—

uzimajući u obzir Direktivu 2008/52/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2008. o nekim aspektima mirenja u građanskim i trgovačkim stvarima (1) („Direktiva o mirenju”)

—

uzimajući u obzir Izvješće Komisije Europskom parlamentu, Vijeću i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru o primjeni Direktive 2008/52/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o nekim aspektima mirenja u građanskim i trgovačkim stvarima (COM(2016)0542),

—

uzimajući u obzir kompilaciju dubinskih analiza Glavne uprave za unutarnju politiku naslovljenu „Provedba Direktive o mirenju – 29. studenoga 2016.” (2),

—

uzimajući u obzir studiju Komisije iz 2014. naslovljenu „Studija za evaluaciju i provedbu Direktive 2008/52/EZ – „Direktive o mirenju”” (3),

—

uzimajući u obzir studiju Glavne uprave za unutarnju politiku naslovljenu „Ponovno pokretanje Direktive o mirenju: procjena ograničenog učinka njene provedbe i predlaganje mjera za povećanje broja mirenja u EU-u” (4),

—

uzimajući u obzir evaluaciju provedbe Direktive o mirenju na razini Europe koju je izradio Odjel za naknadnu procjenu učinka Službe Europskog parlamenta za istraživanja (EPRS) (5),

—

uzimajući u obzir studiju Glavne uprave za unutarnju politiku naslovljenu „Kvantificiranje troškova nekorištenja mirenjem – analiza podataka” (6),

—

uzimajući u obzir članak 67. i članak 81. stavak 2. točku (g) Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

—

uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika, članak 1. stavak 1. točku (e) odluke Konferencije predsjednika od 12. prosinca 2002. o postupku davanja odobrenja za sastavljanje izvješća o vlastitoj inicijativi te Prilog 3. priložen toj odluci,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja (A8-0238/2017),

A.

budući da je Direktiva 2008/52/EZ bila važna prekretnica u pogledu uvođenja i uporabe postupaka mirenja u Europskoj uniji; budući da se, međutim, njezina provedba uvelike razlikuje među državama članicama, ovisno o tome jesu li prethodno postojali nacionalni sustavi za mirenje, pri čemu se neke države članice zauzimaju za relativno doslovnu provedbu njezinih odredbi, neke za dubinsku reviziju alternativnih načina rješavanja sukoba (primjerice Italija, čija je stopa korištenja postupka mirenja šest puta viša nego u ostatku Europe), a neke smatraju da su njihovi postojeći zakoni već usklađeni s Direktivom o mirenju;

B.

budući da je većina država članica proširila područje primjene svojih nacionalnih mjera za prenošenje i na domaće slučajeve (pri čemu su samo tri države članice odlučile da će Direktivu prenijeti u nacionalno zakonodavstvo samo u pogledu prekograničnih predmeta (7)), što je imalo izrazito pozitivan učinak na zakone država članica i kategorije predmetnih sporova;

C.

budući da poteškoće koje su se pojavile u fazi prenošenja Direktive u velikoj mjeri odražavaju razlike u pravnoj kulturi u nacionalnim pravnim sustavima; budući da bi stoga trebalo dati prednost promjeni pravnog načina razmišljanja s pomoću razvoja kulture mirenja na temelju mirnog rješavanja sporova – pitanju koje su u više navrata istaknule europske mreže pravnih stručnjaka, od samih začetaka te Direktive Unije i tijekom njezina prenošenja u nacionalna zakonodavstva država članica;

D.

budući da je provedbom Direktive o mirenju osigurana dodana vrijednost za EU tako što je podignuta razina osviještenosti nacionalnih zakonodavaca o prednostima mirenja te je postignuta određena razina usklađenosti u pogledu postupovnog prava i različitih praksi u državama članicama;

E.

budući da mirenje, kao alternativan, dobrovoljan i povjerljiv izvansudski postupak, može biti korisno sredstvo za rasterećivanje preopterećenih sudskih sustava u određenim slučajevima i uz potrebne zaštitne mjere, s obzirom na to da se njime privatnim i pravnim osobama može omogućiti brzo i jeftino izvansudsko rješavanje sporova (ako u obzir uzmemo činjenicu da se pretjerano dugim sudskim postupcima narušava Povelja o temeljnim pravima), uz istodobno jamčenje boljeg pristupa pravosuđu i doprinos gospodarskom rastu;

F.

budući da ciljevi iz članka 1. Direktive o mirenju usmjereni na poticanje upotrebe mirenja i osobito na ostvarenje „uravnoteženog odnosa između mirenja i sudskih postupaka” očito nisu postignuti s obzirom na to da se mirenje u prosjeku u većini država članica upotrebljava u manje od 1 % predmeta pred sudovima (8);

G.

budući da Direktivom o mirenju nije stvoren sustav na razini Unije za izvansudsko rješavanje sporova u najužem smislu, uz iznimku uvođenja posebnih odredbi u području isteka ograničenja i rokova zastare u pravnim postupcima u slučaju pokušaja mirenja te u području obveza povjerljivosti za miritelje i njihovo administrativno osoblje;

1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

9.

10.

11.

12.

13.

14.

15.

16.

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. prosinca 2013. o Europskom akcijskom planu za maloprodajni sektor u korist svih sudionika (1), a posebno njezin stavak 29.,

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 7. lipnja 2016. o nepoštenim trgovačkim praksama u lancu opskrbe hranom (2),

—

uzimajući u obzir studiju o franšiznom poslovanju iz travnja 2016. koju je naručio odbor IMCO (3),

—

uzimajući u obzir studiju iz rujna 2016. koju je naručio odbor IMCO pod naslovom „Pravno gledište regulatornog okvira i izazovi za franšizno poslovanje u EU-u” (4),

—

uzimajući u obzir brifing naslovljen „Buduće političke opcije koje se odnose na franšizno poslovanje u EU-u: suočavanje s nepoštenim trgovačkim praksama” (5),

—

uzimajući u obzir radionicu naslovljenu „Odnosi između davatelja franšize i primatelja franšize: regulatorni okvir i trenutni izazovi”, koja je organizirana za odbor IMCO 12. srpnja 2016.,

—

uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača i mišljenje Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A8-0199/2017),

A.

budući da nema zajedničke europske definicije franšiznog poslovanja i da se sporazumi o franšiznom poslovanju razlikuju od jednog poslovnog sektora do drugog, no jedna ključna značajka takvog odnosa jest dobrovoljan partnerski odnos između poduzetnika ili fizičkih ili pravnih osoba koji su međusobno financijski neovisni i u kojem jedna strana (davatelj franšize) drugoj strani (primatelju franšize) daje pravo da iskorištava njezinu franšiznu formulu, ime i žigove te dijeli znanje i iskustvo, tako da se primatelj franšize za vrijeme trajanja sporazuma može osloniti na tehničku i organizacijsku stručnost i pomoć davatelja franšize, u kojem se klijenti oslanjaju na jedinstvo franšiznog sustava, pri čemu je namjera i davatelja franšize i primatelja franšize brzo osvajanje novih tržišta uz ograničeno ulaganje i veće mogućnosti za uspjeh;

B.

budući da je u svojoj Rezoluciji od 11. prosinca 2013. Parlament pozdravio franšizno poslovanje kao poslovni model kojim se podržavaju nova poduzeća te mala poduzeća, ali je primijetio da u određenim slučajevima postoje nepošteni ugovorni uvjeti te je pozvao da oni budu transparentni i pošteni; štoviše, usmjerio je pozornost Komisije i država članica posebice na probleme s kojima se suočavaju primatelji franšize koji žele prodati svoje poduzeće ili promijeniti poslovnu formulu te pritom ostati aktivni u istom sektoru te je zatražio od Komisije da prouči zabranu mehanizama utvrđivanja preprodajne cijene u franšiznim sustavima kao i učinke dugoročnih klauzula o tržišnom natjecanju, prava kupnje i zabrane iskorištavanja više franšiza;

C.

budući da franšizno poslovanje ima puni potencijal da postane poslovni model pomoću kojeg se može dovršiti uspostava jedinstvenog tržišta u maloprodajnom sektoru, s obzirom na to da može biti odgovarajuće sredstvo za pokretanje poduzeća zajedničkim ulaganjem davatelja i primatelja franšize; stoga je nezadovoljan činjenicom da je ono trenutno nedovoljno uspješno u EU-u i da čini samo 1,89 % BDP-a u usporedbi s 5,95 % u SAD-u i 10,83 % u Australiji, s time da je 83,5 % prometa franšiznog poslovanja koncentrirano u samo sedam država članica (6), zbog čega je bitno više poticati širenje tog poslovnog modela u cijelom EU-u;

D.

budući da franšizno poslovanje potencijalno ima važnu prekograničnu dimenziju, bitno je za funkcioniranje unutarnjeg tržišta te stoga može dovesti do otvaranja radnih mjesta, razvoja MSP-ova i poduzetništva, kao i do stjecanja novih sposobnosti i vještina;

E.

budući da se postojeće zakonodavstvo koje obuhvaća franšizno poslovanje kao poslovni model uvelike razlikuje među državama članicama, što stvara tehničke prepreke i može obeshrabriti i davatelje i primatelje franšize od širenja svojih aktivnosti preko granice; budući da to, pak, može utjecati na krajnje korisnike ograničavajući njihov izbor;

F.

budući da postoje razlike između „tvrdog” i „mekog” franšiznog poslovanja, ovisno o uvjetima sporazuma o franšiznom poslovanju; nadalje, budući da alternativni poslovni modeli kao što su „skupine neovisnih trgovaca na malo” imaju posebne karakteristike te bi se pravila o franšiznom poslovanju trebala odnositi na njih samo u mjeri u kojoj ispunjavaju definiciju franšiznog poslovanja;

G.

budući da nedostaje informacija o funkcioniranju franšiznog poslovanja u sektorima s obzirom na to da relevantne informacije nisu zapisane te ih se često može naći samo u pratećim pismima uz sporazum o franšiznom poslovanju, koja su povjerljiva te stoga nisu javna, budući da na razini EU-a ne postoji mehanizam za prikupljanje informacija o potencijalno nepoštenim ugovornim uvjetima ili nepoštenoj primjeni ugovora, zbog čega je potrebna platforma koja će sadržavati te važne informacije kako bi se među davateljima i primateljima franšize poboljšala osviještenost u vezi s njihovim odgovornostima i pravima;

H.

budući da se e-trgovina širi i da se njome služi sve više potrošača pa bi je stoga trebalo više uzeti u obzir u sporazumima o franšiznom poslovanju; budući da bi u kontekstu ostvarenja jedinstvenog digitalnog tržišta posebnu pozornost trebalo posvetiti napetostima koje nastaju između davatelja franšize i primatelja franšize u vezi s e-trgovinom, na primjer u vezi s pravom ekskluzivnosti primatelja franšize za određeno geografsko područje, te sve većoj važnosti podataka o potrošačima za uspjeh poslovnih modela franšiznog poslovanja, posebno s obzirom na to da trenutno sporazumi o franšiznom poslovanju ne sadrže odredbe o tim temama te stoga dovode do nepotrebne nesigurnosti i sukoba;

I.

budući da je Komisija nepoštene trgovačke prakse definirala kao „prakse koje uvelike odstupaju od dobroga poslovnog ponašanja, koje su oprečne dobroj vjeri i poštenoj trgovini te koje je jedan trgovinski partner jednostrano nametnuo drugome” (7);

1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

9.

10.

11.

12.

13.

14.

15.

16.

17.

18.

19.

20.

21.

22.

23.

24.

25.

26.

27.

28.

29.

30.

31.

32.

33.

34.

35.

36.

37.

38.

—

uzimajući u obzir članak 4. i članak 189. glave XIX. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 26. listopada 2016. pod naslovom „Svemirska strategija za Europu” (COM(2016)0705),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 28. veljače 2013. naslovljenu „Politika svemirske industrije EU-a” (COM(2013)0108),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 4. travnja 2011. naslovljenu „Ususret svemirskoj strategiji Europske unije koja je od koristi njezinim građanima” (COM(2011)0152),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 14. rujna 2016. naslovljenu „Povezivošću do konkurentnog jedinstvenog digitalnog tržišta – Ususret europskom gigabitnom društvu” (COM(2016)0587) i prateći radni dokument službi Komisije (SWD(2016)0300),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 14. rujna 2016. naslovljenu „5G za Europu – Akcijski plan” (COM(2016)0588) i prateći radni dokument službi Komisije (SWD(2016)0306),

—

uzimajući u obzir Prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća o Europskom zakoniku elektroničkih komunikacija koji je 14. rujna 2016. podnijela Komisija (COM(2016)0590),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 14. lipnja 2010. naslovljenu „Akcijski plan za primjene globalnog navigacijskog satelitskog sustava (GNSS)” (COM(2010)0308),

—

uzimajući u obzir Pariški sporazum, Odluku 1/CP.21 te 21. konferenciju stranaka (COP21) UNFCCC-a i 11. konferenciju stranaka koja služi kao sastanak stranaka Protokola iz Kyota (CMP11), koje su održane u Parizu (Francuska) od 30. studenog do 11. prosinca 2015.,

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 377/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 3. travnja 2014. o uspostavi programa Copernicus i o stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 911/2010 (1),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1285/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o provedbi i uporabi europskih sustava za satelitsku navigaciju i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 876/2002 i Uredbe (EZ) br. 683/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (2),

—

uzimajući u obzir Odluku br. 541/2014/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o uspostavi Okvira potpore za nadzor i praćenje u svemiru (3),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 512/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o izmjeni Uredbe (EU) br. 912/2010 o osnivanju Agencije za europski GNSS (4),

—

uzimajući u obzir zaključke mjerodavnoga Vijeća i Ministarsku izjavu iz Amsterdama od 14. travnja 2016. o suradnji u području umrežene i automatizirane vožnje,

—

uzimajući u obzir Haški manifest o svemirskoj politici iz lipnja 2016.,

—

uzimajući u obzir zajedničku izjavu Europske unije i Europske svemirske agencije o zajedničkoj viziji i ciljevima za budućnost Europe u svemiru, koju su 26. listopada 2016. potpisale Komisija i Agencija,

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. lipnja 2016. o svemirskim kapacitetima za europsku sigurnost i obranu (5),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. lipnja 2016. o razvoju svemirskoga tržišta (6),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. prosinca 2013. o politici EU-a na području svemirske industrije i razvoju potencijala za rast u svemirskom sektoru (7),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. siječnja 2012. o svemirskoj strategiji Europske unije koja je od koristi njezinim građanima (8),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 7. lipnja 2011. o primjeni globalnih satelitskih navigacijskih sustava u prometu – kratkoročna i srednjoročna politika EU-a (9),

—

uzimajući u obzir studiju iz siječnja 2016. o razvoju svemirskoga tržišta u Europi (10),

—

uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za industriju, istraživanje i energetiku te mišljenja Odbora za vanjske poslove, Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača, Odbora za promet i turizam te Odbora za ribarstvo (A8-0250/2017),

A.

budući da su koristi koje društvo može imati od svemira višestruke te da zahvaljujući njima europsko gospodarstvo može postati konkurentnije, i to poticanjem razvoja velikog broja novih proizvoda i usluga te pružanjem potpore poljoprivredi, šumarstvu, ribarstvu i pomorskom prometu; budući da satelitska tehnologija može rezultirati boljim pristupom komunikacijskim tehnologijama i sustavima za promatranje Zemlje s visokom rezolucijom koji omogućuju razmjenu informacija u stvarnom vremenu, brzu reakciju na elementarne nepogode te učinkovitije granične i sigurnosne kontrole;

B.

budući da svemirske tehnologije, podaci i usluge mogu pružiti potporu brojnim javnim politikama EU-a i ključnim političkim prioritetima, kao što je jačanje digitalnog jedinstvenog tržišta, poticanje europskog gospodarstva i hvatanje u koštac s klimatskim promjenama;

C.

budući da za europske građane svemir nije trošak već ulaganje i budući da se ambicioznom svemirskom strategijom može osigurati autonomija EU-a i njegovo pozicioniranje u strateškom području svemira uz istovremeno poticanje rasta, konkurentnosti i otvaranja radnih mjesta u sektoru proizvodnje, operativnom dijelu i sektoru usluga koji se nalazi niže u lancu povezanima sa svemirom;

D.

budući da su na temelju političkih odluka koje su 2007. donijeli Parlament i Vijeće dodijeljena proračunska sredstva za europske programe satelitske navigacije – Europski geostacionarni navigacijski sustav (EGNOS) i Galileo – te je omogućeno sklapanje sporazuma o strukturi upravljanja programima;

1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

9.

10.

11.

12.

13.

14.

15.

16.

17.

18.

19.

20.

21.

22.

23.

24.

25.

26.

27.

28.

29.

30.

31.

32.

33.

34.

35.

36.

37.

38.

39.

40.

41.

42.

43.

44.

45.

46.

47.

48.

49.

50.

51.

52.

53.

—

uzimajući u obzir članke 8., 165. i 166. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

—

uzimajući u obzir Povelju o temeljnim pravima Europske unije, a posebno njezin članak 14.,

—

uzimajući u obzir Deklaraciju iz Kopenhagena od 30. studenoga 2002. o pojačanoj suradnji u pogledu strukovnog obrazovanja i osposobljavanja na europskoj razini,

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 12. svibnja 2009. o strateškom okviru za europsku suradnju u području obrazovanja i osposobljavanja („ET 2020.”) (1),

—

uzimajući u obzir Zajedničko izvješće Vijeća i Komisije za 2012. godinu o provedbi strateškog okvira za europsku suradnju u području obrazovanja i osposobljavanja (ET 2020.) naslovljeno „Obrazovanje i osposobljavanje u pametnoj, održivoj i uključivoj Europi” (2),

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 20. svibnja 2014. o učinkovitom obrazovanju nastavnika,

—

uzimajući u obzir Zajedničko izvješće Vijeća i Komisije za 2015. godinu o provedbi strateškog okvira za europsku suradnju u području obrazovanja i osposobljavanja (ET 2020.): „Novi prioriteti za europsku suradnju u području obrazovanja i osposobljavanja” (3),

—

uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća od 20. prosinca 2011. o obnovljenom Europskom programu za obrazovanje odraslih (4),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 20. studenoga 2012. naslovljenu „Promišljanje obrazovnih aktivnosti: Ulaganje u vještine za bolje socijalne i ekonomske učinke” (COM(2012)0669),

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 17. veljače 2014. o ulaganju u obrazovanje i osposobljavanje, kao odgovor na „Promišljanje obrazovnih aktivnosti: ulaganje u vještine za bolje socijalne i ekonomske učinke” te na „Godišnju analizu rasta 2013.” (5),

—

uzimajući u obzir Odluku br. 1720/2006/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. studenoga 2006. o uspostavljanju programa djelovanja u području cjeloživotnog učenja (6),

—

uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima osoba s invaliditetom, koju je EU ratificirao 2010.,

—

uzimajući u obzir Preporuku 2006/962/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o ključnim kompetencijama za cjeloživotno učenje (7),

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 19. studenoga 2010. o obrazovanju za održivi razvoj (8),

—

uzimajući u obzir preporuku Vijeća od 20. prosinca 2012. o vrednovanju neformalnog i informalnog učenja (9),

—

uzimajući u obzir preporuku Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o uspostavi Europskoga kvalifikacijskog okvira za cjeloživotno učenje (10) (EQF-LLL),

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 20. svibnja 2014. o osiguranju kvalitete za potporu obrazovanju i osposobljavanju (11),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. travnja 2016. o programu Erasmus+ i ostalim mjerama za poticanje mobilnosti u području strukovnog obrazovanja i osposobljavanja – pristup koji se temelji na cjeloživotnom učenju (12),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 23. lipnja 2016. o daljnjem postupanju u vezi sa strateškim okvirom za europsku suradnju u području obrazovanja i osposobljavanja (ET 2020.) (13),

—

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija – „Otvaranje obrazovanja” od 31. siječnja 2014. (14),

—

uzimajući u obzir istraživanje Komisije na temu „Obrazovanje i osposobljavanje 2020.: poboljšanje politike povezane s obrazovanjem odraslih u Europi i pružanja takvog obrazovanja (15),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. rujna 2015. o stvaranju konkurentnog tržišta rada EU-a za 21. stoljeće: usklađivanje vještina i kvalifikacija s potražnjom i mogućnostima zapošljavanja kao način oporavka od krize (16),

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća o Europskom paktu za ravnopravnost spolova za razdoblje 2011. – 2020. (17),

—

uzimajući u obzir nacrt zaključaka Vijeća o unapređenju vještina žena i muškaraca na tržištu rada EU-a od 20. veljače 2017. (18),

—

uzimajući u obzir preporuku Vijeća od 28. studenoga 2011. o obnovljenom Europskom programu za obrazovanje odraslih,

—

uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za kulturu i obrazovanje i stajalište u obliku amandmana Odbora za ženska prava i jednakost spolova (A8-0252/2017),

A.

budući da se naši obrazovni sustavi zbog digitalne preobrazbe suočavaju s ozbiljnim izazovima koji utječu na procese podučavanja i učenja te na potrebu da se potakne sposobnost za socijalnu uključenost i građansko sudjelovanje kao i osobni razvoj te da se ojačaju europske demokratske vrijednosti i tolerancija u cilju poticanja slobodoumnog razmišljanja i sprečavanja svih vrsta netolerancije; budući da su digitalno osnaživanje i samopouzdanje ključan preduvjet za izgradnju snažnih društava i za podupiranje jedinstva i procesa integracija unutar EU-a;

B.

budući da treba ojačati europsku strategiju cjeloživotnog učenja; budući da bi svaka osoba u svakoj fazi života trebala imati na raspolaganju mogućnost cjeloživotnog učenja kako bi mogla steći znanje i vještine koji su joj potrebni za osobni razvoj i profesionalni napredak; budući da je cjeloživotno učenje u formalnom, neformalnom i informalnom kontekstu, kojim se promiču aktivno građanstvo i zapošljivost, ključan aspekt obrazovanja na koji te promjene utječu;

C.

budući da je potrebno uložiti dodatne napore u poboljšanje sinergija između obrazovanja i zapošljavanja, kako olakšavanjem ulaska na tržište rada tako i omogućujući pojedincima da tijekom karijera stalno unaprjeđuju svoje vještine ili uče nove vještine; budući da države članice moraju pronaći načine za zaštitu ili promicanje dugoročnijeg ulaganja u obrazovanje, istraživanje i inovacije;

D.

budući da daljnje akademsko obrazovanje i obrazovanje na daljinu u velikoj mjeri doprinose osobnom razvoju pojedinca i stvaranju ljudskog kapitala te bi ih trebalo obuhvatiti europskom strategijom cjeloživotnog učenja;

E.

budući da daljnje akademsko obrazovanje i obrazovanje na daljinu imaju sve važniju ulogu u olakšavanju prilagodbe radnika da gospodarske i tehnološke promjene tijekom profesionalnog života; budući da će do 2025. godine za 49 % svih slobodnih radnih mjesta u EU-u (uključujući i nova radna mjesta i zamjene) biti potrebna visoka razina kvalifikacije, za 40 % srednja razina kvalifikacije, a za samo 11 % niska razina ili nikakve kvalifikacije;

F.

budući da su daljnje akademsko obrazovanje i obrazovanje na daljinu važni alati za pružanje fleksibilnih i personaliziranih mogućnosti obrazovanja za sve bez diskriminacije (19); u tom pogledu naglašava da je važno zajamčiti strategije za olakšavanje pristupa;

G.

budući da daljnje akademsko obrazovanje i obrazovanje na daljinu te upotreba novih tehnologija mogu pomoći da se djevojčice, djevojke i žene upoznaju s novim profesionalnim mogućnostima, prije svega u područjima u kojima su nedovoljno zastupljene; budući da, unatoč tome što više žena završava srednjoškolsko i visokoškolsko obrazovanje, treba povećati zastupljenost žena i u strukovnom obrazovanju i u sektorima povezanim sa znanošću, tehnologijom, inženjerstvom i matematikom;

H.

budući da je u kontekstu daljnjeg akademskog obrazovanja obrazovanje na daljinu jedan od mogućih pristupa jer zahvaljujući svojoj fleksibilnosti pruža posebnu mogućnost za ostvarivanje ravnoteže između studija te poslovnog i privatnog života;

I.

budući da se obrazovanje na daljinu (20) odnosi na organizacijski oblik podučavanja koji pruža visoku razinu fleksibilnosti u učenju s pomoću digitalnih tehnologija, koji ne predstavlja zamjenu za obrazovanje u obrazovnim ustanovama, već alternativu za osobe koje nisu u mogućnosti sudjelovati u takvoj vrsti obrazovanja;

J.

budući da se obrazovanje na daljinu odnosi na metodu podučavanja koja nudi fleksibilnost u učenju s pomoću novih tehnologija, ne kao zamjena za obrazovanje u obrazovnim ustanovama, već kao alternativa za osobe koje nisu u mogućnosti sudjelovati u takvoj vrsti obrazovanja i za radnike koji se žele obrazovati uz rad; budući da bi se, stoga, digitalizacija mogla koristiti kao sredstvo za pružanje novih načina pristupa visokom obrazovanju;

K.

budući da je ravnopravnost žena i muškaraca temeljno načelo EU-a sadržano u Ugovorima te jedan od ciljeva i zadataka Unije; budući da ravnopravnost u obrazovanju ženama pruža nove mogućnosti te doprinosi socijalnom, kulturnom i gospodarskom razvoju društva; budući da je obrazovanje ključan alat za suzbijanje rodnih stereotipa;

L.

budući da je prosječna stopa zaposlenosti žena izravno povezana s njihovom razinom obrazovanja, tako da je kod visokoobrazovanih žena u dobi od 25 do 49 godina stopa zaposlenosti za više od 20 % viša nego kod žena koje imaju samo predškolsko, osnovnoškolsko ili niže srednje obrazovanje;

M.

budući da obrazovanje na daljinu može pozitivno utjecati na digitalne vještine; budući da bi se ulaskom većeg broja žena u sektor informacijskih i komunikacijskih tehnologija potaklo tržište na kojem se očekuje manjak radne snage i na kojem bi jednako sudjelovanje žena dovelo do godišnje dobiti od oko 9 milijardi EUR u BDP-u EU-a; budući da su žene u programima studija informacijskih i komunikacijskih tehnologija i dalje veoma podzastupljene te čine samo oko 20 % osoba s diplomom u tom području, dok samo 3 % sveučilišno obrazovanih žena ima diplomu iz tog područja;

N.

budući da programi na daljinu dopiru do znatnog broja žena u društvima u kojima žene nemaju jednake mogućnosti za sudjelovanje u konvencionalnim oblicima obrazovanja i osposobljavanja jer još uvijek troše više vremena od muškaraca na neplaćene kućanske poslove i obiteljsku skrb; budući da im takvi tečajevi omogućavaju fleksibilnost zahvaljujući kojoj mogu ostvariti ravnotežu između poslovnog i obiteljskog života te da je obrazovanje na daljinu namijenjeno prije svega netradicionalnim kategorijama studenata;

O.

budući da je daljnje akademsko obrazovanje jedan od prioritetnih zadataka javnih službi visokog obrazovanja i da se odnosi na kolegije u akademskim ustanovama koje se može stjecati usporedno s radom na puno radno vrijeme, kojima se obično nadograđuje profesionalno iskustvo i za koje je najčešće potrebna sveučilišna diploma;

P.

budući da je prilagodba na sve brže gospodarske i tehnološke promjene velik izazov za sve stariju radnu snagu i da će odgovor na taj izazov biti jedan od ključnih načina za osiguravanje dugoročne konkurentnosti gospodarstva EU-a;

Q.

budući da bi se priznavanjem prethodnog obrazovanja moglo unaprijediti cjeloživotno učenje i politike u području razvoja karijera;

R.

budući da omogućavanje slobodnog vremena za osobni razvoj i osposobljavanje u kontekstu cjeloživotnog učenja koristi dobrobiti osoba, ali je pozitivno i za njihov doprinos društvu jer stječu preciznije definirane osobne i profesionalne vještine; budući da se akademskim obrazovanjem na daljinu pruža mogućnost fleksibilnih oblika učenja koji pomažu pri ostvarivanju bolje ravnoteže između poslovnog i privatnog života; budući da bi cjeloživotno sveučilišno učenje trebalo biti obuhvaćeno europskom strategijom digitalizacije;

S.

budući da digitalizacija omogućuje fleksibilnost i interaktivnost obrazovnog procesa te da je ključan čimbenik za razvoj daljnjeg akademskog obrazovanja i obrazovanja na daljinu;

T.

budući da tehnološke promjene zahtijevaju snažniju i kontinuiraniju povezanost između obrazovanja i zapošljavanja;

U.

budući da uobičajena sklonost akademskih ustanova da zadržavaju stare modele otežava reformu kurikuluma, pravila kojima se uređuju predavanja i ispiti te uvjeti za upis;

V.

budući da se daljnje akademsko obrazovanje i obrazovanje na daljinu brzo razvijaju te da imaju velik potencijal u smislu gospodarskog rasta i stvaranja radnih mjesta;

W.

budući da su još uvijek prisutne mnoge prepreke za daljnje akademsko obrazovanje i obrazovanje na daljinu (21);

1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

9.

10.

11.

12.

13.

14.

15.

16.

17.

18.

19.

20.

21.

22.

23.

24.

25.

26.

27.

28.

29.

30.

31.

32.

33.

34.

35.

36.

37.

38.

39.

40.

41.

42.

43.

44.

45.

46.

47.

48.

49.

50.

51.

52.

53.

54.

55.

56.

57.

58.

59.

60.

61.

62.

63.

64.

65.

66.

67.

68.

69.

70.

71.

72.

73.

74.

75.

76.

77.

—

uzimajući u obzir sporazum Međunarodne komisije za kitolov, koji je stupio na snagu 1986., o potpunoj zabrani komercijalnog kitolova („moratorij”),

—

uzimajući u obzir rezoluciju Međunarodne komisije za kitolov 2016 – 3 o kitovima i njihovu doprinosu funkcioniranju ekosustava,

—

uzimajući u obzir rezoluciju Međunarodne komisije za kitolov 2014 – 2 o vrlo migratornim vrstama kitova,

—

uzimajući u obzir ciljeve u vezi s biološkom raznolikošću dogovorene u Aichiju na Međunarodnoj konvenciji o biološkoj raznolikosti,

—

uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 92/43/EEZ od 21. svibnja 1992. o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore (1),

—

uzimajući u obzir Uredbu Komisije (EZ) br. 865/2006 od 4. svibnja 2006. (2) i Uredbu Komisije (EU) br. 791/2012 od 23. kolovoza 2012. (3),

—

uzimajući u obzir Provedbenu uredbu Komisije (EU) br. 792/2012 od 23. kolovoza 2012. o utvrđivanju pravila za oblikovanje dozvola, potvrda i drugih dokumenata predviđenih Uredbom Vijeća (EZ) br. 338/97 o zaštiti vrsta divlje faune i flore uređenjem trgovine njima te izmjeni Uredbe (EZ) br. 865/2006 (4),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. rujna 2016. o strateškim ciljevima EU-a za 17. sastanak konferencije ugovornih stranaka Konvencije o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divljih životinja i biljaka (CITES) (5),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. veljače 2009. o djelovanju Zajednice u pogledu kitolova (6),

—

uzimajući u obzir akcijski plan EU-a za suzbijanje nezakonite trgovine divljom faunom i florom iz 2016.,

—

uzimajući u obzir pitanje Komisiji o kitolovu u Norveškoj (O-000058/2017 – B8-0324/2017),

—

uzimajući u obzir članak 128. stavak 5. i članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.

budući da je 1982. Međunarodna komisija za kitolov uvela moratorij na komercijalni kitolov, koji je na snazi od 1986., kako bi zaštitila vrste i populacije kitova od izumiranja i omogućila njihov oporavak;

B.

budući da je Norveška nastavila s kitolovom unatoč međunarodnoj zabrani te je 1993. ponovno počela provoditi aktivnosti komercijalnog kitolova, podnijevši službeni prigovor na moratorij te izrazivši rezervu u pogledu popisa CITES-a, iza koje i dalje stoji;

C.

budući da je Norveška 19. prosinca 1979. postala stranka CITES-a te da je ona stoga jedna od prvih država koja se obvezala na poštovanje te konvencije;

D.

budući da medijski izvori procjenjuju da otprilike 90 % kitova ubijenih u Norveškoj čine ženke, većinom noseće, zbog sporije reakcije;

E.

budući da je Norveška usmrtila više od 13 000 kitova otkad je moratorij stupio na snagu 1986. godine (7);

F.

budući da kitolov uzrokuje strašnu patnju jedinki te tako ugrožava i složene društvene strukture tih inteligentnih sisavaca i stanje očuvanosti populacije kitova u cjelini;

G.

budući da su sve vrste velikih kitova navedene u Prilogu A Uredbi Vijeća (EZ) br. 338/97, što odražava činjenicu da im prijeti izumiranje i da bi se trgovinom na bilo kojoj razini ugrozio opstanak tih vrsta; budući da se člankom 8. stavkom 1. te uredbe zabranjuje kupnja, ponuda za kupnju, stjecanje u komercijalne svrhe, izlaganje javnosti u komercijalne svrhe, uporaba radi stjecanja komercijalne dobiti i prodaje, držanje radi prodaje, nuđenje radi prodaje ili prijevoz radi prodaje primjeraka vrsta navedenih u Prilogu A;

H.

budući da sve više znanstvenih dokaza ukazuje na to da kitovi povećavaju produktivnost ekosustava i da mogu imati ulogu u reguliranju razine CO2 u atmosferi;

I.

budući da Norveška jednostrano određuje vlastito ograničenje ulova; budući da je za sezonu kitolova 2017. povećala kvotu za lov na patuljaste kitove sa 880, koliko je iznosila 2016., na 999;

J.

budući da se norveški izvoz mesa kita naglo povećao u posljednjih nekoliko godina; budući da se neke od tih pošiljaka izvoze preko luka EU-a;

K.

budući da je samo u listopadu 2016. 2 948 kg proizvoda od mesa norveških kitova izvezeno u Japan preko najmanje tri luke EU-a (8);

L.

budući da je prijevoz mesa kita preko luka EU-a dopušten ako su pošiljke popraćene valjanom dokumentacijom CITES-a, u skladu s Uredbom Vijeća (EZ) br. 338/97;

M.

budući da je primarni cilj CITES-a zaštita biološke raznolikosti, a posebno očuvanje vrsta; budući da se Direktivom EU-a o staništima, kojom se određuje stajalište Zajednice u pogledu kitova (i delfina), ne dopušta nastavak komercijalnog kitolova ni za koji stok kitova u vodama EU-a;

N.

budući da je Norveška usko povezana s Unijom i njezinim politikama jer je članica Europskog gospodarskog prostora; budući da su zahvaljujući tome i narodi i vlade Norveške i EU-a održali snažne kulturne veze, zdrav trgovinski odnos i predanost očuvanju vrsta;

1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

9.

10.

—

uzimajući u obzir članak 208. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

—

uzimajući u obzir članak 5. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije naslovljenu „Trgovina za sve: Prema odgovornijoj trgovinskoj i ulagačkoj politici” (COM(2015)0497),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 5. srpnja 2016. o novoj, inovativnoj i budućnosti okrenutoj strategiji za trgovinu i ulaganja (1),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 5. srpnja 2016. o provedbi preporuka Europskog parlamenta iz 2010. o socijalnim i ekološkim standardima, ljudskim pravima i korporativnoj odgovornosti (2),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. svibnja 2017. o procjeni vanjskih aspekata djelovanja i upravljanja carinske službe kao sredstva za olakšavanje trgovine i borbu protiv nezakonite trgovine (3),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. studenoga 2010. o korporativnoj društvenoj odgovornosti u međunarodnim trgovinskim sporazumima (4),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. listopada 2016. o korporativnoj odgovornosti za ozbiljne povrede ljudskih prava u trećim zemljama (5),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 27. travnja 2017. o vodećoj inicijativi EU-a za odjevnu industriju (6),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 4. travnja 2017. o palminu ulju i krčenju prašuma (7),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 3. veljače 2016. s preporukama Europskog parlamenta Komisiji za pregovore o Sporazumu o trgovini uslugama (TiSA) (8),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. srpnja 2015. s preporukama Europskog parlamenta Europskoj komisiji o pregovorima o Transatlantskom partnerstvu za trgovinu i ulaganja (TTIP) (9),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. lipnja 2017. o trenutačnom stanju provedbe Pakta o održivosti za Bangladeš (10),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2017/821 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. svibnja 2017. o utvrđivanju obveza dužne pažnje u lancu opskrbe za uvoznike Unije koji uvoze kositar, tantal i volfram, njihove rude i zlato podrijetlom iz sukobima pogođenih i visokorizičnih područja (11) (Uredba o mineralima iz područja zahvaćenih sukobima),

—

uzimajući u obzir akcijski plan za provedbu zakonodavstva, upravljanje i trgovinu u području šumarstva (FLEGT) (COM(2003)0251) i dobrovoljne partnerske sporazume za FLEGT,

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 995/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. listopada 2010. o utvrđivanju obveza operatera koji stavljaju na tržište drvo i proizvode od drva (12) (Uredba o drvu),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 978/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o primjeni sustava općih carinskih povlastica (13) (Uredba o Općem sustavu povlastica (OSP)),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (14) (Uredba Bruxelles I.),

—

uzimajući u obzir Direktivu 2014/95/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2014. o izmjeni Direktive 2013/34/EU u pogledu objavljivanja nefinancijskih informacija i informacija o raznolikosti određenih velikih poduzeća i grupa (15) (Direktiva o objavljivanju nefinancijskih informacija),

—

uzimajući u obzir zajedničku strategiju EU-a i njegovih država članica iz 2007. naslovljenu „Pomoć za trgovinu: Jačanje podrške EU-a usmjerene na potrebe trgovinskoga sektora u zemljama u razvoju”,

—

uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 24. travnja 2017. naslovljen „Održivi vrijednosni lanci odjeće u okviru razvojnog djelovanja EU-a” (SWD(2017)0147),

—

uzimajući u obzir Tripartitnu deklaraciju Međunarodne organizacije rada (ILO) o načelima koja se odnose na multinacionalna poduzeća i socijalnu politiku,

—

uzimajući u obzir Izvješće IV. sa 105. konferencije ILO-a o dostojanstvenom radu u globalnim lancima opskrbe,

—

uzimajući u obzir ciljeve UN-a za održivi razvoj do 2030.,

—

uzimajući u obzir temeljne konvencije ILO-a o dječjem radu, prisilnom radu, diskriminaciji, slobodi udruživanja i pravu na kolektivno pregovaranje,

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 12. svibnja 2016. o EU-u i odgovornim globalnim vrijednosnim lancima,

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Obnovljena strategija EU-a za društvenu odgovornost korporacija za razdoblje 2011. – 2014.” (COM(2011)0681),

—

uzimajući u obzir zakon Ujedinjene Kraljevine o modernom ropstvu iz 2015. i francuski zakon o dužnoj pažnji za multinacionalna poduzeća,

—

uzimajući u obzir Vodeća načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima i Globalni sporazum UN-a,

—

uzimajući u obzir Međunarodnu konvenciju UN-a o zaštiti prava svih radnika migranata i članova njihovih obitelji,

—

uzimajući u obzir novi Protokol ILO-a o prisilnom radu,

—

uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća UN-a za ljudska prava 26/9 od 26. lipnja 2014., u kojoj je UNHRC odlučio uspostaviti međuvladinu radnu skupinu otvorenog tipa čiji je zadatak izrada pravno obvezujućeg međunarodnog instrumenta za transnacionalne korporacije i druge poslovne subjekte u području ljudskih prava,

—

uzimajući u obzir smjernice OECD-a za multinacionalna poduzeća i nekoliko smjernica OECD-a za pojedine sektore (financijski i poljoprivredni sektor, minerale, odjeću i obuću),

—

uzimajući u obzir izvješća o trgovini i razvoju Konferencije Ujedinjenih naroda o trgovini i razvoju (UNCTAD) iz 2013. i 2016.,

—

uzimajući u obzir Okvir UNCTAD-a u pogledu investicijske politike za održivi razvoj iz 2015.,

—

uzimajući u obzir Sporazum Svjetske trgovinske organizacije o tehničkim preprekama u trgovini (Sporazum WTO-a o TBT-u),

—

uzimajući u obzir Opći sporazum WTO-a o carinama i trgovini (GATT),

—

uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima djeteta i Načela o pravima djece i poslovanju koja su izradili UNICEF, Globalni sporazum UN-a i organizacija Save the Children (16) (Spasimo djecu),

—

uzimajući u obzir dobrovoljna partnerstva za pojedine zemlje kao što su Pakt o održivosti za Bangladeš i Inicijativa za radnička prava u Mjanmaru,

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 20. lipnja 2016. o dječjem radu,

—

uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za međunarodnu trgovinu te mišljenja Odbora za vanjske poslove i Odbora za razvoj i stajalište u obliku amandmana Odbora za prava žena i jednakost spolova (A8-0269/2017),

A.

budući da je člankom 207. UFEU-a utvrđeno da se trgovinska politika EU-a mora temeljiti na načelima i ciljevima vanjske politike EU-a; budući da se člankom 208. UFEU-a uspostavlja načelo usklađenosti politika u interesu razvoja i kao glavni cilj postavlja iskorjenjivanje siromaštva; budući da se prema komunikaciji „Trgovina za sve” trgovinska politika EU-a temelji na trima ključnim načelima – učinkovitosti, transparentnosti i vrijednostima; budući da ta komunikacija sadrži poseban odjeljak posvećen odgovoru na porast globalnih vrijednosnih lanaca i odgovornom upravljanju lancima opskrbe, podsjećajući na njezinu složenost, temeljnu potrebu da se razmišljanja o budućnosti, da se uključi niz javnih i privatnih aktera i aktera civilnog društva te za upotrebom kombinacije mekanih i inovativnih alata i zakonodavnih promjena;

B.

budući da se u posljednje vrijeme slobodna trgovina nalazi pod povećanim nadzorom, a zabrinutost u pogledu nepravedne raspodjele koristi i tereta trgovine u prednji je plan stavila stav koji dijele mnogi, a to je da trgovinska politika treba u svoje središte staviti socijalne i ekološke vrijednosti, kao i transparentnost i odgovornost;

C.

budući da su globalni vrijednosni lanci složeni, tehnološki orijentirani i brzo mijenjaju stvarnost, što je postala ključna značajka današnjeg globalnog gospodarstva, te da mogu pomoći zemljama u razvoju da se bolje integriraju u njega te da smanje siromaštvo i stvore radna mjesta, dok istodobno povećavaju proizvodni kapacitet; budući da, s jedne strane, globalni vrijednosni lanci nude nove mogućnosti za gospodarski rast, održivi razvoj, uključivanje civilnog društva, radnika i poslovnih udruženja te stvaranje radnih mjesta za poduzeća u proizvodnom lancu, omogućujući im da se usredotoče na posebne zadaće, istodobno povećavajući njihovu međuovisnost; budući da, s druge strane, njihova izuzetno složena priroda, manjak transparentnosti i slabljenje odgovornosti mogu dovesti do većeg rizika od povreda ljudskih i radničkih prava, konkretnog nekažnjavanja kaznenih djela protiv okoliša te značajnih poreznih utaja i izbjegavanja plaćanja poreza;

D.

budući da trgovinska politika mora doprinijeti tomu da postupak proizvodnje duž vrijednosnog lanca bude transparentan i da se poštuju temeljni ekološki, socijalni i sigurnosni standardi;

E.

budući da trgovinska i ulagačka politika EU-a mora zadržati multilateralni sustav kao svoj temelj te ojačati položaj Europe u pravednim globalnim lancima opskrbe, ali i osigurati sredstvo za utvrđivanje jasnih pravila i odgovornosti za vlade i poduzeća kako bi se osigurala usklađenost s međunarodnim obvezama kao što su ciljevi održivog razvoja UN-a; budući da održivost i transparentnost nisu samo pitanje vrijednosti, već bi trebali biti i stvarni pokretači povećane dodane vrijednosti u svjetskoj trgovini i ulaganja u kontekstu globalnih vrijednosnih lanaca;

F.

budući da mala i srednja poduzeća (MSP-ovi) (17) čine važan dio globalnih vrijednosnih lanaca i igraju važnu ulogu u promicanju gospodarskog rasta, održivog razvoja i kvalitetnih radnih mjesta te zadržavanju lokalnog stanovništva u njihovim regijama;

G.

budući da je sudjelovanje u globalnim vrijednosnim lancima korisno za MSP-ove u smislu rasta i internacionalizacije; budući da je prema ispitivanja Eurobarometra iz 2015. godine naslovljenom „Internacionalizacija malih i srednjih poduzeća” samo 31 % MSP-ova u EU-u tijekom protekle tri godine poslovalo izvan unutarnjeg tržišta; budući da su mnogi MSP-ovi suočeni s poteškoćama pri osiguranju pristupa međunarodnim globalnim vrijednosnim lancima i onima sa sjedištem u EU-u; budući da trgovinska politika i trgovinski sporazumi mogu pomoći u savladavanju prepreka s kojima se trenutačno suočavaju MSP-ovi pri pristupanju globalnim vrijednosnim lancima;

H.

budući da gospodarski i socijalni partneri diljem svijeta upotrebljavaju i promiču dobrovoljne sustave dužne pažnje i transparentnosti u globalnim vrijednosnim lancima, što donosi značajne i pozitivne rezultate;

I.

budući da je u svojim zaključcima iz svibnja 2016. Vijeće naglasilo potrebu za trajnim zagovaranjem primjene međunarodno dogovorenih načela, smjernica i inicijativa u vezi s korporativnom društvenom odgovornošću / odgovornim poslovnim ponašanjem, poput Vodećih načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima, Globalnog sporazuma UN-a, Tripartitne deklaracije ILO-a o načelima koja se odnose na multinacionalna poduzeća i socijalnu politiku te smjernica za multinacionalna poduzeća OECD-a, među ostalim i u zemljama koje nisu članice OECD-a, doprinoseći ujedno naporima u borbi protiv korupcije stvaranjem otvorenijih i transparentnijih poslovnih okruženja;

J.

budući da je odgovorno upravljanje globalnim vrijednosnim lancima ključno za usklađivanje trgovinske politike s europskim vrijednostima ugrađenim u Ugovore; budući da su i Komisija i države članice predvodile te rasprave diljem svijeta;

K.

budući da je cilj više međunarodnih konvencija, smjernica i propisa spriječiti povrede ljudskih prava; budući da zemlje proizvođači imaju posebnu obvezu provoditi i stvoriti odgovarajuće pravne i gospodarske uvjete pod kojima poduzeća mogu djelovati i naći svoje mjesto u globalnim lancima opskrbe; budući da zemlje proizvođači također trebaju biti u stanju provesti međunarodne standarde i norme, uključujući izradu, provedbu i izvršenje odgovarajućeg zakonodavstva, posebice u području uspostave vladavine prava i borbe protiv korupcije;

L.

budući da bi EU trebao pružiti još učinkovitiji odgovor na socijalni i ekološki damping i nepravedno tržišno natjecanje i trgovačke prakse te osigurati ravnopravne uvjete;

M.

budući da je EU najveći svjetski izvoznik i uvoznik robe i usluga zajedno, najveći izravni strani ulagač i najvažnije odredište za izravna strana ulaganja (FDI); budući da bi EU tu prednost trebao iskoristiti u korist svojih građana i građana drugih dijelova svijeta, posebno onih u najsiromašnijim zemljama svijeta;

N.

budući da je EU razvio obvezujuće propise u području dužne pažnje u posebnim sektorima u kojima postoji veliki rizik od povreda ljudskih prava, kao što su sektor drva i konfliktnih minerala; budući da su neke države članice također razvile zakonodavstvo, kao što su britanski zakon o modernom ropstvu, francuski zakon o dužnoj pažnji za multinacionalna poduzeća, koji se primjenjuje na velika francuska poduzeća koja zapošljavaju više od 5 000 radnika, i nizozemski zakon o dužnoj pažnji u pogledu dječjeg rada; budući da je EU razvio inicijative za promicanje dužne pažnje te da se u nekoliko rezolucija Europskog parlamenta pozvalo EU da donese obvezujuće propise na tu temu;

O.

budući da je EU već poduzeo važne korake za odgovornije upravljanje globalnim vrijednosnim lancima diljem svijeta pokretanjem posebnih partnerstava, kao što su Pakt o održivosti za Bangladeš i Inicijativa za radnička prava u Mjanmaru, te o posebnim pitanjima, kao što su inicijativa u pogledu konfliktnih minerala, propisi o nezakonitoj sječi, kriteriji održivosti za biogoriva, korporativno izvješćivanje o pitanjima opskrbnih lanaca i korporativna transparentnost u vezi s plaćanjima koja u korist države provode ekstraktivna industrija i industrija iskorištavanja šuma, kako je istaknuto u komunikaciji „Trgovina za sve”;

P.

budući da se u komunikaciji „Trgovina za sve” navodi da će Komisija promicati poglavlja koja se odnose na ambicioznu trgovinu i održivi razvoj u svim trgovinskim i ulagačkim sporazumima; budući da nedavno sklopljeni trgovinski i ulagački sporazumi sadrže poglavlja o trgovini i održivom razvoju kojima se strane u sporazumu pozivaju da se obvežu na zaštitu ljudskih prava, socijalne i ekološke standarde i korporativnu društvenu odgovornost; budući da su se u uzastopnim trgovinskim sporazumima EU-a u tim poglavljima pokazale razlike u razini ambicioznosti; budući da radni i ekološki standardi nisu ograničeni na poglavlja o trgovini i održivom razvoju, već moraju biti učinkoviti u svim područjima trgovinskih sporazuma; budući da pristup usmjeren na dijalog nije spriječio ozbiljna kršenja slobode udruživanja u nekim sporazumima o slobodnoj trgovini;

Q.

budući da je konkretna situacija u zonama proizvodnje za izvoz takva da su u nekim zemljama one izuzete od lokalnih zakona o radu te da se u njima zabranjuje ili ograničava djelovanje sindikata te radnicima nije omogućena pravna zaštita, što predstavlja jasno kršenje standarda ILO-a;

R.

budući da je manjak etičnosti u poslovanju također posljedica nedostatka dobrog upravljanja, nemoći ili nepostojanja nepristranih javnih tijela koja djeluju u općem interesu građana; budući da korupcija, nedostatak transparentnosti globalnih vrijednosnih lanaca i izuzeća iz zakona o radu i oporezivanja u zonama proizvodnje za izvoz mogu negativno utjecati na ljudska prava, osobito ugrožavanjem dostojanstvenog rada i djelovanja sindikata;

S.

budući da je prema podacima ILO-a 21 milijun ljudi diljem svijeta podvrgnut prisilnom radu, a mnogi od njih iskorištavani su u globalnim vrijednosnim lancima; budući da prisilni rad u privatnom sektoru godišnje ostvaruje 150 milijardi USD kroz nezakonito ostvarivanje dobiti;

T.

budući da je, zahvaljujući svojoj globalnoj nadležnosti, stručnom znanju i iskustvu, ILO u suradnji sa svojim članicama u dobrom položaju za pokretanje globalnog djelovanja za dostojanstven rad u globalnim lancima opskrbe; budući da je Odbor ILO-a za dostojanstveni rad u globalnim lancima opskrbe pozvao na procjenu pogrešaka koje su dovele do toga da je dostojanstveni rad u globalnim lancima opskrbe deficitaran te na razmatranje inicijativa i standarda potrebnih za promicanje dostojanstvenog rada i smanjenje tog deficita u globalnim lancima opskrbe;

U.

budući da je u kontekstu svjetske trgovine, a osobito globalnih vrijednosnih lanaca, potreban multilateralni, globalni i cjelovit pristup korporativnoj odgovornosti za povrede ljudskih prava i ekološku održivost; budući da je stoga važno da EU i dalje predvodi rasprave na tu temu diljem svijeta; budući da je EU preuzeo ulogu predvodnika u reformiranju mehanizma za rješavanje sporova između ulagača i država, osobito kroz razvoj sustava multilateralnih sudova; budući da se očekuje jednaki napredak u drugim kritičnim područjima u vezi s kojima postoji zabrinutost, kao što su provođenje obveze ulagača u pogledu ljudskih prava;

V.

budući da se proizvodnja u globalnim vrijednosnim lancima odvija u različitim jurisdikcijama s različitim stupnjem zaštite ljudskih prava i provođenjem socijalnih, radnih i ekoloških zakona; budući da žrtve povrede ljudskih prava u koje su uključena transnacionalna poduzeća nailaze na brojne prepreke u pristupu pravnim lijekovima;

W.

budući da je rodna ravnopravnost u svim politikama EU-a čvrsto utemeljena u članku 8. UFEU-a; budući da trgovinski i ulagački sporazumi zbog strukturnih rodnih nejednakosti različito utječu na žene i muškarce; budući da se u analizi globalnih vrijednosnih lanaca često zanemaruje perspektivu rodne ravnopravnosti; budući da je prema ILO-u 2012. u čitavom svijetu bilo oko 21 milijun žrtava prisilnog rada, od kojih 55 % čine žene i djevojčice, a 90 % njih iskorištavali su pojedinci ili poduzeća u privatnom sektoru;

X.

budući da žene čine većinu radnika u određenim segmentima u globalnim opskrbnim lancima odjeće, hortikulture, mobilnih telefona i turizma, ali su one obično prisutnije od muškaraca u zaposlenjima koja su slabo plaćena ili zaposlenjima nižeg statusa, što dovodi do rodne segregacije u određenim zanimanjima i djelatnostima, rodnog jaza u plaćama i uvjetima rada te rodno specifičnih ograničenja u pristupu proizvodnim sredstvima, infrastrukturi i uslugama;

Y.

budući da u skladu s člankom 3. stavkom 3. UEU-a Unija štiti prava djeteta; budući da su sve države članice ratificirale Konvenciju UN-a o pravima djeteta;

Z.

budući da usluge imaju sve veću ulogu u globalnim vrijednosnim lancima, osobito u industrijskoj proizvodnji; budući da će povećana integracija usluga u globalne vrijednosne lance zahtijevati sporazume kojima se podupire digitalno gospodarstvo, uključujući slobodni protok podataka;

AA.

budući da razvoj globalnih vrijednosnih lanaca dodatno pridonosi integraciji usluga u proizvodnju robe; budući da je dodan znatan iznos vrijednosti uvezene robe kroz usluge iz zemalja uvoznica;

AB.

budući da su države članice EU-a najveći svjetski izvoznici financijskih usluga, a taj je sektor od strateške važnosti za trgovinsku politiku EU-a; budući da je uvrštavanje odredbi o financijskim uslugama u vanjske sporazume EU-a, uključujući sporazume o slobodnoj trgovini, izazvalo opravdanu zabrinutost u pogledu njihovih mogućih negativnih učinaka kad je u pitanju pranje novca, utaja poreza i izbjegavanje plaćanja poreza te dodatno naglašava važnost uzimanja u obzir alata za njihovo rješavanje; budući da se trgovinskim i ulagačkim sporazumima pruža mogućnost za povećanje suradnje u borbi protiv korupcije, pranja novca, poreznih prijevara, utaja poreza i izbjegavanja plaćanja poreza;

AC.

budući da transparentno i informativno označavanje može biti koristan alat kojim se omogućuje potrošačima u EU-u da donose informiranije i prikladnije odluke; budući da potrošačima u EU-u osim cijene i podrijetla proizvoda također moraju biti dostupni socijalni i ekološki kriteriji; budući da se takvi kriteriji tehnički mogu razviti u skladu sa Sporazumom o tehničkim preprekama u trgovini (TBT) WTO-a, kojim se utvrđuju uvjeti za proizvodni postupak kako bi se omogućila prodaja proizvoda;

AD.

budući da bi i vlade i poduzeća trebali osigurati puno poštovanje ljudskih prava u proizvodnom lancu te puno poštovanje standarda sigurnosti hrane za robu puštenu u slobodni promet na europskom tržištu; budući da teret odgovornosti ne bi trebali snositi samo potrošači, čiji je odabir ograničen pojedinačnim sredstvima (gospodarstvo, vrijeme, znanje) i vanjskim čimbenicima (informacije, ponuda);

AE.

budući da pravila o podrijetlu postaju sve važnija u kontekstu globalnih vrijednosnih lanaca, čija proizvodnja obuhvaća nekoliko zemalja; budući da pravila o podrijetlu mogu stvoriti dodatne prepreke za uspostavu pune transparentnosti i odgovornosti u lancima opskrbe;

AF.

budući da se poboljšanim, usklađenijim i učinkovitijim carinskim postupcima u Europi i izvan nje pridonosi pojednostavnjenju trgovine i ispunjavanju odgovarajućih uvjeta za olakšavanje trgovine te sprečavanju ulaska ilegalne, dampinške i krivotvorene robe na jedinstveno tržište, što narušava gospodarski rast EU-a te ozbiljno izlaže potrošače u Uniji; budući da bi se boljim pristupom carinskim podatcima o uvozu u EU povećala transparentnost i odgovornost globalnih vrijednosnih lanaca;

AG.

budući da u svijetu mreža rascjepkane proizvodnje nestaje razlika između uvoza i izvoza, s obzirom da uvezeni proizvodna sredstva čine znatan dio izvoza, a carine se gomilaju svaki put kad se trguje posrednim proizvodima preko granice; budući da su u ovom kontekstu osobito važni učinkoviti carinski i granični postupci;

AH.

budući da se u okviru trgovinskih poticaja OSP i OSP+ zemljama u razvoju pruža bolji pristup tržištu u zamjenu za poštovanje radnih, ekoloških i socijalnih standarda;

AI.

budući da je OSP+ ključni instrument trgovinske politike EU-a kojim se omogućuje bolji pristup tržištu te ga prati mehanizam strogog nadzora radi promicanja ljudskih i radničkih prava, zaštite okoliša i dobrog upravljanja u osjetljivim zemljama u razvoju;

AJ.

budući da se zaštitom i provedbom prava intelektualnog vlasništva može osigurati učinkovita daljnja integraciju u globalne vrijednosne lance;

1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

9.

10.

11.

12.

13.

14.

15.

16.

17.

18.

19.

20.

21.

22.

23.

24.

25.

26.

27.

28.

29.

30.

31.

32.

33.

34.

35.

36.

37.

38.

39.

40.

41.

42.

43.

44.

45.

46.

47.

48.

49.

50.

51.

52.

53.

54.

55.

56.

57.

58.

59.

60.

61.

62.

63.

64.

—

uzimajući u obzir strateško partnerstvo EU-a i Indije, uspostavljeno 2004., te Zajednički akcijski plan strateškog partnerstva Indije i EU-a od 7. rujna 2005.,

—

uzimajući u obzir Program djelovanja EU-a i Indije do 2020., usvojen na 13. sastanku na vrhu između EU-a i Indije te zajedničku izjavu s istog sastanka,

—

uzimajući u obzir Globalnu strategiju EU-a za vanjsku i sigurnosnu politiku iz lipnja 2016.,

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 4. rujna 2001. naslovljenu „Europa i Azija: strateški okvir za ojačana partnerstva” (COM(2001)0469),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 234/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavi Instrumenta za partnerstvo za suradnju s trećim zemljama (1),

—

uzimajući u obzir svoju preporuku Vijeću od 28. listopada 2004. o odnosima između EU-a i Indije (2),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 29. rujna 2005. o odnosima između EU-a i Indije: strateško partnerstvo (3),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 24. rujna 2008. o pripremi sastanka na vrhu između EU-a i Indije (Marseille, 29. rujna 2008.) (4),

—

uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Indiji, uključujući one o slučajevima kršenja ljudskih prava, demokratskih načela i vladavine prava,

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 2. veljače 2012. o vanjskoj politici EU-a prema državama skupine BRICS i drugim silama u nastanku: ciljevi i strategije (5),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. travnja 2016. o EU-u u globalnom okruženju koje se mijenja – povezaniji, konfliktniji i kompleksniji svijet (6),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. svibnja 2012. o pomorskom piratstvu (7),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 27. listopada 2016. o nuklearnoj sigurnosti i neširenju nuklearnog oružja (8),

—

uzimajući u obzir službeno putovanje Odbora za vanjske poslove u Indiju 21. i 22. veljače 2017.,

—

uzimajući u obzir 11. sastanak na vrhu između Azije i Europe (ASEM), održan u Ulan Batoru 15. i 16. srpnja 2016., i Deveti sastanak Parlamentarnog partnerstva Azije i Europe (ASEP), održan u Ulan Batoru 21. i 22. travnja 2016., te izjave usvojene na oba sastanka,

—

uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove i stajalište u obliku amandmana Odbora za prava žena i jednakost spolova (A8-0242/2017),

A.

budući da su EU i Indija dvije najveće demokracije na svijetu, koje se oslanjaju na bogatu kulturnu povijest i zajednički su predane promicanju mira, stabilnosti, sigurnosti, blagostanja, održivog razvoja i socijalne pravde, kao i poštovanju ljudskih prava, temeljnih sloboda, vladavine prava i dobrog upravljanja;

B.

budući da su EU i Indija, kao prirodni partneri i faktori stabilnosti u sadašnjem multipolarnom svijetu, u posljednja dva desetljeća izgradili strateško partnerstvo koje počiva na zajedničkim vrijednostima i interesima; budući da bi se to strateško partnerstvo trebalo produbiti jer ima velik potencijal za stvaranje nove dinamike na međunarodnoj razini, pa i na razini UN-a, te za rješavanje pitanja kao što su ciljevi održivog razvoja ili međuljudski kontakti;

C.

budući da je na 13. sastanku na vrhu između EU-a i Indije, koji je održan 30. ožujka 2016. nakon četverogodišnje stanke, usvojen novi program za strateško partnerstvo za narednih pet godina;

D.

budući da su na 13. sastanku na vrhu između EU-a i Indije donesene brojne zajedničke izjave: o zajedničkom programu za migracije i mobilnost, o partnerstvu između Indije i EU-a za vodu, o čistoj energiji i klimatskom partnerstvu te o borbi protiv terorizma;

E.

budući da EU i Indija, u svojstvu važnih gospodarskih, trgovinskih i investicijskih partnera, pri čemu je EU vodeći trgovinski partner Indije, od 2007. pregovaraju oko donošenja ambicioznog sporazuma o slobodnoj trgovini i ulaganjima, koji bi trebao biti sklopljen što prije; budući da se Programom djelovanja EU-a i Indije do 2020. potvrđuje obveza obiju stranaka o uspostavi stabilne gospodarske klime povoljne za širenje trgovinske i gospodarske suradnje;

F.

budući da bi povećana koordinacija između EU-a i njegovih država članica u vezi s njihovim odnosom s Indijom omogućila daljnje osnaživanje strateškog partnerstva;

G.

budući da je Indija dinamična demokracija i otvoreno društvo sa slobodnim tiskom i aktivnim civilnim društvom; budući da EU i Indija redovito razmjenjuju najbolje prakse u pogledu ljudskih prava i demokracije, pa i o pitanjima slobode izražavanja i udruživanja i vladavine prava, kao i o postupanju prema migrantima, poštovanju manjina i promicanju jednakosti između žena i muškaraca, na što se EU obvezao;

1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

9.

10.

11.

12.

13.

14.

15.

16.

17.

18.

19.

20.

21.

22.

23.

24.

25.

26.

27.

28.

29.

30.

31.

32.

33.

34.

35.

36.

37.

38.

39.

40.

—

uzimajući u obzir nacrt provedbene odluke Komisije o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificiranu soju DAS-68416-4, sastoje se od nje ili su proizvedeni od nje na temelju Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća o genetski modificiranoj hrani i hrani za životinje (D051451),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. rujna 2003. o genetski modificiranoj hrani i hrani za životinje, a posebno njezin članak 7. stavak 3., članak 9. stavak 2., članak 19. stavak 3. i članak 21. stavak 2. (1),

—

uzimajući u obzir glasovanje Stalnog odbora za lanac prehrane i zdravlje životinja iz članka 35. Uredbe (EZ) br. 1829/2003 od 12. lipnja 2017. na kojem nije usvojeno nikakvo mišljenje,

—

uzimajući u obzir članke 11. i 13. Uredbe (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (2),

—

uzimajući u obzir mišljenje Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA) usvojeno 26. siječnja 2017. i objavljeno 16. ožujka 2017. (3),

—

uzimajući u obzir Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća od 14. veljače 2017. o izmjeni Uredbe (EU) br. 182/2011 o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (COM(2017)0085, COD(2017)0035),

—

uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije u kojima se protivi odobravanju genetski modificiranih organizama (4),

—

uzimajući u obzir prijedlog rezolucije Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane,

—

uzimajući u obzir članak 106. stavke 2. i 3. Poslovnika,

A.

budući da je 25. siječnja 2011. poduzeće Dow AgroSciences Europe nacionalnom nadležnom tijelu u Nizozemskoj podnijelo zahtjev u skladu s člancima 5. i 17. Uredbe (EZ) br. 1829/2003 kojim traži odobrenje za stavljanje na tržište hrane, sastojaka hrane i hrane za životinje koji sadržavaju genetski modificiranu soju DAS-68416-4, sastoje se od nje ili su proizvedeni od nje; budući da je taj zahtjev obuhvaćao i stavljanje na tržište genetski modificirane soje DAS-68416-4 u proizvodima koji se sastoje od nje ili ju sadržavaju za namjenu koja ne obuhvaća hranu i hranu za životinje isto kao i za svaku drugu soju, osim za uzgoj;

B.

budući da je 26. siječnja 2017. Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) usvojila pozitivno mišljenje u skladu s člancima 6. i 18. Uredbe (EZ) br. 1829/2003, koje je zatim objavljeno 16. ožujka 2017. (5);

C.

budući da se u Uredbi (EZ) br. 1829/2003 navodi da genetski modificirana hrana ili hrana za životinje ne smije imati nepovoljne učinke na zdravlje ljudi, zdravlje životinja ili okoliš te da Komisija pri sastavljanju svojih odluka uzima u obzir sve odgovarajuće odredbe prava Unije i druge legitimne čimbenike važne za predmet razmatranja;

D.

budući da su države članice dostavile brojne kritike tijekom tromjesečnog razdoblja savjetovanja (6); budući da je u najviše zabrinjavajućim procjenama utvrđeno da, na primjer, „sadašnji zahtjev i predstavljeni podaci o procjeni rizika ne pružaju dovoljno informacija da bi se nedvojbeno isključilo nepovoljne učinke na zdravlje ljudi i životinja”, da „podaci koje je podnositelj zahtjeva dosad dostavio nisu dovoljni za dovršenje ocjene zahtjeva” i da je zbog „ograničenih studija teško provesti potpunu procjenu rizika”;

E.

budući da su države članice, među ostalim, kritizirale: nedostatak studija o učinku genetski modificirane soje na zdravlje ljudi i životinja, zbog čega se ne može dovršiti procjena rizika za okoliš; odabir i lokaciju polja na kojima se provodi usporedna procjena; činjenicu da se toksikološka procjena rizika ne može provesti jer nije bilo primjerenog testa toksičnosti s biljnim materijalom iz soje DAS-68416-4; nedostatak podataka o komplementarnim herbicidima koji se mogu upotrebljavati na genetski modificiranim usjevima i njihovim metabolitima; činjenicu da se ocjena hranidbene vrijednosti oslanja na industrijsku studiju iz koje se ne mogu izvući nikakvi znanstveni zaključci i činjenicu da prijedlog plana praćenja stanja okoliša koji je iznio podnositelj zahtjeva ne odgovara ciljevima definiranima u Prilogu VII. Direktivi br. 2001/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. ožujka 2001. o namjernom uvođenju u okoliš genetski modificiranih organizama (7);

F.

budući da soja DAS-68416-4 eksprimira protein alkoksialkanoat dioksigenazu-12 (AAD-12), koji uzrokuje toleranciju na 2,4-diklorofenoksioctenu kiselinu (2,4-D) i druge srodne fenoksi-herbicide; budući da također eksprimira protein fosfinotricin-acetil-transferazu (PAT), koji uzrokuje toleranciju na herbicide na bazi amonijeva glufosinata;

G.

budući da je u okviru neovisnog istraživanja izražena zabrinutost u vezi s rizikom u pogledu aktivnog sastojka herbicida 2,4-D kada je riječ o razvoju zametka, urođenih mana i endokrine disrupcije (8); budući da unatoč ponovnom odobrenju aktivne tvari 2,4-D 2015. godine podnositelj zahtjeva još nije dostavio informacije o mogućim endokrinim svojstvima (9);

H.

budući da je glufosinat klasificiran kao reprotoksična tvar i stoga se na njega primjenjuju kriteriji za isključivanje iz Uredbe (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja (10); budući da odobrenje za glufosinat istječe 31. srpnja 2018. (11);

I.

budući da je veći broj stručnjaka izrazio zabrinutost 2,4-diklorofenola, produkta pri raspadu tvari 2,4-D koji može biti prisutan na uvezenoj soji DAS-68416-4; budući da je 2,4-diklorofenol poznat kao endokrini disruptor i reprotoksična tvar;

J.

budući da se zbog činjenice da je lako topljiv u mastima i uljima očekuje da će se 2,4-diklorofenol zadržati u sojinu ulju tijekom prerade sojinih zrna; budući da je sojino ulje proizvod od soje koji ljudi najčešće koriste te da se, među brojnim drugim proizvodima, nalazi i u nekim vrstama početne hrane za dojenčad (12);

K.

budući da količina 2,4-diklorofenola u proizvodu može biti veći od količine ostatka tvari 2,4-D; budući da u Uniji ne postoji maksimalna razina ostataka (MRL) za 2,4-diklorofenol;

L.

budući da su prema nedavnom izvješću UN-a pesticidi uzročnik oko 200 000 smrtnih slučajeva godišnje zbog akutnog trovanja, od čega ih je 99 % u zemljama u razvoju; budući da se Unija obvezala na ciljeve održivog razvoja, koji uključuju obvezu da do 2030. znatno smanji broj smrtnih slučajeva i oboljenja uzrokovanih opasnim kemikalijama te onečišćenjem i zagađenjem zraka, vode i tla (cilj održivog razvoja br. 3, podcilj 3.9), za koju je jedan od pokazatelja stopa smrtnosti koja se može pripisati nenamjernom trovanju (13); budući da se pokazalo da genetski modificirani usjevi otporni na herbicide uzrokuju veću upotrebu tih herbicida nego konvencionalni usjevi (14);

M.

budući da se Unija zalaže za usklađenost politika radi razvoja, kojom se nastoje smanjiti proturječnosti i stvoriti sinergije među različitim politikama Unije, pa tako i u području trgovine, okoliša i poljoprivrede (15), na korist zemalja u razvoju i radi veće učinkovitosti razvojne suradnje (16);

N.

budući da će odobrenje uvoza soje DAS-68416-4 u Uniju bez sumnje dovesti do povećanja njezina uzgoja u trećim zemljama, uključujući zemlje u razvoju, i do povećane upotrebe herbicida 2,4-D i herbicida na bazi glufosinata;

O.

budući da se razvoj genetski modificiranih usjeva otpornih na nekoliko selektivnih herbicida može uglavnom pripisati brzom razvoju otpornosti korova na glifosat u zemljama koje su se uvelike oslanjale na genetski modificirane usjeve;

P.

budući da na glasovanju Stalnog odbora za lanac prehrane i zdravlje životinja iz članka 35. Uredbe (EZ) br. 1829/2003, održanom 12. lipnja 2017., nije usvojeno nikakvo mišljenje; budući da je 15 država članica glasovalo protiv, a samo 11 država članica koje predstavljaju tek 36,57 % stanovništva Unije glasovalo je za, dok su dvije države članice bile suzdržane;

Q.

budući da je Komisija u nekoliko navrata izrazila žaljenje zbog činjenice da je od stupanja na snagu Uredbe (EZ) br. 1829/2003 morala donositi odluke o odobrenju bez potpore Stalnog odbora za lanac prehrane i zdravlje životinja, i da je vraćanje predmeta Komisiji radi konačne odluke, što je inače velika iznimka za postupak u cjelini, postalo uobičajeno pri odlučivanju o odobrenjima za genetski modificiranu hranu i hranu za životinje; budući da je i predsjednika Juncker izrazio žaljenje zbog te nedemokratske prakse (17);

R.

budući da je Parlament 28. listopada 2015. u prvom čitanju (18) odbio zakonodavni prijedlog od 22. travnja 2015. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1829/2003 te je pozvao Komisiju da ga povuče i da podnese novi prijedlog;

S.

budući da bi, u skladu s uvodnom izjavom 14 Uredbe (EU) br. 182/2011, Komisija trebala u najvećoj mogućoj mjeri djelovati na takav način da izbjegne suprotstavljanje bilo kojem prevladavajućem stajalištu koje može nastati u okviru žalbenog odbora protiv primjerenosti provedbenog akta, osobito kada je riječ o osjetljivim pitanjima kao što su zdravlje potrošača, sigurnost hrane i okoliš;

1.

2.

3.

4.

5.

6.