Posljednje objave Suda Europske unije u Službenom listu Europske unije

(2019/C 122/01)

Posljednja objava

SL C 112, 25.3.2019.

Prethodne objave

SL C 103, 18.3.2019.

SL C 93, 11.3.2019.

SL C 82, 4.3.2019.

SL C 72, 25.2.2019.

SL C 65, 18.2.2019.

SL C 54, 11.2.2019.

Ti su tekstovi dostupni na:

EUR-Lex: http://eur-lex.europa.eu

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 15. listopada 2018. uputio Landesverwaltungsgericht Steiermark (Austrija) — NE

(predmet C-645/18)

(2019/C 122/02)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Landesverwaltungsgericht Steiermark

Stranke glavnog postupka

Žalitelj: NE

Tuženo tijelo: Bezirkshauptmannschaft Hartberg-Fürstenfeld

Intervenijent: Finanzpolizei

Prethodna pitanja

1.

Trebaju li se članak 56. UFEU-a te Direktiva 96/71/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 1996. o upućivanju radnika u okviru pružanja usluga (1) i Direktiva 2014/67/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o provedbi Direktive 96/71/EZ (2) tumačiti na način da im se protivi nacionalna odredba kojom su predviđene izrazito visoke novčane kazne, a osobito visoki najniži iznosi novčanih kazni, koje mogu biti izrečene kumulativno za svakog dotičnog radnika, za povrede formalnih obveza u slučaju korištenja prekogranične radne snage, kao što je propust da se stave na raspolaganje isprave o plaći te dokumentacija o socijalnom osiguranju ili propust prijave Središnjem koordinacijskom uredu?

2.

U slučaju negativnog odgovora na prvo pitanje: Trebaju li se članak 56. UFEU-a te Direktiva 96/71/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 1996. o upućivanju radnika u okviru pružanja usluga i Direktiva 2014/67/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o provedbi Direktive 96/71/EZ tumačiti na način da im se protivi izricanje kumulativnih novčanih kazni bez apsolutnog najvišeg iznosa za povrede formalnih obveza u slučaju korištenja prekogranične radne snage?

---

(1)  SL 1997., L 18, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 5., str. 127.)

(2)  SL 2014., L 159, str. 11.

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 23. listopada 2018. uputio Fővárosi Közigazgatási és Munkaügyi Bíróság (Mađarska) – Pólus Vegas Kft. protiv Nemzeti Adó- és Vámhivatal Fellebbviteli Igazgatósága

(predmet C-665/18)

(2019/C 122/03)

Jezik postupka: mađarski

Sud koji je uputio zahtjev

Fővárosi Közigazgatási és Munkaügyi Bíróság

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Pólus Vegas Kft.

Tuženik: Nemzeti Adó- és Vámhivatal Fellebbviteli Igazgatósága

Prethodna pitanja

1.

Treba li točke 39. do 42. presude u predmetu C-98/14, tumačiti na način da činjenica da se nacionalnim propisom upeterostručio paušalni porez na dobitke od igara na sreću bez određivanja prijelaznog razdoblja te se istodobno uveo proporcionalni porez na dobitke od igara na sreću, čini ograničenje slobodnog pružanja usluga iz članka 56. UFEU-a?

2.

Može li se izraze „otežavati” i ‚činiti manje privlačnimˮ navedene u presudi u predmetu C-98/14, – uzimajući u obzir i primjenjujući Protokol br. 1 uz Europsku konvenciju o ljudskim pravima (EKLJP) i članak 17. Povelje Europske unije o temeljnim pravima – tumačiti na način da neopravdano i nerazumno povećanje poreza na dobitke od igara sreću u državi članici koje neproporcionalno i diskriminatorno narušava tržišno natjecanje u korist kasina priređivače igara na sreću u igračnicama lišava prihoda protivno navedenom protokolu i članku 17. Povelje?

3.

Može li se sadržaj presude u predmetu C-98/14, tumačiti na način da se može utvrditi da je djelatnost „otežanaˮ ili „učinjena manje privlačnomˮ u slučaju u kojem neopravdano i diskriminatorno povećanje poreza na dobitke od igara na sreću dovodi do toga da upravljanje automatima za igre na sreću nakon tog povećanja više ne donosi prihod već samo gubitke?

4.

Može li se, prilikom izvršenja presude u predmetu C-98/14, pojam slobodnog pružanja usluga tumačiti na način da u slučaju igračnica i kasina koji posluju u državi članici valja u načelu pretpostaviti postojanje poveznice s pravom Unije, odnosno činjenice da građani Unije iz drugih država članica također mogu iskorištavati prilike u pogledu predmetnih igara?

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 13. studenoga 2018. uputio Landesverwaltungsgericht Steiermark (Austrija) — ZR, AR, BS

(predmet C-712/18)

(2019/C 122/04)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Landesverwaltungsgericht Steiermark

Stranke glavnog postupka

Žalitelji: ZR, AR i BS

Tuženo tijelo: Bezirkshauptmannschaft Hartberg-Fürstenfeld

Intervenijent: Finanzpolizei

Prethodna pitanja

1.

Trebaju li se članak 56. UFEU-a te Direktiva 96/71/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 1996. o upućivanju radnika u okviru pružanja usluga (1) i Direktiva 2014/67/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o provedbi Direktive 96/71/EZ (2) tumačiti na način da im se protivi nacionalna odredba kojom su predviđene izrazito visoke novčane kazne, a osobito visoki najniži iznosi novčanih kazni, koje mogu biti izrečene kumulativno za svakog dotičnog radnika, za povrede formalnih obveza u slučaju korištenja prekogranične radne snage, kao što je propust da se stave na raspolaganje isprave o plaći ili propust prijave Središnjem koordinacijskom uredu?

2.

U slučaju negativnog odgovora na prvo pitanje: Trebaju li se članak 56. UFEU-a te Direktiva 96/71/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 1996. o upućivanju radnika u okviru pružanja usluga i Direktiva 2014/67/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o provedbi Direktive 96/71/EZ tumačiti na način da im se protivi izricanje kumulativnih novčanih kazni bez apsolutnog najvišeg iznosa za povrede formalnih obveza u slučaju korištenja prekogranične radne snage?

---

(1)  SL 1997., L 18, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 5., str. 127.)

(2)  SL 2014., L 159, str. 11.

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 14. studenoga 2018. uputio Landesverwaltungsgericht Steiermark (Austrija) — ZR, BS, AR

(predmet C-713/18)

(2019/C 122/05)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Landesverwaltungsgericht Steiermark

Stranke glavnog postupka

Žalitelji: ZR, BS i AR

Tuženik: Bezirkshauptmannschaft Hartberg-Fürstenfeld

Intervenijent: Finanzpolizei

Prethodna pitanja

1.

Trebaju li se članak 56. UFEU-a te Direktiva 96/71/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 1996. o upućivanju radnika u okviru pružanja usluga (1) i Direktiva 2014/67/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o provedbi Direktive 96/71/EZ (2) tumačiti na način da im se protivi nacionalna odredba kojom su predviđene izrazito visoke novčane kazne, a osobito visoki najniži iznosi novčanih kazni, koje mogu biti izrečene kumulativno za svakog dotičnog radnika, za povrede formalnih obveza u slučaju korištenja prekogranične radne snage, kao što je propust da se stave na raspolaganje isprave o plaći ili propust prijave Središnjem koordinacijskom uredu?

2.

U slučaju negativnog odgovora na prvo pitanje: Trebaju li se članak 56. UFEU-a te Direktiva 96/71/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 1996. o upućivanju radnika u okviru pružanja usluga i Direktiva 2014/67/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o provedbi Direktive 96/71/EZ tumačiti na način da im se protivi izricanje kumulativnih novčanih kazni bez apsolutnog najvišeg iznosa za povrede formalnih obveza u slučaju korištenja prekogranične radne snage?

---

(1)  SL 1997., L 18, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 5., str. 127.)

(2)  SL 2014., L 159, str. 11.

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 17. prosinca 2018. uputio Hoge Raad der Nederlanden (Nizozemska) — Stichting Schoonzicht, druga stranka u postupku: Staatssecretaris van Financiën

(predmet C-791/18)

(2019/C 122/06)

Jezik postupka: nizozemski

Sud koji je uputio zahtjev

Hoge Raad der Nederlanden

Stranke glavnog postupka

Žalitelj u kasacijskom postupku: Stichting Schoonzicht

Druga stranka u postupku: Staatssecretaris van Financiën

Prethodna pitanja

1.

Protivi li se člancima 184. do 187. Direktive o porezu na dodanu vrijednost iz 2006. (1) nacionalna odredba o ispravku za kapitalna dobra kojom se propisuje ispravak koji obuhvaća nekoliko godina, pri kojem se u godini prve uporabe — koja je istodobno prva godina ispravka — ukupan iznos prethodno provedenog odbitka pretporeza prilagođava (ispravlja) samo jedanput ako se pri njegovoj prvoj uporabi pokaže da prethodno provedeni odbitak pretporeza odstupa od odbitka na čiju je provedbu porezni obveznik ovlašten na temelju stvarne uporabe kapitalnog dobra?

2.

U slučaju potvrdnog odgovora na prvo pitanje: Treba li članak 189. točku (b) ili točku (c) Direktive o porezu na dodanu vrijednost iz 2006. tumačiti na način da prilagodba prethodno provedenog odbitka pretporeza, navedena u prvom pitanju, izvršena samo jedanput u prvoj godini razdoblja ispravka čini mjeru koju Nizozemska može donijeti radi primjene članka 187. Direktive o porezu na dodanu vrijednost iz 2006.?

---

(1)  Direktiva Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (SL 2006., L 347, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 1., str. 120.)

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 17. prosinca 2018. uputio Tribunale Amministrativo Regionale per il Lazio (Italija) — Federazione nazionale delle imprese elettrotecniche ed elettroniche (Anie) i dr. protiv Ministero dello Sviluppo Economico, Gestore dei servizi energetici (GSE) SpA

(predmet C-798/18)

(2019/C 122/07)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunale Amministrativo Regionale per il Lazio

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: Federazione nazionale delle imprese elettrotecniche ed elettroniche (Anie), Società Agricola N.B. Solar s.r.l., 3G s.r.l., AET s.r.l. Apparati Elettromeccanici e Telecomunicazioni, Società Agricola La Fontana s.s., Società Agricola Le Macchie di Sparapani Gabriele e C. s.s., Agricoltura Innovativa s.r.l. — Società Agricola, Società Agricola Agrilite s.r.l., Agrisolar Società Agricola s.r.l., Agrisun s.r.l., Società Agricola Agroenergia s.r.l., Alpi — Società Agricola s.s., Ambrasol 2 s.r.l., Ambrasol 3 s.r.l., Ambrasol 4 s.r.l., Ape Immobiliare s.r.l., Arizzi Fonderie S. Giorgio s.p.a., Artech s.r.l., ASP Solar Italia Alpha s.r.l. Società Agricola, Associazione Centro Servizi Pastorali Mons. Biglia, Aurora Group s.p.a., AVG s.r.l. Società Agricola, Tosi Sante, Cinesi Palmino, B&B Energia s.r.l., Bauexpert s.p.a., Belvedere Società Agricola a r.l., Biancolino Società Agricola a r.l., BMN Green Energy s.r.l., Brandoni Solare s.p.a., Brenta CRE s.r.l., Calipso s.r.l., Cappello s.r.l., Casale s.a.s. di CGS Energia s.p.a. & C. Società Agricola, Cavicchi Solar s.r.l., C.B. s.r.l., Ce.Ma.Co. s.r.l., Cedro s.r.l., Centro Risorse s.r.l., CGA s.r.l., Chiarano Green Power s.r.l., Chierese Pak s.r.l., C.L. Solar s.r.l., Colombo Bolla s.r.l., Comino Energia s.r.l., Corà Domenico & Figli s.p.a., Corfin Energy s.r.l., Corna s.r.l., Coronet s.p.a., Società Agricola Coste della Chiesa s.r.l., Ecoenergy 04 s.r.l., Elektrosolar s.r.l., Elettronica Cimone s.r.l., Energia Capoterra Società Agricola s.r.l., Energia e Impresa s.r.l., Società Agricola Energo di Buratti Enrico & C. s.s., Energy Gestion s.r.l., Energy Italia 3 s.r.l., Energy Italia 4 s.r.l., Energylife s.r.l., Energy Resources Pesaro 2 s.r.l., Enervis s.r.l., EQ Energia s.r.l., Esco Roma s.r.l., E-Solar s.r.l., E. Sole s.r.l., Euroline 2 s.r.l., Eurosun Tarquinia s.r.l., Fratelli Dalle Crode s.p.a., Fratelli Raviola s.r.l., Falmec s.p.a., Fiere di Parma s.p.a., Flash Energy s.r.l., Fotoeos s.r.l., Fotosfera s.r.l., Fotosintesi 1 s.r.l., Fotosintesi 2 s.r.l., Fotosintesi 6 s.r.l., Fotovoltaica s.r.l., Fresia Energie s.r.l., Giuseppe Ciccaglione, Generali PIO s.p.a., Gi.Gi.Emme di Caramello Marta e C. s.a.s., Gifa s.r.l., G.P.B. Energia s.r.l., Green Energy Ambiente e Tecnologie s.r.l., Green Land di Giuseppe Ciccaglione s.s. agricola, Green Power 2010 s.r.l., Happy Island Società Agricola s.r.l., I.C.S. Industria Costruzioni Stampi s.p.a., Iesse Commerciale s.r.l., ISA s.r.l. Società Agricola, Isolpack s.p.a., Italcoat s.r.l., La Base s.r.l., La T.I.S. Service s.p.a., Società Agricola Lombardia Group s.r.l., Mafin Green Power s.r.l., Marina Costruzioni s.r.l., Mercato Solare s.p.a., Metalco Group s.r.l., Società Agricola Mostrazzi Solar s.r.l., Mozzone Building System s.r.l., Mozzone Fratelli s.r.l., MSM Solar s.r.l., New E-Co s.r.l., Nordpan s.p.a., Nuvoleto s.r.l. Società Agricola, Omera s.r.l., Palar s.r.l., Paolin Energia s.r.l., Pbsol 1 s.r.l., Pizzarotti Energia s.r.l., Plasti-Max s.p.a., PMM Energy s.r.l., Società Agricola Poggio Tortollo di Alessandra Pennuto, Profilumbra s.p.a., Quabas s.p.a., Reco 2 s.r.l., Reti s.r.l., Revi s.r.l., Righi Group s.r.l., Società Agricola Righi s.r.l., Righi s.r.l., Rovigo Solare A s.r.l., Rovigo Solare B s.r.l., Rubner Haus s.p.a., Rubner Holzbau s.p.a., Rubner Tueren s.p.a., Ruscalla Energia s.r.l., Sabenergia s.r.l., San Felice Agrar s.r.l. Società Agricola, Sangiorgio Fotovoltaica Società Agricola a r.l., Società Agricola Sargenti Agroenergie s.s. di Sargenti Carlo & C., SD Agrar s.r.l. Società Agricola, Senergia s.r.l., Sequenza s.p.a., Sider Sipe s.p.a., Sinergya s.r.l., S.I.Pro. — Agenzia provinciale per lo sviluppo s.p.a., Siriac s.r.l., Società Agricola Cascina Gallotto s.s., Società Agricola Solar Farm s.r.l., Premi Giuseppe — Adelfranca — Piergiorgio s.s. Società Agricola, Sociovit Società Agricola s.s., Solivrea s.r.l., Studio Agri Power s.r.l., Studio Energia s.r.l., Taricco Fratelli s.s., Tecno Pool s.p.a., Toscasolar s.r.l., Trea s.r.l., Trifase s.r.l., Uniernergy s.r.l., V.S. 1 s.r.l., Vercelli s.p.a., Vetraria Bergamasca — Tecnovetro s.r.l., Vinlisca s.r.l., VRV s.p.a., The Wierer Holding s.p.a.

Tuženici: Ministero dello Sviluppo Economico, Gestore dei servizi energetici (GSE) SpA

Prethodno pitanje

Protivi li se pravu Europske unije primjena nacionalne odredbe, poput članka 26. stavaka 2. i 3. Uredbe sa zakonodavnom snagom br. 91/2014, kako je pretvorena u Zakon 116/2014, koja znatno smanjuje ili odgađa isplatu poticaja već dodijeljenih zakonom i definiranih na temelju posebnih ugovora koje su proizvođači fotonaponske električne energije sklopili s društvom Gestore dei servizi energetici s.p.a., javnim trgovačkim društvom nadležnim za to područje?

Konkretno, protivi li se takva nacionalna odredba općim načelima prava Europske unije, odnosno načelima legitimnih očekivanja, pravne sigurnosti, lojalne suradnje i korisnog učinka; člancima 16. i 17. Povelje Europske unije o temeljnim pravima; Direktivi br. 2009/28/EZ (1) i uređenju u njoj predviđenih sustava potpore; članku 216. stavku 2. UFEU-a, osobito u odnosu na Ugovor o Europskoj energetskoj povelji?

---

(1)  Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2009/28/EZ od 23. travnja 2009. o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora te o izmjeni i kasnijem stavljanju izvan snage direktiva 2001/77/EZ i 2003/30/EZ (SL 2009., L 140, str. 16.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 11., str. 39.)

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 17. prosinca 2018. uputio Tribunale Amministrativo Regionale per il Lazio — Athesia Energy Srl i dr. protiv Ministero dello Sviluppo Economico, Gestore dei servizi energetici (GSE) SpA

(predmet C-799/18)

(2019/C 122/08)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunale Amministrativo Regionale per il Lazio

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: Athesia Energy Srl, Pv Project Cologna S.r.l., Belriccetto S.r.l., Itt Energy S.r.l., Pietra dei Fiori S.r.l., Energia Solare S.r.l., Green Hunter S.p.A, Actasol 5 S.r.l., Actasol 6 S.r.l., Cinque S.r.l., Spf Energy Uno S.r.l., Spr Energy Due S.r.l., Spf Energy Tre S.r.l., Bulicata S.r.l., Energy Line S.r.l., Marche Solare 1 S.r.l.

Tuženici: Ministero dello Sviluppo Economico, Gestore dei servizi energetici (GSE) SpA

Prethodno pitanje

Protivi li se pravu Europske unije primjena nacionalne odredbe, poput članka 26. stavaka 2. i 3. Uredbe sa zakonodavnom snagom br. 91/2014, kako je pretvorena u Zakon 116/2014, koja znatno smanjuje ili odgađa isplatu poticaja već dodijeljenih zakonom i definiranih na temelju posebnih ugovora koje su proizvođači fotonaponske električne energije sklopili s društvom Gestore dei servizi energetici s.p.a., javnim trgovačkim društvom nadležnim za to područje?

osobito protivi li se takva nacionalna odredba općim načelima prava Europske unije, odnosno načelima legitimnih očekivanja, pravne sigurnosti, lojalne suradnje i korisnog učinka; člancima 16. i 17. Povelje Europske unije o temeljnim pravima; Direktivi br. 2009/28/EZ (1) i uređenju u njoj predviđenih sustava potpore; članku 216. stavku 2. UFEU-a, osobito u odnosu na Ugovor o Europskoj energetskoj povelji.

---

(1)  Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2009/28/EZ od 23. travnja 2009. o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora te o izmjeni i kasnijem stavljanju izvan snage direktiva 2001/77/EZ i 2003/30/EZ (SL 2009., L 140, str. 16.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 11., str. 39.)

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 20. prosinca 2018. uputio Hoge Raad der Nederlanden (Nizozemska) — JZ

(predmet C-806/18)

(2019/C 122/09)

Jezik postupka: nizozemski

Sud koji je uputio zahtjev

Hoge Raad der Nederlanden

Stranka glavnog postupka

JZ

Prethodno pitanje

Je li inkriminacija u nacionalnom pravu, prema kojoj će se kazniti osoba koja kao državljanin treće zemlje boravi na državnom području Nizozemske nakon što joj je izrečena zabrana ulaska na temelju članka 66.a stavka 7. Vw-a iz 2000., ako je prema nacionalnom pravu također utvrđeno da taj stranac nezakonito boravi u Nizozemskoj i da su provedene faze postupka vraćanja utvrđene u Direktivi 2008/115/EZ, ali da se stvarno vraćanje nije dogodilo, usklađena s pravom Unije, osobito s presudom Suda Europske unije od 26. srpnja 2017., Ouhrami (C-225/16, ECLI:EU:C:2017:590, t. 49.), prema kojoj u članku 11. Direktive 2008/115 (1) uređena zabrana ulaska proizvodi „pravne učinke” tek od trenutka vraćanja stranca u njegovu zemlju podrijetla ili neku treću zemlju?

---

(1)  Direktiva 2008/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o zajedničkim standardima i postupcima država članica za vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom (SL 2008., L 348, str. 98.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 8., str. 188.)

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 21. prosinca 2018. uputio College van Beroep voor het bedrijfsleven (Nizozemska) — Ursa Major Services BV protiv Minister van Landbouw, Natuur en Voedselkwaliteit

(predmet C-814/18)

(2019/C 122/10)

Jezik postupka: nizozemski

Sud koji je uputio zahtjev

College van Beroep voor het bedrijfsleven

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Ursa Major Services BV

Tuženik: Minister van Landbouw, Natuur en Voedselkwaliteit

Prethodna pitanja

1.	Je li članak 55. stavak 1. Uredbe br. 1198/2006 (1) primjenjiv na odnos između subjekta koji odobrava potporu, u ovom slučaju ministra, i korisnika (primatelja potpore)?

2.

U slučaju odgovora na prvo pitanje da je članak 55. stavak 1. Uredbe br. 1198/2006 primjenjiv na odnos između subjekta koji odobrava potporu i korisnika: mogu li se izdaci, koje je platila treća osoba (prijebojem ili na drugi način), smatrati izdacima koje je korisnik uistinu platio, u smislu članka 55. stavka 1. Uredbe br. 1198/2006?

3.

U slučaju odgovora na prvo pitanje da izdatke, koje je platila treća osoba (prijebojem ili na drugi način), ne treba smatrati izdacima koje je korisnik uistinu platio, u smislu članka 55. stavka 1. Uredbe br. 1198/2006: a) znači li praksa, u okviru koje je subjekt koji odobrava potporu doprinose trećih osoba dosljedno smatrao izdacima koje je korisnik uistinu platio, u smislu članka 55. stavka 1. Uredbe br. 1198/2006, da od korisnika nije moguće očekivati da prepozna da subjekt koji odobrava potporu pogrešno tumači članak 55. stavak 1. Uredbe br. 1198/2006, tako da on ima pravo na potporu kako mu je dodijeljena, i b) treba li tada doprinos trećih osoba uključiti u izdatke koje je korisnik uistinu platio, u smislu članka 55. stavka 1. Uredbe br. 1198/2006 (u kojem slučaju se potpora određuje u višem iznosu), ili c) treba odustati od povrata neosnovano dodijeljene potpore s obzirom na načela zaštite legitimnih očekivanja i/ili načela pravne sigurnosti? d) Čini li u tom pogledu razliku ako je subjekt koji odobrava potporu, kao u predmetnom slučaju, dodijelio predujam za potporu?

---

(1)  Uredba Vijeća (EZ) br. 1198/2006 od 27. srpnja 2006. o Europskom fondu za ribarstvo (SL 2006., L 223, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 4., svezak 5., str. 96.)

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 21. prosinca 2018. uputio Hoge Raad der Nederlande (Nizozemska) — Federatie Nederlandse Vakbeweging protiv Van den Bosch Transporten B.V., Van den Bosch Transporte GmbH, Silo-Tank Kft

(predmet C-815/18)

(2019/C 122/11)

Jezik postupka: nizozemski

Sud koji je uputio zahtjev

Hoge Raad der Nederlande

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Federatie Nederlandse Vakbeweging

Tuženici: Van den Bosch Transporten B.V., Van den Bosch Transporte GmbH, Silo-Tank Kft

Prethodna pitanja

1.

Treba li Direktivu 96/71/EZ (1) Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 1996. o upućivanju radnika u okviru pružanja usluga [SL 1997., L 18., str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 5., str. 127.), u daljnjem tekstu: Direktiva o upućivanju radnika] tumačiti na način da se primjenjuje na radnika koji se kao vozač bavi međunarodnim cestovnim prijevozom tereta te slijedom toga svoj posao obavlja u više od jedne države članice?

2.

(a) U slučaju potvrdnog odgovora na prvo pitanje: Koje mjerilo ili pristupe treba primijeniti kako bi se utvrdilo je li radnik zaposlen kao vozač za međunarodni cestovni prijevoz tereta upućen na „državno područje države članice” u smislu članka 1. stavaka 1. i 3. Direktive o upućivanju radnika i „obavlja” li taj radnik u smislu članka 2. stavka 1. Direktive o upućivanju radnika „u ograničenom vremenskom razdoblju […] svoj posao na državnom području države članice koja nije država u kojoj uobičajeno radi”? (b) Je li za odgovor na pitanje 2.(a) važna okolnost da je poduzeće koje upućuje radnika navedenog u pitanju 2.(a) povezano s poduzećem u koje se taj radnik upućuje, na primjer u obliku koncerna, te ako jest, u kojoj mjeri? (c) Ako posao koji obavlja radnik naveden u pitanju 2.(a) djelomično obuhvaća i kabotažu, odnosno uslugu prijevoza koja se pruža isključivo na državnom području države članice koja nije država članica na čijem državnom području taj radnik inače radi, treba li onda za tog radnika u svakom slučaju pretpostaviti da on u pogledu tog dijela svojeg posla privremeno radi na državnom području prvonavedene države članice? U slučaju potvrdnog odgovora, primjenjuje li se u tom pogledu donja granica, na primjer u obliku minimalnog mjesečnog razdoblja tijekom kojeg se obavlja ta kabotaža?

3.

(a) U slučaju potvrdnog odgovora na prvo pitanje: Na koji treba tumačiti izraz „kolektivni ugovori […] proglašeni univerzalno primjenjivima” u smislu članka 3. stavka 1. i članka 3. stavka 8. podstavka 1. Direktive o upućivanju radnika? Je li riječ o autonomnom pojmu prava Unije i je li slijednom toga dovoljno da su uvjeti utvrđeni u članku 3. stavku 8. prvoj rečenici Direktive o upućivanju radnika ispunjeni u činjeničnom pogledu ili se tim uvjetima istodobno zahtijeva da se kolektivni ugovor proglasi univerzalno primjenjivim na temelju nacionalnog prava? (b) Ako se kolektivni ugovor ne može smatrati kolektivnim ugovorom koji je proglašen univerzalno primjenjivim u smislu članka 3. stavka 1. i članka 3. stavka 8. podstavka 1. Direktive o upućivanju radnika, je li protivno članku 56. UFEU-a ugovorno obvezivati poduzeće s poslovnim nastanom u jednoj državi članici, koje upućuje radnika na državno područje druge države članice, da se pridržava odredbi takvog kolektivnog ugovora koji se primjenjuje u potonjoj državi članici?

---

(1)  Direktiva 96/71/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 1996. o upućivanju radnika u okviru pružanja usluga (SL 1997, L 18, str. 1.; SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 5., str. 127.).

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 28. prosinca 2018. uputio Rechtbank Limburg (Nizozemska) — LB, Stichting Varkens in Nood, Stichting Dierenrecht, Stichting Leefbaar Buitengebied protiv College van burgemeester en wethouders van de gemeente Echt-Susteren, druga stranka u postupku: Sebava BV

(predmet C-826/18)

(2019/C 122/12)

Jezik postupka: nizozemski

Sud koji je uputio zahtjev

Rechtbank Limburg

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: LB, Stichting Varkens in Nood, Stichting Dierenrecht, Stichting Leefbaar Buitengebied

Tuženik: College van burgemeester en wethouders van de gemeente Echt-Susteren

Druga stranka u postupku: Sebava BV

Prethodna pitanja

1.	Treba li pravo Unije, a osobito članak 9. stavak 2. Arhuške konvencije (1) tumačiti na način da mu se protivi potpuno ukidanje prava na pristup pravosuđu javnosti (public) (svaki pojedinac), ako pritom nije riječ o zainteresiranoj javnosti (public concerned) (stranke postupka)?

2.

U slučaju potvrdnog odgovora na prvo pitanje: Treba li pravo Unije, a osobito čl. 9. st. 2. Arhuške konvencije tumačiti na način da iz njega proizlazi da javnost (public) (svaki pojedinac), u slučaju navodnog kršenja postupovnih pravila koja se na tu javnost odnose i prava na sudjelovanje u smislu čl. 6. te konvencije, mora imati pristup pravosuđu? Je li u tom pogledu relevantno da zainteresirana javnost (public concerned) (stranke postupka) u tom trenutku ima pristup pravosuđu i usto može pred sudom isticati materijalnopravne tužbene razloge?

3.	Treba li pravo Unije, a osobito čl. 9. st. 2. Arhuške konvencije, tumačiti na način da mu se protivi to da se pristup pravosuđu zainteresiranoj javnosti (public concerned) (stranke postupka) uvjetuje ostvarivanjem prava na sudjelovanje u smislu čl. 6. te konvencije?

4.

U slučaju niječnog odgovora na treće pitanje: Treba li pravo Unije, a osobito čl. 9. st. 2. Arhuške konvencije, tumačiti na način da mu se protivi nacionalni propis kojim se pristup pravosuđu radi pobijanja odluke isključuje za osobe koje su dio zainteresirane javnosti (public concerned) (stranke postupka), ako im se može opravdano prigovoriti da nisu podnijele nikakav prigovor na nacrt odluke (tj. njegove dijelove)?

5.	U slučaju niječnog odgovora na četvrto pitanje: Je li u potpunosti na nacionalnom sudu da, na temelju okolnosti konkretnog slučaja, utvrdi što treba smatrati pod pojmom „kojima se može opravdano prigovoriti” ili nacionalni sud mora uzeti u obzir određena jamstva koja pruža pravo Unije?

6.	U kojoj je mjeri odgovor na treće, četvrto i peto pitanje drukčiji ako je riječ o javnosti (public) (svaki pojedinac), ako istodobno nije riječ o zainteresiranoj javnosti (public concerned) (stranke postupka)?

---

(1)  Konvencija od 25. lipnja 1998. o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša, potpisana 25. lipnja 1998. u Aarhusu i odobrena, u ime Europske zajednice Odlukom Vijeća 2005/370/EZ od 17. veljače 2005. (SL 2005., L 124, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 3., str. 10.)

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 4. siječnja 2019. uputio Amtsgericht Köln (Njemačka) — QG protiv Germanwings GmbH

(predmet C-7/19)

(2019/C 122/13)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Amtsgericht Köln

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: QG

Tuženik: Germanwings GmbH

Prethodno pitanje

Je li štrajk zaposlenika stvarnog zračnog prijevoznika, koji je sindikat najavio i koji je prema nacionalnom pravu zakonit, izvanredna okolnost u smislu članka 5. stavka 3. Uredbe (EZ) br. 261/2004 (1)?

---

(1)  Uredba (EZ) br. 261/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. veljače 2004. o utvrđivanju općih pravila odštete i pomoći putnicima u slučaju uskraćenog ukrcaja i otkazivanja ili dužeg kašnjenja leta u polasku te o stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 295/91 (SL 2004., L 46, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 7., svezak 26., str. 21.)

Tužba podnesena 18. siječnja 2019. — Europska komisija protiv Republike Bugarske

(predmet C-33/19)

(2019/C 122/14)

Jezik postupka: bugarski

Stranke

Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: Cv. Georgieva-Kecsmar i J. Hottiaux)

Tuženik: Republika Bugarska

Tužbeni zahtjev

Komisija od Suda zahtijeva da:

utvrdi da Bugarska nije ispunila svoje obveze koje proizlaze iz članka 21. Direktive 2004/49/EZ (1):

—	zato što je propustila osigurati neovisnost istražnog tijela od upravitelja infrastrukture, Bugarska nije ispunila svoje obveze iz članka 21. stavka 1. Direktive 2004/49/EZ;

—	zato što je propustila osigurati dostatna sredstva istražnom tijelu, kako bi ono neovisno obavljalo svoje zadaće, Bugarska nije ispunila svoje obveze iz članka 21. stavka 2. Direktive 2004/49/EZ;

—	Republici Bugarskoj naloži snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

1.

Prema članku 21. Direktive 2004/49/EZ, svaka država članica osigurava da istraživanja nesreća i poremećaja navedenih u članku 19. provodi stalno tijelo, koje se sastoji od najmanje jednog istražitelja sposobnog za provođenje funkcija glavnog istražitelja u slučaju nesreće ili poremećaja. To tijelo je organizacijski, pravno i u donošenju odluka nezavisno od bilo kojeg upravitelja infrastrukture, željezničkog prijevoznika, tijela za ubiranje pristojbi, tijela za dodjelu kapaciteta i prijavljenog tijela, i od bilo koje stranke čiji bi interesi mogli biti u sukobu sa zadaćama povjerenima istražnom tijelu. Nadalje, ono je funkcionalno nezavisno od tijela nadležnog za sigurnost i od bilo kojeg regulatornog tijela za željeznicu.

2.

U svojoj tužbi Komisija ističe da specijalizirano tijelo za istraživanje nesreća i poremećaja osnovano u sastavu Ministarstva prometa nije neovisno od upravitelja infrastrukture, tj. državnog poduzeća „Železopatna infrastruktura”. To tijelo konkretno ima nedostatak u pogledu organizacijske neovisnosti, ali i nedostatak u pogledu samostalnosti u odlučivanju. U tom smislu Republika Bugarska nije poštovala članak 21. stavak 1. Direktive 2004/49/EZ.

3.	U svojoj tužbi Komisija također navodi da pravno uređenje Republike Bugarske ne osigurava pristup dostatnim sredstvima kako bi istražno tijelo moglo neovisno obavljati svoje zadaće u smislu članka 21. stavka 2. Direktive 2004/49/EZ.

---

(1)  Direktiva 2004/49/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o sigurnosti željeznica Zajednice i izmjeni Direktive Vijeća 95/18/EZ o izdavanju dozvola za obavljanje usluga u željezničkom prijevozu i Direktive 2001/14/EZ o dodjeli željezničkog infrastrukturnog kapaciteta i ubiranju pristojbi za korištenje željezničke infrastrukture i dodjeli rješenja o sigurnosti (Direktiva o sigurnosti željeznice) (SL 2004., L 164, str. 44.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 7., svezak 5., str. 45.)

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 5. veljače 2019. uputio High Court (Irska) — Minister for Justice and Equality protiv PI-a

(predmet C-82/19)

(2019/C 122/15)

Jezik postupka: engleski

Sud koji je uputio zahtjev

High Court (Irska)

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Minister for Justice and Equality

Druga stranka u postupku: PI

Prethodna pitanja

1.	Treba li o pitanju je li državni odvjetnik neovisan od izvršne vlasti odlučiti prema njegovom položaju u relevantnom nacionalnom pravnom sustavu? Ako ne, u skladu s kojim kriterijima treba odlučiti o neovisnosti od izvršne vlasti?

2.	Je li državni odvjetnik kojeg Ministarstvo pravosuđa, u skladu s nacionalnim pravom, može izravno ili neizravno usmjeravati ili mu davati upute, dovoljno neovisan od izvršne vlasti da bi ga se smatralo pravosudnim tijelom u smislu članka 6. stavka 1. Okvirne odluke (1)?

3.	Ako je tomu tako, mora li državni odvjetnik također biti funkcionalno neovisan od izvršne vlasti i koji su kriteriji u skladu s kojima treba odlučiti o funkcionalnoj neovisnosti?

4.

Ako je nezavisan od izvršne vlasti, je li državni odvjetnik koji započinje i provodi istrage i osigurava objektivnost i zakonitost njihovog provođenja, podiže optužnice, izvršava sudske odluke i progoni počinitelje kaznenih djela, a ne izdaje nacionalne uhidbene naloge i ne obavlja sudačke funkcije „pravosudno tijelo” za potrebe članka 6. stavka 1. Okvirne odluke?

5.	Je li državni odvjetnik u Zwickauu pravosudno tijelo u smislu članka 6. stavka 1. Okvirne odluke od 13. lipnja 2002. o Europskom uhidbenom nalogu i postupcima predaje između država članica?

---

(1)  Okvirna odluka Vijeća 2002/584/PUP od 13. lipnja 2002. o Europskom uhidbenom nalogu i postupcima predaje između država članica (SL 2002, L 190, str. 1) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 3., str. 83.)

Presuda Općeg suda od 12. veljače 2019. — Hércules Club de Fútbol protiv Komisije

(predmet T-134/17) (1)

(Pristup dokumentima - Uredba (EZ) br. 1049/2001 - Dokumenti vezani za postupak nadzora državnih potpora - Odbijanje pristupa - Litispendencija - Izuzeće u vezi sa zaštitom svrhe inspekcija, istraga i revizija - Izuzeće u vezi sa zaštitom komercijalnih interesa treće strane - Obveza konkretnog i pojedinačnog ispitivanja - Prevladavajući javni interes)

(2019/C 122/16)

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Tužitelj: Hércules Club de Fútbol, SAD (Alicante, Španjolska) (zastupnici: S. Rating i Y. Martínez Mata, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: J. Baquero Cruz, G. Luengo i P. Němečková, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a kojim se traži poništenje Odluke Komisije C(2017) 736 final od 2. veljače 2017. kojom je Hércules Clubu de Fútbol odbijen pristup dokumentima vezanima za postupak nadzora državnih potpora SA.363872.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Hércules Club de Fútbol, SAD snosit će troškove, uključujući troškove postupka privremene pravne zaštite.

---

(1)  SL C 144, 8.5.2017.

Presuda Općeg suda od 12. veljače 2019. — Printeos protiv Komisije

(predmet T-201/17) (1)

(Izvanugovorna odgovornost - Tržišno natjecanje - Zabranjeni sporazumi - Odluka kojom se utvrđuje povreda članka 101. UFEU-a - Novčane kazne - Presuda kojom se djelomično poništava odluka - Povrat glavnice novčane kazne - Zatezne kamate - Dovoljno ozbiljna povreda pravnog pravila kojim se dodjeljuju prava pojedincima - Uzročna veza - Šteta - Članak 266. UFEU-a - Članak 90. stavak 4. točka (a) druga rečenica Delegirane uredbe (EU) br. 1268/2012)

(2019/C 122/17)

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Tužitelj: Printeos, SA (Alcalá de Henares, Španjolska) (zastupnici: H. Brokelmann i P. Martínez-Lage Sobredo, avocats)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: F. Dintilhac i F. Jimeno Fernández, agenti)

Predmet

U prvom redu povodom zahtjeva, na temelju članka 268. UFEU-a, za naknadu štete proizišle iz Komisijina odbijanja da tužitelju isplati zatezne kamate na glavnicu kazne koja je vraćena nakon poništenja njezine Odluke C(2014) 92 95 final od 10. prosinca 2014. u vezi s tim postupkom na temelju članka 101. [UFEU-a] i članka 53. Sporazuma o EGP-u (AT.39780 — Omotnice), presudom od 13. prosinca 2016., Printeos i dr./Komisija (T-95/15, EU:T:2016:722) i, podredno, povodom zahtjeva na temelju članka 263. UFEU-a kojim se traži poništenje Komisijine odluke od 26. siječnja 2017. o odbijanju navedenog povrata.

Izreka

1.

Europska unija, koju zastupa Europska komisija, obvezna je naknaditi štetu koju je pretrpio Printeos, SA zbog toga što tom društvu nije isplaćen iznos od 184 592,95 eura na koji je imalo pravo na temelju zateznih kamata dospjelih u razdoblju od 9. ožujka 2015. do 1. veljače 2017. u skladu s člankom 266. prvim stavkom UEFU-a, prilikom izvršenja presude od 13. prosinca 2016., Printeos i dr./Komisija (T-95/15).

2.	Naknada iz točke 1. uvećat će se za zatezne kamate računajući od proglašenja ove presude do potpune isplate po stopi koju utvrđuje Europska središnja banka (ESB) za svoje glavne operacije refinanciranja, uvećanoj za 3,5 postotnih bodova.

3.	U preostalom dijelu tužba se odbija.

4.	Nalaže se Komisiji snošenje troškova.

---

(1)  SL C 168, 29.5.2017.

Presuda Općeg suda od 12. veljače 2019. — TV protiv Vijeća

(predmet T-453/17) (1)

(Javna služba - Dužnosnici na probnom radu - Probni rad - Izvješće o probnom radu - Mišljenje odbora za izvješćivanje - Otkaz po isteku probnog rada - Nezadovoljavajući rad - Članak 34. Pravilnika o osoblju za dužnosnike - Očita pogreška u ocjeni - Obveza obrazlaganja)

(2019/C 122/18)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: TV (zastupnici: L. Levi i A. Blot, odvjetnici)

Tuženik: Vijeće Europske unije (zastupnici: M. Bauer i R. Meyer, agenti)

Predmet

Zahtjev temeljem članka 270. UFEU-a kojim se, s jedne strane, traži poništenje odluke Vijeća od 19. kolovoza 2016. o otkazu tuženiku po isteku njegova probnog rada i odluke Vijeća od 11. travnja 2017. o odbijanju tužiteljeve žalbe, te, s druge strane, naknada neimovinske štete koju je tužitelj navodno pretrpio slijedom tih odluka.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	TV će snositi troškove.

---

(1)  SL C 347, 16.10.2017.

Presuda Općeg suda od 14. veljače 2019. — Mouldpro protiv EUIPO-a — Wenz Kunststoff (MOULDPRO)

(predmet T-796/17) (1)

(Žig Europske unije - Postupak za proglašavanje žiga ništavim - Verbalni žig Europske unije MOULDPRO - Apsolutni razlog za ništavost - Zla vjera - Članak 59. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001 - Relativni razlozi ništavosti - Članak 60. stavak 1. točka (b) i članak 8. stavak 3. Uredbe 2017/1001 - Članak 60. stavak 1. točka (c) i članak 8. stavak 4. Uredbe 2017/1001)

(2019/C 122/19)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Mouldpro ApS (Ballerup, Danska) (zastupnik: W. Rebernik, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnici: P. Sipos i D. Walicka, agenti)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: Wenz Kunststoff GmbH & Co. KG (Lüdenscheid, Njemačka) (zastupnici: J. Bühling i D. Graetsch, odvjetnici)

Predmet

Tužba protiv odluke četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 16. listopada 2017. (predmet R 2153/2015-4) koja se odnosi na postupak za proglašavanje žiga ništavim između Mouldpro i Wenz Kunststoff.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Mouldpro ApS snosit će troškove.

---

(1)  SL C 32, 29.1.2018.

Presuda Općeg suda od 13. veljače 2019. — Etnia Dreams protiv EUIPO-a — Poisson (Etnik)

(predmet T-823/17) (1)

(Žig Europske unije - Postupak povodom prigovora - Prijava verbalnog žiga Europske unije Etnik - Raniji žig Europske unije - Relativni razlog za odbijanje - Neodređivanje ranijeg žiga u prigovoru - Načelo dobre uprave - Pravo na učinkovit pravni lijek - Jednakost oružja - Načelo dobre vjere - Legitimna očekivanja)

(2019/C 122/20)

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Tužitelj: Etnia Dreams, SL (Valencia, Španjolska) (zastupnik: P. Gago Comes, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnik: S. Palmero Cabezas, agent)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a: Serge Poisson (Limal, Belgija)

Predmet

Tužba protiv odluke četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 19. listopada 2017. (predmet R 880/2017-4) koja se odnosi na postupak povodom prigovora između Etnia Dreams i S. Poissona.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Etnia Dreams SL snosit će troškove.

---

(1)  SL C 72, 26.2.2018.

Presuda Općeg suda od 12. veljače 2019. — Et Djili Soy Dzhihangir Ibryam protiv EUIPO-a — Lupu (Djili)

(predmet T-231/18) (1)

(Žig Europske unije - Postupak povodom prigovora - Prijava figurativnog žiga Europske unije Djili - Raniji nacionalni verbalni žig GILLY - Relativni razlog za odbijanje - Vjerojatnost dovođenja u zabludu - Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001)

(2019/C 122/21)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Et Djili Soy Dzhihangir Ibryam (Dulovo, Bugarska) (zastupnik: C.-R. Romițan, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnici: u početku D. Gája i D. Walicka, zatim D. Gája i H. O’Neill, agenti)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a: Victor Lupu (Bukurešt, Rumunjska)

Predmet

Tužba protiv odluke petog žalbenog vijeća EUIPO-a od 31. siječnja 2018. (predmet R 1902/2017-5) koja se odnosi na postupak povodom prigovora između M. Lupu i Et Djili Soy Dzhihangir Ibryam.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Et Djili Soy Dzhihangir Ibryam snosit će troškove.

---

(1)  SL C 200, 11.6.2018.

Presuda Općeg suda od 13. veljače 2019. — Nemius Group protiv EUIPO-a (DENTALDISK)

(predmet T-278/18) (1)

(Žig Europske unije - Prijava verbalnog žiga Europske unije DENTALDISK - Apsolutni razlog za odbijanje - Opisni karakter - Članak 7. stavak 1. točka (c) Uredbe (EU) 2017/1001)

(2019/C 122/22)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Nemius Group GmbH (Obertshausen, Njemačka) (zastupnik: C. Bildhäuser, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnici: A. Sesma Merino i D. Walicka, agenti)

Predmet

Tužba protiv odluke petog žalbenog vijeća EUIPO-a od 30. siječnja 2018. (predmet R 741/2017-5) koja se odnosi na prijavu za registraciju verbalnog znaka DENTALDISK kao žiga Europske unije.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Nemius Group GmbH snosit će vlastite troškove kao i troškove Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO).

---

(1)  SL C 221, 25.6.2018.

Tužba podnesena 24. siječnja 2019. — Acron i dr. protiv Komisije

(predmet T-45/19)

(2019/C 122/23)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelji: Acron OAO (Veliky Novgorod, Rusija), Dorogobuzh OAO (Dorogobuzh, Rusija), Acron Switzerland AG (Baar, Švicarska) (zastupnici: T. De Meese, J. Stuyck i A. Nys, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:

—	poništi Provedbenu odluku Komisije (EU) 2018/1703 od 12. studenoga 2018.; (1) i

—	naloži tuženiku snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe tri tužbena razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je tuženik povrijedio svoje međunarodne obveze, što predstavlja povredu Ugovora, i da nije pružio dostatno obrazloženje, jer je utvrdio da Ruska Federacija nije postupala u skladu sa svojim obvezama u okviru Svjetske trgovinske organizacije. Tužitelji navode da je tuženik propustio uzeti u obzir pristupanje Ruske Federacije Svjetskoj trgovinskoj organizaciji kao relevantno za promjenu u izračunu dampinške marže tužiteljâ. Tuženik je prilikom ispitnog postupka privremene revizije pristojbi primjenjivih na uvoz amonijeva nitrata bio obvezan u obzir uzeti obveze koje je Ruska Federacija preuzela u vezi s cijenom plina. Budući da je tuženik tvrdio da Ruska Federacija nije poštovala vlastiti Protokol o pristupanju, tuženik je povrijedio članak VI. Općeg sporazuma o carinama i trgovini i članak 2. Antidampinškog sporazuma Svjetske trgovinske organizacije. Budući da nije tako postupio, povrijedio je svoje međunarodne obveze, što predstavlja povredu Ugovora.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je tuženik počinio očitu pogrešku u ocjeni i da nije pružio dostatno obrazloženje, što je dovelo do kršenja tužiteljevih prava obrane, jer je utvrdio da promjena okolnosti na koju se pozivaju tužitelji nije bila trajne prirode. — Tužitelji navode da u okviru drugog tužbenog razloga postoje dva različita razloga za poništenje pobijane odluke. Oba su razloga u vezi s pogrešnim zaključkom da promjena okolnosti nije bila trajne prirode. — Tuženik je u svakom slučaju prekršio svoju obvezu obrazlaganja iz članka 296. UFEU-a jer pobijanu odluku nije obrazložio na jasan i nedvosmislen način.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je tuženik povrijedio članak 19. stavak 2. i članak 20. stavak 2. Uredbe (EU) 2016/1036 Europskog parlamenta i Vijeća, (2) kao i prava obrane tužitelja te doveo do nedostatka pravne sigurnosti jer nije pružio svoj izračun dampinga. — Tuženik tužiteljima nije priopćio konačan izračun dampinške marže, iako je taj izračun poslužio kao osnova za donošenje zaključaka u vezi s kontinuitetom i postojanjem dampinga, trajnom prirodom promjene okolnosti te također i završetkom djelomične privremene revizije. Da je tuženik priopćio izračun, tužiteljima bi bilo omogućeno da učinkovitije brane svoja prava u pogledu izračuna dampinga i zaključka o postojanju dampinga u cjelini, uključujući argument u vezi s metodologijom izračuna koja je korištena u početnom ispitnom postupku, koja je mogla imati znatan utjecaj na njihovu pravnu situaciju. — Tužitelji navode da je tuženik povrijedio članak 19. stavak 2. i članak 20. stavak 2. Uredbe 2016/1036, prava obrane tužitelja i načelo pravne sigurnosti jer tužiteljima nije dostavio smislen sažetak dokaza koji su prikupljeni tijekom ispitnog postupka ni razmatranja na temelju kojih je tuženik predložio izmjenu tužiteljeve antidampinške marže. Tužitelji navode da je tuženik povrijedio prava obrane tužitelja i načelo pravne sigurnosti jer im je odbio priopćiti svoj izračun dampinške marže.

---

(1)  Provedbena odluka Komisije (EU) 2018/1703 od 12. studenoga 2018. o završetku djelomične privremene revizije koja se odnosi na uvoz amonijeva nitrata podrijetlom iz Rusije (SL L 285, 13.11.2018., str. 97.).

(2)  Uredba (EU) 2016/1036 Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2016. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske unije (SL L 176, 30.6.2016., str. 21.).

Tužba podnesena 31. siječnja 2019. — Rot Front protiv EUIPO-a — Kondyterska korporatsiia „Roshen” (РОШЕН)

(predmet T-63/19)

(2019/C 122/24)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Rot Front OAO (Moskva, Rusija) (zastupnici: M. Geitz i J. Stock, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem: Dochirnie pidpryiemstvo Kondyterska korporatsiia „Roshen” (Kijev, Ukrajina)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Podnositelj prijave spornog žiga: druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem

Predmetni sporni žig: međunarodna registracija u kojoj je naznačena Europska unija za figurativni žig РОШЕН — Međunarodna registracija u kojoj je naznačena Europska unija br. 11 233 784

Postupak pred EUIPO-om: postupak povodom prigovora

Pobijana odluka: odluka drugog žalbenog vijeća EUIPO-a od 16. studenoga 2018. u predmetu R 1872/2018-2

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku;

—	naloži tuženiku snošenje troškova postupka.

Tužbeni razlog

—	povreda članka 94. stavka 1., članka 47. stavka 5. i članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća.

Tužba podnesena 4. veljače 2019. — Vlaamse Gemeenschap i Vlaams Gewest protiv Parlamenta i Vijeća

(predmet T-66/19)

(2019/C 122/25)

Jezik postupka: nizozemski

Stranke

Tužitelji: Vlaamse Gemeenschap i Vlaams Gewest (zastupnici: T. Eyskens, N. Bonbled i P. Geysens, odvjetnici)

Tuženici: Europski parlament i Vijeće Europske unije

Zahtjev

Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:

—	utvrdi da je tužba dopuštena i osnovana;

—	utvrdi da je Uredba (EU) 2018/1724 ništava;

—	Europskom parlamentu i Vijeću naloži snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Tužitelji svoj tužbu temelje na pet tužbenih razloga:

1.

prvi tužbeni razlog: povreda članka 4. stavka 2. UEU-a Obveze u pogledu jezika propisane Uredbom (EU) 2018/1724 (1) protive se unutarnjem zakonodavstvu o uporabi jezika u administrativnim stvarima, koje u Belgiji ima temelj u samom ustavu. To unutarnje jezično uređenje dio je osnovnog političkog i ustavnog ustrojstva Belgijske Države i sastavni je dio njezina nacionalnog identiteta. Zato Uredba 2018/1724 krši članak 4. stavak 2. UEU-a, prema kojem Unija mora poštovati nacionalne identitete država članica.

2.

drugi tužbeni razlog: povreda članka 5. stavaka 1. i 4. UEU-a i Protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti Obveze u pogledu jezika propisane Uredbom (EU) 2018/1724 nisu u skladu s načelom dodjeljivanja (1) i načelom proporcionalnosti (2). (1) Nijednom odredbom Ugovora nadležnost za uređenje uporabe jezika unutar država članica i njihovih tijela vlasti nije prenesena Uniji. (2) Obveza da se javnosti stavi na raspolaganje prijevod „na službenom jeziku Unije koji općenito razumije najveći mogući broj prekograničnih korisnika” (članak 12. stavak 1. Uredbe 2018/1724) nije u skladu s načelom proporcionalnosti i u tom je smislu neopravdana. Zahtjevi u pogledu jezika propisani Uredbom 2018/1724 neproporcionalni su s obzirom na zadani cilj.

3.

treći tužbeni razlog: povreda članka 3. stavka 3. UEU-a, članka 22. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, općeg načela nediskriminacije na temelju jezika i načela jednakosti država članica Uredba 2018/1724 krši članak 3. stavak 3. UEU-a, članak 22. Povelje, opće načelo nediskriminacije na temelju jezika i načela jednakosti država članica, zato što građane koji se žele nastaniti u drugoj državi članici izvan države članice svojeg podrijetla obeshrabruje da uče službeni jezik ili jedan od službenih jezika te države i, usto, zato što nameće opću uporabu samo jednog jezika koji tako de facto postaje europski jezik tijela vlasti i javne uprave.

4.

četvrti tužbeni razlog: povreda općih načela pravne sigurnosti i normativne jasnoće te točke 2. Međuinstitucijskog sporazuma Europskog parlamenta, Vijeća Europske unije i Europske komisije od 13. travnja 2016. o boljoj izradi zakonodavstva Obveze u pogledu jezika propisane državama članicama Uredbom (EU) 2018/1724 očito su protivne načelima jasnoće, preciznosti, predvidljivosti i dosljednosti. Obveza prevođenja propisana Uredbom 2018/1724 nije jasna, nije precizna, nije predvidljiva i nije dosljedna u pogledu jezika na koji se mora prevoditi.

5.

peti tužbeni razlog: povreda članka 291. stavka 2. UFEU-a Preduvjet je za provedbu obveze prevođenja propisane Uredbom 2018/1724 to da se pouzdano i nedvojbeno utvrdi jezik na koji se mora prevoditi. Institucionalne odredbe Uredbe 2018/1724 također su vrlo nejasne u tom pogledu. Uredba 2018/1724 neusklađena je također s člankom 291. UFEU-a i delikatnom institucionalnom ravnotežom predviđenom u Uredbi (EU) br. 182/2011 (2) (tzv. Uredba o komitologiji), s obzirom na to da to uređenje Europskoj komisiji stvarno omogućava da izbjegne postupak prema Uredbi br. 182/2011 i da neformalnim putem usvoji određena pravila postupanja.

---

(1)  Uredba (EU) 2018/1724 Europskog parlamenta i Vijeća od 2. listopada 2018. o uspostavi jedinstvenog digitalnog pristupnika za pristup informacijama, postupcima, uslugama podrške i rješavanja problema te o izmjeni Uredbe (EU) br. 1024/2012 (SL 2018., L 295, str. 1.)

(2)  Uredba (EZ) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL 2011., L 55, str. 13.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 5., str. 291. i ispravak SL 2016., L 6, str. 13.)

Tužba podnesena 6. veljače 2019. — Nosio protiv EUIPO-a — Passi (LA PASSIATA)

(predmet T-70/19)

(2019/C 122/26)

Jezik na kojem je tužba podnesena: engleski

Stranke

Tužitelj: Nosio SpA (Mezzocorona, Italija) (zastupnici: J. Graffer i A. Ottolini, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Passi AG (Rothrist, Švicarska)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Podnositelj prijave: tužitelj pred Općim sudom

Predmetni sporni žig: prijava verbalnog žiga Europske unije LA PASSIATA — prijava za registraciju br. 14 593 131

Postupak pred EUIPO-om: postupak povodom prigovora

Pobijana odluka: odluka drugog žalbenog vijeća EUIPO-a od 5. studenoga 2018. u predmetu R 928/2018-2

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku;

—	naloži suprotstavljenim strankama snošenje troškova.

Tužbeni razlog

—	povreda članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća

Tužba podnesena 6. veljače 2019. — BMC protiv Komisije i Zajedničkog poduhvata Clean Sky 2

(predmet T-71/19)

(2019/C 122/27)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Tužitelj: BMC Srl (Medicina, Italija) (zastupnici: S. Dindo i L. Picotti, avvocati)

Tuženici: Europska komisija i zajednički poduhvat Clean Sky 2

Tužbeni zahtjevi

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da poništi odluku zajedničkog poduhvata Unità Clean Sky 2 od 6. prosinca 2018., o potvrđivanju odluke od 10. listopada 2018., kojom je zajednički poduhvat Clean Sky 2 odbio zahtjev za financiranje br. 831874, koja se odnosi na poziv za podnošenje ponuda H2020-CS2-CFP08-2018-01. u vezi sa sustavom za dovod zraka za motor i sustavima zaštite od smrzavanja za rotore.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Tužitelj je podnio svoj zahtjev za sudjelovanje u pozivu za podnošenje ponuda H2020-CS2- Fp08-2018-01 (Clean Sky 2 Call for proposals 08) koji je organizirao Clean Sky 2 (Programma Clean Sky 2), koji se odnosi na razvoj sustava za dovod zraka za motor i sustavâ zaštite od smrzavanja za rotore (integrating a removable anti-ice system).

Tužitelj tvrdi da je jedini poduzetnik na svijetu, u ovom trenutku, koji je riješio problem sigurnosti helikoptera u letu u ledenim uvjetima.

S tim u vezi pobliže se navodi da je, iako se poziv za podnošenje ponuda odnosio upravo na razvoj sustava zaštite od smrzavanja, Clean Sky 2 (preciznije grupa određena za provođenje postupka poziva za podnošenje ponuda) ocijenio da tužiteljeva ponuda nije dosegla prag određen u pozivu za podnošenje ponuda.

Ta odluka sadrži povrede postupovnih pravila zbog sljedećih razloga:

1.	Prekršen je članak 15. Uredbe (EU) br. 1290/2013, naslovljen „Kriteriji odabira i dodjele” (osobito u dijelu u kojem mu je dana privremena ocjena u vezi s onima predviđenima odredbom), kao i obveza obrazlaganja iz članka. 296. UFEU-a i čl. 41. Povelje o temeljnim pravima.

2.	U tom slučaju postoji zloporaba ovlasti jer je na svaki od tri kriterija primijenjena (privremena) ocjena koja nije predviđena na ljestvici ocjena za ocjenjivanje podnesenih ponuda.

3.	U tom slučaju postoji zloporaba ovlasti u vezi s neprovođenjem istrage i iskrivljavanjem činjenica, osobito jer se neće osigurati ostvarenje ciljeva koje se želi postići aktom.

Tužba podnesena 7. veljače 2019. — Bergslagernas Järnvaru protiv EUIPO-a — Scheppach Fabrikation von Holzbearbeitungsmaschinen (Alati za cijepanje drva)

(predmet T-73/19)

(2019/C 122/28)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Bergslagemas Jämvaruaktiebolag (Saltsjö-Boo, Švedska) (zastupnici: S. Kirschstein-Freund, V. Dalichau i B. Breitinger, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Scheppach Fabrikation von Holzbearbeitungsmaschinen GmbH (Ichenhausen, Njemačka)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Nositelj spornog dizajna: tužitelj pred Općim sudom

Predmetni sporni dizajn: dizajn Europske unije br. 1289 243-0001

Pobijana odluka: odluka trećeg žalbenog vijeća EUIPO-a od 23. studenoga 2018. u predmetu R 1455/2018-3

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku;

—	podredno, izmijeni pobijanu odluku i odluči da je žalba osnovana;

—	naloži EUIPO-u snošenje troškova žalbenog postupka i postupka pred Općim sudom.

Tužbeni razlozi

—	povreda članka 62. Uredbe Vijeća (EZ) br. 6/2002;

—	povreda članka 6. stavka 1. Uredbe Vijeća (EZ) br. 6/2002.

Tužba podnesena 7. veljače 2019. — Pontinova protiv EUIPO-a — Ponti & Partners (pontinova)

(predmet T-76/19)

(2019/C 122/29)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Pontinova AG (Zürich, Švicarska) (zastupnik: K. Loth, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem: Ponti & Partners, SLP (Barcelona, Španjolska)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Podnositelj prijave spornog žiga: tužitelj pred Općim sudom

Predmetni sporni žig: prijava figurativnog žiga Europske unije pontinova — Prijava za registraciju br. 15 878 085

Postupak pred EUIPO-om: postupak povodom prigovora

Pobijana odluka: odluka petog žalbenog vijeća EUIPO-a od 27. studenoga 2018. u predmetu R 566/2018-5

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku;

—	naloži snošenje troškova u korist tužitelja.

Tužbeni razlog

—	povreda članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća.

Tužba podnesena 8. veljače 2019. — Lidl Stiftung protiv EUIPO-a — Plásticos Hidrosolubles (green cycles)

(predmet T-78/19)

(2019/C 122/30)

Jezik na kojem je tužba podnesena: engleski

Stranke

Tužitelj: Lidl Stiftung & Co. KG (Neckarsulm, Njemačka) (zastupnici: A. Marx i K. Bonhagen, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Plásticos Hidrosolubles, SL (Rafelbuñol, Španjolska)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Nositelj spornog žiga: druga stranka pred žalbenim vijećem

Predmetni sporni žig: figurativni žig Europske unije green cycles u plavoj, sivoj i bijeloj boji — žig Europske unije br. 8 807 265

Postupak pred EUIPO-om: postupak proglašavanja žiga ništavim

Pobijana odluka: odluka petog žalbenog vijeća EUIPO-a od 29. studenoga 2018. u predmetu R 778/2018-5

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku;

—	naloži tuženiku snošenje troškova postupka;

—	naloži društvu Plásticos Hidrosolubles, SL snošenje troškova postupka pred EUIPO-om.

Tužbeni razlozi

—	Povreda članka 18. stavka 1. Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća u vezi s člankom 10. stavcima 3. i 4. Delegirane uredbe 2018/625.

Tužba podnesena 12.veljače 2019. — Dekoback protiv EUIPO-a — DecoPac (DECOPAC)

(predmet T-80/19)

(2019/C 122/31)

Jezik na kojem je tužba podnesena: njemački

Stranke

Tužitelj: Dekoback GmbH (Helmstadt-Bargen, Njemačka) (zastupnik: V. von Moers, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: DecoPac, Inc. (Anoka, Minnesota, Sjedinjene Američke Države)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Nositelj spornog žiga: druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem

Predmetni sporni žig: verbalni žig Europske unije „DECOPAC” — žig Europske unije br. 160 747

Postupak pred EUIPO-om: postupak proglašavanja žiga ništavim

Pobijana odluka: odluka petog žalbenog vijeća EUIPO-a od 26. studenoga 2018. u predmetu R 1795/2017-5

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku i žig DEOPAC, registriran za drugu stranku u postupku pred žalbenim vijećem, proglasi u cijelosti ništavim.

Tužbeni razlozi

—	Nepostojanje povjerljivosti poslovnih podataka;

—	Povreda prava na saslušanje;

—	Nepodnošenje računa u znatnijem opsegu;

—	Neuporaba žiga kao krovnog žiga;

—	Namjeravana je i prodaja potrošačima, ali do nje nije došlo;

—	Potrebno razlikovanje jestivih i nejestivih ukrasa.

Tužba podnesena 12. veljače 2019. — AL protiv Komisije

(predmet T-83/19)

(2019/C 122/32)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: AL (zastupnici: A. Blot i S. Rodrigues, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	proglasi ovu tužbu dopuštenom i osnovanom;

—	poništi odluku o prešutnom odbijanju tužiteljeva zahtjeva za naknadu štete podnesenog 19. prosinca 2017. i, prema potrebi, odluku od 12. studenoga 2018. o odbijanju tužiteljeve žalbe;

—	naloži da se naknadi imovinska i neimovinska šteta koju je tužitelj pretrpio;

—	naloži tuženiku snošenje svih troškova postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe četiri tužbena razloga.

1.	Prvi tužbeni razlog, kojim se tvrdi da je tuženik povrijedio ugovorne obveze koje ima prema tužitelju, time što Komisija nije poštovala obvezu koju je preuzela kad je tužitelja imenovala na radno mjesto posrednika Europske unije u okviru Partnerstva za šume u porječju Konga.

2.	Drugi tužbeni razlog, kojim se tvrdi da je povrijeđeno načelo poštovanja legitimnih očekivanja.

3.	Treći tužbeni razlog, kojim se tvrdi da je povrijeđeno pravo na saslušanje.

4.	Četvrti tužbeni razlog, kojim se tvrdi da je povrijeđeno načelo dobre uprave i dužnost brižnog postupanja.

Tužba podnesena 14. veljače 2019. — Gwo Chyang Biotech protiv EUIPO-a — Norma (KinGirls)

(predmet T-85/19)

(2019/C 122/33)

Jezik na kojem je tužba podnesena: njemački

Stranke

Tužitelj: Gwo Chyang Biotech Co. Ltd (Tainan, Tajvan) (zastupnik: J. Kakoures, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Norma Lebensmittelfilialbetrieb Stiftung & Co. KG (Nürnberg, Njemačka)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Podnositelj prijave spornog žiga: tužitelj

Predmetni sporni žig: prijava za registraciju figurativnog žiga Europske unije KinGirls — prijava za registraciju br. 15 151 038

Postupak pred EUIPO-om: postupak povodom prigovora

Pobijana odluka: odluka četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 12. prosinca 2018. u predmetu R 718/2018-4

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku u dijelu u kojem se njome prihvaća prigovor za proizvode sadržane u razredu 3. i odbije prigovor u cijelosti;

—	naloži EUIPO-u i društvu Norma Lebensmittelfilialbetrieb Stiftung & Co. KG snošenje troškova postupka povodom prigovora, postupka pred žalbenim vijećem i ovog postupka.

Tužbeni razlog

—	Povreda članka 8. stavka 1. Uredba (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća.

Tužba podnesena 15. veljače 2019. — Solnova protiv EUIPO-a — Canina Pharma (BIO-INSECT Shocker)

(predmet T-86/19)

(2019/C 122/34)

Jezik na kojem je tužba podnesena: njemački

Stranke

Tužitelj: Solnova AG (Zollikon, Švicarska) (zastupnik: P. Lee, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Canina Pharma GmbH (Hamm, Njemačka)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Nositelj spornog žiga: druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem

Predmetni sporni žig: prijava žiga Europske unije „BIO-INSECT Shocker” — žig Europske unije br. 14 837 553

Postupak pred EUIPO-om: postupak proglašavanja žiga ništavim

Pobijana odluka: odluka drugog žalbenog vijeća EUIPO-a od 11. prosinca 2018. u predmetu R 276/2018-2

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku;

—	naloži drugoj strani u postupku pred žalbenim vijećem snošenje troškova postupka, uključujući one nastale u žalbenom postupku.

Tužbeni razlozi

—	Povreda članka 7. stavka 1. točaka (b) i (c) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća;

—	povreda članka 7. stavka 1. točke (f) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća;

—	povreda članka 7. stavka 1. točke (g) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća.

Rješenje Općeg suda od 6. veljače 2019. — British Aggregates protiv Komisije

(predmet T-101/14 i T-610/15) (1)

(2019/C 122/35)

Jezik postupka: engleski

Predsjednik trećeg vijeća odredio je brisanje predmeta.

---

(1)  SL C 112, 14.4.2014.

Rješenje Općeg suda od 6. veljače 2019. — British Aggregates e.a. protiv Komisije

(predmet T-741/15) (1)

(2019/C 122/36)

Jezik postupka: engleski

Predsjednik trećeg vijeća odredio je brisanje predmeta.

---

(1)  SL C 68, 22.2.2016.

Rješenje Općeg suda od 6. veljače 2019. — Argus Security Projects protiv ESVD-a

(predmet T-131/17) (1)

(2019/C 122/37)

Jezik postupka: francuski

Predsjednik devetog vijeća odredio je brisanje predmeta.

---

(1)  SL C 129, 24.4.2017.

Rješenje Općeg suda od 31. siječnja 2019. — Lillelam protiv EUIPO-a — Pfaff (LITTLE LAMB)

(predmet T-18/18) (1)

(2019/C 122/38)

Jezik postupka: engleski

Predsjednik devetog vijeća odredio je brisanje predmeta.

---

(1)  SL C 94, 12.3.2018.