KOMUNIKACIJA KOMISIJE

Obavijest Komisije (1) o praćenju ekosustava u skladu s člankom 9. i Prilogom V. Direktivi (EU) 2016/2284 Europskog parlamenta i Vijeća o smanjenju nacionalnih emisija određenih atmosferskih onečišćujućih tvari (Direktiva o nacionalnim gornjim graničnim vrijednostima emisija)

(2019/C 92/01)

1.   Uvod i pravna osnova

Cilj je ovih smjernica dati odgovore na glavna pitanja koja bi države članice mogle imati u pogledu praktične uspostave i rada mreže lokacija za praćenje u skladu sa zahtjevima iz članka 9. Direktive (EU) 2016/2284 (Direktiva o nacionalnim gornjim graničnim vrijednostima emisija) (2). Budući da ovaj dokument ima oblik smjernica, on nije pravno obvezujući te se državama članicama omogućuje fleksibilnost da svoje mreže uspostave onako kako je najprimjerenije i najpraktičnije u njihovim nacionalnim uvjetima, pod uvjetom da osiguraju praćenje učinaka onečišćenja zraka kako je propisano člankom 9. Države članice potiče se da prilikom podnošenja izvješća o svojim mrežama prilože dokument u kojem se objašnjava kako su te mreže razvijene s ciljem ispunjavanja zahtjeva Direktive o nacionalnim gornjim graničnim vrijednostima emisija.

Cilj Direktive 2001/81/EZ (3) („stara direktiva o nacionalnim gornjim graničnim vrijednostima emisija”) i Direktive (EU) 2016/2284 („Direktiva o nacionalnim gornjim graničnim vrijednostima emisija”) jest poboljšati zdravlje ljudi, ali i stanje ekosustava diljem EU-a. Program Čisti zrak za Europu (4), uz cilj smanjenja utjecaja na zdravlje diljem Unije, uključuje i cilj da se područje ekosustava izloženo eutrofikaciji do 2030. smanji za 35 % u odnosu na 2005.

Utvrđivanje učinaka onečišćenja zraka na ekosustave u EU-u temelji se na prekoračenju kritičnih opterećenja i razina sumpora, dušika i ozona na temelju mahom dalekosežnog prijenosa onečišćujućih tvari. Izračun tih pragova učinka oslanja se na rad Radne skupine za učinke u okviru Protokola iz Göteborga uz Konvenciju o dalekosežnom prekograničnom onečišćenju zraka (Konvencija LRTAP (5)), uključujući rad Koordinacijskog centra za učinke (CCE) i međunarodnih programa suradnje (ICP-a) za vode, šume, vegetaciju, integrirano praćenje (6) te mreža za praćenje uspostavljenih u tu svrhu na državnom području stranaka Protokola iz Göteborga.

S obzirom na iznimnu važnost tog rada za ciljeve povezane s ekosustavima u okviru EU-ove politike u području kvalitete zraka te kako bi se procijenila djelotvornost preuzetih nacionalnih obveza za smanjenje emisija, suzakonodavci su u Direktivu o nacionalnim gornjim graničnim vrijednostima emisija uključili odredbe kojima se zahtijeva praćenje učinaka onečišćenja zraka na ekosustave. Osim toga, tim se obveznim praćenjem namjerava unaprijediti rad na temelju Konvencije LRTAP.

Glavne su obveze država članica na temelju Direktive o nacionalnim gornjim graničnim vrijednostima emisija sljedeće:

—

osigurati praćenje negativnih učinaka onečišćenja zraka na ekosustave na temelju mreže lokacija za praćenje koja je reprezentativna za njihova slatkovodna, nešumska prirodna i poluprirodna staništa i šumske vrste ekosustavâ, primjenjujući troškovno učinkovit pristup koji se temelji na procjeni rizika (članak 9. stavak 1. prvi podstavak),

—	do 1. srpnja 2018. i svake četiri godine nakon toga obavijestiti Komisiju i Europsku agenciju za okoliš o položaju lokacija za praćenje te povezanim pokazateljima koji se upotrebljavaju za praćenje učinaka onečišćenja zraka (članak 10. stavak 4. točka (a)),

—	do 1. srpnja 2019. i svake četiri godine nakon toga obavijestiti Komisiju i Europsku agenciju za okoliš o podacima o praćenju iz članka 9. (članak 10. stavak 4. točka (b)).

Komisija:

—

do 1. travnja 2020. i svake četiri godine nakon toga izvješćuje Europski parlament i Vijeće o napretku u postizanju ciljeva Unije u području bioraznolikosti i ekosustava u skladu sa Sedmim programom djelovanja za okoliš (7) (članak 11. stavak 1. točka (a) podtočka iii.) (za detalje vidjeti odjeljak 2.).

Potpuno funkcionalna mreža za praćenje učinaka onečišćenja zraka uspostavljat će se postupno. Ove su smjernice usmjerene na ključna pitanja u prvim ciklusima izvješćivanja (2018. i 2019.). Na temelju informacija koje države članice dostavljaju u skladu s člankom 10. Komisija će u svojem izvješću, koje će biti objavljeno 2020. u skladu s člankom 11. Direktive o nacionalnim gornjim graničnim vrijednostima emisija, procijeniti u kojoj bi mjeri trebalo ojačati mreže za praćenje koje su do sada uspostavljene kako bi se ispunili zahtjevi iz članka 9. Na temelju te procjene i svih drugih pitanja ili iskustava koja će se steći tijekom postupka provedbe procijenit će se jesu li potrebna daljnja poboljšanja u praćenju. Ta bi poboljšanja nakon toga trebalo provesti, u mjeri u kojoj je to moguće, za drugi ciklus izvješćivanja (2022. i 2023.).

Ove su smjernice strukturirane na sljedeći način:

—	Odjeljak 2.: Ciljevi praćenja ekosustava u skladu s Direktivom o nacionalnim gornjim graničnim vrijednostima emisija

—	Odjeljak 3.: Područje primjene i oblikovanje mreže za praćenje ekosustava

—	Odjeljak 4.: Odnos s drugim aktivnostima praćenja

—	Odjeljak 5.: Izvješćivanje

—	Odjeljak 6.: Potpora u provedbi

—	Odjeljak 7.: Studije slučaja

2.   Ciljevi praćenja ekosustava u skladu s Direktivom o nacionalnim gornjim graničnim vrijednostima emisija

Cilj je sustava za praćenje ekosustava osigurati bazu znanja za procjenu djelotvornosti Direktive o nacionalnim gornjim graničnim vrijednostima emisija u pogledu zaštite okoliša. Kad je riječ o zaštiti okoliša, u Direktivi (članak 1. i članak 11.) upućuje se na „ciljeve Unije u području bioraznolikosti i ekosustava u skladu sa Sedmim programom djelovanja za okoliš”; ti se ciljevi u odnosu na onečišćenje zraka definiraju kao: „dodatno smanjenje onečišćenja zraka i njegovih učinaka na ekosustave i bioraznolikost kako bi se ostvario dugoročni cilj da se ne premaše kritična opterećenja i razine” (8).

Stoga je cilj ojačati mrežu za praćenje ekosustava potrebnu za utvrđivanje stanja kopnenih i slatkovodnih ekosustava i dugoročno predviđanje promjena u njima s obzirom na učinke sumporovih oksida (SOX), dušikovih oksida (NOX), amonijaka (NHy) i prizemnog ozona (tj. zakiseljavanja, eutrofikacije, štete zbog ozona ili promjena u bioraznolikosti). Stoga je krajnji cilj praćenja poboljšati informacije o učincima onečišćenja zraka na kopnene i slatkovodne ekosustave, uključujući opseg učinaka i vrijeme oporavka ekosustava nakon što se učinci smanje, te pridonijeti preispitivanju kritičnih opterećenja i razina.

Kako bi postigle te ciljeve, države članice osiguravaju koordinaciju s drugim programima praćenja na svojem državnom području i diljem Europske unije te, prema potrebi, u okviru Konvencije LRTAP. Praćenje ekosustava koje se trenutačno provodi na temelju okvirnih direktiva o pticama (9), staništima (10) i vodama (11) uključuje široku mrežu izvješćivanja o cjelokupnom stanju ekosustavâ, ali tim se direktivama ne propisuje praćenje učinaka onečišćenja zraka. Stoga će podaci o stanju ekosustava prikupljeni u okviru tih opsežnih procjena biti samo djelomično relevantni za ciljeve iz članka 9. (to se pitanje detaljnije analizira u odjeljku 4. u nastavku, „Odnos s drugim aktivnostima praćenja”). Praćenje na temelju Direktive o nacionalnim gornjim graničnim vrijednostima emisija usklađeno je s praćenjem učinaka na temelju Konvencije LRTAP utoliko što je usmjereno na učinke onečišćenja zraka kao pritiska na ekosustave radi boljeg razumijevanja uključenih mehanizama, razmjera učinaka i izgleda za oporavak. Stoga je praćenje ekosustava u okviru Konvencije LRTAP izravno relevantno za ciljeve Direktive o nacionalnim gornjim graničnim vrijednostima emisija.

3.   Područje primjene i oblikovanje mreže za praćenje ekosustava

3.1.    Značajni učinci

Učinci onečišćenja zraka značajni za praćenje ekosustava prvenstveno su oni koji su povezani s tvarima za koje su obveze smanjenja emisija navedene u Prilogu II. Direktivi (tj. SO2, NOx, NMHOS, NH3 i PM2,5), odnosno: zakiseljavanje, eutrofikacija i šteta za rast vegetacije i bioraznolikost zbog ozona. Iako učinci drugih onečišćujućih tvari (npr. teških metala) također izazivaju zabrinutost, primjereno je primijeniti postupni pristup te se predlaže da se prva faza praćenja usmjeri na tri navedena učinka.

3.2.    Vrste ekosustava

Člankom 9. stavkom 1. Direktive o nacionalnim gornjim graničnim vrijednostima emisija zahtijeva se da države članice provode nadzor na temelju: „mreže lokacija za praćenje koja je reprezentativna za njihova slatkovodna, prirodna i poluprirodna staništa i šumske vrste ekosustavâ, primjenjujući troškovno učinkovit pristup koji se temelji na procjeni rizika”.

Diljem Europe postoji velik broj vrsta ekosustava (12), sa znatnim razlikama u broju vrsta ekosustava prisutnih u pojedinim državama članicama. Iako pokrivenost mrežom mora biti reprezentativna za ekosustave koji postoje na njihovu državnom području, pri odabiru broja i položaja lokacija te vrsta pokazatelja koji će se pratiti države članice trebale bi primijeniti troškovno učinkovit pristup utemeljen na procjeni rizika, kako je propisano u članku 9. stavku 1. Direktive o nacionalnim gornjim graničnim vrijednostima emisija.

Početna točka za utvrđivanje reprezentativnog broja ekosustava i njihovih staništa koje treba pratiti broj je biogeografskih regija u svakoj državi članici. Najnovija klasifikacija biogeografskih regija EU-a obuhvaća 11 područja (planinsko, anatolsko, arktičko, atlantsko, crnomorsko, borealno, kontinentalno, makaronezijsko, sredozemno, panonsko i stepsko), koja su prikazana na slici 1. u nastavku.

U idealnom bi slučaju trebalo utvrditi najmanje jednu lokaciju za praćenje za svaku vrstu ekosustava u određenoj biogeografskoj regiji.

Slika 1.

Biogeografske regije u Europi (1)

(1)	https://www.eea.europa.eu/data-and-maps/data/biogeographical-regions-europe-3

U svakoj biogeografskoj regiji glavni značajni ekosustavi i staništa mogu se razvrstati u skladu s klasifikacijama MAES-a (13) i EUNIS-a (14). Udio područja obuhvaćenog svakom vrstom ekosustava prema MAES-u znatno varira (slika 2.) unutar pojedine zemlje i u EU-u kao cjelini, a postoje i znatne razlike među zemljama.

Slika 2.

Površina i postotak kopnenih i slatkovodnih vrsta ekosustava u EU-28 (MAES, 2016.(1))

(1)	Tehničko izvješće o MAES-u 2016-095. „Kartografsko prikazivanje i procjena stanja ekosustava u Europi: Napredak i izazovi. Treće izvješće – završna verzija, ožujak 2016.”

Neke vrste ekosustava u okviru razvrstavanja prema MAES-u očito nisu relevantne za potrebe Direktive o nacionalnim gornjim graničnim vrijednostima emisija (prvenstveno urbani ekosustavi i većina zemljišta s rijetkom vegetacijom ili bez vegetacije). Kad je riječ o poljoprivrednom zemljištu, unos hranjivih tvari iz onečišćenja u zraku manje je relevantan nego gnojidba i druge mjere, međutim praćenje je opravdano jer su usjevi osjetljivi na ozon.

S obzirom na to, za Direktivu o nacionalnim gornjim graničnim vrijednostima emisija relevantno je šest glavnih kategorija ekosustavâ: travnjaci, poljoprivredna zemljišta, šume i šumska područja, vrištine i grmlje, močvarna područja te rijeke i jezera, kako je prikazano u tablici 1. Te kategorije MAES-a mogu se lako povezati s razredima staništa prema EUNIS-u (razine 1 i 2) i razredima pokrova tla CORINE (15) (razina 3) na odgovarajućoj razini dostupnih informacija, od opće razine 1 do detaljnije razine 3 ili više. Određeni ekosustavi i staništa od posebnog interesa ili velike važnosti i vrijednosti mogu se uključiti u sustav praćenja i povezati s navedenim kategorijama.

Tablica 1.

Pregled ekosustava i staništa te poveznica između vrsta ekosustava prema MAES-u, razreda staništa prema EUNIS-u te razreda pokrova tla CORINE

Vrsta ekosustava prema MAES-u	Razredi staništa prema EUNIS-u Razina 1	Razredi staništa prema EUNIS-u Razina 2	Razredi pokrova tla CORINE (CLC) Razina 3
Poljoprivredno zemljište	I Redovito ili nedavno kultivirana poljoprivredna, hortikulturna i domaća staništa	I1 Obradivo zemljište i mala poljoprivredna gospodarstva I2 Kultivirana područja vrtova i parkova	2.1.1. Nenavodnjavano obradivo zemljište 2.1.2. Trajno navodnjavano zemljište 2.1.3. Rižina polja 2.2.1. Vinogradi 2.2.2. Voćnjaci i nasadi bobičastog voća 2.2.3. Maslinici 2.4.1. Jednogodišnji usjevi u zajednici s višegodišnjim nasadima 2.4.2. Mozaik poljoprivrednih površina 2.4.3. Pretežno poljoprivredno zemljište, sa značajnim udjelom prirodnog biljnog pokrova 2.4.4. Poljoprivredno-šumska područja
Travnjaci	E Travnjaci i zemljišta na kojima prevladavaju širokolisne zeljaste biljke, mahovine ili lišajevi	E1 Suhi travnjaci E2 Mezofilni travnjaci E3 Sezonski vlažni i vlažni travnjaci E4 Planinski i pretplaninski travnjaci E5 Šumski rubovi, čistine i zajednice visokih zeleni E6 Kontinentalne slane stepe E7 Slabo šumoviti travnjaci	2.3.1. Pašnjaci 3.2.1. Prirodni travnjaci
Šumska područja i šume	G Šumska područja, šume i druga šumska zemljišta	G1 Širokolisna bjelogorična šumska područja G2 Širokolisna vazdazelena šumska područja G3 Crnogorična šumska područja G4 Mješovita šumska područja G5 Drvoredi, mala šumska područja, nedavno posječena šumska područja, šumska područja u ranoj fazi, panjače	3.1.1. Bjelogorična šuma 3.1.2. Crnogorična šuma 3.1.3. Mješovita šuma 3.2.4. Sukcesija šume (zemljišta u zarastanju)
Vrištine i šikare	F Vrištine, šikara i tundra	F1 Tundra F2 Arktička, planinska i pretplaninska šikara F3 Umjerena i sredozemno-gorska šikara F4 Umjerene vrištine F5 Makija, šumolika tvrdolisna makija i termomediteransko šipražje F6 Garig F7 Igličaste sredozemne vrištine F8 Termoatlantska kserofitna šikara F9 Grmlje uz rijeke i bazofilne cretove FA Žive ograde FB Rasadnici grmova	3.2.2. Tresetišta i vrištine 3.2.3. Sklerofilna vegetacija
Močvarna i vlažna staništa	D Kaljuže, cretovi i močvare	D1 Izdignuti i gorski tresetni cretovi D2 Dolinske kaljuže, blago kisele močvare i prijelazni cretovi D3 Aapa cretovi, palsa cretovi i poligonski cretovi D4 Bazofilni cretovi i vapnenački zamočvareni izvori D5 Šašici i tršćaci, obično bez stajaće vode D6 Kontinentalne slane i bočate močvare i tršćaci	4.1.1. Kontinentalne močvare 4.1.2. Tresetišta
Rijeke i jezera	C Unutarnje površinske vode	C1 Površinske vode stajaćice C2 Površinske vode tekućice C3 Obalno područje unutarnjih površinskih vodnih tijela	5.1.1. Vodni tokovi 5.1.2. Vodna tijela
Izvor: http://ec.europa.eu/environment/nature/knowledge/ecosystem_assessment/pdf/MAESWorkingPaper2013.pdf

3.3.    Odabir, broj i gustoća lokacija

S obzirom na raznolikost uvjeta u pogledu opterećenja onečišćenjem zraka te bioloških, kemijskih i fizikalnih karakteristika svake vrste ekosustava u EU-u, cilj je ovog odjeljka dati kvalitativne kriterije za odabir lokacija relevantnih za svaku vrstu ekosustava. Ti kriteriji trebali bi biti osnova za odabir lokacija i određivanje njihova broja i gustoće kako bi se osigurala dostatna i dosljedna mreža za praćenje prilagođena situaciji u svakoj od država članica. Potrebno je imati na umu da je odabir lokacija postupak s više kriterija koji se može razlikovati među državama članicama.

Kad je to moguće, odabrane lokacije trebale bi zadovoljiti sljedeća načela:

—	lokacija bi trebala biti tipična za vrstu ekosustava koji će se pratiti,

—	lokacija bi trebala biti takva da se utjecaji taloženja iz zraka mogu razlikovati od ostalih pritisaka,

—	lokacija bi trebala biti osjetljiva na predmetni pritisak tako da se u slučaju bilo kakvih učinaka oni mogu lako prepoznati.

Zemljovidi područja osjetljivih na određene učinke mogu biti korisni pri odabiru lokacija za praćenje.

Bioraznolikost bi trebala biti još jedan od kriterija za odabir lokacija za praćenje kako bi se uzeo u obzir uzročno-posljedični odnos onečišćenja i bioraznolikosti. Iako nije nužno da svaka lokacija ima veliku vrijednost u pogledu bioraznolikosti, mreža kao cjelina trebala bi osigurati odgovarajuću zastupljenost lokacija na koje minimalno utječe upravljanje i koje su po mogućnosti bogate vrstama koje se, primjerice, mogu naći na područjima mreže Natura 2000, na područjima određenima na nacionalnoj razini (CDDA) i drugim zaštićenim područjima.

Ukupan potreban broj i gustoća lokacija ovise o osjetljivosti ekosustavâ, obuhvaćenim vrstama ekosustava, broju različitih vrsta ekosustava prisutnih u različitim biogeografskim regijama (vidjeti prethodni odjeljak 3.2.) te o intenzitetu pritisaka zbog onečišćenja zraka. Nacionalna mreža trebala bi biti takva da omogućava analizu prostornih zona i razumijevanje uzročno-posljedičnih veza te da pruža podatke za kartiranje i modeliranje kritičnih opterećenja te razina i prekoračenja. Važnije je imati lokacije u nekoliko regija nego nekoliko lokacija u svakoj regiji. Na netaknutijim područjima potrebno je manje lokacija ako se u tim regijama ne očekuju velike promjene, no ta područja ne bi trebalo izostaviti.

S obzirom na prirodne uvjete u okolišu, mreža bi trebala obuhvatiti najvažnije zone u državama članicama. Ključni klimatološki parametri (padaline, temperatura), hidrološki parametri i zone alkaliteta tla (npr. pH) trebali bi se sustavno razlikovati. Te informacije djelomično ovise o odgovarajućim biogeografskim regijama (vidjeti odjeljak 3.2.) i mogu se pobliže odrediti pomoću zemljovidâ s detaljnijim razvrstavanjem slojeva okoliša (npr. Metzger et al. 2005. (16)).

Kad je riječ o parametrima onečišćenja zraka, svaka država članica trebala bi uključiti barem područja s visokim razinama taloženja tvari koje uzrokuju zakiseljavanje i eutrofikaciju (na nacionalnoj razini) i visokim razinama koncentracije ozona. Za dugoročne usporedbe trebalo bi odabrati i referentne lokacije s niskim razinama taloženja/koncentracije. Za odabir lokacija preporučuje se uporaba postojećih zemljovida kritičnog opterećenja/prekoračenja razine.

U pogledu vrsta ekosustava, svaka država članica trebala bi odabrati lokacije prema njihovoj reprezentativnosti na njezinu državnom području (vidjeti tablicu 1.). Osim toga, Prilog I. Direktivi o staništima (92/43/EEZ) može se upotrijebiti za odabir staništa ovisno o njihovoj relevantnosti.

Uzimajući u obzir rasprostranjenost osjetljivih ekosustava i resurse koji su potrebni za provođenje mjerenja potrebnih za procjenu učinaka onečišćenja zraka, mogao bi biti primjeren višerazinski pristup s opsežnim praćenjem relativno jednostavnog skupa parametara (razine I.) ojačanim usmjerenijim i dubljim praćenjem manjeg skupa složenijih parametara (razine II.). Za neke ekosustave moglo bi biti primjereno koristiti minimalnu gustoću lokacija za praćenje koje odgovara razini I. (primjerice, za praćenje razine I. u okviru ICP-a za šume koristi se mreža koja se temelji na površinama od 16 x 16 km). Takvo razlikovanje razine prema potrebi se navodi u preporukama u nastavku povezanima s parametrima i učestalošću praćenja.

3.4.    Parametri koji se prate i učestalost praćenja

U ovom odjeljku smjernica opisuju se parametri koji bi bili prikladni za praćenje te odražavaju one opisane u Prilogu V. Direktivi o nacionalnim gornjim graničnim vrijednostima emisija, u kojem se navode neobvezujući pokazatelji za praćenje učinaka onečišćenja zraka. Daju se preporuke za praćenje zakiseljavanja i eutrofikacije na temelju iskustva i prijašnjih aktivnosti u okviru ICP-ova za šume i šumska područja te slatkovodne ekosustave, kao i za praćenje štete zbog ozona kojim su obuhvaćeni svi kopneni ekosustavi. Upućuje se i na integrirane lokacije za praćenje u okviru ICP-ova iz kojih se dobivaju informacije o učincima na određeni ekosustav te se razlučuju učinci onečišćenja zraka od drugih učinaka, posebice kad je riječ o slatkovodnim ekosustavima. Uglavnom se temelji na povezanim priručnicima ICP-ova i Konvencije LRTAP, čime se priznaju provedene znanstveno potvrđene metode i dugoročno iskustvo u praćenju učinaka onečišćenja, što je dodatno preispitala i stručna skupina iz Direktive o nacionalnim gornjim graničnim vrijednostima emisija. Međutim, izvješćivanjem bi se trebali obuhvatiti i ekosustavi koji se dosad nisu pratili u okviru ICP-ova, uglavnom travnjaci, vrištine i drugi prirodni ili poluprirodni ekosustavi velike važnosti. Opći popis parametara za koje je predloženo da se razmotre za praćenje u skladu s člankom 9. Direktive o nacionalnim gornjim graničnim vrijednostima emisija naveden je u predlošku za izvješćivanje od 1. srpnja 2018. i u odgovarajućim dokumentima (17).

U sljedećim odjeljcima od 3.4.1. do 3.4.4. navode se kratki pregledi relevantnih parametara na temelju postojećih sustava praćenja u okviru ICP-ova kako su razvijeni u okviru Konvencije LRTAP. U pogledu zakiseljavanja i eutrofikacije ti su sustavi do sada razvijeni samo za šume i šumska područja te slatku vodu. Praćenje učinaka ozona uglavnom se odnosilo na poljoprivredna zemljišta.

Ti se odjeljci mogu u manjoj mjeri preispitati i prilagoditi te tako upotrebljavati kao smjernice za praćenje ostalih ekosustava i staništa propisanih člankom 9. Direktive o nacionalnim gornjim graničnim vrijednostima emisija, primjerice travnjaka, vriština i drugih prirodnih ili poluprirodnih ekosustava. Mogu se uključiti i prirodni i poluprirodni ekosustavi u određenim područjima kao što su gradska i prigradska ili obalna područja jer su oni od posebnog interesa za povezane politike država članica.

Kako je dodatno opisano u odjeljku 4., podaci i informacije iz drugih mreža za praćenje mogu se integrirati kako bi se poboljšala troškovna učinkovitost i izbjegao usporedni rad. Mjera 5. iz strategije EU-a za biološku raznolikost do 2020., MAES (Kartografsko prikazivanje i procjena stanja ekosustava i njihovih usluga), posebno u svojem 5. izvješću (18), pruža dodatne informacije o tome kako mjeriti i procijeniti uvjete ekosustava i povezane pokazatelje koji se mogu upotrijebiti.

3.4.1.   Kopneni ekosustavi: šume i šumska područja u okviru ICP-a

U tablici 2. u nastavku navedeni su parametri i učestalost njihova praćenja na česticama razine I. i razine II. (19) za šumske ekosustave, u skladu s pristupom ICP-a za šume te uzimajući u obzir Prilog V. Direktivi o nacionalnim gornjim graničnim vrijednostima emisija. Detaljni opis svih metoda koje se primjenjuju za praćenje stanja šumskih ekosustava na razini I. i razini II. nalazi se u opsežnom priručniku (20), a upućivanja na odgovarajuće dijelove priručnika navedena su u tablici u nastavku, među ostalim i u pogledu podataka koje treba dostaviti. Pregled istraživanja provedenih na temelju ICP-a za šume i odgovarajući parametri cijelog programa dostupni su u tom priručniku i na internetu (http://icp-forests.net/).

Tablica 2.

Odabrani složeni pokazatelji, parametri i izvori za metode iz ICP-a za šume kao nadopuna neobvezujućim pokazateljima iz Priloga V. Direktivi o nacionalnim gornjim graničnim vrijednostima emisija

Mjerenje (složeni indikator)	Parametri	Učestalost	Metode
Kiselost tla u čvrstoj fazi tla	Koncentracije elemenata (bazični kationi itd.) Ca, Mg, K, Na, izmjenjiv Al, ukupni N i omjeri C/N	Svakih 10–15 godina na česticama razine I. i II.	Dio X.
Kiselost tla u otopini tla	pH, [SO] (*1), [NO3], [bazični kationi (Ca, Mg, K, Na)], [izmjenjiv Al].	Svaka 4 tjedna na česticama razine II.	Dio XI.
Ispiranje nitrata iz tla, u otopini tla	[NO3+] u najdubljem sloju tla (40 – 80 cm); za izračun strujanja potrebno je primijeniti model protoka vode u tlu (model vodne bilance).	Svaka 4 tjedna na česticama razine II.	Dio X., model vodne bilance, usp. dio IX.
Omjer C/N + ukupni N u tlu, u čvrstoj fazi tla	Zaliha C, zaliha N, omjer C/N.	Svakih 10–15 godina na česticama razine I. i II.	Dio X.
Ravnoteža hranjivih tvari u lišću	[N], [P], [K], [Mg], i omjeri s [N].	Svake 2 godine na česticama razine II., svakih 10–15 godina na česticama razine I.	Dio XII.

Dodatni parametri koji obuhvaćaju druga važna obilježja i značajke šumskih ekosustava, kao što su starost, vrste drveća, sastav i raznolikost prizemne vegetacije, stanje krošanja, indeks lisne površine (LAI), kemijska svojstva prokapljivanja, količina i kemijska svojstva otpada sa stabala ili pak sastav epifitskih lišajeva (na deblima), važni su i mogu dopuniti neobvezujuće pokazatelje navedene u Prilogu V. Direktivi o nacionalnim gornjim graničnim vrijednostima emisija. Odgovarajuće metode navode se i u odgovarajućim dijelovima priručnika ICP-a za šume.

Na nekim lokacijama u okviru ICP-a za šume, ali i na drugim lokacijama šumskih i kopnenih ekosustava, koncentracija dušika u mahovinama prati se svakih pet godina (uz teške metale i odabrane postojane organske onečišćujuće tvari), a dobiveni podaci dostavljaju se ICP-u za vegetaciju (priručnik dostupan na http://icpvegetation.ceh.ac.uk).

3.4.2.   Slatkovodni ekosustavi: rijeke i jezera u okviru ICP-a

Površinske vode poput rijeka i jezera u mnogim su slučajevima prvi dio ekosustava koji reagira na zakiseljavanje i eutrofikaciju. Slivovi osjetljivi na kiseline, s plitkim, visokosilikatnim tlima i slabom sposobnošću zadržavanja sulfata i nitrata, nalaze se u planinskim područjima u mnogim dijelovima Europe. Populacije riba i drugih vodnih organizama u posljednjih su 100 godina pretrpjele veliku štetu. Zbog prekograničnog onečišćenja zraka u mnogim su rijekama i jezerima izgubljeni riblji stokovi. Razine sulfata, nitrata, alkaliteta, pH i aluminija u osjetljivim vodama brzo reagiraju na promjenu razina emisija, što dalje utječe na osjetljive organizme te time i na cijeli ekosustav. Takvi učinci vidljivi su i u blizini i daleko od velikih izvora emisija. Kako su se 1980-ih razine emisija počele smanjivati, pokazatelji kemikalija u vodama brzo su počeli ukazivati na oporavak, dok je biološki oporavak bio sporiji. Nedavno se pokazalo i da taloženje dušika može imati učinak gnojidbe (eutrofikacija) u nekim površinskim vodama na netaknutim područjima daleko od izravnog ljudskog djelovanja. Povećavanje količine dušika u atmosferi stoga bi moglo promijeniti način funkcioniranja vodnog hranidbenog lanca, što bi moglo imati ozbiljne posljedice. Kemijska i biološka svojstva površinskih voda među najboljim su pokazateljima učinaka onečišćenja zraka i mjera za njegovo ublažavanje na ekosustave u Europi.

Program osmišljen za praćenje učinaka taloženja sumpora i dušika u slatkim vodama trebao bi uključivati barem parametre navedene u tablici 3. Učestalost uzorkovanja trebala bi odražavati vremenske varijacije na lokaciji koja se prati. Lokacije na kojima se voda brzo izmjenjuje brže će reagirati na promjene u taloženju. U okviru ICP-a za vode preporučuje se da se uzorci iz jezera i rijeka s brzim ispiranjem uzimaju barem jednom mjesečno (ICP za vode, 2010.). Tromjesečno ili sezonsko uzorkovanje može biti primjereno u jezerima u kojima se voda teoretski zadržava dulje od nekoliko mjeseci. Izrazito se preporučuje biološko praćenje osjetljivih vrsta ili zajednica barem na nekima od odabranih lokacija (tablica 4.).

Ostali fizikalni i kemijski parametri kao što su temperatura, protok vode, čestice aluminija te ukupni dušik i fosfor pružaju dodatne informacije koje mogu biti korisne, ovisno o lokalnim uvjetima, npr. za tumačenje bioloških učinaka onečišćenja zraka.

Tablica 3.

Rijeke i jezera: Preporučeni minimalni parametri, kemijska svojstva u okviru ICP-a za vode

Detalji i dodatna objašnjenja dostupni su u Priručniku ICP-a za vode (ICP za vode, 2010.). Upućivanja se odnose na poglavlja u priručniku.

Mjerenje	Parametri	Učestalost	Metoda	Podaci koji se dostavljaju
Osjetljivost sliva jezera i hidrokemijski učinci onečišćenja zraka (zakiseljavanje)	Alkalitet, sulfati, nitrati, kloridi, pH, kalcij, magnezij, natrij, kalij, otopljeni organski ugljik i specifična vodljivost	Sezonski/tromjesečno do jednom godišnje, ovisno o stopi ispiranja	Jednokratno uzorkovanje iz gornjeg sloja (0,1 – 1 m) ili ispusta jezera. Opisano u poglavlju 3.	Veći ioni (mg/l), nitrati (μg N/l), pH, otopljeni organski ugljik (mg C/l), alkalitet (μeq/l), vodljivost na 25 °C (μS/cm)
Osjetljivost sliva rijeke ili potoka i hidrokemijski učinci onečišćenja zraka (zakiseljavanje)	Alkalitet, sulfati, nitrati, kloridi, pH, kalcij, magnezij, natrij, kalij, otopljeni organski ugljik i specifična vodljivost	Jednom mjesečno	Jednokratno uzorkovanje Opisano u poglavlju 3.	Veći ioni (mg/l), nitrati (μg N/l), pH, otopljeni organski ugljik (mg C/l), alkalitet (μeq/l), vodljivost na 25 °C (μS/cm)

Tablica 4.

Rijeke i jezera: Preporučeni dodatni parametri, biološka svojstva u okviru ICP-a za vode

Detalji i dodatna objašnjenja dostupni su u Priručniku ICP-a za vode. Upućivanja se odnose na poglavlja u priručniku.

Mjerenje	Parametri	Učestalost	Metoda	Podaci koji se dostavljaju
Biološki pokazatelji onečišćenja zraka (zakiseljavanje). Bentički beskralježnjaci u rijekama i jezerima.	Prisutnost/odsutnost ili relativno obilje određenih skupina/vrsta	Sezonski do jednom godišnje	Uzorci dobiveni uznemiravanjem dna korita nogom (eng. kick-sampling), uzorkovanje obalnog područja ili temeljni uzorci. Vidjeti poglavlje 4. Metode iz Okvirne direktive o vodama temelje se na normama CEN i ISO, koje su primjerene.	Kvalitativni ili kvantitativni podaci. http://www.icp-waters.no/data/submit-data/
I druge skupine poput riba, dijatomeja i perifitona mogu se upotrijebiti kao biološki pokazatelji zakiseljavanja.

3.4.3.   Kopneni ekosustavi: šteta zbog ozona u okviru ICP-a

Prilikom praćenja štete zbog ozona prisutni su izazovi svojstveni toj onečišćujućoj tvari. Nataloženi spojevi sumpora i dušika zadržavaju se u slatkovodnim i kopnenim ekosustavima u vegetaciji i tlu u određenom kemijskom obliku koji se može pratiti, uključujući koncentracije u biljkama i mahovinama (vidjeti tablice 3. i 4.). Osim toga, taloženje sumpora i/ili dušika dovodi do zakiseljavanja slatkih voda i tla koje se može pratiti. Za razliku od toga, sâm ozon ne nakuplja se u vegetaciji ni tlu, nego štetu uzrokuju proizvodi raspadanja ozona unutar biljaka i reakcije biljaka na njih.

Prekomjerna izloženost prizemnom ozonu ima štetne učinke na mnoge vrste vegetacije te utječe na kopnene ekosustave i na usluge koje oni pružaju (npr. proizvodnja hrane i drvne sirovine, sekvestracija ugljika, kvaliteta zraka i regulacija klime). Učinci na vrste osjetljive na ozon uključuju vidljiva oštećenja lišća, smanjenje rasta, kvalitete i količine prinosa usjeva, broja cvjetova i proizvodnje sjemena te povećanu osjetljivost na abiotičke stresove poput mraza ili suše te biotičke stresove poput nametnika i bolesti.

Jedina vidljiva šteta na kopnenim ekosustavima koja se može izravno pripisati ozonu jest oštećenje lišća. Oštećenje lišća nastalo zbog ozona javlja se u vrsta osjetljivih na ozon tijekom dana s visokim koncentracijama prizemnog ozona. Međutim, ne postoji jasna veza između oštećenja lišća zbog ozona i učinka na važne parametre vegetacije kao što je rast (npr. rast stabla) ili prirast (u slučaju usjeva). Utrživa vrijednost lisnatog povrća smanjuje se ako je prisutno vidljivo oštećenje lišća. Na temelju eksperimentalnih podataka utvrđene su kritične razine ozona za parametre poput biomase stabala i prinosa usjeva jer oni predstavljaju kumulativne učinke sezonske izloženosti ozonu.

Kritične razine ozona definiraju se kao kumulativna izloženost ili kumulativno stomatalno strujanje atmosferskih onečišćujućih tvari čije prekoračenje, prema dosadašnjim saznanjima, može prouzročiti izravne negativne učinke na osjetljivu vegetaciju. Kritične razine i ciljne vrijednosti ozona utvrđene u europskom zakonodavstvu radi zaštite vegetacije (Direktiva 2008/50/EZ (21)) temelje se na kumulativnoj koncentraciji ozona. Novija istraživanja pokazala su da su kumulativne ciljane vrijednosti na temelju stomatalnog strujanja ozona (npr. pokazatelj „fitotoksična doza ozona” (POD)) biološki relevantnije od ciljnih vrijednosti temeljenih na koncentraciji (npr. AOT40) jer one daju procjenu količine ozona koji ulazi u pore lišća (stomata) i uzrokuje štetu unutar biljke (Mills et al., 2011. a, b). Metodologija za izračun fitotoksične doze ozona razvijena je i primjenjuje se u okviru ICP-a za vegetaciju primjenom modela DO3SE. Praćenjem koncentracija ozona i meteoroloških parametara po satu (tablica 5.) mogu se izračunati kumulativna stomatalna strujanja ozona za pojedine biljne vrste. Prekoračenje kritičnih razina koje se temelje na stomatalnom strujanju ukazuje na rizik od učinka ozona na vrste osjetljive na ozon na predmetnoj lokaciji. Pojedinosti o izračunu fitotoksične doze ozona i njezinoj primjeni dostupne su u Priručniku o metodologijama i kriterijima za modeliranje i kartiranje kritičnih opterećenja i razina te učinaka, rizika i trendova onečišćenja zraka (22).

Tablica 5.

Pokazatelji za procjenu štete za vegetaciju zbog ozona u skladu s Prilogom V. Direktivi o nacionalnim gornjim graničnim vrijednostima emisija

Detalji i dodatna objašnjenja dostupni su u navedenim priručnicima ICP-ova.

Pokazatelj	Mjerenje	Učestalost	Upućivanje na metodologiju i dostavljanje podataka
Oštećenja lišća stabala zbog ozona	Vidljivi simptomi ozona u listovima stabala i na stablima i drvenastim biljkama na „lokacijama uzorkovanja izloženima svjetlosti”; povećanje promjera stabla	Za vidljive simptome ozona: jednom godišnje na česticama razine II.; povećanje promjera: svakih 5 godina.	Dio VIII. (vidljivi simptomi ozona) i dio V. (povećanje promjera) iz Priručnika ICP-a za šume
Oštećenje listova zbog ozona u usjevima i vrstama koje nisu stabla	Vidljivi simptomi ozona u listovima; za usjeve: ubrani prinos	Za vidljive simptome ozona: najmanje jednom godišnje tijekom sezone rasta, po mogućnosti odmah nakon ozonskog razdoblja (3 – 7 dana) (1); za prinos usjeva: jednom godišnje	http://icpvegetation.ceh.ac.uk. Potrebno je revidirati prethodne priručnike radi usklađivanja s Direktivom o nacionalnim gornjim graničnim vrijednostima emisija (uključujući popis vrsta osjetljivih na ozon)
Prekoračenje kritičnih razina ozona na temelju strujanja	Koncentracije ozona (2), meteorologija (3) (temperatura, relativna vlažnost, intenzitet svjetla, padaline, brzina vjetra, atmosferski tlak) i vrsta tla (pjeskovito, glineno ili ilovasto) na lokaciji ili blizu nje (4). Model DO3SE koji se temelji na strujanju može se upotrijebiti za izračun strujanja ozona i prekoračenja kritičnih razina	Svake godine Satni podaci tijekom rezone rasta (5)	Metoda iz priručnika za modeliranje i kartiranje u skladu s poglavljem 3. Konvencije LRTAP – „Kartiranje kritičnih razina za vegetaciju” (http://icpvegetation.ceh.ac.uk, uključujući poveznicu na internetsku verziju modela DO3SE (6)).

3.4.4.   Integrirano praćenje slatkovodnih i kopnenih ekosustava u okviru ICP-a

Integrirano praćenje ekosustava odnosi se na dubinsko istodobno mjerenje fizikalnih, kemijskih i bioloških svojstava sliva, tijekom vremena i u različitim kompartmentima. Zbog njegove složenosti, cilj integriranog praćenja nije obuhvatiti velika prostorna područja, već poboljšati uzročno razumijevanje povezanosti zraka, tla, vode i biološke reakcije prvenstveno u šumskim ekosustavima. S obzirom na to, ta bi područja praćenja mogla, s jedne strane, pružati podatke specifične za određeni ekosustav, npr. za šumske ili slatkovodne ekosustave, a s druge bi strane mogla omogućiti bolje razlikovanje učinaka nastalih zbog onečišćenja zraka i onih nastalih zbog drugih izvora onečišćenja. Države članice općenito imaju mali broj lokacija na kojima se provodi to detaljno praćenje. Državama članicama preporučuje se da imaju najmanje dvije lokacije koje obuhvaćaju relevantne klimatske zone i zone taloženja. Lokacije na kojima se provodi integrirano praćenje trebale bi biti mali, jasno utvrđeni slivovi na prirodnim ili poluprirodnim područjima. Mjerenja uključuju meteorologiju, mokro i suho taloženje, prokapljivanje, kemijska svojstva tla (čvrsta i tekuća faza), kemijska svojstva površinskih i podzemnih voda te biološku reakciju (tj. vegetaciju i druge biološke elemente). Ciljevi su praćenje i procjena biogeokemijskih trendova i bioloških reakcija; razlučivanje nepotrebnih podataka i prirodnih varijacija od znakova antropogenih poremećaja praćenjem prirodnih šumskih ekosustava te razvoj i primjena alata, npr. modela, za regionalno procjenjivanje i predviđanje dugoročnih učinaka.

U tablici 6. navedene su varijable koje su relevantne u skladu s Prilogom V. Direktivi o nacionalnim gornjim graničnim vrijednostima emisija i učinci onečišćenja zraka na ekosustave. Detaljan opis potrebne opreme, dizajna i metodologija dostupan je u priručniku ICP-a za integrirano praćenje (23). Cjelovit sveobuhvatni program mjerenja omogućuje i detaljno modeliranje, analizu uzročno-posljedičnih veza i proučavanje interakcija s procesima u vezi s klimatskim promjenama (24) (25) (26).

Tablica 6.

Parametri i učestalost na lokacijama za integrirano praćenje u okviru ICP-a

Detaljni opis i metodologija dostupni su u priručniku ICP-a za integrirano praćenje  (27)

Mjerenje (složeni indikator)	Parametar	Učestalost	Metoda
Meteorologija	Padaline, temperatura zraka, temperatura tla, relativna vlažnost, brzina vjetra, smjer vjetra, globalno zračenje/neto zračenje	Jednom mjesečno	Dio 7.1.
Kemijska svojstva zraka	Sumporov dioksid, dušikov dioksid, ozon, čestični sulfat, nitrati u aerosolima i plinoviti nitrati, dušična kiselina, amonijak i amonij u aerosolima	Jednom mjesečno	Dio 7.2.
Kemijska svojstva padalina (priručnik EMEP-a)	Sulfat, nitrat, amonij, klorid, natrij, kalij, kalcij, magnezij i alkalitet	Jednom mjesečno	Dio 7.3.
Prokapljivanje	Sulfat, nitrat, amonij, ukupno N, klorid, natrij, kalij, kalcij, magnezij, otopljeni organski ugljik i jaka kiselina (prema pH)	Jednom tjedno do jednom mjesečno	Dio 7.5.
Kemijska svojstva tla	pH (CaCl2), ukupno S, ukupno P, ukupno N, izmjenjiv Ca, izmjenjiv Mg, izmjenjiv K, izmjenjiv Na, izmjenjiv Al, ukupni organski ugljik, zamjenjiva titracijska kiselost (H + Al)	Svake pete godine	Dio 7.7.
Kemijska svojstva vode u tlu	pH, električna vodljivost, alkalitet, Granova metoda, ukupno N, amonij, nitrat, ukupno P, Ca, Mg, K, Na, ukupni aluminij, nestabilni aluminij	Četiri puta godišnje	Dio 7.8.
Kemijska svojstva otekle vode	Alkalitet, sulfat, nitrat, klorid, otopljeni organski ugljik, pH, kalcij, magnezij, natrij, kalij, anorganski (nestabilni) aluminij, ukupni dušik, amonij, protok vode, posebna vodljivost	Jednom mjesečno	Dio 7.10.
Kemijska svojstva lišća	Ca, K, Mg, Na, N, P, S, Cu, Fe, Mn, Zn i ukupni organski ugljik	Svake pete godine	Dio 7.12.
Kemijska svojstva otpada sa stabala	Ca, K, Mg, Na, N, P, S, Cu, Fe, Mn, Zn i ukupni organski ugljik	Jednom godišnje	Dio 7.13.
Vegetacija (intenzivna čestica)	Vegetacija u sloju tla, polja, grmova i stabala, posebice vaskularne biljke koje rastu na tlu, mahovine i lišajevi. Promjer stabla, struktura krošnje	Svake treće godine	Dio 7.17.
Epifiti na deblima	Vrste lišajeva koje rastu na živim deblima stabala	Svake pete godine	Dio 7.20.
Zelene alge u zraku	Broj ogranaka, najmlađi izdanak s algama, najdeblji sloj algi po stablu, broj godišnjih izdanaka s > 50 % preostalih iglica, broj godišnjih izdanaka s > 5 % preostalih iglica	Jednom godišnje	Dio 7.21.

4.   Odnos s drugim aktivnostima praćenja

Člankom 9. Direktive o nacionalnim gornjim graničnim vrijednostima emisija zahtijeva se da se: „države članice koordiniraju s drugim programima praćenja uspostavljenima u skladu sa zakonodavstvom Unije, uključujući Direktivu 2008/50/EZ, Direktivu 2000/60/EZ … i … Direktivu Vijeća 92/43/EEZ te, prema potrebi, Konvenciju LRTAP, te se prema potrebi koriste podacima prikupljenima u okviru tih programa praćenja.”

Cilj je tih odredaba u najvećoj mogućoj mjeri povećati upotrebu podataka prikupljenih u okviru postojećih sustava kako bi se izbjeglo udvostručavanje i iskoristile sinergije. Međutim, da bi praćenje bilo relevantno za potrebe Direktive o nacionalnim gornjim graničnim vrijednostima emisija, ipak je važno utvrditi predmetne vrste ekosustava, lokacije i parametre kako je utvrđeno u odjeljku 3.

4.1.    Odnos s praćenjem na temelju zakonodavstva/inicijativa EU-a

Opsežno praćenje slatkovodnih tijela provodi se u skladu s Okvirnom direktivom o vodama (2000/60/EZ), a praćenje cijelog niza staništa u skladu s Direktivom o staništima (92/43/EEZ). Informacije o kojima se izvješćuje EU dostupne su putem relevantnih baza podataka Eioneta (28), koje koordinira Europska agencija za okoliš.

S obzirom na cilj i zahtjeve za odabir lokacija za praćenje u skladu s Direktivom o nacionalnim gornjim graničnim vrijednostima emisija, vjerojatno će samo određeni podskup lokacija odabranih na temelju Okvirne direktive o vodama biti relevantan za trenutačne potrebe. Za povezivanje kvalitete vode s učincima onečišćenja zraka relevantne su uglavnom lokacije u blizini izvora, okružene prirodnim područjima. U odjeljku 7.2. navodi se studija slučaja o uključivanju praćenja na temelju Okvirne direktive o vodama u mrežu za praćenje učinaka onečišćenja zraka u Finskoj.

Drugi važni izvori podataka, koji se mogu uključiti u praćenje povezano s člankom 9., mogu se dobiti iz istraživanja LUCAS (istraživanje o korištenju zemljišta i pokrovu zemljišta) (29), npr. u pogledu količine ugljika i dušika u tlu. Inicijativa EU-a za oprašivače (30), kao i pojedinačni projekti EU-a za praćenje ekosustava i bioraznolikosti, mogu pružiti dodatne mogućnosti za usklađivanje, integraciju i povećanu učinkovitost prikupljanja podataka u svim programima praćenja.

4.2.    Odnos s praćenjem u okviru inicijativa iz Konvencije LRTAP

Aktivnosti praćenja ekosustava u okviru Radne skupine za učinke Konvencije LRTAP izravno su relevantne za provedbu Direktive o nacionalnim gornjim graničnim vrijednostima emisija jer imaju iste ciljeve te je izrađena znatna količina tehničkog referentnog materijala tijekom više od 20 godina njihove provedbe.

To dugoročno praćenje u okviru Konvencije LRTAP tako pruža značajne povijesne skupove podataka koji su praćeni u skladu s odobrenim metodologijama, što stoga podrazumijeva dosljedne postupke i učestalost uzorkovanja i analize.

Mreže za intenzivno praćenje u okviru nadležnosti radne skupine za učinke temelje se na ekosustavima, usmjerene su na probleme (onečišćenje zraka) i dugoročne su. Te značajke omogućavaju otkrivanje promjena ekosustava, procjenu čimbenika koji doprinose stanju te utvrđivanje posljedica promjena ekosustava, čime se osigurava da tvorci politika raspolažu informacijama o stanju te da se mogu predvidjeti buduće promjene.

Ukratko, ciljevi praćenja ekosustava u skladu s Direktivom o nacionalnim gornjim graničnim vrijednostima emisija jednaki su ciljevima postojećih mreža za praćenje u okviru Konvencije LRTAP te bi stoga to praćenje trebalo biti korisno za potrebe Direktive o nacionalnim gornjim graničnim vrijednostima emisija jer:

—	prati pokazatelje zakiseljavanja, eutrofikacije i učinaka ozona u ekosustavima (za gotovo sve parametre iz Priloga V.),

—	otkriva promjene u ekosustavima,

—	utvrđuje stupanj promjene ili trenda (vremenski raspon), opseg promjene (prostorni opseg) i intenzitet promjene (razmjer učinka),

—	omogućuje razumijevanje načina na koji bi promjene utjecale na stanje ekosustava,

—	omogućuje predviđanje i utvrđivanje tih promjena koje se odnose na prirodne procese i ljudske aktivnosti,

—	olakšava modeliranje dinamike ekosustava i povezanih procesa,

—	omogućuje predviđanje potencijalno štetnih učinaka i stoga daje „rana upozorenja”,

—	omogućuje evaluaciju djelotvornosti politika.

Važno je naglasiti i da se, u okviru Konvencije LRTAP, praćenje usmjereno na probleme kombinira s praćenjem opasnosti i učinaka onečišćenja zraka kako bi se postigla dostatna razina predvidljivosti i tako bolje usmjeravale mjere politike. Istodobnim praćenjem promjena u stresu ekosustava (onečišćenje zraka) i učincima na ekosustav poboljšava se tumačenje rezultata praćenja.

4.3.    Odnos s drugim mrežama za praćenje

Za praćenje vrsta ekosustava koje nisu obuhvaćene ICP-ima, može se razmotriti mreža LTER – Europe (eng. Long Term Ecosystem Research in Europe, Dugoročno istraživanje ekosustava u Europi). LTER – Europe europska je krovna organizacija i istraživačka infrastruktura za istraživačke lokacije i stanice koje prate i istražuju okoliš i ekosustave (31). Jedan je od glavnih ciljeva organiziranje svih takvih europskih lokacija kako bi se izgradila baza znanja s ciljem boljeg razumijevanja strukture i funkcija ekosustava te njihove dugoročne reakcije na pokretače iz okoliša, društva i gospodarstva.

Glavni ciljevi mreže LTER – Europe jesu:

—	utvrđivanje pokretača promjena ekosustava u svim europskim zonama okoliša i gospodarstva,

—	istraživanje odnosa između tih pokretača, reakcija i razvojnih izazova u okviru zajedničkog istraživačkog programa te upućivanje na usklađene parametre i metode,

—	utvrđivanje kriterija za lokacije mreže LTER i platforme LTSER-a (32) kako bi najnaprednije znanstvene metode imale potporu jedinstvene infrastrukture in situ,

—	poboljšati suradnju i sinergiju različitih dionika, interesnih skupina, mreža itd.

LTER – Europe radi na ostvarenju tih ciljeva pružanjem okvira za razvoj projekata, konceptualni rad, obrazovanje, razmjenu znanja, komunikaciju i institucijsku integraciju. Neki od parametara koji su korisni za praćenje u skladu s člankom 9. Direktive o nacionalnim gornjim graničnim vrijednostima emisija već se prate u okviru mreže LTER – Europe pa bi države članice mogle istražiti može li se i na koji način taj sustav nadopuniti kako bi obuhvatio dodatne parametre (33).

Osim toga, mogu se upotrebljavati i podaci iz nacionalnih inventara šuma i drugih nacionalnih aktivnosti praćenja. Istraživački projekti mogu biti još jedan izvor relevantnih podataka, primjerice informacija temeljenih na daljinskom istraživanju, kojim se mogu dobiti prostorno jasne informacije o učincima onečišćenja zraka na stanje biljaka (npr. Cotrozzi et al., 2018. (34)).

5.   Izvješćivanje

5.1.    Izvješćivanje o lokacijama i pokazateljima praćenja od 1. srpnja 2018. i svake četiri godine nakon toga

Pri izvješćivanju o položaju lokacija za praćenje i povezanim pokazateljima koji se upotrebljavaju za praćenje učinaka onečišćenja zraka prema članku 10. stavku 4. točki (a) Direktive o nacionalnim gornjim graničnim vrijednostima emisija, potrebno je izvijestiti o sljedećem:

—	koordinatama i nadmorskoj visini lokacije, imenu i vrsti staništa/ekosustava uz kratak opis lokacije,

—	pojedinostima o tome koji se parametri prate na svakoj lokaciji.

Te bi informacije trebale biti popraćene objašnjenjem u kojem se opisuje način na koji je mreža osmišljena s obzirom na zahtjeve utvrđene u članku 9. Direktive o nacionalnim gornjim graničnim vrijednostima emisija.

5.2.    Dostavljanje tokova podataka od 1. srpnja 2019. i svake četiri godine nakon toga

Dostavljanje podataka o praćenju iz članka 9. Direktive o nacionalnim gornjim graničnim vrijednostima emisija u skladu s člankom 10. stavkom 4. točkom (b) trebalo bi odražavati sljedeća načela:

—	izvješćivanje bi trebalo biti standardizirano i, koliko je to moguće, pratiti postojeće tokove podataka,

—	trebalo bi uzimati u obzir usklađenost s INSPIRE-om (35),

—	trebalo bi se temeljiti na sustavima izvješćivanja uspostavljenima u okviru ICP-ova.

S obzirom na to, Komisija i Europska agencija za okoliš razvile su predložak (36) za izvješćivanje u skladu s tim zahtjevima. Služenje tim predloškom snažno se preporučuje kako bi se omogućila usporedivost i dosljednost podataka te olakšala njihova analiza.

6.   Potpora u provedbi

Razmjena informacija o praksi država članica, koje su uključene u izradu ovih smjernica, bila je vrlo korisna. U tom kontekstu alat partnerske pomoći uspostavljen u okviru Komisijina pregleda aktivnosti u području okoliša pruža mogućnost organizacije dodatne uzajamne potpore, bilo u obliku mehanizama za potporu povezivanju ili razmjena među većim skupinama država članica u pogledu provedbe i dobre prakse. Taj se alat služi dobro utvrđenim Komisijinim instrumentom TAIEX te na zahtjev tijela javne vlasti države članice (nacionalnog, regionalnog, lokalnog itd.) TAIEX može organizirati misije stručnjaka iz javnih tijela nadležnih za okoliš kako bi pružili stručno znanje, studijske posjete osoblja drugoj državi članici radi učenja od kolega te radionice za jednu zemlju ili više njih. Dodatne informacije, e-prijava te registracija stručnjaka dostupni su na:

http://ec.europa.eu/environment/eir/p2p/index_en.htm

Napominjem i da ICP-i održavaju godišnje sastanke kojima mogu prisustvovati nacionalni stručnjaci kako bi naučili više o praćenju i razmjenjivali iskustva u upravljanju lokacijama. Informacije su dostupne na:

https://www.unece.org/environmental-policy/conventions/envlrtapwelcome/meetings-and-events.html#/

7.   Studije slučaja

7.1.    Praćenje ozona u Ujedinjenoj Kraljevini

Ujedinjena Kraljevina ima lokaciju za intenzivno praćenje ozona kojom upravlja programski koordinacijski centar ICP-a za vegetaciju. Na toj se lokaciji koncentracije ozona i meteorološke prilike prate iz sata u sat kako bi se omogućio izračun kumulativnih stomatalnih strujanja ozona tijekom sezone rasta za razne vrste biljaka (usjeve, stabla, (polu)prirodnu vegetaciju). Tako se mogu izračunati prekoračenja kritičnih razina ozona temeljenih na strujanjima. Uz to, oštećenje lišća u vrsta osjetljivih na ozon prati se redovito, ali se ne primjećuje često jer su na toj lokaciji općenito niske koncentracije ozona u zraku. Ujedinjena Kraljevina ima i ruralnu mrežu od 20-ak lokacija za praćenje, u kojima se bilježe koncentracije ozona iz sata u sat. U kombinaciji s modeliranim meteorološkim podacima, za te se lokacije mogu izračunati prekoračenja kritičnih razina ozona temeljenih na strujanjima. Na tim se lokacijama trenutačno ne prati oštećenje lišća.

7.2.    Integracija praćenja površinskih voda u Finskoj na temelju Okvirne direktive o vodama, ICP-ova u okviru Konvencije LRTAP i Direktive o nacionalnim gornjim graničnim vrijednostima emisija

Okvirnom direktivom o vodama (2000/60/EZ) obvezuju se države članice na provođenje programa nadzornog praćenja radi pružanja informacija, primjerice za procjenu dugoročnih promjena prirodnih uvjeta i dugoročnih promjena koje su posljedica intenzivnih (globalnih) ljudskih aktivnosti. Kako bi se ispunili ti ciljevi nadzora, praćenje ekološkog i kemijskog stanja površinskih voda obično je potrebno provoditi u vodnim tijelima koja predstavljaju prirodne ili poluprirodne referentne uvjete i/ili vrlo dobro/dobro ekološko stanje. Praćenje učinaka sumpora i dušika iz onečišćenog zraka na vodne ekosustave u okviru Konvencije LRTAP uglavnom uključuje iste ciljeve i planove nadzora te je stoga praćenje vodnih ekosustava u okviru ICP-a Konvencije LRTAP relevantno za praćenje na temelju Okvirne direktive o vodama na referentnim lokacijama (i obrnuto). Ciljevi tih programa praćenja relevantni su i za praćenje ekosustava u skladu s Direktivom o nacionalnim gornjim graničnim vrijednostima emisija.

Kemijsko i biološko praćenje na temelju Okvirne direktive o vodama na referentnim lokacijama u Finskoj prvenstveno se provodi u jezerima i potocima koji se nalaze u zaštićenim ili udaljenim područjima ili slivovima koji se nalaze na drugim područjima bez izravnog ljudskog utjecaja ili samo s malim izravnim ljudskim utjecajem. Takve vrste slatkih voda u Finskoj obično su oligotrofne ili distrofne, kopneni sliv je uglavnom šumovit, a kemijska svojstva vode obilježena su niskom ili umjerenom ionskom jakošću. Ta su vodna tijela stoga podložna učincima onečišćenja zraka. Radi praćenja ekološkog i kemijskog stanja jezera i rijeka u skladu s Okvirnom direktivom o vodama, tipologija, koja je reprezentativna za slatke vode te njihova prirodna i poluprirodna staništa u Finskoj, sastoji se od vrsta jezera i rijeka navedenih u nastavku (tablica 8.).

Tablica 8.

Tipologija slatkovodnih tijela u Finskoj

(http://www.ymparisto.fi/en-US/Waters/State_of_the_surface_waters/Typology_of_surface_waters)

Vrste jezera	Vrste rijeka
Mala i srednja jezera siromašna humusom	Male tresetne rijeke
Mala humusna jezera	Male rijeke u regijama s mineralnim tlima
Srednja humusna jezera	Male rijeke u regijama s glinastim tlima
Velika jezera siromašna humusom	Tresetne rijeke srednje veličine
Velika humusna jezera	Rijeke srednje veličine u regijama s mineralnim tlima
Jezera bogata humusom	Rijeke srednje veličine u regijama s glinastim tlima
Plitka jezera siromašna humusom	Velike tresetne rijeke
Plitka humusna jezera	Velike rijeke u regijama s mineralnim tlima
Plitka jezera bogata humusom	Velike rijeke u regijama s glinastim tlima
Jezera s vrlo kratkim razdobljem zadržavanja vode	Vrlo velike tresetne rijeke
Jezera na sjeveru Laponije	Vrlo velike rijeke u regijama s mineralnim tlima
Jezera prirodno bogata hranjivim tvarima i kalcijem

Od tih 12 vrsta jezera za praćenje u skladu s Okvirnom direktivom o vodama, vrste „mala jezera siromašna humusom” ili „mala humusna jezera” (uključujući plitka) obuhvaćaju mala šumska jezera (površine manje od 1 km2) blizu izvora rijeka, koja su česta u borealnim regijama u crnogoričnim šumama i tresetištima te su brojna u Finskoj. Pokazalo se da su ta jezera osjetljiva na onečišćenje zraka te su dobri pokazatelji učinaka onečišćenja zraka. Vrsta „jezera na sjeveru Laponije” uključuje i osjetljiva jezera na šumskim ili planinskim područjima na sjeveru Finske, obilježena kemijskim svojstvima niske ionske jakosti i male količine hranjivih tvari. U skladu s tim, vrste rijeka „male tresetne rijeke” i „male rijeke u regijama s mineralnim tlima” uključuju male potoke na šumskim ili planinskim područjima; mnogi su od njih osjetljivi te su dobri pokazatelji učinaka onečišćenja zraka.

Praćenje učinaka onečišćenja zraka na jezera i potoke na referentnim šumskim i planinskim područjima u Finskoj provodi se u okviru Konvencije LRTAP (ICP za vode, ICP za integrirano praćenje) i nacionalnih programa praćenja. Redovito praćenje na većini područja započelo je 1990., a trenutačno se provodi na 34 lokacije koje zemljopisno obuhvaćaju cijelu zemlju. Kako bi se dopunilo praćenje na temelju Okvirne direktive o vodama na referentnim lokacijama, 18 lokacija ICP-a/nacionalnih lokacija od njih 34 integrirano je u praćenje/izvješćivanje na temelju Okvirne direktive o vodama kako bi se pružale informacije o dugoročnim promjenama prirodnih uvjeta i dugoročnim promjenama koje su posljedica globalnih pritisaka, uglavnom atmosferskog taloženja i klimatskih promjena. S druge strane, praćenje na temelju Okvirne direktive o vodama pruža biološke podatke za zahtjeve procjene na temelju Konvencije LRTAP. Procjene koje se temelje na Konvenciji LRTAP i nacionalni programi praćenja prikladni za procjenu učinaka onečišćenja zraka ispunjavaju zahtjeve kemijske analize na temelju Okvirne direktive o vodama, uključujući pH, alkalitet, glavne anione i katione, hranjive tvari i otopljeni organski ugljik. Ciljeve praćenja, plan nadzora (primjerice uspostavljanje/odabir lokacije, uzorkovanje i kemijske analize) i zajedničku bazu podataka koordinira vladina Uprava za okoliš, uključujući Finski institut za okoliš i 13 centara za gospodarstvo, razvoj, promet i okoliš. Vladino tijelo Finski institut za prirodne resurse (LUKE) također je uključeno u nacionalno praćenje prema Okvirnoj direktivi o vodama te osigurava vodstvo i stručno znanje u pitanju praćenja riba. Centralizirane aktivnosti omogućuju fleksibilan i isplativ pristup koji se temelji na riziku za praćenje i izvješćivanje u okviru različitih međunarodnih programa te za planiranje i provedbu novih programa praćenja, kao što je praćenje na temelju Direktive o nacionalnim gornjim graničnim vrijednostima emisija.

---

(1)  Izjava o ograničenju odgovornosti: Ovim se smjernicama nastoji pomoći nacionalnim tijelima pri primjeni Direktive (EU) 2016/2284. U ovom dokumentu navedena su stajališta Europske komisije i on kao takav nije pravno obvezujući. Obvezujuće tumačenje zakonodavstva EU-a u isključivoj je nadležnosti Suda Europske unije. Stajalištima izraženima u ovim Smjernicama ne može se prejudicirati stajalište koje bi Komisija mogla zauzeti pred Sudom.

(2)  Direktiva (EU) 2016/2284 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. prosinca 2016. o smanjenju nacionalnih emisija određenih atmosferskih onečišćujućih tvari, o izmjeni Direktive 2003/35/EZ i stavljanju izvan snage Direktive 2001/81/EZ (SL L 344, 17.12.2016., str. 1.).

(3)  Direktiva 2001/81/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2001. o nacionalnim gornjim granicama emisije za određene onečišćujuće tvari (SL L 309, 27.11.2001., str. 22.).

(4)  Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija: „Program Čisti zrak za Europu” COM(2013) 918 final.

(5)  https://www.unece.org/env/lrtap/welcome.html

(6)  U cijelosti: ICP za procjenu i praćenje učinaka onečišćenja zraka na rijeke i jezera; ICP za procjenu i praćenje učinaka onečišćenja zraka na šume; ICP za učinke onečišćenja zraka na prirodnu vegetaciju i usjeve; ICP za integrirano praćenje učinaka onečišćenja zraka na ekosustave.

(7)  Odluka br. 1386/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 20. studenoga 2013. o Općem programu djelovanja Unije za okoliš do 2020. „Živjeti dobro unutar granica našeg planeta” (SL L 354, 28.12.2013., str. 171.).

(8)  Sedmi program djelovanja za okoliš, točka 28. podtočka (d)

(9)  Direktiva 2009/147/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 30. studenoga 2009. o očuvanju divljih ptica (SL L 20, 26.1.2010., str. 7.).

(10)  Direktiva Vijeća 92/43/EEZ od 21. svibnja 1992. o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore (SL L 206, 22.7.1992., str. 7.).

(11)  Direktiva 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2000. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u području vodne politike (SL L 327, 22.12.2000., str. 1.).

(12)  Vidjeti npr. Prilog 1. Direktivi 92/43/EEZ o staništima.

(13)  Kartografsko prikazivanje i procjena stanja ekosustava i njihovih usluga – MAES; http://ec.europa.eu/environment/nature/knowledge/ecosystem_assessment/pdf/MAESWorkingPaper2013.pdf

(14)  Europski informacijski sustav o prirodi – EUNIS; https://www.eea.europa.eu/data-and-maps/data/eunis-habitat-classification

(15)  Razredi pokrova tla CORINE

(16)  Metzger, M.J., Bunce, R.G.H, Jongman, R.H.G, Mücher, C.A., Watkins, J.W. A climatic stratification of the environment of Europe, Global Ecology and Biogeography 14, 2005., str. 549–563, Poveznica DOI: http://dx.doi.org/10.1111/j.1466-822x.2005.00190.x

(17)  Vidjeti http://ec.europa.eu/environment/air/reduction/ecosysmonitoring.htm, a posebno http://ec.europa.eu/environment/air/pdf/Technical%20Specifications%20NEC%20Article%209%20location%20and%20indicators%20final.docx i http://ec.europa.eu/environment/air/pdf/template%20NEC%20Article%209%20location%20and%20indicators%20for%2001%20July%202018%20final.xlsx

(18)  Maes, J. et al., Analytical framework for mapping and assessing of ecosystem condition, 2018., http://ec.europa.eu/environment/nature/knowledge/ecosystem_assessment/pdf/Brochure%20MAES.pdf

(19)  U okviru ICP-a upotrebljava se pojam „čestica” umjesto „lokacija”.

(20)  Centar za koordinaciju UNECE-ovog programa ICP-a za šume 2016. http://www.icp-forests.org/Manual.htm

(*1)  [ ]: koncentracije

(21)  Direktiva 2008/50/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2008. o kvaliteti zraka i čišćem zraku za Europu SL L 152, 11.6.2008., str. 1.).

(22)  https://icpvegetation.ceh.ac.uk/publications/thematic, a posebno https://www.icpmapping.org/Latest_update_Mapping_Manual, Poglavlje 3.: Kartiranje kritičnih razina za vegetaciju, Konvencija LRTAP, 2017.

(1)  Za definiciju ozonskog razdoblja vidjeti https://www.eea.europa.eu/themes/air/air-quality/resources/glossary/ozone-episode

(2)  Potrebni su podaci o visini mjerenja.

(3)  Ako nisu dostupni izmjereni podaci, mogu se upotrijebiti satni podaci izrađeni prema modelu.

(4)  Informacije o zemljopisnoj širini i visini lokacije te biogeografskoj zoni u kojoj se nalazi lokacija (vidjeti sliku 1.).

(5)  Za izračun stomatalnog strujanja ozona potrebne su izmjerene satne koncentracije ozona i meteorološki podaci. Izračun strujanja na temelju procijenjenih satnih podataka o koncentracijama ozona upotrebom pasivnih uzorkivača (nakupljanjem ozona u razdoblju od 1 do 2 tjedna) povezan je s velikim nesigurnostima.

(6)  https://www.sei-international.org/do3se

(23)  www.syke.fi/nature/icpim

(24)  Holmberg, M., Vuorenmaa, J., Posch, M., Forsius, M. et al., Relationship between critical load exceedances and empirical impact indicators at Integrated Monitoring sites across Europe, Ecological Indicators 24, 2013., str. 256–265.

(25)  Dirnböck, T., Grandin, U., Bernhardt-Römermann, M., Beudert, B., Canullo, R., Forsius, M., Grabner, M.-T., Holmberg, M., Kleemola, S., Lundin, L., Mirtl, M., Neumann, M., Pompei, E., Salemaa, M., Starlinger, F., Staszewski, T., Uziębło, A.K., Forest floor vegetation response to nitrogen deposition in Europe, Global Change Biology 20, 2014., str. 429–440.

(26)  Vuorenmaa, J., Augustaitis, A., Beudert, B., Clarke, N., de Wit, H.A., Dirnböck, T., Frey, J., Forsius, M., Indriksone, I., Kleemola, S., Long-term sulphate and inorganic nitrogen mass balance budgets in European ICP Integrated Monitoring catchments (1990–2012), Ecological Indicators 76, 2017., str. 15–29.

(27)  Priručnik UNECE-ova programa ICP-a za integrirano praćenje, 2017., http://www.syke.fi/en-US/Research__Development/Ecosystem_services/Monitoring/Integrated_Monitoring/Manual_for_Integrated_Monitoring

(28)  https://bd.eionet.europa.eu/activities/Reporting/Article_17, http://cdr.eionet.europa.eu/help/WFD/WFD_521_2016

(29)  https://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/index.php/LUCAS_-_Land_use_and_land_cover_survey

(30)  http://ec.europa.eu/environment/nature/conservation/species/pollinators/index_en.htm

(31)  www.lter-europe.net

(32)  eng. Long-Term Socio-Economic Research, Dugoročno socioekonomsko istraživanje

(33)  Lokacije mreže LTER i njihovi programi mjerenja dostupni su na https://data.lter-europe.net/deims/.

(34)  Cotrozzi, L., Townsend, P. A., Pellegrini, E., Nali, C., Couture, J. J., Reflectance spectroscopy: a novel approach to better understand and monitor the impact of air pollution on Mediterranean plants, 2018., https://doi.org/10.1007/s11356-017-9568-2

(35)  https://inspire.ec.europa.eu/

(36)  http://ec.europa.eu/environment/air/reduction/ecosysmonitoring.htm