Mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora „Učinci nove decentralizirane i digitalizirane strukture opskrbe energijom s nultom stopom emisija ugljika na radna mjesta i regionalna gospodarstva”

(samoinicijativno mišljenje)

(2018/C 367/01)

Izvjestitelj:

Lutz RIBBE

Odluka Plenarne skupštine:	15.2.2018.
Pravni temelj:	pravilo 29. stavak 2. Poslovnika
	(samoinicijativno mišljenje)
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za promet, energiju, infrastrukturu i informacijsko društvo
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	28.6.2018.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	11.7.2018.
Plenarno zasjedanje br.:	536
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	123/1/1

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Prijelaz energetskog sustava na decentraliziranu i digitaliziranu opskrbu s nultom stopom emisija ugljika nudi brojne prilike, osobito za slabije razvijene i ruralne europske regije. Razvoj energije iz obnovljivih izvora može dovesti do znatnih pozitivnih učinaka na zapošljavanje i može se strukturirati tako da se postignu sasvim novi poticaji za regionalno gospodarstvo.

1.2.

Osobito postoji potencijal za međusobno osnaživanje pozitivnih učinaka europske energetske i kohezijske politike. Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) izražava žaljenje što Komisija i države članice još nisu u dovoljnoj mjeri prepoznale, a kamoli aktivirale taj potencijal.

1.3.

Ipak, otkako je preusmjerena, kohezijska politika pridonosi promicanju obnovljive energije i energetske učinkovitosti, što EGSO pozdravlja. Međutim, europskom energetskom politikom zasad se gotovo uopće ne podupire kohezijska politika. Zanemaruje se to da bi obnovljiva energija mogla znatno unaprijediti gospodarski razvoj upravo onih regija koje se nalaze u nepovoljnom položaju. Tako se gubi golem politički potencijal za regionalni rast.

1.4.

Kako bi se taj potencijal ostvario, potrebno je omogućiti regijama da razvojem obnovljive energije i povezane posebne mrežne infrastrukture stvore poticaje za rast regionalnog gospodarstva te širokim slojevima društva osiguraju udio u tom rastu, u čemu ih treba podupirati. Oblik sudjelovanja koji je osobito važan za regionalno stvaranje dodane vrijednosti čini jačanje uloge potrošača koji kao proizvođači-potrošači i zahvaljujući digitalizaciji preuzimaju sasvim novu odgovornost u energetici, postižu ekonomsko sudjelovanje i pristupom „borbe protiv klimatskih promjena odozdo” mogu podupirati veće političke ciljeve.

1.5.

U razvoju obnovljive energije važno je slijediti sveobuhvatan pristup regionalnom gospodarstvu. Time se podrazumijeva međusobno usklađivanje proizvodnje i uporabe obnovljive energije na terenu, i to u sektoru električne energije, toplinske energije i mobilnosti. Umjetna inteligencija i „pametne mreže” mogu dati važan doprinos u tom pogledu.

1.6.

U kojoj će mjeri regije u tome uspjeti ovisi o odnosu regionalne potražnje energije i proizvodnje ili mogućnosti proizvodnje obnovljive energije na regionalnoj razini. EGSO preporučuje izradu analiza u okviru „regionalnih planova za energetsko kružno gospodarstvo”, koje omogućuju diferenciranu procjenu potencijala obnovljive energije u regionalnom gospodarstvu za svaku pojedinačnu regiju. U planovima je potrebno prikazati i učinke na politiku zapošljavanja u određenoj regiji. Naime, čak i ako se općenito može smatrati da se energetskom tranzicijom stvara više radnih mjesta u odnosu na sadašnji energetski sustav, bit će regija koje će od tog učinka imati više koristi od drugih.

1.7.

Regionalni planovi za energetsko kružno gospodarstvo mogu biti temelj za strukturiran i diferenciran dijalog s ljudima na terenu, koji će biti važan za: a) očuvanje odnosno ostvarivanje prihvaćenosti obnovljive energije na lokalnoj razini i b) jačanje regionalnih gospodarskih središta. EGSO je iznenađen što su takve analize i planovi dosad provedeni samo u vrlo malom broju pojedinačnih slučajeva.

1.8.

Sveobuhvatnim pristupom regionalnom gospodarstvu u svrhu razvoja obnovljive energije ne bi se ostvario samo važan doprinos europskoj kohezijskoj politici, nego tom pristupu u korist ide i niz razloga povezanih s energetskom politikom (smanjenje energetske ovisnosti i energetskog siromaštva, potpora povezivanju sektora, iskorištavanje inovacijskog potencijala digitalizacije, rasterećenje mreža).

1.9.

U tom kontekstu EGSO poziva Komisiju i države članice da pri razvoju obnovljive energije poduzmu potrebne korake za ostvarenje sveobuhvatnog energetskog pristupa, što obuhvaća: definiranje energetskih regija, potporu empirijskoj procjeni odnosa između regionalne potražnje energije i proizvodnje ili mogućnosti proizvodnje obnovljive energije na regionalnoj razini, ciljanu izgradnju i nadogradnju, poticaje za provedbu, npr. podupiranjem izgradnje infrastrukture u području obnovljive energije, otvaranje mreža te odgovarajuće utvrđivanje troškova mreže.

2.   Kontekst

2.1.

Europska unija suočava se s dalekosežnim promjenama u opskrbi energijom i energetskoj politici. To se ne odnosi samo na proizvodnju (prelazak s fosilnih energenata s visokim razinama ugljika na razvoj obnovljive energije), nego će dovesti i do znatnih strukturnih promjena, u vezi s mjestom proizvodnje energije (prelazak s velikih centraliziranih elektrana na decentralizirane strukture) kao i u vezi sa strukturom dobavljača i potrošača (novi dionici i modeli potrošnje i raspodjele, među ostalim kao posljedica digitalizacije).

2.2.

EGSO se u različitim mišljenjima već bavio pitanjem posljedica energetske tranzicije na regije koje će biti negativno pogođene, na primjer rudarske regije (1). U takvim je regijama već velik broj ljudi izgubilo radna mjesta, a teško će se izbjeći daljnji gubitci radnih mjesta. Tim je važnije rano prepoznavanje nadolazećih strukturnih promjena i potpora u smislu politika kako bi se gospodarske i socijalne posljedice ublažile i svele na najmanju moguću mjeru. U tom kontekstu EGSO pozdravlja prve inicijative Komisije (2).

2.3.

Međutim, EGSO je uočio da se o pozitivnim promjenama, na primjer u smislu dodane vrijednosti i otvaranja radnih mjesta na regionalnoj razini, dosad raspravljalo samo na marginama. Točno je da se Komisija u uvodnim izjavama Direktive o energiji iz obnovljivih izvora (2009/28/EZ) u više navrata osvrće na značaj obnovljive energije za regionalni gospodarski razvoj, ali je EGSO u svojem ispitivanju došao do zaključka da a) gotovo da nema studija o mogućim posljedicama razvoja obnovljive energije za regionalno gospodarstvo i b) unutar Komisije, ali i država članica nema jasne strategije za stvarno ciljano povezivanje energetske politike i regionalnog razvoja. Stoga se ne može govoriti o vidljivoj političkoj strategiji cjelovitog iskorištavanja navedenog potencijala.

2.4.

Ipak u Europi već danas postoji velik broj pozitivnih pristupa odozdo prema gore kad je riječ o razvoju obnovljive energije na lokalnoj i regionalnoj razini. Nasumično odabran primjer jest Langres na istoku Francuske (10 000 stanovnika), gdje je izgrađena toplana koja upotrebljava drvnu masu i preko komunalne toplinske mreže duljine 5 km opskrbljuje 22 postrojenja za obradu tople vode, te neizravno i, među ostalim, hotel, vodeni park i dom za starije osobe; godišnja ušteda CO2 iznosi 3 400 tona. U slučaju brojnih takvih inicijativa vidljivo je da se tek vrlo rijetko sustavno ocjenjuju prema svojoj relevantnosti za regionalno gospodarstvo. U tom se smislu mora utvrditi znatan manjak statističkog znanja.

2.5.

Međutim, u Feldheimu (kod Berlina) posljednjih dvadesetak godina lokalni se resursi dosljedno upotrebljavaju za lokalnu proizvodnju energije i opskrbu energijom, ali se i iscrpno opisuju učinci na regionalno gospodarstvo. Potražnja za električnom energijom u tom mjestu višestruko je pokrivena, dok je potražnja za toplinskom energijom u cijelosti pokrivena. Uz izravne prihode od prodaje energije značajne su i uštede u rashodima: cijena električne energije koju plaćaju ondašnji stanovnici iznosi samo 16,6 ct/kWh, što je tek malo više od 50 % prosječne cijene električne energije u Njemačkoj. U dosljednom upravljanju energetskim kružnim gospodarstvom lokalno je stanovništvo najsnažnije uključeno kao „pokretačka sila” (3).

EGSO pridaje veliku važnost utvrđivanju odnosa mogućih pozitivnih učinaka na regionalno gospodarstvo i navedenih negativnih popratnih pojava energetske transformacije u ukupnoj bilanci.

2.6.

Ovo samoinicijativno mišljenje trebalo bi pridonijeti konačnom pokretanju detaljne rasprave opisivanjem potencijala i primjernih pristupa te navođenjem nedostataka.

3.   Važnost obnovljive energije za gospodarski i socijalni razvoj Europe i njezinih regija

3.1.

EU je najveći svjetski uvoznik energije; godišnje se uvozi 53 % naše potražnje za primarnom energijom u ukupnom iznosu od preko 400 milijardi EUR. Energetska ovisnost Unije ozbiljan je ekonomski i geopolitički problem.

3.2.

Ciljevi „europske energetske unije” jesu: a) povećanje energetske sigurnosti Europe smanjenjem uvoza energije, b) jačanje klimatske politike, c) otvaranje novih radnih mjesta. EGSO smatra da su ti europsko-makroekonomski ciljevi primjereni i na regionalnoj razini te se trebaju primjenjivati.

3.3.

U tom je kontekstu o promicanju obnovljive energije kao oblika „domaćih” izvora energije, koji su, za razliku od fosilnih izvora, dostupni u svim regijama Unije, potrebno raspravljati ne samo u okviru zaštite klime nego i kao o važnom cilju regionalnog gospodarstva: proizvodnja energije mogla bi i trebala poticati regionalna gospodarstva.

3.4.

Što je veće ekonomsko sudjelovanje dionika u tom području, neovisno o tome je li riječ o građanima, regionalnim poduzećima ili samim općinama, to je veća razina nužne prihvaćenosti izgradnje infrastrukture u području obnovljive energije. Regionalna dodana vrijednost ostvarena s pomoću obnovljive energije povećava se aktivnijim uključivanjem regionalnih dionika.

3.5.

Diferenciranim razmatranjem vrijednosnog lanca obnovljive energije objašnjava se kako takvo ekonomsko sudjelovanje može konkretno izgledati. — Prvo je potrebno navesti stvarno ulaganje u postrojenja za proizvodnju obnovljive energije: sama postrojenja uglavnom se „uvoze” iz drugih regija. Isto vrijedi i za proces planiranja koji, osobito kad je riječ o većim projektima, često provode inženjerski ili razvojni uredi, koji ni sami često nemaju poslovni nastan u regiji; stoga je učinak na regionalno gospodarstvo ograničen. — S druge strane, neposredna regionalna dodana vrijednost stvara se troškovima rada i održavanja postrojenja. No kod postrojenja za proizvodnju obnovljive energije ta su sredstva razmjerno mala. Kad je riječ, na primjer, o sustavima namijenjenima proizvodnji energije iz vjetra i fotonaponskim elektranama, pozitivan učinak imaju plaćanje zakupa vlasnicima lokalnih zemljišta te mogući porezni prihodi općina. — Stvarna gospodarska dobit koju ostvaruju postrojenja za proizvodnju obnovljive energije proizlazi iz uporabe odnosno prodaje dobivene energije. Posljedično, za regionalno gospodarstvo ključno je tko upravlja postrojenjima i tko može ostvariti dobit tim upravljanjem.

3.6.

Jedan od oblika ekonomskog sudjelovanja jesu nova radna mjesta na regionalnoj razini, koja se mogu otvoriti u energetskom sektoru u okviru razvoja obnovljive energije. Brojne studije pokazale su da je neto učinak transformacije energetskog sustava na zapošljavanje nedvojbeno pozitivan, a najnovije istraživanje provedeno je za Nizozemsku (4). Potrebno je istaknuti da će prema toj studiji sve nizozemske pokrajine ostvariti koristi od tog pozitivnog učinka.

Kako bi se takvi pozitivni učinci mogli ostvariti u svim europskim regijama, potrebno je što ranije uložiti u odgovarajuće osposobljavanje ljudi.

3.7.

Jasno je da ti pozitivni učinci ne mogu u svim slučajevima u cijelosti nadomjestiti sve nedostatke strukturnih promjena, na primjer u rudarskim regijama. Međutim, prelazak na obnovljivu energiju nudi velike mogućnosti za pozitivan razvoj mnogih europskih regija koje danas u cijelosti uvoze energiju.

3.8.

Drugi oblik regionalnog ekonomskog sudjelovanja jest izravno sudjelovanje u ulaganjima u postrojenja za proizvodnju obnovljive energije, a time i u upravljanje njima. Kapitalni troškovi čine najveći dio ukupnih troškova za postrojenja namijenjena proizvodnji obnovljive energije. Za regionalnu dodanu vrijednost tim je važnije da regionalni dionici mogu ulagati u postrojenja za proizvodnju obnovljive energije. Prema zaključcima studije provedene za njemačku saveznu zemlju Hessen, regionalna dodana vrijednost može biti i do osam puta veća ako se vjetroelektranom upravlja na regionalnoj razini (5).

3.9.

U nekim su europskim regijama kreatori politika prepoznali tu važnost i pokrenuli inicijative za jačanje regionalnog sudjelovanja u području obnovljive energije, primjerice: Community Empowerment Bill (Škotska), Lov om fremme af vedvarende energi (Danska), zakon o sudjelovanju građana i općina (u njemačkoj saveznoj zemlji Mecklenburg-Vorpommern) ili National Energy Independence Strategy u Litvi.

3.10.

Treća mogućnost sudjelovanja jest ta da potrošači mogu izravno dobivati energiju koja se proizvodi u postrojenjima u njihovoj regiji, na primjer s pomoću takozvanih dugoročnih ugovora o kupnji električne energije (engl. power purchase agreements). Zahvaljujući digitalizaciji dugoročni ugovori o kupnji električne energije postat će dostupni i manjim potrošačima energije, a prema razvoju troškova, troškovi lokalno dobivene električne energije iz vjetra ili solarne energije sve će češće biti manji od veleprodajne cijene na tržištu.

3.11.

Važan je još jedan mogući učinak. Ako regionalno energetsko kružno gospodarstvo uštedama odnosno prihodima koji proizlaze iz obnovljive energije osigurava novu dodanu vrijednost u određenoj regiji ili smanjuje odljev novca zbog uvoza energije, postaje dostupan kapital koji je moguće uložiti i u ostala gospodarska područja, pa i ona izvan energetskog sektora. Prema tome, ne treba promatrati samo „izravne” učinke na radna mjesta (kao što su poslovi u području obnovljive energije), nego i one „neizravne”, koji mogu proizići iz novih regionalnih financijskih tokova.

4.   Obnovljiva energija kao regionalna politika – uzor iz Poljske (Podlasko vojvodstvo)

4.1.

Na primjeru Podlaskog vojvodstva u Poljskoj zorno se predočava kako se mogu primijeniti razmatranja iz poglavlja 3. Primjerom se jasno prikazuje kako se u slabije razvijenoj regiji razvojem obnovljive energije može voditi uspješna regionalna politika – i to čak i u slučaju nacionalnih planova koji nikako nisu optimalni. Međutim, preduvjet je sustavan pristup koji se opisuje u nastavku.

4.2.

Regionalni parlament (sejmik) donio je 2012. plan regionalnog razvoja koji je služio kao temelj za provedbu operativnih programa za iskorištavanje europskih strukturnih fondova.

4.3.

Podlasko vojvodstvo, koje se ubraja u strukturno i prihodovno najslabije regije u Europi, godišnje uvozi energiju u iznosu od otprilike 5,2 milijarde PLN (= 1,25 milijardi EUR). U tom vojvodstvu ne postoje vlastiti fosilni izvori energije.

4.4.

U razvojnoj strategiji navodi se planirana „revolucija” koja obuhvaća četiri cilja: 1. neovisnost o uvozu električne energije, 2. povećanje udjela obnovljive energije u potrošnji energije, 3. smanjenje emisija CO2 i 4. povećanje gospodarskog potencijala regije zamjenom uvezenih energenata (s visokom razinom ugljika) regionalnim (čistim) oblicima energije.

4.5.

U Podlaskom vojvodstvu prepoznato je da regionalna energetska politika može polučiti uspjeh samo ako se uzme u obzir i struktura dionika na energetskom tržištu. Cilj je da „građani i poduzetnici Podlaskog vojvodstva postanu vlasnici decentraliziranih izvora energije”.

4.6.

Od kraja 2016. podlaska općina Turośń Kościelna za svoje je građane s pomoću sredstava iz EFRR-a organizirala kupnju 38 toplinskih crpki, 77 fotonaponskih i 270 solarno-termalnih sustava. Općina koordinira izračune, narudžbe i instalaciju te za svoje stanovnike obavlja sve pravne i tehničke radove. Do 85 % tih ulaganja subvencionirano je sredstvima iz strukturnih fondova EU-a. U budućnosti će oko 25 % svih kuća biti opremljeno suvremenim sustavima za proizvodnju obnovljive energije.

4.7.

Uz postojeće mjerenje neto potrošnje malih fotonaponskih sustava (engl. net-metering), poljski građani proizvode vlastitu zelenu električnu energiju (uključujući sve dodatne troškove) za otprilike 0,18 PLN/kWh (otprilike 4,3 ct/kWh). Za usporedbu: mrežno napajanje (za električnu energiju dobivenu uglavnom iz ugljena) trenutačno stoji 0,65 PLN/kWh (= 15,5 ct/kWh). Iz toga proizlazi smanjenje troškova električne energije za otprilike 75 %, a regionalno gospodarstvo ostvaruje koristi od ušteđenih sredstava.

4.8.

Ured maršala prihvatio je taj pristup i u 2017. omogućio slične projekte u još 62 općine. Sveukupno, podneseni su zahtjevi za otprilike 4 700 solarno-termalnih krovnih sustava i 2 250 fotonaponskih krovnih sustava s ukupnim kapacitetom nešto više od 7 mWp, provedba se očekuje 2018. godine.

4.9.

No već se razmišlja o daljnjim aktivnostima, npr. u smjeru elektromobilnosti. Od 5,2 milijarde PLN, koliko godišnje napusti Podlasko vojvodstvo radi uvoza energije, 1,5 milijardi PLN namijenjeno je samo uvozu benzinskog i dizelskog goriva za osobne automobile.

4.9.1.

U Podlaskom vojvodstvu o tome se razmišlja na sljedeći način: osobni automobili registrirani u regiji godišnje prijeđu otprilike 5,2 milijarde km. Kad bi sva vozila bila na električni pogon, pri potrošnji od 15 kWh/100 km bilo bi potrebno otprilike 800 000 MWh električne energije. Pri trenutačnim troškovima za mrežno napajanje od 0,63 PLN/kWh, za to bi bilo potrebno 500 milijuna PLN umjesto 1,5 milijardi PLN, koliko se troši na fosilna goriva koja se danas upotrebljavaju. Samo bi time 1 milijarda PLN ostala u regiji i ta bi sredstva mogla pridonijeti jačanju gospodarstva!

4.9.2.

Potrebna količina električne energije mogla bi se proizvesti s pomoću 70 (regionalnih) vjetroelektrana. Godišnja količina električne energije iz takvog postrojenja dovoljna je za pogon otprilike 7 000 osobnih automobila, a jedan kWh stoji oko 6 do 7 ct. Kad bi 7 000 vozača automobila udruženo upravljalo takvim postrojenjem, troškovi rada e-vozila dodatno bi se mogli znatno smanjiti. No to bi se moralo omogućiti u pravnom i administrativnom pogledu, npr. otvaranjem mreža za distribuciju među partnerima. Digitalizacijom se takve mogućnosti stvaraju, dok ih politička stvarnost sprječava!

4.10.

U Podlaskom vojvodstvu razmatra se i zamjena ugljena u toplanama uporabom regionalno dobivene električne energije iz vjetra. Električna energija dobivena iz vjetra primjenjivala bi se u industrijskim toplinskim crpkama i akumulatorima topline. To se čini izrazito gospodarski isplativim. Ipak, razmatranja još nisu prešla fazu preliminarnog planiranja. Nije moguće pronaći financijska sredstva ni za studiju izvedivosti.

5.   Više regionalne dodane vrijednosti s pomoću regionalnog iskorištavanja regionalno proizvedene obnovljive energije

5.1.

Primjer iz Podlaskog vojvodstva pokazuje da je važan učinak obnovljive energije moguće jačanje regionalne kupovne moći. Kako bi se taj učinak ostvario, važno je prvo procijeniti potencijal u okviru regionalnog energetskog kružnog gospodarstva, i to u području električne energije, toplinske energije i prometa.

5.2.

Potencijal pristupa regionalnom gospodarstvu može se prikazati na primjeru solarne termalne energije. Regionalna dodana vrijednost koja proizlazi iz postavljanja i upravljanja zanemariva je, osobito jer ima i negativne učinke, na primjer u slučaju zamjene grijanja na ulje i posljedičnog pritiska na radna mjesta trgovaca loživim uljem. No solarna termalna energija zaista ima vrlo pozitivan učinak za potrošače. Što je veći udio solarne toplinske energije u ukupnoj potražnji za toplinskom energijom, to se više može odustati od uvoza energetskih sirovina kao što su ugljen, nafta ili prirodni plin, a taj uvoz predstavlja odljev kupovne moći iz regije u korist zemalja usmjerenih na izvoz ugljena, nafte i plina, odnosno multinacionalnih koncerna koji se bave mineralnim uljem i prirodnim plinom.

5.3.

Ukupno gledajući, u regionalnoj energetskoj bilanci potrebno je utvrditi u kojoj se mjeri regionalna potrošnja energije pokriva ili bi se mogla pokriti regionalno proizvedenom (i u određenim okolnostima privremeno pohranjenom) obnovljivom energijom. Bilanca mora obuhvaćati četiri aspekta: 1. potrebno je utvrditi potrebu za energijom koju određena regija ima u sektoru električne energije, toplinske energije i mobilnosti. Sektor toplinske energije i mobilnosti važno je uzeti u obzir iz dva razloga: s jedne strane, ta područja čine 75 % potrošnje energije. S druge strane, primjena toplinske energije i mobilnosti važna je opcija fleksibilnosti, koja je uglavnom dostupna samo na terenu. 2. Potrebno je utvrditi potencijal za pokrivanje te potražnje obnovljivom energijom iz regije. Stoga je također potrebno odrediti u kojoj se mjeri tok kapitala zaista može preusmjeriti u korist regije. Kad je riječ o bioenergiji, najvažnije je podrijetlo biomase, a u slučaju svih tehnologija u području obnovljive energije najvažniji su podrijetlo postrojenja i poduzeća odgovorna za postavljanje i održavanje. Osim toga, na temelju strukture operatora i prema potrebi obujma potrošnje električne energije unutar određene regije potrebno je utvrditi zadržava li se dobit od upravljanja u regiji i podrazumijeva li se u tom smislu ekonomsko sudjelovanje regionalnih dionika. 3. Razlika među regionalnom potražnjom za energijom i udjelom u potražnji koji se može pokriti regionalnom obnovljivom energijom pokazuje koliko se energije mora uvoziti iz drugih regija (odljev kapitala iz regije). Ni u budućnosti se mnoge europske regije neće moći odreći uvoza energije jer bi to bilo neučinkovito, gospodarski neisplativo ili jer bi jednostavno bilo tehnički nemoguće pokriti cijelu regionalnu potražnju za energijom. 4. Ako se u regiji proizvodi više energije nego što se ondje potroši, potrebno je odrediti tko će sudjelovati u prihodima od prodaje električne energije.

5.4.

Potrebno je izraditi bilancu regionalne proizvodnje i regionalne potrošnje energije za svaku europsku regiju, a da za to ne treba predvidjeti zakonsku obvezu. Naprotiv, svaka bi regija trebala imati vlastiti interes za dobrovoljnom izradom odgovarajućih bilanci. Potrebno je ispitati može li se za to upotrijebiti utvrđena kategorija regije razine NUTS 3. U nekim su slučajevima privlačne i prekogranične energetske regije, također u smislu ideje „Europa regija”. U tom bi smislu zadaću koordiniranja mogla preuzeti služba za informiranje o energetici, na čiju je uspostavu EGSO pozvao u svojem ranijem mišljenju (6).

6.   Energetski i regionalni potencijal uravnotežene ili pozitivne energetske bilance

6.1.

Poboljšanjem bilance za regionalno proizvedenu i korištenu obnovljivu energiju, kako je opisano u poglavlju 5., pridonijet će se smanjenju europske energetske ovisnosti.

6.2.

Regionalna kohezija povećala bi se kad bi regionalni dionici mogli u većoj mjeri ekonomski sudjelovati u području obnovljive energije. Razlog tomu jest činjenica da regije sa slabijom strukturom često imaju najveći potencijal u pogledu površine za obnovljivu energiju i stoga je regionalno-ekonomski učinak obnovljive energije ondje najsnažniji.

6.3.

Izrada posebnih regionalnih energetskih bilanci omogućila bi utvrđivanje značaja energetske tranzicije za pojedine regije. Rasprava o strukturnim promjenama u određenim regijama mogla bi se voditi na utemeljenoj osnovi. Odgovarajuće intervencije u području regionalne politike mogle bi se bolje razviti nego danas jer se razmjerno općenito govori o „rudarskim regijama” ili „energetskim otocima”.

6.4.

Status izvoznika ili uvoznika energije određene regije te činjenica ima li ona uravnoteženu energetsku bilancu konkretno utječu na ljude koji ondje žive. O tome je potrebno voditi dijalog s regionalnim dionicima. Ne postoji savršeno rješenje koje bi jednako odgovaralo svim regijama. Umjesto toga potrebno je na regionalnoj osnovi dogovoriti pravednija rješenja, među ostalim u pogledu prostorne pravde (engl. spatial justice) odnosno pitanja za što se koja površina upotrebljava. Potrebno je da su predstavnici regionalne politike i uprave odgovarajuće kvalificirani.

6.5.

Što je uspješnije pokrivanje regionalne energetske potrebe regionalnom obnovljivom energijom, to će potrošači koji žive i rade u regiji manje ovisiti o razvoju cijena na svjetskom tržištu, osobito cijena mineralnih goriva i prirodnog plina. To je najbolji preduvjet za smanjivanje energetskog siromaštva i ranjivosti krajnjih potrošača. Budući da su cijene energije sve važniji kriterij za odluke o ulaganjima, istodobno se može povećati atraktivnost lokalnih gospodarskih i industrijskih zona.

6.6.

Predstojeća integracija sektora toplinske energije i mobilnosti u sustav električne energije mogla bi se ciljano potaknuti primjenom poticaja za regionalnu uporabu regionalno proizvedene obnovljive energije, a time i za jačanje tog sektora.

6.7.

U okviru digitalizacije energetskog sektora nude se znatne mogućnosti. I u tom bi smislu poticaji za poboljšanje regionalne uporabe regionalno proizvedene obnovljive energije mogli pridonijeti oslobađanju posebnog potencijala digitalizacije te tako potaknuti inovacije.

6.8.

Cilj europske energetske unije jest osnažiti ulogu građana, odnosno potrošača energije u energetskoj tranziciji. Međutim, na nadregionalnim energetskim tržištima postoje znatne prepreke ulasku na tržište, a veliku ulogu ima ekonomija razmjera (7). Naposljetku, to je posljedica povijesnih monopolističkih tržišnih struktura. U regionalnim je razmjerima mnogo lakše ostvariti novu, aktivniju ulogu građana i potrošača, tj. u okviru regionalnog energetskog kružnog gospodarstva.

6.9.

Kad bi se obnovljiva energija proizvedena na regionalnoj razini više upotrebljavala na toj razini, došlo bi do rasterećenja mreža te bi se u određenim okolnostima smanjila potreba za masovnim razvojem europskih mreža za prijenos električne energije (usp. i uvodnu izjavu 52. Prijedloga direktive o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora (COM(2016) 767 final)).

7.   Zahtjevi u vezi s regionalnim energetskim kružnim gospodarstvom

7.1.

EGSO poziva institucije EU-a da kao cilj europske energetske politike kao i kohezijske politike odrede regionalnu uporabu regionalno proizvedene obnovljive energije te da kao mjerilo uspjeha primijene bilancu regionalne potrebe za energijom i regionalne proizvodnje obnovljive energije. To podrazumijeva, s jedne strane, da se pri daljnjem oblikovanju promicanja obnovljive energije uzmu u obzir posebne značajke energije zajednice i ostalih regionalnih dionika koji ne ostvaruju koristi od ekonomije razmjera (8). Osobito je važan cilj uklanjanja prepreka za pristup tržištu kojima se narušavaju tržišne prilike malih (regionalnih) aktera. Koristan je i europski program osposobljavanja regionalnih dionika kao i pojačana razmjena najboljih praksi.

7.2.

Preduvjet za to jest strateška odluka o usmjeravanju energetske politike prema decentralizaciji. U tom pogledu u paketu „Čista energija za sve Europljane” još postoji previše proturječnosti između decentralizirane i izričito centralizirane energetske politike. Poželjno bi bilo kad bi europske regije i općine dobile ovlast izravno regulirati sudjelovanje regionalnih dionika u uporabi regionalne obnovljive energije. To bi također bilo u skladu s tradicijom mnogih europskih država članica u pogledu usluga od općeg interesa.

7.3.

EGSO poziva Komisiju da izradi koncept u kojemu navodi koje će mjere u okviru kombinacije energetske politike na europskoj, nacionalnoj i podnacionalnoj razini pomoći u promicanju regionalne energije. To može obuhvaćati i odgovarajuću verziju zakona o javnim pozivima za dostavljanje ponuda i javnoj nabavi. Usto, potrebno je razviti metode s pomoću kojih bi regije mogle izraditi vlastitu energetsku bilancu. Poželjna bi bila internetska aplikacija za regionalne političare i dionike, u okviru koje bi bili dostupni barem približni rezultati.

7.4.

Restrukturiranje mrežnih pristojbi, a možda i ostalih davanja i poreza, moglo bi pomoći pri postizanju opisanih učinaka razvoja obnovljive energije na regionalno gospodarstvo. Cijena izvoza i prije svega uvoza energije trebala bi biti takva da se uzimaju u obzir barem troškovi prijevoza.

7.5.

Diferencirano povećanje mrežnih pristojbi, odnosno utvrđivanje troškova transakcije u trgovini električnom energijom prema tome koliko se razina mreže upotrebljava za provođenje transakcije, zajedno s većom pokrivenošću regionalnih energetskih potreba s pomoću regionalno proizvedene obnovljive energije, olakšava tržišno usmjereno utvrđivanje stvarnih potreba za razvojem mreža. Međutim, važno će biti dobro umrežavanje energetskih regija Europe. No to ne znači da je obvezno i u svakom slučaju potrebno dati prednost razvoju mreža. Danas se to još čini prečesto i bez ekonomske opravdanosti (9).

---

(1)  SL C 303, 19.8.2016., str. 1.

(2)  https://ec.europa.eu/info/news/no-region-left-behind-launch-platform-coal-regions-transition-2017-dec-08_en.

(3)  Za daljnje pojedinosti vidjeti prezentaciju studije slučaja tijekom savjetovanja EGSO-a „Energetska tranzicija u europskim regijama – procjena učinka prijelaza na inteligentnu opskrbu energijom s niskim stopama emisija ugljika na regionalno gospodarstvo” održanog 31. svibnja 2018. https://www.eesc.europa.eu/en/news-media/presentations/presentation-michael-knape.

(4)  Weterings, A. et al. (2018.): Effecten van de energietransitie op de regionale arbeidsmarkt – een quickscan, PBL, Den Haag, str. 36.

(5)  Institut za decentralizirane tehnologije (2016.). Regionalna dodana vrijednost u sektoru energije vjetra na primjeru sjevernog Hessena.

(6)  SL C 262, 25.7.2018., str. 86.

(7)  SL C 288, 31.8.2017., str. 91.

(8)  SL C 246, 28.7.2017., str. 55.

(9)  Usp. Peter, F.; Grimm, V. i Zöttl, G. (2016.). Dezentralität und zellulare Optimierung – Auswirkungen auf den Netzausbaubedarf („Decentralizacija i celularna optimizacija – utjecaj na potrebe za razvojem mreža”). https://www.fau.de/files/2016/10/Energiestudie_Studie.pdf.

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Uloga prometa u ostvarivanju ciljeva održivog razvoja i posljedični utjecaj na donošenje politika EU-a”

(samoinicijativno mišljenje)

(2018/C 367/02)

Izvjestiteljica:

Tellervo KYLÄ-HARAKKA-RUONALA

Odluka Plenarne skupštine:	15.2.2018.
Pravni temelj:	pravilo 29. stavak 2. Poslovnika
	(samoinicijativno mišljenje)
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za promet, energiju, infrastrukturu i informacijsko društvo
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	28.6.2018.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	11.7.2018.
Plenarno zasjedanje br.:	536
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	136/0/3

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Promet je ključan za ostvarivanje nekoliko ciljeva održivog razvoja i značajno pridonosi ciljevima održivog razvoja u smislu gospodarskog razvoja, industrije, malih i srednjih poduzeća te trgovine i ulaganja, a time i postizanju ciljeva održivog razvoja usmjerenih na promicanje zapošljavanja i dobrobiti te smanjenje nejednakosti i isključenosti. Istodobno, u sektoru prometa postoje mnogi izazovi u vezi s ciljevima održivog razvoja, kao što su potreba za smanjenjem utjecaja na klimu i okoliš, poboljšanjem prometnih sustava i sigurnosti prometa te prevladavanjem bojazni u vezi s radnim mjestima i pristojnim radom.

1.2.

EGSO poziva Komisiju da pripremi novi, integrirani okvir politike za sljedeću generaciju prometne politike u svrhu postavljanja temelja za unapređenje prometa i mobilnosti, uz istodobno ostvarivanje socijalnih i okolišnih ciljeva.

1.3.

U tu je svrhu donošenjem politika EU-a potrebno osigurati povoljne uvjete kako bi promet zadovoljio potrebe građana i poduzeća na području mobilnosti. Zbog toga su, u skladu s ciljevima održivog razvoja, potrebna znatna ulaganja u odgovarajuću infrastrukturu, inovacije i dobro funkcioniranje prometnih sustava, uključujući javni prijevoz.

1.4.

Napore je potrebno uložiti i u ispunjavanje ciljeva održivog razvoja koji se odnose na socijalne aspekte prometa, kao što su promicanje pune i produktivne zaposlenosti, pristojnog rada i razvoja vještina, kao i ostvarivanje rodne ravnopravnosti te posvećivanje posebne pozornosti potrebama osoba u ugroženom položaju poput djece, osoba s invaliditetom i osoba starije životne dobi. Socijalni dijalog trebao bi imati ključnu ulogu u odgovarajućem upravljanju strukturnim promjenama.

1.5.

Cilj koji se odnosi na klimatske promjene predstavlja iznimno velik izazov za promet te je za njegovo postizanje potreban intenzivan razvoj prometnih sustava, uvođenje širokog spektra mjera dekarbonizacije te primjena novih i inovativnih pristupa mobilnosti.

1.6.

Digitalizacija i robotizacija neki su od megatrendova kojima se utječe na razvoj prometa te na odgovarajući način treba upravljati prilikama i izazovima koji se pojavljuju u vezi s njima. Digitalizacija pridonosi održivom prometu učinkovitijom logistikom, pružanjem boljih prometnih informacija putnicima i unapređenjem sigurnosti prometa.

1.7.

Budući da je promet važan za društvo u cjelini, ključno je da u pripremi i provedbi prometne politike sudjeluje i civilno društvo. Iako je uloga javnog sektora od ključne važnosti, potrebno je i olakšati mjere „odozdo prema gore” i partnerstva kako bi se iznašla najbolja moguća rješenja za promet.

1.8.

Nadalje, EGSO poziva Komisiju da sa stajališta prometa ocijeni pokazatelje ciljeva održivog razvoja i potakne razvoj pokazatelja koji su relevantni, daju realističnu i informativnu sliku kretanja te su u skladu s integriranim pristupom.

2.   Kontekst

2.1.

Ciljevima održivog razvoja Programa Ujedinjenih naroda do 2030. uvelike su obuhvaćeni različiti aspekti gospodarskih, socijalnih i okolišnih izazova skojima se suočavamo na globalnoj razini. Nijedan od ciljeva održivog razvoja nije posebno usmjeren na promet i mobilnost, iako je promet implicitno povezan s nekoliko ciljeva. Osim toga, neki od 169 podciljeva kojima se nadopunjuju ciljevi održivog razvoja izravno su povezani s prometom, osobito u pogledu infrastrukture, lokalnih prometnih sustava i sigurnosti na cestama. U skladu s time, tri od 232 pokazatelja koji se koriste za praćenje napretka povezana su s prometom te se njima mjeri obujam prometa, pristup javnom prijevozu i broj smrtno stradalih u cestovnom prometu.

2.2.

Uloga prometa raznolika je kad je riječ o ciljevima održivog razvoja. Ciljevi održivog razvoja predstavljaju prilike i izazove za promet, čija je, pak, uloga omogućiti i prilagoditi njihovu provedbu. „Promet” se odnosi na prijevoz robe i putnika, uključujući sve vrste prijevoza.

2.3.

Svrha je ovog samoinicijativnog mišljenja: — utvrditi kako se prometom pridonosi ostvarenju ciljeva održivog razvoja, kao i način na koji ciljevi održivog razvoja mogu oblikovati promet ili na njega pozitivno utjecati, — ispitati moguće posljedice povezivanja prometa s ciljevima održivog razvoja u kontekstu prometnih politika EU-a na domaćoj i globalnoj razini, — iznijeti stajališta i prijedloge EGSO-a o tome kako bi se ta povezivanja trebala uzeti u obzir u politikama EU-a i donošenju politika radi pravilnog iskorištavanja mogućnosti i upravljanja rizicima. Uloga prometa u omogućavanju ostvarivanja ciljeva održivog razvoja analizira se u poglavljima 3. i 4. U poglavlju 5. razmatra se na koji način ciljevi održivog razvoja pogoduju prometu jačanjem njegovih temelja. U poglavljima 6. i 7. analiziraju se izazovi i očekivanja koje ciljevi održivog razvoja postavljaju u sektoru prometa. Na temelju te analize u poglavlju 8. ukratko se iznose zaključci u vidu posljedica i preporuka za oblikovanje politika.

3.   Promet i ciljevi održivog razvoja: omogućivanje gospodarskog razvoja i zapošljavanja

3.1.

Promet je jedan od glavnih pokretača gospodarskog razvoja u EU-u i na globalnoj razini te stoga zaslužuje središnje mjesto u programu EU-a. Promet ima ključnu ulogu u postizanju cilja br. 8, usmjerenog na kontinuiran, uključiv i održiv gospodarski rast, punu i produktivnu zaposlenost te pristojan rad za sve.

3.2.

Premda se digitalizacija širi u sva područja gospodarstva i društva, njome se ne obustavljaju materijalna proizvodnja i potrošnja. Logistikom se objedinjuju različiti dijelovi lanaca opskrbe, obuhvaćajući prijevoz sirovina, posredničkih proizvoda i krajnjih proizvoda za kupce. Promet je stoga nužan za industriju, poljoprivredu i trgovinu.

3.3.

Promet kojim se na odgovarajući način upravlja može pridonijeti i ostvarivanju podcilja u okviru cilja br. 8 kojim se poziva na donošenje politika za promicanje održivog turizma radi otvaranja novih radnih mjesta i promicanja lokalne kulture i proizvoda.

3.4.

Osim što pridonosi drugim djelatnostima, promet sam po sebi predstavlja važan poslovni sektor u kojem je zaposleno više milijuna osoba i koji daje velik doprinos gospodarstvu. Nadalje, promet omogućuje porast proizvodnih industrija, kao što su automobilska, željeznička, pomorska i zrakoplovna industrija.

3.5.

Ukratko, promet pridonosi ispunjenju podcilja u okviru cilja br. 9 kojim se poziva na znatan porast udjela tog sektora u zapošljavanju i BDP-u. Budući da je među poduzećima povezanima s prometom mnogo malih i srednjih poduzeća, prometom se ujedno pridonosi integraciji MSP-ova u vrijednosne lance i tržišta te poticanju njihova rasta, kao što se na to poziva u ciljevima br. 9 i 8.

3.6.

U skladu s tim, prometom se pridonosi stvaranju radnih mjesta u prometnim sektorima, kao što se na to poziva u cilju br. 8. Prometom se nadalje omogućava bolja zemljopisna usklađenost radnih mjesta i radne snage, a time i veća zaposlenost. Međutim, postoje i izazovi, kao što je tranzicija uzrokovana digitalizacijom i robotizacijom, za koju se predviđa da će dovesti do temeljitih promjena u pogledu radnih mjesta i zadaća.

3.7.

U globalnom okružju promet pridonosi ostvarivanju cilja br. 17, usmjerenog na jačanje globalnog partnerstva za održivi razvoj. U tom se cilju poziva na promicanje univerzalnog, reguliranog, otvorenog i nediskriminirajućeg te pravednog višestranog trgovinskog sustava u okviru Svjetske trgovinske organizacije. Promet, kao okosnica trgovine, ima znatan potencijal za promicanje tog cilja.

3.8.

Ciljem br. 9 poziva se na razvoj održive i otporne infrastrukture u zemljama u razvoju. To je povezano s ciljem br. 10, koji se odnosi na smanjenje nejednakosti unutar zemalja i među njima, pri čemu se poziva na pružanje razvojne pomoći i izravnih stranih ulaganja državama kojima je to najpotrebnije.

3.9.

Zahvaljujući činjenici da dovodi do gospodarskog razvoja i stvaranja pristojnih radnih mjesta na temelju proizvodnje, trgovine i ulaganja, promet ujedno i doprinosi naporima za postizanje cilja br. 1, usmjerenog na iskorjenjivanje siromaštva u svim njegovim oblicima i svugdje.

4.   Promet i ciljevi održivog razvoja: omogućivanje pristupa robi i uslugama

4.1.

Promet potrošačima služi za pristup robi, bilo da je riječ o hrani, kao što se navodi u cilju br. 2” i ostalim osnovnim potrepštinama ili luksuznijim proizvodima. Osim toga, ljudima je promet potreban i za pristupanje uslugama, kao što su usluge povezane s turizmom, hobijima ili sustavima socijalne skrbi.

4.2.

Promet je jedan od glavnih elemenata kojima se povezuju tržišta, bilo da je riječ o jedinstvenom tržištu ili međunarodnoj trgovini. Povezanim tržištima pridonosi se učinkovitosti i mjerenju koristi, a time i dostupnosti i pristupačnosti robe za potrošače.

4.3.

Promet je presudan i za pružanje i korištenje zdravstvenih usluga u EU-u i na globalnoj razini. Prometom se stoga pridonosi postizanju cilja br. 3, usmjerenog na sprečavanje i liječenje bolesti te jamčenje zdravog života i dobrobiti za sve.

4.4.

Isto vrijedi i za pružanje obrazovanja i sudjelovanje u njemu. Prometom se stoga pridonosi ostvarivanju cilja br. 4, usmjerenog na jamčenje uključivog i pravednog kvalitetnog obrazovanja i promicanje mogućnosti cjeloživotnog učenja za sve.

5.   Promet i ciljevi održivog razvoja: postavljanje temelja za mobilnost

5.1.

Da bi mobilnost ljudi i robe bila moguća, promet mora biti dostupan, povoljan, neometan i učinkovit te siguran i zaštićen. Stoga je ključno da EU poveća ulaganja u odgovarajuću infrastrukturu i prikladnu tehnologiju te da unaprijedi prometne sustave koji dobro funkcioniraju.

5.2.

Ciljem br. 9. izravno se pogoduje prometu jer se njime zalaže za razvoj „kvalitetne, pouzdane, održive i otporne infrastrukture” kako bi se poduprli gospodarski razvoj i dobrobit ljudi.

5.3.

Neometani granični prijelazi na unutarnjem tržištu te u međunarodnom prometu i putovanju izuzetno su važni za dobro funkcioniranje tržišta i protok dobara i ljudi. U cilju br. 9 to se nastojanje promiče naglašavanjem uloge prekogranične infrastrukture.

5.4.

Cilj br. 11 usmjeren je na to da se gradove i naselja učini uključivima, sigurnima, otpornima i održivima. U njemu se poziva na pristup sigurnim, povoljnim, dostupnim i održivim prometnim sustavima za sve, uz posvećivanje posebne pozornosti potrebama osoba u ugroženom položaju poput žena, djece, osoba s invaliditetom i osoba starije životne dobi. Za to je potrebno odgovarajuće planiranje korištenja zemljišta i prometnih sustava, kao i odgovarajuća javna ulaganja u infrastrukturu. Pri tome razvoj javnog prijevoza ima važnu ulogu u urbanim i ruralnim područjima.

5.5.

Kada je riječ o inovacijama, u cilju br. 9 zalaže se za poboljšanje znanstvenog istraživanja i usavršavanje tehnoloških mogućnosti industrijskih sektora. To je važno i sa stajališta razvoja prometa i prometnih sektora.

5.6.

Osim toga, u cilju br. 7 poziva se na međunarodnu suradnju kako bi se olakšao pristup istraživanju i tehnologijama čiste energije, kao i na promicanje ulaganja u energetsku infrastrukturu i tehnologije čiste energije. Tim mjerama, uključujući infrastrukturu za alternativna goriva i električno punjenje, također se pridonosi dekarbonizaciji prometa.

5.7.

Zbog sve veće digitalizacije i robotizacije prometa trebalo bi još više pozornosti posvetiti potrebama digitalne infrastrukture, uključujući automatizirane sustave za upravljanje prometom i kontrolu prometa. U cilju br. 9 navodi se potreba za znatnim povećanjem pristupa IKT-u i ulaganjem napora u pružanje univerzalnog i povoljnog pristupa internetu. U cilju br. 17 poziva se na poboljšanje uporabe tehnologije, osobito IKT-a. Digitalizacijom se primjerice povećava učinkovitost logistike i pridonosi pružanju boljih prometnih informacija putnicima.

6.   Promet i ciljevi održivog razvoja: odgovor na socijalna očekivanja

6.1.

Premda se prometom pridonosi zdravstvenoj zaštiti i dobrobiti, zbog njega se također stvaraju zdravstveni rizici povezani s onečišćenjem, kao što su čestice u zraku, i prometnim nesrećama. Ciljem br. 3 nastoje se znatno smanjiti ti rizici. Djelotvorni sustavi upravljanja prometom, propisi i njihova provedba nužni su za unapređenje sigurnosti prometa. Unatoč tehnološkim bojaznima, napredna će automatizacija zahvaljujući smanjenju ljudskih pogrešaka dovesti do povećanja sigurnosti prometa.

6.2.

Obrazovanje i osposobljavanje, na koje se poziva u cilju br. 4, ključni su za jamčenje potrebnih vještina za radnike i poduzetnike u prometnim sektorima. Promjene radnih zadaća prouzročenih, primjerice, digitalizacijom, podrazumijevaju znatnu promjenu u potražnji za vještinama. Stoga je cilj br. 4 važan pokretač prometa.

6.3.

U cilju br. 5 poziva se na postizanje rodne ravnopravnosti i poboljšanje položaja svih žena i djevojaka. Prometni sektor može unaprijediti rodnu ravnopravnost poticanjem žena da se u većem broju pridruže tom sektoru u svojstvu poduzetnica ili radnica, čime bi se iskoristio potencijal oba spola. Mora se također povećati sigurnost žena koje se koriste prijevozom, a posebice javnim prijevozom.

6.4.

U cilju br. 8 poziva se na punu i produktivnu zaposlenost, sprečavanje isključivanja mladih, pristojan rad za sve i zaštitu radničkih prava. Okolnosti se u tom pogledu razlikuju. U zemljama u razvoju provedba temeljnih prava radnika može biti najvažniji cilj, dok su u EU-u najveće bojazni u pogledu budućnosti povezane s promicanjem pune zaposlenosti i pristojnog rada za sve.

6.5.

Za upravljanje strukturnim promjenama s kojima se EU suočava zbog digitalizacije i prijelaza na niskougljično gospodarstvo potrebne su sveobuhvatne strategije u pogledu toga kako zajamčiti pošten i neometan prijelaz, umanjiti nepovoljne socijalne učinke i riješiti pitanje nedostatka vještina.

6.6.

Nadalje, u cilju br. 10 poziva se na promicanje socijalnog, gospodarskog i političkog uključivanja svih te donošenje politika usmjerenih na veću ravnopravnost. Tim se politikama pogoduje i ostvarivanju cilja br. 1, odnosno iskorjenjivanju siromaštva. Kada je riječ o prometu, u cilju br. 9 poziva se na povoljan i pravedan pristup za sve. Zbog omogućivanja pristupa radnim mjestima, dobrima i uslugama promet, osobito javni prijevoz, ima ulogu u sprečavanju isključivanja ljudi.

6.7.

U cilju br. 10 također se poziva na omogućivanje ispravne, sigurne, redovite i odgovorne migracije i mobilnosti ljudi. To se na promet odnosi dvojako: s jedne strane, on ima ulogu u sprečavanju gubitka ljudskih života i pridonosi sigurnom i zakonitom kretanju izbjeglica i migranata, a s druge migrantima pruža mogućnost integracije na tržište rada.

7.   Promet i ciljevi održivog razvoja: ostvarivanje okolišnih ciljeva

7.1.

Osim ispunjavanja potreba ljudi i poduzeća za mobilnošću, promet mora ispuniti i zahtjeve za zaštitu klime i okoliša. U cilju br. 13 naglašava se potreba za poduzimanjem hitnih mjera za borbu protiv klimatskih promjena i njihovih učinaka. Budući da je promet glavni izvor emisija stakleničkih plinova na globalnoj razini i sektor u kojem su emisije i dalje u porastu, taj cilj predstavlja iznimno velik izazov. Za njegovo postizanje potrebno je uložiti veće napore u ostvarivanje ciljeva politika EU-a i uspostaviti globalnu suradnju na području međunarodnog zračnog i pomorskog prometa.

7.2.

Podcilj odvajanja gospodarskog rasta od degradacije okoliša, na što se poziva u cilju br. 8, predstavlja golem izazov sa stajališta prometa jer između tog sektora i gospodarskog rasta postoji snažna povezanost. U okviru napora za postizanje tog odvajanja potreban je stoga intenzivan razvoj održivih prometnih sustava s minimalnim utjecajem na okoliš, uvođenje naprednih tehnologija, kao i novi i inovativni pristupi mobilnosti. Time se ispunjava i cilj br. 12, koji se odnosi na odgovornu potrošnju i proizvodnju.

7.3.

Infrastruktura ima važnu ulogu u pogledu utjecaja prometa na okoliš. Cilj br. 15 usmjeren je na zaštitu, obnovu i promicanje održivog korištenja kopnenih ekosustava, o čemu je potrebno voditi računa pri prostornom planiranju i izgradnji infrastrukture. Isto vrijedi i za cilj br. 11, koji se odnosi na potrebu ulaganja većih napora radi zaštite i očuvanja svjetske kulturne i prirodne baštine.

7.4.

Budući da je energija preduvjet za promet, cilj br. 7 koji je povezan s energijom izravno se odnosi i na promet. U njemu se poziva na znatno povećanje udjela obnovljive energije u strukturi izvora energije na globalnoj razini, kao i na znatan napredak u pogledu energetske učinkovitosti. Cilj br. 12 sadržava podcilj ukidanja štetnih subvencija za fosilna goriva. S obzirom na široku primjenu fosilnih goriva u prometu, taj podcilj očito utječe na promet i njegove korisnike.

7.5.

Cilj br. 14 odnosi se na očuvanje i održivo korištenje oceana, mora i morskih resursa. Uz djelatnosti na kopnu, poboljšano gospodarenje otpadom i smanjenje emisija zahtijeva se i u pomorskom sektoru.

7.6.

Okolišni učinci nisu povezani samo s prometom, nego i sa životnim vijekom vozila, zrakoplova i brodova, od njihove proizvodnje do prestanka uporabe. Učinci se mogu umanjiti poboljšanom učinkovitošću resursa i upotrebom čistih tehnologija u industrijskim procesima, uz recikliranje i ponovnu uporabu, na što se poziva u ciljevima br. 9 i 12.

7.7.

Mjere kojima se poboljšava protok prometa također imaju ulogu u smanjenju emisija. U tu svrhu od presudne su važnosti visokokvalitetna infrastruktura i neometano prelaženje granica, prostorno i urbanističko planiranje, učinkovit javni prijevoz i multimodalna alternativna rješenja za prijevoz tereta.

7.8.

Razvoj autonomnog prometa može prouzročiti povećano korištenje privatnih vozila zbog veće praktičnosti za putnike. S druge strane, zajedničkim korištenjem automobila i korištenjem javnog prijevoza broj privatnih automobila trebao bi se smanjiti. Uzimajući sve u obzir, digitalizacija i robotizacija dovode do učinkovitijeg prometa i logistike, što pozitivno utječe na učinke prometa na klimatske promjene i okoliš.

7.9.

Osim činjenice da postoji potreba za smanjenjem emisija prouzročenih prometom, njime se ujedno pridonosi sprečavanju i rješavanju klimatskih i okolišnih problema omogućivanjem širenja niskougljičnih i ekološki prihvatljivih tehnologija, proizvoda i rješenja, kao što se na to poziva u cilju br. 17.

8.   Promet i ciljevi održivog razvoja: posljedice za donošenje politika

8.1.

Analizom u prethodnim odjeljcima jasno se pokazalo da se promet odnosi na velik broj ciljeva održivog razvoja. Budući da je promet ključan za ostvarivanje nekoliko ciljeva održivog razvoja, njegovu ulogu treba u potpunosti uvažiti pri provedbi tih ciljeva na razini EU-u, država članica i lokalnih jedinica.

8.2.

U međuvremenu bi, u okviru prometne politike EU-a, ciljeve održivog razvoja trebalo razmatrati na integriran način, u svrhu postavljanja temelja za unapređenje prometa i mobilnosti, uz istodobno ostvarivanje socijalnih i okolišnih ciljeva.

8.3.

Pristupanje prometu s različitih polazišnih točaka nekoliko područja politike, „rješavanje problema jedan po jedan”, dovodi do neoptimalnih rješenja. Stoga je nužno da se prometna politika razvija kao cjelina. Sukladno s time, EGSO poziva Komisiju da pripremi novi, integrirani okvir politika za sljedeću generaciju prometne politike. Tim bi se okvirom trebale usmjeravati detaljnije odluke povezane s prometom.

8.4.

Okvir politike trebao bi obuhvaćati i globalnu dimenziju, čiji je cilj uključiti ciljeve održivog razvoja u međunarodnu suradnju i vanjsko djelovanje EU-a povezano s prometom.

8.5.

Budući da je promet važan za društvo u cjelini, ključno je da u razvoju i provedbi prometne politike sudjeluje i civilno društvo. Time bi se odgovorilo na cilj br. 16, u kojemu se poziva na odgovorno, uključivo, participativno i reprezentativno odlučivanje na svim razinama. Kada je riječ o pitanjima povezanima s tržištem rada i procesom prijelaza, ključnu ulogu trebao bi imati socijalni dijalog.

8.6.

U cilju br. 17 zalaže se za poticanje i promicanje učinkovitih javnih i javno-privatnih partnerstva te partnerstva civilnog društva, oslanjajući se na iskustvo i strategije osiguravanja sredstava u okviru partnerstva. Iako je uloga javnog sektora od presudne važnosti, EGSO poziva tvorce politika EU-a da u cijelosti prepoznaju presudnu ulogu mjera „odozdo prema gore” i partnerstava, koji pridonose pronalaženju najboljih mogućih rješenja za izazove povezane s prometom i načina iskorištavanja mogućnosti, primjerice s pomoću novih modela proizvodnje i potrošnje koje su razvili poduzeća i građani.

8.7.

EGSO također poziva Komisiju da sa stajališta prometa ocijeni pokazatelje ciljeva održivog razvoja i potakne razvoj pokazatelja koji su relevantni, daju realističnu i informativnu sliku kretanja te su usklađeni s integriranim pristupom, u skladu s prethodno navedenim.

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Konceptima EU-a za upravljanje prijelazom na digitalno tržište rada – važan doprinos bijeloj knjizi o budućnosti rada

(razmatračko mišljenje na zahtjev austrijskog predsjedništva)

(2018/C 367/03)

Izvjestiteljica:	Franca SALIS-MADINIER
Suizvjestitelj:	Ulrich SAMM

Zahtjev austrijskog predsjedništva Vijeća:	Dopis od 12.2.2018.
Pravni temelj:	članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije pravilo 29. stavak 1. Poslovnika Razmatračko mišljenje
Odluka Predsjedništva:	13.3.2018.
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za zapošljavanje, socijalna pitanja i građanstvo
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	6.6.2018.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	11.7.2018.
Plenarno zasjedanje br.:	536
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	152/1/4

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) podupire pravednu digitalnu tranziciju, temeljenu na poštovanju europskih vrijednosti koje teže punoj zaposlenosti, društvenom napretku, visokoj razini zaštite te smanjenju siromaštva i nejednakosti.

1.2.

EGSO se zalaže za to da goleme mogućnosti koje nude nove tehnologije idu u korist svima: radnicima, građanima, poduzećima. Pri tom razvoju nitko ne smije biti na gubitku. Politike se prvenstveno trebaju usredotočiti na jačanje individualnog učenja kako bi svi građani imali dobre vještine, te na kolektivno organizirane sustave socijalne sigurnosti kako bi se potaknuo pristup socijalnim uslugama, kao što se predviđa u Povelji o temeljnim pravima, među prioritetima koje su europska tijela proglasila u Göteborgu u okviru europskog stupa socijalnih prava, te u konvencijama MOR-a.

1.3.

Radna mjesta mogla bi se izmijeniti zbog automatizacije, digitalizacije i primjene umjetne inteligencije. EGSO smatra da je ključno ujednačavanje vještina europskih radnika, osobito onih koji se zbog razine kvalifikacije i zastarijevanja vještina ne mogu zaposliti na novim radnim mjestima ili radnim mjestima koja će se izmijeniti zbog novih tehnologija. Naglašava da je na razini EU-a i u državama članicama hitno potrebna politika za preusmjeravanje početne kvalifikacije i cjeloživotno učenje kako bi se potaknulo stjecanje relevantnog obrazovanja kojim se razvijaju kreativne i digitalne vještine, sve potrebnije na novim radnim mjestima.

1.4.

Među glavnim prioritetima mora biti raznolikost: u područjima sa snažnim digitalnim aspektom stanje je alarmantno i žene su slabo zastupljene (1). Važno je pratiti i mjeriti ta kretanja te poticati pristup žena tim sektorima.

1.5.

EGSO primjećuje da je samo 0,3 % ukupnih javnih rashoda u EU-u (2) namijenjeno ulaganjima u socijalnu politiku. Za jačanje tih politika i praćenje digitalne transformacije na tržištu rada u korist radnika, poduzeća i društva u cjelini treba osigurati dovoljna sredstva, osobito u okviru sljedećeg višegodišnjeg financijskog okvira EU-a nakon 2020. (3).

1.6.

U povećanju produktivnosti zahvaljujući digitalizaciji mogu se kriti dodatna sredstva. EGSO preporučuje da se na razini sektora i poduzeća uspostavi socijalni dijalog u pogledu dijeljenja dodane vrijednosti kako bi se dogovorili načini upotrebe.

1.7.

Kako bi se obuhvatili svi fleksibilni oblici zapošljavanja do kojih dovodi digitalizacija i kako se ne bi zapostavio nijedan radnik (4), EGSO među svoje prioritete uvrštava očuvanje kvalitete i financijske održivosti sustava socijalne zaštite. Poziva Europsku komisiju i države članice da pokrenu savjetovanje sa socijalnim partnerima radi prilagođavanja sustava socijalne zaštite osobito u korist radnika koji zbog svojeg statusa nisu u dovoljnoj mjeri obuhvaćeni tim sustavima.

1.8.

U okviru uvođenja novih tehnologija kao što su roboti ili inteligentni strojevi, EGSO u svojoj studiji podsjeća na važnost prethodnog obavješćivanja i savjetovanja s predstavnicima radnika i potrebe za kolektivnim pregovaranjem kako bi se popratile promjene (5) do kojih dovode te tehnologije. Također podsjeća na to da se direktivom o europskim radničkim vijećima predviđa obveza tog savjetovanja (6).

1.9.

U pogledu umjetne inteligencije EGSO naglašava da netransparentnost funkcioniranja algoritama i način na koji se donose odluke koje su izvan kontrole ljudi predstavljaju velike izazove za EU te da su to ključna pitanja o društvu u kojem želimo živjeti. EGSO je već naglasio da je na novom tržištu rada od iznimne važnosti određivanje odnosa čovjeka i stroja. Ključan je pristup utemeljen na kontroli čovjeka nad strojem (7).

1.10.

EGSO podržava globalne okvire politike u području umjetne inteligencije koji EU-u pružaju konkurentsku prednost (8) te potiče razvoj društveno odgovorne umjetne inteligencije čiji je cilj opće dobro. Odbor ističe da EU treba podupirati novo područje istraživanja, odnosno kognitivnu ergonomiju čiji je cilj usvajanje mjera za poticanje korištenja pametnih tehnologija usmjerenih na ljude.

2.   Uvod

2.1.

EGSO se u okviru triju razmatračkih mišljenja na zahtjev estonskog i bugarskog predsjedništva Vijeća izjasnio o novim oblicima rada i o budućnosti rada (9). Ta su mišljenja dopunjena širim razmatranjem koje se odnosi na „Socijalno održiv koncept za digitalno doba”, razvijen u okviru drugog razmatračkog mišljenja na zahtjev bugarskog predsjedništva (10).

2.2.

EGSO se protivi tvrdnji da će „u digitalizaciji biti dobitnika i gubitnika”. U ovom mišljenju EGSO daje prijedloge za digitalizaciju koja ide u korist svim građanima kako nitko ne bi bio zanemaren.

2.3.

Kako bi se izbjeglo zapostavljanje dijela radnika i građana, treba povećati rashode namijenjene ulaganjima u socijalnu politiku, koji sada čine samo 0,3 % ukupnih javnih rashoda u EU-u (11). Za praćenje digitalne transformacije na tržištu rada treba osigurati dovoljna sredstva, osobito u okviru sljedećeg višegodišnjeg financijskog okvira EU-a nakon 2020. (12).

2.4.

EGSO naglašava da je za automatizaciju koja koristi društvu u cjelini potrebno da se EU i države članice mogu osloniti na djelotvoran i kvalitetan sustav cjeloživotnog učenja, trajni socijalni dijalog među zainteresiranim stranama, relevantno kolektivno pregovaranje i primjeren porezni sustav.

2.5.

Važno je reagirati već sada kako bi se osigurale primjerene vještine za budućnost, tako da EU i sve države članice ostanu konkurentni i budu u mogućnosti stvarati nova poduzeća i nova radna mjesta, jamčiti svima uključenost u tržište rada tijekom cijelog radnog vijeka, te osigurati blagostanje za sve.

3.   Umjetna inteligencija u službi čovjeka za pravednu i kvalitetnu tranziciju

3.1.

EGSO ističe izazove s kojima se EU suočava zbog umjetne inteligencije, koja obuhvaća sve tehnologije čiji je cilj informatičko obavljanje kognitivnih zadaća koje obično obavljaju ljudi.

3.2.

Iako digitalizacija i sve snažnija i učinkovitija umjetna inteligencija trebaju ići u korist radnicima, građanima, poduzećima, državama članicama i EU-u, njome treba dobro upravljati, a njezine potencijalne negativne učinke treba predvidjeti i regulirati.

3.3.

EGSO smatra da je novi naraštaj takozvanih „kolaborativnih” robota prilika koja može donijeti koristi za društvo u cjelini. Ti roboti mogu postati istinski partneri radnicima i olakšati njihov svakodnevni rad te smanjiti njihovu razinu stresa. Također mogu pomoći osobama s fizičkim ili kognitivnim poteškoćama, ili pak osobama smanjene pokretljivosti.

3.4.

EGSO ponovno (13) ističe važnost pristupa prema kojem čovjek i dalje ima glavnu ulogu u cijelom procesu digitalizacije. Naše društvo mora se suočiti s opasnošću da bi osobito sustavi umjetne inteligencije jednog dana mogli odlučivati o važnim aspektima naših života bez ikakve ljudske intervencije. Pristup prema kojem čovjek ima glavnu ulogu odnosi se na načelo kojim se jamči da je jasna uloga strojeva služiti čovjeku i da složenija pitanja u tom pogledu, kao što su preuzimanje odgovornosti, prosudba u spornim slučajevima ili u etičkim pitanjima, ili iracionalna ponašanja, ostaju pod nadzorom čovjeka. To opće načelo može služiti kao vodeće načelo za buduće propise.

3.5.

EGSO u svom samoinicijativnom mišljenju „Umjetna inteligencija” (14) navodi da su kontrola algoritama i njihova transparentnost velik izazov za naše demokratske sustave i temeljne slobode, uključujući i na tržištu rada. Društveno i etički odgovorna digitalna transformacija mora biti cilj EU-a. EGSO podržava globalne okvire politike u području umjetne inteligencije koji EU-u pružaju konkurentsku prednost. Odbor ističe da Unija treba podupirati novo područje istraživanja, odnosno kognitivnu ergonomiju čiji je cilj usvajanje mjera za poticanje korištenja pametnih tehnologija usmjerenih na ljude.

3.6.

Nepouzdani algoritmi sa svojim odlukama i odabirima mogu rezultirati diskriminacijom u poduzeću, primjerice u postupku zapošljavanja i općenito u području ljudskih resursa (15). Međutim, dobro programiranje podataka i algoritama može dovesti do „pametnijeg” i pravednijeg postupka zapošljavanja i politika u području ljudskih resursa.

3.7.

Europski znanstvenici, inženjeri i poduzetnici koji doprinose oblikovanju, razvoju i komercijalizaciji sustava umjetne inteligencije trebaju djelovati u skladu s kriterijima etičke i društvene odgovornosti. Uključivanje etike i društvenih znanosti u program obrazovanja inženjera može biti dobar odgovor na taj zahtjev (16). Kodeks postupanja za umjetnu inteligenciju mogao bi biti primjeren.

3.8.

EGSO bi želio skrenuti pozornost na prijetnju koju umjetna inteligencija predstavlja za kibersigurnost i poštovanje privatnosti. Zahvaljujući tim novim tehnologijama zapravo je mnogo lakše proizvesti visokokvalitetne krivotvorene slike, videosadržaje, govore i tekstove. Za suočavanje s tom ozbiljnom prijetnjom potrebno joj je u okviru politike EU-a pridati apsolutnu prednost.

4.   Opće napomene

4.1.   Utjecaj na radna mjesta

4.1.1.

Pitanje utjecaja koji će automatizacija, digitalizacija i umjetna inteligencija imati na broj radnih mjesta u različitim proizvodnim postupcima izrazito je kontroverzno. Predviđanja o gubitku radnih mjesta značajno se razlikuju ovisno o primijenjenoj metodi – analizi zadaća ili radnih mjesta (17).

4.1.2.

Bez obzira na te razlike, sigurno je da će digitalizacija imati učinak na veliku većinu radnih mjesta; na neka zanimanja utjecat će više od drugih, a neka bi mogla i nestati u skoroj budućnosti (18). Druga će biti promijenjena i zahtijevat će prekvalifikaciju.

4.1.3.

Razlike u učinku automatizacije na radna mjesta među državama članicama Europske unije značajne su (19). Prema studiji OECD-a, radna mjesta u Ujedinjenoj Kraljevini, u nordijskim zemljama i u Nizozemskoj općenito su manje podložna automatizaciji od istočnih i južnih zemalja EU-a (20). Ti raskoraci mogu se objasniti s pomoću više čimbenika: razlike u organizaciji zadaća unutar gospodarskih sektora, razlike u strukturi sektora i u ulaganjima (u zemljama koje još nisu usvojile tehnologije koje bi mogle zamijeniti radnu snagu ili uložile u njih struktura zadaća pogoduje automatizaciji). Razlike postoje i u organizaciji radnog mjesta općenito, a i u razini obrazovanja radnika.

4.2.   Osiguravanje ključnih vještina za sve građane

4.2.1.

Imajući to u vidu, odgovarajuće vještine mogu pomoći državama članicama EU-a da se bolje integriraju u globalizirana tržišta i specijaliziraju u najnaprednijim tehnologijama, uz inovativnija poduzeća koja idu ukorak s razvojem. Kako bi se to postiglo, svim sektorima potrebni su radnici koji uz visoku razinu kreativnih i kognitivnih vještina (na području pismenosti, matematičke pismenosti i rješavanja složenih problema) također posjeduju rukovoditeljske i komunikacijske vještine te sposobnost učenja.

4.2.2.

Radnici kojima je potrebno dati prednost i veću potporu niskokvalificirani su radnici kojima prijeti visok stupanj automatizacije, transformacije, zamjene ili nestanka radnog mjesta.

4.2.3.

Jaz između vještina i budućih radnih mjesta u Europskoj je uniji sve dublji. U državama članicama EU-a 22 % radnika možda neće imati odgovarajuće digitalne vještine kako bi pratili napredak na svojim radnim mjestima (21). Prosječno trajanje nezaposlenosti i dugotrajne nezaposlenosti od 2008. godine je poraslo, posebice za niskokvalificirane radnike.

4.2.4.

Kao što je izneseno u nedavnom mišljenju EGSO-a, s obzirom na poteškoće pronalaska posla za te nezaposlene osobe, socijalnim je dijalogom na razini sektora, regionalnoj i lokalnoj razini te na nacionalnoj i europskoj razini potrebno hitno odgovoriti na pitanje osposobljavanja i vještina (22) kako bi svi radnici mogli imati pristup kvalitetnom radnom mjestu i razvijati se u profesionalnom smislu.

4.3.   Preusmjeravanje početne kvalifikacije i promicanje cjeloživotnog učenja

4.3.1.

S obzirom na te izazove, EGSO naglašava da je na razini EU-a i država članica hitno potrebna ciljana politika država članica za preusmjeravanje početne i cjeloživotne kvalifikacije kako bi se potaknulo stjecanje relevantnog obrazovanja kojim se razvijaju kreativne vještine koje postaju sve nužnije.

4.3.2.

Samo jedna jedinstvena politika na europskoj razini mogla bi biti neučinkovita jer se države članice suočavaju s različitim problemima, no jedna politika za smanjenje jaza između raspoloživih vještina i budućih radnih mjesta općenito je potrebna (23).

4.4.   Područja kojima je zbog moguće diskriminacije na radnom mjestu i u društvu potrebno posvetiti posebnu pozornost

4.4.1.

Ravnopravnost spolova: u budućnosti će najpriznatija i najbolje plaćena radna mjesta biti u području STEM-a (znanost, tehnologija, inženjerstvo, matematika) te posebice u sektoru informacijskih tehnologija (IT). Među glavnim prioritetima mora biti raznolikost: u područjima sa snažnim digitalnim aspektom stanje je alarmantno i žene su slabo zastupljene (24). Ako želimo izbjeći veće nejednakosti na budućem tržištu rada važno je pratiti i mjeriti ta kretanja te poticati pristup žena tim sektorima (25).

4.4.2.

Dobne nejednakosti: promjene na tržištu rada utječu na uvjete rada, bez obzira na dob radnika. Te promjene mogu utjecati na održivi rad tijekom cijelog radnog vijeka. Primjerice ugovori na određeno vrijeme, koji su danas – nepravedno – većinom namijenjeni mladim radnicima (26) mogli bi se početi koristiti za starije radnike, uz moguće posljedice. Istodobno, tehnološki razvoj povezan s digitalizacijom može pružiti mogućnosti za starije radnike. Studije o radu moraju pratiti taj razvoj.

5.   Inovativni i anticipativni socijalni i civilni dijalog

5.1.

Socijalni dijalog na svim razinama – europskoj, nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini te na razini sektora i poduzeća – u potpunosti treba uključivati izazove digitalizacije i razvijati promišljene politike predviđanja na temelju relevantnih podataka o zanimanjima pogođenima promjenama, novonastalim radnim mjestima i vještinama koje je potrebno razviti za ta nova radna mjesta.

5.2.

Socijalnim se dijalogom na što sveobuhvatniji način treba pristupiti pitanju uvjeta rada u doba automatizacije, kako bi se u obzir uzeli novi rizici i prilike. Europska komisija trebala bi analizirati sporazume proizašle iz socijalnog dijaloga u različitim državama članicama EU-a i sektorima u cilju provedbe tih rezultata (pravo na prekidanje internetske veze (27), ugovore o radu na daljinu, prenosiva prava pojedinaca, kolektivne ugovore potpisane s platformama (28) itd.) (29).

5.3.

Kako bi se obuhvatili svi fleksibilni oblici zapošljavanja koji nastaju digitalizacijom te kako se ne bi zapostavio nijedan radnik (30), EGSO u skladu s europskim stupom socijalnih prava među svoje prioritete uvrštava očuvanje kvalitete i financijske održivosti sustava socijalne zaštite. Odbor potiče Europsku komisiju i države članice da pokrenu savjetovanje sa socijalnim partnerima radi prilagođavanja sustava socijalne zaštite novim oblicima rada.

5.4.

U povećanju produktivnosti zahvaljujući digitalizaciji mogu se kriti dodatna sredstva. Na razini sektora i poduzeća potrebno je organizirati socijalni dijalog u pogledu dijeljenja dodane vrijednosti i njezinoj raspodjeli.

5.5.

U fiskalnom smislu, reforme poreznog sustava treba pomno preispitati kako bi se osigurale odgovarajuće razine oporezivanja za sve oblike prihoda, neovisno o tome jesu li stečeni u sektorima organiziranima na temelju kolektivnih ugovora ili u ekonomiji dijeljenja.

5.6.

Dionici civilnog društva trebali bi biti aktivno uključeni u te promjene. Politike osposobljavanja za ranjive skupine izložene brzim tehnološkim promjenama te politike razvoja umjetne inteligencije i digitalizacije, čiji učinci utječu na sve građane, opravdavaju važnu ulogu organizacija civilnog društva.

---

(1)  Europska komisija (2018.). Žene u digitalnom dobu (na engleskom jeziku).

(2)  COM(2017) 206 final, str. 28.

(3)  SL C 262, 25.7.2018., str. 1.

(4)  SL C 303, 19.8.2016., str. 54., i SL C 129, 11.4.2018., str. 7.

(5)  EGSO (2017.). Impact of digitalization and the on-demand economy on labour markets and the consequences for employment and industrial relations („Učinak digitalizacije i ekonomije na zahtjev na tržišta rada i posljedice za zapošljavanje i industrijske odnose”).

(6)  SL L 122, 16.5. 2009., str. 28.

(7)  SL C 288, 31.8.2017., str. 1.

(8)  SL C 288, 31.8.2017., str. 1.

(9)  SL C 434, 15.12.2017., str. 30. i str. 36., i SL C 237, 6.7.2018., str. 8.

(10)  SL C 237, 6.7.2018., str. 1.

(11)  Europska unija (2017.)Dokument za razmatranje o socijalnoj dimenziji Europe, str. 24.

(12)  SL C 262, 25.7.2018., str. 1.

(13)  SL C 288, 31.8.2017., str. 1.

(14)  SL C 288, 31.8.2017., str. 1.

(15)  OIT (2018.). The impact of technology on the quality and quantity of jobs („Učinak tehnologije na kvalitetu i kvantitetu radnih mjesta”); vidjeti Villani, C. (2018.). Donner un sens à l'intelligence artificielle: Pour une stratégie nationale et européenne („Pružanje smisla umjetnoj inteligenciji: za nacionalnu i europsku strategiju”).

(16)  Vidjeti izvješće Cédrica Villanija o umjetnoj inteligenciji (ožujak 2018.).

(17)  Nedelkoska, L. i G. Quintini (2018.). Automation, skills use and training („Automatizacija, upotreba vještina i osposobljavanje”). Radni dokument OECD-a o pitanjima koja se odnose na društvo, radna mjesta i migracije, br. 202, izdavač: OECD, Pariz.

(18)  France Stratégie (2018.). Intelligence artificielle et travail: rapport à la ministre du travail et au secrétaire d'État auprès du premier ministre, chargé du numérique („Umjetna inteligencija i rad: izvješće ministrici rada i državnom tajniku u Uredu predsjednika Vlade zaduženom za digitalizaciju”).

(19)  Cedefop (2018.). Insights into skill shortages and skill mismatch: learning from Cedefop’s European skills and job survey („Saznanja o manjku i neusklađenosti vještina: lekcije naučene iz upitnika o europskim vještinama i radnim mjestima Cedefopa”).

(20)  Nedelkoska, L. i G. Quintini (2018.). Automation, skills use and training („Automatizacija, upotreba vještina i osposobljavanje”). Radni dokument OECD-a o pitanjima koja se odnose na društvo, radna mjesta i migracije, br. 202, izdavač: OECD, Pariz.

(21)  Cedefop (2018.). Insights into skill shortages and skill mismatch: learning from Cedefop’s European skills and job survey („Saznanja o manjku i neusklađenosti vještina: lekcije naučene iz upitnika o europskim vještinama i radnim mjestima Cedefopa”).

(22)  SL C 237, 6.7.2018., str. 8.

(23)  Cedefop (2018.), Insights into skill shortages and skill mismatch: learning from Cedefop’s European skills and job survey („Saznanja o manjku i neusklađenosti vještina: lekcije naučene iz upitnika o europskim vještinama i radnim mjestima Cedefopa”).

(24)  EK (2018.) Žene u digitalnom dobu (na engleskom jeziku).

(25)  EK (2015.) Monitoring the digital economy & society 2016-2021 („Praćenje digitalnog gospodarstva i društva 2016. – 2021.”).

(26)  Eurofound (2017.), Non-standard forms of employment: Recent trends and future prospects („Nestandardni oblici zapošljavanja: najnoviji trendovi i budući izgledi”), str. 7. i Eurofound (2017.) Working conditions of workers at different ages („Radni uvjeti radnika u različitoj životnoj dobi”).

(27)  SL C 237, 6.7.2018., str. 8.

(28)  Vidjeti sporazum potpisan u Danskoj.

(29)  SL C 434, 15.12.2017., str. 30.

(30)  SL C 303, 19.8.2016., str. 54., i SL C 129, 11.4.2018., str. 7.

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Položaj žena s invaliditetom”

(razmatračko mišljenje na zahtjev Europskog parlamenta)

(2018/C 367/04)

Izvjestiteljica:

Gunta ANČA

Zahtjev za savjetovanje:	Europski parlament, 3.4.2018.
Pravni temelj:	članak 29. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Odluka Plenarne skupštine:	13.3.2018.
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za zapošljavanje, socijalna pitanja i građanstvo
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	6.6.2018.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	11.7.2018.
Plenarno zasjedanje br.:	536
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	187/2/0

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Žene i djevojčice s invaliditetom i dalje se suočavaju s raznovrsnom i višestrukom diskriminacijom na temelju spola i invaliditeta. Žene s invaliditetom nemaju jednake mogućnosti ravnopravnog sudjelovanja s ostalima u svim aspektima društva. Nerijetko su isključene iz, među ostalim, uključivog obrazovanja i osposobljavanja, zapošljavanja, pristupa programima za suzbijanje siromaštva, pristupa prikladnom stanovanju i sudjelovanja u političkom i javnom životu te ih niz zakonodavnih propisa sprečava u donošenju odluka o vlastitom životu, uključujući u pogledu seksualnih i reproduktivnih prava. Suočavaju se s preprekama u ostvarivanju svojih prava kao građani EU-a (1).

1.2.

Ovim se mišljenjem EU i sve njegove države članice pozivaju na provedbu Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom (UNCRPD) (2), preporuka koje je EU 2015. primio od Odbora UNCRPD-a u pogledu žena i djevojčica s invaliditetom i opće napomene Odbora UN-a br. 3 o članku 6. Konvencije.

1.3.

Pozivamo EU i države članice da perspektivu invaliditeta uvrste u predstojeće strategije, politike i programe rodne jednakosti, a rodnu perspektivu u strategije o invaliditetu, uključujući u buduću Europsku strategiju za osobe s invaliditetom za razdoblje 2020. – 2030. i europski stup socijalnih prava (3). Sljednik strategije Europa 2020. za pametan, održiv i uključiv rast treba obuhvaćati i perspektivu za žene s invaliditetom jer je njihovo sudjelovanje u gospodarskom i društvenom životu od ključne važnosti za uspjeh opće europske gospodarske i socijalne strategije (4).

1.4.

Valja poduzeti potrebne mjere na europskoj i nacionalnoj razini za uspostavu strukturiranog dijaloga, za koji će se na raspolaganje staviti neovisna proračunska sredstva dostatna za jamčenje svrsishodnog savjetovanja s osobama s invaliditetom, uključujući žene, djevojčice i dječake s invaliditetom, kao i njihova sudjelovanja u provedbi i praćenju CRPD-a (5), uz pomoć organizacija koje ih zastupaju.

1.5.

Postojeći i budući instrumenti EU-a za financiranje, osobito strukturni fondovi i Europski socijalni fond, trebaju se koristiti kao ključni alati za pružanje potpore državama članicama u promicanju pristupačnosti i nediskriminacije u pogledu žena i djevojčica s invaliditetom (6).

1.6.

EU i države članice trebaju brzo pristupiti Konvenciji Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Istanbulska konvencija), što bi predstavljalo korak naprijed u borbi protiv nasilja nad ženama i djevojčicama s invaliditetom (7). Te mjere trebaju obuhvaćati kriminalizaciju seksualnog nasilja i drugih vrsta nasilja nad ženama i djevojčicama s invaliditetom, kao i ukidanje prisilne sterilizacije (8).

1.7.

EU i države članice trebaju poduzeti sve mjere kako bi zajamčili da žene i djevojčice s invaliditetom imaju jednak pristup zdravstvenim uslugama specifičnima za invaliditet, te im osigurati pristupačne uobičajene usluge. Sve žene i djevojčice s invaliditetom moraju moći ostvariti svoju pravnu sposobnost donošenjem vlastitih odluka, uz potporu ako je žele, u pogledu medicinskog i/ili terapeutskog liječenja, uključujući donošenje vlastitih odluka o zadržavanju plodnosti i reproduktivne autonomije (9).

2.   Uvod

2.1.

Žene s invaliditetom i dalje se nalaze na marginama društva. Položaj žena s invaliditetom lošiji je ne samo od položaja žena bez invaliditeta već i od položaja muškaraca s invaliditetom (10).

2.2.

Žene s invaliditetom predstavljaju 16 % ukupnog broja žena u Europi. Ta se brojka temelji na postojećem ženskom stanovništvu od nešto manje od 250 milijuna osoba, što znači da u Europskoj uniji (EU) živi otprilike 40 milijuna žena i djevojaka s invaliditetom (11).

2.3.

Broj starijih osoba u Europi i svijetu raste, što znači da će u skladu s tim porasti i broj osoba s invaliditetom. Broj žena s invaliditetom nerazmjerno će porasti jer je očekivani životni vijek žena dulji (12).

2.4.

Ovim se mišljenjem EU i sve njegove države članice pozivaju na provedbu Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom (UNCRPD) (13), preporuka koje je EU 2015. primio na temelju UNCRPD-a u pogledu žena i djevojčica s invaliditetom i opće napomene Odbora UN-a br. 3 o članku 6. Konvencije. EU i države članice trebale bi odmah osmisliti akcijski plan i vremenski raspored te osigurati resurse za provedbu CRPD-a.

3.   Opće napomene

Međunarodni i europski pravni okvir

3.1.

EU je država stranka Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom, kao i 28 država članica EU-a. Na temelju međunarodnog prava države stranke obvezane su Konvencijom, što znači da su predane zajedničkom promicanju, zaštiti i jamčenju prava osoba s invaliditetom kako su utvrđena Konvencijom, uključujući prava žena i djevojčica s invaliditetom. Europska unija i njezine države članice trebaju biti uzor drugima jer su jedina organizacija za regionalnu integraciju na svijetu koja je država stranka Konvencije, zbog čega je EU u jedinstvenom položaju da zajamči usklađenu i jednaku zaštitu žena i djevojčica s invaliditetom u cijeloj Europi.

3.2.

U članku 6. Konvencije stoji: „Države stranke priznaju da su žene i djevojčice s invaliditetom izložene višestrukoj diskriminaciji te će u tom smislu poduzeti mjere radi osiguranja punog i ravnopravnog uživanja svih njihovih ljudskih prava i temeljnih sloboda. Države stranke će poduzeti sve odgovarajuće mjere radi osiguranja punog razvoja, napretka i osnaživanja položaja žena kako bi im zajamčile korištenje i uživanje ljudskih prava i temeljnih sloboda navedenih u ovoj Konvenciji.”

3.3.

EU je 2015. primio važne preporuke Odbora UN-a za prava osoba s invaliditetom o tome kako poboljšati položaj osoba s invaliditetom, uključujući žene i djevojčice, u Europskoj uniji.

3.4.

Odbor UN-a za prava osoba s invaliditetom donio je 2016. svoju opću napomenu br. 3 o članku 6. Konvencije, kojom je istaknuto da države stranke Konvencije, uključujući EU, trebaju poduzeti prethodno navedene mjere za promicanje prava žena i djevojčica s invaliditetom.

3.5.

Sve države članice EU-a ujedno su države stranke Konvencije EU-a o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena, koja predstavlja najsveobuhvatniji međunarodni pravni instrument za promicanje jednakog priznanja, uživanja i ostvarenja svih ljudskih prava žena na političkom, gospodarskom, društvenom, kulturnom, građanskom i obiteljskom području. Žene i djevojčice s invaliditetom također trebaju sudjelovati u naporima koji se na nacionalnoj razini ulažu u provedbu Konvencije EU-a o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena te u cijelosti uživati prava koja se njome pružaju.

3.6.

Člancima 10. i 19. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) propisano je da je EU pri utvrđivanju i provedbi svojih politika i aktivnosti usmjeren na borbu protiv diskriminacije na temelju spola, rasnog ili etničkog podrijetla, vjere ili uvjerenja, invaliditeta, dobi ili spolne orijentacije te da u tom pogledu poduzima odgovarajuće radnje. Člankom 8. UFEU-a utvrđeno je sljedeće: „U svim svojim aktivnostima Unija teži uklanjanju nejednakosti i promicanju ravnopravnosti između muškaraca i žena”.

3.7.

Člancima 20. i 26. Povelje EU-a o temeljnim pravima zabranjuje se diskriminacija na osnovi invaliditeta i priznaje pravo osoba s invaliditetom na ostvarivanje koristi od mjera čiji je cilj osiguravanje njihove neovisnosti, društvene i profesionalne uključenosti te njihovo sudjelovanje u životu zajednice. U povelji se također upućuje na jednakost između muškaraca i žena i zabranu diskriminacije na različitim osnovama, uključujući spol.

4.   Opće preporuke

4.1.

Unatoč navodima u Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom, Konvenciji o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena, UFEU-u i Povelji, Europska unija nije uvela perspektivu o invaliditetu u sve svoje rodne politike, programe i strategije niti je usvojila rodnu perspektivu u strategijama o invaliditetu. EU i države članice trenutačno nemaju snažan pravni okvir za zaštitu, promicanje i jamčenje svih ljudskih prava svih žena i djevojčica s invaliditetom. Pozivamo EU i države članice da perspektivu invaliditeta uvrste u predstojeće strategije, politike i programe rodne jednakosti, a rodnu perspektivu u strategije o invaliditetu, uključujući u buduću Europsku strategiju za osobe s invaliditetom za razdoblje 2020. – 2030. i europski stup socijalnih prava. Sljednik strategije Europa 2020. za pametan, održiv i uključiv rast treba obuhvaćati i perspektivu za žene s invaliditetom jer je njihovo sudjelovanje u gospodarskom i društvenom životu od ključne važnosti za uspjeh opće europske gospodarske i socijalne strategije (14).

4.2.

EU i države članice ne savjetuju se u dovoljnoj mjeri s organizacijama koje predstavljaju žene i djevojčice s invaliditetom niti ih dovoljno financiraju. Valja poduzeti potrebne mjere na europskoj i nacionalnoj razini za uspostavu strukturiranog dijaloga, za koji će se na raspolaganje staviti neovisna proračunska sredstva dostatna za jamčenje svrsishodnog savjetovanja s osobama s invaliditetom, uključujući žene, djevojčice i dječake s invaliditetom, kao i njihova sudjelovanja u provedbi i praćenju CRPD-a (15), uz pomoć organizacija koje ih zastupaju.

4.3.

Žene i djevojčice s invaliditetom i dalje se nalaze na marginama svih organizacija za ljudska prava. Redovna izvješća koja izrađuju relevantna nadzorna tijela EU-a i država članica za praćenje provedbe ugovora moraju automatski obuhvaćati informacije o ženama s invaliditetom. Tu je praksu potrebno proširiti na sve institucije koje rade na promicanju ljudskih prava, na europskoj i nacionalnoj razini, uključujući organizacije koje zastupaju osobe s invaliditetom i njihove obitelji, žene općenito i žene s invaliditetom (16).

4.4.

Kad su posrijedi žene i djevojčice s invaliditetom, EU i države članice nemaju dosljedne i usporedive podatke i pokazatelje o stanju u pogledu ljudskih prava, a ne postoje ni istraživanja o položaju žena i djevojčica s invaliditetom u EU-u (17). EGSO preporučuje da europske agencije, posebice Eurofound, Cedefop, FRA i EIGE, usvoje sustavniji pristup radu u pogledu osoba s invaliditetom i njihova položaja na tržištu rada i u društvu. U okviru toga potrebno je posebno uzeti u obzir položaj žena i činjenicu da intersekcionalnost može dovesti do višestruke diskriminacije. EGSO nadalje preporučuje da se to pitanje jasno uvrsti u njihove programe rada. Na razini EU-a i na nacionalnoj razini pitanja žena i djevojčica s invaliditetom trebaju biti uključena u zbirku podataka i statistike u pogledu spola i dobi, kao i u postojeće statističke nizove i ispitivanja u skladu s načelima UNCRPD-a. Radi usmjeravanja planiranja politike potrebno je uspostaviti mehanizam za praćenje napretka i financiranje prikupljanja podataka, studija i istraživanja o ženama i djevojčicama s invaliditetom te o višestrukoj diskriminaciji s kojom se one suočavaju, pri čemu je potrebno obuhvatiti i najmarginaliziranije društvene skupine kao što su etničke i vjerske manjine. U svim istraživanjima o pravima osoba s invaliditetom valja uzeti u obzir rodnu perspektivu, a u istraživanjima o ženama i djevojčicama valja uzeti u obzir perspektivu invaliditeta.

4.5.

Postojeći i budući instrumenti EU-a za financiranje, osobito strukturni fondovi i Europski socijalni fond, trebaju se koristiti kao ključni alati za pružanje potpore državama članicama u promicanju pristupačnosti i nediskriminacije u pogledu žena i djevojčica s invaliditetom (18) i za podizanje svijesti i poboljšanje vidljivosti mogućnosti financiranja za takve mjere u programima za razdoblje nakon 2020. Kad je riječ o iskorištavanju mogućnosti financiranja, organizacije osoba s invaliditetom trebale bi primati pristupačne informacije i potporu.

4.6.

Žene i djevojčice s invaliditetom u Europi izložene su povećanom riziku od toga da postanu žrtve raznovrsne i višestruke diskriminacije. Preklapanje dimenzija rase, etničkog podrijetla, društvenog sloja, dobi, spolne orijentacije, državljanstva, religije, spola, invaliditeta, izbjegličkog ili migrantskog statusa itd. ima multiplikacijski učinak kojim se povećava diskriminacija kojoj su izložene žene i djevojčice s invaliditetom (19). Takva diskriminacija proizlazi iz načina na koji ljudi percipiraju njihov identitet, pri čemu ne prepoznaju raznolikost koja postoji među ženama s invaliditetom te su ih skloni homogenizirati u svim društvenim područjima, a njihovu stvarnost doživljavaju iz perspektive isključivanja (20). EU i države članice trebaju staviti izvan snage sve diskriminirajuće zakonodavstvo, politike i prakse i zabraniti svu diskriminaciju na temelju spola i invaliditeta, kao i njezine višestruke oblike, uključujući donošenjem snažnog i sveobuhvatnog zakonodavstva EU-a kojim se žene s invaliditetom štiti od višestruke diskriminacije u svim područjima života (21).

4.7.

Povijest, stavovi i predrasude u zajednici, uključujući u krugu obitelji, stvorili su negativne stereotipe o ženama i djevojčicama s invaliditetom, što je pridonijelo njihovoj društvenoj izolaciji i isključenosti. Mediji ih gotovo u cijelosti zapostavljaju, a kada se pojave u medijima, žene s invaliditetom prikazane su iz aseksualne, medicinske perspektive te se zanemaruju njihove sposobnosti i doprinos okolini koja ih okružuje (22). Žene i djevojčice s invaliditetom nisu dovoljno svjesne svojih prava koja proizlaze iz Konvencije o pravima osoba s invaliditetom, Konvencije o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena i zakonodavstva EU-a. EU i države članice trebaju osmisliti sveobuhvatnu kampanju za podizanje svijesti o Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom i Konvenciji o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena, za podizanje svijesti o položaju žena s invaliditetom te za suzbijanje predrasuda o ženama i djevojčicama s invaliditetom (23). Potrebno je potaknuti medije da se savjetuju sa ženama s invaliditetom i uključe ih u dijalog, i to po mogućnosti one koje imenuju njihove organizacije, koje ujedno trebaju sudjelovati u prezentacijama i pratiti programe. Organizacije osoba s invaliditetom trebale bi primati financijska sredstva potrebna za informiranje i obavještavanje žena i djevojčica s invaliditetom te njihovih obitelji o njihovim pravima na temelju CRPD-a.

4.8.

Kao javna uprava, EU je obvezan provoditi Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom interno, unutar svojih institucija. EU treba zajamčiti da pitanja u vezi sa ženama i djevojčicama s invaliditetom u cijelosti budu uključena u njegova događanja i sastanke, komunikaciju, informiranje i savjetovanje te u politike u području socijalne sigurnosti i zapošljavanja, kao i da se ta pitanja poštuju, te treba nastojati zajamčiti da se u proračunima posebno uzimaju u obzir rodna pitanja. Potrebno je provesti pozitivne mjere kako bi se osiguralo da žene s invaliditetom mogu na jednakoj osnovi kao i drugi sudjelovati u radu i funkcioniranju institucija EU-a.

5.   Posebne napomene

5.1.   Nasilje

5.1.1.

Žene s invaliditetom izložene su većem riziku od nasilja, iskorištavanja i zlostavljanja u odnosu na druge žene. Nasilje može biti osobno, institucionalno i/ili strukturno. Institucionalno i/ili strukturno nasilje svaki je oblik strukturne nejednakosti ili institucionalne diskriminacije kojim se žena zadržava u podređenom položaju, fizički ili ideološki, u usporedbi s drugim osobama u njezinoj obitelji, kućanstvu ili zajednici (24). U studiji iz 2014. koju je provela Agencija Europske unije za temeljna prava procjenjuje se da je tri do pet puta vjerojatnije da će žene i djevojčice s invaliditetom biti žrtve nasilja, osobito nasilja u obitelji (25).

5.1.2.

Zakonodavstvo EU-a i nacionalno zakonodavstvo o sprečavanju iskorištavanja, nasilja i zlostavljanja često nije usmjereno na žene i djevojčice s invaliditetom. EU treba poduzeti potrebne mjere za uvođenje invaliditeta u sve zakonodavstvo, politike i strategije za borbu protiv nasilja, zlostavljanja i iskorištavanja. (26) Potrebno je kriminalizirati nasilje nad ženama. EU i države članice trebaju poduzeti sve odgovarajuće zakonodavne, administrativne, socijalne i obrazovne mjere za zaštitu žena i djevojčica s invaliditetom, u domu i izvan njega, od svih oblika iskorištavanja, nasilja i zlostavljanja te za olakšavanje njihova pristupa pravosuđu osiguravanjem odgovarajuće pomoći i potpore u zajednici, vodeći računa o njihovim posebnim potrebama, uključujući pomagala, kako bi se izbjegla njihova izolacija i ograničavanje na boravak u kući (27).

5.1.3.

EU i države članice trebaju brzo pristupiti Konvenciji Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Istanbulska konvencija), što bi predstavljalo korak naprijed u borbi protiv nasilja nad ženama i djevojčicama s invaliditetom. Te mjere trebaju obuhvaćati kriminalizaciju seksualnog nasilja i drugih vrsta nasilja nad ženama i djevojčicama s invaliditetom, kao i ukidanje prisilne sterilizacije (28).

5.2.   Seksualno i reproduktivno zdravlje i prava, uključujući poštovanje doma i obitelji

5.2.1.

Štetni stereotipi povezani s invaliditetom i spolom predstavljaju oblik diskriminacije koji ima osobito ozbiljan učinak na uživanje seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava te na pravo na osnivanje obitelji. Štetni stereotipi o ženama s invaliditetom obuhvaćaju vjerovanje da su aseksualne, nesposobne, iracionalne i/ili hiperseksualne (29).

5.2.2.

Odabiri žena s invaliditetom, osobito žena s psihosocijalnim ili intelektualnim poteškoćama, često se zanemaruju, a njihove odluke nerijetko zamjenjuju odlukama trećih strana, uključujući pravne zastupnike, pružatelje usluga, skrbnike i članove obitelji, čime se krše njihova prava utvrđena člankom 12. Konvencije o pravima osoba s invaliditetom (30). Žene i djevojčice s invaliditetom suviše se često nasilno podvrgavaju sterilizaciji i pobačaju ili drugim oblicima kontrole plodnosti. EU i države članice trebaju poduzeti sve mjere kako bi zajamčili da sve žene s invaliditetom imaju mogućnost ostvarenja svoje pravne sposobnosti donošenjem vlastitih odluka, uz potporu ako je žele, u pogledu medicinskog i/ili terapeutskog liječenja, uključujući donošenje vlastitih odluka o zadržavanju plodnosti i reproduktivne autonomije; ostvarenje prava na odlučivanje o tome koliko će djece imati i s kakvim vremenskim razmakom; pitanja povezana s njihovom seksualnošću; i ostvarenje njihova prava na uspostavu veza. To je potrebno ostvariti bez prisile, diskriminacije i nasilja. Prisilna sterilizacija i prisilni pobačaj predstavljaju nasilje nad ženama i potrebno ih je kriminalizirati, kao što je određeno člankom 39. Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (31).

5.2.3.

Ženama s invaliditetom ponekad se i onemogućuje pristup informacijama, komunikaciji i obrazovanju o njihovom spolnom i reproduktivnom zdravlju i pravima na temelju štetnih stereotipa zbog kojih se pretpostavlja da su aseksualne i da im zbog toga takve informacije nisu potrebne kao drugim osobama. Nadalje, informacije možda nisu dostupne u pristupačnim formatima. Zdravstvene ustanove i oprema, uključujući uređaje za mamografiju i krevete za ginekološki pregled, često su fizički nepristupačni ženama s invaliditetom (32). EU i države članice trebaju poduzeti sve mjere kako bi zajamčili da žene i djevojčice s invaliditetom imaju jednak pristup zdravstvenim uslugama za specifične vrste invaliditeta, kao i pristupačnim uobičajenim uslugama, kao što su stomatološka i oftalmološka skrb, seksualno i reproduktivno zdravlje i preventivne usluge, uključujući ginekološko savjetovanje, liječničke preglede, planiranje obitelji i prilagođenu potporu tijekom trudnoće.

5.2.4.

Potrebno je poduzeti odgovarajuće mjere u pogledu osposobljavanja stručnih osoba, prije svega zdravstvenih djelatnika i djelatnika na pravnom području, kako bi se osiguralo da oni prilikom pravnih istraga i postupaka saslušaju što imaju za reći djevojčice i žene s invaliditetom. Te je mjere potrebno poduzeti u uskoj suradnji s organizacijama koje predstavljaju osobe s invaliditetom.

5.3.   Obrazovanje i osposobljavanje

5.3.1.

Kombinacija štetnih stereotipa o rodu i invaliditetu potiče diskriminacijska stajališta, politike i prakse, kao što su korištenje obrazovnog materijala kojim se potiču netočni stereotipi o rodu i invaliditetu, obavljanje obiteljskih aktivnosti na temelju spola, dodjeljivanje uloga skrbnika ženama i djevojčicama te u nekim područjima pridavanje veće vrijednosti obrazovanju dječaka u odnosu na djevojčice, poticanje ranog braka djevojčica s invaliditetom i nepostojanje pristupačne sanitarne infrastrukture u školama kojom se učenicama osiguravaju higijenski uvjeti u vrijeme menstruacije. Zbog toga dolazi do većih stopa nepismenosti, neuspjeha u školi, neuravnomjerenog prisustvovanja nastavi, izostajanja i potpunog prekida školovanja (33).

5.3.2.

Usporedna analiza EU-a pokazala je da je 2011. samo 27 % osoba s invaliditetom u dobi od 30 do 34 godine završilo visoko ili jednakovrijedno obrazovanje u EU-u (34). Međutim, nisu dostupni zasebni podaci o ženama i djevojčicama s invaliditetom. U europskim školama i u različitim državama članicama EU-a brojne djevojčice i žene s invaliditetom ne mogu ostvariti pristup uključivom, kvalitetnom obrazovanju u skladu s Konvencijom o pravima osoba s invaliditetom. Dokazano je da je financijska kriza negativno utjecala na napore usmjerene na uključivo obrazovanje.

5.3.3.

Uključivo redovno obrazovanje djevojčica i žena s invaliditetom mora se promatrati kroz paradigmu visokokvalitetnog obrazovanja, jednakih mogućnosti, potpore i primjerenog smještaja (35) te univerzalnog pristupa tijekom cijelog života, pri čemu je potrebno jamčiti da žene s invaliditetom imaju pristup kontinuiranom obrazovanju u svrhu poboljšanja osobne neovisnosti, slobodnog osobnog razvoja i društvene uključenosti te da pritom neprestano ostvaruju pravo na odlučivanje o sebi i odabir svojeg načina života. Roditeljima učenika s invaliditetom potrebno je osigurati potrebne informacije o prednostima uključivog redovnog obrazovanja.

5.3.4.

EU i države članice trebaju ocijeniti trenutačno stanje i poduzeti mjere za olakšavanje pristupa uključivom, visokokvalitetnom obrazovanju za sve učenike i studente s invaliditetom, kao i pohađanja takva obrazovanja, u skladu s Konvencijom o pravima osoba s invaliditetom, i to promicanjem korištenja europskih instrumenata za financiranje te pri ostvarivanju cilja na području obrazovanja trebaju u strategiju Europa 2020. uvesti posebne pokazatelje za invaliditet,

5.3.5.

Relevantne uredbe EU-a i programi razmjene studenata (kao što je Erasmus+) posljednjih su godina poboljšani uključivanjem financijske potpore za mobilnost studenata s invaliditetom. Međutim, ti se studenti u stvarnosti suočavaju s brojnim preprekama prilikom pokušaja pristupanja nacionalnim uslugama obrazovanja odredišne zemlje (stavovi, fizičke prepreke, komunikacijske i informacijske prepreke te nedovoljna fleksibilnost u nastavnim planovima i programima) (36). Programi EU-a za visoko obrazovanje, osposobljavanje i cjeloživotno učenje trebaju obuhvaćati potporu za žene s invaliditetom. Europski program razmjene poduzetnika trebao bi uključivati financijsku potporu za mlade osobe s invaliditetom, što trenutno nije slučaj. Potrebno je razmjenjivati dobre prakse i saznanja o problemima s kojima se susreće u okviru programa razmjene studenata i mladih poduzetnika te osigurati osposobljavanje za nastavne djelatnike, socijalne partnere i medije.

5.3.6.

Za žene i djevojčice s invaliditetom potrebno je osigurati jednak pristup različitim komponentama IKT infrastrukture i informacijskog društva. Prilikom razvijanja informacijske i komunikacijske tehnologije potrebno je uzeti u obzir ekonomske faktore, potrebu za osposobljavanjem i jednake mogućnosti bez obzira na dob kako bi se djevojčicama i ženama s invaliditetom kojima prijeti opasnost od društvene isključenosti osigurao pristup toj tehnologiji.

5.4.   Zapošljavanje

5.4.1.

Općenito je sudjelovanje žena na tržištu rada i dalje mnogo niže od sudjelovanja muškaraca (46,6 % u usporedbi sa 61,9 %). Na tržištima rada u svim državama članicama vidljiva je postojana i znatna rodna segregacija. Međutim, žene s invaliditetom u mnogo su većoj mjeri isključene iz tržišta rada. Prema indeksu ravnopravnosti spolova (GEI) Europskog instituta za ravnopravnost spolova iz 2015., u EU-u je zaposleno samo 18,8 % žena s invaliditetom, dok je zaposleno 28,1 % muškaraca s invaliditetom. Stopa nezaposlenosti među ženama s invaliditetom i dalje je neprihvatljivo visoka i zbog toga je veća vjerojatnost da će te žene živjeti u siromaštvu i biti socijalno isključene. Žene i djevojčice s invaliditetom nailaze na veće probleme pri ulasku na tržište rada, zbog čega im je teško voditi neovisan život. Žene i djevojčice s invaliditetom često su slabije plaćene. Problemi u pogledu mobilnosti i viša razina ovisnosti o članovima obitelji i njegovateljima stvaraju im prepreke pri aktivnom sudjelovanju u obrazovanju, na tržištu rada te u društvenom i gospodarskom životu zajednice (37).

5.4.2.

S obzirom na visoku stopu nezaposlenosti i neaktivnosti na tržištu rada među ženama s invaliditetom, EU i države članice trebaju razraditi sveobuhvatne i pozitivne mjere usmjerene na žene s invaliditetom u svrhu promicanja osposobljavanja, posredovanja pri zapošljavanju, pristupa zapošljavanju, zadržavanja radnog mjesta, jednake plaće za jednaki rad, jednakog napredovanja u karijeri, prilagodbi na radnom mjestu i ravnoteže između poslovnog i privatnog života. Žene s invaliditetom moraju imati jednako pravo kao i drugi na pravedne i povoljne uvjete rada, uključujući jednake mogućnosti i jednaku naknadu za rad jednake vrijednosti (38).

5.4.3.

Uzimajući u obzir instrument EU-a za mikrofinanciranje i Europski socijalni fond za poticanje zapošljavanja i promicanje socijalne uključenosti, valja promicati mogućnosti za samozapošljavanje, poduzetništvo među ženama s invaliditetom, jednaku zastupljenost u upravnim odborima poduzeća, razvijanje socijalnih poduzeća ili pokretanje vlastitog poduzeća. Žene s invaliditetom trebaju imati jednaka prava na financijsku pomoć tijekom cijelog životnog vijeka poduzeća te ih je potrebno doživljavati kao kompetentne poduzetnice. U tom je pogledu za žene s invaliditetom koje su poduzetnice, uključujući žene koje žive u ruralnim područjima, potrebno osigurati mjere pozitivnog djelovanja s pomoću zajmova pod povoljnim uvjetima, mikrozajmova i bespovratnih sredstava.

5.4.4.

Porast broja osoba s invaliditetom dovest će do većeg opterećenja njegovatelja, posebno u obitelji, a uglavnom je riječ o ženama koje moraju raditi kraće radno vrijeme ili čak napustiti tržište rada kako bi mogle njegovati ovisne članove obitelji (39).

5.4.5.

EU i države članice trebaju promicati bolju ravnotežu između poslovnog i privatnog života za žene s invaliditetom i njegovatelje osoba s invaliditetom s pomoću djelotvornih mjera utemeljenih na njihovim posebnim potrebama. Moguće mjere uz pomoć kojih bi se mogao postići taj cilj jesu transparentnost plaća, postupci zapošljavanja i uplaćivanje u sustav socijalne zaštite, fleksibilno radno vrijeme ili rad na daljinu na nepuno radno vrijeme, ravnoteža između rashoda povezanih s invaliditetom u pogledu majčinstva i njege za osobe s velikim potrebama za potporom, promicanje univerzalnog pristupa cjenovno pristupačnim i visokokvalitetnim uslugama potpore u različita doba dana, kao što su vrtići ili usluge njege za starije osobe i druge osobe s većim potrebama (40).

5.4.6.

EU i države članice trebaju uključiti žene s invaliditetom i obitelji osoba s invaliditetom u predloženu Direktivu o ravnoteži između poslovnog i privatnog života roditelja i skrbnika, kao i u druge mjere politike za poboljšanje ravnoteže između poslovnog i privatnog života radnika i njegovatelja (41).

5.4.7.

Žene s invaliditetom ujedno su suočene s jedinstvenim preprekama njihovu jednakom sudjelovanju na radnom mjestu, uključujući seksualno uznemiravanje, nejednaku plaću i nepostojanje pristupa pravnoj zaštiti zbog diskriminacijskih stajališta zbog kojih se njihovi zahtjevi odbacuju. EU i države članice također trebaju zajamčiti sigurne i zdrave uvjete rada za žene s invaliditetom i njegovatelje osoba s invaliditetom, uključujući zaštitu od uznemiravanja i pravnu zaštitu u slučaju pritužbi. Uznemiravanje na radnom mjestu valja spriječiti donošenjem djelotvornih protokola u slučaju uznemiravanja u skladu s primjenom Direktive EU-a 2000/78 (42).

5.5.   Sudjelovanje u političkom i javnom životu

5.5.1.

Tijekom povijesti gušili su se glasovi žena i djevojaka s invaliditetom, zbog čega su nerazmjerno slabo zastupljene u javnom donošenju odluka. U većini država članica EU-a lišavanje građana s invaliditetom njihove poslovne i pravne sposobnosti rezultira time da oni gube biračko pravo. Prepreke ostvarivanju biračkog prava mogu biti i u obliku nepristupačnih postupaka glasanja, uključujući nepristupačna glasačka mjesta (43). EU treba zajamčiti da žene s invaliditetom mogu u cijelosti sudjelovati u javnom i političkom životu, osobito u izborima za Europski parlament 2019. godine.

5.5.2.

S obzirom na neravnotežu u odnosu moći i višestruku diskriminaciju, te su žene imale manje prilika za osnivanje organizacija ili za pristupanje organizacijama koje mogu zastupati njihove potrebe koje imaju kao žene, djeca i osobe s invaliditetom. EU treba poduzeti mjere za poticanje žena s invaliditetom na preuzimanje vodećih uloga u javnim tijelima za donošenje odluka na svim razinama i omogućiti im da osnivaju organizacije i mreže žena s invaliditetom te da im pristupaju (44). Potrebno je osigurati programe osposobljavanja i mentorstva za žene s invaliditetom kako bi ih se osposobilo za sudjelovanje u političkom i javnom životu.

---

(1)  UNCRPD, Opća napomena br. 3 (CRPD/C/GC/3), str. 1; EDF-ovo Alternativno izvješće Odboru UN-a za prava osoba s invaliditetom, str. 57.

(2)  Konvencija UN-a o pravima osoba s invaliditetom.

(3)  UNCRPD, Zaključci o početnom izvješću EU-a, Ujedinjeni narodi (članak 6. CRPD/C/EU/CO/1).

(4)  Izvješće o ženama s invaliditetom, Europski parlament, 14/10/2013, str. 6.

(5)  Idem, bilješka 3.4.3; Idem, bilješka 1., str. 17.

(6)  Idem, bilješka 4., str. 9.

(7)  Idem, bilješka 3., članak 16.

(8)  Izvješće o ukidanju prisilne sterilizacije žena i djevojčica s invaliditetom, Europski forum za osobe s invaliditetom, 2018., str. 49.

(9)  Drugi manifest o pravima žena i djevojčica s invaliditetom u EU-u, Europski forum za osobe s invaliditetom, 2011, str. 18 i 34.

(10)  Idem, bilješka 9., str. 4.

(11)  Ad hoc obrazac istraživanja EU-a o radnoj snazi o osobama s invaliditetom i dugotrajnim zdravstvenim problemima, 2020.

(12)  Idem, bilješka 4., str. 24.

(13)  Konvencija UN-a o pravima osoba s invaliditetom.

(14)  Idem, bilješka 3., članak 6.; Idem, bilješka 4., str. 6.

(15)  Idem, bilješka 3., članak 4.3; Idem, bilješka 1., str. 17.

(16)  Idem, bilješka 9., str. 47.

(17)  Idem, bilješka 4., str. 16.

(18)  Idem, bilješka 4., str. 9.

(19)  Idem, bilješka 1., str. 2.

(20)  Idem, bilješka 9., str. 52.

(21)  Idem, bilješka 1., str. 15.

(22)  Idem, bilješka 9., str. 11.

(23)  Idem, bilješka 3., članak 8.

(24)  Idem, bilješka 1., str. 8.

(25)  Istraživanje o nasilju nad ženama, Agencija za temeljna prava, 2014., str.186.

(26)  Idem, bilješka 3., članak 16.

(27)  Idem, bilješka 9., str. 21.

(28)  Idem, bilješka 3., članak 16.; Idem, bilješka 8., str. 49.

(29)  Idem, bilješka 1., str. 10.

(30)  Idem, bilješka 1., str. 11.

(31)  Izvješće o ukidanju prisilne sterilizacije žena i djevojčica s invaliditetom, Europski forum za osobe s invaliditetom, 2018., str. 49. i 50.

(32)  Idem, bilješka 1., str. 11.; Idem, bilješka 9., str. 34.

(33)  Idem, bilješka 2., str. 14.

(34)  EU – SILC 2011.

(35)  Idem, bilješka 9., str. 32.

(36)  Alternativno izvješće Odboru UN-a za prava osoba s invaliditetom, str. 43.

(37)  Idem, bilješka 4., str. 7.

(38)  Idem, bilješka 9., str. 41.

(39)  Idem, bilješka 9., str 45.; Idem, bilješka 4., str. 6.

(40)  Idem, bilješka 4., str 14.; Idem, bilješka 9., str. 43.

(41)  Idem, bilješka 3., članak 23.

(42)  Idem, bilješka 4., str. 25.

(43)  Alternativno izvješće Odboru UN-a za prava osoba s invaliditetom, str. 43.

(44)  Idem, bilješka 1., str. 16.

Mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EZ) br. 924/2009 u pogledu određenih naknada za prekogranična plaćanja u Uniji i naknada za konverziju valute

(COM(2018) 163 final – 2018/0076 (COD))

(2018/C 367/05)

Izvjestitelj:

Daniel MAREELS

Zahtjev za savjetovanje:	Europski parlament, 19.4.2018. Europsko vijeće, 3.5.2018.
Pravni temelj:	članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za jedinstveno tržište, proizvodnju i potrošnju
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	7.6.2018.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	11.7.2018.
Plenarno zasjedanje br.:	536
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	116/0/0

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Odbor pozdravlja ovaj prijedlog kojime se namjerava smanjiti trošak prekograničnih plaćanja u eurima u državama članicama koje nisu dio europodručja i kojim će se ujedno povećati transparentnost naknada za konverziju valute. EGSO poziva na brzu provedbu prijedloga.

1.2.

Izravan učinak prijedloga ponajprije će se osjetiti u državama članicama koje nisu dio europodručja. Visoke naknade koje se pojavljuju kod prekograničnih plaćanja u eurima nestat će unutar EU-a jer će morati biti usklađene s nižim naknadama za domaće transakcije u nacionalnim valutama. Odbor pozdravlja te niže troškove, od kojih će osobitu korist imati potrošači i poduzeća, osobito mala i srednja poduzeća.

1.3.

No ta smanjenja troškova nedvojbeno će dovesti do povećanja prekograničnog slobodnog kretanja i slobodne trgovine u cijelom EU-u, a to će koristiti svim državama članicama. Odbor to produbljivanje jedinstvenog tržišta i njegov pozitivni gospodarski učinak smatra važnim.

1.4.

Odbor ujedno pozdravlja činjenicu da će se time postići prvotni cilj jedinstvenog područja plaćanja u eurima (SEPA), a to je da se sva plaćanja u eurima unutar EU-a smatraju domaćim plaćanjima. Istodobno će se dovršiti jedinstveno tržište za maloprodajne financijske usluge ukidanjem postojeće podjele na tom tržištu između korisnika u europodručju i izvan njega. Time će niže naknade koje plaćaju korisnici iz europodručja postati dostupne korisnicima izvan europodručja.

1.5.

U vezi s njegovim opetovanim zauzimanjem za bioraznolikost u bankarskom sustavu, kao jamstvo stabilnosti i učinkovitosti sustava te radi uzimanja u obzir različitih budućih događanja i izazova, Odbor poziva na veću usmjerenost na troškove za banke koji proizlaze iz tog prijedloga.

1.6.

Sudionici na tržištu bit će obvezni pružiti korisnicima potpune informacije o troškovima konverzije strane valute prije nego što izvrše svoje transakcije. Odbor smatra da su ti novi, dodatni zahtjevi u pogledu transparentnosti prikladni jer će na temelju njih potrošači moći donositi odgovarajuće odluke u pogledu tih transakcija po pravednoj cijeni. Također ovdje je potrebno u obzir uzeti tehnički vrlo složenu prirodu ovog pitanja kao i povezane troškove za pružatelje usluga.

1.7.

Odbor također želi naglasiti da to, unatoč vrlo tehničkoj prirodi, bez sumnje predstavlja izvanrednu priliku za dobru i jasnu komunikaciju s građanima Europske unije. Izmjene koje su ovdje predstavljene mogu objasniti načine na koje EU donosi pozitivne promjene za svakoga, a time i rješenja za svakodnevne probleme.

2.   Kontekst

2.1.

Od početka 2000-ih radi se na usklađivanju sustava bezgotovinskih plaćanja u Europi. Još od uvođenja eura poduzimaju se mjere za uspostavljanje europskog jedinstvenog tržišta za plaćanja, tj. jedinstvenog područja plaćanja u eurima (SEPA) (1). U tom je kontekstu došlo do postupnog prelaska s nacionalnih sustava na europski platni sustav. Taj je proces dovršen 2014.

2.2.

Na temelju toga vlade, trgovci i poduzeća mogu lako provoditi plaćanja u cijelom europodručju i Europskoj uniji (2) upotrebljavajući ista sredstva plaćanja: kartice, virmanske naloge i izravna terećenja. Više neće biti razlika s obzirom na zemlju u kojoj živite: sva plaćanja smatrat će se „unutarnjim plaćanjima” unutar Europe.

2.3.

Ujedno je pokrenuto nekoliko drugih inicijativa usmjerenih ne samo na povećanje transparentnosti troškova plaćanja nego i na njihovo smanjenje. Na temelju toga su, između ostaloga, naknade za prekogranična plaćanja u eurima unutar EU-a usklađene s naknadama za domaća plaćanja u eurima. To je ostvareno putem Uredbe (EZ) br. 25602001, koja je kasnije zamijenjena Uredbom (EZ) br. 924/2009.

2.4.

Zapravo, to je dosad bila praksa samo u državama članicama europodručja (3); i u Švedskoj, koja je iskoristila mogućnost (4), koju su ostale države članice imale, kako bi proširila taj sustav na nacionalnu valutu.

2.5.

U svojem Akcijskom planu za financijske usluge namijenjene potrošačima: bolji proizvodi, veći izbor, iz ožujka 2017. godine, Komisija se obvezala predlagati mjere za smanjenje troškova za prekogranične transakcije u svim državama članicama te preispitati postupke dinamičke konverzije valuta. (5)

2.6.

Postojećim prijedlogom, kojim se mijenja već spomenuta Uredba (EZ) br. 924/2009 (6), nastoje se proširiti prednosti tog sustava za transakcije u eurima unutar EU-a na pojedince i poduzeća u državama članicama koje nisu dio europodručja. Time će se smanjiti troškovi prekograničnih plaćanja unutar EU-a usklađivanjem s troškovima za domaće transakcije u nacionalnoj valuti države članice.

2.7.

Istodobno (7) su utvrđeni dodatni zahtjevi u pogledu transparentnosti za prakse konverzije valuta. Kao posljedica toga u budućnosti će se objavljivati trošak prekograničnih transakcija.

2.8.

Odbor pozdravlja činjenicu da će se za sudionike na tržištu uvesti brojni dodatni zahtjevi u pogledu transparentnosti povezane s konverzijom valuta. Stoga će cjelokupni troškovi prekogranične transakcije biti poznati korisnicima prije nego što započnu svoju platnu transakciju.

3.   Napomene

3.1.

Odbor pozdravlja prijedloge kojima se proširuju prednosti SEPA-e na pojedince i poduzeća u državama članicama izvan europodručja. Time će se u pravilu smanjiti troškovi prekograničnih plaćanja u eurima unutar EU-a, osobito u tim državama članicama. Istodobno se povećavaju obveze u pogledu transparentnosti u vezi s naknadama za konverziju valute.

3.2.

Tim se prijedlozima pridonosi dovršetku jedinstvenog tržišta za maloprodajne financijske usluge uklanjanjem postojeće podjele tržišta za prekogranična plaćanja u eurima unutar EU-a. Korisnici u europodručju moći će u cijelosti uživati u prednostima SEPA-e za tu vrstu plaćanja, što trenutačno nije slučaj za korisnike u državama članicama koje nisu dio europodručja.

3.3.

Većina korisnika u europodručju može provoditi tu vrstu plaćanja uz niski ili čak zanemarivi trošak, pri čemu to nije slučaj za korisnike izvan europodručja. Korisnici izvan europodručja u pravilu snose visoke troškove. Stoga se okončanje takve situacije smatra dobrodošlim i vrlo pozitivnim razvojem događaja. Pružatelji usluga platnog prometa u tim državama članicama morat će uskladiti svoje naknade za prekogranične transakcije u eurima s općenito nižim naknadama za domaće transakcije u nacionalnoj valuti.

3.4.

To smanjenje troškova trebalo bi imati pozitivne učinke na prekogranično slobodno kretanje i slobodnu trgovinu unutar EU-a, u svim državama članicama. Tako će potrošači izvan europodručja imati koristi od lakšeg pristupa tržištima europodručja. Taj lakši pristup ujedno će se primjenjivati i na poduzeća, osobito mala i srednja poduzeća, koja će na taj način ostvariti korist jer će moći poboljšati svoj položaj na tržištu i konkurentnost.

3.5.

EGSO odobrava odluku o ograničavanju predloženog sustava na transakcije u eurima. U svojem mišljenju o Akcijskom planu za financijske usluge namijenjene potrošačima Odbor „pozdravlja činjenicu da se u ovoj fazi Europska komisija suzdržava od uvođenja regulatornih mjera”. (8) Istodobno to je velik korak naprijed za one države članice koje su već neko vrijeme imale tu mogućnost, ali je nisu koristile. (9)

3.6.

Neovisno o ostalim razlozima za taj odabir (10), tim se pristupom ujedno postiže ravnoteža između jasnijih zahtjeva pružatelja usluga (11) platnog prometa i korisnika (12). Osim toga, predloženo rješenje ujedno je bliže rješenju „po mjeri”. Stoga se njime omogućuje da se uzmu u obzir konkretni uvjeti i situacija u dotičnim državama članicama, uključujući u pogledu platnih sustava i pružatelja usluga.

3.7.

Kako bi se potrošačima omogućilo da donose ispravne odluke u pogledu konverzija strane valute, što je trenutačno teško jer nemaju uvijek pouzdane i ažurirane informacije, potrebno je utvrditi niz dodatnih obveza u pogledu transparentnosti za sudionike na tržištu. Stoga će cjelokupni troškovi prekogranične transakcije biti poznati korisnicima prije nego što provedu svoju transakciju.

3.8.

EGSO smatra da je obaveza transparentnosti u korist korisnika i potrošača iznimno važna, jednako kao i sigurnost transakcija. Istu važnost ima i utvrđivanje gornje granice za troškove takvih usluga, sve dok se ne osmisle konkretne i konačne provedbene mjere. (13) Za pružatelje usluga platnog prometa to predstavlja složeno i teško pitanje, zbog čega je povezanom aspektu troškova potrebno posvetiti odgovarajuću pažnju.

3.9.

Troškovi i manjak prihoda koji proizlaze iz tih prijedloga i koje snose pružatelji usluga platnog prometa nisu zanemarivi. (14) Iako trenutačna situacija nije posve zadovoljavajuća te se ti gubici tijekom vremena mogu donekle ublažiti, aspektu troškova potrebno je posvetiti odgovarajuću pozornost.

3.10.

Kako je Odbor nedavno istaknuo, ta usredotočenost na aspekt troška potrebna je u kontekstu zalaganja za bioraznolikost bankarskog sustava (15), kao jamstvo stabilnosti i učinkovitosti sustava (16). Osim toga, potrebno je imati na umu da se banke trenutačno suočavaju s nizom važnih izazova, kao što su regulatorna i nadzorna pitanja, niz budućih trendova (17), dugo razdoblje niskih kamatnih stopa i brojne druge situacije (18).

3.11.

Odbor također želi naglasiti da to, unatoč vrlo tehničkoj prirodi, bez sumnje predstavlja izvanrednu priliku za dobru i jasnu komunikaciju s građanima Europske unije. S izmjenama koje su ovdje predstavljene mogu se objasniti načini na koje EU donosi pozitivne promjene za poduzetnike, građane i potrošače te time pronalazi rješenje za svakodnevne probleme, npr. prilikom putovanja.

---

(1)  Za dodatne informacije o SEPA-i vidjeti internetske stranice Europskog platnog vijeća na https://www.europeanpaymentscouncil.eu/.

(2)  Sustav SEPA trenutačno se primjenjuje na 34 zemlje i državna područja: 28 država članica EU-a te Island, Norvešku, Lihtenštajn, Švicarsku, Monako i San Marino. Vidjeti internetske stranice iz bilješke 1.

(3)  i stoga na plaćanja u eurima.

(4)  Mogućnost, koja je u korist svih država članica, predviđena u Uredbi 2560/2001 i Uredbi 924/2009 o prekograničnim plaćanjima, koja je zamjenjuje.

(5)  Vidjeti COM(2017) 139 final; https://eur-lex.europa.eu/legal-content/hr/TXT/?uri=CELEX:52017DC0139. Osobito predložene mjere 1. i 2.

(6)  Prijedlog Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EZ) br. 924/2009 u pogledu određenih naknada za prekogranična plaćanja u Uniji i naknada za konverziju valute. Vidjeti http://eur-lex.europa.eu/legal-content/FR/TXT/?qid=1524213305690&uri=CELEX:52018PC0163.

(7)  u istom Prijedlogu uredbe.

(8)  Vidjeti SL C 434, 15.12.2017., str. 51. točka 1.1

(9)  Vidjeti mogućnost iz točke 2.4.

(10)  Neki od tih razloga navedeni su u često postavljanim pitanjima o prekograničnim plaćanjima, koja su objavljena zajedno s priopćenjem za tisak o postojećim prijedlozima. Vidjeti http://europa.eu/rapid/press-release_MEMO-18-2424_fr.htm.

(11)  Koji podržavaju status quo.

(12)  koji su za to da se regulira još više transakcija.

(13)  Zbog okruženja koje se brzo mijenja i tehničke prirode tog pitanja predviđeno je razdoblje do 36 mjeseci nakon stupanja na snagu Uredbe.

(14)  U obrazloženju prijedloga navodi se iznos od 900 milijuna EUR godišnje u pogledu prekograničnih transakcija u eurima.

(15)  Vidjeti SL C 434, 15.12.2017., str. 51., mišljenje INT/822, točka 3.6.

(16)  Vidjeti SL C 251 od 31.7.2015., str. 7., točka 1.1. i SL C 451 od 16.12.2014., str. 45., točka 1.11.

(17)  Primjerice u pogledu financijske tehnologije i lanca blokova (blockchain) te financiranja održivog gospodarstva. Akcijski plan o financiranju održivog rasta, vidjeti https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/HTML/?uri=CELEX:52018DC0097&from=fr (COM(2018) 97 final).

(18)  Među ostalim, pristup EU-a lošim kreditima (https://ec.europa.eu/info/business-economy-euro/banking-and-finance/financial-supervision-and-risk-management/managing-risks-banks-and-financial-institutions/non-performing-loans-npls_fr).

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 168/2013 u pogledu primjene norme Euro 5 za homologaciju vozila na dva ili tri kotača i četverocikala

(COM(2018) 137 final – 2018/0065 (COD))

(2018/C 367/06)

Izvjestitelj:

Gerardo LARGHI

Zahtjev za savjetovanje:	Europski parlament, 16.4.2018. Vijeće, 4.4.2018.
Pravni temelj:	članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za jedinstveno tržište, proizvodnju i potrošnju
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	7.6.2018.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	11.7.2018.
Plenarno zasjedanje br.:	536
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	125/0/1

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) pozdravlja prijedlog uredbe COM(2018) 137 final koji donosi određene izmjene Uredbe (EU) br. 168/2013, usmjerene na postizanje ravnoteže između potrebe za razvojem tehnologija s manjim učinkom na okoliš (homologacija Euro 5) i stvarnih mogućnosti pojedinih poduzeća za njihovu primjenu u predviđenom roku (tehnološka izvedivost). Izuzeća bi, dakle, trebala služiti izbjegavanju negativnih posljedica na tržište i stopu zaposlenosti te osiguravanju postizanja boljih standarda emisija u kratkom roku.

1.2.

EGSO naglašava da su izmjene koje je predložila Komisija u skladu s preporukama iz prethodnog mišljenja o toj temi (1), među kojima se ističu: postupna i fleksibilna provedba uredbe koja ima za cilj učinkovitu tehnološku izvedivost, razumni troškovi za poduzeća i potrošače, izuzeće vozila kategorija L1 i L2 iz ugrađenog sustava za dijagnostiku u vozilu (OBD) (2). Odbor također uvažava široku potporu navedenom prijedlogu od država članica i svih uključenih dionika.

1.3.

EGSO smatra da će ovo zakonodavstvo imati pozitivan učinak na troškove koje snose poduzeća te samim time i na troškove koje snose potrošači. U tom kontekstu treba istaknuti socijalnu ulogu vozila kategorije L u ruralnim područjima gdje su takva vozila često alternativa nedostatku javnog prijevoza te urbanim područjima gdje takva vozila pomažu u smanjenju prometnih gužvi.

1.4.

EGSO podupire obnavljanje ovlasti Komisiji da donosi delegirane akte u narednih pet godina. Odbor smatra da je ovaj uvjet ključan za prilagođavanje postojećeg zakonodavstva kako bi što prije stupilo u korak sa stalnim promjenama u području tehnologije i razvoja tržišta koje se tiču predmetnog sektora.

1.5.

EGSO primjećuje da Komisijina studija (3) ne uzima u obzir troškove, tehničku izvedivost i obnovljivost ispitivanja potrošnje energije (ispitivanje tipa VII) homologiranih bicikala na električni pogon (L1e-A) i homologiranih bicikala s pomoćnim motorom (L1e-B). Navedena je studija zaista usmjerena samo na vozila s motorom s unutarnjim izgaranjem. Stoga Odbor preporučuje Komisiji da što prije pokrene dodatnu studiju o potrošnji energije vozila kategorija L1e-A i L1e-B kako bi se poduzećima iz tog sektora omogućio jasan pravni okvir.

1.6.

Odbor odobrava prijedlog Komisije o odgodi primjene graničnih vrijednosti emisija norme Euro 5 za laka vozila na četiri kotača (mini automobil – L6e-B), mopede na tri kotača (L2eU), „trial” (L3e-AxT) te „enduro” (L3e-AxE) mopede. Međutim, s obzirom da se radi o ciljanoj proizvodnji (4) koja se provodi u malim i mikro poduzećima, EGSO preporučuje da se ta odgoda produlji do 2024., kao što je prvotno predviđeno u procjeni učinka. Ovom bi se mjerom, uz održavanje stopa zaposlenosti, poduzećima tog sektora trebao omogućiti bezbolniji prijelaz.

2.   Uvod

2.1.

Sektor „vozila kategorije L” odlikuje široki raspon lakih vozila na dva, tri i četiri kotača. Ova kategorija uključuje sedam podkategorija vozila: bicikli s pomoćnim motorom te mopedi na dva (L1e) i tri (L2e) kotača, motocikli na dva (L3e) i tri kotača (L4e – s bočnom prikolicom), motorni tricikli (L5e) te laki četverocikli (L6e) i teški četverocikli (L7e – quad). Unutar svake podkategorije postoji još jedna podjela, što ukupno čini 25 vrsta vozila.

2.2.

Raznolikost modela, pogonskih sustava i namjena čine ovu kategoriju jednom od najraznovrsnijih i najsveobuhvatnijih u ovom sektoru. Procjenjuje se da unutar EU-a prometuje preko 35 milijuna vozila kategorije L.

2.3.

Homologacijski zahtjevi koji se primjenjuju na „vozila kategorije L” (5) od 1. siječnja 2016. utvrđeni su Uredbom (EU) br. 168/2013 i njezinim četirima delegiranim i provedbenim aktima (6).

2.4.

Pozivajući se na probleme istaknute u „Studiji o učinku na okoliš norme Euro 5 za vozila kategorije L”, Komisija predlaže izmjenu ili dopunu određenih članaka Uredbe (EU) br. 168/2013 kako bi se razjasnila njihova načela i olakšala primjena.

2.5.

Taj prijedlog, koji su zatražila i sama poduzeća iz ovog sektora (7), izrađen je nakon službenog savjetovanja sa svim zainteresiranim dionicima (proizvođači, homologacijska tijela i socijalni partneri).

3.   Sažetak prijedloga Komisije

3.1.   Ugrađeni sustav za dijagnostiku

3.1.1.

OBD (8) služi za provjeru općeg rada vozila te posebno naznačuje kvarove ili neispravnosti koji bi mogli imati posljedice u vidu štetnih emisija. Iako OBD već postoji u normi Euro 4, bit će dodatno unaprijeđen u normi Euro 5. U skladu s normom Euro 5, kako bi se pratio ispravan rad ne samo motora nego i katalizatora te obrade ispušnih plinova, OBD će uključivati kontrolu senzora i aktivatora vozila.

3.1.2.

Komisija predlaže odgodu, do 2025., određenih aspekata koji se odnose na obvezu provedbe faze II OBD-a te posebno onih koji se tiču pregleda katalizatora. Ova mjera je predviđena samo za pojedine kategorije vozila, s obzirom da navedeni mjerni uređaji zbog tehničkih razloga neće biti dostupni u 2020. Izmjena te odredbe trebala bi poduzećima osigurati dovoljno vremena da provedu ovu normativu.

3.1.3.

Komisija nadalje razjašnjava da su iz sustava OBD-a faze II isključeni mopedi (podkategorije L1 i L2), kao i laki četverocikli (podkategorije L6) te mopedi podkategorija enduro (L3e-AxE) i trial (L3e-AxT).

3.2.   Sustav kontrole emisija (matematički postupak utvrđivanja trajnosti)

3.2.1.

U studiji o utjecaju norme Euro 5 na okoliš ističe se da metoda ispitivanja vozila nakon „prijeđenih 100 km” ne omogućuje evaluaciju stvarnog kvara sustava kontrole emisija tijekom životnog ciklusa vozila (9).

3.2.2.

Komisija predlaže da se ta metoda ukloni postupno do 2025. U međuvremenu, predlaže se povećanje praga prijeđene kilometraže prije ispitivanja vozila kako bi se osigurala veća pouzdanost podataka. Stoga se prijedlogom predviđa da se vozilima koja će biti registrirana između 1. siječnja 2020. i 31. prosinca 2024. mora ispitati učinak na okoliš nakon prijeđenih 2500 km ako je najveća brzina vozila manja od 130 km/h te nakon prijeđenih 3500 km ako je najveća brzina vozila 130 km/h ili veća.

3.3.   Primjena graničnih vrijednosti norme Euro 5

3.3.1.

Studija o utjecaju norme Euro 5 na okoliš potvrđuje da je tehnologija koja je potrebna kako bi se ispunila nova ekološka ograničenja već dostupna, isključujući određene vrste vozila kategorije L (L6e-B, L2e-U, L3e-AxT i L3e-AxE).

3.3.2.

Stoga Komisija za navedene podkategorije predlaže odgađanje datuma primjene graničnih vrijednosti s 2020. na 2022. Ta će mjera proizvođačima, a osobito malim i srednjim poduzećima, omogućiti da se pridržavaju predviđenih rokova za prijelaz na pogonske sklopove s nultim emisijama te istodobno donijeti pozitivan učinak u pogledu troškova u korist potrošača.

3.3.3.

Komisija nadalje napominje da se granične vrijednosti razine buke za normu Euro 5 trebaju razjasniti. Stoga predlaže produženje valjanosti postojećih graničnih vrijednosti emisija norme Euro 4 dok se ne utvrde nove granične vrijednosti norme Euro 5.

3.4.   Delegirani akti

3.4.1.

Uredbom (EU) br. 168/2013 Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u petogodišnjem razdoblju koje je isteklo 21. ožujka 2018. Imajući u vidu stalnu potrebu za ažuriranjem zakonodavstva u skladu s tehnološkim napretkom, Komisija traži obnovu ovlasti donošenja delegiranih akata za narednih pet godina, s mogućnošću prešutnog produljenja.

---

(1)  SL C 84, 17.3.2011., str. 30.

(2)  SL C 84, 17.3.2011., str. 30., točke 4.1, 4.3, 5.3.

(3)  Izvješće o studiji: „Studija o učinku na okoliš norme Euro 5 za vozila kategorije L”, EU-Books, ET-04-17-619-EN-N.

(4)  Te podkategorije vozila predstavljaju manje od 1 % globalne proizvodnje vozila kategorije L.

(5)  SL L 60, 2.3.2013., str. 52. – Uredba (EU) br. 168/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. siječnja 2013. o homologaciji i nadzoru tržišta vozila na dva ili tri kotača i četverocikala.

SL L 53, 21.2.2014., str 1. – Delegirana uredba Komisije (EU) br. 134/2014 оd 16. prosinca 2013. o dopuni Uredbe (EU) br. 168/2013 Europskog parlamenta i Vijeća o zahtjevima za učinak na okoliš i učinak pogonske jedinice za vozila na dva ili tri kotača i četverocikle i o izmjeni njezina Priloga V.

SL L 25, 28.1.2014., str. 1. – Delegirana uredba Komisije (EU) br. 44/2014 оd 21. studenoga 2013. o dopuni Uredbe (EU) br. 168/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu konstrukcije vozila i općih zahtjeva za homologaciju vozila na dva ili tri kotača i četverocikala.

SL L 7, 10.1.2014., str. 1. – Delegirana uredba Komisije (EU) br. 3/2014 оd 24. listopada 2013. kojom se dopunjuje Uredba (EU) br. 168/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu zahtjeva funkcionalne sigurnosti vozila za odobrenje vozila s dva ili tri kotača i četverocikala.

(6)  Vidjeti bilješku 3.

(7)  https://www.acem.eu/newsroom/press-releases/329-stefan-pierer-acem-president-we-urgently-need-clarity-from-the-ec-regarding-the-implementation-of-euro-5.

(8)  Tehnologija ugrađene dijagnostike Uredba (EU) br. 168/2013, čl. 21. i Prilog IV, 1.8.1, 1.8.2, 1.8.3.

(9)  članak 23. stavak 3. točka (c).

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o stavljanju na tržište i uporabi prekursora eksploziva te izmjeni Priloga XVII. Uredbi (EZ) br. 1907/2006 i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 98/2013 o stavljanju na tržište i uporabi prekursora eksploziva

(COM(2018) 209 final – 2018/0103 (COD))

(2018/C 367/07)

Izvjestitelj:

David SEARS

Zahtjev za mišljenje:	Europski parlament, 28.5.2018. Vijeće, 31.5.2018.
Pravni temelj:	članak 114. UFEU-a
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za jedinstveno tržište, proizvodnju i potrošnju
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	7.6.2018.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	11.7.2018.
Plenarno zasjedanje br.:	536
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	128/0/1

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO pozdravlja predloženu Uredbu koja se temelji na postojećoj Uredbi (te je zamjenjuje), a o kojoj je EGSO komentirao u siječnju 2011. (1) i kojoj je cilj izvući pouke iz iskustava na nacionalnoj razini i razini EU-a, od stupanja na snagu 2013. i ostvarivanja punog (planiranog) učinka do rujna 2014.

1.2.

EGSO napominje da je raspoloživo vrijeme za pripremu nove Uredbe bilo ograničeno postupovnim čimbenicima, uključujući kratko raspoloživo vrijeme do kraja trenutačnog mandata Komisije i Europskog parlamenta. To je razočaravajuće s obzirom na relativno kratak životni vijek i sporu provedbu postojeće Uredbe, kao i na potrebu za ozbiljnom potporom i sudjelovanjem država članica i svih subjekata u lancu opskrbe u postupku njezine zamjene. Razloge za tu sporu provedbu treba detaljnije ispitati, posebno u velikim zemljama koje se suočavaju s terorističkim djelima protiv njihovog vlastitog stanovništva.

1.3.

EGSO napominje da postoje brojna područja za koja bi trebalo razmotriti pružanje veće jasnoće kad je riječ o području primjene i provedbi ove Uredbe; to će također trebati detaljnije raspraviti s državama članicama u predstojećim mjesecima. Odredbe u pogledu prodaje putem interneta zahtijevaju daljnji rad ako se s pomoću njih želi ostvariti ikakav stvaran učinak i teško je razumjeti kako one mogu biti učinkovite isključivo na razini država članica.

1.4.

Naposljetku, EGSO ponovno dovodi u pitanje djelotvornost grupiranja tako znatno različitih tvari u okviru jedinstvenog regulatornog režima. Zbog toga je to zakonodavstvo teško izraditi, pa čak i teže za provesti ili razumjeti kao profesionalni korisnik ili član šire javnosti. Stoga se preporučuje drugačiji pristup koji je prilagođen pojedinačnim tvarima. Tu kao koristan model može poslužiti zakonodavstvo EU-a o prekursorima za droge (2).

2.   Uvod

2.1.

Improvizirane eksplozivne naprave koje uključuju niz eksploziva kućne izrade koriste teroristi i drugi nedržavni akteri kako bi provodili statičke napade, napade vozilom ili napade koje vrše pojedinci na vojne i gospodarske ciljeve, prvenstveno s ciljem sijanja straha među civilnim stanovništvom te ostvarivanja političkih ili vjerskih ideala.

2.2.

Znanje potrebno za izradu, pohranjivanje i isporuku takvih naprava lako je dostupno na internetu. Sirovine mogu biti u općoj uporabi (brašno, šećer, dizelsko gorivo, gnojiva). Snažniji eksplozivi i detonatori (TATP, PETN, HMTD) zahtijevaju izradu kemijskom sintezom iz drugih tvari dostupnih na maloprodajnom tržištu u zakonite svrhe. Komercijalni eksplozivi (uključujući dinamit, crni barut i TNT) već podliježu strogim kontrolama i danas se rijetko koriste, barem u razvijenim zemljama.

2.3.

Većina terorističkih napada događa se u manje razvijenim zemljama i to često na dnevnoj osnovi i bez potpunih video zapisa. Ti napadi uzrokuju gotovo 99 % svih smrtnih slučajeva povezanih s terorizmom. Međutim, bogatije, odnosno stabilnije i zaštićenije zemlje također su na meti terorizma i kada takvi napadi uspiju oni mogu imati razorne posljedice, čemu danas svjedoče građani u brojnim velikim gradovima EU-a (i SAD-a).

2.4.

Unatoč tomu, pravi rizik na svakodnevnoj razini i dalje je nizak (barem u usporedbi s drugim prirodnim ili općeprihvaćenim opasnostima), dok odgovori vlada najčešće variraju u ovisnosti o njihovim lokalnim iskustvima i nacionalnim praksama. Prirodno autoritarni režimi (još) se ne mogu prepoznati kao mete, dok liberalniji sustavi mogu češće biti napadnuti, ali također brinu o očuvanju ljudskih prava. Kao i uvijek, ne postoje jednostavni odgovori.

2.5.

O tim pitanjima raspravljalo se u prethodnim mišljenjima EGSO-a, iz 2008. (3) o stavljanju na tržište i uporabi „određenih opasnih tvari”, uključujući amonijev nitrat koji se koristi u velikim količinama kao dušično gnojivo te koji predstavlja učinkovitu i jeftinu komponentu komercijalnih eksploziva i eksploziva kućne izrade, te iz 2011. (4) o prvoj Uredbi o kontroli prekursora eksploziva koju se u svjetlu stečenog iskustva sada stavlja izvan snage i zamjenjuje. Prekursori za nedopuštene droge i njihovo odstupanje od zakonite namjene također su razmotreni te u ovom slučaju kao koristan model može poslužiti s tim povezano zakonodavstvo.

3.   Prijedlozi Komisije

3.1.

Predložena nova Uredba o kontroli prekursora eksploziva (15 str.) sastoji se od uvoda (17 str.), 3 priloga (svaki po 1 str.) i procjene učinka (188 str.) te se temelji na članku 114. UFEU-a u vezi s funkcioniranjem unutarnjeg tržišta. Njome se nameću nove obveze državama članicama, kao i svim dionicima koji su povezani s trgovinom tvarima navedenima u Prilozima I. (za „ograničene” prekursore) i II. (prekursore „o kojima treba izvješćivati”), dok se u Prilogu III. navodi traženi format za izdavanje dozvola za „profesionalne korisnike”. Uredba bi trebala stupiti na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu, a njezina primjena trebala bi započeti jednu godinu nakon tog datuma.

3.2.

Stoga opći pristup ostaje nepromijenjen: brojne tvari (njih devet) nalaze se na popisu „ograničenih” tvari zbog njihove koncentracije (a stoga i njihove vrijednosti i iskoristivosti u proizvodnji eksploziva kućne izrade) za prodaju široj javnosti. Dodatni niz tvari (ponovno njih devet) u slobodnoj je prodaji, ali se „sumnjive” transakcije mogu prijaviti nadležnim nacionalnim kontaktnim točkama.

3.3.

U okviru tih popisa, amonijev nitrat premješten je s drugog na prvi popis (uz odgovarajuću izmjenu Priloga XVII. Uredbe REACH u pogledu registracije kemijskih tvari) dok su tri nove tvari ili skupine tvari, koje su dodane putem delegiranih akata Komisije u studenom 2016., uključene na drugi popis (aluminijev prah, magnezijev prah i magnezijev nitrat heksahidrat). Ostalih 14 tvari koje su već navedene na popisima ostaju nepromijenjene. U procjeni učinka iznose se razlozi tih promjena (iako tri dodane tvari nisu detaljno obrazložene i ne postoje informacije u okviru te procjene ili delegiranih akata o pogođenim lancima opskrbe, potencijalnim učincima na tržište ili količinama koje će vjerojatno kupovati profesionalni korisnici ili obični građani).

3.4.

Uredba također pruža prijeko potrebno pojašnjenje različitih uloga u različitim lancima opskrbe, posebno kad je riječ o jasnom definiranju pojmova kao što su „gospodarski subjekti”, „profesionalni korisnici”, „poljoprivrednici” i „šira javnost”.

3.5.

S obzirom na to da je postojeća Uredba obuhvaćena područjem primjene Komisijinog programa REFIT, novim se prijedlogom nastoji smanjiti troškove te povećati učinkovitost (a nadamo se i djelotvornost) smanjenjem broja mogućnosti dostupnih državama članicama. Građani (neprofesionalni korisnici) bit će dužni ishoditi dozvolu za uporabu „ograničenih prekursora” u određenim koncentracijama iznad graničnih vrijednosti navedenih u Prilogu I. i više neće biti dovoljan blaži postupak samostalne registracije. Postojeće dozvole moguće je obnoviti samo ako se smatra da ispunjavaju zahtjeve nove Uredbe.

3.6.

Prepoznata je potreba za informiranjem i osvješćivanjem svih dionika u relevantnim fizičkim i internetskim lancima opskrbe o novim mjerama – iako je stvarno odvijanje samog postupka i dalje nejasno. Primjerice, svrha sigurnosno-tehničkih listova jest jamčenje sigurnosti radnika i potrošača pri rukovanju tvarima, a ne sprječavanje njihove nezakonite uporabe. Vrlo važne granične vrijednosti utvrđene u Prilogu I. teško je tumačiti za pojedine tvari s popisa i neke od njih je možda potrebno revidirati, posebno s obzirom na to da se svaka od njih odnosi na različit lanac opskrbe i skupinu gospodarskih subjekata, a ako u tom pogledu postoje bilo kakve najbolje prakse na razini država članica potrebno ih je jasno podijeliti što je šire moguće.

3.7.

Države članice mogu predložiti strože kontrole (uključujući niže razine koncentracije ili potpune zabrane), dok Komisija u Priloge može uvrstiti nove tvari ako se to pokaže potrebnim za suzbijanje terorizma.

3.8.

Države članice dužne su Komisiji dostaviti godišnje sažetke o broju sumnjivih transakcija, zahtjeva za izdavanje dozvola i razloga za odbijanje, aktivnostima za podizanje svijesti te pojedinostima inspekcija provedenih u kontekstu internetskih i neinternetskih aktivnosti.

3.9.

Konačno, Komisija će najranije šest godina nakon datuma primjene ove Uredbe provesti preispitivanje i izvijestiti o njezinoj djelotvornosti u vidu izvješća upućenog Europskom parlamentu, Vijeću i EGSO-u.

4.   Opće i posebne napomene

4.1.

EGSO pozdravlja prijedlog nove Uredbe i snažno podržava u njoj sadržane ciljeve. Tvari koje su pod nadzorom uglavnom su usklađene s popisima prioriteta u drugim razvijenim zemljama. Nove definicije trebale bi pružiti jasnoću onima koji ih se nastoje pridržavati. Pojavit će se određeni dodatni troškovi za vlade, ali čini se da su razmjerni prednostima daljnjeg smanjivanja terorističkih aktivnosti. Zajednički regulatorni režim u svim državama članicama trebao bi koristiti dobavljačima i drugim gospodarskim subjektima. Potreba za smanjenjem rizika za širu javnost (ali i ostale, uključujući istaknute pojedince, policijske i vojne službenike), uz istodobno omogućavanje slobodnog kretanja robe u zakonite svrhe, čini se razumno uravnoteženom.

4.2.

EGSO se također slaže da postoji potreba za hitnim i usklađenim djelovanjem država članica te dijeli Komisijinu zabrinutost u vezi sa sporim i neujednačenim odgovorom na postojeću Uredbu.

4.3.

To, pak, izaziva zabrinutost u vezi s procesima koje se slijedi u pripremi njezine zamjene, posebno u kontekstu sadržaja i kvalitete popratnih dokumenata. Procjena učinka koju Komisija priprema na temelju rada konzultantskog društva Ernst & Young, snažno se oslanja na javno dostupne statističke podatke na razini EU-a koji mogu ili ne moraju biti odgovarajući ili potpuni. Njezin format, koji je u skladu s unutarnjim smjernicama, ne omogućava lako čitanje ili jasnoću. Otvoreno javno savjetovanje privuklo je samo 83 odgovora različitih važnosti. I procjena učinka i javno savjetovanje pripremljeni su u kratkom razdoblju, uključujući božićno i novogodišnje razdoblje 2017. – 2018., s malo ili bez vremena za popunjavanje praznina u predstavljenim dokazima. Dostupnost proizvoda na internetu provjerena je pretragom na Amazonu, no bez navođenja skrivenijih izvora na tamnoj mreži (eng. dark web).

4.4.

EGSO uviđa da je Komisija u ranoj fazi preispitala ključno pitanje područja primjene Uredbe, tj. koje proizvode treba kontrolirati, ali to u procjeni učinka nije jasno navedeno. Kako je već istaknuto, čini se da nedostaje analiza tržišta za tri tvari koje su dodane 2016. putem delegiranih akata. Za nepostojanje kontrola u vezi s klorovodičnom kiselinom, koja je bila uključena u procjenu učinka izrađenu za trenutačnu uredbu, ali je u posljednjem trenutku bez objašnjenja uklonjena s postojećeg popisa, i dalje nema objašnjenja. Ostali prekursori srednjeg prioriteta uključujući kalijev permanganat, natrijev nitrit, urein i cinkov prah, koji se pojavljuju na drugim popisima potencijalnih proizvoda s dvojnom namjenom, trebali bi u najmanju ruku biti predmet rasprave. U tom bi kontekstu bilo korisno kao cilj postaviti napredak prema globalno priznatom popisu, barem u slučaju razvijenih zemalja.

4.5.

EGSO se slaže s popisom mogućih mjera kontrole koje su odbačene u ranoj fazi. Međutim, mora postojati određena doza zabrinutosti zbog ograničenog raspona kontrola koje se sada predlažu, posebno s obzirom na izrazito različitu prirodu predmetnih proizvoda. Veličina ambalaže, bar kodovi i ustrajanje na plaćanju putem sljedivih kartičnih ili bankovnih transakcija s osobnih ili korporativnih računa čimbenici su koji mogu odigrati ulogu u ograničavanju ili praćenju prodaje. Postojeće prakse u državama članicama mogu se razlikovati, ali to se ne čini kao uvjerljiv argument u ratu protiv terorizma.

4.6.

Razlike u primjeni postojeće Uredbe ipak će utjecati na troškove za pojedine države članice i za one koji su uključeni u zakonitu distribuciju i uporabu ograničenih proizvoda. S obzirom na to da su za djelovanje u okviru sadašnjeg sustava bili potrebni brojni prekršajni nalozi, moglo bi doći do oklijevanja u prihvaćanju pristupa koji se isključivo temelji na dozvolama, bez obzira na dugoročne koristi. Spominje se kontrola prodaje putem interneta, no nema upuštanja u daljnje analize jer je riječ o području koje je u nacionalnoj nadležnosti.

4.7.

Prijedlog uključuje iscrpnu analizu usklađenosti i zakonitosti u odnosu na ostalo zakonodavstvo EU-a, uključujući Opću uredbu o zaštiti podataka (GDPR) koja upravo stupa na snagu. Vodi se rasprava i o postojećem sustavu oznaka KN koje se koriste za utvrđivanje prekograničnih kretanja tvari i smjesa, kao što je to bio slučaj i prije osam godina kad je napisano prethodno mišljenje. S obzirom na to da popis trenutačno sadrži samo 18 tvari – i s vjerojatno najviše 12 tvari koje bi se tu još moglo uvrstiti – trebalo bi biti moguće osmisliti odgovarajuće carinske oznake u svrhu ciljane uporabe u skladu s ovom Uredbom te kako bi se osiguralo da ostalo zakonodavstvo EU-a osmišljeno u druge svrhe ne bude u suprotnosti s osnovnim ciljevima sigurnosti i zaštite građana EU-a.

4.8.

EGSO također napominje da se proizvodi s tog popisa znatno razlikuju kad je riječ o njihovom obujmu proizvodnje, lancima opskrbe i zakonitim krajnjim namjenama kako za profesionalne korisnike tako i za širu javnost. Jedino što im je zajedničko jest njihova potencijalna vrijednost za teroriste i stoga se zakonodavstvom nastoji prekinuti te neželjene lance opskrbe služeći se svim raspoloživim mjerama.

4.9.

Te mjere neće imati isti učinak na sve proizvode i stoga nije za očekivati da će njihovo ukalupljivanje u jedinstveni sustav kontrole rezultirati željenom razinom djelotvornosti. Poželjan pristup bila bi jednostavna okvirna direktiva u kojoj se utvrđuju širi ciljevi, s posebnim savjetovanjima, analizama, procjenama učinka i uredbama koji se odnose na svaku od tvari s popisa. Općenito gledajući, time bi se uštedjelo vrijeme i spasili životi, a sigurno bi se i uspješnije ispunjavali zahtjevi povezani s programom REFIT.

4.10.

To bi također omogućilo bliskiju dugoročnu suradnju i razmjenu informacija s proizvođačima i drugim uključenim dionicima koji podupiru mjere za smanjenje zlouporabe njihovih proizvoda. Količine prenamijenjene u nezakonite svrhe zanemarive su u usporedbi s gubitkom ugleda ili rizikom od sveobuhvatnijih ograničenja. Globalni napori usmjereni na kontrolu vrlo malih količina anhidrida octene kiseline potrebnih za proizvodnju nedopuštenih droga, uključujući heroin, koristan su primjer onoga što se može postići u tom pogledu. Kad je riječ o prekursorima za droge, EGSO je svoje mišljenje o tom prijedlogu objavio u siječnju 2013. (5). Mnoge tada razmatrane ideje mogu se isto tako primjenjivati na prekursore eksploziva koji u skladu s trenutačnim prijedlogom podliježu ograničenju ili izvješćivanju.

4.11.

Naposljetku, EGSO pozdravlja svoje stalno sudjelovanje u razvoju i primjeni ove Uredbe, no, posebno u svjetlu kratkih zadanih rokova tijekom izrade prijedloga, smatra da bi Komisija svako naknadno preispitivanje trebala provesti najkasnije, umjesto najranije šest godina od datuma početka njezine primjene.

---

(1)  SL C 84, 17.3.2011., str. 25.

(2)  SL C 76, 14.3.2013., str. 54.

(3)  SL C 204, 9.8.2008., str. 13.

(4)  SL C 84, 17.3.2011., str. 25.

(5)  SL C 76, 14.3.2013., str. 54.

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 952/2013 o Carinskom zakoniku Unije

(COM(2018) 259 final – 2018/0123 (COD))

(2018/C 367/08)

Izvjestitelj:

Antonello PEZZINI

Zahtjev za savjetovanje:	Europski parlament, 28.5.2018. Vijeće, 29.5.2018.
Pravni temelj:	članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za jedinstveno tržište, proizvodnju i potrošnju
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	12.7.2018.
Plenarno zasjedanje br.:	536
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	147/0/2

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) oduvijek smatra da učinkovita carinska unija predstavlja nužan preduvjet za proces europske integracije kako bi se osiguralo slobodno, učinkovito, sigurno i transparentno kretanje robe, i to uz najveću razinu zaštite potrošača i okoliša, kvalitetnija radna mjesta te djelotvornu borbu protiv prijevara i krivotvorenja.

1.2.

EGSO naglašava važnost osiguravanja jasnog i transparentnog regulatornog okvira jedinstvenog za sve subjekte te javne i privatne aktere koji djeluju na carinskom području Unije, uz korištenje jasno određenih definicija, postupaka i rokova primjenjivih na robu koja ulazi u carinsko područje EU-a ili izlazi iz njega, čime bi se samoj carinskoj uniji omogućilo učinkovito djelovanje i usklađenost s provedbom zajedničke trgovinske politike.

1.3.

EGSO stoga podupire predloženi regulatorni okvir, odnosno: — izmjene tehničkih pravila i propisa Carinskog zakonika Unije (CZU); — ispravke tehničkih pogrešaka i propusta, čime bi se CZU uskladio s međunarodnim sporazumom između EU-a i Kanade (CETA); — uključivanje enklava općine Campione d’Italia i talijanskih voda jezera Lugano u carinsko područje Unije, u skladu sa zahtjevom dotične države članice.

1.4.

EGSO smatra da je za Uniju i zemlje s kojima je sklopila sporazume o slobodnoj trgovini od ključne važnosti poduprijeti tu zajedničku predanosti promicanju slobodne i poštene trgovine u aktivnom i progresivnom društvu, s ciljem poticanja gospodarske aktivnosti i promicanja zajedničkih vrijednosti i ideja koje su jasno utvrđene u Jedinstvenom europskom aktu iz 1986., Carinskom zakoniku iz 1992. ažuriranom u obliku CZU-a iz 2013. i koje su u obliku prijedloga uključene u dugoročni proračun za razdoblje 2021. – 2027., kao potpora učinkovitijoj poreznoj i carinskoj suradnji na razini Unije.

1.5.

U kontekstu uključivanja „teritorijalnih enklava” Odbor preporučuje da se posebna pozornost posveti usporednom uvođenju nužnih izmjena direktiva 2008/118/EZ (Direktiva o trošarinama) i 2006/112/EZ (Direktiva o PDV-u).

1.6.

EGSO traži od Komisije da mu tijekom 2021. proslijedi planirano izvješće o privremenom ocjenjivanju zakonodavnog okvira CZU-a, s ciljem procjene njegove primjerenosti u odnosu na izmjene uvedene ovom uredbom, kao i učinkovitosti zajedničkih digitalnih sustava koji bi trebali biti pokrenuti do tog datuma.

2.   Uvod

2.1.

U skladu s člankom 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), carinska unija pod isključivom je nadležnošću Europske unije, a Carinski zakonik Unije (CZU) omogućio je: — usklađivanje prethodnih, različitih propisa; — primjenu jednakog postupanja; — zakonito uvođenje sankcija.

2.2.

Od 1. svibnja 2016. na snagu su stupili novi carinski propisi namijenjeni osiguravanju lakšeg poslovanja poduzeća u Europi, kao i postizanju veće zaštite potrošača. Novim Carinskim zakonikom Unije postignuta je značajna modernizacija carinskog zakonodavstva EU-a koje je stupilo na snagu 1992.

2.3.

Jedinstvenim europskim aktom iz 1986., koji je stupio na snagu u srpnju 1987., započeo je postupak koji je tijekom triju faza – 1990. za kapitalna dobra, 1993. za robu i 1999. za jedinstvenu valutu – doveo do primjene članka 28. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, tj. do „zabrane, među državama članicama, uvoznih i izvoznih carina te svih davanja s istovrsnim učinkom”.

2.4.

Nakon kodeksa iz 1992. i uredbe iz 2008. dolazimo do aktualnog CZU-a iz 2013. – dopunjenog s nekoliko delegiranih i provedbenih uredbi – koji predstavlja prekretnicu u europskoj carinskoj uniji: CZU je okvir kojim se omogućuje da u EU godišnje uđe i iz njega izađe roba u vrijednosti od preko 3 000 milijardi eura.

2.5.

Nakon stupanja na snagu novih bitnih odredaba Uredbe (EU) br. 952/2013 o CZU-u, postupak savjetovanja s državama članicama i poduzećima omogućio je utvrđivanje tehničkih pogrešaka i nepravilnosti koje je potrebno ispraviti kako bi se zajamčila pravna sigurnost i dosljednost.

2.6.

Carinsko područje EU-a zapravo se ne podudara u potpunosti sa zbrojem teritorija koji čine geofizički teritorij EU-a. Štoviše, pojedina područja obuhvaćena različitim nacionalnim teritorijima isključena su iz carinskog područja Zajednice, dok se neki teritoriji koji su izvan geofizičkog teritorija Unije u svakom smislu smatraju dijelom carinskog područja.

2.7.

Iako pod carinsko područje EU-a spadaju austrijski teritoriji Jungholz i Mittelberg, Kneževina Monako, Republika San Marino, francuski prekomorski departmani (DOM – Martinique, Guadeloupe, Francuska Gvajana i Réunion), Otok Man i Kanarski otoci, iz njega su isključeni pojedini teritoriji koji zapravo jesu dio geofizičkog teritorija EU-a, kao što su Farski otoci, otok Helgoland i teritorij Büsingen, Ceuta i Melilla, francuski prekomorski teritoriji (TOM – Francuska Polinezija, Wallis i Futuna, Nova Kaledonija te francuski antarktički i južni otoci, kao i Teritorijalne Zajednice Mayotte i Saint Pierre-et-Miquelon) i Livigno. Dosad su iz tog područja također bili isključeni općina Campione d’Italia i talijanske nacionalne vode jezera Lugano (između Ponte Tresa i Ponte Ceresio), međutim, Italija je zatražila uključivanje tih teritorija.

2.8.

Pregovori o Sveobuhvatnom gospodarskom i trgovinskom sporazumu između Kanade i EU-a (CETA) zaključeni su u rujnu 2014., Odlukom Vijeća (EU) 2017/37 od 28. listopada 2016. Zahvaljujući tom sporazumu, koji je stupio na snagu 21. rujna 2017., ukinuto je 99 % carinskih pristojbi i mnoge druge prepreke koje su do sada predstavljale opterećenje za trgovce.

2.9.

Sporazum CETA – o kojem je EGSO izrazio svoje stajalište u nekoliko navrata (1) – sadržava brojne aspekte od velikog interesa za carinu s obzirom na činjenicu da se njime, kako je predviđeno člankom 1. stavkom 4., između Kanade i Europske unije uspostavlja područje slobodne trgovine u skladu s člankom XXIV. GATT-a (1994.) (2) i člankom V. GATS-a (3). U svakom slučaju, sporazumom se ne utječe na dodatna prava i postojeće obveze među ugovornim strankama u smislu Sporazuma WTO-a, a još manje na druge sporazume u koje su predmetne stranke uključene. (4)

2.10.

Područje slobodne trgovine uključuje, osim ako je drukčije određeno (5): — za Kanadu: njezin kopneni prostor, zračni prostor, unutarnje i teritorijalne morske vode, kao i njezin isključivi gospodarski pojas, kako je definirano kanadskim nacionalnim pravom, u skladu s dijelom V. Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora, sastavljene u Montego Bayu 10. prosinca 1982. („Konvencija UNCLOS” (6)); njezin epikontinentalni pojas, kako je definiran kanadskim nacionalnim pravom, u skladu s dijelom VI. Konvencije UNCLOS; — za Europsku uniju: teritorije u kojima se primjenjuju UEU i UFEU, u skladu s uvjetima utvrđenim u tim ugovorima i, kad je riječ o odredbama o tarifnom postupanju s robom, dijelove carinskog područja Europske unije koji nisu obuhvaćeni tim ugovorima.

2.10.1

.EU i Kanada potpisali su, zajedno s CETA-om, Zajednički instrument o tumačenju (7) koji će imati pravnu valjanost i koji jasno i nedvosmisleno opisuje sadržaj sporazuma između Kanade i Europske unije u nizu članaka CETA-e, kao što su oni koji se odnose na novi pravosudni sustav za zaštitu ulaganja, pravo na donošenje propisa, javne usluge te zaštitu okoliša i rada.

2.10.2

.Postupak redovitih savjetovanja s državama članicama i poduzećima rezultirao je utvrđivanjem pogrešaka i tehničkih nepravilnosti koje je potrebno ispraviti kako bi se zajamčila pravna sigurnost i dosljednost. U taj se kontekst uklapaju prijedlozi Komisije, uključujući usklađivanje CZU-a s međunarodnim sporazumom, koji u trenutku donošenja Zakonika nije bio na snazi, kao i zahtjev Italije da se u carinsko područje uključi jedan dio njezinog teritorija.

3.   Prijedlozi Komisije

3.1.

Komisija predlaže izmjenu Carinskog zakonika EU-a u cilju: — ispravljanja tehničkih pogrešaka i propusta, uključujući usklađivanje CZU-a s odredbama međunarodnih sporazuma koji u trenutku donošenja Zakonika još nisu bili na snazi, kao što je Sveobuhvatni gospodarski i trgovinski sporazum između EU-a i Kanade (CETA); — izmjene definicije carinskog područja Unije kako bi uključivalo općinu Campione d’Italia i talijanske vode jezera Lugano; — u okviru postupka vanjske proizvodnje predvidjeti posebne odredbe i dopune za odluke i postupovne rokove u pogledu obvezujućih tarifnih informacija (OTI), skraćenih ulaznih deklaracija, deklaracija za privremeni smještaj, skraćene deklaracije ili obavijesti o ponovnom izvozu te oslobođenje od uvoznih carina.

4.   Opće napomene

4.1.

EGSO u potpunosti dijeli cilj Komisije da se tehničkim izmjenama Carinskog zakonika Unije osigura njegova usklađenost s ciljevima usmjerenima na poboljšanje konkurentnosti europskih poduzeća, ali i na osiguravanje bolje zaštite financijskih i gospodarskih interesa Unije, kvalitetnijih radnih mjesta i sigurnosti potrošača u EU-u.

4.2.

EGSO naglašava važnost koja se u okviru CETA-e pridaje trgovini i održivom razvoju, kao i relevantne obveze koje su ugovorne stranke preuzele u zajedničkom instrumentu za tumačenje s ciljem učvršćivanja njegovih odredaba, a usto pozdravlja pozitivni pristup novog modela za rješavanje sporova na području ulaganja.

4.3.

Odbor stoga smatra pozitivnom namjeru usklađivanja zakonodavstva Unije sa sporazumima potpisanima s Kanadom, i to na sljedećim područjima: — obvezujuće tarifne informacije; — privremeni smještaj; — skraćena ulazna deklaracija i skraćena deklaracija za indikacije koje se umeću u slučaju kada nisu dostavljene informacije prije dolaska u pogledu robe koja nije roba Unije; — poništenje deklaracije za privremeni smještaj; — potpuno oslobođenje od uvoznih carina u određenim slučajevima; — točni uvjeti poništenja u slučajevima deklaracije za privremeni smještaj, izlazne skraćene deklaracije ili obavijesti o ponovnom izvozu.

4.4.

Odbor podupire prihvaćanje zahtjeva talijanske vlade da se u carinsko područje Unije od 1. siječnja 2019. uključi talijanska općina Campione d’Italia i talijanske nacionalne vode jezera Lugano.

4.5.

Odbor preporučuje da se, usporedo s navedenim postupkom uključivanja, izvrše i potrebne izmjene Direktive 2008/118/EZ (Direktiva o trošarinama) i Direktive 2006/112/EZ (Direktiva o PDV-u) koje bi stupile na snagu istog datuma, tj. 1. siječnja 2019.

4.6.

EGSO traži od Komisije da mu tijekom 2021. predstavi planirano izvješće o ocjenjivanju učinkovitosti, dosljednosti i primjerenosti novog zakonodavnog okvira CZU-a, kako je izmijenjen predmetnim zakonodavnim prijedlozima.

---

(1)  SL C 48, 15.2.2011., str. 87.; SL C 332, 8.10.2015., str. 45.; SL C 227, 28.6.2018., str. 27.

(2)  Opći sporazum o carinama i trgovini.

(3)  Opći sporazum o trgovini uslugama.

(4)  Vidjeti čl. 1. stavak 5. CETA-e.

(5)  Vidjeti čl. 1. stavak 3. CETA-e.

(6)  Konvencija Ujedinjenih naroda o pravu mora.

(7)  Vijeće je taj dokument odobrilo u trenutku potpisivanja Sporazuma 28. listopada 2016. i njime se, u skladu s člankom 31. Bečke konvencije o pravu međunarodnih ugovora, osigurava obvezujuće tumačenje CETA-e http://data.consilium.europa.eu/doc/document/ST-13541-2016-INIT/hr/pdf.

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 575/2013 u pogledu minimalnog pokrića gubitka za neprihodujuće izloženosti

(COM(2018) 134 final – 2018/0060 (COD))

i o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o pružateljima usluge servisiranja kredita, kupcima kredita i naplati kolaterala

(COM(2018) 135 final – 2018/0063 (COD))

(2018/C 367/09)

Izvjestitelj:

Juan MENDOZA CASTRO

Zahtjev za savjetovanje:	Vijeće Europske unije, 24.4.2018.; Europski parlament, 19.4.2018.
Pravni temelj:	članak 114. i članak 53. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske Unije
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za ekonomsku i monetarnu uniju te ekonomsku i socijalnu koheziju
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	27.6.2018.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	11.7.2018.
Plenarno zasjedanje br.:	536
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	145/0/2

1.   Zaključci i preporuke

Paket mjera o lošim kreditima

1.1.

EGSO pozdravlja paket Komisije, glavni instrument EU-a u nastojanjima da riješi kontinuirani problem loših kredita, ključan za ostvarivanje napretka u uspostavi bankarske unije.

1.2.

Financijske institucije EU-a ostvarile su napredak u pogledu kvalitete kreditnih portfelja, kao i u pogledu ukupne količine loših kredita; međutim, potrebno je poduzeti dodatne mjere na razini EU-a kako bi se spriječilo nagomilavanje loših kredita u budućnosti.

1.3.

U svakoj usporedbi razine loših kredita u EU-u treba uzeti u obzir činjenicu da su banke u nekim zemljama primile znatne državne potpore u ranijim fazama krize (2008. – 2012.), dok druge to nisu mogle zbog promjena u pravilima o državnim potporama.

1.4.

EGSO skreće pozornost na socijalne posljedice financijske krize u pogledu isključivanja, socijalne pravde i prepreka dovršetku unutarnjeg tržišta.

1.5.

Uklanjanje dugova umanjene vrijednosti s računa financijskih institucija ključno je kako bi se izbjegle posljedice prezaduženosti u budućnosti. EGSO također poziva kreditne institucije na odgovorno kreditiranje.

Zakonom propisani bonitetni zaštitni mehanizmi

1.6.

EGSO se slaže s primjenom zakonom propisanih bonitetnih zaštitnih mehanizama kao zaštitnom mjerom kojom se jamči dostatno pokriće po kreditima za buduće loše kredite.

1.7.

EGSO prima na znanje Komisijino obrazloženje prijedloga te dodaje da bi se zaštitni mehanizmi mogli opravdati različitim ciljevima računovodstvenog okvira u vezi s bonitetnim propisima.

1.8.

Međutim, EGSO također mora naglasiti sljedeće: — pristupom utemeljenim na jedinstvenom rješenju za sve ne uzimaju se u obzir razlike koje i dalje postoje u nacionalnim građanskim pravima i trajanju postupaka na građanskim sudovima; — rokovi za rezerviranja za nove loše kredite mogu natjerati banke da ih brzo prodaju, umjesto da čekaju da se poduzeće/društvo u financijskim poteškoćama vrati u održivije stanje.

1.9.

Komisija bi, po mogućnosti, trebala uzeti u obzir poseban položaj manjih i specijaliziranih poduzeća s manje složenom imovinskom strukturom.

1.10.

EGSO smatra da MSFI 9 treba biti obvezan za sve banke EU-a.

1.11.

EGSO predlaže provođenje posebne analize učinka kojoj će cilj biti procijeniti mogući učinak predložene uredbe na banke, na prijenos kredita na kućanstva, na MSP-ove i na rast BDP-a.

1.12.

EGSO napominje da je ESB već izdao svoju dopunu bez razmatranja pravila u okviru stupa 1. koja će izdati Parlament/Vijeće/Komisija i bez čekanja na smjernice Europskog nadzornog tijela za bankarstvo (EBA).

Razvoj sekundarnih tržišta

1.13.

EGSO uvažava da Komisija nudi odgovor na mnoge probleme povezane s rascjepkanim sekundarnim tržištima za loše kredite u EU-u te ističe konkretne prijedloge u tom pogledu. Međutim, Odbor smatra da regulatori ne smiju poticati prodaju loših kredita.

1.14.

U pogledu posljedica prijenosa kredita EGSO predlaže sljedeće: — zaštita potrošača: općenito pozdravlja prijedloge Komisije. Nadležna tijela moraju obraćati pozornost na posebne mjere i preporuke za zaštitu prava dužnika; — zaštita radnika: nadležna tijela moraju uzeti u obzir mobilnost i zaštitu radnika poduzeća uključenih u prijenose poduzeća u skladu s pravom EU-a i nacionalnim pravom.

Ubrzana izvansudska naplata kolaterala

1.15.

EGSO naglašava, u pozitivnom smislu, pravo na pošteno suđenje pred nacionalnim sudom ako je potrebno i ako se primjena tog postupka u skladu s predloženim u direktivi ograniči.

1.16.

U mnogim je državama članicama naplata već učinkovita. Rješenje za problem loših kredita uglavnom leži u jačanju sudskih postupaka u cijelom EU-u.

2.   Prijedlozi Europske komisije

2.1.

Komisija je 14. ožujka predstavila Prijedlog uredbe (1) o izmjeni Uredbe (EU) br. 575/2013 u pogledu minimalnog pokrića gubitka za neprihodujuće izloženosti, zajedno s Prijedlogom direktive (2) o pružateljima usluge servisiranja kredita, kupcima kredita i naplati kolaterala.

2.2.

Oba prijedloga popraćena su radnim dokumentima službi Komisije i procjenama učinka, a na isti dan Komisija je objavila i Drugo izvješće o napretku (3) u smanjenju loših kredita u Europi i Nacrt (4) s tehničkim smjernicama za osnivanje nacionalnih društava za upravljanje imovinom.

2.3.

Ti prijedlozi važne su sastavnice napora koje Komisija ulaže u jačanje europske ekonomske i monetarne unije (EMU) i ključne su za dovršetak bankarske unije. Rješavanje problema visokih razina loših kredita i neprihodujućih izloženosti i njihova mogućeg akumuliranja u budućnosti sastavni je dio napora koje Unija ulaže kako bi dodatno smanjila rizike u bankarskom sustavu i omogućila bankama da se usredotoče na kreditiranje poduzeća i građana.

2.4.

U prijedlogu uredbe Komisija predlaže da se uspostavi zakonom propisan bonitetni zaštitni mehanizam uvođenjem zajedničkih minimalnih razina pokrića za novoodobrene kredite koji postanu loši, a u cilju sprječavanja prekomjernog nagomilavanja loših kredita bez dostatnog pokrića gubitka u bilancama banaka, čime će se olakšati njihova sanacija.

2.5.

U prijedlogu direktive Komisiji je cilj povećati učinkovitost postupaka naplate duga uvođenjem posebnog zajedničkog postupka ubrzane izvansudske naplate kolaterala. Prijedlogom se također potiče razvoj sekundarnih tržišta za nenaplative kredite usklađivanjem zahtjeva i stvaranjem jedinstvenog tržišta za usluge kreditiranja i prijenos bankovnih kredita na treće strane diljem EU-a.

3.   Opće napomene

3.1.

EGSO pozdravlja paket Komisije, glavni instrument EU-a u nastojanjima da riješi kontinuirani problem loših kredita (5), ključan za ostvarivanje napretka u uspostavi bankarske unije.

3.2.

S obzirom na to da su solventnost i stabilnost u financijskom sustavu ključni za EU, velika količina loših kredita nagomilana u bankama nekih država članica tijekom krize i naknadne recesije loša je za financijski sustav u cjelini, štetna je za gospodarstvo i u nekim je slučajevima rezultirala velikim troškovima za porezne obveznike.

3.3.

Posljednjih godina financijske institucije EU-a ostvarile su napredak u pogledu kvalitete kreditnih portfelja, kao i u pogledu ukupne količine loših kredita; međutim, razina loših kredita i dalje je visoka i iznosi 813 milijardi EUR bruto (6). Banke i nadzorna tijela imaju potrebne alate za smanjivanje broja kredita u statusu neispunjavanja obveza ili umanjene vrijednosti, ali potrebne su dodatne mjere na razini EU-a kako bi se spriječilo njihovo nagomilavanje u budućnosti.

3.4.

EGSO ističe da su banke u nekim zemljama primile znatne državne potpore u ranijim fazama krize (2008. – 2012.), dok druge to nisu mogle zbog promjena u pravilima o državnim potporama za financijski sektor. Iz tog bi razloga u svim usporedbama razine loših kredita trebalo uzeti u obzir te razlike.

3.5.

EGSO skreće pozornost na socijalne posljedice financijske krize u smislu isključivanja, socijalne pravde i prepreka dovršetku unutarnjeg tržišta. U nekim državama članicama loši krediti odraz su ozbiljnosti utjecaja na obitelji i MSP-ove, uključujući njihovu izloženost riziku od gubitka svojih domova i podložnost ovrsi.

3.6.

Uklanjanje dugova umanjene vrijednosti s računa financijskih institucija ključno je kako bi se izbjegle posljedice prezaduženosti u budućnosti i plan Vijeća Ecofin mora doprinijeti tom cilju. EGSO također poziva na odgovorno kreditiranje, što će od kreditnih institucija zahtijevati da obraćaju veću pozornost na potrebe i situaciju njihovih pojedinačnih dužnika te da pronađu financijski instrument koji će najbolje odgovarati okolnostima svakog od njih. (7)

4.   Posebne napomene

4.1.    Zakonom propisani bonitetni zaštitni mehanizmi

4.1.1.

EGSO se slaže s primjenom zakonom propisanih bonitetnih zaštitnih mehanizama kao zaštitnom mjerom kojom se jamči dostatno pokriće po kreditima za buduće loše kredite.

4.1.2.

Kako bi se smanjio broj loših kredita i neprihodujućih izloženosti (8), predložena izmjena Uredbe o kapitalnim zahtjevima obuhvaća progresivne rokove za osigurane (do osam godina) i neosigurane (dvije godine) kredite.

4.1.3.

Obrazloženje Komisije za prijedlog je sljedeće (9): — postupanje u vezi s kreditnim gubitkom ne mora uvijek biti prikladno s bonitetnog stajališta koje ima drukčiji opseg, cilj i svrhu; — očekuje se da će MSFI 9 (10) donijeti bolju usklađenost s bonitetnim standardima od MRS-a 39 (11) i da će doprinijeti rješavanju pitanja zakašnjelih i nedostatnih rezervacija jer djeluje po načelu „očekivanog gubitka”. Međutim, novi standard i dalje ostavlja diskrecijski prostor u evaluaciji loših kredita i temeljnog kolaterala, a posljedično i u utvrđivanju odredbi; — bonitetni propisi ovlašćuju nadzorno tijelo za bankarstvo da utječe na razinu rezerviranja banke (uključujući u pogledu loših kredita) unutar granica primjenjivog računovodstvenog okvira i da zahtijevaju određene prilagodbe izračuna regulatornog kapitala te banke. Međutim, nadzorno tijelo može primjenjivati obvezujuće mjere i zahtjeve samo na osnovi svakog pojedinačnog slučaja, ovisno o pojedinačnim okolnostima banke (koje se nazivaju mjere stupa 2.); — pojedinačno oblikovane nadzorne mjere na osnovu procjene nadležnog nadzornog tijela svakog pojedinačnog slučaja prikladne su za rješavanje posebnih rizika pojedinih banaka povezanih s lošim kreditima.

4.1.4.

EGSO dodaje da bi se zaštitni mehanizmi mogli opravdati različitim ciljevima računovodstvenog okvira u vezi s bonitetnim propisima.

4.1.5.

Međutim, EGSO također mora naglasiti sljedeće: — predloženom uredbom koja slijedi pristup utemeljen na jedinstvenom rješenju za sve ne uzimaju se u obzir razlike koje i dalje postoje u nacionalnim građanskim pravima i trajanju postupaka na građanskim sudovima; — kalendar za rezerviranja novih loših kredita može natjerati banke da ih brzo prodaju, umjesto da čekaju da se poduzeće/društvo u financijskim poteškoćama vrati u održivije stanje. To bi moglo smanjiti mogućnost restrukturiranja duga i davanja druge prilike poduzetnicima, uz mogući negativan socijalni učinak i negativan učinak na stopu zaposlenosti; — prema jednoj analizi (12), istodobno uvođenje MSFI-ja 9 i bonitetnih zaštitnih mehanizama za neprihodujuće izloženosti vjerojatno će snažnije utjecati na manja i specijalizirana poduzeća s manje složenom imovinskom strukturom. Komisija treba razmotriti je li potrebno uskladiti prijedlog kako bi se taj problem riješio.

4.1.6.

Iako se predloženim zaštitnim mehanizmima mogu ublažiti razlike u rezerviranjima koje proizlaze iz usvajanja različitih računovodstvenih okvira (MSFI 9 za razliku od nacionalnih GAAP-ova (13)), EGSO smatra da bi MSFI 9 trebao biti obvezan za sve banke EU-a.

4.1.7.

EGSO predlaže provođenje posebne analize kojoj će cilj biti procijeniti mogući učinak predložene uredbe na banke, na prijenos kredita na kućanstva, na MSP-ove i na rast BDP-a.

4.1.8.

Drugi rizici mogu proizvesti probleme slične onima loših kredita, posebno rizici povezani s teškim, složenim izvedenicama te drugom i trećom razinom oduzete imovine. S obzirom na to, EGSO smatra da te rizike treba uvrstiti na prioritetni popis za smanjenje rizika.

4.1.9.

EGSO napominje da je ESB već izdao svoju dopunu bez razmatranja pravila u okviru stupa 1. koja će izdati Parlament/Vijeće/Komisija i bez čekanja na dovršetak smjernica (o kojima se još raspravlja) Europskog nadzornog tijela za bankarstvo. To bi moglo predstavljati povredu načela bolje regulacije. Dopunu ESB-a o lošim kreditima stoga treba prilagoditi budućem okviru stupa 1. o lošim kreditima kako bi se i dalje mogla jamčiti dosljednost europskih pravila.

4.2.    Mjere za daljnji razvoj sekundarnih tržišta za loše kredite

4.2.1.

U EU-u su transakcije na sekundarnim tržištima razmjerno male. (14) Uzroci uključuju fragmentirane propise, zakonodavna ograničenja koja se odnose na nositelje određenih razreda imovine, opseg uključenosti poduzeća za servisiranje i vrsta ulagača (u nekim slučajevima samo druge banke smiju servisirati ili otkupiti loše kredite) i različita stajališta lokalnih banaka i stranih ulagača o gospodarskim izgledima. EGSO smatra da Komisija nudi odgovor na mnoge od tih problema.

4.2.2.

Jedan od ključnih izazova tržišta za loše kredite jest nedostatak visokokvalitetnih podataka o lošim kreditima, što rezultira neravnotežom u pogledu informacija. EGSO pozdravlja obrasce za podatke kojima je cilj pružiti jedinstvene i standardizirane podatke za ugovore o lošim kreditima.

4.2.3.

Međutim, EGSO smatra da regulatori ne smiju poticati prodaju loših kredita jer bi upravljanje kreditima umanjene vrijednosti unutar banaka moglo podrazumijevati veću vrijednost kroz njihovu naplatu od cijena ostvarenih njihovom prodajom.

4.2.4.

EGSO naglašava i podupire sljedeće aspekte prijedloga Komisije: — pružatelji usluge servisiranja kredita. Pravilima na razini cijelog EU-a uspostavljeni su posebni zahtjevi i postupci za odobravanje, odbijanje ili povlačenje odobrenja (članci od 5. do 7.), uključujući „imaju dobar ugled, nisu kažnjavani i nisu u postupku u slučaju nesolventnosti”. Ta pravila također pokrivaju: registar (članak 8.), ugovorni odnos između pružatelja usluge servisiranja kredita i vjerovnika (članak 9.), podugovaranje usluge servisiranja kredita (članak 10.) i prekogranično pružanje usluge servisiranja kredita (članci 11. i 12.); — kupci kredita. Vjerovnik dostavlja sve potrebne informacije o ugovoru o kreditu (članak 13.) u skladu s tehničkim standardima koje će izraditi EBA (članak 14.) i kupci kredita ne smiju podlijegati dodatnim zahtjevima osim onima koji su propisani nacionalnim pravima o prijenosu (članak 15.). Oni kredit mogu izvršiti direktno (članak 18.) ili ga prenijeti (članak 19.); — pružatelji usluge servisiranja kredita, kreditne institucije i njihova društva kćeri, koji imaju aktivnu ulogu u poslovanju povezanom s lošim kreditima, uključeni su u članak 16.; — nadzor. Ključan aspekt jer poziva na primjenu istih pravila u cijelom EU-u, na nadzornu ulogu nadležnih nacionalnih tijela i primjenu administrativnih kazni (članci od 20. do 22.); — zaštita podataka. Za prijenos kredita uvjet je „poštovanje dužnikovih prava i propisa o zaštiti osobnih podataka u skladu s propisima kojima se uređuje ugovor o kreditu” (članak 5. stavak 1. točka (c)).

4.2.5.   Zaštita potrošača

—	EGSO smatra da je važno osigurati visoku razinu zaštite potrošača u području financijskih usluga.

—

U tom pogledu uvažava opće načelo prijedloga: „kako bi se osigurala jednaka razina zaštite bez obzira na to tko je vlasnik kredita ili tko ga servisira i bez obzira na zakonski režim koji je na snazi u državi članici kupca kredita ili pružatelja usluge servisiranja kredita”; posebno se moraju poštovati Direktiva o hipotekarnim kreditima (15), Direktiva o potrošačkim kreditima (16) i Direktiva o nepoštenim ugovornim odredbama (17).

—	EGSO ističe i obveze vjerovnika prema potrošaču u slučaju izmjene ugovora o kreditu (članak 34.).

—

EGSO primjećuje da prijenos kredita znači da dužnik mora poslovati s nefinancijskim poduzećem koje ima drugo osoblje, drukčije metode rada i drukčiju svrhu. Stoga bi nacionalna tijela trebala obraćati pozornost na mjere i preporuke za zaštitu prava dužnika, po uzoru na američki Ured za financijsku zaštitu potrošača. (18)

4.2.6.   Zaštita radnika

U svim slučajevima prijenosa kredita vanjskim poduzećima nadležna tijela moraju uzimati u obzir mobilnost i zaštitu radnika onih poduzeća koja su uključena u takve prijenose u skladu s pravom EU-a i nacionalnim pravom.

4.3.    Ubrzana izvansudska naplata kolaterala

4.3.1.

EGSO naglašava, u pozitivnom smislu, obvezu država članica da osiguraju da poslovni dužnik ima pravo osporiti primjenu tog mehanizma pred nacionalnim sudom (članak 28.). Time bi se na odgovarajući način trebalo zaštititi temeljno pravo građana i poduzeća na pošteno suđenje (19), posebno u slučaju ugovornih odredbi koje su nepoštene ili predstavljaju zlouporabu.

4.3.2.

Međutim, EGSO prima na znanje dvojbe koje su izrazile neke države članice u pogledu toga da bi takav instrument mogao znatno ubrzati postupak naplate u onim državama članicama u kojima se sudski postupci već rješavaju u kratkom roku. Iako bi izvansudski postupci mogli pogodovati vjerovniku, rješenje za problem loših kredita uglavnom leži u jačanju sudskih postupaka diljem EU-a.

4.3.3.

EGSO u svakom slučaju u pozitivnom smislu ističe ograničenja primjene ubrzane izvansudske naplate kolaterala navedena u prijedlogu. Kao prvo, obuhvaćeni su samo sporazumi sklopljeni između vjerovnika i poslovnih dužnika. Nadalje, jasno su isključeni: — potrošači uključeni u neprofesionalne aktivnosti (20); — neprofitna poduzeća; — ugovori o financijskom kolateralu (21); i — stambene nekretnine koje su primarno mjesto stanovanja poslovnog dužnika (22).

4.4.    Nacrt za osnivanje nacionalnih društava za upravljanje imovinom

Pravila za državnu potporu

4.4.1.

EGSO se slaže s Komisijom da su društva za upravljanje imovinom bila važan dio rješenja za čišćenje bilanci banaka u nekim državama članicama, posebno nakon izbijanja financijske krize. Međutim, također se slaže da su u slučaju javno osiguranih i zajamčenih vozila oni ujedno mogu pridonijeti rizicima za financijsku stabilnost, uključujući potencijalno jačanje pojave poznate pod nazivom „povratna veza između država”.

4.4.2.

EGSO stoga podupire usklađenost s pravnim okvirom EU-a, posebno s Direktivom o oporavku i sanaciji banaka (BRRD) (23) i Uredbom o jedinstvenom sanacijskom mehanizmu (SRMR) (24).

4.4.3.

U praksi su gotovo sva nacionalna društva za upravljanje imovinom ostvarila koristi od određenog oblika državne potpore, uključujući: jamstva za pokrivanje gubitaka ili jamčenje financiranja za društva za upravljanje imovinom (što može dovesti do toga da društvo za upravljanje imovinom ima „državni” rejting pa bi, na primjer, vrijednosni papiri tih društava bili prihvatljivi kao repo kolateral); mogućnost da društva za upravljanje imovinom kupuju imovinu iznad tržišne vrijednosti (vrijednost koju bi platio ulagač), kao rezultat razmatranja gospodarske vrijednosti u duljem roku – višak gospodarske vrijednosti iznad tržišne vrijednosti predstavlja državnu potporu i zahtijeva odobrenje Europske komisije na razini banke; i državnu rekapitalizaciju banaka koje sudjeluju u programima društava za upravljanje imovinom (25).

4.4.4.

Čak i kad je određen oblik državne pomoći dopušten, najnovijim pravilima EU-a uglavnom se, kao minimum, zahtijeva da se podređeni dug banke sanira vlastitim sredstvima (otpiše ili pretvori u vlasnički udio) kako bi se teret rekapitalizacije dijelio između javnog i privatnog sektora.

---

(1)  COM(2018) 134 final – Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 575/2013 u pogledu minimalnog pokrića gubitka za neprihodujuće izloženosti.

(2)  COM(2018) 135 final – Prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća o pružateljima usluge servisiranja kredita, kupcima kredita i naplati kolaterala.

(3)  COM(2018) 133 final – Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Europskom vijeću, Vijeću i Europskoj središnjoj banci – Drugo izvješće o napretku u smanjenju loših kredita u Europi.

(4)  SWD(2018) 72 final – Nacrt za osnivanje nacionalnih društava za upravljanje imovinom – Radni dokument službi Komisije priložen Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Europskom vijeću, Vijeću i Europskoj središnjoj banci – Drugo izvješće o napretku u smanjenju loših kredita u Europi.

(5)  Zaključci Vijeća o akcijskom planu za rješavanje problema loših kredita u Europi (11. srpnja 2017.).

(6)  Podaci iz prikaza rizika EBA-e za četvrto tromjesečje 2017.

(7)  EESC Opinion on Credit and social exclusion in an affluent society („Mišljenje EGSO-a o kreditiranju i socijalnoj isključenosti u društvu obilja”) (SL C 44, 16.2.2008., str. 74.).

(8)  Definicija Europskog nadzornog tijela za bankarstvo: „Neprihodujuća izloženost svaka je izloženost koja je dospjela više od 90 dana ili se vjerojatno neće otplatiti bez unovčenja kolaterala, čak i kada nije prepoznat kao kredit u statusu neispunjavanja obveza ili umanjene vrijednosti. U skladu s člankom 178. Uredbe o kapitalnim zahtjevima i primjenjivim računovodstvenim okvirom, izloženosti u statusu neispunjavanja obveza i umanjene vrijednosti uvijek se smatraju neprihodujućima. Osim toga, svaka izloženost prema dužniku mora se smatrati neprihodujućom kada njezina bilančna izloženost koja je dospjela više od 90 dana dosegne 20 % dospjelog iznosa ukupne bilančne izloženosti prema tom dužniku („učinak privlačenja”). Ukupna neprihodujuća izloženost dobiva se zbrojem loših kredita, neprihodujućih dužničkih vrijednosnih papira i neprihodujućih izvanbilančnih stavki”.

(9)  Savjetodavni dokument o zakonom propisanim zaštitnim mehanizmima.

(10)  Međunarodni standard financijskog izvještavanja. Na snazi od 1.1.2018.

(11)  Međunarodni računovodstveni standardi.

(12)  Eurofinas: odgovor na savjetovanje Europske komisije o zakonom propisanim bonitetnim zaštitnim mehanizmima.

(13)  Općeprihvaćena računovodstvena načela.

(14)  KPGM: 100 milijardi EUR, manje od 10 % dospjelog udjela.

(15)  Direktiva 2014/17/EU (SL L 60, 28.2.2014., str. 34.).

(16)  Direktiva 2011/83/EU (SL L 304, 22.11.2011., str. 64.)

(17)  Direktiva 93/13/EEZ (SL L 95, 21.4.1993., str. 29.)

(18)  https://www.consumerfinance.gov/about-us/newsroom/consumer-financial-protection-bureau-reminds-mortgage-servicers-of-legal-protections-for-consumers-when-transferring-loans.

(19)  Povelja Europske unije o temeljnim pravima, članak 47.

(20)  Direktiva 2008/48/EZ o ugovorima o potrošačkim kreditima, članak 3. točka (a).

(21)  Direktiva 2002/47/EZ o financijskom kolateralu, članak 2. stavak 1. točka (a).

(22)  „Financijska kriza, koja je dovela do nesolventnosti mnogih kupaca stambenih nekretnina, natjerala je vlasnike da prodaju svoje nekretnine po najnižim cijenama”. Mišljenje EGSO-a o prijedlogu Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o ugovorima o kreditu koji se odnose na stambenu imovinu (SL C 318 od 29.10.2011., str. 133.).

(23)  Direktiva 2014/59/EU.

(24)  Uredba (EU) br. 806/2014 (SL L 225, 30.7.2014., str. 1.).

(25)  KPGM.

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o

Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija o pravu koje se primjenjuje na učinke vlasništva u transakcijama vrijednosnim papirima

(COM(2018) 89 final)

Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2009/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i Direktive 2011/61/EU Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu prekogranične distribucije fondova za zajednička ulaganja

(COM(2018) 92 final – 2018/0041 (COD))

Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o pravu koje se primjenjuje na učinke ustupanja potraživanja na treće osobe

(COM(2018) 96 final – 2018/0044 (COD))

i Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o olakšavanju prekogranične distribucije fondova za zajednička ulaganja i izmjeni uredaba (EU) br. 345/2013 i (EU) br. 346/2013

(COM(2018) 110 final – 2018/0045 (COD))

(2018/C 367/10)

Izvjestitelj:

Petr ZAHRADNÍK

Zahtjev za savjetovanje:	Vijeće Europske unije, 12.4.2018. Europski parlament, 16.4.2018.
Pravna osnova	članak 53. stavak 1., članci 114. i 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za ekonomsku i monetarnu uniju te ekonomsku i socijalnu koheziju
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	27.6.2018.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	11.7.2018.
Plenarno zasjedanje br.:	536
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	152/0/1

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO podržava sustavne napore za pokretanje svih temeljnih sastavnica unije tržišta kapitala do 2019. i očekuje predviđene koristi u vidu proširenih mogućnosti ulaganja, učinkovitijeg postupka financijskog posredovanja, diversifikacije ulaganja i poboljšanja sposobnosti suočavanja s rizicima.

1.2.

EGSO smatra da je u slučaju da se otvore nove mogućnosti za prekograničnu distribuciju investicijskih fondova važno uspostaviti ravnotežu između zahtjeva za zaštitu ulagatelja, koji u tom slučaju predstavljaju temeljno načelo, i osiguravanja dovoljno kreativnog prostora tvorcima i distributerima investicijskih proizvoda.

1.3.

EGSO se slaže s Komisijom da su ključne regulatorne prepreke prekograničnoj distribuciji investicijskih fondova trenutačno marketinški zahtjevi, regulatorne naknade, postupci obavješćivanja i administrativni zahtjevi na nacionalnoj razini. Istodobno je upoznat s postojanjem drugih prepreka koje nisu predmet predloženih mjera, kao što su, na primjer, porezna pravila čije je usklađivanje izglednije u dugoročnom razdoblju.

1.4

Istodobno, EGSO smatra da glavni razlozi za postojeće prepreke prekograničnoj distribuciji investicijskih fondova ne proizlaze prvenstveno iz postojećih uredbi i direktiva, već prije svega iz nepostojanja detaljnih smjernica i uputa od Europskog nadzornog tijela za vrijednosne papire i tržišta kapitala (ESMA), što je dovelo do različitih pravila u različitim nacionalnim jurisdikcijama. Većina prijedloga trebala bi stoga biti popraćena detaljnim i jasnim ESMA-inim objašnjenjima, a prijedlog nove uredbe trebao bi predstavljati tek opći okvir kojim bi se osigurao ujednačen pristup regulaciji.

1.5.

EGSO smatra da za postizanje učinka ekonomije razmjera treba ograničiti „nacionalnu kreativnost” u izradi tarifnih struktura i umjesto toga slijediti jasno utvrđene i nedvosmislene nacionalne uredbe s ujednačenim sadržajem diljem EU-a.

1.6.

EGSO pozdravlja i podržava namjeru jačanja transparentnosti u pogledu regulatornih naknada zato što se time može doprinijeti ubrzanju procesa prekogranične distribucije investicijskih fondova. Uloga ESMA-e u tom je pogledu neophodna.

1.7.

EGSO poziva na uvođenje pravila za sustavno obavješćivanje o marketinškoj komunikaciji koja će biti dovoljno stroga da onemoguće nastavak praksi koje mogu dovesti do rascjepkavanja tržišta EU-a.

1.8.

EGSO pozdravlja uspostavu baze podataka ESMA-e, ali napominje da u tom kontekstu ne bi trebalo doći do nametanja dodatnih zahtjeva za izvješćivanje upraviteljima imovinom i da bi te zahtjeve trebalo primjenjivati isključivo na nadležna nacionalna tijela.

1.9.

U vezi s predloženim pravilima za prestanak stavljanja na tržište i promidžbe investicijskih fondova, EGSO je sklon smatrati da odluka o prestanku treba biti neobavezna i ovisiti o odluci upravitelja aktivom.

1.10.

EGSO preporučuje utvrđivanje detaljnijih pravila kako bi se osigurala provjera kvalifikacija i sposobnosti osoba koje pružaju investicijske usluge.

2.   Osnovne informacije i širi kontekst: uvođenje svih sastavnica unije tržišta kapitala do 2019.

2.1.

Unija tržišta kapitala dugoročan je projekt EU-a za jačanje učinkovitosti i djelotvornosti postupka financijskog posredovanja. Njezin učinak trebao bi biti vidljiv nakon 2019. kada se očekuje da će svi predviđeni temelji unije biti pokrenuti, čime će se stvoriti dugoročno povoljno okruženje za ulaganja koje će doprinijeti snažnom gospodarskom rastu, konkurentnosti i zapošljavanju.

2.2.

U simbiozi s bankovnom unijom, unija tržišta kapitala koja dobro funkcionira poduprijet će operativno okruženje jedinstvenog tržišta i ojačati ekonomsku i monetarnu uniju. Istodobno će doprinijeti povećanoj sposobnosti privlačenja ulaganja EU-a u globalnom kontekstu. Od znatne je važnosti jačanje diversifikacije kao sredstva za prekograničnu podjelu rizika s privatnim sektorom. Kako bi ta pretpostavka funkcionirala, potrebno je spriječiti širenje niskokvalitetne imovine. U protivnom se rizik dodatno povećava.

2.3.

Prijedlozi Komisije nastavljaju se na korake u postupku izgradnje unije tržišta kapitala poduzete od njezina pokretanja 2015., s ciljem učinkovite mobilizacije i dodjele kapitala ovisno o njegovoj ocjeni kako bi bio dostupan svim vrstama gospodarskih subjekata, uključujući mala i srednja poduzeća.

2.4.

Aktualni prijedlozi Europske komisije koji se izravno odnose na potpore za prekogranično tržište s investicijskim fondovima usmjereni su na tržište pokrivenih obveznica u EU-u kao izvora dugoročnog financiranja i na osiguranje veće pravne sigurnost za prekogranične transakcije vrijednosnim papirima i potraživanjima. Predložene mjere treba promatrati s obzirom na njihovu međusobnu povezanost. Pritom je također potrebno poštovati sadržaj Akcijskog plana za financijsku tehnologiju i Akcijskog plana za održivo financiranje, s obzirom na to da su planovi za ostvarenje istinske unije tržišta kapitala također veoma važni.

2.5.

Cilj je do 2019. ostvariti veći napredak u pogledu unije tržišta kapitala barem u sljedeća tri područja: jačanju uloge „europskih oznaka i putovnica” za financijske proizvode; usklađivanju i pojednostavljenju pravila za prekogranično produbljivanje i ujednačavanje tržišta kapitala; osiguravanju njihovog dosljednijeg i učinkovitijeg nadzora.

2.6.

Predviđeni ciljevi predloženih mjera su postizanje više integracije i istovrsnosti na tržištu zajedničkih investicijskih fondova, smanjenje troškova, znatno jačanje ponude za ulagatelje i bolja zaštita ulagača na temelju zajedničkih pravila. U tom duhu otvaranje tržišta za prekograničnu distribuciju investicijskih fondova predstavlja priliku, međutim potrebno je pritom ukloniti nacionalne zakonodavne i nezakonodavne prepreke.

3.   Cilj mjera za olakšavanje prekogranične distribucije zajedničkih investicijskih fondova

3.1.

Zajednički investicijski fondovi važan su alat u postupku financijskog posredovanja koji omogućuje raspodjelu privatnih i javnih financijskih sredstava i njihovu dodjelu stvarnim poslovnim projektima i produktivnim javnim investicijskim projektima. Vrijednost zajedničkih investicijskih fondova u EU-u iznosi 14 300 milijardi EUR, što je veoma blizu vrijednosti BDP-a Europske unije.

3.2.

Međutim, njihov potencijal u prekograničnom kontekstu još nije potpuno iskorišten s obzirom na to da je za prodaju u više od tri države članice registrirano samo oko 37 % subjekata za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire i otprilike 3 % alternativnih investicijskih fondova.

3.3.

Uz postojane prirodne prepreke, jedan su od uzroka tog stanja i regulatorna ograničenja koja ometaju veću prekograničnu distribuciju investicijskih fondova. Cilj prijedloga Europske komisije jest smanjenje broja ograničenja za sve vrste investicijskih fondova i pojednostavljenje njihove prekogranične distribucije, čime bi se ona ubrzala, a cijena distribuiranih proizvoda smanjila zahvaljujući ostvarenju ekonomije razmjera. Regulatorne prepreke mogu se utvrditi ponajprije u području marketinških zahtjeva, regulatornih naknada, postupaka obavješćivanja i administrativnih zahtjeva na nacionalnoj razini. Uklanjanje tih prepreka može se provesti tako da se osigura transparentnost i usklađenost. Predložene mjere uglavnom su tehničke prirode.

4.   Opće napomene

4.1.

EGSO smatra da glavni razlog za postojeće prepreke prekograničnoj distribuciji investicijskih fondova ne proizlazi prvenstveno iz postojećih relevantnih uredbi i direktiva, već iz nedostatka detaljnih smjernica ili uputa Europskog nadzornog tijela za vrijednosne papire i tržišta kapitala (ESMA) i, prema tome, iz različitih pravila u različitim europskim državama. Novu uredbu stoga treba primjenjivati na najmanji mogući broj slučajeva, dok bi većinu prijedloga trebalo usmjeriti na detaljne upute i objašnjenja ESMA-e, čime bi se umjesto usvajanja novih normi osiguralo jasno objašnjenje postojećih pravila te bi se nastavio dosadašnji pozitivni doprinos ESMA-e usklađivanju pravila.

4.2.

EGSO smatra kako su mjere predložene u ovom mišljenju važna rješenja, iako su brojna među njima uglavnom potporna rješenja tehničke prirode. U svojem cjelokupnom kontekstu, međutim, predstavljaju važan doprinos i za funkcioniranje EMU-a. EGSO istodobno preporučuje sadržaj svih četiriju predmetnih dokumenata uvrstiti u novi sveobuhvatni prijedlog uredbe.

4.3.

EGSO smatra da je pri uvođenju novih pravila igre potrebno poštovati ravnotežu između potrebe za zaštitom ulagatelja i osiguravanja dovoljno kreativnog prostora tvorcima i trgovcima investicijskim proizvodima. Učinak zaštite ulagatelja jača se sustavnim financijskim obrazovanjem.

4.4.

Visokokvalitetno zakonodavstvo EU-a, kao što su odredbe o subjektima za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS) i Direktiva o upraviteljima alternativnih investicijskih fondova, trebalo bi imati prednost pred općim pravilima kao što je Direktiva o tržištima financijskih instrumenata (MiFID), s obzirom na to da praktično iskustvo pokazuje kako UCITS i Direktiva o upraviteljima alternativnih investicijskih fondova pružaju kvalitetan okvir za investicijske fondove, dok EGSO smatra kako Direktiva o tržištima financijskih instrumenata, uz određeni broj prednosti, uključuje brojne nesigurnosti zbog kojih je, paradoksalno, prouzročila daljnju rascjepkanost jedinstvenog tržišta i razlike između zemalja unutar EU-a.

4.5.

EGSO uviđa da je za prekograničnu distribuciju investicijskih fondova potrebna stabilnost poreznog sustava koja stvara preduvjete za održivo poslovno okruženje. Potpuna harmonizacija poreznih pravila, uključujući carine, trenutno se ne smatra aktualnom. Međutim, može se pretpostaviti da bi u budućnosti napori za poreznim usklađivanjem mogli doprinijeti stvaranju jedinstvenih poreznih uvjeta u tom području u cijelom EU-u. Trenutačna nastojanja u pogledu usklađivanja poreznih parametara usmjerena su na ostale porezne instrumente.

4.6.

EGSO smatra da je za postizanje učinka ekonomije razmjera poželjno ograničiti „nacionalnu kreativnost” pri izradi tarifnih struktura (koja u brojnim slučajevima seže izvan europske regulacije u cilju pokrivanja potrebnih troškova) i umjesto toga slijediti jasno utvrđene, nedvosmislene i dosljedne nacionalne uredbe.

4.7.   Komunikacija Komisije o pravu koje se primjenjuje na učinke vlasništva u transakcijama vrijednosnim papirima

4.7.1.

Odbor se slaže s ciljem uvođenja mjera kojima će se smanjiti pravna nesigurnost za prekogranične transakcije vrijednosnim papirima i potraživanjima. Smatra kako je važno osigurati jasnoću i predvidljivost nacionalnog prava koje se koristi za utvrđivanje vlasnika aktive koja je predmet transakcije jer pravni rizici koji proizlaze iz nejasnoća mogu dovesti do stvaranja dodatnih gubitaka. Stoga je ključno i nužno pojasniti pravnu terminologiju za utvrđivanje elemenata vlasništva i ugovornih elemenata.

4.8.   Uredba o pravu koje se primjenjuje na učinke ustupanja potraživanja na treće osobe

4.8.1.

U pogledu gore navedene Komunikacije, EGSO pozdravlja cilj uklanjanja opisane pravne nesigurnosti uz pomoć predloženih jedinstvenih pravila putem kojih se utvrđuje čije nacionalno pravo uređuje vlasništvo nad potraživanjem u situaciji kada je ono ustupljeno u prekograničnom kontekstu. Prekogranično ustupanje potraživanja postupak je kojim trgovačka društva uz pomoć specijaliziranih poduzeća mogu osiguravati likvidnost i pristup kreditiranju. EGSO priznaje da pravna sigurnost u tom području doprinosi jačanju prekograničnih investicija, među ostalim uključivanjem malih i srednjih poduzeća. To se tiče faktoringa, kolateralizacije i sekuritizacije.

4.9.   Direktiva o prekograničnoj distribuciji zajedničkih investicijskih fondova

4.9.1.

EGSO podržava stvaranje uvjeta za bolje iskorištavanje prekograničnog potencijala za distribuciju investicijskih fondova, pri čemu bi nacionalni zahtjevi za stavljanje na tržište trebali biti transparentniji na nacionalnoj razini i razini EU-a, struktura regulatornih naknada trebala bi biti transparentnija na razini EU-a, a pri njihovom utvrđivanju trebalo bi poštovati određena opća zajednička načela.

4.9.2.

EGSO se zalaže za to da se izbor načina za podupiranje lokalnih ulagača prepusti upraviteljima investicijskih fondova.

4.9.3.

EGSO poziva na usklađivanje postupaka za primjenu „putovnica” za prekograničnu distribuciju investicijskih fondova.

4.9.4.

EGSO se slaže s izradom usklađenih pravila za promidžbene poruke.

4.9.5.

EGSO podržava uspostavu sustava u okviru kojeg države članice moraju osigurati jednostavnu dostupnost zakonodavstva kojim se uređuje stavljanje na tržište investicijskih fondova na njihovom državnom području (u elektroničkom obliku i na jeziku koji se uobičajeno koristi u području međunarodnih financija).

4.10.   Uredba o olakšavanju prekogranične distribucije investicijskih fondova

4.10.1.

EGSO pozdravlja osnovni cilj Uredbe, naime pronalaženje zajedničkog poimanja definicije zahtjeva za promidžbene sadržaje i uvođenje mjera kako bi se zajamčila transparentnost nacionalnih odredbi o zahtjevima u pogledu trgovanja fondovima.

4.10.2.

EGSO podržava prijedlog uvođenja prakse u okviru koje bi zahtjevi za naknade bili razmjerni obavljenim aktivnostima nadzora. EGSO očekuje korist od upravljanja internetskom bazom podataka i pripadajućih metoda izračuna te smatra da to predstavlja velik izazov. Preporučuje, međutim, da se te koristi ocjenjuju u odnosu na nastale troškove i da se utvrde mogući rizici povezani s funkcioniranjem baze podataka. EGSO očekuje izradu provedbenih tehničkih normi za pojedinosti o pristojbama te objavljivanje i održavanje internetske baze podataka o pristojbama od strane ESMA-e.

4.10.3.

EGSO pozdravlja specifikaciju zahtjeva za prijenos informacija i njihovu standardizaciju i pojednostavljenje, kao i uređenje predmarketinškog postupka u kojem se ispituje interes ulagatelja za mogućnosti i strategije ulaganja.

5.   Posebne napomene

5.1.

U pogledu pristojbi i naknada koje naplaćuju nadležna nacionalna tijela i njihove transparentnosti, EGSO podupire namjeru, iznesenu u prijedlogu, da se poveća transparentnost u području regulatornih naknada, uključujući utvrđivanje uloge ESMA-e u prikupljanju potrebnih informacija. Prema mišljenju EGSO-a, ta mjera može omogućiti daljnje olakšavanje prekogranične distribucije investicijskih fondova.

5.2.

Predlaže se da se na razini nadležnih nacionalnih tijela uspostave pravila za sustavno obavješćivanje o marketinškoj komunikaciji u svrhu prethodnih provjera promidžbenih materijala. Međutim, različita pravila nadležnih nacionalnih tijela mogu, prema EGSO-u, prouzrokovati rascjepkanost tržišta EU-a i stoga se ne bi trebale uvoditi nikakve razlike u okviru jedinstvenog tržišta. U tom pogledu EGSO preporučuje da se za to pitanje ne omogući diferencirani pristup pojedinačnih nadležnih nacionalnih tijela.

5.3.

EGSO pozdravlja uspostavljanje baze podataka ESMA-e koja uključuje upravitelje alternativnih investicijskih fondova, alternativne investicijske fondove (AIF) i UCITS-e, međutim dodaje da nije poželjno nametati dodatne zahtjeve za izvješćivanje upraviteljima imovinom. Po mišljenju EGSO-a, trebalo bi biti jasno da bi zahtjevi za izvješćivanje koji se temelje na člancima 10. i 11. prijedloga uredbe trebali biti zahtjevi za izvješćivanje za pojedinačna nadležna nacionalna tijela te ne bi smjeli nametati dodatne zahtjeve za izvješćivanje sudionicima na tržištu.

5.4.

EGSO upozorava da prijedlog za definiciju predmarketinških aktivnosti ne bi smio biti preuzet iz definicije iz Direktive o upraviteljima alternativnih investicijskih fondova i da je potrebna veća pravna ispravnost i dosljednost, a iskustvo u praksi pokazuje da se može bolje (ili samo) postići zahvaljujući nezakonodavnim sredstvima i instrumentima. EGSO je zabrinut što bi prijedlog mogla dovesti do daljnje rascjepkanosti jedinstvenog tržišta koja bi prouzročila razvoj nacionalnih tumačenja.

5.5.

U vezi s pravilima za prestanak stavljanja na tržište i promidžbe investicijskih fondova, EGSO smatra da bi predložena pravila mogla dovesti do narušavanja jedinstvenog tržišta iz perspektive investicijskih fondova. Odluka o prestanku trgovanja dionicama/udjelima svakog investicijskih fondova u svakoj jurisdikciji trebala bi biti isključivo poslovna odluka društva koje upravlja imovinom. Iz perspektive zaštite ulagatelja dovoljna je zaštita (potvrđena praktičnim iskustvom): — objavljivanje odluka, — pružanje informacija ulagatelju, — pružanje mogućnosti ulagatelju da se bez naknade povuče iz Fonda tijekom određenog vremenskog razdoblja.

5.6.   Ostale prepreke prekograničnoj distribuciji investicijskih fondova

5.6.1.

Jedna od daljnjih postojećih prepreka prekograničnoj distribuciji jesu pravila za provjeru kvalifikacije osoba koje pružaju investicijske usluge. EGSO smatra da treba usvojiti detaljnija pravila, na primjer: — na koje se usluge postojeća pravila odnose, — na koje se vrste aktivnosti u okviru pružanja tih usluga pravila odnose, — kako bi trebalo provoditi provjere kvalifikacija kada lokalna (nacionalna) regulatorna tijela nemaju mogućnost uvođenja nacionalnih rješenja, — priznavanje raznih načina provjere kvalifikacija na razini EU-a pri korištenju paneuropskih ili globalnih rješenja, primjerice testova CFA.

5.6.2.

EGSO preporučuje uspostavljanje detaljnih i jasnih pravila u pogledu toga koje se zakonodavstvo odnosi na distribuciju investicijskih fondova: za sada u praksi nije jasno koja se pravila (Direktiva o tržištima financijskih instrumenata ili UCITS/Direktiva o upraviteljima alternativnih investicijskih fondova) odnose na distribuciju fondova. Ako svako regulatorno tijelo primjenjuje drugačiji pristup, EGSO smatra kako je to jedna od glavnih prepreka prekograničnoj distribuciji. Trebalo bi jasno navesti da distribucija fondova podliježe isključivo pravilima iz UCITS-a/Direktive o upraviteljima alternativnih investicijskih fondova (za vlastite fondova, fondove kojima se upravlja i fondove trećih strana), kad društvu za upravljanje nije potrebna ni dozvola propisana Direktivom o tržištu financijskih instrumenata ni dozvola za pružanje usluga na temelju iste direktive.

5.6.3.

EGSO je uvjeren da ne bi trebalo zahtijevati izvješćivanje na lokalnoj (nacionalnoj) razini. Regulatorna tijela ne bi trebala imati mogućnost uvesti izvješćivanje o lokalnim (nacionalnim) fondovima ni u vidu regulatornih izvješća u vezi s regulatornim tijelima ni u vidu bilo kakve obveze objavljivanja podataka, na primjer u tisku.

5.6.4.

Prema mišljenju EGSO-a interaktivna baza podataka ESMA-e o naknadama i pristojbama trebala bi s vremenom obuhvaćati i: — zahtjev za vrijeme potrebno za bilo koju vrstu dozvole/registracije, — zahtjev za detaljne informacije potrebne za lokalno (nacionalno) izvješćivanje, — zahtjev za lokalna (nacionalna) pravila o distribuciji.

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o

Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 575/2013 u pogledu izloženosti u obliku pokrivenih obveznica

(COM(2018) 93 final – 2018/0042 (COD))

i Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izdavanju pokrivenih obveznica i javnom nadzoru pokrivenih obveznica i izmjeni Direktive 2009/65/EZ i Direktive 2014/59/EU

(COM(2018) 94 final – 2018/0043 (COD))

(2018/C 367/11)

Izvjestitelj:

Daniel MAREELS

Zahtjev za savjetovanje:	Vijeće Europske unije, 28.3.2018. Europski parlament, 16.4.2018.
Pravni temelj:	članci 53., 114. i 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za ekonomsku i monetarnu uniju te ekonomsku i socijalnu koheziju
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	27.6.2018.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	11.7.2018.
Plenarno zasjedanje br.:	536
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	165/0/1

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Iz niže navedenih razloga EGSO snažno pozdravlja prijedloge o pokrivenim obveznicama (vidjeti točku 1.2 i dalje). Odbor poziva na poduzimanje svih mogućih koraka kako bi se postigao brz napredak i ostvarili uspješni rezultati. U tom pogledu iznosi i nekoliko prijedloga (vidjeti točku 1.7 i dalje).

1.2.

Kao prvo, predmetni se prijedlozi uklapaju u širi kontekst i pridonose postizanju ciljeva koje Odbor smatra bitnima, poput brze uspostave unije tržišta kapitala te dovršenja ekonomske i monetarne unije. Nadalje, pokrivenim se obveznicama promiču prekogranični poslovi financiranja, a samim time potiče se i podjela rizika u privatnom sektoru.

1.3.

Osim toga, nekoliko država članica EU-a tradicionalno zauzima vrlo jak položaj na međunarodnim i globalnim tržištima. Europski pristup bonitetnom tretmanu pokrivenih obveznica služi kao smjernica diljem svijeta. Predmetni bi prijedlozi trebali poslužiti ne samo za konsolidaciju tog vodećeg položaja nego, po mogućnosti, i za njegovo jačanje. Osobito s obzirom na razne promjene u odnosu snaga između Istoka i Zapada do kojih upravo dolazi na globalnoj razini, od presudne je važnosti da EU zauzme odlučno i konkretno stajalište.

1.4.

Priliku koja proizlazi iz predmetnih prijedloga trebalo bi iskoristiti za promicanje široke prihvaćenosti pokrivenih obveznica i razvoj tržišta tih obveznica diljem EU-a. Treba poduzeti sve moguće korake za postizanje uspjeha, osobito u državama članicama u kojima su ti instrumenti i tržišta još nepoznati.

1.5.

Odbor također snažno pozdravlja odabrani pristup minimalnog usklađivanja zasnovan na nacionalnim sustavima, ali i sam sadržaj prijedlogâ, za koje su, pak, čvrste temelje postavili Europski parlament, nadzorna tijela i drugi dionici. Sve je to omogućilo postizanje kvalitativnih rezultata bez remećenja postojećih tržišta, i to po razumnoj cijeni.

1.6.

Izrazito je važno da pokrivene obveznice omoguće bankama stvaranje dodatnih resursa za dugoročno financiranje gospodarstva. Ta se nova sredstva moraju koristiti za dodatno financiranje vlada, poduzeća i kućanstava. Ako se to ostvari, predmetni bi prijedlog mogao pridonijeti vraćanju povjerenja u bankarski i financijski sektor.

1.7.

Odbor izražava posebno zadovoljstvo zbog toga što se prijedlogom također nastoji omogućiti pristup manjih banaka pokrivenim obveznicama. Unatoč tomu, Odbor poziva da se dodatno razmotri pitanje kako potpuno iskoristiti tu priliku. Ne odstupajući od općenito primjenjivih pravila, trebalo bi razmotriti i, na primjer, koji bi se administrativni zahtjevi i ostale obveze mogli prilagoditi za manje banke.

1.8.

EGSO također snažno preporučuje da uporaba oznake „europska pokrivena obveznica” postane obavezna, a ne fakultativna, kako je trenutačno predviđeno. Potrebna je globalna vizija usmjerena na budućnost. Univerzalna obavezna uporaba te europske oznake nesumnjivo će osnažiti vodeći položaj Europe na globalnoj razini i stvoriti mogućnosti za (uglavnom manje) države članice koje požele iskoristiti sve prednosti prilika koje im nudi novi sustav. To bi im pružilo jamstvo da se njihovi proizvodi mogu distribuirati na tržištu te bi ta obvezna uporaba oznake mogla također povećati povjerenje ulagača.

1.9.

S obzirom na to da je sigurnost i likvidnost pokrivenih obveznica općeprihvaćena, kao i na to da one pružaju dodatnu zaštitu jer se na njih ne može primijeniti bail-in, Odbor poziva na razmatranje pitanja koje dodatne mjere treba poduzeti kako bi te obveznice postale privlačne za privatne štediše i potrošače. Kao dugoročni instrumenti pokrivene su obveznice po svemu sudeći osobito prikladne za mirovinsko osiguranje pa bi trebalo razmotriti prijedloge u vezi s paneuropskim osobnim mirovinskim proizvodom (PEPP).

1.10.

Odbor pozdravlja činjenicu da je predviđena i evaluacija novog sustava, ali se predloženi vremenski okvir njezine provedbe nakon tri godine čini prekratkim. Budući da se to pitanje tiče tržišta te da se mora osigurati dovoljno vremena za prikupljanje korisnog iskustva upoznavanjem s novim pravilima, Odbor poziva na produljenje tog roka na, primjerice, pet godina. Države članice, naravno, mogu također pomno pratiti stanje na nacionalnoj razini.

2.   Kontekst

2.1.

Junckerova je Komisija po preuzimanju dužnosti 2014. godine izradila Plan ulaganja za Europu u svrhu ostvarivanja svojih najvažnijih prioriteta, a to su rast, zapošljavanje i ulaganja (1). Jedan od glavnih ciljeva Plana postupna je izgradnja unije tržišta kapitala, usporedno s uspostavom jedinstvenog digitalnog tržišta i energetske unije. Cilj je razviti integriranu uniju tržišta kapitala koja će dobro funkcionirati i obuhvaćati sve države članice.

2.2.

Akcijskim planom o izgradnji unije tržišta kapitala (2) Komisija se obvezala na to da će do 2019. godine pripremiti sve sastavnice za izgradnju te unije. Ukupno su planirane 33 inicijative i mjere.

2.3.

Nakon podnošenja zahtjeva za brz napredak (3) (4), već je 2017. provedeno preispitivanje sredinom provedbenog razdoblja Akcijskog plana. To je imalo za posljedicu niz prioritetnih akcija kako bi se uzeli obzir uvijek novi izazovi i promjenjive okolnosti, uključujući „Brexit”.

2.4.

Osim toga, Komisija je tom prigodom napomenula da je potrebno „podignuti ljestvicu vlastitih očekivanja, uklanjati prepreke, i što je još važnije, iskoristiti te nove prilike” (5). U tom kontekstu, Komisija je 8. ožujka 2018. objavila komunikaciju „Dovršetak unije tržišta kapitala do 2019. – vrijeme je za brže ostvarivanje rezultata” te najavila paket mjera.

2.5.

Predmetni prijedlozi o pokrivenim obveznicama, koji su sastavni dio tog paketa (6), obuhvaćaju dva dokumenta:

2.5.1.

Prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća o pokrivenim obveznicama i javnom nadzoru pokrivenih obveznica te izmjeni direktiva 2009/65/EU i 2014/59/EU (7).

2.5.2.

Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 575/2013 u pogledu izloženosti u obliku pokrivenih obveznica (8).

2.6.

Predmetnim se prijedlozima na razini EU-a želi stvoriti učinkovit okvir za pokrivene obveznice. To uključuje definiciju tih obveznica, uporabu europske oznake na tržištu, bonitetne zahtjeve za dobivanje povlaštenog kapitalnog tretmana i određene obveze koje se odnose na nadležna tijela.

3.   Napomene i komentari

3.1.

EGSO snažno pozdravlja predmetne prijedloge koji su dio mjera za uspostavljanje unije tržišta kapitala te poziva da se ulože maksimalni napori u brzo ostvarivanje pozitivnih rezultata.

3.2.

Na prvom mjestu ti prijedlozi doprinose većem broju ciljeva za koje se Odbor srdačno zalaže i koje je i ranije zagovarao (9). Pritom je potrebno napomenuti:

3.2.1.

Izgradnja unije tržišta kapitala, koja mora teći zajedno s većom ekonomskom i socijalnom konvergencijom i financijskom i ekonomskom integracijom, treba putem proširenja i diversifikacije izvora financiranja gospodarstva dovesti do veće sigurnosti, stabilnosti što bi sve trebalo postati odskočna daska za financijski i ekonomski sustav. Brza uspostava unije tržišta kapitala mora ostati među glavnim prioritetima.

3.2.2.

Predloženim pravilima za pokrivene obveznice promiču se prekogranični poslovi financiranja, a samim time potiče se i podjela rizika u privatnom sektoru. To je od ključne važnosti za države članice radi sprečavanja asimetričnih šokova u slučaju krize, ili radi smanjenja njihovog učinka. Povrh toga, unija tržišta kapitala predstavlja velik doprinos konvergentnom rastu u državama članicama Unije, što bi slabije razvijenim gospodarstvima trebalo omogućiti da brže uhvate korak s uspješnijim gospodarstvima.

3.2.3.

Unija tržišta kapitala ključna je i za daljnje dovršenje EMU-a, a njezina je uspostava neophodna. U kombinaciji s potpuno uspostavljenom bankovnim unijom, unija tržišta kapitala trebala bi dovesti do istinske financijske unije, koja predstavlja jedan od četiri temeljna stupa EMU-a.

3.2.4.

Europa je tradicionalno izuzetno snažna na području pokrivenih obveznica (10). Predmetne bi se prijedloge trebalo iskoristiti kao priliku za dodatno jačanje vodećeg položaja Europe na svjetskoj razini. U općenitijem smislu te s međunarodnog stajališta, važno je da EU djeluje učinkovito i učvrsti svoj položaj, naročito s obzirom na niz promjena u odnosu snaga između Istoka i Zapada do kojih upravo dolazi na globalnoj razini,

3.3.

Predmetnim će se prijedlozima pomoći u stvaranju dodatnih resursa za dugoročno financiranje gospodarstva. Izdavanje pokrivenih obveznica omogućuje bankama da steknu troškovno učinkovito dugoročno financiranje. Ukupna veličina trenutno neiskorištenog potencijala tržišta za pokrivene obveznice u pogledu izdavanja mogla bi iznositi do 342 milijarde EUR i to bi zajmoprimcima u EU-u moglo donijeti potencijalnu godišnju uštedu od 1,5 do 1,9 milijardi EUR (11).

3.4.

U svakom je slučaju važno da novi resursi budu od koristi gospodarstvu. Banke bi trebale iskoristiti to dodatno financiranje za dodatne zajmove vladama, kućanstvima i poduzećima. Ako se to ostvari, predmetni bi prijedlog mogao pridonijeti vraćanju povjerenja u sektor bankarstva i financija.

3.5.

U interesu stabilnosti i sigurnosti financijskog sustava važno je da to novo financiranje bude u obliku instrumenata koji su sigurni i likvidni u svim okolnostima, a predmetni prijedlozi sadrže niz zaštitnih mjera u tu svrhu. Čvrst sustav pokrivenih obveznica trebao bi biti povoljan i za ulagače zahvaljujući većem i boljem izboru na tržištima. Mehanizam dvostruke zaštite (12) od velike je važnosti za te ulagače i stoga je važno da vlasti ustraju u tome da izdavatelji na pravilan način vrednuju odnosnu imovinu.

3.6.

U skladu s time, prijedlog za uspostavljanje učinkovitog okvira koji olakšava razvoj pokrivenih obveznica i tržišta za te instrumente u cijelom EU-u zaslužuje da ga Odbor u potpunosti podrži. Treba poduzeti sve moguće korake za postizanje uspjeha, osobito u državama članicama (13) u kojima su ti instrumenti i tržišta još nepoznati. Važno je odgovoriti na posljednja otvorena pitanja i osigurati da se okvir za pokrivene obveznice uvede u svim državama članicama.

3.7.

Izražavajući svoju podršku, Odbor želi odati priznanje i poduprijeti dosadašnje napore koje su Komisija, Europski parlament, EBA i drugi tijekom više godina ulagali u uspostavu sustava za pokrivene obveznice na razini EU-a. Većina država članica i drugih dionika, kao što su trgovinske udruge i Europsko vijeće za pokrivene obveznice, također su izrazili podršku predmetnim prijedlozima (14).

3.8.

Odbor također u potpunosti podržava odabranu opciju politike, odnosno minimalno usklađivanje na europskoj razini na temelju nacionalnih sustava jer to omogućuje ostvarivanje nekoliko ciljeva uz razuman trošak. To će također spriječiti narušavanje stanja na postojećim tržištima i rezultirati nižim troškovima prijelaznih mjera. Međutim, važno je da se u postojećim nacionalnim propisima podrži cilj europskog prijedloga kako bi se dao poticaj tržištu pokrivenih obveznica. Stoga su nepoželjne moguće prepreke ili ograničenja na nacionalnoj razini koji su u suprotnosti s predmetnim prijedlogom.

3.9.

Kao što je već navedeno, brojne države članice imaju snažan položaj na tom tržištu, no istodobno novija kretanja ukazuju na to da zanimanje za pokrivene obveznice raste i drugdje u svijetu. S tim u vidu, Odbor smatra da je važno i osigurati da se vodeći položaj koji Europa na tom području ima na međunarodnoj razini dodatno ojača te da se ulože napori u promicanje europskog pristupa kao globalnog mjerila.

3.10.

Odbor pozdravlja i činjenicu da je predviđena evaluacija rezultata i uspješnosti predmetnih novih pravila. Budući da se to pitanje tiče tržišta te da se mora osigurati dovoljno vremena za prikupljanje korisnog iskustva, osobito u državama članicama u kojima je to novost, Odbor smatra da je predloženo razdoblje od tri godine prekratko te poziva na produljenje tog roka na, primjerice, pet godina. Države članice u svakom slučaju u bilo kojem trenutku mogu pomno pratiti stanje.

4.   Dodatne napomene i komentari

4.1.

Dakle, sveukupno gledajući, može se izraziti podrška za pristup Komisije pokrivenim obveznicama kojim se osiguravaju jasna i sveobuhvatna pravila, uključujući definiciju, opis strukturnih obilježja, javni nadzor i europsku oznaku za pokrivene obveznice, kao i bonitetni tretman za taj instrument.

4.2.

Važno je da predmetni sustav bude pristupačan svim bankama i da ga sve banke mogu koristiti na djelotvoran način. S tim u vezi, Odbor pozdravlja činjenicu da je posvećena posebna pozornost poteškoćama i problemima na koje mogu naići manje banke koje žele izdavati pokrivene obveznice. Odbor smatra važnim da se ta mogućnost u potpunosti iskoristi. Ne odstupajući od općenito primjenjivih pravila, trebalo bi razmotriti i, na primjer, koji bi se administrativni zahtjevi i ostale obveze mogli prilagoditi za manje banke.

4.3.

Upotreba europske oznake za pokrivene obveznice bit će u potpunosti fakultativna kako bi se državama članicama omogućilo da zadrže svoje nacionalne denominacije i oznake (15). Odbor se ne slaže s time, već se odlučno zalaže za obaveznu upotrebu europske oznake. Potrebna je globalna vizija usmjerena na budućnost. Obavezna upotreba europske oznake nesumnjivo će osnažiti vodeći položaj Europe na globalnoj razini i stvoriti mogućnosti za (uglavnom manje) države članice koje požele iskoristiti sve prednosti prilika koje im nudi novi sustav. Za njih će oznaka EU-a biti garancija da se njihove pokrivene obveznice mogu distribuirati na tržištu. Ta obvezna uporaba može također povećati povjerenje ulagača.

4.4.

Na tržištu pokrivenih obveznica trenutno dominiraju profesionalni i institucijski ulagači (16). Odbor poziva na to da se razmotri koje dodatne mjere treba poduzeti kako bi te obveznice postale privlačne za privatne štediše i potrošače. Niz faktora ide u prilog tomu. Pokrivene obveznice tradicionalno se smatraju sigurnom i likvidnom imovinom, čak i u vrijeme krize; povrh toga, potrebno je uzeti u obzir doprinos predmetnih prijedloga. Usto, na njih se ne može primijeniti bail-in, što nije zanemarivo u kontekstu zaštite privatnih štediša. Stoga se čini da su one prikladnije od nekih drugih proizvoda (17). Kao dugoročni instrumenti, pokrivene su obveznice po svemu sudeći korisne za mirovinsko osiguranje, pa bi trebalo razmotriti prijedloge u vezi s paneuropskim osobnim mirovinskim proizvodom (PEPP).

---

(1)  Vidjeti internetske stranice Europske komisije.

(2)  Akcijski plan iz rujna 2015. „Akcijski plan o izgradnji unije tržišta kapitala” – Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija. Vidjeti COM(2015) 468 final.

(3)  Na primjer, Europsko vijeće pozvalo je na „brz i odlučan napredak” u ostvarivanju Plana, „kako bi se poduzećima osigurao lakši pristup financiranju i poduprlo ulaganja u realno gospodarstvo”.

(4)  I Komisija je usvojila komunikaciju u kojoj je pozvala na ubrzanje reformi. Vidjeti COM(2016) 601 final.

(5)  Vidjeti komunikaciju Komisije „Dovršetak unije tržišta kapitala do 2019”. Vidjeti COM(2018) 114 final.

(6)  Osim predmetnih prijedloga, paket sadržava i prijedlog o olakšavanju prekogranične distribucije fondova za zajednička ulaganja, prijedlog učinkovitog okvira za europske pružatelje usluga skupnog financiranja za poduzeća, kao i prijedlog o pravu koje se primjenjuje na učinke ustupanja potraživanja na treće strane i Komunikaciju o pravu koje se primjenjuje na učinke prava vlasništva u transakcijama vrijednosnim papirima.

(7)  Vidjeti Prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izdavanju pokrivenih obveznica i javnom nadzoru pokrivenih obveznica i izmjeni Direktive 2009/65/EZ i Direktive 2014/59/EU.

(8)  Vidjeti Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 575/2013 u pogledu izloženosti u obliku pokrivenih obveznica.

(9)  Vidjeti npr. ECO/437 – Preispitivanje akcijskog plana o uniji tržišta kapitala sredinom provedbenog razdoblja, SL C 81, 2.3.2018., str. 117.

(10)  Devet europskih zemalja izdaje otprilike 90 % svih pokrivenih obveznica na svijetu. Vidjeti i podatke koje je objavilo Europsko vijeće za pokrivene obveznice (ECBC) u svojoj brošuri o europskim pokrivenim obveznicama, 12. izdanje (2017.). Na svjetskoj razini nepodmireni iznos pokrivenih obveznica iznosi 2,5 bilijuna EUR, od čega su 2,1 bilijuna EUR izdale institucije rezidentne u EU-u (vidjeti radni dokument službi Komisije Impact Assessment („Procjena učinka”), (SWD(2018) 50 final).

(11)  Vidjeti radni dokument službi Komisije Impact Assessment („Procjena učinka”, SWD(2018) 50 final), priložen prijedlozima o kojima se raspravlja.

(12)  Dvostruka zaštita za imatelje pokrivenih obveznica jest dvostruko potraživanje koje se odnosi na skup za pokriće i na izdavatelja.

(13)  U desetak država članica EU-a trenutno još ne postoji nikakav zakonodavni okvir za pokrivene obveznice.

(14)  Za opći pregled vidjeti Poglavlje 3. Prijedloga direktive i Prijedloga uredbe.

(15)  Vidjeti uvodnu izjavu 33. Prijedloga direktive.

(16)  Prema informacijama koje su predstavnici Komisije iznijeli usmenim putem, jednu trećinu tržišta pokrivaju banke, jednu trećinu Europska središnja banka, a preostalu trećinu druge strane, kao što su investicijski i mirovinski fondovi.

(17)  Moglo bi se spomenuti i prijedloge o skupnom financiranju i pozajmljivanju u ravnopravnim partnerstvima (eng. peer-to-peer). Financijski instrumenti ponuđeni u tom okviru u osnovi su prenosivi financijski instrumenti koji služe kao vlasnički kapital (npr. dionice) ili kao dug (npr. obveznice). Zaštita koja se u tom kontekstu osigurava štedišama i ulagačima može se smatrati vrlo ograničenom.