ISSN 1977-1088

Službeni list

Europske unije

C 112
European flag  

Hrvatsko izdanje

Informacije i objave

Godište 62.
25. ožujka 2019.

Sadržaj

Stranica

 

IV.   Obavijesti

 

OBAVIJESTI INSTITUCIJA, TIJELA, UREDA I AGENCIJA EUROPSKE UNIJE

 

Sud Europske unije

2019/C 112/01

Posljednje objave Suda Europske unije u Službenom listu Europske unije

1

 

V.   Objave

 

SUDSKI POSTUPCI

 

Sud

2019/C 112/02

Spojeni predmeti C-183/17 P i C-184/17 P: Presuda Suda (treće vijeće) od 31. siječnja 2019. – International Management Group protiv Europske komisije (Žalba — Razvojna suradnja — Izvršenje proračuna Europske unije u okviru neizravnog upravljanja — Tužba za poništenje — Dopuštenost — Akti koji se mogu pobijati — Odluka da se zadaća izvršenja proračuna povjeri osobi koja nije ona koja je prvotno određena — Odluka da se nove zadaće izvršenja proračuna više ne povjeravaju osobi koja je prvotno određena — Uredba (EZ, Euratom) br. 2342/2002 — Članak 43. — Delegirana uredba (EU) br. 1268/2012 — Članak 43. — Pojam međunarodna organizacija — Pretpostavke — Zahtjev za naknadu štete)

2

2019/C 112/03

Predmet C-194/17 P: Presuda Suda (treće vijeće) od 31. siječnja 2019. – Georgios Pandalis protiv Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO), LR Health & Beauty Systems GmbH (Žalba — Žig Europske unije — Uredba (EZ) br. 207/2009 — Članak 51. stavak 1. točka (a), članak 51. stavak 2. i članak 75. — Žig Europske unije Cystus — Dodatak prehrani za nemedicinske potrebe — Djelomično proglašenje opoziva — Percepcija pojma cystus kao opisne oznake glavnog sastojka predmetnih proizvoda — Obveza obrazlaganja)

3

2019/C 112/04

Predmet C-220/17: Presuda Suda (prvo vijeće) od 30. siječnja 2019. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Verwaltungsgericht Berlin – Njemačka) – Planta Tabak-Manufaktur Dr. Manfred Obermann GmbH & Co. KG protiv Land Berlin (Zahtjev za prethodnu odluku — Usklađivanje zakonodavstava — Valjanost Direktive 2014/40/EU — Proizvodnja, predstavljanje i prodaja duhanskih proizvoda — Propisi o sastojcima — Zabrana aromatiziranih duhanskih proizvoda)

3

2019/C 112/05

Predmet C-225/17 P: Presuda Suda (četvrto vijeće) od 31. siječnja 2019. – Islamic Republic of Iran Shipping Lines i dr. protiv Vijeća Europske unije, Europske komisije (Žalba — Zajednička vanjska i sigurnosna politika — Mjere ograničavanja donesene protiv Islamske Republike Irana — Zamrzavanje financijskih sredstava i gospodarskih izvora — Poništenje uvrštenja od strane Općeg suda Europske unije — Izmjena kriterija za uvrštenje na popis osoba i subjekata čija se imovina zamrzava — Ponovno uvrštenje — Dokazi s datumom ranijim od prvog uvrštenja — Činjenice poznate prije prvog uvrštenja — Pravomoćnost — Opseg — Pravna sigurnost — Zaštita legitimnih očekivanja — Načelo ne bis in idem — Djelotvorna sudska zaštita)

4

2019/C 112/06

Predmet C-587/17 P: Presuda Suda (četvrto vijeće) od 30. siječnja 2019. – Kraljevina Belgija protiv Europske komisije (Žalba — Europski fond za jamstva u poljoprivredi (EFJP) — Uredba (EZ) br. 1290/2005 — Uredba (EU) br. 1306/2013 — Izdaci isključeni iz financiranja od strane Europske unije — Neopravdano plaćene izvozne subvencije — Naplata — Neiscrpljivanje svih pravnih sredstava — Nepodnošenje žalbe u kasacijskom postupku nakon negativnog mišljenja pravnika pri Cour de cassation (Kasacijski sud, Belgija) — Članak 267. UFEU-a — Nepodnošenje zahtjeva za prethodnu odluku Sudu — Nepažnja države članice)

5

2019/C 112/07

Predmet C-6/18 P: Presuda Suda (osmo vijeće) od 31. siječnja 2019. – Helenska Republika protiv Europske komisije (Žalba — Europski fond za jamstva u poljoprivredi (EFJP) — Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj (EPFRR) — Uredba (EZ) br. 1290/2005 — Financiranje zajedničke poljoprivredne politike — Isključeni troškovi — Troškovi Helenske Republike)

6

2019/C 112/08

Predmet C-149/18: Presuda Suda (šesto vijeće) od 31. siječnja 2019. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunal da Relação de Lisboa – Portugal) – Agostinho da Silva Martins protiv Dekra Claims Services Portugal SA (Zahtjev za prethodnu odluku — Pravosudna suradnja u građanskim stvarima — Pravo koje se primjenjuje na izvanugovorne obveze — Uredba (EZ) br. 864/2007 (Rim II) — Članci 16. i 27. — Pravila neposredne primjene — Direktiva 2009/103/EZ — Automobilsko osiguranje od građanskopravne odgovornosti — Članak 28.)

6

2019/C 112/09

Predmet C-600/17: Rješenje Suda (drugo vijeće) od 17. siječnja 2019. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Giudice di pace di Roma – Italija) – Pina Cipollone protiv Ministero della Giustizia (Zahtjev za prethodnu odluku — Članak 53. stavak 2. Poslovnika Suda — Socijalna politika — Rad na određeno vrijeme — Mirovni suci — Očita nedopuštenost)

7

2019/C 112/10

Predmet C-626/17: Rješenje Suda (drugo vijeće) od 17. siječnja 2019. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Giudice di Pace di Roma – Italija) – Alberto Rossi protiv Ministero della Giustizia (Zahtjev za prethodnu odluku — Članak 53. stavak 2. Poslovnika Suda — Socijalna politika — Rad na određeno — Mirovni suci — Očita nedopuštenost)

7

2019/C 112/11

Predmet C-169/18: Rješenje Suda (prvo vijeće) od 10. siječnja 2019. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Court of Appeal – Irska) – Atif Mahmood i dr. protiv Minister for Justice and Equality (Zahtjev za prethodnu odluku — Obustava postupka)

8

2019/C 112/12

Spojeni predmeti C-335/18 i C-336/18: Rješenje Suda (osmo vijeće) od 30. siječnja 2019. (zahtjevi za prethodnu odluku koje je uputio Sofiyski gradski sad, Apelativen sad – Sofia – Bugarska) – kazneni postupci protiv AK-a (C-335/18), EP-a (C-336/18) (Zahtjev za prethodnu odluku — Članak 99. Poslovnika Suda — Kontrola gotovine koja se unosi u Europsku uniju ili iznosi iz Europske unije — Uredba (EZ) br. 1889/2005 — Članak 3. stavak 1. — Povreda obveze prijavljivanja — Članak 4. stavak 2. — Mjera zadržavanja — Članak 9. stavak 1. — Sankcije predviđene nacionalnim pravom — Nacionalni propis kojim se, osim izricanja kazne zatvora ili novčane kazne u visini od petine neprijavljenog iznosa, predviđa i oduzimanje tog iznosa u korist države — Proporcionalnost)

9

2019/C 112/13

Predmet C-440/18 P: Rješenje Suda (osmo vijeće) od 30. siječnja 2019. – Verein Deutsche Sprache eV protiv Europske komisije (Žalba — Članak 181. Poslovnika Suda — Pristup dokumentima — Uredba (EZ) br. 1049/2001 — Dokumenti koji se odnose na odluku Europske komisije o promjeni izgleda prostorije za medije u zgradi Berlaymont povezanoj s ograničenjem isticanja naziva samo na francuskom i engleskom jeziku — Uskraćivanje punog pristupa)

9

2019/C 112/14

Predmet C-426/18 P: Žalba koju su 26. lipnja 2018. podnijeli Adrian Iordăchescu, Florina Iordăchescu, Mihaela Iordăchescu, Cristinel Iordăchescu protiv rješenja Općeg suda (sedmo vijeće) od 18. travnja 2018. u predmetu T-298/17, Iordăchescu i drugi protiv Parlamenta i drugih

10

2019/C 112/15

Predmet C-560/18 P: Žalba koju je 3. rujna 2018. podnio Izba Gospodarcza Producentów i Operatorów Urządzeń Rozrywkowych protiv presude Općeg suda (peto vijeće) od 10. srpnja 2018. u predmetu T-514/15: Izba Gospodarcza Producentów i Operatorów Urządzeń Rozrywkowych protiv Komisije

10

2019/C 112/16

Predmet C-730/18 P: Žalba koju je 23. studenoga 2018. podnijela SC protiv rješenja Općeg suda (deveto vijeće) od 19. rujna 2018. u predmetu T-242/17, SC protiv Eulex Kosovo

12

2019/C 112/17

Predmet C-736/18 P: Žalba koju je 26. studenoga 2018. podnio Gugler France protiv presude Općeg suda (osmo vijeće) od 25. rujna 2018. u predmetu T-238/17, Gugler protiv EUIPO-a

13

2019/C 112/18

Predmet C-741/18 P: Žalba koju je 27. studenoga 2018. podnio OPS Újpesti Csökkentmunkaképességűek Ipari és Kereskedelmi Kft. (OPS Újpest Kft.)protiv rješenja Općeg suda (sedmo vijeće) od 28. rujna 2018. u predmetu T-708/17, OPS Újpest protiv Komisije

14

2019/C 112/19

Predmet C-747/18 P: Žalba koju je 30. studenoga 2018. podnio Lux-Rehab Foglalkoztató Non-Profit Kft. (Lux-Rehab Non-profit Kft.) protiv rješenja Općeg suda (sedmo vijeće) od 28. rujna 2018. u predmetu T-710/17, Lux-Rehab Non-Profit protiv Komisije

15

2019/C 112/20

Predmet C-748/18 P: Žalba koju je 30. studenoga 2018. podnio Motex Ipari és Szolgáltató Rehabilitációs Kft. (Motex Kft.) protiv rješenja Općeg suda (sedmo vijeće) od 28. rujna 2018. u predmetu T-713/17, Motex protiv Komisije

16

2019/C 112/21

Predmet C-764/18: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 5. prosinca 2018. uputio Tribunal Supremo (Španjolska) – Ayuntamiento de Pamplona protiv Orange España S.A.U.

17

2019/C 112/22

Predmet C-765/18: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 6. prosinca 2018. uputio Landgericht Koblenz (Njemačka) – Stadtwerke Neuwied GmbH protiv RI

17

2019/C 112/23

Predmet C-773/18: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 10. prosinca 2018. uputio Verwaltungsgericht Halle (Njemačka) – TK protiv Land Sachsen-Anhalt

18

2019/C 112/24

Predmet C-774/18: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 10. prosinca 2018. uputio Verwaltungsgericht Halle (Njemačka) – UL protiv Land Sachsen-Anhalt

19

2019/C 112/25

Predmet C-775/18: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 10. prosinca 2018. uputio Verwaltungsgericht Halle (Njemačka) – VM protiv Land Sachsen-Anhalt

20

2019/C 112/26

Predmet C-781/18: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 12. prosinca 2018. uputio Tribunale ordinario di Roma (Italija) – Società Italiana degli Autori ed Editori (S.I.A.E.) protiv Soundreef Ltd

21

2019/C 112/27

Predmet C-783/18 P: Žalba koju je 12. prosinca 2018. podnio Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) protiv presude Općeg suda (šesto vijeće) od 3. listopada 2018. u predmetu T-313/17, Wajos GmbH protiv Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

22

2019/C 112/28

Predmet C-786/18: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 14. prosinca 2018. uputio Bundesgerichtshof (Njemačka) – ratiopharm GmbH protiv Novartis Consumer Health GmbH

23

2019/C 112/29

Predmet C-788/18: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 14. prosinca 2018. uputila Commissione tributaria provinciale di Parma (Italija) – Stanleyparma Sas, Stanleybet Malta Ltd protiv Agenzia delle Dogane e dei Monopoli UM Emilia Romagna – SOT Parma

23

2019/C 112/30

Predmet C-789/18: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 12. prosinca 2018. uputio Tribunale Amministrativo Regionale per il Lazio (Italija) – AQ i dr. protiv Corte dei Conti i dr.

24

2019/C 112/31

Predmet C-790/18: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 12. prosinca 2018. uputio Tribunale Amministrativo Regionale per il Lazio (Italija) – ZQ protiv Corte dei Conti i dr.

26

2019/C 112/32

Predmet C-834/18: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 28. prosinca 2018. uputio Tribunal Judicial da Comarca de Faro (Portugal) – Rolibérica, Lda protiv Autoridade para as Condições do Trabalho

27

2019/C 112/33

Predmet C-18/19: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 11. siječnja 2019. uputio Bundesgerichtshof (Njemačka) – WM protiv Stadt Frankfurt am Main

27

2019/C 112/34

Predmet C-49/19: Tužba podnesena 25. siječnja 2019. – Europska komisija protiv Portugalske Republike

28

2019/C 112/35

Predmet C-50/19 P: Žalba koju je 25. siječnja 2019. podnijela Sigma Alimentos Exterior, S.L. protiv presude Općeg suda (deveto vijeće) od 15. studenoga 2018. u predmetu T-239/11, Sigma Alimentos Exterior protiv Komisije

29

2019/C 112/36

Predmet C-51/19 P: Žalba koju je 25. siječnja 2019. podnio World Duty Free Group, S.A., ranije Autogrill España, S.A. protiv presude Općeg suda (deveto prošireno vijeće) od 15. studenoga 2018. u predmetu T-219/10 RENV, World Duty Free Group protiv Komisije

30

2019/C 112/37

Predmet C-52/19 P: Žalba koju je 25. siječnja 2019. podnio Banco Santander, S.A. protiv presude Općeg suda (deveto vijeće) od 15. studenoga 2018. u predmetu T-227/10, Banco Santander, S.A. protiv Europske komisije

31

2019/C 112/38

Predmet C-53/19 P: Žalba koju je 25. siječnja 2019. podnio Banco Santander, S.A. i Santusa Holding, S.L. protiv presude Općeg suda (deveto prošireno vijeće) od 15. studenoga 2018. u predmetu T-399/11 RENV, Banco Santander i Santusa protiv Komisije

32

2019/C 112/39

Predmet C-54/19 P: Žalba koju je 25. siječnja 2019. podnio Axa Mediterranean Holding, S.A. protiv presude Općeg suda (deveto vijeće) od 15. studenoga 2018. u predmetu T-405/11, Axa Mediterranean protiv Komisije

33

2019/C 112/40

Predmet C-55/19 P: Žalba koju je 25. siječnja 2019. podnio Prosegur Compañía de Seguridad, S.A. protiv presude Općeg suda (deveto vijeće) od 15. studenoga 2018. u predmetu T-406/11, Prosegur Compañía de Seguridad protiv Komisije

34

2019/C 112/41

Predmet C-63/19: Tužba podnesena 29. siječnja 2019. – Europska komisija protiv Talijanske Republike

35

2019/C 112/42

Predmet C-64/19 P: Žalba koju je 29. siječnja 2019. podnijela Kraljevina Španjolska protiv presude Općeg suda (prošireno deveto vijeće) od 15. studenoga 2018. u predmetu T-219/10 RENV, World Duty Free Group protiv Komisije

36

2019/C 112/43

Predmet C-65/19 P: Žalba koju je 29. siječnja 2019. podnijela Kraljevina Španjolska protiv presude Općeg suda (deveto prošireno vijeće) od 15. studenoga 2018. u predmetu T-399/11 RENV, Banco Santander i Santusa protiv Komisije

37

2019/C 112/44

Predmet C-106/19: Tužba podnesena 11. veljače 2019. – Talijanska Republika protiv Vijeća Europske unije, Europskog parlamenta

38

2019/C 112/45

Predmet C-577/17: Rješenje predsjednika Suda od 11. siječnja 2019. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Verwaltungsgerichtshof – Austrija) – Bundesamt für Fremdenwesen und Asyl, uz sudjelovanje: Clinton Osas Alake poznat i pod imenom Klenti Solim i dr.

39

2019/C 112/46

Predmet C-313/18: Rješenje predsjednika Suda od 11. siječnja 2019. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Svea hovrätt – Švedska) – Dacom Limited protiv IPM Informed Portfolio Management AB

40

2019/C 112/47

Predmet C-566/18: Rješenje predsjednika Suda od 11. siječnja 2019. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Handelsgericht Wien – Austrija) – Austrian Airlines AG protiv MG, NF

40

2019/C 112/48

Predmet C-617/18: Rješenje predsjednika Suda od 16. siječnja 2019. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Juzgado de Primera Instancia de Albacete – Španjolska) – Los prestatarios protiv Globalcaja S.A.

40

 

Opći sud

2019/C 112/49

Predmet T-647/17: Presuda Općeg suda od 8. veljače 2019. – Serendipity i dr. protiv EUIPO-a – CKL Holdings (CHIARA FERRAGNI) (Žig Europske Unije — Postupak povodom prigovora — Prijava figurativnog žiga Europske unije CHIARA FERRAGNI — Raniji verbalni žig Beneluksa Chiara — Relativni razlog za odbijanje — Nepostojanje vjerojatnosti dovođenja u zabludu — Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji je postao članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001))

41

2019/C 112/50

Predmet T-34/19: Tužba podnesena 16. siječnja 2019. – Orkla Foods Danmark protiv EUIPO-a (PRODUCED WITHOUT BOILING SCANDINAVIAN DELIGHTS ESTABLISHED 1834 FRUIT SPREAD)

41

2019/C 112/51

Predmet T-41/19: Tužba podnesena 23. siječnja 2019. – MSI Svetovanje protiv EUIPO-a – Industrial Farmaceutica Cantabria (nume)

42

2019/C 112/52

Predmet T-52/19: Tužba podnesena 28. siječnja 2019. – AH protiv Eurofunda

43

2019/C 112/53

Predmet T-54/19: Tužba podnesena 29. siječnja 2019. – Nosio protiv EUIPO-a (BIANCOFINO)

44

2019/C 112/54

Predmet T-60/19: Tužba podnesena 31. siječnja 2019. – Cipar protiv EUIPO-a – Filotas Bellas & Yios (Halloumi Vermion grill cheese M BELAS PREMIUM GREEK DAIRY SINCE 1927)

44

2019/C 112/55

Predmet T-64/19: Tužba podnesena 4. veljače 2019. – ECSEL Joint Undertaking protiv Personal Health Institute International

45

2019/C 112/56

Predmet T-67/19: Tužba podnesena 5. veljače 2019. – Sixsigma Networks Mexico protiv EUIPO-a – Dokkio (DOKKIO)

46

2019/C 112/57

Predmet T-69/19: Tužba podnesena 6. veljače 2019. – Südwestdeutsche Salzwerke protiv EUIPO-a (Bad Reichenhaller Alpensaline)

47

2019/C 112/58

Predmet T-74/19: Tužba podnesena 7. veljače 2019. – DK Company protiv EUIPO-a – Hunter Boot (DENIM HUNTER)

47

2019/C 112/59

Predmet T-75/19: Tužba podnesena 8. veljače 2019. – Comune di Milano protiv Parlamenta i Vijeća

48

2019/C 112/60

Predmet T-81/19: Tužba podnesena 12. veljače 2019. – Apostolopoulou i Apostolopoulou Chrysanthaki protiv Europske komisije

49

HR

 

IV. Obavijesti

OBAVIJESTI INSTITUCIJA, TIJELA, UREDA I AGENCIJA EUROPSKE UNIJE

Sud Europske unije

25.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 112/1

Posljednje objave Suda Europske unije u Službenom listu Europske unije

(2019/C 112/01)

Posljednja objava

SL C 103, 18.3.2019.

Prethodne objave

SL C 93, 11.3.2019.

SL C 82, 4.3.2019.

SL C 72, 25.2.2019.

SL C 65, 18.2.2019.

SL C 54, 11.2.2019.

SL C 44, 4.2.2019.

Ti su tekstovi dostupni na:

EUR-Lex: http://eur-lex.europa.eu

V. Objave

SUDSKI POSTUPCI

Sud

25.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 112/2

Presuda Suda (treće vijeće) od 31. siječnja 2019. – International Management Group protiv Europske komisije

(Spojeni predmeti C-183/17 P i C-184/17 P) (1)

((Žalba - Razvojna suradnja - Izvršenje proračuna Europske unije u okviru neizravnog upravljanja - Tužba za poništenje - Dopuštenost - Akti koji se mogu pobijati - Odluka da se zadaća izvršenja proračuna povjeri osobi koja nije ona koja je prvotno određena - Odluka da se nove zadaće izvršenja proračuna više ne povjeravaju osobi koja je prvotno određena - Uredba (EZ, Euratom) br. 2342/2002 - Članak 43. - Delegirana uredba (EU) br. 1268/2012 - Članak 43. - Pojam „međunarodna organizacija” - Pretpostavke - Zahtjev za naknadu štete))

(2019/C 112/02)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: International Management Group (zastupnici: L. Levi i J.Y. de Cara, odvjetnici)

Druga stranka u postupku: Europska komisija (zastupnici: F. Castillo de la Torre i J. Baquero Cruz, agenti)

Izreka

1.

Ukidaju se presude Općeg suda Europske unije od 2. veljače 2017., International Management Group/Komisija (T-29/15, neobjavljena, EU:T:2017:56), i od 2. veljače 2017., International Management Group/Komisija (T-381/15, neobjavljena, EU:T:2017:57).

2.

Poništava se Provedbena odluka Komisije C(2014) 9787 final od 16. prosinca 2014. o izmjeni Provedbene odluke C(2013) 7682 o godišnjem programu djelovanja za 2013. u korist Mjanmara/Burme koji se financira iz općeg proračuna Europske unije.

3.

Poništava se odluka Europske komisije da više ne sklapa nove sporazume u delegiranju u okviru neizravnog upravljanja s International Management Group, sadržana u njezinu dopisu od 8. svibnja 2015.

4.

Predmet T-381/15 vraća se Općem sudu Europske unije na odlučivanje kako bi on odlučio o zahtjevu za naknadu štete International Management Group, koji se odnosi na štetu koju je tom subjektu prouzročila Komisijina odluka iz točke 3. ove izreke.

5.

Protužalbe se odbijaju.

6.

Komisiji se nalaže snošenje troškova u predmetima C-183/17 P, C-184/17 P i T-29/15.

7.

U predmetu T-381/15 o troškovima će se odlučiti naknadno.

(1)  SL C 221, 10. 7. 2017.

25.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 112/3

Presuda Suda (treće vijeće) od 31. siječnja 2019. – Georgios Pandalis protiv Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO), LR Health & Beauty Systems GmbH

(Predmet C-194/17 P) (1)

((Žalba - Žig Europske unije - Uredba (EZ) br. 207/2009 - Članak 51. stavak 1. točka (a), članak 51. stavak 2. i članak 75. - Žig Europske unije Cystus - Dodatak prehrani za nemedicinske potrebe - Djelomično proglašenje opoziva - Percepcija pojma „cystus” kao opisne oznake glavnog sastojka predmetnih proizvoda - Obveza obrazlaganja))

(2019/C 112/03)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Žalitelj: Georgios Pandalis (zastupnica: A. Franke, Rechtsanwältin)

Druge stranke u postupku: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) (zastupnici: S. Hanne i D. Walicka, agenti), LR Health & Beauty Systems GmbH (zastupnici: N. Weber i L. Thiel, Rechtsanwälte)

Izreka

1.

Žalba se odbija.

2.

Georgiosu Pandalisu nalaže se snošenje troškova.

(1)  SL C 300, 11. 9. 2017.

25.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 112/3

Presuda Suda (prvo vijeće) od 30. siječnja 2019. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Verwaltungsgericht Berlin – Njemačka) – Planta Tabak-Manufaktur Dr. Manfred Obermann GmbH & Co. KG protiv Land Berlin

(Predmet C-220/17) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Usklađivanje zakonodavstava - Valjanost Direktive 2014/40/EU - Proizvodnja, predstavljanje i prodaja duhanskih proizvoda - Propisi o „sastojcima” - Zabrana aromatiziranih duhanskih proizvoda))

(2019/C 112/04)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Verwaltungsgericht Berlin

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Planta Tabak-Manufaktur Dr. Manfred Obermann GmbH & Co. KG

Tuženik: Land Berlin

Izreka

1.

Ispitivanje prvog prethodnog pitanja nije otkrilo nijedan element koji može utjecati na valjanost članka 7. stavaka 1., 7., i 14. Direktive 2014/40/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 3. travnja 2014. o usklađivanju zakona i drugih propisa država članica o proizvodnji, predstavljanju i prodaji duhanskih i srodnih proizvoda i o stavljanju izvan snage Direktive 2001/37/EZ.

2.

Članak 7. stavak 14. Direktive 2014/40 treba tumačiti na način da, s jedne strane, pojam „proizvodna kategorija” u smislu te odredbe obuhvaća i cigarete i duhan za samostalno motanje i da se, s druge strane, postupak koji valja primijeniti kako bi se utvrdilo doseže li pojedini duhanski proizvod prag od 3 % propisan u toj odredbi mora odrediti u skladu s unutarnjim pravom dotične države članice.

3.

Članke 8. do 11. Direktive 2014/40 treba tumačiti na način da državama članicama ne dopuštaju da propišu dodatne rokove za prenošenje, uz one koji su predviđeni u člancima 29. i 30. te direktive.

4.

Ispitivanje drugog prethodnog pitanja nije otkrilo nijedan element koji može utjecati na valjanost članka 9. stavka 1. drugog podstavka, stavka 4. točke (a) druge rečenice i stavka 6., članka 10. stavka 1. točaka (b), (e) i (f) te članka 11. stavka 1. prvog podstavka prve rečenice Direktive 2014/40.

5.

Članak 13. stavak 1. točku (c) i stavak 3. Direktive 2014/40 treba tumačiti na način da se njime od država članica zahtijeva da zabrane uporabu podataka koji upućuju na okus, miris, aromu ili druge aditive čak i ako ti podaci nisu promotivni, a uporaba predmetnih sastojaka i dalje je dopuštena.

6.

Ispitivanje trećeg prethodnog pitanja nije otkrilo nijedan element koji bi utjecao na valjanost članka 13. stavka 1. točke (c) i stavka 3. Direktive 2014/40.

(1)  SL C 239, 24. 7. 2017.

25.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 112/4

Presuda Suda (četvrto vijeće) od 31. siječnja 2019. – Islamic Republic of Iran Shipping Lines i dr. protiv Vijeća Europske unije, Europske komisije

(Predmet C-225/17 P) (1)

((Žalba - Zajednička vanjska i sigurnosna politika - Mjere ograničavanja donesene protiv Islamske Republike Irana - Zamrzavanje financijskih sredstava i gospodarskih izvora - Poništenje uvrštenja od strane Općeg suda Europske unije - Izmjena kriterija za uvrštenje na popis osoba i subjekata čija se imovina zamrzava - Ponovno uvrštenje - Dokazi s datumom ranijim od prvog uvrštenja - Činjenice poznate prije prvog uvrštenja - Pravomoćnost - Opseg - Pravna sigurnost - Zaštita legitimnih očekivanja - Načelo „ne bis in idem” - Djelotvorna sudska zaštita))

(2019/C 112/05)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelji: Islamic Republic of Iran Shipping Lines, Hafize Darya Shipping Lines (HDSL), Khazar Sea Shipping Lines Co., IRISL Europe GmbH, Qeshm Marine Services and Engineering Co., Irano Misr Shipping Co., Safiran Payam Darya Shipping Lines, Marine Information Technology Development Co, Rahbaran Omid Darya Ship Management Co., Hoopad Darya Shipping Agency, Valfajr 8th Shipping Line Co. (zastupnici: M. Lester QC, M. Taher, Solicitor)

Druge stranke u postupku: Vijeće Europske unije (zastupnici: J. Kneale i M. Bishop, agenti), Europska komisija (zastupnici: D. Gauci i T. Scharf, agenti)

Izreka

1.

Žalba se odbija.

2.

Islamic Republic of Iran Shipping Lines, Hafize Darya Shipping Lines (HDSL), Khazar Shipping Lines, IRISL Europe GmbH, Qeshm Marine Services & Engineering Co., Irano Misr Shipping Co., Safiran Payam Darya Shipping Lines, Marine Information Technology Development Co., Rahbaran Omid Darya Ship Management Co., Hoopad Darya Shipping Agency i Valfajr 8th Shipping Line Co. nalaže se snošenje, pored vlastitih troškova, i troškova Vijeća Europske unije.

3.

Europska komisija snosi vlastite troškove.

(1)  SL C 231, 17. 7. 2017.

25.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 112/5

Presuda Suda (četvrto vijeće) od 30. siječnja 2019. – Kraljevina Belgija protiv Europske komisije

(Predmet C-587/17 P) (1)

((Žalba - Europski fond za jamstva u poljoprivredi (EFJP) - Uredba (EZ) br. 1290/2005 - Uredba (EU) br. 1306/2013 - Izdaci isključeni iz financiranja od strane Europske unije - Neopravdano plaćene izvozne subvencije - Naplata - Neiscrpljivanje svih pravnih sredstava - Nepodnošenje žalbe u kasacijskom postupku nakon negativnog mišljenja pravnika pri Cour de cassation (Kasacijski sud, Belgija) - Članak 267. UFEU-a - Nepodnošenje zahtjeva za prethodnu odluku Sudu - Nepažnja države članice))

(2019/C 112/06)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Žalitelj: Kraljevina Belgija (zastupnici: J.-C. Halleux, M. Jacobs, C. Pochet, agent, uz asistenciju E. Grégoire i J. Mariani, odvjetnika)

Druga stranka u postupku: Europska komisija (zastupnici: A. Bouquet i B. Hofstötter, agenti)

Izreka

1.

Ukida se presuda Općeg suda Europske unije od 20. srpnja 2017., Belgija/Komisija (T-287/16, neobjavljena, EU:T:2017:531).

2.

Predmet T-287/16 vraća se Općem sudu Europske unije na ponovno odlučivanje.

3.

O troškovima će se odlučiti naknadno.

(1)  SL C 412, 4. 12. 2017.

25.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 112/6

Presuda Suda (osmo vijeće) od 31. siječnja 2019. – Helenska Republika protiv Europske komisije

(Predmet C-6/18 P) (1)

((Žalba - Europski fond za jamstva u poljoprivredi (EFJP) - Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj (EPFRR) - Uredba (EZ) br. 1290/2005 - Financiranje zajedničke poljoprivredne politike - Isključeni troškovi - Troškovi Helenske Republike))

(2019/C 112/07)

Jezik postupka: grčki

Stranke

Žalitelj: Helenska Republika (zastupnici: G. Kanellopoulos, I. Pachi i A. Vasilopoulou, agenti)

Druga stranka u postupku: Europska komisija (zastupnici: D. Triantafyllou i A. Sauka, agenti)

Izreka

1.

Žalba se odbija.

2.

Helenskoj Republici nalaže se snošenje troškova.

(1)  SL C 63, 19. 2. 2018.

25.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 112/6

Presuda Suda (šesto vijeće) od 31. siječnja 2019. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunal da Relação de Lisboa – Portugal) – Agostinho da Silva Martins protiv Dekra Claims Services Portugal SA

(Predmet C-149/18) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Pravosudna suradnja u građanskim stvarima - Pravo koje se primjenjuje na izvanugovorne obveze - Uredba (EZ) br. 864/2007 (Rim II) - Članci 16. i 27. - Pravila neposredne primjene - Direktiva 2009/103/EZ - Automobilsko osiguranje od građanskopravne odgovornosti - Članak 28.))

(2019/C 112/08)

Jezik postupka: portugalski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunal da Relação de Lisboa

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Agostinho da Silva Martins

Tuženik: Dekra Claims Services Portugal SA

Izreka

1.

Članak 16. Uredbe (EZ) br. 864/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. srpnja 2007. o pravu koje se primjenjuje na izvanugovorne obveze („Rim II”) treba tumačiti na način da se nacionalna odredba poput one o kojoj je riječ u glavnom postupku, kojom se propisuje trogodišnji zastarni rok za tužbu za naknadu štete nastale štetnim događajem, ne može smatrati pravilom neposredne primjene u smislu tog članka, osim ako sud koji vodi postupak na temelju obrazložene analize izričaja, opće strukture, ciljeva i konteksta donošenja te odredbe utvrdi da je ona u nacionalnom pravnom poretku od takve važnosti da opravdava neprimjenu prava koje je na temelju članka 4. te uredbe utvrđeno kao primjenjivo.

2.

Članak 27. Uredbe br. 864/2007 treba tumačiti na način da članak 28. Direktive 2009/103/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. u odnosu na osiguranje od građanskopravne odgovornosti u pogledu upotrebe motornih vozila i izvršenje obveze osiguranja od takve odgovornosti, kako je prenesen u nacionalno pravo, nije odredba prava Unije kojom se uređuje sukob zakona u području izvanugovornih obveza u smislu tog članka 27.

(1)  SL C 161, 7. 5. 2018.

25.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 112/7

Rješenje Suda (drugo vijeće) od 17. siječnja 2019. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Giudice di pace di Roma – Italija) – Pina Cipollone protiv Ministero della Giustizia

(Predmet C-600/17) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Članak 53. stavak 2. Poslovnika Suda - Socijalna politika - Rad na određeno vrijeme - Mirovni suci - Očita nedopuštenost))

(2019/C 112/09)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Giudice di pace di Roma

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Pina Cipollone

Tuženik: Ministero della Giustizia

uz sudjelovanje: Unione Nazionale Giudici di Pace (Unagipa)

Izreka

Zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Giudice di pace di Roma (mirovni sudac u Rimu, Italija) odlukom od 25. kolovoza 2017. očito je nedopušten.

(1)  SL C 437, 18. 12. 2017.

25.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 112/7

Rješenje Suda (drugo vijeće) od 17. siječnja 2019. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Giudice di Pace di Roma – Italija) – Alberto Rossi protiv Ministero della Giustizia

(Predmet C-626/17) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Članak 53. stavak 2. Poslovnika Suda - Socijalna politika - Rad na određeno - Mirovni suci - Očita nedopuštenost))

(2019/C 112/10)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Giudice di Pace di Roma

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Alberto Rossi

Tuženik: Ministero della Giustizia

uz sudjelovanje: Unione Nazionale Giudici di Pace (Unagipa), Associazione Nazionale Guidici di Pace, Coordinamento Nazionale Giustizia di Pace, Organismo Unitario della Magistratura Onoraria – Magistrati Onorari Riuniti, Maria Maddalena Acernese i 656 drugih mirovnih sudaca, Angela Abbondandolo i 139 počasnih zamjenika tužitelja, Santina Adelfio i 101 drugih počasnih sudaca.

Izreka

Zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Giudice di pace di Roma (mirovni sudac u Rimu, Italija) odlukom od 17. listopada 2017. je očito nedopušten.

(1)  SL C 52, 12. 2. 2018.

25.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 112/8

Rješenje Suda (prvo vijeće) od 10. siječnja 2019. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Court of Appeal – Irska) – Atif Mahmood i dr. protiv Minister for Justice and Equality

(Predmet C-169/18) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Obustava postupka))

(2019/C 112/11)

Jezik postupka: engleski

Sud koji je uputio zahtjev

Court of Appeal

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: Atif Mahmood, Shabina Atif, Mohammed Ahsan, Mohammed Haroon, Nik Bibi Haroon, Noor Habib i dr.

Tuženik: Minister for Justice and Equality

Izreka

Obustavlja se postupak povodom zahtjeva za prethodnu odluku koji je uputio Court of Appeal (Žalbeni sud, Irska) odlukom od 23. veljače 2018., u predmetu C-169/18.

(1)  SL C 166, 14. 5. 2018.

25.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 112/9

Rješenje Suda (osmo vijeće) od 30. siječnja 2019. (zahtjevi za prethodnu odluku koje je uputio Sofiyski gradski sad, Apelativen sad – Sofia – Bugarska) – kazneni postupci protiv AK-a (C-335/18), EP-a (C-336/18)

(Spojeni predmeti C-335/18 i C-336/18) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Članak 99. Poslovnika Suda - Kontrola gotovine koja se unosi u Europsku uniju ili iznosi iz Europske unije - Uredba (EZ) br. 1889/2005 - Članak 3. stavak 1. - Povreda obveze prijavljivanja - Članak 4. stavak 2. - Mjera zadržavanja - Članak 9. stavak 1. - Sankcije predviđene nacionalnim pravom - Nacionalni propis kojim se, osim izricanja kazne zatvora ili novčane kazne u visini od petine neprijavljenog iznosa, predviđa i oduzimanje tog iznosa u korist države - Proporcionalnost))

(2019/C 112/12)

Jezik postupka: bugarski

Sud koji je uputio zahtjev

Sofiyski gradski sad, Apelativen sad – Sofia

Stranke glavnog kaznenog postupka

AK (C-335/18), EP (C-336/18)

Izreka

Članak 4. stavak 2. i članak 9. stavak 1. Uredbe (EZ) br. 1889/2005 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. listopada 2005. o kontrolama gotovine koja se unosi u Zajednicu ili iznosi iz Zajednice treba tumačiti na način da im se protivi nacionalni propis poput onoga u kojemu je riječ u glavnom postupku koji kao sankciju za povredu obveze prijavljivanja predviđene člankom 3. te uredbe, osim izricanja kazne zatvora u trajanju do pet godina ili novčane kazne u visini od petine neprijavljenog iznosa gotovine, predviđa i oduzimanje tog neprijavljenog iznosa u korist države.

(1)  SL C 276, 6. 8. 2018.

25.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 112/9

Rješenje Suda (osmo vijeće) od 30. siječnja 2019. – Verein Deutsche Sprache eV protiv Europske komisije

(Predmet C-440/18 P) (1)

((Žalba - Članak 181. Poslovnika Suda - Pristup dokumentima - Uredba (EZ) br. 1049/2001 - Dokumenti koji se odnose na odluku Europske komisije o promjeni izgleda prostorije za medije u zgradi Berlaymont povezanoj s ograničenjem isticanja naziva samo na francuskom i engleskom jeziku - Uskraćivanje punog pristupa))

(2019/C 112/13)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Žalitelj: Verein Deutsche Sprache eV (zastupnik: W. Ehrhardt, odvjetnik)

Druga stranka u postupku: Europska komisija (zastupnik: F. Erlbacher i F. Clotuche-Duvieusart, agenti)

Izreka

1.

Žalba se odbacuje kao očito nedopuštena.

2.

Društvo Verein Deutsche Sprache eV snosi vlastite troškove kao i troškove Europske komisije.

(1)  SL C 294, 20. 8. 2018.

25.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 112/10

Žalba koju su 26. lipnja 2018. podnijeli Adrian Iordăchescu, Florina Iordăchescu, Mihaela Iordăchescu, Cristinel Iordăchescu protiv rješenja Općeg suda (sedmo vijeće) od 18. travnja 2018. u predmetu T-298/17, Iordăchescu i drugi protiv Parlamenta i drugih

(Predmet C-426/18 P)

(2019/C 112/14)

Jezik postupka: rumunjski

Stranke

Žalitelji: Adrian Iordăchescu, Florina Iordăchescu, Mihaela Iordăchescu, Cristinel Iordăchescu (zastupnik: A. Cuculis, odvjetnik)

Druge stranke u postupku: Europski parlament, Vijeće Europske unije, Europska komisija

Rješenjem od 31. siječnja 2018. Sud (deveto vijeće) odbacio je žalbu.

25.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 112/10

Žalba koju je 3. rujna 2018. podnio Izba Gospodarcza Producentów i Operatorów Urządzeń Rozrywkowych protiv presude Općeg suda (peto vijeće) od 10. srpnja 2018. u predmetu T-514/15: Izba Gospodarcza Producentów i Operatorów Urządzeń Rozrywkowych protiv Komisije

(Predmet C-560/18 P)

(2019/C 112/15)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: Izba Gospodarcza Producentów i Operatorów Urządzeń Rozrywkowych (zastupnik: P. Hoffman, adwokat)

Druge stranke u postupku: Europska komisija, Kraljevina Švedska, Republika Poljska

Zahtjevi

Žalitelj od Suda zahtijeva da:

—

ukine rješenje Općeg suda Europske unije od 10. srpnja 2018. u predmetu T-514/15 Izba Gospodarcza Producentów i Operatorów Urządzeń Rozrywkowych protiv Komisije;

—

poništi Odluku Europske komisije od 12. lipnja 2015., GESTDEM 2015/1291, kojom je žalitelju odbijen pristup detaljnom mišljenju Europske komisije izrađenom u okviru postupka obavješćivanja 2014/537/PL i Odluku Europske komisije od 17. srpnja 2015., GESTDEM 2015/1291, kojom je žalitelju odbijen pristup detaljnom mišljenju koje je Republika Malta izradila u okviru postupka obavješćivanja 2014/537/PL te da Europskoj komisiji naloži snošenje vlastitih i žaliteljevih troškova; ili

—

podredno, ako Sud smatra da stanje postupka ne dopušta donošenje konačne odluke, vrati predmet Općem sudu Europske unije i o troškovima odluči naknadno.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Žalba se temelji na sljedećim žalbenim razlozima:

—

Opći sud počinio je pogrešku koja se tiče prava (i) time što je u točkama 30. i 32. rješenja koje se pobija žalbom smatrao da postoji mala vjerojatnost da će se u budućnosti ponoviti nezakonitost na koju se žalitelj pozivao u tužbi i time što je smatrao da žalitelju nije u interesu nastaviti s tužbom te (ii) time što je u tim istim točkama smatrao da je relevantno pitanje u ovom kontekstu postoji li mogućnost da se u budućnosti dogodi situacija u kojoj će se Komisiju obavijestiti o nacrtu zakona kojim se odgovara na njezinu zabrinutost u pogledu postojećeg zakonodavstva države članice koja je uputila obavijest i protiv koje se vodi postupak zbog povrede obveze koji je u tijeku i u kojoj će Komisija odbiti pristup detaljnom mišljenju izrađenom na temelju Direktive 98/34 (1) koje se odnosi na taj nacrt zakona, opravdavajući to odbijanje općom presumpcijom o neobjavljivanju koja proizlazi iz nužnosti za zaštitu svrhe navedenog postupka zbog povrede obveze, iako u pravnom pogledu pitanje koje se postavlja nije postoji li mogućnost da se dogodi takva specifična situacija nego je li moguće da Komisija u budućnosti primijeni tumačenja Uredbe 1049/2001 (2) ili Direktive 98/34 na koje se Komisija poziva i koje žalitelj pobija u tužbi.

—

Opći sud počinio je pogrešku koja se tiče prava time što je u točki 33. rješenja koje se pobija žalbom smatrao da nužnost za donošenje odluke u predmetu koji se odnosi na odbijanje Komisije da objavi dokumente zbog navodne „neodvojive veze” između tih dokumenata i postupka zbog povrede obveze koji je u tijeku i u kojemu je usmeni postupak okončan ne može proizlaziti iz potrebe za pružanje djelotvorne sudske zaštite žalitelju niti iz činjenice da bi nedonošenje presude Komisiji omogućilo da izbjegne sudsko preispitivanje svoje odluke, jer bi u protivnom slučaju svaki tužitelj kojemu je prvotno odbijen zahtjev za pristup dokumentima mogao tražiti donošenje presude protiv Komisije unatoč činjenici da je njegov zahtjev prihvaćen nakon podnošenja tužbe Općem sudu.

—

Opći sud počinio je pogrešku koja se tiče prava time što je u točki 34. rješenja koje se pobija žalbom smatrao da žalitelju i njegovim članovima ne bi pričinjavalo neopravdani teret okončanje postupka i zahtjev da ponovno, ovaj put u okviru tužbe za naknadu štete protiv Komisije, dokazuju nezakonitost pobijanih odluka, iako je postupak koji je žalitelj pokrenuo protiv pobijanih odluka trajao gotovo tri godine te je uključivao brojne podneske kao i raspravu.

—

Opći sud počinio je pogrešku koja se tiče prava time što je u točki 34. pobijanog rješenja smatrao da nije nužno donijeti odluku o zahtjevima za naknadu štete žalitelja ili njegovih članova koja je uzrokovana pobijanim odlukama, samo zbog činjenice da (i) žalitelj nije naveo namjeravaju li on ili njegovi članovi „stvarno” podnijeti takve zahtjeve, (ii) nije se pozvao na precizne, konkretne i provjerljive dokaze u pogledu učinaka pobijanih odluka i da (iii) nije iznio nikakvo pojašnjenje u pogledu osuda koje proizlaze iz odbijanja pristupa dokumentima unatoč tomu što mu je (iv) Opći sud istodobno naložio da snosi vlastite troškove, koji stoga čine konkretnu i izvjesnu štetu koja je žalitelju nanesena pobijanim odlukama.

—

Opći sud počinio je pogrešku koja se tiče prava time što je u točki 34. rješenja koje se pobija žalbom smatrao da žalitelju nije u interesu nastaviti s tužbom, iako je poništenje pobijanih odluka nužno kako bi se naknadila neimovinska šteta nanesena žalitelju kao strukovnoj organizaciji te iako ne postoji drugi način da se takva šteta naknadi.

(1)  Direktiva 98/34/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. lipnja 1998. o utvrđivanju postupka osiguravanja informacija u području tehničkih normi i propisa (SL 1998., L 204, str. 37.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 42., str. 58.)

(2)  Uredba (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (SL 2001., L 145, str. 43.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 16., str. 70.)

25.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 112/12

Žalba koju je 23. studenoga 2018. podnijela SC protiv rješenja Općeg suda (deveto vijeće) od 19. rujna 2018. u predmetu T-242/17, SC protiv Eulex Kosovo

(Predmet C-730/18 P)

(2019/C 112/16)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žaliteljica: SC (zastupnici: A. Kunst, Rechtsanwältin, L. Moro, avvocato)

Druga stranka u postupku: Eulex Kosovo

Žalbeni zahtjevi

Žaliteljica od Suda zahtijeva da:

—

ukine rješenje protiv kojeg je podnesena žalba;

—

usvoji zahtjev, osim u dijelu koji se odnosi na peti tužbeni razlog.

i posljedično:

—

utvrdi da je EULEX povrijedio svoje ugovorne obveze prilikom izvršenja ugovora i primjene OPLAN-a i koncepta operacije (CONOPS), standardnih operativnih postupaka (SOP), odnosno SOP-a o restrukturiranju i SOP-a o odabiru osoblja te načela pravednosti i dobre vjere, što joj daje pravo na naknadu štete;

—

utvrdi da je EULEX povrijedio svoje izvanugovorne obveze prema žaliteljici, uključujući njezino pravo na poštene i pravične radne uvjete (članak 31. Povelje Europske unije o temeljnim pravima), njezino pravo na dobru upravu kao i načelo nepristranosti (članak 41. Povelje Europske unije o temeljnim pravima), što joj daje pravo na naknadu štete;

—

proglasi odluku o internom natječaju iz 2016. i neproduljenju žaliteljičina ugovora o radu nezakonitom;

—

naloži EULEX-u da žaliteljici na ime naknade imovinske štete isplati iznos koji odgovara neisplaćenim plaćama u visini od 19 mjesečnih bruto plaća, čemu treba dodati dnevnice i povećanje plaće te nadalje, na ime naknade neimovinske štete, iznos od 50 000 eura zbog EULEX-ovih nezakonitih odluka/akata;

podredno:

—

vrati predmet Općem sudu na odlučivanje o meritumu;

—

naloži tuženiku snošenje troškova prvostupanjskog i žalbenog postupka.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Svojom žalbom, žaliteljica tvrdi da je Opći sud bio nadležan za odlučivanje u njezinu slučaju. Tvrdi da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava time što je tužbu odbacio kao djelomično očito nedopuštenu i odbio kao djelomično očito pravno neosnovanu.

U prilog žalbi, žaliteljica se poziva na pet žalbenih razloga.

Prvi žalbeni razlog, koji se temelji na tome da je Opći sud povrijedio članak 272. UFEU-a i počinio pogrešku koja se tiče prava time što je treći dio tužbenog zahtjeva (odnosno žaliteljičin zahtjev na temelju članka 272. UFEU-a da se odluka o internom natječaju iz 2016. i neproduljenju ugovora proglasi nezakonitom) preinačio u tužbu za poništenje u skladu s člankom 263. UFEU-a te je odbacio kao nedopuštenu.

Opći sud nije nadležan za preinaku tužbe, koja je protivna žaliteljičinoj izričitoj volji. Time što žaliteljici nije omogućio očitovanje o preinaci tužbe, Opći sud počinio je pogrešku koja se tiče prava.

Drugi žalbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 272. UFEU-a, žaliteljičina prava na djelotvoran pravni lijek u skladu s člankom 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima i načela jednakog postupanja koje je Opći sud počinio time što nije prihvatio nadležnost na temelju članka 272. UFEU-a u pogledu trećeg dijela tužbenog zahtjeva te nije odlučivao o meritumu.

Opći sud počinio je pogrešku koja se tiče prava time što je smatrao da je tužba za proglašenje nezakonitosti odluke o internom natječaju iz 2016. i neproduljenju ugovora u skladu s člankom 272. UFEU-a zapravo tužba za poništenje u skladu s člankom 263. UFEU-a; i time što je smatrao da se te odluke ne temelje na propisima kojima su uređeni ugovorni odnosi nego da je riječ o administrativnim aktima koje se ne može pobijati na temelju članka 272. UFEU-a.

Treći žalbeni razlog, koji se temelji na (i) povredi SOP-a o restrukturiranju i odabiru osoblja, prava na dobru upravu uključujući načela nepristranosti i (b) nedostatnom obrazloženju time što je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava smatrajući da je neproduljenje žaliteljičina ugovora opravdano njezinim neuspjehom na internom natječaju iz 2016.

Opći sud nije se očitovao o žaliteljičinim argumentima navedenima u prvom, drugom i trećem tužbenom razlogu navedenima u prilog njezinoj tužbi, odnosno da nije uspjela na internom natječaju iz 2016., jer se predsjednica povjerenstva za odabir nije sama izuzela, niti je bila izuzeta zbog očitog sukoba interesa i pristranosti s njezine strane.

Četvrti žalbeni razlog, koji se temelji na tome da je Opći sud povrijedio članke 268. i 340.2 UFEU-a i počinio pogrešku koja se tiče prava time što je smatrao da je zahtjev za naknadu izvanugovorne štete u vezi s odlukom o internom natječaju iz 2016. i neproduljenju ugovora nedopušten. Žaliteljica je podnijela tužbu za proglašenje nezakonitosti koja je dopuštena što posljedično dovodi do toga da je i povezani zahtjev za naknadu štete dopušten.

Peti žalbeni razlog, koji se temelji na povredi (i) članaka 268. i 340.2 UFEU-a, žaliteljičinih prava u skladu s člancima 31. i 41. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (izvanugovorna odgovornost), (ii) članaka 272. i 340.1 UFEU-a te zahtjeva sadržanih u pozivu na podnošenje prijava iz 2014. (ugovorna odgovornost) time što je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava smatrajući da su zahtjevi za naknadu štete na temelju izvanugovorne i ugovorne odgovornosti u vezi s ponovljenim zahtjevima za polaganje vozačkog ispita kojima se uznemiravalo žaliteljicu pravno neosnovani.

EULEX-ovi ponavljani zahtjevi kojima se žaliteljicu opetovano prisiljavalo na polaganje vozačkog ispita, neovisno o njegovu saznanju za njezin invaliditet desne ruke, nezakoniti su. Kao posljedicu toga, žaliteljica je pretrpjela neimovinsku štetu, što joj daje pravo na naknadu.

25.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 112/13

Žalba koju je 26. studenoga 2018. podnio Gugler France protiv presude Općeg suda (osmo vijeće) od 25. rujna 2018. u predmetu T-238/17, Gugler protiv EUIPO-a

(Predmet C-736/18 P)

(2019/C 112/17)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: Gugler France (zastupnik: S. Guerlain, odvjetnik)

Druge stranke u postupku: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo, Alexander Gugler

Zahtjevi

Žalitelj od Suda zahtijeva da:

—

ukine presudu Općeg suda (osmo vijeće) od 25. rujna 2018. u predmetu T-238/17 zbog povrede članka 8. stavka 4. Uredbe o žigu u vezi s ocjenom vjerojatnosti dovođenja u zabludu koja odgovara konceptu članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe o žigu;

—

naloži Alexanderu Gugleru snošenje žaliteljevih troškova nastalih u okviru ovog postupka.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Žalitelj se poziva na povredu članka 8. stavka 4. Uredbe o žigu i posljedično, članka L711-4 francuskog Zakonika o intelektualnom vlasništvu time što se nije utvrdilo postojanje gospodarske veze između nositelja ranijeg prava (žalitelja) i podnositelja prijave spornog žiga (tuženika) te, također, mogućeg izostanka vjerojatnosti dovođenja u zabludu.

25.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 112/14

Žalba koju je 27. studenoga 2018. podnio OPS Újpesti Csökkentmunkaképességűek Ipari és Kereskedelmi Kft. (OPS Újpest Kft.)protiv rješenja Općeg suda (sedmo vijeće) od 28. rujna 2018. u predmetu T-708/17, OPS Újpest protiv Komisije

(Predmet C-741/18 P)

(2019/C 112/18)

Jezik postupka: mađarski

Stranke

Žalitelj: OPS Újpesti Csökkentmunkaképességűek Ipari és Kereskedelmi Kft. (OPS Újpest Kft.) (zastupnik: L. Szabó, ügyvéd)

Druga stranka u postupku: Europska komisija

Žalbeni zahtjev

Svojom žalbom OPS Újpest Kft. od Suda zahtijeva da:

—

žalbu utvrdi dopuštenom i osnovanom te stoga ukine rješenje Općeg suda (sedmo vijeće) doneseno 28. rujna 2018. u predmetu T-708/17, OPS Újpest/Komisija, dostavljeno žalitelju 2. listopada 2018.,

—

također, vrati predmet Općem sudu na ponovno odlučivanje u pogledu drugog, treće i četvrtog prigovora nedopuštenosti,

—

usto, naloži tuženiku u prvom stupnju snošenje troškova prvostupanjskog i žalbenog postupka, osim ako se predmet vrati Općem sudu na ponovno suđenje, u kojem slučaju zahtijeva da se odluku o navedenim troškovima ne donese, nego da se o njima odluči u konačnoj presudi.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

1.

Prvi žalbeni razlog

Žalitelj navodi da načelo pravne sigurnosti zahtijeva da zainteresirane osobe znaju točan doseg svojih obveza koje im nameću na njih primjenjivi propisi, a što se može osigurati samo pravilnom objavom tih propisa na službenom jeziku adresata.

U slučaju pravnog akta koji nije pravilno objavljen, početak računanja postupovnih rokova povezanih s objavom treba se utvrditi na temelju datuma kada je izvršena prva pravilna objava.

2.

Drugi žalbeni razlog

Budući da je Komisija tijekom postupka tvrdila da tužba nije dopuštena jer odluke čije se ukidanje zahtijeva nisu konačne s obzirom na to da je istraga još u tijeku, sudska odluka u tom pogledu mora prethoditi odluci o ostalim pitanjima u vezi s dopuštenošću.

25.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 112/15

Žalba koju je 30. studenoga 2018. podnio Lux-Rehab Foglalkoztató Non-Profit Kft. (Lux-Rehab Non-profit Kft.) protiv rješenja Općeg suda (sedmo vijeće) od 28. rujna 2018. u predmetu T-710/17, Lux-Rehab Non-Profit protiv Komisije

(Predmet C-747/18 P)

(2019/C 112/19)

Jezik postupka: mađarski

Stranke

Žalitelj: Lux-Rehab Foglalkoztató Non-Profit Kft. (Lux-Rehab Non-Profit Kft.) (zastupnik: L. Szabó, odvjetnik)

Druga stranka u postupku: Europska komisija

Žalbeni zahtjev

Svojom žalbom Lux-Rehab Non-Profit Kft. od Suda zahtijeva da:

—

proglasi žalbu dopuštenom i osnovanom i posljedično ukine rješenje Općeg suda (sedmo vijeće) doneseno 28. rujna 2018. u predmetu T-710/17, Lux-Rehab Non-Profit /Komisija i dostavljeno žalitelju 2. listopada 2018.

—

isto tako, vrati predmet Općem sudu kako bi potonji odlučio o navedenom drugom i četvrtom razlogu nedopuštenosti.

—

usto, naloži tuženiku u prvostupanjskom postupku snošenje troškova prvostupanjskog i žalbenog postupka osim ako predmet ne bude vraćen Općem sudu, u kojem slučaju zahtijeva da ne donese odluku o navedenim troškovima, nego da se o njima odluči u konačnoj presudi.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

1.

Prvi žalbeni razlog

Žalitelj tvrdi da činjenica da je njegova tužba usmjerena na poništenje odluke o neospornosti u smislu članka 4. stavka 3. Uredbe br. 659/1999 (1), temelji njegovu tvrdnju o obrani njegovih postupovnih prava, zbog čega valja smatrati da se ta odluka odnosi na njega te da njegova tužba prešutno, upućivanjem, sadržava navod o pravnoj zaštiti.

2.

Drugi žalbeni razlog

Budući da je Opći sud protumačio priloge tužbi te je također odlučio o meritumu oslanjajući se na navedeno tumačenje, ne može utemeljeno isticati da nije obvezan u prilozima pronaći i identificirati razloge koje je naveo tužitelj.

Zahtjev Općeg suda da tužitelj navede „konkretne i opipljive” učinke narušenosti tržišnog natjecanja u odnosu na njega i na taj način opravda da se pobijani pravni akt na njega izravno odnosi odražava se na činjeničnu ocjenu. Time se iskrivljuje zahtjev izravnog utjecaja.

3.

Treći žalbeni razlog

Budući da tuženik u postupku tvrdi da protiv pobijanih odluka nije moguće podnijeti pravno sredstvo jer nisu konačne s obzirom na to da još traje istraga, sudska odluka o tome treba prethoditi odluci o ostalim pitanjima u pogledu dopuštenosti.

(1)  Uredba Vijeća (EZ) br. 659/1999 od 22. ožujka 1999. o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka 93. Ugovora o EZ-u (SL 1999., L 83, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 4., str. 16.)

25.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 112/16

Žalba koju je 30. studenoga 2018. podnio Motex Ipari és Szolgáltató Rehabilitációs Kft. (Motex Kft.) protiv rješenja Općeg suda (sedmo vijeće) od 28. rujna 2018. u predmetu T-713/17, Motex protiv Komisije

(Predmet C-748/18 P)

(2019/C 112/20)

Jezik postupka: mađarski

Stranke

Žalitelj: Motex Ipari és Szolgáltató Rehabilitációs Kft. (Motex Kft.) (zastupnik: L. Szabó, odvjetnik)

Druga stranka u postupku: Europska komisija

Žalbeni zahtjev

Svojom žalbom Motex Kft. od Suda zahtijeva da:

—

proglasi žalbu dopuštenom i osnovanom i posljedično ukine rješenje Općeg suda (sedmo vijeće) doneseno 28. rujna 2018. u predmetu T-713/17, Motex Kft./Komisija i dostavljeno žalitelju 2. listopada 2018.

—

isto tako, vrati predmet Općem sudu kako bi potonji odlučio o navedenom drugom i četvrtom razlogu nedopuštenosti.

—

usto, naloži tuženiku u prvostupanjskom postupku snošenje troškova prvostupanjskog i žalbenog postupka osim ako predmet ne bude vraćen Općem sudu, u kojem slučaju zahtijeva da ne donese odluku o navedenim troškovima, nego da se o njima odluči u konačnoj presudi.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

1.

Prvi žalbeni razlog

Žalitelj tvrdi da činjenica da je njegova tužba usmjerena na poništenje odluke o neospornosti u smislu članka 4. stavka 3. Uredbe br. 659/1999 (1), temelji njegovu tvrdnju o obrani njegovih postupovnih prava, zbog čega valja smatrati da se ta odluka odnosi na njega te da njegova tužba prešutno, upućivanjem, sadržava navod o pravnoj zaštiti.

2.

Drugi žalbeni razlog

Budući da je Opći sud protumačio priloge tužbi te je također odlučio o meritumu oslanjajući se na navedeno tumačenje, ne može utemeljeno isticati da nije obvezan u prilozima pronaći i identificirati razloge koje je naveo tužitelj.

Zahtjev Općeg suda da tužitelj navede „konkretne i opipljive” učinke narušenosti tržišnog natjecanja u odnosu na njega i na taj način opravda da se pobijani pravni akt na njega izravno odnosi odražava se na činjeničnu ocjenu. Time se iskrivljuje zahtjev izravnog utjecaja.

3.

Treći žalbeni razlog

Budući da tuženik u postupku tvrdi da protiv pobijanih odluka nije moguće podnijeti pravno sredstvo jer nisu konačne s obzirom na to da još traje istraga, sudska odluka o tome treba prethoditi odluci o ostalim pitanjima u pogledu dopuštenosti.

(1)  Uredba Vijeća (EZ) br. 659/1999 od 22. ožujka 1999. o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka 93. Ugovora o EZ-u (SL 1999., L 83, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 4., str. 16.)

25.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 112/17

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 5. prosinca 2018. uputio Tribunal Supremo (Španjolska) – Ayuntamiento de Pamplona protiv Orange España S.A.U.

(Predmet C-764/18)

(2019/C 112/21)

Jezik postupka: španjolski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunal Supremo

Stranke glavnog postupka

Žalitelj: Ayuntamiento de Pamplona

Druga stranka u postupku: Orange España S.A.U.

Prethodna pitanja

1.

Jesu li Direktiva 2002/20/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka [2002.] o ovlaštenju u području elektroničkih [komunikacijskih] mreža i usluga (Direktiva o ovlaštenju) (1), kako je Sud tumači u vezi s poduzetnicima koji djeluju u sektoru mobilnih telekomunikacija, i konkretno ograničenja koja ona sadržava u svojim člancima 12. i 13. u pogledu izvršavanja porezne nadležnosti država članica, primjenjivi na poduzetnike koji pružaju usluge fiksne telefonije i interneta?

2.

U slučaju potvrdnog odgovora na prvo pitanje (i utvrđenja da je ta direktiva primjenjiva na pružatelje usluga fiksne telefonije i interneta), dopuštaju li članci 12. i 13. Direktive 2002/20/EZ državama članicama da odrede naknadu čiji je iznos utvrđen isključivo s obzirom na godišnje bruto prihode koje poduzetnik – vlasnik instalirane opreme – ostvaruje pružanjem usluge fiksne telefonije i interneta na odgovarajućem području?

(1)  SL 2002., L 108, str. 21. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 53., str. 62.)

25.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 112/17

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 6. prosinca 2018. uputio Landgericht Koblenz (Njemačka) – Stadtwerke Neuwied GmbH protiv RI

(Predmet C-765/18)

(2019/C 112/22)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Landgericht Koblenz

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Stadtwerke Neuwied GmbH

Tuženik: RI

Prethodna pitanja

1.

Treba li članak 3. stavak 3. Direktive 2003/55/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2003. o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište prirodnog plina i stavljanju izvan snage Direktive 98/54/EZ (1) u vezi s točkama (b) i (c) njezina priloga A tumačiti na način da im se zbog izostanka pravodobnog i izravnog obavještavanja kupaca o uvjetima, razlogu i opsegu predstojeće promjene tarife za isporuku plina protivi takva promjena tarife?

2.

Ako je odgovor na prvo pitanje potvrdan:

Primjenjuje li se od 1. srpnja 2004. članak 3. stavak 3. Direktive 2003/55/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2003. o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište prirodnog plina i stavljanju izvan snage Direktive 98/30/EZ u vezi s točkama (b) i (c) njezina priloga A izravno na društvo za opskrbu koje je ustrojeno kao privatnopravna osoba (osnovano kao GmbH njemačkog prava), s obzirom na to da su navedene odredbe te direktive sadržajno bezuvjetne i stoga se mogu primijeniti bez posebnog akta o prenošenju te priznaju građanima prava u odnosu na određeni subjekt, koji unatoč svojem privatnopravnom obliku podliježe nadzoru države jer je država jedini vlasnik njegovih udjela?

(1)  SL 2003., L 176, str. 57. [neslužbeni prijevod]

25.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 112/18

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 10. prosinca 2018. uputio Verwaltungsgericht Halle (Njemačka) – TK protiv Land Sachsen-Anhalt

(Predmet C-773/18)

(2019/C 112/23)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Verwaltungsgericht Halle

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: TK

Tuženik: Land Sachsen-Anhalt

Prethodna pitanja

1.

Je li naknadno postotno povećanje u okviru sustava plaća kojim se diskriminira na temelju dobi nova diskriminacija ako je postotak povećanja jednak za sve stupnjeve nekog platnog razreda i stoga se mijenja apsolutna, ali ne relativna razlika između diskriminiranih i nediskriminiranih?

2.

U slučaju pozitivnog odgovora na prvo pitanje, je li opravdano takvo postotno povećanje za sve dobne stupnjeve ako se povećanje zasniva na tome da je prvotna plaća niža od minimuma propisanog Ustavom države članice?

3.

Protivi li se pravu Unije, osobito članku 9. Direktive 2000/78/EZ (1) odredba kojom pravo na naknadu štete za plaću kojom se diskriminira na temelju dobi prestaje nakon dva mjeseca, ako

—

rok počinje objavom presude od 8. rujna 2011., C-297/10 i C-298/10, ECLI:EU:C:2011:560 (Hennigs i Mai), iako se na dotičnu osobu ne primjenjuje Bundesangestelltentarifvertrag (Savezni kolektivni ugovor za zaposlenike u javnoj službi), nego njegova osobna situacija odgovara situaciji iz presude od 9. rujna 2015., C-20/13, ECLI:EU:C:2015:561 (Unland),

—

za prethodno navedenu presudu dotični službenici i suci (radnici) mogu saznati samo iz općih javnih izvora,

—

su poslodavci zanijekali prenosivost na službenike nakon donošenja prethodno navedene presude i pritom osporili postojanje diskriminacije na temelju dobi, a to pravno mišljenje barem dijelom priopćeno je i prema vani,

—

se sudskom praksom prvostupanjskih upravnih sudova unutar navedenog roka i nakon njega do objave presude od 19. lipnja 2014., C-501/12 do C-506/12, C-540/12 i C-541/12, ECLI:EU:C:2014:2005 (Specht) većinom nijekalo postojanje diskriminacije na temelju dobi,

—

sudska praksa viših sudova nije postojala u tom roku i prva odluka viših sudova donesena je tek nakon donošenja presude Specht,

—

se u radnom odnosu službenika ili sudaca prekluzivni rokovi primjenjuju samo za naknadu posebnih troškova i takvi rokovi nisu kraći od šest mjeseci,

—

prava na plaću podliježu trogodišnjem zastarnom roku koji počinje istekom godine u kojoj je zahtjev dospio i ovlaštenik zna za svoje pravo ili bi morao znati, a u suprotnom teče zastarni rok od deset godina,

—

nacionalna prava na plaću koja nisu određena zakonom, treba istaknuti pravodobno, to jest unutar proračunske godine za koju se zahtijevaju?

4.

Utječe li na odgovor na treće pitanje ako je pravna situacija nejasna ili zamršena?

5.

Je li za početak prekluzivnog roka dovoljno ako krug osoba koje su diskriminirane zna za različito postupanje ili mora biti poznat i razlog za nejednako postupanje, odnosno kriterij razlikovanja?

(1)  Direktiva Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenoga 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja, SL 2000., L 303, str. 16. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 1., str. 69.)

25.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 112/19

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 10. prosinca 2018. uputio Verwaltungsgericht Halle (Njemačka) – UL protiv Land Sachsen-Anhalt

(Predmet C-774/18)

(2019/C 112/24)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Verwaltungsgericht Halle

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: UL

Tuženik: Land Sachsen-Anhalt

Prethodna pitanja

1.

Je li naknadno postotno povećanje u okviru sustava plaća kojim se diskriminira na temelju dobi nova diskriminacija ako je postotak povećanja jednak za sve stupnjeve nekog platnog razreda i stoga se mijenja apsolutna, ali ne relativna razlika između diskriminiranih i nediskriminiranih?

2.

U slučaju pozitivnog odgovora na prvo pitanje, je li opravdano takvo postotno povećanje za sve dobne stupnjeve ako se povećanje zasniva na tome da je prvotna plaća niža od minimuma propisanog Ustavom države članice?

3.

Protivi li se pravu Unije, osobito članku 9. Direktive 2000/78/EZ (1) odredba kojom pravo na naknadu štete za plaću kojom se diskriminira na temelju dobi prestaje nakon dva mjeseca, ako

—

rok počinje objavom presude od 8. rujna 2011., C-297/10 i C-298/10, ECLI:EU:C:2011:560 (Hennigs i Mai), iako se na dotičnu osobu ne primjenjuje Bundesangestelltentarifvertrag (Savezni kolektivni ugovor za zaposlenike u javnoj službi), nego njegova osobna situacija odgovara situaciji iz presude od 19. lipnja 2014., C-501/12 do C-506/12, C-540/12 i C-541/12, ECLI:EU:C:2014:2005 (Specht),

—

za prethodno navedenu presudu dotični službenici i suci (radnici) mogu saznati samo iz općih javnih izvora,

—

su poslodavci zanijekali prenosivost na službenike nakon donošenja prethodno navedene presude i pritom osporili postojanje diskriminacije na temelju dobi, a to pravno mišljenje barem dijelom priopćeno je i prema vani,

—

se sudskom praksom prvostupanjskih upravnih sudova unutar navedenog roka i nakon njega do objave Specht većinom nijekalo postojanje diskriminacije na temelju dobi,

—

sudska praksa viših sudova nije postojala u tom roku i prva odluka viših sudova donesena je tek nakon donošenja presude Specht,

—

se u radnom odnosu službenika ili sudaca prekluzivni rokovi primjenjuju samo za naknadu posebnih troškova i takvi rokovi nisu kraći od šest mjeseci,

—

prava na plaću podliježu trogodišnjem zastarnom roku koji počinje istekom godine u kojoj je zahtjev dospio i ovlaštenik zna za svoje pravo ili bi morao znati, a u suprotnom teče zastarni rok od deset godina,

—

nacionalna prava na plaću koja nisu određena zakonom, treba istaknuti pravodobno, to jest unutar proračunske godine za koju se zahtijevaju?

4.

Utječe li na odgovor na treće pitanje ako je pravna situacija nejasna ili zamršena?

5.

Je li za početak prekluzivnog roka dovoljno ako krug osoba koje su diskriminirane zna za različito postupanje ili mora biti poznat i razlog za nejednako postupanje, odnosno kriterij razlikovanja?

(1)  Direktiva Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenoga 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja, SL 2000., L 303, str. 16. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 1., str. 69.)

25.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 112/20

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 10. prosinca 2018. uputio Verwaltungsgericht Halle (Njemačka) – VM protiv Land Sachsen-Anhalt

(Predmet C-775/18)

(2019/C 112/25)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Verwaltungsgericht Halle

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: VM

Tuženik: Land Sachsen-Anhalt

Prethodna pitanja

1.

Je li naknadno postotno povećanje u okviru sustava plaća kojim se diskriminira na temelju dobi nova diskriminacija ako je postotak povećanja jednak za sve stupnjeve nekog platnog razreda i stoga se mijenja apsolutna, ali ne relativna razlika između diskriminiranih i nediskriminiranih?

2.

U slučaju pozitivnog odgovora na prvo pitanje, je li opravdano takvo postotno povećanje za sve dobne stupnjeve ako se povećanje zasniva na tome da je prvotna plaća niža od minimuma propisanog Ustavom države članice?

3.

Protivi li se pravu Unije, osobito članku 9. Direktive 2000/78/EZ (1), odredba kojom pravo na naknadu štete za plaću kojom se diskriminira na temelju dobi prestaje nakon dva mjeseca, ako

—

rok počinje objavom presude od 8. rujna 2011., C-297/10 i C-298/10, ECLI:EU:C:2011:560 (Hennigs i Mai), iako se na dotičnu osobu ne primjenjuje Bundesangestelltentarifvertrag (Savezni kolektivni ugovor za zaposlenike u javnoj službi), nego njegova osobna situacija odgovara situaciji iz presude od 19. lipnja 2014., C-501/12 do C-506/12, C-540/12 i C-541/12, ECLI:EU:C:2014:2005 (Specht),

—

za prethodno navedenu presudu dotični službenici i suci (radnici) mogu saznati samo iz općih javnih izvora,

—

su poslodavci zanijekali prenosivost na službenike nakon donošenja prethodno navedene presude i pritom osporili postojanje diskriminacije na temelju dobi, a to pravno mišljenje barem dijelom priopćeno je i prema vani,

—

se sudskom praksom prvostupanjskih upravnih sudova unutar navedenog roka i nakon njega do objave presude Specht većinom nijekalo postojanje diskriminacije na temelju dobi,

—

sudska praksa viših sudova nije postojala u tom roku i prva odluka viših sudova donesena je tek nakon donošenja presude Specht,

—

se u radnom odnosu službenika ili sudaca prekluzivni rokovi primjenjuju samo za naknadu posebnih troškova i takvi rokovi nisu kraći od šest mjeseci,

—

prava na plaću podliježu trogodišnjem zastarnom roku koji počinje istekom godine u kojoj je zahtjev dospio i ovlaštenik zna za svoje pravo ili bi morao znati, a u suprotnom teče zastarni rok od deset godina,

—

nacionalna prava na plaću koja nisu određena zakonom, treba istaknuti pravodobno, to jest unutar proračunske godine za koju se zahtijevaju?

4.

Utječe li na odgovor na treće pitanje ako je pravna situacija nejasna ili zamršena?

5.

Je li za početak prekluzivnog roka dovoljno ako krug osoba koje su diskriminirane zna za različito postupanje ili mora biti poznat i razlog za nejednako postupanje, odnosno kriterij razlikovanja?

(1)  Direktiva Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenoga 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja (SL 2000., L 303, str. 16.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 1., str. 69.)

25.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 112/21

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 12. prosinca 2018. uputio Tribunale ordinario di Roma (Italija) – Società Italiana degli Autori ed Editori (S.I.A.E.) protiv Soundreef Ltd

(Predmet C-781/18)

(2019/C 112/26)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunale ordinario di Roma

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Società Italiana degli Autori ed Editori (S.I.A.E.)

Tuženik: Soundreef Ltd

Prethodno pitanje

Treba li Direktivu 2014/26/EU (1) tumačiti na način da joj se protivi nacionalni zakon kojim se pristup tržištu posredovanja autorskim pravima ili u svakom slučaju izdavanje odobrenja korisnicima ograničava samo na subjekte koji se u skladu s definicijom iz te direktive mogu kvalificirati kao organizacije za kolektivno ostvarivanje prava, isključujući one koji se mogu kvalificirati kao neovisna upravljačka tijela, osnovane u dotičnoj ili drugim državama članicama?

(1)  Direktiva 2014/26/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o kolektivnom ostvarivanju autorskog prava i srodnih prava te izdavanju odobrenja za više državnih područja za prava na internetsko korištenje glazbenih djela na unutarnjem tržištu (SL 2014., L 84, str. 72.)

25.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 112/22

Žalba koju je 12. prosinca 2018. podnio Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) protiv presude Općeg suda (šesto vijeće) od 3. listopada 2018. u predmetu T-313/17, Wajos GmbH protiv Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

(Predmet C-783/18 P)

(2019/C 112/27)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Žalitelj: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) (zastupnik: D. Hanf, punomoćnik)

Druga stranka u postupku: Wajos GmbH

Žalbeni zahtjevi

Žalitelj od Suda zahtijeva da:

—

ukine pobijanu presudu;

—

društvu Wajos GmbH naloži snošenje EUIPO-ovih troškova.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Prema EUIPO-ovu mišljenju pobijana presuda protivna je članku 7. stavku 1. točki (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009 (1). Opći sud primijenio je pogrešan kriterij za ocjenjivanje razlikovnosti spornog žiga te je propustio ispitati relevantne kriterije, a usto je i naveo pogrešne kriterije za ispitivanje.

Nadalje, pobijana presuda protivna je članku 36. i članku 53. stavku 1. Poslovnika Općeg suda Europske unije jer na temelju nje nije moguće shvatiti na temelju kojih je razloga Opći sud došao do utvrđenja relevantnog za izreku presude da je oblik spornog žiga „s obzirom na poslovnu praksu u tom sektoru neuobičajen”.

(1)  Uredba Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu Zajednice (SL 2009., L 78, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 226.)

25.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 112/23

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 14. prosinca 2018. uputio Bundesgerichtshof (Njemačka) – ratiopharm GmbH protiv Novartis Consumer Health GmbH

(Predmet C-786/18)

(2019/C 112/28)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Bundesgerichtshof

Stranke glavnog postupka

Podnositelj revizije: ratiopharm GmbH

Druga stranka u revizijskom postupku: Novartis Consumer Health GmbH

Prethodna pitanja

1.

Treba li članak 96 stavak 1. Direktive 2001/83/EZ (1) tumačiti na način da farmaceutski poduzetnici smiju besplatno davati gotove lijekove i ljekarnicima, ako je njihovo pakiranje označeno natpisom „nije za prodaju”, ako je lijek namijenjen ljekarnikovu isprobavanju, ako ne postoji opasnost da će se (neotvoreni) lijek dalje davati krajnjim potrošačima te su ispunjeni ostali uvjeti za davanje iz članka 96. stavka 1. točaka (a) do (d) i (f) do (g) te direktive?

2.

U slučaju potvrdnog odgovora na prvo pitanje: dopušta li članak 96. stavak 2. Direktive 2001/83/EZ nacionalni propis kao što je članak 47. stavak 3. AMG-a, kada ga se tumači na način da farmaceutski poduzetnici ne smiju besplatno davati gotove lijekove i ljekarnicima, ako je njihovo pakiranje označeno natpisom „nije za prodaju”, ako je lijek namijenjen ljekarnikovu isprobavanju, ako ne postoji opasnost da će se (neotvoreni) lijek dalje davati krajnjim potrošačima te su ispunjeni ostali uvjeti za davanje iz članka 96. stavka 1. točaka (a) do (d) i (f) do (g) navedene direktive i članka 47. stavka 4. AMG-a?

(1)  Direktiva 2001/83/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. studenoga 2001. o zakoniku Zajednice o lijekovima za humanu primjenu (SL L 311, 2001., str. 67.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 56., str. 27.), u verziji kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EU) br. 2017/745, SL L 117, 2017., str. 1.

25.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 112/23

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 14. prosinca 2018. uputila Commissione tributaria provinciale di Parma (Italija) – Stanleyparma Sas, Stanleybet Malta Ltd protiv Agenzia delle Dogane e dei Monopoli UM Emilia Romagna – SOT Parma

(Predmet C-788/18)

(2019/C 112/29)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Commissione tributaria provinciale di Parma

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: Stanleyparma Sas, Stanleybet Malta Ltd

Tuženik: Agenzia delle Dogane e dei Monopoli UM Emilia Romagna – SOT Parma

Prethodna pitanja

1.

Treba li članke 56., 57. i 52. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, sudsku praksu Suda Europske unije u području pružanja usluga igara na sreću i klađenja, na koje se osobito odnose presude Gambelli (predmet C-243/01), Placanica (predmet C-338/04), Costa i Cifone (spojeni predmeti C-72/10 i C-77/10) i Laezza (predmet C-375/14), te u području porezne diskriminacije, na koje se osobito odnose presude Lindman (predmet C-42/02), Komisija protiv Španjolske (predmet C-153/08) te Blanco i Fabretti (spojeni predmeti C-344/13 i C-367/13), kao i načela prava Unije koja se odnose na jednako postupanje i nediskriminaciju, i s obzirom na presudu Ustavnog suda od 23. siječnja 2018., tumačiti na način da im se protivi nacionalni propis poput onog talijanskog o kojem je riječ u ovom slučaju, kojim je predviđeno oporezivanje jedinstvenim porezom na klađenje i igre na sreću iz članaka 1. do 3. Zakonodavne uredbe br. 504 od 23. prosinca 1998., kako su izmijenjeni člankom 1. stavkom 66. točkom (b) Zakona o stabilnosti iz 2011., nacionalnih posrednika za prijenos podataka o igrama na sreću za račun organizatorâ klađenja sa sjedištem u drugoj državi članici Europske unije, a osobito onih koji imaju značajke društva Stanleybet Malta Ltd., i eventualno sâmih organizatora klađenja solidarno s njihovim nacionalnim posrednicima?

2.

Treba li članke 56., 57. i 52. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, sudsku praksu Suda Europske unije u području pružanja usluga igara na sreću i klađenja, na koje se osobito odnose presude Gambelli (predmet C-243/01), Placanica (predmet C-338/04), Costa i Cifone (spojeni predmeti C-72/10 i C-77/10) i Laezza (predmet C-375/14), te u području porezne diskriminacije, na koje se osobito odnose presude Lindman (predmet C-42/02), Komisija protiv Španjolske (predmet C-153/08) te Blanco i Fabretti (spojeni predmeti C-344/13 i C-367/13), kao i načela prava Unije koja se odnose na jednako postupanje i nediskriminaciju, i s obzirom na presudu Ustavnog suda od 23. siječnja 2018., tumačiti na način da im se protivi nacionalni propis poput onog talijanskog o kojem je riječ u ovom slučaju kojim je predviđeno oporezivanje jedinstvenim porezom na klađenje i igre na sreću iz članaka 1. do 3. Zakonodavne uredbe br. 504 od 23. prosinca 1998., kako su izmijenjeni člankom 1. stavkom 66. točkom (b) Zakona o stabilnosti iz 2011., isključivo nacionalnih posrednika koji prenose podatke o igri za račun organizatorâ klađenja sa sjedištem u drugoj državi članici Europske unije, a osobito onih koji imaju značajke društva Stanleybet Malta Ltd., a ne i nacionalnih posrednika koji podatke o igrama na sreću prenose za račun organizatorâ klađenja koji imaju državnu koncesiju, a obavljaju istu djelatnost?

3.

Protivi li se člancima 52., 56. i sljedećima Ugovora o funkcioniranju Europske unije, sudskoj praksi Suda Europske unije u području pružanja usluga igara na sreću i klađenja te načelima jednakog postupanja i nediskriminacije, i s obzirom na presudu Ustavnog suda od 23. siječnja 2018., nacionalni propis poput onog talijanskog iz članka 1. stavka 644. točke (g) Zakona 190/2014 kojim se propisuje da su nacionalni posrednici koji podatke o igrama na sreću prenose za račun organizatorâ klađenja sa sjedištem u drugoj državi članici Europske unije, a osobito oni koji imaju značajke društva Stanleybet Malta Ltd., i eventualno sâmi organizatori klađenja solidarno s njihovim nacionalnim posrednicima dužni plaćati jedinstveni porez na klađenje iz Zakonodavne uredbe 504/1998 na paušalni oporezivi iznos koji odgovara trostrukoj prosječnoj vrijednosti uloga prikupljenih u pokrajini gdje se obavlja djelatnost ili gdje se nalazi mjesto prikupljanja uloga i koji proizlazi iz podataka zabilježenih u nacionalnom totalizatoru za porezno razdoblje koje prethodi referentnom poreznom razdoblju?

25.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 112/24

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 12. prosinca 2018. uputio Tribunale Amministrativo Regionale per il Lazio (Italija) – AQ i dr. protiv Corte dei Conti i dr.

(Predmet C-789/18)

(2019/C 112/30)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunale Amministrativo Regionale per il Lazio

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: AQ i dr.

Tuženici: Corte dei Conti, Presidenza del Consiglio dei Ministri, Ministero dell’Economia e delle Finanze, Inps-Gestione

Prethodna pitanja

1.

Protivi li se članku 3. stavcima 2. i 3. UEU-a, člancima 9., 45., 126., 145., 146., 147. i članku 151. stavku 1. UFEU-a, članku 15. stavku 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima i člancima 3. i 5. Europske socijalne povelje nacionalna odredba, poput članka 1. stavka 489. Zakona br. 147/2013, ako se njome potiče talijanska upravna tijela da prilikom zapošljavanja ili dodjele ugovora, daju prednost samo radnicima koji su već primatelji mirovine koju isplaćuje talijanski zavod za socijalno osiguranje?

2.

Protivi li se člancima 106. stavku 1. i članku 107. UFEU-a nacionalna odredba, poput članka 1. stavka 489. Zakona br. 147/2013, koja talijanskim upravnim tijelima koja obavljaju gospodarsku aktivnost, u skladu s člankom 101. i pratećim člancima UFEU-a, omogućuje korištenje radom osoba koje su se pristale odreći, u cijelosti ili dijelu, odgovarajuće plaće, time ostvarujući uštedu troškova pomoću koje se ta tijela mogu naći u prednosti prilikom tržišnog natjecanja s drugim gospodarskim subjektima?

3.

Protivi li se člancima 2., 3. i 6. UEU-a, članku 126. i članku 151. stavku 1. UFEU-a, članku 15. stavku 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima te članku 3. i članku 7. točki (a) Europske socijalne povelje odredba nacionalnog prava, poput članka 1. stavka 489. Zakona br. 147/2013, koja, pod u njoj naznačenim uvjetima, radniku omogućuje valjano odricanje, u cijelosti ili dijelu, od plaće, čak i ako je takvo odricanje izvršeno isključivo kako bi se izbjegao gubitak posla?

4.

Protivi li se člancima 2., 3. i 6. UEU-a, članku 14., članku 15. stavku 1., članku 126. te članku 151. stavku 1. UFEU-a, članku 31. stavku 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima i člancima 5., 6. i 10. Europske socijalne povelje nacionalna odredba, poput članka 1. stavka 489. Zakona br. 147/2013, koja, pod u njoj naznačenim uvjetima, omogućava radniku da radi za talijansko upravno tijelo odričući se pritom, u cijelosti ili dijelu, odgovarajuće plaće, čak i ako uz takvo odricanje nije predviđena nikakva promjena u radnom odnosu, bilo u pogledu radnog vremena ili po pitanju zahtijevane količine i kvalitete posla i pripadajućih odgovornosti, dakle iako djelomično odricanje od plaće povlači za sobom znatnu promjenu dvostrano obvezujućeg radnog odnosa, kako sa stajališta proporcionalnosti između plaće i kvalitete i količine pruženog posla, tako i jer je radnik na taj način prisiljen izvršavati svoju aktivnost u neoptimalnim uvjetima, koji stvaraju preduvjete za niži stupanj poslovne angažiranosti i manju učinkovitost upravnog tijela?

5.

Protive li se člancima 2., 3. i 6. UEU-a, članku 126. UFEU-a i članku 151. stavku 1. UFEU-a, članku 15. stavku 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima i članku 6. Europske socijalne povelje odredbe članka 1. stavka 489. Zakona br. 147/2013, u vezi s člankom 23ter stavkom 1. Uredbe sa zakonodavnom snagom br. 201/2011, pretvorene u Zakon br. 214/2011, u mjeri u kojoj te odredbe omogućuju/zahtijevaju od talijanskih upravnih tijela, uključujući tijekom trajanja radnog ili suradničkog odnosa, sniženje plaće koju duguju radniku na temelju fluktuacija maksimalnog iznosa plaće na koju upućuje članak 23ter stavak 1. Uredbe sa zakonodavnom snagom br. 210/2001, pretvorene u Zakon br. 214/2011, i stoga kao rezultat nepredvidivog događaja i u svakom slučaju primjenom mehanizma koji nije odmah razumljiv i bez obzira na informacije pružene radniku na početku radnog odnosa?

6.

Protivi se člancima 2., 3. i 6. UEU-a, člancima 8. i 126. UFEU-a, člancima 20. i 21. Povelje Europske unije o temeljnim pravima i člancima 10. i 15. Europske socijalne povelje odredba nacionalnog prava, poput članka 1. stavka 489. Zakona br. 147/2013, koja, u skladu s njome predviđenim uvjetima, zahtijeva od talijanskih upravnih tijela sniženje plaće koju duguju svojim zaposlenicima i suradnicima koji su primatelji mirovine koju isplaćuje talijanski zavod za socijalno osiguranje, penalizirajući takve radnike iz razloga povezanih s dostupnošću drugih izvora prihoda, time destimulirajući produljenje radnog vijeka, privatnu poslovnu inicijativu te stvaranje i akumulaciju privatne imovine koji su bogatstvo i izvor vrijednosti za čitavu državu?

25.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 112/26

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 12. prosinca 2018. uputio Tribunale Amministrativo Regionale per il Lazio (Italija) – ZQ protiv Corte dei Conti i dr.

(Predmet C-790/18)

(2019/C 112/31)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunale Amministrativo Regionale per il Lazio

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: ZQ

Tuženici: Corte dei Conti, Presidenza del Consiglio dei Ministri, Ministero dell’Economia e delle Finanze

Prethodna pitanja

1.

Protivi li se članku 3. stavcima 2. i 3. UEU-a, člancima 9., 45., 126., 145., 146., 147. i članku 151. stavku 1. UFEU-a, članku 15. stavku 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima i člancima 3. i 5. Europske socijalne povelje nacionalna odredba, poput članka 1. stavka 489. Zakona br. 147/2013, u mjeri u kojoj potiče talijanska upravna tijela da prilikom zapošljavanja ili dodjele ugovora, daju prednost samo radnicima koji su već primatelji mirovine koju isplaćuje talijanski zavod za socijalno osiguranje?

2.

Protivi li se člancima 106. stavku 1. i članku 107. UFEU-a nacionalna odredba, poput članka 1. stavka 489. Zakona br. 147/2013, koja talijanskim upravnim tijelima koja obavljaju gospodarsku aktivnost, u skladu s člankom 101. i pratećim člancima UFEU-a, omogućuje korištenje radom osoba koje su se pristale odreći, u cijelosti ili dijelu, odgovarajuće plaće, time ostvarujući uštedu troškova pomoću koje se ta tijela mogu naći u prednosti prilikom tržišnog natjecanja s drugim gospodarskim subjektima?

3.

Protivi li se člancima 2., 3. i 6. UEU-a, članku 126. i članku 151. stavku 1. UFEU-a, članku 15. stavku 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima te članku 3. i članku 7. točki (a) Europske socijalne povelje odredba nacionalnog prava, poput članka 1. stavka 489. Zakona br. 147/2013, koja, pod u njoj naznačenim uvjetima, radniku omogućuje valjano odricanje, u cijelosti ili dijelu, od plaće, čak i ako je takvo odricanje izvršeno isključivo kako bi se izbjegao gubitak posla?

4.

Protivi li se člancima 2., 3. i 6. UEU-a, članku 14., članku 15. stavku 1., članku 126. te članku 151. stavku 1. UFEU-a, članku 31. stavku 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima i člancima 5., 6. i 10. Europske socijalne povelje nacionalna odredba, poput članka 1. stavka 489. Zakona br. 147/2013, koja, pod u njoj naznačenim uvjetima, omogućava radniku da radi za talijansko upravno tijelo odričući se pritom, u cijelosti ili dijelu, odgovarajuće plaće, čak i ako uz takvo odricanje nije predviđena nikakva promjena u radnom odnosu, bilo u pogledu radnog vremena ili po pitanju zahtijevane količine i kvalitete posla i pripadajućih odgovornosti, dakle iako djelomično odricanje od plaće povlači za sobom znatnu promjenu dvostrano obvezujućeg radnog odnosa, kako sa stajališta proporcionalnosti između plaće i kvalitete i količine pruženog posla, tako i jer je radnik na taj način prisiljen izvršavati svoju aktivnost u neoptimalnim uvjetima, koji stvaraju preduvjete za niži stupanj poslovne angažiranosti i manju učinkovitost upravnog tijela?

5.

Protive li se člancima 2., 3. i 6. UEU-a, članku 126. UFEU-a i članku 151. stavku 1. UFEU-a, članku 15. stavku 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima i članku 6. Europske socijalne povelje odredbe članka 1. stavka 489. Zakona br. 147/2013, u vezi s člankom 23ter stavkom 1. Uredbe sa zakonodavnom snagom br. 201/2011, pretvorene u Zakon br. 214/2011, u mjeri u kojoj te odredbe omogućuju/zahtijevaju od talijanskih upravnih tijela, uključujući tijekom trajanja radnog ili suradničkog odnosa, sniženje plaće koju duguju radniku na temelju fluktuacija maksimalnog iznosa plaće na koju upućuje članak 23ter stavak 1. Uredbe sa zakonodavnom snagom br. 210/2011, pretvorene u Zakon br. 214/2011, i stoga kao rezultat nepredvidivog događaja i u svakom slučaju primjenom mehanizma koji nije odmah razumljiv i bez obzira na informacije pružene radniku na početku radnog odnosa?

6.

Protivi se člancima 2., 3. i 6. UEU-a, člancima 8. i 126. UFEU-a, člancima 20. i 21. Povelje Europske unije o temeljnim pravima i člancima 10. i 15. Europske socijalne povelje odredba nacionalnog prava, poput članka 1. stavka 489. Zakona br. 147/2013, koja, u skladu s njome predviđenim uvjetima, zahtijeva od talijanskih upravnih tijela sniženje plaće koju duguju svojim zaposlenicima i suradnicima koji su primatelji mirovine koju isplaćuje talijanski zavod za socijalno osiguranje, penalizirajući takve radnike iz razloga povezanih s dostupnošću drugih izvora prihoda, time destimulirajući produljenje radnog vijeka, privatnu poslovnu inicijativu te stvaranje i akumulaciju privatne imovine koji su bogatstvo i izvor vrijednosti za čitavu državu?

25.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 112/27

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 28. prosinca 2018. uputio Tribunal Judicial da Comarca de Faro (Portugal) – Rolibérica, Lda protiv Autoridade para as Condições do Trabalho

(Predmet C-834/18)

(2019/C 112/32)

Jezik postupka: portugalski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunal Judicial da Comarca de Faro

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Rolibérica, Lda

Tuženik: Autoridade para as Condições do Trabalho

Prethodno pitanje

Treba li Uredbu (EZ) br. 561/2006 (1) Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006. o usklađivanju određenog socijalnog zakonodavstva koje se odnosi na cestovni promet i o izmjeni uredbi Vijeća (EEZ) br. 3821/85 i (EZ) br. 2135/98 te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 3820/85 tumačiti na način da tjedno razdoblje odmora za vozače u cestovnom prijevozu robe i putnika mora započeti i završiti između 00.00 sati u ponedjeljak i 24.00 sata u nedjelju ili se, suprotno tomu, taj odmor može u cijelosti i neprekidno koristiti između dva radna tjedna?

(1)  Uredba (EZ) br. 561/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006. o usklađivanju određenog socijalnog zakonodavstva koje se odnosi na cestovni promet i o izmjeni uredbi Vijeća (EEZ) br. 3821/85 i (EZ) br. 2135/98 te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 3820/85 (SL 2006., L 102, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 6., str. 167. i ispravak u SL 2016., L 195, str. 83.)

25.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 112/27

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 11. siječnja 2019. uputio Bundesgerichtshof (Njemačka) – WM protiv Stadt Frankfurt am Main

(Predmet C-18/19)

(2019/C 112/33)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Bundesgerichtshof

Stranke glavnog postupka

Žalitelj: WM

Tijelo koje je stranka u postupku: Stadt Frankfurt am Main

Prethodno pitanje

Protivi li se članku 16. stavku 1. Direktive 2008/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o zajedničkim standardima i postupcima država članica za vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom (1) nacionalni propis prema kojem se zadržavanje s ciljem udaljavanja može provesti u redovnom zatvoru ako stranac predstavlja ozbiljnu opasnost za tjelesni integritet i život trećih osoba ili važna pravna dobra unutarnje sigurnosti, pri čemu se zadržana osoba koja čeka udaljavanje i u tom slučaju mora odvojiti od redovnih zatvorenika?

(1)  SL 2008., L 348, str. 98. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 8., str. 188.)

25.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 112/28

Tužba podnesena 25. siječnja 2019. – Europska komisija protiv Portugalske Republike

(Predmet C-49/19)

(2019/C 112/34)

Jezik postupka: portugalski

Stranke

Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: P. Costa de Oliveira i L. Nicolae, agenti)

Tuženik: Portugalska Republika

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Suda zahtijeva da:

—

utvrdi da Portugalska Republika nije ispunila obveze koje ima na temelju članka 13. stavka 3. Direktive 2002/22/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o univerzalnoj usluzi i pravima korisnika u vezi s elektroničkim komunikacijskim mrežama i uslugama (Direktiva o univerzalnoj usluzi) (1), i njezina Priloga IV. Dijela B, time što je uspostavila izvanredni doprinos za podjelu neto troškova obveza univerzalne usluge od 2007. sve dok pružatelj ili pružatelji koji će biti određeni u skladu s člankom 99. stavkom 3. Zakona br. 5/2004 ne započnu pružati univerzalnu uslugu, kako je određeno člancima 17. i 18. Zakona br. 35/2012 o kompenzacijskom fondu.

—

naloži Portugalskoj Republici snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U skladu s člankom 13. stavkom 3. Direktive o univerzalnoj usluzi, u vezi s njezinim Prilogom IV. dijelom B, svaki mehanizam podjele neto troškova obveza univerzalne usluge koje pružaju operatori elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga poštuje načela transparentnosti, minimalnog narušavanja tržišta, nediskriminacije i razmjernosti.

Portugalski Zakon br. 35/2012 uspostavlja kompenzacijski fond za univerzalne usluge elektroničkih komunikacija koji je namijenjen financiranju neto troškova koji proizlaze iz ispunjavanja obveza univerzalne usluge i osiguranju podjele tih troškova među poduzetnicima koji imaju obvezu doprinosa.

U skladu s člankom 6. tog zakona, kompenzacijski fond namijenjen je financiranju neto troškova univerzalne usluge određenih u okviru postupka nadmetanja koje se odnosi članak 99. stavak 3. Zakona br. 5/2004 od 10. veljače 2004., a koje ICP-ANACOM smatra pretjeranim. Osim toga, namijenjeni su tome da uspostavom izvanrednog doprinosa koji se odnosi na 2013., 2014. i 2015. i koji tereti poduzetnike koji imaju obvezu uplate, financiraju neto troškove univerzalne usluge nastale sve do trenutka u kojem pružatelj ili pružatelji koji će biti određeni u skladu s navedenom odredbom ne započnu pružati univerzalnu uslugu.

Komisija smatra da Portugalska Republika, time što je nametnula izvanredni doprinos namijenjen pokriću troškova univerzalne usluge nastalih u razdoblju koje je prethodilo donošenju Zakona br. 35/2012, povrjeđuje načela transparentnosti, minimalnog narušavanja tržišta, nediskriminacije i razmjernosti, čije se poštovanje zahtijeva člankom 13. stavkom 3. Direktive o univerzalnoj usluzi i njezinim Prilogom IV. dijelom B.

(1)  Direktiva 2002/22/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o univerzalnoj usluzi i pravima korisnika u vezi s elektroničkim komunikacijskim mrežama i uslugama (Direktiva o univerzalnoj usluzi) (SL 2002., L 108, str. 51.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 50., str. 3.)

25.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 112/29

Žalba koju je 25. siječnja 2019. podnijela Sigma Alimentos Exterior, S.L. protiv presude Općeg suda (deveto vijeće) od 15. studenoga 2018. u predmetu T-239/11, Sigma Alimentos Exterior protiv Komisije

(Predmet C-50/19 P)

(2019/C 112/35)

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Žalitelj: Sigma Alimentos Exterior, S.L. (zastupnik: M. Muñoz Pérez, odvjetnik)

Druga stranka u postupku: Europska komisija

Žalbeni zahtjev

Žalitelj od Suda zahtijeva da:

—

usvoji predmetnu žalbu,

—

ukine presudu Općeg suda od 15. studenoga 2018., donesenu u predmetu T-239/11 (1),

—

poništi članak 1. stavak 1. Odluke Komisije 2011/282/EU od 12. siječnja 2011. (2),

—

podredno, poništi članak 4. pobijane odluke,

—

Komisiji naloži snošenje troškova.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Predmetna se žalba temelji na dva žalbena razloga, pri čemu se drugi sastoji od tri dijela:

—

pogrešno tumačenje presude World Duty Free (3), koje se temelji na pogrešnim kriterijima usporedivosti koji stoga dovode do nepravilne ocjene postojanja selektivnosti i time do ocjene da je potpora nezakonita, zbog čega se krše odredbe članka 107. UFEU-a,

—

pogrešan zaključak da moguća ocjena pravnih prepreka prekograničnim kombinacijama ne dovodi u pitanje selektivnost sporne mjere, na osnovi pogrešne analize metode u tri faze koju je provela Komisija kako bi utvrdila postojanje nezakonite potpore. Tako ta presuda sadržava sljedeće pogreške:

—

pogrešno utvrđenje zajedničkog nacionalnog poreznog sustava, čime je došlo do povrede odredaba iz članka 107. UFEU-a koje se odnose na kvalifikaciju državne potpore nezakonitom,

—

pogrešna ocjena da analizirana mjera nije opća mjera, čime je također došlo do povrede odredaba iz članka 107. UFEU-a,

—

pogrešna ocjena postojanja iznimke od zajedničkog nacionalnog sustava kao referentnog okvira, čime je došlo do povrede članka 107. UFEU-a.

Žalitelj smatra da je Opći sud iz nekoliko razloga prekršio članak 107. stavak 1. UFEU-a i načelo porezne neutralnosti te je u nekoliko pogleda bitno dopunio ili čak Komisijino obrazloženje u pobijanoj odluci zamijenio svojim, a što je, samo po sebi, utemeljen razlog za ukidanje pobijane presude.

(1)  Presuda od 15. studenoga 2018., Sigma Alimentos Exterior/Komisija (T-239/11, neobjavljena, EU:T:2018:781)

(2)  Odluka Komisije 2011/282/EU od 12. siječnja 2011. o poreznoj amortizaciji financijskog goodwilla za stjecanje inozemnih udjela C 45/07 (ex NN 51/07, ex CP 9/07) koju provodi Španjolska (SL 2011., L 135, str. 1.) [neslužbeni prijevod]

(3)  Presuda od 21. prosinca 2016., Komisija/World Duty Free Group i drugi (C-20/15 P i C-21/15 P, EU:C:2016:981)

25.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 112/30

Žalba koju je 25. siječnja 2019. podnio World Duty Free Group, S.A., ranije Autogrill España, S.A. protiv presude Općeg suda (deveto prošireno vijeće) od 15. studenoga 2018. u predmetu T-219/10 RENV, World Duty Free Group protiv Komisije

(Predmet C-51/19 P)

(2019/C 112/36)

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Žalitelj: World Duty Free Group, S.A., ranije Autogrill España, S.A. (zastupnici: J. Buendía Sierra, E. Abad Valdenebro, R. Calvo Salinero i A. Lamadrid de Pablo, odvjetnici)

Intervenijenti u potporu tužitelju u prvom stupnju: Kraljevina Španjolska, Savezna Republika Njemačka i Irska

Druga stranka u postupku: Europska komisija

Žalbeni zahtjev

Žalitelj od Suda zahtijeva da:

—

ukine presudu Općeg suda od 15. studenoga 2018.,

—

prihvati tužbu za poništenje i konačno poništi pobijanu odluku, i

—

naloži Europskoj komisiji snošenje troškova.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Opći sud je 15. studenoga 2018. donio presudu u predmetu T-219/10 RENV, World Duty Free Group, S.A./Europska komisija (1), protiv koje je podnesena ova žalba. Presudom je odbijena žaliteljeva tužba protiv odluke Europske komisije od 28. listopada 2009. (2), o „financijskom ugledu”, uređenom člankom 12. stavkom 5. Leya de Impuesto sobre Sociedades (španjolski Zakon o porezu na dobit).

U potporu svojoj žalbi žalitelj navodi jedan žalbeni razlog koji se odnosi na pogreške koje se tiču prava sadržane u pobijanoj presudi u pogledu tumačenja članka 107. stavka 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije u vezi s pojmom „selektivnost”.

Žalitelj osobito tvrdi da je Opći sud:

—

počinio pogrešku u određivanju referentnog sustava u prvoj fazi ispitivanja selektivnosti,

—

počinio pogrešku određivanja cilja u odnosu na koji se uspoređuju činjenične i pravne situacije tijekom druge faze ispitivanja selektivnosti,

—

posljedično, također počinio pogrešku u pogledu dodjele tereta dokazivanja i u primjeni načela proporcionalnosti,

—

podredno, počinio pogrešku u svojem ispitivanju navodnog nepostojanja dokaza o uzročnoj vezi između nemogućnosti poduzetnikâ za spajanje u inozemstvu i stjecanja inozemnih udjela, i

—

podredno, počinio pogrešku odbacivši odvojivost mjere ovisno o postotku kontrole,

—

osim što je nastavio nepravilno pravno rasuđivanje, Opći je sud na mnogim navedenim mjestima nadomjestio rasuđivanje iz odluke različitim i vlastitim rasuđivanjem, zbog čega je počinio dodatne pogreške koje se tiču prava.

(1)  Presuda od 15. studenoga 2018., World Duty Free Group/Komisija (T-219/10 RENV, EU:T:2018:784)

(2)  Odluka Komisije 2011/5/EZ od 28. listopada 2009. o poreznoj amortizaciji financijskog ugleda (goodwilla) kod stjecanja inozemnih udjela C 45/07 (ex NN 51/07, ex CP 9/07) koju provodi Španjolska (SL 2011., L 7, str. 48.) [neslužbeni prijevod]

25.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 112/31

Žalba koju je 25. siječnja 2019. podnio Banco Santander, S.A. protiv presude Općeg suda (deveto vijeće) od 15. studenoga 2018. u predmetu T-227/10, Banco Santander, S.A. protiv Europske komisije

(Predmet C-52/19 P)

(2019/C 112/37)

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Žalitelj: Banco Santander, S.A. (zastupnici: J. Buendía Sierra, E. Abad Valdenebro, R. Calvo Salinero i A. Lamadrid de Pablo, odvjetnici)

Druga stranka u postupku: Europska komisija

Žalbeni zahtjev

Žalitelj od Suda zahtijeva da:

—

ukine presudu Općeg suda od 15. studenoga 2018.,

—

prihvati tužbu za poništenje i konačno poništi pobijanu odluku, i

—

naloži Europskoj komisiji snošenje troškova.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Opći sud je 15. studenoga 2018. donio presudu u predmetu T-227/10, Banco Santander, S.A./Europska komisija (1), protiv koje je podnesena ova žalba. Presudom je odbijena žaliteljeva tužba protiv odluke Europske komisije od 28. listopada 2009. (2), o „financijskom ugledu”, uređenom člankom 12. stavkom 5. Leya de Impuesto sobre Sociedades (španjolski Zakon o porezu na dobit).

U potporu svojoj žalbi žalitelj navodi jedan žalbeni razlog koji se odnosi na pogreške koje se tiču prava sadržane u pobijanoj presudi u pogledu tumačenja članka 107. stavka 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije u vezi s pojmom „selektivnost”.

Žalitelj osobito tvrdi da je Opći sud:

—

počinio pogrešku u određivanju referentnog sustava u prvoj fazi ispitivanja selektivnosti,

—

počinio pogrešku određivanja cilja u odnosu na koji se uspoređuju činjenične i pravne situacije tijekom druge faze ispitivanja selektivnosti,

—

posljedično, također počinio pogrešku u pogledu dodjele tereta dokazivanja i u primjeni načela proporcionalnosti,

—

podredno, počinio pogrešku u svojem ispitivanju navodnog nepostojanja dokaza o uzročnoj vezi između nemogućnosti poduzetnikâ za spajanje u inozemstvu i stjecanja inozemnih udjela, i

—

podredno, počinio pogrešku odbacivši odvojivost mjere ovisno o postotku kontrole,

—

osim što je nastavio nepravilno pravno rasuđivanje, Opći sud na mnogim navedenim mjestima nadomjestio rasuđivanje iz odluke različitim i vlastitim rasuđivanjem, zbog čega je počinio dodatne pogreške koje se tiču prava.

(1)  Presuda od 15. studenoga 2018., Banco Santander/Komisija (T-227/10, neobjavljena, EU:T:2018:785)

(2)  Odluka Komisije 2011/5/EZ od 28. listopada 2009. o poreznoj amortizaciji financijskog ugleda (goodwilla) kod stjecanja inozemnih udjela C 45/07 (ex NN 51/07, ex CP 9/07) koju provodi Španjolska (SL 2011., L 7, str. 48.) [neslužbeni prijevod]

25.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 112/32

Žalba koju je 25. siječnja 2019. podnio Banco Santander, S.A. i Santusa Holding, S.L. protiv presude Općeg suda (deveto prošireno vijeće) od 15. studenoga 2018. u predmetu T-399/11 RENV, Banco Santander i Santusa protiv Komisije

(Predmet C-53/19 P)

(2019/C 112/38)

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Žalitelji: Banco Santander, S.A. i Santusa Holding, S.L. (zastupnici: J. Buendía Sierra, E. Abad Valdenebro, R. Calvo Salinero i A. Lamadrid de Pablo, odvjetnici)

Intervenijenti u potporu tužiteljima u prvom stupnju: Kraljevina Španjolska, Savezna Republika Njemačka i Irska

Druga stranka u postupku: Europska komisija

Žalbeni zahtjev

Žalitelji od Suda zahtijevaju da:

—

ukine presudu Općeg suda od 15. studenoga 2018.,

—

prihvati tužbu za poništenje i konačno poništi pobijanu odluku, i

—

naloži Europskoj komisiji snošenje troškova.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Opći sud je 15. studenoga 2018. donio presudu u predmetu T-399/11 RENV, Banco Santander, S.A.i Santusa Holding/Europska komisija (1), protiv koje je podnesena ova žalba. Presudom je odbijena tužba žaliteljâ protiv odluke Europske komisije od 12. siječnja 2011. (2), o „financijskom ugledu”, uređenom člankom 12.5 Leya de Impuesto sobre Sociedades (španjolski Zakon o porezu na dobit).

U potporu svojoj žalbi žalitelji navode jedan žalbeni razlog koji se odnosi pogreške koje se tiču prava sadržane u pobijanoj presudi u pogledu tumačenja članka 107. stavka 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije u vezi s pojmom „selektivnost”.

Žalitelji osobito tvrde da je Opći sud:

—

počinio pogrešku u određivanju referentnog sustava u prvoj fazi ispitivanja selektivnosti,

—

počinio pogrešku određivanja cilja u odnosu na koji se uspoređuju činjenične i pravne situacije tijekom druge faze ispitivanja selektivnosti,

—

posljedično, također počinio pogrešku u pogledu dodjele tereta dokazivanja i u primjeni načela proporcionalnosti,

—

podredno, počinio pogrešku u svojem ispitivanju navodnog nepostojanja dokaza o uzročnoj vezi između nemogućnosti poduzetnikâ za spajanje u inozemstvu i stjecanja inozemnih udjela, i

—

podredno, počinio pogrešku odbacivši odvojivost mjere ovisno o postotku kontrole,

—

osim što je nastavio nepravilno pravno rasuđivanje, Opći sud na mnogim navedenim mjestima nadomjestio rasuđivanje iz odluke različitim i vlastitim rasuđivanjem, zbog čega je počinio dodatne pogreške koje se tiču prava.

(1)  Presuda od 15. studenoga 2018., Banco Santander i Santusa/Komisija (T-399/11 RENV, EU:T:2018:787)

(2)  Odluka Komisije 2011/282/EU od 12. siječnja 2011. o poreznoj amortizaciji financijskog ugleda (goodwilla) kod stjecanja inozemnih udjela C 45/07 (ex NN 51/07, ex CP 9/07) koju provodi Španjolska (SL 2011., L 135, str. 1.) [neslužbeni prijevod]

25.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 112/33

Žalba koju je 25. siječnja 2019. podnio Axa Mediterranean Holding, S.A. protiv presude Općeg suda (deveto vijeće) od 15. studenoga 2018. u predmetu T-405/11, Axa Mediterranean protiv Komisije

(Predmet C-54/19 P)

(2019/C 112/39)

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Žalitelj: Axa Mediterranean Holding, S.A. (zastupnici: J. Buendía Sierra, E. Abad Valdenebro, R. Calvo Salinero, A. Lamadrid de Pablo, odvjetnici)

Druga stranka u postupku: Europska komisija

Žalbeni zahtjev

Žalitelj od Suda zahtijeva da:

—

ukine presudu Općeg suda od 15. studenoga 2018.,

—

prihvati tužbu za poništenje i konačno poništi pobijanu odluku, i

—

naloži Europskoj komisiji snošenje troškova.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Opći sud je 15. studenoga 2018. donio presudu u predmetu T-405/11, Axa Mediterranean Holding, S.A./Europska komisija (1), protiv koje je podnesena ova žalba. Presudom je odbijena žaliteljeva tužba protiv odluke Europske komisije od 12. siječnja 2011. (2), o „financijskom ugledu”, uređenom člankom 12.5 Leya de Impuesto sobre Sociedades (španjolski Zakon o porezu na dobit).

U potporu svojoj žalbi žalitelj navodi jedan žalbeni razlog koji se odnosi na pogreške koje se tiču prava sadržane u pobijanoj presudi u pogledu tumačenja članka 107. stavka 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije u vezi s pojmom „selektivnost”.

Žalitelj osobito tvrdi da je Opći sud:

—

počinio pogrešku u određivanju referentnog sustava u prvoj fazi ispitivanja selektivnosti,

—

počinio pogrešku određivanja cilja u odnosu na koji se uspoređuju činjenične i pravne situacije tijekom druge faze ispitivanja selektivnosti,

—

posljedično, također počinio pogrešku u pogledu dodjele tereta dokazivanja i u primjeni načela proporcionalnosti,

—

podredno, počinio pogrešku u svojem ispitivanju navodnog nepostojanja dokaza o uzročnoj vezi između nemogućnosti poduzetnikâ za spajanje u inozemstvu i stjecanja inozemnih udjela, i

—

podredno, počinio pogrešku odbacivši odvojivost mjere ovisno o postotku kontrole,

—

osim što je nastavio nepravilno pravno rasuđivanje, Opći je sud na mnogim navedenim mjestima nadomjestio rasuđivanje iz odluke različitim i vlastitim rasuđivanjem, zbog čega je počinio dodatne pogreške koje se tiču prava.

(1)  Presuda od 15. studenoga 2018., Axa Mediterranean/Komisija (T-405/11, neobjavljena, EU:T:2018:780)

(2)  Odluka Komisije 2011/282/EU od 12. siječnja 2011. o poreznoj amortizaciji financijskog ugleda (goodwilla) kod stjecanja inozemnih udjela C 45/07 (ex NN 51/07, ex CP 9/07) koju provodi Španjolska (SL 2011., L 135, str. 1.) [neslužbeni prijevod]

25.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 112/34

Žalba koju je 25. siječnja 2019. podnio Prosegur Compañía de Seguridad, S.A. protiv presude Općeg suda (deveto vijeće) od 15. studenoga 2018. u predmetu T-406/11, Prosegur Compañía de Seguridad protiv Komisije

(Predmet C-55/19 P)

(2019/C 112/40)

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Žalitelj: Prosegur Compañía de Seguridad, S.A. (zastupnici: J. Buendía Sierra, E. Abad Valdenebro, R. Calvo Salinero, A. Lamadrid de Pablo, odvjetnici)

Druga stranka u postupku: Europska komisija

Žalbeni zahtjev

Žalitelj od Suda zahtijeva da:

—

ukine presudu Općeg suda od 15. studenoga 2018.,

—

prihvati tužbu za poništenje i konačno poništi pobijanu odluku, i

—

naloži Europskoj komisiji snošenje troškova.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Opći sud je 15. studenoga 2018. donio presudu u predmetu T-406/11, Prosegur Compañía de Seguridad, S.A../Europska komisija (1), protiv koje je podnesena ova žalba. Presudom je odbijena žaliteljeva tužba protiv odluke Europske komisije od 12. siječnja 2011. (2), o „financijskom ugledu”, uređenom člankom 12.5 Leya de Impuesto sobre Sociedades (španjolski Zakon o porezu na dobit).

U potporu svojoj žalbi žalitelj navodi jedan žalbeni razlog koji se odnosi pogreške koje se tiču prava sadržane u pobijanoj presudi u pogledu tumačenja članka 107. stavka 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije u vezi s pojmom „selektivnost”.

Žalitelj osobito tvrdi da je Opći sud:

—

počinio pogrešku u određivanju referentnog sustava u prvoj fazi ispitivanja selektivnosti,

—

počinio pogrešku određivanja cilja u odnosu na koji se uspoređuju činjenične i pravne situacije tijekom druge faze ispitivanja selektivnosti,

—

posljedično, također počinio pogrešku u pogledu dodjele tereta dokazivanja i u primjeni načela proporcionalnosti,

—

podredno, počinio pogrešku u svojem ispitivanju navodnog nepostojanja dokaza o uzročnoj vezi između nemogućnosti poduzetnikâ za spajanje u inozemstvu i stjecanja inozemnih udjela, i

—

podredno, počinio pogrešku odbacivši odvojivost mjere ovisno o postotku kontrole,

—

osim što je nastavio nepravilno pravno rasuđivanje, Opći sud na mnogim navedenim mjestima nadomjestio rasuđivanje iz odluke različitim i vlastitim rasuđivanjem, zbog čega je počinio dodatne pogreške koje se tiču prava.

(1)  Presuda od 15. studenoga 2018., Prosegur Compañía de Seguridad/Komisija (T-406/11, neobjavljena, EU:T:2018:793).

(2)  Odluka Komisije 2011/282/EU od 12. siječnja 2011. o poreznoj amortizaciji financijskog ugleda (goodwilla) kod stjecanja inozemnih udjela C 45/07 (ex NN 51/07, ex CP 9/07) koju provodi Španjolska (SL 2011., L 135, str. 1.) [neslužbeni prijevod]

25.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 112/35

Tužba podnesena 29. siječnja 2019. – Europska komisija protiv Talijanske Republike

(Predmet C-63/19)

(2019/C 112/41)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: R. Lyal, F. Tomat, agenti)

Tuženik: Talijanska Republika

Tužitelj u tužbenom zahtjevu od Suda zahtijeva da:

—

utvrdi da je Talijanska Republika, time što je primijenila sniženje stope trošarina na temelju regionalnog zakonodavstva koje je donijela regija Friuli Venezia Giulia, a koje predviđa sustav doprinosa za benzin i plinsko ulje koji se koriste kao pogonska goriva, u vezi s prodajom takvih energenata stanovnicima regije Friuli Venezia Giulia, povrijedila svoje obveze na temelju članaka 4. i 19. Direktive Vijeća 2003/96/EZ od 27. listopada 2003. o restrukturiranju sustava Zajednice za oporezivanje energenata i električne energije (1).

—

naloži Talijanskoj Republici snošenje troškova postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Regionalnim zakonodavstvom regije Friuli-Venezia Giulia uveden je sustav doprinosa za benzin i plinsko ulje koji se koriste kao pogonska goriva, u vezi s prodajom takvih energenata stanovnicima regije Friuli Venezia Giulia. Sustav u bitnome predviđa da u trenutku kupnje goriva na benzinskoj postaji operator benzinske postaje plati fiksni iznos (po litri), snižavajući time cijenu goriva. Regionalna uprava operatorima benzinskih postaja nadoknađuje iznos plaćen prilikom prodaje goriva korisnicima.

Shema Direktive 2003/96/EZ o restrukturiranju sustava Zajednice za oporezivanje energenata i električne energije zahtijeva da na čitavom području svake države članice postoji jedinstvena razina oporezivanja svakog energenta i uporabe. Takvo pravilo temelji se na cjelokupnoj svrsi direktive, a osobito na navodima pruženima u uvodnim izjavama 5. i 15., kao i na tekstu odredbi same direktive i sustavnom tumačenju svih tih odredbi. Od pravila prema kojemu svaka država članica mora propisati jedinstvenu razinu oporezivanja za svaki energent i uporabu može se odstupiti samo u slučajevima koji su izričito predviđeni u toj direktivi. Direktiva 2003/96 sadržava niz odredbi koje državama članicama omogućuju primjenu snižene razine oporezivanja, oslobođenja od poreza ili diferenciranog oporezivanja za određene energente ili uporabe. Radi se osobito o odredbama članka 5., 7., 15., 16. i 17., kao i članaka 18. i 19. te direktive. Takve snižene razine oporezivanja, oslobođenja od poreza ili diferencirano oporezivanje države članice mogu primjenjivati u skladu s metodama predviđenima u članku 6. te direktive. Potonja odredba propisuje da države članice mogu slobodno odobravati oslobođenje od poreza ili snižene razine oporezivanja izravno, putem diferenciranih stopa ili povratom cijelog ili dijela naplaćenih poreza.

Komisija smatra da se u predmetnom slučaju radi o sniženju stope trošarina na pogonsko gorivo koje se protivi Direktivi 2003/96/EZ o oporezivanju energenata.

Komisija stoga drži da je u ovom predmetu Talijanska Republika povrijedila obveze koje ima na temelju članaka 4. i 19. Direktive Vijeća 2003/96/EZ od 27. listopada 2003. o restrukturiranju sustava Zajednice za oporezivanje energenata i električne energije.

(1)  SL 2003., L 283, str. 51. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 2., str. 75. i ispravak SL 2019., L 33, str. 37.)

25.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 112/36

Žalba koju je 29. siječnja 2019. podnijela Kraljevina Španjolska protiv presude Općeg suda (prošireno deveto vijeće) od 15. studenoga 2018. u predmetu T-219/10 RENV, World Duty Free Group protiv Komisije

(Predmet C-64/19 P)

(2019/C 112/42)

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Žalitelj: Kraljevina Španjolska (zastupnik: M. A. Sampol Pucurull, agent)

Druge stranke u postupku: World Duty Free Group, S.A., ranije Autogrill España, SA i Europska komisija

Intervenijenti u potporu tužitelju u prvom stupnju: Savezna Republika Njemačka i Irska

Žalbeni zahtjev

Žalitelj od Suda zahtijeva da:

—

prihvati ovu žalbu i ukine presudu Općeg suda od 15. studenoga 2018. u predmetu T-219/10 RENV World Duty Free Group, S.A./Europska komisija (1),

—

poništi članak 1. stavak 1. pobijane odluke jer se u Odluci Komisije 2011/282/EU od 12. siječnja 2011. o poreznoj amortizaciji financijskog ugleda (goodwilla) kod stjecanja inozemnih udjela C 45/07 (ex NN 51/07, ex CP 9/07) koju provodi Španjolska (2) smatra da predmetna porezna mjera čini državnu potporu i

—

naloži tuženiku u prvostupanjskom postupku snošenje troškova.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Žalba se temelji na jednom žalbenom razlogu koji bi trebao dovesti do ukidanja pobijane presude. Španjolska tvrdi da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava Unije u smislu članka 58. Statuta Suda Europske unije time što je pogrešno protumačio članak 107. stavak 1. Ugovora, osobito pojam selektivnosti državnih potpora sadržan u navedenom članku. Taj se jedan žalbeni razlog može podijeliti na četiri dijela:

—

kao prvo, Španjolska smatra da Opći sud griješi u određivanju referentnog okvira porezne mjere, koji nije u skladu s pobijanom odlukom,

—

kao drugo, Španjolska smatra da je u pobijanoj presudi sadržana pogreška koja se tiče prava jer Opći sud nije smatrao da porezni tretman financijskog ugleda (goodwilla) opća mjera ili autonomni ili vlastiti referentni okvir,

—

kao treće, Španjolska tvrdi da je u toj presudi sadržana pogreška koja se tiče prava isto tako zbog netočne definicije cilja referentnog okvira te da je u njoj pogrešno ispitana usporedivost, što zahtijeva presuda World Duty Free, donesena u žalbenom postupku (3) (predmet C-20/15 P i C-21/15 P),

—

kao četvrto, pogreška u pogledu utvrđenja elementa koji čini referentni okvir podrazumijeva pogrešku koja se tiče prava u pogledu dodjele tereta dokazivanja.

(1)  Presuda od 15. studenoga 2018., World Duty Free Group/Komisija (T-219/10 RENV, EU:T:2018:784)

(2)  SL 2011., L 135, str. 1. [neslužbeni prijevod]

(3)  Presuda od 21. prosinca 2016., Komisija/World Duty Free Group i drugi (C-20/15 P i C-21/15 P, EU:C:2016:981)

25.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 112/37

Žalba koju je 29. siječnja 2019. podnijela Kraljevina Španjolska protiv presude Općeg suda (deveto prošireno vijeće) od 15. studenoga 2018. u predmetu T-399/11 RENV, Banco Santander i Santusa protiv Komisije

(Predmet C-65/19 P)

(2019/C 112/43)

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Žalitelj: Kraljevina Španjolska (zastupnik: M. A. Sampol Pucurull, agent)

Druge stranke u postupku: Banco Santander, S.A., Santusa Holding, S.L. i Europska komisija

Intervenijenti u potporu tužitelju u prvom stupnju: Savezna Republika Njemačka i Irska

Žalbeni zahtjev

Žalitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

prihvati ovu žalbu i ukine presudu Općeg suda od 15. studenoga 2018. u predmetu T-399/11 RENV Banco Santander, S.A. i Santusa Holding, S.L./Europska komisija (1),

—

poništi članak 1. stavak 1. pobijane odluke jer se u Odluci Komisije 2011/282/EU od 12. siječnja 2011. o poreznoj amortizaciji financijskog ugleda (goodwilla) kod stjecanja inozemnih udjela C 45/07 (ex NN 51/07, ex CP 9/07) koju provodi Španjolska (2) smatra da predmetna porezna mjera čini državnu potporu i

—

naloži tuženiku u prvostupanjskom postupku snošenje troškova.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Žalba se temelji na jednom žalbenom razlogu koji bi trebao dovesti do ukidanja pobijane presude. Španjolska tvrdi da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava Unije u smislu članka 58. Statuta Suda Europske unije time što je pogrešno protumačio članak 107. stavak 1. Ugovora, osobito pojam selektivnosti državnih potpora sadržan u navedenom članku. Taj se jedan žalbeni razlog može podijeliti na četiri dijela:

—

kao prvo, Španjolska smatra da Opći sud griješi u određivanju referentnog okvira porezne mjere, koji nije u skladu s pobijanom odlukom,

—

kao drugo, Španjolska smatra da je u pobijanoj presudi sadržana pogreška koja se tiče prava jer Opći sud nije smatrao da porezni tretman financijskog ugleda (goodwilla) opća mjera ili autonomni ili vlastiti referentni okvir,

—

kao treće, Španjolska tvrdi da je u toj presudi sadržana pogreška koja se tiče prava isto tako zbog netočne definicije cilja referentnog okvira te da je u njoj pogrešno ispitana usporedivost, što zahtijeva presuda World Duty Free, donesena u žalbenom postupku (3) (predmet C-20/15 P i C-21/15 P),

—

kao četvrto, pogreška u pogledu utvrđenja elementa koji čini referentni okvir podrazumijeva pogrešku koja se tiče prava u pogledu dodjele tereta dokazivanja.

(1)  Presuda od 15. studenoga 2018., Banco Santander i Santusa/Komisija (T-399/11 RENV, EU:T:2018:787)

(2)  SL 2011., L 135, str. 1. [neslužbeni prijevod]

(3)  Presuda od 21. prosinca 2016., Komisija/World Duty Free Group i drugi (C-20/15 P i C-21/15 P, EU:C:2016:981)

25.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 112/38

Tužba podnesena 11. veljače 2019. – Talijanska Republika protiv Vijeća Europske unije, Europskog parlamenta

(Predmet C-106/19)

(2019/C 112/44)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Tužitelj: Talijanska Republika (zastupnici: G. Palmieri, S. Fiorentino, C. Colelli, agenti)

Tuženici: Vijeće Europske unije, Europski parlament

Tužitelj od Suda Europske unije zahtijeva da:

—

ukine Uredbu (EU) 2018/1718 o izmjeni Uredbe (EZ) br. 726/2004 u pogledu mjesta sjedišta Europske agencije za lijekove, objavljene u Službenom listu Europske unije 16. studenoga 2018., L 291 (1)

—

naloži Vijeću i Parlamentu snošenje troškova ovog postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog tužbi istaknuta su dva tužbena razloga koji se temelje na:

—

povredi članaka 10., 13. i 14. Ugovora o Europskoj uniji i članaka 114., 168. stavka 4. točke (c) te članaka 289. i 294. Ugovora o funkcioniranju Europske unije: sporna uredba, time što je za sjedište Europske agencije za lijekove odredila Amsterdam, ograničila se na izbor koji je potvrđen na sastanku Vijeća od 20. studenoga 2017., u kojem nije sudjelovao Europski parlament. Iz toga proizlazi da je u vrijeme donošenja Uredbe, s obzirom na to da ni na koji način nije mogao utjecati na sadržaj donesene odluke, Europski parlament bio u bitnome lišen svojih ovlasti, koje su trebale biti u potpunosti poštovane u skladu s odredbama Ugovora koje uređuju odabrani zakonodavni postupak;

—

nezakonitosti sporne uredbe koja proizlazi iz nezakonitosti odluke od 20. studenoga 2017. – 14559/17. Zlouporaba ovlasti zbog nepravilnosti prilikom istrage i iskrivljavanja činjenica: kad bi se utvrdilo da je se pobijanom uredbom ustvari samo preuzela odluka od 20. studenoga 2017. i da stoga ovlasti Parlamenta nisu bile povrijeđene, trebalo bi utvrditi i da je sama Uredba posredno zahvaćena istim nezakonitostima koje je sadržavala navedena odluka, a na koje je Talijanska Republika već upozorila u tužbi kojom je pokrenut postupak u predmetu C-59/18.

(1)  Uredba (EU) 2018/1718 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. studenoga 2018. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 726/2004 u pogledu mjesta sjedišta Europske agencije za lijekove (SL 2018., L 291, str. 3.).

25.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 112/39

Rješenje predsjednika Suda od 11. siječnja 2019. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Verwaltungsgerichtshof – Austrija) – Bundesamt für Fremdenwesen und Asyl, uz sudjelovanje: Clinton Osas Alake poznat i pod imenom Klenti Solim i dr.

(Predmet C-577/17) (1)

(2019/C 112/45)

Jezik postupka: njemački

Predsjednik Suda odredio je brisanje predmeta.

(1)  SL C 22, 22. 1. 2018.

25.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 112/40

Rješenje predsjednika Suda od 11. siječnja 2019. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Svea hovrätt – Švedska) – Dacom Limited protiv IPM Informed Portfolio Management AB

(Predmet C-313/18) (1)

(2019/C 112/46)

Jezik postupka: švedski

Predsjednik Suda odredio je brisanje predmeta.

(1)  SL C 268, 30. 7. 2018.

25.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 112/40

Rješenje predsjednika Suda od 11. siječnja 2019. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Handelsgericht Wien – Austrija) – Austrian Airlines AG protiv MG, NF

(Predmet C-566/18) (1)

(2019/C 112/47)

Jezik postupka: njemački

Predsjednik Suda odredio je brisanje predmeta.

(1)  SL C 455, 17. 12. 2018.

25.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 112/40

Rješenje predsjednika Suda od 16. siječnja 2019. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Juzgado de Primera Instancia de Albacete – Španjolska) – Los prestatarios protiv Globalcaja S.A.

(Predmet C-617/18) (1)

(2019/C 112/48)

Jezik postupka: španjolski

Predsjednik Suda odredio je brisanje predmeta.

(1)  SL C 455, 17. 12. 2018.

Opći sud

25.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 112/41

Presuda Općeg suda od 8. veljače 2019. – Serendipity i dr. protiv EUIPO-a – CKL Holdings (CHIARA FERRAGNI)

(Predmet T-647/17) (1)

((„Žig Europske Unije - Postupak povodom prigovora - Prijava figurativnog žiga Europske unije CHIARA FERRAGNI - Raniji verbalni žig Beneluksa Chiara - Relativni razlog za odbijanje - Nepostojanje vjerojatnosti dovođenja u zabludu - Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji je postao članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001)”))

(2019/C 112/49)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Tužitelji: Serendipity Srl (Milano, Italija), Giuseppe Morgese (Barletta, Italija), Pasquale Morgese (Barletta) (zastupnici: C. Volpi, L. Aliotta i F. Garbagnati Lo Iacono, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnik: L. Rampini, agent)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a: CKL Holdings NV (Bussum, Nizozemska)

Predmet

Tužba protiv odluke četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 17. srpnja 2017. (predmet R 2444/2016-4) koja se odnosi na postupak povodom prigovora između, s jedne strane, društva CKL Holdings i, s druge strane, društva Serendipity te G. i P. Morgesea.

Izreka

1.

Poništava se odluka četvrtog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 17. srpnja 2017. (predmet R 2444/2016-4).

2.

Nalaže se EUIPO-u da, osim vlastitih troškova, snosi i troškove društva Serendipity Srl, Giuseppea Morgesea i Pasqualea Morgesea.

(1)  SL C 392, 20. 11. 2017.

25.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 112/41

Tužba podnesena 16. siječnja 2019. – Orkla Foods Danmark protiv EUIPO-a (PRODUCED WITHOUT BOILING SCANDINAVIAN DELIGHTS ESTABLISHED 1834 FRUIT SPREAD)

(Predmet T-34/19)

(2019/C 112/50)

Jezik postupka: danski

Stranke

Tužitelj: Orkla Foods Danmark (Taastrup, Danska) (zastupnik: S. Hansen, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Predmetni sporni žig: Figurativni žig Europske unije koji sadržava verbalne elemente „PRODUCED WITHOUT BOILING SCANDINAVIAN DELIGHTS ESTABLISHED 1834 FRUIT SPREAD” – Prijava za registraciju br. 16 930 241

Pobijana odluka: odluka drugog žalbenog vijeća EUIPO-a od 1. listopada 2018. u predmetu R 309/2018-2

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi pobijanu odluku;

—

naloži EUIPO-u snošenje troškova.

Tužbeni razlog

—

povreda članka 7. stavka 3. Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća.

25.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 112/42

Tužba podnesena 23. siječnja 2019. – MSI Svetovanje protiv EUIPO-a – Industrial Farmaceutica Cantabria (nume)

(Predmet T-41/19)

(2019/C 112/51)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: MSI Svetovanje, marketing, d.o.o (Vrhnika, Slovenija) (zastupnik: M. Maček, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Industrial Farmaceutica Cantabria, SA (Madrid, Španjolska)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Podnositelj prijave spornog žiga: tužitelj u postupku pred Općim sudom

Predmetni sporni žig: prijava figurativnog žiga Europske unije nume – Prijava za registraciju br. 15 120 355

Postupak pred EUIPO-om: postupak povodom prigovora

Pobijana odluka: odluka petog žalbenog vijeća EUIPO-a od 8. studenoga 2018. u predmetu R 722/2018-5

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi pobijanu odluku;

—

naloži EUIPO-u snošenje vlastitih troškova i troškova društva MSI Svetovanje d.o.o.

Tužbeni razlozi

—

povreda članka 95. stavka 1. Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća;

—

povreda članka 94. Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća i članka 296. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

—

povreda članka 8. stavka 1. točke (b) i članka 8. stavka 5. Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća.

25.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 112/43

Tužba podnesena 28. siječnja 2019. – AH protiv Eurofunda

(Predmet T-52/19)

(2019/C 112/52)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: AH (zastupnik: N. de Montigny, odvjetnik)

Tuženik: Europska zaklada za poboljšanje životnih i radnih uvjeta

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi odluku Europske zaklade za poboljšanje životnih i radnih uvjeta od 22. ožujka 2018. kojom se tužitelja posredstvom njegova odvjetnika obavještava, pismom koje je sastavio odvjetnički ured Beauchamps, odvjetnik te Agencije, o odbijanju njegove pritužbe u kojoj navodi povredu pravila o zaštiti osobnih podataka, njegova zahtjeva za provođenje istrage u tom predmetu kao i zahtjeva za naknadu štete koji je tužitelj podnio 2. veljače 2018 putem svojeg odvjetnika;

—

naloži tuženiku isplatu iznosa od 30 000 eura za pretrpljenu neimovinsku štetu koja je nastala kao posljedica „data breach-a” i odbijanja zahtjeva podnesenog 2. veljače 2018.;

—

naloži tuženiku snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe sedam tužbenih razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na nezakonitosti pobijane odluke jer odluku nije donijelo nadležno tijelo nego vanjski odvjetnički ured bez naloga ili ovlasti u tom smislu.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi obveze dobrog upravljanja, pružanja pomoći i članaka 22. i 24. Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europske unije (u daljnjem tekstu: Pravilnik) jer je tuženik odbio zahtjev bez provođenja upravne istrage.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se između ostalog temelji na povredi obveze obrazlaganja, povredi prava obrane i, posebno, povredi prava na saslušanje, te dužnosti brižnog postupanja.

4.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 26. Pravilnika i odredaba primjenjivih u području prava na zaštitu osobnih podataka.

5.

Peti tužbeni razlog, koji se temelji na sukobu interesa i povredi obveze objektivnosti, nepristranosti i neovisnosti uprave.

6.

Šesti tužbeni razlog, koji se temelji na zlouporabi ovlasti.

7.

Sedmi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 17. Pravilnika i povjerljivosti sindikalnih aktivnosti u kojima svaki radnik ima pravo sudjelovati.

25.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 112/44

Tužba podnesena 29. siječnja 2019. – Nosio protiv EUIPO-a (BIANCOFINO)

(Predmet T-54/19)

(2019/C 112/53)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Tužitelj: Nosio SpA (Mezzocorona, Italija) (zastupnici: J. Graffer i A. Ottolini, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Predmetni sporni žig: prijava verbalnog žiga Europske unije „BIANCOFINO” – prijava za registraciju br. 16 376 758

Pobijana odluka: odluka prvog žalbenog vijeća EUIPO-a od 22. studenoga 2018. u predmetu R 2434/2017-1

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi pobijanu odluku;

—

naloži EUIPO-u snošenje troškova ovog postupka.

Tužbeni razlog

—

Povreda članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća.

25.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 112/44

Tužba podnesena 31. siječnja 2019. – Cipar protiv EUIPO-a – Filotas Bellas & Yios (Halloumi Vermion grill cheese M BELAS PREMIUM GREEK DAIRY SINCE 1927)

(Predmet T-60/19)

(2019/C 112/54)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Republika Cipar (zastupnici: S. Malynicz, QC, V. Marsland, solicitor)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem: Filotas Bellas & Yios AE (Alexandreia Imathias, Grčka)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Nositelj spornog žiga: druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem

Predmetni sporni žig: figurativni žig Europske unije Halloumi χαλλούμι Vermion grill cheese/grill est/grill kase M BELAS PREMIUM GREEK DAIRY SINCE 1927 – Žig Europske unije br. 12 172 276

Postupak pred EUIPO-om: postupak za proglašavanje žiga ništavim

Pobijana odluka: odluka četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 20. studenoga 2018. u predmetu R 2296/2017-4

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi pobijanu odluku;

—

naloži EUIPO-u i intervenijentu snošenje vlastitih troškova i troškova tužitelja.

Tužbeni razlozi

—

žalbeno vijeće počinilo je pogrešku u ocjeni sličnosti proizvoda;

—

žalbeno vijeće pogrešno je smatralo da može primijeniti obrazloženje Općeg suda iz ranijih presuda;

—

žalbeno vijeće pogrešno je smatralo da je raniji nacionalni žig posve lišen razlikovnog karaktera koji omogućuje razlikovanje certificiranih proizvoda od onih koji to nisu;

—

žalbeno vijeće počinilo je pogrešku prilikom usporedbe žigova i ocjene vjerojatnosti dovođenja u zabludu;

—

žalbeno vijeće nije uzelo u obzir nacionalne odredbe i sudsku praksu u pogledu dosega i učinka nacionalnih certifikacijskih žigova.

25.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 112/45

Tužba podnesena 4. veljače 2019. – ECSEL Joint Undertaking protiv Personal Health Institute International

(Predmet T-64/19)

(2019/C 112/55)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: ECSEL Joint Undertaking (zastupnici: G. Kuyper i P. Brochier, odvjetnici)

Tuženik: Personal Health Institute International (Amsterdam, Nizozemska)

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

naloži tuženiku da ECSEL-u plati iznos od 25 513,84 eura s kamatama po ugovornoj stopi od 3,5 % počevši od 15. prosinca 2014. do primitka potpune isplate.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog tužbi tužitelj se poziva na jedan tužbeni razlog koji se temelji na navodnoj tuženikovoj povredi ugovora koji, prema tužiteljevim tvrdnjama, nadležnom nacionalnom tijelu za financiranje nije podnio nijedan detalj ili informaciju u vezi sa svojim projektom te nije ispunio svoje ugovorne obveze, čime opravdava raskid ugovora u odnosu na tuženika, u skladu s mjerodavnim odredbama članka II.20.1 Priloga II. ugovoru o dodjeli bespovratnih sredstava.

25.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 112/46

Tužba podnesena 5. veljače 2019. – Sixsigma Networks Mexico protiv EUIPO-a – Dokkio (DOKKIO)

(Predmet T-67/19)

(2019/C 112/56)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Sixsigma Networks Mexico, SA de CV (Ciudad de México, Meksiko) (zastupnik: C. Casas Feu, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem: Dokkio, Inc. (San Mateo, Kalifornija, Sjedinjene Američke Države)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Nositelj spornog žiga: druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem

Predmetni sporni žig: Međunarodna registracija verbalnog žiga DOKKIO u kojoj je naznačena Europska unija – Međunarodna registracija u kojoj je naznačena Europska unija br. 1 308 971

Postupak pred EUIPO-om: postupak povodom prigovora

Pobijana odluka: odluka drugog žalbenog vijeća EUIPO-a od 21. studenoga 2018. u predmetu R 1187/2018-2

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi pobijanu odluku u dijelu u kojem je njome odbijen prigovor B 2800087;

—

naloži EUIPO-u snošenje troškova koji su nastali društvu Sixsigma Networks Mexico, SA de CV;

—

naloži društvu Dokkio, Inc. snošenje troškova nastalih društvu Sixsigma Networks Mexico, SA de CV.

Tužbeni razlog

—

povreda članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća.

25.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 112/47

Tužba podnesena 6. veljače 2019. – Südwestdeutsche Salzwerke protiv EUIPO-a (Bad Reichenhaller Alpensaline)

(Predmet T-69/19)

(2019/C 112/57)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Südwestdeutsche Salzwerke AG (Heilbronn, Njemačka) (zastupnik: M. Douglas, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Predmetni sporni žig: figurativni žig Europske unije Bad Reichenhaller Alpensaline – prijava za registraciju br. 17 126 517

Pobijana odluka: odluka prvog žalbenog vijeća EUIPO-a od 4. prosinca 2018. u predmetu R 412/2018-1

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi pobijanu odluku i dopusti zasad odbijenu registraciju prijave za registraciju žiga Europske unije br. 17 126 517;

—

EUIPO-u naloži snošenje troškova.

Tužbeni razlog

—

Povreda članka 7. stavka 1. točke (c) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća.

25.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 112/47

Tužba podnesena 7. veljače 2019. – DK Company protiv EUIPO-a – Hunter Boot (DENIM HUNTER)

(Predmet T-74/19)

(2019/C 112/58)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: DK Company A/S (Ikast, Danska) (zastupnik: S. Hansen, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem: Hunter Boot Limited (Edinburgh, Ujedinjena Kraljevina)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Podnositelj prijave spornog žiga: tužitelj u postupku pred Općim sudom

Predmetni sporni žig: prijava figurativnog žiga Europske unije DENIM HUNTER – Prijava za registraciju br. 14 649 891

Postupak pred EUIPO-om: postupak povodom prigovora

Pobijana odluka: odluka drugog žalbenog vijeća EUIPO-a od 16. studenoga 2018. u predmetu R 849/2018-2

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi pobijanu odluku;

—

preinači pobijanu odluku;

—

naloži EUIPO-u snošenje troškova, uključujući troškove tužitelja.

Tužbeni razlog

—

žalbeno vijeće počinilo je pogrešku time što je utvrdilo da između žigova postoji vjerojatnost dovođenja u zabludu.

25.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 112/48

Tužba podnesena 8. veljače 2019. – Comune di Milano protiv Parlamenta i Vijeća

(Predmet T-75/19)

(2019/C 112/59)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Tužitelj: Comune di Milano (zastupnici: F. Sciaudone, M. Condinanzi i A. Neri, odvjetnici)

Tuženici: Europski parlament, Vijeće Europske unije

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi Uredbu (EU) br. 2018/1718 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. studenoga 2018. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 726/2004 u pogledu mjesta sjedišta Europske agencije za lijekove (u daljnjem tekstu: EMA);

—

proglasi nevaljanom Odluku Vijeća od 20.11.2017., u smislu točke 6. Poslovnika od 22.6.2017.;

—

naloži Vijeću i Europskom parlamentu snošenje troškova ovog postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe četiri tužbena razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog koji se temelji na povredi načelâ predstavničke demokracije (čl. 10. UEU-a), povredi institucionalne ravnoteže i lojalne suradnje (čl. 13. UEU-a), kao i na bitnoj povredi postupka i povredi članka 14. UEU-a

—

Tužitelj se poziva na povredu predmetnih načela zbog sljedećih razloga: (i) sjedište EMA-e odabrala je samo jedna institucija, Vijeće, nakon provedenog postupka odlučivanja koji je rezultirao donošenjem odluke od 20. studenoga 2017., kojom je utvrđen sadržaj pobijane uredbe (to jest, da je mjesto sjedišta EMA-e u Amsterdamu), izvan i prije pokretanja redovnog zakonodavnog postupka; (ii) u postupku odabira sjedišta EMA-e, kojim je praktički iscrpljen postupak odlučivanja, Vijeće i Komisija – jedine dvije institucije uključene u postupak odabira – nisu uključile Parlament; (iii) u okviru redovnog zakonodavnog postupka, Vijeće i Komisija doveli su Parlament pred svršen čin kod (već provedenog) odabira sjedišta u Amsterdamu; (iv) Vijeće i Komisija nisu Parlamentu ostavili nikakav manevarski prostor za ocjenu te odluke ili raspravu o njoj, nego su se založili za to da se zakonodavni postupak provede u što je moguće kraćem roku; (v) Parlament je onemogućen u provođenju vlastite uloge koja je pak predviđena Ugovorima te je u zakonodavnom postupku protiv svoje volje bio prisiljen „potvrditi” odluku koju je donijelo Vijeće.

2.

Drugi tužbeni razlog koji se temelji na postojanju zlouporabe ovlasti u ovom slučaju te povredi načela transparentnosti, dobre uprave i pravičnosti

—

Prema tužiteljevu mišljenju, cilj postupka odabira bio je utvrđivanje najbolje ponude za premještaj sjedišta EMA-e s obzirom na objektivne kriterije odabira određene u pozivu za nadmetanje. Međutim, u ovom slučaju, odabir sjedišta ždrijebom bez prethodnog uključivanja analize onemogućilo je da se utvrdi da dvije kandidature Milana i Amsterdama nisu istovjetne te da se odabere najbolja ponuda. Osim toga, ishod glasovanja od 20. studenoga 2017. za Amsterdam posljedica je Komisijina propusta da provede stvarnu analizu te iskrivljavanja nizozemske ponude (štoviše, u pogledu nekoliko ključnih aspekata). Posljedično, države članice glasale su za kandidaturu Amsterdama smatrajući pogrešno da ona ispunjava uvjete iz poziva za nadmetanje te posebne zahtjeve Agencije. Osim toga, nizozemska ponuda je naknadno izmijenjena (nagore) nakon glasovanja od 20. studenoga 2017. Izmjene ponude dogovorene su tajno i bilateralno. Nedostaci odluke od 20. studenoga 2017. imaju za posljedicu nezakonitost pobijane uredbe.

3.

Treći tužbeni razlog koji se temelji na povredi načela dobre uprave

—

U tom pogledu ističe se da je postupak odlučivanja u kojem je odabrano novo sjedište EMA-e obilježen nedostatkom postupaka i modaliteta za osiguravanje potrebne transparentnosti. Propusti u analizi i naknadno ponovno, bilateralno i tajno, pregovaranje o nekoliko ključnih uvjeta nizozemske ponude su povredu načela transparentnosti učinili još težom. Osim toga, nisu razmotreni mnogi elementi relevantni za donošenje odluke. Izostanak stvarne ocjene ponuda i Komisijino iskrivljavanje nizozemske ponude u pogledu tri ključna aspekta (površine privremenog sjedišta, financijskih uvjeta, nemogućnosti jamčenja operativnog kontinuiteta Agencije) su povredu načela dobre uprave učinili još težom.

4.

Četvrti tužbeni razlog koji se temelji na Odluci Vijeća od 11. rujna 2009. o donošenju Poslovnika Vijeća, kao i na povredi postupovnih pravila Vijeća od 31. listopada 2017.

—

S tim u vezi ističe se da su način provođenja glasovanja i njegov ishod manjkavi zbog povrede konkretnih normi koje je Vijeće trebalo poštovati te imaju za posljedicu nezakonitost Odluke od 20. studenoga 2017. i pobijane uredbe.

25.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 112/49

Tužba podnesena 12. veljače 2019. – Apostolopoulou i Apostolopoulou Chrysanthaki protiv Europske komisije

(Predmet T-81/19)

(2019/C 112/60)

Jezik postupka: grčki

Stranke

Tužitelji: Zoi Apostolopoulou (Atena, Grčka), Anastasia Apostolopoulou- Chrysanthaki (Atena) (zastupnik: D. Gkouskos, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:

—

spoji ovaj predmet s njime povezanim predmetom u kojem su iste stranke pokrenule postupak 25. listopada 2018., upisan pod brojem T-721/2018;

—

prihvati njihovu tužbu i tuženicima naloži da solidarno svakom od tužitelja isplate ukupan iznos od milijun i sto tisuća eura na ime naknade neimovinske štete koju su tužitelji pretrpjeli zbog povrede njihova prava osobnosti, na način na koji je taj iznos podrobno raščlanjen u tužbi;

—

naloži tuženicima da se ubuduće suzdrže od bilo kakve povrede prava osobnosti tužiteljâ;

—

naloži prvotuženiku da svojom izjavom povrati čast i ugled tužiteljâ;

—

naloži tuženicima snošenje svih troškova postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Ova tužba podnesena je protiv Europske komisije i Europske unije. Budući da potonju pred Sudom uvijek zastupa institucija kojoj se pripisuje pobijani akt ili ponašanje, Komisiju se posljedično smatra jedinim tuženikom u ovom postupku.

U potporu tužbi tužitelji ističu tri tužbena razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi obveze lojalnog i pravičnog postupanja među strankama, povredi temeljnog načela dobrog pravosuđenja i povredi prava tužiteljâ na pošteno suđenje.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi ljudskog dostojanstva i osobnosti tužiteljâ protivno načelu dobre uprave.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na povredi načela zakonitosti, dobre vjere i legitimnih očekivanja.