršetku unutarnjeg tržišta, potrebna je fleksibilnost kako bi se ona od početka ispravno provodila. Stoga bi se, budući da su unutarnjim tržištem obuhvaćene sve države članice, CCCTB trebao uvesti u svim državama članicama. Ako Vijeće ne donese jednoglasnu odluku o prijedlogu uvođenja CCCTB-a, Komisija bi trebala donijeti novi prijedlog na temelju članka 116. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, prema kojemu Europski parlament i Vijeće donose potrebno zakonodavstvo u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom. U krajnjoj nuždi države članice trebale bi pokrenuti poboljšanu suradnju koja bi u svako doba trebala biti otvorena državama članicama koje ne sudjeluju, u skladu s Ugovorom o funkcioniranju Europske unije . Međutim, nažalost nije provedena dovoljno detaljna procjena utjecaja po državama ni za prijedlog o CCTB-u ni za prijedlog o CCCTB-u u smislu utjecaja na prihode koje države članice ostvaruju od poreza na dobit.

Amandman 5

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 5.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(5)

Mnoge strukture agresivnog planiranja poreza često se pojavljuju u prekograničnom kontekstu, što znači da grupe trgovačkih društava koje u tome sudjeluju posjeduju minimum resursa. Na temelju navedenog, iz razloga proporcionalnosti, pravila o CCTB-u trebala bi biti obvezna samo za grupe trgovačkih društava znatne veličine. U tu je svrhu potrebno odrediti prag povezan s veličinom na temelju ukupnog konsolidiranog prihoda grupe koja podnosi konsolidirana financijska izvješća. Osim toga , grupe koje su ispod praga povezanog s veličinom također bi trebale imati mogućnost primjene pravila o CCTB-u radi boljeg ispunjavanja cilja olakšavanja trgovine i ulaganja na unutarnjem tržištu.

(5)

Mnoge strukture agresivnog planiranja poreza često se pojavljuju u prekograničnom kontekstu, što znači da grupe trgovačkih društava koje u tome sudjeluju posjeduju minimum resursa. Na temelju navedenog, iz razloga proporcionalnosti, pravila o zajedničkoj osnovici na početku bi trebala biti obvezna samo za trgovačka društva koja pripadaju grupi znatne veličine. U tu je svrhu potrebno odrediti početni prag od 750 milijuna EUR povezan s veličinom na temelju ukupnog konsolidiranog prihoda grupe koja podnosi konsolidirana financijska izvješća. Budući da se ovom Direktivom postavlja novi standard za osnovicu poreza na dobit za sva poduzeća u Uniji , prag bi u razdoblju od najviše sedam godina trebalo spustiti na nulu. Trgovačka društva koja ne ispunjuju te kriterije također bi trebala u prvoj fazi imati mogućnost primjene pravila o zajedničkoj osnovici poreza na dobit radi boljeg ispunjavanja cilja olakšavanja trgovine i ulaganja na unutarnjem tržištu.

Amandman 6

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 5.a (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(5a)

Uz neizmijenjene ostale okolnosti prelazak na zajedničku konsolidiranu osnovicu poreza na dobiti mogao bi rezultirati gubicima ili dobicima u fiskalnim prihodima država članica. Kako bi se nadoknadili gubici, trebalo bi uspostaviti privremeni kompenzacijski mehanizam koji će se financirati iz fiskalnog viška država članica koje zahvaljujući novom režimu ostvaruju dobitke u fiskalnim prihodima. Kompenzacija bi se trebala svake godine prilagođavati kako bi se uzele u obzir nacionalne ili regionalne odluke donesene prije stupanja na snagu ove Direktive. Komisija bi trebala imati obvezu da nakon razdoblja od sedam godina predloži ukidanje ili izmjenu sustava kompenzacije i da utvrdi gornje granice za kompenzaciju.

Amandman 7

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 5.b (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(5b)

Kako bi se izbjegla postojeća raspodjela poreznog opterećenja između malih i srednjih poduzeća (MSP-ova) i multinacionalnih korporacija kako je navedeno u rezoluciji Europskog parlamenta od 25. studenoga 2015. o odlukama o porezima i ostalim mjerama slične prirode ili učinka, zajedničkom osnovicom poreza na dobit želi se izbjeći nepovoljan položaj za MSP-ove u odnosu na konkurenciju i tako stvoriti jednake uvjete poslovanja za njih. Glavno porezno tijelo može pružiti MSP-ovima potrebne alate koji će im pomoći da zadovolje administrativne i organizacijske zahtjeve koje podrazumijeva uključivanje u sustav CCCTB-a.

Amandman 8

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 6.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(6)

Prihvatljivost za grupu s konsolidiranim porezom trebala bi se utvrditi u skladu s ispitivanjem koje se sastoji od dva dijela i provodi na temelju i. kontrole (više od 50 % prava glasa) i ii. vlasništva (više od 75 % vlasničkog kapitala) ili prava na dobit (više od 75 % prava na udio u dobiti). Takvim bi se ispitivanjem osiguralo visoku razinu gospodarske integracije među članovima grupe. Dva praga za kontrolu i vlasništvo ili prava na dobit trebala bi se ispuniti tijekom porezne godine kako bi se jamčila cjelovitost sustava, u suprotnom bi neuspješno trgovačko društvo trebalo odmah izaći iz grupe. Kako bi se spriječile manipulacije poreznih ishoda ulaskom i izlaskom trgovačkih društava iz grupe u kratkom vremenskom razdoblju, trebao bi postojati i minimalni zahtjev od devet uzastopnih mjeseci za uspostavljanje članstva grupe.

(6)

Potrebno je utvrditi pojam stalne poslovne jedinice koja se nalazi u Uniji i pripada poreznom obvezniku koji je rezident u Uniji u svrhu oporezivanja. Multinacionalna trgovačka društva prečesto se organiziraju kako bi prenosila svoju dobit u povoljne porezne sustave, pri čemu ne plaćaju porez ili ga plaćaju po vrlo niskim stopama. Pojam stalne poslovne jedinice pružio bi preciznu i obvezujući definiciju uvjeta koji se moraju ispuniti kako bi multinacionalno trgovačko društvo moglo dokazati da ima poslovni nastan u nekoj državi. Tako će multinacionalna trgovačka društva biti prisiljena da pošteno plaćaju porez. Cilj je osigurati zajedničko razumijevanje među svim predmetnim poreznim obveznicima i isključiti mogućnost pojave neusklađenosti zbog različitih definicija. Isto tako, važno je imati zajedničku definiciju stalnih poslovnih jedinica koje se nalaze u trećoj zemlji ili stalnih poslovnih jedinica koje se nalaze u Uniji, a pripadaju poreznom obvezniku rezidentu treće zemlje u svrhu oporezivanja. Ako zbog transfernih cijena dođe do premještanja dobiti u jurisdikcije s niskim poreznim opterećenjem, prednost se daje sustavu u kojemu se dobit raspodjeljuje na temelju formule. Uvođenjem takvog sustava Unija može utvrditi međunarodni standard za moderno i učinkovito oporezivanje dobiti. Komisija bi trebala sastaviti smjernice za prijelazno razdoblje u kojemu raspodjela na temelju formule postoji paralelno s drugim metodama dodjeljivanja u odnosima s trećim zemljama, no u konačnici bi raspodjela na temelju formule trebala biti standardna metoda raspodjele. Komisija bi trebala sastaviti prijedlog o uvođenju EU-ova modela poreznog ugovora kojim bi se u konačnici zamijenile tisuće bilateralnih ugovora koje je zaključila svaka država članica.

Amandman 9

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 6.a (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(6a)

Digitalna dobra obično su vrlo mobilna i nematerijalna. Istraživanja su pokazala da je digitalni sektor izrazito uključen u prakse agresivnog poreznog planiranja s obzirom na to da za mnoge poslovne modele nije potrebna fizička infrastruktura kako bi se izvršavale transakcije s klijentima i ostvarivala dobit. Zahvaljujući tome najveća digitalna trgovačka društva ne plaćaju gotovo nikakve poreze na prihode. U blagajnama država članica nastaju gubici poreza na prihode u vrijednosti od nekoliko milijardi eura zbog nemogućnosti oporezivanja multinacionalnih digitalnih poduzeća. U cilju rješavanja tog stvarnog i gorućeg pitanja društvene nepravde trebalo bi proširiti postojeće propise o porezu na dobit kako bi oni obuhvaćali novu sponu digitalne stalne poslovne jedinice na temelju znatne digitalne prisutnosti. Potrebno je imati ravnopravne uvjete za slične poslovne modele kako bi se mogli savladati porezni izazovi koji nastaju u kontekstu digitalizacije, a da se pritom ne ugrozi potencijal digitalnog sektora. U tom pogledu trebalo bi osobito uzeti u obzir napore koje OECD ulaže u izradu međunarodno usklađenih propisa.

Amandman 10

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 10.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(10)

Raspodjela na temelju formule za konsolidiranu poreznu osnovicu trebala bi se sastojati od tri jednako ponderirana čimbenika, prvenstveno rada, imovine i prodaje prema odredištu. Takvim jednakim ponderiranim čimbenicima trebao bi se odražavati uravnoteženi pristup raspodjeli oporezivih dobitaka među relevantnim državama članicama i trebalo bi se osigurati da se dobiti oporezuju tamo gdje se uistinu i zarade. Rad i imovinu stoga bi se trebalo raspodijeliti državama članicama u kojima se vrši rad ili se nalazi imovina te bi se time dala odgovarajuća važnost interesima ishodišne države članice, dok bi se prodaja trebala raspodijeliti odredišnoj državi članici za dobra i usluge. Kako bi se uzele u obzir razlike u razinama plaća diljem Unije i time omogućila pravedna raspodjela konsolidirane porezne osnovice, čimbenik rada trebao bi se sastojati i od platnog spiska i od broja zaposlenika (to jest svaka stavka trebala bi vrijediti pola). S druge strane, čimbenik imovine trebao bi se sastojati od dugotrajnih materijalnih imovina, no ne i nematerijalnih i financijskih imovina zbog njihove mobilne prirode i rizika da bi se pravila u ovoj Direktivi mogla zaobići . Kada zbog iznimnih okolnosti ishod raspodjele ne predstavlja pravedno opseg poslovne djelatnosti, zaštitnom klauzulom trebala bi se osigurati alternativna metoda dodjele prihoda.

(10)

Raspodjela na temelju formule za konsolidiranu poreznu osnovicu trebala bi se sastojati od četiri jednako ponderirana čimbenika, i to rada, imovine, prodaje prema odredištu te prikupljenih i korištenih osobnih podataka korisnika internetskih platformi i usluga (dalje u tekstu „čimbenik podataka”) . Takvim jednakim ponderiranim čimbenicima trebao bi se odražavati uravnoteženi pristup raspodjeli oporezivih dobitaka među relevantnim državama članicama i trebalo bi se osigurati da se dobiti oporezuju tamo gdje se uistinu i zarade. Rad i imovinu stoga bi se trebalo raspodijeliti državama članicama u kojima se vrši rad ili se nalazi imovina te bi se time dala odgovarajuća važnost interesima ishodišne države članice, dok bi se prodaja trebala raspodijeliti odredišnoj državi članici za dobra i usluge. Kako bi se uzele u obzir razlike u razinama plaća diljem Unije i time omogućila pravedna raspodjela konsolidirane porezne osnovice, čimbenik rada trebao bi se sastojati i od platnog spiska i od broja zaposlenika (to jest svaka stavka trebala bi vrijediti pola). S druge strane, čimbenik imovine trebao bi se sastojati samo od materijalnih imovina. Kada zbog iznimnih okolnosti ishod raspodjele ne predstavlja pravedno opseg poslovne djelatnosti, zaštitnom klauzulom trebala bi se osigurati alternativna metoda dodjele prihoda.

Amandman 11

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 10.a (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(10a)

Formula za raspodjelu konsolidirane porezne osnovice mora u cijelosti odražavati gospodarsku djelatnost koja se odvijala u svakoj državi članici propisno uzimajući u cijelosti u obzir moguće znatne razlike među njihovim gospodarstvima. Ako formula dovede do neuravnotežene raspodjele kojom se ne odražava gospodarska djelatnost, takva se situacija može ispraviti mehanizmom za rješavanje sporova. U svjetlu navedenog Komisija bi trebala procijeniti mogućnost uspostave mehanizma za rješavanje sporova kako bi se osiguralo pravilno rješavanje sporova kada su uključene različite države članice.

Amandman 12

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 11.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(11)	Zbog njihove posebnosti, za određene je sektore, kao što su financijski sektor i sektor osiguranja, sektor nafte i plina, kao i brodarstvo i zračni promet, potrebna prilagođena formula za raspodjelu konsolidirane porezne osnovice.

Briše se.

Amandman 13

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 14.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(14)

Ova se Direktiva temelji na Direktivi Vijeća 2016/xx/EU o zajedničkoj osnovici poreza na dobit (kojom se utvrđuje zajednički skup pravila o oporezivanju dobiti poduzeća za izračun porezne osnovice) i njome se usmjerava na konsolidaciju poreznih ishoda diljem grupe. Stoga bi bilo potrebno riješiti međudjelovanje između dvaju zakonodavnih instrumenata i ostaviti prostora za promjenu određenih elemenata porezne osnovice u novi okvir grupe. Takvi bi elementi trebali posebno uključivati pravilo o ograničavanju kamata, klauzulu o prijelazu i zakonodavstvo o kontroliranim stranim društvima, kao i hibridne neusklađenosti.

(14)

Ova se Direktiva temelji na Direktivi Vijeća 2016/xx/EU o zajedničkoj osnovici poreza na dobit (kojom se utvrđuje zajednički skup pravila o oporezivanju dobiti poduzeća za izračun porezne osnovice) i njome se usmjerava na konsolidaciju poreznih ishoda diljem grupe. Stoga je potrebno riješiti međudjelovanje između dvaju zakonodavnih instrumenata i ostaviti prostora za promjenu određenih elemenata porezne osnovice u novi okvir grupe. Takvi bi elementi trebali posebno uključivati pravilo o ograničavanju kamata, klauzulu o prijelazu i zakonodavstvo o kontroliranim stranim društvima, kao i hibridne neusklađenosti. Države članice ne bi trebalo sprječavati da uvode dodatne mjere protiv izbjegavanja poreza kako bi se smanjili negativni učinci premještanja dobiti u treće zemlje s niskim porezima.

Amandman 14

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 16.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(16)

Kako bi se dopunili ili izmijenili određeni elementi ove Direktive koji nisu ključni, ovlast donošenja akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije trebala bi se delegirati Komisiji u pogledu i. uzimanja u obzir izmjena zakona država članica u vezi s oblicima poduzeća i porezima na dobit te izmijene Priloga I. i II. u skladu s time; ii. utvrđivanja dodatnih definicija; i iii. dopune pravila o ograničavanju odbitka kamata pravilom protiv fragmentiranosti kako bi se bolje riješili rizici od izbjegavanja poreza koji bi se mogli pojaviti unutar grupe. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka. Pri pripremi i izradi delegiranih akata, Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti šalju Europskom parlamentu i Vijeću istodobno, na vrijeme i na primjeren način.

(16)

Kako bi se dopunili ili izmijenili određeni elementi ove Direktive koji nisu ključni, ovlast donošenja akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije trebala bi se delegirati Komisiji u pogledu i. uzimanja u obzir izmjena zakona država članica u vezi s oblicima poduzeća i porezima na dobit te izmijene Priloga I. i II. u skladu s time; ii. utvrđivanja dodatnih definicija; iii. dopune pravila o ograničavanju odbitka kamata pravilom protiv fragmentiranosti kako bi se bolje riješili rizici od izbjegavanja poreza koji bi se mogli pojaviti unutar grupe: i iv. izdavanja smjernica za prijelazno razdoblje u kojemu raspodjela na temelju formule postoji paralelno s drugim metodama dodjeljivanja u odnosima s trećim zemljama . Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, i da uzme u obzir godišnju rezoluciju Europskog parlamenta . Pri pripremi i izradi delegiranih akata, Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti šalju Europskom parlamentu i Vijeću istodobno, na vrijeme i na primjeren način.

Amandman 15

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 17.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(17)

Kako bi se osigurali ujednačeni uvjeti za provedbu ove Direktive, provedbene ovlasti trebale bi se prenijeti na Komisiju i. radi godišnjeg donošenja popisa oblika trgovačkog društva iz trećih zemalja koji su slični oblicima trgovačkog društva navedenima u Prilogu I.; ii. radi utvrđivanja detaljnih pravila o izračunu čimbenika rada, imovine i prodaje, raspodjeli zaposlenika i platnog spiska, imovina i prodaje u odgovarajući čimbenik i vrednovanje imovine; iii. radi donošenja akta kojim se utvrđuje standardni obrazac obavijesti o stvaranju grupe; iv. radi utvrđivanja pravila o elektroničkom ispunjavanju konsolidirane porezne prijave, obrascu konsolidirane porezne prijave, obrascu porezne prijave pojedinog poreznog obveznika i potrebnoj popratnoj dokumentaciji. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (3).

(17)

Kako bi se osigurali ujednačeni uvjeti za provedbu ove Direktive, provedbene ovlasti trebale bi se prenijeti na Komisiju i. radi godišnjeg donošenja popisa oblika trgovačkog društva iz trećih zemalja koji su slični oblicima trgovačkog društva navedenima u Prilogu I.; ii. radi utvrđivanja detaljnih pravila o izračunu čimbenika rada, imovine i prodaje te čimbenika podataka , raspodjeli zaposlenika i platnog spiska, raspodjeli prikupljenih i korištenih osobnih podataka , imovina i prodaje u odgovarajući čimbenik i vrednovanje imovine; iii. radi donošenja akta kojim se utvrđuje standardni obrazac obavijesti o stvaranju grupe; iv. radi utvrđivanja pravila o elektroničkom ispunjavanju konsolidirane porezne prijave, obrascu konsolidirane porezne prijave, obrascu porezne prijave pojedinog poreznog obveznika i potrebnoj popratnoj dokumentaciji. Komisija bi trebala izraditi jedinstvene obrasce porezne prijave u suradnji s poreznim upravama država članica. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (4).

Amandman 16

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 18.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(18)

Budući da se ciljevi ove Direktive, konkretno poboljšanje funkcioniranja unutarnjeg tržišta s pomoću suzbijanja praksi međunarodnog izbjegavanja poreza i olakšanje prekograničnog poslovanja unutar Unije ne mogu u dovoljnoj mjeri postići različitim pojedinačnim djelovanjem država članica jer je za njihovo ostvarivanje potrebno koordinirano djelovanje, nego se mogu bolje ostvariti na razini Unije zbog činjenice da je Direktiva usmjerena na neučinkovitosti unutarnjeg tržišta uzrokovane međudjelovanjem različitih nacionalnih poreznih pravila koja imaju utjecaj na unutarnje tržište i kojima se obeshrabruje prekogranično djelovanje, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti kako je utvrđeno člankom 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti, kako je određeno u tom članku, ovom se Direktivom ne prelazi okvir onoga što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva, posebno uzimajući u obzir da je njezino obvezno područje primjene ograničeno na grupe iznad određene veličine.

(18)

Budući da se ciljevi ove Direktive, konkretno poboljšanje funkcioniranja unutarnjeg tržišta s pomoću suzbijanja praksi međunarodnog izbjegavanja poreza i olakšanje prekograničnog poslovanja unutar Unije, osobito za mala i srednja poduzeća , ne mogu u dovoljnoj mjeri postići različitim pojedinačnim djelovanjem država članica jer je za njihovo ostvarivanje potrebno koordinirano djelovanje, nego se mogu bolje ostvariti na razini Unije zbog činjenice da je Direktiva usmjerena na neučinkovitosti unutarnjeg tržišta uzrokovane međudjelovanjem različitih nacionalnih poreznih pravila koja imaju utjecaj na unutarnje tržište i kojima se obeshrabruje prekogranično djelovanje, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti kako je utvrđeno člankom 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti, kako je određeno u tom članku, ovom se Direktivom ne prelazi okvir onoga što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva, posebno uzimajući u obzir da je njezino obvezno područje primjene ograničeno na grupe iznad određene veličine.

Amandman 17

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 20.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(20)	Komisija bi trebala imati obvezu preispitivanja primjene Direktive pet godina nakon njezina stupanja na snagu, o čemu bi trebala izvijestiti Vijeće. Države članice trebale bi imati obvezu dostavljanja Komisiji teksta odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

(20)

Budući da ova Direktiva sadržava važne izmjene pravila o oporezivanju dobiti poduzeća, Komisija bi trebala imati obvezu da provede temeljitu procjenu primjene Direktive pet godina nakon njezina stupanja na snagu, o čemu bi trebala izvijestiti Europski parlament i Vijeće. To izvješće o provedbi trebalo bi sadržavati barem sljedeće elemente: utjecaj sustava oporezivanja predviđenog ovom Direktivom na prihode država članica, prednosti i nedostatke tog sustava za MSP-ove, utjecaj na pravednu naplatu poreza između država članica, utjecaj na unutarnje tržište u cjelini s posebnim osvrtom na moguće narušavanje tržišnog natjecanja između trgovačkih društava koja podliježu novim pravilima utvrđenima ovom Direktivom i broj poduzeća obuhvaćenih područjem primjene tijekom prijelaznog razdoblja. Komisija bi trebala imati obvezu preispitivanja primjene ove Direktive deset godina nakon njezina stupanja na snagu, o čemu bi trebala izvijestiti Europski parlament i Vijeće. Države članice trebale bi imati obvezu dostavljanja Komisiji teksta odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Amandman 18

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 20.a (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(20a)

Kako bi se postigla potpuna i dosljedna konsolidacija i spriječio nastanak novih prilika za arbitražu zbog računovodstvenih nedosljednosti između država članica, potrebno je usvojiti jasne, dosljedne i objektivne kriterije za izračun konsolidirane porezne osnovice. Komisija bi u tu svrhu trebala predložiti potrebnu prilagodbu relevantnih odredbi ove Direktive koje se odnose na definiciju i izračun konsolidirane porezne osnovice.

Amandman 19

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 20.b (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(20b)

Komisija bi trebala razmotriti dodatne studije kojima se analizira mogući utjecaj CCCTB-a na prihode koje pojedine države članice ostvaraju od poreza na dobit i mogući nepovoljan položaj EU-a u odnosu na konkurenciju iz trećih zemalja.

Amandman 20

Prijedlog direktive

Članak 1. – stavak 1.

Tekst koji je predložila Komisija		Izmjena
1. U ovoj se Direktivi uspostavlja sustav za konsolidaciju poreznih osnovica, kako je navedeno u Direktivi Vijeća 2016/xx/EU (5), trgovačkih društava koja su članovi grupa i utvrđuju se pravila o raspodjeli zajedničke konsolidirane osnovice poreza na dobit državama članicama i načinu upravljanja istim od strane nacionalnih poreznih tijela .		1. Ovom se Direktivom uspostavlja zajednička osnovica za oporezivanje određenih trgovačkih društava u Uniji i utvrđuju se pravila za izračun te osnovice, uključujući pravila o mjerama za suzbijanje izbjegavanja plaćanja poreza i mjerama koje se odnose na međunarodnu dimenziju predloženog poreznog sustava .

Amandman 21

Prijedlog direktive

Članak 2. – stavak 1. – uvodni dio

Tekst koji je predložila Komisija		Izmjena
1. Pravila ove Direktive primjenjuju se na trgovačko društvo koje je osnovano u skladu sa zakonima države članice, uključujući njegove stalne poslovne jedinice u drugim državama članicama, ako trgovačko društvo ispunjuje sve sljedeće uvjete:		1. Pravila ove Direktive primjenjuju se na trgovačko društvo koje je osnovano u skladu sa zakonima države članice, uključujući njegove stalne ili digitalne stalne poslovne jedinice u drugim državama članicama, ako trgovačko društvo ispunjuje sve sljedeće uvjete:

Amandman 22

Prijedlog direktive

Članak 2. – stavak 1. – točka c

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(c)	pripada, za potrebe financijskog računovodstva, konsolidiranoj grupi s ukupnim konsolidiranim prihodom grupe koji prelazi 750 000 000 EUR tijekom financijske godine koja prethodi relevantnoj financijskoj godini;

(c)	pripada, za potrebe financijskog računovodstva, konsolidiranoj grupi s ukupnim konsolidiranim prihodom grupe koji prelazi 750 000 000 EUR tijekom financijske godine koja prethodi relevantnoj financijskoj godini. Taj se prag u razdoblju od najviše sedam godina spušta na nulu ;

Amandman 23

Prijedlog direktive

Članak 2. – stavak 3.

Tekst koji je predložila Komisija		Izmjena
3. Trgovačko društvo koje ispunjava uvjete iz stavka 1. točaka (a), (b) i (d), ali ne ispunjava one iz točke (c) tog stavka, može donijeti odluku o primjeni pravila ove Direktive u razdoblju od pet poreznih godina , uključivo za svoje stalne poslovne jedinice koje se nalaze u ostalim državama članicama. To se razdoblje automatski produljuje za uzastopna razdoblja od pet poreznih godina, osim ako ne postoji obavijest o prestanku postojanja kako je navedeno u članku 47.podstavku 2. Uvjeti iz stavka 1. točaka (a), (b) i (d) ispunjuju se svaki put kada dođe do produljenja razdoblja.		3. Trgovačko društvo koje ispunjava uvjete iz stavka 1. točaka (a), (b) i (d), ali ne ispunjava one iz točke (c) tog stavka, može donijeti odluku o primjeni pravila ove Direktive, uključivo za svoje stalne poslovne jedinice koje se nalaze u ostalim državama članicama.

Amandman 24

Prijedlog direktive

Članak 2. – stavak 4.

Tekst koji je predložila Komisija		Izmjena
4. Pravila ove Direktive ne primjenjuju se na brodarska društva podložna posebnom poreznom režimu. Brodarsko društvo podložno posebnom poreznom režimu uzima se u obzir za potrebe određivanja trgovačkih društava koja su članovi iste grupe kako je navedeno u člancima 5. i 6.		Briše se.

Amandman 25

Prijedlog direktive

Članak 3. – stavak 1. – točka 23.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(23)	„konsolidirana porezna osnovica”znači rezultat zbrajanja zajedničkih poreznih osnovica svih članova grupe, kako je izračunan u skladu s Direktivom 2016/xx/EU;

(23)	„konsolidirana porezna osnovica”znači konsolidirani neto oporezivi prihod članova grupe, kako je izračunan na dosljednoj računovodstvenoj osnovi primjenjivoj na sve članove grupe u skladu s Direktivom 2016/xx/EU;

Amandman 26

Prijedlog direktive

Članak 3. – stavak 1. – točka 28.a (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(28a)

„čimbenik podataka”znači prikupljanje i korištenje osobnih podataka korisnika internetskih platformi i usluga u komercijalne svrhe u jednoj ili više država članica.

Amandman 27

Prijedlog direktive

Članak 4. – stavak 3.

Tekst koji je predložila Komisija		Izmjena
3. Kada se mjesto stvarne uprave člana grupe koji se bavi brodarstvom i prijevozom unutarnjim vodama nalazi na brodu, član grupe smatra se za potrebe oporezivanja rezidentom države članice matične luke broda ili kada ne postoji takva matična luka, države članice rezidentnosti operatora broda za potrebe oporezivanja.		Briše se.

Amandman 28

Prijedlog direktive

Članak 4. – stavak 4.

Tekst koji je predložila Komisija		Izmjena
4. Porezni obveznik rezident podliježe porezu na dobit za sav prihod izveden iz bilo kojeg izvora , neovisno radi li se o izvoru unutar ili van države članice u kojoj je rezident za potrebe oporezivanja.		4. Porezni obveznik rezident podliježe porezu na dobit za sav prihod nastao iz bilo kakve aktivnosti , neovisno radi li se o izvoru unutar ili van države članice u kojoj je rezident za potrebe oporezivanja.

Amandman 29

Prijedlog direktive

Članak 4. – stavak 5.

Tekst koji je predložila Komisija		Izmjena
5. Porezni obveznik nerezident podliježe porezu na dobit za sav prihod od aktivnosti izvršenih kroz stalnu poslovnu jedinicu u državi članici.		5. Porezni obveznik nerezident podliježe porezu na dobit za sav prihod od aktivnosti izvršenih kroz stalnu poslovnu jedinicu u državi članici, uključujući i kroz digitalnu stalnu poslovnu jedinicu . Digitalna stalna poslovna jedinica poreznog obveznika utvrđuje se u skladu s uvjetima i kriterijima navedenima u članku 5. Direktive Vijeća ... o zajedničkoj osnovici poreza na dobit (1).

Amandman 30

Prijedlog direktive

Članak 5. – stavak 1. – točka a

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(a)	pravo iskorištavanja više od 50 % glasačkih prava ; i

(a)	pravo iskorištavanja glasačkih prava koja premašuju 50 %; i

Amandman 31

Prijedlog direktive

Članak 6. – stavak 2.a (novi)

Tekst koji je predložila Komisija		Izmjena
		2a. Stalne poslovne jedinice obuhvaćaju digitalne stalne poslovne jedinice u skladu s uvjetima i kriterijima navedenima u članku 5. Direktive Vijeća ... o zajedničkoj osnovici poreza na dobit (2) .

Amandman 32

Prijedlog direktive

Članak 7. – stavak 1.

Tekst koji je predložila Komisija		Izmjena
1. Porezne osnovice svih članova grupe zbrajaju se u konsolidiranu poreznu osnovicu .		1. Porezna osnovica konsolidirane grupe određuje se kao da je riječ o samo jednom subjektu. U tu se svrhu ukupna porezna osnovica grupe ponovo obrađuje kako bi se uklonila sva dobit ili svi gubici, uključujući one koji proizlaze iz bilo koje transakcije, bez obzira na njezinu prirodu, između dva ili više subjekata unutar grupe.

Amandman 33

Prijedlog direktive

Članak 7. – stavak 2.

Tekst koji je predložila Komisija		Izmjena
2. Ako je konsolidirana porezna osnovica negativna, gubitak se prebacuje i izvršava se prijeboj sa sljedećom pozitivnom konsolidiranom poreznom osnovicom. Ako je konsolidirana porezna osnovica pozitivna, raspodjeljuje se u skladu s Poglavljem VIII.		2. Ako je konsolidirana porezna osnovica negativna, gubitak se prebacuje i izvršava se prijeboj sa sljedećom pozitivnom konsolidiranom poreznom osnovicom tijekom razdoblja od najviše pet godina . Ako je konsolidirana porezna osnovica pozitivna, raspodjeljuje se u skladu s Poglavljem VIII.

Amandman 34

Prijedlog direktive

Članak 9. – stavak 2.

Tekst koji je predložila Komisija		Izmjena
2. Grupe primjenjuju dosljednu i adekvatno dokumentiranu metodu za bilježenje transakcija unutar grupe. Grupe mogu promijeniti metodu samo iz valjanih gospodarskih razloga i samo na početku porezne godine.		2. Grupe primjenjuju dosljednu i adekvatno dokumentiranu metodu za bilježenje transakcija unutar grupe. Grupe mogu promijeniti metodu samo iz valjanih gospodarskih razloga i samo na početku porezne godine. Sve takve transakcije uklanjaju se iz porezne osnovice kao rezultat konsolidacije provedene u skladu s člankom 7. stavkom 1.

Amandman 35

Prijedlog direktive

Članak 9. – stavak 3.

Tekst koji je predložila Komisija		Izmjena
3. Metodom za bilježenje transakcija unutar grupe omogućuje se utvrđivanje svih prijenosa i prodaja unutar grupe na najnižoj cijeni za imovinu koja nije podložna amortizaciji ili vrijednosti za potrebe oporezivanja za imovine koje se amortiziraju.		Briše se.

Amandman 36

Prijedlog direktive

Članak 9. – stavak 4.

Tekst koji je predložila Komisija		Izmjena
4. Prijenosi unutar grupe ne mijenjaju status samostvarajućih nematerijalnih imovina.		Briše se.

Amandman 37

Prijedlog direktive

Članak 23. – stavak 1. – podstavak 1.

Tekst koji je predložila Komisija		Izmjena
Kada kao rezultat poslovne reorganizacije jedna ili više grupa, ili dva ili više članova grupe, postanu dio druge grupe, svi neodbijeni gubici prethodno postojeće grupe ili prethodno postojećih grupa raspodjeljuju se svakom članu grupe u skladu s Poglavljem VIII. i na temelju čimbenika prema njihovom stanju na kraju porezne godine u kojoj se izvršila poslovna reorganizacija. Neodbijeni gubici prethodno postojeće grupe ili prethodno postojećih grupa prenose se za buduće godine .		Kada kao rezultat poslovne reorganizacije jedna ili više grupa, ili dva ili više članova grupe, postanu dio druge grupe, svi neodbijeni gubici prethodno postojeće grupe ili prethodno postojećih grupa raspodjeljuju se svakom članu grupe u skladu s Poglavljem VIII. i na temelju čimbenika prema njihovom stanju na kraju porezne godine u kojoj se izvršila poslovna reorganizacija. Neodbijeni gubici prethodno postojeće grupe ili prethodno postojećih grupa prenose se tijekom razdoblja od najviše pet godina .

Amandman 38

Prijedlog direktive

Članak 23. – stavak 2.

Tekst koji je predložila Komisija		Izmjena
2. Kada se dva ili više glavnih poreznih obveznika spoje u smislu članka 2. stavka (a) točaka i. i ii. Direktive Vijeća 2009/133/EZ (6), svi neodbijeni gubici grupe raspodjeljuju se članovima u skladu s Poglavljem VIII., na temelju čimbenika prema njihovom stanju na kraju porezne godine u kojoj je došlo do spajanja. Neodbijeni gubici prebacuju se za buduće godine .		2. Kada se dva ili više glavnih poreznih obveznika spoje u smislu članka 2. stavka (a) točaka i. i ii. Direktive Vijeća 2009/133/EZ (7), svi neodbijeni gubici grupe raspodjeljuju se članovima u skladu s Poglavljem VIII., na temelju čimbenika prema njihovom stanju na kraju porezne godine u kojoj je došlo do spajanja. Neodbijeni gubici prebacuju se tijekom razdoblja od najviše pet godina .

Amandman 39

Prijedlog direktive

Članak 28. – stavak 1. – podstavak 1.

Tekst koji je predložila Komisija		Izmjena
Konsolidirana porezna osnovica dijeli se među članovima grupe svake porezne godine na temelju formule za raspodjelu. Pri utvrđivanju raspodijeljenog udjela člana grupe A, formula preuzima sljedeći oblik, a stavlja se jednaka važnost na čimbenike prodaje, rada i imovine :		Konsolidirana porezna osnovica dijeli se među članovima grupe svake porezne godine na temelju formule za raspodjelu. Pri utvrđivanju raspodijeljenog udjela člana grupe A, formula preuzima sljedeći oblik, a stavlja se jednaka važnost na čimbenike prodaje, rada, imovine i čimbenik podataka :

Amandman 40

Prijedlog direktive

Članak 28. – stavak 1. – formula

Tekst koji je predložila Komisija		Izmjena

Amandman 41

Prijedlog direktive

Članak 28. – stavak 1. – podstavak 1.a (novi)

Tekst koji je predložila Komisija		Izmjena
		Ako se jedan ili više čimbenika zbog prirode aktivnosti poreznog obveznika ne primjenjuju, svi ostali primjenjivi čimbenici u formuli trebali bi se razmjerno ponovno ponderirati kako bi se očuvao apsolutno jednaki ponder pridružen svakom primjenjivom čimbeniku.

Amandman 42

Prijedlog direktive

Članak 28. – stavak 5.

Tekst koji je predložila Komisija		Izmjena
5. Pri utvrđivanju raspodijeljenog udjela člana grupe, jednaka se važnost stavlja na čimbenike prodaje, rada i imovine.		5. 5. Pri utvrđivanju raspodijeljenog udjela člana grupe, jednaka se važnost stavlja na čimbenike prodaje, rada i imovine i čimbenik podataka .

Amandman 43

Prijedlog direktive

Članak 28. – stavak 5.a (novi)

Tekst koji je predložila Komisija		Izmjena
		5a. Jedna polovica čimbenika podataka sastoji od ukupne količine osobnih podataka korisnika internetskih platformi i usluga koje u pojedinoj državi članici prikupi član grupe kao brojnika i ukupne količine osobnih podataka korisnika internetskih platformi i usluga koje u pojedinoj državi članici prikupi grupa kao nazivnika, a druga polovica čimbenika podataka sastoji se od ukupne količine osobnih podataka korisnika internetskih platformi i usluga koje u pojedinoj državi članici koristi član grupe kao brojnika i ukupne količine osobnih podataka korisnika internetskih platformi i usluga koje u pojedinoj državi članici koristi grupa kao nazivnika.

Amandman 44

Prijedlog direktive

Članak 28. – stavak 5.b (novi)

Tekst koji je predložila Komisija		Izmjena
		5b. Količina osobnih podataka koji se prikupe u skladu s čimbenikom podataka mjeri se na kraju porezne godine u svakoj državi članici.

Amandman 45

Prijedlog direktive

Članak 28. – stavak 5.c (novi)

Tekst koji je predložila Komisija		Izmjena
		5c. Definicija prikupljanja i korištenja osobnih podataka u komercijalne svrhe u kontekstu čimbenika podataka određuje se u skladu s Uredbom (EU) 2016/679.

Amandman 46

Prijedlog direktive

Članak 29.

Tekst koji je predložila Komisija		Izmjena
Članak 29. Zaštitna klauzula Kao iznimka pravilu utvrđenom člankom 28., ako glavni porezni obveznik ili nadležno tijelo smatra da ishod raspodjele konsolidirane porezne osnovice članu grupe ne predstavlja pravedno opseg poslovne djelatnosti tog člana grupe, glavni porezni obveznik ili nadležno tijelo može zatražiti upotrebu alternativne metode za izračun poreznog udjela svakog člana grupe. Alternativna metoda može se upotrijebiti samo ako se nakon savjetovanja među nadležnim tijelima i, kada je to primjenjivo, rasprava održanih u skladu s člancima 77. i 78., sva ta tijela slože s upotrebom te alternativne metode. Države članice glavnog poreznog tijela obavještavaju Komisiju o alternativnoj metodi koja je upotrijebljena.		Briše se.

Amandman 47

Prijedlog direktive

Članak 38. – stavak 1.

Tekst koji je predložila Komisija		Izmjena
1. Prodaja dobara uključuje se u čimbenik prodaje člana grupe koji se nalazi u državi članici u kojoj završava isporuka ili prijenos dobara osobi koja ih nabavlja. Ako se to mjesto ne može utvrditi, prodaja dobara pripisuje se članu grupe koji se nalazi u državi članici posljednje utvrđene lokacije dobara.		1. Prodaja dobara uključuje se u čimbenik prodaje člana grupe koji se nalazi u državi članici u kojoj završava isporuka ili prijenos dobara osobi koja ih nabavlja. Ako se to mjesto ne može utvrditi ili član grupe nema oporezivu sponu , prodaja dobara pripisuje se članu grupe koji se nalazi u državi članici posljednje utvrđene lokacije dobara.

Amandman 48

Prijedlog direktive

Članak 43.

Tekst koji je predložila Komisija		Izmjena
Članak 43. Brodarstvo, prijevoz unutarnjim vodama i zračni promet Prihodi, troškovi i ostale stavke koje se mogu odbiti i koji pripadaju članu grupe čija je primarna djelatnost upravljanje brodovima i letjelicama u međunarodnom prometu ili upravljanje brodovima koji sudjeluju u prijevozu unutarnjim vodama isključuju se iz konsolidirane porezne osnovice te se ne raspodjeljuju u skladu s pravilima iz članka 28. Umjesto toga, prihodi, troškovi i ostale stavke koje se mogu odbiti pripisuju se tom članu grupe na osnovi svake pojedine transakcije i podložni su prilagodbama za cijenu u skladu s člankom 56. Direktive 2016/xx/EU. Udjeli u članu grupe i udjeli člana grupe uzimaju se u obzir za potrebe utvrđivanja postoji li grupa kao ona navedena u člancima 5. i 6.		Briše se.

Amandman 49

Prijedlog direktive

Članak 46. – stavak 2.

Tekst koji je predložila Komisija		Izmjena
2. Obavješću navedenom u stavku 1. obuhvaćeni su svi članovi grupe osim brodarskih društava navedenih u članku 2. stavku 4.		2. Obavješću navedenom u stavku 1. obuhvaćeni su svi članovi grupe.

Amandman 50

Prijedlog direktive

Članak 48. – stavak 2.

Tekst koji je predložila Komisija		Izmjena
Komisija može donijeti akt kojim se utvrđuje standardni obrazac obavijesti o stvaranju grupe. Taj se provedbeni akt donosi u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 77. stavka 2.		Komisija donosi akt kojim se utvrđuje standardni obrazac obavijesti o stvaranju grupe. Taj se provedbeni akt donosi u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 77. stavka 2.

Amandman 51

Prijedlog direktive

Članak 55. – stavak 1.

Tekst koji je predložila Komisija		Izmjena
Komisija može donijeti akte za utvrđivanje pravila o elektroničkom podnošenju konsolidirane porezne prijave, o obrascu konsolidirane porezne prijave, o obrascu porezne prijave pojedinog poreznog obveznika i o potrebnoj popratnoj dokumentaciji. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 77. stavka 2.		Komisija donosi akte za utvrđivanje pravila o elektroničkom podnošenju konsolidirane porezne prijave, o obrascu konsolidirane porezne prijave, o obrascu porezne prijave pojedinog poreznog obveznika i o potrebnoj popratnoj dokumentaciji. Komisija izrađuje jedinstvene obrasce porezne prijave u suradnji s poreznim upravama država članica. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 77. stavka 2.

Amandman 52

Prijedlog direktive

Članak 65. – stavak 1.

Tekst koji je predložila Komisija		Izmjena
1. Ako se nadležno tijelo države članice u kojoj je član grupe rezident za potrebe oporezivanja ili smješten u obliku stalne poslovne jedinice ne slaže s odlukom glavnog poreznog tijela donesenom u skladu s člankom 49., člankom 56. stavkom 2. ili stavkom 4., ili člankom 56. stavkom 5. drugim podstavkom, ono može osporiti odluku pred sudovima države članice glavnog poreznog tijela unutar razdoblja od tri mjeseca.		1. Ako se nadležno tijelo države članice u kojoj je član grupe rezident za potrebe oporezivanja ili smješten u obliku stalne poslovne jedinice, uključujući u obliku digitalne stalne poslovne jedinice , ne slaže s odlukom glavnog poreznog tijela donesenom u skladu s člankom 49., člankom 56. stavkom 2. ili stavkom 4., ili člankom 56. stavkom 5. drugim podstavkom, ono može osporiti odluku pred sudovima države članice glavnog poreznog tijela unutar razdoblja od tri mjeseca.

Amandman 53

Prijedlog direktive

Članak 65. – stavak 2.a (novi)

Tekst koji je predložila Komisija		Izmjena
		2a. Komisija analizira bi li se uspostavom mehanizma za rješavanje sporova dodatno povećala učinkovitost i djelotvornost pri rješavanju sporova između država članica. Komisija Europskom parlamentu i Vijeću dostavlja izvješće o tome, a potrebi i zakonodavni prijedlog.

Amandman 54

Prijedlog direktive

Članak 67. – stavak 1.

Tekst koji je predložila Komisija		Izmjena
1. Žalbe protiv izmijenjene porezne procjene ili porezne procjene izrađene u skladu s člankom 54. razmotrit će administrativno tijelo koje je u skladu s pravom države članice glavnog poreznog tijela nadležno za razmatranje žalbe na prvom stupnju. To administrativno tijelo neovisno je od poreznih tijela iz države članice glavnog poreznog tijela. Ako takvo administrativno tijelo ne postoji u toj državi članici, glavni porezni obveznik može izravno podnijeti sudsku žalbu.		1. Žalbe protiv izmijenjene porezne procjene ili porezne procjene izrađene u skladu s člankom 54. razmotrit će administrativno tijelo koje je u skladu s pravom države članice glavnog poreznog tijela nadležno za razmatranje žalbe na prvom stupnju. To administrativno tijelo neovisno je od poreznih tijela iz države članice glavnog poreznog tijela. Ako takvo administrativno tijelo ne postoji u toj državi članici ili ako tome glavni porezni obveznik daje prednost , glavni porezni obveznik može izravno podnijeti sudsku žalbu.

Amandman 55

Prijedlog direktive

Članak 67. – stavak 5.

Tekst koji je predložila Komisija		Izmjena
5. Administrativno tijelo navedeno u stavku 1. odlučuje o žalbi u roku od šest mjeseci. Ako glavni porezni obveznik unutar tog razdoblja ne primi odluku, smatra se da je odluka glavnog poreznog tijela potvrđena.		5. Ako je nadležno za žalbu, administrativno tijelo navedeno u stavku 1. odlučuje o žalbi u roku od šest mjeseci. Ako glavni porezni obveznik unutar tog razdoblja ne primi odluku, smatra se da je odluka glavnog poreznog tijela potvrđena.

Amandman 56

Prijedlog direktive

Članak 69. – stavak 2.

Tekst koji je predložila Komisija		Izmjena
2. Kad se primjenjuje stavak 1., prekoračeni troškovi zaduživanja i EBITDA izračunavaju se na razini grupe te obuhvaćaju rezultate za sve njezine članove. Iznos od 3 000 000 EUR naveden u članku 13. Direktive 2016/xx/EU povećava se na 5 000 000 .		2. Kad se primjenjuje stavak 1., prekoračeni troškovi zaduživanja i EBITDA izračunavaju se na razini grupe te obuhvaćaju rezultate za sve njezine članove. Iznos od 1 000 000 EUR naveden u članku 13. Direktive 2016/xx/EU povećava se na 5 000 000 .

Amandman 57

Prijedlog direktive

Članak 71.

Tekst koji je predložila Komisija		Izmjena
Članak 71. Olakšica za gubitke i ponovno uračunavanje 1. Članak 41. Direktive 2016/xx/EU o olakšici za gubitke i ponovno uračunavanje automatski se prestaje primjenjivati kad ova Direktiva stupi na snagu. 2. Preneseni gubici koji još nisu ponovno uračunani kad ova Direktiva stupi na snagu ostaju kod poreznog obveznika na kojeg su preneseni.		Briše se.

Amandman 58

Prijedlog direktive

Članak 72. – stavak 1.

Tekst koji je predložila Komisija		Izmjena
Za potrebe ove Direktive, upućivanje na zakonsku stopu poreza na dobit kojoj bi podlijegao porezni obveznik u prvom podstavku članka 53. stavka 1. Direktive 2016/xx/EU ne primjenjuje se te umjesto toga stopu zamjenjuje prosječna zakonska stopa poreza na dobit koja je primjenjiva među svim državama članicama .		Za potrebe ove Direktive primjenjuju se pravila o prijelazu utvrđena u članku 53. Direktive 2016/xx/EU.

Amandman 59

Prijedlog direktive

Članak 73. – stavak 1.

Tekst koji je predložila Komisija		Izmjena
Za potrebe ove Direktive područje primjene zakonodavstva o kontroliranim stranim društvima prema članku 59. Direktive 2016/xx/EU ograničeno je na odnose između članova grupe i subjekata koji su rezidenti za potrebe oporezivanja ili stalnih poslovnih jedinica koje se nalaze u trećoj zemlji.		Za potrebe ove Direktive područje primjene zakonodavstva o kontroliranim stranim društvima prema članku 59. Direktive 2016/xx/EU ograničeno je na odnose između članova grupe i subjekata koji su rezidenti za potrebe oporezivanja ili stalnih poslovnih jedinica, uključujući digitalne stalne poslovne jedinice , koje se nalaze u trećoj zemlji.

Amandman 60

Prijedlog direktive

Članak 74. – stavak 1.

Tekst koji je predložila Komisija		Izmjena
Za potrebe ove Direktive, područje primjene pravila o hibridnoj neusklađenosti iz članka 61. Direktive 2016/xx/EU ograničeno je na odnose između članova grupe i povezanih društava koja nisu članovi grupe , kako je navedeno u članku 56 . Direktive 2016/xx/EU.		Za potrebe ove Direktive, područje primjene pravila o hibridnoj neusklađenosti i povezani aranžmani primjenjuju se kako je definirano člankom 61 . Direktive 2016/xx/EU.

Amandman 61

Prijedlog direktive

Članak 76.

Tekst koji je predložila Komisija		Izmjena
Članak 76. Obavješćivanje Europskog parlamenta		Članak 76. Obavješćivanje Europskog parlamenta
		1. Europski parlament organizira međuparlamentarnu konferenciju kako bi se procijenio sustav CCCTB-a uzimajući u obzir ishode rasprava o poreznoj politici vođenih u okviru postupka Europskog semestra. Europski parlament u rezoluciji koja se upućuje Komisiji i Vijeću izražava svoje mišljenje i zaključke o tom pitanju.
Komisija obavješćuje Europski parlament o donošenju delegiranih akata, o bilo kojem prigovoru u vezi s njima i o opozivu delegiranja ovlasti od strane Vijeća.		2. Komisija obavješćuje Europski parlament o donošenju delegiranih akata, o bilo kojem prigovoru u vezi s njima i o opozivu delegiranja ovlasti od strane Vijeća.

Amandman 62

Prijedlog direktive

Članak 78.a (novi)

Tekst koji je predložila Komisija		Izmjena
		Članak 78.a Kompenzacijski mehanizam Kako bi se kompenzirali iznenadni šokovi u prihodima od poreza u državama članicama koji nastaju zbog fiskalnih dobitaka i gubitaka koji su prouzročeni izravno i isključivo prijelazom na novi sustav uveden ovom Direktivom, Komisija uspostavlja poseban kompenzacijski mehanizam operativan od trenutka stupanja na snagu ove Direktive. Kompenzacija se svake godine prilagođuje kako bi se uzele u obzir nacionalne ili regionalne odluke donesene prije stupanja na snagu ove Direktive. Kompenzacijski mehanizam financira se iz fiskalnog viška država članica koje ostvaruju dobitke u fiskalnim prihodima, a uspostavlja se na početno razdoblje od sedam godina. Nakon tog razdoblja Komisija procjenjuje potrebu za nastavkom funkcioniranja kompenzacijskog mehanizma i sukladno tomu odlučuje o njegovu ukidanju ili jednokratnom produženju na još jedno razdoblje od najviše dvije godine.

Amandman 63

Prijedlog direktive

Članak 79.

Tekst koji je predložila Komisija		Izmjena
Članak 79. Preispitivanje Komisija preispituje primjenu Direktive pet godina nakon njezina stupanja na snagu te izvješćuje Vijeće o njezinoj primjeni. Izvješće posebno uključuje analizu učinka mehanizma iz Poglavlja VIII. ove Direktive o raspodjeli poreznih osnovica među državama članicama.		Članak 79. Izvješće o provedbi i preispitivanje provedbe Komisija procjenjuje primjenu Direktive pet godina nakon njezina stupanja na snagu te izvješćuje Europski parlament i Vijeće o njezinoj primjeni. To izvješće o provedbi posebno uključuje analizu učinka mehanizma iz Poglavlja VIII. ove Direktive o raspodjeli poreznih osnovica među državama članicama. Pri donošenju zaključaka iz takvog izvješća o provedbi ili u kontekstu sljedećeg višegodišnjeg financijskog okvira Komisija predlaže uvjete na temelju kojih bi se dio fiskalnih prihoda ostvarenih uslijed primjene zajedničke konsolidirane osnovice poreza na dobit dodijelio općem proračunu Unije kako bi se proporcionalno smanjili doprinosi država članica u taj proračun. Komisija preispituje primjenu Direktive deset godina nakon njezina stupanja na snagu te izvješćuje Europski parlament i Vijeće o njezinoj primjeni.

Amandman 64

Prijedlog direktive

Članak 80. – stavak 1. – podstavak 1.

Tekst koji je predložila Komisija		Izmjena
Države članice donose i objavljuju zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom najkasnije do 31. prosinca 2020 . One Komisiji odmah dostavljaju tekst takvih odredaba.		Države članice donose i objavljuju zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom najkasnije do 31. prosinca 2019 . One Komisiji odmah dostavljaju tekst takvih odredaba.

Amandman 65

Prijedlog direktive

Članak 80. – stavak 1. – podstavak 2.

Tekst koji je predložila Komisija		Izmjena
One te odredbe primjenjuju od 1. siječnja 2021 .		One te odredbe primjenjuju od 1. siječnja 2020 .

(1) Prijedlog Direktive Vijeća od 3.10.2011. o zajedničkoj konsolidiranoj osnovici poreza na dobit (COM(2011)0121 final/2).

(2) Prijedlog Direktive Vijeća od 3.10.2011. o zajedničkoj konsolidiranoj osnovici poreza na dobit (COM(2011)0121 final/2).

(3) Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.)

(4) Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.)

(5) [puni naziv Direktive (SL L [ ], [ ], str. [ ])].

(1) Direktiva Vijeća ... o zajedničkoj osnovici poreza na dobit (SL L ..., …, str. ...).

(2) Direktiva Vijeća ... o zajedničkoj osnovici poreza na dobit (SL L ..., …, str. ...).

(6) Direktiva Vijeća 2009/133/EZ od 19. listopada 2009. o zajedničkom sustavu oporezivanja koji se primjenjuje na spajanja, podjele, djelomične podjele, prijenose imovine i zamjene dionica trgovačkih društava iz različitih država članica te na prijenos sjedišta SE-a ili SCE-a iz jedne države članice u drugu (SL L 310, 25.11.2009, str. 34).

(7) Direktiva Vijeća 2009/133/EZ od 19. listopada 2009. o zajedničkom sustavu oporezivanja koji se primjenjuje na spajanja, podjele, djelomične podjele, prijenose imovine i zamjene dionica trgovačkih društava iz različitih država članica te na prijenos sjedišta SE-a ili SCE-a iz jedne države članice u drugu (SL L 310, 25.11.2009, str. 34).

10.5.2019

Službeni list Europske unije

C 162/182

P8_TA(2018)0088

Zajednička osnovica poreza na dobit *

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. ožujka 2018. o Prijedlogu direktive Vijeća o zajedničkoj osnovici poreza na dobit (COM(2016)0685 – C8-0472/2016 – 2016/0337(CNS))

(Posebni zakonodavni postupak – savjetovanje)

(2019/C 162/30)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir Prijedlog koji je Komisija uputila Vijeću (COM(2016)0685),

—	uzimajući u obzir članak 115. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, na temelju kojeg se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C8-0472/2016),

—

uzimajući u obzir obrazložena mišljenja Danskog parlamenta, irskog Zastupničkog doma, irskog Senata, luksemburškog Zastupničkog doma, malteškog Zastupničkog doma, nizozemskog Senata, nizozemskog Zastupničkog doma i Švedskog parlamenta, koja su podnesena u okviru Protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti i u kojima se izjavljuje da nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti,

—	uzimajući u obzir članak 78.c Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku i mišljenje Odbora za pravna pitanja (A8-0050/2018),

prihvaća Prijedlog Komisije s predloženim izmjenama;

poziva Komisiju da shodno tomu izmijeni svoj Prijedlog u skladu s člankom 293. stavkom 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

poziva Vijeće da ga obavijesti ako namjerava odstupiti od teksta koji je Parlament prihvatio;

poziva Vijeće da se ponovno savjetuje s Parlamentom ako namjerava bitno izmijeniti Prijedlog Komisije;

nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Amandman 1

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 1.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(1)

Trgovačka društva koja se žele baviti prekograničnim poslovanjem unutar Unije nailaze na ozbiljne prepreke i tržišne poremećaje izazvane postojanjem i međudjelovanjem 28 različitih sustava oporezivanja dobiti trgovačkih društava. Nadalje, strukture poreznog planiranja s vremenom su postale sve sofisticiranije jer se razvijaju diljem različitih jurisdikcija te učinkovito iskorištavaju tehnička obilježja poreznog sustava ili neusklađenosti između dvaju ili više poreznih sustava u cilju smanjenja porezne obveze trgovačkih društava. Iako se u tim situacijama naglašavaju nedostaci koji su potpuno različiti po naravi, objema situacijama stvaraju se prepreke koje narušavaju pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta. Mjerom za rješavanje tih problema trebale bi se stoga obuhvatiti obje vrste tržišnih nedostataka.

(1)

Trgovačka društva koja se žele baviti prekograničnim poslovanjem unutar Unije nailaze na ozbiljne prepreke i tržišne poremećaje izazvane postojanjem i međudjelovanjem 28 različitih sustava oporezivanja dobiti trgovačkih društava. U doba globalizacije i digitalizacije sve je teže pratiti oporezivanje u prvom redu financijskog i intelektualnog kapitala na izvoru te je njime sve lakše manipulirati. Nadalje, strukture poreznog planiranja s vremenom su postale sve sofisticiranije jer se razvijaju diljem različitih jurisdikcija te učinkovito iskorištavaju tehnička obilježja poreznog sustava ili neusklađenosti između dvaju ili više poreznih sustava u cilju smanjenja porezne obveze trgovačkih društava. Zbog sveprisutne digitalizacije mnogih gospodarskih sektora u kombinaciji s brzim razvojem digitalnog gospodarstva upitna je prikladnost modela poreza na dobit koji se primjenjuju u Uniji, a koji su osmišljeni za tradicionalne industrije, uključujući i u pogledu mjere u kojoj bi se možda trebali ponovno izraditi kriteriji za vrednovanje i izračun kako bi odgovarali gospodarskim aktivnostima koje se odvijaju u 21. stoljeću. Iako se u tim situacijama naglašavaju nedostaci koji su potpuno različiti po naravi, svim situacijama stvaraju se prepreke koje narušavaju pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta i poremećaji između velikih trgovačkih društava i malih i srednjih poduzeća . Novim standardom za osnovicu poreza na dobit za Uniju trebale bi se stoga obuhvatiti takve vrste tržišnih nedostataka dok bi se istodobno trebali poštovati ciljevi dugoročne pravne jasnoće i sigurnosti i načelo porezne neutralnosti . Bolja usklađenost nacionalnih poreznih sustava dovest će do znatnog smanjenja troškova i administrativnog opterećenja za poduzeća koja posluju prekogranično unutar Unije. Iako je politika oporezivanja u nacionalnoj nadležnosti, člankom 115. Ugovora o funkcioniranju Europske unije jasno je predviđeno da bi Vijeće, odlučujući jednoglasno u skladu s posebnim zakonodavnim postupkom i nakon savjetovanja s Europskim parlamentom te Gospodarskim i socijalnim odborom, trebalo izdavati direktive za usklađivanje onih zakona i drugih propisa država članica u području oporezivanja koji neposredno utječu na uspostavu ili funkcioniranje unutarnjeg tržišta.

Amandman 2

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 2.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(2)

Kako bi se pružila potpora pravilnom funkcioniranju unutarnjeg tržišta, okruženje u pogledu oporezivanja dobiti trgovačkih društava u Uniji trebalo bi biti oblikovano u skladu s načelom da trgovačka društva plaćaju svoj pravedni udio poreza u jurisdikciji ili jurisdikcijama u kojima ostvaruju dobit i u kojima imaju stalnu poslovnu jedinicu. Uzimajući u obzir digitalne promjene u poslovnom okruženju potrebno je osigurati da se s trgovačkim društvima koja ostvaruju prihod u državi članici u kojoj nemaju stalnu fizičku poslovnu jedinicu nego stalnu digitalnu poslovnu jedinicu postupa jednako kao i s trgovačkim društvima koja imaju stalnu fizičku poslovnu jedinicu. Stoga je potrebno predvidjeti mehanizme kojima se trgovačka društva odvraćaju od iskorištavanja neusklađenosti među nacionalnim poreznim sustavima u cilju smanjenja svoje porezne obveze. Također je jednako važno poticati rast i gospodarski razvoj na unutarnjem tržištu olakšavanjem prekogranične trgovine i ulaganja poduzeća. U tu je svrhu potrebno ukloniti rizike od dvostrukog oporezivanja i dvostrukog neoporezivanja u Uniji s pomoću iskorjenjivanja razlika koje nastaju međudjelovanjem nacionalnih sustava oporezivanja dobiti poduzeća. Istodobno, trgovačka društva trebaju praktičan porezni i pravni okvir za razvoj svoje komercijalne djelatnosti i njezino širenje preko granica u Uniji. U tom je kontekstu također potrebno ukloniti preostale slučajeve diskriminacije. Konsolidacija je bitna sastavnica sustava CCCTB-a jer se najveće porezne prepreke s kojima se suočavaju trgovačka društva u Uniji koja pripadaju istoj grupi i posluju prekogranično mogu riješiti samo na taj način. Konsolidacijom se uklanjaju formalnosti oko transfernih cijena i dvostruko oporezivanje unutar grupe.

Amandman 3

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 3.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(3)

Kako je istaknuto u prijedlogu Direktive Vijeća o zajedničkoj konsolidiranoj osnovici poreza na dobit (CCCTB) (1) od 16. ožujka 2011., sustavom oporezivanja dobiti trgovačkih društava kojim se Uniju smatra jedinstvenim tržištem u svrhu izračuna osnovice poreza na dobit olakšala bi se prekogranična djelatnost trgovačkih društava koja su rezidenti u Uniji i promicalo bi se poboljšanje konkurentnosti Unije na međunarodnoj razini u pogledu ulaganja. Prijedlog o CCTB-u iz 2011. bio je usmjeren na olakšavanje širenja komercijalne djelatnosti poduzeća unutar Unije. Osim tog cilja također je potrebno uzeti u obzir da CCCTB može biti veoma djelotvoran u unaprjeđenju funkcioniranja unutarnjeg tržišta suzbijanjem mehanizama izbjegavanja poreza. U tom kontekstu inicijativu za CCCTB trebalo bi ponovno pokrenuti kako bi se pod jednakim uvjetima suočilo s aspektom olakšanja poslovanja i funkcijom inicijative u pogledu suzbijanja izbjegavanja poreza. Takvim bi se pristupom najbolje postigao cilj iskorjenjivanja poremećaja u funkcioniranju unutarnjeg tržišta.

(3)

Amandman 4

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 3.a (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(3a)	Komisija u svojoj komunikaciji od 21. rujna 2017. naslovljenoj „Pravedan i učinkovit sustav oporezivanja u Europskoj uniji za jedinstveno digitalno tržište”navodi da CCCTB pruža osnovu za rješavanje poreznih izazova koje predstavlja digitalno gospodarstvo.

Amandman 5

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 4.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(4)

Uzimajući u obzir potrebu brzog djelovanja radi osiguranja pravilnog funkcioniranja unutarnjeg tržišta čineći ga, s jedne strane, prilagođenijim za trgovinu i ulaganja i, s druge strane, otpornijim na mehanizme izbjegavanja poreza, potrebno je podijeliti ambicioznu inicijativu CCCTB-a na dva odvojena prijedloga. U prvoj je fazi potrebno utvrditi pravila o zajedničkoj osnovici poreza na dobit, prije rješavanja pitanja konsolidacije u drugoj fazi .

(4)

Uzimajući u obzir potrebu brzog djelovanja radi osiguranja pravilnog funkcioniranja unutarnjeg tržišta čineći ga, s jedne strane, prilagođenijim za trgovinu i ulaganja i, s druge strane, otpornijim na mehanizme izbjegavanja poreza, veoma je važno osigurati istodobno stupanje na snagu Direktive o zajedničkoj osnovici poreza na dobit i Direktive o zajedničkoj konsolidiranoj osnovici poreza na dobit. Budući da takva promjena režima predstavlja važan korak k dovršetku unutarnjeg tržišta, potrebna je fleksibilnost kako bi se ona od početka ispravno provodila. Stoga bi se, budući da su unutarnjim tržištem obuhvaćene sve države članice, CCCTB trebao uvesti u svim državama članicama. Ako Vijeće ne donese jednoglasnu odluku o prijedlogu uvođenja CCCTB-a, Komisija bi trebala donijeti novi prijedlog na temelju članka 116. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, prema kojemu Europski parlament i Vijeće donose potrebno zakonodavstvo u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom. U krajnjoj nuždi države članice trebale bi pokrenuti poboljšanu suradnju koja bi u svako doba trebala biti otvorena državama članicama koje ne sudjeluju, u skladu s Ugovorom o funkcioniranju Europske unije. Nažalost, nije provedena dovoljno detaljna procjena utjecaja po državama ni za prijedlog o CCTB-u ni za prijedlog o CCCTB-u u smislu utjecaja na prihode koje države članice ostvaruju od poreza na dobit .

Amandman 6

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 5.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(5)

Mnoge strukture agresivnog planiranja poreza često se pojavljuju u prekograničnom kontekstu, što znači da grupe trgovačkih društava koje u tome sudjeluju posjeduju minimum resursa. Na temelju navedenog, iz razloga proporcionalnosti, pravila o zajedničkoj osnovici trebala bi biti obvezna samo za trgovačka društva koja pripadaju grupi znatne veličine. U tu je svrhu potrebno odrediti prag povezan s veličinom na temelju ukupnog konsolidiranog prihoda grupe koja podnosi konsolidirana financijska izvješća. Osim toga, kako bi se osigurala dosljednost dvaju koraka inicijative CCCTB-a, pravila o zajedničkoj osnovici trebala bi biti obvezna za trgovačka društva koja bi se smatrala grupom u slučaju ostvarenja cjelovite inicijative . Trgovačka društva koja ne ispunjuju te kriterije također bi trebala imati mogućnost primjene pravila o zajedničkoj osnovici poreza na dobit zbog boljeg ispunjavanja cilja olakšavanja trgovine i ulaganja na unutarnjem tržištu.

(5)

Mnoge strukture agresivnog planiranja poreza često se pojavljuju u prekograničnom kontekstu, što znači da grupe trgovačkih društava koje u tome sudjeluju posjeduju minimum resursa. Na temelju navedenog, iz razloga proporcionalnosti, pravila o zajedničkoj osnovici na početku bi trebala biti obvezna samo za trgovačka društva koja pripadaju grupi znatne veličine. U tu je svrhu potrebno odrediti početni prag od 750 milijuna EUR povezan s veličinom na temelju ukupnog konsolidiranog prihoda grupe koja podnosi konsolidirana financijska izvješća. Budući da se ovom Direktivom postavlja novi standard za osnovicu poreza na dobit za sva poduzeća u Uniji, prag bi u razdoblju od najviše sedam godina trebalo spustiti na nulu . Trgovačka društva koja ne ispunjuju te kriterije također bi trebala u prvoj fazi imati mogućnost primjene pravila o zajedničkoj osnovici poreza na dobit radi boljeg ispunjavanja cilja olakšavanja trgovine i ulaganja na unutarnjem tržištu.

Amandman 7

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 6.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(6)

Potrebno je utvrditi pojam stalne poslovne jedinice koja se nalazi u Uniji i pripada poreznom obvezniku koji je rezident u Uniji u svrhu oporezivanja. Cilj je osigurati zajedničko razumijevanje među svim predmetnim poreznim obveznicima i isključiti mogućnost pojave neusklađenosti zbog različitih definicija. Naprotiv, ne bi trebalo smatrati ključnim uvesti zajedničku definiciju stalnih poslovnih jedinica koje se nalaze u trećoj zemlji ili koje se nalaze u Uniji, a pripadaju poreznom obvezniku rezidentu treće zemlje u svrhu oporezivanja. Taj je aspekt bolje prepustiti bilateralnim poreznim ugovorima i nacionalnom pravu zbog njezinog složenog međudjelovanja s međunarodnim sporazumima .

(6)

Potrebno je utvrditi pojam stalne poslovne jedinice koja se nalazi u Uniji i pripada poreznom obvezniku koji je rezident u Uniji u svrhu oporezivanja. Multinacionalna poduzeća prečesto se organiziraju kako bi prenosila svoju dobit u povoljne porezne sustave, pri čemu ne plaćaju porez ili da ga plaćaju po vrlo niskim stopama. Pojam stalne poslovne jedinice pružio bi preciznu i obvezujuću definiciju kriterija koji se moraju ispuniti kako bi multinacionalno trgovačko društvo moglo dokazati da ima poslovni nastan u nekoj državi. Tako će multinacionalna trgovačka društva biti prisiljena da pošteno plaćaju porez. Cilj je osigurati zajedničko razumijevanje među svim predmetnim poreznim obveznicima i isključiti mogućnost pojave neusklađenosti zbog različitih definicija. Isto tako, važno je imati zajedničku definiciju stalnih poslovnih jedinica koje se nalaze u trećoj zemlji ili koje se nalaze u Uniji, a pripadaju poreznom obvezniku rezidentu treće zemlje u svrhu oporezivanja. Ako zbog transfernih cijena dođe do premještanja dobiti u jurisdikcije s niskim poreznim stopama, prednost se daje sustavu u kojemu se dobit raspodjeljuje na temelju formule. Uvođenjem takvog sustava Unija može utvrditi međunarodni standard za moderno i učinkovito oporezivanje dobiti. Komisija bi trebala sastaviti smjernice za prijelazno razdoblje u kojemu raspodjela na temelju formule postoji paralelno s drugim metodama raspodjele u odnosima s trećim zemljama, no u konačnici bi raspodjela na temelju formule trebala biti standardna metoda raspodjele. Komisija bi trebala sastaviti prijedlog o uvođenju EU-ova modela poreznog ugovora kojim bi se u konačnici zamijenile tisuće bilateralnih ugovora koje je zaključila svaka država članica .

Amandman 8

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 6.a (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(6a)

Digitalna dobra uglavnom su vrlo mobilna i nematerijalna. Istraživanja su pokazala da je digitalni sektor izrazito uključen u prakse agresivnog poreznog planiranja s obzirom na to da za mnoge poslovne modele nije potrebna fizička infrastruktura kako bi se izvršavale transakcije s klijentima i ostvarivala dobit. Zahvaljujući tome najveća digitalna trgovačka društva ne plaćaju gotovo nikakve poreze na dobit. Države članice gube milijarde eura u poreznim prihodima zbog nemogućnosti oporezivanja multinacionalnih digitalnih poduzeća. U cilju rješavanja tog stvarnog i gorućeg pitanja društvene nepravde trebalo bi proširiti postojeće propise o porezu na dobit kako bi oni obuhvaćali novu sponu stalne digitalne poslovne jedinice na temelju znatne digitalne prisutnosti. Potrebno je imati ravnopravne uvjete za slične poslovne modele kako bi se mogli savladati porezni izazovi koji nastaju u kontekstu digitalizacije, a da se pritom ne ugrozi potencijal digitalnog sektora. U tom pogledu trebalo bi osobito uzeti u obzir napore koje OECD ulaže u izradu međunarodno usklađenih propisa.

Amandman 9

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 8.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(8)

Oporezivi prihodi trebali bi se umanjiti za troškove poslovanja i određene druge stavke. Poslovni troškovi koji se mogu odbiti trebali bi u pravilu uključivati sve troškove povezane s prodajom i troškove povezane s ostvarenjem, održavanjem i osiguranjem prihoda. Kako bi se potaknula inovativnost u gospodarstvu i osuvremenilo unutarnje tržište, odbici bi se trebali odobriti za troškove istraživanja i razvoja, uključujući povećane odbitke , i koji bi se u cijelosti trebali uračunati u vlastite troškove u godini kada su nastali (uz iznimku nepokretne imovine). Malim novoosnovanim trgovačkim društvima koja nemaju povezanih društava i koja su posebno inovativna (kategorija kojom će se posebno obuhvatiti novoosnovana poduzeća) također bi trebalo pružiti potporu s pomoću poboljšanog povećanog odbitka za troškove istraživanja i razvoja. Potrebno je utvrditi popis troškova za koje se ne može ostvariti odbitak, kako bi se osigurala pravna sigurnost.

(8)

Oporezivi prihodi trebali bi se umanjiti za troškove poslovanja i određene druge stavke. Poslovni troškovi koji se mogu odbiti trebali bi u pravilu uključivati sve troškove povezane s prodajom i troškove povezane s ostvarenjem, održavanjem i osiguranjem prihoda. Kako bi se potaknula inovativnost u gospodarstvu i osuvremenilo unutarnje tržište, trebali bi se odobriti odbici te porezni krediti za porezne obveznike za stvarne troškove istraživanja i razvoja u pogledu troškova za osoblje, podizvoditelje , radnike zaposlene kod poduzeća za privremeno zapošljavanje i samostalne djelatnike , i koji bi se u cijelosti trebali uračunati u vlastite troškove u godini kada su nastali (uz iznimku nepokretne imovine). Potrebno je jasno definirati stvarne troškove istraživanja i razvoja kako bi se izbjegla zlouporaba odbitaka. Potrebno je utvrditi popis troškova za koje se ne može ostvariti odbitak, kako bi se osigurala pravna sigurnost.

Amandman 10

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 9.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(9)

Nedavnim kretanjima u kontekstu međunarodnog oporezivanja pokazalo se da multinacionalne grupe trgovačkih društava sve više sudjeluju u aranžmanima izbjegavanja poreza plaćanjem preuveličanih kamata u cilju smanjenja svojih globalnih poreznih obveza, što dovodi do smanjenja porezne osnovice i premještanja dobiti. Stoga je potrebno ograničiti mogućnost odbijanja troškova kamata (i ostalih financijskih troškova) kako bi se obeshrabrile takve prakse. U tom kontekstu, odbitak troškova kamata (i ostalih financijskih troškova) trebao bi se dopustiti bez ograničenja isključivo u mjeri u kojoj se za te troškove mogu provesti prijeboji s oporezivim prihodom od kamata (i ostalim oporezivim financijskim prihodima). Bilo koji višak troškova kamata trebao bi biti podložan ograničenjima prava na odbitak, koja će se odrediti s obzirom na dobit prije kamata, poreza i amortizacije („EBITDA”) poreznog obveznika.

(9)

Amandman 11

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 10.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(10)

Prednost se pruža financiranju zaduživanjem, umjesto financiranju vlasničkim kapitalom jer se kamate na zajmove mogu odbiti od porezne osnovice poreznog obveznika, što nije slučaj za raspodjelu dobiti. Uzimajući u obzir rizike koje takva situacija predstavlja za zaduženost trgovačkih društava, ključno je predvidjeti mjere za neutraliziranje trenutačnog povlaštenog poreznog tretmana financiranja dugom u odnosu na financiranje vlasničkim kapitalom. U tom je kontekstu predviđeno poreznim obveznicima pružiti olakšice za rast i ulaganje u skladu s kojim bi se povećanja vlasničkog kapitala poreznog obveznika trebala pod određenim uvjetima moći odbiti od njegove oporezive osnovice. Stoga je ključno osigurati da sustav nije izložen kaskadnim učincima te je u tu svrhu potrebno isključiti poreznu vrijednost udjela poreznog obveznika u povezanim društvima. Konačno, kako bi sustav olakšice postao dovoljno otporan također će biti potrebno utvrditi pravila protiv izbjegavanja poreza.

(10)

Amandman 12

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 12.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(12)

Za bilo koje gubitke koje takva trgovačka društva zabilježe na kraju porezne godine trebalo bi se smatrati da u velikoj mjeri odgovaraju rezultatima aktivnosti trgovanja kako bi se obeshrabrilo premještanje pasivnog (posebno financijskog) prihoda iz trgovačkih društava koja plaćaju visoku stopu poreza. Na temelju prethodno navedenog, poreznim bi se obveznicima trebalo omogućiti neograničeno prenošenje gubitaka neovisno o iznosu koji se može odbiti na godišnjoj osnovi. Budući da prenošenje gubitaka služi osiguranju da porezni obveznik plaća porez na svoj stvaran prihod, ne postoji razlog za vremensko ograničavanje prenošenja. Kada je riječ o mogućnosti prenošenja gubitaka u prethodno razdoblje, nije potrebno uvesti takvo pravilo budući da je to relativno rijetka praksa država članica koja obično dovodi do prekomjerne složenosti. Nadalje, potrebno je utvrditi odredbu protiv zlouporabe kako bi se spriječili, onemogućili ili suzbili pokušaji zaobilaženja pravila o odbijanju gubitaka kupovanjem trgovačkih društava koja posluju s gubitkom.

(12)

Za bilo koje gubitke koje takva trgovačka društva zabilježe na kraju porezne godine trebalo bi se smatrati da u velikoj mjeri odgovaraju rezultatima aktivnosti trgovanja kako bi se obeshrabrilo premještanje pasivnog (posebno financijskog) prihoda iz trgovačkih društava koja plaćaju visoku stopu poreza. Na temelju prethodno navedenog, poreznim bi se obveznicima trebalo omogućiti prenošenje gubitaka u razdoblju od pet godina, uz ograničenja iznosa koji se može odbiti na godišnjoj osnovi.. Kada je riječ o mogućnosti prenošenja gubitaka u prethodno razdoblje, nije potrebno uvesti takvo pravilo budući da je to relativno rijetka praksa država članica koja obično dovodi do prekomjerne složenosti. Direktivom Vijeća (EU) 2016/1164 (3) utvrđuje se opće pravilo protiv zlouporabe kako bi se spriječili, onemogućili ili suzbili pokušaji zaobilaženja pravila o odbijanju gubitaka kupovanjem trgovačkih društava koja posluju s gubitkom. Navedeno opće pravilo također bi trebalo sustavno uzimati u obzir pri primjeni ove Direktive.

Amandman 13

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 13.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(13)

Kako bi se unaprijedio kapacitet novčanog toka poduzeća, primjerice nadoknadom početnih gubitaka u jednoj državi članici s dobiti u drugoj državi članici, i potaknulo prekogranično širenje unutar Unije, porezni bi obveznici trebali imati pravo privremeno uzeti u obzir gubitke koje su zabilježila njihova izravna društva kćeri i stalne poslovne jedinice koje se nalaze u ostalim državama članicama. U tu svrhu, matično društvo ili sjedište koje se nalazi u državi članici trebalo bi moći u određenoj poreznoj godini odbiti od svoje porezne osnovice gubitke koje su u istoj poreznoj godini zabilježila njezina izravna društva kćeri ili stalne poslovne jedinice razmjerno njegovu udjelu. Matično bi trgovačko društvo tada moralo u svoju poreznu osnovicu, uzimajući u obzir iznos prethodno odbijenih gubitaka, uračunati bilo koju posljedično ostvarenu dobit tih izravnih društava kćeri ili stalnih poslovnih jedinica. Budući da je ključno zaštititi nacionalne porezne prihode, odbijeni gubici trebali bi se također automatski ponovno uračunati ako do toga već nije došlo nakon određenog broja godina ili ako više nisu ispunjeni uvjeti za kvalifikaciju kao izravno društvo kći ili stalna poslovna jedinica.

Briše se.

Amandman 14

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 15.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(15)

Ključno je osigurati prikladne mjere protiv izbjegavanja poreza kako bi se osnažila otpornost pravila o zajedničkoj osnovici na prakse agresivnog poreznog planiranja. Konkretno, sustav bi trebao uključivati opće pravilo protiv zlouporabe („GAAR”) dopunjeno mjerama osmišljenim za suzbijanje određenih vrsta izbjegavanja. Uzimajući u obzir da je funkcija GAAR-ova suzbijanje štetnih poreznih praksi koje još nisu obuhvaćene posebno usmjerenim odredbama, njima se ispunjavaju praznine, što ne bi trebalo utjecati na primjenjivost posebnih pravila protiv izbjegavanja poreza. GAAR-ovi bi se unutar Unije trebali primjenjivati na neautentične aranžmane. Važno je osim toga osigurati ujednačenu primjenu GAAR-a na domaće situacije, prekogranične situacije unutar Unije i prekogranične situacije koje uključuju trgovačka društva osnovana u trećim zemljama kako ne bi došlo do razlike između njihova opsega i rezultata primjene.

(15)

Ključno je osigurati prikladne mjere protiv izbjegavanja poreza kako bi se osnažila otpornost pravila o zajedničkoj osnovici na prakse agresivnog poreznog planiranja. Konkretno, sustav bi trebao uključivati snažno i djelotvorno opće pravilo protiv zlouporabe („GAAR”) dopunjeno mjerama osmišljenim za suzbijanje određenih vrsta izbjegavanja. Uzimajući u obzir da je funkcija GAAR-ova suzbijanje štetnih poreznih praksi koje još nisu obuhvaćene posebno usmjerenim odredbama, njima se ispunjavaju praznine, što ne bi trebalo utjecati na primjenjivost posebnih pravila protiv izbjegavanja poreza. GAAR-ovi bi se unutar Unije trebali primjenjivati na neautentične aranžmane. Važno je osim toga osigurati ujednačenu primjenu GAAR-a na domaće situacije, prekogranične situacije unutar Unije i prekogranične situacije koje uključuju trgovačka društva osnovana u trećim zemljama kako ne bi došlo do razlike između njihova opsega i rezultata primjene.

Amandman 15

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 17.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(17)

Uzimajući u obzir da je učinak hibridne neusklađenosti obično dvostruki odbitak (to jest odbitak u obje zemlje) ili odbitak prihoda u jednoj zemlji bez uračunavanja u poreznu osnovicu druge, takvim se situacijama jasno utječe na unutarnje tržište narušavajući njegove mehanizme i stvarajući nedostatke u zakonima kojima se omogućuje bujanje praksi izbjegavanja poreza. S obzirom da se neusklađenost obično ne pojavljuje među trgovačkim društvima koja primjenjuju zajednička pravila za izračun svoje porezne osnovice jer neusklađenost uzrokuju nacionalne razlike u pravnoj kvalifikaciji određenih vrsta subjekata ili financijskih plaćanja. Do nje bi međutim i dalje dolazilo u međudjelovanju okvira zajedničke osnovice i nacionalnih sustava oporezivanja dobiti poduzeća ili onih trećih zemalja. Kako bi se neutralizirali učinci aranžmana hibridne neusklađenosti, potrebno je utvrditi pravila prema kojima jedna od dvije neusklađene jurisdikcije uskraćuje primjenu odbitka plaćanja ili osigurava uključivanje odgovarajućeg prihoda u osnovicu poreza na dobit .

(17)

Uzimajući u obzir da je učinak hibridne neusklađenosti i neusklađenosti podružnica obično dvostruki odbitak (to jest odbitak u obje zemlje) ili odbitak prihoda u jednoj zemlji bez uračunavanja u poreznu osnovicu druge, takvim se situacijama jasno utječe na unutarnje tržište narušavajući njegove mehanizme i stvarajući nedostatke u zakonima kojima se omogućuje bujanje praksi izbjegavanja poreza. S obzirom da se neusklađenost obično ne pojavljuje među trgovačkim društvima koja primjenjuju zajednička pravila za izračun svoje porezne osnovice jer neusklađenost uzrokuju nacionalne razlike u pravnoj kvalifikaciji određenih vrsta subjekata ili financijskih plaćanja. Do nje bi međutim i dalje dolazilo u međudjelovanju okvira zajedničke osnovice i nacionalnih sustava oporezivanja dobiti poduzeća ili onih trećih zemalja. Kako bi se neutralizirali učinci hibridne neusklađenosti ili povezanih aranžmana, Direktivom (EU) 2016/1164 utvrđuju se pravila o hibridnim neusklađenostima i obrnutim hibridnim neusklađenostima Navedena pravila trebalo bi sustavno uzimati u obzir pri primjeni ove Direktive .

Amandman 16

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 17.a (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(17a)

Ne bi trebalo sprječavati države članice u uvođenju dodatnih mjera protiv izbjegavanja plaćanja poreza kako bi se smanjili negativni učinci premještanja dobiti u treće zemlje s niskim porezima, koje nužno ne razmjenjuju automatski informacije o porezima u skladu sa standardima Unije.

Amandman 17

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 17.b (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(17b)

Države članice trebale bi uspostaviti sustav sankcija u slučaju da poduzeća krše nacionalne odredbe donesene u skladu s ovom Direktivom kako je predviđeno nacionalnim pravom te bi o tome trebale obavijestiti Komisiju.

Amandman 18

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 19.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(19)

Kako bi se dopunili ili izmijenili određeni elementi ove Direktive koji nisu ključni, ovlast donošenja akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije trebala bi se delegirati Komisiji u pogledu (i) uzimanja u obzir izmjena zakona država članica u vezi s oblicima poduzeća i porezima na dobit te izmijene Priloga I. i II. u skladu s time; ii. utvrđivanja dodatnih definicija; iii. donošenja detaljnih pravila protiv izbjegavanja poreza u nizu posebnih područja koja su relevantna za olakšicu za rast i ulaganje; iv. detaljnijeg utvrđivanja pojmova pravnog i ekonomskog vlasništva zakupljene imovine; v . izračuna glavnice i kamata plaćanja zakupa te amortizacijske osnove zakupljene imovine; i vi . preciznijeg utvrđivanja kategorija dugotrajne imovine podložne amortizaciji Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka. Pri pripremi i izradi delegiranih akata, Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti šalju Europskom parlamentu i Vijeću istodobno, na vrijeme i na primjeren način.

(19)

Kako bi se dopunili ili izmijenili određeni elementi ove Direktive koji nisu ključni, ovlast donošenja akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije trebala bi se delegirati Komisiji u pogledu (i) uzimanja u obzir izmjena zakona država članica u vezi s oblicima poduzeća i porezima na dobit te izmijene Priloga I. i II. u skladu s time; ii. utvrđivanja dodatnih definicija; iii. detaljnijeg utvrđivanja pojmova pravnog i ekonomskog vlasništva zakupljene imovine; iv. izračuna glavnice i kamata plaćanja zakupa te amortizacijske osnove zakupljene imovine; v. preciznijeg utvrđivanja kategorija dugotrajne imovine podložne amortizaciji i vi. donošenja smjernica za prijelazno razdoblje u kojemu raspodjela na temelju formule postoji paralelno s drugim metodama raspodjele u odnosima s trećim zemljama. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka. Pri pripremi i izradi delegiranih akata, Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti šalju Europskom parlamentu i Vijeću istodobno, na vrijeme i na primjeren način.

Amandman 19

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 19.a (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(19a)

Komisija bi trebala nadzirati ujednačenu primjenu ove Direktive kako bi se izbjegle situacije u kojima nadležna tijela država članica provode različite režime. Osim toga, nedostatak usklađenih računovodstvenih pravila u Uniji ne bi smio rezultirati novim prilikama za porezno planiranje i arbitražu. Stoga bi se usklađivanjem računovodstvenih pravila mogao ojačati zajednički režim, posebno ako i kada sva poduzeća u Uniji budu njime obuhvaćena.

Amandman 20

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 23.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(23)	Komisija bi trebala imati obvezu preispitivanja primjene Direktive pet godina nakon njezina stupanja na snagu, o čemu bi trebala izvijestiti Vijeće. Države članice trebale bi imati obvezu dostavljanja Komisiji teksta odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

(23)

Budući da ova Direktiva sadržava važnu izmjenu pravila o oporezivanju dobiti poduzeća , Komisija bi trebala imati obvezu da provede temeljitu procjenu primjene Direktive pet godina nakon njezina stupanja na snagu, o čemu bi trebala izvijestiti Europski parlament i Vijeće. To izvješće o provedbi trebalo bi sadržavati barem sljedeće elemente: utjecaj sustava oporezivanja predviđenog ovom Direktivom na prihode država članica, prednosti i nedostatke tog sustava za mala i srednja poduzeća, utjecaj na pravednu naplatu poreza između država članica, utjecaj na unutarnje tržište u cjelini s posebnim osvrtom na moguće narušavanje tržišnog natjecanja između trgovačkih društava koja podliježu novim pravilima utvrđenima ovom Direktivom te broj poduzeća obuhvaćenih područjem primjene tijekom prijelaznog razdoblja. Komisija bi trebala imati obvezu preispitivanja primjene ove Direktive deset godina nakon njezina stupanja na snagu, o čemu bi trebala izvijestiti Europski parlament i Vijeće. Države članice trebale bi imati obvezu dostavljanja Komisiji teksta odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Amandman 21

Prijedlog direktive

Članak 1. – stavak 1.

Tekst koji je predložila Komisija		Izmjena
1. Ovom se Direktivom uspostavlja sustav zajedničke osnovice za oporezivanje određenih trgovačkih društava te se utvrđuju pravila za izračun te osnovice.		1. Ovom se Direktivom uspostavlja sustav zajedničke osnovice za oporezivanje određenih trgovačkih društava u Uniji i utvrđuju se pravila za izračun te osnovice, uključujući pravila o mjerama za sprečavanje izbjegavanja plaćanja poreza i mjerama koje se odnose na međunarodnu dimenziju predloženog poreznog sustava .

Amandman 22

Prijedlog direktive

Članak 2. – stavak 1. – uvodni dio

Tekst koji je predložila Komisija		Izmjena
1. Pravila ove Direktive primjenjuju se na trgovačko društvo koje je osnovano u skladu sa zakonima države članice, uključujući njegove stalne poslovne jedinice u drugim državama članicama, ako trgovačko društvo ispunjuje sve sljedeće uvjete:		1. Pravila ove Direktive primjenjuju se na trgovačko društvo koje je osnovano u skladu sa zakonima države članice, uključujući njegove stalne i stalne digitalne poslovne jedinice u drugim državama članicama, ako trgovačko društvo ispunjuje sve sljedeće uvjete:

Amandman 23

Prijedlog direktive

Članak 2. – stavak 1. – točka c

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(c)	(c) pripada, za potrebe financijskog računovodstva, konsolidiranoj grupi s ukupnim konsolidiranim prihodom grupe koji prelazi 750 000 000 EUR tijekom financijske godine koja prethodi relevantnoj financijskoj godini;

(c)	pripada, za potrebe financijskog računovodstva, konsolidiranoj grupi s ukupnim konsolidiranim prihodom grupe koji prelazi 750 000 000 EUR tijekom financijske godine koja prethodi relevantnoj financijskoj godini. Taj se prag u razdoblju od najviše sedam godina spušta na nulu ;

Amandman 24

Prijedlog direktive

Članak 2. – stavak 3.

Tekst koji je predložila Komisija		Izmjena
3. Trgovačko društvo koje ispunjuje uvjete iz stavka 1. točaka (a) i (b), ali ne ispunjuje one iz točaka (c) i (d) tog stavka, može donijeti odluku o primjeni pravila ove Direktive u razdoblju od pet poreznih godina , uključujući za svoje stalne poslovne jedinice koje se nalaze u ostalim državama članicama. To se razdoblje automatski produljuje za uzastopna razdoblja od pet poreznih godina, osim ako ne postoji obavijest o prestanku postojanja kako je navedeno u članku 65. stavku 3. Uvjeti iz stavka 1. točaka (a) i (b) ispunjuju se svaki put kada dođe do produljenja razdoblja.		3. Trgovačko društvo koje ispunjuje uvjete iz stavka 1. točaka (a) i (b), ali ne ispunjuje one iz točaka (c) i (d) tog stavka, može donijeti odluku o primjeni pravila ove Direktive, uključujući za svoje stalne poslovne jedinice koje se nalaze u ostalim državama članicama.

Amandman 25

Prijedlog direktive

Članak 2. – stavak 4.

Tekst koji je predložila Komisija		Izmjena
4. Pravila ove Direktive ne primjenjuju se na brodarska društva podložna posebnom poreznom režimu. Brodarsko društvo podložno posebnom poreznom režimu uzima se u obzir za potrebe određivanja trgovačkih društava koja su članovi iste grupe kako je navedeno u članku 3.		Briše se.

Amandman 26

Prijedlog direktive

Članak 3. – stavak 1. – točka a

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(a)	pravo iskorištavanja više od 50 % glasačkih prava ; i

(a)	pravo iskorištavanja glasačkih prava koja premašuju 50%; i

Amandman 27

Prijedlog direktive

Članak 4. – stavak 1. – točka 12.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(12)

„troškovi zaduživanja”znači troškovi kamate na sve oblike duga, drugi troškovi ekonomski istovjetni kamati i troškovi nastali u vezi s prikupljanjem sredstava kako je utvrđeno u nacionalnom pravu, što uključuje plaćanja u okviru zajmova kojima se sudjeluje u dobiti, pripisane kamate na konvertibilne obveznice i obveznice bez kupona, plaćanja u okviru alternativnih financijskih aranžmana, elementi financijskog troška plaćanja financijskog zakupa, kapitalizirana kamata uključena u bilančnu vrijednost predmetne imovine, amortizacija kapitalizirane kamate, iznosi koji se mjere upućivanjem na povrat financiranja u skladu s pravilima o transfernim cijenama, iznosi nominalnih kamata u okviru izvedenih instrumenata ili aranžmani za zaštitu od rizika u odnosu na zaduživanje subjekta, utvrđeni prinos od povećanja neto vlasničkog udjela kako je navedeno u članku 11. ove Direktive , određene pozitivne ili negativne tečajne razlike pri pozajmljivanju i instrumente povezane s prikupljanjem sredstava, naknade za jamstva za financijske aranžmane, naknade za aranžmane i slični troškovi koji se odnose na zaduživanje;

(12)

„troškovi zaduživanja”znači troškovi kamate na sve oblike duga, drugi troškovi ekonomski istovjetni kamati i troškovi nastali u vezi s prikupljanjem sredstava kako je utvrđeno u nacionalnom pravu, što uključuje plaćanja u okviru zajmova kojima se sudjeluje u dobiti, pripisane kamate na konvertibilne obveznice i obveznice bez kupona, plaćanja u okviru alternativnih financijskih aranžmana, elementi financijskog troška plaćanja financijskog zakupa, kapitalizirana kamata uključena u bilančnu vrijednost predmetne imovine, amortizacija kapitalizirane kamate, iznosi koji se mjere upućivanjem na povrat financiranja u skladu s pravilima o transfernim cijenama, iznosi nominalnih kamata u okviru izvedenih instrumenata ili aranžmani za zaštitu od rizika u odnosu na zaduživanje subjekta, određene pozitivne ili negativne tečajne razlike pri pozajmljivanju i instrumente povezane s prikupljanjem sredstava, naknade za jamstva za financijske aranžmane, naknade za aranžmane i slični troškovi koji se odnose na zaduživanje;

Amandman 28

Prijedlog direktive

Članak 4. – stavak 1. – točka 30.a (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(30a)

„nekooperativna porezna jurisdikcija”znači jurisdikcija za koju vrijedi bilo što od navedenog:

(a)	jurisdikcija ne ispunjava međunarodne standarde transparentnosti;

(b)	u jurisdikciji postoje potencijalni povlašteni režimi;

(c)	u jurisdikciji postoji porezni sustav bez poreza na dobit ili sa stopom poreza na dobit koja je blizu nuli;

Amandman 29

Prijedlog direktive

Članak 4. – stavak 1. – točka 30.b (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(30b)

„ekonomski sadržaj”znači činjenični kriteriji, uključujući u kontekstu digitalnog gospodarstva, kojima se omogućuje definiranje oporezive prisutnosti društva, kao što su postojanje ljudskih i fizičkih resursa specifičnih za subjekt, njegova autonomija upravljanja, njegova pravna stvarnost, prihodi koje ostvaruje i, po potrebi, prirodu njegove imovine;

Amandman 30

Prijedlog direktive

Članak 4. – stavak 1. – točka 30.c (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(30c)

„fiktivno poduzeće”znači svaki oblik pravnog subjekta koji nema ekonomski sadržaj i osnovano je isključivo u porezne svrhe;

Amandman 31

Prijedlog direktive

Članak 4. – stavak 1. – točka 30.d (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(30d)

„trošak tantijema”znači troškovi nastali uslijed plaćanja bilo kakve naknade za korištenje ili pravo na korištenje svih autorskih prava na književni, umjetnički ili znanstveni rad, uključujući kinematografske filmove i softver, bilo kakav patent, žig, dizajn ili model, plan, tajnu formulu ili postupak, ili za informacije koje se odnose na industrijsko, trgovačko ili znanstveno iskustvo ili bilo koju drugu nematerijalnu imovinu; plaćanja za korištenje ili za pravo na korištenje industrijske, trgovačke ili znanstvene opreme smatraju se troškom tantijema;

Amandman 32

Prijedlog direktive

Članak 4. – stavak 1. – točka 30.e (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(30e)

„transferne cijene”znači cijene po kojima poduzeće prenosi materijalna dobra ili nematerijalnu imovinu ili pruža usluge povezanim poduzećima;

Amandman 33

Prijedlog direktive

Članak 4. – stavak 1. – točka 31.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(31)

„hibridna neusklađenost”znači situacija između poreznog obveznika i povezanog društva u različitim poreznim jurisdikcijama ili strukturirani aranžman između stranaka u različitim poreznim jurisdikcijama, ako se jedan od sljedećih ishoda može pripisati razlikama u pravnoj kvalifikaciji financijskog instrumenta ili subjekta, ili u tretmanu poslovne prisutnosti kao stalne poslovne jedinice:

(a)	odbitak istog plaćanja, troškova ili gubitaka od oporezive osnovice u jurisdikciji iz koje potječe plaćanje, u kojoj su nastali troškovi ili u kojoj je pretrpljen gubitak i u drugoj jurisdikciji („dvostruki odbitak”);

(b)	odbitak plaćanja od porezne osnovice u državi članici iz koje potječe plaćanje, pri čemu isto plaćanje nije uzeto u obzir u svrhu oporezivanja u drugoj državi članici („odbitak bez uključivanja”);

(c)

u slučaju razlika u postupanju s komercijalnom prisutnošću kao stalnom poslovnom jedinicom, neoporezivanje prihoda u jurisdikciji u kojoj je ostvaren, pri čemu isti prihod nije uzet u obzir u svrhu oporezivanja u drugoj jurisdikciji („neoporezivanje bez uključivanja”).

Hibridna neusklađenost pojavljuje se samo u mjeri u kojoj odbitak na isto plaćanje, nastale troškove ili pretrpljene gubitke u dvije jurisdikcije prelazi iznos prihoda koji je uzet u obzir u obje jurisdikcije i koji se može pripisati istome izvoru. Osim toga, hibridna neusklađenost uključuje i prijenos financijskog instrumenta na temelju strukturiranog aranžmana u kojem sudjeluje porezni obveznik i u kojem se odnosni prinos na taj preneseni financijski instrument u porezne svrhe smatra istodobno dobivenim za više od jedne strane koja sudjeluje u aranžmanu, a koje su u porezne svrhe rezidentne u različitim jurisdikcijama, što rezultira jednim od sljedećih ishoda.

(a)	odbijanje plaćanja povezanog s temeljnim povratom bez odgovarajućeg uzimanja u obzir takvog plaćanja u svrhe oporezivanja, osim ako temeljni povrat nije uključen u oporezivi prihod jedne od uključenih strana;

(b)	olakšica za porez po odbitku koja se primjenjuje na plaćanje koje proizlazi iz prenesenog financijskog instrumenta više od jednoj uključenoj strani;

(31)	„hibridna neusklađenost”znači hibridna neusklađenost kako je utvrđeno u članku 2. točki 9. Direktive (EU) 2016/1164 ;

Amandman 34

Prijedlog direktive

Članak 4. – stavak 1. – točka 32.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(32)

„strukturirani instrument”znači aranžman koji uključuje hibridnu neusklađenost, pri čemu je neusklađenost uračunana u uvjete aranžmana ili aranžman čija je svrha stvaranje ishoda hibridne neusklađenosti, osim ako se od poreznog obveznika ili povezanog društva nije moglo razumno očekivati da bude svjesno hibridne neusklađenosti i ako ono nije imalo udjela u vrijednosti porezne olakšice uzrokovane hibridnom neusklađenosti;

Briše se.

Amandman 35

Prijedlog direktive

Članak 4. – stavak 1. – točka 33.a (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(33a)

„stalna digitalna poslovna jedinica”znači značajna digitalna prisutnost poreznog obveznika koji pruža usluge u određenoj jurisdikciji koje su usmjerene na potrošače ili poduzeća u toj jurisdikciji, u skladu s kriterijima iz članka 5. stavka 2.a;

Amandman 36

Prijedlog direktive

Članak 4. – stavak 1. – točka 33.b (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(33b)

„europski porezni identifikacijski broj”ili „PIB”znači broj onako kako je definiran u komunikaciji Komisije od 6. prosinca 2012. koja sadrži akcijski plan za jačanje borbe protiv poreznih prijevara i utaje poreza.

Amandman 37

Prijedlog direktive

Članak 4. – stavak 2.

Tekst koji je predložila Komisija		Izmjena
Komisija može donijeti delegirane akte u skladu s člankom 66. u cilju utvrđivanja definicija dodatnih pojmova.		Komisija može donijeti delegirane akte u skladu s člankom 66. u cilju ažuriranja trenutačnih definicija ili utvrđivanja definicija dodatnih pojmova.

Amandman 38

Prijedlog direktive

Članak 5. – stavak 1. – uvodni dio

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

1.	Smatra se da porezni obveznik ima stalnu poslovnu jedinicu u državi članici koja nije država članica u kojoj je rezident u svrhu oporezivanja ako u toj drugoj državi članici ima stalno mjesto poslovanja preko kojega se u cijelosti ili djelomično odvija poslovanje poduzeća, uključujući posebno:

Smatra se da porezni obveznik ima stalnu poslovnu jedinicu, što uključuje stalnu digitalnu poslovnu jedinicu , u državi članici koja nije jurisdikcija u kojoj je on rezident u svrhu oporezivanja ako u toj drugoj državi članici ima stalno mjesto poslovanja ili digitalnu prisutnost preko kojih se u cijelosti ili djelomično odvija poslovanje poduzeća, uključujući posebno:

Amandman 39

Prijedlog direktive

Članak 5. – stavak 1. – točka fa (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(fa)	digitalnu platformu ili bilo kakav drugi digitalni poslovni model koji se temelji na prikupljanju i upotrebi podataka u komercijalne svrhe.

Amandman 40

Prijedlog direktive

Članak 5. – stavak 2.a (novi)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

2a. Ako porezni obveznik koji je rezident jedne jurisdikcije pruži pristup digitalnoj platformi, kao što su elektroničke aplikacije, baze podataka, internetsko tržište ili prostor za pohranu, ili takvu platformu ponudi, ili pak na internetskoj stranici ili putem elektroničke aplikacije ponudi tražilicu ili usluge oglašavanja, za tog poreznog obveznika smatra se da ima stalnu digitalnu poslovnu jedinicu u državi članici koja nije jurisdikcija u kojoj je on rezident u svrhu oporezivanja ako ukupni iznos prihoda tog poreznog obveznika ili povezanog društva ostvaren transakcijama na daljinu koje stvaraju navedene digitalne platforme u jurisdikciji u kojoj on nije porezni obveznik prelazi 5 000 000 EUR godišnje te ako je ispunjen bilo koji od sljedećih uvjeta:

(a)	barem 1 000 registriranih pojedinačnih korisnika mjesečno s prebivalištem u državi članici koja nije jurisdikcija u kojoj je taj porezni obveznik rezident u svrhu oporezivanja koji su se prijavili na digitalnu platformu tog poreznog obveznika ili je posjetili;

(b)	mjesečno je u danoj poreznoj godini s klijentima ili korisnicima s prebivalištem u nerezidentnoj jurisdikciji zaključeno barem 1 000 digitalnih ugovora;

(c)

količina digitalnog sadržaja koju je porezni obveznik prikupio u danoj poreznoj godini premašuje 10 % ukupnog pohranjenog digitalnog sadržaja grupe.

Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 66. kojima se izmjenjuje ova Direktiva prilagodbom faktora utvrđenih u točkama (a), (b) i (c) ovog stavka na temelju napretka u međunarodnim sporazumima. Ako se povrh praga koji se temelji na prihodima, a koji je utvrđen u prvom podstavku ovog stavka, na određenog poreznog obveznika u relevantnoj državi članici može primijeniti jedan ili više od ukupno tri digitalna čimbenika iz točaka (a), (b) ili (c) ovog stavka, smatra se da porezni obveznik ima stalnu poslovnu jedinicu u toj državi članici. Porezni obveznik mora poreznim tijelima priopćiti sve informacije koje su relevantne za utvrđivanje postojanja stalne poslovne jedinice ili stalne digitalne poslovne jedinice u skladu s ovim člankom.

Amandman 41

Prijedlog direktive

Članak 9. – stavak 3. – podstavak 1.

Tekst koji je predložila Komisija		Izmjena
Zajedno s iznosima koji se mogu odbiti kao troškovi za istraživanje i razvoj u skladu sa stavkom 2., porezni obveznik također može u jednoj poreznoj godini odbiti dodatnih 50 % od takvih troškova nastalih tijekom te godine, osim troškova povezanih s pokretnom materijalnom imovinom. U mjeri u kojoj troškovi za istraživanje i razvoj prelaze 20 000 000 EUR, porezni obveznik može odbiti 25 % od prijeđenog iznosa.		Porezni obveznik za troškove istraživanja i razvoja i troškove koji se odnose na osoblje, uključujući plaće, djelatnike podizvoditelja zaposlene kod agencija i samostalne djelatnike do20 000 000 EUR dobiva porezni kredit u iznosu od 10 % troškova.

Amandman 42

Prijedlog direktive

Članak 9. – stavak 3. – podstavak 2.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

Odstupajući od prvog podstavka, porezni obveznik može odbiti dodatnih 100 % svojih troškova za istraživanje i razvoj do 20 000 000 EUR ako ispunjuje sljedeće uvjete:

(a)	poduzeće nije uvršteno na burzi dionica i ima manje od 50 zaposlenika i godišnji promet i/ili godišnju ukupnu bilancu koja ne premašuje 10 000 000 EUR;

(b)	poduzeće nije registrirano dulje od pet godina. Ako porezni obveznik ne podliježe registraciji, može se smatrati da razdoblje od pet godina počinje kada poduzeće pokrene svoju poslovnu djelatnost ili za nju podliježe oporezivanju;

(c)	poduzeće nije osnovano spajanjem;

(d)	poduzeće ne posjeduje povezana društva.

Briše se.

Amandman 43

Prijedlog direktive

Članak 11.

Tekst koji je predložila Komisija		Izmjena
[…]		Briše se.

Amandman 44

Prijedlog direktive

Članak 12. – stavak 1. – točka b

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(b)	50 % troškova reprezentacije, do iznosa koji ne prelazi [x] % prihoda u poreznoj godini;

(b)	50 % redovitih i potrebnih troškova reprezentacije koji su u izravnoj vezi s poduzećem poreznog obveznika ili povezani s njime , do iznosa koji ne prelazi [x] % prihoda u poreznoj godini;

Amandman 45

Prijedlog direktive

Članak 12. – stavak 1. – točka c

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(c)	prijenos zadržane zarade u rezervu koja čini dio vlasničkog kapitala poduzeća;

(c)	prijenos zadržane zarade u rezervu koja čini dio vlasničkog kapitala poduzeća, osim zarade zadržane u rezervu zadružnih trgovačkih društava i zadružnih konzorcija tijekom obavljanja trenutačne djelatnosti trgovačkog društva i nakon njezina prestanka, u skladu s nacionalnim poreznim pravilima ;

Amandman 46

Prijedlog direktive

Članak 12. – stavak 1. – podtočka ja (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(ja)	rashode za korisnike koji se nalaze u zemljama koje su na EU-ovu popisu nekooperativnih jurisdikcija u porezne svrhe (takozvane „porezne oaze”);

Amandman 47

Prijedlog direktive

Članak 13. – stavak 2. – podstavak 1.

Tekst koji je predložila Komisija		Izmjena
Prekoračeni troškovi zaduživanja mogu se odbiti u poreznoj godini u kojoj su nastali do najviše 30 % zarade poreznog obveznika prije kamata, poreza i amortizacije („EBITDA”) ili do iznosa koji nije veći od 3 000 000 EUR, ovisno što je veće.		Prekoračeni troškovi zaduživanja mogu se odbiti u poreznoj godini u kojoj su nastali do najviše 10 % zarade poreznog obveznika prije kamata, poreza i amortizacije („EBITDA”) ili do iznosa koji nije veći od 1 000 000 EUR, ovisno što je veće.

Amandman 48

Prijedlog direktive

Članak 13. – stavak 2. – podstavak 2.

Tekst koji je predložila Komisija		Izmjena
Za potrebe ovog članka, ako je poreznom obvezniku dopušteno djelovati u korist grupe ili se to od njega zahtijeva, kako je utvrđeno u pravilima o nacionalnim sustavima oporezivanja grupa, cijela se grupa smatra poreznim obveznikom. U tim se okolnostima prekoračeni troškovi zaduživanja i EBITDA izračunavaju za cijelu grupu. Iznos od 3 000 000 EUR također se uzima u obzir za cijelu grupu.		Za potrebe ovog članka, ako je poreznom obvezniku dopušteno djelovati u korist grupe ili se to od njega zahtijeva, kako je utvrđeno u pravilima o nacionalnim sustavima oporezivanja grupa, cijela se grupa smatra poreznim obveznikom. U tim se okolnostima prekoračeni troškovi zaduživanja i EBITDA izračunavaju za cijelu grupu. Iznos od 1 000 000 EUR također se uzima u obzir za cijelu grupu.

Amandman 49

Prijedlog direktive

Članak 13. – stavak 6.

Tekst koji je predložila Komisija		Izmjena
6. Prekoračeni troškovi zaduživanja koji se ne mogu odbiti u određenoj poreznog godini prenose se bez vremenskog ograničenja .		6. Prekoračeni troškovi zaduživanja koji se ne mogu odbiti u određenoj poreznoj godini prenose se na razdoblje od pet godina .

Amandman 50

Prijedlog direktive

Članak 14.a (novi)

Tekst koji je predložila Komisija		Izmjena
		Članak 14.a Posebna izuzeća Zarade zadržane u rezervi zadružnih trgovačkih društava i zadružnih konzorcija tijekom obavljanja trenutačne djelatnosti trgovačkog društva i nakon njezina prestanka te naknade koje zadružna trgovačka društva i zadružni konzorciji dodjeljuju svojim članovima mogu se odbiti kad god je takav odbitak dopušten u skladu s nacionalnim fiskalnim pravom.

Amandman 51

Prijedlog direktive

Članak 29.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

Članak 29.

Izlazno oporezivanje

1. Iznos jednak tržišnoj vrijednosti prenesene imovine u vrijeme njezina izlaza umanjen za njezinu vrijednost u svrhu oporezivanja smatra se obračunanim prihodom u bilo kojoj od sljedećih okolnosti:

(a)	ako porezni obveznik prenosi imovinu iz svojeg sjedišta u svoju stalnu poslovnu jedinicu u drugoj državi članici ili u trećoj zemlji;

(b)

ako porezni obveznik prenosi imovinu iz svoje stalne poslovne jedinice u državi članici u svoje sjedište ili drugu stalnu poslovnu jedinicu u drugoj državi članici ili trećoj zemlji, u mjeri u kojoj se time uzrokuje da država članica u kojoj se nalazi stalna poslovna jedinica zbog prijenosa više nema pravo oporezivati prenesenu imovinu;

(c)	ako porezni obveznik premješta svoju poreznu rezidentnost u drugu državu članicu ili treću zemlju, osim u slučaju one imovine koja ostaje stvarno povezana sa stalnom poslovnom jedinicom u prvoj državi članici;

(d)

ako porezni obveznik prenosi poslovanje koje provodi njegova stalna poslovna jedinica iz države članice u drugu državu članicu ili treću zemlju, u mjeri u kojoj se time uzrokuje da država članica u kojoj se nalazi stalna poslovna jedinica zbog prijenosa više nema pravo oporezivati prenesenu imovinu.

2. Država članica u koju se prenose imovina, porezna rezidentnost ili poslovanje koje provodi stalna poslovna jedinica prihvaća vrijednost koju je utvrdila država članica poreznog obveznika ili stalne poslovne jedinice kao početnu vrijednost imovine u svrhu oporezivanja.

3. Ovaj se članak ne primjenjuje na prijenos imovine povezan s financiranjem vrijednosnih papira, imovinu označenu kao kolateral ili ako se prijenos imovine događa radi ispunjavanja bonitetnih kapitalnih zahtjeva ili u svrhu upravljanja likvidnošću ako je određeno da će se ta imovina vratiti u državu članicu prenositelja unutar razdoblja od 12 mjeseci.

Članak 29.

Izlazno oporezivanje

Za potrebe ove Direktive primjenjuju se pravila o izlaznom oporezivanju utvrđena u Direktivi (EU) 2016/1164.

Amandman 52

Prijedlog direktive

Članak 41. – stavak 1.

Tekst koji je predložila Komisija		Izmjena
1. Gubici koje je u poreznoj godini zabilježio porezni obveznik rezident ili stalna poslovna jedinica ili poslovni obveznik nerezident mogu se prenijeti i odbiti u sljedećim poreznim godinama, osim ako nije drukčije predviđeno ovom Direktivom .		1. Gubici koje je u poreznoj godini zabilježio porezni obveznik rezident ili stalna poslovna jedinica ili poslovni obveznik nerezident mogu se prenijeti i odbiti u sljedećim poreznim godinama, tijekom razdoblja od najviše pet godina .

Amandman 53

Prijedlog direktive

Članak 42.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

Članak 42.

Olakšica za gubitke i ponovno uračunavanje

1. Porezni obveznik rezident koji je i dalje profitabilan nakon odbijanja svojih gubitaka u skladu s člankom 41. može dodatno odbiti troškove u istoj poreznoj godini koje su zabilježila njegova izravna društva kćeri koja ispunjavaju uvjete, kako je navedeno u članku 3. stavku 1., ili stalna poslovna jedinica ili jedinice koje se nalaze u drugim državama članicama. Ta se olakšica za gubitke pruža na ograničeno vremensko razdoblje u skladu sa stavcima 3. i 4. ovog članka.

2. Odbitak je razmjeran udjelu poreznog obveznika rezidenta u svojim društvima kćerima koja ispunjuju uvjete kako je navedeno u članku 3. stavku 1., te cjelovit za stalne poslovne jedinice. Smanjenje porezne osnovice ni u kojem slučaju ne smije dovesti do negativnog iznosa.

3. Porezni obveznik rezident u svoju poreznu osnovicu ponovno uračunava, do iznosa koji je prethodno odbijen kao gubitak, bilo koju posljedično ostvarenu dobit svojih društava kćeri koja ispunjavaju uvjete kako je navedeno u članku 3. stavku 1. ili svojih stalnih poslovnih jedinica.

4. Gubici odbijeni u skladu sa stavcima 1. i 2. automatski se uračunavaju u poreznu osnovicu poreznog obveznika rezidenta u bilo kojoj od sljedećih okolnosti:

(a)	ako se na kraju pete porezne godine nakon što su gubici ispunili uvjete za odbitak dobit nije uračunala ili ako uračunana dobit ne odgovara ukupnom iznosu odbijenih gubitaka;

(b)	ako je društvo kći koje ispunjava uvjete kako je navedeno u članku 3. stavku 1. prodano, prestane s djelovanjem ili se pretvori u stalnu poslovnu jedinicu;

(c)	ako je stalna poslovna jedinica prodana, prestane s djelovanjem ili se pretvori u društvo kći;

(d)	ako matično trgovačko društvo više ne ispunjuje zahtjeve iz članka 3. stavka 1.

Briše se.

Amandman 54

Prijedlog direktive

Članak 45.a (novi)

Tekst koji je predložila Komisija		Izmjena
		Članak 45.a Efektivni porezni doprinos Sve dok je prag utvrđen u članku 2. stavku 1. točki (c) i dalje na snazi, države članice prate i objavljuju efektivni porezni doprinos malih i srednjih poduzeća te multinacionalnih poduzeća u državama članicama kako bi one mogle osigurati jednake uvjete za slična poduzeća unutar Unije i ublažiti administrativno opterećenje i troškove za mala i srednja poduzeća.

Amandman 55

Prijedlog direktive

Članak 53. – stavak 1. – podstavak 1.

Tekst koji je predložila Komisija		Izmjena
Odstupajući od članka 8. točaka (c) i (d), porezni obveznik nije izuzet od poreza na prihod iz inozemstva koji je primio kao raspodjelu dobiti od subjekta u trećoj zemlji ili kao primitke od prodaje dionica u posjedu subjekta u trećoj zemlji ako je taj subjekt u zemlji porezne rezidentnosti podložan zakonskom porezu na dobit koji je niži od polovice zakonskog poreza na dobit kojemu bi bio podložan , u pogledu takvog prihoda iz inozemstva, u državi članici u kojoj je rezident u svrhu oporezivanja.		Odstupajući od članka 8. točaka (c) i (d), porezni obveznik nije izuzet od poreza na prihod iz inozemstva koji nije nastao aktivnim poslovanjem i koji je primio kao raspodjelu dobiti od subjekta u trećoj zemlji ili kao primitke od prodaje dionica u posjedu subjekta u trećoj zemlji ako je taj subjekt u zemlji porezne rezidentnosti podložan zakonskom porezu na dobit koji je niži od 15 % , u pogledu takvog prihoda iz inozemstva, u državi članici u kojoj je rezident u svrhu oporezivanja.

Amandman 56

Prijedlog direktive

Članak 53. – stavak 2.

Tekst koji je predložila Komisija		Izmjena
2. Ako se primjenjuje stavak 1., porezni obveznik podliježe porezu na prihod iz inozemstva, a od njegove porezne obveze u državi u kojoj je rezident u svrhu oporezivanja odbija se porez plaćen u trećoj zemlji. Odbitak ne prelazi iznos poreza izračunan prije odbitka, koji se može pripisati oporezivom prihodu.		2. Ako se primjenjuje stavak 1., porezni obveznik podliježe porezu na prihod iz inozemstva, a od njegove porezne obveze u državi u kojoj je rezident u svrhu oporezivanja odbija se porez plaćen u trećoj zemlji. Odbitak ne prelazi iznos poreza izračunan prije odbitka, koji se može pripisati oporezivom prihodu. Da bi ostvario pravo na taj odbitak, porezni obveznik svojim nadležnim poreznim tijelima mora dokazati da prihod iz inozemstva nije nastao aktivnim poslovanjem, što se može učiniti potvrdom koju u tu svrhu izdaju strana nadležna porezna tijela.

Amandman 57

Prijedlog direktive

Članak 58.

Tekst koji je predložila Komisija		Izmjena
Članak 58. Opće pravilo protiv zloporabe 1. Za potrebe izračunavanja porezne osnovice u okviru pravila ove Direktive, država članica ne uzima u obzir aranžman ili niz aranžmana koji nisu autentični s obzirom na sve relevantne činjenice i okolnosti, budući da im je ključna svrha stjecanje porezne prednosti kojom se poništavaju cilj ili svrha ove Direktive. Aranžman se može sastojati od više koraka ili dijelova. 2. Za potrebe stavka 1., aranžman ili niz aranžmana smatraju se neautentičnima u mjeri u kojoj nisu osnovani iz valjanih komercijalnih razloga koji odražavaju gospodarsku stvarnost. 3. S aranžmanima ili nizom aranžmana koji se ne uzimaju u obzir u skladu sa stavkom 1. u svrhu izračuna porezne osnovice postupa se prema njihovom ekonomskom sadržaju.		Članak 58. Opće pravilo protiv zloporabe Za potrebe ove Direktive primjenjuju se opća pravila protiv zloporabe utvrđena u Direktivi (EU) 2016/1164 .

Amandman 58

Prijedlog direktive

Članak 59. – stavak 1. – podstavak 1. – uvodni dio

Tekst koji je predložila Komisija		Izmjena
Subjekt ili stalna poslovna jedinica čija dobit ne podliježe porezu ili je izuzeta od poreza u državi članici u kojoj se nalazi njezino sjedište smatra se kontroliranim stranim trgovačkim društvom ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:		Država članica poreznog obveznika određeni subjekt ili stalnu poslovnu jedinicu čija dobit ne podliježe porezu ili je izuzeta od poreza u toj državi članici, smatra kontroliranim stranim trgovačkim društvom ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

Amandman 59

Prijedlog direktive

Članak 59. – stavak 1. – podstavak 1. – točka b

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(b)	stvarni porez na dobit koji su platili subjekt ili stalna poslovna jedinica manji je od razlike između poreza na dobit koji bi se naplatio subjektu ili stalnoj poslovnoj jedinici u skladu s pravilima ove Direktive i stvarnog poreza na dobit koji su platili subjekt ili stalna poslovna jedinica .

(b)

prihodi subjekta podliježu stopi poreza na dobit nižoj od 15 %; ta se stopa procjenjuje na temelju dobiti prije primjene mjera koje su te države uvele kako bi se smanjila porezna osnovica na koju se primjenjuje ta stopa; ta stopa revidira se svake godine u skladu s ekonomskim kretanjima u svjetskoj trgovini .

Amandman 60

Prijedlog direktive

Članak 59. – stavak 1. – podstavak 2.

Tekst koji je predložila Komisija		Izmjena
Za potrebe točke (b) prvog podstavka, pri izračunu poreza na dobit koji bi bio naplaćen subjektu u skladu s pravilima iz ove Direktive u državi članici poreznog obveznika ne uzima se u obzir prihod bilo koje stalne poslovne jedinice subjekta koji ne podliježe porezu ili je izuzet od poreza u jurisdikciji kontroliranog stranog poduzeća.		Briše se.

Amandman 61

Prijedlog direktive

Članak 59. – stavak 2.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

2. Ako se subjekt ili stalna poslovna jedinica smatraju kontroliranim stranim trgovačkim društvom u okviru stavka 1., neraspodijeljeni prihod subjekta ili stalne poslovne jedinice podliježe porezu u mjeri u kojoj on proizlazi iz sljedećih kategorija :

(a)	kamate ili svaki drugi prihod od financijske imovine;

(b)	naknade za licenciju ili bilo koji drugi prihod od intelektualnog vlasništva;

(c)	dividende i prihod od prodaje dionica;

(d)	prihod od financijskog zakupa;

(e)	prihod od osiguranja, bankarskih i ostalih financijskih djelatnosti;

(f)

prihod od društava koja posluju s povezanim društvima koja zarađuju prihod od prodaje i usluga od robe i usluga koje kupuju od povezanih društava i prodaju ih njima te dodaju malo ili nimalo gospodarske vrijednosti.

Prvi podstavak ne primjenjuje se na kontrolirano strano trgovačko društvo koje je rezident ili se nalazi u državi članici ili trećoj zemlji koja je strana Sporazuma o EGP-u ako je kontrolirano strano trgovačko društvo osnovano zbog valjanih komercijalnih razloga koji odražavaju gospodarsku stvarnost. Za potrebe ovog članka , djelatnost kontroliranog stranog trgovačkog društva održava gospodarsku stvarnost u mjeri u kojoj tu djelatnost podržavaju primjereno osoblje, oprema, imovina i objekti.

2. Ako se subjekt ili stalna poslovna jedinica smatra kontroliranim stranim trgovačkim društvom u skladu sa stavkom 1., država članica poreznog obveznika poreznom osnovicom obuhvaća :

(a)

neraspodijeljeni prihod subjekta ili prihod stalne poslovne jedinice koji proizlazi iz sljedećih kategorija:

(i)	kamate ili svaki drugi prihod od financijske imovine;

(ii)	naknade za licenciju ili bilo koji drugi prihod od intelektualnog vlasništva;

(iii)

dividende i prihod od prodaje dionica;

(iv)	prihod od financijskog zakupa;

(v)	prihod od osiguranja, bankarskih i ostalih financijskih djelatnosti;

(vi)

Ova se točka ne primjenjuje ako kontrolirano strano trgovačko društvo obavlja znatnu gospodarsku djelatnost s pomoću osoblja, opreme, imovine i objekata, što se potvrđuje relevantnim činjenicama i okolnostima. Ako je kontrolirano strano trgovačko društvo rezident ili se nalazi u trećoj zemlji koja nije stranka Sporazuma o EGP-u , države članice mogu odlučiti ne primijeniti prethodni podstavak ili

(b)

neraspodijeljeni prihod subjekta ili stalne poslovne jedinice koji proizlazi iz neautentičnih aranžmana čija je glavna svrha stjecanje porezne prednosti.

Za potrebe ove točke, aranžman ili serija aranžmana smatraju se neautentičnima ako subjekt ili stalna poslovna jedinica nije vlasnik imovine ili nije preuzeo rizike iz kojih proizlazi sav njegov prihod ili dio tog prihoda, da taj prihod ili dio tog prihoda nije pod kontrolom društva u kojem se obnašaju značajne dužnosti zaposlenika, koje su važne za tu imovinu i rizike te su od presudne važnosti za stvaranje prihoda kontroliranog društva.

Amandman 62

Prijedlog direktive

Članak 59. – stavak 3. – podstavak 1.

Tekst koji je predložila Komisija		Izmjena
Subjekt ili stalna poslovna jedinica ne smatra se kontroliranim stranim trgovačkim društvom kako je navedeno u stavku 1. ako je ne više od jedne trećine prihoda pripisanog subjektu ili stalnoj poslovnoj jedinici obuhvaćeno kategorijama od (a) do (f) stavka 2.		Ako se u skladu s pravilima države članice porezna osnovica poreznog obveznika izračunava u skladu sa stavkom 2. točkom (a), država članica može odlučiti da određeni subjekt ili stalnu poslovnu jedinicu ne smatra kontroliranim stranim trgovačkim društvom u skladu sa stavkom 1., ako jedna trećina ili manje od jedne trećine prihoda subjekta ili stalne poslovne jedinice potpada u bilo koju od kategorija iz stavka 2. točke (a).

Amandman 63

Prijedlog direktive

Članak 59. – stavak 3. – podstavak 2.

Tekst koji je predložila Komisija		Izmjena
Financijska društva ne smatraju se kontroliranim stranim trgovačkim društvima iz stavka 1. ako ne više od jedne trećine prihoda pripisanog subjektu ili stalnoj poslovnoj jedinici iz kategorija od (a) do (f) stavka 2. potječe od transakcija između poreznog obveznika i njegovih povezanih društava.		Ako se u skladu s pravilima države članice porezna osnovica poreznog obveznika izračunava u skladu sa stavkom 2. točkom (a), država članica može odlučiti da financijska društva ne smatra kontroliranim stranim trgovačkim društvima ako jedna trećina ili manje od jedne trećine prihoda subjekta iz kategorija u skladu sa stavkom 2. točkom (a) potječe od transakcija između poreznog obveznika i njegovih povezanih društava.

Amandman 64

Prijedlog direktive

Članak 59. – stavak 3.a (novi)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(3a) Države članice iz područja primjene stavka 2. točke (b) mogu isključiti subjekt ili stalnu poslovnu jedinicu:

(a)	s računovodstvenom dobiti od najviše 750 000 EUR i neposlovnim prihodom od najviše 75 000 EUR; ili

(b)

čije računovodstvene dobiti ne iznose više od 10 posto troškova poslovanja za porezno razdoblje.

Za potrebe prvog podstavka točke (b) troškovi poslovanja ne smiju uključivati troškove robe prodane izvan zemlje u kojoj je subjekt rezident, ili ima stalnu poslovnu jedinicu, za potrebe oporezivanja i plaćanja povezanim društvima.

Amandman 65

Prijedlog direktive

Članak 61.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

Članak 61.

Hibridna neusklađenost

U mjeri u kojoj hibridna neusklađenost između država članica dovodi do dvostrukog odbitka istog plaćanja, troškova ili gubitaka, odbitak se pruža samo u državi članici iz koje potječe to plaćanje te u kojoj su nastali troškovi ili pretrpljeni gubici.

U mjeri u kojoj hibridna neusklađenost koja uključuje treću zemlju dovodi do dvostrukog odbitka istog plaćanja, troškova ili gubitaka, predmetna država članica uskraćuje primjenu odbitka takvog plaćanja, troškova ili gubitaka, osim ako je to već učinila treća zemlja.

U mjeri u kojoj zbog hibridne neusklađenosti između država članica dođe do odbitka bez uključivanja, država članica platitelja uskraćuje odbitak takvog plaćanja.

U mjeri u kojoj hibridna neusklađenost koja uključuje treću zemlju dovodi do odbitka bez uključivanja:

(a)	ako plaćanje potječe iz države članice, ta država članica uskraćuje odbitak ili

(b)

ako plaćanja potječe iz treće zemlje, predmetna država članica zahtijeva od poreznog obveznika da uključi takvo plaćanje u oporezivu osnovicu, osim ako je treća zemlja već uskratila odbitak ili je podnijela zahtjev da se to plaćanje uključi.

U mjeri u kojoj hibridna neusklađenost između država članica koja uključuje stalnu poslovnu jedinicu dovodi do neoporezivanja bez uključivanja, država članica u kojoj je porezni obveznik rezident u svrhu oporezivanja od poreznog obveznika zahtijeva uključivanje prihoda pripisanog stalnoj poslovnoj jedinici u oporezivu osnovicu. U mjeri u kojoj hibridna neusklađenost koja uključuje stalnu poslovnu jedinicu koja se nalazi u trećoj zemlji dovodi do neoporezivanja bez uključivanja, predmetna država članica od poreznog obveznika zahtijeva uključivanje prihoda pripisanog stalnoj poslovnoj jedinici u trećoj zemlji u oporezivu osnovicu.

Članak 61.

Hibridna neusklađenost

Za potrebe ove Direktive primjenjuju se pravila o hibridnoj neusklađenosti utvrđena u članku 9. Direktive (EU) 2016/1164.

4. U mjeri u kojoj je za plaćanje poreznog obveznika u korist povezanog društva u trećoj zemlji izravno ili neizravno izvršen prijeboj s plaćanjima, troškovima ili gubicima koje je zbog hibridne neusklađenosti moguće odbiti u dvije jurisdikcije izvan Unije, država članica poreznog obveznika mora uskratiti odbitak iz porezne osnovice za plaćanja poreznog obveznika u korist povezanog društva, osim ako je jedna od uključenih trećih zemalja već uskratila odbitak za plaćanja, troškove ili gubitke za koje je moguće odobriti odbitak u dvije različite jurisdikcije.

5. U mjeri u kojoj je za odgovarajuće uključivanje plaćanja poreznog obveznika u korist povezanog društva u trećoj zemlji, a koje je moguće odbiti iz porezne osnovice, izravno ili neizravno izvršen prijeboj s plaćanjima koje zbog hibridne neusklađenosti primatelj nije uključio u svoju poreznu osnovicu, država članica poreznog obveznika mora uskratiti odbitak iz porezne osnovice za plaćanja poreznog obveznika u korist povezanog društva u trećoj zemlji, osim ako je jedna od uključenih trećih zemalja već uskratila odbitak za neuključeno plaćanje.

6. U mjeri u kojoj hibridna neusklađenost dovodi do olakšice za porez po odbitku na plaćanje koje proizlazi iz prenesenog financijskog instrumenta više od jednoj uključenoj strani, država članica poreznog obveznika ograničava korist od takve olakšice razmjerno neto oporezivom prihodu u pogledu takvog plaćanja.

7. Za potrebe ovog članka, „platitelj”znači subjekt ili stalna poslovna jedinica koja je izvršila plaćanje, zabilježila troškove ili pretrpjela gubitke.

Amandman 66

Prijedlog direktive

Članak 61.a – naslov

Tekst koji je predložila Komisija		Izmjena
Neusklađenost porezne rezidentnosti		Obrnute hibridne neusklađenosti

Amandman 67

Prijedlog direktive

Članak 61.a – stavak 1.

Tekst koji je predložila Komisija		Izmjena
U mjeri u kojoj se plaćanje, troškovi ili gubici poreznog obveznika koji je rezident u svrhe oporezivanja u državi članici i trećoj zemlji, u skladu sa zakonima te države članice i te treće zemlje, mogu odbiti od oporezive osnovice u obje jurisdikcije te se to plaćanje, ti troškovi i gubici mogu poravnati u državi članici poreznog obveznika s oporezivim prihodom koji nije uključen u trećoj zemlji, država članica poreznog obveznika uskraćuje odbitak plaćanja, troškova ili gubitaka, osim ako je to već učinila treća zemlja.		Za potrebe ove Direktive države članice postupaju s obrnutim hibridnim neusklađenostima u skladu s člankom 9.a Direktive (EU) 2016/1164.

Amandman 68

Prijedlog direktive

Članak 65.a (novi)

Tekst koji je predložila Komisija		Izmjena
		Članak 65.a Europski porezni identifikacijski broj Komisija do 31. prosinca 2018. podnosi zakonodavni prijedlog usklađenog zajedničkog europskog poreznog identifikacijskog broja kako bi se automatsku razmjenu poreznih informacija unutar Unije učinilo učinkovitijom i pouzdanijom.

Amandman 69

Prijedlog direktive

Članak 65.b (novi)

Tekst koji je predložila Komisija		Izmjena
		Članak 65.b Obvezna automatska razmjena informacija u pogledu oporezivanja Kako bi se zajamčila potpuna transparentnost i ispravna primjena ove Direktive, obvezna je automatska razmjena informacija u pogledu oporezivanja, kako je predviđeno Direktivom Vijeća 2011/16/EU (4). Kako bi se osigurala puna provedba ove Direktive, države članice svojim nacionalnim poreznim tijelima dodjeljuju dovoljan broj zaposlenika, stručno znanje i proračunska sredstva te sredstva za obuku zaposlenika poreznih uprava s naglaskom na prekograničnoj suradnji te na automatskoj razmjeni informacija.

Amandman 70

Prijedlog direktive

Članak 66. – stavak 2.

Tekst koji je predložila Komisija		Izmjena
2. Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 2. stavka 5., članka 4. stavka 5., članka 11 .stavka 6 ., članka 32. stavka 5. i članka 40. dodjeljuje se Komisiji na neodređeno vrijeme od datuma stupanja na snagu ove Direktive.		2. Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 2. stavka 5., članka 4. stavka 5., članka 5 . stavka 2 . a , članka 32. stavka 5. i članka 40. dodjeljuje se Komisiji na neodređeno vrijeme od datuma stupanja na snagu ove Direktive.

Amandman 71

Prijedlog direktive

Članak 66. – stavak 3.

Tekst koji je predložila Komisija		Izmjena
3. Vijeće može u bilo kojem trenutku opozvati delegiranje ovlasti iz članka 2. stavka 5., članka 4. stavka 5., članka 11 .stavka 6 ., članka 32. stavka 5. i članka 40. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv proizvodi učinke sljedećeg dana od dana objave te odluke u Službenom listu Europske unije ili kasnijeg datuma navedenog u odluci. Odluka ne utječe na valjanost niti jednog delegiranog akta koji je već na snazi.		3. Vijeće može u bilo kojem trenutku opozvati delegiranje ovlasti iz članka 2. stavka 5., članka 4. stavka 5., članka 5 . stavka 2 . a , članka 32. stavka 5. i članka 40. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv proizvodi učinke sljedećeg dana od dana objave te odluke u Službenom listu Europske unije ili kasnijeg datuma navedenog u odluci. Odluka ne utječe na valjanost niti jednog delegiranog akta koji je već na snazi.

Amandman 72

Prijedlog direktive

Članak 66. – stavak 5.

Tekst koji je predložila Komisija		Izmjena
5. Delegirani akt donesen na temelju članka 2. stavka 5., članka 4. stavka 5., članka 11 . stavka 6 ., članka 32. stavka 5. i članka 40. stupa na snagu samo ako Vijeće u roku od [dva mjeseca] od priopćenja tog akta Vijeću na njega ne uloži nikakav prigovor ili ako je prije isteka tog roka Vijeće obavijestilo Komisiju da neće uložiti prigovor. Taj se rok produljuje za [dva mjeseca] na inicijativu Vijeća.		5. Delegirani akt donesen na temelju članka 2. stavka 5., članka 4. stavka 5., članka 5 . stavka 2 . a , članka 32. stavka 5. i članka 40. stupa na snagu samo ako Vijeće u roku od [dva mjeseca] od priopćenja tog akta Vijeću na njega ne uloži nikakav prigovor ili ako je prije isteka tog roka Vijeće obavijestilo Komisiju da neće uložiti prigovor. Taj se rok produljuje za [dva mjeseca] na inicijativu Vijeća.

Amandman 73

Prijedlog direktive

Članak 66.a (novi)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

Članak 66.a

Mjere protiv zlouporabe poreznih ugovora

Države članice mijenjaju svoje bilateralne porezne ugovore u skladu s ovom Direktivom kako bi zajamčile da ti ugovori sadržavaju sve sljedeće sastavnice:

(a)	klauzulu kojom se obje ugovorne stranke obvezuju na utvrđivanje mjera za oporezivanje u mjestu odvijanja gospodarske djelatnosti i stvaranja vrijednosti;

(b)	dopunu kojom bi se objasnilo da je cilj bilateralnih ugovora, osim izbjegavanja dvostrukog oporezivanja, i borba protiv utaje poreza i agresivnog poreznog planiranja;

(c)	klauzulu o ispitivanju glavne svrhe na temelju općeg pravila protiv izbjegavanja poreza.

Amandman 74

Prijedlog direktive

Članak 68.a (novi)

Tekst koji je predložila Komisija		Izmjena
		Članak 68.a Praćenje Komisija prati ujednačenu provedbu ove Direktive i objavljuje zaključke o njoj kako bi osigurala da su države članice usklađene u tumačenju mjera koje iz nje proizlaze.

Amandman 75

Prijedlog direktive

Članak 69.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

Članak 69.

Preispitivanje

Komisija preispituje primjenu Direktive pet godina nakon njezina stupanja na snagu te izvješćuje Vijeće o njezinoj primjeni.

Komisija ocjenjuje primjenu Direktive pet godina nakon njezina stupanja na snagu.

Neovisno o prvom stavku , Komisija tri godine nakon stupanja ove Direktive na snagu preispituje funkcioniranje članka 11. i razmatra prilagodbe definicije i kalibracije AGI-ja . Komisija provodi temeljitu analizu načina na koji se s pomoću AGI-ja ohrabruje trgovačka društva koja imaju pravo nastaviti primjenjivati pravila ove Direktive za financiranje svog poslovanja s pomoću vlasničkog kapitala.

Članak 69.

Izvješće o provedbi i preispitivanje provedbe

La Commission évalue le fonctionnement de la présente directive cinq ans après son entrée en vigueur

Komisija priopćuje svoje zaključke Europskom parlamentu i Vijeću u izvješću o provedbi . Izvješće sadržava analizu svakog od sljedećih elemenata:

(a)	učinka tog sustava na porezne prihode država članica;

(b)	prednosti i nedostataka tog sustava za mala i srednja poduzeća;

(c)	učinka na pravednu naplatu poreza među državama članicama;

(d)	utjecaja na unutarnje tržište u cjelini s posebnim osvrtom na moguće narušavanje tržišnog natjecanja između trgovačkih društava koja podliježu novim pravilima utvrđenima ovom Direktivom.

(e)	broja poduzeća obuhvaćenih područjem primjene tijekom prijelaznog razdoblja. Komisija preispituje primjenu Direktive deset godina nakon njezina stupanja na snagu te izvješćuje Europski parlament i Vijeće o njezinoj primjeni.

Nalaze preispitivanja Komisija prosljeđuje državama članicama kako bi se ti nalazi uzeli u obzir pri osmišljavanju i provedbi nacionalnih sustava oporezivanja dobiti.

Nalaze preispitivanja Komisija Europskom parlamentu i državama članicama prosljeđuje u izvješću kako bi se ti nalazi uzeli u obzir pri osmišljavanju i provedbi nacionalnih sustava oporezivanja dobiti, uz zakonodavni prijedlog izmjene ove Direktive, ako je to prikladno .

Amandman 76

Prijedlog direktive

Članak 70. – stavak 1. – podstavak 1.

Tekst koji je predložila Komisija		Izmjena
Države članice donose i objavljuju zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom najkasnije do 31. prosinca 2018 . One Komisiji odmah dostavljaju tekst takvih odredaba.		Države članice donose i objavljuju zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom najkasnije do 31. prosinca 2019 . One Komisiji odmah dostavljaju tekst takvih odredaba.

Amandman 77

Prijedlog direktive

Članak 70. – stavak 1. – podstavak 2.

Tekst koji je predložila Komisija		Izmjena
One te odredbe primjenjuju od 1. siječnja 2019 .		One te odredbe primjenjuju od 1. siječnja 2020 .

(1) Prijedlog Direktive Vijeća od 3.10.2011. o zajedničkoj osnovici poreza na dobit (COM(2011)0121 final/2).

(2) Prijedlog Direktive Vijeća od 3.10.2011. o zajedničkoj osnovici poreza na dobit (COM(2011)0121 final/2).

(3) Direktiva Vijeća (EU) 2016/1164 od 12. srpnja 2016. o utvrđivanju pravila protiv praksi izbjegavanja poreza kojima se izravno utječe na funkcioniranje unutarnjeg tržišta, SL L 193, 19.7.2016., str. 1.

(4) Direktiva Vijeća 2011/16/EU od 15. veljače 2011. o administrativnoj suradnji u području oporezivanja i stavljanju izvan snage Direktive 77/799/EEZ (SL L 64, 11.3.2011., str. 1)

10.5.2019

Službeni list Europske unije

C 162/217

P8_TA(2018)0089

Smjernice za proračun za 2019. – dio III.

Rezolucija Europskog parlamenta od 15. ožujka 2018. o općim smjernicama za pripremu proračuna za 2019., dio III. – Komisija (2017/2286(BUD))

(2019/C 162/31)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir članak 314. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—	uzimajući u obzir članak 106.a Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju,

—	uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. –2 020. (1),

—	uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju (2),

—	uzimajući u obzir Uredbu (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 (3),

—	uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2014/335/EU, Euratom od 26. svibnja 2014. o sustavu vlastitih sredstava Europske unije (4),

—	uzimajući u obzir opći proračun Europske unije za financijsku godinu 2018. (5) i zajedničke izjave Parlamenta, Vijeća i Komisije koje su mu priložene,

—	uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 20. veljače 2018. o proračunskim smjernicama za 2019. (06315/2018),

—	uzimajući u obzir članak 86.a Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračune (A8-0062/2018),

budući da će se pregovori o proračunu Unije za 2019., zadnjem u sadašnjem parlamentarnom razdoblju, odvijati usporedno s pregovorima o sljedećem višegodišnjem financijskom okviru (VFO) i reformom sustava vlastitih sredstava EU-a; budući da će 2019. biti šesta godina VFO-a za razdoblje 2014. –2 020.;

budući da dvije grane proračunskog tijela u okviru Odbora za mirenje trebaju nastojati postići ambiciozni i sveobuhvatni sporazum o proračunu za 2019. kako bi pozitivno utjecale na usporedne pregovore i omogućile postizanje sporazuma o VFO-u za razdoblje nakon 2020. i o vlastitim sredstvima do kraja tekućeg parlamentarnog razdoblja;

budući da, zahvaljujući sporazumu postignutom u prosincu 2017. oko početka druge faze pregovora, Brexit ne bi trebao izravno utjecati na proračun za 2019. jer će u skladu sa zajedničkim izvješćem EU-a i Ujedinjene Kraljevine (6), Ujedinjena Kraljevina pridonijeti i sudjelovati u izvršenju godišnjih proračuna Unije za godine 2019. i 2020. jednako kao da je i ostala u Uniji;

D.	budući da rastući populistički i ekstremistički pokreti u svim državama članicama pružaju i šire pogrešne informacije o EU-u i njegovu proračunu, vidljiva je potreba za boljim i transparentnijim informacijama;

E.	budući da nakon godina negativne percepcije građana načina upravljanja financijskom, socijalnom i gospodarskom krizom, današnje poboljšanje gospodarskih izgleda, koje je rezultat usklađenih napora u cilju gospodarskog oporavka Europe, omogućava izdašnije proračunsko planiranje;

budući da je Vijeće posljednjih godina u više navrata postupilo proturječno te, premda je predstavilo nove političke prioritete za EU, nije pokazalo spremnost za pružanje novih odobrenih sredstava kojima bi ih se financiralo; budući da nove političke prioritete i buduće izazove EU-a treba financirati novim odobrenim sredstvima, a ne smanjenjem sredstava za postojeće uspješne programe;

G.	budući da krajem aktualnog razdoblja financijskog programiranja provedba višegodišnjih programa doseže ustaljenu brzinu, zbog čega raste potreba za odgovarajućim financijskim sredstvima;

Odgovori na izazove za EU i očekivanja građana

prima na znanje oporavak od posljedica financijske, gospodarske i socijalne krize, povećan zahvaljujući naporima EU-a i država članica u cilju stvaranja rasta i radnih mjesta koje je potrebno dodatno konsolidirati kako bi se stvorio pozitivan utjecaj na svakodnevni život građana EU-a, od kojih su mnogi godinama teško pogođeni krizom; poziva na stavljanje posebnog naglaska na mlade i osobe kojima prijeti opasnost od siromaštva i nezaposlenosti kako bi se osiguralo da do njih dođe pozitivan učinak te tako spriječi nastavak rasta socijalnih i regionalnih nejednakosti; ističe, u tom kontekstu, da poseban naglasak treba staviti na različite kapacitete regija za iskorištavanje sve većeg rasta;

ističe da su, prema podacima Eurostata i suprotno populističkom narativu, građani EU-a optimistični kad je riječ o budućnosti EU-a; ističe da Unija treba ispunjavati svoje zadaće i odgovornosti te učiniti više kako bi poboljšala živote svojih građana, sada i u budućnosti, ali i zaštitila ih od nepoštenih trgovačkih i gospodarskih praksi na globalnom tržištu te im ujedno pomogla da iskoriste prednosti tog tržišta; ističe da treba premostiti izazove klimatskih promjena i međunarodnih sigurnosnih prijetnji; smatra da, kako bi se ta očekivanja i obveze ispunile, EU u okviru svojih nadležnosti mora postići bolje rezultate te tako poduprijeti ostvarivanje održivog rasta i otvaranje radnih mjesta, smanjiti razlike u životnom standardu među građanima EU-a u svim njegovim regijama, te se u potpunosti pridržavati strategije Europa 2020., ciljeva održivog razvoja UN-a i Pariškog sporazuma; ističe da se europsko gospodarstvo i građani EU-a moraju pripremiti za prilike koje pruža digitalizacija; smatra da rješavanje temeljnih uzroka migracija i zaustavljanje različitih vrsta diskriminacije, primjerice nad ženama i pripadnicima skupine LGBTI, također predstavlja važan izazov za 2019.;

Priprema održive budućnosti i veća solidarnost unutar i izvan Unije

Održiva budućnost

smatra da se proračunom EU-a za 2019. trebaju osnažiti svi relevantni instrumenti za borbu protiv nezaposlenosti mladih, osobito u regijama EU-a koje su u gospodarskom zaostatku, obraćajući posebnu pozornost na poboljšanje poduzetničkih i profesionalnih vještina i mobilnosti, priznajući kvalifikacije na svim razinama obrazovanja i strukovnog osposobljavanja te pružajući podršku rastu, konkurentnosti, otvaranju radnih mjesta, ulaganjima u infrastrukturu, inovacije, istraživanje i mala i srednja poduzeća; ističe da je nezaposlenost mladih, koja ima velik socijalni učinak, jedan od najvećih izazova na europskoj razini;

smatra da prioriteti proračuna EU-a za 2019. trebaju biti rast, inovacije, konkurentnost, sigurnost, borba protiv klimatskih promjena, prelazak na obnovljive izvore energije i migracije;

podupire povećanje mogućnosti za mlade da sudjeluju u aktivnostima solidarnosti; poziva na brzo uvođenje i temeljitu provedbu Europskih snaga solidarnosti nakon usvajanja te inicijative predviđenog za 2018.;

pozdravlja činjenicu da je na snažan zahtjev Parlamenta rezultat postupka mirenja za proračun EU-a za 2018. bio odluka da se prvotno predložena posebna sredstva za Inicijativu za zapošljavanje mladih povećaju novim odobrenim sredstvima u iznosu od 116,7 milijuna EUR, slijedom čega je njihov ukupan iznos za 2018. godinu 350 milijuna EUR, ali ističe da je potrebno poboljšati izvršenje sredstava, koje kasni; protivi se tome što je Komisija u svojem tehničkom ažuriranju financijskog programiranja 2019. –2 020., nakon donošenja proračuna za 2018., protumačila financijsko programiranje za 2018. kao pojačano ulaganje sredstava u razdoblju od sljedećih nekoliko godina, te očekuje od Komisije da ispuni obećanja koja je dala Parlamentu na kraju razdoblja mirenja 2017.; očekuje da će nacrt proračuna za 2019. biti ambiciozniji kad je riječ o borbi protiv nezaposlenosti mladih te pronaći pravu ravnotežu između stvarnog razvoja kapaciteta apsorpcije u tom području i političke volje da pokaže potporu u toj borbi; podsjeća da se Komisija obvezala na predlaganje daljnjeg povećanja financiranja Inicijative za zapošljavanje mladih izmjenom proračuna bude li apsorpcijski kapacitet Inicijative za zapošljavanje mladih 2018. omogućio povećanje; ustraje u tome da države članice i Komisija usklade ponude za zapošljavanje, obrazovanje ili osposobljavanje s profilima sudionika i potražnjom na tržištu rada kako bi se sudionicima omogućilo održivo zapošljavanje;

poziva Komisiju da za postupak za 2019. stavi na raspolaganje financijske podatke o provedbi Inicijative za zapošljavanje mladih raščlanjene po nacionalnim udjelima radi dopune dostavljenih podataka izraženih u ukupnim troškovima koji su već javno dostupni; poziva Komisiju na poboljšanje sinergije između Inicijative za zapošljavanje mladih, Europskog socijalnog fonda i nacionalnih proračuna država članica kako bi se osiguralo da Inicijativa za zapošljavanje mladih ne postane zamjena za nacionalno financiranje mladih koji nisu zaposleni, ne obrazuju se i ne osposobljavaju (NEET);

ističe da je, u svjetlu obilježavanja njegove 30. godišnjice, program Erasmus+ i dalje vodeći program za poticanje mobilnosti mladih, učenje ključnih europskih vrijednosti i njihovo širenje među mladima, zajedno s kulturnim programima EU-a, čemu je dokaz broj zaprimljenih prijava koji premašuje iznos raspoloživih sredstava; smatra da proračun za program Erasmus+ 2019. treba dodatno povećati (barem udvostručiti) kako bi se zadovoljila potražnja za ovim programom, posebice u vezi s cjeloživotnim učenjem;

smatra da su istraživanje, konkurentnost i srednja i mala poduzeća ključni za jamčenje gospodarskog rasta i otvaranje radnih mjesta; stoga naglašava važnost toga da se poduzećima iz EU-a, osobito malim i srednjim poduzećima, stvori povoljno okruženje za inovacije, istraživanja i ulaganja kako bi gospodarstvo EU-a postalo istinski konkurentno na globalnoj razini; ističe važnost povećanja proračuna u okviru naslova 1.a i financiranja za uspješne programe, kao što su Obzor 2020. i programi za pružanje potpore malim i srednjim poduzećima, uključujući Program EU-a za konkurentnost poduzeća te malih i srednjih poduzeća (COSME), koji imaju daleko više kandidata od primatelja sredstava; ističe važnost uzimanja u obzir specifičnih zahtjeva i ograničenih administrativnih resursa malih i srednjih poduzeća pri izradi programa za mala i srednja poduzeća; smatra da je to potrebno s obzirom na izrazito promjenjivo i konkurentno okruženje te korjenite promjene u svim sektorima koje je donijela digitalizacija; prima na znanje da europski strukturni i investicijski fondovi također doprinose svim tim prioritetima;

10.

ističe da su ulaganja u istraživanja i inovacije preduvjet za postizanje istinske konkurentnosti u EU-u; izražava žaljenje zbog činjenice da se zbog zabrinjavajuće niske stope uspješnosti prijava sve manji broj visokokvalitetnih projekata u području istraživanja i inovacija financira sredstvima EU-a; u tom kontekstu ističe da se za program Obzor 2020. mora zajamčiti odgovarajuća razina odobrenih sredstava;

11.

naglašava potencijal za gospodarski rast koji proizlazi iz tehnološke preobrazbe i poziva na to da proračun EU-a ima odgovarajuću ulogu u pružanju potpore digitalizaciji europske industrije i promicanju digitalnih vještina i poduzetništva;

12.

uviđa da mala i srednja poduzeća i dalje predstavljaju okosnicu europskog gospodarstva te da će i dalje imati ključnu ulogu u stvaranju radnih mjesta i poticanju rasta diljem EU-a; poziva u tom smislu da se 2019. povećaju odobrena sredstva za program COSME, uzimajući u obzir uspješnost toga programa;

13.

pozdravlja širenje i poboljšanje Europskog fonda za strateška ulaganja (EFSU), čiji povećani jamstveni fond ima ključnu ulogu u smanjenju „investicijskog jaza”u EU-u; podsjeća da se jamstveni fond EFSU-a djelomično financira nauštrb Obzora 2020. i Instrumenta za povezivanje Europe, iako su oba programa dugoročni i usmjereni na budućnost; ističe da Parlament već dugo smatra da se svaka nova inicijativa mora financirati novim odobrenim sredstvima, a ne preraspodjelom sredstava, te da se šteta učinjena za postojeće programe mora ispraviti u okviru godišnjeg proračunskog postupka; ponavlja da se rezovi u tim programima trebaju poništiti koliko god je to moguće;

14.

naglašava da bi se 2019. proširenim EFSU-om trebao ostvariti znatan napredak u pogledu bolje zemljopisne pokrivenosti, tako da sve regije mogu ostvariti jednaku korist od financijske poluge koju pruža jamstvo iz proračuna EU-a; poziva države članice na provođenje strukturnih reformi kojima se poboljšavaju ulagačko okruženje i lokalni kapaciteti za uspješnu provedbu potpore iz EFSU-a u svim regijama;

15.

pozdravlja činjenicu da su se države članice nedavno obvezale na provedbu obnovljenog programa obrane EU-a, kojim se namjeravaju osnažiti i tvrda i meka sila, te smatra da je taj program adekvatan odgovor na zabrinutost građana u pogledu sigurnosti, imajući na umu sve veću globalnu nestabilnost pogoršanu novim vrstama prijetnji; podržava nedavnu inicijativu Komisije za pokretanje Europskog programa industrijskog razvoja u području obrane (EDIDP), kao prve etape Europskog fonda za obranu; zahtijeva da se EDIDP financira isključivo nedodijeljenim sredstvima i/ili posebnim instrumentima, a ne preraspodjelom sredstava iz postojećih programa;

16.

naglašava kako bi rješavanje pitanja unutarnje sigurnosti i dalje mora biti među vodećim prioritetima Unije i poziva na pojačano financiranje te politike u razvoju; uvjeren je da EU mora više ulagati u jačanje svojih granica i upravljanje njima, poboljšanje suradnje među kaznenopravnim agencijama i nacionalnim tijelima te borbu protiv terorizma, radikalizacije i organiziranog kriminala, i to provedbom adekvatnog i modernog digitalnog informacijskog sustava; u tom smislu naglašava ulogu Fonda za unutarnju sigurnost (ISF) i potrebu za odgovarajućim financiranjem agencija u područjima granica, sigurnosti i pravosuđa; podsjeća da je financijska omotnica tog instrumenta za 2018. znatno smanjena;

17.

poziva na povećanje financiranja za borbu protiv fenomena radikalizacije koji dovodi do nasilnog ekstremizma u Uniji; smatra da bi se taj cilj mogao postići poticanjem integracije i suzbijanjem diskriminacije, rasizma, ksenofobije, fundamentalizma te govora i tekstova kojima se širi mržnja;

18.

pozdravlja ulogu Fonda za azil, migracije i integraciju (AMIF); poziva na izdvajanje odgovarajućih proračunskih sredstava za taj fond 2019. godine kako bi se pružila potpora dostojanstvenom prijemu tražitelja azila u državama članicama, pravednim strategijama povratka, programima preseljenja, zakonitim migracijskim politikama, promicanju učinkovite integracije državljana trećih zemalja te borbi protiv nezakonitih migracija; ponovno naglašava važnost ciljanih financijskih sredstava radi rješavanja temeljnih uzroka migracijske i izbjegličke krize; u tu svrhu ističe da bi se proračunom EU-a trebale financirati mjere u zemljama porijekla migranata, kao i u zemljama koje su domaćini izbjeglicama, uključujući, ali ne ograničavajući se na mjere za borbu protiv siromaštva, nezaposlenosti, obrazovnih i gospodarskih izazova te nestabilnosti;

19.

poziva Komisiju da iznese prijedlog kojim bi se na razini EU-a izrazila financijska solidarnost sa žrtvama terorističkih djela i njihovim obiteljima;

20.

podsjeća na važnost agencija EU-a u izvršenju zakonodavnih prioriteta EU-a, a time i u postizanju ciljeva politika EU-a, primjerice onih povezanih s tržišnim natjecanjem (zapošljavanje, održivi rast, energetska unija), migracijama (azil, prekogranično upravljanje granicama), podupiranjem temeljnih prava (zaštita podataka) i sigurnosti (kiberkriminal, droga, prijevare, pranje novca, terorizam, pravosudna i policijska suradnja te potpora informacijskim sustavima u velikoj mjeri); očekuje da će pregovori o proračunu za 2019. dovesti do realističnog i adekvatnog operativnog i administrativnog financiranja agencija i drugih tijela EU-a te da će im se omogućiti da ispune svoje dužnosti, vodeći računa o sve brojnijim zadaćama i povećanom radnom opterećenju; poziva na dodjelu odgovarajućih sredstava u cilju jamčenja propisnog uvođenja i funkcioniranja Ureda europskog javnog tužitelja; poziva, općenitije, na temeljitu procjenu strateškog interesa i zadaća svih agencija i mogućnosti grupiranja agencija u skladu sa strateškom naravi njihovih misija i rezultata; ponavlja da je 2018. posljednja godina provedbe smanjenja broja zaposlenih od 5 % i koncepta tzv. „baze za preraspodjelu osoblja”; očekuje da će se Komisija i Vijeće suzdržati od daljnjeg rezanja sredstava za agencije u proračunu za 2019.;

21.

smatra da se proračunom za 2019., u doba u kojemu ključni akteri poput SAD-a nisu voljni ispunjavati svoje obveze u području borbe protiv klimatskih promjena u okviru Pariškog sporazuma, EU mora učiniti predvodnikom u nošenju s tim izazovom, jednom od najvećih naše generacije, pružanjem dodatne financijske potpore inicijativama kao što su program klimatskih aktivnosti LIFE, Ecopotential i Clean Sky; ističe da se rashodi u tom pogledu trebaju smatrati dugoročnim ulaganjima, a ne troškovima, te da su i Europski revizorski sud i Vijeće za ekonomske i financijske poslove utvrdili da EU ne ostvaruje svoj cilj u pogledu klimatskog financiranja; poziva Komisiju da ispuni ciljeve Pariškog sporazuma kao i vlastite dugoročne klimatske ciljeve EU-a ostvarenjem cilja od 20 % potrošnje na klimatska pitanja u okviru sadašnjeg VFO-a (2014. –2 020.); naglašava, u tom pogledu, da bi doprinos za 2019. trebao znatno prekoračiti ukupni cilj kako bi neutralizirao manjak financijskih sredstava dodijeljen tijekom prvih godina VFO-a i da bi mehanizam uključivanja pitanja klimatskih promjena trebalo u potpunosti optimizirati;

Veća solidarnost kako bi se premostili društveni, teritorijalni i globalni izazovi

22.

smatra da proračun EU-a treba doprinijeti naporima država članica u područjima kao što su nezaposlenost i zdravstvo, i to izdvajanjem adekvatnih sredstava za programe čiji je cilj borba protiv neravnopravnosti i ublažavanje najgorih oblika siromaštva, osobito za najranjivije i najizoliranije skupine stanovništva, osobito djecu, te omogućivanjem građanima da steknu vještine potrebne za prilagodbu digitalizaciji;

23.

ustraje na potrebi jačanja potpore svim programima Unije kojima se potiču rast i otvaranje dugoročnih kvalitetnih radnih mjesta, posebice za mlade, nadopunjavajući napore država članica da zajamče raznovrsne radne kvalifikacije umjesto prijevremene specijalizacije, kao načina za povećanje otpornosti i omogućavanje društvene prilagodbe, ali istodobno i za borbu protiv demografske regresije i nedostatka kvalificirane radne snage u pojedinim sektorima te za održivost sustava socijalne skrbi; napominje da bi se razmatranje posebno prilagođenih mjera moglo pokazati korisnim u najugroženijim sektorima i/ili regijama ili onima koji su postali znatno osjetljiviji;

24.

podsjeća na znatno starenje stanovništva te povećanje broja stanovnika kojima je potrebna posebna i posvećena skrb, osobito starijih osoba; poziva Komisiju da uvede dodatne mjere potpore za rješavanje demografskih izazova i ponavlja svoju potporu inicijativama kao što su sela za osobe s demencijom, u kojima se od rane faze bolesti pruža odgovarajuća skrb;

25.

smatra da rodna diskriminacija, posebice na tržištu rada, nije samo u suprotnosti s vrijednostima EU-a, nego predstavlja i ozbiljnu prepreku gospodarskom rastu jer obeshrabruje žene od svrhovitog zapošljavanja; ističe ključan doprinos osnaživanja žena postizanju uključivijeg, pravednijeg i miroljubivijeg društva, čiji je rast održiviji; očekuje da će se proračunom za 2019. pružiti potpora poduzetništvu među ženama te potaknuti pristup žena financiranju EU-a, primjerice u okviru programa COSME i Obzor 2020., širenju kohezijske politike za pružanje potpore dodatnim ulaganjima u obrazovanje, infrastrukturu za skrb o djeci i zdravstvenu skrb te pomaganju ženama u postizanju ravnoteže između privatnog i poslovnog života;

26.

ponovno izražava zabrinutost zbog kašnjenja u provedbi kohezijske politike, koja je izraz teritorijalne solidarnosti EU-a i njegova glavna ulagačka politika, no prima na znanje da je 2017. bila prva godina u kojoj je provedba programa u okviru europskih strukturnih i investicijskih fondova bila ubrzana te očekuje da će se taj trend nastaviti 2018. i 2019.; smatra da treba pružiti dovoljne razine odobrenih sredstava za plaćanja kako bi se provedba odvijala neometano;

27.

podsjeća na važan doprinos Unije poticanju mira i pomirenja u Irskoj, osobito u okviru programa PEACE i INTERREG, koji su usmjereni na Sjevernu Irsku i pogranične okruge na jugu; poziva na potpuno poštovanje okvira prethodno preuzetih obveza, kao u slučaju Sporazuma na Veliki petak u pogledu poštovanja vladavine prava i demokracije; poziva Komisiju i države članice da nastave pružati potporu mirovnom procesu kontinuiranim financiranjem programa PEACE i povezanih programa;

28.

ističe da je zajednička poljoprivredna politika (ZPP) jedan od temeljnih elemenata europske integracije, kojim se osigurava sigurna opskrba hrane visoke kvalitete za građane Europe, pravilno funkcioniranje jedinstvenog poljoprivrednog tržišta i dugogodišnja održivost ruralnih područja; podsjeća da sredstva iz ZPP-a posebno doprinose profitabilnosti poljoprivrede i stabilnosti EU-a;

29.

poziva Komisiju da nastavi pomagati poljoprivrednicima iz cijele Europe u suočavanju s neočekivanim tržišnim volatilnostima i da zajamči sigurnost i visoku kvalitetu namirnica; zahtijeva da se odgovarajuća pozornost posveti malim poljoprivrednim gospodarstvima i malom ribolovu;

30.

smatra da regionalizacija i socioekonomski ciljevi trebaju imati veću ulogu u okviru zajedničke ribarstvene politike te da treba proširiti područje primjene Europskog fonda za pomorstvo i ribarstvo; poziva Komisiju da olakša pristup financiranju i da pojednostavi postupke za financiranje; izražava posebnu zabrinutost zbog mogućih nepovoljnih utjecaja izlaska Ujedinjene Kraljevine iz EU-a na ribarstvo, posebno za susjedne obalne države članice;

31.

pozdravlja prijedlog za proširenje područja primjene i jačanje Mehanizma Unije za civilnu zaštitu; smatra da je jačanje Mehanizama za civilnu zaštitu od iznimne važnosti kako bi se na razini Unije omogućio brži i koherentniji odgovor u području civilne zaštite, u pogledu prevencije, pripravnosti i odgovora na prirodne katastrofe i one uzrokovane ljudskim djelovanjem unutar i izvan Unije;

32.

očekuje poboljšanje aktualnih postupaka i mjera u provedbi proračuna, u svjetlu ograničenja resursa do kojih je došlo, te poziva EU da preuzme veću odgovornost kako bi osigurao da se financijske obveze ispunjavaju pravovremeno i ekonomično;

33.

smatra da agencije, programi i politike EU-a uključeni ili koji se odnose na upravljanje migracijskim i izbjegličkim tokovima i kontrolom granica trebaju raspolagati odgovarajućim financijskim i ljudskim resursima za nošenje s trenutačnom izbjegličkom krizom, za koju bi i države članice trebale preuzeti odgovornost u skladu s načelom raspodjele opterećenja i Ženevskom konvencijom; smatra da EU, kako bi pronašao dugoročno rješenje, treba pokazati solidarnost u pospješivanju uvjeta za mir i sigurnost u zemljama podrijetla stavljanjem snažnijeg naglaska na ulaganja i razvojne politike, posebice provedbom Europskog fonda za održivi razvoj, Instrumenta za razvojnu suradnju i Instrumenta za humanitarnu pomoć; prepoznaje važnost i prepoznatljivu vrijednost razvojne politike, s prioritetima kao što su iskorjenjivanje siromaštva, obrazovanje, zdravlje i gospodarski razvoj; ističe potrebu pružanja potpore djelovanju i programima UNRWA-e; ističe da je stabilno susjedstvo EU-a jedan od uvjeta za očuvanje stabilnosti i prosperiteta u EU-u; stoga poziva Komisiju da se pobrine da se prednost pruži ulaganjima u susjedstvo EU-a kako bi se dala potpora rješavanju glavnih problema na tom području, tj. izazova povezanih s migracijama i izbjeglicama, razvojem južnog susjedstva i nestabilnosti u istočnom susjedstvu, djelomično prouzročene time što ruska vanjska politika nije u skladu s međunarodnim pravom te demokratskim standardima i standardima u području ljudskih prava; naglašava da se novi politički prioriteti i predstojeći izazovi za EU, kao što su sigurnost i obrana, trebaju financirati novim odobrenim sredstvima, a ne rezanjem postojećih uspješnih i važnih politika i programa, poput razvoja, humanitarne pomoći i politike susjedstva; nadalje, ističe da sigurnosne i razvojne politike međusobno utječu jedna na drugu te da su obje važni uvjeti za izgradnju funkcionalne države, kao i funkcionalnih upravnih struktura bez korupcije i s minimalnim standardima u socijalnom, zdravstvenom i gospodarskom sektoru;

34.

ponavlja svoje stajalište da satelitski proračunski mehanizmi kao što su uzajamni fondovi i drugi slični instrumenti zaobilaze proračunski postupak, dovode u pitanje transparentnost upravljanja proračunom i ometaju pravo Parlamenta na provedbu učinkovite kontrole rashoda; stoga smatra da se ti vanjski instrumenti, stvoreni u proteklih nekoliko godina, moraju uključiti u proračun Unije te da treba pronaći alternativna rješenja kako bi se Uniji omogućilo da na međunarodnoj razini brzo reagira na krize i situacije proizašle iz njih;

35.

naglašava da bi Instrument pretpristupne pomoći (IPA), među ostalim ciljevima, prvenstveno trebao olakšati političke i gospodarske reforme u zemljama kandidatkinjama; poziva Komisiju, u tom kontekstu, na daljnju procjenu sredstava IPA-e u svojem prijedlogu za proračun za 2019., uzimajući u obzir pogoršanje političke situacije u Turskoj i hitnu potrebu za suzbijanje rastuće radikalizacije na području Balkana;

Očekivanja za postupak za 2019.

36.

poziva Komisiju da nastavi obnašati dužnost istinskog posrednika u svakoj fazi postupka te da vjerno i točno provodi odluke proračunskog tijela;

37.

pozdravlja činjenicu da je nakon revizije VFO-a u sredini razdoblja te suprotno zaključcima Vijeća od 20. veljače 2018. o proračunskim smjernicama za 2019. postupak za 2018. pokazao da proračunsko tijelo u okviru godišnjeg proračunskog postupka može u potpunosti iskoristiti svoje ovlasti kako bi se odredili razina i sadržaj proračuna EU-a;

38.

smatra da bi, kao grana proračunskog tijela koju izravno biraju građani, Parlament trebao ispuniti svoju političku ulogu i iznijeti prijedloge za pilot-projekte i pripremna djelovanja kojima će se izraziti njegova politička vizija za budućnost; obvezuje se, u tom kontekstu, predložiti paket pilot-projekata i pripremnih djelovanja razrađenih u uskoj suradnji sa svakim od svojih odbora kako bi pronašao pravu ravnotežu između političke volje i tehničke izvedivosti, u skladu s procjenom Komisije;

39.

očekuje da će se pregovori o proračunu za 2019. temeljiti na zajedničkoj političkoj ambiciji i solidarnosti te da će se uzeti u obzir dodana vrijednost programa i politika EU-a; smatra da se taj cilj može ostvariti jedino ako pregovaračke strane budu odmah obaviještene o stajalištima ostalih strana te započnu s pregovorima što je prije moguće i budu spremne na kompromis;

o o

40.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji i Revizorskom sudu.

(1) SL L 347, 20.12.2013., str. 884.

(2) SL C 373, 20.12.2013., str. 1.

(3) SL L 298, 26.10.2012., str. 1.

(4) SL L 168, 7.6.2014., str. 105.

(5) SL L 57, 28.2.2018., str. 1.

(6) Zajedničko izvješće pregovarača Europske unije i Vlade Ujedinjene Kraljevine od 8. prosinca 2017. o napretku ostvarenom tijekom prve faze pregovora u skladu s člankom 50. UEU-a o urednom povlačenju Ujedinjene Kraljevine iz Europske unije (TF50 (2017) 19 – Komisija EU-u 27).

		ISSN 1977-1088
Službeni list Europske unije		C 162

Hrvatsko izdanje	Informacije i objave	Godište 62. 10. svibnja 2019.

Sadržaj		Stranica

2019/C 162/??	EUROPSKI PARLAMENT ZASJEDANJE 2017.–2018. Dnevna sjednica od 12. ožujka 2018.Zapisnik sjednice objavljen je u SL C 377, 18.10.2018. USVOJENI TEKSTOVI ZASJEDANJE 2018.–2019. Dnevne sjednice od13. do 15. ožujka 2018.Zapisnik sjednice objavljen je u SL C 377, 18.10.2018. USVOJENI TEKSTOVI	1

	III. Pripremni akti
	EUROPSKI PARLAMENT
2019/C 162/16	Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 13. ožujka 2018. o Nacrtu odluke Vijeća o izmjeni Odluke Vijeća 2003/76/EZ o mjerama potrebnim za provedbu Protokola o financijskim posljedicama isteka Ugovora o EZUČ-u i o Istraživačkom fondu za ugljen i čelik priloženog Ugovoru o osnivanju Europske zajednice (14532/2017 – C8-0444/2017 – 2017/0213(APP))	127
2019/C 162/17	Résolution législative du Parlement européen du 13 mars 2018 sur le projet de décision du Conseil relative à la conclusion, au nom de l’Union européenne, de l’accord de coopération et d’assistance administrative mutuelle en matière douanière entre l’Union européenne et la Nouvelle-Zélande (07712/2016 – C8-0237/2017 – 2016/0006(NLE))	128
2019/C 162/18	P8_TA(2018)0064 Usluge prekogranične dostave paketa ***I Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 13. ožujka 2018. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uslugama prekogranične dostave paketa (COM(2016)0285 – C8-0195/2016 – 2016/0149(COD))	129
	P8_TC1-COD(2016)0149Stajalište Europskogparlamenta usvojeno u prvom čitanju 13. ožujka2018. radi donošenja Uredbe (EU) 2018/... Europskog parlamentai Vijeća o uslugama prekogranične dostave paketa	130
2019/C 162/19	P8_TA(2018)0065 Početne kvalifikacije i periodično osposobljavanje vozača određenih cestovnih vozila i vozačke dozvole ***I Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 13. ožujka 2018. o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2003/59/EZ o početnim kvalifikacijama i periodičnom osposobljavanju vozača određenih cestovnih vozila za prijevoz robe ili putnika i Direktive 2006/126/EZ o vozačkim dozvolama (COM(2017)0047 – C8-0025/2017 – 2017/0015(COD))	131
	P8_TC1-COD(2017)0015Stajalište Europskogparlamenta usvojeno u prvom čitanju 13. ožujka2018. radi donošenja Direktive (EU) 2018/… Europskog parlamentai Vijeća o izmjeni Direktive 2003/59/EZ o početnim kvalifikacijamai periodičnom osposobljavanju vozača određenihcestovnih vozila za prijevoz robe ili putnika i Direktive 2006/126/EZo vozačkim dozvolama	132
2019/C 162/20	P8_TA(2018)0070 Statistika željezničkog prijevoza ***I Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 14. ožujka 2018. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o statistici željezničkog prijevoza (preinaka) (COM(2017)0353 – C8-0223/2017 – 2017/0146(COD))	133
	P8_TC1-COD(2017)0146Stajalište Europskogparlamenta usvojeno u prvom čitanju 14. ožujka2018. radi donošenja Uredbe (EU) 2018/… Europskogparlamenta i Vijeća o statistici željezničkog prijevoza (preinaka)	134
2019/C 162/21	Odluka Europskog parlamenta od 14. ožujka 2018. o preporuci Vijeća u vezi s imenovanjem potpredsjednika Europske središnje banke (N8-0053/2018 – C8-0040/2018 – 2018/0804(NLE))	135
2019/C 162/22	P8_TA(2018)0072 Mjere za kontrolu newcastleske bolesti ***I Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 14. ožujka 2018. o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive Vijeća 92/66/EEZ o uvođenju mjera Zajednice za kontrolu newcastleske bolesti (COM(2017)0742 – C8-0431/2017 – 2017/0329(COD))	136
	P8_TC1-COD(2017)0329Stajalište Europskogparlamenta usvojeno u prvom čitanju 14. ožujka2018. radi donošenja Direktive (EU) 2018/… Europskog parlamentai Vijeća o izmjeni Direktive Vijeća 92/66/EEZ o uvođenju mjera Zajedniceza kontrolu newcastleske bolesti	137
2019/C 162/23	P8_TA(2018)0073 Dodatna makrofinancijska pomoć Gruziji ***I Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 14. ožujka 2018. o Prijedlogu odluke Europskog parlamenta i Vijeća o pružanju dodatne makrofinancijske pomoći Gruziji (COM(2017)0559 – C8-0335/2017 – 2017/0242(COD))	138
	P8_TC1-COD(2017)0242Stajalište Europskogparlamenta usvojeno u prvom čitanju 14. ožujka2018. radi donošenja Odluke (EU) 2018/… Europskogparlamenta i Vijeća o pružanju dodatne makrofinancijske pomoći Gruziji	139
2019/C 162/24	Rezolucija Europskog parlamenta od 14. ožujka 2018. o prijedlogu odluke Europskog parlamenta i Vijeća o mobilizaciji Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji (zahtjev koji je podnijela Njemačka – EGF/2017/008 DE/Goodyear) (COM(2018)0061 – C8-0031/2018 – 2018/2025(BUD))	140
2019/C 162/25	Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. ožujka 2018. o nacrtu odluke Vijeća o otkazivanju Sporazuma o partnerstvu u sektoru ribarstva između Europske zajednice i Unije Komorâ (14423/2017 – C8-0447/2017 – 2017/0241(NLE))	143
2019/C 162/26	P8_TA(2018)0084 Europass: okvir za vještine i kvalifikacije ***I Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. ožujka 2018. o Prijedlogu odluke Europskog parlamenta i Vijeća o zajedničkom okviru za pružanje boljih usluga za vještine i kvalifikacije (Europass) i o stavljanju izvan snage Odluke br. 2241/2004/EZ (COM(2016)0625 – C8-0404/2016 – 2016/0304(COD))	144
	P8_TC1-COD(2016)0304Stajalište Europskogparlamenta usvojeno u prvom čitanju 15. ožujka2018. radi donošenja Odluke (EU) 2018/… Europskog parlamentai Vijeća o zajedničkom okviru za pružanje boljih usluga za vještinei kvalifikacije (Europass) i o stavljanju izvansnage Odluke br. 2241/2004/EZ	145
2019/C 162/27	P8_TA(2018)0085 Program Kreativna Europa (2014. –2020.) ***I Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. ožujka 2018. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 1295/2013 o uspostavi programa Kreativna Europa (2014. –2020.) (COM(2017)0385 – C8-0236/2017 – 2017/0163(COD))	146
	P8_TC1-COD(2017)0163Stajalište Europskog parlamentausvojeno u prvom čitanju 15. ožujka 2018. radidonošenja Uredbe (EU) 2018/… Europskog parlamentai Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 1295/2013 o uspostavi programaKreativna Europa (2014. –2020.)	147
2019/C 162/28	Amandmani koje je usvojio Europski parlament od 15. ožujka 2018. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EZ) br. 726/2004 s obzirom na mjesto sjedišta Europske agencije za lijekove (COM(2017)0735 – C8-0421/2017 – 2017/0328(COD)) 11	148
2019/C 162/29	Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. ožujka 2018. o Prijedlogu direktive Vijeća o zajedničkoj konsolidiranoj osnovici poreza na dobit (CCCTB) (COM(2016)0683 – C8-0471/2016 – 2016/0336(CNS))	152
2019/C 162/30	Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. ožujka 2018. o Prijedlogu direktive Vijeća o zajedničkoj osnovici poreza na dobit (COM(2016)0685 – C8-0472/2016 – 2016/0337(CNS))	182
2019/C 162/31	Rezolucija Europskog parlamenta od 15. ožujka 2018. o općim smjernicama za pripremu proračuna za 2019., dio III. – Komisija (2017/2286(BUD))	217

	I. Rezolucije, preporuke i mišljenja
	REZOLUCIJE
	Europski parlament
2019/C 162/01	Rezolucija Europskog parlamenta od 13. ožujka 2018. o Europskoj strategiji za kooperativne inteligentne prometne sustave (2017/2067(INI))	2
	REZOLUCIJE
2019/C 162/02	Rezolucija Europskog parlamenta od 13. ožujka 2018. o rodnoj ravnopravnosti u trgovinskim sporazumima EU-a (2017/2015(INI))	9
2019/C 162/03	Rezolucija Europskog parlamenta od 13. ožujka 2018. o regijama koje zaostaju u EU-u (2017/2208(INI))	24
2019/C 162/04	Rezolucija Europskog parlamenta od 13. ožujka 2018. o ulozi regija i gradova EU-a u provođenju Pariškog sporazuma s konferencije COP 21 o klimatskim promjenama (2017/2006(INI))	31
2019/C 162/05	Rezolucija Europskog parlamenta od 14. ožujka 2018. o okviru za budući odnos EU-a i Ujedinjene Kraljevine (2018/2573(RSP))	40
2019/C 162/06	Rezolucija Europskog parlamenta od 14. ožujka 2018. o sljedećem VFO-u: priprema stajališta Parlamenta o VFO-u za razdoblje nakon 2020. (2017/2052(INI))	51
2019/C 162/07	Rezolucija Europskog parlamenta od 14. ožujka 2018. o reformi sustava vlastitih sredstava Europske unije (2017/2053(INI))	71
2019/C 162/08	Rezolucija Europskog parlamenta od 14. ožujka 2018. o europskom semestru za usklađivanje ekonomske politike: Godišnji pregled rasta za 2018. (2017/2226(INI))	80
2019/C 162/09	Rezolucija Europskog parlamenta od 14. ožujka 2018. o europskom semestru za usklađivanje ekonomske politike: aspekti zapošljavanja i socijalne politike u Godišnjem pregledu rasta za 2018. (2017/2260(INI))	87
2019/C 162/10	Rezolucija Europskog parlamenta od 15. ožujka 2018. o stanju na Maldivima (2018/2630(RSP))	102
2019/C 162/11	Rezolucija Europskog parlamenta od 15. ožujka 2018. o uhićenju boraca za ljudska prava u Sudanu, posebno slučaju dobitnika nagrade Saharov Saliha Mahmuda Osmana (2018/2631(RSP))	107
2019/C 162/12	Rezolucija Europskog parlamenta od 15. ožujka 2018. o ubojstvima iz samilosti u Ugandi (2018/2632(RSP))	112
2019/C 162/13	Nezakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. ožujka 2018. o nacrtu odluke Vijeća o otkazivanju Sporazuma o partnerstvu u sektoru ribarstva između Europske zajednice i Unije Komorâ (14423/2017 – C8-0447/2017 – 2017/0241(NLE) – 2017/2266(INI))	116
2019/C 162/14	Rezolucija Europskog parlamenta od 15. ožujka 2018. o stanju u Siriji (2018/2626(RSP))	119
2019/C 162/15	Rezolucija Europskog parlamenta od 15. ožujka 2018. o mjerama SAD-a u vezi s potporom EU-a poljoprivrednim gospodarstvima u okviru ZPP-a (u vezi sa španjolskim maslinama) (2018/2566(RSP))	125

Tekst koji je predložila Komisija		Izmjena
U Uredbi (EZ) br. 726/2004 umeće se sljedeći članak 71.a:		U Uredbi (EZ) br. 726/2004 umeću se članci 71.a i 71.b :

Tekst koji je predložila Komisija		Izmjena
Članak 71.a Sjedište je Agencije u Amsterdamu (Nizozemska).		Članak 71.a Sjedište je Agencije u Amsterdamu (Nizozemska). Komisija i nadležna tijela u Nizozemskoj poduzimaju sve potrebne mjere kako bi zajamčili da se Agencija može preseliti na privremenu lokaciju najkasnije 1. siječnja 2019., a na stalnu najkasnije 16. studenoga 2019. Komisija i nadležna tijela u Nizozemskoj Europskom parlamentu i Vijeću podnose pisano izvješće o napretku u pogledu uređenja privremene lokacije i izgradnje zgrade u kojoj će biti stalno sjedište tri mjeseca nakon stupanja na snagu ove Uredbe te svaka tri mjeseca nakon toga, sve dok se Agencija ne preseli u stalno sjedište.

Tekst koji je predložila Komisija		Izmjena
		Članak 71.b Sporazum o sjedištu kojim se Agenciji omogućuje da započne sa svojim aktivnostima u prostorima koje su odobrili Europski parlament i Vijeće mora se sklopiti u roku od tri mjeseca od ... [datum stupanja na snagu ove Uredbe].

Tekst koji je predložila Komisija		Izmjena
Ova se Uredba primjenjuje od datuma na koji se Ugovori prestaju primjenjivati na Ujedinjenu Kraljevinu ili od 30. ožujka 2019., ovisno o tome što nastupi ranije.		Ova se Uredba primjenjuje od 30. ožujka 2019.

Tekst koji je predložila Komisija		Izmjena
		„ DODATAK UREDBI 2018/... IZJAVA EUROPSKOG PARLAMENTA Europski parlament žali zbog toga što se njegova uloga suzakonodavca nije propisno uzela u obzir te da nije bio uključen u postupak odabira novog sjedišta Europske agencije za lijekove. Europski parlament želi podsjetiti na ovlasti koje ima kao suzakonodavac te insistira na tome da se u potpunosti poštuje redovni zakonodavni postupak kad je riječ o lokaciji tijela i agencija. Kao jedina izravno izabrana institucija Unije i predstavnik građana Unije, Parlament je glavni jamac poštovanja demokratskog načela u Uniji. Europski parlament osuđuje postupak za odabir novog sjedišta, u kojemu su mu de facto oduzete ovlasti s obzirom na to da nije zaista bio uključen u taj proces, a sada se od njega očekuje da samo potvrdi odabir novog sjedišta u redovnom zakonodavnom postupku. Europski parlament podsjeća da Zajednički pristup, priložen Zajedničkoj izjavi Europskog parlamenta, Vijeća i Europske komisije o decentraliziranim agencijama potpisanoj 2012. godine, nije pravno obvezujući, kao što je potvrđeno u samoj Izjavi te da je dogovoren ne dovodeći u pitanje zakonodavne ovlasti institucija. Stoga Europski parlament insistira na tome da se postupak za odabir novog sjedišta revidira te da se u budućnosti više ne koristi u tom obliku. Naposljetku, Europski parlament želi isto tako podsjetiti da su se u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (2) tri institucije obvezale na iskrenu i transparentnu suradnju te podsjeća na jednakost obaju suzakonodavaca, kako je utvrđeno Ugovorima. ”