ISSN 1977-1088

Službeni list

Europske unije

C 155
European flag  

Hrvatsko izdanje

Informacije i objave

Godište 62.
6. svibnja 2019.

Sadržaj

Stranica

 

IV.   Obavijesti

 

OBAVIJESTI INSTITUCIJA, TIJELA, UREDA I AGENCIJA EUROPSKE UNIJE

 

Sud Europske unije

2019/C 155/01

Posljednje objave Suda Europske unije u Službenom listu Europske unije

1

 

V.   Objave

 

SUDSKI POSTUPCI

 

CDJ

2019/C 155/02

predmet C-118/17: Presuda Suda (treće vijeće) od 14. ožujka 2019. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Budai Központi Kerületi Bíróság — Mađarska) — Zsuzsanna Dunai protiv ERSTE Bank Hungary Zrt (Zahtjev za prethodnu odluku — Zaštita potrošača — Nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima — Direktiva 93/13/EEZ — Članak 1. stavak 2. — Članak 6. stavak 1. — Ugovor o kreditu izražen u stranoj valuti — Tečajna razlika — Zamjena odredbe proglašene ništavom zakonskom odredbom — Tečajni rizik — Održavanje valjanosti ugovora nakon uklanjanja nepoštene odredbe — Nacionalni sustav ujednačenog tumačenja prava)

2

2019/C 155/03

predmet C-128/17: Presuda Suda (šesto vijeće) od 13. ožujka 2019. — Republika Poljska protiv Europskog parlamenta, Vijeća Europske unije (Tužba za poništenje — Direktiva (EU) 2016/2284 — Smanjenje nacionalnih emisija određenih atmosferskih onečišćujućih tvari — Donošenje pravnih akata Unije — Tijek zakonodavnog postupka — Članak 4. stavak 3. UEU-a — Načelo lojalne suradnje — Stvarno izvršavanje diskrecijske ovlasti zakonodavca Unije — Procjena učinka — Dostatna procjena učinaka pobijanog akta — Članak 5. stavak 4. UEU-a — Načelo proporcionalnosti — Članak 4. stavak 2. UEU-a — Jednakost država članica pred Ugovorima — Članak 191. stavak 2. UFEU-a — Politika Unije u području okoliša — Uzimanje u obzir različitosti regija Europske unije — Sudski nadzor)

3

2019/C 155/04

predmet C-221/17: Presuda Suda (veliko vijeće) od 12. ožujka 2019. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Raad van State — Nizozemska) — M.G. Tjebbes i dr. protiv Minister van Buitenlandse Zaken (Zahtjev za prethodnu odluku — Građanstvo Europske unije — Članak 20. UFEU-a — Članak 7. i članak 24. Povelje Europske unije o temeljnim pravima — Državljanstva države članice i treće zemlje — Gubitak po sili zakona državljanstva države članice i građanstva Unije — Posljedice — Proporcionalnost)

4

2019/C 155/05

predmet C-399/17: Presuda Suda (prvo vijeće) od 14. ožujka 2019. — Europska komisija protiv Češke Republike (Povreda obveze države članice — Uredba (CE) br. 1013/2006 — Pošiljke otpada — Odbijanje Češke Republike da osigura povrat mješavine TPS-NOLO (Geobal) otpremljene iz te države članice u Poljsku — Postojanje otpada — Teret dokazivanja — Dokaz)

5

2019/C 155/06

predmet C-428/17 P: Presuda Suda (deveto vijeće) od 14. ožujka 2019. — Meta Group Srl protiv Europske komisije (Žalba — Arbitražna klauzula — Ugovori o bespovratnim sredstvima zaključeni u sklopu Šestog okvirnog programa za istraživanje, tehnološki razvoj i demonstracijske aktivnosti (2002. — 2006.) — Ugovori o bespovratnim sredstvima zaključeni u sklopu Okvirnog programa za konkurentnost i inovacije (2007. — 2013.) — Iznosi koje Europska komisija navodno duguje u okviru izvršenja ugovorâ — Iznos koji treba platiti od ukupne svote financijskog doprinosa dodijeljenog tužitelju — Ugovorna odgovornost)

5

2019/C 155/07

predmet C-437/17: Presuda Suda (peto vijeće) od 13. ožujka 2019. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Oberster Gerichtshof — Austrija) — Gemeinsamer Betriebsrat EurothermenResort Bad Schallerbach GmbH protiv EurothermenResort Bad Schallerbach GmbH (Zahtjev za prethodnu odluku — Slobodno kretanje radnika — Članak 45. UFEU-a — Uredba (EU) br. 492/2011 — Članak 7. stavak 1. — Zabrana diskriminacije na temelju državljanstva — Pravo na plaćeni godišnji odmor koje ovisi o radnikovom radnom stažu kod poslodavca — Samo djelomično uzimanje u obzir prethodnih razdoblja rada ostvarenih kod drugih poslodavaca — Socijalno pravo — Razlike između sustava i zakonodavstava država članica)

6

2019/C 155/08

predmet C-449/17: Presuda Suda (prvo vijeće) od 14. ožujka 2019. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Bundesfinanzhof — Njemačka) — A & G Fahrschul-Akademie GmbH protiv Finanzamt Wolfenbüttel (Zahtjev za prethodnu odluku — Zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost (PDV) — Direktiva 2006/112/EZ — Članak 132. stavak 1. točke (i) i (j) — Izuzeće za određene aktivnosti od javnog interesa — Školsko ili sveučilišno obrazovanje — Pojam — Osposobljavanje kandidata za vozače koje pruža autoškola)

7

2019/C 155/09

predmet C-557/17: Presuda Suda (četvrto vijeće) od 14. ožujka 2019. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Raad van State — Nizozemska) — Staatssecretaris van Veiligheid en Justitie protiv Y. Z., Z. Z., Y. Y. (Zahtjev za prethodnu odluku — Pravo na spajanje obitelji — Direktiva 2003/86/EZ — Članak 16. stavak 2. točka (a) — Članak 17. — Povlačenje boravišne dozvole člana obitelji državljanina treće zemlje — Status državljana trećih zemalja s dugotrajnim boravištem — Direktiva 2003/109/EZ — Članak 9. stavak 1. točka (a) — Gubitak tog statusa — Prijevara — Nedostatak saznanja o prijevari)

7

2019/C 155/10

predmet C-635/17: Presuda Suda (drugo vijeće) od 13. ožujka 2019. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Rechtbank Den Haag zittingsplaats Haarlem — Nizozemska) — E. protiv Staatssecretaris van Veiligheid en Justitie (Zahtjev za prethodnu odluku — Područje slobode, sigurnosti i pravde — Politika u vezi s imigracijom — Pravo na spajanje obitelji — Direktiva 2003/86/EZ — Isključenja područja primjene Direktive — Članak 3. stavak 2. točka (c) — Isključenje osoba koje imaju pravo na supsidijarnu zaštitu — Proširenje prava na spajanje obitelji navedenim osobama nacionalnim pravom — Nadležnost Suda — Članak 11. stavak 2. — Pomanjkanje službenih dokumentacijskih dokaza o obiteljskom odnosu — Objašnjenja koja se smatraju nedovoljno uvjerljivima — Obveze tijela država članica da poduzmu dodatne korake — Granice)

8

2019/C 155/11

predmet C-647/17: Presuda Suda (peto vijeće) od 13. ožujka 2019. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Högsta förvaltningsdomstolen — Švedska) — Skatteverket protiv Srf konsulterna AB (Zahtjev za prethodnu odluku — Porez na dodanu vrijednost (PDV) — Direktiva 2006/112/EZ — Članak 53. — Pružanja usluga u vezi s pristupom obrazovnim događanjima — Mjesto oporezivih transakcija)

9

2019/C 155/12

predmet C-666/17 P: Presuda Suda (prvo vijeće) od 13. ožujka 2019. — AlzChem AG protiv Europske komisije (Žalba — Pristup dokumentima — Uredba (EZ) br. 1049/2001 — Članak 4. stavak 2. treća alineja — Opća pretpostavka povjerljivosti dokumenata koji se odnose na istražni postupak u području državnih potpora — Doseg)

10

2019/C 155/13

predmet C-695/17: Presuda Suda (prvo vijeće) od 14. ožujka 2019. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio l’Helsingin käräjäoikeus — Finska) — Metirato Oy, u stečaju protiv Suomen valtio/Verohallinto, Eesti Vabariik/Maksu- ja Tolliamet (Zahtjev za prethodnu odluku — Direktiva 2010/24/EU — Uzajamna pomoć kod naplate potraživanja vezanih za poreze, carine i druge mjere — Članak 13. stavak 1. — Članak 14. stavak 2. — Prisilna naplata tijela države članice kojoj je upućen zahtjev potraživanja države članice koja podnosi zahtjev — Postupak u vezi sa zahtjevom za povrat tih potraživanja u stečajnu masu društva koje ima sjedište u državi članici kojoj je upućen zahtjev — Tuženik u tom postupku — Određivanje)

11

2019/C 155/14

predmet C-724/17: Presuda Suda (drugo vijeće) od 14. ožujka 2019. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Korkein oikeus — Finska) — Vantaan kaupunki protiv Skanska Industrial Solutions Oy, NCC Industry Oy, Asfaltmix Oy (Zahtjev za prethodnu odluku — Tržišno natjecanje — Članak 101. UFEU-a — Naknada štete prouzročene zabranjenim sporazumom koji je zabranjen tim člankom — Određivanje subjekata odgovornih za naknadu štete — Sljedništvo pravnih subjekata — Pojam poduzetnika — Kriterij gospodarskog kontinuiteta)

11

2019/C 155/15

predmet C-21/18: Presuda Suda (peto vijeće) od 14. ožujka 2019. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Svea hovrätt — Švedska) — Textilis Ltd, Ozgur Keskin protiv Svenskt Tenn Aktiebolag (Zahtjev za prethodnu odluku — Žig Europske unije — Pojam oblik — Oblik koji proizvodu daje bitnu vrijednost — Dvodimenzionalni žig — Figurativni žig koji je također djelo u smislu autorskog prava — Uredba (EZ) br. 207/2009 — Članak 7. stavak 1. točka (e) podtočka iii. — Uredba (EU) 2015/2424)

12

2019/C 155/16

predmet C-134/18: Presuda Suda (osmo vijeće) od 14. ožujka 2019. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Arbeidsrechtbank Antwerpen — Belgija) — Maria Vester protiv Rijksinstituut voor ziekte- en invaliditeitsverzekering (Zahtjev za prethodnu odluku — Sustavi socijalne sigurnosti — Invalidska davanja — Članci 45. i 48. UFEU-a — Slobodno kretanje radnika — Uredba (EZ) br. 883/2004 — Različiti sustavi naknade u državama članicama — Prethodno razdoblje nesposobnosti za rad — Trajanje — Dodjela naknade za nesposobnost za rad — Nepovoljniji položaj radnika migranata)

13

2019/C 155/17

predmet C-174/18: Presuda Suda (deveto vijeće) od 14. ožujka 2019. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunal de première instance de Liège — Belgija) — Jean Jacob, Dominique Lennertz protiv État belge (Zahtjev za prethodnu odluku — Slobodno kretanje radnika — Jednako postupanje — Porez na dohodak — Zakonodavstvo o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja — Mirovina koja se prima u državi članici koja nije država članica rezidentnosti — Načini izračuna oslobođenja u državi članici rezidentnosti — Gubitak dijela koristi od određenih poreznih olakšica)

14

2019/C 155/18

predmet C-195/18: Presuda Suda (deseto vijeće) od 13. ožujka 2019. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Sąd Okręgowy w Piotrkowie Trybunalskim — Poljska) — kazneni postupak protiv B. S. (Zahtjev za prethodnu odluku — Oporezivanje — Trošarine na alkohol i alkoholna pića — Direktiva 92/83/EEZ — Članak 2. — Pojam pivo — Piće proizvedeno od sladovine dobivene od mješavine koja sadržava više glukoze nego slada — Kombinirana nomenklatura — Tarifni broj 2203 (pivo dobiveno od slada) ili 2206 (ostala fermentirana pića))

14

2019/C 155/19

predmet C-372/18: Presuda Suda (sedmo vijeće) od 14. ožujka 2019. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Cour administrative d'appel de Nancy — Francuska) — Ministre de l'Action et des Comptes publics protiv supružnikâ Raymond Dreyer (Zahtjev za prethodnu odluku — Socijalna sigurnost — Sporazum između Europske zajednice i njezinih država članica, s jedne strane, i Švicarske Konfederacije, s druge strane, o slobodnom kretanju osoba — Uredba (EZ) br. 883/2004 — Članak 3. — Materijalno područje primjene — Naknade na dohotke od imovine osobe s boravištem u Francuskoj koja je osigurana u švicarskom sustavu socijalne sigurnosti — Naknade namijenjene financiranju dvaju davanja kojima upravlja francuski Nacionalni fond solidarnosti za samostalnost — Izravna i dovoljno značajna veza s određenim granama socijalne sigurnosti — Pojam davanje iz sustava socijalne sigurnosti — Pojedinačna ocjena osobnih potreba podnositelja zahtjeva — Uzimanje u obzir sredstava podnositelja zahtjeva u izračunu iznosa davanja)

15

2019/C 155/20

predmet C-510/18 P: Žalba koju je 3. kolovoza 2018. podnijela Prada SA protiv presude Općeg suda (drugo vijeće) od 5. lipnja 2018. u predmetu T-111/16: Prada protiv Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

16

2019/C 155/21

predmet C-631/18: Tužba podnesena 8. listopada 2018. — Europska komisija protiv Republike Slovenije

16

2019/C 155/22

predmet C-733/18 P: Žalba koju je 23. studenoga 2018. podnio Sevenfriday AG protiv presude Općeg suda (četvrto vijeće) od 27. rujna 2018. u predmetu T-449/17: Sevenfriday protiv Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

17

2019/C 155/23

predmet C-734/18 P: Žalba koju je 23. studenoga 2019. podnio Sevenfriday AG protiv presude Općeg suda (četvrto vijeće) od 27. rujna 2018. u predmetu T-448/17: Sevenfriday protiv Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

17

2019/C 155/24

predmet C-808/18: Tužba podnesena 21. prosinca 2018. — Europska komisija protiv Mađarske

18

2019/C 155/25

predmet C-20/19: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 15. siječnja 2019. uputio Oberlandesgericht Wien (Austrija) — kunsthaus muerz gmbh protiv Zürich-Versicherungs AG

19

2019/C 155/26

predmet C-41/19: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 23. siječnja 2019. uputio Amtsgericht Köln (Njemačka) — FX protiv GZ, zakonski zastupan po svojoj majci

20

2019/C 155/27

predmet C-44/19: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 24. siječnja 2019. uputio Tribunal Supremo (Španjolska) — Repsol Petróleo, S. A. protiv Administración del Estado

20

2019/C 155/28

predmet C-45/19: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 24. siječnja 2019. uputio Juzgado de lo Contencioso-Administrativo de A Coruña (Španjolska) — Compañía de Tranvías de la Coruña, S. A.protiv Ayuntamiento de A Coruña

21

2019/C 155/29

predmet C-59/19: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 29. siječnja 2019. uputio Bundesgerichtshof (Njemačka) — Wikingerhof GmbH & Co. KG protiv Booking.com BV

22

2019/C 155/30

predmet C-72/19 P: Žalba koju su 30. siječnja 2019. podnijeli Suzanne Saleh Thabet, Gamal Mohamed Hosni Elsayed Mubarak, Alaa Mohamed Hosni Elsayed Mubarak, Heidy Mahmoud Magdy Hussein Rasekh, Khadiga Mahmoud El Gammal protiv presude Općeg suda (peto vijeće) od 22. studenoga 2018. u spojenim predmetima T-274/16 i T-275/16, Saleh Thabet i drugi protiv Vijeća

23

2019/C 155/31

predmet C-76/19: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 31. siječnja 2019. uputio Vrhoven administrativen sad (Bugarska) — Direktor na Teritorialna direkcia Yugozapadna Agencia Mitnici pravopriemnik na Mitnica Aerogara Sofia protiv Curtis Balkan EOOD

24

2019/C 155/32

predmet C-87/19: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 7. veljače 2019. uputio Lietuvos vyriausiasis administracinis teismas (Litva) — TV Play Baltic AS protiv Lietuvos radijo ir televizijos komisija

26

2019/C 155/33

predmet C-93/19 P: Žalba koju je 6. veljače 2019. podnijela Europska služba za vanjsko djelovanje protiv presude Općeg suda (prvo vijeće) od 27. studenoga 2018. u predmetu T-315/17, Hebberecht protiv ESVD-a

27

2019/C 155/34

predmet C-104/19: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 11. veljače 2019. uputio Hoge Raad der Nederlanden (Nizozemska) — Donex Shipping and Forwarding B.V., druga stranka u žalbenom postupku: Staatssecretaris van Financiën

28

2019/C 155/35

predmet C-120/19: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 15. veljače 2019. uputio Raad van State (Nizozemska) — X, druge stranke: College van burgemeester en wethouders van de gemeente Purmerend, Tamoil Nederland BV

28

2019/C 155/36

predmet C-177/19 P: Žalba koju je 22. siječnja 2019. podnijela Savezna Republika Njemačka protiv presude Općeg suda (deveto prošireno vijeće) od 13. prosinca 2018. u predmetima T-339/16, T-352/16 i T-391/16, Ville de Paris, Ville de Bruxelles i Ayuntamiento de Madrid protiv Europske komisije

29

2019/C 155/37

predmet C-178/19 P: Žalba koju je 22. veljače 2019. podnijela Mađarska protiv presude Općeg suda (deveto prošireno vijeće) od 13. prosinca 2018. u spojenim predmetima T-339/16, T-352/16 i T-391/16, Ville de Paris, Ville de Bruxelles i Ayuntamiento de Madrid protiv Europske komisije

31

2019/C 155/38

predmet C- 179/19 P: Žalba koju je 23. veljače 2019. podnijela Europska komisija protiv presude Općeg suda (prošireno deveto vijeće) od 13. prosinca 2018. u spojenim predmetima T-339/16, T-352/16 i T-391/16, Ville de Paris, Ville de Bruxelles i Ayuntamiento de Madrid protiv Europske komisije

32

2019/C 155/39

predmet C-186/19: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 26. veljače 2019. uputio Hoge Raad der Nederladen (Nizozemska) — Supreme Site Service GmbH, Supreme Fuels GmbH & Co KG, Supreme Fuels Trading Fze protiv Supreme Headquarters Allied Powers Europe

33

2019/C 155/40

predmet C-193/19: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 27. veljače 2019. uputio Förvaltningsrätten i Malmö (Švedska) — A protiv Migrationsverket

34

2019/C 155/41

predmet C-206/19: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 5. ožujka 2019. uputio Administratīvā rajona tiesa (Latvija) — SIA KOB protiv Madonas novada pašvaldības Administratīvo aktu strīdu komisija

34

 

GCEU

2019/C 155/42

spojeni predmeti T-98/16, T-196/16 i T-198/16: Presuda Općeg suda od 19. ožujka 2019. — Italija i dr. protiv Komisije (Državne potpore — Intervencija privatnopravnog međubankovnog konzorcija u korist jednog od svojih članova — Odobrenje intervencije koje je dala središnja banka države članice — Odluka kojom je potpora proglašena nespojivom s unutarnjim tržištem — Tužba za poništenje — Pojam državne potpore — Pripisivost državi — Državna sredstva)

36

2019/C 155/43

predmet T-220/16: Presuda Općeg suda od 12. ožujka 2019. — Perry Ellis International Group protiv EUIPO-a (PRO PLAYER) (Žig Europske unije — Prijava verbalnog žiga Europske unije PRO PLAYER — Apsolutni razlog za odbijanje — Opisni karakter — Članak 7. stavak 1. točka (c) Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji je postao članak 7. stavak 1. točka (c) Uredbe (EU) 2017/1001))

37

2019/C 155/44

spojeni predmeti T-282/16 i T-283/16: Presuda Općeg suda od 19. ožujka 2019. — Inpost Paczkomaty i Inpost protiv Komisije (Državne potpore — Poštanski sektor — Naknada neto troška koji proizlazi iz obveza univerzalne usluge — Odluka kojom se potpora proglašava spojivom s unutarnjim tržištem — Tužba za poništenje — Pravni interes — Obveza obrazlaganja — Jednako postupanje — Proporcionalnost — Pravo vlasništva — Sloboda poduzetništva)

37

2019/C 155/45

predmet T-310/16: Presuda Općeg suda od 20. ožujka 2019. — Foshan Lihua Ceramic protiv Komisije (Damping — Uvoz keramičkih pločica podrijetlom iz Kine — Članak 11. stavci 4. i 5. i članak 17. Uredbe (EZ) br. 1225/2009 (koji su postali članak 11. stavci 4. i 5. i članak 17. Uredbe (EU) 2016/1036) — Odbijanje dodjele statusa novog proizvođača izvoznika u smislu članka 3. Provedbene uredbe (EU) br. 917/2011 — Odabir uzoraka — Pojedinačno ispitivanje — Povjerljivost)

38

2019/C 155/46

predmet T-138/17: Presuda Općeg suda od 20. ožujka 2019. — Prim protiv EUIPO-a — Primed Halberstadt Medizintechnik (PRIMED) (Žig Europske unije — Postupak za proglašavanje žiga ništavim — Verbalni žig Europske unije PRIMED — Raniji nacionalni figurativni žigovi PRIM S.A., PRiM, S.A. SUMINISTROS MEDICOS i GRUPO PRiM — Stvarna uporaba ranijih žigova — Članak 57. stavci 2. i 3. Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji je postao čanak 64. stavci 2. i 3. Uredbe (EU) 2017/1001) — Pravo na saslušanje — Članak 75. druga rečenica Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 94. stavak 1. druga rečenica uredbe 2017/1001) — Podnošenje dokaza prvi put pred žalbenim vijećem — Diskrecijska ovlast žalbenog vijeća — Ocjena novih ili dodatnih dokaza — Članak 76. stavak 2. Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 95. stavak 2. Uredbe 2017/1001))

39

2019/C 155/47

predmet T-237/17: Presuda Općeg suda od 20. ožujka 2019. — Španjolska protiv Komisije (EFJP i EPFRR — Troškovi isključeni iz financiranja — Troškovi Kraljevine Španjolske — Kriteriji za priznavanje organizacije proizvođača — Članak 11. Uredbe (EZ) br. 2200/96 — Financijski ispravak)

40

2019/C 155/48

predmet T-760/17: Općeg suda od 20. ožujka 2019. — Meesenburg Großhandel protiv EUIPO-a (Triotherm+) (Žig Europske unije — Prijava verbalnog žiga Europske unije Triotherm+ — Apsolutni razlog za odbijanje — Nepostojanje razlikovnog karaktera — Članak 7. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji je postao članak 7. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001) — Pravo na saslušanje)

41

2019/C 155/49

predmet T-762/17: Presuda Općeg suda od 20. ožujka 2019. — Grammer protiv EUIPO-a (Prikaz oblika) (Žig Europske unije — Prijava figurativnog žiga Europske unije koji prikazuje oblik — Apsolutni razlog za odbijanje — Nepostojanje razlikovnog karaktera — Članak 7. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji je postao članak 7. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001))

41

2019/C 155/50

predmet T-777/17: Presuda Općeg suda od 21. ožujka 2019. — Pan protiv EUIPO-a — Entertainment One UK (TOBBIA) (Žig Europske unije — Postupak proglašavanja žiga ništavim — Figurativni žig Europske unije TOBBIA — Raniji figurativni žig Europske unije Peppa Pig — Relativni razlog za odbijanje — Vjerojatnost dovođenja u zabludu — Članak 8. stavak 1. točka (b) i članak 53. stavak 1. točka (a) Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji je postao članak 8. stavak 1. točka (b) i članak 60. stavak 1. točka (a), Uredbe (EU) 2017/1001))

42

2019/C 155/51

predmet T-133/18: Presuda Općeg suda od 19. ožujka 2019. — IQ Group Holdings Bhd protiv EUIPO-a — Krinner Innovation (Lumiqs) (Žig Europske unije — Postupak povodom prigovora — Međunarodna registracija u kojoj je naznačena Europska unija — Figurativni žig Lumiqs — Raniji verbalni i figurativni žigovi Europske unije Lumix — Relativni razlog za odbijanje — Nepostojanje vjerojatnosti dovođenja u zabludu — Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001)

43

2019/C 155/52

predmet T-784/17: Rješenje Općeg suda od 12. ožujka 2019. — Strabag Belgium protiv Parlamenta (Tužba za poništenje — Javna nabava radova — Postupak javne nabave — Radovi glavnog izvoditelja za zgrade Europskog parlamenta u Bruxellesu — Odbijanje ponuditeljeve ponude i dodjela ugovora drugom ponuditelju — Zamjena pobijanog akta tijekom postupka — Prestanak postojanja predmeta spora — Obustava postupka)

43

2019/C 155/53

predmet T-156/18: Rješenje Općeg suda od 8. ožujka 2019. — Legutko i Poręba protiv Parlamenta (Tužba zbog propusta — Institucionalno pravo — Poslovnik Europskog parlamenta — Članak 130. — Prilog II. — Pitanje sa zahtjevom za pisani odgovor — Zahtjev za prosljeđivanje Vijeću — Dostava odluke kojom je utvrđena nedopuštenost pitanja — Poziv na djelovanje — Zauzimanje stajališta od strane Parlamenta — Zahtjev za izdavanje naloga — Nedopuštenost)

44

2019/C 155/54

predmet T-129/19: Tužba podnesena 25. veljače 2019. — Necci protiv Komisije

45

2019/C 155/55

predmet T-134/19: Tužba podnesena 28. veljače 2019. — AM protiv EIB-a

46

2019/C 155/56

predmet T-140/19: Tužba podnesena 4. ožujka 2019. — ZU protiv Komisije

47

2019/C 155/57

predmet T-145/19: Tužba podnesena 7. ožujka 2019. — Jap Energéticas y Medioambientales protiv Komisije

47

2019/C 155/58

predmet T-149/19: Tužba podnesena 8. ožujka 2019. — Société des produits Nestlé protiv EUIPO-a — Jumbo Africa (Prikaz ljudskog lika smještenog na štit)

48

2019/C 155/59

predmet T-152/19: Tužba podnesena 8. ožujka 2019. — Brunswick Bowling Products protiv Komisije

49

2019/C 155/60

predmet T-153/19: Tužba podnesena 11. ožujka 2019. — European Union Copper Task Force protiv Komisije

51

2019/C 155/61

predmet T-154/19: Tužba podnesena 11. ožujka 2019. — ZU protiv ESVD-a

52

2019/C 155/62

predmet T-155/19: Tužba podnesena 12. ožujka 2019. — AP protiv EIF-a

53

2019/C 155/63

predmet T-159/19: Tužba podnesena 14. ožujka 2019. — Bog-Fran protiv EUIPO-a — Fabryki Mebli Forte (Furniture)

54

2019/C 155/64

predmet T-160/19: Tužba podnesena 14. ožujka 2019. — LTTE protiv Vijeća

54

2019/C 155/65

predmet T-167/19: Tužba podnesena 14. ožujka 2019. — Tempus Energy Germany i T Energy Sweden protiv Komisije

55

2019/C 155/66

predmet T-169/19: Tužba podnesena 19. ožujka 2019. — Style & Taste protiv EUIPO-a — The Polo/Lauren Company (Prikaz igrača pola)

56

2019/C 155/67

predmet T-170/19: Tužba podnesena 20. ožujka 2019. — Sherpa Europe protiv EUIPO-a — Núcleo de comunicaciones y control (SHERPA NEXT)

57

2019/C 155/68

predmet T-311/18: Rješenje Općeg suda od 5. ožujka 2019. — Buck protiv EUIPO-a — Unger Holding (BUCK)

58

HR

 

IV. Obavijesti

OBAVIJESTI INSTITUCIJA, TIJELA, UREDA I AGENCIJA EUROPSKE UNIJE

Sud Europske unije

6.5.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 155/1

Posljednje objave Suda Europske unije u Službenom listu Europske unije

(2019/C 155/01)

Posljednja objava

SL C 148, 29.4.2019.

Prethodne objave

SL C 139, 15.4.2019.

SL C 131, 8.4.2019.

SL C 122, 1.4.2019.

SL C 112, 25.3.2019.

SL C 103, 18.3.2019.

SL C 93, 11.3.2019.

Ti su tekstovi dostupni na:

EUR-Lex: http://eur-lex.europa.eu

V. Objave

SUDSKI POSTUPCI

CDJ

6.5.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 155/2

Presuda Suda (treće vijeće) od 14. ožujka 2019. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Budai Központi Kerületi Bíróság — Mađarska) — Zsuzsanna Dunai protiv ERSTE Bank Hungary Zrt

(predmet C-118/17) (1)

(Zahtjev za prethodnu odluku - Zaštita potrošača - Nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima - Direktiva 93/13/EEZ - Članak 1. stavak 2. - Članak 6. stavak 1. - Ugovor o kreditu izražen u stranoj valuti - Tečajna razlika - Zamjena odredbe proglašene ništavom zakonskom odredbom - Tečajni rizik - Održavanje valjanosti ugovora nakon uklanjanja nepoštene odredbe - Nacionalni sustav ujednačenog tumačenja prava)

(2019/C 155/02)

Jezik postupka: mađarski

Sud koji je uputio zahtjev

Budai Központi Kerületi Bíróság

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Zsuzsanna Dunai

Tuženik: ERSTE Bank Hungary Zrt

Izreka

1.

Članak 6. stavak 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima treba tumačiti na način da:

—

mu se ne protivi nacionalni zakon, koji sud pred kojim se vodi postupak sprečava da prihvati zahtjev za poništenje ugovora o zajmu koji se temelji na nepoštenosti ugovorne odredbe o tečajnoj razlici, poput one u glavnom postupku, pod uvjetom da utvrđenje nepoštenosti takve odredbe omogućava ponovno uspostaviti pravnu i činjeničnu situaciju u kojoj bi se potrošač nalazio da ta nepoštena odredba nije postojala; i

—

mu se protivi nacionalni zakon koji sprečava, u okolnostima poput onih iz glavnog postupka, sud pred kojim se vodi postupak da prihvati zahtjev za poništenje ugovora o zajmu koji se temelji na nepoštenosti odredbe o tečajnom riziku kada je utvrđeno da je ta odredba nepoštena i da se ugovor ne može održati bez navedene odredbe.

2.

Direktivi 93/13, tumačenoj s obzirom na članak 47. Povelje Europske unije o temeljim pravima, nije protivno to da vrhovni sud države članice donese, u interesu ujednačenog tumačenja prava, obvezujuće odluke o načinu provedbe te direktive, pod uvjetom da one ne sprečavaju nadležni sud da osigura puni učinak normi navedene direktive i da ponudi potrošaču djelotvoran pravni lijek radi zaštite prava koja može na temelju nje imati, te da ne sprečavaju podnošenje zahtjeva za prethodnu odluku Sudu na tom temelju, što je međutim na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri.

(1)  SL C 221, 10. 7. 2017.

6.5.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 155/3

Presuda Suda (šesto vijeće) od 13. ožujka 2019. — Republika Poljska protiv Europskog parlamenta, Vijeća Europske unije

(predmet C-128/17) (1)

(Tužba za poništenje - Direktiva (EU) 2016/2284 - Smanjenje nacionalnih emisija određenih atmosferskih onečišćujućih tvari - Donošenje pravnih akata Unije - Tijek zakonodavnog postupka - Članak 4. stavak 3. UEU-a - Načelo lojalne suradnje - Stvarno izvršavanje diskrecijske ovlasti zakonodavca Unije - Procjena učinka - Dostatna procjena učinaka pobijanog akta - Članak 5. stavak 4. UEU-a - Načelo proporcionalnosti - Članak 4. stavak 2. UEU-a - Jednakost država članica pred Ugovorima - Članak 191. stavak 2. UFEU-a - Politika Unije u području okoliša - Uzimanje u obzir različitosti regija Europske unije - Sudski nadzor)

(2019/C 155/03)

Jezik postupka: poljski

Stranke

Tužitelj: Republika Poljska (zastupnik: B. Majczyna, agent)

Tuženici: Europski parlament (zastupnici: A. Tamás i A. Pospíšilová Padowska, agenti), Vijeće Europske unije (zastupnici: M. Simm, A.-Z. Varfi, K. Adamczyk Delamarre i A. Sikora-Kalėda, agenti)

Intervenijenti u potporu tužitelju: Mađarska (zastupnici: M. Z. Fehér, G. Koós i E. Tóth, agenti), Rumunjska (zastupnici: C. Canțăr, R. H. Radu, A. Wellman i M. Chicu, agenti)

Intervenijent u potporu tuženicima: Europska komisija (zastupnici: K. Petersen, K. Herrmann i G. Gattinara, agenti)

Izreka

1.

Tužba se odbija.

2.

Republici Poljskoj nalaže se snošenje troškova Europskog parlamenta i Vijeća Europske unije.

3.

Mađarska, Rumunjska i Europska komisija snose vlastite troškove.

(1)  SL C 151, 15. 5. 2017.

6.5.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 155/4

Presuda Suda (veliko vijeće) od 12. ožujka 2019. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Raad van State — Nizozemska) — M.G. Tjebbes i dr. protiv Minister van Buitenlandse Zaken

(predmet C-221/17) (1)

(Zahtjev za prethodnu odluku - Građanstvo Europske unije - Članak 20. UFEU-a - Članak 7. i članak 24. Povelje Europske unije o temeljnim pravima - Državljanstva države članice i treće zemlje - Gubitak po sili zakona državljanstva države članice i građanstva Unije - Posljedice - Proporcionalnost)

(2019/C 155/04)

Jezik postupka: nizozemski

Sud koji je uputio zahtjev

Raad van State

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: M.G. Tjebbes, G.J.M. Koopman, E. Saleh Abady, L. Duboux

Tuženik: Minister van Buitenlandse Zaken

Izreka

Članak 20. UFEU-a, tumačen s obzirom na članak 7. i članak 24. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, treba tumačiti na način da mu se ne protivi zakonodavstvo države članice, poput onog o kojem je riječ u glavnom postupku, kojim se, pod određenim uvjetima, predviđa gubitak državljanstva te države članice po sili zakona, koje ima za posljedicu, kad je riječ o osobama koje nemaju državljanstvo neke druge države članice, gubitak njihova statusa građanina Europske unije i s tim povezanih prava pod uvjetom da nadležna nacionalna tijela, uključujući, ovisno o slučaju, nacionalne sudove, imaju mogućnost uzgredno ispitati posljedice tog gubitka državljanstva i, eventualno, povodom zahtjeva tih osoba za izdavanje putne isprave ili bilo koje druge isprave kojom se potvrđuje njihovo državljanstvo, dotičnim osobama vratiti državljanstvo s učinkom ex tunc. Prilikom tog razmatranja ta tijela i sudovi moraju provjeriti je li gubitak državljanstva dotične države članice, koji dovodi do gubitka statusa građanina Unije, u skladu s načelom proporcionalnosti u pogledu posljedica koje ima na položaj svake dotične osobe te, ovisno o slučaju, na položaj članova njezine obitelji sa stajališta prava Unije.

(1)  SL C 239, 24. 7. 2017.

6.5.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 155/5

Presuda Suda (prvo vijeće) od 14. ožujka 2019. — Europska komisija protiv Češke Republike

(predmet C-399/17) (1)

(Povreda obveze države članice - Uredba (CE) br. 1013/2006 - Pošiljke otpada - Odbijanje Češke Republike da osigura povrat mješavine TPS-NOLO (Geobal) otpremljene iz te države članice u Poljsku - Postojanje otpada - Teret dokazivanja - Dokaz)

(2019/C 155/05)

Jezik postupka: češki

Stranke

Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: P. Němečková, E. Sanfrutos Cano i L. Haasbeek, agenti)

Tuženik: Češka Republika (zastupnici: M. Smolek, J. Vláčil, T. Müller i L. Dvořáková, agenti)

Izreka

1.

Tužba se odbija.

2.

Europskoj komisiji nalaže se snošenje troškova.

(1)  SL C 293, 4. 9. 2017.

6.5.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 155/5

Presuda Suda (deveto vijeće) od 14. ožujka 2019. — Meta Group Srl protiv Europske komisije

(predmet C-428/17 P) (1)

(Žalba - Arbitražna klauzula - Ugovori o bespovratnim sredstvima zaključeni u sklopu Šestog okvirnog programa za istraživanje, tehnološki razvoj i demonstracijske aktivnosti (2002. - 2006.) - Ugovori o bespovratnim sredstvima zaključeni u sklopu Okvirnog programa za konkurentnost i inovacije (2007. - 2013.) - Iznosi koje Europska komisija navodno duguje u okviru izvršenja ugovorâ - Iznos koji treba platiti od ukupne svote financijskog doprinosa dodijeljenog tužitelju - Ugovorna odgovornost)

(2019/C 155/06)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Žalitelj: Meta Group Srl (zastupnik: A. Formica, avvocato)

Druga stranka u postupku: Europska komisija (zastupnici: R. Lyal i D. Recchia, agenti)

Izreka

1.

Žalba se odbija.

2.

Društvu Meta Group Srl nalaže se snošenje troškova.

(1)  SL C 293, 4. 9. 2017.

6.5.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 155/6

Presuda Suda (peto vijeće) od 13. ožujka 2019. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Oberster Gerichtshof — Austrija) — Gemeinsamer Betriebsrat EurothermenResort Bad Schallerbach GmbH protiv EurothermenResort Bad Schallerbach GmbH

(predmet C-437/17) (1)

(Zahtjev za prethodnu odluku - Slobodno kretanje radnika - Članak 45. UFEU-a - Uredba (EU) br. 492/2011 - Članak 7. stavak 1. - Zabrana diskriminacije na temelju državljanstva - Pravo na plaćeni godišnji odmor koje ovisi o radnikovom radnom stažu kod poslodavca - Samo djelomično uzimanje u obzir prethodnih razdoblja rada ostvarenih kod drugih poslodavaca - Socijalno pravo - Razlike između sustava i zakonodavstava država članica)

(2019/C 155/07)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Oberster Gerichtshof

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Gemeinsamer Betriebsrat EurothermenResort Bad Schallerbach GmbH

Tuženik: EurothermenResort Bad Schallerbach GmbH

Izreka

Članak 45. UFEU-a i članak 7. stavak 1. Uredbe (EU) br. 492/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2011. o slobodi kretanja radnika u Uniji treba tumačiti na način da im se ne protivi nacionalni propis, kao što je onaj iz glavnog postupka, koji, radi utvrđivanja ima li radnik koji je ostvario 25 godina radnog iskustva pravo na povećanje svojeg plaćenog godišnjeg odmora s 5 na 6 tjedana, predviđa da se radni staž ostvaren u okviru jednog ili više radnih odnosa koji prethode onom započetom s njegovim sadašnjim poslodavcem uračunava samo do najviše 5 godina radnog iskustva, čak i ako njihov stvarni broj premašuje 5 godina.

(1)  SL C 382, 13. 11. 2017.

6.5.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 155/7

Presuda Suda (prvo vijeće) od 14. ožujka 2019. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Bundesfinanzhof — Njemačka) — A & G Fahrschul-Akademie GmbH protiv Finanzamt Wolfenbüttel

(predmet C-449/17) (1)

(Zahtjev za prethodnu odluku - Zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost (PDV) - Direktiva 2006/112/EZ - Članak 132. stavak 1. točke (i) i (j) - Izuzeće za određene aktivnosti od javnog interesa - Školsko ili sveučilišno obrazovanje - Pojam - Osposobljavanje kandidata za vozače koje pruža autoškola)

(2019/C 155/08)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Bundesfinanzhof

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: A & G Fahrschul-Akademie GmbH

Tuženik: Finanzamt Wolfenbüttel

Izreka

Pojam „školsko ili sveučilišno obrazovanje”, u smislu članka 132. stavka 1. točaka (i) i (j) Direktive Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost, treba tumačiti na način da on ne obuhvaća poduku autoškole, poput one o kojoj je riječ u glavnom postupku, s ciljem stjecanja vozačkih dozvola za vozila kategorija B i C1 iz članka 4. stavka 4. Direktive 2006/126/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 20. prosinca 2006. o vozačkim dozvolama.

(1)  SL C 330, 2. 10. 2017.

6.5.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 155/7

Presuda Suda (četvrto vijeće) od 14. ožujka 2019. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Raad van State — Nizozemska) — Staatssecretaris van Veiligheid en Justitie protiv Y. Z., Z. Z., Y. Y.

(predmet C-557/17) (1)

(Zahtjev za prethodnu odluku - Pravo na spajanje obitelji - Direktiva 2003/86/EZ - Članak 16. stavak 2. točka (a) - Članak 17. - Povlačenje boravišne dozvole člana obitelji državljanina treće zemlje - Status državljana trećih zemalja s dugotrajnim boravištem - Direktiva 2003/109/EZ - Članak 9. stavak 1. točka (a) - Gubitak tog statusa - Prijevara - Nedostatak saznanja o prijevari)

(2019/C 155/09)

Jezik postupka: nizozemski

Sud koji je uputio zahtjev

Raad van State

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Staatssecretaris van Veiligheid en Justitie

Tuženici: Y.Z., Z.Z., Y.Y.

Izreka

1.

Članak 16. stavak 2. točku (a) Direktive Vijeća 2003/86/EZ od 22. rujna 2003. o pravu na spajanje obitelji treba tumačiti na način da, u slučaju podnošenja falsificiranih dokumenata za potrebe izdavanja boravišnih dozvola članovima obitelji državljanina treće zemlje, okolnost da ti članovi obitelji nisu imali saznanja o tome da su ti dokumenti lažni nije zapreka tomu da država članica u pitanju, na temelju te odredbe, povuče te dozvole. Međutim, u skladu s člankom 17. te direktive, na nadležnim nacionalnim tijelima je da prethodno pojedinačno ispitaju situaciju tih članova, provodeći uravnoteženu i razumnu ocjenu svih uključenih interesa.

2.

Članak 9. stavak 1. točku (a) Direktive Vijeća 2003/109/EZ od 25. studenoga 2003. o statusu državljana trećih zemalja s dugotrajnim boravištem treba tumačiti na način da, u slučaju da je državljanima trećih zemalja na temelju falsificiranih dokumenata odobren status osobe s dugotrajnim boravištem, okolnost da ti državljani nisu imali saznanja o tome da su ti dokumenti lažni nije zapreka tomu da država članica u pitanju, na temelju te odredbe, povuče taj status.

(1)  SL C 402, 27. 11. 2017.

6.5.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 155/8

Presuda Suda (drugo vijeće) od 13. ožujka 2019. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Rechtbank Den Haag zittingsplaats Haarlem — Nizozemska) — E. protiv Staatssecretaris van Veiligheid en Justitie

(predmet C-635/17) (1)

(Zahtjev za prethodnu odluku - Područje slobode, sigurnosti i pravde - Politika u vezi s imigracijom - Pravo na spajanje obitelji - Direktiva 2003/86/EZ - Isključenja područja primjene Direktive - Članak 3. stavak 2. točka (c) - Isključenje osoba koje imaju pravo na supsidijarnu zaštitu - Proširenje prava na spajanje obitelji navedenim osobama nacionalnim pravom - Nadležnost Suda - Članak 11. stavak 2. - Pomanjkanje službenih dokumentacijskih dokaza o obiteljskom odnosu - Objašnjenja koja se smatraju nedovoljno uvjerljivima - Obveze tijela država članica da poduzmu dodatne korake - Granice)

(2019/C 155/10)

Jezik postupka: nizozemski

Sud koji je uputio zahtjev

Rechtbank Den Haag zittingsplaats Haarlem

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: E.

Tuženik: Staatssecretaris van Veiligheid en Justitie

Izreka

1.

Sud Europske unije nadležan je, na temelju članka 267. UFEU-a, za tumačenje članka 11. stavka 2. Direktive Vijeća 2003/86/EZ od 22. rujna 2003. o pravu na spajanje obitelji u situaciji poput one o kojoj je riječ u glavnom postupku, u kojoj je sud koji je uputio zahtjev pozvan odlučiti o zahtjevu za spajanje obitelji koji je podnijela osoba koja uživa status supsidijarne zaštite, ako je ta odredba nacionalnim pravom učinjena izravno i bezuvjetno primjenjivom na takvu situaciju.

2.

Članak 11. stavak 2. Direktive 2003/86 treba tumačiti na način da mu se protivi, u okolnostima poput onih u glavnom postupku, u kojem je sponzor koji uživa status supsidijarne zaštite podnio zahtjev za spajanje obitelji za maloljetnika kojemu je ona teta i navodno skrbnica i koji kao takav boravi kao izbjeglica i bez obiteljskih odnosa u trećoj zemlji, da se taj zahtjev odbije samo zbog toga što sponzor nije dostavio službene dokumentacijske dokaze kojima se potvrđuje smrt bioloških roditelja maloljetnika i, slijedom toga, stvarno postojanje njegovih obiteljskih odnosa s njim te da su objašnjenja koja je sponzor istaknuo kako bi opravdao svoju nemogućnost da dostavi takve dokaze nadležna tijela smatrala neuvjerljivim samo na temelju općenitih dostupnih informacija o situaciji u zemlji porijekla a da se pritom nije uzela u obzir konkretna situacija sponzora i maloljetnika i posebne poteškoće kojima su oni prema njihovim navodima izloženi prije i nakon bijega iz svoje zemlje porijekla.

(1)  SL C 63, 19. 2. 2018.

6.5.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 155/9

Presuda Suda (peto vijeće) od 13. ožujka 2019. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Högsta förvaltningsdomstolen — Švedska) — Skatteverket protiv Srf konsulterna AB

(predmet C-647/17) (1)

(Zahtjev za prethodnu odluku - Porez na dodanu vrijednost (PDV) - Direktiva 2006/112/EZ - Članak 53. - Pružanja usluga u vezi s pristupom obrazovnim događanjima - Mjesto oporezivih transakcija)

(2019/C 155/11)

Jezik postupka: švedski

Sud koji je uputio zahtjev

Högsta förvaltningsdomstolen

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Skatteverket

Tuženik: Srf konsulterna AB

Izreka

Članak 53. Direktive Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost, kako je izmijenjena Direktivom Vijeća 2008/8/EZ od 12. veljače 2008., treba tumačiti na način da izraz „uslug[e] u vezi s pristupom […] događanjima” sadržan u toj odredbi obuhvaća uslugu poput one o kojoj je riječ u glavnom postupku, koja se sastoji u održavanju tečaja o računovodstvu i upravljanju u trajanju od pet dana samo za porezne obveznike, za koji se potrebno prethodno registrirati te ga unaprijed platiti.

(1)  SL C 52, 12. 2. 2018.

6.5.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 155/10

Presuda Suda (prvo vijeće) od 13. ožujka 2019. — AlzChem AG protiv Europske komisije

(predmet C-666/17 P) (1)

(Žalba - Pristup dokumentima - Uredba (EZ) br. 1049/2001 - Članak 4. stavak 2. treća alineja - Opća pretpostavka povjerljivosti dokumenata koji se odnose na istražni postupak u području državnih potpora - Doseg)

(2019/C 155/12)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelji: AlzChem AG (zastupnici: A. Borsos, odvjetnik, J. A. Guerrero Pérez, odvjetnik)

Druga stranka u postupku: Europska komisija (zastupnici: L. Armati i A. Buchet, agenti)

Izreka

1.

Žalba se odbija.

2.

Društvu AlzChem AG nalaže se snošenje troškova.

(1)  SL C 112, 26. 3. 2018.

6.5.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 155/11

Presuda Suda (prvo vijeće) od 14. ožujka 2019. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio l’Helsingin käräjäoikeus — Finska) — Metirato Oy, u stečaju protiv Suomen valtio/Verohallinto, Eesti Vabariik/Maksu- ja Tolliamet

(predmet C-695/17) (1)

(Zahtjev za prethodnu odluku - Direktiva 2010/24/EU - Uzajamna pomoć kod naplate potraživanja vezanih za poreze, carine i druge mjere - Članak 13. stavak 1. - Članak 14. stavak 2. - Prisilna naplata tijela države članice kojoj je upućen zahtjev potraživanja države članice koja podnosi zahtjev - Postupak u vezi sa zahtjevom za povrat tih potraživanja u stečajnu masu društva koje ima sjedište u državi članici kojoj je upućen zahtjev - Tuženik u tom postupku - Određivanje)

(2019/C 155/13)

Jezik postupka: finski

Sud koji je uputio zahtjev

Helsingin käräjäoikeus

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Metirato Oy, u stečaju

Tuženici: Suomen valtio/Verohallinto, Eesti Vabariik/Maksu- ja Tolliamet

Izreka

Članak 13. stavak 1. i članak 14. stavak 2. Direktive Vijeća 2010/24/EU od 16. ožujka 2010. o uzajamnoj pomoći kod naplate potraživanja vezanih za poreze, carine i druge mjere treba tumačiti na način, s jedne strane, da se primjenjuju na postupak za povrat u stečajnu masu društva koje ima sjedište u državi članici kojoj je upućen zahtjev potraživanja koja su naplaćena na zahtjev države članice koja podnosi zahtjev kada se taj postupak temelji na osporavanju postupka izvršenja, u smislu članka 14. stavka 2., i, s druge strane, da državu članicu kojoj je upućen zahtjev, u smislu tih odredaba, treba smatrati tuženikom u navedenom postupku a da na to ne utječe okolnost da je iznos tih potraživanja odvojen od imovine te države članice ili s njome pomiješan.

(1)  SL C 83, 5. 3. 2018.

6.5.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 155/11

Presuda Suda (drugo vijeće) od 14. ožujka 2019. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Korkein oikeus — Finska) — Vantaan kaupunki protiv Skanska Industrial Solutions Oy, NCC Industry Oy, Asfaltmix Oy

(predmet C-724/17) (1)

(Zahtjev za prethodnu odluku - Tržišno natjecanje - Članak 101. UFEU-a - Naknada štete prouzročene zabranjenim sporazumom koji je zabranjen tim člankom - Određivanje subjekata odgovornih za naknadu štete - Sljedništvo pravnih subjekata - Pojam „poduzetnika” - Kriterij gospodarskog kontinuiteta)

(2019/C 155/14)

Jezik postupka: finski

Sud koji je uputio zahtjev

Korkein oikeus

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Vantaan kaupunki

Tuženici: Skanska Industrial Solutions Oy, NCC Industry Oy, Asfaltmix Oy

Izreka

Članak 101. UFEU-a valja tumačiti na način da se u situaciji poput one pitanju u glavnom postupku, u kojoj su sve dionice društava koja su sudjelovala u zabranjenom sporazumu koji je zabranjen tim člankom stekla druga društva koja su likvidirala prvonavedena društva i nastavila njihove poslovne djelatnosti, društva preuzimatelji mogu smatrati odgovornima za štetu prouzročenu tim zabranjenim sporazumom.

(1)  SL C 83, 5. 3. 2018.

6.5.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 155/12

Presuda Suda (peto vijeće) od 14. ožujka 2019. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Svea hovrätt — Švedska) — Textilis Ltd, Ozgur Keskin protiv Svenskt Tenn Aktiebolag

(predmet C-21/18) (1)

(Zahtjev za prethodnu odluku - Žig Europske unije - Pojam „oblik” - Oblik koji proizvodu daje bitnu vrijednost - Dvodimenzionalni žig - Figurativni žig koji je također djelo u smislu autorskog prava - Uredba (EZ) br. 207/2009 - Članak 7. stavak 1. točka (e) podtočka iii. - Uredba (EU) 2015/2424)

(2019/C 155/15)

Jezik postupka: švedski

Sud koji je uputio zahtjev

Svea hovrätt

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: Textilis Ltd, Ozgur Keskin

Tuženik: Svenskt Tenn Aktiebolag

Izreka

1.

Članak 7. stavak 1. točku (e) podtočku iii. Uredbe Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o [žigu Europske unije], kako je izmijenjena Uredbom (EU) 2015/2424 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2015., treba tumačiti na način da se ne primjenjuje na žigove registrirane prije stupanja na snagu te Uredbe br. 207/2009, kako je izmijenjena Uredbom 2015/2424.

2.

Članak 7. stavak 1. točku (e) podtočku iii. Uredbe br. 207/2009 treba tumačiti na način da se znak, poput onoga u glavnom postupku, koji se sastoji od dvodimenzionalnih dekorativnih motiva i koji se stavlja na proizvode poput tkanine ili papira, ne „sastoji isključivo od oblika” u smislu te odredbe.

(1)  SL C 94, 12. 3. 2018.

6.5.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 155/13

Presuda Suda (osmo vijeće) od 14. ožujka 2019. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Arbeidsrechtbank Antwerpen — Belgija) — Maria Vester protiv Rijksinstituut voor ziekte- en invaliditeitsverzekering

(predmet C-134/18) (1)

(Zahtjev za prethodnu odluku - Sustavi socijalne sigurnosti - Invalidska davanja - Članci 45. i 48. UFEU-a - Slobodno kretanje radnika - Uredba (EZ) br. 883/2004 - Različiti sustavi naknade u državama članicama - „Prethodno razdoblje nesposobnosti za rad” - Trajanje - Dodjela naknade za nesposobnost za rad - Nepovoljniji položaj radnika migranata)

(2019/C 155/16)

Jezik postupka: nizozemski

Sud koji je uputio zahtjev

Arbeidsrechtbank Antwerpen

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Maria Vester

Tuženik: Rijksinstituut voor ziekte- en invaliditeitsverzekering

Izreka

Članke 45. i 48. UFEU-a treba tumačiti na način da im se protivi situacija poput one o kojoj je riječ u glavnom postupku, u kojoj radniku koji je nesposoban za rad tijekom razdoblja od godinu dana i kojemu je nadležna ustanova države članice njegova boravišta priznala invalidnost, pri čemu mu se na temelju zakonodavstva te države članice nije moglo odobriti invalidsko davanje, nadležna ustanova države članice u kojoj je navršio sva razdoblja osiguranja odredi da je za priznanje statusa invalida i odobrenje razmjernog dijela invalidskih davanja potrebno navršiti dodatno razdoblje nesposobnosti za rad u trajanju od godinu dana, ali bez primanja naknade za nesposobnost za rad tijekom tog razdoblja.

(1)  SL C 182, 28. 5. 2018.

6.5.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 155/14

Presuda Suda (deveto vijeće) od 14. ožujka 2019. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunal de première instance de Liège — Belgija) — Jean Jacob, Dominique Lennertz protiv État belge

(predmet C-174/18) (1)

(Zahtjev za prethodnu odluku - Slobodno kretanje radnika - Jednako postupanje - Porez na dohodak - Zakonodavstvo o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja - Mirovina koja se prima u državi članici koja nije država članica rezidentnosti - Načini izračuna oslobođenja u državi članici rezidentnosti - Gubitak dijela koristi od određenih poreznih olakšica)

(2019/C 155/17)

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunal de première instance de Liège

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: Jean Jacob, Dominique Lennertz

Tuženik: État belge

Izreka

Članak 45. UFEU-a treba tumačiti na način da mu se protivi primjena poreznog propisa države članice poput onoga o kojemu je riječ u glavnom postupku, čiji je učinak to da se paru koji je rezident te države i čiji član u drugoj državi članici prima mirovinu, koja je u prvoj državi članici oslobođena od oporezivanja na temelju dvostranog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, oduzima dio koristi od poreznih olakšica koje odobrava ta prva država članica.

(1)  SL C 166, 14. 5. 2018.

6.5.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 155/14

Presuda Suda (deseto vijeće) od 13. ožujka 2019. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Sąd Okręgowy w Piotrkowie Trybunalskim — Poljska) — kazneni postupak protiv B. S.

(predmet C-195/18) (1)

(Zahtjev za prethodnu odluku - Oporezivanje - Trošarine na alkohol i alkoholna pića - Direktiva 92/83/EEZ - Članak 2. - Pojam „pivo” - Piće proizvedeno od sladovine dobivene od mješavine koja sadržava više glukoze nego slada - Kombinirana nomenklatura - Tarifni broj 2203 (pivo dobiveno od slada) ili 2206 (ostala fermentirana pića))

(2019/C 155/18)

Jezik postupka: poljski

Sud koji je uputio zahtjev

Sąd Okręgowy w Piotrkowie Trybunalskim

Stranka glavnog kaznenog postupka

B. S.

uz sudjelovanje: Prokuratura Okręgowa w Piotrkowie Trybunalskim, Łódzki Urząd Celno-Skarbowy w Łodzi, Urząd Celno-Skarbowy w Piotrkowie Trybunalskim

Izreka

Članak 2. Direktive Vijeća 92/83/EEZ od 19. listopada 1992. o usklađivanju struktura trošarina na alkohol i alkoholna pića treba tumačiti na način da se poluproizvod, namijenjen miješanju s bezalkoholnim pićima, koji je dobiven od sladovine s manjim udjelom sastojaka koji sadržavaju slad od udjela sastojaka koji ne sadržavaju slad, i u kojem je glukozni sirup dodan prije postupka vrenja, može kvalificirati kao „pivo dobiveno od slada” obuhvaćeno tarifnim brojem 2203 Kombinirane nomenklature iz Priloga I. Uredbi Vijeća (EEZ) br. 2658/87 od 23. srpnja 1987. o tarifnoj i statističkoj nomenklaturi i o Zajedničkoj carinskoj tarifi, u verziji koja proizlazi iz Uredbe Komisije (EEZ) br. 2587/91 od 26. srpnja 1991., pod uvjetom da organoleptička svojstva navedenog proizvoda odgovaraju onima piva, a što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri.

(1)  SL C 221, 25. 6. 2018.

6.5.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 155/15

Presuda Suda (sedmo vijeće) od 14. ožujka 2019. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Cour administrative d'appel de Nancy — Francuska) — Ministre de l'Action et des Comptes publics protiv supružnikâ Raymond Dreyer

(predmet C-372/18) (1)

(Zahtjev za prethodnu odluku - Socijalna sigurnost - Sporazum između Europske zajednice i njezinih država članica, s jedne strane, i Švicarske Konfederacije, s druge strane, o slobodnom kretanju osoba - Uredba (EZ) br. 883/2004 - Članak 3. - Materijalno područje primjene - Naknade na dohotke od imovine osobe s boravištem u Francuskoj koja je osigurana u švicarskom sustavu socijalne sigurnosti - Naknade namijenjene financiranju dvaju davanja kojima upravlja francuski Nacionalni fond solidarnosti za samostalnost - Izravna i dovoljno značajna veza s određenim granama socijalne sigurnosti - Pojam „davanje iz sustava socijalne sigurnosti” - Pojedinačna ocjena osobnih potreba podnositelja zahtjeva - Uzimanje u obzir sredstava podnositelja zahtjeva u izračunu iznosa davanja)

(2019/C 155/19)

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Cour administrative d'appel de Nancy

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Ministre de l'Action et des Comptes publics

Tuženici: supružnici Raymond Dreyer

Izreka

Članak 3. Uredbe (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti treba tumačiti na način da se davanja, poput doplatka za osobnu samostalnost i kompenzacijskog davanja za invalidnost, u svrhu njihove kvalifikacije kao „davanja iz sustava socijalne sigurnosti”, u smislu te odredbe, moraju smatrati dodijeljenima bez ikakve pojedinačne ocjene korisnikovih osobnih potreba s obzirom na to da se sredstva potonjeg uzimaju u obzir samo u svrhu izračuna stvarnog iznosa tih davanja na temelju objektivnih i zakonom utvrđenih kriterija.

(1)  SL C 285, 13. 8. 2018.

6.5.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 155/16

Žalba koju je 3. kolovoza 2018. podnijela Prada SA protiv presude Općeg suda (drugo vijeće) od 5. lipnja 2018. u predmetu T-111/16: Prada protiv Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

(predmet C-510/18 P)

(2019/C 155/20)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: Prada SA (zastupnici: C. Mazzi, G. Guglielmetti, P. Tammaro, odvjetnici)

Druge stranke u postupku: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO), The Rich Prada International PT

Žalba je rješenjem Suda (sedmo vijeće) od 14. veljače 2019. proglašena nedopuštenom.

6.5.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 155/16

Tužba podnesena 8. listopada 2018. — Europska komisija protiv Republike Slovenije

(predmet C-631/18)

(2019/C 155/21)

Jezik postupka: slovenski

Stranke

Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: T. Scharf, B. Rous Demiri, agenti)

Tuženik: Republika Slovenija

Tužbeni zahtjev

Komisija od Suda zahtijeva da:

—

utvrdi da je nedonošenjem (svih) zakona i drugih propisa potrebnih za usklađivanje s Delegiranom direktivom Komisije (EU) 2017/593 od 7. travnja 2016. o dopuni Direktive 2014/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća, ili nedostavljanjem Komisiji tih odredaba, Republika Slovenija povrijedila obveze koje ima na temelju članka 14. te direktive; i

—

naloži Republici Sloveniji snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U skladu s člankom 14. Direktive (EU) 2017/593, države članice su najkasnije do 3. srpnja 2017. morale donijeti i objaviti zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s tom Direktivom te ih odmah dostaviti Komisiji. Budući da Republika Slovenija do isteka tog roka Komisiji nije dostavila mjere za prenošenje navedene direktive, potonja je odlučila pokrenuti postupak pred Sudom.

Rok za prenošenje direktive istekao je 3. srpnja 2017.

6.5.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 155/17

Žalba koju je 23. studenoga 2018. podnio Sevenfriday AG protiv presude Općeg suda (četvrto vijeće) od 27. rujna 2018. u predmetu T-449/17: Sevenfriday protiv Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

(predmet C-733/18 P)

(2019/C 155/22)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: Sevenfriday AG (zastupnici: M. Mostardini, F. Mellucci, S. Pallavicini, avvocati)

Druge stranke u postupku: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO), Seven SpA

Žalba je rješenjem Suda (sedmo vijeće) od 19. ožujka 2019. proglašena nedopuštenom.

6.5.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 155/17

Žalba koju je 23. studenoga 2019. podnio Sevenfriday AG protiv presude Općeg suda (četvrto vijeće) od 27. rujna 2018. u predmetu T-448/17: Sevenfriday protiv Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

(predmet C-734/18 P)

(2019/C 155/23)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: Sevenfriday AG (zastupnici: M. Mostardini, F. Mellucci, S. Pallavicini, avvocati)

Druge stranke u postupku: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO), Seven SpA

Žalba je rješenjem Suda (sedmo vijeće) od 19. ožujka 2019. proglašena nedopuštenom.

6.5.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 155/18

Tužba podnesena 21. prosinca 2018. — Europska komisija protiv Mađarske

(predmet C-808/18)

(2019/C 155/24)

Jezik postupka: mađarski

Stranke

Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: M. Condou-Durande, A. Tokár i J. Tomkin, agenti)

Tuženik: Mađarska

Tužbeni zahtjev

Komisija od Suda zahtijeva da:

a)

utvrdi da Mađarska nije ispunila svoje obveze na temelju članaka 3. i 6., članka 24. stavka 3., članka 43. i članka 46. stavaka 5. i 6. Direktive 2013/32/EU, (1) članka 2. točke (h) i članaka 8., 9. i 11. Direktive 2013/33/EU (2) te članka 5., članka 6. stavka 1., članka 12. stavka 1. i članka 13. stavka 1. Direktive 2008/115/EZ, (3) u vezi s člancima 6., 18. i 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, time što je:

—

propisala da se zahtjev za azil mora podnijeti tijelu nadležnom u području azila osobno i isključivo u tranzitnim zonama, pristup kojima je ograničen manjem broju osoba;

—

kao opće pravilo primijenila poseban postupak u kojemu se ne osigurava ispunjenje jamstava iz Direktive 2013/32;

—

naložila da se na sve podnositelje zahtjeva za azil (uz iznimku maloljetnika mlađih od 14 godina) primjenjuje postupak nakon kojeg podnositelji zahtjeva moraju obvezno biti zadržani u tranzitnim zonama tijekom cjelokupnog postupka azila, u ustanovama koje mogu napustiti samo u smjeru Srbije, a da pritom to zadržavanje ne ispunjava jamstva predviđena Direktivom 2013/33;

—

državljane trećih zemalja s nezakonitim boravkom na njezinu državnu području premjestila s druge strane granične ograde, a da pritom nije poštovala postupak i jamstva predviđena člankom 5., člankom 6. stavkom 1., člankom 12. stavkom 1. i člankom 13. stavkom 1. Direktive 2008/115;

—

time što u nacionalni pravni poredak nije prenijela članak 46. stavak 5. Direktive 2013/32 te je donijela odredbe koje odstupaju od općeg pravila o automatskom suspenzivnom učinku u situacijama koje nisu obuhvaćene člankom 46. stavkom 6. te direktive.

b)

naloži Mađarskoj snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Komisija smatra da je Mađarska povrijedila članke 3. i 6. Direktive 2013/32 time što je propisala da se zahtjev za azil mora podnijeti tijelu nadležnom u području azila osobno i isključivo u tranzitnim zonama, pristup kojima je ograničen manjem broju osoba. Time Mađarska podnositeljima zahtjeva za međunarodnu zaštitu ne jamči stvaran pristup postupku za azil.

Komisija smatra da odredbe Zakona o pravu na azil u skladu s kojima su podnositelji zahtjeva prisiljeni ostati u tranzitnim zonama dok se ne odluči o njihovu zahtjevu za međunarodnu zaštitu dovode do toga da Mađarska sustavno zadržava sve podnositelje zahtjeva za azil, a što nije u skladu s odredbama Direktive 2013/33.

Usto, Komisija smatra da Mađarska nije ispunila obveze koje za nju proizlaze iz članka 5., članka 6. stavka 1., članka 12. stavka 1. i članka 13. stavka 1. Direktive 2008/115 time što je državljane trećih zemalja s nezakonitim boravkom na njezinu državnu području premjestila s druge strane granične ograde, a da pritom nije poštovala postupak i jamstva predviđena tom direktivom.

Prema mišljenju Komisije, Mađarska u nacionalni pravni poredak nije prenijela opće pravilo propisano člankom 46. stavkom 5. Direktive 2013/32, s obzirom na to da je, kad je riječ o podnošenju pravnog lijeka protiv odbijanja tužbe kao neosnovane, iz Zakona o pravu na azil izbrisana odredba kojom je bio propisan automatski suspenzivni učinak pravnog lijeka.

Osim toga, Komisija tvrdi da je Mađarska povrijedila članak 46. stavke 5. i 6. Direktive 2013/32 jer, u slučaju odbijanja zahtjeva za međunarodnu zaštitu, Zakon o pravu na azil ne propisuje jasno mogućnost za traženje suspenzivnog učinka. Posljedično, podnositeljima zahtjeva ne jamči se pravo ostanka na mađarskom državnom području do donošenja odluke o pravnom lijeku, s obzirom na to da je odluka o odbijanju azila izvršna, neovisno o tome je li podnesen pravni lijek.

(1)  Direktiva 2013/32/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o zajedničkim postupcima za priznavanje i oduzimanje međunarodne zaštite (SL 2013., L 180, str. 60.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 12., str. 249.)

(2)  Direktiva 2013/33/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o utvrđivanju standarda za prihvat podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu (SL 2013., L 180, str. 96.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 15., str. 137.)

(3)  Direktiva 2008/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o zajedničkim standardima i postupcima država članica za vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom (SL 2008., L 348, str. 98.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 8., str. 188.)

6.5.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 155/19

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 15. siječnja 2019. uputio Oberlandesgericht Wien (Austrija) — kunsthaus muerz gmbh protiv Zürich-Versicherungs AG

(predmet C-20/19)

(2019/C 155/25)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Oberlandesgericht Wien

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: kunsthaus muerz gmbh

Tuženik: Zürich-Versicherungs AG

Prethodno pitanje

Treba li Direktivu 2002/83/EZ (1) — osobito njezin članak 35. i članak 36. — tumačiti na način da joj se protivi nacionalni propis prema kojem rok za odustanak istječe 30 dana od sklapanja ugovora neovisno o (pravilnoj) obavijesti o pravu na odustanak prije sklapanja ugovora, (čak i u slučaju) ako ugovaratelj osiguranja nije potrošač?

(1)  Direktiva 2002/83/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. studenoga 2002. o životnom osiguranju (SL 2002, L 345, str. 1.; SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 10., str. 102.).

6.5.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 155/20

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 23. siječnja 2019. uputio Amtsgericht Köln (Njemačka) — FX protiv GZ, zakonski zastupan po svojoj majci

(predmet C-41/19)

(2019/C 155/26)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Amtsgericht Köln

Stranke glavnog postupka

Podnositelj zahtjeva: FX

Protivnik zahtjeva: GZ, zakonski zastupan po svojoj majci

Prethodna pitanja

1.

Je li u slučaju zahtjeva za obustavu izvršenja u skladu s člankom 767. Zivilprozessordnunga (njemački Zakon o građanskom postupku, ZPO) protiv inozemne odluke o uzdržavanju riječ o stvari koja se odnosi na obvezu uzdržavanja u smislu Uredbe Vijeća (EZ) br. 4/2009 od 18. prosinca 2008. o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznavanju i izvršenju sudskih odluka te suradnji u stvarima koje se odnose na obvezu uzdržavanja (1)?

2.

U slučaju niječnog odgovora, je li u slučaju zahtjeva za obustavu izvršenja u skladu s člankom 767. ZPO-a protiv inozemne odluke o uzdržavanju riječ o postupku koji se u smislu članka 24. točke 5. Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o [sudskoj] nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (2) odnosi na izvršenje sudskih odluka?

(1)  SL 2009., L 7, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 5., str. 138.)

(2)  SL 2012., L 351, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 11., str. 289.)

6.5.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 155/20

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 24. siječnja 2019. uputio Tribunal Supremo (Španjolska) — Repsol Petróleo, S. A. protiv Administración del Estado

(predmet C-44/19)

(2019/C 155/27)

Jezik postupka: španjolski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunal Supremo

Stranke glavnog postupka

Žalitelj: Repsol Petróleo, S. A.

Druga stranka u postupku: Administración del Estado

Prethodna pitanja

Treba li članak 21. stavak 3. Direktive 2003/96 od 27. listopada (1), tumačiti na način da se njime omogućuje oporezivanje posebnim porezom na mineralna ulja transakcija vlastite potrošnje energenata koje su izvršene u postrojenjima proizvođača u dijelu u kojem se dobivaju neenergenti?

Odnosno, u protivnom, onemogućuje li se svrhom te odredbe o isključenju od oporezivanja upotrebe energenata koju se smatra nužnom za dobivanje konačnih energenata oporezivanje te vlastite potrošnje u dijelu u kojem ona služi za dobivanje drugih neenergenata, čak i ako se dobiva otpad koji neizbježno nastaje kao posljedica vlastitog proizvodnog procesa?

(1)  Direktiva Vijeća 2003/96/EZ od 27. listopada 2003. o restrukturiranju sustava Zajednice za oporezivanje energenata i električne energije (SL 2003., L 283, str. 51.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 2., str. 75. i ispravak SL 2019., L 33, str. 37.)

6.5.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 155/21

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 24. siječnja 2019. uputio Juzgado de lo Contencioso-Administrativo de A Coruña (Španjolska) — Compañía de Tranvías de la Coruña, S. A.protiv Ayuntamiento de A Coruña

(predmet C-45/19)

(2019/C 155/28)

Jezik postupka: španjolski

Sud koji je uputio zahtjev

Juzgado de lo Contencioso-Administrativo de A Coruña

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Compañía de Tranvías de la Coruña, S. A.

Tuženik: Ayuntamiento de A Coruña

Prethodno pitanje

S obzirom na članak 8. stavak 3. točku (b) Uredbe (EZ) br. 1370/2007 (1) Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2007. o uslugama javnog željezničkog i cestovnog prijevoza putnika i stavljanju izvan snage uredaba Vijeća (EEZ) br. 1191/69 i (EEZ) br. 1107/70, računa li se najdulje trajanje ugovorâ, koje je tom odredbom utvrđeno na 30 godina, (a) od dodjele odnosno sklapanja ugovora, (b) od stupanja na snagu te odredbe, (c) od prvog sljedećeg dana nakon dana isteka prijelaznog razdoblja utvrđenog u članku 8. stavku 2. te uredbe (3. prosinca 2019.) ili (d) od nekog drugog datuma koji Sud smatra prikladnim?

(1)  SL 2007., L 315, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 7., svezak 13, str. 96.)

6.5.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 155/22

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 29. siječnja 2019. uputio Bundesgerichtshof (Njemačka) — Wikingerhof GmbH & Co. KG protiv Booking.com BV

(predmet C-59/19)

(2019/C 155/29)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Bundesgerichtshof

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Wikingerhof GmbH & Co. KG

Tuženik: Booking.com BV

Prethodno pitanje

Treba li članak 7. točku 2. Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o [sudskoj] nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (1) tumačiti na način da se u slučaju tužbe za propuštanje određenog ponašanja može primijeniti nadležnost suda mjesta u kojem je nastala štetna radnja, ako je moguće da je sporno ponašanje obuhvaćeno ugovornim odredbama, ali tužitelj ističe da se te odredbe temelje na tuženikovoj zlouporabi vladajućeg položaja?

(1)  SL 2012., L 351, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 11., str. 289. i ispravci SL 2014., L 160, str. 40. i SL 2016., L 202, str. 57.)

6.5.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 155/23

Žalba koju su 30. siječnja 2019. podnijeli Suzanne Saleh Thabet, Gamal Mohamed Hosni Elsayed Mubarak, Alaa Mohamed Hosni Elsayed Mubarak, Heidy Mahmoud Magdy Hussein Rasekh, Khadiga Mahmoud El Gammal protiv presude Općeg suda (peto vijeće) od 22. studenoga 2018. u spojenim predmetima T-274/16 i T-275/16, Saleh Thabet i drugi protiv Vijeća

(predmet C-72/19 P)

(2019/C 155/30)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelji: Suzanne Saleh Thabet, Gamal Mohamed Hosni Elsayed Mubarak, Alaa Mohamed Hosni Elsayed Mubarak, Heidy Mahmoud Magdy Hussein Rasekh, Khadiga Mahmoud El Gammal (zastupnici: D. Anderson QC, B. Kennelly QC, J. Pobjoy, Barrister, G. Martin, C. Enderby Smith, F. Holmey, Solicitors)

Druga stranka u postupku: Vijeće Europske unije

Zahtjevi

Žalitelji od Suda zahtijevaju da:

—

ukine presudu protiv koje je podnesena žalba;

—

sam donese konačnu presudu u ovom predmetu, te poništi pobijane akte u dijelu u kojem se odnose na žalitelje;

—

podredno, vrati predmet Općem sudu na ponovno odlučivanje, u skladu s pravnom ocjenom Suda; i

—

naloži Vijeću da žaliteljima plati troškove postupaka pred Sudom i Općim sudom.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Prvi žalbeni razlog temelji se na tome da je Opći sud pogriješio utvrdivši da Vijeće nije bilo obvezno provjeriti jesu li egipatska tijela poštovala temeljna prava EU-a u odnosu na žalitelje.

Drugi žalbeni razlog temelji se na tome da je Opći sud pogriješio utvrdivši da Vijeće nije bilo obvezno provjeriti jesu li se sudski postupci i istrage koji su uključivali žalitelje odnosili na akte koji su mogli ugroziti vladavinu prava u Egiptu

Treći žalbeni razlog temelji se na tome da je Opći sud pogriješio utvrdivši da Vijeće nije počinilo očitu pogrešku u ocjeni kad se oslonilo na predmet br. 10427 (Optužbe u odnosu na društvo Al Watany Bank).

Četvrti žalbeni razlog temelji se na tome da je Opći sud pogriješio utvrdivši da Vijeće nije počinilo očitu pogrešku u ocjeni kad se oslonilo na predmet br. 8897 (Slučaj renovacije privatne vile).

Peti žalbeni razlog temelji se na tome da je Opći sud pogriješio utvrdivši da Vijeće nije počinilo očitu pogrešku u ocjeni kad se oslonilo na predmet br. 756 (Optužbe u odnosu na darove društva Al-Ahram) i predmet br. 53 (Optužbe u odnosu na darove društva Dar El Tahrir)

Šesti žalbeni razlog temelji se na tome da je Opći sud pogriješio utvrdivši da Vijeće nije počinilo očitu pogrešku u ocjeni kad se oslonilo na predmet br. 144 (Optužbe u odnosu na pranje novca).

6.5.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 155/24

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 31. siječnja 2019. uputio Vrhoven administrativen sad (Bugarska) — Direktor na Teritorialna direkcia Yugozapadna Agencia „Mitnici” pravopriemnik na Mitnica Aerogara Sofia protiv „Curtis Balkan” EOOD

(predmet C-76/19)

(2019/C 155/31)

Jezik postupka: bugarski

Sud koji je uputio zahtjev

Vrhoven administrativen sad

Stranke glavnog postupka

Žalitelj u kasacijskom postupku: Direktor na Teritorialna direkcia Yugozapadna Agencia „Mitnici” pravopriemnik na Mitnica Aerogara Sofia

Druga stranka u kasacijskom postupku:„Curtis Balkan” EOOD

Prethodna pitanja

1.

Treba li članak 158. stavak 3. Uredbe br. 2454/93 (1) tumačiti na način da čini samostalnu osnovu za prilagodbu carinske vrijednosti pribrajanjem tantijema i licencijskih naknada cijeni koja je stvarno plaćena ili koju treba platiti za uvezenu robu, neovisno o pravilu iz članka 157. Uredbe br. 2454/93?

2.

Treba li članak 158. stavak 3. Uredbe br. 2454/93 tumačiti na način da se njime za prilagodbu carinske vrijednosti utvrđuju dvije alternativne situacije: s jedne strane, situacija u kojoj se tantijeme i licencijske naknade, kao one o kojima je riječ, odnose djelomično na uvezenu robu, a djelomično na druge sastojke ili dodatne dijelove, koji su robi dodani nakon uvoza, i s druge strane, situacija u kojoj se tantijeme i licencijske naknade odnose na radnje ili usluge poslije uvoza?

3.

Treba li članak 158. stavak 3. Uredbe br. 2454/93 tumačiti na način da se njime za prilagodbu carinske vrijednosti utvrđuju tri situacije: kao prvo, situacija u kojoj se tantijeme i licencijske naknade odnose djelomično na uvezenu robu, a djelomično na druge sastojke ili dodatne dijelove, koji se robi dodaju nakon uvoza; kao drugo, situacija u kojoj se tantijeme i licencijske naknade odnose djelomično na uvezenu robu, a djelomično na radnje ili usluge poslije uvoza; kao treće, situacija u kojoj se tantijeme i licencijske naknade odnose djelomično na uvezenu robu, a djelomično na druge sastojke ili dodatne dijelove, koji se robi dodaju nakon uvoza, ili na radnje ili usluge poslije uvoza?

4.

Treba li članak 158. stavak 3. Uredbe br. 2454/93 tumačiti na način da uvijek dopušta prilagodbu carinske vrijednosti ako nije sporno da se plaćene tantijeme i licencijske naknade odnose na radnje ili usluge poslije uvoza robe koja se procjenjuje, što je u konkretnom slučaju roba koju bugarskom društvu na raspolaganje stavlja američko društvo (koja su povezana proizvodnjom i upravljanjem), neovisno o tome jesu li ispunjene pretpostavke za prilagodbu u skladu s člankom 157. Uredbe br. 2545/93?

5.

Treba li članak 158. stavak 3. Uredbe br. 2454/93 tumačiti na način da čini posebni slučaj prilagodbe carinske vrijednosti u skladu s odredbom članka 157. Uredbe br. 2454/93 i pod pretpostavkama iz članka 157., pri čemu se posebnost sastoji samo u tome da se tantijema i licencijska naknada samo djelomično odnosi na robu koja se procjenjuje, tako da se ta tantijema ili licencijska naknada treba ravnomjerno raspodijeliti?

6.

Treba li članak 158. stavak 3. Uredbe br. 2454/93 tumačiti na način da je primjenjiv i u slučaju ako kupac naknadu ili tantijemu i licencijsku naknadu plaća trećoj osobi?

7.

Treba li sud, ako je odgovor na oba prethodna pitanja potvrdan, u slučaju odgovarajuće raspodjele tantijeme i licencijske naknade u skladu s člankom 158. stavkom 3. Uredbe br. 2454/93 ispitati jesu li ispunjene obje pretpostavke iz članka 157. stavka 2., naime, da se tantijema i licencijska naknada pa makar i samo djelomično odnosi na uvezenu robu i da se treba platiti kao uvjet za prodaju te robe, i ako da, mora li pri tom ispitivanju uzeti u obzir odredbu članka 160., prema kojoj su pretpostavke iz članka 157. stavka 2. ispunjene ako prodavatelj ili s njim povezana osoba zahtijeva plaćanje od kupca?

8.

Je li članak 160. Uredbe br. 2454/93 primjenjiv samo na načelnu odredbu članka 157. Uredbe br. 2454/93 kada se tantijeme i licencijske naknade trebaju platiti trećoj osobi te se u cijelosti odnose na robu koja se procjenjuje, ili je primjenjiv i u slučajevima kada se tantijeme i licencijske naknade samo djelomično odnose na uvezenu robu?

9.

Treba li članak 160. Uredbe br. 2454/93 tumačiti na način da se pod pojmom „povezanost” davatelja licencije i prodavatelja trebaju razumjeti slučajevi u kojima je davatelj licencije povezan s kupcem jer nad kupcem obavlja izravan nadzor koji nadilazi kontrolu kvalitete, ili se treba tumačiti na način da gore opisana povezanost davatelja licencije i kupca nije dovoljna da bi se prihvatila (neizravna) povezanost davatelja licencije i prodavatelja, osobito ako potonji osporava da cijene narudžbi kupaca za uvezenu robu ovise o plaćanju tantijema i licencijskih naknada te također osporava da je davatelj licencije u mogućnosti upravljati njegovim aktivnostima ili ih ograničavati?

10.

Treba li članak 160. Uredbe br. 2454/93 tumačiti na način da dopušta prilagodbu carinske vrijednosti samo ako su ispunjene obje pretpostavke koje su predviđene u članku 157. Uredbe br. 2454/93, naime, da se tantijema i licencijska naknada, koja se plaća trećoj osobi, odnosi na robu koja je predmet procjene i da se plaća prema uvjetima prodaje te robe te je usto ispunjen uvjet da prodavatelj ili s njim povezana osoba zahtijeva plaćanje tantijeme ili licencijske naknade od kupca?

11.

Treba li zahtjev iz članka 157. stavka 2. prve alineje Uredbe br. 2454/93 da se tantijema i licencijska naknada odnosi na robu koja je predmet procjene smatrati ispunjenim ako postoji neizravna veza između tantijeme i licencijske naknade i uvezene robe, kao u ovom slučaju u kojem je roba koja je predmet procjene sastavni dio licenciranog konačnog proizvoda

(1)  Uredba Komisije (EEZ) br. 2454/93 od 2. srpnja 1993. od 2. srpnja 1993. o utvrđivanju odredaba za provedbu Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92 o Carinskom zakoniku Zajednice (SL 1993., L 253, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 2., svezak 1., str. 3.)

6.5.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 155/26

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 7. veljače 2019. uputio Lietuvos vyriausiasis administracinis teismas (Litva) — TV Play Baltic AS protiv Lietuvos radijo ir televizijos komisija

(predmet C-87/19)

(2019/C 155/32)

Jezik postupka: litavski

Sud koji je uputio zahtjev

Lietuvos vyriausiasis administracinis teismas

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: TV Play Baltic AS

Tuženik: Lietuvos radijo ir televizijos komisija

Prethodna pitanja

1.

Treba li članak 2. točku (m) Direktive 2002/21/EZ (1) Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o zajedničkom regulatornom okviru za elektroničke komunikacijske mreže i usluge (Okvirna direktiva), tumačiti na način da „pružanje elektroničkih komunikacijskih mreža” ne obuhvaća aktivnosti televizijskog reemitiranja putem satelitskih mreža koje posjeduju treće osobe, kao što su one koje obavlja tužitelj?

2.

Treba li članak 31. stavak 1. Direktive 2002/22/EZ (2) Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o univerzalnoj usluzi i pravima korisnika u vezi s elektroničkim komunikacijskim mrežama i uslugama (Direktiva o univerzalnoj usluzi), kako je izmijenjena Direktivom 2009/136/EZ (3) Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009., tumačiti na način da sprječava države članice da nametnu obvezu „obveznog podržavanja” (obvezu prijenosa televizijskog kanala putem satelitskih mreža koje posjeduju treće osobe i osiguranja pristupa krajnjim korisnicima tom prijenosu) gospodarskim subjektima kao što je tužitelj, koji, (1) prenose televizijski kanal zaštićen sustavom uvjetnog pristupa putem satelitskih mreža koje posjeduju treće osobe, u tu svrhu primaju signale televizijskog programa (kanala) koji se emitiraju u to vrijeme i, konvertiraju, kodiraju i prenose iste do satelita s kojeg se bez prestanka prenose nazad na Zemlju, te koji (2) nude pakete televizijskih kanala klijentima, i u tu svrhu pružaju pristup tim zaštićenim televizijskim prijenosima (ili njihovu dijelu) putem uređaja za uvjetni pristup, u zamjenu za naknadu?

3.

Treba li članak 31. stavak 1. Direktive 2002/22, kako je izmijenjena Direktivom 2009/136, tumačiti na način da se — za potrebe primjene te odredbe — za značajan broj krajnjih korisnika smatra da ne koriste elektroničke komunikacijske mreže (u predmetnom slučaju, mrežu za satelitski prijenos), kao njihov glavni izvor (sredstvo) primanja televizijskih prijenosa, ako se te mreže koriste kao navedeni glavni izvor (sredstvo) samo od strane otprilike 6 % svih krajnjih korisnika (u ovom slučaju, kućanstava)?

4.

Kada se ocjenjuje je li primjena članka 31. stavka 1. Direktive 2002/22, kako je izmijenjena Direktivom 2009/136, opravdana, treba li voditi računa o korisnicima interneta koji mogu besplatno uživo gledati predmetne televizijske programe (ili njihove dijelove) na internetu?

5.

Treba li članak 56. Ugovora o funkcioniranju Europske unije tumačiti na način da sprječava države članice da nametnu obveze gospodarskim subjektima, kao što je tužitelj, da besplatno reemitiraju televizijski kanal putem elektroničkih komunikacijskih mreža, ako je nakladnik elektroničkih medija u čiju je korist ta obveza utvrđena, u potpunosti sposoban sam prenositi te televizijske kanale putem iste mreže vlastitim novcem?

6.

Treba li članak 56. Ugovora o funkcioniranju Europske unije tumačiti na način da sprječava države članice da nametnu obveze gospodarskim subjektima, kao što je tužitelj, da besplatno reemitiraju televizijski kanal putem elektroničkih komunikacijskih mreža, ako bi tom obvezom bilo pokriveno samo oko 6 % svih kućanstava, a ona imaju mogućnost gledanja tog televizijskog kanala putem zemaljske mreže prijenosa ili putem interneta?

(1)  SL 2002., L 108, str. 33. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 49., str. 25.).

(2)  SL 2002., L 108, str. 51. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 50., str. 3.).

(3)  Sl 2009., L 337, str. 11. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 52., str. 224. i ispravak SL 2018., L 74, str. 11.)

6.5.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 155/27

Žalba koju je 6. veljače 2019. podnijela Europska služba za vanjsko djelovanje protiv presude Općeg suda (prvo vijeće) od 27. studenoga 2018. u predmetu T-315/17, Hebberecht protiv ESVD-a

(predmet C-93/19 P)

(2019/C 155/33)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Žalitelj: Europska služba za vanjsko djelovanje (zastupnici: S. Marquardt, R. Spac, agenti)

Druga stranka u postupku: Chantal Hebberecht

Žalbeni zahtjev

—

ukinuti presudu Općeg suda od 27. studenoga 2018. u predmetu T-315/17;

—

odbiti tužbu kao neosnovanu;

—

naložiti drugoj stranci snošenje troškova.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

ESVD smatra da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava time što je svoju presudu utemeljio na povredi članka 1.d stavka 2. Pravilnika o osoblju i time što je smatrao da ta odredba sadržava načelo koje se može neposredno primijeniti na pojedinačne odluke koje institucija donosi primjenom navedenog Pravilnika (točke 93. do 94. pobijane presude).

Osim toga, čak i pod pretpostavkom da se člankom 1.d stavka 2. Pravilnika o osoblju propisuje neposredno primjenjiva obveza, ta se odredba nije mogla primijeniti na ovaj slučaj s obzirom na prirodu sporne odluke koja se odnosila samo na žalitelja u njegovu svojstvu šefa delegacije, a ne na primjenu načela rodne jednakosti.

6.5.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 155/28

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 11. veljače 2019. uputio Hoge Raad der Nederlanden (Nizozemska) — Donex Shipping and Forwarding B.V., druga stranka u žalbenom postupku: Staatssecretaris van Financiën

(predmet C-104/19)

(2019/C 155/34)

Jezik postupka: nizozemski

Sud koji je uputio zahtjev

Hoge Raad der Nederlanden

Stranke glavnog postupka

Žalitelj u kasacijskom postupku: Donex Shipping and Forwarding B.V.

Druga stranka u postupku: Staatssecretaris van Financiën

Prethodna pitanja

1.

Je li Uredba (EZ) br. 91/2009 (1) nevaljana u pogledu uvoznika u Uniju zbog povrede članka 2. stavka 11. Uredbe (EZ) br. 384/96 (2) jer Vijeće, za utvrđivanje dampinške marže za predmetne proizvode kineskih proizvođača izvoznika koji ne surađuju, prilikom usporedbe predviđene tom odredbom nije uzelo u obzir izvozne transakcije s određenim vrstama proizvoda?

2.

Je li Uredba (EZ) br. 91/2009 nevaljana u pogledu uvoznika u Uniju zbog povrede članka 2. stavka 10. Uredbe (EZ) br. 384/96 jer su institucije Unije u okviru izračuna dampinške marže za predmetne proizvode, prilikom usporedbe uobičajene vrijednosti proizvoda indijskog proizvođača s izvoznim cijenama istovjetnih kineskih proizvoda odbile uzeti u obzir prilagodbe koje se odnose na uvozne carine za sirovine i neizravne poreze u analognoj zemlji Indiji kao i razlike u proizvodnji, odnosno proizvodnim troškovima, i/ili jer institucije Unije kineskim proizvođačima izvoznicima koji surađuju nisu tijekom ispitnog postupka (pravodobno) stavile na raspolaganje sve podatke indijskog proizvođača u okviru utvrđivanja uobičajene vrijednosti?

(1)  Uredba Vijeća (EZ) br. 91/2009 od 26. siječnja 2009. o uvođenju konačne antidampinške pristojbe na uvoz određenih željeznih ili čeličnih elemenata za pričvršćivanje podrijetlom iz Narodne Republike Kine (SL 2009., L 29, str. 1.).

(2)  Uredba Vijeća (EZ) br. 384/96 o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice (SL 1996., L 56, str. 1.).

6.5.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 155/28

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 15. veljače 2019. uputio Raad van State (Nizozemska) — X, druge stranke: College van burgemeester en wethouders van de gemeente Purmerend, Tamoil Nederland BV

(predmet C-120/19)

(2019/C 155/35)

Jezik postupka: nizozemski

Sud koji je uputio zahtjev

Raad van State

Stranke glavnog postupka

Žaliteljica: X

Druge stranke u postupku: College van burgemeester en wethouders van de gemeente Purmerend, Tamoil Nederland BV

Prethodna pitanja

1.

(a)

Treba li članak 5. stavak 1. Direktive 2008/68/EZ (1) tumačiti na način da mu je protivan zahtjev, sadržan u dozvoli za punionicu UNP-a, prema kojem dotičnu punionicu UNP-a smije opskrbljivati isključivo toplinski izolirana UNP-cisterna dok takva obveza nije izravno propisana jednom ili više prijevoznika koji obavljaju prijevoz UNP-cisternama?

(b)

Je li za odgovor na prvo pitanje relevantno to da je država članica s organizacijama sudionika na tržištu UNP-a (uključujući vlasnike punionica UNP-a, proizvođače, prodavače i prijevoznike UNP-a) sklopila sporazum „Safety Deal hittewerende bekleding op LPG-autogastankwagens” [(Sigurnosni sporazum o toplinskoj izolaciji cisterni za UNP-autoplin)], kojim su se njegove stranke obvezale da će upotrebljavati toplinsku izolaciju, a dotična država članica je s tim u vezi donijela okružnicu „Circulaire effectafstanden externe veiligheid LPG-tankstations voor besluiten met gevolgen voor de effecten van een ongeval” [(Okružnica o sigurnosnim udaljenostima u vezi s vanjskom sigurnošću punionica UNP-a za potrebe rješenjâ u vezi s posljedicama havarije)] kojom je propisana dodatna politika upravljanja rizikom koja polazi od pretpostavke da će se punionice UNP-a opskrbljivati isključivo toplinski izoliranim cisternama?

2.

(a)

Ako nacionalni sud ocjenjuje zakonitost rješenja o izvršenju kojim se želi ostvariti ispunjenje zahtjeva iz dozvole koji se više ne može pobijati i koji je protivan pravu Unije:

—

dopušta li pravo Unije, a osobito sudska praksa Suda o nacionalnoj postupovnoj autonomiji, to da nacionalni sud načelno smatra da je takav zahtjev zakonit, osim ako je to u očitoj suprotnosti s nadređenim pravom, uključujući pravo Unije? Ako je to slučaj, postavlja li pravo Unije za tu iznimku (dodatne) uvjete?

—

ili pak pravo Unije — uzimajući u obzir, među ostalim, presude Suda [od 29. travnja 1999.,] Ciola (C-224/97, EU:C:1999:212) i [od 6. travnja 2006.,] ED & F Man Sugar (C-274/04, EU:C:2006:233) — podrazumijeva da nacionalni sud mora izuzeti od primjene takav zahtjev iz dozvole zbog njegove suprotnosti s pravom Unije?

(b)

Je li za odgovor na točku (a) drugog pitanja relevantno to ima li rješenje o izvršenju karakter odštetne (remedy) ili kaznene sankcije (criminal charge)?

(1)  Direktiva 2008/68/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. rujna 2008. o kopnenom prijevozu opasnih tvari (SL 2008., L 260, str. 13.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 7., svezak 7., str. 136.)

6.5.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 155/29

Žalba koju je 22. siječnja 2019. podnijela Savezna Republika Njemačka protiv presude Općeg suda (deveto prošireno vijeće) od 13. prosinca 2018. u predmetima T-339/16, T-352/16 i T-391/16, Ville de Paris, Ville de Bruxelles i Ayuntamiento de Madrid protiv Europske komisije

(predmet C-177/19 P)

(2019/C 155/36)

Jezik postupka: španjolski i francuski

Stranke

Žalitelj: Bundesrepublik Deutschland (zastupnici: J. Möller, S. Eisenberg i D. Klebs, agenti)

Druge stranke u postupku: Europska komisija, Ville de Paris, Ville de Bruxelles, Ayuntamiento de Madrid

Žalbeni zahtjev

Žalitelj od Suda zahtijeva da:

1.

ukine presudu Općeg suda Europske unije od 13. prosinca 2018. u spojenim predmetima T-339/16, T-352/16 i T-391/16;

2.

odbije tužbe;

3.

tužiteljima naloži snošenje troškova postupka pred Sudom i Općim sudom;

4.

podredno, preinači točku 3. izreke gore navedene presude na način da se poništena odredba održi na snazi u maksimalnom razdoblju koje je znatno dulje od roka od 12 mjeseci od pravomoćnosti presude.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

U potporu svojoj žalbi žalitelj ističe četiri žalbena razloga:

Kao prvo, Opći sud je pogrešno smatrao da su tužbe dopuštene. Počinio je pogrešku koja se tiče prava kada je pretpostavio da Uredba (EU) 2016/646 (1) izravno utječe na općine tužitelje prilikom izvršavanja njihovih ovlasti za donošenje mjera za smanjenje onečišćenja zraka.

Kao drugo, pobijana presuda zahvaćena je nedostacima u obrazloženju jer ne sadržava obrazloženje o tome u kojem opsegu ta uredba izravno utječe na tužitelje. Štoviše, Opći sud izravan utjecaj na tužitelje izvodi jedino iz toga da se Direktivom 2007/46/EZ (2) zabranjuje izricanje zabrane prometa za vozila koja ispunjavaju zahtjeve norme Euro 6. Ni to tumačenje Direktive 2007/46 nije točno.

Kao treće, Opći sud je pogrešno smatrao, osobito povredom članka 5. stavka 3. Uredbe (EZ) br. 715/2007 (3), da Komisija nije bila ovlaštena za donošenje Uredbe 2016/646 u konkretnom obliku. Opći sud je previdio da je Komisija raspolagala širokom marginom prosudbe kada je u Uredbi 2016/646 odredila faktore sukladnosti za ispitivanje stvarnih emisija tijekom vožnje u RDE testnom postupku. Za razliku od onoga što je smatrao Opći sud, pritom nije bilo riječ o izmjeni graničnih vrijednosti u Uredbi br. 715/2007, nego o utvrđenjima koja su potrebna zbog novosti i posebnosti mjernog postupka (dozvoljena odstupanja mjerenja).

Kao četvrto, Opći sud je počinio pogrešku koja se tiče prava kada je smatrao da je pravno moguće poništenje dijela Uredbe 2016/646. Pritom je previdio činjenicu da se postupak mjerenja ne može praktično provesti bez faktora usklađenosti i da je Komisija obvezujuću prirodu postupka RDE za potrebe homologacije izričito uvjetovala uvođenjem korektivnih faktora.

U podrednom zahtjevu njemačka vlada ističe da Opći sud nije dostatno uzeo obzir da zakonodavac Unije ne može donijeti novu odredbu u roku koji je određen presudom. Stoga se odredba koja je poništena u presudi treba održati na snazi u maksimalnom razdoblju koje je znatno dulje od roka od 12 mjeseci od pravomoćnosti presude.

(1)  Uredba Komisije (EU) 2016/646 od 20. travnja 2016. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 692/2008 u pogledu emisija iz lakih osobnih i gospodarskih vozila (Euro 6); SL 2016., L 109, str. 1.

(2)  Direktiva 2007/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. rujna 2007. o uspostavi okvira za homologaciju motornih vozila i njihovih prikolica te sustava, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica namijenjenih za takva vozila; SL 2007., L 263, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 35., str. 103.)

(3)  Uredba (EZ) br. 715/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2007. o homologaciji tipa motornih vozila u odnosu na emisije iz lakih osobnih i gospodarskih vozila (Euro 5 i Euro 6) i pristupu podacima za popravke i održavanje vozila; SL 2007., L 171, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 30., str. 284.)

6.5.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 155/31

Žalba koju je 22. veljače 2019. podnijela Mađarska protiv presude Općeg suda (deveto prošireno vijeće) od 13. prosinca 2018. u spojenim predmetima T-339/16, T-352/16 i T-391/16, Ville de Paris, Ville de Bruxelles i Ayuntamiento de Madrid protiv Europske komisije

(predmet C-178/19 P)

(2019/C 155/37)

Jezici postupka: španjolski i francuski

Stranke

Žalitelj: Mađarska (zastupnik: M. Z. Fehér, agent)

Druge stranke u postupku: Ville de Paris, Ville de Bruxelles, Ayuntamiento de Madrid, Europska komisija

Žalbeni zahtjev

Mađarska u svojoj žalbi od Suda zahtijeva da:

 

kao prvo:

—

ukine presudu od 13. prosinca 2018. koju je Opći sud donio u spojenim predmetima T–339/16, T–352/16 i T–391/16, Ville de Paris, Ville de Bruxelles i Ayuntamiento de Madrid/Europska komisija, i proglasi nedopuštenima tužbe koje su podnijeli Ville de Paris, Ville de Bruxelles i Ayuntamiento de Madrid;

 

podredno:

—

djelomično ukine izreku presude u dijelu u kojem se određuje rok od 12 mjeseci, računajući od dana kada presuda počne proizvoditi učinke, za zadržavanje učinaka odredaba koje su presudom poništene i istodobno naloži zadržavanje učinaka poništenih odredaba do donošenja novog propisa kojim se te odredbe zamjenjuju,

 

i

—

tuženicima u postupku pred Općim sudom naloži snošenje troškova žalbenog postupka.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

U svojoj žalbi mađarska se vlada protivi, s jedne strane, dijelu u kojem se u pobijanoj presudi odlučuje o dopuštenosti i, posljedično, dopuštenosti tužbi za poništenje, kao i, s druge strane, ocjeni koja se u pobijanoj presudi daje u pogledu vremenskih učinaka poništenih odredaba.

Prema mišljenju mađarske vlade, Opći je sud u pobijanoj presudi pogrešno zaključio da Uredba 2016/646 (1) ne zahtijeva provedbene mjere u pogledu tuženika i da se navedena uredba izravno odnosi na njih, te da stoga tužitelji imaju procesnu legitimaciju za podnošenje tužbe na temelju članka 263. četvrtog stavka UFEU-a. Naime, Uredba 2016/646 zahtijeva provedbene mjere, i u odnosu na tužitelje, i, s druge strane, ne odnosi se izravno na njih, s obzirom na to da navedeni propis ne ograničava, suprotno onomu što se smatra u pobijanoj presudi, mogućnost tužitelja da donesu ili provedu mjere ograničenja prometa vozila.

S druge strane, mađarska je vlada mišljenja da je Opći sud u pobijanoj presudi povrijedio načelo pravne sigurnosti time što je odredio rok od 12 mjeseci za zadržavanje učinaka poništenih odredaba, s obzirom na to da se navedeno razdoblje ne može smatrati dovoljnim za donošenje propisa kojim bi se zamijenilo te odredbe. Skraćeni rok pripreme koji je poduzetnicima dan nije dovoljan da bi se prilagodilo izmijenjenim odredbama niti je uređeno naknađivanje štete poduzetnicima koju je već moguće odrediti. Tijekom razdoblja između prestanka vremenskih učinaka poništenih odredaba i donošenja novog propisa nastat će situacija koja nije u skladu s pravnom sigurnošću te će se teško povrijediti prava proizvođača vozila i potrošača.

(1)  Uredba Komisije (EU) 2016/646 od 20. travnja 2016. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 692/2008 u pogledu emisija iz lakih osobnih i gospodarskih vozila (Euro 6) (SL 2016., L 109, str. 1.)

6.5.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 155/32

Žalba koju je 23. veljače 2019. podnijela Europska komisija protiv presude Općeg suda (prošireno deveto vijeće) od 13. prosinca 2018. u spojenim predmetima T-339/16, T-352/16 i T-391/16, Ville de Paris, Ville de Bruxelles i Ayuntamiento de Madrid protiv Europske komisije

(predmet C- 179/19 P)

(2019/C 155/38)

Jezici postupka: španjolski i francuski

Stranke

Žalitelj: Europska komisija (zastupnik: J.-F. Brakeland, agent)

Druge stranke u postupku: Ville de Paris, Ville de Bruxelles, Ayuntamiento de Madrid

Žalbeni zahtjev

—

ukinuti presudu Općeg suda od 13. prosinca 2018. dostavljenu Komisiji istog dana, u spojenim predmetima T-339/16, T-352/16 i T-391/16 Ville de Paris, Ville de Bruxelles i Ayuntamiento de Madrid protiv Europske komisije, odbiti tužbu iz prvostupanjskog postupka i naložiti tužiteljima snošenje troškova;

ili podredno,

—

ukinuti presudu i vratiti predmet Općem sudu na preispitivanje; naknadno odlučiti o troškovima iz oba postupka.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Žalba se temelji na jednom žalbenom razlogu. Komisija smatra da je Opći sud u točkama 121. do 151. svoje presude počinio pogrešku koja se tiče prava time što je zaključio da se Uredbom 2016/646 (1) mijenja bitan element iz Uredbe 715/2007 (2). Ta je pogreška, s jedne strane, posljedica pogrešnog tumačenja pojma izmjene, koju Opći sud opisuje kao „de facto izmjenu” i, s druge strane, pogrešnog tumačenja dosega Uredbe 2016/646. S obzirom na navedeno, presuda ugrožava međuinstitucijsku ravnotežu Unije.

(1)  Uredba Komisije (EU) br. 2016/646 od 20. travnja 2016. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 692/2008 u pogledu emisija iz lakih osobnih i gospodarskih vozila (Euro 6) (SL 2016., L 109, str. 1.)

(2)  Uredba (EZ) br. 715/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2007. o homologaciji tipa motornih vozila u odnosu na emisije iz lakih osobnih i gospodarskih vozila (Euro 5 i Euro 6) i pristupu podacima za popravke i održavanje vozila (SL 2007., L 171, str.1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 30., str. 284.)

6.5.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 155/33

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 26. veljače 2019. uputio Hoge Raad der Nederladen (Nizozemska) — Supreme Site Service GmbH, Supreme Fuels GmbH & Co KG, Supreme Fuels Trading Fze protiv Supreme Headquarters Allied Powers Europe

(predmet C-186/19)

(2019/C 155/39)

Jezik postupka: nizozemski

Sud koji je uputio zahtjev

Hooge Raad der Nederlanden

Stranke glavnog postupka

Žalitelji: Supreme Site Services GmbH, Supreme Fuels GmbH & Co KG, Supreme Fuels Trading Fze

Protivnik žalitelja: Supreme Headquarters Allied Powers Europe

Prethodna pitanja

1.

(a)

Treba li Uredbu (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (preinačena) (SL 2012., L 351, str. 1.) (SL,. posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 11., str. 289.) tumačiti na način da se spor poput predmetnog, u kojem međunarodna organizacija (i) zahtijeva da se ukine privremena mjera osiguranja kod treće osobe koju je druga ugovorna strana provela u drugoj državi članici i (ii) da se drugoj ugovornoj strani zabrani ponovna privremena mjera osiguranja na temelju istih činjenica, pri čemu se ti zahtjevi temelje na prigovoru imuniteta od izvršenja, u cijelosti ili djelomice treba smatrati građanskom ili trgovačkom stvari u smislu članka 1. stavka 1. ove Uredbe?

(b)

Je li za odgovor na pitanje 1. (a). bitna okolnost — i ako da, u kojoj mjeri —, da je sud države članice odobrio privremenu mjeru osiguranja na temelju prava za koje druga ugovorna strana smatra da ga ima prema međunarodnoj organizaciji, a o kojem se pravu vodi postupak u toj državi članici i koje se odnosi na ugovorni spor o plaćanju goriva koje je u svrhu provedbe mirovne misije isporučeno jednoj od međunarodnih organizacija povezanoj s predmetnom međunarodnom organizacijom?

2.

(a)

U slučaju potvrdnog odgovora na pitanje 1. (a): treba li članak 24. točku 5. Uredbe br. 1215/2012 tumačiti na način da su, u slučaju da je sud države članice odredio privremenu mjeru osiguranja kod treće osobe te je to osiguranje potom provedeno u drugoj državi članici, za odlučivanje o zahtjevu za ukidanje tog osiguranja isključivo nadležni sudovi države članice u kojoj je provedena privremena mjera osiguranja kod treće osobe?

(b)

Je li za odgovor na pitanje 2. (a) bitna okolnost — i ako da, u kojoj mjeri —, da je međunarodna organizacija u okviru svojeg zahtjeva za ukidanje privremene mjere osiguranja kod treće osobe istakla prigovor imuniteta od izvršenja?

3.

U slučaju da je za odgovor na pitanje o tome je li riječ o postojanju građanske ili trgovačke stvari u smislu članka 1. stavka 1. Uredbe br. 1215/2012, odnosno je li riječ o zahtjevu koji spada u područje primjene članka 24. točke 5. te Uredbe, bitna okolnost da je međunarodna organizacija u okviru svojih zahtjeva istakla prigovor imuniteta od izvršenja, u kojoj je mjeri onda sud pred kojim je pokrenut postupak obvezan ispitati je li taj prigovor opravdano istaknut, i vrijedi li pritom pravilo da sud mora ocijeniti sve informacije kojima raspolaže, a u koje eventualno spadaju i prigovori druge stranke u postupku ili vrijedi neko drugo pravilo?

6.5.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 155/34

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 27. veljače 2019. uputio Förvaltningsrätten i Malmö (Švedska) — A protiv Migrationsverket

(predmet C-193/19)

(2019/C 155/40)

Jezik postupka: švedski

Sud koji je uputio zahtjev

Förvaltningsrätten i Malmö

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: A

Tuženik: Migrationsverket

Prethodna pitanja

1.

Sprečavaju li odredbe Konvencije o provedbi Schengenskog sporazuma, osobito odredbe o sustavnom pretraživanju SIS-a, i odredbe Zakonika o schengenskim granicama, osobito u njima utvrđena obveza posjedovanja valjane putne isprave, dodjelu boravišnih dozvola na temelju zahtjeva podnesenih u Švedskoj, a koji se ne temelje na humanitarnim razlozima ili pružanju zaštite, ako identitet podnositelja zahtjeva nije jasno utvrđen?

2.

U slučaju potvrdnog odgovora, može li iznimka od utvrđivanja identiteta biti uređena nacionalnim pravom ili sudskom praksom?

3.

Ako je odgovor na drugo pitanje niječan, propisuje li pravo Unije iznimku i ako da, koju?

6.5.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 155/34

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 5. ožujka 2019. uputio Administratīvā rajona tiesa (Latvija) — SIA „KOB” protiv Madonas novada pašvaldības Administratīvo aktu strīdu komisija

(predmet C-206/19)

(2019/C 155/41)

Jezik postupka: latvijski

Sud koji je uputio zahtjev

Administratīvā rajona tiesa

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: SIA „KOB”

Tuženik: Madonas novada pašvaldības Administratīvo aktu strīdu komisija

Prethodno pitanje

Protivi li se pravu Unije, osobito člancima 18., 49. i 63. UFEU-a, propis države članice kojim se od pravnih osoba, čiji su jedan ili više članova društva koji zajednički čine više od pola kapitala koji daje pravo glasa u društvu i sve osobe koje imaju pravo na zastupanje tog društva državljani drugih država članica, zahtijeva da radi stjecanja vlasništva poljoprivrednih zemljišta podnesu potvrdu o prijavi građanina Unije i dokument kojim se potvrđuje poznavanje službenog jezika barem na razini B2?

GCEU

6.5.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 155/36

Presuda Općeg suda od 19. ožujka 2019. — Italija i dr. protiv Komisije

(spojeni predmeti T-98/16, T-196/16 i T-198/16) (1)

(„Državne potpore - Intervencija privatnopravnog međubankovnog konzorcija u korist jednog od svojih članova - Odobrenje intervencije koje je dala središnja banka države članice - Odluka kojom je potpora proglašena nespojivom s unutarnjim tržištem - Tužba za poništenje - Pojam državne potpore - Pripisivost državi - Državna sredstva”)

(2019/C 155/42)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Tužitelj u predmetu T-98/16: Talijanska Republika (zastupnici: G. Palmieri, agent, uz sudjelovanje S. Fiorentina i P. Gentilija, avvocati dello Stato)

Tužitelj u predmetu T-196/16: Banca Popolare di Bari SCpA, anciennement Tercas-Cassa di risparmio della provincia di Teramo SpA (Banca Tercas SpA) (Teramo, Italija) (zastupnici: A. Santa Maria, M. Crisostomo, E. Gambaro i F. Mazzocchi, odvjetnici)

Tužitelj u predmetu T-198/16: Fondo interbancario di tutela dei depositi (Rim, Italija) (zastupnici: M. Siragusa, G. Scassellati Sforzolini i G. Faella, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: P. Stancanelli, L. Flynn, A. Bouchagiar i D. Recchia, agenti)

Intervenijent u potporu tužitelju u predmetu T-198/16: Banca d’Italia (zastupnici: M. Perassi, O. Capolino, M. Marcucci i M. Todino, odvjetnici)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a radi poništenja Odluke Komisije (EU) 2016/1208 od 23. prosinca 2015. o državnoj potpori SA.39451 (2015/C) (ex 2015/NN) koju je Italija dodijelila banci Tercas (SL 2016., L 203, str. 1.).

Izreka

1.

Poništava se Odluka Komisije (EU) 2016/1208 od 23. prosinca 2015. o državnoj potpori SA.39451 (2015/C) (ex 2015/NN) koju je Italija dodijelila banci Tercas.

2.

Europskoj komisiji nalaže se snošenje troškova.

(1)  SL C 145, 25. 4. 2016.

6.5.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 155/37

Presuda Općeg suda od 12. ožujka 2019. — Perry Ellis International Group protiv EUIPO-a (PRO PLAYER)

(predmet T-220/16) (1)

(„Žig Europske unije - Prijava verbalnog žiga Europske unije PRO PLAYER - Apsolutni razlog za odbijanje - Opisni karakter - Članak 7. stavak 1. točka (c) Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji je postao članak 7. stavak 1. točka (c) Uredbe (EU) 2017/1001)”)

(2019/C 155/43)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Perry Ellis International Group Holdings Ltd (Nassau, Bahami) (zastupnici: O. Günzel i C. Tenkhoff, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnici: L. Rampini i K. Markakis, agenti)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke drugog žalbenog vijeća EUIPO-a od 24. veljače 2016. (predmet R 1091/2015-2), koja se odnosi na prijavu za registraciju verbalnog znaka PRO PLAYER kao žiga Europske unije.

Izreka

1.

Tužba se odbija.

2.

Društvo Perry Ellis International Group Holdings Ltd snosit će, osim vlastitih, i troškove Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO).

(1)  SL C 232, 27. 6. 2016.

6.5.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 155/37

Presuda Općeg suda od 19. ožujka 2019. — Inpost Paczkomaty i Inpost protiv Komisije

(spojeni predmeti T-282/16 i T-283/16) (1)

(Državne potpore - Poštanski sektor - Naknada neto troška koji proizlazi iz obveza univerzalne usluge - Odluka kojom se potpora proglašava spojivom s unutarnjim tržištem - Tužba za poništenje - Pravni interes - Obveza obrazlaganja - Jednako postupanje - Proporcionalnost - Pravo vlasništva - Sloboda poduzetništva)

(2019/C 155/44)

Jezik postupka: poljski

Stranke

Tužitelj u predmetu T-282/16: Inpost Paczkomaty sp. z o.o. (Krakov, Poljska) (zastupnici: u početku T. Proć, zatim D. Doktór, avocats)

Tužitelj u predmetu T-283/16: Inpost S.A. (Krakov, Poljska) (zastupnik: W. Knopkiewicz, avocat)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: K. Herrmann, K. Blanc i D. Recchia, agents)

Intervenijent u potporu tuženiku: Republika Poljska (zastupnik: B. Majczyna, agent)

Predmet

Zahtjevi na temelju članka 263. UFEU-a za poništenje odluke Komisije C(2015) 8236 final od 26. studenoga 2015., kojom ona nije istaknula prigovore protiv mjere koju su poljska tijela prijavila u odnosu na potporu dodijeljenu društvu Poczta Polska u obliku naknade neto troška koji je proizašao iz obveza univerzalne poštanske usluge koje je to društvo trebalo ispuniti u razdoblju između 1. siječnja 2013. i 31. prosinca 2015.

Izreka

1.

Tužbe se odbijaju.

2.

Inpost Paczkomaty sp. z o.o. i Inpost S. A. snosit će svaki vlastite troškove kao i troškove Europske komisije.

3.

Republika Poljska snosit će vlastite troškove.

(1)  SL C 270, 25. 7. 2016.

6.5.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 155/38

Presuda Općeg suda od 20. ožujka 2019. — Foshan Lihua Ceramic protiv Komisije

(predmet T-310/16) (1)

(Damping - Uvoz keramičkih pločica podrijetlom iz Kine - Članak 11. stavci 4. i 5. i članak 17. Uredbe (EZ) br. 1225/2009 (koji su postali članak 11. stavci 4. i 5. i članak 17. Uredbe (EU) 2016/1036) - Odbijanje dodjele statusa novog proizvođača izvoznika u smislu članka 3. Provedbene uredbe (EU) br. 917/2011 - Odabir uzoraka - Pojedinačno ispitivanje - Povjerljivost)

(2019/C 155/45)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Foshan Lihua Ceramic Co. Ltd (Foshan, Kina) (zastupnici: B. Spinoit, D. Philippe i A. Wese, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: u početku A. Demeneix, M. França i T. Maxian Rusche, zatim A. Demeneix, T. Maxian Rusche i N. Kuplewatzky, agenti)

Intervenijent u potporu tuženiku: Cerame-Unie AISBL (Bruxelles, Belgija) (zastupnik: V. Akritidis, odvjetnik)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a kojim se traži poništenje Komisijine Provedbene odluke C(2016) 2136 final od 15. travnja 2016. kojom se odbija zahtjev za dodjelu statusa novog proizvođača izvoznika s obzirom na konačne antidampinške mjere koje su Provedbenom uredbom (EU) br. 917/2011 određene za uvoz keramičkih pločica porijeklom iz Narodne Republike Kine.

Izreka

1.

Tužba se odbija.

2.

Društvo Foshan Lihua Ceramic Co. Ltd snosit će vlastite troškove, kao i troškove Europske komisije.

3.

Društvo Cerame-Unie AISBL snosit će vlastite troškove.

(1)  SL C 305, 22. 8. 2016.

6.5.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 155/39

Presuda Općeg suda od 20. ožujka 2019. — Prim protiv EUIPO-a — Primed Halberstadt Medizintechnik (PRIMED)

(predmet T-138/17) (1)

(„Žig Europske unije - Postupak za proglašavanje žiga ništavim - Verbalni žig Europske unije PRIMED - Raniji nacionalni figurativni žigovi PRIM S.A., PRiM, S.A. SUMINISTROS MEDICOS i GRUPO PRiM - Stvarna uporaba ranijih žigova - Članak 57. stavci 2. i 3. Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji je postao čanak 64. stavci 2. i 3. Uredbe (EU) 2017/1001) - Pravo na saslušanje - Članak 75. druga rečenica Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 94. stavak 1. druga rečenica uredbe 2017/1001) - Podnošenje dokaza prvi put pred žalbenim vijećem - Diskrecijska ovlast žalbenog vijeća - Ocjena novih ili dodatnih dokaza - Članak 76. stavak 2. Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 95. stavak 2. Uredbe 2017/1001)”)

(2019/C 155/46)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Prim, SA (Móstoles, Španjolska) (zastupnik: L. Broschat García, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnik: A. Lukošiūtė, agent)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: Primed Halberstadt Medizintechnik GmbH (Halberstadt, Njemačka) (zastupnik: D. Donath, odvjetnik)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 19. prosinca 2016. (spojeni predmeti R 2494/2015-4 i R 163/2016-4), koja se odnosi na postupak za proglašavanje žiga ništavim između društava Prim i Primed Halberstadt Medizintechnik.

Izreka

1.

Poništava se odluka četvrtog žalbenog vijeća ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 19. prosinca 2016. (spojeni predmeti R 2494/2015-4 i R 163/2016-4.

2.

U preostalom dijelu tužba se odbija.

3.

EUIPO će snositi vlastite troškove i polovicu troškova društva Prim, SA.

4.

Društvo Primed Halberstadt Medizintechnik GmbH snosit će vlastite troškove kao i polovicu troškova koje je imalo društvo Prim.

(1)  SL C 129, 24. 4. 2017.

6.5.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 155/40

Presuda Općeg suda od 20. ožujka 2019. — Španjolska protiv Komisije

(predmet T-237/17) (1)

(„EFJP i EPFRR - Troškovi isključeni iz financiranja - Troškovi Kraljevine Španjolske - Kriteriji za priznavanje organizacije proizvođača - Članak 11. Uredbe (EZ) br. 2200/96 - Financijski ispravak”)

(2019/C 155/47)

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Tužitelj: Kraljevina Španjolska (zastupnici: u početku A. Gavela Llopis, M. A. Sampol Pucurull i S. Jiménez García, zatim M. A. Sampol Pucurull i S. Jiménez García, agenti)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: D. Triantafyllou i I. Galindo Martín, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a, kojim se traži djelomično poništenje Provedbene odluke Komisije (EU) 2017/264 od 14. veljače 2017. o isključenju iz financiranja Europske unije određenih izdataka nastalih za države članice u okviru Europskog fonda za jamstva u poljoprivredi (EFJP) i Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) (SL 2017., L 39, str. 12.), u dijelu u kojem isključuje određene troškove Kraljevine Španjolske.

Izreka

1.

Poništava se Provedbena odluka Komisije (EU) 2017/264 od 14. veljače 2017. o isključenju iz financiranja Europske unije određenih izdataka nastalih za države članice u okviru Europskog fonda za jamstva u poljoprivredi (EFJP) i Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR), u mjeri u kojoj isključuje određene troškove Kraljevine Španjolske u dijelu koji se odnosi na primjenu paušalnog ispravka od 10 %.

2.

U preostalom dijelu tužba se odbija.

3.

Kraljevina Španjolska i Europska komisija snosit će vlastite troškove.

(1)  SL C 202, 26. 6. 2017.

6.5.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 155/41

Općeg suda od 20. ožujka 2019. — Meesenburg Großhandel protiv EUIPO-a (Triotherm+)

(predmet T-760/17) (1)

(„Žig Europske unije - Prijava verbalnog žiga Europske unije Triotherm+ - Apsolutni razlog za odbijanje - Nepostojanje razlikovnog karaktera - Članak 7. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji je postao članak 7. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001) - Pravo na saslušanje”)

(2019/C 155/48)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Meesenburg Großhandel KG (Flensburg, Njemačka) (zastupnik: D. Freiherr von Oldershausen, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnik: D. Walicka, agent)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke prvog žalbenog vijeća EUIPO-a od 13. rujna 2017. (predmet R 1786/2016-1), koja se odnosi na prijavu za registraciju verbalnog znaka Triotherm+ kao žiga Europske unije.

Izreka

1.

Tužba se odbija.

2.

Društvu Meesenburg Großhandel KG nalaže se snošenje troškova.

(1)  SL C 22, 22. 1. 2018.

6.5.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 155/41

Presuda Općeg suda od 20. ožujka 2019. — Grammer protiv EUIPO-a (Prikaz oblika)

(predmet T-762/17) (1)

(„Žig Europske unije - Prijava figurativnog žiga Europske unije koji prikazuje oblik - Apsolutni razlog za odbijanje - Nepostojanje razlikovnog karaktera - Članak 7. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji je postao članak 7. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001)”)

(2019/C 155/49)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Grammer AG (Amberg, Njemačka) (zastupnici: J. Bühling i D. Graetsch, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnik: M. Fischer, agent)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 6. rujna 2017. (predmet R 2250/2016-4), koja se odnosi na prijavu za registraciju oblika kao figurativnog žiga Europske unije.

Izreka

1.

Poništava se odluka četvrtog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 6. rujna 2017. (predmet R 2250/2016-4).

2.

EUIPO-u se nalaže snošenje troškova, uključujući neophodnih troškova društva Grammer AG u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a.

(1)  SL C 22, 22. 1. 2018.

6.5.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 155/42

Presuda Općeg suda od 21. ožujka 2019. — Pan protiv EUIPO-a — Entertainment One UK (TOBBIA)

(predmet T-777/17) (1)

(„Žig Europske unije - Postupak proglašavanja žiga ništavim - Figurativni žig Europske unije TOBBIA - Raniji figurativni žig Europske unije Peppa Pig - Relativni razlog za odbijanje - Vjerojatnost dovođenja u zabludu - Članak 8. stavak 1. točka (b) i članak 53. stavak 1. točka (a) Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji je postao članak 8. stavak 1. točka (b) i članak 60. stavak 1. točka (a), Uredbe (EU) 2017/1001)”)

(2019/C 155/50)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Xianhao Pan (Rim, Italija) (zastupnik: M. Oliva, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnici: D. Walicka i A. Folliard-Monguiral, agenti)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: Entertainment One UK Ltd (London, Ujedinjena Kraljevina) (zastupnici: J. Guise, L. Cassidy i N. Rose, solicitors)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a: Astley Baker Davies Ltd (London, Ujedinjena Kraljevina)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke prvog žalbenog vijeća EUIPO-a od 14. rujna 2017. (predmet R 1776/2016-1), koja se odnosi na postupak za proglašavanje žiga ništavim između, s jedne strane, društava Entertainment One UK i Astley Baker Davies i, s druge strane, Xianhao Pana.

Izreka

1.

Tužba se odbija.

2.

Xianhao Panu nalaže se snošenje troškova.

(1)  SL C 22, 22. 1. 2018.

6.5.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 155/43

Presuda Općeg suda od 19. ožujka 2019. — IQ Group Holdings Bhd protiv EUIPO-a — Krinner Innovation (Lumiqs)

(predmet T-133/18) (1)

(„Žig Europske unije - Postupak povodom prigovora - Međunarodna registracija u kojoj je naznačena Europska unija - Figurativni žig Lumiqs - Raniji verbalni i figurativni žigovi Europske unije Lumix - Relativni razlog za odbijanje - Nepostojanje vjerojatnosti dovođenja u zabludu - Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001”)

(2019/C 155/51)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: IQ Group Holdings Bhd (Heckmondwike, Ujedinjena Kraljevina) (zastupnik: S. Carter, barrister)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnici: J. Ivanauskas i H. O’Neill, agenti)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: Krinner Innovation GmbH (Straßkirchen, Njemačka) (zastupnik: T. Schmidpeter, odvjetnik)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke prvog žalbenog vijeća EUIPO-a od 12. prosinca 2017. (predmet R 983/2017-1), koja se odnosi na postupak povodom prigovora između društava Krinner Innovation i IQ Group Holdings Bhd.

Izreka

1.

Poništava se odluka prvog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 12. prosinca 2017. (predmet R 983/2017-1).

2.

EUIPO će snositi vlastite troškove i troškove društva IQ Group Holdings Bhd.

3.

Društvo Krinner Innovation GmbH snosit će vlastite troškove.

(1)  SL C 142, 23. 4. 2018.

6.5.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 155/43

Rješenje Općeg suda od 12. ožujka 2019. — Strabag Belgium protiv Parlamenta

(predmet T-784/17) (1)

(Tužba za poništenje - Javna nabava radova - Postupak javne nabave - Radovi glavnog izvoditelja za zgrade Europskog parlamenta u Bruxellesu - Odbijanje ponuditeljeve ponude i dodjela ugovora drugom ponuditelju - Zamjena pobijanog akta tijekom postupka - Prestanak postojanja predmeta spora - Obustava postupka)

(2019/C 155/52)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Strabag Belgium (Antwerpen, Belgija) (zastupnici: u početku M. Schoups, K. Lemmens i M. Lahbib, zatim M. Schoups i K. Lemmens, odvjetnici)

Tuženik: Europski parlament (zastupnici: Z. Nagy i B. Simon, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a kojim se, s jedne strane, traži poništenje odluke Parlamenta od 24. studenoga 2017. o odbijanju tužiteljeve ponude i dodjeli okvirnog ugovora koji uključuje radove glavnog izvoditelja za zgrade Europskog parlamenta u Bruxellesu (Belgija) (poziv na nadmetanje br. 06D20/2017/M036) petorici ponuditelja i kojim se, s druge strane, traži da se Parlamentu naloži podnošenje različitih dokumenata.

Izreka

1.

Obustavlja se postupak povodom tužbe.

2.

Europskom parlamentu nalaže se snošenje troškova, uključujući troškove nastale u postupku privremene pravne zaštite.

3.

Zahtjev kojim se traži da se Parlamentu naloži „snošenje sudskih troškova” odbacuje se kao nedopušten.

(1)  SL C 32, 29. 1. 2018.

6.5.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 155/44

Rješenje Općeg suda od 8. ožujka 2019. — Legutko i Poręba protiv Parlamenta

(predmet T-156/18) (1)

(Tužba zbog propusta - Institucionalno pravo - Poslovnik Europskog parlamenta - Članak 130. - Prilog II. - Pitanje sa zahtjevom za pisani odgovor - Zahtjev za prosljeđivanje Vijeću - Dostava odluke kojom je utvrđena nedopuštenost pitanja - Poziv na djelovanje - Zauzimanje stajališta od strane Parlamenta - Zahtjev za izdavanje naloga - Nedopuštenost)

(2019/C 155/53)

Jezik postupka: poljski

Stranke

Tužitelji: Ryszard Antoni Legutko (Morawica, Poljska), Tomasz Piotr Poręba (Mielec, Poljska) (zastupnik: M. Mataczyński, odvjetnik)

Tuženik: Europski parlament (zastupnici: N. Görlitz, S. Alonso de León i A. Pospíšilová Padowska, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 265. UFEU-a kojim se traži utvrđenje toga da je Parlament počinio nezakonitost time što Vijeću Europske unije nije proslijedio pitanje kojim se traži pisani odgovor P-003358/17, protivno članku 130. Poslovnika Europskog parlamenta i odredbama njegova Priloga II.

Izreka

1.

Tužba se odbacuje kao nedopuštena.

2.

Ryszardu Antoniju Legutku i Tomaszu Piotru Porębi nalaže se snošenje troškova.

(1)  SL C 161, 7. 5. 2018.

6.5.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 155/45

Tužba podnesena 25. veljače 2019. — Necci protiv Komisije

(predmet T-129/19)

(2019/C 155/54)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Claudio Necci (Bruxelles, Belgija) (zastupnici: S. Orlandi i T. Martin, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi odluku od 18. travnja 2018. o prešutnom odbijanju njegova zahtjeva za upis u Zajednički sustav zdravstvenog osiguranja (RCAM);

—

naloži Komisiji snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog svojoj tužbi, tužitelj ističe jedan glavni zahtjev i jedan podredni zahtjev.

Tužitelj primarno tvrdi da je Europska komisija pogrešno shvatila članak 95. Uvjeta zaposlenja koji se primjenjuju na ostale službenike (u daljnjem tekstu: RAA) odbivši njegov zahtjev za upis u RCAM (Zajednički sustav zdravstvenog osiguranja), a da nije uzela u obzir trajanje dodatnih doprinosa koji su mu bili priznati u mirovinskom sustavu institucija Europske unije kao rezultat prijenosa njegovih nacionalnih mirovinskih prava.

Tužitelj podredno ističe prigovor nezakonitosti članka 95. RAA-a u vezi s člankom 45. UFEU-a.

6.5.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 155/46

Tužba podnesena 28. veljače 2019. — AM protiv EIB-a

(predmet T-134/19)

(2019/C 155/55)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: AM (zastupnici: L. Levi i A. Champetier, odvjetnici)

Tuženik: Europska investicijska banka

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

proglasi ovu tužbu dopuštenom i osnovanom;

posljedično,

—

poništi odluke predsjednika EIB-a od 30. lipnja 2017. i 11. prosinca 2017. u dijelu u kojem je tužitelju odbijeno pravo na naknadu za zemljopisnu mobilnost predviđeno člankom 1.4. Administrativnih odredbi koje se primjenjuju na osoblje;

—

prema potrebi poništiti odluku predsjednika EIB-a od 20. studenoga 2018. o odbacivanju zaključaka Komisije za mirenje i potvrđivanju odluka od 30. lipnja 2017. i 11. prosinca 2017.;

stoga,

—

naloži tuženiku retroaktivno plaćanje naknade za zemljopisnu mobilnost računajući od 1. travnja 2017., što iznosi na dan podnošenja ove tužbe 36 045,6 eura (1 567,20 eura x 23 mjeseca);

—

naloži tuženiku plaćanje zateznih kamata na naknadu za zemljopisnu mobilnost od 1. travnja 2017. do potpune isplate, pri čemu se zatezne kamate određuju prema kamatama Europske središnje banke uvećanim za 2 boda.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe četiri tužbena razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 1.4. Administrativnih odredbi koje se primjenjuju na osoblje i povredi članaka 1. i 11. Priloga VII. tim odredbama.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi načela zaštite legitimnih očekivanja, pravne predvidljivosti i načela brižnog postupanja.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na povredi načela nediskriminacije iz članka 1.3. Kodeksa ponašanja osoblja EIB-a i članka 21. Povelje o temeljnim pravima Europske unije.

4.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi načela dobre uprave i načela razumnog roka.

6.5.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 155/47

Tužba podnesena 4. ožujka 2019. — ZU protiv Komisije

(predmet T-140/19)

(2019/C 155/56)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: ZU (zastupnik: C. Bernard-Glanz, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

kao prvo, poništi tužiteljevo izvješće o ocjeni od 25. travnja 2018.;

—

kao drugo, poništi odluku o nepromaknuću od 18. lipnja 2018.;

—

kao treće, poništi odluku od 28. svibnja 2018. kojom se odbija tužiteljev zahtjev za pomoć;

—

kao četvrto, poništi, u mjeri u kojoj je to potrebno, odluku br. R/400/18 od 21. studenoga 2018. kojom se odbija tužiteljeva žalba protiv njegova izvješća o ocjeni i odluke o nepromaknuću;

—

kao četvrto, poništi, u mjeri u kojoj je to potrebno, odluku br. R/461/18 od 21. studenoga 2018. kojom se odbija tužiteljeva žalba protiv odluke kojom se odbija njegov zahtjev za pomoć.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe dva tužbena razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog, istaknut u potporu tužiteljevu zahtjevu za poništenje odluke kojom se odbija njegov zahtjev za pomoć, koji se temelji na očitoj pogrešci u ocjeni, povredi dužnosti brižnog postupanja, povredi načela dobre uprave i zlouporabi ovlasti.

2.

Drugi tužbeni razlog, istaknut u potporu tužiteljevu zahtjevu za poništenje njegova izvješća o ocjeni i odluke o nepromaknuću, koji se temelji na očitoj pogrešci u ocjeni, neuzimanju u obzir relevantnih činjenica i zlouporabi ovlasti.

6.5.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 155/47

Tužba podnesena 7. ožujka 2019. — Jap Energéticas y Medioambientales protiv Komisije

(predmet T-145/19)

(2019/C 155/57)

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Tužitelj: Jap Energéticas y Medioambientales, SL (Valencija, Španjolska) (zastupnik: G. Alabau Zabal, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da utvrdi ništavost akta koji je donijela Europska komisija kojim se određuje iznos koji on mora vratiti zbog smanjenja iznosa subvencija za program LIFE 11.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Ova je tužba podnesena protiv akta Europske komisije od 14. siječnja 2019., objavljenog 24. siječnja 2019., kojim se određuje iznos koji tužitelj mora vratiti zbog smanjenja subvencioniranih troškova projekta LIFE 11 ENV/ES/000593-H2AL RECYCLING i protiv naloga za plaćanje.

U potporu svojoj tužbi tužitelj ističe tri tužbena razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na postojanju bitne povrede postupka.

—

U tom se pogledu ističe da Europska komisija nije iznijela ni argumente ni podatke koji bi tužitelju omogućili da im proturječi, osim sadržaja prvog dopisa iz siječnja 2017., kojim ga se obavještava o troškovima koji se ne mogu financirati, s obzirom na to da u svim svojim dopisima samo ponavlja iste argumente.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi Ugovora ili bilo kojeg drugog pravnog akta povezanog s njegovom primjenom.

—

U tom se pogledu navodi da akti koji ograničavaju subjektivna prava ili legitimne interese moraju biti obrazloženi, u skladu s odredbama propisa Europske unije, jer bi u protivnome mogla donositi arbitrarne odluke u vlastitu korist i zloupotrijebiti svoj položaj i ovlasti, a što bi bilo protivno načelima proporcionalnosti, legitimnih očekivanja, jednakog postupanja i „zabrane arbitrarnosti”, priznatima u zakonodavstvu Europske unije.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na povredi prava obrane

—

U tom se pogledu tvrdi da zbog nedostatka u obrazloženju tog akta nema čvrstih upravnih administrativnih kriterija prema kojima bi se određene troškove proglasilo neprihvatljivima i stoga im se nije moguće usprotiviti.

6.5.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 155/48

Tužba podnesena 8. ožujka 2019. — Société des produits Nestlé protiv EUIPO-a — Jumbo Africa (Prikaz ljudskog lika smještenog na štit)

(predmet T-149/19)

(2019/C 155/58)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Société des produits Nestlé SA (Vevey, Švicarska) (zastupnici: A. Jaeger-Lenz, A. Lambrecht i C. Elkemann, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Jumbo Africa, SL (L’Hospitalet de Llobregat, Španjolska)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Nositelj spornog žiga: tužitelj

Predmetni sporni žig: Prijava figurativnog žiga Europske unije koji prikazuje ljudski lik smješten na štit u crvenoj, plavoj, svijetloplavoj, tamnoplavoj, sivoj i bijeloj boji — prijava za registraciju br. 15 273 634

Postupak pred EUIPO-om: postupak povodom prigovora

Pobijana odluka: odluka drugog žalbenog vijeća EUIPO-a od 30. studenoga 2018. u predmetu R 876/2018-2

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi pobijanu odluku;

—

odbije tužbu u odnosu na postupak povodom prigovora br. B 2 738 030;

—

naloži EUIPO-u snošenje troškova postupka pred Općim sudom i naloži mogućem intervenijentu snošenje troškova pred EUIPO-om.

Tužbeni razlozi

—

Povreda članka 94. stavka 1. druge rečenice Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća;

—

Povreda članka 91. stavka 1. prve rečenice Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća;

—

Povreda članka 46. stavka 1. točke (a) u vezi s člankom 8. stavkom 1. točkom (b) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća.

6.5.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 155/49

Tužba podnesena 8. ožujka 2019. — Brunswick Bowling Products protiv Komisije

(predmet T-152/19)

(2019/C 155/59)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Brunswick Bowling Products LLC (Muskegon, Michigan, Sjedinjene Američke Države) (zastupnici: R. Martens i V. Ostrovskis, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

u cijelosti poništi Provedbenu odluku Komisije (EU) 2018/1960 (1);

—

naloži Komisiji snošenje svih troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe pet tužbenih razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi (i) postupovnih pravila predviđenih u članku 11. Direktive 2006/42/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (2) i članka 18. stavka 5. Uredbe (EZ) br. 765/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (3) te (ii) načela proporcionalnosti iz članka 18. stavka 4. Uredbe br. 765/2008, jer švedska zaštitna mjera nije opravdana s obzirom na činjenicu da su tijela za nadzor tržišta dovela tužitelja u zabludu i da su bile dostupne manje dalekosežne mjere za postizanje usklađenosti s Direktivom 2006/42/EZ.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi načela pravne sigurnosti i legitimnih očekivanja te načela dobre uprave, jer Komisija nije uzela obzir očitovanja i naknadni pristup tijela za nadzor tržišta Ujedinjene Kraljevine, Njemačke, Finske i Danske, a u pobijanoj odluci nije predviđen nikakav razuman i djelotvoran rok za provedbu.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na povredi postupovnih pravila predviđenih u Prilogu I. Direktivi 2006/42/EZ, jer iz pobijane odluke i odluke švedskog tijela za radno okruženje od 30. kolovoza 2013. proizlazi da ne postoji odgovarajuće pozivanje na opće načelo najnovijih tehnoloških dostignuća u ispitivanju predmetnih proizvoda na temelju bitnih zdravstvenih i sigurnosnih zahtjeva utvrđenih u Prilogu I. Direktivi 2006/42/EZ.

4.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na tomu da je Komisija pogrešno ocijenila činjenice i postupila protivno načelu dobre uprave, jer od proizvođač nisu zatraženi potrebni podaci unatoč činjenici da je u pobijanoj odluci navedeno kako proizvođač u tehničkoj dokumentaciji nije naveo poveznicu između upućivanja na korištene usklađene standarde i relevantnih bitnih zdravstvenih i sigurnosnih zahtjeva, u skladu s odredbama Priloga VII. Direktivi 2006/42/EZ. Naime, svaka razumna, odgovorna uprava tražila bi te nedostajuće informacije prije bilo kakve odluke takvog razmjera.

5.

Peti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 6. Direktive 2006/42/EZ i načela jednakog postupanja, jer je predmetna mjera konkretno usmjerena na tužiteljeve proizvode, dok slični i manje usklađeni proizvodi drugih proizvođača postoje na unutarnjem tržištu Unije. Nadalje, uzimanjem u obzir povlačenja i opoziva samo predmetnih proizvoda, pobijana odluka narušava tržište, jer su slični strojevi drugih proizvođača još uvijek dopušteni na unutarnjem tržištu Unije.

(1)  Provedbena odluka Komisije (EU) 2018/1960 оd 10. prosinca 2018. o zaštitnoj mjeri koju je poduzela Švedska u skladu s Direktivom 2006/42/EZ Europskog parlamenta i Vijeća kako bi zabranila stavljanje na tržište jedne vrste automata za postavljanje čunjeva i dodatne opreme koja se upotrebljava s tom vrstom automata za postavljanje čunjeva, proizvođača Brunswick Bowling & Billiards, te kako bi se povukli takvi strojevi koji su već stavljeni na tržište (priopćeno pod brojem dokumenta C(2018) 8253) (SL 2018, L 315, str. 29.).

(2)  Direktiva 2006/42/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 17. svibnja 2006. o strojevima o izmjeni Direktive 95/16/EZ (SL 2006, L 157, str. 24.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 39, str. 74.)

(3)  Uredba (EZ) br. 765/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. srpnja 2008. o utvrđivanju zahtjeva za akreditaciju i za nadzor tržišta u odnosu na stavljanje proizvoda na tržište i o stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 339/93 (SL 2008, L 218, str. 30.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 51, str. 154.).

6.5.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 155/51

Tužba podnesena 11. ožujka 2019. — European Union Copper Task Force protiv Komisije

(predmet T-153/19)

(2019/C 155/60)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: European Union Copper Task Force (Essex, Ujedinjena Kraljevina) (zastupnici: I. Moreno-Tapia Rivas i C. Vila Gisbert, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi Provedbenu uredbu Komisije (EU) br. 2018/1981 (1) u dijelu u kojem se njome na nezakonitoj pravnoj osnovi produljuje odobrenje spojeva bakra kao kandidata za zamjenu;

—

proširi učinke poništenja na Provedbenu uredbu Komisije (EU) br. 2015/408 (2) u dijelu u kojem je njome proveden članak 80. stavak 7. Uredbe 1107/2009 i u kojem su njome uključeni spojevi bakra na popis aktivnih tvari kao kandidata za zamjenu;

—

utvrdi da se Provedbenom uredbom Komisije (EU) br. 2018/1981 povrjeđuje načelo proporcionalnosti;

—

naloži Komisiji snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe tri tužbena razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tomu da Provedbena uredba Komisije (EU) 2018/1981 na nezakonitoj pravnoj osnovi produljuje odobrenje spojeva bakra kao kandidata za zamjenu. Posebice:

—

članak 24. i Prilog II. točka 4. Uredbi (EZ) br. 1107/2009 (3) povrjeđuju pravo Unije jer:

(i)

iz znanstvenih dokaza proizlazi kako „kriteriji PBT”, osobito dugotrajnost, nisu primjereni za bakar.

(ii)

primjena kriterija PBT na anorganske tvari nije u skladu s drugim zakonodavstvom koje primjenjuje u području reguliranih kemijskih tvari.

(iii)

Što se tiče kandidata za zamjenu, primjena kriterija PBT na spojeve bakra nadilazi ono što je nužno za postizanje ciljeva koji se žele postići Uredbom (EZ) br. 1107/2009. Osim toga, u Uredbi (EZ) br. 1107/2009 pogrešno se tumači načelo predostrožnosti.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na nezakonitosti Provedbene uredbe Komisije (EU) br. 2015/408 u odnosu na kvalifikaciju spojeva bakra kao kandidata za zamjenu.

3.

Treći tužbeni razlog, istaknut podredno, koji se temelji na tomu da se Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2018/1981 povrjeđuje načelo proporcionalnosti.

(1)  Provedbena uredba Komisije (EU) 2018/1981 оd 13. prosinca 2018. o produljenju odobrenja aktivnih tvari „spojevi bakra” kao kandidata za zamjenu u skladu s Uredbom (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja te o izmjeni Priloga Provedbenoj uredbi Komisije (EU) br. 540/2011 (SL 2018 L 317, str. 16.).

(2)  Provedbena uredba Komisije (EU) 2015/408 od 11. ožujka 2015. o provedbi članka 80. stavka 7. Uredbe (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja i izradi popisa kandidata za zamjenu (SL 2015 L 67, str. 18.).

(3)  Uredba (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja i stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 79/117/EEZ i 91/414/EEZ (SL 2009 L 309, str. 1.) (SL,posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3., svezak 61., str. 52.).

6.5.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 155/52

Tužba podnesena 11. ožujka 2019. — ZU protiv ESVD-a

(predmet T-154/19)

(2019/C 155/61)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: ZU (zastupnik: C. Bernard-Glanz, odvjetnik)

Tuženik: Europska služba za vanjsko djelovanje (ESVD)

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi odluku tijela za imenovanje ESVD-a od 30. studenoga 2018. kojom se odbija tužiteljeva žalba od 27. srpnja 2018. u dijelu u kojem se njome implicitno odbija njegovo izvješće od troškovima od 26. veljače 2018.;

—

naloži tuženiku snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog tužbi, tužitelj ističe samo jedan tužbeni razlog, koji se temelji na nepoštovanju primjenjivih odredaba Pravilnika o osoblju (među ostalim, članaka 12.a, 56. i 71.) te povredi članka 31. stavaka 1. i 2., članka 41. stavka 1. i članka 48. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, povredi načela „razumnog roka”, načela dobre uprave i načela dobrog financijskog upravljanja (nerazumno trošenje Unijinih sredstava), zlouporabi ovlasti i prikrivanju dokaza povredi pravila o naknadi putnih troškova, nepoštovanju načela proporcionalnosti, očitoj pogrešci u ocjeni, povredi dužnosti brižnog postupanja i izostavljanju prima facie elemenata sadržanih u tužiteljevoj žalbi podnesenoj na temelju članka 90. stavka 2. Pravilnika o osoblju.

6.5.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 155/53

Tužba podnesena 12. ožujka 2019. — AP protiv EIF-a

(predmet T-155/19)

(2019/C 155/62)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: AP (zastupnik: L. Levi, odvjetnik)

Tuženik: Europski investicijski fond

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi tuženikove odluke od 30. kolovoza 2018. i 3. listopada 2018. kojima se odbija tužiteljev zahtjev od 20. lipnja 2018.;

—

naloži tuženiku da retroaktivno isplati naknadu predviđenu člankom 33. Pravilnika o osoblju od 1. travnja 2018. uvećanu za zatezne kamate izračunate po stopi Europske središnje banke, uz dodatno uvećanje od dva postotna boda dok tuženik ne primi punu isplatu;

—

naloži tuženiku plaćanje naknade neimovinske štete koja se ex aequo et bono može procijeniti na iznos od najmanje 20 000 eura;

—

naloži tuženiku snošenje svih troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe dva tužbena razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog, kojim se tvrdi da je tužiteljeva bolest uzrokovala suspenziju otkaznog roka i primjenu sustava socijalne sigurnosti. Tužitelj tvrdi da bi suprotno značilo povredu Pravilnika o osoblju, dužnosti brižnog postupanja i načela legitimnih očekivanja.

2.

Drugi tužbeni razlog, kojim se tvrdi da se odbijanjem prihvaćanja povlačenja tužiteljeve ostavke povrjeđuje dužnost brižnog postupanja.

6.5.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 155/54

Tužba podnesena 14. ožujka 2019. — Bog-Fran protiv EUIPO-a — Fabryki Mebli „Forte” (Furniture)

(predmet T-159/19)

(2019/C 155/63)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Bog-Fran sp. z o.o. sp.k. (Varšava, Poljska) (zastupnik: M. Mikosza, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem: Fabryki Mebli „Forte” S.A. (Ostrów Mazowiecka, Poljska)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Nositelj spornog dizajna: druga stranka pred žalbenim vijećem

Predmetni sporni dizajn: dizajn Europske unije br. 1384 002-0034

Pobijana odluka: odluka trećeg žalbenog vijeća EUIPO-a od 14. siječnja 2019. u predmetu R 291/2018-3

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi pobijanu odluku i prihvati zahtjev za proglašavanje dizajna ništavim;

—

naloži EUIPO-u i drugoj strani u postupku pred žalbenim vijećem snošenje troškova postupka i naknadu tužiteljevih troškova.

Tužbeni razlog

—

Povreda članka 7. stavka 1. Uredbe Vijeća (EZ) br. 6/2002.

6.5.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 155/54

Tužba podnesena 14. ožujka 2019. — LTTE protiv Vijeća

(predmet T-160/19)

(2019/C 155/64)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Liberation Tigers of Tamil Eelam (LTTE) (Herning, Danska) (zastupnici: A. van Eik i T. Buruma, odvjetnici)

Tuženik: Vijeće Europske unije

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da poništi Odluku Vijeća (ZVSP) 2019/25 (1) u dijelu u kojem se odnosi na njega.

Podredno, tužitelj tvrdi da je u ovom predmetu opravdana blaža mjera od zadržavanja na EU-ovu popisu terorističkih organizacija.

Tužitelj dodatno zahtjeva da se Vijeću naloži snošenje troškova uvećanih za kamate, čija visina će se utvrditi naknadno.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe šest tužbenih razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog, kojim se tvrdi da je pobijana odluka ništava u dijelu u kojem se odnosi na tužitelja jer se on ne može smatrati terorističkom organizacijom kako je definirana u članku 1. stavku 3. Zajedničkog stajališta Vijeća 2001/931/ZVSP. (2)

2.

Drugi tužbeni razlog, kojim se tvrdi da je pobijana odluka ništava u dijelu u kojem se odnosi na tužitelja jer nije donesena odluka nadležnog tijela, kao što se to zahtijeva člankom 1. stavkom 4. Zajedničkog stajališta 2001/931/ZVSP.

3.

Treći tužbeni razlog, kojim se tvrdi da je pobijana odluka ništava u dijelu u kojem se odnosi na tužitelja jer Vijeće nije provelo odgovarajuću reviziju u skladu s člankom 1. stavkom 6. Zajedničkog stajališta 2001/931/ZVSP.

4.

Četvrti tužbeni razlog, kojim se tvrdi da je pobijana odluka ništava u dijelu u kojem se odnosi na tužitelja jer se njome ne poštuju zahtjevi proporcionalnosti i supsidijarnosti.

5.

Peti tužbeni razlog, kojim se tvrdi da je pobijana odluka ništava u dijelu u kojem se odnosi na tužitelja jer se njome ne poštuje obveza obrazlaganja u skladu s člankom 296. UFEU-a.

6.

Šesti tužbeni razlog, kojim se tvrdi da je pobijana odluka ništava u dijelu u kojem se odnosi na tužitelja jer se njome povrjeđuju tužiteljeva prava obrane i njegovo pravo na djelotvornu sudsku zaštitu.

(1)  Odluka Vijeća (ZVSP) 2019/25 od 8. siječnja 2019. o izmjeni i ažuriranju popisa osoba, skupina i subjekata na koje se primjenjuju članci 2., 3. i 4. Zajedničkog stajališta 2001/931/ZVSP o primjeni posebnih mjera u borbi protiv terorizma i o stavljanju izvan snage Odluke (ZVSP) 2018/1084 (SL 2019., L 6, str. 6.).

(2)  Zajedničko stajalište Vijeća 2001/931/ZVSP od 27. prosinca 2001. o primjeni posebnih mjera u borbi protiv terorizma (SL L 344, 28.12.2001., str. 93.).

6.5.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 155/55

Tužba podnesena 14. ožujka 2019. — Tempus Energy Germany i T Energy Sweden protiv Komisije

(predmet T-167/19)

(2019/C 155/65)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelji: Tempus Energy Germany GmbH (Berlin, Njemačka), T Energy Sweden AB (Göteborg, Švedska) (zastupnici: D. Fouquet i J. Derenne, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:

—

poništi Komisijinu odluku od 7. veljače 2018. o predviđenom poljskom mehanizmu za razvoj kapaciteta (SA.46100, C(2018) 601 final) (1);

—

naloži Komisiji snošenje vlastitih troškova i troškova tužitelja.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe dva tužbena razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija, time što nije pokrenula službeni istražni postupak nakon obavijesti o predviđenom poljskom mehanizmu za razvoj kapaciteta, povrijedila članak 108. stavak 2. UFEU-a, članak 4. stavak 4. i članak 6. stavak 1. Uredbe 2015/1589 (2), kao i načela nediskriminacije, proporcionalnosti i zaštite legitimnih očekivanja, te pogrešno ocijenila činjenice. Komisija nije uspjela prevladati sumnje s kojima se morala suočiti tijekom faze prethodnog ispitivanja, što je utjecalo na tužiteljeva postupovna prava.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da Komisija nije pružila dostatno obrazloženje u pobijanoj odluci, protivno članku 296. UFEU-a.

(1)  SL 2018, C 462, str. 1.

(2)  Uredba Vijeća (EU) 2015/1589 od 13. srpnja 2015. o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka 108. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, SL 2015, L 248, str. 9.

6.5.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 155/56

Tužba podnesena 19. ožujka 2019. — Style & Taste protiv EUIPO-a — The Polo/Lauren Company (Prikaz igrača pola)

(predmet T-169/19)

(2019/C 155/66)

Jezik na kojem je tužba podnesena: španjolski

Stranke

Tužitelj: Style & Taste, SL (Madrid, Španjolska) (zastupnik: L. Plaza Fernández-Villa, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: The Polo/Lauren Company LP (New York, New York, Sjedinjene Američke Države)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Nositelj spornog žiga: druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem

Predmetni sporni žig: figurativni žig (prikaz igrača pola) — Žig Europske unije br. 4 049 201

Postupak pred EUIPO-om: postupak za proglašavanje žiga ništavim

Pobijana odluka: odluka petog žalbenog vijeća EUIPO-a od 7. siječnja 2019. u predmetu R 1272/2018-5

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

proglasi da je industrijski dizajn 24087 prethodio žigu Zajednice br. 4 049 201 te da se posljedično proglasi da žig Europske unije br. 4 049 201, koji je u vlasništvu PRL-a, nije nov u smislu mjerodavnih propisa i da se slijedom toga poništi navedeni žig Europske unije.

Tužbeni razlozi

—

povreda članka 53. stavka 2. Uredbe Vijeća (EU) br. 207/2009

—

povreda nacionalnog propisa u području pravne zaštite industrijskog dizajna i Estatuto sobre la propiedad Intelectual (Zakon o intelektualnom vlasništvu)

6.5.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 155/57

Tužba podnesena 20. ožujka 2019. — Sherpa Europe protiv EUIPO-a — Núcleo de comunicaciones y control (SHERPA NEXT)

(predmet T-170/19)

(2019/C 155/67)

Jezik na kojem je tužba podnesena: španjolski

Stranke

Tužitelj: Sherpa Europe, SL (Erandio, Španjolska) (zastupnik: M. Esteve Sanz, odvjetnica)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Núcleo de comunicaciones y control, SL (Tres Cantos, Španjolska)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Podnositelj prijave spornog žiga: tužitelj pred Općim sudom

Predmetni sporni žig: prijava verbalnog žiga Europske unije SHERPA NEXT — Prijava za registraciju br. 12 891 495

Postupak pred EUIPO-om: postupak povodom prigovora

Pobijana odluka: odluka drugog žalbenog vijeća EUIPO-a od 10. prosinca 2018. u predmetu R 523/2017-2

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi pobijanu odluku;

—

naloži EUIPO-u i, po potrebi, drugoj stranci, snošenje troškova nastalih u postupku pred Općim sudom i troškova nastalih u postupku pred žalbenim vijećem.

Tužbeni razlog

—

Povreda članka 8. stavka 1. točke (b) i članka 47. stavaka 2. i 3. Uredbe (EU) br. 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća.

6.5.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 155/58

Rješenje Općeg suda od 5. ožujka 2019. — Buck protiv EUIPO-a — Unger Holding (BUCK)

(predmet T-311/18) (1)

(2019/C 155/68)

Jezik postupka: engleski

Predsjednik prvog vijeća odredio je brisanje predmeta.

(1)  SL C 240, 9. 7. 2018.