28.1.2019

Službeni list Europske unije

C 35/2

Presuda Suda (četvrto vijeće) od 29. studenoga 2018. – National Iranian Tanker Company protiv Vijeća Europske unije

(Predmet C-600/16 P) (1)

((Žalba - Zajednička vanjska i sigurnosna politika - Mjere ograničavanja protiv Islamske Republike Irana - Zamrzavanje financijskih sredstava i gospodarskih izvora - Poništavanje uvrštenja od strane Općeg suda - Ponovno uvrštenje - Dokazi koji se odnose na datum prije datuma prvog uvrštenja - Činjenice poznate prije prvog uvrštenja - Pravomoćnost - Doseg - Pravna sigurnost - Zaštita legitimnih očekivanja - Djelotvorna sudska zaštita - Razlog za uvrštenje koji se odnosi na logističku potporu iranskoj vladi - Doseg - Aktivnost prijevoza sirove nafte))

(2019/C 35/02)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: National Iranian Tanker Company (zastupnici: T. de la Mare, QC, M. Lester, QC, M. J. Pobjoy, barrister i R. Chandrasekera, S. Ashley i C. Murphy, solicitors)

Druga stranka u postupku: Vijeće Europske unije (zastupnici: A. Vitro i M. Bishop, agenti)

Izreka

1.	Žalba se odbija.

2.	National Iranian Tanker Company nalaže se da, osim vlastitih troškova, snosi i troškove Vijeća Europske unije.

(1) SL C 30, 30. 1. 2017.

28.1.2019

Službeni list Europske unije

C 35/3

Presuda Suda (četvrto vijeće) od 29. studenoga 2018. – Bank Tejarat protiv Vijeća Europske unije

(Predmet C-248/17 P) (1)

((Žalba - Zajednička vanjska i sigurnosna politika - Mjere ograničavanja protiv Islamske Republike Irana - Zamrzavanje financijskih sredstava i gospodarskih izvora - Poništavanje uvrštenja od strane Općeg suda - Ponovno uvrštenje - Razlog za uvrštenje koji se odnosi na financijsku potporu iranskoj vladi i na sudjelovanje u stjecanju zabranjenih dobara i tehnologije - Doseg - Financiranje projekata u sektoru nafte i plina - Dokazi koji se odnose na datum prije datuma prvog uvrštenja - Činjenice poznate prije prvog uvrštenja - Članak 266. UFEU-a - Pravomoćnost - Doseg - Djelotvorna sudska zaštita))

(2019/C 35/03)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: Bank Tejarat (zastupnici: S. Zaiwalla, P. Reddy i A. Meskarian, Solicitors, M. Brindle, QC, T. Otty, QC, R. Blakeley, Barrister)

Druga stranka u postupku: Vijeće Europske unije (zastupnici: J. Kneale i M. Bishop, agenti)

Izreka

1.	Žalba se odbija.

2.	Banku Tejarat nalaže se da uz svoje troškove snosi i troškove Vijeća Europske unije.

(1) SL C 249, 31. 7. 2017.

28.1.2019

Službeni list Europske unije

C 35/3

Presuda Suda (prvo vijeće) od 28. studenoga 2018. (zahtjevi za prethodnu odluku koje je uputio Tribunale Amministrativo Regionale per la Lombardia – Italija) – Solvay Chimica Italia SpA i dr. (C-262/17), Whirlpool Europe Srl i dr. (C-263/17), Sol Gas Primari Srl (C-273/17) protiv Autorità per l'energia elettrica, il gas e il sistema idrico

(Spojeni predmeti C-262/17, C-263/17 i C-273/17) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Unutarnje tržište električne energije - Direktiva 2009/72/EZ - Distribucijski sustavi - Članak 28. - Zatvoreni distribucijski sustavi - Pojam - Izuzeća - Granice - Članak 32. stavak 1. - Pristup treće strane - Članak 15. stavak 7. i članak 37. stavak 6. točka (b) - Naknade za usluge dispečiranja))

(2019/C 35/04)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunale Amministrativo Regionale per la Lombardia

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: Solvay Chimica Italia SpA, Solvay Specialty Polymers Italy SpA, Solvay Chimica Bussi SpA, Ferrari f.lli Lunelli SpA, Fenice – Qualità Per L’ambiente SpA, Erg Power Srl, Erg Power Generation SpA, Eni SpA, Enipower SpA (C-262/17), Whirlpool Europe Srl, Fenice – Qualità Per L’ambiente SpA, FCA Italy SpA, FCA Group Purchasing Srl, FCA Melfi SpA, Barilla G. e R. Fratelli SpA, Versalis SpA (C-263/17), Sol Gas Primari Srl (C-273/17)

Tuženik: Autorità per l'energia elettrica, il gas e il sistema idrico

Uz sudjelovanje: Nuova Solmine SpA, American Husky III, Inovyn Produzione Italia SpA, Sasol Italy SpA, Radici Chimica SpA, La Vecchia Soc. cons. arl, Zignago Power Srl, Santa Margherita e Kettmeir e Cantine Torresella SpA, Zignago Vetro SpA, Chemisol Italia Srl, Vinavil SpA, Italgen SpA, Arkema Srl, Yara Italia SpA, Ineos Manufacturing Italia SpA, ENEL Distribuzione SpA, Terna SpA, CSEA – Cassa per i servizi energetici e ambientali, Ministero dello Sviluppo economico (C-262/17), Terna SpA, CSEA – Cassa per i servizi energetici e ambientali, Ministero dello Sviluppo economico, ENEL Distribuzione SpA (C-263/17), Terna SpA, Ministero dello Sviluppo economico (C-273/17)

Izreka

Članak 2. točku 5. i članak 28. stavak 1. Direktive 2009/72/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište električne energije i stavljanju izvan snage Direktive 2003/54/EZ treba tumačiti na način da su sustavi poput onih o kojima je riječ u glavnom postupku – koji su uspostavljeni radi vlastite potrošnje prije stupanja na snagu te direktive i kojima upravlja privatni subjekt, a na koje je priključen ograničen broj jedinica proizvodnje i jedinica potrošnje priključenih na javnu mrežu – distribucijski sustavi koji ulaze u područje primjene te direktive.

Članak 28. Direktive 2009/72 treba tumačiti na način da sustave poput onih o kojima je riječ u glavnom postupku, koje je neka država članica klasificirala kao zatvorene distribucijske sustave u smislu stavka 1. tog članka, ta država članica kao sustave takvih svojstava može isključivo izuzeti od obveza propisanih stavkom 2. tog članka, ne dovodeći u pitanje mogućnost da se na te sustave, osim toga, mogu primijeniti i druga izuzeća propisana tom direktivom, osobito ono iz njezina članka 26. stavka 4. ako ispunjavaju uvjete koji su navedeni u toj odredbi, što mora provjeriti sud koji je uputio zahtjev. U svakom slučaju, ta država članica ne može te sustave uvrstiti u zasebnu kategoriju distribucijskih sustava kako bi na njih primijenila izuzeća koja nisu propisana tom direktivom.

Članak 32. stavak 1. Direktive 2009/72 treba tumačiti na način da mu se protivi nacionalni propis poput onoga o kojem je riječ u glavnom postupku, koji predviđa da zatvoreni distribucijski sustavi, u smislu članka 28. stavka 1. te direktive, ne podliježu obvezi pristupa treće strane, nego isključivo moraju odobriti pristup trećoj strani koja ulazi u kategoriju korisnika koji se mogu priključiti na te sustave, a koji imaju pravo pristupa javnoj mreži.

Članak 15. stavak 7. i članak 37. stavak 6. točku (b) Direktive 2009/72 treba tumačiti na način da im se, ako nema objektivnog opravdanja, protivi nacionalni propis poput onoga o kojem je riječ u glavnom postupku, koji predviđa da se naknade za usluge dispečiranja za korisnike zatvorenog distribucijskog sustava izračunavaju na temelju električne energije koju svaki od korisnika tog sustava s njim razmijeni preko svojeg priključka na taj sustav, ako se pokaže da se korisnici zatvorenog distribucijskog sustava ne nalaze u istoj situaciji kao drugi korisnici javne mreže i pružatelj usluge dispečiranja za javnu mrežu snosi ograničene troškove u odnosu na te korisnike zatvorenog distribucijskog sustava.

(1) SL C 309, 18. 9. 2017.

28.1.2019

Službeni list Europske unije

C 35/4

Presuda Suda (četvrto vijeće) od 29. studenoga 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Finanzgericht Münster – Njemačka) – Harry Mensing protiv Finanzamt Hamm

(Predmet C-264/17) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Oporezivanje - Porez na dodanu vrijednost (PDV) - Direktiva 2006/112/EZ - Članak 314. - Članak 316. - Članak 322. - Posebne odredbe primjenjive na umjetnine - Maržni sustav - Oporezivi preprodavatelji - Nabava umjetnina koju izvrše autori ili njihovi pravni sljednici - Transakcije unutar Zajednice - Odbijanje nacionalnih poreznih tijela da poreznom obvezniku dodijele pravo primjene maržnog sustava - Uvjeti primjene - Pravo na odbitak pretporeza - Umjetnine, kolekcionarski predmeti i antikviteti))

(2019/C 35/05)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Finanzgericht Münster

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Harry Mensing

Tuženik: Finanzamt Hamm

Izreka

Članak 316. stavak 1. točku (b) Direktive Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost treba tumačiti na način da oporezivi preprodavatelj može primijeniti maržni sustav na nabavu umjetnina koje mu je u okviru isporuke unutar Zajednice izuzete od poreza ulazno isporučio autor ili njegovi pravni sljednici, iako oni ne spadaju u kategorije osoba navedenih u članku 314. te direktive.

Oporezivi preprodavatelj ne može istodobno primijeniti maržni sustav predviđen člankom 316. stavkom 1. točkom (b) Direktive o PDV-u na nabavu umjetnina koje su mu ulazno isporučene u okviru isporuke unutar Zajednice izuzete od poreza i pozivati se na pravo na odbitak pretporeza u situacijama u kojima je takvo pravo isključeno na temelju članka 322. stavka (b) te direktive, ako potonja odredba nije prenesena u nacionalno pravo.

(1) SL C 283, 28. 8. 2017.

28.1.2019

Službeni list Europske unije

C 35/5

Presuda Suda (treće vijeće) od 28. studenoga 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunale Amministrativo Regionale della Liguria – Italija) – Amt Azienda Trasporti e Mobilità SpA i dr. protiv Atpl Liguria – Agenzia regionale per il trasporto pubblico locale SpA, Regione Liguria

(Predmet C-328/17) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Javna nabava - Postupci pravne zaštite - Direktiva 89/665/EEZ - Članak 1. stavak 3. - Direktiva 92/13/EEZ - Članak 1. stavak 3. - Pravo na pravno sredstvo uvjetovano podnošenjem ponude u okviru postupka javne nabave))

(2019/C 35/06)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunale Amministrativo Regionale della Liguria

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: Amt Azienda Trasporti e Mobilità SpA, Atc Esercizio SpA, Atp Esercizio Srl, Riviera Trasporti SpA, Tpl Linea Srl

Tuženici: Atpl Liguria – Agenzia regionale per il trasporto pubblico locale SpA, Regione Liguria

Izreka

Članak 1. stavak 3. Direktive Vijeća 89/665/EEZ od 21. prosinca 1989. o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na primjenu postupaka kontrole na sklapanje ugovora o javnoj nabavi robe i javnim radovima, kako je izmijenjena Direktivom 2007/66/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2007., i članak 1. stavak 3. Direktive Vijeća 92/13/EEZ od 25. veljače 1992. o usklađivanju zakona i drugih propisa o primjeni pravila Zajednice u postupcima nabave subjekata koji djeluju u sektoru vodnoga gospodarstva, energetskom, prometnom i telekomunikacijskom sektoru, kako je izmijenjena Direktivom 2007/66, treba tumačiti na način da im se ne protivi nacionalno zakonodavstvo poput onog o kojem je riječ u glavnom postupku, koje gospodarskim subjektima ne omogućuje podnošenje pravnog sredstva protiv odluka javnog naručitelja koje se odnose na postupak javne nabave u kojem su odlučili ne sudjelovati zato što je na temelju propisa primjenjivog na taj postupak bilo malo vjerojatno da će im biti dodijeljen predmetni ugovor o javnoj nabavi.

Međutim, zadaća je nadležnog nacionalnog suda da, uzimajući u obzir sve relevantne elemente koji definiraju kontekst predmeta koji se pred njime vodi, podrobno ocijeni može li konkretna primjena tog zakonodavstva utjecati na pravo na djelotvornu pravnu zaštitu predmetnih gospodarskih subjekata.

(1) SL C 309, 18. 9. 2017.

28.1.2019

Službeni list Europske unije

C 35/6

Presuda Suda (deveto vijeće) od 29. studenoga 2018. – Alcohol Countermeasure Systems (International) Inc. protiv Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

(Predmet C-340/17 P) (1)

((Žalba - Žig Europske unije - Uredba (EZ) br. 207/2009 - Postupak za proglašavanje žiga ništavim - Proglašenje ništavosti na temelju ranijeg žiga Ujedinjene Kraljevine - Stvarna uporaba - Dokaz - Učinci postupka povlačenja Ujedinjene Kraljevine iz Europske unije na postupak pred Općim sudom i zakonitost sporne odluke - Nepostojanje))

(2019/C 35/07)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: Alcohol Countermeasure Systems (International) Inc. (zastupnici: E. Baud i P. Marchiset, odvjetnici)

Druga stranka u postupku: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) (zastupnici: D. Botis i S. Hanne, agenti)

Intervenijent u potporu tuženiku: Ujedinjena Kraljevina Velike Britanije i Sjeverne Irske (zastupnici: C. Brodie i Z. Lavery, agenti, uz asistenciju N. Saundersa, barrister)

Izreka

1.	Žalba se odbija.

2.	Društvu Alcohol Countermeasure Systems (International) Inc. nalaže se snošenje, osim vlastitih, troškova Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO).

3.	Ujedinjena Kraljevina Velike Britanije i Sjeverne Irske snosi vlastite troškove.

(1) SL C 347, 16. 10. 2017.

28.1.2019

Službeni list Europske unije

C 35/6

Presuda Suda (šesto vijeće) od 28. studenoga 2018. – Europska komisija protiv Republike Slovenije

(Predmet C-506/17) (1)

((Povreda obveze države članice - Okoliš - Odlagališta otpada - Direktiva 1999/31/EZ - Članak 14. točke (b) i (c) - Odobrenje za rad - Zatvaranje neovlaštenih odlagališta - Odobrenje potrebnih radova na temelju odobrenog plana sanacije - Određivanje prijelaznog razdoblja za izvršenje plana))

(2019/C 35/08)

Jezik postupka: slovenski

Stranke

Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: u početku E. Sanfrutos Cano i M. M. Žebre, zatim E. Sanfrutos Cano, B. Rous Demiri i F. Thiran te naposljetku E. Sanfrutos Cano i B. Rous Demiri, F. Thiran i C. Hermes, agenti)

Tuženik: Republika Slovenija (zastupnici: J. Morela i N. Pintar Gosenca, agenti)

Izreka

Budući da nije poduzela potrebne mjere da:

—

najkasnije do 16. srpnja 2009., u skladu s člankom 7. točkom (g) i člankom 13. Direktive Vijeća 1999/31/EZ od 26. travnja 1999. o odlagalištima otpada, zatvori odlagališta Dragonja, Dvori, Rakek-Pretržje, Bukovžlak-Cinkarna, Suhadole, Lokovica, Mislinjska Dobrava, Izola, Mozelj, Dolga Poljana, Dolga vas, Jelšane, Volče, Stara gora, Stara vas, Dogoše, Mala gora, Tuncovec-Steklarna, Tuncovec-OKP i Bočna-Podhom koja, u skladu s člankom 8. te direktive, nisu dobila odobrenje za nastavak rada; i

—	odlagalište Ostri vrh najkasnije do 16. srpnja 2009. ispuni zahtjeve Direktive 1999/31, osim onih navedenih u njezinu Prilogu I. točki 1., Republika Slovenija povrijedila je obveze koje ima na temelju članka 14. točke (b) i članka 14. točke (c) Direktive 1999/31.

2.	Republici Sloveniji nalaže se snošenje troškova.

(1) SL C 357, 23. 10. 2017.

28.1.2019

Službeni list Europske unije

C 35/7

Presuda Suda (šesto vijeće) od 29. studenoga 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Bundesfinanzhof – Njemačka) – Finanzamt Goslar protiv baumgarten sports & more GmbH

(Predmet C-548/17) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Oporezivanje - Porez na dodanu vrijednost (PDV) - Oporezivanje agenata profesionalnih nogometnih igrača - Povremeno plaćanje koje podliježe uvjetu - Oporezivi događaj, obveza obračuna i naplata poreza))

(2019/C 35/09)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Bundesfinanzhof

Stranke glavnog postupka

Podnositelj revizije: Finanzamt Goslar

Druga stranka u postupku: baumgarten sports & more GmbH

Izreka

Članak 63. Direktive 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost, u vezi s člankom 64. stavkom 1. te direktive, treba tumačiti na način da mu se protivi to što se smatra da oporezivi događaj i obveza obračuna poreza vezanog uz isporuku agentovih usluga transfera profesionalnog nogometnog igrača kao što je ona o kojoj je riječ u glavnom postupku, koja je predmet povremenih i uvjetnih isplata tijekom više godina koje slijede nakon transfera, nastupaju na datum potonjeg.

(1) SL C 437, 18. 12. 2017.

28.1.2019

Službeni list Europske unije

C 35/8

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 18. listopada 2018. uputio Verwaltungsgericht Stuttgart (Njemačka) – Interseroh Dienstleistungsgesellschaft mbH protiv SAA Sonderabfallagentur Baden-Württemberg GmbH

(Predmet C-654/18)

(2019/C 35/10)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Verwaltungsgericht Stuttgart

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Interseroh Dienstleistungsgesellschaft mbH

Tuženik: SAA Sonderabfallagentur Baden-Württemberg GmbH

Prethodna pitanja

Treba li članak 3. stavak 2. Uredbe (EZ) br. 1013/2006 (1),

prema kojem pošiljke sljedećih vrsta otpada namijenjenog oporabi podliježu zahtjevima o dostavi općih podataka utvrđenih u članku 18., ako količina otpada koji se otprema prelazi 20 kg:

(a)	otpad iz Priloga III. ili III.B;

(b)

mješavine, koje nisu klasificirane u jednu zasebnu stavku u Prilogu III., dvaju ili više vrsta otpada iz Priloga III., pod uvjetom da sastav tih mješavina ne umanjuje mogućnost njihove oporabe na način koji nije štetan za okoliš i pod uvjetom da su te mješavine navedene u Prilogu III.A, sukladno članku 58.,

tumačiti na način da su mješavine otpada papira, kartona i papirnatih proizvoda, čiji je sastav takav da su dijelovi otpada, uzeti u obzir zasebno, obuhvaćeni prvim trima alinejama stavke B3020 Priloga IX. Baselskoj konvenciji te dodatno sadržavaju do 10 % udjela onečišćenja, obuhvaćene baselskom oznakom B3020 te time podliježu općim zahtjevima o dostavi informacija utvrđenih u članku 18., a ne obvezi podnošenja obavijesti u skladu s člankom 4.?

Ako je odgovor na prvo pitanje negativan:

Treba li članak 3. stavak 2. Uredbe (EZ) br. 1013/2006,

prema kojem pošiljke sljedećih vrsta otpada namijenjenog oporabi podliježu zahtjevima o dostavi općih podataka utvrđenih u članku 18., ako količina otpada koji se otprema prelazi 20 kg:

(a)	otpad iz Priloga III. ili III.B;

(b)

tumačiti na način da se mješavine otpada papira, kartona i papirnatih proizvoda, čiji je sastav takav da su dijelovi otpada, uzeti u obzir zasebno, obuhvaćeni prvim trima alinejama stavke B3020 Priloga IX. Baselskoj konvenciji te dodatno sadržavaju do 10 % udjela onečišćenja, ne pripisuju t. 3. podtočki (g) Priloga III.A te time ne podliježu općim zahtjevima o dostavi informacija utvrđenih u članku 18., nego obvezi podnošenja obavijesti u skladu s člankom 4.?

(1) Uredba (EZ) br. 1013/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2006. o pošiljkama otpada (SL 2006., L 190, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 16., str. 86.)

28.1.2019

Službeni list Europske unije

C 35/9

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 22. listopada 2018. uputio Juzgado de Instrucción de Badalona (Španjolska) – kazneni postupak protiv VW-a

(Predmet C-659/18)

(2019/C 35/11)

Jezik postupka: španjolski

Sud koji je uputio zahtjev

Juzgado de Instrucción de Badalona

Stranka glavnog postupka

Prethodno pitanje

Treba li članak 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima i posebno članak 3. stavak 2. Direktive 2013/48/EU (1) tumačiti na način da se ostvarivanje prava na pristup odvjetniku može opravdano odgoditi ako se osumnjičenik ili optuženik ne pojavi pred sudom nakon njegova prvog poziva i ako je izdan nacionalni, europski ili međunarodni uhidbeni nalog, i to na način da se uskrati pristup odvjetniku i njegovo pojavljivanje pred sudom tijekom postupka sve dok se taj uhidbeni nalog ne izvrši i dok policijske snage ne dovedu osumnjičenika pred sud?

(1) Direktiva 2013/48/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2013. o pravu na pristup odvjetniku u kaznenom postupku i u postupku na temelju europskog uhidbenog naloga te o pravu na obavješćivanje treće strane u slučaju oduzimanja slobode i na komunikaciju s trećim osobama i konzularnim tijelima (SL 2013., L 294, str. 1.)

28.1.2019

Službeni list Europske unije

C 35/9

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 31. listopada 2018. uputio Tribunale ordinario di Brescia (Italija) – JH protiv KG-a

(Predmet C-681/18)

(2019/C 35/12)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunale ordinario di Brescia

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: JH

Tuženik: KG

Prethodna pitanja

Treba li članak 5. stavak 5. Direktive br. 2008/104/EZ (1) tumačiti na način da mu se protivi primjena Zakonodavne uredbe 276/2003, kako je izmijenjena Uredbom sa zakonskom snagom 34/2014, koja: (a) ne predviđa ograničenja za uzastopna ustupanja istoga radnika istom poduzeću korisniku; (b) zakonitost korištenja ustupanjem za privremeno obavljanje poslova ne uvjetuje obvezom navođenja tehničkih, proizvodnih, organizacijskih razloga ili razloga vezanih uz potrebu zamjene privremeno nenazočnog radnika za korištenje samim ustupanjem; (c) ne predviđa zahtjev privremenosti vlastite potrebe proizvodnje poduzeća korisnika kao uvjet zakonitosti korištenja takvim oblikom ugovora o radu?

(1) Direktiva 2008/104/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o radu preko poduzeća za privremeno zapošljavanje (SL 2008., L 327, str. 9.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 4., str. 280.)

28.1.2019

Službeni list Europske unije

C 35/10

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 5. studenoga 2018. uputio Consiglio di Stato (Italija) – OC i dr. protiv Banca d’Italia i dr.

(Predmet C-686/18)

(2019/C 35/13)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Consiglio di Stato

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: OC i dr., Adusbef, Federconsumatori, PB i dr., QA i dr.

Tuženici: Banca d’Italia, Presidenza del Consiglio dei Ministri, Ministero dell’economia e delle finanze

Prethodna pitanja

Protivi li se članku 29. Uredbe (EU) br. 575/2013 [o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva] (1), članku 10. Delegirane uredbe br. 241/2014 (2), člancima 16. i 17. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, u vezi s člankom 6. stavkom 4. Uredbe Vijeća (EU) br. 1024/2013 od 15. listopada 2013. (3), nacionalna odredba poput one uvedene člankom 1. d.l. n. 3/2015, convertito con modificazioni dalla legge n. 3/2015 (Uredbe sa zakonskom snagom br. 3/2015, izmijenjene Zakonom br. 33/2015) (a trenutno i čl. 1. st. 15. d.lgs n. 72/2015 (Zakonodavne uredbe br. 72/2015), koji je zamijenio čl. 28. st. 2b. [Zakon o bankama], koji materijalno preuzima tekst članka 1. stavka 1. točke a) Uredbe sa zakonskom snagom br. 3/2015, kako je izmijenjena, s izmjenama koje ovdje nisu relevantne), koja nameće prag imovine preko kojeg je pučka banka obvezna preoblikovati se u dioničko društvo, određujući tu granicu na 8 milijardi eura. Protivi li se osim toga navedenim ujednačenim europskim parametrima nacionalna odredba koja u slučaju preoblikovanja pučke banke u dioničko društvo, dopušta subjektu da odgodi ili ograniči, i na neodređeno vrijeme, otkup dionica dioničara koji se povlači;

Protivi li se člancima 3. i 63. i sljedećima UFEU-a u području tržišnog natjecanja na unutarnjem tržištu i slobodnog kretanja kapitala, nacionalna odredba poput one uvedene člankom 1. Uredbe sa zakonskom snagom br. 3/2015, izmijenjene Zakonom br. 33/2015, koja ograničava obavljanja bankarske kooperativne djelatnosti do određenog iznosa imovine, obvezujući dotičnu banku da se preoblikuje u dioničko društvo u slučaju prekoračenja navedenog ograničenja;

Protivi li se člancima 107. i sljedećima UFEU-a u području državnih potpora, nacionalna odredba poput one uvedene člankom 1. Uredbe sa zakonskom snagom br. 3/2015, izmijenjene Zakonom br. 33/2015 (a trenutno i člankom 1. stavkom 15. Zakonodavne uredbe br. 72/2015, koji je zamijenio čl. 28., točku 2b., [konsolidirani Zakon o bankama], koji materijalno preuzima tekst članka 1. stavka 1. točke a) Uredbe sa zakonskom snagom br. 3/2015, kako je izmijenjena, s izmjenama koje ovdje nisu relevantne, koja nalaže preoblikovanje pučke banke u dioničko društvo u slučaju prekoračenja određenog praga imovine (utvrđenog na 8 milijardi eura) predviđajući ograničenja otkupa kvote dioničara u slučaju povlačenja, kako bi se izbjegla eventualna likvidacija preoblikovane banke;

Protivi li se odredbama članka. 29. Uredbe br. 575/2013 i članka 10. Delegirane uredbe Komisije EU br. 241/2014, nacionalna odredba poput one predviđene u članku 1. Uredbe sa zakonskom snagom br. 3/2015, izmijenjene Zakonom br. 33/2015, kako ju je tumačio Ustavni sud presudom br. 99/2018, koja dopušta pučkoj banci da odgodi otkup na neodređeno vrijeme i da potpuno ili djelomično ograniči njegov iznos;

U slučaju da Sud prilikom tumačenja ocijeni da je tumačenje koje su iznijele protustranke spojivo s europskim pravom, traži se da Sud ocijeni zakonitost, prema europskom pravu, članka 10. Delegirane uredbe Komisije EU br. 241/2014, s obzirom na članke 16. i 17. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (prema kojem: „Svatko ima pravo na vlasništvo nad svojom na zakonit način stečenom imovinom, koristiti je, njome raspolagati i ostaviti je u nasljedstvo. Vlasništvo nikome ne može biti oduzeto, osim u javnom interesu u slučajevima i pod uvjetima koje propisuje zakon, ako se pravodobno isplati pravična naknada za gubitak vlasništva. Uživanje prava vlasništva može biti uređeno zakonom u mjeri u kojoj je to potrebno radi općeg interesa”), dopunjenog, također s obzirom na čl. 52. st. 3. te Povelje (prema kojemu: „U onoj mjeri u kojoj ova Povelja sadrži prava koja odgovaraju pravima zajamčenima Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, značenje i opseg primjene tih prava jednaki su onima iz spomenute Konvencije. Ova odredba ne sprječava pravo Unije da pruži širu zaštitu.”) i sudskom praksom ESLJP-a o članku 1. prvog dodatnog protokola EKLJP-u.

(1) Uredba (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (SL L 2013, L 176, str. 1.)(SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 13., str. 3.)

(2) Delegirana uredbe Komisije (EU) br. 241/2014 od 7. siječnja 2014., o dopuni Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu regulatornih tehničkih standarda za kapitalne zahtjeve za institucije (SL 2014, L 74, str. 8.)

(3) Uredba Vijeća (EU) br. 1024/2013 od 15. listopada 2013. o dodjeli određenih zadaća Europskoj središnjoj banci u vezi s politikama bonitetnog nadzora kreditnih institucija (SL 2013, L 287, str. 63.)

28.1.2019

Službeni list Europske unije

C 35/11

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 14. studenoga 2018. uputio Raad voor Vreemdelingenbetwistingen (Belgija) – X protiv Belgische Staat

(Predmet C-706/18)

(2019/C 35/14)

Jezik postupka: nizozemski

Sud koji je uputio zahtjev

Raad voor Vreemdelingenbetwistingen

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: X

Tuženik: Belgische Staat

Prethodno pitanje

Protivi li se Direktivi 2003/86/EZ (1) – uzimajući u obzir članak 3. stavak 5. kao i njezin cilj, to jest utvrđivanje uvjeta za ostvarivanje prava na spajanje obitelji – nacionalni propis prema kojem se članak 5. stavak 4. iste direktive tumači na način da su nacionalna tijela, ako se odluka ne donese u propisanom roku, obvezna pojedincu po službenoj dužnosti izdati dozvolu boravka, a da se prethodno ne utvrđuje ispunjava li stvarno pojedinac pretpostavke za boravak u Belgiji u skladu s pravom Unije?

(1) Direktiva Vijeća 2003/86/EZ od 22. rujna 2003. o pravu na spajanje obitelji (SL 2003, L 251, str. 12.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 8., str. 70.).

28.1.2019

Službeni list Europske unije

C 35/12

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 15. studenoga 2018. uputio Hof van Beroep te Gent (Belgija) – Procureur-generaal, sudionik: X

(Predmet C-717/18)

(2019/C 35/15)

Jezik postupka: nizozemski

Sud koji je uputio zahtjev

Hof van Beroep te Gent

Stranke glavnog postupka

Podnositelj zahtjeva: Procureur-generaal

Sudionik: X

Prethodna pitanja

Dopušta li članak 2. stavak 2. Okvirne odluke o EUN-u (1), kako je u belgijsko pravo prenesen Zakonom o EUN-u, da se prilikom ispitivanja pitanja postoji li u njemu propisana najviša kazna od najmanje tri godine država članica izvršenja osloni na kazneni zakon koji u državi članici izdavanja važi u vrijeme izdavanja europskog uhidbenog naloga?

Dopušta li članak 2. stavak 2. Okvirne odluke o EUN-u, kako je u belgijsko pravo prenesen Zakonom o EUN-u, da se prilikom ispitivanja pitanja postoji li u njemu propisana najviša kazna od najmanje tri godine država članica izvršenja osloni na kazneni zakon koji u državi članici izdavanja važi u vrijeme izdavanja europskog uhidbenog naloga, kojim je kazna pooštrena u odnosu na kazneni zakon koji je u državi članici izdavanja važio u trenutku počinjenja djela?

(1) Okvirna odluka Vijeća 2002/584/PUP od 13. lipnja 2002. o Europskom uhidbenom nalogu i postupcima predaje između država članica (SL 2002., L 190, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 3., str. 83.)

28.1.2019

Službeni list Europske unije

C 35/12

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 21. studenoga 2018. uputio Cour de cassation (Francuska) – Cali Apartments SCI protiv Procureur général près la cour d’appel de Paris, Ville de Paris

(Predmet C-724/18)

(2019/C 35/16)

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Cour de cassation

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Cali Apartments SCI

Tuženici: Procureur général près la cour d’appel de Paris, Ville de Paris

Prethodna pitanja

Primjenjuje li se Direktiva 2006/123/EZ od 12. prosinca 2006., (1) s obzirom na definiciju njezina predmeta i područja primjene u njezinim člancima 1. i 2., na ponavljani i kratkoročni najam uz naknadu, čak i u neprofesionalne svrhe, namještenog prostora za stambenu namjenu koji nije glavno boravište najmodavca, tranzitnom klijentu koji ondje nema prebivalište, osobito uzimajući u obzir pojmove pružatelja i usluga?

U slučaju potvrdnog odgovora na prethodno pitanje, predstavlja li nacionalni propis, kao što je onaj predviđen člankom L.631-7 Zakonika o gradnji i stanovanju, sustav ovlašćivanja gore navedene djelatnosti u smislu članaka 9. do 13. Direktive 2006/123 od 12. prosinca 2006. ili samo zahtjev koji podliježe odredbama članaka 14. i 15.?

Ako su članci 9. do 13. Direktive 2006/123/EZ od 12. prosinca 2006. primjenjivi:

Treba li članak 9. točku (b) te direktive tumačiti na način da je cilj suzbijanja nestašice stambenih objekata namijenjenih iznajmljivanju važan razlog od općeg interesa kojim se može opravdati nacionalna mjera kojom se na određenim zemljopisnim područjima podvrgava ovlaštenju ponavljani kratkoročni najam namještenog prostora tranzitnim klijentima koji ondje nemaju prebivalište?

4.	Ako je odgovor potvrdan, je li takva mjera proporcionalna postavljenom cilju?

5.	Protivi li se članku 10. stavku 2. točkama (d) i (e) Direktive nacionalna mjera kojom se podvrgava ovlaštenju „ponavljani”„kratkoročni najam” namještenog prostora namijenjenog stanovanju „tranzitnim klijentima koji ondje nemaju prebivalište”?

Protivi li se članku 10. stavku 2. točkama (d) do (g) Direktive sustav ovlašćivanja kojim se predviđa da uvjeti za izdavanje ovlaštenja utvrđuju odlukom općinskog vijeća s obzirom na ciljeve socijalne raznolikosti, osobito ovisno o obilježjima tržištâ stambenih prostora i potrebe da se ne pogoršava nestašica stambenih objekata?

(1) Direktiva 2006/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uslugama na unutarnjem tržištu (SL L 376, str. 36.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 47., str. 160.)

28.1.2019

Službeni list Europske unije

C 35/13

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 22. studenoga 2018. uputio Cour de cassation (Francuska) – HX protiv Procureur général près la cour d’appel de Paris, Ville de Paris

(Predmet C-727/18)

(2019/C 35/17)

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Cour de cassation

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: HX

Tuženici: Procureur général près la cour d’appel de Paris, Ville de Paris

Prethodna pitanja

Primjenjuje li se Direktiva 2006/123/EZ od 12. prosinca 2006. (1), imajući u vidu definiciju njezina predmeta i područja primjene iz članaka 1. i 2., na ponavljani i kratkoročni najam uz naknadu, čak i u neprofesionalne svrhe, namještenog prostora za stambenu namjenu koji nije glavno boravište najmodavca tranzitnom klijentu koji ondje nema prebivalište, osobito uzimajući u obzir pojmove pružatelja i usluga?

U slučaju potvrdnog odgovora na prvo pitanje, predstavlja li nacionalni propis poput onog iz članka L. 631-7 Zakonika o gradnji i stanovanju, sustav ovlašćivanja gore navedene djelatnosti u smislu članaka 9. do 13. Direktive 2006/123 od 12. prosinca 2006. ili samo zahtjev koji podliježe odredbama članaka 14. i 15.?

U slučaju da se primjenjuju članci 9. do 13. Direktive 2006/123/EZ od 12. prosinca 2006.:

Treba li članak 9. točku (b) te direktive tumačiti na način da je cilj suzbijanja nestašice stambenih objekata namijenjenih iznajmljivanju važan razlog od općeg interesa kojim se može opravdati nacionalna mjera kojom se na određenim zemljopisnim područjima podvrgava ovlaštenju ponavljani kratkoročni najam namještenog prostora namijenjenog stanovanju tranzitnim klijentima koji ondje nemaju prebivalište?

4.	Ako je odgovor potvrdan, je li takva mjera proporcionalna postavljenom cilju?

5.	Protivi li se članku 10. stavku 2. točkama (d) i (e) Direktive nacionalna mjera kojom se podvrgava ovlaštenju „ponavljani”„kratkoročni najam” namještenog prostora namijenjenog stanovanju „tranzitnim klijentima koji ondje nemaju prebivalište”?

Protivi li se članku 10. stavku 2. točkama (d) do (g) Direktive sustav ovlašćivanja kojim se predviđa da se uvjeti za izdavanje ovlaštenja utvrđuju odlukom općinskog vijeća s obzirom na ciljeve socijalne raznolikosti, osobito ovisno o obilježjima tržištâ stambenih prostora i potrebe da se ne pogoršava nestašica stambenih objekata?

28.1.2019

Službeni list Europske unije

C 35/14

Žalba koju je 27. studenoga 2018. podnijela Portugalska Republika protiv presude Općeg suda (četvrto vijeće) od 26. rujna 2018. u predmetu T-463/16, Portugal protiv Komisije

(Predmet C-737/18 P)

(2019/C 35/18)

Jezik postupka: portugalski

Stranke

Žalitelj: Portugalska Republika (zastupnici: L. Inez Fernandes, P. Barros da Costa, P. Estêvão i J. Saraiva de Almeida, agenti)

Druga stranka u postupku: Europska komisija

Žalbeni zahtjev

Žalitelj od Suda zahtijeva da:

—	ukine pobijanu presudu jer je njome Opći sud odbio tužbu za poništenje Odluke Europske komisije (EZ) C(2016) 3753 (1) od 20. lipnja 2016.;

—	poništi Odluku Europske komisije (EZ) C(2016) 3753 od 20. lipnja 2016. s obzirom na to da može proglasiti osnovanim zahtjev Portugalske Republike;

—	naloži Komisiji snošenje troškova postupka.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Portugalska Republika zahtijeva ukidanje pobijane presude i, posljedično, poništenje osporavane odluke zbog:

Povrede koja se tiče prava i povrede načela pravne sigurnosti – Kršenje članka 24. Uredbe (EZ) br. 73/2009 (2), članka 54. stavka 1. točke (c) i članka 71. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 1122/2009 (3) te očita proturječnost s točkama 43. i 44. pobijane presude – proizišla iz povrede koja se tiče prava – s obzirom na to da je Opći sud, proglašavanjem neosnovanosti Komisijina drugog razloga, implicirao učinkovitost portugalskog sustava kontrole višestruke sukladnosti čime je – neponištavanjem pobijane odluke unatoč odbijanju razloga – počinio očitu pogrešku koja se tiče prava, proturječio samom sebi i povrijedio načelo pravne sigurnosti.

Povrede koja se tiče prava, proturječnosti i povrede načela proporcionalnosti jer je u točki 41. pobijane presude prihvaćeno nedvojbeno razlikovanje između prihvatljivosti i sustava višestruke sukladnosti dok je, proturječno tomu, u njezinim točkama 46. i 47. utvrđeno da je nužan ispravak ukupnog iznosa potpore isplaćene poljoprivrednicima. U tom je pogledu u točki 43. pobijane presude pogrešno zaključeno da se rizik za Fond ne može ograničiti na kontrolni uzorak te je neosnovano potvrđen financijski ispravak što ga je Komisija primijenila na cjelokupni trošak, što nije ni prikladno ni nužno za ostvarenje zadanog cilja te je stoga neproporcionalno. Tim zaključkom Opći sud povrijedio je članak 5. UEU-a, članak 31. stavak 2. Uredbe br. 1290/2005 (4) i članak 50. stavak 1. Uredbe br. 1122/2009, iz kojih proizlazi da se stopa ispravka primjenjuje isključivo na dio troškova izložen riziku, odnosno na 1 % tih troškova. Na taj je način u pobijanoj presudi počinjena očita pogreška koja se tiče prava, obrazloženje je nedosljedno te su povrijeđena opća načela i pravila ustanovljena u prvom i šestom stavku točke 2. Komisijinog radnog dokumenta AGRI-2005-64043, koji su nepravilno primijenjeni, a povrijeđeni su i Komisijin radni dokument DS/2010/29 REV te načelo proporcionalnosti.

(1) Provedbena odluka Komisije (EU) 2016/1059 od 20. lipnja 2016. o isključenju iz financiranja Europske unije određenih izdataka nastalih za države članice u okviru Europskog fonda za jamstva u poljoprivredi (EFJP) i Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) [priopćeno pod brojem dokumenta C(2016) 3753] (SL 2016., L 173, str. 59.)

(2) Uredba Vijeća (EZ) br. 73/2009 od 19. siječnja 2009. o utvrđivanju zajedničkih pravila za programe izravne potpore za poljoprivrednike u okviru zajedničke poljoprivredne politike i utvrđivanju određenih programa potpore za poljoprivrednike, o izmjeni uredaba (EZ) br. 1290/2005, (EZ) br. 247/2006, (EZ) br. 378/2007 i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1782/2003 (SL 2009., L 30, str. 16.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3., svezak 19., str. 199.)

(3) Uredba Komisije (EZ) br. 1122/2009 od 30. studenoga 2009. o utvrđivanju detaljnih pravila za provedbu Uredbe Vijeća (EZ) br. 73/2009 u pogledu višestruke sukladnosti, modulacije i integriranog administrativnog i kontrolnog sustava, u okviru programa izravne potpore za poljoprivrednike predviđenih u navedenoj Uredbi, kao i za provedbu Uredbe Vijeća (EZ) br. 1234/2007 u pogledu višestruke sukladnosti u okviru programa potpore predviđenog za sektor vina (SL 2009., L 316, str. 65.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3., svezak 20., str. 231.)

(4) Uredba Vijeća (EZ) br. 1290/2005 od 21. lipnja 2005. o financiranju zajedničke poljoprivredne politike (SL 2005., L 209, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 14., svezak 1., str. 44.)

28.1.2019

Službeni list Europske unije

C 35/15

Žalba koju je 27. studenoga 2018. podnio Duferco Long Products SA protiv presude Općeg suda (prvo vijeće) od 18. rujna 2018. u predmetu T-93/17, Duferco Long Products protiv Komisije

(Predmet C-738/18 P)

(2019/C 35/19)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Žalitelj: Duferco Long Products SA (zastupnici: J.-F. Bellis, R. Luff, M. Favart, Q. Declève, odvjetnici)

Druga stranka u postupku: Europska komisija

Zahtjevi

Žalitelj od Suda Europske unije zahtijeva da:

—	ukine pobijanu presudu (T-93/17, EU:T:2018:558);

—	poništi članak 1. stavak (f) i članak 2. odluke Komisije od 20. siječnja 2016. o državnim potporama SA.33926 2013/C (ex 2013/NN, 2011/CP) koje je Belgija provela u korist grupe Duferco;

—	naloži drugoj stranci u postupku snošenje troškova ovog postupka i troškova postupka pred Općim sudom.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Žalitelj u svojoj žalbi ističe da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava odbivši ispitati dvije pogreške u izračunu koje je Komisija počinila prilikom ocjene pari passu naravi šeste mjere iz odluke Komisije od 20. siječnja 2016. o državnim potporama SA.33926 2013/C (ex 2013/NN, 2011/CP) i prilikom primjene kriterija privatnog ulagača u tržišnom gospodarstvu.

Žalitelj posebno tvrdi da:

—	Opći sud nije proveo odgovarajući sudski nadzor načina na koji je Komisija primijenila kriterij privatnog ulagača u tržišnom gospodarstvu;

—	je Opći sud trebao najprije ispitati tužbeni razlog koji se odnosi na pogreške koje je Komisija počinila prilikom procjene pari passu naravi te šeste mjere umjesto da prednost dâ analizi dokumenata koje je dostavila Belgija.

28.1.2019

Službeni list Europske unije

C 35/17

Presuda Općeg suda od 21. studenoga 2018. – Stichting Greenpeace Nederland i PAN Europe protiv Komisije

(Predmet T-545/11 RENV) (1)

((Pristup dokumentima - Uredba (EZ) br. 1049/2001 - Dokumenti koji se odnose na prvo odobrenje stavljanja na tržište aktivne tvari ‚glifosat’ - Djelomično odbijanje pristupa - Iznimka koja se odnosi na zaštitu komercijalnih interesa trećeg - Članak 4. stavak 5. Uredbe br. 1049/2001 - Prevladavajući javni interes - Uredba (EZ) br. 1367/2006 - Članak 6. stavak 1. Uredbe br. 1367/2006 - Direktiva 91/414/EEZ))

(2019/C 35/20)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelji: Stichting Greenpeace Nederland (Amsterdam, Nizozemska), Pesticide Action Network Europe (PAN Europe) (Bruxelles, Belgija) (zastupnici: B. Kloostra i A. van den Biesen, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: A. Buchet, P. Ondrůšek i L. Pignataro-Nolin, agenti)

Intervenijent u potporu tužiteljima: Kraljevina Švedska (zastupnici: A. Falk, C. Meyer-Seitz, H. Shev, L. Swedenborg i F. Bergius, agenti)

Intervenijent u potporu tuženiku: Savezna Republika Njemačka (zastupnici: T. Henze i D. Klebs, agenti); European Chemical Industry Council (Cefic) (Bruxelles) i Association européenne pour la protection des cultures (ECPA) (Bruxelles) (zastupnici: I. Antypas i D. Waelbroeck, odvjetnici); CropLife International AISBL (CLI) (Bruxelles) (zastupnici: R. Cana, E. Mullier, odvjetnici, i D. Abrahams, barrister); CropLife America Inc. (Washington, DC, Sjedinjene Američke Države), National Association of Manufacturers of the United States of America (NAM) (Washigton) i America Chemistry Council Inc. (ACC) (Washington) (zastupnici: u početku M. Abenhaïm i K. Nordlander, odvjetnici, zatim K. Nordlander i M. Zdzieborska, solicitor, te naposljetku K. Nordlander, M. Zdzieborska i Y.-A. Benizri, odvjetnik); i European Crop Care Association (ECCA) (Bruxelles) (zastupnik: S. Pappas, odvjetnik)

Predmet

Tužba na temelju članka 263. UFEU-a za poništenje Odluke Komisije od 10. kolovoza 2011. kojom se odbija pristup svesku 4. nacrta izvješća o ocjeni koji je sastavila Savezna Republika Njemačka kao država članica izvjestiteljica o aktivnoj tvari „glifosat”, primjenom Direktive Vijeća 91/414/EEZ od 15. srpnja 1991. o stavljanju sredstava za zaštitu bilja na tržište (SL 1991., L 230, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3., svezak 55., str. 32.).

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Stichtingu Greenpeace Nederland i Pesticide Action Networku Europe (PAN Europe) nalaže se snošenje troškova.

3.	Kraljevina Švedska i Savezna Republika Njemačka snose vlastite troškove.

(1) SL C 355, 3. 12. 2011.

28.1.2019

Službeni list Europske unije

C 35/18

Presuda Općeg suda od 22. studenoga 2018. – Litva protiv Komisije

(Predmet T-508/15) (1)

((„EFSJP, EFJP i EPFRR - Izdaci isključeni iz financiranja - Izdaci nastali za Litvu - Potpora za prijevremeno umirovljenje - Članak 11. stavak 1. Uredbe (EZ) br. 1257/1999 - Članak 23. Uredbe (EZ) br. 1698/2005 - Pojam obavljanja komercijalne poljoprivredne djelatnosti - Povezanost s pojmom samoopskrbno poljoprivredno gospodarstvo”))

(2019/C 35/21)

Jezik postupka: litavski

Stranke

Tužitelj: Republika Litva (zastupnici: D. Kriaučiūnas, M. Palionis, T. Lozoraitis, R. Krasuckaitė i A. Petrauskaitė, agenti)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: J. Aquilina i J. Jokubauskaitė, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a za poništenje Provedbene odluke Komisije (EU) 2015/1119 оd 22. lipnja 2015. o isključenju iz financiranja Europske unije određenih izdataka nastalih za države članice u okviru Europskog fonda za jamstva u poljoprivredi (EFJP) i Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) (SL 2015., L 182, str. 39.) jer je njome Republici Litvi nametnut paušalni financijski ispravak od 5 % čime je iznos od 1 938 300,08 eura isključen iz financiranja u okviru mjere „Prijevremeno umirovljenje” tijekom razdoblja od 16. listopada 2010. do 15. listopada 2013.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Republici Litvi nalaže se snošenje troškova.

(1) SL C 371, 9. 11. 2015.

28.1.2019

Službeni list Europske unije

C 35/18

Presuda Općeg suda od 21. studenoga 2018. – HM protiv Komisije

(Predmet T-587/16) (1)

((Javna služba - Dužnosnici - Postupak zapošljavanja - Obavijest o otvorenom natječaju EPSO/AST-SC/03/15 - Uskraćivanje sudjelovanja u testiranjima za procjenu - Zahtjev za preispitivanje - Odbijanje da se taj zahtjev proslijedi odboru za odabir zbog zakašnjenja - Podjela nadležnosti između EPSO-a i odbora za odabir))

(2019/C 35/22)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: HM (zastupnik: H. Tettenborn, avocat)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: T. Bohr i G. Gattinara, agents)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 270. UFEU-a kojim se traži poništenje, s jedne strane, odluke Europskog ureda za odabir osoblja (EPSO) od 17. kolovoza 2015. da neće uzeti u obzir zahtjev za preispitivanje odluke odbora za odabir o tome da kandidat nema pravo sudjelovanja u sljedećoj fazi natječaja EPSO/AST-SC/03/15-3 i, s druge strane, „implicitne odluke” odbora za odabir da ne udovolji tom zahtjevu.

Izreka

1.	Poništava se odluka Europskog ureda za odabir osoblja (EPSO) od 17. kolovoza 2015. da neće uzeti u obzir zahtjev za preispitivanje odluke odbora za odabir o tome da HM nema pravo sudjelovanja u sljedećoj fazi natječaja EPSO/AST-SC/03/15-3.

2.	U preostalom dijelu tužba se odbija.

3.	Europskoj komisiji nalaže se snošenje troškova.

(1) SL C 191, 30. 5. 2016. (predmet prvotno upisan pred Službeničkim sudom Europske unije pod brojem F-17/16 i prenesen Općem sudu Europske unije 1. 9. 2016.).

28.1.2019

Službeni list Europske unije

C 35/19

Presuda Općeg suda od 22. studenoga 2018. – Brahma protiv Suda Europske unije

(Predmet T-603/16) (1)

((Javna služba - Dužnosnici na probnom radu - Probni rad - Produljenje probnog rada - Otkaz na kraju probnog rada - Članak 34. Pravilnika o osoblju - Zlouporaba ovlasti - Obveza obrazlaganja - Članak 25. stavak 2. Pravilnika o osoblju - Pravo na saslušanje - Članak 90. stavak 2. Pravilnika o osoblju - Odgovornost - Formalni zahtjevi - Pravilo o podudarnosti između tužbe i žalbe - Dopuštenost - Imovinska šteta - Neimovinska šteta - Uzročna veza))

(2019/C 35/23)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Zoher Brahma (Thionville, Francuska) (zastupnik: A. Tymen, odvjetnik)

Tuženik: Sud Europske unije (zastupnici: J. Inghelram i L. Tonini Alabiso, a zatim J. Inghelram i Á. Almendros Manzano, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 270. UFEU-a kojim se, s jedne strane, traži poništenje odluke Suda Europske unije od 17. srpnja 2015. o tužiteljevu nezapošljavanju na stalno radno mjesto i o njegovu otpuštanju s učinkom od 31. srpnja 2015. kao i odluke Odbora za žalbe od 16. ožujka 2016. kojom je odbijena tužiteljeva žalba podnesena protiv odluke od 17. srpnja 2015. i kojim se, s druge strane, traži naknada imovinske i neimovinske štete koju je tužitelj navodno pretrpio na temelju tih odluka.

Izreka

1.	Poništava se odluka tajnika Suda Europske unije, u njegovu svojstvu tijela za imenovanje, od 17. srpnja 2015. o otpuštanju Zohera Brahme nakon isteka njegova probnog rada s učinkom od 31. srpnja 2015.

2.	Poništava se odluka Odbora za žalbe od 16. ožujka 2016. kojom je odbijena žalba protiv odluke tajnika Suda Europske unije, u njegovu svojstvu tijela za imenovanje, od 17. srpnja 2015. o otpuštanju Z. Brahme nakon isteka njegova probnog rada s učinkom od 31. srpnja 2015.

3.	U preostalom dijelu tužba se odbija.

4.	Sudu Europske unije nalaže se snošenje troškova.

(1) SL C 296 od 16.8.2016. (predmet prvotno upisan pred Službeničkim sudom Europske unije pod brojem F-33/16 i prenesen Općem sudu Europske unije 1.9.2016.).

28.1.2019

Službeni list Europske unije

C 35/20

Presuda Općeg suda od 21. studenoga 2018. – PepsiCo protiv EUIPO-a – Intersnack Group (Exxtra Deep)

(Predmet T-82/17) (1)

((„Žig Europske unije - Postupak za proglašavanje žiga ništavim - Verbalni žig Europske unije Exxtra Deep - Apsolutni razlog za odbijanje - Opisni karakter - Članak 7. stavak 1. točka (c) Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji je postao članak 7. stavak 1. točka (c) Uredbe (EU) 2017/1001)”))

(2019/C 35/24)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: PepsiCo, Inc. (New York, Sjedinjene Američke Države) (zastupnici: V. von Bomhard i J. Fuhrmann, avocats)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnici: M. Rajh i D. Walicka, agents)

Intervenijent u potporu tuženiku: Intersnack Group GmbH & Co. KG (Düsseldorf, Njemačka) (zastupnici: T. Lampel i M. Pfaff, odvjetnici)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 24. studenoga 2016. (predmet R 482/2016-4), koja se odnosi na postupak za proglašavanje žiga ništavim između društava PepsiCo i Intersnack Group.

Izreka

1.	Poništava se odluka četvrtog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 24. studenoga 2016. (predmet R 482/2016-4).

2.	Nalaže se EUIPO-u snošenje vlastitih troškova kao i troškova društva PepsiCo, Inc.

3.	Društvo Intersnack Group GmbH & Co. KG snosit će vlastite troškove.

(1) SL C 121, 18. 4. 2017.

28.1.2019

Službeni list Europske unije

C 35/21

Presuda Općeg suda od 22. studenoga 2018. – Buck-Chemie protiv EUIPO-a – Henkel (Osvježivač WC školjke)

(Predmet T-296/17) (1)

((„Dizajn Zajednice - Postupak za proglašavanje dizajna ništavim - Registrirani dizajn Zajednice koji prikazuje osvježivač WC školjke - Razlog ništavosti - Individualni karakter - Članak 25. Uredbe (EZ) br. 6/2002”))

(2019/C 35/25)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Buck-Chemie GmbH (Herrenberg, Njemačka) (zastupnici: C. Schultze, J. Ossing, R.-D. Härer, C. Weber, H. Ranzinger, C. Brockmann i C. Gehweiler, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnik: S. Hanne, agent)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: Henkel AG & Co. KGaA (Düsseldorf, Njemačka) (zastupnik: J. Schmidt, odvjetnik)

Predmet

Tužba protiv odluke trećeg žalbenog vijeća EUIPO-a od 8. ožujka 2017. (predmet R 2113/2015-3), koja se odnosi na postupak za proglašavanje dizajna ništavim između društava Buck-Chemie i Henkel.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Društvu Buck-Chemie GmbH nalaže se snošenje, osim vlastitih, troškova Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) i društva Henkel AG & Co. KGaA, uključujući nužne troškove koji su nastali pred žalbenim vijećem EUIPO-a.

(1) SL C 239, 24. 7. 2017.

28.1.2019

Službeni list Europske unije

C 35/21

Presuda Općeg suda od 21. studenoga 2018. – Shenzhen Jiayz Photo Industrial protiv EUIPO-a – Seven (SEVENOAK)

(Predmet T-339/17) (1)

((„Žig Europske unije - Postupak povodom prigovora - Prijava figurativnog žiga Europske unije SEVENOAK - Raniji međunarodni figurativni žig 7seven - Relativni razlog za odbijanje - Vjerojatnost dovođenja u zabludu - Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji je postao članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001)”))

(2019/C 35/26)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Shenzhen Jiayz Photo Industrial Ltd (Shenzhen, Kina) (zastupnik: M. de Arpe Tejero, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnik: A. Lukošiūtė, agent)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: Seven SpA (Leinì, Italija) (zastupnik: L. Trevisan, odvjetnik)

Predmet

Tužba protiv odluke prvog žalbenog vijeća EUIPO-a od 23. ožujka 2017. (predmet R 1326/2016-1), koja se odnosi na postupak povodom prigovora između društava Seven i Shenzhen Jiayz Photo Industrial.

Izreka

1.	Poništava se odluka prvog žalbenog vijeća Europskog ureda za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 23. ožujka 2017. (predmet R 1326/2016-1).

2.	Tužba se u preostalom dijelu odbija.

3.	EUIPO će snositi, osim vlastitih, osam desetina troškova društva Shenzhen Jiayz Photo Industrial Ltd.

4.	Društvo Seven SpA će snositi, osim vlastitih, desetinu troškova društva Shenzhen Jiayz Photo Industrial.

5.	Društvo Shenzhen Jiayz Photo Industrial će snositi desetinu vlastitih troškova.

(1) SL C 239, 24. 7. 2017.

28.1.2019

Službeni list Europske unije

C 35/22

Presuda Općeg suda od 22. studenoga 2018. – Fruit of the Loom protiv EUIPO-a – Takko (FRUIT)

(Predmet T-424/17) (1)

((„Žig Europske unije - Postupak opoziva - Verbalni žig Europske unije FRUIT - Stvarna uporaba žiga - Članak 15. stavak 1. točka (a) Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji je postao članak 18. stavak 1. točka (a) Uredbe (EU) 2017/1001) - Pravomoćnost - Članak 65. stavak 6. Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 72. stavak 6. Uredbe 2017/1001)”))

(2019/C 35/27)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Fruit of the Loom, Inc. (Bowling Green, Kentucky, Sjedinjene Američke Države) (zastupnici: S. Malynicz, QC, i V. Marsland, solicitor)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnici: D. Gája i D. Walicka, agenti)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a: Takko Holding GmbH (Telgte, Njemačka)

Predmet

Tužba protiv odluke četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 25. travnja 2017. (predmet R 2119/2016-4), koja se odnosi na postupak opoziva između društava Takko Holding i Fruit of the Loom.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Društvu Fruit of the Loom, Inc. nalaže se snošenje troškova.

(1) SL C 318, 25. 9. 2017.

28.1.2019

Službeni list Europske unije

C 35/23

Presuda Općeg suda od 21. studenoga 2018. – Bopp protiv EUIPO-a (Prikaz jednakostraničnog osmerokuta)

(Predmet T-460/17) (1)

((„Žig Europske unije - Prijava figurativnog žiga Europske unije koji prikazuje plavi osmerokutni okvir - Apsolutni razlog za odbijanje - Razlikovni karakter - Članak 7. stavak 1. točka (b) i članak 75. Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji su postali članak 7. stavak 1. točka (b) i članak 94. Uredbe (EU) 2017/1001)”))

(2019/C 35/28)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Carsten Bopp (Glashütten, Njemačka) (zastupnik: F. Pröckl, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnici: A. Söder i D. Walicka, agenti)

Predmet

Tužba protiv odluke četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 8. svibnja 2017. (predmet R 1954/2016-4), koja se odnosi na prijavu za registraciju figurativnog znaka koji prikazuje plavi osmerokutni okvir kao žiga Europske unije.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Carstenu Boppu nalaže se snošenje troškova.

(1) SL C 300, 11. 9. 2017.

28.1.2019

Službeni list Europske unije

C 35/23

Tužba podnesena 19. studenoga 2018. – Galletas Gullón protiv EUIPO-a – Intercontinental Great Brands (gullón TWINS COOKIE SANDWICH)

(Predmet T-677/18)

(2019/C 35/29)

Jezik na kojem je tužba podnesena: španjolski

Stranke

Tužitelj: Galletas Gullón, SA (Aguilar de Campoo, Španjolska) (zastupnik: S. Martínez-Almeida y Alejos-Pita, odvjetnica)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem: Intercontinental Great Brands LLC (East Hanover, New Jersey, Sjedinjene Američke Države)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Podnositelj prijave spornog žiga: tužitelj pred Općim sudom

Predmetni sporni žig: prijava figurativnog žiga Europske unije gullón TWINS COOKIE SANDWICH – prijava za registraciju br. 13 877 543

Postupak pred EUIPO-om: postupak povodom prigovora

Pobijana odluka: odluka drugog žalbenog vijeća EUIPO-a od 5. rujna 2018. u predmetu R 2378/2017-2

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku;

—	naloži tuženiku i, ovisno o slučaju, intervenijentu snošenje troškova postupka pred Općim sudom i troškova žalbenog postupka pred žalbenim vijećem.

Tužbeni razlog

Povreda članka 8. stavka 5. Uredbe (EU) br. 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća.

28.1.2019

Službeni list Europske unije

C 35/24

Tužba podnesena 20. studenoga 2018. – ZV protiv Komisije

(Predmet T-684/18)

(2019/C 35/30)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: ZV (zastupnik: J.-N. Louis, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjevi

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi odluke Komisije, priopćene dopisom od 12. veljače 2018. o odbijanju tužiteljeve prijave za radno mjesto zamjenika izmiritelja i popunjavanju mjesta imenovanjem drugog kandidata;

—	naloži Komisiji snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe četiri tužbena razloga.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na zloporabi ovlasti i postupka. U tom pogledu, tužitelj ističe da se obaviješću o slobodnom radnom mjestu COM/2017/1739 nije moglo jamčiti da je izabrani kandidat stvarno imao kvalifikacije i iskustvo nužno za zapošljavanje na slobodno radno mjesto. Usto, tužitelj ističe da kandidat čija je prijava odabrana nije posjedovao sve zahtijevane kvalifikacije, osobito iskustvo u postupcima mirenja i temeljito pravno poznavanje Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europske unije.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi Odluke Komisije C(2002/601) od 4. ožujka 2002. o jačanju službe za mirenje, s obzirom na to da je u članku 6. stavku 3. predviđeno da predsjednik Komisije imenuje zamjenike izmiriteljâ na prijedlog Izmiritelja, ali ne predviđa postupak odabira niti sastavljanje popisa uspješnih kandidata. Međutim, u ovom slučaju, savjetodavni odbor za imenovanje organizirao je postupak odabira i poslao Izmiritelju tri prijave koje je odabrao. Prema tužiteljevu mišljenju, slijedi da Izmiritelj nije ispitao sve prijave i da je stoga povrijedio navedenu odredbu kada je predsjedniku Komisije predložio da imenuje odabranog kandidata.

3.	Treći tužbeni razlog, koji se temelji na povredi obveze obrazlaganja koju sadržavaju pobijane odluke.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi obavijesti o slobodnom radnom mjestu COM/2017/1739 i očitoj pogrešci u ocjeni. U tom pogledu, tužitelj ističe da, za razliku od njega, odabrani kandidat ne ispunjava uvjete zahtijevane u prethodno navedenoj obavijesti za popunjavanje spornog radnog mjesta, odnosno, među ostalim, dobro poznavanje Pravilnika o osoblju i propisa koji su primjenjivi na dužnosnike i ostale službenike te iskustvo u rješavanju sporova.

28.1.2019

Službeni list Europske unije

C 35/25

Tužba podnesena 22. studenoga 2018. – Sony Interactive Entertainment Europe protiv EUIPO-a – Vieta Audio (Vita)

(Predmet T-690/18)

(2019/C 35/31)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Sony Interactive Entertainment Europe Ltd (London, Ujedinjena Kraljevina) (zastupnik: S. Malynicz, QC)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Vieta Audio, SA (Barcelona, Španjolska)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Nositelj spornog žiga: tužitelj pred Općim sudom

Predmetni sporni žig: verbalni žig Europske Unije Vita – žig Europske unije br. 9 993 361

Postupak pred EUIPO-om: postupak za proglašavanje žiga ništavim

Pobijana odluka: odluka četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 10. rujna 2018. u predmetu R 695/2018-4

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku;

—	naloži EUIPO-u i drugoj stranci snošenje vlastitih troškova i troškova tužitelja.

Tužbeni razlozi

—	Povreda članka 72. stavka 6. Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća;

—	povreda članka 58. stavka 1. točke (a) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća.

28.1.2019

Službeni list Europske unije

C 35/25

Tužba podnesena 22. studenoga 2018. – KPN protiv Komisije

(Predmet T-691/18)

(2019/C 35/32)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: KPN BV (Rotterdam, Nizozemska) (zastupnici: P. van Ginneken i G. Béquet, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjevi

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi Odluku Komisije C(2018) 3569 final od 30. svibnja 2018. o proglašenju koncentracije koja uključuje stjecanje isključive kontrole društva Liberty Global plc nad društvom Ziggo NV spojivom s unutarnjim tržištem i Sporazumom o EGP-u (predmet M.7000 — Liberty Global/Ziggo);

—	vrati predmet Komisiji radi ponovnog preispitivanja u skladu s člankom 10. stavkom 5. Uredbe o koncentracijama, (1) i

—	naloži Komisiji snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe šest tužbenih razloga.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je Komisija počinila očitu pogrešku u definiciji tržišta u pogledu Premium pretplatničkih televizijskih sportskih i filmskih kanala.

—

U tom pogledu, tužitelj tvrdi da je tijekom upravnog postupka naveo da je Ziggo Sport Totaal (u daljnjem tekstu: ZST) neophodan za pružatelje maloprodajnih televizijskih, širokopojasnih i mobilnih usluga te paketa koji uključuju jednu ili više ovih usluga kako bi se mogli natjecati na maloprodajnom tržištu. To je navodno potvrđeno ispitivanjem tržišta koje je provela Komisija. Kao posljedica toga, dva Premium pretplatnička televizijska sportska kanala ZST i FOX Sports ne bi bila zamjenjiva.

—	Tužitelj nadalje tvrdi je Komisija ipak zaključila da postoji jedno tržište veleprodaje i stjecanja Premium pretplatničkih televizijskih sportskih kanala, što uključuje ZST i FOX Sports, te da nije bila potrebna daljnja tržišna segmentacija.

—	Prema tužiteljevu mišljenju, ove pogreške u definiciji tržišta utjecale bi na daljnju Komisijinu ocjenu te naposljetku na zaključak da se odobri koncentracija.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je Komisija nedostatno obrazložila definiciju tržišta u pogledu Premium pretplatničkih televizijskih sportskih i filmskih kanala.

—	U tom pogledu, tužitelj tvrdi da bi Komisijina pretpostavka da su FOX Sports i ZST dio istog tržišta zahtijevala opširno objašnjenje jer je ta pretpostavka protivna ispitivanju tržišta koje je provela Komisija i kojim se pokazalo da je ZST neophodan te ranijim Komisijinim odlukama.

—	Tužitelj nadalje tvrdi da Komisija nije obrazložila definiciju tržišta za Premium pretplatničke televizijske filmske kanale.

—	Prema mišljenju tužitelja, ovaj nedostatak obrazloženja definicije tržišta utjecao bi na daljnju Komisijinu ocjenu te naposljetku na zaključak da se odobri koncentracija.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je Komisija počinila očitu pogrešku u ocjeni mogućnosti isključivanja ZST-a i utjecaja tog isključenja na tržište veleprodaje i stjecanja ZST-a.

—	U tom pogledu, tužitelj tvrdi da je koncentracija povećala tržišnu snagu sudionika u odnosu na ZST na čitav nizozemski teritorij.

—	Tužitelj nadalje tvrdi da sudionici koncentracije odbijanjem pristupa ZST-u trećoj strani (u ekonomski održivim uvjetima) imaju mogućnost uskratiti ZST svojim konkurentima na silaznom tržištu.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je Komisija nedostatno obrazložila ocjenu mogućnosti isključivanja ZST-a i utjecaja tog isključenja na tržište veleprodaje i stjecanja ZST-a.

—

U tom pogledu, tužitelj tvrdi da Komisija odbacuje tvrdnju da je ZST neophodan i da se stoga može isključiti na temelju njezine definicije tržišta u odjeljku 5.1.2.1 pobijane odluke. Tužitelj tvrdi da Komisijina ocjena polazi od pogrešne polazne točke jer se pobijanom odlukom ne daje definicija tržišta ili se njome daje pogrešna definicija tržišta.

—	Tužitelj nadalje tvrdi da je Komisija nedostatno obrazložila svoju ocjenu o nemogućnosti sudionika koncentracije da isključe ZST i utjecaju tog isključenja.

Peti tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je Komisija počinila očitu pogrešku u ocjeni mogućnosti isključenja HBO sadržaja.

U tom pogledu, tužitelj tvrdi da je Komisija pogrešno ocijenila da sudionici koncentracije nemaju značajnu tržišnu snagu zbog nedostatne definicije tržišta i pogrešnih pretpostavki.

Šesti tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je Komisija nedostatno obrazložila ocjenu mogućnosti isključenja HBO sadržaja.

U tom pogledu, tužitelj tvrdi da je bez pouzdane definicije tržišta glede filmskog sadržaja, Komisijina ocjena o učincima koncentracije na navedeno tržište samim time nedostatno obrazložena.

(1) Uredba Vijeća (EZ) br. 139/2004 od 20. siječnja 2004. o kontroli koncentracija između poduzetnika (SL 2004., L 24, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 5., str. 73.)

28.1.2019

Službeni list Europske unije

C 35/27

Tužba podnesena 23. studenoga 2018. – Montanari protiv ESVD-a

(Predmet T-692/18)

(2019/C 35/33)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Marco Montanari (Reggio Emilia, Italija) (zastupnici: A. Champetier i S. Rodrigues, odvjetnici)

Tuženik: Europska služba za vanjsko djelovanje

Tužbeni zahtjevi

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	proglasi ovu tužbu dopuštenom i osnovanom;

—	poništi pobijanu odluku kojom se tužitelju u potpunosti ili djelomično odbija pristup navedenom dokumentu;

—	naloži tuženiku snošenje svih troškova postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Tužba je podnesena protiv Odluke Europske službe za vanjsko djelovanje od 24. listopada 2018. kojom se tužitelju odbija pristup izvještaju od 29. srpnja 2017. sastavljenom po završetku misije posredovanja pod vodstvom šefa odjela „Potpore misijama”.

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe tri tužbena razloga.

Prvi tužbeni razlog koji se temelji na povredi Uredbe 1049/2001, članka 15. stavka 3. UFEU-a i članka 42. Povelje Europske unije o temeljnim pravima. Osobito, tužitelj ističe da je javni pristup dokumentima institucija pravno načelo i da je mogućnost odbijanja iznimka. Međutim, izuzeća propisana u članku 4. Uredbe 1049/2001 na koja se pozvala Europska služba za vanjsko djelovanje ne mogu opravdati odbijanje pristupa dokumentima s obrazloženjem da uvjeti utvrđeni u navedenom članku nisu ispunjeni.

2.	Drugi tužbeni razlog koji se temelji na povredi članaka 296. UFEU-a i 41. Povelje Europske unije o temeljnim pravima jer pobijane odluke sadržavaju nedostatkom ili su nedostatno obrazložene.

3.	Treći tužbeni razlog koji se temelji na povredi načela proporcionalnosti.

28.1.2019

Službeni list Europske unije

C 35/28

Tužba podnesena 27. studenoga 2018. – ZY protiv Komisije

(Predmet T-693/18)

(2019/C 35/34)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: ZY (zastupnici: N. Voß i D. Fouquet, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	Odluku Komisije SA.34045 (2013/C) (ex 2012/NN) od 28. svibnja 2018. u vezi s C(2018) 3166 za 2012. i 2013. u potpunosti poništi;

—

podredno, poništi Odluku Komisije SA.34045 (2013/C) (ex 2012/NN) od 28. svibnja 2018. u vezi s C(2018) 3166 u dijelu u kojem se njome za 2012. i 2013. određuje za osnovne potrošače s najmanje 7 000 sati korištenja godišnje povrat od više od 20 %, za osnovne potrošače s najmanje 7 500 sati korištenja godišnje povrat od više od 15 % i za osnovne potrošače s najmanje 8 000 sati korištenja godišnje povrat od više od 10 % objavljene naknade za mrežu;

—	tuženiku naloži snošenje troškova postupka, uključujući odvjetničke i putne troškove.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Tužba se temelji na sljedećim tužbenim razlozima.

Pogrešna pretpostavka o državnoj potpori u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a

U okviru prvog tužbenog razloga prigovara se da je tuženik prilikom svojeg ispitivanja spornog oslobođenja od naknade za mrežu pravno pogrešno pretpostavio postojanje uporabe državnih sredstava.

Usto, prilikom ispitivanja zahtjeva „selektivnosti” referentni sustav bio je pogrešno i nepotpuno određen.

Povreda zahtjeva jednakog postupanja

U okviru drugog tužbenog razloga ističe se da su odlukom tuženika određene samo obveze naknadnog plaćanja za osnovne potrošače, koji su u 2012. i 2013. bili u potpunosti oslobođeni od naknada za mrežu. Time je s tim osnovnim potrošačima postupano različito i neopravdano su stavljeni u nepovoljniji položaj u odnosu na osnovne potrošače koji su za isto razdoblje iskoristili pravo na paušalna smanjenja naknade za mrežu i za koje nije bila određena obveza naknadnog plaćanja.

3.	Povreda načela zaštite legitimnih očekivanja U okviru trećeg tužbenog razloga ističe se da je tužitelj na temelju pojedinačnih okolnosti mogao očekivati da će smjeti zadržati posebne naknade za mrežu koje su mu odobrene.

28.1.2019

Službeni list Europske unije

C 35/29

Tužba podnesena 17. studenoga 2018. – DEI protiv Komisije

(Predmet T-694/18)

(2019/C 35/35)

Jezik postupka: grčki

Stranke

Tužitelj: Dimosia Epicheirisi Ilektrismou AE (DEI) (Atena, Grčka) (zastupnici: E. Bourtzalas, A. Iliadou i Ch. Synodinos, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi Odluku Komisije br. C(2018)4947 final od 30. srpnja 2018., predmet SA. 50152, u dijelu u kojem je njome Komisija odlučila ne prigovoriti sustavu potpora za novi Metavatiko Michanismo Apozimiosis Evelixias („Neos MMAE”) koji je Grčka prijavila na temelju zaključka da je takav sustav spojiv s unutarnjim tržištem u smislu članka 107. stavka 3. točke (c) UFEU-a; i

—	naloži Europskoj komisiji snošenje troškova nastalih DEI-u.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe dva tužbena razloga.

1.	Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tomu da pobijani akt sadrži očitu pogrešku u ocijeni koja se tiče prava i koja se tiče činjenica, kao i na povredi bitnih postupovnih pravila u vezi s tumačenjem i primjenom članka 108. stavka 2. UFEU-a, jer Komisija nije pokrenula formalni istražni postupak.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tomu da pobijani akt sadrži očitu pogrešku u ocijeni koja se tiče prava i koja se tiče činjenica, u dijelu u kojem se u njemu zaključuje da novi Metavatiko Michanismo Apozimiosis Evelixias udovoljava kriterijima iz Smjernica o državnim potporama za zaštitu okoliša i energiju za razdoblje 2014. – 2020. za ocjenu spojivosti potpora s unutarnjim tržištem u skladu s člankom 107. stavkom 3. točkom (c) UFEU-a i, osobito, kriterijima primjerenosti, proporcionalnosti, nužnosti, poticajnog i preventivnog učinka i prevencije neželjenih negativnih učinaka na tržišno natjecanje.

28.1.2019

Službeni list Europske unije

C 35/30

Tužba podnesena 26. studenoga 2018. – C. R. D. O. P. „Jamón de Teruel/Paleta de Teruel” protiv EUIPO-a – Airesano Foods (AIRESANO BLACK El ibérico de Teruel)

(Predmet T-696/18)

(2019/C 35/36)

Jezik na kojem je tužba podnesena: španjolski

Stranke

Tužitelj: Consejo Regulador de la Denominación de Origen Protegida „Jamón de Teruel/Paleta de Teruel” (Teruel, Španjolska) (zastupnik: F. Pérez Álvarez, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem: Airesano Foods, SL (La Puebla de Valverde, Španjolska)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Podnositelj prijave spornog žiga: druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem

Predmetni sporni žig: prijava figurativnog žiga Europske unije AIRESANO BLACK El ibérico de Teruel – prijava za registraciju br. 15 240 005

Postupak pred EUIPO-om: postupak povodom prigovora

Pobijana odluka: odluka četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 24. rujna 2018. u predmetu R 88/2018-4

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku;

—	naloži EUIPO-u i drugoj stranci u postupku snošenje troškova.

Tužbeni razlozi

—	Povreda članka 13. stavka 1. točke (b) Uredbe (EU) br. 1151/2012 Europskog parlamenta i Vijeća;

—	Povreda članka 8. stavka 1. točaka (a) i (b) Uredbe (EU) br. 2017/1001 Europskog Parlamenta i Vijeća.

28.1.2019

Službeni list Europske unije

C 35/30

Tužba podnesena 28. studenoga 2018. – Wacker Chemie protiv Komisije

(Predmet T-704/18)

(2019/C 35/37)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Wacker Chemie AG (München, Njemačka) (zastupnik: M. Kachel i D. Fouquet, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi Odluku Komisije SA.34045 (2013/C) (ex 2012/NN) od 28. svibnja 2018. u vezi s C(2018) 3166 u dijelu u kojem se njome za 2012. i 2013. određuje za osnovne potrošače s najmanje 7 000 sati korištenja godišnje povrat od više od 20 %, za osnovne potrošače s najmanje 7 500 sati korištenja godišnje povrat od više od 15 % i za osnovne potrošače s najmanje 8 000 sati korištenja godišnje povrat od više od 10 % objavljene naknade za mrežu;

—	podredno, Odluku Komisije SA.34045 (2013/C) (ex 2012/NN) od 28. svibnja 2018. u vezi s C(2018) 3166 za 2012. i 2013. u potpunosti poništi;

—	tuženiku naloži snošenje troškova postupka, uključujući odvjetničke i putne troškove.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog svojoj tužbi tužitelj ističe tri tužbena razloga, koji su u biti istovjetni ili slični onima istaknutima u predmetu T-693/18, ZY/Komisija.

28.1.2019

Službeni list Europske unije

C 35/31

Tužba podnesena 28. studenoga 2018. – Air Liquide Industriegase protiv Komisije

(Predmet T-705/18)

(2019/C 35/38)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Air Liquide Industriegase GmbH & Co. KG (Düsseldorf, Njemačka) (zastupnici: M. Kachel i D. Fouquet, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	Odluku Komisije SA.34045 (2013/C) (ex 2012/NN) od 28. svibnja 2018. u vezi s C(2018) 3166 za 2012. i 2013. u potpunosti poništi;

—

—	tuženiku naloži snošenje troškova postupka, uključujući odvjetničke i putne troškove.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog svojoj tužbi tužitelj ističe tri tužbena razloga, koji su u biti istovjetni ili slični onima istaknutima u predmetu T-693/18, ZY/Komisija.

28.1.2019

Službeni list Europske unije

C 35/32

Tužba podnesena 28. studenoga 2018. – Air Liquide Deutschland protiv Komisije

(Predmet T-706/18)

(2019/C 35/39)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Air Liquide Deutschland GmbH (Düsseldorf, Njemačka) (zastupnici: M. Kachel i D. Fouquet, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	Odluku Komisije SA.34045 (2013/C) (ex 2012/NN) od 28. svibnja 2018. u vezi s C(2018) 3166 za 2012. i 2013. u potpunosti poništi;

—

—	tuženiku naloži snošenje troškova postupka, uključujući odvjetničke i putne troškove.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog svojoj tužbi tužitelj ističe tri tužbena razloga, koji su u biti istovjetni ili slični onima istaknutima u predmetu T-693/18, ZY/Komisija.

28.1.2019

Službeni list Europske unije

C 35/32

Tužba podnesena 27. studenoga 2018. – Wyld protiv EUIPO-a – Kaufland Warenhandel (wyld)

(Predmet T-711/18)

(2019/C 35/40)

Jezik na kojem je tužba podnesena: njemački

Stranke

Tužitelj: Wyld GmbH (München, Njemačka) (zastupnik: M. Douglas, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Kaufland Warenhandel GmbH & Co. KG (Neckarsulm, Njemačka)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Podnositelj prijave spornog žiga: tužitelj

Predmetni sporni žig: prijava verbalnog žiga Europske unije wyld – prijava za registraciju br. 14 525 562

Postupak pred EUIPO-om: postupak povodom prigovora

Pobijana odluka: odluka drugog žalbenog vijeća EUIPO-a od 24. rujna 2018. u predmetu R 2621/2017-2

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku i dopusti registraciju žiga Europske unije br. 14 525 562 „wyld”, u dijelu u kojem je odbijena;

—	naloži EUIPO-u snošenje troškova.

Tužbeni razlozi

—	povreda članka 47. stavka 2. Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća;

—	povreda članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća.

28.1.2019

Službeni list Europske unije

C 35/34

Ispravak obavijesti objavljene u Službenom listu u vezi s predmetom T-603/18

( Službeni list Europske unije C 436 od 3. prosinca 2018. )

(2019/C 35/41)

Obavijest objavljena u vezi s predmetom T-603/18, ZE protiv Parlameta zamjenjuje se sljedećim tekstom:

„Tužba podnesena 9. listopada 2018. – ZE protiv Parlamenta

(Predmet T-603/18)

()

Jezik postupka: grčki

Stranke

Tužitelj: ZE (zastupnik: P. Giatagantzidis, odvjetnik)

Tuženik: Europski parlament

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi odluku glavnog tajnika Europskog parlamenta od 25. rujna 2018. kojom mu se izriče suspenzija izvršavanja dužnosti do 31. listopada 2018. i svaki drugi povezani akt.

—	naloži tuženiku snošenje troškova postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe pet tužbenih razloga.

1.	Prvi tužbeni razlog, kojim tužitelj ističe povredu njegova prava na saslušanje, u vezi s pobijanom odlukom donesenom u odnosu na njega.

2.	Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tomu da se pri donošenju pobijane odluke koristila metoda prikupljanja podataka kojom se povrjeđuje pravo tužitelja na dobru upravu, u skladu s člankom 41. Povelje Europske unije o temeljnim pravima.

3.	Treći tužbeni razlog, koji se temelji na tomu da je glavni tajnik povrijedio načelo nepristranosti, jer je istodobno otvorio administrativnu istragu u odnosu na tužitelja i donio pobijanu odluku.

4.	Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na tomu da je očito povrijeđeno pravo tužitelja na privatni život jer mu je zabranjen pristup zgradi u kojoj radi ali i njegovim osobnim spisima.

5.	Peti tužbeni razlog, koji se temelji na tomu da je provedenim postupkom povrijeđena pretpostavka nedužnosti i tajnost postupka zbog izjava koje su medijima dali dužnosnici Parlamenta.”

		ISSN 1977-1088
Službeni list Europske unije		C 35

Hrvatsko izdanje	Informacije i objave	Godište 62. 28. siječnja 2019.

Sadržaj		Stranica
	IV. Obavijesti
	OBAVIJESTI INSTITUCIJA, TIJELA, UREDA I AGENCIJA EUROPSKE UNIJE
	Sud Europske unije
2019/C 35/01	Posljednje objave Suda Europske unije u Službenom listu Europske unije	1

	V. Objave
	SUDSKI POSTUPCI
	Sud
2019/C 35/02	Predmet C-600/16 P: Presuda Suda (četvrto vijeće) od 29. studenoga 2018. – National Iranian Tanker Company protiv Vijeća Europske unije (Žalba — Zajednička vanjska i sigurnosna politika — Mjere ograničavanja protiv Islamske Republike Irana — Zamrzavanje financijskih sredstava i gospodarskih izvora — Poništavanje uvrštenja od strane Općeg suda — Ponovno uvrštenje — Dokazi koji se odnose na datum prije datuma prvog uvrštenja — Činjenice poznate prije prvog uvrštenja — Pravomoćnost — Doseg — Pravna sigurnost — Zaštita legitimnih očekivanja — Djelotvorna sudska zaštita — Razlog za uvrštenje koji se odnosi na logističku potporu iranskoj vladi — Doseg — Aktivnost prijevoza sirove nafte)	2
2019/C 35/03	Predmet C-248/17 P: Presuda Suda (četvrto vijeće) od 29. studenoga 2018. – Bank Tejarat protiv Vijeća Europske unije (Žalba — Zajednička vanjska i sigurnosna politika — Mjere ograničavanja protiv Islamske Republike Irana — Zamrzavanje financijskih sredstava i gospodarskih izvora — Poništavanje uvrštenja od strane Općeg suda — Ponovno uvrštenje — Razlog za uvrštenje koji se odnosi na financijsku potporu iranskoj vladi i na sudjelovanje u stjecanju zabranjenih dobara i tehnologije — Doseg — Financiranje projekata u sektoru nafte i plina — Dokazi koji se odnose na datum prije datuma prvog uvrštenja — Činjenice poznate prije prvog uvrštenja — Članak 266. UFEU-a — Pravomoćnost — Doseg — Djelotvorna sudska zaštita)	3
2019/C 35/04	Spojeni predmeti C-262/17, C-263/17 i C-273/17: Presuda Suda (prvo vijeće) od 28. studenoga 2018. (zahtjevi za prethodnu odluku koje je uputio Tribunale Amministrativo Regionale per la Lombardia – Italija) – Solvay Chimica Italia SpA i dr. (C-262/17), Whirlpool Europe Srl i dr. (C-263/17), Sol Gas Primari Srl (C-273/17) protiv Autorità per l'energia elettrica, il gas e il sistema idrico (Zahtjev za prethodnu odluku — Unutarnje tržište električne energije — Direktiva 2009/72/EZ — Distribucijski sustavi — Članak 28. — Zatvoreni distribucijski sustavi — Pojam — Izuzeća — Granice — Članak 32. stavak 1. — Pristup treće strane — Članak 15. stavak 7. i članak 37. stavak 6. točka (b) — Naknade za usluge dispečiranja)	3
2019/C 35/05	Predmet C-264/17: Presuda Suda (četvrto vijeće) od 29. studenoga 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Finanzgericht Münster – Njemačka) – Harry Mensing protiv Finanzamt Hamm (Zahtjev za prethodnu odluku — Oporezivanje — Porez na dodanu vrijednost (PDV) — Direktiva 2006/112/EZ — Članak 314. — Članak 316. — Članak 322. — Posebne odredbe primjenjive na umjetnine — Maržni sustav — Oporezivi preprodavatelji — Nabava umjetnina koju izvrše autori ili njihovi pravni sljednici — Transakcije unutar Zajednice — Odbijanje nacionalnih poreznih tijela da poreznom obvezniku dodijele pravo primjene maržnog sustava — Uvjeti primjene — Pravo na odbitak pretporeza — Umjetnine, kolekcionarski predmeti i antikviteti)	4
2019/C 35/06	Predmet C-328/17: Presuda Suda (treće vijeće) od 28. studenoga 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunale Amministrativo Regionale della Liguria – Italija) – Amt Azienda Trasporti e Mobilità SpA i dr. protiv Atpl Liguria – Agenzia regionale per il trasporto pubblico locale SpA, Regione Liguria (Zahtjev za prethodnu odluku — Javna nabava — Postupci pravne zaštite — Direktiva 89/665/EEZ — Članak 1. stavak 3. — Direktiva 92/13/EEZ — Članak 1. stavak 3. — Pravo na pravno sredstvo uvjetovano podnošenjem ponude u okviru postupka javne nabave)	5
2019/C 35/07	Predmet C-340/17 P: Presuda Suda (deveto vijeće) od 29. studenoga 2018. – Alcohol Countermeasure Systems (International) Inc. protiv Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) (Žalba — Žig Europske unije — Uredba (EZ) br. 207/2009 — Postupak za proglašavanje žiga ništavim — Proglašenje ništavosti na temelju ranijeg žiga Ujedinjene Kraljevine — Stvarna uporaba — Dokaz — Učinci postupka povlačenja Ujedinjene Kraljevine iz Europske unije na postupak pred Općim sudom i zakonitost sporne odluke — Nepostojanje)	6
2019/C 35/08	Predmet C-506/17: Presuda Suda (šesto vijeće) od 28. studenoga 2018. – Europska komisija protiv Republike Slovenije (Povreda obveze države članice — Okoliš — Odlagališta otpada — Direktiva 1999/31/EZ — Članak 14. točke (b) i (c) — Odobrenje za rad — Zatvaranje neovlaštenih odlagališta — Odobrenje potrebnih radova na temelju odobrenog plana sanacije — Određivanje prijelaznog razdoblja za izvršenje plana)	6
2019/C 35/09	Predmet C-548/17: Presuda Suda (šesto vijeće) od 29. studenoga 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Bundesfinanzhof – Njemačka) – Finanzamt Goslar protiv baumgarten sports & more GmbH (Zahtjev za prethodnu odluku — Oporezivanje — Porez na dodanu vrijednost (PDV) — Oporezivanje agenata profesionalnih nogometnih igrača — Povremeno plaćanje koje podliježe uvjetu — Oporezivi događaj, obveza obračuna i naplata poreza)	7
2019/C 35/10	Predmet C-654/18: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 18. listopada 2018. uputio Verwaltungsgericht Stuttgart (Njemačka) – Interseroh Dienstleistungsgesellschaft mbH protiv SAA Sonderabfallagentur Baden-Württemberg GmbH	8
2019/C 35/11	Predmet C-659/18: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 22. listopada 2018. uputio Juzgado de Instrucción de Badalona (Španjolska) – kazneni postupak protiv VW-a	9
2019/C 35/12	Predmet C-681/18: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 31. listopada 2018. uputio Tribunale ordinario di Brescia (Italija) – JH protiv KG-a	9
2019/C 35/13	Predmet C-686/18: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 5. studenoga 2018. uputio Consiglio di Stato (Italija) – OC i dr. protiv Banca d’Italia i dr.	10
2019/C 35/14	Predmet C-706/18: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 14. studenoga 2018. uputio Raad voor Vreemdelingenbetwistingen (Belgija) – X protiv Belgische Staat	11
2019/C 35/15	Predmet C-717/18: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 15. studenoga 2018. uputio Hof van Beroep te Gent (Belgija) – Procureur-generaal, sudionik: X	12
2019/C 35/16	Predmet C-724/18: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 21. studenoga 2018. uputio Cour de cassation (Francuska) – Cali Apartments SCI protiv Procureur général près la cour d’appel de Paris, Ville de Paris	12
2019/C 35/17	Predmet C-727/18: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 22. studenoga 2018. uputio Cour de cassation (Francuska) – HX protiv Procureur général près la cour d’appel de Paris, Ville de Paris	13
2019/C 35/18	Predmet C-737/18 P: Žalba koju je 27. studenoga 2018. podnijela Portugalska Republika protiv presude Općeg suda (četvrto vijeće) od 26. rujna 2018. u predmetu T-463/16, Portugal protiv Komisije	14
2019/C 35/19	Predmet C-738/18 P: Žalba koju je 27. studenoga 2018. podnio Duferco Long Products SA protiv presude Općeg suda (prvo vijeće) od 18. rujna 2018. u predmetu T-93/17, Duferco Long Products protiv Komisije	15
	Opći sud
2019/C 35/20	Predmet T-545/11 RENV: Presuda Općeg suda od 21. studenoga 2018. – Stichting Greenpeace Nederland i PAN Europe protiv Komisije (Pristup dokumentima — Uredba (EZ) br. 1049/2001 — Dokumenti koji se odnose na prvo odobrenje stavljanja na tržište aktivne tvari ‚glifosat’ — Djelomično odbijanje pristupa — Iznimka koja se odnosi na zaštitu komercijalnih interesa trećeg — Članak 4. stavak 5. Uredbe br. 1049/2001 — Prevladavajući javni interes — Uredba (EZ) br. 1367/2006 — Članak 6. stavak 1. Uredbe br. 1367/2006 — Direktiva 91/414/EEZ)	17
2019/C 35/21	Predmet T-508/15: Presuda Općeg suda od 22. studenoga 2018. – Litva protiv Komisije (EFSJP, EFJP i EPFRR — Izdaci isključeni iz financiranja — Izdaci nastali za Litvu — Potpora za prijevremeno umirovljenje — Članak 11. stavak 1. Uredbe (EZ) br. 1257/1999 — Članak 23. Uredbe (EZ) br. 1698/2005 — Pojam obavljanja komercijalne poljoprivredne djelatnosti — Povezanost s pojmom samoopskrbno poljoprivredno gospodarstvo)	18
2019/C 35/22	Predmet T-587/16: Presuda Općeg suda od 21. studenoga 2018. – HM protiv Komisije (Javna služba — Dužnosnici — Postupak zapošljavanja — Obavijest o otvorenom natječaju EPSO/AST-SC/03/15 — Uskraćivanje sudjelovanja u testiranjima za procjenu — Zahtjev za preispitivanje — Odbijanje da se taj zahtjev proslijedi odboru za odabir zbog zakašnjenja — Podjela nadležnosti između EPSO-a i odbora za odabir)	18
2019/C 35/23	Predmet T-603/16: Presuda Općeg suda od 22. studenoga 2018. – Brahma protiv Suda Europske unije (Javna služba — Dužnosnici na probnom radu — Probni rad — Produljenje probnog rada — Otkaz na kraju probnog rada — Članak 34. Pravilnika o osoblju — Zlouporaba ovlasti — Obveza obrazlaganja — Članak 25. stavak 2. Pravilnika o osoblju — Pravo na saslušanje — Članak 90. stavak 2. Pravilnika o osoblju — Odgovornost — Formalni zahtjevi — Pravilo o podudarnosti između tužbe i žalbe — Dopuštenost — Imovinska šteta — Neimovinska šteta — Uzročna veza)	19
2019/C 35/24	Predmet T-82/17: Presuda Općeg suda od 21. studenoga 2018. – PepsiCo protiv EUIPO-a – Intersnack Group (Exxtra Deep) (Žig Europske unije — Postupak za proglašavanje žiga ništavim — Verbalni žig Europske unije Exxtra Deep — Apsolutni razlog za odbijanje — Opisni karakter — Članak 7. stavak 1. točka (c) Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji je postao članak 7. stavak 1. točka (c) Uredbe (EU) 2017/1001))	20
2019/C 35/25	Predmet T-296/17: Presuda Općeg suda od 22. studenoga 2018. – Buck-Chemie protiv EUIPO-a – Henkel (Osvježivač WC školjke) (Dizajn Zajednice — Postupak za proglašavanje dizajna ništavim — Registrirani dizajn Zajednice koji prikazuje osvježivač WC školjke — Razlog ništavosti — Individualni karakter — Članak 25. Uredbe (EZ) br. 6/2002)	21
2019/C 35/26	Predmet T-339/17: Presuda Općeg suda od 21. studenoga 2018. – Shenzhen Jiayz Photo Industrial protiv EUIPO-a – Seven (SEVENOAK) (Žig Europske unije — Postupak povodom prigovora — Prijava figurativnog žiga Europske unije SEVENOAK — Raniji međunarodni figurativni žig 7seven — Relativni razlog za odbijanje — Vjerojatnost dovođenja u zabludu — Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji je postao članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001))	21
2019/C 35/27	Predmet T-424/17: Presuda Općeg suda od 22. studenoga 2018. – Fruit of the Loom protiv EUIPO-a – Takko (FRUIT) (Žig Europske unije — Postupak opoziva — Verbalni žig Europske unije FRUIT — Stvarna uporaba žiga — Članak 15. stavak 1. točka (a) Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji je postao članak 18. stavak 1. točka (a) Uredbe (EU) 2017/1001) — Pravomoćnost — Članak 65. stavak 6. Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 72. stavak 6. Uredbe 2017/1001))	22
2019/C 35/28	Predmet T-460/17: Presuda Općeg suda od 21. studenoga 2018. – Bopp protiv EUIPO-a (Prikaz jednakostraničnog osmerokuta) (Žig Europske unije — Prijava figurativnog žiga Europske unije koji prikazuje plavi osmerokutni okvir — Apsolutni razlog za odbijanje — Razlikovni karakter — Članak 7. stavak 1. točka (b) i članak 75. Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji su postali članak 7. stavak 1. točka (b) i članak 94. Uredbe (EU) 2017/1001))	23
2019/C 35/29	Predmet T-677/18: Tužba podnesena 19. studenoga 2018. – Galletas Gullón protiv EUIPO-a – Intercontinental Great Brands (gullón TWINS COOKIE SANDWICH)	23
2019/C 35/30	Predmet T-684/18: Tužba podnesena 20. studenoga 2018. – ZV protiv Komisije	24
2019/C 35/31	Predmet T-690/18: Tužba podnesena 22. studenoga 2018. – Sony Interactive Entertainment Europe protiv EUIPO-a – Vieta Audio (Vita)	25
2019/C 35/32	Predmet T-691/18: Tužba podnesena 22. studenoga 2018. – KPN protiv Komisije	25
2019/C 35/33	Predmet T-692/18: Tužba podnesena 23. studenoga 2018. – Montanari protiv ESVD-a	27
2019/C 35/34	Predmet T-693/18: Tužba podnesena 27. studenoga 2018. – ZY protiv Komisije	28
2019/C 35/35	Predmet T-694/18: Tužba podnesena 17. studenoga 2018. – DEI protiv Komisije	29
2019/C 35/36	Predmet T-696/18: Tužba podnesena 26. studenoga 2018. – C. R. D. O. P. Jamón de Teruel/Paleta de Teruel protiv EUIPO-a – Airesano Foods (AIRESANO BLACK El ibérico de Teruel)	30
2019/C 35/37	Predmet T-704/18: Tužba podnesena 28. studenoga 2018. – Wacker Chemie protiv Komisije	30
2019/C 35/38	Predmet T-705/18: Tužba podnesena 28. studenoga 2018. – Air Liquide Industriegase protiv Komisije	31
2019/C 35/39	Predmet T-706/18: Tužba podnesena 28. studenoga 2018. – Air Liquide Deutschland protiv Komisije	32
2019/C 35/40	Predmet T-711/18: Tužba podnesena 27. studenoga 2018. – Wyld protiv EUIPO-a – Kaufland Warenhandel (wyld)	32

	Ispravci
2019/C 35/41	Ispravak obavijesti objavljene u Službenom listu u vezi s predmetom T-603/18 ( SL C 436, 3.12.2018. )	34