—

uzimajući u obzir Rezoluciju Europskog parlamenta od 5. travnja 2017. o pregovorima s Ujedinjenom Kraljevinom slijedom njezine obavijesti o namjeri povlačenja iz Europske unije (1),

—

uzimajući u obzir Smjernice Vijeća (čl. 50.) od 29. travnja 2017. slijedom obavijesti Ujedinjene Kraljevine na temelju članka 50. UEU-a i Prilog Odluci Vijeća od 22. svibnja 2017. kojim se utvrđuju pregovaračke smjernice o sporazumu s Ujedinjenom Kraljevinom Velike Britanije i Sjeverne Irske kojim se utvrđuju aranžmani njezina povlačenja iz Europske Unije,

—

uzimajući u obzir dokumente o stajalištu Komisije od 12. lipnja 2017. naslovljene „Osnovna načela o pravima građana” i „Osnovna načela o financijskom poravnanju” te dokument naslovljen „Vodeća načela za dijalog o Irskoj/Sjevernoj Irskoj” od 20. rujna 2017.,

—

uzimajući u obzir dokumente o stajalištu vlade Ujedinjenog Kraljevstva o pitanjima koja se odnose na povlačenje Ujedinjene Kraljevine iz Europske unije, a posebice dokument „Očuvanje položaja građana EU-a u Ujedinjenoj Kraljevini i građana Ujedinjene Kraljevine u EU-u” od 26. lipnja 2017. te „Sjevernoj Irskoj i Irskoj” od 16. kolovoza 2017.,

—

uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.

budući da trenutačno 3,2 milijuna građana preostalih 27 država članica ima prebivalište u Ujedinjenoj Kraljevini, a 1,2 milijuna građana Ujedinjene Kraljevine ima prebivalište u preostalih 27 država članica;

B.

budući da su građani EU-a koji su se preselili u drugu državu članicu to učinili na temelju prava koja uživaju u skladu sa zakonodavstvom Europske unije i misleći da će nastaviti uživati ta prava do kraja života;

C.

budući da Europski parlament predstavlja sve građane EU-a, uključujući građane Ujedinjene Kraljevine, te će tijekom cijelog postupka koji vodi povlačenju Ujedinjene Kraljevine iz Europske unije raditi kako bi zaštitio njihove interese;

D.

budući da su u Ujedinjenoj Kraljevini i nekim drugim državama članicama nedavni administrativni incidenti pokazali da već dolazi do diskriminacije građana 27 država članica u Ujedinjenoj Kraljevini i građana Ujedinjene Kraljevine u 27 država članica te da to utječe na svakodnevicu dotičnih građana i ograničava ih u praktičnom ostvarivanju njihovih prava;

E.

budući da je za uredno povlačenje Ujedinjene Kraljevine iz Europske unije potrebno riješiti pitanje jedinstvenog položaja i posebnih okolnosti s kojima se suočava irski otok, osigurati očuvanje svih dijelova Sporazuma na Veliki petak od 10. travnja 1998. i izbjeći uspostavu „čvršće” granice;

F.

budući da će pripadnici naroda Sjeverne Irske koji su iskoristili, ili će možda iskoristiti, pravo na irsko državljanstvo uživati prava na temelju statusa građana EU-a te se ne bi trebale uvoditi nikakve prepreke ili zapreke koje bi ih spriječile da se u potpunosti koriste svojim pravima u skladu s Ugovorima;

G.

budući da bi i Europska unija i Ujedinjena Kraljevina trebale u potpunosti poštovati financijske obveze koje proizlaze iz cjelokupnog trajanja članstva Ujedinjene Kraljevine u Europskoj uniji;

H.

budući da je predsjednica vlade Ujedinjene Kraljevine u Firenci 22. rujna 2017. u svojem govoru donekle razjasnila pitanja prava građana, Irske i Sjeverne Irske, financijskog poravnanja, potrebe za prijelaznim razdobljem te mogućnosti za buduće odnose između Europske unije i Ujedinjene Kraljevine;

1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

9.

10.

11.

12.

13.

14.

15.

16.

—

uzimajući u obzir članak 2. i članak 3. stavak 3. Ugovora o Europskoj uniji,

—

uzimajući u obzir članke 8. i 10., članak 153. stavak 1., članak 153. stavak 2. i članak 157. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—

uzimajući u obzir članke 23. i 33. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

—

uzimajući u obzir Direktivu 2006/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada (1),

—

uzimajući u obzir Direktivu 2010/41/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 7. srpnja 2010. o primjeni načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama koji su samozaposleni i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 86/613/EEZ (2),

—

uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 92/85/EEZ od 19. listopada 1992. o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja na radu trudnih radnica te radnica koje su nedavno rodile ili doje (3) (Direktiva o rodiljnom dopustu),

—

uzimajući u obzir Prijedlog direktive Vijeća od 2. srpnja 2008., koji je podnijela Komisija, o provedbi načela jednakog postupanja prema osobama bez obzira na njihovu vjeroispovijest ili uvjerenje, invaliditet, dob ili seksualnu orijentaciju (COM(2008)0426),

—

uzimajući u obzir svoje stajalište od 2. travnja 2009. o Prijedlogu direktive Vijeća o provedbi načela jednakog postupanja prema osobama bez obzira na njihovu vjeroispovijest ili uvjerenje, invaliditet, dob ili seksualnu orijentaciju (4),

—

uzimajući u obzir Prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća od 3. listopada 2008., koji je podnijela Komisija, o izmjeni Direktive o rodiljnom dopustu (COM(2008)0637),

—

uzimajući u obzir svoje stajalište usvojeno u prvom čitanju 20. listopada 2010. radi donošenja Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive Vijeća 92/85/EEZ o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja na radu trudnih radnica te radnica koje su nedavno rodile ili doje i o uvođenju mjera za pomoć radnicima pri postizanju ravnoteže između poslovnog i obiteljskog života (5),

—

uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2013/62/EU od 17. prosinca 2013. o izmjeni Direktive 2010/18/EU o provedbi revidiranog Okvirnog sporazuma o roditeljskom dopustu koji su sklopili BUSINESSEUROPE, UEAPME, CEEP i ETUC zbog izmjene statusa Mayottea u odnosu na Europsku uniju (6),

—

uzimajući u obzir Prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća od 14. studenoga 2012., koji je podnijela Komisija, o povećanju ravnoteže spolova među savjetodavnim članovima uprava trgovačkih društava uvrštenih na burzama te o drugim povezanim mjerama (Direktiva o ženama u upravnim odborima) (COM(2012)0614),

—

uzimajući u obzir svoje stajalište usvojeno u prvom čitanju 20. studenoga 2013. radi donošenja direktive Europskog parlamenta i Vijeća o povećanju ravnoteže spolova među savjetodavnim članovima uprava trgovačkih društava uvrštenih na burzama te o povezanim mjerama (7),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. ožujka 2013. o iskorjenjivanju rodnih stereotipa u EU-u (8),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. rujna 2013. o primjeni načela o jednakim plaćama radnika i radnica za jednak rad ili rad jednake vrijednosti (9),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 20. svibnja 2015. o rodiljnom dopustu (10),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 28. travnja 2016. o radnicama i njegovateljicama u kućanstvu u EU-u (11),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. svibnja 2016. o primjeni Direktive Vijeća 2010/18/EU od 8. ožujka 2010. o provedbi revidiranog Okvirnog sporazuma o roditeljskom dopustu koji su sklopili BUSINESSEUROPE, UEAPME, CEEP i ETUC te o stavljanju izvan snage Direktive 96/34/EZ (12),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 26. svibnja 2016. o siromaštvu: rodna perspektiva (13),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. rujna 2016. o stvaranju povoljnih uvjeta na tržištu rada za ostvarivanje ravnoteže između privatnog i poslovnog života (14),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. rujna 2016. o primjeni Direktive Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenoga 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja („Direktiva o jednakosti pri zapošljavanju”) (15),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. listopada 2015. o primjeni Direktive 2006/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada (16),

—

uzimajući u obzir svoju preporuku Vijeću od 14. veljače 2017. o prioritetima EU-a za 61. sjednicu Komisije UN-a o statusu žena (17),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. ožujka 2017. o nejednakosti muškaraca i žena u Europskoj uniji 2014.– 2015. (18),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 4. travnja 2017. o ženama i njihovoj ulozi u ruralnim područjima (19),

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 19. lipnja 2015. pod naslovom „Mogućnosti za ostvarivanje jednakih prihoda za žene i muškarce: uklanjanje rodnog jaza u mirovinama”,

—

uzimajući u obzir Europski pakt za ravnopravnost spolova za razdoblje 2011. – 2020. koji je Vijeće usvojilo u zaključcima od 7. ožujka 2011. (20),

—

uzimajući u obzir preporuku Komisije od 7. ožujka 2014. o jačanju načela jednake plaće za muškarce i žene transparentnim putem (2014/124/EU) (21),

—

uzimajući u obzir inicijativu Komisije iz prosinca 2015. naslovljenu „Plan za novi početak u cilju suočavanja s izazovima u postizanju ravnoteže između poslovnog i privatnog života u zaposlenim obiteljima” te savjetovanja s javnošću i s dionicima,

—

uzimajući u obzir Vodeća načela Ujedinjenih naroda o poslovanju i ljudskim pravima ujedno prvi globalni niz smjernica o poslovanju i ljudskim pravima i koja su nedvosmisleno podržale sve države članice UN-a na Vijeću UN-a za ljudska prava 2011. održanom 16. lipnja 2011., uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije o društveno odgovornom poslovanju od 25. listopada 2011. (COM(2011)0681) kojim se države članice EU-a potiču na prilagodbu Vodećih načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima svojem nacionalnom kontekstu,

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 26. travnja 2017. o uspostavi europskog stupa socijalnih prava (COM(2017)0250),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 26. travnja 2017. o inicijativi za potporu ravnoteži između poslovnog i privatnog života zaposlenih roditelja i skrbnika (COM(2017)0252),

—

uzimajući u obzir strategiju Grupe Europske investicijske banke za ravnopravnost spolova i ekonomsko osnaživanje žena,

—

uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 3. prosinca 2015. naslovljen „Strateško djelovanje za ravnopravnost spolova 2016. – 2019.” (SWD(2015)0278), a posebno njegovo poglavlje 3.1. o povećanju sudjelovanja žena na tržištu rada i jednakoj ekonomskoj neovisnosti žena i muškaraca,

—

uzimajući u obzir izvješće Komisije iz 2017. o ravnopravnosti žena i muškaraca u Europskoj uniji, a posebno njegovo poglavlje 1. o povećanju sudjelovanja žena na tržištu rada i jednakoj ekonomskoj neovisnosti te poglavlje 2. o smanjenju razlike u plaćama, prihodima i mirovinama muškaraca i žena,

—

uzimajući u obzir izvješća Europske zaklade za poboljšanje životnih i radnih uvjeta (Eurofound) naslovljena „Razlika u zaposlenosti muškaraca i žena: izazovi i rješenja” (2016.), „Ravnoteža između poslovnog i privatnog života: pronalaženje rješenja za sve” (2016.), „Socijalni partneri i rodna ravnopravnost u Europi” (2014.) i „Razvoj radnog života u Europi: godišnji pregled EurWORK-a” (2014. i 2015.) te šesto Europsko istraživanje o radnim uvjetima (2016.),

—

uzimajući u obzir Konvenciju Međunarodne organizacije rada (MOR) o jednakosti plaća iz 1951., Konvenciju MOR-a o radu na nepuno radno vrijeme iz 1994., Konvenciju MOR-a o radu kod kuće iz 1996., Konvenciju MOR-a o zaštiti majčinstva iz 2000. i Konvenciju MOR-a o radnicima u kućanstvu iz 2011.,

—

uzimajući u obzir dogovorene zaključke od 24. ožujka 2017. donesene na 61. zasjedanju Komisije Ujedinjenih naroda za status žena naslovljene „Ekonomsko osnaživanje žena u svijetu rada koji se mijenja”,

—

uzimajući u obzir izvješće skupine na visokoj razini glavnog tajnika UN-a o ekonomskom osnaživanju žena iz rujna 2016. naslovljeno „Nitko ne smije biti zapostavljen: Poziv na djelovanje za rodnu ravnopravnost i ekonomsko osnaživanje žena”,

—

uzimajući u obzir Pekinšku platformu za djelovanje i Konvenciju UN-a o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW),

—

uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za prava žena i jednakost spolova i mišljenje Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja (A8-0271/2017),

A.

budući da se EU ustrajno zalaže za promicanje rodne ravnopravnosti i provedbu rodno osviještene politike u svim svojim djelovanjima;

B.

budući da su jednako sudjelovanje žena na tržištu rada i u donošenju odluka u gospodarstvu preduvjeti za osnaživanje žena i ono što iz toga proizlazi;

C.

budući da su diljem EU-a žene i dalje u velikoj mjeri nedovoljno zastupljene na tržištu rada i na rukovodećim razinama te da je ukupna stopa zaposlenosti žena još uvijek gotovo 12 % niža od stope zaposlenosti muškaraca;

D.

budući da glavne prepreke ekonomskom osnaživanju žena podrazumijevaju štetne društvene norme, diskriminatorne zakone ili nedostatak pravne zaštite, nemogućnost ravnomjerne podjele neplaćenih kućanskih poslova i skrbi između muškaraca i žena, te nepostojanje pristupa financijskim i digitalnim sredstvima te imovini; budući da te prepreke mogu biti dodatno pogoršane isprepletenim oblicima diskriminacije (22) kao što su diskriminacija na osnovi rase, etničke pripadnosti, vjeroispovijesti, invaliditeta, zdravlja, rodnog identiteta, seksualne orijentacije i/ili socijalno-ekonomskih uvjeta;

E.

budući da su strukturne prepreke ekonomskom osnaživanju žena rezultat višestrukih i međusobno povezanih oblika nejednakosti, stereotipa i diskriminacije u privatnoj i javnoj sferi;

F.

budući da je ekonomsko osnaživanje žena istovremeno i „ispravno i pametno”, ponajprije jer je riječ o temeljnoj dimenziji rodne jednakosti i stoga se ubraja u temeljna ljudska prava, ali i jer veće sudjelovanje žena na tržištu rada doprinosi održivom gospodarskom razvoju svih razina društva; budući da su poduzeća koja cijene žene i omogućuju im da u potpunosti sudjeluju na tržištu rada i u donošenju odluka uspješnija te da time pomažu u povećanju produktivnosti i gospodarskog rasta; budući da podaci Europskog instituta za ravnopravnost spolova (EIGE) upućuju na to da bi poboljšanja u pogledu rodne jednakosti mogla doprinijeti stvaranju gotovo 10,5 milijuna novih radnih mjesta do 2050. u EU-u, da bi stopa zaposlenosti u EU-u mogla doseći gotovo 80 % te da bi se do 2050. BDP u EU-u po stanovniku mogao povećati između 6,1 % i 9,6 %, a gospodarski rast u državama članicama između 15 % i 45 %;

G.

budući da je u strategiji Europa 2020. utvrđen cilj od 75 % zaposlenih muškaraca i žena u Europskoj uniji do 2020. te posebice cilj uklanjanja rodne razlike u zapošljavanju; budući da je za poticanje sudjelovanja žena na tržištu rada potrebno uskladiti napore;

H.

budući da je krajem 2015. Komisija objavila Akcijski plan za ravnopravnost spolova 2016. – 2020. u kojem se ekonomska prava i osnaživanje žena navode kao jedno od četiri ključna područja djelovanja;

I.

budući da je smanjenje razlike u plaćama, prihodima i mirovinama među spolovima, a time i borba protiv siromaštva žena, jedno od prioritetnih područja koje je Komisija utvrdila u svojem dokumentu naslovljenom „Strateško djelovanje za ravnopravnost spolova 2016. – 2019.”;

J.

budući da su utvrđeni ciljevi za ekonomsko osnaživanje žena u svih 17 ciljeva održivog razvoja (SDG);

K.

budući da stvarna ravnoteža između poslovnog i privatnog života ima pozitivan učinak na približavanje modelu prema kojem su privređivanje i skrb podjednako raspodijeljeni između žena i muškaraca kao i na zdravlje i potiče uključivo gospodarsko okružje, rast, konkurentnost, ukupno sudjelovanje na tržištu rada, rodnu ravnopravnost, smanjenje rizika od siromaštva, međugeneracijsku solidarnost te istovremeno doprinosi rješavanju izazova sve starijeg društva;

L.

budući da prema podacima Eurostata u EU-u 31,5 % zaposlenih žena radi na nepuno radno vrijeme u odnosu na 8,2 % zaposlenih muškaraca te budući da tek nešto više od 50 % žena radi na puno radno vrijeme u usporedbi sa 71,2 % muškaraca, što je razlika u stopi zapošljavanja na puno radno vrijeme od 25,5 %; budući da gotovo 20 % žena nije ekonomski aktivno zbog obveza u vezi sa skrbi, a to je slučaj samo za manje od 2 % ekonomski neaktivnih muškaraca; budući da odgovornosti u pogledu pružanja skrbi i poteškoće koje proizlaze iz usklađivanja poslovnog i privatnog života dovode do toga da žene mnogo češće od muškaraca rade na nepuno radno vrijeme ili su ekonomski manje aktivne nego muškarci, što negativno utječe na njihove plaće i mirovine;

M.

budući da neplaćeni članovi obitelji u većini slučajeva obično skrbe za djecu, starije osobe i članove obitelji s invaliditetom;

N.

budući da žene obavljaju najmanje dva i pol puta više neplaćenih kućanskih poslova i skrbi u kućanstvu nego muškarci;

O.

budući da rodiljni dopust ne bi trebalo smatrati preprekom profesionalnom razvoju žena te posljedično njihovoj emancipaciji;

P.

budući da žene i muškarci imaju jednaka prava i obveze u pogledu roditeljstva (izuzev oporavka nakon poroda), ali i da bi odgoj djece trebao biti zajednički i dakle ne bi trebalo isključivo biti zadaća majke;

Q.

budući da je 2015. prosječna stopa zaposlenosti žena s jednim djetetom ispod 6 godina bila gotovo 9 % niža od stope zaposlenosti žena bez male djece te budući da u nekim zemljama ta razlika premašuje 30 %;

R.

budući da su majčinstvo i roditeljstvo neprihvatljivi razlozi za diskriminaciju žena u pogledu pristupa tržištu rada i ostajanja na njemu;

S.

budući da bi se trebao uspostaviti javno dostupan sustav vođenja statistika o plaćama, uključujući prikupljanje podataka, radi uklanjanja razlika u plaći između muškaraca i žena tako što će se izvršiti pritisak na privatni i javni sektor da ocijene svoje strukture plaćanja i rješavanja svih rodno uvjetovanih razlika koje se utvrde, što bi moglo dovesti do stvaranja „kulture osviještenosti” u kojoj je razlika u plaći međi spolovima u nekom sektoru ili poduzeću društveno neprihvatljiva;

T.

budući da kvote dokazano poboljšavaju uspješnost privatnih poduzeća i stimuliraju veći gospodarski rast, te također dovode do boljeg korištenja ljudskog potencijala u radnoj snazi;

U.

budući da je rodna ravnopravnost i raznolikost u pogledu zastupanja radnika na upravljačkoj razini poduzeća ključno demokratsko načelo s pozitivnim gospodarskim učincima, kao što je uključivo donošenje strateških odluka i smanjenje razlike u plaćama između muškaraca i žena;

V.

budući da su studije OECD-a pokazale da su poduzeća u čijim je upravnim odborima više žena profitabilnija u odnosu na ona u čijim su upravnim odborima samo muškarci;

W.

budući da su plaće u sektorima ili za uloge u kojima su žene obično najzastupljenije niže nego u usporedivim sektorima ili za uloge u kojima prevladavaju muškarci, čime se doprinosi rodno uvjetovanoj razlici u plaćama od 16 % i mirovinama od 40 %;

X.

budući da je MOR izradio okvir na temelju kojeg se poslovi ocjenjuju prema četiri faktora: kvalifikacijama, naporima, odgovornosti i radnim uvjetima, te se vrednuju prema njihovoj važnosti za konkretno poduzeće ili organizaciju;

Y.

budući da socijalni partneri imaju potencijal za jačanje ekonomskog osnaživanja žena u okviru kolektivnog pregovaranja promicanjem jednakih plaća između muškaraca i žena, ulaganjem u ravnotežu između profesionalnog i privatnog života te poticanjem razvoja karijera žena u poduzećima i pružanjem informacija i obrazovanjem u području prava radnika;

Z.

budući da je dokazano da su nejednakosti u plaćama manje kada postoji snažno kolektivno pregovaranje (23);

AA.

budući da prema podacima Eurostata 24,4 % žena u EU-u prijeti siromaštvo ili socijalna isključenost, pri čemu su samohrane majke, žene starije od 55 godina i žene s invaliditetom posebno u opasnosti od nezaposlenosti i neaktivnosti na tržištu rada;

AB.

budući da je primjena Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama (Istanbulska konvencija) preduvjet za ekonomsko osnaživanje žena te stoga i za rodnu jednakost; budući da je rodno uvjetovano nasilje neprihvatljiv oblik diskriminacije i kršenje temeljnih prava i da ne utječe samo na zdravlje i dobrobit žena već i na pristup žena zapošljavanju i financijsku neovisnost; budući da je nasilje nad ženama jedna od glavnih prepreka rodnoj jednakosti, te da obrazovanje ima potencijal za smanjenje rizika od rodno uvjetovanog nasilja; budući da socijalno i ekonomsko osnaživanje ženama može pomoći da izbjegnu nasilje; budući da nasilje i uznemiravanje na radnom mjestu, uključujući seksizam i seksualno uznemiravanje, ima ozbiljne negativne posljedice za sve pogođene radnike, suradnike i njihove obitelji kao i na organizacije u kojima rade i na društvo u cjelini i mogu biti djelomično odgovorni za činjenicu da žene same napuštaju tržište rada;

AC.

budući da je ekonomsko nasilje oblik rodno uvjetovanog nasilja do kojeg dolazi u svakodnevnom životu žena te im otežava ostvarivanje prava na slobodu, odražava rodnu nejednakost i njime se uvelike zanemaruje uloga žene u društvu;

AD.

budući da su mnoge studije jasno pokazale da rezovi u javnom sektoru u velikoj mjeri negativno utječu na žene, njihovo ekonomsko osnaživanje i rodnu ravnopravnost;

AE.

budući da su obrazovanje, kvalifikacije i stjecanje vještina ključni za društveno, kulturno i ekonomsko osnaživanje žena te da su mogućnosti obrazovanja priznate kao ključni element u borbi protiv nejednakosti, kao što su nedovoljna zastupljenost u postupcima donošenja odluka i na rukovodećim položajima, u inženjerstvu i znanosti, čime se jača ekonomsko osnaživanje žena i djevojčica;

AF.

budući da digitalizacija ima pozitivne učinke na oblikovanje novih mogućnosti za zapošljavanje i stimuliranje konstruktivnog pomaka prema fleksibilnijim modelima rada, posebno za žene koje ulaze ili se vraćaju na tržište rada te također na to da žene i muškarci bolje usklade pružanje skrbi i poslovni život;

1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

9.

10.

11.

12.

13.

14.

15.

16.

17.

18.

19.

20.

21.

22.

23.

24.

25.

26.

27.

28.

29.

30.

31.

32.

33.

34.

35.

36.

37.

38.

39.

40.

41.

42.

43.

44.

45.

46.

47.

48.

49.

50.

51.

52.

53.

54.

55.

56.

57.

58.

59.

60.

61.

62.

—

uzimajući u obzir članak 21. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),

—

uzimajući u obzir članak 208. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

—

uzimajući u obzir članak 7. UFEU-a kojim se potvrđuje da EU „osigurava dosljednost svojih politika i aktivnosti, uzimajući pritom u obzir sve svoje ciljeve”,

—

uzimajući u obzir Povelju Ujedinjenih naroda,

—

uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima i ostale ugovore o ljudskim pravima i instrumente usvojene na razini UN-a, posebice Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima te Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima koji su usvojeni u New Yorku 16. prosinca 1966. i Konvenciju Ujedinjenih naroda o ukidanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW) iz 1979.,

—

uzimajući u obzir sastanak na vrhu Ujedinjenih naroda o održivom razvoju i zaključni dokument koji je Opća skupština UN-a donijela 25. rujna 2015. pod nazivom „Promijeniti svijet: Program održivog razvoja do 2030.” (1),

—

uzimajući u obzir Europski konsenzus o razvoju,

—

uzimajući u obzir dokument naslovljen „Globalna strategija Europske unije za vanjsku i sigurnosnu politiku – zajednička vizija, zajedničko djelovanje: jača Europa” koju je u lipnju 2016. predstavila Potpredsjednica Komisije / Visoka predstavnica Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku (2),

—

uzimajući u obzir Akcijski plan za ljudska prava i demokraciju za razdoblje od 2015. do 2019. koji je Vijeće usvojilo 20. srpnja 2015. (3),

—

uzimajući u obzir plan djelovanja EU-a za suradnju s civilnim društvom u pojedinim zemljama,

—

uzimajući u obzir Sporazum o partnerstvu između članica Skupine afričkih, karipskih i pacifičkih država s jedne strane i Europske zajednice i njezinih država članica s druge strane, potpisan u Cotonouu 23. lipnja 2000. („Sporazum iz Cotonoua”) te njegove izmjene iz 2005. i 2010.,

—

uzimajući u obzir Kodeks dobre prakse za sudjelovanje civilnog društva u postupku donošenja odluka koji je Konferencija međunarodnih nevladinih organizacija usvojila 1. listopada 2009.,

—

uzimajući u obzir Berlinsku deklaraciju usvojenu na godišnjoj sjednici uže skupine Platforme civilnog društva za izgradnju mira i država održanoj od 6. do 9. srpnja 2016.,

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 233/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavi Instrumenta financiranja za razvojnu suradnju za razdoblje 2014.-2020. (4) i Uredbu (EU) br. 230/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavi Instrumenta za doprinos stabilnosti i miru (5),

—

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU) 2015/323 od 2. ožujka 2015. o financijskoj uredbi koja se primjenjuje na 11. europski razvojni fond (ERF) (6) i Izjavu I. Sporazuma iz Cotonoua („Zajednička izjava o sudionicima u partnerstvu”),

—

uzimajući u obzir članak 187. stavak 2. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 (7) („Financijska uredba”),

—

uzimajući u obzir višegodišnji okvirni program Instrumenta za razvojnu suradnju za razdoblje 2014. – 2020. za organizacije civilnog društva i lokalne vlasti (8),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 12. rujna 2012. naslovljenu „Temelji demokracije i održivog razvoja: suradnja Europske unije s civilnim društvom u vanjskim odnosima” (COM(2012)0492),

—

uzimajući u obzir rezoluciju Vijeća UN-a za ljudska prava od 27. lipnja 2016. o prostoru za djelovanje civilnog društva (9),

—

uzimajući u obzir Godišnje izvješće o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2015. godinu i politici Europske unije u tom području,

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. listopada 2016. o korporativnoj odgovornosti za ozbiljne povrede ljudskih prava u trećim zemljama (10),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 4. listopada 2016. o budućnosti odnosa između AKP-a i EU-a nakon 2020. (11),

—

uzimajući u obzir smjernice EU-a o ljudskim pravima, uključujući Smjernice Europske unije o borcima za ljudska prava te smjernice EU-a o promicanju i zaštiti slobode vjeroispovijesti ili uvjerenja, koje je Vijeće donijelo 24. lipnja 2013.,

—

uzimajući u obzir Smjernice za međuparlamentarna izaslanstva EP-a o promicanju ljudskih prava i demokracije tijekom posjeta zemljama koje nisu članice EU-a (12),

—

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 9. listopada 2013. naslovljeno „Osnaživanje lokalnih vlasti u partnerskim zemljama radi unaprijeđenog upravljanja i učinkovitijih razvojnih rezultata”,

—

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 24. veljače 2015. naslovljeno „Dostojan život za sve: od vizije do zajedničkog djelovanja”,

—

uzimajući u obzir izvješće visokog povjerenika UN-a za ljudska prava od 11. travnja 2016. s praktičnim preporukama za izgradnju i održavanje sigurnog i poticajnog okruženja za civilno društvo, na temelju dobre prakse i stečenih iskustava (13) i izvješća posebnog izvjestitelja Ujedinjenih naroda o pravu na mirno okupljanje i pravo na udruživanje,

—

uzimajući u obzir izvješće Svjetskog gospodarskog foruma o globalnim rizicima u 2017. (14),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. veljače 2017. o pregledu Europskog konsenzusa o razvoju (15),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 22. studenog 2016. o povećanju učinkovitosti razvojne suradnje (16),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 7. lipnja 2016. o izvješću EU-a za 2015. o usklađenosti politika u interesu razvoja (17),

—

uzimajući u obzir Vodeća načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima,

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. svibnja 2016. o praćenju i ocjenjivanju Programa održivog razvoja do 2030. (18),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 22. listopada 2013. o lokalnim vlastima i civilnom društvu: Europski angažman za potporu održivom razvoju (19),

—

uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za razvoj i mišljenje Odbora za vanjske poslove (A8-0283/2017),

A.

budući da se u članku 21. UEU-a navodi da se djelovanje Unije na međunarodnoj sceni, što uključuje i djelovanje u području razvojne suradnje, mora voditi načelima demokracije, vladavine prava, univerzalnosti i nedjeljivosti ljudskih prava i temeljnih sloboda;

B.

budući da civilno društvo predstavlja treći sektor zdravog i uređenog društva, uz javni i privatni sektor; budući da civilno društvo obuhvaća nevladine i neprofitne organizacije koje su aktivne u javnom životu i zastupaju etičke, kulturne, političke, znanstvene, vjerske ili filantropske interese i vrijednosti svojih članova, ali i drugih osoba;

C.

budući da civilno društvo ima središnju ulogu u izgradnji i jačanju demokracije, nadzoru ovlasti države i promicanju dobrog upravljanja, transparentnosti i odgovornosti; budući da je postojanje organizacija civilnog društva, kao vitalne snage u društvu, od temeljne važnosti te da one, u svojoj ulozi posrednika između stanovništva i države te kao čuvar demokracije, jamče postojanje protuteže vlastima; budući da brojne skupine civilnog društva žele sudjelovati u procesu ustavnih reformi radi zaštite demokratskih načela i institucija;

D.

budući da se organizacije civilnog društva bave širokom lepezom ljudskih prava, koja uključuju i pravo na razvoj, obrazovanje i rodnu ravnopravnost, i provode aktivnosti u socijalnom području i u području okoliša; budući da je pojmom civilnog društva obuhvaćen širok i heterogen raspon skupina i ciljeva koji uključuje ne samo organizacije civilnog društva nego i nevladine organizacije, skupine aktivne u području ljudskih prava i lokalnih zajednica, dijaspore, crkve, vjerske organizacije i zajednice, organizacije koje štite interese osoba s invaliditetom, društvene pokrete i sindikate, autohtone narode i zaklade i zastupanje interesa ranjivih, diskriminiranih i marginaliziranih osoba;

E.

budući da je u Sporazumu iz Cotonoua civilno društvo priznato kao ključan akter u suradnji EU-a i AKP-a; budući da istek Sporazuma iz Cotonoua 2020. godine predstavlja priliku za preispitivanje toga partnerstva i daljnje povećanje sudjelovanja organizacija civilnog društva;

F.

budući da su organizacije civilnog društva postale važni akteri u razvojnoj pomoći na globalnoj razini, osobito u pogledu pružanja osnovnih socijalnih usluga, osvještavanja javnosti, promicanja demokracije, ljudskih prava i dobrog upravljanja, miroljubivih i uključivih društava, poticanja otpornosti pojedinaca, obitelji i lokalnih zajednica, suzbijanja nasilnog ekstremizma, te pružanja odgovora na humanitarne krize;

G.

budući da, kako su to priznale međunarodne organizacije u svojim protokolima i praksama, crkve, vjerske zajednice i udruženja te druge vjerske ili svjetonazorske organizacije imaju dugu tradiciju operativnog djelovanja na prvoj liniji pružanja razvojne i humanitarne pomoći;

H.

budući da višegodišnji okvirni program Instrumenta za razvojnu suradnju za razdoblje 2014. – 2020. za tematski program „organizacije civilnog društva i lokalne vlasti” kao jedan od horizontalnih elemenata sadrži i promicanje pozitivnog okruženja za organizacije civilnog društva i lokalne vlasti; budući da se programom želi omogućiti da se u razvojnom procesu partnerskih zemalja snažnije čuje glas organizacija civilnog društva i pojača njihovo sudjelovanje te unaprijediti politički, socijalni i gospodarski dijalog;

I.

budući da je EU najveći donator za lokalne organizacije civilnog društva u zemljama u razvoju te da, s obzirom na cijeli niz instrumenata i politika koje primjenjuje, među kojima su i Europski instrument za demokraciju i ljudska prava (EIDHR), tematski program Instrumenta financiranja za razvojnu suradnju za organizacije civilnog društva i lokalne vlasti, Europska zaklada za demokraciju, planovi djelovanja za civilno društvo koji se provode u 105 zemalja te strateški dokumenti za pojedine zemlje, ima vodeću ulogu u zaštiti predstavnika civilnog društva i boraca za ljudska prava;

J.

budući da se u proteklom desetljeću civilno društvo diljem svijeta snažno razvilo, ne samo u smislu veličine, nego i u pogledu područja djelovanja, sastava i utjecaja; budući da su, istovremeno, u sve većem broju zemalja diljem svijeta, i onima u razvoju i razvijenima, ograničenja koja se odnose na aktere civilnog društva i njihove aktivnosti postala sve represivnija i oštrija;

K.

budući da, nadalje, planovi institucionalnih donatora u nekim slučajevima ne daju prioritet stvarnim potrebama aktera civilnog društva koji djeluju na terenu;

L.

budući da je u 2016. objavljenom Izvješću o stanju civilnog društva navedeno da je 2015. bila tragična godina za civilno društvo, s obzirom na to da su građanska prava bila ugrožena u više od stotinu zemalja; budući da je u tom izvješću poseban naglasak stavljen na supsaharsku i sjevernu Afriku te na Bliski istok, zbog toga što su te regije posebno izložene političkim napetostima, sukobima i nestabilnosti;

M.

budući da sve veći broj vlada koristi pravna ili administrativna sredstva kako bi izvršile pritisak na organizacije civilnog društva, među ostalim i donošenjem restriktivnih zakona, ograničenjima u pogledu financiranja te uvođenjem strogih postupaka izdavanja dozvola i represivnih poreza;

N.

budući da je posljednjih nekoliko godina u zemljama u razvoju zabilježen zabrinjavajući porast broja izvješća o slučajevima progona, uznemiravanja, stigmatiziranja kao „stranih agenata”, proizvoljnih uhićenja ili pritvaranja aktivista, osoblja organizacija civilnog društva, boraca za ljudska prava, sindikalista, odvjetnika, intelektualaca, novinara i vjerskih vođa, kao i broja žrtava zlostavljanja i nasilja; budući da u nizu zemalja ta djela prolaze potpuno nekažnjeno, a ponekad i uz potporu ili odobravanje vlasti;

O.

budući da su ljudska prava univerzalna, neotuđiva, nedjeljiva i međuovisna i međusobno povezana; budući da se mogućnost djelovanja civilnog društva temelji na temeljnim slobodama, među kojima su i prava na slobodu udruživanja i mirnog okupljanja, slobodu izražavanja, mišljenja, savjesti, vjeroispovijedi ili uvjerenja te na slobodnom pristupu informacijama;

P.

budući da postoji veza između oslabljenog civilnog društva, suženog prostora za političko i građansko djelovanje, jačanja korupcije, društvene i rodne neravnopravnosti i niske razine ljudskog i socioekonomskog razvoja te nestabilnosti i sukoba;

Q.

budući da vjerodostojan i djelotvoran odgovor EU-a na problem sužavanja prostora za građansko djelovanje iziskuje točnu i pravovremenu procjenu i bolje razumijevanje prijetnji i čimbenika koji potiču ograničenja; budući da takav odgovor EU-a na iziskuje koordiniran pristup razvojnoj i političkoj suradnji, kako bi se zajamčila dosljednost među svim vanjskim i unutarnjim instrumentima EU-a slanjem zajedničke poruke o važnosti slobodnog djelovanja civilnog društva, te zajamčila suradnja na lokalnim, regionalnim i međunarodnim razinama;

R.

budući da Program održivog razvoja do 2030., a posebno 16. i 17. cilj održivog razvoja, ističu jačanje suradnje s civilnim društvom kao ključnim partnerom i pokretačem u pogledu promicanja, provedbe, praćenja i preispitivanja ciljeva održivog razvoja;

1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

9.

10.

11.

12.

13.

14.

15.

16.

17.

18.

19.

20.

21.

22.

23.

24.

25.

26.

27.

28.

29.

30.

31.

32.

33.

34.

35.

36.

37.

38.

39.

40.

41.

42.

43.

44.

45.

46.

—

uzimajući u obzir članke 2., 3. i 6. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),

—

uzimajući u obzir članke 16., 67., 70., 72., 73., 75., 82., 83., 84., 85., 87. i 88. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

—

uzimajući u obzir članke 1., 7., 8., 11., 16., 17., 21., 24., 41., 47., 48., 49., 50. i 52. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

—

uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima djeteta od 20. studenoga 1989.,

—

uzimajući u obzir Fakultativni protokol uz Konvenciju o pravima djeteta o prodaji djece, dječjoj prostituciji i dječjoj pornografiji od 25. svibnja 2000.,

—

uzimajući u obzir Stockholmsku deklaraciju i Program djelovanja donesene na Prvom svjetskom kongresu protiv komercijalnog seksualnog iskorištavanja djece, Globalnu obvezu iz Yokohame donesenu na Drugom svjetskom kongresu protiv komercijalnog seksualnog iskorištavanja djece, Obvezu iz Budimpešte i Plan djelovanja donesene na pripremnoj Konferenciji za Drugi svjetski kongres protiv komercijalnog seksualnog iskorištavanja djece,

—

uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe o zaštiti djece od seksualnog iskorištavanja i seksualnog zlostavljanja od 25. listopada 2007.,

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 20. studenoga 2012. o zaštiti djece u digitalnom svijetu (1),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. ožujka 2015. o seksualnom zlostavljanju djece na internetu (2),

—

uzimajući u obzir Okvirnu odluku Vijeća 2001/413/JAI od 28. svibnja 2001. o borbi protiv prijevara i krivotvorenja bezgotovinskih sredstava plaćanja (3),

—

uzimajući u obzir Konvenciju o kibernetičkom kriminalu od 23. studenoga 2001. (4), i njezin dodatni protokol,

—

uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 460/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 10. ožujka 2004. o osnivanju Agencije Europske unije za mrežnu i informacijsku sigurnost (5),

—

uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2008/114/EZ od 8. prosinca 2008. o utvrđivanju i označivanju europske kritične infrastrukture i procjeni potrebe poboljšanja njezine zaštite (6),

—

uzimajući u obzir Direktivu 2002/58/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. srpnja 2002. o obradi osobnih podataka i zaštiti privatnosti u sektoru elektroničkih komunikacija (7),

—

uzimajući u obzir Direktivu 2011/93/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o borbi protiv seksualnog zlostavljanja i seksualnog iskorištavanja djece te dječje pornografije, koja zamjenjuje Okvirnu odluku Vijeća 2004/68/PUP (8),

—

uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija od 7. veljače 2013. naslovljenu „Strategija kibernetičke sigurnosti Europske unije: otvoren, siguran i zaštićen kibernetički prostor” (JOIN(2013)0001),

—

uzimajući u obzir Direktivu 2013/40/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 12. kolovoza 2013. o napadima na informacijske sustave i o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2005/222/PUP (9),

—

uzimajući u obzir Direktivu 2014/41/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 3. travnja 2014. o Europskom istražnom nalogu u kaznenim stvarima (10) (Direktiva o EIN-u),

—

uzimajući u obzir presudu Suda Europske unije od 8. travnja 2014. (11) kojom se poništava Direktiva o zadržavanju podataka,

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. rujna 2013. o Strategiji kibernetičke sigurnosti Europske unije: otvoren, siguran i zaštićen kibernetički prostor (12),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 6. svibnja 2015. naslovljenu „Strategija jedinstvenog digitalnog tržišta za Europu” (COM(2015)0192),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 28. travnja 2015. naslovljenu „Europski program sigurnosti” (COM(2015)0185) i izvješća o napretku koja se nadovezuju na tu komunikaciju pod naslovom „Prema učinkovitoj i istinskoj sigurnosnoj Uniji”,

—

uzimajući u obzir izvješće o konferenciji o nadležnosti u kiberprostoru održanoj 7. i 8. ožujka 2016. u Amsterdamu,

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (13),

—

uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2016/680 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka od strane nadležnih tijela u svrhe sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenih sankcija i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Okvirne odluke Vijeća 2008/977/PUP (14),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2016/794 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2016. o Agenciji Europske unije za suradnju tijela za izvršavanje zakonodavstva (Europol) (15),

—

uzimajući u obzir odluku Komisije od 5. srpnja 2016. o potpisivanju ugovornog javno-privatnog partnerstva za industrijska istraživanja i inovacije u području kibersigurnosti između Europske unije, koju predstavlja Komisija, i organizacije dionika (C(2016)4400),

—

uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Europskom parlamentu i Vijeću od 6. travnja 2016. naslovljenu „Zajednički okvir za suzbijanje hibridnih prijetnji – odgovor Europske unije” (JOIN(2016)0018),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Europska strategija za bolji internet za djecu” (COM(2012)0196) te Izvješće Komisije od 6. lipnja 2016. naslovljeno „Konačna ocjena višegodišnjeg programa EU-a o zaštiti djece koja se koriste internetom i drugim komunikacijskim tehnologijama (Sigurniji internet)” (COM(2016)0364),

—

uzimajući u obzir zajedničku izjavu Europola i Agencije Europske unije za mrežnu i informacijsku sigurnost (ENISA) od 20. svibnja 2016. o zakonitoj kaznenoj istrazi kojom se poštuju pravila o zaštiti podataka u 21. stoljeću,

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 9. lipnja 2016. o europskoj pravosudnoj mreži za kiberkriminalitet,

—

uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2016/1148 Europskog parlamenta i Vijeća od 6. srpnja 2016. o mjerama za visoku zajedničku razinu sigurnosti mrežnih i informacijskih sustava širom Unije (16),

—

uzimajući u obzir mišljenje Agencije Europske unije za mrežnu i informacijsku sigurnost (ENISA) o šifriranju iz prosinca 2016. naslovljeno „Snažno šifriranje štiti naš digitalni identitet”,

—

uzimajući u obzir konačno izvješće Radne skupine za pristup dokazima koji se nalaze u oblaku koju je osnovao Odbor Vijeća Europe za Konvenciju o kibernetičkom kriminalu (T-CY) pod naslovom: „Pristup elektroničkim dokazima u oblaku u okviru kaznenog pravosuđa: preporuke T-CY-a za razmatranje od 16. rujna 2016.,

—

uzimajući u obzir aktivnosti Zajedničke radne skupine za djelovanje protiv kibernetičkog kriminala (J-CAT),

—

uzimajući u obzir izvješće Europola o procjeni prijetnje teškog i organiziranog kriminala (SOCTA) od 28. veljače 2017. i njegovo izvješće o procjeni prijetnje organiziranog kriminala na internetu (IOCTA) od 28. rujna 2016.,

—

uzimajući u obzir presudu Suda Europske unije u predmetu C-203/15 (presuda u vezi s Tele2) od 21. prosinca 2016. (17),

—

uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2017/541 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2017. o suzbijanju terorizma i zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2002/475/PUP i o izmjeni Odluke Vijeća 2005/671/PUP (18),

—

uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove i mišljenje Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača (A8-0272/2017),

A.

budući da kiberkriminalitet prouzročuje sve veću socijalnu i gospodarsku štetu kojom se utječe na temeljna prava pojedinaca, što predstavlja prijetnju vladavini prava u kiberprostoru i ugrožava stabilnost demokratskih društava;

B.

budući da je kiberkriminalitet sve veći problem u državama članicama;

C.

budući da je procjenom prijetnje organiziranog kriminala na internetu 2016. otkriveno da kiberkriminalitet postaje sve intenzivniji, složeniji i širi u opsegu, da prijavljeni kiberkriminalitet u nekim zemljama EU-a nadmašuje tradicionalni kriminalitet, da se širi u ostala područja kriminaliteta kao što je trgovina ljudima, da je došlo do porasta zlouporabe alata za šifriranje i anonimizaciju u kriminalne svrhe i da su napadi programom ransomware brojniji od prijetnji tradicionalnim zlonamjernim programima, npr. trojanima;

D.

budući da su se 2016. napadi na poslužitelje Komisije povećali za 20 % u usporedbi s 2015.;

E.

budući da osjetljivost računala na napade proizlazi iz jedinstvenog načina na koji se informacijska tehnologija razvijala tijekom godina, brzine kojom se razvija poslovanje na internetu i nedostatka mjera na razini vlade;

F.

budući da je prisutno sve veće crno tržište u području računalne iznude, uporabe unajmljenih botneta i hakiranja te ukradene digitalne robe;

G.

budući da je glavni naglasak kibernapada i dalje na zlonamjernim programima, kao što su bankarski trojani, no broj napada na industrijske kontrolne sustave i mreže čiji je cilj uništiti ključnu infrastrukturu i gospodarske strukture te destabilizirati društvo, kao što je bio slučaj napada programom ransomware„WannaCry” iz svibnja 2017., također raste i povećava svoj učinak i time predstavlja sve veću prijetnju za sigurnost, obranu i druge važne sektore; budući da se većina međunarodnih zahtjeva tijela kaznenog progona za podatke odnosi na prijevaru i financijski kriminalitet, nakon čega slijede teška kaznena djela povezana s nasiljem;

H.

budući da sve veća međusobna povezanost ljudi, mjesta i stvari donosi mnoge koristi, ali povećava i rizik od kiberkriminaliteta; budući da uređaji povezani s internetom stvari, koji uključuju pametne mreže, povezane hladnjake, automobile, medicinske instrumente ili pomagala, često nisu dobro zaštićeni kao uobičajeni uređaji povezani s internetom te su stoga idealan cilj za kiberkriminalce, posebno s obzirom na to da je sustav sigurnosnih ažuriranja povezanih uređaja često neujednačen ili uopće ne postoji; budući da hakirani uređaji povezani s internetom stvari koji imaju fizičke pokretače ili ih mogu nadzirati mogu biti konkretna prijetnja ljudskom životu;

I.

budući da je učinkovit pravni okvir za zaštitu podataka presudan za izgradnju povjerenja u internetski svijet, čime se potrošačima i poduzećima omogućuje da u potpunosti iskoriste prednosti jedinstvenog digitalnog tržišta i rješavaju problem kiberkriminaliteta;

J.

budući da poduzeća ne mogu sama rješavati izazove povezane s omogućivanjem veće sigurnosti povezanog svijeta i da vladajuće strukture trebaju pridonijeti kibersigurnosti donošenjem propisa i pružanjem mjera kojima se potiče sigurnije ponašanje korisnika;

K.

budući da granice između kiberkriminaliteta, kiberšpijunaže, kiberratovanja, kibersabotaže i kiberterorizma postaju sve nejasnije; budući da kiberkriminalitet može biti usmjeren protiv pojedinaca, javnih ili privatnih subjekata te obuhvaćati širok raspon kaznenih djela, uključujući kršenja zaštite privatnosti, seksualno zlostavljanje djece na internetu, javno poticanje na nasilje i mržnju, sabotažu, špijunažu, financijski kriminal i prijevaru, na primjer prijevaru pri plaćanju, krađu i krađu identiteta kao i nezakonito ometanje sustava;

L.

budući da se u izvješću Svjetskog gospodarskog foruma o globalnim rizicima iz 2017. kao jedan od pet velikih vjerojatnih globalnih rizika navode brojni slučajevi prijevara povezanih s podacima ili krađom podataka;

M.

budući da znatan broj slučajeva kiberkriminaliteta i dalje nije procesuiran i kažnjen; budući da su i dalje prisutni znatan broj neprijavljenih slučajeva, duga razdoblja istrage koja omogućuju kiberkriminalcima da razviju više ulazaka/izlazaka ili „stražnjih vrata”, otežan pristup elektroničkim dokazima, poteškoće u dobivanju tih dokaza i s njihovom prihvatljivosti na sudu, kao i složeni postupci i izazovi u pravosuđu koji se odnose na prekograničnu prirodu kiberkriminaliteta;

N.

budući da je Vijeće u svojim zaključcima iz lipnja 2016. naglasilo da su, s obzirom na prekograničnu prirodu kiberkriminaliteta i zajedničke prijetnje kibersigurnosti s kojima se EU suočava, povećana suradnja i razmjena informacija između policijskih i pravosudnih tijela te stručnjaka za kiberkriminalitet od presudne važnosti za provedbu učinkovitih istraga u kiberprostoru i pribavljanje elektroničkih dokaza;

O.

budući da se poništenjem Direktive o zadržavanju podataka koje je donio Sud Europske unije u svojoj presudi od 8. travnja 2014. i zabranom općeg, neselektivnog i neciljanog zadržavanja podataka koju je Sud Europske unije potvrdio u svojoj presudi u predmetu „Tele2” od 21. prosinca 2016. nameću stroga ograničenja u vezi s obradom velike količine telekomunikacijskih podataka i pristupom nadležnih tijela tim podacima;

P.

budući da se u presudi Suda Europske unije u predmetu Maximillian Schrems (19) naglašava da je masovni nadzor kršenje temeljnih prava;

Q.

budući da se u borbi protiv kiberkriminaliteta moraju poštovati jednaka postupovna i materijalna jamstva i temeljna prava, u pogledu zaštite podataka i slobode govora, kao u borbi protiv ostalih područja kriminaliteta;

R.

budući da se djeca u sve ranijoj dobi služe internetom i da su posebno osjetljiva na mamljenje preko interneta i ostale oblike seksualnog iskorištavanja na internetu (zlostavljanje na internetu, seksualno zlostavljanje, seksualna prisila i iznuda), na zloupotrebu osobnih podataka te opasne kampanje čiji je cilj promicanje raznih oblika samoozljeđivanja, kao što je slučaj „blue whale”, te stoga zahtijevaju posebnu zaštitu; budući da počinitelji na internetu mogu brže pronaći i namamiti žrtve koristeći se sobama za razgovor na internetu, elektroničkom poštom, igrama na internetu i društvenim mrežama, a skrivene mreže ravnopravnih članova (P2P) ostaju središnje platforme počinitelja seksualnih kaznenih djela protiv djece za pristup i komunikaciju te pohranjivanje i razmjenu materijala o seksualnom iskorištavanju djece i traženje novih žrtava bez rizika da budu otkriveni;

S.

budući da je pitanje rastućeg trenda seksualne prisile i iznude i dalje u velikoj mjeri neistraženo ili se ne prijavljuje, uglavnom zbog prirode zločina, uključujući sram i krivnju koju osjećaju žrtve;

T.

budući da se zlostavljanje djece na daljinu koje se odvija uživo i dalje prijavljuje kao sve veća prijetnja; budući da je zlostavljanje djece na daljinu koje se odvija uživo najočitije povezano s komercijalnom distribucijom materijala o seksualnom iskorištavanju djece;

U.

budući da je u nedavnoj studiji Nacionalne agencije za kriminalitet u Ujedinjenoj Kraljevini zaključeno da mlade osobe koje se bave hakerskim aktivnostima manje motivira novac te da često napadaju računalne mreže kako bi zadivili prijatelje ili izazvali politički sustav;

V.

budući da se povećala osviještenost o rizicima povezanima s kiberkriminalitetom, ali su mjere predostrožnosti koje poduzimaju pojedinačni korisnici, javne ustanove i poduzeća i dalje potpuno neprimjerene, i to zbog manjka znanja i resursa;

W.

budući da borba protiv kiberkriminaliteta i nezakonitih radnji na internetu ne bi trebala ometati pozitivne aspekte koje omogućuje slobodan i otvoren kiberprostor u kojemu se nude nove mogućnosti za razmjenu znanja i promicanje političke i socijalne uključenosti u cijelom svijetu;

1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

9.

10.

11.

12.

13.

14.

15.

16.

17.

18.

19.

20.

21.

22.

23.

24.

25.

26.

27.

28.

29.

30.

31.

32.

33.

34.

35.

36.

37.

38.

39.

40.

41.

42.

43.

44.

45.

46.

47.

48.

49.

50.

51.

52.

53.

54.

55.

56.

57.

58.

59.

60.

61.

62.

63.

64.

65.

66.

67.

68.

69.

70.

71.

72.

73.

74.

75.

76.

77.

78.

79.

80.

81.

82.

83.

84.

85.

86.

87.

88.

89.

—

uzimajući u obzir osnivanje Zajednice naroda jugoistočne Azije (ASEAN) 8. kolovoza 1967.,

—

uzimajući u obzir glavni pravni okvir za odnose EU-a s ASEAN-om, to jest Sporazum o suradnji između ASEAN-a i EEZ-a potpisan u ožujku 1980. (1),

—

uzimajući u obzir Povelju ASEAN-a potpisanu u studenom 2007., kojom je ustanovljen status pravne osobe te pravni i institucionalni okvir ASEAN-a, uključujući osnivanje Odbora stalnih predstavnika (CPR) čija je svrha podupiranje i koordinacija rada ASEAN-a,

—

uzimajući u obzir Regionalni forum ASEAN-a (ARF), osnovan 1993. radi poticanja dijaloga i savjetovanja o političkim i sigurnosnim pitanjima te doprinošenja izgradnji povjerenja i preventivnoj diplomaciji u azijsko-pacifičkoj regiji,

—

uzimajući u obzir razne okvire ASEAN-a za izgradnju povjerenja u regiji: Regionalni forum ASEAN-a (ARF), Sastanak ministara obrane ASEAN-a (ADMM-Plus), Sastanak na vrhu istočne Azije (EAS), ASEAN plus tri zemlje (ASEAN plus Kina, Japan i Južna Koreja) i ASEAN plus šest zemalja (ASEAN plus Kina, Japan, Južna Koreja, Indija, Australija i Novi Zeland),

—

uzimajući u obzir postojeće trgovinske sporazume ASEAN-a s Japanom, Kinom, Južnom Korejom, Indijom, Australijom i Novim Zelandom,

—

uzimajući u obzir tekuće pregovore i/ili sklapanje sedam sporazuma o partnerstvu i suradnji između Europske unije i određenih država članica ASEAN-a, točnije, Bruneja Darussalama, Indonezije, Malezije, Filipina, Singapura, Tajlanda i Vijetnama,

—

uzimajući u obzir tekuće pregovore o sporazumima o slobodnoj trgovini s Indonezijom i Filipinima, pregovore o sporazumima o slobodnoj trgovini s Malezijom i Tajlandom, koji su trenutačno na čekanju, očekivano sklapanje sporazumâ o slobodnoj trgovini sa Singapurom i Vijetnamom tijekom sljedećih mjeseci i pregovore o sporazumu o ulaganju s Mjanmarom / Burmom,

—

uzimajući u obzir sastanak povjerenice za trgovinu Cecilije Malmström i ministara financija ASEAN-a održan u Manili 10. ožujka 2017.,

—

uzimajući u obzir 9. sastanak parlamentarnog partnerstva Azije i Europe (ASEP9) održan 21. i 22. travnja 2016. u Ulan Batoru, u Mongoliji,

—

uzimajući u obzir Deklaraciju iz Nürnberga o poboljšanom partnerstvu EU-a i ASEAN-a iz ožujka 2007. i akcijski plan iz studenog 2007.,

—

uzimajući u obzir akcijski plan jačanja partnerstva ASEAN-a i EU-a (2013. – 2017.) iz Bandar Seri Begawana, donesen u Bruneju Darussalamu 27. travnja 2012.,

—

uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Europskom parlamentu i Vijeću od 18. svibnja 2015., naslovljenu „EU i ASEAN: partnerstvo sa strateškom svrhom” (JOIN(2015)0022),

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća za vanjske poslove o odnosima EU-a i ASEAN-a od 22. lipnja 2015.,

—

uzimajući u obzir Deklaraciju iz Bangkoka o promicanju globalnog partnerstva ASEAN-a i EU-a radi ostvarenja zajedničkih strateških ciljeva od 14. listopada 2016.,

—

uzimajući u obzir pristupanje Europske unije Ugovoru o prijateljstvu i suradnji u jugoistočnoj Aziji (TAC) u Phnom Penhu 12. srpnja 2012. (2),

—

uzimajući u obzir 11. azijsko-europski sastanak na vrhu (ASEM11), održan 15. i 16. srpnja 2016. u Ulan Batoru, u Mongoliji,

—

uzimajući u obzir Azijsko-europsku zakladu (ASEF), osnovanu u veljači 1997. radi pružanja prostora za nevladin dijalog,

—

uzimajući u obzir program podrške regionalnoj integraciji ASEAN-a i EU-a (APRIS), program podrške regionalnoj integraciji ASEAN-a (ARISE) i instrument regionalnog dijaloga EU-a i ASEAN-a (READI) kao potporu usklađivanju politika i propisa u sektorima koji nisu povezani s trgovinom,

—

uzimajući u obzir Plan ekonomske zajednice ASEAN-a dogovoren 2007.,

—

uzimajući u obzir 14. sastanak na vrhu ASEAN-a, održan 2009., i donošenje plana za stvaranje jedinstvenog tržišta ASEAN-a (gospodarske zajednice ASEAN-a (AEC)), političko-sigurnosne zajednice ASEAN-a (APSC) i društveno kulturne zajednice ASEAN-a (ASCC),

—

uzimajući u obzir 28. i 29. sastanak na vrhu ASEAN-a održan 6. i 7. rujna 2016. u Vientianeu, u Laosu, i 30. sastanak na vrhu ASEAN-a održan od 26. do 29. travnja 2017. u Manili, na Filipinima,

—

uzimajući u obzir 24. sastanak Zajedničkog odbora za suradnju ASEAN-a i EU-a, koji je održan u Jakarti, u Indoneziji, 2. ožujka 2017.,

—

uzimajući u obzir viziju zajednice ASEAN za 2025., usvojenu na 27. sastanku na vrhu ASEAN-a koji je održan u Kuala Lumpuru, u Maleziji, od 18. do 22. studenog 2015., i najavu od 31. prosinca 2015. o osnivanju gospodarske zajednice ASEAN radi stvaranja unutarnjeg tržišta za više od 600 milijuna ljudi,

—

uzimajući u obzir 11. sastanak na vrhu istočne Azije (EAS), koji su u Vientianeu u Laosu 8. rujna 2016. održali čelnici 18 zemalja, odnosno država članica ASEAN-a, Kine, Japana i Južne Koreje (ASEAN+3), Indije, Australije i Novog Zelanda (ASEAN+6), Rusije i Sjedinjenih Američkih Država,

—

uzimajući u obzir prvu Deklaraciju ASEAN-a o ljudskim pravima od 18. studenog 2012. i osnivanje Međuvladine komisije ASEAN-a za ljudska prava (AICHR) 2009.,

—

uzimajući u obzir tijelo Zastupnici ASEAN-a za ljudska prava (APHR), koje je osnovano 2013. godine u cilju promicanja demokracije i ljudskih prava u svim državama članicama ASEAN-a,

—

uzimajući u obzir Institut ASEAN-a za mir i pomirenje (AIPR),

—

uzimajući u obzir Konvenciju o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena, Konvenciju o pravima djeteta i Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom, koje su ratificirale sve države članice ASEAN-a,

—

uzimajući u obzir Vodeća načela o poduzetništvu i ljudskim pravima: provedba okvira Ujedinjenih naroda „Zaštita, poštovanje i pomoć”, usvojena na Vijeću za ljudska prava UN-a 16. lipnja 2011.,

—

uzimajući u obzir Konvenciju ASEAN-a protiv trgovine ljudima, a posebno ženama i djecom, koju su potpisale sve države članice ASEAN-a u studenome 2015.,

—

uzimajući u obzir univerzalne periodične preglede Vijeća UN-a za ljudska prava, u kojima su sudjelovale sve države članice ASEAN-a,

—

uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o ASEAN-u, posebno Rezoluciju od 15. siječnja 2014. o budućim odnosima EU-a i ASEAN-a (3),

—

uzimajući u obzir svoje nedavne rezolucije o državama članicama ASEAN-a, posebno rezolucije od 9. lipnja 2016. o Vijetnamu (4), od 17. prosinca 2015. o Okvirnom sporazumu o sveobuhvatnom partnerstvu i suradnji između EU-a i Vijetnama (rezolucija) (5), od 17. prosinca 2015. o Okvirnom sporazumu o sveobuhvatnom partnerstvu i suradnji između EU-a i Vijetnama (suglasnost) (6), od 8. lipnja 2016. o Okvirnom sporazumu o partnerstvu i suradnji između EU-a i Filipina (suglasnost) (7) i od 8. lipnja 2016. o Okvirnom sporazumu o partnerstvu i suradnji između EU-a i Filipina (rezolucija) (8),

—

uzimajući u obzir svoje prethodne hitne rezolucije o ljudskim pravima o državama članicama ASEAN-a, posebno rezolucije od 14. rujna 2017. o Mjanmaru/Burmi, posebno o stanju etničke skupine Rohingya (9), od 21. svibnja 2015. o teškom položaju izbjeglica iz etničke skupine Rohingya, uključujući masovne grobnice na Tajlandu (10), od 15. prosinca 2016. o položaju manjinske zajednice Rohingya u Mjanmaru / Burmi (11), od 7. srpnja 2016. o Mjanmaru, posebno položaj etničke skupine Rohingya (12), od 14. rujna 2017. o Kambodži, a posebno o slučaju Kema Sokhe (13), od 9. lipnja 2016. o Kambodži (14), od 26. studenoga 2015. o političkoj situaciji u Kambodži (15), od 9. srpnja 2015. o nacrtima zakona o nevladinim organizacijama i sindikatima u Kambodži (16), od 6. listopada 2016. o Tajlandu, posebice o slučaju Andyja Halla (17), od 8. listopada 2015. o stanju u Tajlandu (18), od 17. prosinca 2015. o Maleziji (19), od 19. siječnja 2017. o Indoneziji (20), od 15. lipnja 2017. o Indoneziji (21), od 15. rujna 2016. (22) i od 16. ožujka 2017. (23) o Filipinima te od 14. rujna 2017. o Laosu, osobito o slučajevima Somphonea Phimmasonea, Lod Thammavong i Soukanea Chaithada (24)

—

uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove (A8-0243/2017),

A.

budući da ove godine slavimo 50. obljetnicu ASEAN-a, 60. obljetnicu Ugovorâ iz Rima i 40. obljetnicu službenih odnosa EU-a i ASEAN-a;

B.

budući da se regija ASEAN-a istaknula kao jedna od najdinamičnijih i najbrže rastućih regija na svijetu, posebice u pogledu gospodarstva, tehnologije i istraživanja i da ima strateški geopolitički i geoekonomski položaj i obilje prirodnih resursa, da želi ostvariti cilj povećanja gospodarske integracije i ambicioznih aktivnosti u sklopu ciljeva održivog razvoja, posebno u području obrazovanja, te snažno zagovara multilateralizam; budući da će zatvaranje razvojnog jaza unutar ASEAN-a biti ključno za daljnju integraciju i jamčenje sigurnosti, stabilnosti i zaštite socijalnih, ekonomskih i političkih prava;

C.

budući da se procesi integracije EU-a i ASEAN-a razlikuju zbog različitog konteksta te različitih vizija i misija; budući da svaka organizacija slijedi svoju logiku, no mogu se usporediti jer obje organizacije temeljene na pravilima potiču miran suživot, regionalnu integraciju te međunarodnu suradnju i razvoj, te im je već desetljećima u cilju izgradnja povjerenja između svojih članica; stoga je EU jedinstveni partner ASEAN-u;

D.

budući da su te dvije regije dosegnule visoku razinu interakcije te da su odnosi EU-a i ASEAN-a sveobuhvatni i uključuju širok raspon sektora, među ostalim, trgovinu i ulaganja, razvoj, ekonomska i politička pitanja; budući da je ASEAN treći trgovinski partner EU-a, a EU drugi trgovinski partner ASEAN-a uz bilateralnu trgovinu robom u vrijednosti od preko 200 milijardi EUR godišnje, te da je EU glavni pružatelj izravnih stranih ulaganja u regiji ASEAN-a; budući da ASEAN europskim poduzećima predstavlja put za pristup široj regiji; budući da su u razdoblju od 2014. do 2020. EU i njegove države članice glavni pružatelj razvojne pomoći u toj regiji i da se EU obvezao na doprinos od više od 3 milijarde EUR kako bi se smanjilo siromaštvo i kako bi se riješio problem razvojnog jaza u zemljama ASEAN-a s niskim dohotkom;

E.

budući da je iskustvo EU-a u prošlosti predstavljalo izvor inspiracije za druge procese regionalne integracije;

F.

budući da EU dosljedno podupire rad ASEAN-a i posebice Tajništva ASEAN-a te je, u znak priznanja važnosti ASEAN-a, imenovao posebnog voditelja Delegacije EU-a u ASEAN-u koji je stupio na dužnost 2015.;

G.

budući da su trenutačno integracijski procesi u objema regijama suočeni s izazovima, no istovremeno otvaraju nove mogućnosti; budući da je EU suočen s nekoliko kriza; budući da je ASEAN 2016. godine, unatoč cilju poticanja svoje središnje uloge, doživio pad trgovine na svojem unutarnjem tržištu i suočava se s problemima, uključujući različita usmjerenja u vanjskoj politici i učinke prelijevanja proizašle iz domaćih problema koji se odnose na prijetnje demokraciji i vladavini prava, međuvjerske odnose, etničke manjine, društvene nejednakosti i kršenja ljudskih prava, uz prekogranične učinke;

H.

budući da je EU utvrdio da će ljudska prava biti u središtu njegovih odnosa s trećim zemljama;

I.

budući da je u prosincu 2014. EU Filipinima dodijelio status OSP+ (opći sustav povlastica) te da je to prva članica ASEAN-a koja uživa takve trgovinske povlastice; budući da to omogućuje Filipinima izvoz 66 % svojih proizvoda u EU bez carina;

J.

budući da bi povlačenje SAD-a iz Transpacifičkog partnerstva (TPP) moglo dati novi poticaj pregovorima o Regionalnom sveobuhvatnom gospodarskom partnerstvu (RCEP); budući da sve odlučnija Kina pokreće inicijative kao što je „Jedan pojas, jedna cesta” koje stavljaju izazove pred sve zemlje u susjedstvu i izvan njega;

K.

budući da napetosti u Južnom kineskom moru predstavljaju prijetnju i rizik za sigurnost i stabilnost u toj regiji; budući da je militarizacija Južnog kineskog mora trend koji najviše zabrinjava; budući da je dijalog između ASEAN-a i Kine o kodeksu ponašanja i dalje primarni mehanizam ASEAN-a za razmjenu mišljenja s Kinom o Južnom kineskom moru; budući da aktivnosti Kine – od vojnih patrola i vježbi do građevinskih aktivnosti, kojima se zanemaruju načela utvrđena Deklaracijom o ponašanju sudionika u Južnom kineskom moru iz 2002. – i dalje predstavljaju razlog za zabrinutost;

1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

9.

10.

11.

12.

13.

14.

15.

16.

17.

18.

19.

20.

21.

22.

23.

24.

25.

26.

27.

28.

29.

30.

—

uzimajući u obzir Nacrt uredbe Komisije o izmjeni Priloga II. Uredbi (EZ) br. 1107/2009 određivanjem znanstvenih mjerila za utvrđivanje endokrino štetnih svojstava (D048947/06 („Nacrt uredbe”),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o stavljanju na tržište proizvoda za zaštitu bilja i stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 79/117/EEZ i 91/414/EEZ (1), a posebno njezin članak 4. stavak 1. i članak 78. stavak 1. točku (a) te drugi te drugi stavak točke 3.6.5. i točku 3.8.2. Priloga II.,

—

uzimajući u obzir presudu Općeg suda Suda Europske unije od 16. prosinca 2015. (2), a posebno njezine stavke 71. i 72.,

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. lipnja 2016. o endokrinim disruptorima: stanje nakon presude Općeg suda Europske unije od 16. prosinca 2015. (3),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 15. lipnja 2016. o endokrinim disruptorima i nacrtu Komisijinih akata o utvrđivanju znanstvenih kriterija za njihovo određivanje u kontekstu zakonodavstva EU-a o sredstvima za zaštitu bilja i biocidnim proizvodima (COM(2016)0350),

—

uzimajući u obzir sažeto izvješće Stalnog odbora za bilje, životinje, hranu i hranu za životinje sa sjednice održane u Bruxellesu 28. veljače 2017.,

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. ožujka 2013. o zaštiti javnog zdravlja od endokrinih disruptora (4),

—

uzimajući u obzir članak 5.a stavak 3. točku (b) Odluke Vijeća 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999. o utvrđivanju postupaka za izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji (5),

—

uzimajući u obzir Prijedlog rezolucije Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane,

—

uzimajući u obzir članak 106. stavke 2. i 3. te stavak 4. točku (c) Poslovnika,

A.

budući da se u skladu s točkom 3.8.2. Priloga II. Uredbi (EZ) br. 1107/2009 aktivna tvar odobrava samo ako se ne smatra da posjeduje endokrino štetna svojstva koja bi mogla imati štetno djelovanje na neciljane organizme, osim ako je izlaganje neciljanih organizama toj aktivnoj tvari pod realno pretpostavljenim uvjetima uporabe zanemarivo (granični kriterij za okoliš);

B.

budući da u skladu s točkom 3.6.5. Priloga II. Uredbi (EZ) br. 1107/2009 Komisija do 14. prosinca 2013. Stalnom odboru za lanac prehrane i zdravlje životinja mora podnijeti nacrt mjera o konkretnim znanstvenim kriterijima za utvrđivanje endokrino štetnih svojstava;

C.

budući da je Stalni odbor za bilje, životinje, hranu i hranu za životinje 4. srpnja 2017. donio pozitivno mišljenje o Nacrtu uredbe, pri čemu su tri države članice glasovale protiv, a četiri su bile suzdržane;

D.

budući da se u zadnjem stavku Nacrta uredbe predviđa da „ako predviđeni način djelovanja aktivne tvari koja se ocjenjuje u sredstvu za zaštitu bilja obuhvaća suzbijanje ciljanih organizama koji nisu kralježnjaci putem njihovih endokrinih sustava, učinci na organizme koji pripadaju istom taksonomskom koljenu kao ciljani organizam ne uzimaju se u obzir prilikom utvrđivanja tvari kao tvari s endokrino štetnim svojstvima u odnosu na neciljane organizme”;

E.

budući da se u presudi Općeg suda u predmetu T-521/14 jasno navodi da „la spécification des critères scientifiques pour la détermination des propriétés perturbant le système endocrinien ne peut se faire que de manière objective, au regard de données scientifiques relatives audit système, indépendamment de toute autre considération, en particulier économique” (6) (stavak 71.);

F.

budući da nije znanstveno tvar s predviđenim endokrinim načinom djelovanja ne identificirati kao endokrini disruptor za neciljane organizme;

G.

budući da se stoga ne može smatrati da se Nacrt uredbe temelji na objektivnim znanstvenim spoznajama u vezi s endokrinim sustavom, kako Sud zahtijeva; budući da Komisija time prekoračuje svoje provedbene ovlasti;

H.

budući da je stvarna namjera tog zadnjeg stavka jasno iznesena u sažetom izvješću Stalnog odbora za bilje, životinje, hranu i hranu za životinje sa sjednice održane 28. veljače 2017. u Bruxellesu, u kojem se navodi da je „nadalje, objašnjena motivacija za odredbu o aktivnim tvarima s predviđenim endokrinim načinom djelovanja (dalje u tekstu: regulatori rasta). […] Odredba o regulatorima rasta omogućuje da se granični kriterij ne primjenjuju na tvari s predviđenim endokrinim načinom djelovanja[…]”;

I.

budući da se tim zadnjim stavkom zapravo uvodi odstupanje od graničnog kriterija iz točke 3.8.2. Priloga II. Uredbi (EZ) br. 1107/2009;

J.

budući da je iz uvodnih izjava od (6) do (10) i iz članka 1. stavka 3. Uredbe (EZ) br. 1107/2009 očito da je zakonodavac prilikom rješavanja složenog pitanja donošenja pravila za odobravanje aktivnih tvari morao pronaći osjetljivu ravnotežu između različitih i potencijalno proturječnih ciljeva, konkretno poljoprivredne proizvodnje i unutarnjeg tržišta s jedne strane te zaštite zdravlja i okoliša s druge strane;

K.

budući da je Opći sud u gore navedenoj presudi naveo sljedeće: „dans ce contexte, il importe de relever que, en adoptant le règlement no 528/2012, le législateur a procédé à une mise en balance de l’objectif d’amélioration du marché intérieur et de celui de la préservation de la santé humaine, de la santé animale et de l’environnement, que la Commission se doit de respecter et ne saurait remettre en cause […]. Or, dans le cadre de la mise en œuvre des pouvoirs qui lui sont délégués par le législateur, la Commission ne saurait remettre en cause cet équilibre, ce que cette institution a d’ailleurs en substance admis lors de l’audience” (7) (stavak 72.);

L.

budući da je Parlament to ponovio u svojoj Rezoluciji od 8. lipnja 2016., u kojoj ističe da je „Opći sud presudio da se utvrđivanje znanstvenih kriterija može objektivno provesti jedino na temelju znanstvenih podataka povezanih s endokrinim sustavom, neovisno o svim drugim razmatranjima, posebno o gospodarskim, te da Komisija ne može mijenjati regulatornu ravnotežu utvrđenu temeljnim aktom primjenjivanjem ovlasti koje su joj dodijeljene u skladu s člankom 290. [Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU)]”;

M.

budući da se na Komisiju primjenjuju ista ograničenja ovlasti u kontekstu provedbenog akta u okviru regulatornog postupka s kontrolom;

N.

budući da, kako se navodi u komunikaciji Komisije od 15. lipnja 2016.„izazov s kojim je Komisija suočena u ovom postupku utvrđivanje je kriterija za određivanje što jest, a što nije endokrini disruptor u svrhu sredstava za zaštitu bilja i biocidnih proizvoda, a ne odlučivanje o načinu reguliranja tih tvari. Regulatorne posljedice zakonodavac je već utvrdio u aktu o sredstvima za zaštitu bilja (2009.) i biocidnim proizvodima (2012.)”;

O.

budući da granični kriterij utvrđen u točki 3.8.2. Priloga II. Uredbi (EZ) br. 1107/2009 predstavlja ključni element Uredbe;

P.

budući da prema ustaljenoj sudskoj praksi samo zakonodavac EU-a može donositi regulatorne elemente koji su ključni za određeno pitanje i da se to ne može delegirati Komisiji;

Q.

budući da je Komisija prekoračila svoje provedbene ovlasti izmijenivši ključan regulatorni element Uredbe (EZ) br. 1107/2009, suprotno priznanju ograničenja svojih ovlasti na sudskom saslušanju u predmetu T-521-14, suprotno svojim tvrdnjama iz komunikacije od 15. lipnja 2016. i suprotno temeljnom Unijinu načelu vladavine prava;

R.

budući da, čak i kada bi nove znanstvene i tehničke spoznaje pružile valjanu osnovu za uvođenje odstupanja u pogledu uvjeta za odobravanje tvari s predviđenim endokrinim načinom djelovanja, to bi se odstupanje moglo uvesti samo u okviru zakonodavnog postupka izmjene Uredbe (EZ) br. 1107/2009 u skladu s člankom 294. UFEU-a;

1.

2.

3.

4.

5.

—

uzimajući u obzir nacrt provedbene odluke Komisije o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificiranu soju FG72 × A5547-127, sastoje se od nje ili su proizvedeni od nje na temelju Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća o genetski modificiranoj hrani i hrani za životinje (D051972),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. rujna 2003. o genetski modificiranoj hrani i hrani za životinje (1), a posebno njezin članak 7. stavak 3., članak 9. stavak 2., članak 19. stavak 3. i članak 21. stavak 2.,

—

uzimajući u obzir glasovanje Stalnog odbora za lanac prehrane i zdravlje životinja iz članka 35. Uredbe (EZ) br. 1829/2003 od 17. srpnja 2017. na kojem nije usvojeno nikakvo mišljenje,

—

uzimajući u obzir članke 11. i 13. Uredbe (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (2),

—

uzimajući u obzir mišljenje Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA) usvojeno 1. ožujka 2017. i objavljeno 6. travnja 2017. (3),

—

uzimajući u obzir Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 182/2011 o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (COM(2017)0085, COD(2017)0035),

—

uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije u kojima se protivi odobravanju genetski modificiranih organizama (4),

—

uzimajući u obzir Prijedlog rezolucije Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane,

—

uzimajući u obzir članak 106. stavke 2. i 3. Poslovnika,

A.

budući da su 10. prosinca 2013. poduzeća Bayer Crop Science LP i M.S. Technologies LLC nacionalnom nadležnom tijelu u Nizozemskoj podnijela zahtjev u skladu s člancima 5. i 17. Uredbe (EZ) br. 1829/2003 kojim traže odobrenje za stavljanje na tržište hrane, sastojaka hrane i hrane za životinje koji sadržavaju genetski modificiranu soju FG72 × A5547-127, sastoje se od nje ili su proizvedeni od nje; budući da je taj zahtjev obuhvaćao i stavljanje na tržište genetski modificirane soje FG72 × A5547-127 u proizvodima koji se sastoje od nje ili ju sadržavaju, a čija je namjena, koja ne obuhvaća hranu i hranu za životinje, ista kao i za svaku drugu soju, no ne obuhvaća uzgoj;

B.

budući da je 1. ožujka 2017. Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) usvojila pozitivno mišljenje u skladu s člancima 6. i 18. uredbe (EZ) br. 1829/2003 koja je objavljena 6. travnja 2017. (5);

C.

budući da se u Uredbi (EZ) br. 1829/2003 navodi da genetski modificirana hrana ili hrana za životinje ne smije imati nepovoljne učinke na zdravlje ljudi, zdravlje životinja ili okoliš te da Komisija pri sastavljanju svojih odluka uzima u obzir sve relevantne odredbe prava Unije i druge legitimne čimbenike važne za predmet koji se razmatra;

D.

budući da je soja FG72 × A5547-127 razvijena kako bi omogućavala toleranciju na herbicide temeljene na izoksaflutolu (5-ciklopropiloksazol-4-il 2-mesil-4-trifluorometilfenil keton), glifosatu (N-(fosfonometil) glicin) i glufosinat (l-fosfinotricin) amoniju; budući da se tolerancija na te herbicide dobiva proteinima HPPD W336 (4-hidroksi fenil-piruvat-dioksigenaza), odnosno 2mEPSPS (5-enolpiruvilšikimat-3-fosfat sintaza), odnosno PAT (fosfinotricin acetil-transferaza);

E.

budući da su države članice tijekom tromjesečnog razdoblja savjetovanja podnijele brojne kritike (6); budući da najveće kritike uključuju primjedbu da se bez 90-dnevnog ispitivanja subkronične toksičnosti ne može doći do zaključka u pogledu rizika povezanih s upotrebom tog genetski modificiranog organizama u hrani i hrani za životinje, da pružene informacije o sastavu, fenotipskoj evaluaciji i toksikologiji nisu dovoljne i da su zaključci o ekvivalentnosti između genetski modificirane soje i konvencionalne soje, kao i o sigurnosti hrane i hrane za životinje, temeljeni na tim informacijama preuranjeni te da ta genetski modificirana soja nije prošla kroz ispitivanja koju su dovoljno znanstveno pouzdana da bi zajamčila njezinu sigurnost;

F.

budući da je neovisna studija došla da zaključka da procjena rizika koju je provela EFSA nije prihvatljiva u njezinom sadašnjem obliku jer ne utvrđuje postojeće praznine u znanju i nesigurnosti te ne procjenjuje toksičnost ili učinak na imunološki sustav i na reproduktivni sustav (7);

G.

budući da trenutno odobrenje glifosata istječe najkasnije 31. prosinca 2017.; budući da su i dalje otvorena pitanja o karcinogenosti glifosata; budući da je EFSA u studenom 2015. zaključila da glifosat vjerojatno nije karcinogen, a Europska agencija za kemikalije (ECHA) zaključila je u ožujku 2017. da nije potrebna nikakva klasifikacija; budući da je, s druge strane, Međunarodna agencija Svjetske zdravstvene organizacije za istraživanje raka (IARC) 2015. klasificirala glifosat kao vjerojatno karcinogen za ljude;

H.

budući da je glufosinat klasificiran kao toksičan za reproduktivno zdravlje i da stoga spada pod kriterije za isključivanje navedene u Uredbi (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja (8); budući da odobrenje za glufosinat istječe 31. srpnja 2018. (9);

I.

budući da je izoksaflutol vjerojatno kancerogen za ljude (10), da je toksičan za neke vodene organizme i neciljane biljke te da njegovi produkti razgradnje i metaboliti lagano kontaminiraju vodu; budući da su ti problemi doveli do ograničenja u pogledu njegove uporabe (11);

J.

budući da je primjena komplementarnih herbicida dio redovite poljoprivredne prakse u uzgajanju biljaka otpornih na herbicide te se stoga može očekivati da će ostaci prskanja uvijek biti prisutni u berbi i da su neizbježni sastojci; budući da se pokazalo da genetski modificirani usjevi tolerantni na herbicide rezultiraju većom upotrebom komplementarnih herbicida u odnosu na konvencionalne usjeve (12);

K.

budući da EFSA nije procijenila ostatke prskanja komplementarnim herbicidima; budući da se stoga ne može zaključiti da je genetski modificirana soja prskana izoksaflutolom, glifosatom i glufosinatom sigurna za uporabu u hrani i hrani za životinje;

L.

budući da se razvoj genetski modificiranih usjeva koji toleriraju nekoliko selektivnih herbicida može uglavnom pripisati brzom razvoju otpornosti korova na glifosat u zemljama koje se uvelike oslanjaju na genetski modificirane usjeve; budući da je u znanstvenim publikacijama zabilježeno više od 20 različitih vrsta korova otpornih na glifosat (13); budući da su korovi otporni na glufosinat prvi put primijećeni 2009.;

M.

budući da na glasovanju Stalnog odbora za lanac prehrane i zdravlje životinja iz članka 35. Uredbe (EZ) br. 1829/2003, održanom 17. srpnja 2017., nije usvojeno nikakvo mišljenje; budući da je 15 država članica glasovalo protiv, a samo 10 država članica koje predstavljaju tek 38,43 % stanovništva Unije glasovalo je za, uz tri države članice koje su bile suzdržane;

N.

budući da na glasovanju žalbenog odbora 14. rujna 2017. nije dano mišljenje; budući da je 15 država članica glasovalo protiv, a samo 11 država članica koje predstavljaju tek 38,69 % stanovništva Unije glasovalo je za, uz dvije države članice koje su bile suzdržane;

O.

budući da je Komisija u nekoliko navrata izrazila žaljenje zbog činjenice da je od stupanja na snagu Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Komisija donosila odluke o odobrenju bez potpore Stalnog odbora za lanac prehrane i zdravlje životinja, i da je vraćanje predmeta Komisiji radi konačne odluke, što je inače iznimka za postupak u cjelini, postalo uobičajeno pri odlučivanju o odobrenjima za genetski modificiranu hranu i hranu za životinje; budući da je i predsjednik Komisije Jean-Claude Juncker izrazio žaljenje zbog te nedemokratske prakse (14);

P.

budući da je Parlament 28. listopada 2015. u prvom čitanju odbio zakonodavni prijedlog od 22. travnja 2015. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1829/2003 (15) te je pozvao Komisiju da ga povuče i da podnese novi prijedlog;

Q.

budući da se u uvodnoj izjavi 14. Uredbe (EU) br. 182/2011 navodi da će Komisija u najvećoj mogućoj mjeri djelovati na takav način da izbjegne suprotstavljanje bilo kojem prevladavajućem stajalištu koje može nastati u okviru žalbenog odbora protiv primjerenosti provedbenog akta, osobito kada je riječ o osjetljivim pitanjima kao što su zdravlje potrošača, sigurnost hrane i zaštita okoliša;

1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

9.

10.

—

Rezolucija od 16. siječnja 2014. o prijedlogu Odluke Vijeća o stavljanju na tržište, u skladu s Direktivom 2001/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, kukuruza za uzgoj (Zea mays L., linije 1507), genetski modificiranog kako bi bio otporan na određene leptire nametnike (SL C 482, 23.12.2016., str. 110.).

—

Rezolucija od 16. prosinca 2015. o Provedbenoj odluci Komisije (EU) 2015/2279 od 4. prosinca 2015. o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificirani kukuruz NK603 × T25, sastoje se ili su proizvedeni od njega (Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0456).

—

Rezolucija od 3. veljače 2016. o nacrtu provedbene odluke Komisije o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificiranu soju MON 87705 × MON 89788, sastoje se od nje ili su proizvedeni od nje (Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0040).

—

Rezolucija od 3. veljače 2016. o nacrtu provedbene odluke Komisije o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificiranu soju MON 87708 × MON 89788, sastoje se od nje ili su proizvedeni od nje (Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0039).

—

Rezolucija od 3. veljače 2016. o nacrtu provedbene odluke Komisije o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificiranu soju FG72 (MST-FGØ72-2), sastoje se od nje ili su proizvedeni od nje (Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0038).

—

Rezolucija od 8. lipnja 2016. o nacrtu provedbene odluke Komisije o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificirani kukuruz Bt11 × MIR162 × MIR604 × GA21, sastoje se ili su proizvedeni od njega i genetski modificiranih kukuruza koji su kombinacija dviju ili triju tih promjena (Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0271).

—

Rezolucija od 8. lipnja 2016. o nacrtu provedbene odluke Komisije o stavljanju na tržište genetski modificiranog karanfila (Dianthus caryophyllus L., linije SHD-27531-4) (Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0272).

—

Rezolucija od 6. listopada 2016. o nacrtu provedbene odluke Komisije o produljenju odobrenja za stavljanje na tržište sjemena genetski modificiranog kukuruza MON 810 za uzgoj (Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0388).

—

Rezolucija od 6. listopada 2016. o nacrtu provedbene odluke Komisije o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda od genetski modificiranog kukuruza MON 810 (Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0389).

—

Rezolucija od 6. listopada 2016. o nacrtu provedbene odluke Komisije o stavljanju na tržište sjemena genetski modificiranog kukuruza Bt11 za uzgoj (Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0386).

—

Rezolucija od 6. listopada 2016. o nacrtu provedbene odluke Komisije o stavljanju na tržište sjemena genetski modificiranog kukuruza linije 1507 za uzgoj (Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0387).