(1)

Komisija je 22. studenoga 2017. donijela Godišnji pregled rasta, čime je označen početak europskog semestra za koordinaciju ekonomskih politika za 2018. Posebna je pozornost posvećena europskom stupu socijalnih prava, koji su Europski parlament, Vijeće i Komisija proglasili 17. studenoga 2017. Prioritete Godišnjeg pregleda rasta potvrdilo je Europsko vijeće 22. ožujka 2018. Komisija je 22. studenoga 2017. na temelju Uredbe (EU) br. 1176/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (2) donijela i Izvješće o mehanizmu upozoravanja, u kojem Belgija nije utvrđena kao jedna od država članica za koje je potrebno provesti detaljno preispitivanje. Istog je dana Komisija donijela i Preporuku za Preporuku Vijeća o ekonomskoj politici europodručja, koju je Europsko vijeće potvrdilo 22. ožujka 2018. Vijeće je 14. svibnja 2018. donijelo Preporuku o ekonomskoj politici europodručja (3) („Preporuka za europodručje”).

(2)

Kao država članica čija je valuta euro te s obzirom na blisku međusobnu povezanost ekonomija u ekonomskoj i monetarnoj uniji, Belgija bi trebala osigurati punu i pravodobnu provedbu Preporuke za europodručje, koja je navedena u preporukama od 1. do 3. u nastavku.

(3)

Izvješće za Belgiju za 2018. objavljeno je 7. ožujka 2018. U izvješću je ocijenjen napredak Belgije u smislu preporuka za pojedinu zemlju koje je Vijeće donijelo 11. srpnja 2017. (4), mjere poduzete kao odgovor na preporuke donesene prethodnih godina te napredak Belgije u ostvarenju njezinih nacionalnih ciljeva u okviru strategije Europa 2020.

(4)

Belgija je 27. travnja 2018. dostavila svoj Nacionalni program reformi za 2018. i svoj Program stabilnosti za 2018. Kako bi se u obzir uzela njihova povezanost, oba su programa ocijenjena istodobno.

(5)

Pri programiranju u okviru europskih strukturnih i investicijskih fondova („ESI fondovi”) za razdoblje 2014. – 2020., u obzir su uzete relevantne preporuke za pojedine zemlje. Kako je predviđeno člankom 23. Uredbe (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (5), ako je pri provedbi relevantnih preporuka Vijeća potrebna potpora, Komisija može zatražiti od države članice da preispita i predloži izmjene svojeg sporazuma o partnerstvu i relevantnih programa. Komisija je dostavila dodatne pojedinosti o tome kako bi iskoristila tu odredbu u smjernicama o primjeni mjera kojima se učinkovitost ESI fondova povezuje s dobrim gospodarskim upravljanjem.

(6)

Belgija je trenutačno obuhvaćena preventivnim dijelom Pakta o stabilnosti i rastu te podliježe pravilu o dugu. Vlada u svojem Programu stabilnosti za 2018. planira postupno poboljšanje ukupnog salda s deficita od 1,0 % BDP-a 2017. na suficit od 0,1 % BDP-a 2021. Planira se da će se srednjoročni proračunski cilj, odnosno uravnoteženo stanje proračuna u strukturnom smislu, ostvariti do 2020. Međutim, ponovno izračunani strukturni saldo (6) i dalje upućuje na deficit od 0,2 % BDP-a u 2020. Prema Programu stabilnosti za 2018. očekuje se da će se udio duga opće države u BDP-u smanjiti na 94,6 % do 2021., nakon što je 2014. dosegnuo vrhunac od gotovo 107 % BDP-a te se 2017. smanjio na oko 103 % BDP-a. Makroekonomski scenarij na kojem se temelje te proračunske projekcije vjerodostojan je. Istodobno nisu precizirane mjere potrebne za potporu planiranim ciljevima u pogledu deficita od 2019. nadalje, čime će se, prema proljetnoj prognozi Komisije za 2018., doprinijeti predviđenom pogoršanju strukturnog salda 2019. ne bude li promjene u politikama.

(7)

Komisija je 23. svibnja 2018. objavila izvješće na temelju članka 126. stavka 3. UFEU-a jer Belgija 2017. nije ostvarila dovoljan napredak prema usklađenosti s referentnim mjerilom za smanjenje duga. Nakon razmatranja svih relevantnih čimbenika, budući da trenutačno ne postoje dovoljno čvrsti dokazi za donošenje zaključka o postojanju značajnog odstupanja u Belgiji 2017. te 2016. i 2017. kad se zajedno uzmu u obzir, u izvješću se nije mogao iznijeti konačan zaključak o tome je li kriterij duga kako je definiran u Ugovoru i Uredbi Vijeća (EZ) br. 1467/97 (7) ispunjen ili ne. Komisija će na temelju ex post podataka za 2018. ponovno ocijeniti usklađenost s referentnim mjerilom za smanjenje duga i rezultate ocjene objaviti u proljeće 2019.

(8)

U Programu stabilnosti za 2018. upućuje se na znatan učinak sigurnosnih mjera na proračun u 2017. i pružaju odgovarajući dokazi o opsegu i prirodi tih dodatnih proračunskih troškova. U skladu s podacima Komisije prihvatljivi dodatni rashodi za sigurnosne mjere u 2017. iznosili su 0,02 % BDP-a. Ti su dodatni rashodi predviđeni odredbama članka 5. stavka 1. i članka 6. stavka 3. Uredbe (EZ) br. 1466/97 jer je ozbiljnost terorističke prijetnje neuobičajeni događaj, njezin je utjecaj na javne financije Belgije znatan, a održivost ne bi bila ugrožena ako se dopusti privremeno odstupanje od kretanja prilagodbe prema ostvarenju srednjoročnog proračunskog cilja. Stoga, kako bi se u obzir uzeli ti dodatni troškovi, smanjen je zahtjev u pogledu prilagodbe prema ostvarenju srednjoročnog proračunskog cilja za 2017.

(9)

Vijeće je 11. srpnja 2017. preporučilo Belgiji da osigura da stopa nominalnog rasta neto primarnih državnih rashoda (8) u 2018. ne premašuje 1,6 %, što odgovara godišnjoj strukturnoj prilagodbi od 0,6 % BDP-a. Istodobno je navedeno da će se u ocjeni nacrta proračunskog plana za 2018. i naknadnoj ocjeni proračunskih rezultata za 2018. morati uzeti u obzir da je cilj postići smjer fiskalne politike koji pridonosi jačanju postojećeg oporavka te osigurati održivost javnih financija Belgije. Nakon ocjene snage oporavka u Belgiji koju je Komisija izradila u okviru svojeg mišljenja o nacrtu proračunskog plana Belgije za 2018. i u kojoj se uzimaju u obzir izazovi održivosti s kojima se Belgija suočava, nije potrebno uzeti u obzir dodatne elemente u tom pogledu. Na temelju proljetne prognoze Komisije za 2018. postoji rizik značajnog odstupanja od preporučenog kretanja prilagodbe prema ostvarenju srednjoročnog proračunskog cilja u 2018. te u 2017. i 2018. kad se zajedno uzmu u obzir.

(10)

Budući da u Belgiji udio duga opće države u BDP-u premašuje 60 % i da predviđeni proizvodni jaz iznosi 0,4 %, stopa nominalnog rasta neto primarnih državnih rashoda 2019. ne bi smjela biti viša od 1,8 %, što odgovara godišnjoj strukturnoj prilagodbi od 0,6 % BDP-a u skladu sa zajednički dogovorenom matricom zahtjeva u okviru Pakta o stabilnosti i rastu. Ne bude li promjene u politikama, postoji rizik značajnog odstupanja od tog zahtjeva u 2019. te u 2018. i 2019. kad se zajedno uzmu u obzir. Na prvi se pogled predviđa da Belgija 2018. i 2019. neće poštovati pravilo o dugu. Općenito, Vijeće smatra da bi se od 2018. trebale poduzeti potrebne mjere kako bi se poštovale odredbe Pakta o stabilnosti i rastu. Bilo bi razborito sve neočekivane prihode iskoristiti za daljnje smanjenje udjela duga opće države.

(11)

Održivost javnih financija i dalje je izazov. Mirovinske reforme donesene 2015. bile su značajan korak za suočavanje s dugoročnim rizicima povezanima sa starenjem stanovništva, no Izvješće o starenju stanovništva iz 2018. upućuje na to da je dugoročno povećanje rashoda za mirovine i dugotrajnu skrb povezanih sa starenjem stanovništva veće nego što se prethodno očekivalo. Predviđa se da će se rashodi za mirovine do 2070. povećati za 2,9 postotnih bodova BDP-a, u odnosu na povećanje od 1,3 postotna boda do 2060. prema prethodnim podacima (i smanjenje od 0,1 postotnog boda BDP-a u prosjeku za Uniju). Stoga bi potpuna provedba vladina plana reformi mogla doprinijeti uklanjanju tih rizika. Osim toga, predviđa se da će se rashodi za dugotrajnu skrb do 2070. povećati s 2,3 % BDP-a, što je već iznad prosjeka Unije, na 4,0 % BDP-a. Smanjenje rascjepkanosti u organizacijskoj strukturi dugotrajne skrbi, koje proizlazi iz raspodjele nadležnosti među različitim razinama uprave, ima potencijal za povećanje učinkovitosti potrošnje u tom području.

(12)

U državi članici s federalnim uređenjem kao što je Belgija, u kojoj je velik dio ovlasti u pogledu potrošnje prenesen na podnacionalne vlasti, neophodno je djelotvorno usklađivanje proračuna. Kako bi se poboljšalo unutarnje usklađivanje i prenijela fiskalna komponenta Ugovora o stabilnosti, koordinaciji i upravljanju u ekonomskoj i monetarnoj uniji („Fiskalni ugovor”), federalna vlada te vlade regija i zajednica sklopile su 2013. sporazum o suradnji u cilju definiranja višegodišnje opće i pojedinačne fiskalne politike, koji bi nadziralo Visoko financijsko vijeće. Postignut je dogovor o pojedinačnim fiskalnim ciljevima koji se trebaju ostvariti do 2020., što je pozitivan korak. Međutim, i dalje nedostaje formalni dogovor o godišnjim fiskalnim ciljevima na svim razinama vlasti. Postignut je napredak u uspostavljanju dostatnih zaštitnih mjera u pogledu neovisnosti Visokog financijskog vijeća.

(13)

Postoji prostor za veću ulogu ograničenja potrošnje u fiskalnoj konsolidaciji. Ukupni iznos javnih rashoda kao postotak BDP-a veći je od prosjeka europodručja. Unatoč potencijalu javnih ulaganja da dugoročno potaknu rast, ona su prema europskim standardima niska, osobito u odnosu na ukupnu javnu potrošnju. Niska je razina javnog kapitala, a narušena je i kvaliteta javne infrastrukture. Revizijama rashoda može se doprinijeti pametnijoj raspodjeli rashoda i pružiti potpora konsolidaciji kojom se potiče rast. Na regionalnoj razini samo Flandrija planira uvesti pristup revizije rashoda u svoj proračunski postupak. Osim toga, ni jednu razinu vlasti u Belgiji trenutačno ne obvezuju nacionalna pravila o rashodima, uz iznimku gornje granice za potrošnju za zdravstvenu skrb. To je u suprotnosti sa sve prisutnijom praksom donošenja takvih pravila diljem Unije i sprečava fiskalnu konsolidaciju temeljenu na potrošnji. Osim toga, doprinosi za belgijski sustav osiguranja depozita ne ulažu se u posebni portfelj niskorizične imovine.

(14)

Unatoč povoljnom općem stanju belgijskih kućanstava u pogledu bogatstva, raspodjela duga i imovine kućanstava upućuje na određene nedostatke. Dulje trajanje razdoblja tijekom kojeg je cijena nekretnina rasla brže od raspoloživog dohotka kućanstava kao i stalan porast zaduženosti kućanstva nepovoljno su utjecali na financijsko sanje kućanstava. Makrobonitetna mjera usmjerena prvenstveno na otpornost bankarskog sektora provedena je u travnju 2018. kao odgovor na povećanje sistemskih rizika povezanih sa sektorom stambenih nekretnina. Nacionalni okvir za donošenja makrobonitetnih odluka u budućnosti bi se mogao poboljšati kako bi makrobonitetna tijela imala veću mogućnost za pravodobno uvođenje makrobonitetnih instrumenta. Cijene nekretnina trenutačno se čine blago precijenjenima.

(15)

Kako je navedeno u Preporuci za europodručje, sprječavanje agresivnog poreznog planiranja ključno je za sprečavanje narušavanja tržišnog natjecanja među poduzećima, pravedan tretman poreznih obveznika te zaštitu javnih financija. Zbog učinaka prelijevanja među državama članicama koji proizlaze iz strategija agresivnog poreznog planiranja poreznih obveznika zakonodavstvo Unije potrebno je dopuniti koordiniranim djelovanjem na razini nacionalnih politika. Bivši sustav poreznih odbitaka na temelju udjela u vlasničkom kapitalu zamijenjen je progresivnim sustavom. Novi sustav, koji ima istu progresivnu osnovicu kao i olakšica za rast i ulaganje predložena u zajedničkoj osnovici poreza na dobit, bit će ograničen na povećanje vlasničkog kapitala izračunano na temelju petogodišnjeg prosjeka. Tom izmjenom trebalo bi se pridonijeti proračunskoj neutralnosti reforme poreza na dobit, rješavajući pritom pitanje moguće uporabe sustava u agresivnom poreznom planiranju te i dalje smanjujući poticanje zaduživanja u odnosu na financiranje vlasničkim kapitalom. Iako je nepostojanje određenih pravila protiv zlouporabe predstavljalo razlog za zabrinutost, okvir za suzbijanje zlouporabe trenutačno je u pripremi. Riječ je o pozitivnom koraku. To će se djelovanje pomno pratiti kako bi se osiguralo da se novim pravilima obuhvate svi relevantni oblici zlouporabe. Na temelju nedavnih razmjena informacija Komisija će nastaviti konstruktivni dijalog u svrhu suzbijanja strategija agresivnog planiranja poreznih obveznika.

(16)

Zahvaljujući nedavnom gospodarskom rastu otvoren je velik broj radnih mjesta. Rast zaposlenosti u 2017. bio je snažan te je stopa nezaposlenosti sada blizu razine prije krize. Međutim, kad je riječ o stopi zaposlenosti stanovništva u dobi od 20 do 64 godine (68,5 % 2017.), Belgija nije na dobrom putu za postizanje cilja strategije Europa 2020. od 73,2 %. U pogledu sudjelovanja na tržištu rada skupina u nepovoljnom položaju ostvaren je ograničen napredak s obzirom na to da je neaktivnost i nezaposlenost uglavnom koncentrirana među niskokvalificiranim radnicima, osobama migrantskog podrijetla i radnicima starije dobi, što upućuje na to da strukturni čimbenici i čimbenici specifični za pojedine skupine otežavaju uključivanje na tržište rada. Konkretno, osobe migrantskog podrijetla, koje čine velik dio radno sposobnog stanovništva, i dalje se suočavaju s nepovoljnim ishodima na tržištu rada i stoga predstavljaju znatan neiskorišten potencijal. Stopa zaposlenosti osoba koje nisu rođene u EU-u 2016. je iznosila 49,1 %, što je za više od 20 postotnih bodova manje od stope zaposlenosti domaćeg stanovništva (razlika je bila još izraženija za žene). Poticajnim mjerama moglo bi se pomoći ljudima u nepovoljnom položaju, ali postoje određeni dokazi da te mjere nisu jednako učinkovite za sve skupine stanovništva. Iako su poduzete određene mjere za pomoć u integraciji novopristiglih migranata i borbu protiv diskriminacije, još uvijek postoji manjak koordinacije među područjima politika i političkim razinama za rješavanje pitanja uključivanja osoba migrantskog podrijetla na tržište rada. I dalje su prisutne velike regionalne razlike u rezultatima na tržištu rada.

(17)

Unatoč naporima da se smanji porezno opterećenje rada, za neke skupine, kao što su jednočlana kućanstva s prosječnim dohotkom i primatelji drugog dohotka, i dalje postoje značajne mjere odvraćanja od rada. Unatoč prethodnim mjerama porezno opterećenje za jednočlano kućanstvo s prosječnim dohotkom i dalje je bilo jedno od najviših u Uniji 2016. Rizik od zamke nezaposlenosti za osobe s niskim dohotkom (67 % prosječne plaće za jednočlano kućanstvo) također je jedan od najvećih u Uniji. I dalje je prisutna velika razina nepoticajnih poreznih mjera za primatelje drugog dohotka u kućanstvu, a to su uglavnom žene.

(18)

Stopa slobodnih radnih mjesta među najvišima je u Uniji, što upućuje na veliku razinu neusklađenosti vještina povezanu, među ostalim čimbenicima, s niskom mobilnosti i, posebno u dvojezičnoj regiji Bruxelles, neodgovarajućim jezičnim vještinama. Razina sudjelovanja u cjeloživotnom učenju je niska. Veća predanost kontinuiranom cjeloživotnom učenju pojedinaca i poslodavaca važna je radi osposobljavanja osoba za suočavanje s promjenama radnog mjesta.

(19)

Postignut je određeni napredak u pogledu jednakih mogućnosti za sudjelovanje u kvalitetnom općem i strukovnom osposobljavanju s obzirom na to da flamanska i francuska jezična zajednica zajednice postupno uvode reforme školstva. Međutim, unatoč dobrim prosječnim rezultatima u međunarodnim okvirima i dalje je prisutna velika i trajna nejednakost u obrazovanju. Obrazovni ishodi učenika u dobi od 15 godina upućuju na znatne razlike povezane sa socioekonomskim podrijetlom i migrantskim statusom. Razlike u rezultatima između flamanske i francuske jezične zajednice i nedovoljna zastupljenost skupina u nepovoljnom položaju među najuspješnijim učenicima u području znanosti, čitanja i matematike razlog su za zabrinutost. Velike razlike u rezultatima među školama idu ruku pod ruku s nejednakim mogućnostima obrazovanja. Udio visokoobrazovanih osoba je velik. Ipak, zabilježene su nejednakosti u pristupu kvalitetnom obrazovanju, nedostatak vještina i regionalne razlike. Udio osoba s diplomom u području znanosti, tehnologije i matematike među najnižima je u Uniji te nedostatak radne snage u tim područjima može postati velika prepreka za rast i inovacije. Premda manjak nastavnika izaziva zabrinutost, reforme u području obrazovanja nastavnika sporo napreduju. Potrebno je prilagoditi trajno stručno usavršavanje nastavnika. Flamanska i francuska jezična zajednica započele su velike reforme svojih obrazovnih sustava. Planiralo se da će se te reforme provesti tijekom sljedećeg desetljeća i nakon toga. Međutim, krajem 2017. Flandrija je odlučila odgoditi stupanje na snagu ključnih mjera tih reformi za jednu godinu. Učinak reformi i mjera uvelike će ovisiti o njihovoj učinkovitoj provedbi i praćenju.

(20)

Provedene su tek ograničene reforme za rješavanje pitanja restriktivnog regulatornog okvira u području usluga. Flandrija je deregulirala određeni broj obrtničkih zanimanja. Međutim, razina reguliranosti i dalje je visoka za neke profesionalne usluge. Zbog toga je u tim sektorima tržišno natjecanje slabo, s niskim stopama ulaska novih poduzeća na tržište. U građevinskom sektoru nametnuti su horizontalni sustavi odobrenja pristupa građevinskom tržištu, a postupak izdavanja građevinskih dozvola i dalje je složen unatoč mjerama donesenima proteklih godina. Stope fluktuacije u belgijskom građevinskom sektoru znatno su niže od prosjeka Unije, što može upućivati na to da u sektoru postoji problem nedostatnog tržišnog natjecanja. To utječe i na provedbu važnih infrastrukturnih projekata. Postoje i znatna ograničenja u području usluga željezničkog i cestovnog prijevoza. Nizak rast produktivnosti u belgijskom gospodarstvu uglavnom proizlazi iz niskog rasta produktivnosti u uslužnom sektoru. Regulatorna ograničenja također imaju negativne učinke prelijevanja na korisnike tih usluga, posebno u proizvodnom sektoru. Temeljitijim strukturnim reformama ključnih uslužnih sektora potaknuo bi se rast produktivnosti, koji je ključan za osiguravanje budući rast i održivost javnih financija.

(21)

Ostvaren je ograničen napredak i u pogledu funkcioniranja maloprodajnog sektora. Unatoč nedavnim reformama regulatorna ograničenja i dalje negativno utječu na uspješnost sektora i odvraćaju ulaganja. Cijene za razne kategorije proizvoda i dalje su veće nego u susjednim zemljama. Potrebno je uložiti više napora da bi poslovno okružje postalo kompetitivno i pogodovalo ulaganjima kako bi se potrošačima omogućio veći izbor proizvoda i niže cijene. Komisija je u travnju 2018. iznijela prijedlog najboljih praksi kako bi se usmjerile reforme maloprodajnog sektora u državama članicama.

(22)

Poduzetništvo u Belgiji i dalje bilježi loše rezultate unatoč određenim reformama u posljednjih nekoliko godina i najnovijim mjerama čiji učinak još nije ocijenjen. Poslovna je dinamika slaba, s obzirom na to da je stopa osnivanja poduzeća i dalje među najnižima u Europi te znatno niža od prosjeka Unije, uz nisku stopu izlaska poduzeća s tržišta. Osim toga, administrativno opterećenje za poduzeća i dalje je veliko, postupci su složeni, a razina regulatorne sigurnosti niska.

(23)

Belgija bilježi prosječne rezultate u području digitalnih javnih usluga. Unatoč dobrom općem položaju s obzirom na razvoj digitalnog gospodarstva, razina digitalnih javnih usluga nije veća od prosjeka. Zbog federalne strukture Belgije dolazi do posebnih poteškoća pri uspostavi usklađenih usluga e-uprave u cijeloj zemlji. Različiti sustavi koji nisu nužno interoperabilni uzrokuju gubitke zbog trenja. I dalje postoji ozbiljna zabrinutost u vezi s pravosudnim sustavom, posebno u pogledu kašnjenja postupaka, digitalizacije te pouzdanosti, usporedivosti i ujednačenosti sudskih podataka. Kasni se s provedbom inicijativa za digitalizaciju određenih sudskih usluga za sve sudove, kao što su e-Box ili e-Deposit. Međutim, dok god se taj jedinstveni programski sustav ne počne primjenjivati na svim sudovima, pouzdanost i usporedivost podataka o učinkovitosti sudskih postupaka i dalje će biti ograničena.

(24)

Unatoč najnovijim reformama belgijski porezni sustav i dalje je složen. Reformom poreza na dobit smanjit će se zakonske stope i pridonijeti pojednostavnjenju sustava. Međutim, i dalje postoje mnoga izuzeća i poticaji sa štetnim učinkom, na što upućuje trend rasta ukupnog iznosa poreznih olakšica. Mogućnost preusmjeravanja poreza na osnovice kojima se više doprinosi rastu mogla bi se i dalje koristiti. Prihodi od poreza koji se odnose na okoliš i dalje su među najnižima u Uniji. Zaista postoji znatan potencijal za istinsko „zeleno” preusmjeravanje oporezivanja, među ostalim rješavanjem pitanja povlaštenog tretmana službenih automobila, koji doprinose onečišćenju zraka, zagušenju prometa i emisijama stakleničkih plinova.

(25)

Postignut je ograničen napredak u rješavanju problema zagušenja prometa. Nedostatna javna ulaganja u infrastrukturu, porezni poticaji sa štetnim učinkom i izostanak tržišnog natjecanja u području usluga prijevoza negativno utječu na mobilnost te uzrokuju veliko zagušenje i sprečavaju rast produktivnosti. Zagušenje cestovnog prometa pogoršava se iz godine u godinu, što odvraća strana ulaganja i uzrokuje velike društvene, gospodarske i ekološke troškove. Najhitnija su pitanja dovršetak i nadogradnja infrastrukture željezničkog i cestovnog prometa, posebno oko i unutar Antwerpena i Bruxellesa. Postoje i znatna ograničenja u području usluga željezničkog i cestovnog prijevoza. Nadležna tijela mogu potaknuti učinkovitiju uporabu postojeće infrastrukture i preusmjeravanje s pojedinačnog prijevoza na kolektivnije alternative s niskom razinom emisija.

(26)

Komisija je u okviru europskog semestra 2018. provela sveobuhvatnu analizu ekonomske politike Hrvatske i objavila je u izvješću za Belgiju za 2018. Ocijenila je i Program stabilnosti za 2018. i Nacionalni program reformi za 2018. i mjere poduzete kao odgovor na preporuke upućene Belgiji prethodnih godina. Komisija je u obzir uzela ne samo njihovu važnost za održivu fiskalnu i socioekonomsku politiku u Belgiji, nego i njihovu usklađenost s pravilima i smjernicama Unije, a s obzirom na potrebu jačanja ukupnoga gospodarskog upravljanja u Uniji na način da se na razini Unije doprinosi budućim nacionalnim odlukama.

(27)

Uzimajući u obzir tu ocjenu, Vijeće je ispitalo Program stabilnosti za 2018. i njegovo je mišljenje (9) posebno navedeno u preporuci 1. u nastavku.

1.

2.

3.

(1)

Komisija je 22. studenoga 2017. donijela Godišnji pregled rasta, čime je označen početak europskog semestra za koordinaciju ekonomskih politika za 2018. Posebna je pozornost posvećena europskom stupu socijalnih prava, koji su Europski parlament, Vijeće i Komisija proglasili 17. studenoga 2017. Prioritete Godišnjeg pregleda rasta potvrdilo je Europsko vijeće 22. ožujka 2018. Komisija je 22. studenoga 2017. na temelju Uredbe (EU) br. 1176/2011 također donijela Izvješće o mehanizmu upozoravanja, u kojemu je Bugarska utvrđena kao jedna od država članica za koju je potrebno provesti detaljno preispitivanje.

(2)

Izvješće za Bugarsku za 2018. objavljeno je 7. ožujka 2018. U izvješću je ocijenjen napredak Bugarske u smislu preporuka za pojedinu zemlju koje je Vijeće donijelo 11. srpnja 2017. (3), mjere poduzete kao odgovor na preporuke donesene prethodnih godina te napredak Bugarske u ostvarenju njezinih nacionalnih ciljeva u okviru strategije Europa 2020. Izvješće sadržava i detaljno preispitivanje u skladu s člankom 5. Uredbe (EU) br. 1176/2011, čiji su rezultati također objavljeni 7. ožujka 2018. Komisija u svojoj analizi zaključuje da u Bugarskoj postoje makroekonomske neravnoteže. Ranjivosti u financijskom sektoru prate visoka zaduženost i loši krediti u korporativnom sektoru te nepotpuna prilagodba tržišta rada.

(3)

Bugarska je 19. travnja 2018. dostavila svoj Nacionalni program reformi za 2018. i svoj Program konvergencije za 2018. Kako bi se u obzir uzela njihova povezanost, oba su programa ocijenjena istodobno. Nacionalni program reformi Bugarske za 2018. sadržava kratkoročne i srednjoročne obveze i obuhvaća izazove utvrđene u Izvješću za Bugarsku za 2018. Konkretno, u njemu se najavljuju mjere za jačanje nadzora bankovnog i nebankovnog sektora, poboljšanje okvira za rješavanje nesolventnosti i uklanjanje preostalih nedostataka utvrđenih tijekom ispitivanja otpornosti na stres u 2016. Sadržava i mjere za poboljšanje ubiranja poreza i suzbijanje sive ekonomije, poboljšanje usmjerenosti aktivnih politika tržišta rada, povećanje socijalne zaštite i rješavanje brojnih problema u sektoru zdravstvene skrbi i obrazovnom sektoru. Ukupno gledajući, učinkovitom provedbom Nacionalnog programa reformi za 2018. potaknulo bi se ispravljanje neravnoteža.

(4)

Pri programiranju u okviru europskih strukturnih i investicijskih fondova („ESI fondovi”) za razdoblje 2014. – 2020., u obzir su uzete relevantne preporuke za pojedine zemlje. Kako je predviđeno člankom 23. Uredbe (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (4), ako je pri provedbi relevantnih preporuka Vijeća potrebna potpora, Komisija može zatražiti od države članice da preispita i predloži izmjene svojeg sporazuma o partnerstvu i relevantnih programa. Komisija je dostavila dodatne pojedinosti o tome kako bi iskoristila tu odredbu u smjernicama o primjeni mjera kojima se učinkovitost ESI fondova povezuje s dobrim gospodarskim upravljanjem.

(5)

Na Bugarsku se trenutačno primjenjuje preventivni dio Pakta o stabilnosti i rastu. Uzevši u obzir ukupni suficit od 0,9 % BDP-a u 2017. Vlada u svojem Programu konvergencije za 2018. želi ostvariti uravnoteženi proračun u 2018. i suficit od 0,3 % BDP-a u 2019., 0,5 % u 2020. i 0,2 % u 2021. Predviđa se da će se tijekom programskog razdoblja i dalje ispunjavati srednjoročni proračunski cilj, odnosno strukturni deficit od 1 % BDP-a. Prema Programu konvergencije za 2018. očekuje se postupno smanjenje udjela duga opće države u BDP-u sa 25,4 % BDP-a u 2017. na 19,4 % BDP-a u 2021. Makroekonomski scenarij na kojem se temelje te proračunske projekcije vjerodostojan je. Na temelju proljetne prognoze Komisije za 2018. predviđa se da će strukturni saldo i dalje bilježiti suficit, ali će se smanjiti sa 0,9 % BDP-a u 2017. na 0,5 % BDP-a u 2018. i zadržati se na istoj razini u 2019. Stoga se predviđa da će se strukturni saldo zadržati iznad srednjoročnog proračunskog cilja u obje godine. Općenito, Vijeće smatra da se očekuje da će Bugarska u 2018. i 2019. biti usklađena s odredbama Pakta o stabilnosti i rastu.

(6)

Povećanje učinkovitosti fiskalne politike od presudne je važnosti. Prihodi od poreza i porezna discipline poboljšavaju se, ali to je više posljedica boljih gospodarskih izgleda nego boljeg djelovanja porezne uprave i ubiranja poreza. Učinkovitost javne potrošnje u nekim sektorima vrlo je niska. Zbog toga su važne reforme upravljanja javnim financijama, a postojeći gospodarski i fiskalni uvjeti osobito su povoljni za takve reforme. Gospodarski rezultati poduzeća u državnom vlasništvu slabi su u usporedbi s drugim zemljama u regiji i privatnim sektorom, a i izvor su nesigurnosti i rizika za javne financije jer zakašnjela plaćanja tih društava čine nepredviđene obveze. Općenito, korporativno upravljanje poduzećima u državnom vlasništvu i dalje je izazov i nije u skladu s međunarodnim standardima. Osim toga, reforme u tom području vrlo su važne za poslovno okružje.

(7)

Unatoč preostalim slabostima stabilnost financijskog sektora nastavila se poboljšavati. Razina loših kredita odobrenih poduzećima i dalje je visoka iako je manja nego prije. Zaštitnog kapitala u prosjeku ima dovoljno, što omogućuje restrukturiranje bilanci. Znatno je poboljšan nadzor financijskog sektora, ali neke važne mjere tek treba u potpunosti provesti. Smanjenje preostalih rizika povezanih s izloženošću povezanih strana i bolje vrednovanje imovine ključni su za daljnje jačanje bilance i povećanje otpornosti banaka i osiguravajućih društava.

(8)

Neučinkovitost okvira za rješavanje nesolventnosti usporava smanjenje zaduženosti privatnog sektora i rješavanje loših kredita. Postupci su dugotrajni, a stopa povrata niska. Neki elementi funkcionalnog okvira još nedostaju, posebice pravila za otpust duga i davanje druge prilike poduzetnicima u razumnom roku nakon stečaja. Neprikupljanje podataka i manjak odgovarajućih alata za praćenje onemogućuju ocjenu učinkovitosti starih ili novih postupaka, uključujući onih za restrukturiranje poslovanja.

(9)

Neprijavljeni rad i dalje je vrlo prisutan, što ima znatne posljedice za fiskalne prihode, radne uvjete i primjerenost dohotka nakon umirovljenja. Bugarska je nedavno poduzela brojne mjere za poboljšanje stanja, koje obuhvaćaju jednodnevne ugovore o radu u poljoprivredi, bolju suradnju između porezne uprave i tijela nadležnih za rad i veće zalaganje za podizanje svijesti o negativnim posljedicama za zaposlenike. Njihova učinkovitost ovisit će o učinkovitoj provedbi. Brži prelazak na formalno gospodarstvo ključan je za ostvarenje uključivog rasta i osiguranje pravednih radnih uvjeta za sve.

(10)

Stanje na tržištu rada bolje je, no izazovi su i dalje prisutni. Stopa zaposlenost dosegnula je razine prije krize, a stopa nezaposlenosti ispod je prosjeka Unije. Međutim, od pozitivnih kretanja na tržištu rada jednaku korist nema svo radno sposobno stanovništvo. Dugotrajno nezaposleni, neaktivne mlade osobe, Romi i osobe koje žive u siromašnijim regijama i ruralnim područjima i dalje se suočavaju sa znatnim poteškoćama u zapošljavanju ili ponovnom zapošljavanju. Starenje i smanjenje broja stanovnika te stopa aktivnosti koja je ispod prosjeka Unije uzrok su nedostatka radne snage i vještina, čime se smanjuju dugoročni izgledi gospodarstva. Zato bi trebalo staviti jači naglasak na usavršavanje i osposobljavanje. Sudjelovanje na tržištu rada i zapošljivost mogli bi se potaknuti s pomoću kombinacije učinkovitih mjera informiranja, aktivnih politika tržišta rada i socijalnih službi.

(11)

Razlike u dohotku i pristupu uslugama (obrazovanje, zdravstvena skrb i stanovanje) te rizik od siromaštva ili socijalne isključenosti i dalje su među najvišima u Uniji. U 2016. dvije petine stanovništva bilo je izloženo riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti, a dohodak 20 % najbogatijih kućanstava bio je gotovo osam puta veći od dohotka 20 % najsiromašnijih. Potrošnja za socijalnu zaštitu niska je, uključujući potrošnju za opći program minimalnog dohotka, čiji su opseg pokrivenosti, prikladnost i utjecaj na smanjenje siromaštva i nejednakosti ograničeni. Objektivni mehanizam za reviziju razine naknada još ne postoji. Unatoč nedavnim poboljšanjima primjerenosti naknada za socijalnu pomoć i minimalne mirovine sustav socijalne zaštite ne pruža dovoljnu potporu najranjivijim skupinama ili skupinama u najnepovoljnijem položaju, kao što su Romi, djeca, starije osobe, osobe s invaliditetom i osobe koje žive u ruralnim područjima. Pružanje socijalnih usluga i dalje je manjkavo, a njihova integracija s uslugama na tržištu rada i drugim uslugama nepotpuna je.

(12)

Minimalna plaća utvrđena je bez jasnog i transparentnog mehanizma, a postotak radnika koji je prima povećao se za više od dva puta u posljednjih šest godina. Nedostatak takvog mehanizma može ugroziti pravilnu ravnotežu između ciljeva pružanja potpore zapošljavanju i konkurentnosti te zaštite dohotka od rada. Osim toga, to stvara nesigurnost koja može negativno utjecati na predvidljivost poslovnog okružja. Vlada je iznijela prijedloge za mehanizam za određivanje minimalne plaće, kojim bi se taj nedostatak otklonio. Međutim, među socijalnim partnerima nije postignut dogovor o tom pitanju. Osim toga, Vlada je u svoje proračunske prognoze uključila povećanja minimalne plaće do 2020. Bugarska je 2018. ratificirala Konvenciju Međunarodne organizacije rada o utvrđivanju minimalne plaće, koja bi mogla biti dobar temelj za uspostavu objektivnog mehanizma.

(13)

Ograničen pristup zdravstvenoj skrbi uzrokovan niskom javnom potrošnjom, nejednakom raspodjelom ograničenih resursa i lošim pokrićem obveznog zdravstvenog osiguranja i dalje predstavlja znatan izazov. Niska razina javnih rashoda mora se nadoknaditi visokom privatnom potrošnjom, uglavnom u obliku izravnih plaćanja. Udio osoba bez zdravstvenog osiguranja u Bugarskoj visok je u usporedbi s takvim udjelom u većini država članica EU-a. Razlike u geografskoj raspodjeli liječnika na razini okruga i mali broj medicinskih sestara i dalje su problem. Pozitivna je međutim činjenica da se broj liječnika koji napuštaju Bugarsku nedavno smanjio. Za rješavanje tih nedostataka trebale bi se koristiti mjere poput nacionalne strategije zdravstvene skrbi.

(14)

Unatoč nedavnim mjerama za osuvremenjivanje obrazovnog sustava, obrazovni ishodi su loši i na njih snažno utječe socioekonomski status. Djeca iz obitelji u nepovoljnom položaju, osobito Romi, ne uživaju jednake mogućnosti. Visoke stope mladih koji rano napuštaju školovanje imaju negativne posljedice za buduću zapošljivost i uspješnost tržišta rada. Kada je riječ o dostupnosti kvalitetnog uključivog redovnog obrazovanja, osiguranje etnički miješanih vrtića, škola i razreda i dalje je izazov. Kurikularnom reformom nastoje se poboljšati obrazovni ishodi i digitalne vještine, ali razina digitalnih vještina i dalje je među najnižima u Uniji i razlikuje se među različitim društveno-ekonomskim skupinama. Unatoč nedavnim mjerama relevantnost strukovnog obrazovanja i osposobljavanja za tržište rada i dalje je nedostatna. U tijeku je reforma visokog obrazovanja, ali je zbog neravnomjernih profila osoba s diplomom po sektorima rješavanje problema manjka vještina pravi izazov. Sudjelovanje u obrazovanju odraslih vrlo je nisko unatoč potrebi za usavršavanjem. U kontekstu izrazitog starenja nastavničkog osoblja započelo se s provedbom mjera za rješavanje problema njihova budućeg manjka. Neovisno o nedavnim poboljšanjima potrebno je dodatno ojačati programe obrazovanja nastavnika.

(15)

Donesene su mnoge mjere iz strategije nacionalne javne nabave, ali nacionalna tijela trebala bi uložiti dodatne napore kako bi se zajamčila njihova učinkovita provedba. Prema tvrdnjama poslovnih i nevladinih organizacije već je došlo do općenitog poboljšanja javne nabave, ali transparentnost i korupcija i dalje izazivaju zabrinutost. Povećana primjena izravne dodjele i velik broj pojedinačnih ponuda mogli bi znatno ugroziti transparentnost i učinkovitost sustava. U tijeku je prva neovisna ocjena novih nadzornih funkcija Agencije za javnu nabavu. Kako bi se osigurala njihova dodatna optimizacija trebalo bi ih redovito ažurirati. Kada je riječ o administrativnim kapacitetima, za rješavanje preostalih problema, među ostalim i na lokalnoj razini, potrebno je uložiti dodatne napore u stručno usavršavanje i standardizaciju te ozbiljno razmotriti mogućnosti koje nude središnja tijela za nabavu. Objedinjivanjem potražnje mogla bi se povećati učinkovitost sustava javne nabave u sektoru zdravstvene skrbi i ostvariti uštede u vezi s njime. Potrebno je dodatno razmotriti način za sprečavanje kašnjenja važnih javnih projekata.

(16)

Strukturni nedostaci i velika fragmentacija u sustavu istraživanja, razvoja i inovacija razlog su njegova ograničenog doprinosa produktivnosti i rastu. U sektoru proizvodnje još prevladavaju niskotehnološki segmenti, a razina inovacija vrlo je niska. Razina javnih i poslovnih ulaganja u istraživanje i razvoj osobito je niska, a spore reforme ometaju razvoj sustava usmjerenog na inovacije. Iako su sveučilišta i istraživački instituti brojni, samo neki postižu visokokvalitetne znanstvene rezultate. Komercijalizacija istraživanja i dalje je izrazito slaba. Sustav za financiranje istraživanja karakterizira nedostatak konkurentnih natječaja, međunarodnih stručnih revizija i financiranja istraživačkih ustanova na temelju uspješnosti. Suradnja javnog i privatnog sektora u području istraživanja i razvoja je slaba. Vodeći tehnološki park „Sofia Tech Park” i dalje se suočava s brojnim izazovima, uključujući neučinkovito i nestabilno upravljanje, nedovoljnu upotrebu znanstvene infrastrukture i nedostatak dugoročne financijske potpore Vlade. Strukturne promjene u kombinaciji s učinkovitim upravljanjem i stabilnom razinom javnih sredstava za istraživanje i inovacije mogu maksimalno pridonijeti produktivnosti i rastu te mogu poduprijeti prelazak gospodarstva na aktivnosti s većom dodanom vrijednošću u skladu sa strategijom pametne specijalizacije.

(17)

Potrebna su dodatna poboljšanja poslovnog okružja. Iako su usvojene brojne reforme, njihova praktična provedba kasni. Poduzeća su i dalje zabrinuta zbog korupcije, institucionalnih nedostataka i nedovoljne ponude radne snage. Reforma javne uprave i e-vlada sporo napreduju. Veća transparentnosti, jasnija pravila i dugoročne perspektive pridonijeli bi boljem upravljanju u javnom sektoru. Osim toga, moguće je daljnje povećanje važnosti socijalnog dijaloga, koji bi, kada je to potrebno, poticala tijela javne vlasti. Nedostaci u infrastrukturi odražavaju se u slaboj učinkovitosti i rezultatima prometnog sektora. Tržište željezničkog prijevoza putnika trpi zbog nedostatka učinkovitog tržišnog natjecanja. Još nisu donesene ciljane i učinkovite mjere za smanjenje onečišćenja zraka.

(18)

Bugarska je u 2017. nastavila s reformom pravosuđa i uklanjanjem nedostataka u borbi protiv korupcije i organiziranog kriminala. Novi izbori u Vrhovno sudsko vijeće potvrdili su pozitivan učinak ustavnih i zakonodavnih reformi provedenih u 2015. i 2016. Usvojene su reforme kaznenog zakona radi poboljšanja sustava kaznenog progona u predmetima korupcije na visokoj razini te se razmatraju dodatne reforme. Početkom 2018. donesen je zakon o osnivanju novog jedinstvenog tijela za borbu protiv korupcije radi sprečavanja i odvraćanja od korupcije na visokoj razini. Komisija u okviru mehanizma suradnje i provjere nastavlja pratiti reformu pravosuđa i borbu protiv korupcije i organiziranog kriminala u Bugarskoj. Ta područja stoga nisu obuhvaćena preporukom za Bugarsku, ali su relevantna za razvoj pozitivnog poslovnog okružja u Bugarskoj.

(19)

Komisija je u okviru europskog semestra 2018. provela sveobuhvatnu analizu ekonomske politike Bugarske i objavila je u Izvješću za Bugarsku za 2018. Ocijenila je i Program konvergencije za 2018., Nacionalni program reformi za 2018. i mjere poduzete kao odgovor na preporuke upućene Bugarskoj prethodnih godina. Komisija je u obzir uzela ne samo njihovu važnost za održivu fiskalnu i socioekonomsku politiku u Bugarskoj, nego i opseg njihove usklađenosti s pravilima i smjernicama Unije, a s obzirom na potrebu jačanja ukupnoga gospodarskog upravljanja u Uniji na način da se na razini Unije doprinosi budućim nacionalnim odlukama.

(20)

Uzimajući u obzir tu ocjenu, Vijeće je ispitalo Program konvergencije za 2018., i prema njegovu mišljenju (5) očekuje se da će Bugarska biti usklađena s odredbama Pakta o stabilnosti i rastu.

(21)

Uzimajući u obzir detaljno ispitivanje koje je provela Komisija i tu ocjenu, Vijeće je ispitalo Nacionalni program reformi za 2018. i Program konvergencije za 2018. Preporuke Vijeća u skladu s člankom 6. Uredbe (EU) br. 1176/2011 navedene su u preporukama 2. i 3. u nastavku,

1.

2.

3.

(1)

Komisija je 22. studenoga 2017. donijela Godišnji pregled rasta, čime je označen početak europskog semestra za koordinaciju ekonomskih politika za 2018. Posebna je pozornost posvećena europskom stupu socijalnih prava, koji su Europski parlament, Vijeće i Komisija proglasili 17. studenoga 2017. Prioritete Godišnjeg pregleda rasta potvrdilo je Europsko vijeće 22. ožujka 2018. Komisija je 22. studenoga 2017. na temelju Uredbe (EU) br. 1176/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (2) donijela i Izvješće o mehanizmu upozoravanja, u kojem Češka nije utvrđena kao jedna od država članica za koje je potrebno provesti detaljno preispitivanje.

(2)

Izvješće za Češku za 2018. objavljeno je 7. ožujka 2018. U izvješću je ocijenjen napredak Češke u smislu preporuka za pojedinu zemlju koje je Vijeće donijelo 11. srpnja 2017. (3), mjere poduzete kao odgovor na preporuke donesene prethodnih godina te napredak Češke u ostvarenju njezinih nacionalnih ciljeva u okviru strategije Europa 2020.

(3)

Češka je 30. travnja 2018. dostavila svoj Nacionalni program reformi za 2018. i svoj Program konvergencije za 2018. Kako bi se u obzir uzela njihova povezanost, oba su programa ocijenjena istodobno.

(4)

Pri programiranju u okviru europskih strukturnih i investicijskih fondova („ESI fondovi”) za razdoblje 2014. – 2020., u obzir su uzete relevantne preporuke za pojedine zemlje. Kako je predviđeno člankom 23. Uredbe (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (4), ako je pri provedbi relevantnih preporuka Vijeća potrebna potpora, Komisija može zatražiti od države članice da preispita i predloži izmjene svojeg sporazuma o partnerstvu i relevantnih programa. Komisija je dostavila dodatne pojedinosti o tome kako bi iskoristila tu odredbu u smjernicama o primjeni mjera kojima se učinkovitost ESI fondova povezuje s dobrim gospodarskim upravljanjem.

(5)

Češka je trenutačno obuhvaćena preventivnim dijelom Pakta o stabilnosti i rastu. Vlada u svojem Programu konvergencije za 2018. planira proračunski suficit u nominalnom smislu u razdoblju od 2018. do 2021. Tijekom programskog razdoblja srednjoročni proračunski cilj, tj. strukturni deficit od 1,0 % BDP-a, i dalje se ostvaruje s pozitivnom razlikom. Prema Programu konvergencije za 2018. očekuje se da će se udio duga opće države u BDP-u postupno smanjiti na 29,9 % u 2021. Makroekonomski scenarij na kojem se temelje te proračunske projekcije uvjerljiv je. Rizici u pogledu ostvarivanja proračunskih ciljeva općenito se čine uravnoteženima te se očekuje oporavak ulaganja i daljnji rast plaća u javnom sektoru. Prema proljetnoj prognozi Komisije za 2018. predviđa se da će se strukturni saldo smanjiti na približno 0,9 % BDP-a 2018. i 0,2 % BDP-a 2019., čime će ostati iznad razine srednjoročnog proračunskog cilja. Općenito, Vijeće smatra da se očekuje da će Češka u 2018. i 2019. biti usklađena s odredbama Pakta o stabilnosti i rastu.

(6)

U Češkoj i dalje postoje umjereni rizici za fiskalnu održivost u dugoročnom razdoblju. Dok troškovi starenja stanovništva predstavljaju izazov za zdravstvenu i dugotrajnu skrb, posebna se pozornost treba posvetiti promjenama u mirovinskom sustavu. Ažurirana predviđanja rashoda povezanih sa starenjem stanovništva upućuju na veće povećanje od onoga navedenoga u Izvješću o starenju stanovništva iz 2015. Predviđa se povećanje rashoda za mirovine s 8,2 % BDP-a u 2016. na 10,9 % BDP-a u 2070. To očekivano veće povećanje rashoda za mirovine uglavnom je posljedica zakonski utvrđenog ograničavanja dobi za umirovljenje na 65 godina. Prilagođavanje zakonske dobi za umirovljenje očekivanom životnom vijeku zapravo nije automatsko; naprotiv, predviđeno je da vlada svakih pet godina, s početkom u 2019., preispita to ograničenje. Budući da se radi o diskrecijskom pravu vlade, u sadašnjim predviđanjima rashoda za mirovine ne uzimaju se u obzir ta preispitivanja. Nadalje, indeksacija mirovina sad je izdašnija, odnosno pri njoj se uzima u obzir 50 % rasta realnih plaća umjesto prijašnjih 33 %. Učinak tih promjena na rashode iznosi 2 postotna boda BDP-a u 2070. Dodatne promjene o kojima se trenutačno raspravlja, primjerice povećanje iznosa osnovne mirovine te veće mirovine za starije umirovljenike, također negativno utječu na pokazatelje održivosti. Dugoročno se predviđa da će javni rashodi za zdravstvenu skrb porasti za 1,1 postotni bod BDP-a, što je više od procijenjenog prosječnog povećanja za Uniju od 0,9 postotnih bodova. U tom kontekstu prisutni su znakovi neučinkovite upotrebe resursa u bolničkoj i izvanbolničkoj skrbi.

(7)

Novim zakonom o fiskalnoj odgovornosti, koji je na snazi od početka 2017., znatno je ojačan fiskalni okvir Češke i osnovano je neovisno fiskalno vijeće. O nacrtu zakona o neovisnim revizijama trenutačno raspravljaju različiti resori i njime se nastoji riješiti problem koji se odnosi na neprenošenje Direktive Vijeća 2011/85/EU (5).

(8)

Češka narodna banka može odrediti preporučljive makrobonitetne granične vrijednosti hipotekarnih kredita, ali su njezine ovlasti sankcioniranja ograničene jer nema formalnu ovlast za njihovo izvršavanje. Iako češke banke poštuju određena ograničenja na agregatnoj razini, ne pridržavaju se u potpunosti smjernica Češke narodne banke iz 2016. Obvezujućim zakonskim ograničenjima vjerojatno bi se povećala razina poštovanja propisa među češkim bankama, čime bi se osigurala financijska stabilnost i manji rizici za zajmoprimce. Očekuje se da će parlament u 2018. raspravljati o zakonodavnom prijedlogu za izmjenu Zakona o Češkoj narodnoj banci.

(9)

Češka se i dalje suočava s izazovima poboljšanja transparentnosti i učinkovitosti javne nabave i sprečavanja korupcije. Iako su poduzete određene mjere za poboljšanje okvira javne nabave, i dalje zabrinjava razina tržišnog natjecanja jer se u gotovo polovici javnih natječaja zaprimi tek jedna ponuda. Istodobno bi se uvođenjem obvezne primjene elektroničkih postupaka mogla povećati transparentnost i učinkovitost. Češka tijela uložila su u Nacionalni elektronički alat (NEN), koji je platforma u državnom vlasništvu za elektroničku nabavu, a koji bi trebao postati sve pristupačniji korisnicima i sve pouzdaniji, uz privatne platforme prisutne na češkom tržištu. Ima dosta prostora za uklanjanje administrativnih prepreka i iskorištavanje potencijala agregirane i strateške javne nabave radi osiguranja veće vrijednosti za javna sredstva. Središnja i lokalna tijela vlasti pokrenula su ciljane inicijative za osposobljavanje osoblja uključenog u postupke nabave. Ipak, preostaju bitni izazovi uspostave mjera za zajedničku nabavu i stjecanja specijaliziranog stručnog znanja u određenim područjima. Osim toga, korupcija i podmićivanje stalni su izvori zabrinutosti za poduzeća i javnost. Iako je doneseno nekoliko bitnih reformi u okviru strategije suzbijanja korupcije, neka su pitanja i dalje neriješena.

(10)

Iako je uspješnost e-uprave manja od prosjeka Unije, donesene su odgovarajuće zakonodavne mjere za osiguranje većeg pristupa tim uslugama odnosno njihove veće dostupnosti. Očekuje se uvođenje određenih opsežnih inicijativa u 2018., ali njihov će uspjeh ovisiti o kapacitetima nadležnih tijela za podizanje svijesti i osiguravanje rješenja koja su pristupačna korisnicima.

(11)

Određena administrativna i regulatorna opterećenja ograničavaju ulaganja. Ta se opterećenja uglavnom odnose na građevinske dozvole i složenost poreznog sustava. Međutim, prima se na znanje da su nadležna tijela donijela izmjenu Zakona o gradnji kojom se pojednostavnjuje postupak izdavanja građevinskih dozvola uključivanjem procjene o utjecaju na okoliš u odluke o prostornom uređenju ili u zajedničku lokacijsku i građevinsku dozvolu. Međutim, neizvjesno je hoće li se time pojednostavniti i postupci za velike infrastrukturne projekte s obzirom na to da razna druga odobrenja nisu uključena u taj sustav zajedničkih dozvola. Parlament trenutačno raspravlja o izmjeni postojećeg zakona kojim se uređuje izgradnja prometne infrastrukture. Unatoč provedenim izmjenama poreznog sustava radi poboljšanja ubiranja poreza, porezni propisi i porezne stope sad su jedno od problematičnijih područja za poslovanje. Nova je vlada navela mogućnost izmjena namijenjenih povećanju transparentnosti i pojednostavnjenju poreznog sustava, što uključuje tekuća nastojanja za osuvremenjivanjem propisa o porezu na dohodak. Troškovi usklađivanja donekle su se povećali te su i dalje iznad prosjeka Unije. Iako su zahvaljujući uvođenju obveznog izvješća za obveznike PDV-a u svrhu kontrole ostvareni dodatni porezni prihodi, povećano je vrijeme potrebno za ispunjavanje poreznih obveza. Unatoč prethodnom znatnom smanjenju broja sati potrebnih za ispunjavanje poreznih obveza ta je brojka za Češku i dalje među većima u odnosu na druge države članice. Osim toga, nove smanjene stope poreza na dodanu vrijednost mogle bi doprinijeti povećanju složenosti sustava poreza na dodanu vrijednost, posebno za mala i srednja poduzeća.

(12)

Iako se češko gospodarstvo okreće djelatnostima koje se više temelje na znanju, nekoliko uskih grla i dalje koči razvoj uspješnog sustava istraživanja i inovacija. Rast ulaganja u istraživanja i razvoj u poslovnom sektoru prvenstveno se temelji na izravnim stranim ulaganjima. Tijekom posljednje dvije godine smanjili su se rashodi domaćih poduzeća namijenjenih istraživanju i razvoju. Unatoč znatnim javnim ulaganjima u istraživanje i razvoj Češka bilježi slabije rezultate u pogledu kvalitete svoje javne znanstvene infrastrukture. Donesene su mjere politike za stvaranje veza između akademske zajednice i poduzeća i bolje funkcioniranje javne znanstvene infrastrukture, ali dosadašnji su rezultati ograničeni i reforme još nisu u potpunosti provedene. Osim toga, upravljanje sustavom istraživanja i inovacija i dalje je rascjepkano.

(13)

Kvalitetno uključivo obrazovanje i osposobljavanje od primarne su važnosti s obzirom na sve prisutnija uska grla na češkom tržištu rada. Na obrazovne rezultate i dalje snažno utječe socioekonomsko porijeklo studenata. Tek se očekuje potpuna provedba mjera uključivog obrazovanja, posebno za romsku djecu. Manjak kvalificiranih nastavnika i demografske projekcije upućuju na to da bi zapošljavanje i zadržavanje nastavnog osoblja moglo postati sve veći izazov. Parlament nije usvojio planirani novi sustav razvoja karijera za nastavnike kojim se trebalo povezati trajno stručno usavršavanje, razvoj karijere i plaće. Plaće nastavnika i dalje su niske u odnosu na plaće ostalih visokoobrazovanih djelatnika, ali predviđaju se daljnja povećanja plaća u narednim godinama. Stoga je nastavničko zanimanje i dalje razmjerno neprivlačno talentiranim mladim ljudima. Konačno, uspjeh reforme za povećanje uključivosti obrazovanja (uvedene 2016. uz potporu Europskog socijalnog fonda) ovisit će o dostupnosti dostatnog i održivog nacionalnog financiranja, daljnjem osposobljavanju nastavnika i asistenata u nastavi i podizanju javne svijesti o koristima uključivog obrazovanja.

(14)

Češka bilježi dobre rezultate na tržištu rada. Tijekom posljednjih šest godina zaposlenost stalno raste, a nezaposlenost se znatno smanjila. Međutim, i dalje je nedovoljno iskorišten potencijal žena, niskokvalificiranih osoba i osoba s invaliditetom. U kontekstu manjka radne snage očito ima prostora za povećanje njihova sudjelovanja na tržištu rada. Razlika između muškaraca i žena u zaposlenosti i plaćama i dalje je visoka, unatoč nedavnim mjerama kojima se povećala fleksibilnost roditeljskog dopusta i broj ustanova za skrb o djeci. Stopa zaposlenosti žena i dalje je znatno niža od stope zaposlenosti muškaraca. Majčinstvo još uvijek bitno utječe na sudjelovanje na tržištu rada, što je povezano sa slabom dostupnosti pristupačne skrbi o djeci, pravom na dugi roditeljski dopust, slabom upotrebom fleksibilnih radnih aranžmana i manjkom ustanova za dugotrajnu skrb. Samo je 4,7 % djece mlađe od tri godine 2016. bilo uključeno u sustav formalne skrbi o djeci. Iako čine tek mali udio stanovništva, stopa zaposlenosti niskokvalificiranih osoba znatno je niža od stope zaposlenosti srednjekvalificiranih i visokokvalificiranih osoba. Slično tomu, stopa zaposlenosti osoba s invaliditetom niža je od prosjeka Unije unatoč rekordno niskoj općoj stopi nezaposlenosti i nedostatku radne snage na tržištu rada. To bi mogao biti poticaj za iskorištavanje trenutačno neiskorištenog potencijala osoba s invaliditetom. Zbog ograničenih kapaciteta javne službe za zapošljavanje trenutačno ne uspijevaju tražiteljima zaposlenja pružiti individualiziranu i stalnu potporu. Povećanjem kapaciteta javnih službi za zapošljavanje za pružanje informacija i mjere aktivacije, zajedno s djelotvornim i dobro usmjerenim aktivnim politikama tržišta rada te pružanjem individualiziranih usluga, doprinijelo bi se poticanju sudjelovanja tih skupina. Inicijativama za dokvalifikaciju (što uključuje i digitalne vještine) mogao bi se poboljšati pristup tržištu rada.

(15)

Komisija je u okviru europskog semestra 2018. provela sveobuhvatnu analizu ekonomske politike Češke i objavila je u Izvješću za Češku za 2018. Ocijenila je i Program konvergencije za 2018., Nacionalni program reformi za 2018. i mjere poduzete kao odgovor na preporuke upućene Češkoj prethodnih godina. Komisija je u obzir uzela ne samo njihovu važnost za održivu fiskalnu i socioekonomsku politiku u Češkoj, nego i opseg njihove usklađenosti s pravilima i smjernicama Unije, a s obzirom na potrebu jačanja ukupnoga gospodarskog upravljanja u Uniji na način da se na razini Unije doprinosi budućim nacionalnim odlukama.

(16)

Uzimajući u obzir tu ocjenu, Vijeće je ispitalo Program konvergencije za 2018., i prema njegovu mišljenju (6) očekuje se da će Češka biti usklađena s odredbama Pakta o stabilnosti i rastu.

1.

2.

(1)

Komisija je 22. studenoga 2017. donijela Godišnji pregled rasta, čime je označen početak europskog semestra za koordinaciju ekonomskih politika za 2018. Posebna je pozornost posvećena europskom stupu socijalnih prava, koji su Europski parlament, Vijeće i Komisija proglasili 17. studenoga 2017. Prioritete Godišnjeg pregleda rasta potvrdilo je Europsko vijeće 22. ožujka 2018. Komisija je 22. studenoga 2017. na temelju Uredbe (EU) br. 1176/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (2) donijela i Izvješće o mehanizmu upozoravanja, u kojem Danska nije utvrđena kao jedna od država članica za koje je potrebno provesti detaljno preispitivanje.

(2)

Izvješće za Dansku za 2018. objavljeno je 7. ožujka 2018. U izvješću je ocijenjen napredak Danske u smislu preporuka za pojedinu zemlju koje je Vijeće donijelo 11. srpnja 2017. (3), mjere poduzete kao odgovor na preporuke donesene prethodnih godina te napredak Danske u ostvarenju njezinih nacionalnih ciljeva u okviru strategije Europa 2020.

(3)

Danska je 24. travnja 2018. dostavila svoj Nacionalni program reformi za 2018. i svoj Program konvergencije za 2018. Kako bi se u obzir uzela njihova povezanost, oba su programa ocijenjena istodobno.

(4)

Pri programiranju u okviru europskih strukturnih i investicijskih fondova („ESI fondovi”) za razdoblje 2014. – 2020., u obzir su uzete relevantne preporuke za pojedine zemlje. Kako je predviđeno člankom 23. Uredbe (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (4), ako je pri provedbi relevantnih preporuka Vijeća potrebna potpora, Komisija može zatražiti od države članice da preispita svoj sporazum o partnerstvu i relevantne programe i predloži izmjene u vezi s njima. Komisija je dostavila dodatne pojedinosti o tome kako bi iskoristila tu odredbu u smjernicama o primjeni mjera kojima se učinkovitost ESI fondova povezuje s dobrim gospodarskim upravljanjem.

(5)

Danska je trenutačno obuhvaćena preventivnim dijelom Pakta o stabilnosti i rastu. U svojem Programu konvergencije za 2018. vlada u 2018. planira ostvariti ukupni deficit od 0,7 % BDP-a te tijekom programskog razdoblja do 2025. nastaviti ispunjavati srednjoročni proračunski cilj, tj. strukturni deficit od 0,5 % BDP-a. Prema Programu konvergencije za 2018. očekuje se da će se udio duga opće države u BDP-u 2018. smanjiti na 35,6 % u 2018. te se nastaviti smanjivati do 34,2 % u 2020. prije nego što poraste na nešto ispod 40 % do 2025. Makroekonomski scenarij na kojem se temelje te proračunske projekcije vjerodostojan je tijekom tog programskog razdoblja. Prema proljetnoj prognozi Komisije za 2018. predviđa se da će strukturni saldo zabilježiti suficit od 0,3 % BDP-a u 2018. i 0,9 % BDP-a u 2019., što je nešto više od cilja iz Programa konvergencije za 2018. i iznad srednjoročnog proračunskog cilja. Općenito, Vijeće smatra da se očekuje da će Danska u 2018. i 2019. biti usklađena s odredbama Pakta o stabilnosti i rastu.

(6)

Osiguravanje ponude radne snage u razdoblju demografskih izazova i rješavanje problema koji se pojavljuju zbog nedostatka radne snage u određenim sektorima preduvjet je za održivi rast u Danskoj. Reforme čiji je cilj povećati sudjelovanje i stopu završetka strukovnog obrazovanja te osposobljavanje i mjere za poboljšanje razine digitalnih vještina mogle bi doprinijeti većoj ponudi kvalificiranih radnika. Nadalje, pri tome bi bile korisne mjere za bolje uključivanje marginaliziranih skupina i skupina u nepovoljnom položaju na tržište rada. To se odnosi na mlade s niskim stupnjem obrazovanja, osobe sa smanjenom radnom sposobnošću i osobe s invaliditetom te osobe migrantskog podrijetla. Nedavno poduzete mjere za uključivanje na tržište rada polako su se počele primjenjivati, no čini se da se zahvaljujući njima poboljšava situacija za novopristigle izbjeglice. Integracija djece migrantskog podrijetla u obrazovni sustav i dalje je ključni izazov zbog kojeg je njihov stupanj obrazovanja u prosjeku niži u odnosu na stupanj obrazovanja druge djece.

(7)

Velik rast produktivnosti ključan je za podupiranje gospodarskog rasta, održavanje relativno visoke razine socijalne zaštite u Danskoj i osiguravanje konkurentnosti te zemlje. Iako je razina produktivnosti Danske visoka u usporedbi s drugim državama članicama EU-a, rast produktivnosti već je dugo vremena u opadanju i postoji širok raspon mogućih prepreka rastu produktivnosti (koje su prepoznali i Danski odbor za produktivnost i tijelo nadležno za tržišno natjecanje). Posebice je usporena produktivnost usluga usmjerenih na domaće tržište, za koje je vlada 2017. poduzela samo ograničene mjere za povećanje konkurentnosti i među kojima neki sektori usluga, kao što su hipotekarne banke, nisu izloženi stranoj konkurenciji. Slabo tržišno natjecanje u nekoliko sektora usluga usmjerenih na domaće tržište (npr. u području maloprodaje, financija, distribucije komunalnih usluga, prijevoza i veleprodaje farmaceutskih proizvoda) još uvijek negativno utječe na produktivnost, ulaganja i otvaranje novih radnih mjesta.

(8)

Nakon nekoliko godina znatnih povećanja cijena stambenih nekretnina, dolazi do rizika od precijenjenih cijena, pogotovo u glavnim urbanim područjima. Europski odbor za sistemske rizike upozorio je osam država Unije, uključujući Dansku, na srednjoročne slabosti u sektoru stambenih nekretnina do kojih je došlo zbog povećanja cijena stambenih nekretnina u kombinaciji s velikom zaduženosti kućanstava. Kućanstva su tijekom 2017. nastavila smanjivati svoje dugove, ali su ti dugovi i dalje među najvišima u Uniji (iskazani kao postotak BDP-a) i, prema procjeni Komisije, viši nego što bi prema temeljnim ekonomskim značajkama i bonitetnim pragovima trebali biti. Nadalje, udio hipoteka s vrlo visokim razinama omjera kredita i dohotka intenzivno se povećavao od 2013., posebice u Kopenhagenu i njegovoj okolici. Danska tijela donijela su nekoliko novih makrobonitetnih mjera (koje stupaju na snagu od 2018. i 2020.) kako bi dodatno ograničila uzimanje rizičnih kredita te su započela s provedbom reforme poreza na nekretnine (koja stupa na snagu od 2021.) kako bi riješila problem regionalnih neravnoteža u cijenama stambenih nekretnina. Unatoč tome, kombinacija vrlo visokog omjera kredita i dohotka, velikih dugova s velikom izloženosti kamatnom riziku te potencijalno precijenjenih cijena stambenih nekretnina povećava rizik od korekcije cijena, što bi moglo naštetiti realnom gospodarstvu i bankarskom sektoru.

(9)

Komisija je u okviru europskog semestra 2018. provela sveobuhvatnu analizu ekonomske politike Danske i objavila je u izvješću za Dansku za 2018. Ocijenila je i Program konvergencije za 2018., Nacionalni program reformi za 2018. i mjere poduzete kao odgovor na preporuke upućene Danskoj prethodnih godina. Komisija je u obzir uzela ne samo njihovu važnost za održivu fiskalnu i socioekonomsku politiku u Danskoj, nego i njihovu usklađenost s pravilima i smjernicama Unije, a s obzirom na potrebu jačanja ukupnoga gospodarskog upravljanja u Uniji na način da se na razini Unije doprinosi budućim nacionalnim odlukama.

(10)

Uzimajući u obzir tu ocjenu, Vijeće je ispitalo Program konvergencije za 2018., i prema njegovu mišljenju (5) očekuje se da će Danska biti usklađena s odredbama Pakta o stabilnosti i rastu.

1.

(1)

Komisija je 22. studenoga 2017. donijela Godišnji pregled rasta, čime je označen početak europskog semestra za koordinaciju ekonomskih politika za 2018. Posebna je pozornost posvećena europskom stupu socijalnih prava, koji su Europski parlament, Vijeće i Komisija proglasili 17. studenoga 2017. Prioritete Godišnjeg pregleda rasta potvrdilo je Europsko vijeće 22. ožujka 2018. Komisija je 22. studenoga 2017. na temelju Uredbe (EU) br. 1176/2011 donijela Izvješće o mehanizmu upozoravanja, u kojemu se navodi da je Njemačka jedna od država članica za koju je potrebno provesti detaljno preispitivanje. Istog je dana Komisija donijela i Preporuku za preporuku Vijeća o ekonomskoj politici europodručja, koju je Europsko vijeće potvrdilo 22. ožujka 2018. Vijeće je 14. svibnja 2018. donijelo Preporuku o ekonomskoj politici europodručja (3) („Preporuka za europodručje”).

(2)

Kao država članica čija je valuta euro te s obzirom na blisku međusobnu povezanost ekonomija u ekonomskoj i monetarnoj uniji, Njemačka bi trebala osigurati punu i pravodobnu provedbu Preporuke za europodručje, koja je navedena u preporukama 1. i 2. u nastavku.

(3)

Izvješće za Njemačku za 2018. objavljeno je 7. ožujka 2018. U izvješću je ocijenjen napredak Njemačke u smislu preporuka za pojedinu zemlju koje je Vijeće donijelo 11. srpnja 2017. (4), mjere poduzete kao odgovor na preporuke za pojedinu zemlju donesene prethodnih godina te napredak Njemačke u ostvarenju njezinih nacionalnih ciljeva u okviru strategije Europa 2020. Izvješće sadržava i detaljno preispitivanje u skladu s člankom 5. Uredbe (EU) br. 1176/2011, čiji su rezultati također objavljeni 7. ožujka 2018. Komisija u svojoj analizi zaključuje da u Njemačkoj postoje makroekonomske neravnoteže. Posebno, postojano visok suficit tekućeg računa od prekogranične je važnosti te je odraz smanjene razine ulaganja povezane sa štednjom u privatnom i javnom sektoru. Suficit, uglavnom s trećim zemljama, neznatno se smanjio od 2016. te se očekuje njegovo postupno smanjenje zbog povećanja domaće potražnje u narednim godinama, iako će se tijekom razdoblja prognoze zadržati na rekordno visokoj razini. Premda se rast trenutačno više temelji na domaćoj potražnji, udjeli potrošnje i ulaganja u BDP-u i dalje su slabi unatoč povoljnim cikličkim uvjetima i uvjetima financiranja te potrebama za ulaganjima u infrastrukturu za koja postoji fiskalni prostor. Iako je poduzet niz mjera za jačanje javnih ulaganja, ti napori još nisu rezultirali održivim trendom rasta udjela javnih ulaganja u BDP-u. U provedbi preporuka u drugim područjima također je ostvaren ograničen napredak.

(4)

Njemačka je 30. travnja 2018. dostavila svoj Nacionalni program reformi za 2018., a 19. travnja 2018. svoj Program stabilnosti za 2018. Kako bi se u obzir uzela njihova povezanost, oba su programa ocijenjena istodobno.

(5)

Pri programiranju u okviru europskih strukturnih i investicijskih fondova („ESI fondovi”) za razdoblje 2014. – 2020., u obzir su uzete relevantne preporuke za pojedine zemlje. Kako je predviđeno člankom 23. Uredbe (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (5), ako je pri provedbi relevantnih preporuka Vijeća potrebna potpora, Komisija može zatražiti od države članice da preispita i predloži izmjene svojeg sporazuma o partnerstvu i relevantnih programa. Komisija je dostavila dodatne pojedinosti o tome kako bi iskoristila tu odredbu u smjernicama o primjeni mjera kojima se učinkovitost ESI fondova povezuje s dobrim gospodarskim upravljanjem.

(6)

Njemačka je trenutačno obuhvaćena preventivnim dijelom Pakta o stabilnosti i rastu te podliježe pravilu o dugu. Vlada u svojem Programu stabilnosti za 2018. planira proračunski suficit od 1 do 1,5 % BDP-a u razdoblju od 2018. do 2021. Tijekom programskog razdoblja i dalje će se srednjoročni proračunski cilj, odnosno strukturni deficit od 0,5 % BDP-a, ostvarivati s pozitivnom razlikom. Prema Programu stabilnosti očekuje se da će se udio duga opće države u BDP-u postupno smanjiti na 53 % u 2021. Iako je u Programu stabilnosti nabrojeno i opisano nekoliko planiranih mjera iz koalicijskog sporazuma iz ožujka 2018., čija vrijednost iznosi otprilike 1,5 % BDP-a u razdoblju od 2018. do 2021., one još nisu uključene u predviđanja iz Programa stabilnosti jer još nisu donesene. Makroekonomski scenarij na kojem se temelje te proračunske projekcije, koji nije odobrilo neovisno tijelo, vjerodostojan je (6). Na temelju proljetne prognoze Komisije za 2018. predviđa se da će strukturni saldo zabilježiti suficit od otprilike 1,2 % BDP-a u 2018. i 1,0 % BDP-a u 2019., što je iznad srednjoročnog proračunskog cilja. Predviđa se da će se dug opće države stabilno smanjivati. Općenito, Vijeće smatra da se očekuje da će Njemačka u 2018. i 2019. biti usklađena s odredbama Pakta o stabilnosti i rastu. Ipak ima još prostora za postizanje održivog rasta javnih i privatnih ulaganja, posebice u području obrazovanja, istraživanja i inovacija, na temelju fiskalnih i strukturnih politika, uz istodobno poštovanje srednjoročnog cilja.

(7)

Realna javna ulaganja uvelike su se povećala u razdoblju od 2015. do 2017. To kretanje odražava nastojanja vlade da poveća ulaganja. Javna ulaganja se povećavaju, no njihov je rast u udjelu BDP-a još uvijek skroman, a postoje i veliki zaostaci na razini općina čija se vrijednost procjenjuje na 4 % BDP-a. Razina javnog kapitala izražena kao udio u BDP-u i dalje se smanjuje zbog negativnih neto ulaganja na razini općina (otprilike 6 milijardi EUR godišnje u razdoblju od 2010. do 2016.). Kako ulaganja na razini općina ne bi zaostajala, potrebna su dodatna godišnja javna ulaganja u vrijednosti od 0,3 % BDP-a tijekom idućeg desetljeća. Ulaganja kao postotak razine kapitala u državnom sektoru i javna ulaganja kao postotak javnih rashoda niža su od prosječne razine europodručja. Uslužna agencija koja je osnovana kako bi poticala javna ulaganja na razini općina počela je s radom 2017., no potrebni su dodatni napori kako bi se izbjegla zaostajanja s ulaganjima. To zajedno s povoljnim stanjem proračuna pokazuje da postoji prostor za povećanje ulaganja na svim razinama uprave, a pogotovo na regionalnoj i općinskoj razini.

(8)

Javni rashodi za obrazovanje iznosili su 4,2 % BDP-a u 2016., što je manje od prosjeka Unije od 4,7 %. Rashodi za obrazovanje i istraživanje u 2016. iznosili su 9,0 % BDP-a, što je manje od nacionalnog cilja od 10 %. To odgovara procijenjenom nedostatku ulaganja od otprilike 33 milijarde EUR. Iako su se rashodi za obrazovanje realno povećali, i dalje se znatno zaostaje s ulaganjima. Istodobno će za rješavanje problema kao što su sve veći broj učenika, nedostatak nastavnika i daljnji razvoj ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja biti potrebna odgovarajuća javna financijska sredstva. Dodatni rashodi za obrazovanje te istraživanje i inovacije ključni su za potencijalni rast Njemačke.

(9)

Digitalizacija njemačkog gospodarstva napreduje sporo te je država suočena s brojnim izazovima. Postoje očigledne razlike između urbanih i ruralnih područja s obzirom na pokrivenost brzim internetom (pristup sljedeće generacije s brzinom do 30 Mbit-a, što je dostupno samo u 54 % ruralnih područja). Njemačka zaostaje u pogledu upotrebe širokopojasnog interneta vrlo velikog kapaciteta (> 100 Mbita). U usporedbi s prosjekom Unije od 26,8 % samo je mali udio državnog područja Njemačke (7,3 %) pokriven pristupnim mrežama visokih performansi na temelju svjetlovodne niti. Umjesto toga, poboljšavanje postojećih mreža bakrenih kablova (vectoring) i dalje je preferirano tehnološko rješenje koje primjenjuje glavni operater koji ima dominantan položaj na tržištu. Povezivost vrlo velike brzine bitna je za mnoge usluge te je 25,3 % njemačkih poduzeća u 2017. zaključilo da su im internetske veze prespore za njihove stvarne poslovne potrebe. Nedostatak takve povezivosti sprječava ulaganja, pogotovo malih i srednjih poduzeća od kojih se mnoga nalaze u ruralnim i polururalnim područjima. Digitalne javne usluge i e-zdravstvo također su daleko ispod prosjeka Unije.

(10)

Ulaganja poslovnog sektora u istraživanje i razvoj rastu te se Njemačka približila ostvarenju cilja intenziteta istraživanja i razvoja iz strategije Europa 2020. No, ulaganja se sve više koncentriraju u velikim poduzećima i u proizvodnom sektoru srednje i visoke tehnologije, dok se doprinos malih i srednjih poduzeća smanjuje. Poduzete su mnoge mjere za jačanje poduzetničke aktivnosti, pogotovo privlačenjem privatnih ulaganja u rizični kapital. No njemačko tržište poduzetničkoga kapitala i dalje je slabije razvijeno nego tržišta drugih međunarodnih predvodnika u inovacijama.

(11)

Unatoč nekim poboljšanjima prethodnih godina, porezni sustav Njemačke i dalje nije učinkovit, posebice zato jer je složen i otežava donošenje odluka, npr. o ulaganjima, financiranju i sudjelovanju na tržištu rada. Njemačka pri naplati prihoda stavlja relativno veliki naglasak na izravne poreze te postoji potencijal da se smanji izravno oporezivanje kojim se sustav narušava ili da se porezni sustav usmjeri na poreze na vlasništvo, nasljedstvo i potrošnju kojima se sustav narušava u manjoj mjeri. Kad je riječ o razinama poreza i socijalnih doprinosa na dohodak od rada Njemačka je 2015. bila na šestom mjestu u Uniji. Troškovi kapitala i efektivna prosječna stopa poreza na dobit, koji se razlikuju među regijama, među najvišima su u Uniji (28,2 % ukupno na nacionalnoj razini, u usporedbi s prosjekom Unije od 20,9 %). Zbog međuodnosa poreza na dobit trgovačkih društava, lokalnog poreza na gospodarsku djelatnost i solidarne naknade, sustav poreza na dobit je složen, uključuje velike troškove porezne uprave i narušava razinu i lokaciju ulaganja. Osim toga, porez na dobit trgovačkih društava negativno utječe na odluke o financiranju jer se osigurava povlašteni porezni tretman financiranja zaduživanjem. Taj povlašteni tretman sedmi je po veličini u Uniji. Smanjenjem kapitalne potrošnje na vlasnički kapital povećala bi se privatna ulaganja i relativno nedovoljno razvijeno tržište poduzetničkoga kapitala. Nadalje, odredbe o prenošenju gubitaka i dalje su relativno stroge jer se iznos koji se može prenijeti ograničava na najviše 60 % oporezivog prihoda po godini.

(12)

Propisi u Njemačkoj još su uvijek vrlo restriktivni, pogotovo u pogledu poslovnih usluga, reguliranih profesija i administrativnih formalnosti za pružanje prekograničnih usluga. Glavna ograničenja odnose se, među ostalim, na pravni oblik i vlasničku strukturu. Stope fluktuacije u ključnim sektorima poslovnih usluga kao što su pravo, knjigovodstvene usluge, arhitektura i inženjerske usluge manje su od prosjeka Unije, dok su bruto stope iskorištenosti u tim sektorima iznad prosjeka, što upućuje na manji konkurentski pritisak. Zbog uloge usluga kao intermedijarnog inputa, manje ograničavajuće reguliranje usluga povećava produktivnost u industrijama na kraju proizvodnog lanca koje u sebi sadržavaju puno usluga.

(13)

Uspješnost njemačkog tržišta rada vrlo je velika. Nezaposlenost je u četvrtom tromjesečju 2017. pala na dosad najnižu razinu od 3,6 %, a zaposlenost je dosegla 79,8 %. Razina nezaposlenosti mladih (6,8 % u 2017.) među najnižima je u Uniji. Njemačkoj sve više nedostaje kvalificirane radne snage, a istovremeno potencijal određenih skupina na tržištu rada nije dovoljno iskorišten. Postotak osoba zaposlenih na nepuno radno vrijeme, a posebice žena i osoba migrantskog podrijetla te osoba s odgovornostima za skrb među najvećima je u Uniji. Kad je riječ o ženama, ključni čimbenici uključuju nepoticajne mjere za dulji ostanak na poslu u kombinaciji s nedostatkom usluga skrbi o djeci i mogućnosti cjelodnevnog ostanka u školi. Specifična porezna pravila, pogotovo za primatelje drugog dohotka i radnike s niskim plaćama te ograničavajući učinak poreznog praga od 450 EUR na dohodak od malih poslova, dodatno su doprinijeli tome da se ne potiče dulji ostanak na poslu. Njemačka ima jedan od najvećih poreznih klinova za osobe s niskim dohotkom, među kojima većinu čine žene. Velika stopa žena koje rade u nepunom radnom vremenu popraćena je jednom od najvećih stopa razlike među spolovima u pogledu rada u nepunom radnom vremenu u Uniji (37,5 % u odnosu na prosjek Unije od 23,1 %). Time se doprinosi vrlo velikoj razlici u plaćama između žena i muškaraca u Njemačkoj.

(14)

Rast nominalnih plaća u 2017. ostao je umjeren i iznosio je 2,4 % unatoč dosad najnižim stopama nezaposlenosti i visokim stopama slobodnih radnih mjesta. Ta relativno niska stopa djelomično je rezultat sporog povećanja produktivnosti u području usluga, niske pokrivenosti kolektivnim pregovaranjem u nekim sektorima i smanjenja strukturne nezaposlenosti. Reakcija na povećanje inflacije je ograničena, a rast realnih plaća smanjio se s 1,8 % u 2016. na 0,7 % u 2017. Kolektivni sporazumi sklopljeni početkom 2018. mogli bi dovesti do izvjesnog povećanja plaća: potrebno je pratiti razvoj situacije u tom području. Postotak osoba s niskim dohotkom i dalje je velik, te u decilima nižih plaća ima prostora za povećanje broja odrađenih sati. Povećana imigracija nije spriječila rast plaća u segmentima nižih plaća. Uvođenjem obavezne opće minimalne plaće u 2015. i njezinim naknadnim porastom u 2017. povećale su se plaće u donjem dijelu distribucije plaća. Osim na povećanje plaća, socijalni partneri u tekućoj rundi pregovora o plaćama stavljaju naglasak na fleksibilnost radnog vremena.

(15)

Njemačka općenito ima jak sustav socijalne zaštite. Međutim, stopa rizika od siromaštva ukupnog stanovništva bila je u stalnom porastu do 2015., a u 2016. počela je bilježiti blaga suprotna kretanja. Nejednakost prihoda također se počela smanjivati u 2015., što pokazuje umjereno smanjenje omjera S80/S20 zahvaljujući poboljšanju dohotka siromašnijih domaćinstava. Nedavno poboljšanje u pogledu siromaštva zaposlenih u 2016. također je bilo neznatno i od njega su koristi imali samo muškarci.

(16)

Njemačka može poboljšati povezanost starijih radnika s tržištem rada, čime bi se povećao dohodak u starijoj dobi, pojačalo potencijalni output, pomoglo u prilagodbi smanjenja tržišta rada i smanjilo potrebu da se preventivno štedi za život u starijoj dobi. Rizici za fiskalnu održivost trenutačno su niski, uglavnom zbog relativno velikog primarnog suficita. No, prema Izvješću o starenju stanovništva iz 2018. očekuje se da će Njemačka imati jedno od najvećih povećanja rashoda za mirovine u Uniji do 2070. Rizik od siromaštva u starosti (tj. nakon 65. godine) iznosio je u 2016. 17,6 %, što je iznad prosjeka Unije koji je iznosio 14,7 %. Očekuje se da će se budućim smanjenjima adekvatnosti mirovina u obaveznom prvom stupu povećati rizik od siromaštva u starosti, pogotovo za osobe s niskim dohotkom, osobe s atipičnim ugovorima i one koji su u tijeku svojeg radnog vijeka imali prekide u radu. Razlika u mirovinama na temelju spola i dalje je među najvećima u Uniji. Istovremeno, dok je stopa zaposlenosti za radnike u dobi od 60 do 64 godine bila među najvišima u Uniji (58,4 % u 2017.), stopa zaposlenosti radnika u dobi od 65 do 69 godina bila je u srednjoj trećini među državama članicama (16,1 %).

(17)

Socioekonomski položaj i dalje u velikoj mjeri određuje obrazovne rezultate i integraciju na tržište rada. Prema Programu za međunarodnu procjenu učenika iz 2015., time se u području znanosti doprinosi razlikama u rezultatima koji odgovaraju trima godinama obrazovanja između najnižih i najviših socijalnih kvartila. Nacionalni podaci potvrđuju da i u primarnom obrazovanju postoji znatna korelacija. Učenici migrantskog podrijetla suočeni su s posebnim izazovima. U usporedbi s učenicima rođenim u Njemačkoj, puno je vjerojatnije da će njihovi rezultati u osnovnim vještinama biti ispodprosječni i da će oni ranije napustiti školovanje ili prekinuti studij. Ni potencijal osoba migrantskog podrijetla na tržištu rada nije u potpunosti iskorišten. Stopa zaposlenosti državljana trećih zemalja u 2017. (u dobi od 20 godina do 64 godine) bila je za više od 27 postotnih bodova niža od stope zaposlenosti njemačkih državljana (a u slučaju žena podrijetlom iz trećih zemalja gotovo 32 postotna boda niža). Sudjelovanje zaposlenih u obrazovanju odraslih razlog je zabrinutosti za buduće rezultate radnika na tržištu rada, posebno za odraslo niskokvalificirano stanovništvo koje broji 7,5 milijuna osoba koje nemaju ni osnovne vještine čitanja i pisanja.

(18)

Komisija je u okviru europskog semestra 2018. provela sveobuhvatnu analizu ekonomske politike Njemačke i objavila je u Izvješću za Njemačku za 2018. Ocijenila je i Program stabilnosti za 2018. i Nacionalni program reformi za 2018. i mjere poduzete kao odgovor na preporuke upućene Njemačkoj prethodnih godina. Komisija je u obzir uzela ne samo njihovu važnost za održivu fiskalnu i socioekonomsku politiku u Njemačkoj, nego i njihovu usklađenost s pravilima i smjernicama Unije, a s obzirom na potrebu jačanja ukupnoga gospodarskog upravljanja u Uniji na način da se na razini Unije doprinosi budućim nacionalnim odlukama.

(19)

Uzimajući u obzir tu ocjenu, Vijeće je ispitalo Program stabilnosti za 2018., i prema njegovu mišljenju (7) očekuje se da će Njemačka biti usklađena s odredbama Pakta o stabilnosti i rastu.

(20)

Uzimajući u obzir detaljno preispitivanje koje je provela Komisija i tu ocjenu, Vijeće je ispitalo Nacionalni program reformi za 2018. i Program stabilnosti za 2018. Preporuke Vijeća donesene u skladu s člankom 6. Uredbe (EU) br. 1176/2011 navedene su u preporukama 1. i 2. u nastavku,

1.

2.

(1)

Komisija je 22. studenoga 2017. donijela Godišnji pregled rasta, čime je označen početak europskog semestra za koordinaciju ekonomskih politika za 2018. Posebna je pozornost posvećena europskom stupu socijalnih prava, koji su Europski parlament, Vijeće i Komisija proglasili 17. studenoga 2017. Prioritete Godišnjeg pregleda rasta potvrdilo je Europsko vijeće 22. ožujka 2018. Komisija je 22. studenoga 2017. na temelju Uredbe (EU) br. 1176/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (2) također donijela Izvješće o mehanizmu upozoravanja, u kojem Estonija nije utvrđena kao jedna od država članica za koje je potrebno provesti detaljno preispitivanje. Istog je dana Komisija donijela i Preporuku za Preporuku Vijeća o ekonomskoj politici europodručja, koju je Europsko vijeće potvrdilo 22. ožujka 2018. Vijeće je 14. svibnja 2018. donijelo Preporuku o ekonomskoj politici europodručja (3) („Preporuka za europodručje”).

(2)

Kao država članica čija je valuta euro te s obzirom na blisku međusobnu povezanost ekonomija u ekonomskoj i monetarnoj uniji, Estonija bi trebala osigurati punu i pravodobnu provedbu Preporuke za europodručje, kako je navedena u preporukama u nastavku, a posebno u preporuci 1.

(3)

Izvješće za Estoniju za 2018. objavljeno je 7. ožujka 2018. U izvješću je ocijenjen napredak Estonije u smislu preporuka za pojedinu zemlju koje je Vijeće donijelo 11. srpnja 2017. (4), mjere poduzete kao odgovor na preporuke donesene prethodnih godina te napredak Estonije u ostvarenju njezinih nacionalnih ciljeva u okviru strategije Europa 2020. U svojoj analizi Komisija zaključuje da u Estoniji ne postoje makroekonomske neravnoteže.

(4)

Estonija je 26. travnja 2018. dostavila svoj Nacionalni program reformi za 2018. i svoj Program stabilnosti za 2018. Kako bi se u obzir uzela njihova povezanost, oba su programa ocijenjena istodobno.

(5)

Pri programiranju u okviru europskih strukturnih i investicijskih fondova („ESI fondovi”) za razdoblje 2014. – 2020., u obzir su uzete relevantne preporuke za pojedine zemlje. Kako je predviđeno člankom 23. Uredbe (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (5), ako je pri provedbi relevantnih preporuka Vijeća potrebna potpora, Komisija može zatražiti od države članice da preispita svoj sporazum o partnerstvu i relevantne programe i predloži izmjene u vezi s njima. Komisija je dostavila dodatne pojedinosti o tome kako bi iskoristila tu odredbu u smjernicama o primjeni mjera kojima se učinkovitost ESI fondova povezuje s dobrim gospodarskim upravljanjem.

(6)

Na Estoniju se trenutačno primjenjuje preventivni dio Pakta o stabilnosti i rastu. Vlada predviđa da će nakon što je u 2017. ostvarila deficit opće države od 0,3 % BDP-a Estonija zabilježiti suficit od 0,2 % BDP-a u 2018. i 0,5 % BDP-a u 2019. i nakon toga biti bliže uravnoteženom proračunu. Njezin srednjoročni proračunski cilj jest strukturni deficit od 0,5 % BDP-a. Prema Programu stabilnosti za 2018. predviđa se da će ponovno izračunani (6) strukturni deficit iznositi 0,8 % BDP-a u 2018., 0,4 % BDP-a u 2019. i nakon toga ostati blago negativan. Predviđa se da će udio duga opće države u BDP-u ostati ispod 9 % BDP-a u 2018. i 2019. te se do 2022. smanjiti na 5,3 % BDP-a. Makroekonomski scenarij na kojem se temelje te proračunske projekcije povoljan je. Rizične pretpostavke o povećanju prihoda prvenstveno se odnose na određene nedovoljno specificirane mjere, što se odražava na sve godine programa.

(7)

Estoniji se preporučuje da 2018. i dalje bude u skladu sa svojim srednjoročnim proračunskim ciljem. To je u skladu s maksimalnom stopom nominalnog rasta neto primarnih državnih rashoda (7) od 6,1 %, što odgovara dopuštenom smanjenju strukturnog salda od 0,2 % BDP-a. Prema proljetnoj prognozi Komisije 2018. postoji rizik određenog odstupanja od tog zahtjeva u 2018. S obzirom na to da u Estoniji predviđeni jaz outputa iznosi 2,7 % BDP-a i da je predviđeni rast BDP-a niži od procijenjene stope potencijalnog rasta, prema zajednički dogovorenoj matrici prilagodbe u okviru Pakta o stabilnosti i rastu, stopa nominalnog rasta neto primarnih državnih rashoda ne bi trebala biti viša od 4,1 %, u skladu sa strukturnom prilagodbom od 0,6 % BDP-a. Na temelju Komisijine proljetne prognoze 2018., ne bude li promjene u politikama, postoji rizik određenog odstupanja od tog zahtjeva u 2019. te u 2018. i 2019. kad se zajedno uzmu u obzir. Općenito, Vijeće smatra da Estonija treba biti spremna poduzeti dodatne mjere za osiguranje usklađenosti u 2018. i 2019.

(8)

Osiguranje primjerenije socijalne sigurnosne mreže koja se temelji na boljem pružanju usluga i dalje je velik izazov za Estoniju. Estonija na socijalnu zaštitu troši manje (približno 16 % BDP-a) od prosjeka Unije (približno 28 % BDP-a). Učinak socijalnih transfera na smanjenje siromaštva sve je veći, ali je i dalje slab i ispod prosjeka Unije. U Estoniji je stopa rizika od siromaštva i dalje visoka, osobito za osobe s invaliditetom, kućanstva bez zaposlenih i starije osobe, posebno ako žive same. Unatoč nedavnim poboljšanjima dohodovna nejednakost od 5,6 % u 2016. i dalje je viša od prosjeka Unije (5,2 % u 2016.). Poduzete su određene mjere za osiguranje odgovarajuće obiteljske naknade za veće obitelji, čime se dodatno smanjilo relativno siromaštvo među djecom. Naknada za minimalni dohodak povećana je i popraćena poticajima za povratak na posao. Isplata naknade od 115 EUR za osobe s niskim mirovinama koje žive same bila je prvi korak u rješavanju vrlo visoke stope rizika od siromaštva u toj skupini. Kada je riječ riziku od siromaštva i socijalne isključenosti, jaz između osoba s invaliditetom i onih bez invaliditeta (20,9 % u 2016.) također je veći od prosjeka Unije (10,1 %). Financiranje usluga dugotrajne skrbi ne odgovara potrebama stanovništva koje stari. Utjecaj tekuće administrativne reforme na pružanje visokokvalitetnih usluga tek će se pokazati.

(9)

Iako se smanjuje, razlika u primanjima između spolova i dalje je jedna od najvećih u Uniji i iznosi 25,3 %. Nedavnim promjenama sustava roditeljskog dopusta i naknada promiče se ravnoteža između poslovnog i privatnog života. Tim bi se promjenama trebalo potaknuti žene na raniji povratak na posao i tako doprinijeti smanjenju razlike u primanjima između spolova u Estoniji, a provodit će ih se od 2018. do 2020. Raspravlja se o prijedlogu druge faze reforme roditeljskog dopusta. U tom kontekstu i šire važno je nastaviti suradnju sa socijalnim partnerima i jačati njihove kapacitete zbog njihova vrlo malog broja članova. Izmjene Zakona o ravnopravnosti spolova radi povećanja transparentnost plaća tek treba donijeti, a nakon toga primjenjivat će se samo na subjekte javnog sektora. Alat za analizu razlika u plaćama među spolovima ne očekuje se prije 2019.

(10)

Spori rast produktivnosti u Estoniji povezan je s njezinim umjerenim rezultatima u području istraživanja, tehnologije i inovacija. Istraživačke aktivnosti u 2016. prijavilo je manje od 0,5 % estonskih poduzeća te tako intenzitet istraživanja i razvoja u privatnom sektoru iznosi samo 0,7 % BDP-a, što je upola manje od prosjeka Unije koji iznosi 1,3 %. Osim toga, nekoliko pokazatelja za mjerenje inovativnosti, poput broja malih i srednjih poduzeća koja osmišljavaju nove proizvode i procese ili se bave internim inovacijama, posljednjih godina znatno se smanjilo. Iako postoje određene djelatnosti s velikom dodanom vrijednošću koje se snažno temelje na znanju, intenzitet istraživanja i razvoja u poduzećima, suradnja između znanstvenog i privatnog sektora te inovacijski i tehnološki kapaciteti poduzeća i dalje su niski. Rashodi javnog sektora za istraživanje, tehnologiju i inovacije tradicionalno su iznad prosjeka Unije. Međutim, problem je nedostatno određivanje prioriteta u javnom istraživanju. Estonija je uvela nekoliko mjera za poticanje uspješnosti istraživanja i inovacija u kontekstu gospodarstva, no postavlja se pitanje kako što više povećati njihov učinak.

(11)

Komisija je u okviru europskog semestra 2018. provela sveobuhvatnu analizu ekonomske politike Estonije i objavila je u Izvješću za Estoniju za 2018. Ocijenila je i Program stabilnosti za 2018., Nacionalni program reformi za 2018. i mjere poduzete kao odgovor na preporuke upućene Estoniji prethodnih godina. Komisija je u obzir uzela ne samo njihovu važnost za održivu fiskalnu i socioekonomsku politiku u Estoniji, nego i njihovu usklađenost s pravilima i smjernicama Unije, a s obzirom na potrebu jačanja ukupnoga gospodarskog upravljanja u Uniji na način da se na razini Unije doprinosi budućim nacionalnim odlukama.

(12)

Uzimajući u obzir tu ocjenu, Vijeće je ispitalo Program stabilnosti za 2018. i njegovo je mišljenje (8) posebno navedeno u preporuci 1. u nastavku.

1.

2.

(1)

Komisija je 22. studenoga 2017. donijela Godišnji pregled rasta, čime je označen početak europskog semestra za koordinaciju ekonomskih politika za 2018. Posebna je pozornost posvećena europskom stupu socijalnih prava, koji su Europski parlament, Vijeće i Komisija proglasili 17. studenoga 2017. Prioritete Godišnjeg pregleda rasta potvrdilo je Europsko vijeće 22. ožujka 2018. Komisija je 22. studenoga 2017. na temelju Uredbe (EU) br. 1176/2011 donijela Izvješće o mehanizmu upozoravanja, u kojemu se navodi da je Irska jedna od država članica za koju je potrebno provesti detaljno preispitivanje. Istog je dana Komisija donijela i Preporuku za Preporuku Vijeća o ekonomskoj politici europodručja, koju je Europsko vijeće potvrdilo 22. ožujka 2018. Vijeće je 14. svibnja 2018. donijelo Preporuku o ekonomskoj politici europodručja (3) („Preporuka za europodručje”).

(2)

Kao država članica čija je valuta euro te s obzirom na blisku međusobnu povezanost ekonomija u ekonomskoj i monetarnoj uniji, Irska bi trebala osigurati punu i pravodobnu provedbu Preporuka za europodručje, kako se navodi u preporukama u nastavku, a posebno u preporukama 1. i 2.

(3)

Izvješće za Irsku za 2018. objavljeno je 7. ožujka 2018. U izvješću je ocijenjen napredak Irske u smislu preporuka za pojedinu zemlju koje je Vijeće donijelo 11. srpnja 2017. (4), mjere poduzete kao odgovor na preporuke za pojedinu zemlju donesene prethodnih godina te napredak Irske u ostvarenju njezinih nacionalnih ciljeva u okviru strategije Europa 2020. Izvješće sadržava i detaljno preispitivanje u skladu s člankom 5. Uredbe (EU) br. 1176/2011, čiji su rezultati također objavljeni 7. ožujka 2018. Komisija u svojoj analizi zaključuje da u Irskoj postoje makroekonomske neravnoteže. Konkretno, slabe su točke visoke razine javnog i privatnog duga i neto vanjskih obveza. Ipak, ostvarena su znatna poboljšanja. Snažan rast produktivnosti zadnjih godina doveo je do poboljšane konkurentnosti i pozitivnog salda tekućeg računa, zbog čega se brzo smanjuju visoke razine neto vanjskih obveza. Snažan gospodarski rast i dalje doprinosi privatnom razduživanju. Međutim razina privatnog duga još je visoka, iako pri ocjeni korporativnog duga treba uzeti u obzir snažan utjecaj aktivnosti multinacionalnih poduzeća, dok se čini da je dug kućanstava uglavnom u skladu s temeljnim pokazateljima. Predviđa se nastavak smanjenja državnog duga i deficit se približava ravnoteži. Cijene stambenih nekretnina ubrzano rastu, premda s vjerojatno podcijenjene početne razine, što također doprinosi jačanju bilanci kućanstava. Banke su dobro dokapitalizirane i njihova se profitabilnost postupno poboljšava. Nastavlja se smanjenje razine loših kredita, iako je ona i dalje visoka. Poduzete su mjere politika za uklanjanje navedenih ranjivosti, no za neke od mjera trebat će vremena da se ostvare očekivani učinci.

(4)

Irska je 18. travnja 2018. dostavila svoj Nacionalni program reformi za 2018., a 30. travnja 2018. svoj Program stabilnosti za 2018. Kako bi se u obzir uzela njihova povezanost, oba su programa ocijenjena istodobno.

(5)

Pri programiranju u okviru europskih strukturnih i investicijskih fondova („ESI fondovi”) za razdoblje 2014. – 2020., u obzir su uzete relevantne preporuke za pojedine zemlje. Kako je predviđeno člankom 23. Uredbe (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (5), ako je pri provedbi relevantnih preporuka Vijeća potrebna potpora, Komisija može zatražiti od države članice da preispita i predloži izmjene svojeg sporazuma o partnerstvu i relevantnih programa. Komisija je dostavila dodatne pojedinosti o tome kako bi iskoristila tu odredbu u smjernicama o primjeni mjera kojima se učinkovitost ESI fondova povezuje s dobrim gospodarskim upravljanjem.

(6)

Irska je trenutačno obuhvaćena preventivnim dijelom Pakta o stabilnosti i rastu te podliježe prijelaznom pravilu o dugu. Vlada u svojem Programu stabilnosti za 2018. očekuje da će se ukupni deficit neznatno smanjiti na 0,2 % BDP-a u 2018. te se nakon toga nastaviti postupno smanjivati i u 2021. prijeći u suficit od 0,4 % BDP-a. Očekuje se da će se nakon 2019. ostvariti srednjoročni proračunski cilj, odnosno strukturni deficit od 0,5 % BDP-a. Prema Programu stabilnosti očekuje se da će udio duga opće države u BDP-u 2018. pasti na 66 % BDP-a te će se nastaviti smanjivati i u 2021. iznositi 58,7 % BDP-a. Makroekonomski scenarij na kojem se temelje te proračunske projekcije vjerodostojan je. Istodobno nisu dovoljno precizirane mjere potrebne za ostvarenje planiranog ciljnog deficita od 2019. nadalje.

(7)

Vijeće je 11. srpnja 2017. preporučilo Irskoj da osigura da stopa nominalnog rasta neto primarnih državnih rashoda u 2018. ne premašuje 2,4 %, što odgovara godišnjoj strukturnoj prilagodbi od 0,6 % BDP-a. Istovremeno je Vijeće navelo da je potrebno uzeti u obzir da je cilj postići smjer fiskalne politike kojim se doprinosi jačanju postojećeg oporavka te osiguravanju održivosti javnih financija Irske. Prema proljetnoj prognozi Komisije za 2018. postoji rizik određenog odstupanja od preporučene fiskalne prilagodbe u 2018. te u 2017. i 2018. kad se zajedno uzmu u obzir.

(8)

Irska bi u 2019. trebala ostvariti svoj srednjoročni proračunski cilj. To je u skladu sa stopom nominalnog rasta neto primarnih državnih rashoda (6) koja ne premašuje 5,3 % (7), što odgovara godišnjoj strukturnoj prilagodbi od 0,1 % BDP-a. Na temelju Komisijine proljetne prognoze 2018. predviđa se da će strukturni saldo zabilježiti deficit od 0,4 % BDP-a u 2019., što je iznad srednjoročnog proračunskog cilja. Predviđa se da će Irska u 2018. poštovati prijelazno pravilo o dugu te u 2019. pravilo o dugu. Općenito, Vijeće smatra da Irska treba biti spremna poduzeti dodatne mjere za osiguranje usklađenosti u 2018. i da se predviđa da će u 2019. ispuniti odredbe Pakta o stabilnosti i rastu. S obzirom na razliku između izmjerenog BDP-a i domaće proizvodnje i povezani utjecaj na udio duga u BDP-u te postojeće cikličke uvjete u Irskoj i povećane vanjske rizike bilo bi razborito sve neočekivane prihode iskoristiti za daljnje smanjenje udjela duga opće države.

(9)

Javne financije dodatno su se poboljšale zahvaljujući snažnom rastu proizvodnje, no rizici od nestabilnosti prihoda i dalje su prisutni te još ima prostora za povećanje otpornosti prihoda na gospodarske fluktuacije i negativne šokove. Smanjenjem opsega i broja poreznih rashoda i proširenjem porezne osnovice povećala bi se stabilnost prihoda u slučaju gospodarske nestabilnosti. Međutim, neke nedavne porezne mjere bile su usmjerene na smanjenja i olakšice i čini se da je time dodatno povećana ovisnost o izrazito procikličkim izvorima prihoda. Osim toga, u Irskoj još ima prostora za poboljšanje načina na koji se sredstvima prikupljenima oporezivanjem može doprinijeti ostvarenju ciljeva zaštite okoliša.

(10)

Kako je navedeno u Preporuci za europodručje za 2018., borba protiv strategija agresivnog poreznog planiranja ključna je za sprečavanje narušavanja tržišnog natjecanja među poduzećima, pravedan tretman poreznih obveznika i zaštitu javnih financija. Budući da strategije agresivnog planiranja poreznih obveznika mogu imati učinak prelijevanja među državama članicama, potrebno je usklađeno djelovanje nacionalnih politika kao dopuna zakonodavstvu Unije. Visoka razina plaćanja naknada za licenciju i dividendi kao postotak BDP-a upućuje na to da se poduzeća koriste poreznim pravilima Irske kako bi provodila agresivno porezno planiranje. Zbog ograničene primjene poreza po odbitku na izlazna plaćanja (tj. plaćanja od rezidenata Unije rezidentima trećih zemalja) naknade za licencije i dividendi koja izvršavaju poduzeća sa sjedištem u Irskoj može se dogoditi da ta plaćanja uopće ne budu oporezovana ako ne podliježu porezu u državi primatelja plaćanja. Osim toga, poduzeća mogu iskoristiti određene odredbe iz bilateralnih poreznih sporazuma između Irske i drugih zemalja kako bi nadjačala novo pravilo o poreznoj rezidentnosti, koje je u Irskoj uvedeno 2015.; opravdana je daljnja analiza tog pitanja. Rezultati savjetovanja koje je Irska pokrenula nakon neovisne revizije Zakona o porezu na dobit uzet će se u obzir pri osmišljavanju najavljenih poreznih reformi. Komisija uzima u obzir nedavne najavljene ili donesene pozitivne mjere (primjerice, mjere za rješavanje problema agresivnog poreznog planiranja na nacionalnoj razini, moguće obrambene mjere protiv država s popisa nekooperativnih jurisdikcija). Na temelju nedavnih razmjena informacija Komisija će nastaviti konstruktivan dijalog u svrhu borbe protiv strategija agresivnog planiranja poreznih obveznika.

(11)

Rizici za dugoročnu fiskalnu održivost povezani s troškovima starenja i dalje su prisutni. Irska je uvela neke važne mjere za povećanje učinkovitosti, primjerice sporazum o smanjenju troškova s farmaceutskom industrijom, sustav financijskog upravljanja i financiranje utemeljeno na aktivnosti. Poduzete su određene mjere i za poboljšanje dostupnosti usluga primarne zdravstvene skrbi. Međutim, irski sustav zdravstvene skrbi skup je i suočava se s brojnim izazovima, a situaciju dodatno otežava brzo starenje stanovništva. Osim toga, uslugama primarne skrbi i skrbi unutar zajednice još se ne može ublažiti sve veći pritisak na kapacitet i troškove bolničke skrbi. Za planirani prijelaz na univerzalnu zdravstvenu skrb potrebno je višegodišnje planiranje proračuna i bolja kontrola rashoda. Osim toga, on se mora temeljiti na rezultatima sveobuhvatne revizije rashoda u pogledu djelotvornosti i učinkovitosti sektora zdravstvene skrbi. Nadalje, potrebno je uzeti u obzir jačanje uloge primarne skrbi u rasterećivanju irskih preopterećenih bolnica. Unatoč brojnim reformama za smanjenje javnih rashoda za mirovine, očekuje se velik dugoročni rast ukupnog deficita mirovinskog sustava. Pravodobna provedba predstavljenog plana mirovinske reforme ključna je za jačanje fiskalne održivosti mirovinskog sustava u Irskoj.

(12)

Godine slabih ulaganja nakon recesije odražavaju se na dostupnost odgovarajuće infrastrukture u sektoru prometa, čiste energije, vodnih usluga, stanovanja i telekomunikacija. Cijene nekretnina neprestano se povećavaju zbog kroničnog manjka ponude i povećanja potražnje. Iako se 2016. nije činilo da su stambene nekretnine precijenjene, njihova cjenovna pristupačnost izaziva zabrinutost. Ako ih se ne ukloni, čimbenici koji ograničavaju stambenu ponudu mogli bi doprinijeti jačanju neravnoteže. Prostorno planiranje i bolja infrastruktura ključni su za odgovarajuće povećanje stambene ponude, jačanje privatnog ulaganja, rast produktivnosti i uravnotežen regionalni gospodarski razvoj. Osim toga, infrastrukturna ulaganja u čistu energiju, čist javni prijevoz i vodu te dodatni napori u području energije iz obnovljivih izvora i kružnoga gospodarstva bit će od ključne važnosti za uspješan prelazak Irske na niskougljično i ekološki otporno gospodarstvo. Nakon što ih se provede u bliskoj suradnji s dionicima, nacionalni razvojni plan za razdoblje 2018.–2027. i nacionalni okvir za planiranje, koji su dio „Strategije Irska 2040.”, bit će važni koraci u pravom smjeru.

(13)

Postojeći napori u ublažavanju klimatskih promjena neće Irskoj omogućiti ostvarenje klimatskih ciljeva utvrđenih u strategiji Europa 2020. Ostvaren je tek ograničen napredak u dekarbonizaciji ključnih dijelova gospodarstva, uglavnom u poljoprivredi, cestovnom prometu i stambenom sektoru. Irska će zbog toga, da bi poštovala odredbe Odluke o zajedničkom naporu, morati iskoristiti dostupne fleksibilne mogućnosti, kao što je kupnja emisijskih jedinica od drugih država članica. Iz nacionalnih projekcija objavljenih 2017. vidljiv je razmjer potrebnih dodatnih napora: na temelju postojećih politika očekuje se da će se emisije iz Odluke o zajedničkom naporu (u kojoj su utvrđeni obvezujući godišnji ciljevi za emisije stakleničkih plinova za države članice za razdoblje 2013.–2020.) povećavati do 2025., a zatim se stabilizirati na razini nešto nižoj od razine emisija iz 2005. Irska je nedavno donijela nacionalni plan ublažavanja, kojim se utvrđuje plan prelaska na niskougljično gospodarstvo i dosljedan okvir za rješavanje postojećih izazova u energetskom sektoru. U planu je, međutim, zasad utvrđeno tek nekoliko posebnih novih mjera ublažavanja. Nacionalni okvir za planiranje ima i klimatsku sastavnicu, koja je uvedena u znak potvrde činjenice da će odgovarajuće prostorno planiranje biti ključno za ublažavanje klimatskih promjena jer je stanovništvo u Irskoj vrlo raspršeno i postoji samo mali broj velikih gradskih područja, koja se suočavaju s ozbiljnim problemima povezanima sa zagušenjem i javnim prijevozom. Konačno, nacionalni razvojni plan 2018.–2027. i njegova učinkovita provedba imat će ključnu ulogu u dekarbonizaciji gospodarstva. U planu će se utvrditi iznos dodatnih sredstava koja će se mobilizirati za dekarbonizaciju sektora električne energije, upotrebu energije iz obnovljivih izvora i poboljšanje javnog prijevoza i energetske učinkovitosti.

(14)

Osiguranje uključivog rasta i dalje je problem u Irskoj. Stopa nezaposlenosti pala je na 6,7 % u 2017., ali su određene skupine još vrlo udaljene od tržišta rada i socijalno isključene. Sustav socijalne zaštite i sustav oporezivanja pokazali su se vrlo uspješnima u suzbijanju siromaštva i nejednakosti te je Irska poduzela mjere za poticanje zaposlenosti postupnim ukidanjem socijalnih naknada i doplataka. Trajno visoka stopa rizika od siromaštva ili socijalne isključenosti u Irskoj povezana je s visokim udjelom osoba koje žive u kućanstvima s niskim intenzitetom rada (gotovo dvaput viša od prosjeka Unije i najviša u Uniji – 18,2 % u odnosu na 10,5 % u 2016.). To je posebno često u kućanstvima samohranih roditelja. Gotovo tri četvrtine nezaposlenih u Irskoj neaktivno je. Ukupna stopa rizika od siromaštva ili socijalne isključenosti i ona koja se odnosi na djecu neznatno su se smanjile u 2016., ali i dalje su veće od prosjeka Unije. Zbog toga Irska mora dovršiti provedbu svojeg akcijskog plana za kućanstva bez zaposlenih, a to će postići, među ostalim, poboljšanjem integrirane potpore za osobe koje su najudaljenije od tržišta rada. Kako bi se ispunili ambiciozni ciljevi i zadovoljila visoka potražnja, potrebno je posvetiti trajnu pozornost ponudi objekata za socijalno stanovanje.

(15)

Pristup cjenovno pristupačnoj, cjelodnevnoj kvalitetnoj skrbi za djecu i dalje je problem. Prema Organizaciji za gospodarsku suradnju i razvoj troškovi skrbi za djecu u Irskoj u odnosu na plaće bili su u 2015. najveći u Uniji za samohrane roditelje i drugi po veličini u Uniji za parove. Visoki troškovi skrbi za djecu mogu otežati pristup plaćenom zaposlenju, osobito u kućanstvima s niskim prihodima, uključujući kućanstva samohranih roditelja. Ta činjenica ima negativan učinak na stopu zaposlenosti žena, koja je 2016. iznosila 65,4 %, što je blizu prosjeka Unije. U parlamentu će uskoro biti dovršen Zakon o jedinstvenom cjenovno pristupačnom sustavu skrbi za djecu. Već su uočena kašnjenja u provedbi. Promiče se i kvaliteta ponude skrbi za djecu, posebice u okviru inicijativa za veću stručnost osoblja.

(16)

Razlike među stopama zaposlenosti nisko, srednje i visokokvalificiranih radnika u 2016. bile su među najvišima u Uniji, a stopa zaposlenosti niskokvalificiranih radnika 10 je postotnih bodova niža nego prije gospodarske krize. Zbog toga, a i zbog promjena u gospodarskoj aktivnosti, neusklađenost i nedostatak vještina sve su izraženiji u nekoliko područja. Zato je veoma važno ubrzati donošenje politika i mjera za usavršavanje i prekvalifikaciju. Irska ima posebno nisku razinu sudjelovanja u cjeloživotnom učenju za zaposlene niskokvalificirane osobe, što ih čini osjetljivima na promjene u potražnji radne snage. Ukupno gledajući, Irska ima jednu od najnižih razina digitalnih vještina u Uniji, što je u oštroj suprotnosti s visokim udjelom osoba s diplomom u području znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike koja je stečena u irskom sustavu visokog obrazovanja. Irska ima i jednu od najnižih stopa zaposlenosti osoba s invaliditetom u Uniji.

(17)

Produktivnost u Irskoj raste uglavnom zahvaljujući multinacionalnim poduzećima. Razlika u produktivnost između tih društava i irskih domaćih poduzeća (uglavnom mala i srednja poduzeća) sve je veći. Visoka međunarodna mobilnost nekih multinacionalnih poduzeća i sadašnja neizvjesnost mogu dugoročno ugroziti održivost i otpornost irskoga gospodarstva. U nedavnom je istraživanju otkriveno da, kada je riječ o rastu produktivnosti, inovacijama i izvozu, poduzeća u irskom vlasništvu imaju tek ograničenu korist od poslovanja multinacionalnih poduzeća u Irskoj. Međutim, irska poduzeća koja se bave istraživanjem i razvojem imaju koristi od prelijevanja iz multinacionalnih poduzeća. Poticajima iz javnog sektora za istraživanje i razvoj i većom dostupnošću kvalificiranih radnika za irska mala i srednja poduzeća potaknulo bi se širenje novih tehnologija u tim poduzećima. Osim toga, kao što je već više puta navelo irsko Nacionalno vijeće za konkurentnost, kako bi se povećala konkurentnost irskih poduzeća, potrebno je ograničiti rast određenih ulaznih i pravnih troškova. Prepreke na tržištu pravnih usluga i dalje su problem jer ometaju konkurentnost i povećavaju troškove primatelja usluga. Te prepreke najviše utječu na mala poduzeća jer se povećavaju troškovi sudskih postupaka. Provedbeni propisi za novi Zakon o uređenju pravnih usluga još nisu doneseni. Javna savjetovanja, koja su preduvjet za provedbu zakonodavstva, uvelike kasne.

(18)

Financijski sektor Irske na putu je održivog oporavka, ali naslijeđeni problemi još stvaraju ograničenja. Iako je Irska nastavila ostvarivati napredak u smanjenju loših kredita, njihov udio u ukupnim bruto kreditima (11,2 % u rujnu 2017.) još je među najvišima u Uniji. Prezaduženost, tržišna koncentracija i pojačana nesigurnost u nekim izvoznim sektorima negativno utječu na potražnju za kreditima malih i srednjih poduzeća, koja i dalje slaba. Iznimno je važno smanjiti dugoročna zakašnjela plaćanja, a ona s kojima se kasni već više od dvije godine činila su približno 60 % ukupnih zakašnjelih plaćanja hipoteka u 2017. Smanjenjem dugoročnih zakašnjelih plaćanja moglo bi se doprinijeti i rješavanju problema prezaduženosti, što poduzeća (posebno mala i srednja poduzeća) koči u upotrebi kredita u produktivnije svrhe. Iako u svom izvješću za četvrti kvartal 2017. o zaostacima u otplati hipoteka na stambenim nekretninama i oduzimanjima imovine Središnja banka Irske navodi da otprilike 87 % restrukturiranih hipoteka ispunjava uvjete, naglasila je da je rizik od ponovnog neispunjenja obveza posebno velik u slučaju restrukturiranja koja podrazumijevaju privremeno smanjenje plaćanja. Održivost oduzimanja imovine i otpisa kao krajnjih mjera mogla bi se povećati i dopuniti snažnim okvirom za zaštitu potrošača kojim bi se očuvala pozitivna kretanja u prodaji na sekundarnim tržištima kredita i trajnost rješenja za restrukturiranje kredita.

(19)

Komisija je u okviru europskog semestra 2018. provela sveobuhvatnu analizu ekonomske politike Irske i objavila je u Izvješću za Irsku za 2018. Ocijenila je i Program stabilnosti za 2018. i Nacionalni program reformi za 2018. i mjere poduzete kao odgovor na preporuke upućene Irskoj prethodnih godina. Komisija je u obzir uzela ne samo njihovu važnost za održivu fiskalnu i socioekonomsku politiku u Irskoj, nego i njihovu usklađenost s pravilima i smjernicama Unije, a s obzirom na potrebu jačanja ukupnoga gospodarskog upravljanja u Uniji na način da se na razini Unije doprinosi budućim nacionalnim odlukama.

(20)

Uzimajući u obzir tu ocjenu, Vijeće je ispitalo Program stabilnosti za 2018. i njegovo je mišljenje (8) posebno navedeno u preporuci 1. u nastavku.

(21)

Uzimajući u obzir detaljno preispitivanje koje je provela Komisija i tu ocjenu, Vijeće je ispitalo Nacionalni program reformi za 2018. i Program stabilnosti za 2018. Preporuke Vijeća u skladu s člankom 6. Uredbe (EU) br. 1176/2011 navedene su u preporukama od 1. do 3. u nastavku,

1.

2.

3.

(1)

Komisija je 22. studenoga 2017. donijela Godišnji pregled rasta, čime je označen početak europskog semestra za koordinaciju ekonomskih politika za 2018. Posebna je pozornost posvećena europskom stupu socijalnih prava, koji su Europski parlament, Vijeće i Komisija proglasili 17. studenoga 2017. Prioritete Godišnjeg pregleda rasta potvrdilo je Europsko vijeće 22. ožujka 2018. Komisija je 22. studenoga 2017. na temelju Uredbe (EU) br. 1176/2011 također donijela Izvješće o mehanizmu upozoravanja, u kojemu je Španjolska utvrđena kao jedna od država članica za koju je potrebno provesti detaljno preispitivanje. Istog je dana Komisija donijela i Preporuku za Preporuku Vijeća o ekonomskoj politici europodručja, koju je Europsko vijeće potvrdilo 22. ožujka 2018. Vijeće je 14. svibnja 2018. donijelo Preporuku o ekonomskoj politici europodručja (3) („Preporuka za europodručje”).

(2)

Kao država članica čija je valuta euro te s obzirom na blisku međusobnu povezanost ekonomija u ekonomskoj i monetarnoj uniji, Španjolska bi trebala osigurati punu i pravodobnu provedbu Preporuke za europodručje, koja je navedena u preporukama od 1. do 3. u nastavku.

(3)

Izvješće za Španjolsku za 2018. objavljeno je 7. ožujka 2018. U izvješću je ocijenjen napredak Španjolske u smislu preporuka za pojedinu zemlju koje je Vijeće donijelo 11. srpnja 2017. (4), mjere poduzete kao odgovor na preporuke za pojedinu zemlju donesene prethodnih godina te napredak Španjolske u ostvarenju njezinih nacionalnih ciljeva u okviru strategije Europa 2020. Izvješće sadržava i detaljno preispitivanje u skladu s člankom 5. Uredbe (EU) br. 1176/2011, koji su također objavljeni 7. ožujka 2018. Komisija u svojoj analizi zaključuje da u Španjolskoj postoje makroekonomske neravnoteže. Posebno, u kontekstu visoke nezaposlenosti, visoke razine vanjskog i unutarnjeg duga, koje uključuju javni i privatni dug, i dalje su slabe točke koje imaju prekogranični značaj. Ostvaruje se ponovno vanjsko uravnoteženje zahvaljujući suficitu tekućeg računa koji se bilježi od 2013. i koji se temelji na strukturnim poboljšanjima trgovinskih rezultata. Međutim, neto vanjske obveze i dalje su visoke. Ostvaruje se napredak i u smanjenju duga privatnog sektora, čemu doprinose i povoljni uvjeti za rast, ali i dalje je potrebno razduživanje. Zdraviji financijski sektor podupire gospodarsku aktivnost. Unatoč snažnom rastu nominalnog BDP-a udio državnog duga u BDP-u tek se sporo smanjuje. Nastavlja se brzi pad stope nezaposlenosti, ali je ona i dalje vrlo visoka, a visok stupanj segmentacije tržišta rada sprječava brži rast produktivnosti rada. Nakon što je u razdoblju od 2012. do 2015. zabilježena značajna provedba reformi, napredak u pogledu provedbe preporuka postao je ograničeniji. Postojeće gospodarsko stanje otvara mogućnosti za provedbu preostalih reformi kako bi se povećala otpornost španjolskog gospodarstva i ostvario rast produktivnosti.

(4)

Španjolska je trenutačno obuhvaćena korektivnim dijelom Pakta o stabilnosti i rastu. U svojem Programu stabilnosti za 2018. Španjolska najavljuje da će do 2018. smanjiti prekomjerni deficit u skladu s Odlukom Vijeća (EU) 2017/984 o pozivanju Španjolske da poduzme mjere za smanjenje deficita koje se smatraju potrebnima za ispravljanje stanja prekomjernog deficita (5). Planira se nastavak poboljšanja salda proračuna opće države, koji bi u 2021. trebao ostvariti suficit od 0,1 % BDP-a. U Programu stabilnosti za 2018. uključene su sve mjere iz nacrta zakona o proračunu koji je podnesen parlamentu 3. travnja 2018. te dodatne mjere najavljene do kraja travnja 2018. Ne predviđa se da će se u razdoblju obuhvaćenom Programom stabilnosti za 2018. ostvariti srednjoročni proračunski cilj, odnosno uravnoteženo stanje proračuna u strukturnom smislu. U Programu stabilnosti za 2018. predviđa se da će se udio duga opće države u BDP-u smanjiti na 97,0 % u 2018., 95,2 % u 2019. i 89,1 % u 2021. Makroekonomske pretpostavke na kojima se temelji Program stabilnosti za 2018. vjerodostojne su. Općenito, planirano ostvarenje ciljeva za ukupni deficit i dalje se temelji na snažnim gospodarskim izgledima i činjenici da bi rast državnih rashoda trebao biti manji od rasta nominalnog BDP-a. Rizici za ostvarenje fiskalnih ciljeva odnose se na veći rast prihoda i ograničeniji rast rashoda nego što se to predviđa u proljetnoj prognozi Komisije za 2018. te na moguću realizaciju dodatnih nepredviđenih obveza.

(5)

Vijeće je Odlukom (EU) 2017/984 zatražilo od Španjolske da do 2018. okonča stanje prekomjernog deficita i osobito da smanji deficit opće države na 4,6 % BDP-a u 2016., 3,1 % BDP-a u 2017. i 2,2 % BDP-a u 2018. Na temelju ažurirane proljetne prognoze Komisije za 2016. to poboljšanje salda proračuna opće države u skladu je s pogoršanjem strukturnog salda za 0,4 % BDP-a u 2016. i poboljšanjem od 0,5 % BDP-a u 2017. i 2018. Ukupni deficit Španjolske iznosio je 3,1 % BDP-a u 2017., kako je propisano u Odluci Vijeća (EU) 2017/984. Prema proljetnoj prognozi Komisije za 2018. predviđa se da će se ukupni deficit smanjiti na 2,6 % BDP-a u 2018., što je 0,4 % BDP-a više od cilja za ukupni deficit utvrđenog u Programu stabilnosti za 2018. i onog koji je utvrdilo Vijeće. U usporedbi s Programom stabilnosti za 2018. u proljetnoj prognozi Komisije za 2018. predviđa se manji rast državnih prihoda i nešto veći rast rashoda. U proljetnoj prognozi Komisije za 2018. predviđa se da će se strukturni saldo u 2018. pogoršati za 0,3 % BDP-a zbog mjera kojima se povećava deficit iz nacrta zakona o proračunu za 2018. koji je podnesen parlamentu 3. travnja 2018. te da će se u 2019. samo neznatno poboljšati. Ne očekuju se da će se fiskalni napor ostvariti u 2018. ni kumulativno u razdoblju 2016.–2018. Iako ekonomska ekspanzija potiče smanjenje deficita, ona se ne primjenjuje za strukturno poboljšanje javnih financija. U skladu s time, Komisija je u svojem mišljenju o ažuriranom nacrtu proračunskog plana Španjolske za 2018. zaključila da je taj plan uglavnom u skladu s odredbama Pakta o stabilnosti i rastu s obzirom na to da se u proljetnoj prognozi Komisije za 2018. predviđa da će se prekomjerni deficit pravovremeno smanjiti, iako je ekspanzivan.

(6)

Ako se u 2019. ostvari pravodobno i trajno smanjenje prekomjernog deficita, Španjolska bi trebala biti obuhvaćena preventivnim dijelom Pakta o stabilnosti i rastu te podlijegati prijelaznom pravilu o dugu. Budući da je u Španjolskoj udio duga opće države veći od 60 % BDP-a i da predviđeni proizvodni jaz iznosi 2,3 % BDP-a, nominalni rast neto primarnih državnih rashoda (6) trebao bi se u 2019. smanjiti za barem 0,3 %, što odgovara godišnjoj strukturnoj prilagodbi od 1,0 % BDP-a u skladu s matricom zahtjeva u okviru Pakta o stabilnosti i rastu. Istodobno postoje naznake o tome da su podcijenjeni neiskorišteni kapaciteti gospodarstva. Očekuje se da će Španjolska u 2019. i dalje imati jednu od najvećih stopa nezaposlenosti u Uniji, zbog čega će pritisci na plaće biti ograničeni, osobito u privatnom sektoru, dok bi inflacija trebala ostati manja od 2 %. To upućuje na daljnju stagnaciju tržišta rada. Nadalje, iako se prema Komisijinoj ocjeni ne čini da su procjene proizvodnog jaza temeljene na zajednički dogovorenoj metodologiji nevjerodostojne, ta ocjena upućuje na poprilično širok raspon vjerodostojnih procjena proizvodnog jaza za Španjolsku. Na temelju te metodologije čini se da je godišnja strukturna prilagodba od 0,65 % BDP-a primjerena, što odgovara najvećoj stopi rasta neto primarnih državnih rashoda od 0,6 %. Prema proljetnoj prognozi Komisije za 2018., ne bude li promjene u politikama, postoji rizik od značajnog odstupanja od potrebne fiskalne prilagodbe u 2019. Nadalje, ne predviđa se da će Španjolska u 2019. poštovati prijelazno pravilo o dugu. Općenito, Vijeće smatra da Španjolska treba biti spremna poduzeti dodatne mjere kako bi u 2018. osigurala usklađenost te da bi od 2019. trebalo poduzeti potrebne mjere kako bi se poštovale odredbe Pakta o stabilnosti i rastu. Bilo bi razborito sve neočekivane prihode iskoristiti za daljnje smanjenje udjela duga opće države.

(7)

Nadalje, u Odluci (EU) 2017/984 Vijeće je od Španjolske zatražilo i da poduzme mjere za poboljšanje svojeg fiskalnog okvira kako bi se povećao automatizam mehanizama za sprečavanje i ispravljanje odstupanja od fiskalnih ciljeva i povećao doprinos pravila o potrošnji iz Zakona o stabilnosti fiskalnoj konsolidaciji. Međutim, u Programu stabilnosti za 2018. ne navode se planovi za jačanje nacionalnog pravila o potrošnji. Ne navode se ni mjere kojima bi se tim zakonom povećao automatizam korektivnih i preventivnih mehanizama. Vijeće je od Španjolske zatražilo i da poduzme mjere za poboljšanje svojeg okvira politike javne nabave. Španjolska je ostvarila napredak u donošenju novog zakona o ugovorima o nabavi u javnom sektoru u studenome 2017. Ipak, novim propisima može se poboljšati učinkovitost i transparentnost javne nabave samo ako se oni provedu brzo i ambiciozno uspostavom nove upravljačke strukture i jačim mehanizmima za kontrolu postupaka nabave na svim razinama vlasti. Posebno, u budućoj nacionalnoj strategiji za javnu nabavu trebalo bi navesti ex ante i ex post postupke kontrole koje će provoditi nove strukture. Vlada je u lipnju 2017. od neovisnog fiskalnog tijela naručila provedbu analize potrošnje za odabrane subvencije u javnom sektoru. Komisija nadzire provedbu te analize, koja bi se trebala dovršiti početkom 2019.

(8)

Španjolska je 27. travnja 2018. dostavila svoj Nacionalni program reformi za 2018. i svoj Program stabilnosti za 2018. Kako bi se u obzir uzela njihova povezanost, oba su programa ocijenjena istodobno.

(9)

Pri programiranju u okviru europskih strukturnih i investicijskih fondova („ESI fondovi”) za razdoblje 2014. – 2020. u obzir su uzete relevantne preporuke za pojedine zemlje. Kako je predviđeno člankom 23. Uredbe (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (7), ako je pri provedbi relevantnih preporuka Vijeća potrebna potpora, Komisija može zatražiti od države članice da preispita i predloži izmjene svojeg sporazuma o partnerstvu i relevantnih programa. Komisija je dostavila dodatne pojedinosti o tome kako bi iskoristila tu odredbu u smjernicama o primjeni mjera kojima se učinkovitost ESI fondova povezuje s dobrim gospodarskim upravljanjem.

(10)

Zaposlenost u Španjolskoj i dalje raste brzom dinamikom, čemu doprinose provedene reforme tržišta rada i ograničavanje plaća. Nastavlja se pad stope nezaposlenosti, no ona je i dalje veća od razine zabilježene prije razdoblja krize i među najvišim je stopama u Uniji. To znači da je potencijal rada znatno neiskorišten, osobito kod mladih nezaposlenih osoba. Smanjuje se udio nezaposlenih osoba koje su nezaposlene dulje od godinu dana, no oni i dalje čine 44,5 % svih nezaposlenih osoba. Španjolska je donijela niz inicijativa politika kojima se dugotrajno nezaposlenima pruža individualizirana potpora i mladima pomaže da pristupe tržištu rada i poboljšaju svoju zapošljivost, prvenstveno povećanjem broja korisnika Garancije za mlade. Učinkovitost tih mjera ovisi i o kapacitetima regionalnih službi za zapošljavanje i socijalnih službi za pružanje individualizirane potpore tražiteljima zaposlenja, što sporo napreduje. Ima prostora i za veću suradnju s poslodavcima, prije svega povećanjem udjela slobodnih radnih mjesta koje oglašavaju službe za zapošljavanje i boljim profiliranjem tražitelja zaposlenja i uparivanjem njihovih vještina s potrebama poslodavaca. Istovremeno bi trebalo nastaviti provoditi napore u cilju bolje koordinacije službi za zapošljavanje i socijalnih službi, u čemu je zabilježen određeni napredak u 2017.

(11)

Udio zaposlenika s ugovorima na određeno vrijeme jedan je od najvećih u Uniji, i uglavnom uključuje mlade i niskokvalificirane radnike. Ugovori na određeno vrijeme često su kratkoročni i rijetko su polazište za sklapanje ugovora na neodređeno vrijeme. Njihova rasprostranjena primjena, uključujući u sektorima koji su manje skloni sezonskim ili cikličkim poslovima, može spriječiti brži rast produktivnosti te se često povezuje s manjim pravima na socijalne naknade i većim rizicima od siromaštva. Iako se u posljednje dvije godine postotni udio ugovora na neodređeno vrijeme u neto rastu zaposlenosti povećao, potrebne su daljnje mjere kako bi se potaknuo prelazak s ugovora na određeno vrijeme na ugovore na neodređeno vrijeme. Sustav poticaja za zapošljavanje i dalje je fragmentiran te nije učinkovito usmjeren na poticanje zapošljavanja na neodređeno vrijeme. Španjolska je donijela plan o smanjenju primjene ugovora na neodređeno vrijeme u javnom sektoru, no provedba je tek započela i treba se ubrzati da bi se dosegnuo cilj od 8 % u 2019. Veći kapaciteti inspektorata rada i njihova veća učinkovitost u sprječavanju zlouporabe ugovora na određeno vrijeme doveli su do pretvaranja većeg broja takvih ugovora u ugovore na neodređeno vrijeme, no čini se da se time poslodavce ne obeshrabruje da se njima služe u velikoj mjeri. U okviru tripartitnih okruglih stolova organiziranih početkom 2017. na kojima se raspravljalo o kvaliteti zapošljavanja još nisu izneseni konkretni prijedlozi. Nedavno se povećala uključenost socijalnih partnera u izradu politika, no i dalje ima prostora za poboljšanje.

(12)

Gospodarski rast i otvaranje radnih mjesta doprinose smanjenju udjela osoba izloženih riziku od siromaštva i socijalne isključenosti, koji je i dalje iznad prosjeka Unije, kao i dohodovna nejednakost. Zabrinutost izaziva siromaštvo zaposlenih osoba, osobito u kućanstvima čiji su članovi zaposleni na određeno vrijeme ili na nepuno radno vrijeme. Iako se smanjuje, stopa siromaštva djece i dalje je vrlo visoka. Učinak socijalnih transfera osim mirovina na smanjenje siromaštva ispod je prosjeka Unije te se smanjuje. Programe zajamčenog dohotka karakteriziraju velike razlike u uvjetima pristupa među regijama i rascjepkanost višestrukih nacionalnih programa namijenjenih raznim kategorijama tražitelja zaposlenja kojima upravljaju različite uprave. Zbog toga određeni broj ljudi ne prima potporu koja im je potrebna. Nije još donesen akcijski plan slijedom nedavno provedene studije u kojoj se ocijenila učinkovitost nacionalnih i regionalnih programa zajamčenog dohotka. Uvođenjem sustava univerzalnih socijalnih iskaznica trebala bi se omogućiti transparentnija dodjela socijalnih naknada i olakšati sudjelovanje u povezanim mjerama aktivacije, iako se time neće izravno ukloniti nedostaci postojećih sustava. Slaba je i djelotvornost obiteljskih naknada te je pokrivenost neujednačena. Španjolski mirovinski sustav ima važnu ulogu u održavanju kvalitete života osoba starije dobi, za koje postoji puno manji rizik od siromaštva u usporedbi s mlađim generacijama. U usporedbi s plaćama razine tekućih mirovina među najvišima su u Uniji. Predviđanja iz sljedećeg Izvješća o starenju stanovništva iz 2018. i Izvješća o primjerenosti mirovina iz 2018. (8) pokazuju da su reforme iz 2011. i 2013. pomogle u osiguravanju održivosti i relativne primjerenosti mirovina u dugoročnom razdoblju. Međutim, povećanja mirovina i odgoda primjene faktora održivosti predloženog tijekom postupka donošenja nacrta proračuna za 2018. dovode u pitanje obveze preuzete u tim reformama. Istovremeno se time ne rješava glavni izazov koji se odnosi na primjerenost dohotka budućih umirovljenika, što je zapravo povezano s visokom nezaposlenosti i segmentacijom tržišta rada.

(13)

Produktivnost španjolskih poduzeća mogla bi se poboljšati uklanjanjem nedostataka njihovih inovacijskih kapaciteta. Uspješnost rezultata u području inovacija i rast produktivnosti onemogućeni su zbog dugotrajno niskih razina ulaganja u istraživanje i razvoj, zbog čega postoji velika vjerojatnost da se neće ostvariti nacionalni cilj u okviru strategije Europa 2020. od 2 % u pogledu intenziteta istraživanja i razvoja. Na taj trend dodatno utječe niska i opadajuća stopa izvršenja javnog proračuna u području istraživanja i razvoja. Iako se upravljanje nacionalnom politikom za istraživanje i inovacije pojednostavnjuje, djelomično zahvaljujući novoj državnoj agenciji za istraživanje, i dalje je slaba nacionalna i regionalna koordinacija izrade, provedbe i evaluacije politike. Kad bi se uspostavila praksa evaluacije u okviru koje bi se sustavno ocjenjivala djelotvornost programa potpore i politika, to bi omogućilo poboljšanje politika i stvorila bi se sinergija među svim razinama vlasti.

(14)

Razlog ograničenih inovacijskih kapaciteta španjolskih poduzeća jesu i neusklađenosti vještina, koje negativno utječu na dugoročni potencijal rasta produktivnosti. U Španjolskoj su sveprisutne preniske i previsoke razine kvalificiranosti. Unatoč značajnim poboljšanjima u zadnjem desetljeću stope ranog napuštanja školovanja znatno su iznad prosjeka Unije. Te se stope kao i obrazovni ishodi znatno razlikuju među regijama i mogu utjecati na jamčenje jednakih mogućnosti. Dosad su ciljani programi za uklanjanje tih razlika imali tek ograničene učinke. O nacionalnom socijalnom i političkom paktu za obrazovanje, namijenjenom temeljitoj reformi obrazovnog sustava, još se uvijek pregovara. Istovremeno bi se profesionalni razvoj nastavnika trebao podupirati smanjenjem broja ugovora na određeno vrijeme i izdvajanjem većih sredstava za njihovu izobrazbu. Isto tako, osobe sa završenim tercijarnim obrazovanjem suočavaju se s poteškoćama pri pronalaženju primjerenih i stabilnih radnih mjesta na tržištu rada. Većom suradnjom obrazovnih ustanova i poslovnog sektora mogao bi se poboljšati pristup mladih tržištu rada, dok bi se poduzećima osigurale vještine potrebne za poboljšanje njihovih inovacijskih kapaciteta. U tom kontekstu, u prijedlogu o novoj nacionalnoj digitalnoj strategiji potvrđuje se potreba za poboljšanjem digitalnih vještina. Izazovi se odnose na mali broj stručnjaka za informacijske i komunikacijske tehnologije kao i promicanje uloge obrazovnog sustava u unaprjeđenju digitalnih vještina. Osposobljavanje radnika u području digitalnih vještina omogućilo bi španjolskim poduzećima da ostanu konkurentni u sve više digitaliziranom gospodarstvu.

(15)

Regulatorne razlike u poslovnom okružju isto utječu na ograničeni rast produktivnosti. U postojećem kontekstu zbog regulatornih razlika i ograničenja u poslovnom okružju marže su visoke, smanjuje se geografska mobilnost poduzeća i radnika te se ograničava rast produktivnosti. Zakon o jedinstvu tržišta, koji je trebao riješiti taj problem, tek se djelomično proveo. Mora se poboljšati praćenje provedbe tog zakona na regionalnoj i lokalnoj razini te ojačati uloga sektorskih konferencija. Tim je zakonom uvedeno načelo da poduzeća mogu poslovati na cijelom državnom području ako ispune određene uvjete u jednom dijelu državnog područja. Ustavni sud je u nekoliko presuda objavljenih 2017. potvrdio da je to načelo nepravovaljano jer ne postoje zajednički ili istovrijedno minimalni standardi za pristup poslovnim djelatnostima ili za njihovo obavljanje. Uzimajući u obzir spomenute presude provedba ciljeva tog zakona bila bi moguća kad bi se utvrdili dosljedni zajednički ili istovrijedni standardi primjenjivi na cijelom državnom području. Nadalje, trebalo bi poboljšati suradnju na svim razinama vlasti u svim fazama provedbe kako bi se učinkovitije uklonili negativni učinci rascjepkanosti na poduzeća. Trebalo bi ubrzati provedbu aktivnosti Odbora za bolju regulativu, koji je osnovan kako bi se osigurala usklađenost zakonodavstva s pravnom stečevinom Unije u području usluga. U okviru paketa mjera za usluge donesenog u siječnju 2017. navedena su ograničenja koja se odnose na neke regulirane profesije kao što su inženjeri strojarstva i arhitekti, no zasad nisu poduzete posebne mjere za rješavanje problema tih ograničenja.

(16)

Općenito, poboljšanje kvalitete institucija moglo bi pridonijeti većem povjerenju u španjolsko gospodarstvo i povećati prihode od mjera donesenih radi povećanja produktivnosti. Ostvaren je napredak u pogledu transparentnosti financiranja političkih stranaka te objavljivanja podataka o imovini i sukobu interesa. Na poslovno okružje pozitivno je utjecao napredak ostvaren u suzbijanju korupcije, iako i dalje postoje zabrinutosti u tom području. Poboljšala se i percepcija građana i poduzeća o neovisnosti pravosudnog sustava. U tijeku je provedba mjera za daljnje poboljšanje učinkovitosti pravosudnog sustava, koja bi se trebala nastaviti. Iako je u tom širokom području ostvaren određeni napredak, i dalje je potrebno poticati izgradnju povjerenja u institucije na svim razinama vlasti.

(17)

Daljnjim poboljšanjima prometne, energetske i vodne infrastrukture potaknula bi se teritorijalna kohezija, bolja integracija na zajedničkom tržištu i rast produktivnosti. Nedostaju ulaganja za prekogranične prometne i energetske veze te za vodnu infrastrukturu. Mogla bi se bolje iskoristiti željeznička infrastruktura za prijevoz putnika i tereta. Ključna prepreka boljoj željezničkoj povezanosti jesu različite širine kolosijeka u Španjolskoj, Portugalu i Francuskoj, iako su nedavno dovršene dionice željezničke pruge za koje se koristi međunarodno prihvatljiva standardna širina kolosijeka. Manjkavosti postoje i u željezničkim vezama za prijevoz tereta između glavnih luka na Atlantiku i obale Sredozemlja i industrijskih zona u unutrašnjosti. Nedovoljna povezanost onemogućuje i bolju integraciju na tržišta električne struje i plina u Uniji. Potrebna su dodatna ulaganja u infrastrukturu kako bi se poboljšalo upravljanje vodama, npr. pročišćavanje otpadnih voda, smanjenje curenja vodovodnih mreža i poboljšanje sustava vodoopskrbe. Španjolska bi od toga imala okolišne, gospodarske i socijalne koristi.

(18)

Komisija je u okviru europskog semestra 2018. provela sveobuhvatnu analizu ekonomske politike Španjolske i objavila je u Izvješću za Španjolsku za 2018. Ocijenila je i Program stabilnosti za 2018., Nacionalni program reformi za 2018. i mjere poduzete kao odgovor na preporuke upućene Španjolskoj prethodnih godina. Komisija je u obzir uzela ne samo njihovu važnost za održivu fiskalnu i socioekonomsku politiku u Španjolskoj nego i njihovu usklađenost s pravilima i smjernicama Unije, a s obzirom na potrebu jačanja ukupnoga gospodarskog upravljanja u Uniji na način da se na razini Unije doprinosi budućim nacionalnim odlukama.

(19)

Uzimajući u obzir tu ocjenu, Vijeće je ispitalo Program stabilnosti za 2018. i njegovo je mišljenje (9) posebno navedeno u preporuci 1. u nastavku.

(20)

Uzimajući u obzir detaljno preispitivanje koje je provela Komisija i tu ocjenu, Vijeće je ispitalo Nacionalni program reformi za 2018. i Program stabilnosti za 2018. Preporuke Vijeća u skladu s člankom 6. Uredbe (EU) br. 1176/2011 navedene su u preporukama od 1. do 3. u nastavku,

1.

2.

3.

(1)

Komisija je 22. studenoga 2017. donijela Godišnji pregled rasta, čime je označen početak europskog semestra za koordinaciju ekonomskih politika za 2018. Posebna je pozornost posvećena europskom stupu socijalnih prava, koji su Europski parlament, Vijeće i Komisija proglasili 17. studenoga 2017. Prioritete Godišnjeg pregleda rasta potvrdilo je Europsko vijeće 22. ožujka 2018. Komisija je 22. studenoga 2017. na temelju Uredbe (EU) br. 1176/2011 donijela Izvješće o mehanizmu upozoravanja, u kojemu se navodi da je Francuska jedna od država članica za koju je potrebno provesti detaljno preispitivanje. Istog je dana Komisija donijela i Preporuku za Preporuku Vijeća o ekonomskoj politici europodručja, koju je Europsko vijeće potvrdilo 22. ožujka 2018. Vijeće je 14. svibnja 2018. donijelo Preporuku o ekonomskoj politici europodručja (3) („Preporuka za europodručje”).

(2)

Kao država članica čija je valuta euro te s obzirom na blisku međusobnu povezanost ekonomija u ekonomskoj i monetarnoj uniji, Francuska bi trebala osigurati punu i pravodobnu provedbu Preporuka za europodručje, kako je navedena u preporukama u nastavku, a posebno u preporukama 1. i 2.

(3)

Izvješće za Francusku za 2018. objavljeno je 7. ožujka 2018. U izvješću je ocijenjen napredak Francuske u smislu preporuka za pojedinu zemlju koje je Vijeće donijelo 11. srpnja 2017. (4), mjere poduzete kao odgovor na preporuke donesene prethodnih godina te napredak Francuske u ostvarenju njezinih nacionalnih ciljeva u okviru strategije Europa 2020. Izvješće sadržava i detaljno preispitivanje u skladu s člankom 5. Uredbe (EU) br. 1176/2011, čiji su rezultati također objavljeni 7. ožujka 2018. Komisija u svojoj analizi zaključuje da u Francuskoj postoje makroekonomske neravnoteže. Konkretno, slabosti proizlaze iz visokog javnog duga i slabe dinamike konkurentnosti u kontekstu niskog rasta produktivnosti. Posebno je važan rizik od štetnih učinaka na francusko gospodarstvo i, s obzirom na njegovu veličinu, od negativnih prelijevanja na ekonomsku i monetarnu uniju.

(4)

Francuska je 25. travnja 2018. dostavila svoj Nacionalni program reformi za 2018. i svoj Program stabilnosti za 2018. Kako bi se u obzir uzela njihova povezanost, oba su programa ocijenjena istodobno.

(5)

Pri programiranju u okviru europskih strukturnih i investicijskih fondova („ESI fondovi”) za razdoblje 2014. – 2020., u obzir su uzete relevantne preporuke za pojedine zemlje. Kako je predviđeno člankom 23. Uredbe (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (5), ako je pri provedbi relevantnih preporuka Vijeća potrebna potpora, Komisija može zatražiti od države članice da preispita svojeg sporazum o partnerstvu i relevantne programe i predloži izmjene u vezi s njima. Komisija je dostavila dodatne pojedinosti o tome kako bi iskoristila tu odredbu u smjernicama o primjeni mjera kojima se učinkovitost ESI fondova povezuje s dobrim gospodarskim upravljanjem.

(6)

Nakon pravovremenog i trajnog smanjenja prekomjernog deficita i Odluke Vijeća (EU) 2018/924 (6) da stavi izvan snage postupak u slučaju prekomjernog deficita, Francuska je trenutačno obuhvaćena preventivnim dijelom Pakta o stabilnosti i rastu te podliježe prijelaznom pravilu o dugu. Vlada u svojem Programu stabilnosti za 2018. planira postupno poboljšanje salda opće države s – 2,6 % BDP-a u 2017. na + 0,3 % BDP-a u 2022. Srednjoročni proračunski cilj, odnosno strukturni deficit od 0,4 % BDP-a, ne očekuje se da će se ostvariti tijekom razdoblja obuhvaćenog Programom stabilnosti za 2018. Prema Programu stabilnosti za 2018. očekuje se da će se udio duga opće države u BDP-u smanjiti s 97,0 % u 2017. na 89,2 % u 2022. Makroekonomski scenarij na kojem se temelje te proračunske projekcije uvjerljiv je. Istodobno nisu dovoljno precizirane mjere potrebne za ostvarenje planiranog ciljnog deficita od 2019. nadalje.

(7)

Vijeće je 11. srpnja 2017. preporučilo Francuskoj da osigura da stopa nominalnog rasta neto primarnih (7) državnih rashoda u 2018. ne premašuje 1,2 %, što odgovara godišnjoj strukturnoj prilagodbi od 0,6 % BDP-a. Istodobno je navedeno da će se ocjenom nacrta proračunskog plana za 2018. i naknadnom ocjenom proračunskih rezultata za 2018. morati uzeti u obzir da je cilj postići smjer fiskalne politike koji doprinosi jačanju postojećeg oporavka te osiguravanju održivosti javnih financija. Nakon ocjene snage oporavka u Francuskoj koju je Komisija izradila u okviru svojeg mišljenja o nacrtu proračunskog plana Francuske za 2018., u kojoj se uzimaju u obzir izazovi održivosti s kojima se Francuska suočava, nije potrebno uzeti u obzir dodatne elemente u tom pogledu. Na temelju Komisijine proljetne prognoze 2018. postoji rizik značajnog odstupanja od preporučenog kretanja prilagodbe prema ostvarenju srednjoročnog proračunskog cilja u 2018.

(8)

Budući da u Francuskoj udio duga opće države u BDP-u premašuje 60 % i da predviđeni jaz outputa iznosi 0,6 %, stopa nominalnog rasta neto primarnih državnih rashoda 2019. ne bi smjela biti viša od 1,4 %, što odgovara godišnjoj strukturnoj prilagodbi od 0,6 % BDP-a u skladu sa zajednički dogovorenom matricom zahtjeva u okviru Pakta o stabilnosti i rastu. Prema proljetnoj prognozi Komisije za 2018., ne bude li promjene u politikama postoji rizik značajnog odstupanja od tog zahtjeva u 2019. te u razdoblju 2018. – 2019. kad se zajedno uzmu u obzir. Na prvi se pogled predviđa da Francuska 2018. i 2019. neće poštovati prijelazno pravilo o dugu. Općenito, Vijeće smatra da bi se od 2018. trebale poduzeti potrebne mjere kako bi se poštovale odredbe Pakta o stabilnosti i rastu. Bilo bi razborito sve neočekivane prihode iskoristiti za daljnje smanjenje udjela duga opće države.

(9)

Razina javnih rashoda u Francuskoj najviša je u Uniji. Predviđa se da će u 2018. udio rashoda u BDP-u dosegnuti 56,0 %, što je 10,6 postotnih bodova više od prosjeka Unije. Iako su smanjenja kamatnih stopa i javnih ulaganja posljednjih godina uglavnom pogodovala strategiji konsolidacije, nije izvjesno da će u srednjoročnom razdoblju kamatne stope ostati niske, a smanjenje produktivnih ulaganja moglo bi štetno utjecati na budući gospodarski potencijal. Revizijama rashoda od 2014. nisu ostvarene značajne uštede i povećanje učinkovitosti bilo je ograničeno zbog nedostatka odgovarajućeg praćenja i niske razine političke odgovornosti. Odustalo se od najnovije strategije revizije rashoda te će ona biti zamijenjena programom Javne mjere 2022. (Action Publique 2022), čija su načela utvrđena u mandatu koji je vlada dodijelila u listopadu 2017. Odbor za Javne mjere 2022. (Comité Action Publique 2022) dužan je izraditi izvješće do ljeta 2018. i provesti analizu o mjerama koje treba poduzeti. Međutim, jasno definirane mjere još nisu predložene i nove uštede unutar tog okvira ostvarit će se tek od 2020. nadalje. Brza provedba mjera ušteda na rashodima pogodovala bi naporima odgovaranja na trenutačne potrebe fiskalne konsolidacije u kratkoročnom i srednjoročnom razdoblju.

(10)

Trenutno u Francuskoj istovremeno postoji 37 različitih programa mirovinskog osiguranja. Ti programi odnose se na različite skupine radnika i funkcioniraju u skladu s različitim skupovima pravila. Postupnim objedinjavanjem pravila povećala bi se transparentnost sustava i međugeneracijska pravednost te olakšala mobilnost radnika. Usklađivanjem pravila za izračun doprinijelo bi se i boljoj kontroli javnih rashoda. Iako se očekuje da će se već donesenim mirovinskim reformama dugoročno smanjiti razina udjela javnih rashoda za mirovine, jednostavnijim i učinkovitijim mirovinskim sustavom ostvarile bi se dodatne uštede i doprinijelo ublažavanju rizika za održivost javnih financija u srednjoročnom razdoblju. Prema nedavnoj studiji Zaklade za istraživanje javne uprave i javnih politika (La Fondation pour la recherche sur les administrations et les politiques publiques (iFRAP) usklađivanjem različitih programa mirovinskog osiguranja u javnom i privatnom sektoru moglo bi se do 2022. uštedjeti više od 5 milijardi EUR javnih rashoda.

(11)

Stopa nezaposlenosti smanjila se s 10,4 % 2015. na 9,4 % u 2017. te se predviđa dodatno smanjenje u narednim godinama, dok se stopa zaposlenosti povećala na 70,6 % u 2017. Međutim, uvjeti na tržištu rada za mlade osobe, niskokvalificirane radnike i osobe migrantskog podrijetla (prva i druga generacija) i dalje su relativno teži. U 2017. bilo je zaposleno samo 55,6 % osoba koje nisu rođene u EU-u (u dobi od 20 do 64 godine), što je za 17,0 postotnih bodova niže od broja zaposlenih osoba rođenih u Francuskoj. Stanovnici najzapostavljenijih područja (Quartiers de la politique de la ville, odnosno osjetljive četvrti u kojima se provodi posebna politika), uključujući osobe migrantskog podrijetla, i dalje se suočavaju s poteškoćama na tržištu rada. Ne dovodeći u pitanje mjere politike, utjecaj socioekonomskog i migrantskog podrijetla na obrazovne rezultate relativno je visok i otežava uključivanje na tržište rada. Postoje i dokazi o diskriminatornim praksama na tržištu rada. Učinkovite aktivne potpore za zapošljavanje, uključujući jezično osposobljavanje, intenzivna savjetovanja pri traženju zaposlenja i potpore za zapošljavanje te odlučnije mjere suzbijanja diskriminatornih praksi ključne su za poticanje jednakih mogućnosti na tržištu rada.

(12)

Cilj je zakona o radu iz 2016., kojim se modernizira socijalni dijalog i osigurava stručno usavršavanje, poboljšati sposobnost poduzeća za prilagodbu ekonomskim ciklusima te smanjiti udio radnika s ugovorima na određeno vrijeme. Iako se sve više ljudi zapošljava na neodređeno vrijeme, segmentacija tržišta rada i dalje je izazov te bi trebalo poticati prijelaz prema većem zapošljavanju na neodređeno vrijeme. U tom je smislu važno dovršiti provedbu ambicioznog programa tekućih reformi, koji obuhvaća nedavno donesenu reformu radnog zakonodavstva, planiranu reformu sustava naknada za nezaposlenost i reformu sustava strukovnog obrazovanja i osposobljavanja, uključujući naukovanje.

(13)

Francuska je postupnom provedbom mjera za smanjenje poreznog klina za rad od 2013. poboljšala svoju troškovnu konkurentnost, ali još nisu potpuno nadoknađeni akumulirani gubici iz prošlosti. Francuska je 2016., gledano s obzirom na prosječnu plaću, i dalje imala jednu od najviših stopa doprinosa poslodavaca za socijalno osiguranje kao udjela ukupnih troškova rada u Uniji. Očekuje se da će se postojeće mjere politike u cilju smanjenja troškova rada dodatno konsolidirati i pojačati 2019. s najavljenim pretvaranjem poreznog odbitka za konkurentnost i zapošljavanje (CICE) u opće smanjenje socijalnih doprinosa za poslodavce i uvođenjem dodatnih olakšica za niže plaće kako bi se potaknulo zapošljavanje niskokvalificiranih radnika.

(14)

Minimalna plaća u Francuskoj od 2013. kreće se u skladu s pravilima o indeksaciji, bez ad hoc povećanja. Zbog toga je rasla sporije od referentnih plaća (1,23 % u 2017., u odnosu na 1,31 % za prosječnu plaću) u kontekstu slabe inflacije i sporog rasta plaća. Iako je minimalna plaća u odnosu na prosječnu plaću visoka gledano na međunarodnom planu, trošak rada za minimalnu plaću znatno je snižen smanjenjima plaćanja doprinosa za socijalno osiguranje. Takva smanjenja bit će pojačana i postat će stalna od 2019. Iako je indeksacija minimalne plaće važna za očuvanje kupovne moći radnika, postojeći mehanizam (jedinstven u Uniji) mogao bi ograničavati prilagodbu plaća promjenjivim uvjetima s mogućim negativnim posljedicama za konkurentnost. Skupina neovisnih stručnjaka svake godine ocjenjuje minimalnu plaću i iznosi neobvezujuća mišljenja o njezinu kretanju. Ta je skupina 2017. preporučila izmjenu pravila o indeksaciji, na primjer ograničavajući ga samo na indeksaciju inflacije.

(15)

Trenutačni početni sustav strukovnog obrazovanja i osposobljavanja ne podupire dovoljno uključivanje na tržište rada, posebno zato što je znatan udio studenata usmjeren na karijere s ograničenim mogućnostima zapošljavanja. Osim toga, francuski studenti u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju postižu mnogo slabije obrazovne rezultate od prosjeka Unije, dok su studenti u općem obrazovanju znatno uspješniji. U tom kontekstu mjere za poticanje naukovanja, koja su povezana s boljim izgledima za zapošljavanje, te mjere za poboljšanje rezultata u školi ključne su za podupiranje zapošljavanja mladih i promicanje jednakih mogućnosti. Istovremeno je važno poboljšati pristup trajnom osposobljavanju za niskokvalificirane radnike i tražitelje posla te promicati stjecanje viših kvalifikacija, uz odgovarajuće smjernice o osposobljavanju. Uzimajući u obzir te izazove, a posebno potrebu da se poboljša upravljanje sustavom, osigura pristup osposobljavanju, njegova kvaliteta i relevantnost za tržište rada te sigurni prijelazi na tržištu rada, vlada je 27. travnja 2018. predstavila nacrt zakona o reformi naukovanja te sustava trajnog strukovnog obrazovanja i osposobljavanja. Osim toga, u Nacionalnom programu reformi za 2018. potvrđuje se namjera provedbe plana ulaganja u vještine u iznosu od 14 milijardi EUR te se otvara put za dodatnu reformu početnog strukovnog obrazovanja u školi.

(16)

Ukupno gledajući, sustav socijalne zaštite postiže dobre rezultate. Nejednakosti u dohotku nakon prijenosa socijalnih naknada ispod su prosjeka Unije i, unatoč nedavnom povećanju, broj osoba izloženih riziku od siromaštva i socijalne isključenosti i dalje je relativno nizak. Međutim, neke skupine, osobito obitelji samohranih roditelja, osobe koje nisu rođene u Uniji i osobe koje žive u zapostavljenim gradskim područjima, izložene su većem riziku od siromaštva. Pristup primjerenom stanovanju za osobe koje žive u siromaštvu i dalje izaziva zabrinutost. Unatoč nedavnim poboljšanjima u nekim područjima i dalje postoji manjak socijalnih stambenih jedinica.

(17)

Unatoč tekućim reformama za smanjenje poreznog opterećenja poduzeća i podupiranje produktivnih ulaganja francuski porezni sustav i dalje je obilježen visokim stupnjem složenosti s poreznim rashodima, neučinkovitim porezima i porezima na proizvodnju koji su prepreka dobrom funkcioniranju poslovnog okruženja. Zbog velikog broja poreznih rashoda (porezne olakšice, izuzeća, smanjenja poreza) stvara se dodatan teret za poduzeća, a posebno mala i srednja poduzeća, u obliku povećanih troškova usklađivanja i nesigurnosti. Stvaraju se i dodatni troškovi kontrole za poreznu upravu. U okviru Zakona o proračunu za 2018. broj i vrijednost poreznih rashoda dodatno će se povećati i očekuje se da će u 2018. dosegnuti 99,8 milijardi EUR (4,2 % BDP-a), u odnosu na 93 milijarde EUR u 2017. Osim toga, utvrđena su oko 192 poreza kojima se ostvaruju niski prihodi (manje od 150 milijuna EUR godišnje), ali je od 2014. ukinut tek njihov vrlo ograničen broj. (8) Naposljetku, u odnosu na ostale u Uniji Francuska ima vrlo visoke poreze na proizvodnju (9) (3,1 % BDP-a 2016.), koji se uglavnom sastoje od oporezivanja kapitala i rada i kojem poduzeća podliježu zbog bavljenja proizvodnjom, bez obzira na njihovu gospodarsku uspješnost.

(18)

Tržište usluga činilo je više od 50 % dodane vrijednosti, 40 % radnih mjesta i 20 % dodane vrijednosti proizvodne industrije u izvozu 2016. Međutim, iako utječe na cijelo gospodarstvo, tržišno natjecanje na tržištu usluga i dalje je otežano zbog regulatornih zahtjeva i administrativnog opterećenja, čime se dodatno ograničava sposobnost rasta poduzeća. Ako budu dovoljno ambiciozne i u potpunosti se provedu, reforme u području usluga mogle bi imati značajan pozitivan gospodarski učinak. Pri određivanju prioriteta reformi važno je uzeti u obzir gospodarsku važnost i uspješnost podsektora usluga. Pristup koji se temelji na pokazateljima i koji se upotrebljava za utvrđivanje prioritetnih reformi u sektorima usluga ističe niz poslovnih usluga (arhitektonske i inženjerske djelatnosti, pravne i računovodstvene djelatnosti, administrativne i pomoćne usluge), maloprodaju, usluge smještaja i pripreme i posluživanja hrane te zdravstvene usluge. U specifičnom području profesionalnih usluga Zakonom o rastu, aktivnosti i jednakim gospodarskim mogućnostima („Macronov zakon”) od 6. kolovoza 2015. ublažena su ograničenja u određenom broju zanimanja, uglavnom pravnim zanimanjima. I dalje ima prostora za daljnje reforme u području profesionalnih usluga. Daljnje reforme mogle bi biti usmjerene na specifična ograničenja pristupa i obavljanja djelatnosti (npr. ograničavanje djelatnosti na određena zanimanja, ograničenja glasačkih prava, ograničenja udjela, multidisciplinarna ograničenja i ograničenja numerus clausus) koja se smatraju pretjeranima. Reforme za uklanjanje ključnih prepreka rastu poduzeća mogle bi uključivati uklanjanje učinka praga koji se odnosi na kriterije iz propisa povezane s veličinom poduzeća i smanjenje administrativnog opterećenja poduzeća. Naposljetku, boljom pokrivenosti Francuske brzom širokopojasnom mrežom povećala bi se njezina sposobnost uživanja pogodnosti digitalnoga gospodarstva.

(19)

Prema Europskoj ljestvici uspjeha u inoviranju Francuska uspješnost u tom pogledu i dalje je ispod predvodnika inovacija u Uniji unatoč relativno visokoj razini javne potpore. Posebno bi se poboljšanjem učinkovitosti programa javne potpore, uključujući porezni kredit za istraživanje i razvoj (Crédit d'Impôt Recherche), potaknuli bolji rezultati u području inovacija. U tom pogledu rezultati tekuće evaluacije moraju se uzeti u obzir pri poboljšanju osmišljavanja javne potpore za inovacije. Prijenos znanja između javnog istraživanja i poduzeća i dalje je izazov, a time se ograničava komercijalno iskorištavanje rezultata istraživanja. U usporedbi s drugim državama članicama Unije Francuska ima slabe rezultate u području zajedničkih javno-privatnih publikacija i javnog istraživanja i razvoja koji financiraju poduzeća. Postoji određeni potencijal za jačanje mehanizama prijenosa znanja između akademske zajednice i industrije pojednostavnjenjem partnerstva u istraživanju i poticanjem mobilnosti istraživača.

(20)

Komisija je u okviru Europskog semestra 2018. provela sveobuhvatnu analizu ekonomske politike Francuske i objavila je u Izvješću za Francusku za 2018. Ocijenila je i Program stabilnosti za 2018., Nacionalni program reformi za 2018. i mjere poduzete kao odgovor na preporuke upućene Francuskoj prethodnih godina. Komisija je u obzir uzela ne samo njihovu važnost za održivu fiskalnu i socioekonomsku politiku u Francuskoj, nego i njihovu usklađenost s pravilima i smjernicama Unije, a s obzirom na potrebu jačanja ukupnoga gospodarskog upravljanja u Uniji na način da se na razini Unije doprinosi budućim nacionalnim odlukama.

(21)

Uzimajući u obzir tu ocjenu, Vijeće je ispitalo Program stabilnosti za 2018. i njegovo je mišljenje (10) posebno navedeno u preporuci 1. u nastavku.

(22)

Uzimajući u obzir detaljno preispitivanje koje je provela Komisija i tu ocjenu, Vijeće je ispitalo Nacionalni program reformi za 2018. i Program stabilnosti za 2018. Preporuke Vijeća u skladu s člankom 6. Uredbe (EU) br. 1176/2011 navedene su u preporukama od 1. do 3. u nastavku,

1.

2.

3.

(1)

Komisija je 22. studenoga 2017. donijela Godišnji pregled rasta, čime je označen početak europskog semestra za koordinaciju ekonomskih politika za 2018. Posebna je pozornost posvećena europskom stupu socijalnih prava, koji su Europski parlament, Vijeće i Komisija proglasili 17. studenoga 2017. Prioritete Godišnjeg pregleda rasta potvrdilo je Europsko vijeće 22. ožujka 2018. Komisija je 22. studenoga 2017. na temelju Uredbe (EU) br. 1176/2011 također donijela Izvješće o mehanizmu upozoravanja, u kojemu je Hrvatska utvrđena kao jedna od država članica za koju je potrebno provesti detaljno preispitivanje.

(2)

Izvješće za Hrvatsku za 2018. objavljeno je 7. ožujka 2018. U izvješću je ocijenjen napredak Hrvatske u smislu preporuka za pojedinu zemlju koje je Vijeće donijelo 11. srpnja 2017. (3), mjere poduzete kao odgovor na preporuke donesene prethodnih godina te napredak Hrvatske u ostvarenju njezinih nacionalnih ciljeva u okviru strategije Europa 2020. Izvješće sadržava i detaljno preispitivanje u skladu s člankom 5. Uredbe (EU) br. 1176/2011, čiji su rezultati također objavljeni 7. ožujka 2018. Komisija u svojoj analizi zaključuje da u Hrvatskoj unatoč njihovu smanjenju još uvijek postoje prekomjerne makroekonomske neravnoteže. Ranjivosti su povezane s još uvijek visokim razinama javnog, privatnog i vanjskog duga koji su u velikoj mjeri denominirani u stranoj valuti. I dalje je visoka razina loših kredita, osobito kredita nefinancijskih poduzeća. Potencijalni rast Hrvatske i dalje nije dovoljan za trajnu prilagodbu i općenito je ostvaren slab napredak u provedbi mjera politike kojima se rješavaju problemi kronično niske iskorištenosti rada i sporog rasta produktivnosti. Restriktivno poslovno okruženje i dalje koči konkurentnost i ulaganja, dok rascjepkana javna uprava otežava učinkovitost pružanja javnih usluga.

(3)

Hrvatska je 26. travnja 2018. dostavila svoj Nacionalni program reformi za 2018. i svoj Program konvergencije za 2018. Kako bi se u obzir uzela njihova povezanost, oba su programa ocijenjena istodobno.

(4)

Pri programiranju u okviru europskih strukturnih i investicijskih fondova („ESI fondovi”) za razdoblje 2014. – 2020., u obzir su uzete relevantne preporuke za pojedine zemlje. Kako je predviđeno člankom 23. Uredbe (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (4), ako je pri provedbi relevantnih preporuka Vijeća potrebna potpora, Komisija može zatražiti od države članice da preispita i predloži izmjene svojeg sporazuma o partnerstvu i relevantnih programa. Komisija je dostavila dodatne pojedinosti o tome kako bi iskoristila tu odredbu u smjernicama o primjeni mjera kojima se učinkovitost ESI fondova povezuje s dobrim gospodarskim upravljanjem.

(5)

Hrvatska je trenutačno obuhvaćena preventivnim dijelom Pakta o stabilnosti i rastu te podliježe pravilu o dugu. Iako je u 2017. ostvaren suficit ukupnog salda opće države od 0,8 % BDP-a, prema Programu konvergencije za 2018. planira se da će u 2018. ukupni saldo zabilježiti deficit od 0,5 % BDP-a te da će se nakon toga postupno poboljšati i u 2021. ostvariti suficit od 0,5 % BDP-a. Predviđa se da će se tijekom programskog razdoblja srednjoročni proračunski cilj, odnosno strukturni deficit od 1,75 % BDP-a, i dalje ostvarivati sa značajnom pozitivnom razlikom. Prema Programu konvergencije za 2018. očekuje se da će se udio duga opće države u BDP-u smanjiti sa 78,0 % BDP-a u 2017. na 75,1 % u 2018. te da će se nastaviti smanjivati i u 2021. iznositi 65,9 %. Makroekonomski scenarij na kojem se temelje te proračunske projekcije vjerodostojan je. Čini se, međutim, da su proračunski ciljevi planirani s oprezom. Prema proljetnoj prognozi Komisije za 2018. predviđa se da će saldo opće države iznositi 0,7 % BDP-a u 2018. i 0,8 % BDP-a u 2019.

(6)

Vijeće je 11. srpnja 2017. Hrvatskoj preporučilo da u 2018. nastavi ostvarivati svoj srednjoročni proračunski cilj. Na temelju proljetne prognoze Komisije za 2018. predviđeno je da će strukturni saldo iznositi – 0,3 % BDP-a u 2018 i – 0,6 % BDP-a u 2019., što je iznad srednjoročnog proračunskog cilja. Predviđa se da će Hrvatska u 2018. i 2019. biti usklađena s pravilom o dugu. Općenito, Vijeće smatra da se očekuje da će Hrvatska u 2018. i 2019. biti usklađena s odredbama Pakta o stabilnosti i rastu.

(7)

Znatno se kasni s najavljenim donošenjem ključnih propisa za poboljšanje hrvatskog fiskalnog okvira. Zbog svoje manjkavosti numerička fiskalna pravila nedjelotvorna su za planiranje fiskalne politike te je uloga Povjerenstva za fiskalnu politiku kao neovisnog tijela i dalje slaba. I dalje je važno primjenjivati prakse dobrog upravljanja dugom zbog još visoke razine hrvatskog javnog duga i njegove izloženosti valutnim rizicima. U 2017. ojačana je funkcija upravljanja dugom te je izrađena strategija upravljanja dugom, koju ju potrebno redovito ažurirati. Odgođeno je uvođenje već propisanog periodičnog poreza na nekretnine i nema naznaka o tome hoće li se i kada početi provoditi. Zbog toga Hrvatska ima nizak udio prihoda od periodičnog oporezivanja nepokretne imovine. Periodični porez na nekretnine omogućio bi učinkovitiju ukupnu naplatu prihoda poticajnu za rast i bio bi stabilan i predvidljiv izvor prihoda jedinicama lokalne uprave.

(8)

U 2017. nastavljen je oporavak hrvatskog tržišta rada. No stopa zaposlenosti i stopa aktivnosti i dalje su znatno niže od prosjeka Unije, što koči potencijalni rast. Zakonska dob za umirovljenje za žene trenutačno je 62, a za muškarce 65 godina. Izjednačavanje zakonske dobi za umirovljenje i njezino povećanje sporo napreduju te se očekuje da će tek 2038. ta dob za oba spola biti 67 godina. Nadalje, radnici starije dobi mogu iskoristiti brojne mogućnosti prijevremenog umirovljenja te mirovinski sustav uključuje određene posebne odredbe o mirovinama kojima se osiguravaju povoljniji uvjeti za umirovljenje. Na nisko sudjelovanje žena na tržištu rada utječu i njihove odgovornosti povezane sa skrbi. Zbog posljedičnog kratkog prosječnog radnog vijeka tekuće i buduće mirovine nisu na primjerenoj razini i prisutni su rizici od siromaštva u starijoj životnoj dobi. Najavljene mjere kojima se potiče dulji radni vijek nisu još provedene.

(9)

Iako u Hrvatskoj postoji socijalni dijalog, stvarna interakcija između nadležnih tijela i dionika u procesu izrade politika ograničena je i uglavnom se svodi na iznošenje mišljenja u pisanom obliku o određenim predloženim Vladinim mjerama. Nadalje, rascjepkanost sindikata ograničava njihove ukupne kapacitete za sudjelovanje u socijalnom dijalogu.

(10)

Unatoč nedavnim poboljšanjima i dalje je visok udio osoba izloženih riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti i znatne su teritorijalne razlike među županijama. Tom su problemu osobito izložene starije osobe, niskokvalificirane osobe i osobe s invaliditetom. Uočeni su nedostaci kad je riječ o učinkovitosti i pravednosti sustava socijalne zaštite. Socijalne naknade imaju ograničeni kapacitet za smanjenje siromaštva. Nedostatak koordinacije među institucijama i niži fiskalni kapacitet siromašnijih jedinica lokalne uprave uzrokuju neujednačenu dostupnost socijalnih naknada.

(11)

Hrvatski su rezultati ispod prosjeka Unije u području ulaganja u obrazovanje, ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, osnovnih vještina, stjecanja visokog obrazovanja i relevantnosti strukovnog obrazovanja i osposobljavanja za tržište rada. Hrvatska je počela provoditi nekoliko reformi iz Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije. Ako se provede u potpunosti i u skladu s ostalim mjerama iz Strategije, reforma školskog kurikuluma mogla bi pozitivno utjecati na kvalitetu hrvatskog obrazovnog sustava. Čini se da je relevantnost strukovnog obrazovanja i osposobljavanja za tržište rada ograničena, na što upućuje činjenica da više od polovine evidentiranih nezaposlenih osoba ima završeno strukovno obrazovanje i osposobljavanje. Da bi se bolje identificirale potrebne vještine, potrebna je bolja koordinacija javnih tijela i poslodavaca. U sustavu obrazovanja odraslih kojemu je svrha doprinijeti njihovu uključivanju na tržište rada postoji velik broj pružatelja tih usluga koji su nejednako raspoređeni u zemlji te programi učenja nisu prikladno evaluirani. Sudjelovanje u programima obrazovanja odraslih i obrazovnim programima koji se nude u okviru mjera aktivne politike tržišta rada vrlo je nisko.

(12)

Teritorijalna rascjepkanost hrvatske javne uprave i široka raspodjela nadležnosti na svim razinama vlasti otežavaju učinkovito pružanje javnih usluga i učinkovitost javnih rashoda. Brojne manje lokalne jedinice nemaju odgovarajuće financijske ni administrativne kapacitete za obavljanje decentraliziranih funkcija. Pokazatelji učinkovitosti javne uprave upućuju na rezultate koji su ispod prosjeka Unije, što otežava izradu i provedbu javnih politika i učinkovitije korištenje sredstava iz europskih strukturnih i investicijskih fondova. Dodatno je odgođeno planirano smanjenje broja lokalnih ureda i ispostava središnje uprave i pojednostavnjenje sustava državnih agencija. Neusklađenost okvira za određivanje plaća u javnoj upravi i javnim službama onemogućuje jednakost postupanja i kontrolu vlade nad rashodima za plaće u javnom sektoru. Donošenje najavljenih propisa u cilju njihovog usklađivanja dodatno je odgođeno do sredine 2018. Nadležna tijela poduzela su prve mjere za integraciju nekih funkcija među bolnicama radi poboljšanja učinkovitosti pružanja zdravstvenih usluga i pristupa zdravstvenoj skrbi. Međutim, zbog neučinkovitog modela financiranja zdravstvenog sustava akumuliraju se dugovi, posebno za bolničku skrb.

(13)

Prisutnost poduzeća u državnom vlasništvu u gospodarstvu i dalje je velika. Sporo napreduje provedba mjera za poboljšanje upravljanja tim poduzećima koja i dalje posluju s niskim razinama produktivnosti i profitabilnosti. Doneseno je novo zakonodavstvo o upravljanju i raspolaganju državnom imovinom.

(14)

U studenome 2017. završena je revizija kvalitete imovine Hrvatske banke za obnovu i razvitak. S obzirom na važnost te banke za provedbu financijskih instrumenata Unije i Plana ulaganja za Europu te njezinu sve veću ulogu u izravnom kreditiranju, rezultati te revizije trebali bi poslužiti za jačanje nadzornog i regulatornog okvira te banke te njezina upravljanja.

(15)

Administrativno opterećenje i parafiskalni nameti i dalje negativno utječu na poslovno okruženje. Postojano se smanjuje administrativno opterećenje, no sporijom dinamikom. Smanjenje parafiskalnih nameta odvija se u ograničenom opsegu i uz nisku transparentnost jer se nisu provela redovita ažuriranja registra ni procjene učinka planiranih smanjenja.

(16)

Potrebna je cjelovita provedba akcijskog plana za suzbijanje korupcije za 2017. i 2018. kako bi se ostvarili ciljevi Strategije suzbijanja korupcije za razdoblje od 2015. do 2020. Potrebno je poboljšati nekoliko ključnih elemenata, osobito podnošenje izvješća o imovinskom stanju i prijave sukoba interesa, osvješćivanje o kanalima koje zviždači mogu koristiti za prijavu nepravilnosti i stvarna kontrola rizika u javnoj nabavi, koja je i dalje izložena korupciji zbog velikog udjela internih javnih nabava u subjektima u državnom vlasništvu.

(17)

Restriktivni propisi na tržištima robe i usluga, osobito veliki broj prekomjerno reguliranih profesija, negativno utječu na tržišno natjecanje. Ublažavanje tih propisa sporo napreduje zbog snažnog otpora interesnih skupina.

(18)

Dugotrajnost sudskih postupaka i znatan broj neriješenih predmeta i dalje negativno utječu na kvalitetu i učinkovitost pravosuđa, a time i na poslovno okruženje. Zabilježeno smanjenje broja neriješenih predmeta bilo je uglavnom potaknuto manjim brojem novih predmeta, a ne bržim rješavanjem predmeta u postupku. Elektronička komunikacija u parničnim i stečajnim postupcima i dalje se nedovoljno koristi unatoč poboljšanjima.

(19)

U okviru hrvatske strategije pametne specijalizacije poduzimaju se određeni ciljani napori u svrhu reforme nacionalnog sustava znanosti i inovacija. Provedba strategije usporena je zbog nekoordiniranih nadležnosti unutar politike za potporu znanosti i inovacijama. Isto tako, velika sveučilišta imaju vrlo rascjepkane upravljačke strukture i stroga administrativna pravila. Slaba je suradnja istraživačkih institucija i poslovnog sektora. Nema sustavnog praćenja i evaluacije učinka politika koje se provode u području istraživanja i inovacija, čime se onemogućuje primjereno utvrđivanje prioriteta. Sustav visokog obrazovanja mogao bi imati koristi od poticaja kojima se promiču kvaliteta i relevantnost za tržište rada.

(20)

Komisija je u okviru europskog semestra 2018. provela sveobuhvatnu analizu ekonomske politike Hrvatske i objavila je u izvješću za Hrvatsku za 2018. Ocijenila je i Program konvergencije za 2018., Nacionalni program reformi za 2018. i mjere poduzete kao odgovor na preporuke upućene Hrvatskoj prethodnih godina. Komisija je u obzir uzela ne samo njihovu važnost za održivu fiskalnu i socioekonomsku politiku u Hrvatskoj, nego i njihovu usklađenost s pravilima i smjernicama Unije, a s obzirom na potrebu jačanja ukupnoga gospodarskog upravljanja u Uniji na način da se na razini Unije doprinosi budućim nacionalnim odlukama.

(21)

Uzimajući u obzir tu ocjenu, Vijeće je ispitalo Program konvergencije za 2018., i prema njegovu mišljenju (5) očekuje se da će Hrvatska biti usklađena s odredbama Pakta o stabilnosti i rastu.

(22)

Uzimajući u obzir detaljno preispitivanje koje je provela Komisija i tu ocjenu, Vijeće je ispitalo Nacionalni program reformi za 2018. i Program konvergencije za 2018. Preporuke Vijeća u skladu s člankom 6. Uredbe (EU) br. 1176/2011 navedene su u preporukama od 1. do 4. u nastavku,

1.

2.

3.

4.

(1)

Komisija je 22. studenoga 2017. donijela Godišnji pregled rasta, čime je označen početak europskog semestra za koordinaciju ekonomskih politika za 2018. Posebna je pozornost posvećena europskom stupu socijalnih prava, koji su Europski parlament, Vijeće i Komisija proglasili 17. studenoga 2017. Prioritete Godišnjeg pregleda rasta potvrdilo je Europsko vijeće 22. ožujka 2018. Komisija je 22. studenoga 2017. na temelju Uredbe (EU) br. 1176/2011 donijela Izvješće o mehanizmu upozoravanja, u kojemu se Italija navodi kao jedna od država članica za koju je potrebno provesti detaljno preispitivanje. Istog je dana Komisija donijela i Preporuku za Preporuku Vijeća o ekonomskoj politici europodručja, koju je Europsko vijeće potvrdilo 22. ožujka 2018. Vijeće je 14. svibnja 2018. donijelo Preporuku o ekonomskoj politici europodručja (3) („Preporuka za europodručje”).

(2)

Kao država članica čija je valuta euro te s obzirom na blisku međusobnu povezanost ekonomija u ekonomskoj i monetarnoj uniji, Italija bi trebala osigurati punu i pravodobnu provedbu Preporuke za europodručje, koja je navedena u preporukama od 1. do 4. u nastavku.

(3)

Izvješće za Italiju za 2018. objavljeno je 7. ožujka 2018. U izvješću je ocijenjen napredak Italije u smislu preporuka za pojedinu zemlju koje je Vijeće donijelo 11. srpnja 2017. (4), mjere poduzete kao odgovor na preporuke donesene prethodnih godina te napredak Italije u ostvarenju njezinih nacionalnih ciljeva u okviru strategije Europa 2020. Izvješće sadržava i detaljno preispitivanje u skladu s člankom 5. Uredbe (EU) br. 1176/2011, čiji su rezultati također objavljeni 7. ožujka 2018. Komisija u svojoj analizi zaključuje da u Italiji postoje prekomjerne makroekonomske neravnoteže. U kontekstu visoke razine loših kredita, koja se smanjuje, i visoke nezaposlenosti s trendom poboljšanja, visok državni dug i dugotrajna slaba dinamika produktivnosti upućuju na rizike s prekograničnim učinkom. Osobito je važno poduzeti mjere za smanjenje rizika od štetnih učinaka na talijansko gospodarstvo te, s obzirom na njegovu veličinu i prekograničnu važnost, na ekonomsku i monetarnu uniju.

(4)

Italija je 16. svibnja 2018. dostavila svoj Nacionalni program reformi za 2018. i svoj Program stabilnosti za 2018. Kako bi se u obzir uzela njihova povezanost, oba su programa ocijenjena istodobno.

(5)

Pri programiranju u okviru europskih strukturnih i investicijskih fondova („ESI fondovi”) za razdoblje 2014. – 2020., u obzir su uzete relevantne preporuke za pojedine zemlje. Kako je predviđeno člankom 23. Uredbe (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (5), ako je pri provedbi relevantnih preporuka Vijeća potrebna potpora, Komisija može zatražiti od države članice da preispita i predloži izmjene svojeg sporazuma o partnerstvu i relevantnih programa. Komisija je dostavila dodatne pojedinosti o tome kako bi iskoristila tu odredbu u smjernicama o primjeni mjera kojima se učinkovitost ESI fondova povezuje s dobrim gospodarskim upravljanjem.

(6)

Na Italiju se trenutačno primjenjuje preventivni dio Pakta o stabilnosti i rastu te pravilo o dugu. Program stabilnosti za 2018. podnijela je vlada na odlasku i temelji se na pretpostavci nepromijenjene politike. Nadležna tijela Italije predviđaju poboljšanje ukupnog deficita sa 2,3 % BDP-a u 2017. na 1,6 % u 2018. i 0,8 % u 2019. te nakon toga uglavnom uravnoteženo stanje proračuna do 2020. Planira se da će se srednjoročni proračunski cilj, odnosno uravnoteženo stanje proračuna u strukturnom smislu, ostvariti do 2020. i održati u 2021. s obzirom na to da ponovno izračunani (6) strukturni saldo u objema godinama upućuje na malen strukturni deficit (0,2 % BDP-a). U Programu stabilnosti za 2018. predviđa se da će se udio duga opće države u BDP-u, nakon što se blago smanjio u 2017. (sa 132,0 % u 2016. na 131,8 % BDP-a), u 2018. smanjiti za jedan postotni bod BDP-a na 130,8 % i dosegnuti 122,0 % u 2021., među ostalim i zahvaljujući prihodima od privatizacije od 0,3 % godišnje u razdoblju 2018. – 2020. Međutim, ostvarivanje privatizacijskih ciljeva posljednjih je godina podbacilo. Prema proljetnoj prognozi Komisije za 2018., koja se temelji na pretpostavci nepromijenjene politike, očekuje se niži rast realnog BDP-a i viši deficit za 2019. nego u Programu stabilnosti za 2018. Naime, u prognozu Komisije nije uključeno povećanje PDV-a (0,7 % BDP-a), koje je propisano kao „zaštitna klauzula” za postizanje proračunskih ciljeva u 2019.

(7)

Komisija je 23. svibnja 2018. objavila izvješće pripremljeno u skladu s člankom 126. stavkom 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije zbog neusklađenosti Italije prima facie s pravilom o dugu u 2016. i 2017. U izvješću je nakon razmatranja svih relevantnih čimbenika zaključeno da se smatra da je kriterij duga utvrđen u Ugovoru i u Uredbi Vijeća (EZ) br. 1467/97 (7) zasad ispunjen, stoga pokretanje postupka u slučaju prekomjernog deficita nije opravdano, posebno uzimajući u obzir ex post usklađenost Italije s preventivnim dijelom Pakta u 2017. Komisija će na temelju ex post podataka za 2018. ponovno ocijeniti usklađenost i rezultate ocjene objaviti u proljeće 2019.

(8)

U Programu stabilnosti za 2018. upućuje se na znatan učinak iznimnog priljeva izbjeglica i zaštite od seizmičkih rizika na proračun i pružaju odgovarajući dokazi o opsegu i prirodi tih dodatnih proračunskih troškova. U skladu s podacima Komisije prihvatljivi dodatni rashodi u 2017. za izniman priljev izbjeglica iznosili su 0,16 % BDP-a i za zaštitu od seizmičkih rizika 0,19 % BDP-a. Ti su dodatni rashodi dopušteni odredbama članka 5. stavka 1. i članka 6. stavka 3. Uredbe (EZ) br. 1466/97 jer su priljev izbjeglica i seizmički rizici neuobičajeni događaji, njihov je utjecaj na javne financije Italije znatan, a održivost ne bi bila ugrožena ako se dopusti privremeno odstupanje od kretanja prilagodbe prema ostvarenju srednjoročnog proračunskog cilja. Stoga, kako bi se u obzir uzeli ti dodatni troškovi, smanjen je zahtjev u pogledu prilagodbe prema ostvarenju srednjoročnog proračunskog cilja za 2017.

(9)

Vijeće je 11. srpnja 2017. preporučilo Italiji da osigura stopu nominalnog smanjenja neto primarnih državnih rashoda (8) od najmanje 0,2 % u 2018., što odgovara godišnjoj strukturnoj prilagodbi od 0,6 % BDP-a. Istodobno je navedeno da će se ocjenom nacrta proračunskog plana za 2018. i naknadnom ocjenom proračunskih rezultata za 2018. morati uzeti u obzir da je cilj postići smjer fiskalne politike koji pridonosi jačanju postojećeg oporavka te osiguravanju održivosti javnih financija. Nakon ocjene snage oporavka u Italiji koju je Komisija izradila u okviru svojeg mišljenja o nacrtu proračunskog plana za 2018. Italije, u kojoj se uvažavaju izazovi održivosti s kojima se Italija suočava, potreban je strukturni fiskalni napor od najmanje 0,3 % BDP-a u 2018., bez mogućnosti dodatnih odstupanja tijekom godinu dana. To odgovara stopi nominalnog rasta neto primarnih državnih rashoda koja ne premašuje 0,5 %. Uzimajući to u obzir u ukupnoj ocjeni i na temelju proljetne prognoze Komisije za 2018., postoji rizik značajnog odstupanja od preporučenog kretanja prilagodbe prema ostvarenju srednjoročnog proračunskog cilja u 2018.

(10)

S obzirom na to da je omjer duga opće države Italije veći od 60 % BDP-a i predviđeni proizvodni jaz iznosi 0,5 %, prema zajednički dogovorenoj matrici prilagodbe u okviru Pakta o stabilnosti i rastu, stopa nominalnog rasta neto primarnih državnih rashoda u 2019. ne bi trebala biti viša od 0,1 %, što odgovara godišnjoj strukturnoj prilagodbi od 0,6 % BDP-a. Ne bude li promjene u politikama, postoji rizik od značajnog odstupanja od tog zahtjeva u 2019. i u 2018. i 2019. kad se zajedno uzmu u obzir. Na prvi se pogled predviđa da Italija 2018. i 2019. neće poštovati pravilo o dugu. Štoviše, s obzirom na to da iznosi oko 130 % BDP-a, visok udio javnog duga Italije znači da su znatna sredstva namijenjena pokrivanju troškova servisiranja duga, na štetu stavki kojima se više potiče rast uključujući obrazovanje, inovacije i infrastrukturu. Općenito, Vijeće smatra da bi se od 2018. trebale poduzeti potrebne mjere kako bi se poštovale odredbe Pakta o stabilnosti i rastu. Bilo bi razborito sve neočekivane prihode iskoristiti za daljnje smanjenje udjela duga opće države.

(11)

Udio rashoda za mirovine u BDP-u Italije iznosi oko 15 % BDP-a i jedan je od najvećih u Uniji. Implicitne obveze koje su posljedica starenja stanovništva ograničene su prošlim mirovinskim reformama, a dugoročna održivost Italije poboljšala se i zahvaljujući postupnoj prilagodbi dobi za umirovljenje očekivanom životnom vijeku. Međutim, proračuni za 2017. i 2018. sadržavaju odredbe kojima se te reforme djelomično poništavaju. Udio stanovništva starijeg od 65 godina u Italiji viši je od prosjeka Unije. Predviđa se da će se taj udio s vremenom dodatno povećati i time pogoršati stopu starosne ovisnosti Italije. Stoga se predviđa srednjoročno povećanje rashoda za mirovine. Zbog visokog udjela starosnih mirovina u javnoj potrošnji ograničeni su ostali socijalni izdaci, primjerice za borbu protiv siromaštva, te potrošnja kojom se potiče rast kao što je obrazovanje, čiji se udio u rashodima smanjuje od ranih 2000-tih. Uz poštovanje načela pravednosti i proporcionalnosti, znatne uštede mogle bi se ostvariti revizijom visokih mirovinskih prava koja ne odgovaraju mirovinskim doprinosima.

(12)

Porezni sustav Italije iznimno opterećuje kapital i rad, što štetno utječe na gospodarski rast. Usprkos nedavnom produljenju ciljanih poreznih poticaja, porezno opterećenje proizvodnih faktora i dalje je među najvišima u Uniji, što odvraća ulaganja i zapošljavanje. Postoji prostor za njegovo smanjenje bez posljedica za proračun preusmjeravanjem na porezne osnovice koje su manje štetne za rast, kao što su porezi na nekretnine i potrošnju. Periodični porez na nekretnine za prvu nekretninu ukinut je 2015., uključujući i kućanstva s visokim dohotkom. Osim toga, katastarske vrijednosti nekretnina u velikoj su mjeri zastarjele, a njihova reforma radi usklađivanja s trenutačnim tržišnim vrijednostima još je u tijeku. Iznimno je visok broj i veličina poreznih rashoda, posebno u pogledu smanjenih stopa poreza na dodanu vrijednost, a njihova je reforma odgođena do daljnjega usprkos zahtjevima nacionalnog zakonodavstva. Postoji i prostor za smanjenje opterećenja za poduzeća i kućanstva koja se pridržavaju poreznih obveza pojednostavnjivanjem poreznog zakonika i povećanjem ukupne razine porezne discipline. Proširenje upotrebe obveznog elektroničkog fakturiranja na sve transakcije privatnog sektora od 2019. pozitivan je korak u tom smjeru. Međutim, povećani su najviši zakonski iznosi za plaćanje gotovinom, što bi moglo dovesti do manje upotrebe elektroničkog plaćanja, koje svojim obvezujućim karakterom pridonosi poreznoj disciplini. Prema procjeni Nacionalnog statističkog ureda Italije siva ekonomija u 2015. činila je oko 12,6 % BDP-a, ali još ne postoje strateške mjere za rješavanje tog problema. Oko 15,9 % svih zaposlenih djelomično su ili u cijelosti neprijavljeni, a u nekim sektorima najviše vrijednosti dostižu gotovo 50 %.

(13)

Ulaganja su tijekom krize naglo pala i još se nisu vratila na razinu iz 2007. Usprkos povećanju 2017. razina ulaganja i dalje je niska u usporedbi s drugim državama članicama Unije. Posebno su niska privatna ulaganja, koja ograničavaju strukturni čimbenici. Riječ je, među ostalim, o nepovoljnijem poslovnom okruženju, financijskim ograničenjima povezanima s nedovoljno razvijenim tržištima kapitala, smanjenim bankovnim kreditiranjem i nedostatku visokokvalificiranih radnika koji je, među ostalim, posljedica odljeva mozgova i ograničenog cjeloživotnog učenja. Nematerijalna imovina kao što su istraživanje i razvoj, inovacije i osposobljavanje radnika, ključni je čimbenik produktivnosti i gospodarskog rasta kojim se mogu objasniti razlike u produktivnosti među državama. Međutim, ulaganja u tu vrstu imovine i dalje su ispod prosjeka Unije. To je posljedica velikog broja mikropoduzeća, nedovoljne specijalizacije u sektorima utemeljenima na znanju, ograničene digitalizacije i nedostatka digitalnih vještina u Italiji. Istovremeno je smanjena ukupna javna potrošnja u području istraživanja i razvoja. Financiranje malih i srednjih poduzeća i dalje je u velikoj mjeri ovisno o bankarskom sektoru, a kreditiranje je slabo usprkos povijesno niskim razinama troškova financiranja. Postoje i velike razlike među regijama u pogledu ulaganja u istraživanje i razvoj, provedbe nedavnih poticaja politika za inovativna poduzeća i kvalitete obrazovanja. Na temelju tekuće evaluacije rezultata raznih mjera za industrijski sektor u okviru inicijativa „Financiranje rasta” i „Industrija/Poduzetništvo 4.0” primjereno bi bilo utvrditi dugoročni okvir politika za potporu ulaganjima kojim bi se ojačali razni čimbenici za potporu inovacijama (kao što su dostupnost kredita, snažna istraživačka osnova, visoko obrazovanje i odgovarajuće vještine). Primjereno bi bilo i razmotriti postojeće razlike regionalnih industrijskih i obrazovnih sustava.

(14)

Učinkovitost pravosudnog sustava Italije tek se neznatno poboljšala tijekom posljednjih godina, a dugotrajnost postupaka, osobito na višim instancama, i dalje izaziva zabrinutost. U 2016., na primjer, trajanje građanskih i trgovačkih parnica do pravomoćne odluke na svim je instancama i dalje jedno od najduljih u Uniji. Broj neriješenih predmeta na Kasacijskom sudu (Corte suprema di Cassazione) i dalje raste i jedan je od najviših po glavi stanovnika u Uniji. Bitan zakon o davanju ovlasti kojim bi se omogućilo pojednostavnjenje građanskih postupovnih pravila i uvođenje snažnijih mehanizama odvraćanja od obijesnog parničenja u postupku je u talijanskom Parlamentu već dvije godine. Osim toga, od mjera koje su donesene radi ograničavanja parničenja i jačanja postupovne discipline, pojednostavnjeni postupak (rito sommario) nije postao osnovni postupak na žalbenim sudovima, a primjena kriterija nedopuštenosti žalbe i dalje je nedosljedna i ograničena na drugostupanjskim instancama, zbog čega se ne ostvaruje očekivano smanjenje novih predmeta. Umjesto toga, broj novih građanskih predmeta na prvoj i drugoj instanci povećao se 2016., među ostalim i zbog sve veće stope žalbi. Povećao se udio žalbi koje su 2016. na Kasacijskom sudu proglašene nedopuštenima, što potvrđuje njihov nedavni trend porasta. Vidljiv je i negativan utjecaj na kapacitet Kasacijskog suda za rješavanje priljeva novih predmeta u kontekstu znatnog povećanja novih nekaznenih predmeta (prije svega zbog poreznih predmeta), što bi moglo ugroziti njegovu ulogu. Odgovarajućom primjenom postupovnih pravila, među ostalim i suzbijanjem zloupotrebe parničenja, povećala bi se i pouzdanost i učinkovitost pravosuđa.

(15)

Korupcija je i dalje bitan izazov poslovnom okruženju i javnoj nabavi u Italiji. Italija je svoj okvir za borbu protiv korupcije poboljšala revizijom pravila o zastari, proširenjem zaštite zviždača na radnike iz privatnog sektora i boljim usklađivanjem odredaba o kaznenim djelima korupcije između privatnih osoba s međunarodnim standardima. Premda se donesenom reformom pravila o zastari ne ukidaju rokovi zastare nakon prvostupanjske presude, što je bila preporuka skupine država protiv korupcije pri Vijeću Europe, njome se može smanjiti zloupotreba kaznenih postupaka kojom se odvjetnici služe radi odugovlačenja postupaka na višim instancama. Na taj se način može ublažiti trajna zabrinutost da korupcijski predmeti nakon prvostupanjske presude odlaze u zastaru. Suzbijanje korupcije moglo bi se poboljšati većom učinkovitošću kaznenog pravosuđa. Italija je u 2014. imala najveći broj novih kaznenih predmeta i kaznenih predmeta u rješavanju na drugoj i trećoj instanci u Uniji, među ostalim i zbog jedne od najvećih stopi žalbi na Kasacijskom sudu. Posljedica toga je da su kazneni postupci u Italiji među najdužima u EU-u. Poticanjem žurnih postupaka i odvraćanjem od zloupotreba sudbenih postupaka povećala bi se učinkovitost kaznenog pravosuđa i borbe protiv korupcije. Nadalje, nacionalno tijelo za borbu protiv korupcije ima ključnu ulogu u provedbi novog okvira za borbu protiv korupcije.

(16)

Povećanje učinkovitosti talijanske javne uprave pozitivno bi djelovalo na poslovno okruženje i ulaganja te na sposobnost poduzeća da iskoriste mogućnosti koje nude inovacije. Velike regionalne razlike u postupanju uprave prema poduzećima znači da su poduzetnici u određenim područjima suočeni s većim preprekama u poslovanju. Sveobuhvatni zakon o davanju ovlasti u cilju reforme javne uprave donesen 2015. ima potencijal za poboljšanje učinkovitosti u korist gospodarstva. Provedba reforme dovršena je krajem 2017. i sada je potrebno započeti njezinu primjenu, osobito u regijama s najslabijom javnom upravom. Što se tiče poduzeća u javnom vlasništvu, reformom se želi osigurati bolja usklađenost između pravila u skladu s kojima posluju poduzeća u javnom vlasništvu i subjekti u privatnom vlasništvu. Zadani su ciljevi: racionalizirati poduzeća u javnom vlasništvu spajanjem, konsolidacijom neprofitabilnih poduzeća i privatizacijom, povećati učinkovitost preostalih poduzeća i ubuduće izbjegavati osnivanje poduzeća u javnom vlasništvu koja nisu neophodna. U ostvarivanju tih ciljeva ključna je primjena novog okvira. Osim toga, lokalne javne službe zaštićene su od konkurencije (na tom tržištu ili za to tržište), što utječe na učinkovitost i kvalitetu usluga i dovodi do nezadovoljstva korisnika. Reformom javne uprave iz 2015. predviđen je i novi okvir za reformu upravljanja lokalnim javnim službama. Međutim, Ustavni sud donio je u studenome 2016. odluku kojom su postupci koji su primijenjeni za donošenje nekih zakonodavnih odluka proglašeni neustavnima, među ostalim i odluke o lokalnim javnim službama. S obzirom na to da je rok za donošenje povezanih odluka istekao u studenome 2016., potrebna je nova zakonodavna inicijativa.

(17)

Poboljšanjem poslovnog okruženja olakšalo bi se poduzetništvo, a bolji okvirni uvjeti za tržišno natjecanje omogućili bi učinkovitiju raspodjelu sredstava i rast produktivnosti. Godišnji zakon o tržišnom natjecanju iz 2015. donesen je u kolovozu 2017. i potrebno ga je provesti na ispravan način. Međutim, u određenim sektorima, kao što su profesionalne usluge, lokalni javni prijevoz, željeznički prijevoz i maloprodajni sektor i dalje postoje velike prepreke tržišnom natjecanju. Poboljšanje natječajnih postupaka za sklapanje ugovora o javnim uslugama i koncesijama za pristup javnim dobrima imalo bi pozitivan učinak na kvalitetu usluga. U području javne nabave koristi od nedavne reforme ovisit će o njezinu pravodobnom dovršetku, dosljednoj primjeni planova za e-nabavu i objedinjavanje i stvarnom aktiviranju središnjeg tijela za objedinjavanje nabave i koordinaciju politike (Cabina di regia per gli appalti pubblici).

(18)

Povjerenje tržišta u talijanske banke povećano je nakon mjera iz 2017. koje su poduzete radi rješavanja problema određenih slabijih banaka. Zahvaljujući poboljšanju gospodarskih uvjeta i pritisku nadzornih tijela smanjena je razina loših kredita, premda je udio kredita zaostalih iz tog razdoblja i dalje visok. To predstavlja opterećenje za dobit banaka i njihovu sposobnost unutarnjeg stvaranja kapitala. Potrebno je zadržati tempo prijenosa loših kredita, što uključuje razvoj sekundarnog tržišta za loše kredite, kako bi se dodatno ojačala financijska stabilnost i odobravanje kredita realnom gospodarstvu. Potrebno je poduprijeti daljnje restrukturiranje i konsolidaciju bilance, među ostalim i malih banaka te banaka druge razine. To uključuje i rješavanje problema strukturno niske profitabilnosti banaka sveobuhvatnim rezanjem troškova i optimiranjem poslovnog modela.

(19)

Budući da su u tijeku razne reforme korporativnog upravljanja, potpuna provedba reformi velikih zadružnih banaka i malih uzajamnih banaka pridonijela bi općem stanju bankarskog sektora. Okviri za insolventnost i prisilnu naplatu i dalje pružaju nedovoljnu potporu za brzo rješavanje i restrukturiranje loših kredita. Brzim donošenjem i provedbom nužnih zakonodavnih mjera za reformu postupka u slučaju insolventnosti pridonijelo bi se rješavanju strukturnih slabosti. Mjere koje su donesene 2016. kako bi banke brže naplatile osiguranje još nisu u upotrebi. Okvir za izvansudsku naplatu osiguranja i dalje se ne primjenjuje u potpunosti na kućanstva, a tek odnedavno primjenjuje se na poduzeća.

(20)

Usprkos napretku ostvarenom na temelju mjera politike koje su donesene prošlih godina, pristup financiranju i dalje je velika prepreka ulaganjima za rast i financiranju rasta, osobito za mala i srednja poduzeća. Poduzeća se financiraju uglavnom preko banaka, a tržište kapitala nedovoljno je razvijeno u usporedbi s drugim državama Unije. Udio malih i srednjih poduzeća koja se financiraju vlasničkim kapitalom iznimno je malen u usporedbi s prosjekom Unije. „Olakšica za vlasnički kapital trgovačkih društava”, tj. njezino uvođenje, bilo je važna reforma, ali je referentna stopa nakon toga smanjena čime se umanjuju njezini pozitivni učinci. Poboljšanje pristupa financiranju za poduzeća na tržištima kapitala ključan je korak ka diversifikaciji izvora financiranja poduzeća radi potpore ulaganjima i rastu.

(21)

Institucije tržišta rada posljednjih su godina temeljito reformirane. Uvjeti na tržištu rada i dalje se poboljšavaju, o čemu svjedoči povećanje stope zaposlenosti izražene brojem osoba za 1,2 % u 2017. (na više od 23 milijuna osoba), čime je dostignuta razina prije krize. Stopa zaposlenosti (u dobi između 20 i 64 godine) prošle je godine porasla na više od 62 %, premda uglavnom zahvaljujući radnim mjestima na određeno vrijeme. Međutim, te su stope i dalje znatno ispod prosjeka Unije. Stopa nezaposlenosti u 2017. pala je ispod 11,2 %, no ukupan broj radnih sati i dalje je znatno niži nego prije recesije. Usprkos napretku, dugotrajna nezaposlenost i nezaposlenost mladih i dalje je visoka, što predstavlja rizik za rast i društvenu koheziju. Udio mladih koji ne rade i nisu u sustavu obrazovanja ili osposobljavanja 2017. iznosio je 20,1 %, i jedan je od najviših u Uniji, a obilježavaju ga znatne i trajne regionalne razlike.

(22)

Pregovaranje na razini poduzeća ili područja i dalje je ograničeno, među ostalim i zbog velikog udjela malih poduzeća u Italiji. To bi mogao biti razlog koji sprečava brzu prilagodbu plaća lokalnim gospodarskim uvjetima. Na kraju veljače 2018. Confindustria i tri glavna talijanska sindikata (Cgil, Cisl i Uil) sklopili su okvirni sporazum u kojem se ističe važnost pregovora na drugoj razini povećanjem pravne sigurnosti primjenom jasnijih pravila o zastupanju socijalnih partnera u pregovorima. Porezne olakšice na povećanje plaće povezane s produktivnošću utvrđene sporazumima na drugoj razini povećane su 2017., ali je teško ocijeniti njihovu učinkovitost. Premda ukupni broj kolektivnih ugovora raste, samo manji dio tih ugovora sklopljen je s glavnim sindikatima i udrugama poslodavaca.

(23)

Reforma aktivnih politika tržišta rada iz Zakona o radnim mjestima neznatno je napredovala tijekom 2017. Osposobljavanje i prekvalifikacija posebno su važni u kontekstu povećane fleksibilnosti na talijanskom tržištu rada i porastu udjela ugovora na određeno vrijeme. Još uvijek nisu provedeni opće obvezujući standardi usluga, a službama za zapošljavanje nedostaje osoblja i primjereni nadzor, iako su novim zakonom o proračunu za 2018. regijama dodijeljeni dodatni financijski i ljudski resursi za javne službe za zapošljavanje. Povećanje broja osoblja i primjerenost njihovih kvalifikacija za potrebe službi za zapošljavanje i socijalnih službi ključan je čimbenik i za pravilnu provedbu plana za suzbijanje siromaštva iz 2018. i programa Garancije za mlade, čija je svrha mladim osobama u poteškoćama pravodobno ponuditi odgovarajući posao ili osposobljavanje.

(24)

Premda udio žena koje sudjeluju na tržištu rada raste, on je i dalje jedan od najnižih u Uniji. Talijanska tijela još nisu ocijenila učinak nedavnih mjera koje su usmjerene na novčane naknade za rođenje djeteta koje ne ovise o imovinskom stanju. Prema podacima čini se da ti gotovinski transferi nisu učinkovit način za povećanje sudjelovanja žena na tržištu rada. Osim toga, tim transferima vjerojatno se neće povećati stopa nataliteta, koja već 20 godina stagnira na vrlo niskim razinama. Nedostaje sveobuhvatna strategija kojom bi se uskladile obiteljske obveze s poslovnima. To se odražava u sljedećem: nedostatak rodno uravnoteženog programa roditeljskog dopusta i fleksibilnih radnih uvjeta te nedovoljna ponuda primjerenih, pristupačnih i kvalitetnih usluga skrbi za djecu te usluga skrbi.

(25)

Uvođenjem učinkovitih mjera za jačanje ljudskog kapitala i vještina poboljšala bi se zapošljivost i zadovoljile buduće potrebe tržišta rada. Poboljšava se ukupna kvaliteta obrazovanja u Italiji, ali i dalje postoje znatne regionalne razlike. Udio učenika koji napuštaju školu bez stečene diplome i dalje je iznad prosjeka Unije, osobito među učenicima koji su rođeni u inozemstvu (30,1 % u usporedbi s prosjekom Unije od 19,4 %). Provedba reforme školstva uglavnom se odvija po planu i poboljšavaju se strukovno obrazovanje i osposobljavanje. Tercijarnom obrazovanju nedostaju znatna sredstva zbog toga što udio javne potrošnje iznosi manje od 0,4 % BDP-a i obilježavaju ga visoke stope prijevremenog prekida školovanja i dugotrajno studiranje. Posljedica toga jedna je od najnižih razina stečenog obrazovanja u Uniji (26,9 % stanovništva u dobi od 30 do 34 godine). Stopa sudjelovanja u programima obrazovanja odraslih raste, ali je i dalje među najnižima u Uniji, osobito među niskokvalificiranim odraslim osobama. Potrebno je poticati usavršavanje i prekvalifikaciju, a poslodavce bi trebalo poticati da radnoj snazi osiguraju veće mogućnosti učenja. Pritom će ključnu ulogu imati provedba sveobuhvatne nacionalne „strategije za vještine” koja je pokrenuta u listopadu 2017.

(26)

Za razliku od kretanja u Uniji, stopa osoba kojima prijeti siromaštvo i socijalna isključenost i dalje raste te je 2016. iznosila 30 %, što je znatno iznad prosjeka Unije. Posljedice toga osobito pogađaju djecu, radnike na određeno vrijeme i migrante. Dohodovna je nejednakost visoka i nastavlja rasti. U 2016. dohodak 20 % najbogatijih kućanstava bio je 6,3 veći od dohotka 20 % najsiromašnijih kućanstava. Taj je omjer još viši kod radno sposobnih osoba jer je isključen redistributivni učinak mirovina. Uvođenje novog stalnog programa za suzbijanje siromaštva (Reddito di Inclusione) važan je korak naprijed u području socijalnih politika. Taj je program zamišljen kao univerzalni transfer osobama koje ispunjavaju određene zahtjeve u pogledu siromaštva i očekuje se da će povećati sadašnji nizak učinak socijalnih naknada na smanjenje siromaštva. Temelji se na čvrstim mehanizmima upravljanja i sustavno će se evaluirati. Važno je napomenuti i da je u okviru programa predviđeno i znatno jačanje talijanskih socijalnih službi kojima nedostaje osoblja. Ključni čimbenici neometane provedbe reforme bit će uža suradnja socijalnih službi i javnih službi za zapošljavanje te raspodjela dostatnih sredstava. Programom je obuhvaćen i prijašnji program potpore za nezaposlene (ASDI), što će biti prvi korak prema racionalizaciji socijalnih izdataka. Zdravstveni sustav Italije pruža univerzalno zdravstveno osiguranje i zdravlje talijanskog stanovništva općenito je dobro; međutim, stopa samoprijavljenih nezadovoljenih potreba pacijenata visoka je, a u pogledu organizacije i kvalitete isporuke zdravstvene skrbi i dalje postoje razlike među regijama. Italija je poduzela određene mjere kako bi osigurala primjeren pristup zdravstvenoj skrbi, među ostalim revizijom i širenjem minimalnog obveznog paketa usluga zdravstvene skrbi.

(27)

Komisija je u okviru europskog semestra 2018. provela sveobuhvatnu analizu ekonomske politike Italije i objavila je u Izvješću za Italiju za 2018. Ocijenila je i Program stabilnosti za 2018. i Nacionalni program reformi za 2018. te mjere poduzete nakon preporuka upućenih Italiji prethodnih godina. Komisija je u obzir uzela ne samo njihovu važnost za održivu fiskalnu i socioekonomsku politiku u Italiji nego i opseg njihove usklađenosti s pravilima i smjernicama Unije jer je potrebno unaprijediti opće ekonomsko upravljanje u Uniji na način da se na razini Unije pridonosi budućim nacionalnim odlukama.

(28)

Uzimajući u obzir tu ocjenu, Vijeće je ispitalo Program stabilnosti za 2018. i njegovo je mišljenje (9) posebno navedeno u preporuci 1. u nastavku.

(29)

Uzimajući u obzir detaljno preispitivanje koje je provela Komisija i tu ocjenu, Vijeće je ispitalo Nacionalni program reformi za 2018. i Program stabilnosti za 2018. Preporuke Vijeća u skladu s člankom 6. Uredbe (EU) br. 1176/2011 navedene su u preporukama od 1. do 4. u nastavku,

1.

2.

3.

4.

(1)

Komisija je 22. studenoga 2017. donijela Godišnji pregled rasta, čime je označen početak europskog semestra za koordinaciju ekonomskih politika za 2018. Posebna je pozornost posvećena europskom stupu socijalnih prava, koji su Europski parlament, Vijeće i Komisija proglasili 17. studenoga 2017. Prioritete Godišnjeg pregleda rasta potvrdilo je Europsko vijeće 22. ožujka 2018. Komisija je 22. studenoga 2017. na temelju Uredbe (EU) br. 1176/2011 donijela i Izvješće o mehanizmu upozoravanja, u kojemu se navodi da je Cipar jedna od država članica za koju je potrebno provesti detaljno preispitivanje. Istog je dana Komisija donijela i Preporuku za Preporuku Vijeća o ekonomskoj politici europodručja, koju je Europsko vijeće potvrdilo 22. ožujka 2018. Vijeće je 14. svibnja 2018. donijelo Preporuku o ekonomskoj politici europodručja (3) („Preporuka za europodručje”).

(2)

Kao država članica čija je valuta euro te s obzirom na blisku međusobnu povezanost ekonomija u ekonomskoj i monetarnoj uniji, Cipar bi trebao osigurati punu i pravodobnu provedbu Preporuke za europodručje, koja je navedena u preporukama 1., 3. i 5. u nastavku.

(3)

Izvješće za Cipar za 2018. objavljeno je 7. ožujka 2018. U izvješću je ocijenjen napredak Cipra u smislu preporuka za pojedinu zemlju koje je Vijeće donijelo 11. srpnja 2017. (4), mjere poduzete kao odgovor na preporuke donesene prethodnih godina te napredak Cipra u ostvarenju njezinih nacionalnih ciljeva strategije u okviru strategije Europa 2020. Izvješće sadržava i detaljno preispitivanje u skladu s člankom 5. Uredbe (EU) br. 1176/2011, čiji su rezultati također objavljeni 7. ožujka 2018. Komisija u svojoj analizi zaključuje da u Cipru postoje prekomjerne makroekonomske neravnoteže. Naime, od ključne je važnosti da država riješi visoke razine neravnoteža u obliku privatnog, javnog i vanjskog duga te visoke razine loših kredita.

(4)

Cipar je 19. travnja 2018. dostavio svoj Nacionalni program reformi za 2018., a 30. travnja 2018. svoj Program stabilnosti za 2018. Kako bi se u obzir uzela njihova povezanost, oba su programa ocijenjena istodobno.

(5)

Pri programiranju u okviru europskih strukturnih i investicijskih fondova („ESI fondovi”) za razdoblje 2014. – 2020., u obzir su uzete relevantne preporuke za pojedine zemlje. Kako je predviđeno člankom 23. Uredbe (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (5), ako je pri provedbi relevantnih preporuka Vijeća potrebna potpora, Komisija može zatražiti od države članice da preispita i predloži izmjene svojeg sporazuma o partnerstvu i relevantnih programa. Komisija je dostavila dodatne pojedinosti o tome kako bi iskoristila tu odredbu u smjernicama o primjeni mjera kojima se učinkovitost ESI fondova povezuje s dobrim gospodarskim upravljanjem.

(6)

Na Cipar se trenutačno primjenjuje preventivni dio Pakta o stabilnosti i rastu te pravilo o dugu. Vlada u svojem Programu stabilnosti za 2018. planira proračunski suficit u nominalnom smislu od 1,7 % BDP-a u 2018. i nešto manje od 2,0 % BDP-a tijekom programskog razdoblja. Planira se da će se srednjoročni proračunski cilj, odnosno uravnoteženo stanje proračuna u strukturnom smislu, ostvariti u razdoblju 2018. – 2021. Nakon što se u 2017. smanjio na otprilike 97,5 % BDP-a, prema Programu stabilnosti za 2018 predviđa se da će udio duga opće države u BDP-u u 2018. porasti na 105,6 % i da će se nakon toga kontinuirano smanjivati te u 2021. dosegnuti 88 %. Makroekonomski scenarij na kojem se temelje te proračunske projekcije uvjerljiv je. Rizici u pogledu makroekonomskih pretpostavki navedenih u Programu stabilnosti negativni su i uglavnom povezani s velikom razinom loših kredita u financijskom sektoru.

(7)

Vijeće je 11. srpnja 2017. Cipru preporučilo da u 2018. ostane usklađen sa svojim srednjoročnim proračunskim ciljem. To je u skladu s najvećom stopom nominalnog rasta neto primarnih državnih rashoda (6) od 1,9 % u 2018., što odgovara dopuštenom pogoršanju strukturnog salda od 0,4 % BDP-a. Prema proljetnoj prognozi Komisije za 2018. predviđa se da će strukturni saldo zabilježiti suficit od 0,8 % BDP-a u 2018. i 0,5 % BDP-a u 2019., što je iznad srednjoročnog proračunskog cilja. Predviđa se da će Cipar u 2018. poštovati prijelazno pravilo o dugu, a u 2019. pravilo o dugu. Općenito, Vijeće smatra da se očekuje da će Cipar u 2018. i 2019. biti usklađen s odredbama Pakta o stabilnosti i rastu. Istodobno bi trebalo pozorno nadzirati kretanje rashoda u kratkoročnom i srednjoročnom razdoblju, posebno s obzirom na moguće buduće rizike za stabilnost prihoda.

(8)

Neučinkovitost javne uprave i dalje je problem koji utječe na poslovno okruženje, unatoč nedavnim nastojanjima za poboljšanja usluga e-uprave, regulatorne kvalitete i mobilnosti osoblja. Ključni zakonodavni prijedlozi kojima bi se taj problem riješio još nisu izneseni. Oni uključuju nacrte zakona o reformi javne uprave i tijela lokalne vlasti. Manjkavosti okvira upravljanja poduzećima u državnom vlasništvu mogle bi uzrokovati povećanje nepredviđenih javnih obveza i smanjiti kapacitet za ulaganje u ključne komunalne usluge poput telekomunikacija i energije. Ograničavanje rashoda za plaće u javnom sektoru važan je čimbenik u fiskalnoj konsolidaciji u Cipru. Međutim postojeći kolektivni ugovor kojim se ograničava rast plaća u javnom sektoru ističe 2018., a trajnije rješenje još nije dogovoreno.

(9)

Nacionalna strategija za borbu protiv korupcije i akcijski plan doneseni su u prosincu 2017. Postojeće tijelo za borbu protiv korupcije i dalje ne raspolaže odgovarajućim resursima, ali vlada razmatra osnivanje nove nezavisne agencije. Nekoliko zakonodavnih inicijativa, kao što su nacrti zakona o zaštiti zviždača, lobiranju i imovinskim karticama, koje su trenutačno u postupku parlamentarnog razmatranja mogle bi, ako se donesu, ojačati nacionalni okvir za borbu protiv korupcije.

(10)

Kako je navedeno u preporuci za europodručje iz 2018., borba protiv strategija agresivnog poreznog planiranja ključna je za sprečavanje narušavanja tržišnog natjecanja među poduzećima, pravedan tretman poreznih obveznika te zaštitu javnih financija. Budući da strategije agresivnog planiranja poreznih obveznika mogu imati učinak prelijevanja među državama članicama, potrebno je usklađeno djelovanje nacionalnih politika kao dopuna zakonodavstvu Unije. Visoka razina plaćanja dividendi i kamata (u odnosu na BDP) upućuje na to da se poduzeća koriste poreznim pravilima Cipra kako bi provodila agresivno porezno planiranje. Zbog nepostojanja poreza po odbitku na „izlazna” (tj. od rezidenata Unije rezidentima trećih zemalja) plaćanja dividendi, kamata i u brojnim slučajevima naknada za licenciju koja izvršavaju poduzeća sa sjedištem u Cipru rezidentima trećih zemalja, može se dogoditi da ta plaćanja uopće ne budu oporezovana ako ne podliježu porezu u državi primatelja plaćanja. Nepostojanje takvih poreza, zajedno s propisima o poreznoj rezidentnosti trgovačkih društava, može olakšati agresivno porezno planiranje. Iako sustavi odbitaka nominalnih kamata doprinose smanjenju poticanja zaduživanja u odnosu na financiranje vlasničkim kapitalom, u slučaju nepostojanja učinkovitih pravila o sprječavanju zlouporabe može ih se koristiti i za izbjegavanje plaćanja poreza. Komisija prima na znanje nedavne najavljene ili donesene pozitivne mjere (npr. najavljeno preispitivanje propisa o poreznoj rezidentnosti trgovačkih društava, planirane promjene odredbi o transfernim cijenama). Na temelju nedavnih razmjena informacija Komisija će nastaviti konstruktivan dijalog u svrhu borbe protiv strategija agresivnog planiranja poreznih obveznika.

(11)

Neučinkovitosti u pravosudnom sustavu i dalje utječu na izvršavanje ugovora i brzo rješavanje građanskih i trgovačkih predmeta. Složeni građanski postupci i slabo izvršenje sudskih odluka demotiviraju banke da primjenjuju okvir za nesolventnost i okvir za prisilnu naplatu kako bi smanjile razinu svojih loših kredita. Nizom reformi započelo je rješavanje najkritičnijih problema pravosudnog sustava, osobito onih kao što su nedovoljna digitalizacija sudova i nedostatak cjeloživotnog osposobljavanja za sudce.

(12)

Primjena novog okvira za nesolventnost i okvira za prisilnu naplatu i dalje je ograničena, čime se ugrožavaju napori za smanjenje razine loših kredita. Osnovana je radna skupina dionika za pregled provedbe i rezultata okvirâ. Poduzete su neke administrativne mjere za smanjenje broja zaostataka u izdavanju vlasničkih listova. Međutim zaostaci su još uvijek veliki, a strukturno rješenje za ispravljanje nedostataka sustava za promet nekretninama (tj. izdavanje i prijenos vlasničkih listova) još se očekuje.

(13)

Visoka razina loših kredita i dalje predstavlja najveću ranjivost bankovnog sektora i utječe na ponudu kredita. Banke se još uvijek suočavaju s preprekama u naplati potraživanja od dužnika koji ne ispunjavaju svoje obveze, a problem predstavlja i slaba disciplina u pogledu otplate. Broj loših kredita smanjio se u 2017., iako u nejednakom opsegu među bankama, kao posljedica restrukturiranja duga putem otpisa dugova i zamjena dugova za vlasničke udjele. Neizvjesnosti oko održivosti planova banaka za smanjenje broja loših kredita još postoje jer su stope uzastopnog neplaćanja kreditâ i ponovnog restrukturiranja kreditâ još uvijek visoke, a izravna izloženost banaka tržištu nekretnina raste. Ti čimbenici ukazuju na potrebu za brzom provedbom sveobuhvatnije strategije za ubrzanje čišćenja bilanci banaka, imajući u vidu socijalne posljedice za ranjive skupine i pozorno osmišljene poticaje za jačanje discipline u pogledu otplate. Kao dio te strategije, nužnima se čine izmjene zakonodavstva koje omogućavaju učinkovitu naplatu potraživanja i olakšavaju prodaju kredita, uključujući u području zaštite dužnika i uvođenja elektroničkih dražbi. Nadalje, upravljanje i administrativni kapaciteti nadzora osiguravajućih i mirovinskih fondova i dalje su slabi. Vlada u 2018. namjerava predstaviti zakonodavne prijedloge za rješavanje tog problema.

(14)

Provedba akcijskog plana za rast dovela je do određenog napretka u područjima strateških ulaganja, poduzetništvo i bolje regulative. Međutim, neke su važne reforme u zastoju, posebice u pogledu izdavanja dozvola kojima se odobravaju projekti ulaganja. Pristup financiranju poboljšao se zahvaljujući određenim poboljšanjima u pogledu zahtjeva za kolateralom, ali i dalje je to problem od ključne važnosti, osobito za mala i srednja poduzeća. Mjere financijske potpore temelje se uglavnom na bespovratnima sredstvima. Ciparska poduzeća i dalje se slabo koriste alternativnim izvorima financiranja kao što su rizični kapital, financiranje vlasničkim kapitalom i skupno financiranje. Mjere u području privatizacije kojima je cilj privući strana ulaganja za jačanje produktivnosti u mnogim su slučajevima odgođene te samo mali broj projekata privatizacije postupno napreduje (npr. luka u gradu Larnaka).

(15)

Zaposlenost raste, a nezaposlenost se brzo smanjuje, ali je i dalje visoka među mladima i dugotrajno nezaposlenim osobama. Nastavlja se rad na poboljšanju administrativnog kapaciteta javnih službi za zapošljavanje. Međutim, pružanje usluga poslodavcima, omogućavanje kategorizacije stranaka, individualizirano savjetovanje i aktivacija, među ostalim za primatelje zajamčenog minimalnog dohotka i dalje predstavljaju izazov. Udio mladih (u dobi od 15 do 24 godine) koji ne rade, ne obrazuju se ili se ne osposobljavaju još uvijek je jedan od najviših u Uniji. Mjere informiranja i pravodobna, prilagođena pomoć za mlade ograničeni su, što je potvrđeno malim brojem mladih koji sudjeluju u relevantnim programima aktivacije.

(16)

Osuvremenjivanje sektora obrazovanja napredovalo je, no važni izazovi su i dalje prisutni. Među nedavnim pozitivnim pomacima su temeljita revizija školskog kurikuluma i provedba novog sustava za zapošljavanje nastavnika. Rashodi za obrazovanje na Cipru iznad su prosjeka Unije, što pokazuje snažnu predanost obrazovanju, osposobljavanju i cjeloživotnom učenju. Međutim, obrazovna postignuća još uvijek su slaba, a rano napuštanje školovanja, iako znatno manje od prosjeka Unije, znatno se povećalo. Razina sudjelovanja u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju niska je, reforma sustava evaluacije nastavnika još je u tijeku, a velik udio osoba koje su završile visokoškolsko obrazovanje zaposlene su na radnim mjestima za koje nužno nije potrebno akademsko obrazovanje.

(17)

Cipar je ostvario značajan napredak u području zdravstvene skrbi donošenjem propisa za uspostavu novog nacionalnog zdravstvenog sustava. Novim sustavom nastoji se poboljšati pristup, uvesti opće zdravstveno osiguranje, smanjiti visoku razinu neposrednih plaćanja i povećati učinkovitost pružanja skrbi u javnom sektoru. Prije nego što sustav postane u potpunosti funkcionalan u 2020. potrebno je riješiti važne probleme povezane s provedbom i zadovoljiti potrebe za ulaganjima. Potrebno je nastaviti poduzimati napore radi zaštite od mogućih prekoračenja troškova te u svrhu osuvremenjivanja i poboljšanja učinkovitosti pružatelja zdravstvene zaštite, uključujući primarnu zdravstvenu skrb, uvođenje e-zdravstva i osnivanje nacionalne organizacije za lijekove. Razina dugoročne skrbi niska je te i dalje predstavlja izazov s obzirom na starenje stanovništva.

(18)

Komisija je u okviru europskog semestra 2018. provela sveobuhvatnu analizu ekonomske politike Cipra i objavila je u izvješću za Cipar za 2018. Ocijenila je i Program stabilnosti za 2018. i Nacionalni program reformi za 2018. i mjere poduzete kao odgovor na preporuke upućene Cipru prethodnih godina. Komisija je u obzir uzela ne samo njihovu važnost za održivu fiskalnu i socioekonomsku politiku u Cipru, nego i njihovu usklađenost s pravilima i smjernicama Unije, a s obzirom na potrebu jačanja ukupnoga gospodarskog upravljanja u Uniji na način da se na razini Unije doprinosi budućim nacionalnim odlukama.

(19)

Uzimajući u obzir tu ocjenu, Vijeće je ispitalo Program stabilnosti za 2018., i prema njegovu mišljenju (7) očekuje se da će Cipar biti usklađen s odredbama Pakta o stabilnosti i rastu.

(20)

Uzimajući u obzir detaljno preispitivanje koje je provela Komisija i tu ocjenu, Vijeće je ispitalo Nacionalni program reformi za 2018. i Program konvergencije za 2018. Preporuke Vijeća u skladu s člankom 6. Uredbe (EU) br. 1176/2011 navedene su u preporukama od 1. do 5. u nastavku,

1.

2.

3.

4.

5.

(1)

Komisija je 22. studenoga 2017. donijela Godišnji pregled rasta, čime je označen početak europskog semestra za koordinaciju ekonomskih politika za 2018. Posebna je pozornost posvećena europskom stupu socijalnih prava, koji su Europski parlament, Vijeće i Komisija proglasili 17. studenoga 2017. Prioritete Godišnjeg pregleda rasta potvrdilo je Europsko vijeće 22. ožujka 2018. Komisija je 22. studenoga 2017. na temelju Uredbe (EU) br. 1176/2011 (2) Europskog parlamenta i Vijeća donijela i Izvješće o mehanizmu upozoravanja, u kojem Latvija nije utvrđena kao jedna od država članica za koje je potrebno provesti detaljno preispitivanje. Istog je dana Komisija donijela i Preporuku za preporuku Vijeća o ekonomskoj politici europodručja, koju je Europsko vijeće potvrdilo 22. ožujka 2018. Vijeće je 14. svibnja 2018. donijelo Preporuku o ekonomskoj politici europodručja (3) („Preporuka za europodručje”).

(2)

Kao država članica čija je valuta euro te s obzirom na blisku međusobnu povezanost ekonomija u ekonomskoj i monetarnoj uniji, Latvija bi trebala osigurati punu i pravodobnu provedbu Preporuke za europodručje, koja je navedena u preporukama u nastavku, a posebno u preporuci 1. i 2.

(3)

Izvješće za Latviju za 2018. objavljeno je 7. ožujka 2018. U izvješću je ocijenjen napredak Latvije u smislu preporuka za pojedinu zemlju koje je Vijeće donijelo 11. srpnja 2017. (4), mjere poduzete kao odgovor na preporuke donesene prethodnih godina te napredak Latvije u ostvarenju njezinih nacionalnih ciljeva u okviru strategije Europa 2020.

(4)

Latvija je 11. travnja 2018. dostavila svoj Nacionalni program reformi za 2018., a 16. travnja 2018. svoj Program stabilnosti za 2018. Kako bi se u obzir uzela njihova povezanost, oba su programa ocijenjena istodobno.

(5)

Pri programiranju u okviru europskih strukturnih i investicijskih fondova („ESI fondovi”) za razdoblje 2014. – 2020., u obzir su uzete relevantne preporuke za pojedine zemlje. Kako je predviđeno člankom 23. Uredbe (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (5), ako je pri provedbi relevantnih preporuka Vijeća potrebna potpora, Komisija može zatražiti od države članice da preispita i predloži izmjene svojeg sporazuma o partnerstvu i relevantnih programa. Komisija je dostavila dodatne pojedinosti o tome kako bi iskoristila tu odredbu u smjernicama o primjeni mjera kojima se učinkovitost ESI fondova povezuje s dobrim gospodarskim upravljanjem.

(6)

Latvija je trenutačno obuhvaćena preventivnim dijelom Pakta o stabilnosti i rastu. Vlada u svojem Programu stabilnosti za 2018. predviđa pogoršanje ukupnog salda s deficita od 0,5 % BDP-a u 2017. na deficit od 0,9 % BDP-a u 2018. i 2019. prije njegova poboljšanja na 0,4 % BDP-a u 2020. i 2021. Očekuje se da će to biti u skladu sa srednjoročnim proračunskim ciljem strukturnog deficita od 1 % BDP-a i dopuštenim odstupanjima na temelju klauzule o mirovinskoj i strukturnoj reformi sektora zdravstvene skrbi. Predviđa se da će ponovno izračunani (6) strukturni saldo porasti sa – 1,2 % BDP-a u 2017. na – 1,7 % BDP-a u 2018. i zatim se smanjiti na – 1.5 % BDP-a u 2019. Prema Programu stabilnosti za 2018. očekuje se da će se udio duga opće države u BDP-u smanjiti sa 40,1 % BDP-a u 2017. na 36 % BDP-a do 2021. U usporedbi s prognozom Komisije čini se da su predviđanja rasta BDP-a u Programu stabilnosti za 2018. vrlo povoljna za tu godinu i uvjerljiva za 2019. Stanje proračuna izloženo je rizicima povezanima s optimističnim prognozama prihoda od mjera za poboljšanje porezne discipline.

(7)

Vijeće je 11. srpnja 2017. preporučilo da Latvija ostvari svoj srednjoročni proračunski cilj u 2018., uzimajući u obzir mogućnost odstupanja koja se odnosi na provedbu sustavne mirovinske reforme i strukturnih reformi, za što je odobreno privremeno odstupanje. To je u skladu s maksimalnom stopom nominalnog rasta neto primarnih državnih rashoda (7) od 6,0 % u 2018., što odgovara dopuštenom smanjenju strukturnog salda za 0,3 % BDP-a. Na temelju proljetne prognoze Komisije 2018. postoji rizik značajnog odstupanja od srednjoročnog proračunskog cilj u 2018. Međutim, zbog rezultata postignutih u 2017., koji su bolji od očekivanih, taj rizik u 2018. možda će se smanjiti. Istovremeno, instrument za testiranje vjerodostojnosti na temelju proljetne prognoze Komisije za 2018. pokazuje da je procjena proizvodnog jaza za Latviju na temelju zajednički dogovorene metodologije vrlo nesigurna. Ako budu potvrđeni, ti će se čimbenici uzeti u obzir u ex post ocjeni za 2018., koja će se provesti u proljeće 2019.

(8)

Latvija bi u 2019. trebala postići svoj srednjoročni proračunski cilj, uzimajući u obzir privremeno odstupanje koje se odnosi na provedbu strukturne reforme sektora zdravstvene skrbi i koje je odobreno za razdoblje 2017.–2019. To je u skladu s maksimalnom stopom nominalnog rasta neto primarnih državnih rashoda od 4,3 % u 2019., što odgovara potrebnom poboljšanju strukturnog salda od 0,4 % BDP-a. Na temelju proljetne prognoze Komisije za 2018. postoji rizik značajnog odstupanja od tog zahtjeva u 2019. te u 2018. i 2019. kad se zajedno uzmu u obzir. Općenito, Vijeće smatra da bi se od 2018. trebale poduzeti potrebne mjere kako bi se poštovale odredbe Pakta o stabilnosti i rastu.

(9)

Dohodovna je nejednakost u Latviji visoka. Omjer dohotka 20 % najbogatijih i 20 % najsiromašnijih kućanstava u 2017. iznosio je 6,3 i među najvišima je u Uniji, iako je preraspodjela u okviru sustava poreza i naknada niža. Latvijski porezni sustav izmijenjen je i povećana je progresivnost poreza na osobni dohodak, ali je porezno opterećenje za osobe s niskim dohotkom i dalje relativno visoko i odvraća od formalnog zapošljavanja. Poreznom reformom postignuti su ograničeni rezultati u pogledu preusmjeravanja poreza na izvore koji su manje štetni za rast i postizanja utvrđenog cilja politike, odnosno povećanja udjela poreznih prihoda u BDP-u. Zbog niskog udjela poreznih prihoda u BDP-u sredstva za održivo pružanje javnih usluga i socijalnu uključenosti ograničena su. Prihodovni potencijal oporezivanja imovine i kapitala nedovoljno je iskorišten u usporedbi s drugim državama članicama Unije. Unatoč određenom napretku postignutom u borbi protiv utaje poreza porezna disciplina i dalje je ozbiljan izazov.

(10)

Nedostaci u socijalnoj sigurnosnoj mreži vidljivi su u velikom udjelu osoba izloženih riziku od siromaštva i socijalne isključenosti i upućuju na probleme povezane s minimalnim dohotkom, mirovinama i uključenošću osoba s invaliditetom. Stopa siromaštva među osobama s invaliditetom i starijim osobama posljednjih je godina u porastu i među najvišima je u Uniji. Reforma uvođenja minimalnog dohotka najavljena je u 2014., ali nije provedena, što ima negativan učinak na najsiromašnija kućanstva. Primjerenost naknada za socijalnu pomoć tek se neznatno povećala te je i dalje niska. Minimalna starosna mirovina nije se povećala od 2006. Udio osoba koje žive u vrlo skromnim stambenim uvjetima među najvišima je u Uniji, a socijalnih stanova je malo.

(11)

Zbog negativnih demografskih kretanja i iseljavanja tržište rada sve je zahtjevnije. Smanjenje radne snage koči rast zaposlenosti, a mogućnosti zapošljavanja razlikuju se ovisno o regijama i razini vještina. Zabilježen je napredak reforme kurikuluma u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju, čiji je cilj usklađivanje obrazovanja s novim potrebama za vještinama. Međutim, za potpunu provedbu reforme i povećanje sudjelovanja u početnom i trajnom strukovnom obrazovanju i osposobljavanju potrebno je uložiti dodatne napore. Započela je provedba novog pristupa učenju kroz rad, u koju su uključeni socijalni partneri i poduzeća. Međutim, u program je upisan mali broj učenika. Sudjelovanje odraslih u obrazovanju tek je neznatno poraslo, a uključenost nezaposlenih u aktivne mjere tržišta rada niža je nego u većini drugih država članica. S obzirom na visoke stope nezaposlenosti među niskokvalificiranim radnicima to je zabrinjavajuće. U širem kontekstu važno je jačanje kapaciteta socijalnih partnera radi poticanja njihova angažmana.

(12)

U zdravstvenom sustavu provode se reforme. Očekuje se da će se povećanjem financijskih sredstava za zdravstvenu skrb ukloniti neke prepreke pristupu povezane s godišnjim ograničenjima opsega usluga i dugim listama čekanja. Međutim, javno financiranje sektora zdravstvene skrbi još je daleko ispod prosjeka Unije i tek je potrebno provesti mjere za povećanje učinkovitosti, uključujući učinkovite mjere prevencije, racionalizaciju bolničkog sektora, jačanje primarne skrbi i usmjeravanje pozornosti na upravljanje kvalitetom. Ishodi zdravstvene skrbi relativno su slabi, a pravodobni pristup pristupačnoj zdravstvenoj skrbi za sve i dalje je razlog za zabrinutost. Zbog visokih neposrednih plaćanja i podjele usluga zdravstvene skrbi na dva paketa („potpuni” i „minimalni”) povećava se rizik od pogoršanja pristupa za određene skupine i negativnih rezultata u području zdravlja.

(13)

Nedostaci u regulatornoj kvaliteti te niska učinkovitost i djelotvornost javne uprave štetne su za poslovno okružje. Vlada je 2017. donijela ambiciozan plan reformi za jednostavniji i profesionalniji javni sektor, čiji je cilj poboljšanje učinkovitosti smanjenjem broja osoblja i centralizacijom pružanja potpore, uz istodobno jačanje plaćanja na temelju uspješnosti i povećanje transparentnosti. Taj je plan međutim ograničen na središnju upravu usprkos činjenici da se do znatnog povećanja učinkovitosti može doći i na razini općina. Državna poduzeća, koja čine znatan dio gospodarstva, koordiniraju se na državnoj razini. Dok se trgovačkim društvima u vlasništvu opće države upravlja u skladu s centraliziranim okvirom korporativnog upravljanja, luke i poduzeća u vlasništvu općina nisu dio tog mehanizma.

(14)

Korupcija i dalje koči poslovno okružje u Latviji, dok je sprečavanje sukoba interesa i dalje strogo i formalističko. Kasni donošenje zakona o zaštiti zviždača, što loše djeluje na odgovornost i učinkovitost javne uprave. Posljednjih godina Uredba o postupku nesolventnosti znatno je ojačana, čime se smanjuje mogućnost zlouporabe. Međutim, Državno sudbeno vijeće potaknulo je istragu optužbi za prošle zlouporabe u sustavu nesolventnosti, koja se provodi preispitivanjem određenih predmeta. Preporučilo je poboljšanje ocjene kvalifikacija sudaca i preispitivanje dostupnih disciplinskih mjera.

(15)

Latvijske banke koje posluju s nerezidentnim klijentima izložene su velikom riziku od umiješanosti u pranje novca. To ugrožava integritet financijskog sustava Latvije, može naštetiti njegovu ugledu i negativno utjecati na ulaganja i gospodarski rast. Okvir za sprečavanje pranja novca nedavno je ojačan, ali će za postizanje održivog napretka biti potrebni stalni napori. Latvija je nedavno donijela zakon čiji je cilj bitno ograničiti izloženost latvijskog financijskog sektora rizicima od pranja novca. Njegovim se ključnim elementima poboljšava razmjena podataka između financijskih institucija i agencija za provedbu zakona i ograničavaju transakcije s fiktivnim poduzećima. Bit će potrebno pratiti posljedice i učinkovitost tog zakona.

(16)

Komisija je u okviru Europskog semestra 2018. provela sveobuhvatnu analizu ekonomske politike Latvije i objavila je u Izvješću za Latviju za 2018. Ocijenila je i Program stabilnosti za 2018. i Nacionalni program reformi za 2018. te mjere poduzete nakon preporuka upućenih Latviji prethodnih godina. Komisija je u obzir uzela ne samo njihovu važnost za održivu fiskalnu i socioekonomsku politiku u Latviji, nego i njihovu usklađenost s pravilima i smjernicama Unije, a s obzirom na potrebu jačanja ukupnoga gospodarskog upravljanja u Uniji na način da se na razini Unije doprinosi budućim nacionalnim odlukama.

(17)

Uzimajući u obzir tu ocjenu, Vijeće je ispitalo Program stabilnosti za 2018. i njegovo mišljenje (8) navedeno je posebno u preporuci 1.

1.

2.

3.

(1)

Komisija je 22. studenoga 2017. donijela Godišnji pregled rasta, čime je označen početak europskog semestra za koordinaciju ekonomskih politika za 2018. Posebna je pozornost posvećena europskom stupu socijalnih prava, koji su Europski parlament, Vijeće i Komisija proglasili 17. studenoga 2017. Prioritete Godišnjeg pregleda rasta potvrdilo je Europsko vijeće 22. ožujka 2018. Komisija je 22. studenoga 2017. na temelju Uredbe (EU) br. 1176/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (2) također donijela Izvješće o mehanizmu upozoravanja, u kojem Litva nije utvrđena kao jedna od država članica za koje je potrebno provesti detaljno preispitivanje. Istog je dana Komisija donijela i Preporuku za Preporuku Vijeća o ekonomskoj politici europodručja, koju je Europsko vijeće potvrdilo 22. ožujka 2018. Vijeće je 14. svibnja 2018. donijelo Preporuku o ekonomskoj politici europodručja (3) („Preporuka za europodručje”).

(2)

Kao država članica čija je valuta euro te s obzirom na blisku međusobnu povezanost ekonomija u ekonomskoj i monetarnoj uniji, Litva bi trebala osigurati punu i pravodobnu provedbu Preporuke za europodručje, kako je navedena u preporukama u nastavku, a posebno u preporuci 1.

(3)

Izvješće za Litvu za 2018. objavljeno je 7. ožujka 2018. U njemu je ocijenjen napredak Litve u smislu preporuka za pojedinu zemlju koje je Vijeće donijelo 11. srpnja 2017. (4), mjere poduzete kao odgovor na preporuke za pojedinu zemlju donesene prethodnih godina te napredak Litve u ostvarenju njezinih nacionalnih ciljeva u okviru strategije Europa 2020.

(4)

Litva je 26. travnja 2018. dostavila svoj Nacionalni program reformi za 2018., a 30. travnja 2018. svoj Program stabilnosti za 2018. Kako bi se u obzir uzela njihova povezanost, oba su programa ocijenjena istodobno.

(5)

Pri programiranju u okviru europskih strukturnih i investicijskih fondova („ESI fondovi”) za razdoblje 2014. – 2020. u obzir su uzete relevantne preporuke za pojedine zemlje. Kako je predviđeno člankom 23. Uredbe (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (5), ako je pri provedbi relevantnih preporuka Vijeća potrebna potpora, Komisija može zatražiti od države članice da preispita svoj sporazum o partnerstvu i relevantne programe i predloži izmjene u vezi s njima. Komisija je dostavila dodatne pojedinosti o tome kako bi iskoristila tu odredbu u smjernicama o primjeni mjera kojima se učinkovitost ESI fondova povezuje s dobrim gospodarskim upravljanjem.

(6)

Litva je trenutačno obuhvaćena preventivnim dijelom Pakta o stabilnosti i rastu. Vlada u svojem Programu stabilnosti za 2018. planira u razdoblju od 2018. do 2020. održati ukupni suficit na razini od 0,6 % BDP-a, a zatim predviđa njegovo smanjenje na 0,3 % BDP-a u 2021. Tijekom programskog razdoblja planira se ispunjavanje srednjoročnog proračunskog cilja, odnosno deficita od 1 % BDP-a u strukturnom smislu. Litvi je 2016. i 2017. ujedno dopušteno privremeno odstupanje povezano s provedbom sistemske mirovinske reforme i strukturnih reformi. Ta odstupanja odobrena su za razdoblje od dodatne tri godine. Prema Programu stabilnosti za 2018. očekuje se smanjenje udjela duga opće države u BDP-u s 39,7 % BDP-a u 2017. na 35,3 % BDP-a u 2021. Makroekonomski scenarij na kojem se temelje te proračunske projekcije uvjerljiv je. Istodobno nisu dovoljno precizirane mjere potrebne za ostvarenje planiranog ciljnog suficita od 2019. nadalje.

(7)

Vijeće je 11. srpnja 2017. preporučilo Litvi da za 2017. i dalje bude usklađena sa svojim srednjoročnim proračunskim ciljem u 2018., uzimajući u obzir mogućnost odstupanja koja se odnosi na provedbu sistemske mirovinske reforme i strukturnih reformi, za što je bilo odobreno privremeno odstupanje. To je u skladu s najvećom stopom nominalnog rasta neto primarnih državnih rashoda (6) od 6,4 % u 2018., što odgovara dopuštenom pogoršanju strukturnog salda od 0,6 % BDP-a. Prema proljetnoj prognozi Komisije za 2018. predviđeno je da će strukturni deficit Litve iznositi 0,7 % BDP-a u 2018. i 0,6 % BDP-a u 2019. Stoga se predviđa da će se strukturni saldo zadržati iznad srednjoročnog proračunskog cilja u obje godine. Općenito, Vijeće smatra da se očekuje da će Litva u 2018. i 2019. biti usklađena s odredbama Pakta o stabilnosti i rastu.

(8)

Prihodi od poreza za zaštitu okoliša i periodičnog poreza na nekretnine i dalje su ispod prosjeka Unije. Litva je pokrenula reformu svojeg sustava poreza na nekretnine, kojom se u sustav uvodi element progresivnosti, i ukinula oslobođenja od trošarina na ugljen i koks za grijanje. Međutim, preostaje prostora za proširenje porezne osnovice na izvore koji manje narušavaju rast. Iako je Litva posljednjih godina ostvarila napredak u ubiranju poreza, njezin jaz PDV-a i dalje je među najvišima u Uniji. Litva poduzima daljnje mjere za suzbijanje utaje poreza i poboljšanje porezne discipline, a prvi rezultati nedavno provedenih mjera pozitivni su. Daljnjim povećanjem porezne discipline povećali bi se proračunski prihodi i pravednost poreznog sustava.

(9)

Očekuje se da će udio javnih rashoda za mirovine u BDP-u nakon uvođenja novog mehanizma indeksacije mirovina u 2018., kojim se mirovine povezuju s rastom rashoda za plaće, ostati nepromijenjen do 2040. Time bi se zajamčila fiskalna održivost litavskog mirovinskog sustava. Međutim, to je uglavnom posljedica smanjenja udjela naknada jer se zbog sve bržeg smanjenja radno sposobnog stanovništva predviđa da će se ukupni iznos rashoda za plaće povećavati sporije od plaća. Ta činjenica izaziva zabrinutost kada je riječ o primjernosti mirovina, koje su već među najnižima u Uniji, a nejasno je i kako će ta se ta reforma odraziti u praksi s obzirom na to da je vlada u slučaju pada stope zamjene zakonski obvezna predložiti mjere. Kada bi stopa zamjene ostala nepromijenjena, ukupni udio rashoda za mirovine u BDP-u do kraja 2040-ih povećao bi se za gotovo 45 %, što bi dodatno opteretilo javne financije. Zato je bitno razjasniti pravne nejasnoće u području zakonodavstva o mirovinama, osigurati dugoročnu fiskalnu održivost mirovinskog sustava i istodobno riješiti problem primjerenosti mirovina.

(10)

Zbog snažnog gospodarskog rasta, negativnih demografskih kretanja i iseljavanja zaoštrava se stanje na tržištu rada i već se sada na njemu bilježi nedostatak vještina. Za rješenje tog stanja potreban je sustav obrazovanja i osposobljavanja koji je sposoban svima osigurati relevantne vještine. Iako su reforme pokrenute prošle godine korak u pravom smjeru, važno je da ih Litva i provede kako bi poboljšala rezultate svojeg sustava obrazovanja i osposobljavanja. Zahvaljujući pravilima o financiranju i akreditaciji u području visokoškolskog obrazovanja broj visokoobrazovanih osoba raste u Litvi, ali ta pravila istodobno izazivaju zabrinutost kada je riječ o kvaliteti, rascjepkanosti i relevantnosti visokoškolskog obrazovanja za tržište rada. Konsolidacijom sveučilišta, koja je u tijeku, trebalo bi se doprinijeti rješavanju postojećih problema ako se na nju nadovežu promjene pravila o akreditaciji i financiranju. Osim toga, stalni demografski pritisci utjecali su na učinkovitost obrazovnog sustava te je potrebno što prije osigurati ravnopravan pristup kvalitetnom i uključivom obrazovanju. Za poboljšanje ispodprosječnih rezultata litavskih učenika u osnovnim vještinama potrebne su reforme početnog osposobljavanja nastavnika, njihova razvoja karijere i radnih uvjeta, a na njih se trebaju nadovezati druge reforme usmjerene na kvalitetu.

(11)

Niska razina sudjelovanja odraslih u obrazovanju u Litvi upućuje na to da obrazovanje odraslih i dalje nije dovoljno razvijeno, što znači da gospodarstvu nisu na raspolaganju prednosti unapređivanja vještina, inovacija i bolje integracije skupina u nepovoljnom položaju na tržište rada (primjerice starije, nezaposlene ili neaktivne odrasle osobe). Unatoč ulaganju u infrastrukturu sadržaj kurikuluma strukovnog obrazovanja i osposobljavanja često je zastario, a usklađivanje s potrebama lokalnih i regionalnih tržišta rada moglo bi se unaprijediti. Učenje kroz rad još je u početnoj fazi i moglo bi se proširiti. Mjere aktivne politike tržišta rada sadrže širu ponudu osposobljavanja, no ta se ponuda može dodatno poboljšati. Nedavnim reformama i mjerama u tom području zasad nisu postignuti veći rezultati. U širem kontekstu važno je jačanje kapaciteta socijalnih partnera radi poticanja njihova angažmana.

(12)

I dalje postoje problemi povezani s ishodima u pogledu zdravstvene zaštite, što ima negativan učinak na produktivnost, konkurentnost gospodarstva i kvalitetu života. Pružanje usluga zdravstvene skrbi i dalje je previše usredotočeno na bolnice, što znači da još ima prostora za daljnje jačanje primarne skrbi. Za učinkovitiju zdravstvenu skrb ključna je dodatna racionalizacija sredstava zajedno s mjerama poboljšanja kvalitete bolničke i primarne skrbi. Politikama prevencije bolesti i promicanja zdravlja trebalo bi snažnije i brže suzbijati rizična ponašanja. Međutim, opseg takvih politika i dalje je malen, međusektorska je suradnja nedovoljno razvijena, a odgovornost za rezultate na općinskoj razini nije dovoljno izražena. Snažno oslanjanje na izravna plaćanja, niska razina izdataka za zdravstvo i neučinkovita raspodjela resursa ograničavaju učinkovitost sustava zdravstvene skrbi.

(13)

Velik udio osoba izloženih riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti i velika dohodovna nejednakost i dalje su glavni izazovi s kojima se suočava Litva i koji su prepreka njezinom gospodarskom rastu. Osim toga, ti problemi ugrožavaju socijalnu koheziju i mogli bi potaknuti iseljavanje. Unatoč kontinuiranom gospodarskom rastu starije osobe, osobe s invaliditetom, djeca, jednoroditeljska kućanstva i nezaposlene osobe suočavaju se s najvećim rizikom od siromaštva i socijalne isključenosti. Korektivna sposobnost litavskog poreznog sustava i sustava naknada među najnižima je u Uniji. Iako je poduzela neke važne početne korake za borbu protiv siromaštva i dohodovne nejednakosti, zemlja je još daleko od prosjeka Unije u tim područjima. Relativno visok porezni klin na rad za osobe s niskim dohotkom može smanjiti poticaj za rad i povećati rizik od siromaštva i nejednakosti. Siromaštvo i neravnopravnost mogli bi se ublažiti poticanjem sudjelovanja na tržištu rada, osobito među osobama iz ranjivih skupina i osobama s niskim dohotkom, i povećanjem korektivne sposobnosti poreznog sustava i sustava naknada te boljim ubiranjem poreza. Takvim mjerama mogla bi se povećati i socijalna pravednost.

(14)

Nakon razdoblja niskih stopa rasta od 2012. produktivnost se 2017. snažno povećala, čime je ublažen pritisak na troškovnu konkurentnost. Međutim, za to poboljšanje u velikoj je mjeri zaslužan privatni sektor. Postignut je samo ograničen napredak u poboljšanju učinkovitosti javnih ulaganja. Konkretno, učinkovitost javnih rashoda za istraživanje i razvoj i suradnju poslovnog i znanstvenog sektora i dalje je slaba. Nadalje, javna ulaganja u istraživanje i razvoj 2016. znatno su se smanjila. Rascjepkana koordinacija i upravljanje u području politike istraživanja i inovacija uzrokuju neučinkovitost i sprečavaju poduzeća da u potpunosti iskoriste prednosti različitih programa potpore. Daljnji napredak tekuće reforme organizacije i financiranja javnog sektora istraživanja trebao bi doprinijeti boljoj upotrebi dostupnih resursa.

(15)

Donošenjem zakonodavstva o lobiranju i zaštiti zviždača u javnom i privatnom sektoru Litva je ojačala okvir za sprečavanje korupcije. Međutim, provedba zakonodavstva i dalje je izazov. Unatoč pohvalnim rezultatima vladina programa „čistih ruku”, korupcija u sektoru zdravstvene skrbi i dalje izaziva zabrinutost.

(16)

Komisija je u okviru europskog semestra za 2018. provela sveobuhvatnu analizu ekonomske politike Litve i objavila je u Izvješću za Litvu za 2018. Ocijenila je i Program stabilnosti za 2018., Nacionalni program reformi za 2018. i mjere poduzete kao odgovor na preporuke upućene Litvi prethodnih godina. Komisija je u obzir uzela ne samo njihovu važnost za održivu fiskalnu i socioekonomsku politiku u Litvi, nego i njihovu usklađenost s pravilima i smjernicama Unije, a s obzirom na potrebu jačanja ukupnoga gospodarskog upravljanja u Uniji na način da se na razini Unije doprinosi budućim nacionalnim odlukama.

(17)

Uzimajući u obzir tu ocjenu, Vijeće je ispitalo Program stabilnosti za 2018. i prema njegovu mišljenju (7) očekuje se da će Litva poštovati odredbe Pakta o stabilnosti i rastu.

1.

2.

3.

(1)

Komisija je 22. studenoga 2017. donijela Godišnji pregled rasta, čime je označen početak europskog semestra za koordinaciju ekonomskih politika za 2018. Posebna je pozornost posvećena europskom stupu socijalnih prava, koji su Europski parlament, Vijeće i Komisija proglasili 17. studenoga 2017. Prioritete Godišnjeg pregleda rasta potvrdilo je Europsko vijeće 22. ožujka 2018. Komisija je 22. studenoga 2017. na temelju Uredbe (EU) br. 1176/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (2) također donijela Izvješće o mehanizmu upozoravanja, u kojem Luksemburg nije utvrđen kao jedna od država članica za koje je potrebno provesti detaljno preispitivanje. Istog je dana Komisija donijela i Preporuku za Preporuku Vijeća o ekonomskoj politici europodručja, koju je Europsko vijeće potvrdilo 22. ožujka 2018. Vijeće je 14. svibnja 2018. donijelo Preporuku o ekonomskoj politici europodručja (3) („Preporuka za europodručje”).

(2)

Kao država članica čija je valuta euro te s obzirom na blisku međusobnu povezanost ekonomija u ekonomskoj i monetarnoj uniji, Luksemburg bi trebao osigurati punu i pravodobnu provedbu Preporuke za europodručje, koja je navedena u preporukama 1. i 2. u nastavku.

(3)

Izvješće za Luksemburg za 2018. objavljeno je 7. ožujka 2018. U njemu je ocijenjen napredak Luksemburga u smislu preporuka za pojedinu zemlju koje je Vijeće donijelo 11. srpnja 2017. (4), mjere poduzete kao odgovor na preporuke za pojedinu zemlju donesene prethodnih godina te napredak Luksemburga u ostvarenju njegovih nacionalnih ciljeva strategije Europa 2020.

(4)

Luksemburg je 30. travnja 2018. dostavio svoj Nacionalni program reformi za 2018. i svoj Program stabilnosti za 2018. Kako bi se u obzir uzela njihova povezanost, oba su programa ocijenjena istodobno.

(5)

Pri programiranju u okviru europskih strukturnih i investicijskih fondova („ESI fondovi”) za razdoblje 2014. – 2020. u obzir su uzete relevantne preporuke za pojedine zemlje. Kako je predviđeno člankom 23. Uredbe (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (5), ako je pri provedbi relevantnih preporuka Vijeća potrebna potpora, Komisija može zatražiti od države članice da preispita svoj sporazum o partnerstvu i relevantne programe i predloži izmjene u vezi s njima. Komisija je dostavila dodatne pojedinosti o tome kako bi iskoristila tu odredbu u smjernicama o primjeni mjera kojima se učinkovitost ESI fondova povezuje s dobrim gospodarskim upravljanjem.

(6)

Luksemburg je trenutačno obuhvaćen preventivnim dijelom Pakta o stabilnosti i rastu. Vlada u svojem Programu stabilnosti za 2018. planira smanjenje ukupnog suficita s 1,5 % BDP-a u 2017. na 1,1 % BDP-a u 2018., nakon čega bi se on stabilno povećavao kako bi dosegao razinu od 2,4 % BDP-a u 2022. Tijekom programskog razdoblja i dalje će se ostvarivati srednjoročni proračunski cilj, odnosno strukturni deficit od 0,5 % BDP-a. Prema Programu stabilnosti za 2018. predviđa se da će udio duga opće države u BDP-u ostati znatno ispod referentne vrijednosti od 60 % BDP-a utvrđene Ugovorom. Makroekonomski scenarij na kojem se temelje te proračunske projekcije povoljan je za razdoblje do 2020., a nakon toga uvjerljiv. Prema proljetnoj prognozi Komisije iz 2018. predviđa se da će strukturni saldo bilježiti suficit od 0,8 % BDP-a u 2018. i 0,3 % BDP-a u 2019., što je, posebice za 2019., niže od predviđene razine iz Programa stabilnosti za 2018., ali je i dalje iznad srednjoročnog proračunskog cilja. Općenito, Vijeće smatra da bi Luksemburg trebao 2018. i 2019. ispuniti odredbe Pakta o stabilnosti i rastu.

(7)

Luksemburško gospodarstvo nastavlja snažno rasti i od globalne recesije iz 2009. bilježi bolje rezultate od prosjeka europodručja. Financijski sektor ostaje glavnim pokretačem gospodarskog rasta te je i dalje stabilan i profitabilan. To se odražava u znatnim suficitima salda računa usluga i ukupnog salda tekućeg računa. Relativni doprinos vanjskog sektora realnom rastu BDP-a u razdoblju od 2013. do 2016. u prosjeku je iznosio 61 % unatoč redovito negativnoj trgovinskoj bilanci. Luksemburg je neto vjerovnik ostatku svijeta i na kraju 2016. njegove bruto vanjska imovina i obveze dosegnuli su 10,5 bilijuna EUR. Nacionalna tijela dodatno su provela makrobonitetne mjere i mjere nadzora te se dotični financijski posrednici prilagođavaju promjenama okvira politike na nacionalnoj razini i na razini Unije.

(8)

Kako je navedeno u Preporuci za europodručje, sprečavanje strategija agresivnog poreznog planiranja ključno je za sprečavanje narušavanja tržišnog natjecanja među poduzećima, pravedno postupanje prema poreznim obveznicima te zaštitu javnih financija. Budući da strategije agresivnog planiranja poreznih obveznika mogu dovesti do prelijevanja među državama članicama, potrebno je usklađeno djelovanje nacionalnih politika kao dopuna zakonodavstvu Unije. Unatoč veličini financijskog sektora visoka razina plaćanja dividendi, kamata i naknada za licenciju kao postotka BDP-a upućuje na to da se poduzeća koriste poreznim pravilima zemlje kako bi provodila agresivno porezno planiranje. Većinu izravnih stranih ulaganja drže „subjekti posebne namjene”. Zbog nepostojanja poreza po odbitku na „izlazna” plaćanja (tj. plaćanja rezidenata Unije rezidentima trećih zemalja) kamata i naknada za licenciju te zbog izuzeća od poreza po odbitku na plaćanja dividendi u određenim okolnostima, može se dogoditi da ta plaćanja uopće ne budu oporezovana ako ne podliježu porezu u državi primatelja plaćanja.. Komisija prima na znanje pozitivne korake koje je poduzeo Luksemburg (primjerice, donošenje povlaštenog poreznog sustava za patente usklađenog s međunarodnim pravilima). Na temelju nedavnih razmjena informacija s luksemburškim tijelima Komisija će nastaviti konstruktivan dijalog u svrhu borbe protiv strategija agresivnog planiranja poreznih obveznika.

(9)

Luksemburška tijela već nekoliko desetljeća aktivno nastoje diversificirati gospodarstvo razvojem odabranih sektora, uključujući industriju informacijskih i komunikacijskih tehnologija i svemirski sektor. S obzirom na visoku razinu troškova rada u zemlji, djelatnosti s višom dodanom vrijednosti otvaraju prilike za poticanje alternativnih izvora rasta. Stoga uspješna diversifikacija luksemburškoga gospodarstva uvelike ovisi o sektorima koji su manje osjetljivi na razine troškova rada. Ti se sektori uglavnom temelje na istraživanju i inovacijama, koje obilježava izrazita usmjerenost na tehnologiju i znanje. Ta je strategija nedavno ojačana. Kako bi se razvili navedeni prioritetni sektori, provode se, uz ostale mjere, veliki projekti javnih ulaganja, među ostalima u istraživanje i razvoj, te regulira tržište. U razdoblju od 2000. do 2016. Luksemburg je upeterostručio rashode javnog sektora za istraživanje i razvoj te su oni dosegnuli 0,60 % BDP-a. Ta su ulaganja Luksemburgu omogućila brz razvoj uspješnog javnog sustava za istraživanja. Međutim, dok su javna ulaganja u istraživanje i razvoj iznad prosjeka europodručja, privatna ulaganja u istraživanje i razvoj i rezultati u području inovacija, prema Europskoj ljestvici uspjeha u inoviranju, i dalje su u opadanju. Niži intenzitet istraživanja i razvoja u poslovnom sektoru u međunarodnim okvirima može se djelomično objasniti strukturom luksemburškoga gospodarstva jer sektori koji su zaslužni za veliku većinu luksemburškog BDP-a, tj. usluge i posebno financijski sektor, tradicionalno manje ulažu u istraživanje i razvoj. Ipak je taj trend izraženiji u Luksemburgu u usporedbi s prosjekom Unije te se intenzitet istraživanja i razvoja u poslovnom sektoru smanjio s 1,5 % BDP-a u 2000. na 0,64 % BDP-a u 2016. Trend smanjenja privatnih ulaganja upućuje na preostale prepreke u tom području. To istodobno ukazuje i na nedostatak učinka poluge javnih napora usmjerenih u istraživanje i razvoj na ulaganja poduzeća. Stoga se izgradnja istraživačkih kapaciteta javnog sektora treba bolje integrirati u sveobuhvatan pristup inovacijskom ekosustavu. U 2017. donesen je novi zakon za produljenje programa potpore za istraživanje, razvoj i inovacije, čime je proširen opseg raspoloživih državnih potpora.

(10)

Očekuje se da Luksemburg neće ostvariti svoj cilj smanjenja emisija stakleničkih plinova za 2020. Onečišćenje zraka i prometna preopterećenost u najprometnijim satima veliki su problemi za zemlju i pogoršavaju problem koncentracija dušikova dioksida i emisija stakleničkih plinova. Više od polovine količine stakleničkih plinova 2015. emitirao je sektor prometa. Niski porezi na gorivo, velik broj službenih automobila i visoke cijene stambenih nekretnina neki su od glavnih čimbenika koji doprinose visokim razinama uporabe automobila i povećanom broju prekograničnih radnika. Porezne stope na gorivo među najnižima su u Uniji i potiču veću potrošnju goriva, uključujući prekograničnu prodaju. Ipak, nedavnim je mjerama potaknut razvoj održivije mobilnosti, posebno poreznom reformom iz 2016., ali i znatnim ulaganjima u javni prijevoz. Najhitniji je izazov dovršetak i unapređenje željezničke infrastrukture.

(11)

Luksemburg i dalje nastoji smanjiti regulatorna ograničenja u sektoru poslovnih usluga. Nedavne su mjere bile posebno usmjerene na profesije arhitekata i inženjera i najavljene su nove reforme za dodatno smanjenje ograničenja u tim dvjema profesijama. Osim toga, takozvanim skupnim zakonom donesenim u ožujku 2017. uvedene su mjere za administrativno pojednostavnjenje (tj. mjere kojima se omogućuje horizontalno ispitivanje administrativnih postupaka). Međutim, i dalje su prisutne regulatorne prepreke u sektoru poslovnih usluga. Jedan od izvora ograničenja moglo bi biti nepostojanje posebnog postupka procjene ekvivalentnosti zahtjeva za osiguranje od profesionalne odgovornosti kojim bi se dopustilo ekvivalentno osiguranje od strane pružatelja usluga iz drugih država članica. Odvjetnička profesija posebno je pogođena propisima koji su izrazito restriktivni u odnosu na prosjek Unije. Širok opseg rezerviranih djelatnosti utječe na pružanje usluga pravnog savjetovanja od strane odvjetnika ili drugih pružatelja usluga, posebno u slučaju internetskih usluga. Druga ograničenja odnose se na zahtjeve u pogledu pravnog oblika i dioničarstva, pravila o nespojivosti i multidisciplinarna ograničenja.

(12)

I dalje je prisutna zabrinutost u pogledu dugoročne održivosti javnih financija s obzirom na predviđeno povećanje troškova povezanih sa starenjem stanovništva. U Luksemburgu se do 2070. predviđa veliko povećanje udjela uzdržavanog starijeg stanovništva te će, prema predviđanjima Generalnog inspektorata za socijalnu sigurnost iz 2016., operativni saldo mirovinskog sustava najkasnije od 2023. bilježiti deficit. Ipak, zahvaljujući prošlom i postojećem suficitu mirovinskog sustava akumulirale su se rezerve kojima bi se mogla očuvati njegova održivost za dodatnih 20 godina. Prema Izvješću o starenju stanovništva iz 2018. očekuje se da će se u razdoblju od 2016. do 2070. troškovi povezani sa starenjem stanovništva povećati za 13 postotnih bodova BDP-a, čime će premašiti pragovi održivosti, a ti su troškovi osobito uzrokovani isplatama mirovina (8,9 postotnih bodova BDP-a). Udio rashoda za dugotrajnu skrb u BDP-u jedan je od najvećih među državama članicama. Unatoč reformi donesenoj 2017. predviđa se da će se do 2070. takvi rashodi povećati za 3 postotna boda u odnosu na sadašnju razinu.

(13)

Stopa zaposlenosti starijih osoba i dalje je posebno niska i potrebno je poduzeti dodatne mjere za povećanje njihove zapošljivosti i mogućnosti koje im nudi tržište rada. To je važno i za osiguravanje dugoročne održivosti javnih financija. I dalje su rašireni programi prijevremenog umirovljenja kojima se radnike potiče na prijevremeno napuštanje zaposlenja te stoga na prijevremene starosne mirovine otpada 59,2 % novih odobrenih mirovina. U prosincu 2017. donesen je zakon o ukidanju jednog sustava prijevremenog umirovljenja, ali neizvjestan je njegov neto učinak na prosječnu stvarnu dob za umirovljenje i na rashode jer se tim zakonom ublažavaju uvjeti za druge sustave prijevremenog umirovljenja. Takav slab ishod na tržištu rada može se djelomično pripisati financijskim mjerama koje imaju učinak odvraćanja od zaposlenja i koje su poprilično izražene za navedenu skupinu. Poticanje zapošljavanja starijih radnika zahtijeva sveobuhvatnu strategiju koja bi uključivala mjere kojima bi se radnicima pomoglo da dulje ostanu u aktivnom radnom odnosu. „Starosni pakt”, nacrt zakona podnesen Parlamentu u travnju 2014. kojim se želi potaknuti poduzeća s više od 150 zaposlenika da zapošljavaju i zadrže starije radnike putem mjera upravljanja starenjem, još nije donesen. Kad je riječ o obrazovanju, Luksemburg mora riješiti problem snažnog utjecaja socioekonomskog porijekla studenata na ishode u pogledu njihova obrazovanja. To je važno i kako bi se odgovorilo na snažnu potražnju za visokospecijaliziranim vještinama.

(14)

Cijene nekretnina i dalje rastu. To bi moglo ugroziti sposobnost Luksemburga da privuče i zadrži kvalificiranu radnu snagu, čiji velik dio čine strani državljani. Pritisci na cijene stambenih nekretnina posljedica su temeljne neusklađenosti ponude i potražnje. Na strani ponude, čini se da nedovoljna dostupnost zemljišta i nedostatak poticaja za privatne vlasnike da prodaju zemljište ili nekretnine djeluju kao usko grlo za gradnju novih stambenih nekretnina. Potrebno je uložiti dodatne napore u poticanje ulaganja u stambene nekretnine, povećanjem poticaja za prodaju nekretnina, poboljšanjem administrativnih postupaka za izdavanje građevinskih dozvola i osiguravanjem cjenovno pristupačnih socijalnih stambenih nekretnina. S obzirom na stalni trend rasta cijena nije vjerojatno da će se nedavno donesenom poreznom reformom u pogledu kapitalnih dobitaka ostvarenih prodajom nekretnina te ažuriranjem programa socijalnog stanovanja povećati ponuda stambenih nekretnina. Na strani potražnje, veliki rast broja stanovnika i zaposlenosti potiču rast cijena. Stanje na tržištu stambenih nekretnina dodatno pogoršava problem prometne preopterećenosti i onečišćenja. Osim toga, rast cijena stambenih nekretnina utječe na zaduženost kućanstava i dovodi u pitanje održivost duga kućanstava. Zaduženost kućanstava tijekom zadnjih deset godina ubrzano je rasla i procjenjuje se da je 2016. dosegnula 165 % raspoloživog dohotka, što je odraz inflacije na tržištu stambenih nekretnina jer je oko 80 % duga kućanstva rezultat hipotekarnih kredita. Luksemburg je, međutim, već uveo relevantne makrobonitetne mjere u svrhu znatnog smanjenja potencijalnih rizika za financijsku stabilnost. Osim toga, vlada je nedavno na temelju prijedlogâ nacionalnog odbora za sistemske rizike predstavila nacrt zakona kojim se utvrđuje okvir za mjere usmjerene na zajmoprimce i čiji je cilj izbjeći povećanje izloženosti kućanstava, ali ga parlament tek treba odobriti.

(15)

Komisija je u okviru Europskog semestra za 2018. provela sveobuhvatnu analizu ekonomske politike Luksemburga i objavila je u Izvješću za Luksemburg za 2018. Ocijenila je i Program stabilnosti za 2018., Nacionalni program reformi za 2018. i mjere poduzete nakon preporuka upućenih Luksemburgu prethodnih godina. Komisija je u obzir uzela ne samo njihovu važnost za održivu fiskalnu i socioekonomsku politiku u Luksemburgu nego i opseg njihove usklađenosti s pravilima i smjernicama Unije jer je potrebno unaprijediti opće ekonomsko upravljanje u Uniji na način da se na razini Unije doprinosi budućim nacionalnim odlukama.

(16)

Uzimajući u obzir tu ocjenu, Vijeće je ispitalo Program stabilnosti za 2018., i prema njegovu mišljenju (6) očekuje se da će Luksemburg biti usklađen s odredbama Pakta o stabilnosti i rastu,

1.

2.

(1)

Komisija je 22. studenoga 2017. donijela Godišnji pregled rasta, čime je označen početak europskog semestra za koordinaciju ekonomskih politika za 2018. Posebna je pozornost posvećena europskom stupu socijalnih prava, koji su Europski parlament, Vijeće i Komisija proglasili 17. studenoga 2017. Prioritete Godišnjeg pregleda rasta potvrdilo je Europsko vijeće 22. ožujka 2018. Komisija je 22. studenoga 2017. na temelju Uredbe (EU) br. 1176/2011 također donijela Izvješće o mehanizmu upozoravanja, u kojemu Mađarska nije utvrđena kao jedna od država članica za koje je potrebno provesti detaljno preispitivanje.

(2)

Izvješće za Mađarsku za 2018. objavljeno je 7. ožujka 2018. U izvješću je ocijenjen napredak Mađarske u smislu preporuka za pojedinu zemlju koje je Vijeće donijelo 11. srpnja 2017. (2), mjere poduzete kao odgovor na preporuke donesene prethodnih godina te napredak Mađarske u ostvarenju njezinih nacionalnih ciljeva u okviru strategije Europa 2020.

(3)

Mađarska je 30. travnja 2018. dostavila svoj Nacionalni program reformi za 2018. i svoj Program konvergencije za 2018. Kako bi se u obzir uzela njihova povezanost, oba su programa ocijenjena istodobno.

(4)

Pri programiranju u okviru europskih strukturnih i investicijskih fondova („ESI fondovi”) za razdoblje 2014. – 2020., u obzir su uzete relevantne preporuke za pojedine zemlje. Kako je predviđeno člankom 23. Uredbe (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (3), ako je pri provedbi relevantnih preporuka Vijeća potrebna potpora, Komisija može zatražiti od države članice da preispita i predloži izmjene svojeg sporazuma o partnerstvu i relevantnih programa. Komisija je dostavila dodatne pojedinosti o tome kako bi iskoristila tu odredbu u smjernicama o primjeni mjera kojima se učinkovitost ESI fondova povezuje s dobrim gospodarskim upravljanjem.

(5)

Mađarska je trenutačno obuhvaćena preventivnim dijelom Pakta o stabilnosti i rastu te podliježe pravilu o dugu. Vlada u svojem Programu konvergencije za 2018. planira povećanje ukupnog deficita sa 2,0 % u 2017. na 2,4 % u 2018. te nakon toga postupno smanjenje na 0,5 % BDP-a do 2022. Planirano je da se srednjoročni proračunski cilj – strukturni deficit od 1,5 % BDP-a – ostvari do 2020. Na temelju ponovno izračunanog strukturnog salda (4) srednjoročni proračunski cilj ostvario bi se do 2022. U skladu s Programom konvergencije očekuje se da će se udio duga opće države u BDP-u postupno smanjiti na nešto manje od 60 % do kraja 2022. Te se proračunske projekcije temelje na povoljnom makroekonomskom scenariju, što predstavlja značajan rizik za provedbu ciljeva u pogledu deficita.

(6)

U Programu konvergencije za 2018. upućuje se na znatan učinak sigurnosnih mjera na proračun u 2017. i pružaju se odgovarajući dokazi o opsegu i prirodi tih dodatnih proračunskih troškova. U skladu s podacima Komisije prihvatljivi dodatni rashodi za sigurnosne mjere u 2017. iznosili su 0,17 % BDP-a. Ti su dodatni rashodi predviđeni odredbama članka 5. stavka 1. i članka 6. stavka 3. Uredbe (EZ) br. 1466/97 jer je ozbiljnost terorističke prijetnje neuobičajeni događaj, njezin je utjecaj na javne financije Mađarske znatan, a održivost ne bi bila ugrožena ako se dopusti privremeno odstupanje od kretanja prilagodbe prema ostvarenju srednjoročnog proračunskog cilja. Stoga, kako bi se u obzir uzeli ti dodatni troškovi, smanjen je zahtjev u pogledu prilagodbe prema ostvarenju srednjoročnog proračunskog cilja za 2017.

(7)

Vijeće je 12. srpnja 2016. preporučilo Mađarskoj da u 2017. ostvari godišnju fiskalnu prilagodbu od 0,6 % BDP-a prema srednjoročnom proračunskom cilju, osim ako se srednjoročni proračunski cilj može ostvariti uz manji napor. Na temelju stvarnih podataka za 2017. za Mađarsku je utvrđeno značajno odstupanje od kretanja prilagodbe prema ostvarenju srednjoročnog proračunskog cilja. U skladu s člankom 121. stavkom 4. UFEU-a i člankom 10. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 1466/97, Komisija je 23. svibnja 2018. upozorila Mađarsku da je u 2017. uočeno značajno odstupanje od kretanja prilagodbe prema ostvarenju srednjoročnog proračunskog cilja. Vijeće je 22. lipnja 2018. donijelo naknadnu preporuku (5) kojom se potvrđuje potreba da Mađarska poduzme potrebne mjere kako bi osigurala da stopa nominalnog rasta neto primarnih državnih rashoda (6) u 2018. ne premašuje 2,8 %, što odgovara godišnjoj strukturnoj prilagodbi od 1 % BDP-a. Na temelju Komisijine proljetne prognoze 2018. postoji rizik odstupanja od preporučenog napora.

(8)

Budući da u Mađarskoj udio duga opće države u BDP-u premašuje 60 % i da predviđeni jaz outputa iznosi 2,3 %, stopa nominalnog rasta neto primarnih državnih rashoda u 2019. ne bi smjela biti viša od 3,9 %, što odgovara godišnjoj strukturnoj prilagodbi od 0,75 % BDP-a u skladu sa zajednički dogovorenom matricom zahtjevâ u okviru Pakta o stabilnosti i rastu. Na temelju Komisijine proljetne prognoze 2018. postoji rizik značajnog odstupanja od tog zahtjeva u 2019. Općenito, Vijeće smatra da će od 2018. biti potrebne znatne dodatne mjere kako bi se poštovale odredbe Pakta o stabilnosti i rastu, s obzirom na znatno pogoršanje fiskalnih izgleda, u skladu s preporukom upućenom Mađarskoj 22. lipnja 2018. u cilju ispravljanja uočenog značajnog odstupanja od kretanja prilagodbe prema ostvarenju srednjoročnog proračunskog cilja.

(9)

Ukupna stopa zaposlenosti znatno se poboljšala, a povoljni gospodarski trendovi pružaju mogućnost za ponovnu integraciju nezaposlenih na tržište rada. Velika je razlika u zaposlenosti između muškaraca i žena, osobito o dobnoj skupini od 25 do 39 godina, što se djelomično može objasniti ograničenom ponudom kvalitetne skrbi o djeci. Udio djece mlađe od tri godine obuhvaćene nekim oblikom skrbi o djeci znatno je ispod cilja iz Barcelone i prosjeka Unije. Iako je program javnih radova i dalje glavna aktivna politika tržišta rada, znatno smanjenje broja osoba koje su njime obuhvaćene predstavlja pozitivan trend. Međutim, program i dalje nije jasno usmjeren, a njegova učinkovitost u reintegraciji sudionika na otvoreno tržište rada i dalje je ograničena, uzimajući u obzir stanje na tržištu rada. Nedovoljno su razvijene aktivne politike tržišta rada usmjerene na stručno usavršavanje i prekvalifikaciju.

(10)

Udio osoba kojima prijeti siromaštvo i socijalna isključenost smanjio se u 2016. na 26,3 %, ali je i dalje iznad prosjeka Unije. Djeca su općenito više izložena siromaštvu nego druge dobne skupine. Razina minimalnog dohotka niža je od 50 % praga siromaštva za jednočlano kućanstvo i time je jedna od najnižih u EU-u. Primjerenost naknada za nezaposlene vrlo je niska: maksimalno trajanje od tri mjeseca nakraće je u EU-u i pokriva tek oko četvrtine prosječnog vremena koje je tražitelju zaposlenja potrebno za pronalaženje posla. Osim toga, razine plaćanja među najnižima su u EU-u.

(11)

Strukture i procesi socijalnog dijaloga u Mađarskoj i dalje su nedovoljno razvijeni i ne omogućuju istinsko uključivanje socijalnih partnera u oblikovanje i provedbu politika. Nedostatna uključenost dionika i ograničena transparentnost utječu na dokaznu bazu i kvalitetu donošenja politika, čime se stvara nesigurnost za ulagatelje i usporava konvergencija.

(12)

Provedene su mjere za poboljšanje poreznog sustava, ali još su prisutni određeni problemi. Iako se smanjuje, porezni klin na rad i dalje je visok u usporedbi s Unijom, posebno kada je riječ o određenim skupinama osoba s niskim dohotkom. Složenost poreznog sustava u cjelini, u kombinaciji s i dalje prisutnim sektorskim porezima sa štetnim učinkom, još uvijek predstavlja problem. Mjere protiv strategija agresivnog poreznog planiranja ključne su za sprečavanje narušavanja tržišnog natjecanja među poduzećima, pravedan tretman poreznih obveznika te zaštitu javnih financija. Zbog učinaka prelijevanja među državama članicama koji proizlaze iz strategija agresivnog poreznog planiranja poreznih obveznika, zakonodavstvo Unije potrebno je dopuniti koordiniranim djelovanjem na razini nacionalnih politika. Mađarska ima relativno visok priljev i odljev kapitala preko subjekata posebne namjene, koji nisu povezani s realnim gospodarstvom. Zbog nedostatka poreza po odbitku na „izlazna” plaćanja (tj. plaćanja rezidenata Unije rezidentima trećih zemalja) dividendi, kamata i naknada za licenciju koja izvršavaju poduzeća sa sjedištem u Mađarskoj može se dogoditi da ta plaćanja uopće ne budu oporezovana ako ne podliježu porezu u državi primatelja plaćanja. Komisija primjećuje da Mađarska uvažava činjenicu da izlazna plaćanja u slučaju zlouporabe mogu dovesti do agresivnog poreznog planiranja. Na temelju nedavnih razmjena informacija Komisija će nastaviti konstruktivni dijalog u svrhu suzbijanja strategija agresivnog planiranja poreznih obveznika.

(13)

Regulatorne prepreke u uslugama, a posebno u maloprodaji, utječu na uspješnost sektora i otežavaju učinkovitu preraspodjelu resursa, produktivnost i inovacije. Vidljiv je stalni trend povjeravanja određenih usluga poduzećima u državnom vlasništvu posebno osnovanima za tu svrhu, a na štetu slobodnog tržišnog natjecanja. Nepredvidivost pravnog okvira još je jedan od problema, posebno u sektoru maloprodaje, koji se posljednjih godina suočava s učestalim promjenama propisa. Budući da se predloženi propisi često temelje na prometu ili površini poslovnog prostora, oni najviše utječu na strane maloprodajne lance. To povećava nesigurnost među poslovnim subjektima i može odvratiti ulagatelje. Potrebno je stabilno regulatorno okruženje koje pogoduje tržišnom natjecanju. U Mađarskoj su profesionalne usluge i dalje vrlo restriktivno regulirane, posebno kada je riječ o ključnim profesijama, kao što su računovodstvene i pravne usluge.

(14)

I dalje je prisutna nesigurnost u pogledu sprečavanja i kaznenog progona slučajeva korupcije. Nekoliko pokazatelja upućuje na to da je u Mađarskoj korupcija u posljednjih nekoliko godina u porastu, a rizici korupcije mogli bi negativno utjecati na njezin potencijal rasta. Funkcioniranje tužiteljstva od ključne je važnosti u borbi protiv korupcije i pranja novca; čini se da su mjere borbe protiv korupcije na nižim razinama urodile određenim plodom, ali još uvijek nema dovoljno odlučnosti za pokretanje istraga u slučajevima korupcije na visokoj razini. Ograničena transparentnost i ograničenja u pristupu informacijama dodatno otežavaju provedbu mjera za sprečavanje korupcije. Značajni koraci učinjeni su u području javne nabave, ali i dalje ima prostora za poboljšanje transparentnosti i tržišnog natjecanja u natječajnim postupcima. To bi se moglo postići među ostalim omogućavanjem javnog pristupa podacima dobivenima iz sustava e-nabave.

(15)

Obrazovni rezultati u pogledu osnovnih vještina znatno su ispod prosjeka Unije, osobito u slučaju djece iz obitelji u nepovoljnom socioekonomskom položaju. Učenici se rano usmjeravaju u različite vrste škola s velikim razlikama u obrazovnim rezultatima i profesionalnom usmjerenju. Djeca u nepovoljnom položaju, uključujući romsku djecu, uglavnom pohađaju srednje strukovne škole, u kojima prevladavaju niže razine osnovnih vještina i više stope prijevremenog prekida školovanja, a osobe koje završe te škole u prosjeku primaju niže plaće. Stopa prijevremenog napuštanja školovanja porasla je na prosječno 12,4 %, a posebno je visoka među romskom djecom. Ti su izazovi osobito naglašeni u kontekstu kvalitetnog i uključivog obrazovanja. Sve manji broj kandidata za upis i visoke stope prijevremenog prekida školovanja u tercijarnom obrazovanju dodatno će smanjiti stope završavanja školovanja u doba kada sve više raste potražnja za visokokvalificiranom radnom snagom.

(16)

Unatoč tekućim naporima za poboljšanje javnog zdravlja, i dalje su vidljivi slabi rezultati u području zdravlja, dodatno pogoršani nezdravim načinom života, koji negativno utječu na ljudski kapital. Niski izdaci za zdravstvenu skrb, u kombinaciji s neučinkovitom raspodjelom resursa, ograničavaju učinkovitost zdravstvenog sustava u Mađarskoj. To uz znatno oslanjanje na neposredna plaćanja narušava pravednost sustava u smislu pravodobnog i pristupačnog pristupa kvalitetnoj preventivnoj i kurativnoj zdravstvenoj skrbi. Nedostatak zdravstvenih radnika također otežava pristup skrbi, iako su nedavna povećanja plaća ublažila taj problem. Tekuće reforme usmjerene su na rješavanje problema pretjeranog korištenja usluga bolničke skrbi, što je u velikoj mjeri uvjetovano time što pružatelji primarne zdravstvene skrbi nisu primjereno opremljeni za učinkovito filtriranje pacijenata. Daljnjom racionalizacijom korištenja bolničkih resursa, uz ciljana ulaganja radi jačanja usluga primarne zdravstvene skrbi, mogle bi se smanjiti nejednakosti u pristupu skrbi, omogućila bi se povećanja učinkovitosti i poboljšali rezultati u području zdravlja.

(17)

Komisija je u okviru europskog semestra 2018. provela sveobuhvatnu analizu ekonomske politike Mađarske i objavila je u Izvješću za Mađarsku za 2018. Ocijenila je i Program konvergencije za 2018., Nacionalni program reformi za 2018. i mjere poduzete kao odgovor na preporuke upućene Mađarskoj prethodnih godina. Komisija je u obzir uzela ne samo njihovu važnost za održivu fiskalnu i socioekonomsku politiku u Mađarskoj, nego i opseg njihove usklađenosti s pravilima i smjernicama Unije, a s obzirom na potrebu jačanja ukupnoga gospodarskog upravljanja u Uniji na način da se na razini Unije doprinosi budućim nacionalnim odlukama.

(18)

Uzimajući u obzir tu ocjenu, Vijeće je ispitalo Program konvergencije za 2018. i njegovo je mišljenje (7) posebno navedeno u preporuci 1. u nastavku.

1.

2.

3.

(1)

Komisija je 22. studenoga 2017. donijela Godišnji pregled rasta, čime je označen početak europskog semestra za koordinaciju ekonomskih politika za 2018. Posebna je pozornost posvećena europskom stupu socijalnih prava, koji su Europski parlament, Vijeće i Komisija proglasili 17. studenoga 2017. Prioritete Godišnjeg pregleda rasta potvrdilo je Europsko vijeće 22. ožujka 2018. Komisija je 22. studenoga 2017. na temelju Uredbe (EU) br. 1176/2011 donijela Izvješće o mehanizmu upozoravanja, u kojemu se Malta navodi kao jedna od država članica za koju nije potrebno provesti detaljno preispitivanje. Istog je dana Komisija donijela i Preporuku za Preporuku Vijeća o ekonomskoj politici europodručja, koju je Europsko vijeće potvrdilo 22. ožujka 2018. Vijeće je 14. svibnja 2018. donijelo Preporuku o ekonomskoj politici europodručja (2) („Preporuka za europodručje”).

(2)

Kao država članica čija je valuta euro te s obzirom na blisku međusobnu povezanost ekonomija u ekonomskoj i monetarnoj uniji, Malta bi trebala osigurati punu i pravodobnu provedbu Preporuke o ekonomskoj politici europodručja, koja je navedena u preporukama u nastavku, a posebno u preporuci 1. Izvješće za Maltu za 2018. objavljeno je 7. ožujka 2018. U njemu je ocijenjen napredak Malte u smislu preporuka za pojedinu zemlju koje je Vijeće donijelo 11. srpnja 2017. (3), mjere poduzete kao odgovor na preporuke donesene prethodnih godina te napredak Malte u ostvarenju njezinih nacionalnih ciljeva u okviru strategije Europa 2020.

(3)

Malta je 13. travnja 2018. dostavila svoj Nacionalni program reformi za 2018. i svoj Program stabilnosti za 2018. Kako bi se u obzir uzela njihova povezanost, oba su programa ocijenjena istodobno.

(4)

Pri programiranju u okviru europskih strukturnih i investicijskih fondova („ESI fondovi”) za razdoblje 2014. – 2020. u obzir su uzete relevantne preporuke za pojedine zemlje. Kako je predviđeno člankom 23. Uredbe (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (4), ako je pri provedbi relevantnih preporuka Vijeća potrebna potpora, Komisija može zatražiti od države članice da preispita svoj sporazum o partnerstvu i relevantne programe i predloži izmjene u vezi s njima. Komisija je dostavila dodatne pojedinosti o tome kako bi iskoristila tu odredbu u smjernicama o primjeni mjera kojima se učinkovitost ESI fondova povezuje s dobrim gospodarskim upravljanjem.

(5)

Malta je trenutačno obuhvaćena preventivnim dijelom Pakta o stabilnosti i rastu. Vlada u svojem Programu stabilnosti za 2018. planira održati suficit u nominalnom smislu u razdoblju 2018.–2021. Srednjoročni proračunski cilj, tj. uravnoteženo stanje proračuna u pogledu BDP-a, i dalje se ispunjava s pozitivnom razlikom tijekom programskog razdoblja. Prema Programu stabilnosti očekuje se da će udio duga opće države u BDP-u i dalje biti ispod referentne vrijednosti od 60 % BDP-a utvrđene Ugovorom i da će se postupno smanjiti s 50,8 % BDP-a u 2017. na oko 36 % BDP-a u 2021. Makroekonomski scenarij na kojem se temelje te proračunske projekcije uvjerljiv je za 2018. i 2019. i povoljan za 2020. i 2021. Prema proljetnoj prognozi Komisije iz 2018. predviđa se da će strukturni saldo zabilježiti suficit od 0,6 % BDP-a u 2018. i 1,1 % BDP-a u 2019., što je iznad srednjoročnog proračunskog cilja. Općenito, Vijeće smatra da se očekuje da će Malta 2018. i 2019. ispuniti odredbe Pakta o stabilnosti i rastu. Istodobno bi trebalo pozorno nadzirati kretanje rashoda u kratkoročnom i srednjoročnom razdoblju, posebno s obzirom na moguće buduće rizike za stabilnost prihoda.

(6)

Kako je navedeno u Preporuci za europodručje 2018., borba protiv strategija agresivnog poreznog planiranja ključna je za sprečavanje narušavanja tržišnog natjecanja među poduzećima, pravedno postupanje prema poreznim obveznicima te zaštitu javnih financija. Budući da strategije agresivnog planiranja poreznih obveznika mogu dovesti do prelijevanja među državama članicama, potrebno je usklađeno djelovanje nacionalnih politika kao dopuna zakonodavstvu Unije. Zbog nepostojanja poreza po odbitku na „izlazna” plaćanja (tj. plaćanja rezidenata Unije rezidentima trećih zemalja) dividendi, kamata i naknada za licenciju koja izvršavaju poduzeća sa sjedištem u Malti može se dogoditi da ta plaćanja uopće ne budu oporezovana ako ne podliježu porezu u zemlji primatelja plaćanja. Premda će novi malteški sustav odbitaka nominalnih kamata doprinijeti smanjenju poticanja zaduživanja u odnosu na financiranje vlasničkim kapitalom, zbog nedostatnih pravila protiv zlouporabe u kombinaciji sa sustavom s relativno visokim stopama koji se temelji na razini izravnih stranih ulaganja postoje mogućnosti za izbjegavanje plaćanja poreza. Radi primjene praksi izbjegavanja plaćanja poreza poduzeća mogu iskoristiti postojanje određenih odredbi u bilateralnim poreznim sporazumima između Malte i drugih država članica, zajedno s poreznim sustavom Malte, prema kojem se poduzeće koje je u Malti rezident, ali nema domicil, oporezuje po odbitku i na temelju doznaka. Komisija prima na znanje predanost Malte u borbi protiv agresivnog poreznog planiranja poreznih obveznika. Na temelju nedavnih razmjena informacija Komisija će nastaviti konstruktivan dijalog u svrhu borbe protiv strategija agresivnog planiranja poreznih obveznika.

(7)

Dugoročna održivost javnih financija Malte i dalje je izazov. Tomu je jedini uzrok proračunski učinak troškova povezanih sa starenjem stanovništva, kao što su zdravstvena zaštita, dugotrajna skrb i mirovine. Mirovinski sustav suočava se s dvostrukim izazovom: potrebno je postići održivost i istodobno osigurati primjerena mirovinska primanja. Poboljšali su se izgledi za dugoročnu održivost rashoda za mirovine, uglavnom zahvaljujući pozitivnijoj ocjeni dugoročnog potencijala rasta Malte. Međutim, budući da su mjere uvedene u proračunu za 2016. imale samo ograničeni učinak na dugoročnu održivost mirovinskog sustava, to pitanje i dalje predstavlja znatan izazov. Nadalje, unatoč uvođenju mjera za povećanje primjerenosti mirovina, razlika u obuhvaćenosti mirovinama između muškaraca i žena i dalje je velika. Poboljšala se uspješnost zdravstvenog sustava i smanjile liste čekanja. Međutim, i dalje postoje izazovi u pogledu preraspodjele resursa i djelatnosti s bolnica na primarnu zdravstvenu skrb. Zbog institucionalnog uređenja pružanja primarne zdravstvene skrbi stvara se pritisak na bolničku i hitnu medicinsku skrb. Bolnička i primarna zdravstvena skrb nisu dobro koordinirane, a hitna medicinska skrb i dalje se neučinkovito iskorištava. Pristup inovativnim lijekovima i dalje je izazov, i u proračunskom smislu. Poduzete su inicijative kako bi se u obzir uzela sve veća potražnja u okviru sustava dugotrajne skrbi, kao što je poticanje pružanja skrbi na razini zajednice i kućne njege.

(8)

Postignut je određen napredak u poboljšanju prekogranične suradnje. Međutim, čini se da nadležno malteško tijelo za financijske usluge i dalje ne raspolaže dostatnim osobljem te i dalje postoji zabrinutost u pogledu njegove sposobnosti nadziranja velikog prekograničnog financijskoga sustava, posebno njegova nebankovnog segmenta. Nadalje, budući da uslužni sektor (posebno sektor internetskih igara) znatno doprinosi održivom gospodarskom rastu Malte, što može izazvati poteškoće u vezi s integritetom financijskog sustava, postoji potreba za čvrstim okvirom za sprečavanje pranja novca. Malta je četvrtu Direktivu o sprečavanju pranja novca u svoje nacionalno pravo prenijela nedavno, stoga tek predstoji ocjena učinkovitosti njezine provedbe. Osim toga, nakon prenošenja Direktive u nacionalno pravo malteška su tijela nedavno predstavila integriranu strategiju za borbu protiv pranja novca i financiranja terorizma. Među ostalim mjerama, osnovan je nacionalni koordinacijski odbor za borbu protiv pranja novca i financiranja terorizma, koji je sastavljen od predstavnika vlade i drugih relevantnih nacionalnih tijela. Međutim, i dalje postoje izazovi u pogledu osiguravanja pravilne primjene i učinkovitog izvršavanja nedavno donesenog regulatornog okvira.

(9)

U kontekstu snažnoga gospodarskog rasta i reformi kojima se potiče zapošljavanje žena i stjecanje novih vještina radne snage, ishodi na tržištu rada u Malti dodatno su se poboljšali. Međutim, i dalje je prisutan problem velike razlike u sudjelovanju muškaraca i žena te žena u dobi iznad 30 godina i osoba s invaliditetom na tržištu rada. Uređenje očinskog i roditeljskog dopusta i dalje je relativno slabo, ali je njihovo postojanje važno kako bi se između muškaraca i žena uravnotežila odgovornost za skrb, kao i za veću potporu sudjelovanju žena na tržištu rada. Problem nedostatka radne snage sve je veći te i dalje postoji neusklađenost postojećih i potrebnih vještina na tržištu rada. Velik dio malteške radne snage i dalje je niskokvalificiran te se tržište rada zbog nedostatka radne snage i vještina sve više oslanja na stranu radnu snagu. Očekuje se da će se nastaviti provedba inicijativa politike u području tržišta rada, vještina i socijalne uključenosti, ali bi trebalo uzimati u obzir praćenje i evaluaciju utemeljenu na ishodima.

(10)

Stopa prijevremenog napuštanja školovanja od 18,6 % u 2017. i dalje je najviša u Uniji te u tome smislu u odnosu na prethodnu godinu gotovo da i nije bilo napretka. Malta ima i najvišu stopu prijevremenog napuštanja školovanja za osobe s invaliditetom (50 %), što je dvostruko više od prosjeka Unije. Nadalje, na ishode učenja znatno utječe socioekonomski položaj, vrsta škole i invalidski status. Razlika u rezultatima u znanstvenim predmetima među učenicima iz škola s lošijim rezultatima i učenika iz škola s boljim rezultatima među najvećima je u Uniji i odgovara vrijednosti od 150 % prosjeka Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj. Udio učenika sa slabim rezultatima iz područja matematike, prirodoslovlja i čitanja četvrti je po veličini u Uniji. Potreban je sveobuhvatan pristup za poboljšanje kvalitete obrazovanja i smanjenje nejednakosti u obrazovnim ishodima među raznim socijalnim skupinama i vrstama škola.

(11)

Zbog snažnog gospodarskog rasta povećan je pritisak na infrastrukturu i prirodne resurse. Konkretno, sektor cestovnog prometa suočen je s velikim izazovima u pogledu infrastrukture i dugoročne održivosti. Nedostatna prometna infrastruktura i sve veći troškovi povezani sa zagušenjem čine prepreku ulaganjima. Rast broja vozila i gušći promet razlog su povećanju emisije stakleničkih plinova i negativno utječu na kvalitetu zraka. Ujedno negativno utječu na turizam, koji je važan stup malteškog gospodarstva. Stoga je potreba za rješavanjem problema manjka infrastrukture usko povezana s potrebom za rješenjima za čist promet. Vlada je 2016. donijela ambicioznu nacionalnu prometnu strategiju do 2050. i glavni operativni prometni plan do 2025. Najavila je i projekt u vrijednosti od 700 milijuna EUR za poboljšanje cestovne mreže. Očekuje da će sve te mjere gospodarske troškove zagušenja smanjiti za manje od 20 %. Povećanjem gospodarske aktivnosti mogu se pogoršati postojeća uska grla u infrastrukturi, što bi izazvalo još veći pritisak na okolišne resurse. Osim toga, u planu nije utvrđen jasan cilj za smanjenje emisija stakleničkih plinova iz prometa i ne predlaže se učinkoviti sustav nadzora provedbe prijavljenih mjera (osim petogodišnjeg ciklusa revizije). Stoga je važno utvrditi ciljeve i provesti mjere kako bi se do 2025. znatno smanjilo zagušenje i emisija stakleničkih plinova iz prometa te omogućiti periodično praćenje napretka.

(12)

Zbog poteškoća koje proizlaze iz veličine i otočne naravi zemlje potreba za znatnijim prijelazom na kružno gospodarstvo posebno je izražena. Pametnim ulaganjima može se doprinijeti smanjenju pritiska na ugrožene prirodne resurse na otoku. Primjerice, poteškoće s odlaganjem građevinskog otpada i otpada od rušenja, ako se ne riješe, mogle bi umanjiti kvalitetu okoliša i privlačnost Malte kao turističkog odredišta. Iako je i dalje pri dnu ljestvice rezultata u području ekoloških inovacija (26. mjesto u Uniji za 2016. u odnosu na 18. mjesto za 2013. prema indeksu ekoloških inovacija), u Malti postoji potencijal za mobiliziranje ulaganja za osmišljavanje ili primjenu inovativnih rješenja za učinkovitije korištenje resursima i energijom u graditeljstvu te bolje upravljanje otpadom i otpadnim vodama. Naime, potrebna su poboljšanja u gospodarenju otpadom uz ulaganja u postrojenja za recikliranje građevinskog otpada i otpada od rušenja te u provedbi kontrola za sprečavanje nezakonitog odlaganja građevinskog otpada i otpada od rušenja ili njegova bacanja u more.

(13)

Pravosudni sustav i dalje se suočava s poteškoćama u području učinkovitosti te postoji potreba za jačanjem pravnog i institucijskog okvira za borbu protiv korupcije kako bi se osiguralo visokokvalitetno poslovno okruženje. Nedostaci u upravljanju u okviru borbe protiv korupcije mogli bi imati štetan utjecaj na poslovnu klimu i negativno se odraziti na ulaganja. Potrebno je dodatno povećati učinkovitost napora koje Malta ulaže u borbu protiv korupcije, posebno u pogledu istraga i kaznenog progona za suzbijanje korupcije. Poboljšanje okvira upravljanja ključno je za očuvanje ugleda Malte i njezine privlačnosti kao međunarodnog odredišta za ulaganja.

(14)

Komisija je u okviru europskog semestra za 2018. provela sveobuhvatnu analizu ekonomske politike Malte i objavila je u Izvješću za Maltu za 2018. Ocijenila je i Program stabilnosti za 2018. i Nacionalni program reformi za 2018. te mjere poduzete nakon preporuka upućenih Malti prethodnih godina. Komisija je u obzir uzela ne samo njihovu važnost za održivu fiskalnu i socioekonomsku politiku u Malti, nego i njihovu usklađenost s pravilima i smjernicama Unije, a s obzirom na potrebu jačanja ukupnoga gospodarskog upravljanja u Uniji na način da se na razini Unije doprinosi budućim nacionalnim odlukama.

(15)

Uzimajući u obzir tu ocjenu, Vijeće je ispitalo Program stabilnosti za 2018., i prema njegovu mišljenju (5) očekuje se da će Malta biti usklađena s odredbama Pakta o stabilnosti i rastu,

1.

2.

(1)

Komisija je 22. studenoga 2017. donijela Godišnji pregled rasta, čime je označen početak europskog semestra za koordinaciju ekonomskih politika za 2018. Posebna je pozornost posvećena europskom stupu socijalnih prava, koji su Europski parlament, Vijeće i Komisija proglasili 17. studenoga 2017. Prioritete Godišnjeg pregleda rasta potvrdilo je Europsko vijeće 22. ožujka 2018. Komisija je 22. studenoga 2017. na temelju Uredbe (EU) br. 1176/2011 donijela Izvješće o mehanizmu upozoravanja, u kojemu se Nizozemska navodi kao jedna od država članica za koju je potrebno provesti detaljno preispitivanje. Istog je dana Komisija donijela i Preporuku za Preporuku Vijeća o ekonomskoj politici europodručja, koju je Europsko vijeće potvrdilo 22. ožujka 2018. Vijeće je 14. svibnja 2018. donijelo Preporuku o ekonomskoj politici europodručja (3) („Preporuka za europodručje”).

(2)

Kao država članica čija je valuta euro te s obzirom na blisku međusobnu povezanost ekonomija u ekonomskoj i monetarnoj uniji, Nizozemska bi trebala osigurati punu i pravodobnu provedbu Preporuke za europodručje, koja je navedena u preporukama 1. i 2. u nastavku.

(3)

Izvješće za Nizozemsku za 2018. objavljeno je 7. ožujka 2018. U izvješću je ocijenjen napredak Nizozemske u smislu preporuka za pojedinu zemlju koje je Vijeće donijelo 11. srpnja 2017. (4), mjere poduzete kao odgovor na preporuke donesene prethodnih godina te napredak Nizozemske u ostvarenju njezinih nacionalnih ciljeva u okviru strategije Europa 2020. Izvješće sadržava i detaljno preispitivanje u skladu s člankom 5. Uredbe (EU) br. 1176/2011, čiji su rezultati također objavljeni 7. ožujka 2018. Komisija u svojoj analizi zaključuje da u Nizozemskoj postoje makroekonomske neravnoteže. Konkretno, među državama članicama europodručja Nizozemska bilježi najveći trogodišnji prosjek suficita tekućeg računa u pogledu BDP-a. Taj suficit upućuje na to da raspodjela resursa nije optimalna te da postoje mogućnosti za povećanje rasta i socijalne zaštite. Visoka je razina privatnog duga, konkretno hipotekarnih kredita kućanstava i duga multinacionalnih poduzeća. Prevelika zaduženost kućanstava povećava osjetljivost na financijske šokove.

(4)

Nizozemska je 30. travnja 2018. dostavila svoj Nacionalni program reformi za 2018., a 26. travnja 2018. svoj Program stabilnosti za 2018. Kako bi se u obzir uzela njihova povezanost, oba su programa ocijenjena istodobno.

(5)

Pri programiranju u okviru europskih strukturnih i investicijskih fondova („ESI fondovi”) za razdoblje 2014. – 2020., u obzir su uzete relevantne preporuke za pojedine zemlje. Kako je predviđeno člankom 23. Uredbe (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (5), ako je pri provedbi relevantnih preporuka Vijeća potrebna potpora, Komisija od države članice može zatražiti da preispita svoj sporazum o partnerstvu i relevantne programe i predloži izmjene u vezi s njima. Komisija je dostavila dodatne pojedinosti o tome kako bi iskoristila tu odredbu u smjernicama o primjeni mjera kojima se učinkovitost ESI fondova povezuje s dobrim gospodarskim upravljanjem.

(6)

Nizozemska je trenutačno obuhvaćena preventivnim dijelom Pakta o stabilnosti i rastu. Vlada u svojem Programu stabilnosti za 2018. planira smanjenje suficita opće države s 1,1 % BDP-a u 2017. na 0,3 % BDP-a u 2021. Tijekom programskog razdoblja i dalje će se ostvarivati srednjoročni proračunski cilj, odnosno strukturni deficit od 0,5 % BDP-a. U Programu stabilnosti za 2018. predviđa se da će se udio duga opće države u BDP-u 2021. smanjiti na 44,0 %. Makroekonomski scenarij na kojem se temelje te proračunske projekcije uvjerljiv je. Prema proljetnoj prognozi Komisiji iz 2018. predviđa se da će se strukturni saldo smanjiti s 0,5 % BDP-a u 2017. na – 0,1 % BDP-a u 2018. i – 0,3 % BDP-a u 2019., što je iznad srednjoročnog proračunskog cilja. Predviđa se da će dug opće države stabilno smanjivati i ostati ispod referentne vrijednosti utvrđene Ugovorom. Općenito, Vijeće smatra da bi Nizozemska trebala u 2018. i 2019. ispuniti odredbe Pakta o stabilnosti i rastu. Ipak ima još prostora za povećanje javnih i privatnih ulaganja u istraživanje, razvoj i inovacije s pomoću fiskalnih i strukturnih politika, uz istodobno poštovanje srednjoročnog cilja.

(7)

Nizozemska ima učinkovit sektor istraživanja i razvoja te uspješan obrazovni sustav i znanstvenu infrastrukturu kao dobar temelj za poticanje inovacija i jačanje kapaciteta putem obrazovanja i aktivnosti istraživanja i razvoja. Najavljena su znatna dodatna ulaganja, kojima bi se moglo doprinijeti stabilizaciji intenziteta javnih i privatnih aktivnosti istraživanja i razvoja. I dalje je neizvjesno hoće li Nizozemska ostvariti svoje ciljeve iz strategije Europa 2020., posebno u području ulaganja u istraživanje i razvoj te obnovljivu energiju.

(8)

Ključan izazov pri rješavanju problema visoke zaduženosti kućanstava predstavlja tržište stambenih nekretnina, na kojemu se uzorci stambenog financiranja i štednje u tom sektoru oblikuju na temelju desetljećima prisutnih nefleksibilnosti i poticaja koji imaju negativan učinak. Od 2012. proveden je niz mjera kojima je djelomično riješeno to pitanje. Vlada je 2017. najavila da planira od 2020. ubrzati smanjenje poreznog odbitka na hipotekarne kamate. Međutim, slabo funkcioniranje srednjeg segmenta tržišta stambenih nekretnina potiče kućanstva na kupnju umjesto na najam, što dovodi do visokih udjela duga u dohotku i financijske ranjivosti mladih. Sektor socijalnog stanovanja jedan je od najvećih u Uniji, ali u takvim stanovima ne stanuju uvijek oni kojima je to doista i potrebno. Kućanstva s visokim dohotkom ostaju u socijalnim stanovima jer društva za najam socijalnih stanova ne povećavaju stanarine onoliko brzo koliko bi to zakonski mogla. Iako je najavila da namjerava poduprijeti ponudu povoljnih stambenih nekretnina na privatnom tržištu stambenih nekretnina, vlada još nije dostavila konkretne planove za takvu potporu.

(9)

Kako je navedeno u Preporuci za europodručje, sprečavanje strategija agresivnog poreznog planiranja ključno je za sprečavanje narušavanja tržišnog natjecanja među poduzećima, pravedan tretman poreznih obveznika te zaštitu javnih financija. Zbog učinaka prelijevanja među državama članicama koji proizlaze iz strategija agresivnog poreznog planiranja poreznih obveznika zakonodavstvo Unije potrebno je dopuniti koordiniranim djelovanjem na razini nacionalnih politika. Visoka razina plaćanja dividendi, naknadi za licence i kamata koja se izvršavaju preko Nizozemske upućuje na to da se poduzeća koriste poreznim pravilima te zemlje kako bi provodila agresivno porezno planiranje. Velik udio izravnih stranih ulaganja drže „subjekti posebne namjene”. Zbog nepostojanja poreza po odbitku na „izlazna” plaćanja (tj. plaćanja rezidenata Unije rezidentima trećih zemalja) naknadi za licence i kamata može se dogoditi da se za ta plaćanja izbjegne plaćanje poreza ako ne podliježu oporezivanju ni u državi primatelja plaćanja. Nepostojanje određenih pravila protiv zlouporabe, posebno u slučaju hibridnih subjekata, može olakšati provedbu agresivnog poreznog planiranja. Komisija priznaje da je predanost Nizozemske borbi protiv agresivnog poreznog planiranja, kako je utvrđena u planu reforme oporezivanja, uključujući poreze po odbitku na plaćanja tantijema, kamata i dividendi u slučaju zlouporabe ili u slučaju izvršenja plaćanja u državama s niskim porezima, pozitivan korak prema smanjenju agresivnog poreznog planiranja koji bi se trebao brzo provesti i pomno pratiti. Na temelju nedavnih razmjena informacija s nizozemskim tijelima Komisija će nastaviti konstruktivan dijalog u svrhu borbe protiv strategija agresivnog planiranja poreznih obveznika.

(10)

Unatoč niskim stopama nezaposlenosti i visokim stopama slobodnih radnih mjesta rast nominalnih plaća u 2017. bio je umjeren i iznosio je 1,5 %. To je ispod razine koja bi se mogla očekivati na temelju inflacije, produktivnosti i nezaposlenosti. Umjereni rast plaća može se djelomično povezati sa sporim povećanjem produktivnosti, kontinuiranom stagnacijom na tržištu rada i povećanom segmentacijom tržišta rada. Vlada je 2017. donijela nekoliko fiskalnih mjera kojima je smanjeno porezno opterećenje rada i kojima je cilj povećati neto raspoloživi dohodak kućanstava čiji su članovi zaposleni. Daljnjim jačanjem neto raspoloživog dohotka kućanstava na način da se stvaraju uvjeti za poticanje rasta plaća i provodi reforma drugog stupa mirovinskog sustava radi povećanja njegove transparentnosti, međugeneracijske pravednosti i otpornosti na šokove potaknula bi se domaća potražnja i doprinijelo ponovnom uravnoteženju europodručja.

(11)

Nedavni rast zaposlenosti može se u velikoj mjeri pripisati povećanju broja zaposlenih na ugovor o radu na određeno vrijeme i samozaposlenih. Visok i sve veći postotak ugovora o radu na određeno vrijeme te brzo povećanje broja samozaposlenih osoba bez zaposlenika objašnjava se velikim razlikama u primjenjivom radnom zakonodavstvu, zaštiti radnika te u zakonodavstvu o oporezivanju i socijalnoj sigurnosti. Iako su već poduzete određene mjere, a nedavno su najavljene i nove, neki od tih čimbenika i dalje djeluju kao financijski poticaji za zaposlenike da počnu raditi kao samozaposlene osobe ili potiču njihovo zapošljavanje na određeno vrijeme. Osim toga, provedba mjera za suzbijanje lažnog samozapošljavanja obustavljena je do 2020. Samozaposlene osobe često nisu dovoljno osigurane u slučaju invaliditeta, nezaposlenosti i za starosnu mirovinu. To bi dugoročno moglo utjecati na održivost sustava socijalne sigurnosti.

(12)

Unatoč općenito dobrom funkcioniranju tržišta rada i dalje nije potpuno iskorišten potencijal rada. Konkretno, veliki broj žena zaposlenih na nepuno radno vrijeme i zaposlenost osoba migrantskog podrijetla i dalje su velik izazov. Stopa zaposlenosti migranata rođenih izvan EU-a niža je 20,6 postotnih bodova od stope zaposlenosti osoba rođenih u Nizozemskoj, a ta je razlika još veća kad je riječ o ženama rođenima izvan EU-a.

(13)

Porast stope štednje kućanstava u proteklim godinama djelomično je rezultat veće štednje u drugom stupu mirovinskog sustava (obvezni dodatni privatni programi mirovinskog osiguranja), čemu je doprinijelo regulatorno okruženje. Odgovarajuća unutargeneracijska i međugeneracijska raspodjela troškova i rizika izvan okvira donesenih propisa o indeksaciji i financijskim zaštitnim slojevima (okvir za financijsku ocjenu) pomogla bi kućanstvima da raspodijele svoja financijska sredstva na način kojim se potiče rast. Vlada je potvrdila namjeru provedbe temeljite reforme drugog mirovinskog stupa radi poboljšanja pokrivenosti te uspostave transparentnijeg, fleksibilnijeg i aktuarski pravednijeg sustava. Kad je riječ o fiskalnoj održivosti, Izvješće o starenju stanovništva iz 2018. upućuje na dugoročni srednji rizik za fiskalnu održivost s obzirom na predviđeno povećanje rashoda za dugotrajnu skrb s 3,5 % na 6,0 % BDP-a do 2070.

(14)

Komisija je u okviru europskog semestra 2018. provela sveobuhvatnu analizu ekonomske politike Nizozemske i objavila je u izvješću za Nizozemsku za 2018. Ocijenila je i Program stabilnosti za 2018., Nacionalni program reformi za 2018. i mjere poduzete kao odgovor na preporuke upućene Nizozemskoj prethodnih godina. Komisija je u obzir uzela ne samo njihovu važnost za održivu fiskalnu i socioekonomsku politiku u Nizozemskoj nego i njihovu usklađenost s pravilima i smjernicama Unije, a s obzirom na potrebu jačanja ukupnoga gospodarskog upravljanja u Uniji na način da se na razini Unije doprinosi budućim nacionalnim odlukama.

(15)

Uzimajući u obzir tu ocjenu, Vijeće je ispitalo Program stabilnosti za 2018., i prema njegovu mišljenju (6) očekuje se da će Nizozemska biti usklađena s odredbama Pakta o stabilnosti i rastu.

(16)

Uzimajući u obzir detaljno preispitivanje koje je provela Komisija i tu ocjenu, Vijeće je ispitalo Nacionalni program reformi za 2018. i Program stabilnosti za 2018. Preporuke Vijeća u skladu s člankom 6. Uredbe (EU) br. 1176/2011 navedene su u preporukama 1. i 2. u nastavku,

1.

2.

(1)

Komisija je 22. studenoga 2017. donijela Godišnji pregled rasta, čime je označen početak Europskog semestra za koordinaciju ekonomskih politika za 2018. Posebna je pozornost posvećena europskom stupu socijalnih prava, koji su Europski parlament, Vijeće i Komisija proglasili 17. studenoga 2017. Prioritete Godišnjeg pregleda rasta potvrdilo je Europsko vijeće 22. ožujka 2018. Komisija je 22. studenoga 2017. na temelju Uredbe (EU) br. 1176/2011 donijela i Izvješće o mehanizmu upozoravanja, u kojemu se Austrija navodi kao jedna od država članica za koju nije potrebno provesti detaljno preispitivanje. Istog je dana Komisija donijela i Preporuku za Preporuku Vijeća o ekonomskoj politici europodručja, koju je Europsko vijeće potvrdilo 22. ožujka 2018. Vijeće je 14. svibnja 2018. donijelo Preporuku o ekonomskoj politici europodručja (2) („Preporuka za europodručje”).

(2)

Kao država članica čija je valuta euro te s obzirom na blisku međusobnu povezanost ekonomija u ekonomskoj i monetarnoj uniji, Austrija bi trebala osigurati punu i pravodobnu provedbu Preporuke za europodručje, koja je navedena u preporukama 1. i 2. u nastavku.

(3)

Izvješće za Austriju za 2018. objavljeno je 7. ožujka 2018. U izvješću je ocijenjen napredak Austrije u smislu preporuka za pojedinu zemlju koje je Vijeće donijelo 11. srpnja 2017. (3), mjere poduzete kao odgovor na preporuke donesene prethodnih godina te napredak Austrije u ostvarenju njezinih nacionalnih ciljeva u okviru strategije Europa 2020.

(4)

Austrija je 25. travnja 2018. dostavila svoj Nacionalni program reformi za 2018., a 21. ožujka 2018. svoj Program stabilnosti za 2018. Kako bi se u obzir uzela njihova povezanost, oba su programa ocijenjena istodobno.

(5)

Pri programiranju u okviru europskih strukturnih i investicijskih fondova („ESI fondovi”) za razdoblje 2014. – 2020., u obzir su uzete relevantne preporuke za pojedine zemlje. Kako je predviđeno člankom 23. Uredbe (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (4), ako je pri provedbi relevantnih preporuka Vijeća potrebna potpora, Komisija može zatražiti od države članice da preispita i predloži izmjene svojeg sporazuma o partnerstvu i relevantnih programa. Komisija je dostavila dodatne pojedinosti o tome kako bi iskoristila tu odredbu u smjernicama o primjeni mjera kojima se učinkovitost ESI fondova povezuje s dobrim gospodarskim upravljanjem.

(6)

Na Austriju se trenutačno primjenjuje preventivni dio Pakta o stabilnosti i rastu te pravilo o dugu. Vlada u svojem Programu stabilnosti za 2018. očekuje poboljšanje ukupnog salda s deficita od 0,7 % BDP-a u 2017. na suficit od 0,4 % BDP-a u 2022. Predviđeno je da se u 2019. ostvari srednjoročni proračunski cilj, odnosno strukturni deficit od 0,5 % BDP-a počevši od 2017. Prema Programu stabilnosti očekuje se da će se udio duga opće države u BDP-u postupno smanjiti sa 78,1 % BDP-a u 2017. na 62,2 % BDP-a u 2022. Makroekonomski scenarij na kojem se temelje te proračunske projekcije povoljan je za 2018. i vjerojatan poslije toga. Glavni rizici za srednjoročno proračunsko planiranje jesu diskrecijske mjere politike predviđene od 2020., kao što je najavljena reforma poreza na dohodak, čiji učinci na proračun još nisu potpuno precizirani.

(7)

U Programu stabilnosti upućuje se na znatan učinak iznimnog priljeva izbjeglica i mjera sigurnosti na proračun i pružaju odgovarajući dokazi o opsegu i prirodi tih dodatnih proračunskih troškova. U skladu s podacima Komisije prihvatljivi dodatni rashodi u 2017. za izniman priljev izbjeglica iznosili su 0,03 % BDP-a, dok za mjere sigurnosti nije bilo novih troškova. Odredbama iz članka 5. stavka 1. i članka 6. stavka 3. Uredbe (EZ) br. 1466/97 uzimaju se u obzir ti dodatni rashodi jer su priljev izbjeglica te ozbiljnost terorističke prijetnje neuobičajeni događaji, njihov je utjecaj na javne financije Austrije znatan, a održivost ne bi bila ugrožena ako se dopusti privremeno odstupanje od kretanja prilagodbe prema ostvarenju srednjoročnog proračunskog cilja. Stoga, kako bi se u obzir uzeli dodatni troškovi povezani s izbjeglicama, smanjena je potrebna prilagodba prema ostvarenju srednjoročnog proračunskog cilja za 2017.

(8)

Vijeće je 11. srpnja 2017. preporučilo Austriji da osigura da odstupanje od srednjoročnog proračunskog cilja u 2018. bude ograničeno na mogućnost odstupanja povezanog s učinkom iznimnog priljeva izbjeglica i mjera sigurnosti na proračun. To je u skladu s najvećom stopom nominalnog rasta neto primarnih državnih rashoda od 3,3 % u 2018., što odgovara dopuštenom smanjenju strukturnog salda za 0,2 % BDP-a. Uzimajući u obzir odobrena odstupanja, u proljetnoj prognozi Komisije za 2018. upućuje se na rizik od određenog odstupanja od tog zahtjeva u 2018. i tijekom 2017. i 2018. zajedno.

(9)

Austrija bi u 2019. trebala ostvariti svoj srednjoročni proračunski cilj, uzimajući u obzir odstupanje povezano s neuobičajenim događajima za koje je odobreno privremeno odstupanje. To je u skladu s najvećom stopom nominalnog rasta neto primarnih državnih rashoda od 2,9 %, što odgovara poboljšanju strukturnog salda za 0,3 % BDP-a. Na temelju proljetne prognoze Komisije za 2018., ne bude li promjene u politikama, za Austriju bi u 2019. postojao rizik od značajnog odstupanja od tog zahtjeva zbog odstupanja tijekom 2018. i 2019. zajedno. Istodobno se predviđa da će Austrija biti unutar razmaka od 0,1 % BDP-a od ostvarenja svojeg srednjoročnog cilja u 2019. Osim toga, predviđa da će Austrija u 2018. i 2019. poštovati pravilo o dugu. Općenito, Vijeće smatra da Austrija treba biti spremna poduzeti dodatne mjere kako bi 2018. osigurala usklađenost te da bi 2019. trebalo poduzeti potrebne mjere kako bi se poštovale odredbe Pakta o stabilnosti i rastu.

(10)

Prema Izvješću o starenju stanovništva iz 2018. predviđeno povećanje rashoda za mirovine, zdravstvenu zaštitu i dugotrajnu skrb upućuje na srednji rizik za fiskalnu održivost u srednjoročnom i dugoročnom razdoblju. Austrijski javni rashodi za mirovine viši su od prosjeka Unije (13,8 % u usporedbi s 11,2 % BDP-a u 2016.), a očekuje se da će se do 2070. dodatno povećati (0,5 % u odnosu na -0,2 % BDP-a). Nedavnim reformama uspješno se potaknulo kasnije umirovljenje. Međutim, bez povećanja zakonske dobi za umirovljenje, daljnjim akumuliranjem prava na naknade tijekom produljenog radnog vijeka ne poboljšava se dugoročna održivost. Zakonska dob za umirovljenje za žene (60 godina) među najnižima je u Uniji. Zakonska dob za umirovljenje za žene postupno će se početi prilagođavati od 2024. te će se tek od 2033. uskladiti sa zakonskom dobi za umirovljenje za muškarce. Opće povećanje zakonske dobi za umirovljenje i ograničavanje prijevremenog umirovljenja pridonijeli bi održivosti mirovinskog sustava u kontekstu starenja stanovništva.

(11)

Javni rashodi za zdravstvenu zaštitu viši su od prosjeka Unije (7 % u usporedbi sa 6,8 % BDP-a u 2016.), a očekuje se da će se povećati više od prosjeka Unije (1,3 % u odnosu na 0,9 % BDP-a), čime bi se javni rashodi za zdravstvenu zaštitu do 2070. povećali na 8,3 % BDP-a. Predviđa se da će se do 2070. rashodi za dugotrajnu skrb udvostručiti sa 1,9 % na 3,8 % BDP-a. Uvođenjem gornjih granica rashoda u okviru zakona o financijskom ujednačavanju iz 2017., reformom za jačanje primarne zdravstvene zaštite i smanjenjem ovisnosti o bolničkom sektoru počelo je rješavanje pitanja održivosti. Ustrajno velik broj agencija za zdravstveno osiguranje pokazatelj je potencijalnih daljnjih ušteda u troškovima upravljanja i administrativnim troškovima. Kvalitetu i troškovnu učinkovitost poboljšala bi i djelotvornija javna nabava (npr. objava natječaja u cijeloj Uniji, uporaba drugih kriterija za dodjelu osim cijene i agregiranje međuregionalnih natječaja). U području dugotrajne skrbi, očekuje se da će nedavne mjere politike kao što je odluka o ukidanju mogućnosti korištenja privatne imovine osoba za financiranje dugotrajne bolničke skrbi povećati rashode, a ne ih ograničiti.

(12)

Zakon o financijskom ujednačavanju iz 2017. pridonio je racionalizaciji fiskalnih odnosa različitih razina vlasti tako što je uveo financiranje usmjereno na projekte, pojednostavio distribuciju međuvladinih transfera i saveznim državama dodijelio vlastite prihode. Međutim, unatoč tim reformama, fiskalni okvir i dalje je nejasan te je i dalje prisutna znatna neusklađenost između nadležnosti za rashode i za prikupljanje prihoda, što je slab poticaj za povećanje učinkovitosti na podnacionalnoj razini.

(13)

Unatoč poreznoj reformi iz 2016., porezno opterećenje rada i dalje je veliko, a tijekom vremena će se postupno i povećati ako se porezni razredi ne indeksiraju prema inflaciji. Osobe s višim dohotkom imale su razmjerno veliku korist od reforme u usporedbi s osobama s nižim dohotkom, a porezno opterećenje za osobe s niskim dohotkom i dalje je visoko. Također, od porezne reforme više su koristi imali muškarci nego žene. Čini se da se izvori prihoda koje se smatra manje štetnima za rast, kao što su periodični porezi na nekretnine, nedovoljno iskorištavaju, uglavnom zbog dosta zastarjele porezne osnovice. Prihodi od periodičnih poreza na nekretnine u Austriji niski su i iznose 0,2 % BDP-a, dok je prosjek Unije u 2016. bio 1,6 % BDP-a. U rješavanju tog problema moglo bi pomoći prebacivanje poreznog opterećenja s rada na manje štetne izvore prihoda.

(14)

Tržište rada bilježi dobre rezultate no i dalje su prisutne poteškoće za određene skupine (npr. žene i osobe migrantskog podrijetla). Unatoč općenito visokoj stopi zaposlenosti žena, njihov položaj na tržištu rada u smislu zaposlenja u punom radnom vremenu i dalje je prilično loš. Stopa zaposlenosti žena u nepunom radnom vremenu (dobi između 20 i 64 godine) koja je 2017. iznosila 47,9 % i dalje je jedna od najviših u Uniji (prosjek Unije: 31,1 %). Pitanja povezana s pristupom formalnoj skrbi za djecu, osobito izvan urbanih područja, pridonose tom položaju. Visok udio žena zaposlenih u nepunom radnom vremenu, koji je uvelike posljedica toga što žene obavljaju važne neplaćene poslove kao što je skrb za djecu i članove obitelji, ali i nižeg dohotka po satu, pridonosi postojano velikoj razlici u plaćama između spolova. Niži dohodak ima izravan učinak na stjecanje uvjeta za mirovinu, što rezultira velikom razlikom u iznosu mirovina.

(15)

Obrazovni rezultati učenika u nepovoljnom položaju nisu se poboljšali. I dalje je golema razlika u uspješnosti između učenika s migrantskim podrijetlom i onih bez njega. Nacionalno testiranje provedeno 2016. potvrdilo je da otprilike jedna četvrtina učenika osmih razreda ne ispunjava obrazovne standarde u njemačkom jeziku ili ih samo djelomično ispunjava. Nedavno međunarodno testiranje potvrdilo je i sve veće razlike u čitanju učenika nižeg socioekonomskog statusa ili migrantskog podrijetla. Usporedba rezultata Programa za međunarodnu procjenu učenika (PISA) iz 2012. i 2015. pokazuje da se udio učenika sa slabim rezultatima povećao u sva tri ključna područja koja su testirana, tj. u matematici, čitanju i prirodoslovlju. Razina učenika rođenih u Austriji viša je od razine učenika iz prve generacije migranata za gotovo tri godine školovanja.

(16)

Iako je produktivnost u Austriji visoka, rast produktivnosti posljednjih godina usporen je unatoč znatnim naporima koje poduzima, kao što je ulaganje u istraživanje i razvoj i poboljšanje okvira za novoosnovana poduzeća. Preostale politike za potporu rastu produktivnosti odnose se na digitalizaciju poduzeća, rast poduzeća i tržišno natjecanje u području usluga. U Austriji postoje znatne prepreke pristupu i restriktivna pravila o obavljanju poslovnih usluga i reguliranih profesija. One uključuju posebne zahtjeve u pogledu vlasničke strukture, široki opseg djelatnosti rezerviranih za određene profesije i interdisciplinarna ograničenja. Važni instrumenti za rješavanje tog pitanja jesu nastavak ulaganja napora u cilju smanjenja opterećenja i planirana evaluacija austrijskog zakona o dozvolama za obavljanje djelatnosti (Gewerbeordnung).

(17)

Veća razina tržišnog natjecanja u sektoru usluga Austriji bi pomogla u rješavanju izazova širenja digitalnih tehnologija i poslovnih modela, prije svega među mikro, malim i srednjim poduzećima. Digitalizacija tih poduzeća posebno je važna u Austriji jer su ona okosnica austrijskog gospodarstva. Od ključne su važnosti inicijative kao što su „KMU Digital” i „AT:net” i provedba digitalnih smjernica „Digital Roadmap Austria”. Dodatno se pitanje odnosi na jačanje poduzeća, konkretno visoko inovacijskih poduzeća. Prepreke postoje u kasnijoj fazi financiranja, u obliku vlasničkog kapitala i pristupa javnim tržištima kapitala za rastuća poduzeća. Poduzeća s visokom stopom rasta od ključne su važnosti za širenje novih tehnologija i poslovnih modela, uključujući digitalne, a time i za rast produktivnosti.

(18)

Komisija je u okviru Europskog semestra 2018. provela sveobuhvatnu analizu ekonomske politike Austrije i objavila je u Izvješću za Austriju za 2018. Ocijenila je i Program stabilnosti za 2018. i Nacionalni program reformi za 2018. te mjere poduzete nakon preporuka upućenih Austriji prethodnih godina. Komisija je u obzir uzela ne samo njihovu važnost za održivu fiskalnu i socioekonomsku politiku u Austriji, nego i njihovu usklađenost s pravilima i smjernicama Unije, a s obzirom na potrebu jačanja ukupnoga gospodarskog upravljanja u Uniji na način da se na razini Unije doprinosi budućim nacionalnim odlukama.

(19)

Uzimajući u obzir tu ocjenu, Vijeće je ispitalo Program stabilnosti za 2018. i njegovo je mišljenje (5) posebno navedeno u preporuci 1. u nastavku.

1.

2.

(1)

Komisija je 22. studenoga 2017. donijela Godišnji pregled rasta, čime je označen početak europskog semestra za koordinaciju ekonomskih politika za 2018. Posebna je pozornost posvećena europskom stupu socijalnih prava, koji su Europski parlament, Vijeće i Komisija proglasili 17. studenoga 2017. Prioritete Godišnjeg pregleda rasta potvrdilo je Europsko vijeće 22. ožujka 2018. Komisija je 22. studenoga 2017. na temelju Uredbe (EU) br. 1176/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (2) također donijela Izvješće o mehanizmu upozoravanja, u kojem Poljska nije utvrđena kao jedna od država članica za koje je potrebno provesti detaljno preispitivanje.

(2)

Izvješće za Poljsku za 2018. objavljeno je 7. ožujka 2018. U izvješću je ocijenjen napredak Poljske u smislu preporuka za pojedinu zemlju koje je Vijeće donijelo 11. srpnja 2017. (3), mjere poduzete kao odgovor na preporuke donesene prethodnih godina te napredak Poljske u ostvarenju njezinih nacionalnih ciljeva u okviru strategije Europa 2020.

(3)

Poljska je 26. travnja 2018. dostavila svoj Nacionalni program reformi za 2018. i svoj Program konvergencije za 2018. Kako bi se u obzir uzela njihova povezanost, oba su programa ocijenjena istodobno.

(4)

Pri programiranju u okviru europskih strukturnih i investicijskih fondova („ESI fondovi”) za razdoblje 2014. – 2020., u obzir su uzete relevantne preporuke za pojedine zemlje. Kako je predviđeno člankom 23. Uredbe (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (4), ako je pri provedbi relevantnih preporuka Vijeća potrebna potpora, Komisija može zatražiti od države članice da preispita svoj sporazum o partnerstvu i relevantne programe i predloži izmjene u vezi s njima. Komisija je dostavila dodatne pojedinosti o tome kako bi iskoristila tu odredbu u smjernicama o primjeni mjera kojima se učinkovitost ESI fondova povezuje s dobrim gospodarskim upravljanjem.

(5)

Poljska je trenutačno obuhvaćena preventivnim dijelom Pakta o stabilnosti i rastu. Vlada u svojem Programu konvergencije za 2018. planira postupno poboljšanje ukupnog salda s deficita od 1,7 % BDP-a u 2017. na 0,7 % BDP-a u 2021. Ne očekuje se da će se srednjoročni proračunski cilj, tj. strukturni deficit od 1,0 % BDP-a, ostvariti do 2021., odnosno u razdoblju obuhvaćenom Programom konvergencije. Ponovno izračunani strukturni saldo (5) upućuje na deficit od 1,3 % BDP-a u 2021. Prema Programu konvergencije za 2018. očekuje se da će se udio duga opće države u BDP-u smanjiti s 50,6 % BDP-a u 2017. na 50,4 % BDP-a u 2018. te do 2021. na 46,0 %. Makroekonomski scenarij na kojem se temelje te proračunske projekcije oprezan je za 2018., a nakon toga vjerodostojan.

(6)

Vijeće je 11. srpnja 2017. preporučilo Poljskoj da osigura da stopa nominalnog rasta neto primarnih državnih rashoda (6) u 2018. ne premaši 3,7 %, što odgovara godišnjoj strukturnoj prilagodbi od 0,5 % BDP-a. Istovremeno je navedeno da će se ocjenom nacrta proračunskog plana za 2018. i naknadnom ocjenom proračunskih rezultata za 2018. morati uzeti u obzir da je cilj postići smjer fiskalne politike koji doprinosi jačanju postojećeg oporavka te osiguravanju održivosti javnih financija. Komisija je provela kvalitativnu ocjenu snage gospodarskih uvjeta u Poljskoj uzimajući pritom u obzir izazove održivosti s kojima se ona suočava. Na temelju toga zaključuje se da nije potrebno uzeti u obzir dodatne elemente. Prema proljetnoj prognozi Komisije iz 2018. postoji rizik od značajnog odstupanja od preporučene prilagodbe u 2018.

(7)

S obzirom na to da u Poljskoj predviđeni jaz outputa iznosi 1,5 % BDP-a, stopa nominalnog rasta neto primarnih državnih rashoda u 2019. ne bi smjela biti viša od 4,2 %, što odgovara godišnjoj strukturnoj prilagodbi od 0,6 % BDP-a u skladu sa zajednički dogovorenom matricom zahtjevâ u okviru Pakta o stabilnosti i rastu. Na temelju Komisijine proljetne prognoze 2018. postoji rizik od značajnog odstupanja od tog zahtjeva u 2019. Općenito, Vijeće smatra da bi se od 2018. trebale poduzeti potrebne mjere kako bi se poštovale odredbe Pakta o stabilnosti i rastu.

(8)

Poljska će se srednjoročno i dugoročno suočiti s pritiscima na rashode u raznim područjima, posebno u vezi sa starenjem stanovništva, zbog čega će biti potrebni novi mehanizmi za ocjenu učinkovitosti i djelotvornosti javne potrošnje i lakšu preraspodjelu resursa. Stoga je vlada započela s reformom proračunskog postupka, posebno radi jačanja srednjoročnog proračunskog okvira i uključivanja revizija rashoda u proračunski postupak. Poljska je jedina država članica koja nema punopravno neovisno fiskalno vijeće, a prema dosadašnjim saznanjima ni planove za njegovo osnivanje, iako postojeće neovisne institucije pokrivaju neke od funkcija koje obično obavljaju fiskalna vijeća. U Izvješću za Poljsku za 2018. navodi se da Poljska nije ostvarila napredak u ograničavanju primjene smanjenih stopa za porez na dodanu vrijednost. Međutim, Ministarstvo financija Poljske radi na pojednostavnjenju načina na koji se primjenjive stope određuju za robu i usluge.

(9)

Posljednjih je godina tržište rada u Poljskoj zabilježilo snažne rezultate i stope zaposlenosti i dalje su rasle. Međutim, razina sudjelovanja određenih skupina na tržištu rada, posebno žena, niskokvalificiranih radnika i osoba starije dobi, i dalje je niska u odnosu na druge države članice. Nizom nedavnih mjera politika smanjili su se poticaji za rad, posebno za žene i osobe starije dobi. Sustav socijalne zaštite u Poljskoj pruža nedostatne poticaje za stupanje u radni odnos. Premda se uvođenjem naknada za djecu smanjilo siromaštvo i nejednakost, već je zabilježen negativan učinak na sudjelovanje roditelja na tržištu rada, posebno žena, jer se njegovim iznosom i ograničenom primjenom imovinskog cenzusa neutraliziraju poticaji za rad ugrađeni u druge socijalne naknade. Sudjelovanje žena na tržištu rada dodatno je ograničeno činjenicom da je udio djece mlađe od tri godine u formalnoj skrbi o djeci i dalje među najnižima u Uniji. Ograničena potpora koja je na raspolaganju osobama koje pružaju dugotrajnu skrb sprečava njihov ulazak na tržište rada. Smanjenje zakonske dobi za umirovljenje potaknulo je određeni broj radnika starije dobi da napuste tržište rada. Zahvaljujući migracijama iz zemalja koje nisu članice EU-a zadovoljava se povećana potražnja za radnom snagom.

(10)

Dodatan način pružanja potpore sudjelovanju u radnoj snazi i inovacijskim kapacitetima gospodarstva jest omogućiti učenicima i odraslim osobama stjecanje odgovarajućih vještina i sposobnosti koje doprinose zapošljavanju na izrazito promjenjivom tržištu rada. Stopa sudjelovanja odraslih u obrazovanju i osposobljavanju znatno je niža od prosjeka Unije. Ta činjenica, zajedno s određenim nedostacima u pogledu digitalnih vještina te pismenosti i matematičkih vještina, posebno među odraslima koji nemaju završeno visokoškolsko obrazovanje, ograničava njihovu zapošljivost. Još nije poznato u kojoj će mjeri nedavno uvedene mjere politike i mjere koje su u planu, kao što su promjene u organizaciji općeg obrazovanja, strukovnog obrazovanja i visokog obrazovanja, utjecati na razinu vještina.

(11)

Poljska i dalje poduzima mjere za rješavanje problema segmentiranosti tržišta rada ograničavanjem mogućnosti zlouporabe rada na određeno vrijeme, povećanjem doprinosa za socijalno osiguranje za neke nestandardne ugovore o radu i uvođenjem minimalne plaće po satu za neke od tih ugovora. Broj i udio ugovora o radu na neodređeno vrijeme povećava se od kraja 2016., dok je udio ugovora o radu na određeno vrijeme i dalje među najvišima u Uniji. Neke dodatne zakonodavne izmjene relevantne za dvojnost tržišta rada možda će biti uključene u izmijenjeni zakon o radu. Pokrivenost socijalnom zaštitom radnika koji su samozaposleni i imaju neku vrstu nestandardnih ugovora pojavljuje se kao mogući problem, posebno iz perspektive adekvatnosti njihovih budućih mirovina. Od 2015. uveden je niz mjera za poboljšanje pokrivenosti socijalnom zaštitom samozaposlenih osoba i osoba koje su zaposlene na temelju netipičnih ugovora.

(12)

U posljednjih nekoliko godina povećala se prosječna dob za umirovljenje, što je rezultat prethodno provedenih reformi, kao što su ukidanje mogućnosti prijevremenog umirovljenja i postupno povećanje zakonske dobi za umirovljenje. Nastavak povećanja prosječne stvarne dobi umirovljenja ključan je za srednjoročni gospodarski rast i osiguravanje adekvatnosti i fiskalne održivosti mirovinskog sustava. Međutim, nedavnim smanjenjem zakonske dobi za umirovljenje na 60 godina za žene i 65 godina za muškarce krenulo se u suprotnom smjeru. S druge strane, dob za umirovljenje sudaca i sutkinja redovnih sudova usklađena je na 65 godina, što je u skladu sa zahtjevom Komisije. Poseban sustav socijalnog osiguranja za poljoprivrednike, subvencioniran u vrijednosti od gotovo 1 % BDP-a, još je jedan razlog slabe mobilnosti radnika i prikrivene nezaposlenosti u poljoprivredi.

(13)

Potrebno je olakšati pristup zdravstvenoj skrbi i povećati njezinu učinkovitost kako bi se poboljšali zdravstveni ishodi u Poljskoj. Stopa samoprijavljenih nezadovoljenih potreba pacijenata za medicinskom skrbi među najvišima je u Uniji, a liste čekanja za određene vrste liječenja posebno su duge. Broj bolničkih kreveta relativno je velik, ali nije optimalno geografski raspoređen. Izvanbolnička skrb i primarna zdravstvena skrb općenito su slabije razvijene, a liječnici se potiču da upućuju pacijente na specijalističke pretrage i liječenje. Rješavanje tih pitanja predstavlja poseban izazov s obzirom na to da su razina javnog financiranja i broj liječnika i medicinskih sestara u određenim područjima specijalizacije u Poljskoj znatno niži od prosjeka Unije. Tijekom 2017. određeni napori uloženi su u učinkovitiju raspodjelu resursa zdravstvene skrbi, ali se učinci tih mjera tek trebaju utvrditi.

(14)

Povećanje kapaciteta gospodarstva za inovacije ključno je kako bi se Poljskoj omogućilo da napreduje u globalnom lancu vrijednosti i time zadrži potencijal za poboljšanje životnog standarda. Stoga je potrebno poduzeti mjere politike u brojnim područjima koje će se postupno provoditi nekoliko godina. Najrelevantnija područja politike uključuju izgradnju povjerenja u regulatorno okruženje, pružanje poticaja za izdatke poduzeća za istraživanje i razvoj, jačanje znanstvene infrastrukture, među ostalim provedbom reforme visokog obrazovanja, te poticanje snažnog protoka znanja i bliske suradnje poduzeća i istraživačkih ustanova. U to je uključeno i osiguravanje povoljnih uvjeta za komercijalizaciju istraživanja, koja se provodi uz potporu javnih sredstava. U tim je područjima već proveden niz mjera politike, a vlada planira i dodatne mjere.

(15)

Brz ritam regulatornih promjena i ograničena uporaba javnih savjetovanja i savjetovanja sa socijalnim partnerima za velik broj ključnih zakona negativno utječu na kvalitetu zakonodavstva i povećavaju nesigurnost za poduzeća. U tom je kontekstu ključno i jamčiti vladavinu prava te neovisnost pravosuđa. Podsjeća se da je u prosincu 2017. Komisija Vijeću predstavila obrazloženi prijedlog o utvrđivanju postojanja očite opasnosti da Poljska teško prekrši vladavinu prava. Pravna sigurnost, povjerenje u kvalitetu te predvidljivost regulatornih, poreznih i drugih politika i institucija važni su čimbenici kojima bi se mogle povećati stope ulaganja. Čvrstom ex ante i ex post procjenom učinka te dobro osmišljenim i provedenim savjetovanjima sa socijalnim partnerima i javnim savjetovanjima moglo bi se doprinijeti poboljšanju kvalitete zakonodavstva, ograničavanju potrebe za naknadnim izmjenama te stoga i većoj predvidljivosti regulatornog okruženja. Time bi se moglo doprinijeti i ograničavanju mogućih negativnih kratkoročnih popratnih učinaka novih zakona, kao što je na primjer privremeno povećanje administrativnog opterećenja zbog izmjene poreznih propisa.

(16)

Zahvaljujući sredstvima Unije, cestovna se mreža brzo razvila, no stopa smrtno stradalih na cestama i dalje je među najvišima u Uniji. Osim toga, gradovi se suočavaju sa sve većim izazovima u području mobilnosti, kao što je zagušenje i onečišćenje zraka uzrokovano sve većim voznim parkom osobnih automobila i velikim udjelom starih automobila. Postojeći poticaji za uporabu kolektivnih i aktivnih načina prijevoza s niskim emisijama nisu dovoljni za rješavanje tih poteškoća. U provedbi željezničkih projekata koje sufinancira Unija i dalje dolazi do velikih zastoja, uglavnom zbog ograničenog kapaciteta građevinskog sektora i institucijskih nedostataka upravitelja željezničke infrastrukture. Iako vlada planira ažurirati relevantne strateške dokumente, trenutačno nema dovoljno podataka o strateškoj viziji dugoročnog razvoja prometne mreže za sve vrste prijevoza nakon 2023. U tom bi dokumentu njihove uloge bile jasno definirane i dodijeljene. Nadalje, unatoč ulaganjima proteklih godina i dalje postoje uska grla i nedostaci u području energetskih mreža i infrastrukture.

(17)

Komisija je u okviru Europskog semestra 2018. provela sveobuhvatnu analizu ekonomske politike Poljske i objavila je u Izvješću za Poljsku za 2018. Ocijenila je i Program konvergencije za 2018., Nacionalni program reformi za 2018. i mjere poduzete kao odgovor na preporuke upućene Poljskoj prethodnih godina. Komisija je u obzir uzela ne samo njihovu važnost za održivu fiskalnu i socioekonomsku politiku u Poljskoj, nego i njihovu usklađenost s pravilima i smjernicama Unije, a s obzirom na potrebu jačanja ukupnoga gospodarskog upravljanja u Uniji na način da se na razini Unije doprinosi budućim nacionalnim odlukama.

(18)

Uzimajući u obzir tu ocjenu, Vijeće je ispitalo Program konvergencije za 2018. i njegovo je mišljenje (7) posebno navedeno u preporuci 1. u nastavku.

1.

2.

3.

(1)

Komisija je 22. studenoga 2017. donijela Godišnji pregled rasta, čime je označen početak europskog semestra za koordinaciju ekonomskih politika za 2018. Posebna je pozornost posvećena europskom stupu socijalnih prava, koji su Europski parlament, Vijeće i Komisija proglasili 17. studenoga 2017. Prioritete Godišnjeg pregleda rasta potvrdilo je Europsko vijeće 22. ožujka 2018. Komisija je 22. studenoga 2017. na temelju Uredbe (EU) br. 1176/2011 donijela Izvješće o mehanizmu upozoravanja, u kojemu je Portugal utvrđen kao jedna od država članica za koje je potrebno provesti detaljno preispitivanje. Istog je dana Komisija donijela i Preporuku za Preporuku Vijeća o ekonomskoj politici europodručja, koju je Europsko vijeće potvrdilo 22. ožujka 2018. Vijeće je 14. svibnja 2018. donijelo Preporuku o ekonomskoj politici europodručja (3) („Preporuka za europodručje”).

(2)

Kao država članica čija je valuta euro te s obzirom na blisku međusobnu povezanost ekonomija u ekonomskoj i monetarnoj uniji, Portugal bi trebao osigurati punu i pravodobnu provedbu Preporuke za europodručje, koja je navedena u preporukama od 1. do 3. u nastavku.

(3)

Izvješće za Portugal za 2018. objavljeno je 7. ožujka 2018. U izvješću je ocijenjen napredak Portugala u smislu preporuka za pojedinu zemlju koju je Vijeće donijelo 11. srpnja 2017. (4), mjere poduzete kao odgovor na preporuke donesene prethodnih godina te napredak Portugala u ostvarenju njegovih nacionalnih ciljeva u okviru strategije Europa 2020. Izvješće sadržava i detaljno preispitivanje u skladu s člankom 5. Uredbe (EU) br. 1176/2011, čiji su rezultati također objavljeni 7. ožujka 2018. Komisija u svojoj analizi zaključuje da u Portugalu postoje makroekonomske neravnoteže. Posebno, visoke razine neto vanjskih obveza, privatnog i javnog duga te visok udio loših kredita slabe su točke u kontekstu niskog rasta produktivnosti. Za osiguranje prilagodbe neto vanjskih obveza potrebno je realno stanje tekućeg računa i održavanje rasta konkurentnosti. Udjeli privatnog duga nastavljaju se smanjivati s početnih visokih razina zahvaljujući ponovnom nominalnom rastu i blago negativnim kreditnim tokovima te se predviđa trend smanjenja udjela državnog duga u BDP-u u kontekstu trajnih potreba za razduživanjem. Intervencijama u financijskom sektoru doprinijelo se smanjenju rizika za stabilnost, iako su banke i dalje u nepovoljnom položaju zbog niske profitabilnosti i visoke razine loših kredita, koje su se ipak počele smanjivati. Veći rast produktivnosti ključan je za poboljšanje izgleda u pogledu konkurentnosti, razduživanja i potencijalnog rasta. U posljednjih nekoliko godina nezaposlenost ubrzano opada. I dalje su prisutni nedostatci u području politika, posebno u pogledu provedbe planiranih mjera za smanjenje količine loših kredita i poboljšanje poslovnog okruženja. Bit će potrebno pratiti donošenje i provedbu više planova reformi, uključujući mjere za rješavanje problema segmentacije tržišta rada i fiskalno-strukturne reforme za poboljšanje održivosti javnih financija.

(4)

Portugal je 27. travnja 2018. dostavio svoj Nacionalni program reformi za 2018. i svoj Program stabilnosti za 2018. Kako bi se u obzir uzela njihova povezanost, oba su programa ocijenjena istodobno. U Programu stabilnosti za 2018. predviđa se kontinuirani pad udjela javnog duga u BDP-u. Nacionalni program reformi Portugala za 2018. sadržava kratkoročne i srednjoročne obveze i obuhvaća izazove utvrđene u Izvješću za Portugal za 2018. Posebno se u njemu najavljuju mjere u području kvalifikacija i inovacija kojima se može potaknuti produktivnost i povećati vrijednost portugalskog izvoza. Izloženom strategijom za smanjenje loših kredita u kombinaciji s mjerama za poticanje kapitalizacije poduzeća doprinosi se smanjenju zaduženosti portugalskog gospodarstva i čišćenju bilanci banaka. Općenito, učinkovitom provedbom dostavljenih programa potaknulo bi se ispravljanje neravnoteža.

(5)

Pri programiranju u okviru europskih strukturnih i investicijskih fondova („ESI fondovi”) za razdoblje 2014. – 2020. u obzir su uzete relevantne preporuke za pojedine zemlje. Kako je predviđeno člankom 23. Uredbe (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (5), ako je pri provedbi relevantnih preporuka Vijeća potrebna potpora, Komisija može zatražiti od države članice da preispita i predloži izmjene svojeg sporazuma o partnerstvu i relevantnih programa. Komisija je dostavila dodatne pojedinosti o tome kako bi iskoristila tu odredbu u smjernicama o primjeni mjera kojima se učinkovitost ESI fondova povezuje s dobrim gospodarskim upravljanjem.

(6)

Portugal je trenutačno obuhvaćen preventivnim dijelom Pakta o stabilnosti i rastu te podliježe prijelaznom pravilu o dugu. U skladu s Programom stabilnosti za 2018. Portugal planira ostvariti ukupni deficit od 0,7 % BDP-a u 2018. i 0,2 % BDP-a u 2019. te dodatno poboljšanje do suficita od 1,4 % BDP-a do 2021. Ti planovi ne uključuju mogući utjecaj mjera potpora bankama na povećanje deficita od 2019. nadalje. Planirano je da se srednjoročni proračunski cilj – strukturni suficit od 0,25 % BDP-a – ostvari do 2020. U Programu stabilnosti za 2018. predviđa se da će udio duga opće države u BDP-u dosegnuti 122,2 % u 2018. i 118,4 % u 2019. te će zatim iznositi 107,3 % u 2021. Makroekonomski scenarij na kojem se temelje te proračunske projekcije uvjerljiv je za 2018., a za sljedeće godine povoljan. Istodobno nisu dovoljno precizirane mjere potrebne za potporu planiranim ciljevima u pogledu deficita od 2018. nadalje.

(7)

U Programu stabilnosti Portugala za 2018. upućuje se na znatan učinak velikih šumskih požara u 2017. na proračun i pružaju se odgovarajući dokazi o opsegu i prirodi tih dodatnih proračunskih troškova. Posebno se u Programu stabilnosti za 2018. navodi da proračun za 2018. uključuje iznimne rashode u iznosu od 0,07 % BDP-a za preventivne mjere zaštite državnog područja od šumskih požara. U Programu stabilnosti za 2018. navode se rashodi povezani s upravljanjem kriznim situacijama, koji su klasificirani kao jednokratne mjere, i prevencijom. Zbog integrirane prirode tih rashoda i izravne povezanosti s velikim šumskim požarima 2017. moglo bi se smatrati da je poseban tretman rashoda za sprečavanje šumskih požara u skladu s „klauzulom o neuobičajenim događajima”. U skladu s podacima Komisije prihvatljivi dodatni rashodi za preventivne mjere u 2018. iznosili su 0,07 % BDP-a. Ti su dodatni rashodi predviđeni odredbama članka 5. stavka 1. i članka 6. stavka 3. Uredbe (EZ) br. 1466/97 jer se šumski požari dotada neviđenih razmjera smatraju neuobičajenim događajem, njihov je utjecaj na javne financije Portugala znatan, a održivost ne bi bila ugrožena ako se dopusti privremeno odstupanje od kretanja prilagodbe prema ostvarenju srednjoročnog proračunskog cilja. Konačna ocjena, uključujući ocjenu prihvatljivih iznosa, donijet će se u proljeće 2019. na temelju prikupljenih podataka za 2018. koje dostave portugalska tijela.

(8)

Vijeće je 11. srpnja 2017. preporučilo Portugalu da osigura da stopa nominalnog rasta neto primarnih državnih rashoda (6) u 2018. ne premašuje 0,1 %, što odgovara godišnjoj strukturnoj prilagodbi od najmanje 0,6 % BDP-a. Istodobno je navedeno da će se ocjenom nacrta proračunskog plana za 2018. i naknadnom ocjenom proračunskih rezultata za 2018. morati uzeti u obzir da je cilj postići smjer fiskalne politike koji pridonosi jačanju postojećeg oporavka te osiguravanju održivosti javnih financija. Nakon ocjene snage oporavka u Portugalu koju je Komisija izradila u okviru svojeg mišljenja o nacrtu proračunskog plana Portugala za 2018., u kojoj se uvažavaju izazovi održivosti s kojima se Portugal suočava, nije potrebno uzeti u obzir dodatne elemente u tom pogledu. Na temelju proljetne prognoze Komisije 2018. postoji rizik značajnog odstupanja od preporučene prilagodbe u 2018. te u 2017. i 2018. kad se zajedno uzmu u obzir.

(9)

Budući da u Portugalu udio duga opće države u BDP-u premašuje 60 % i da predviđeni proizvodni jaz iznosi 1,3 %, stopa nominalnog rasta neto primarnih državnih rashoda 2019. ne bi smjela biti viša od 0,7 %, što odgovara godišnjoj strukturnoj prilagodbi od 0,6 % BDP-a u skladu sa zajednički dogovorenom matricom zahtjeva u okviru Pakta o stabilnosti i rastu. Ne bude li promjene u politikama, postoji rizik značajnog odstupanja od tog zahtjeva u 2019. te u 2018. i 2019. kad se zajedno uzmu u obzir. Istodobno se predviđa da će Portugal u 2018. i 2019. poštovati pravilo o dugu. Općenito, Vijeće smatra da bi se od 2018. trebale poduzeti potrebne mjere kako bi se poštovale odredbe Pakta o stabilnosti i rastu. Bilo bi razborito sve neočekivane prihode iskoristiti za daljnje smanjenje udjela duga opće države.

(10)

Osiguravanje održivosti javnog duga ovisi o održivoj fiskalnoj konsolidaciji putem strukturnog poboljšanja javnih financija, koje će se postići boljom naplatom prihoda i kontrolama rashoda. Za poboljšanje kontrola rashoda ključna je učinkovita provedba zakona o kontroli obveza, stroga i pravovremena provedba okvirnog zakona o proračunu te nastavak revizije i racionalizacija rashoda. Planiranje i provedba proračuna i dalje su značajan izazov, osobito u zdravstvenom sektoru, u kojemu je i dalje visok udio zakašnjelih plaćanja (dugova), što upućuje na slabosti u računovodstvenoj kontroli i upravljanju. Da bi se postigla održiva fiskalna konsolidacija, potrebno je riješiti problem visokih i sve viših troškova starenja stanovništva. Očekuje se da će se u srednjoročnom razdoblju povećani fiskalni rizici povezani sa starenjem stanovništva uglavnom odnositi na troškove financiranja mirovina, dok će zdravstveni troškovi povećati pritisak u dugoročnom razdoblju. Ti bi se rizici mogli umanjiti mjerama za poboljšanje srednjoročne održivosti mirovinskog sustava u kombinaciji sa sveobuhvatnom strategijom za rješavanje problema zdravstvenih troškova povezanih sa starenjem stanovništva.

(11)

Isto tako, kontrolom rashoda, upravljanjem dugom i poboljšanjem opće financijske održivosti poduzeća u državnom vlasništvu značajno bi se pridonijelo strukturnom poboljšanju javnih financija. Iako je ukupni neto prihod poduzeća u državnom vlasništvu i dalje negativan, operativni rezultati posljednjih su se godina općenito poboljšali, osim u zdravstvenom sektoru, u kojem su se pogoršali. Ukupan nekonsolidirani dug javnih poduzeća uključenih u opću državu i dalje je visok, a na kraju 2017. iznosio je 18,3 % BDP-a. Postupno se uvode mjere za poboljšanje nadzora poduzeća u državnom vlasništvu, ali njihov učinak tek treba vidjeti. U okviru tekućeg plana upravljanja dugom i dokapitalizacije za poduzeća u državnom vlasništvu trebala bi se smanjiti zaduženost i sniziti troškovi kamata, ali dobre bi poticaje trebalo pojačati osiguravanjem predvidivog i transparentnog okvira za ograničene proračunske prijenose.

(12)

Nastavlja se oporavak portugalskog tržišta rada, u skladu s poboljšanim gospodarskim rezultatima. U 2017. u gospodarstvu je otvoreno više od 150 000 novih radnih mjesta, a stopa zaposlenosti (u dobnoj skupini od 20 do 64 godine) porasla je na 73,4 %, što odgovara razini prije krize. Stopa nezaposlenosti znatno je pala i sada je ispod prosjeka europodručja. Stopa dugotrajne nezaposlenosti također je ubrzano padala, iako je i dalje relativno visoka. Portugal u 2018. uz već postojeće aktivne politike tržišta rada, oslobođenja od socijalnog osiguranja i model javnih službi za zapošljavanje koje pružaju personalizirane usluge uvodi i servise za zapošljavanje po načelu „sve na jednome mjestu”. To bi moglo imati važnu ulogu u osiguravanju šireg obuhvata mjera aktivacije. I pokazatelji siromaštva i nejednakosti dodatno su se poboljšali. Stopa rizika od siromaštva ili socijalne isključenosti približava se prosjeku Unije, a udio dohotka 20 % najsiromašnijih povećao se nakon 2015. Međutim, dohodovna nejednakost i dalje je na visokoj razini. Osim toga, učinkovitost socijalnih transfera (bez mirovina) u oslobađanju ljudi od siromaštva niska je, primjerenost sustava minimalnog dohotka i dalje je ograničena (unatoč određenom poboljšanju), a pristupačnost stanovanja sve je veći izazov za kućanstva s niskim dohotkom.

(13)

Unatoč znatnom porastu broja stalnih radnih mjesta u 2017. udio zaposlenika na određeno vrijeme ostao je stabilan na 22 %, što je i dalje jedna od najviših razina u Uniji. U 2017. približno 82 % zaposlenika na određeno vrijeme nije bilo u toj situaciji vlastitim izborom. Iako više zaposlenika prelazi s radnih mjesta na određeno vrijeme na stalna radna mjesta, ugovori na određeno vrijeme i dalje su pravilo u slučaju nezaposlenih koji pronađu posao. Međutim, tijekom krize povećala se (već ionako velika) razlika u plaćama između zaposlenika na određeno vrijeme i onih s ugovorom na neodređeno vrijeme. Mjere za promicanje otvaranja stalnih radnih mjesta (npr. Contrato-Emprego) i oslobođenja od plaćanja doprinosa za socijalno osiguranje za poslodavce koji zaposle osobe iz ranjivih skupina pokazale su se učinkovitima, ali su ograničenog obuhvata. Neki aspekti radnog zakonodavstva i složeni sudski postupci i dalje mogu odvratiti poslodavca od zapošljavanja na neodređeno vrijeme. Međutim, zasada nije u planu revizija pravnog okvira koji se odnosi na otpuštanje radnika. Vlada planira mjere u cilju rješavanja problema segmentacije tržišta rada u okviru tripartitne rasprave sa socijalnim partnerima.

(14)

Ukupna razina vještina odraslog stanovništva i dalje je među najnižima u Uniji i koči inovacijski potencijal i konkurentnost zemlje. To uključuje i digitalne vještine: u 2017. samo je 50 % građana u dobnoj skupini od 16 do 74 godine imalo osnovne digitalne vještine ili više (u odnosu na prosjek Unije od 57 %). U tom se smislu uvode programi (posebice Qualifica i nacionalna inicijativa za digitalne kompetencije Incode 2030), ali njihova učinkovitost u unapređivanju osnovnih (matematičkih, pismenih i digitalnih) vještina radnika i, u konačnici, povećanju produktivnosti ovisit će o obuhvatu i kvaliteti ponuđenog osposobljavanja, koje se ne smije svesti na priznavanje vještina. Iako dokazi upućuju na to da nedavna povećanja minimalne plaće (koja čine kumulativno povećanje od 18,3 % od 2014.) nisu dovela do smanjenja stope zaposlenosti među niskokvalificiranim radnicima, znatno povećanje broja zaposlenih koji su njome obuhvaćeni, i to na 20,4 % u trećem tromjesečju 2017., rezultiralo je povećanom kompresijom plaća. To bi moglo imati za posljedicu smanjenje razlike u plaći za kvalificirani rad, posebno između niskokvalificiranih i srednjekvalificiranih radnika, zbog čega bi niskokvalificirani radnici mogli biti manje motivirani ulagati u svoje obrazovanje i osposobljavanje. Vlada zajedno sa socijalnim partnerima pomno prati kretanja minimalne plaće.

(15)

Rano napuštanje školovanja i dalje je više od prosjeka Unije, ali bilježi dugoročni trend pada, djelomično zahvaljujući provedbi mjera za poticanje uspješnosti školovanja i smanjenje stopa ranog prekida školovanja. Obrazovni rezultati nastavljaju se poboljšavati, ali se istodobno nameće pitanje pravednosti sustava zbog znatne razlike u udjelu učenika sa slabim rezultatima između donjeg i gornjeg socioekonomskog kvartila. Stjecanje tercijarnog obrazovanja (u dobi od 30 do 34 godine) palo je sa 34,6 % u 2016. na 33,9 % u 2017., što je znatno niže od nacionalnog cilja od 40 % do 2020. Unatoč velikim mogućnostima zapošljavanja koje se nude osobama sa završenim visokim obrazovanjem u području znanosti, inženjerstva, tehnologije i matematike, interes studenata za ta područja je slab.

(16)

Unatoč pozitivnim kretanjima u portugalskom sustavu istraživanja i inovacija u proteklih nekoliko godina, posebno u smislu količine i kvalitete ljudskih resursa i znanstvene produkcije, općenito su i dalje prisutna značajna uska grla koja otežavaju stvaranje kulture i uvjeta za snažniju suradnju između akademskih krugova i poslovne zajednice. To uključuje prepreke za prijenos znanja i tehnologije te komercijalizaciju istraživačkih rezultata kao i nedostatak poticaja za ispitivanje mogućnosti „poduzetničkog istraživanja” u tijeku istraživačke karijere i prilika za suradnju s industrijom. Daljnjim podizanjem svijesti o intelektualnom vlasništvu i povećanjem jasnoće u odnosima između akademskih krugova i poslovne zajednice doprinijelo bi se skraćenju vremena izvršavanja ugovornih ciljeva, unovčavanju znanstvenog znanja i oslobađanju njihova gospodarskog potencijala.

(17)

Provodi se sveobuhvatna strategija u cilju bržeg smanjenja loše imovine. Zahvaljujući tome udio loših kredita smanjen je sa 17,2 % bruto kredita na kraju 2016. na 13,3 % u četvrtom tromjesečju 2017. Korporativni loši krediti posebno su zabrinjavajući jer čine oko dvije trećine ukupne razine loših kredita; udio korporativnih loših kredita i dalje je visok te čini 25,2 % bruto kredita. Rješavanje problema loše imovine ključno je za oslobađanje ponude kredita za nova ulaganja i održivi rast. Međutim, postupci za nesolventna poduzeća i nerazvijena sekundarna tržišta loše imovine i dalje su značajne prepreke u smanjivanju udjela loših kredita. Iako povećanja kapitala, u kombinaciji s tekućim naporima za smanjenje troškova i nekim novijim pozitivnim pomacima u pogledu loših kredita, poboljšavaju izglede financijskog sektora, profitabilnost je i dalje niska, izloženost državnom dugu visoka, a zaštitni slojevi kapitala slabi.

(18)

Pristup financiranju i dalje je velik izazov za portugalsko gospodarstvo. Osiguravanje stabilnog pristupa financiranju, a osobito vlasničkom kapitalu, smatra se jednim od najvećih izazova za portugalska poduzeća, a stanje dodatno pogoršavaju pritisci razduživanja. Uloga alternativnih izvora financiranja i dalje je relativno mala. Posljednjih su godina uvedeni novi programi i kreditne linije te dodatna pojednostavnjenja u poslovnom okruženju, ali još ima prostora za poboljšanje. Istodobno, razina loših kredita i korporativnog duga i dalje je visoka, unatoč smanjenju, a ulagačkom okruženju pogodovala bi preraspodjela kapitala u smjeru produktivnijih poduzeća.

(19)

Unatoč ostvarenom napretku u pojednostavnjivanju administrativnih postupaka u horizontalnim pitanjima koja utječu na svakodnevni život građana i poduzeća, sektorske regulativne i administrativne prepreke i dalje otežavaju ulaganja i učinkovitu raspodjelu resursa. U tom smislu osobito su nužne sektorske reforme kojima bi se preustrojili radni postupci, i to na način da se skrate rokovi odlučivanja, u pravilu se primjenjuje načelo prešutnog odobrenja, osim u vrlo ograničenom broju slučajeva, i da se sustavi izdavanja odobrenja za rad u okviru kojih se zahtijeva podnošenje više dokumenata zamijene „odgovornim izjavama”. Administrativne naknade u građevinskom sektoru trebalo bi uskladiti sa stvarnim troškovima. Iako je tržišno natjecanje u javnoj nabavi i dalje je ograničeno, revidiranim zakonom o javnoj nabavi namjerava se potaknuti transparentnost, tržišno natjecanje i bolje upravljanje ugovorima o javnoj nabavi. Trebalo bi pratiti provedbu novih pravila, uključujući utjecaj strožih pravila na korištenje postupaka izravne dodjele. Iako se učinkovitost portugalskog pravosudnog sustava nastavlja poboljšavati, trajanje postupaka na upravnim sudovima i dalje je izazov. Osim toga, poduzeća su i dalje zabrinuta zbog korupcije i nedostatka transparentnosti. Ostvaren je daljnji napredak u kaznenom progonu slučajeva korupcije, ali napori za poboljšanje kulture integriteta u javnim institucijama zasada ne pokazuju zadovoljavajuće rezultate.

(20)

Od isteka programa financijske pomoći regulatorne su reforme rijetke, a reforme dogovorene u okviru njega se odgađaju, a ponekad čak i poništavaju. Koncernima je zabranjeno pružanje više profesionalnih usluga. Podzakonski akti kojima su uređene određene profesionalne poslovne usluge, a posebno pravne usluge, u odlučujućim su aspektima manje ambiciozni od okvirnog zakona, primjerice u pogledu pravnog oblika, vlasničke strukture, upravljanja, oglašavanja i multidisciplinarnih praksi. Ublažavanje kontrola za instalaterske usluge i građevinskih kontrola slaba je nadopuna reformi izdavanja odobrenja za rad i registracije pružatelja građevinskih usluga.

(21)

Komisija je u okviru europskog semestra 2018. provela sveobuhvatnu analizu ekonomske politike Portugala i objavila je u Izvješću za Portugal za 2018. Ocijenila je i Program stabilnosti za 2018. i Nacionalni program reformi za 2018. te mjere poduzete nakon preporuka upućenih Portugalu prethodnih godina. Komisija je u obzir uzela ne samo njihovu važnost za održivu fiskalnu i socioekonomsku politiku u Portugalu nego i njihovu usklađenost s pravilima i smjernicama Unije jer je potrebno unaprijediti opće ekonomsko upravljanje u Uniji na način da se na razini Unije pridonosi budućim nacionalnim odlukama.

(22)

Uzimajući u obzir tu ocjenu, Vijeće je ispitalo Program stabilnosti za 2018. i njegovo je mišljenje (7) posebno navedeno u preporuci 1. u nastavku.

(23)

Uzimajući u obzir detaljno preispitivanje koje je provela Komisija i tu ocjenu, Vijeće je ispitalo Nacionalni program reformi za 2018. i Program stabilnosti za 2018. Preporuke Vijeća u skladu s člankom 6. Uredbe (EU) br. 1176/2011 navedene su u preporukama od 1. do 3. u nastavku,

1.

2.

3.

(1)

Komisija je 22. studenoga 2017. donijela Godišnji pregled rasta, čime je označen početak europskog semestra za koordinaciju ekonomskih politika za 2018. Posebna je pozornost posvećena europskom stupu socijalnih prava, koji su Europski parlament, Vijeće i Komisija proglasili 17. studenoga 2017. Prioritete Godišnjeg pregleda rasta potvrdilo je Europsko vijeće 22. ožujka 2018. Komisija je 22. studenoga 2017. na temelju Uredbe (EU) br. 1176/2011 donijela Izvješće o mehanizmu upozoravanja, u kojemu se Rumunjska navodi kao jedna od država članica za koju nije potrebno provesti detaljno preispitivanje.

(2)

Izvješće za Rumunjsku za 2018. objavljeno je 7. ožujka 2018. U izvješću je ocijenjen napredak Rumunjske u smislu preporuka za pojedinu zemlju koje je Vijeće donijelo 11. srpnja 2017. (2), mjere poduzete kao odgovor na preporuke donesene prethodnih godina te napredak Rumunjske u ostvarenju njezinih nacionalnih ciljeva u okviru strategije Europa 2020.

(3)

Rumunjska je 10. svibnja 2018. dostavila svoj Nacionalni program reformi za 2018., a 14. svibnja 2018. svoj Program konvergencije za 2018. Uzimajući u obzir njihovu povezanost, oba su programa ocijenjena istodobno.

(4)

Pri programiranju u okviru europskih strukturnih i investicijskih fondova („ESI fondovi”) za razdoblje 2014. – 2020. u obzir su uzete relevantne preporuke za pojedine zemlje. Kako je predviđeno člankom 23. Uredbe (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (3), ako je pri provedbi relevantnih preporuka Vijeća potrebna potpora, Komisija može zatražiti od države članice da preispita svoj sporazum o partnerstvu i relevantne programe i predloži izmjene u vezi s njima. Komisija je dostavila dodatne pojedinosti o tome kako bi iskoristila tu odredbu u smjernicama o primjeni mjera kojima se učinkovitost ESI fondova povezuje s dobrim gospodarskim upravljanjem.

(5)

Rumunjska je trenutačno obuhvaćena preventivnim dijelom Pakta o stabilnosti i rastu. Vlada u svojem Programu konvergencije za 2018. planira ukupni deficit od 2.95 % BDP-a u 2018. te nakon toga njegovo postupno smanjenje na 1.45 % BDP-a u 2021. Ne očekuju se da će srednjoročni proračunski cilj, tj. strukturni deficit od 1 % BDP-a ostvariti do 2021., odnosno kraja programskog razdoblja. Predviđa se da će ponovno izračunani strukturni saldo do 2021. dosegnuti – 2,1 %. Prema Programu konvergencije očekuje se da će se udio duga opće države u BDP-u zadržati ispod 40 % do 2021. Makroekonomski scenarij na kojem se temelje te proračunske projekcije povoljan je. Isto tako, mjere potrebne za potporu planiranim ciljevima u pogledu deficita nisu dovoljno precizirane.

(6)

Vijeće je 16. lipnja 2017. u skladu s člankom 121. stavkom 4 Ugovora o funkcioniranju Europske unije odlučilo da se u Rumunjskoj 2016. dogodilo značajno uočeno odstupanje od srednjoročnog cilja. S obzirom na utvrđeno značajno odstupanje Vijeće je 16. lipnja 2017. preporučilo Rumunjskoj da poduzme potrebne mjere kako bi osigurala da stopa nominalnog rasta neto primarnih državnih rashoda (4) u 2017. ne premaši 3,3 %, što odgovara godišnjoj strukturnoj prilagodbi od 0,5 % BDP-a. Vijeće je 5. prosinca 2017. utvrdilo da Rumunjska nije poduzela djelotvorne mjere nakon preporuke Vijeća od 16. lipnja 2017. te je izdalo revidiranu preporuku. Vijeće je u novoj preporuci od Rumunjske zatražilo da poduzme potrebne mjere kako bi osigurala da stopa nominalnog rasta neto primarnih državnih rashoda u 2018. ne premaši 3,3 %, što odgovara godišnjoj strukturnoj prilagodbi od 0,8 % BDP-a. Vijeće je 22. lipnja 2018. (5) utvrdilo da Rumunjska nije poduzela djelotvorne mjere nakon preporuke Vijeća od 5. prosinca 2017. Štoviše, prema stvarnim podacima za 2017. u Rumunjskoj postoji značajno odstupanje od preporučene razine prilagodbe u 2017.

U skladu s člankom 121. stavkom 4. UFEU-a i člankom 10. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 1466/97, Komisija je 23. svibnja 2018. upozorila Rumunjsku da je u 2017. uočeno značajno odstupanje od kretanja prilagodbe prema ostvarenju srednjoročnog proračunskog cilja. Vijeće je 22. lipnja 2018. donijelo naknadnu preporuku (6) kojom se potvrđuje potreba da Rumunjska poduzme potrebne mjere kako bi osigurala da stopa nominalnog rasta neto primarnih državnih rashoda u 2018. ne premašuje 3,3 %, što odgovara godišnjoj strukturnoj prilagodbi od 0,8 % BDP-a. Prema proljetnoj prognozi Komisije za 2018., postoji rizik od odstupanja od tog zahtjeva u 2018.

(7)

Vijeće je 22. lipnja 2018. Rumunjskoj preporučilo da poduzme potrebne mjere kako bi osigurala da stopa nominalnog rasta neto primarnih državnih rashoda u 2019. ne premaši 5,1 %, što odgovara godišnjoj strukturnoj prilagodbi od 0,8 % BDP-a. Prema proljetnoj prognozi Komisije za 2018., postoji rizik od odstupanja od tog zahtjeva u 2019. Osim toga, u proljetnoj prognozi Komisije za 2018. predviđa se deficit opće države od 3,4 % BDP-a za 2018. i 3,8 % BDP-a za 2019., što je iznad referentne vrijednosti od 3 % BDP-a utvrđene Ugovorom. Općenito, Vijeće smatra da će od 2018. biti potrebno provesti značajne dodatne mjere kako bi se poštovale odredbe Pakta o stabilnosti i rastu, s obzirom na znatno pogoršanje fiskalnih izgleda, u skladu s preporukom upućenom Rumunjskoj 22. lipnja 2018. s ciljem ispravljanja uočenog znatnog odstupanja od kretanja prilagodbe prema srednjoročnom proračunskom cilju.

(8)

Rumunjska pri planiranju proračuna redovito zanemaruje preporuke koje se odnose na njezin fiskalni okvir, unatoč potrebi za odgovornom fiskalnom politikom. Rumunjskim zakonom o fiskalnoj odgovornosti prenosi se Fiskalni ugovor u nacionalno zakonodavstvo. Njegovi su propisi dobro osmišljeni, ali se u praksi često zanemaruju. U 2016. strukturni deficit bio je veći od srednjoročnog cilja, čime je prekršeno pravilo o deficitu. U proračunima za 2017. i 2018. ciljni ukupni deficit iznosio je gotovo 3 % BDP-a, što upućuje na pogoršanje strukturnog salda u odnosu na to pravilo. Dva rebalansa proračuna iz 2017. nisu bila u skladu s pravilima kojima se u tekućoj fiskalnoj godini zabranjuju povećanja gornjih granica ukupnog i primarnog deficita te povećanja broja osoblja i ukupnih državnih rashoda. Nadalje, kao i u prethodnim godinama, ažurirana fiskalna strategija i u 2017. parlamentu je dostavljena dugo nakon isteka zakonskog roka, zbog čega je izostala dugoročnija perspektiva proračunskog planiranja.

(9)

Porezna disciplina i dalje je slaba, osobito u pogledu poreza na dodanu vrijednost. Rumunjska je prošle godine ostvarila ograničeni napredak u pogledu mjera poduzetih nakon preporuke za jačanje porezne discipline i naplatu poreza koja joj nekoliko puta bila upućena. U pogledu poreza na dodanu vrijednost, razlika između teoretski očekivanih i stvarno prikupljenih prihoda i dalje je vrlo visoka. Kako bi se poboljšalo poštovanje propisa, nadležna tijela uvela su mogućnost obročnog plaćanja. To nije obvezno, osim za nesolventna poduzeća i obveznike poreza na dodanu vrijednost sa znatnim nepodmirenim poreznim obvezama. No, ta mjera tek treba ostvariti značajnije rezultate. Uvođenje elektroničkih registarskih blagajni povezanih s informacijskim sustavom porezne uprave još čeka na početak provedbe.

(10)

Stanje financijskog sektora dodatno je poboljšano, ali neka je kretanja potrebno nadzirati. Bankarski sektor dobro je kapitaliziran te je poboljšana kvaliteta imovine. Međutim, nekoliko aktualnih zakonodavnih inicijativa, za koje postoji opasnost da bi mogle nepovoljno utjecati na prodaju loših kredita, kreditiranje i ulaganja, zahtijeva pomno praćenje. Nedavno smanjenje doprinosa za drugi stup mirovinskog osiguranja koji se financira unaprijed pridonijelo je rješavanju kratkoročnih fiskalnih problema, ali bi moglo imati negativne posljedice za razvoj tržišta kapitala.

(11)

Ponuda na tržištu rada sve je manja zbog rasta zaposlenosti i smanjenja radne snage uzrokovanog starenjem stanovništva i iseljavanjem. U Rumunjskoj je istodobno prisutan znatan neiskorišteni potencijal rada, a neke skupine, kao što su mladi, Romi, dugotrajno nezaposlene osobe i osobe s invaliditetom, imaju poteškoće u pristupu tržištu rada. Rumunjska je protekle godine ostvarila neznatan napredak u u pogledu mjera poduzetih nakon što joj je upućena preporuka za jačanje ciljanih politika aktivacije i integriranih javnih usluga usmjerenih na osobe koje su najudaljenije od tržišta rada. Unatoč povećanju financijskih poticaja za programe mobilnosti, sudjelovanje u aktivnim politikama tržišta rada i dalje je vrlo malo, a administrativno je opterećenje veliko. Programi javnog rada od lokalnog interesa nisu mnogo pridonijeli osiguravanju dostupnosti relevantnih vještina i potpore prelasku na standardni oblik zaposlenja. Nitko ne vodi predmete dugotrajno nezaposlenih osoba i korisnika socijalne pomoći. Suradnja javnih službi za zapošljavanje i pružatelja socijalnih i obrazovnih usluga, odnosno vanjskih pružatelja usluga ograničena je.

(12)

Rizik od siromaštva ili socijalne isključenosti vrlo je visok. Posebno su mu podložne obitelji s djecom, osobe s invaliditetom, Romi i seosko stanovništvo. I dalje postoje velike razlike u dohotku, također zbog slabog učinka poreznog sustava i sustava socijalnih naknada na smanjenje nejednakosti tržišnih prihoda. Pokazatelj socijalne referentnosti, koji služi kao referentno mjerilo pri izračunu najvažnijih socijalnih naknada, nije ažuriran od 2008. Zakonom o minimalnoj uključenosti, koji je trebao stupiti na snagu 2018., povećali bi se pokrivenost i primjerenost socijalne pomoći. Međutim, njegovo stupanje na snagu odgođeno je za više od godinu dana. Niža dob za umirovljenje žena rezultira nižim mirovinskim pravima, što pridonosi većem siromaštvu u starosti i povećava razlike u zaposlenosti između muškaraca i žena.

(13)

Uključenost socijalnih partnera u osmišljavanje i provedbu gospodarskih i socijalnih reformi vrlo je ograničena. Mišljenja socijalnih partnera često se ne uzimaju u obzir čak i kad nisu različita od stajališta vlasti. Okvir za kolektivno pregovaranje u Rumunjskoj ne pridonosi sustavu industrijskih odnosa koji dobro funkcionira. Socijalni dijalog karakterizira niska razina kolektivnog pregovaranja, osobito na sektorskoj razini, i niska razina članstva u sindikatima i organizacijama poslodavaca. Visoki pragovi za reprezentativnost i nejasna definicija sektora među ključnim su preprekama djelotvornijem socijalnom dijalogu. Izmjenama zakonodavstva u cilju poboljšanja okvira ostvaren je neznatan napredak.

(14)

U proteklih nekoliko godina minimalna plaća više je puta povećana diskrecijskim odlukama. Neto minimalna plaća porasla je od 2015. za više od 60 %. U 2017. oko 30 % radnika radilo je za minimalnu plaću, što upućuje na vrlo suženu distribuciju plaća. Prijedlog za uspostavu objektivnog mehanizma za povećanje minimalne plaće poduprli su socijalni partneri, ali ga vlada nije primijenila.

(15)

Ponuda kvalificirane radne snage ne prati potrebe gospodarstva. Niske razine stjecanja osnovnih i digitalnih vještina imaju negativan učinak na konkurentnost, zaposlenost i konvergenciju. Vrlo niska je i stopa sudjelovanja u obrazovanju odraslih. Još ne postoji mehanizam u okviru kojeg bi se aktivne politike tržišta rada uskladile s potražnjom za vještinama, a sposobnost predviđanja potreba za vještinama u budućnosti i procjenjivanja očekivanog učinka novih tehnologija slaba je. Strukovno obrazovanje i osposobljavanje i dalje je tek drugi izbor i nije dovoljno usklađeno s potrebama tržišta rada te regionalnim ili sektorskim strategijama specijalizacije.

(16)

Slabi rezultati obrazovnog sustava doprinose velikoj nejednakosti u pogledu mogućnosti i slabe dugoročne izglede za rast Rumunjske. I dalje je problem pružanje kvalitetnih usluga uključivog redovnog obrazovanja i pristup njima, osobito za Rome i djecu u ruralnim područjima. Metodologiju praćenja u cilju rješavanja problema segregacije u školama tek treba razviti. Stopa učenika koji rano napuštaju obrazovanje i osposobljavanje smanjuje se, ali je i dalje visoka. U izradi je mehanizam ranog upozoravanja na temelju kojeg se identificiraju djeca za koju postoji opasnost da će napustiti školovanje, ali je usmjerenost na kvalitetu obrazovanja slaba. Unatoč određenim poduzetim mjerama, postoje poteškoće u osiguranju kvalitete u školama i visokom obrazovanju. Stopa stjecanja tercijarnog obrazovanja vrlo je niska. Razina ulaganja u obrazovanje razmjerno je niska, a odgovarajuća potpora posebno nedostaje u školama u slabije razvijenim područjima.

(17)

Zdravstveno stanje stanovništva poboljšalo se, ali je i dalje ispod standarda Unije. Pristup zdravstvenoj skrbi i dalje je problematičan, što nepovoljno utječe na razvoj djece, zapošljivost radne snage i zdravo starenje stanovništva. Slabo financiranje i neučinkovita upotreba resursa ograničavaju djelotvornost sustava zdravstvene skrbi, s obzirom na znatan nedostatak liječnika i medicinskih sestara. Pristup zdravstvenoj skrbi ograničavaju učestalost neformalnih plaćanja i udaljenost do zdravstvene infrastrukture. Rumunjska je ostvarila određeni napredak u pogledu mjera poduzetih nakon što joj je upućena preporuka za suzbijanje prakse neformalnih plaćanja i počela je primjenjivati mehanizam praćenja, ali njegov stvarni učinak tek treba ocijeniti. Rumunjska je ostvarila ograničen napredak u pogledu mjera poduzetih nakon što joj je upućena preporuka za preusmjeravanje skrbi na izvanbolničku zdravstvenu skrb. Provedbu nacionalne strategije zdravstvene skrbi koja je u tijeku ometaju promjene prioriteta i loše planiranje ulaganja.

(18)

Strateško planiranje, javna savjetovanja i procjena regulatornog učinka i dalje nedovoljno pridonose izradi, provedbi i praćenju politika. Time se narušavaju kvaliteta i predvidljivost propisa. Nadalje, česte promjene zakonodavstva, kao što su izmjene poreznog zakona, negativno utječu na poslovno okruženje. Dionici su nedovoljno uključeni u izradu i provedbu reformi, a istinski je dijalog rijedak, iako su relevantne institucijske strukture dostupne. Mehanizmom koji osigurava da se uzmu u obzir mišljenja dionikâ koji sudjeluju u javnom savjetovanju ne osigurava se odgovarajuće daljnje postupanje s njima. Posebno se ističe nedavni primjer kad se u obzir nije uzeo prijedlog za uspostavu objektivnog mehanizma za povećanje minimalne plaće, koji su poduprli socijalni partneri, i koji bi bio mjera poduzeta kao odgovor na preporuku upućenu Rumunjskoj. U reformi javne uprave nisu ostvareni opipljivi rezultati. Kasni donošenje odgovarajućeg zakonodavstva o upravljanju ljudskim resursima u javnoj upravi. Glavno tajništvo vlade ima ograničenu ulogu u kontroli kvalitete izrade politika.

(19)

Loša kvaliteta infrastrukture, uključujući sektore prometa, gospodarenja otpadom i otpadnih voda, ograničava izglede za rast u Rumunjskoj. Javna ulaganja karakterizira niska učinkovitost, posebno u pripremi projekata i određivanju prioriteta među njima. Opće stanje i pouzdanost cestovne i željezničke infrastrukture te infrastrukture plovnih putova i dalje su loši, a reforma prometnog sektora napreduje vrlo sporo. Spor je i napredak u području reforme gospodarenja otpadom, a u sektorima krutog otpada i otpadnih voda prisutne su slične poteškoće. Glavnim planom za promet i nacionalnim planom gospodarenja otpadom namjerava se osigurati stabilan plan za ulaganja i jačanje administrativnih kapaciteta u tim sektorima, ali zasad je zabilježen ograničen uspjeh u usklađivanju pripreme projekata sa strateškim planiranjem. Rumunjska je ostvarila ograničen napredak u pogledu mjera poduzetih nakon što joj je upućena preporuka za kvalitetnije određivanje prioriteta i pripremu projekata javnih ulaganja.

(20)

Djelotvorna i transparentna javna nabava i dalje je ključni čimbenik za rješavanje najvažnijih pitanja politike u Rumunjskoj, među kojima su djelotvorna javna potrošnja, suzbijanje korupcije te poticanje inovativnosti, održivog i uključivog rasta. U pogledu mjera poduzetih nakon što joj je upućena preporuka za provedbu strategije javne nabave Rumunjska je ostvarila određeni napredak, ali taj se plan još ne provodi u cijelosti. Istodobno, povećanje učinkovitosti i strateška provedba javne nabave, djelotvorna revizija i sprečavanje prijevara i dalje su problematični. Potrebno je stalno praćenje kako bi se zajamčila održivost poduzetih mjera i nepovratnost reformi. Problemi u pogledu učinkovitosti i transparentnosti javne nabave prije svega se odnose na velika ulaganja u zdravstvenu infrastrukturu u regionalne bolnice u Iașiju, Cluju i Craiovi.

(21)

U vrlo važnim infrastrukturnim sektorima kao što su energetika i željeznički promet ključnu ulogu imaju poduzeća u državnom vlasništvu. No, njihova operativni i financijski rezultati lošiji su od rezultata njihovih konkurenata iz privatnog sektora. Korporativno upravljanje poduzećima u državnom vlasništvu u posljednje vrijeme znatno je oslabilo, čime je poništen napredak ostvaren u pogledu preporuka za Rumunjsku iz 2015. i 2016. Oklijeva se s provedbom novog zakonodavstva, a postoje pokušaji da se iz njegova područja primjene izuzme niz poduzeća. Osim toga, kasni objava financijskih podataka o poduzećima u državnom vlasništvu. Zbog toga su pogoršani ključni uvjeti za promicanje učinkovite uporabe javnih sredstava i omogućen je prostor za iskrivljene odluke o ulaganjima. U veljači 2018. Ustavni sud pozvao je parlament da revidira prethodno navedene iznimke.

(22)

Razvoj događaja u protekloj godini u velikoj je mjeri doveo u pitanje nepovratnost i održivost značajnog napretka Rumunjske u području reforme pravosudnog sustava i rješavanju problema korupcije na visokoj razini. U pitanje je dovedena neovisnost sudstva, a pravosudne institucije i pravni okvir za borbu protiv korupcije izloženi su pritisku, dok i dalje nema napretka u rješavanju preostalih problema. Provedba nacionalne strategije za borbu protiv korupcije za razdoblje 2016.–2020. kojom se uspostavljaju nove mjere za sprečavanje i suzbijanje korupcije napreduje na tehničkoj razini, ali je potrebna konkretnija politička potpora jer su problemi povezani s korupcijom i upravljanjem u javnom sektoru i dalje prisutni na svim razinama i jedan su od najvećih izazova za poslovno okruženje.

(23)

Komisija u okviru mehanizma suradnje i provjere nastavlja pratiti reformu pravosuđa i borbu protiv korupcije u Rumunjskoj. Ta područja stoga nisu obuhvaćena preporukama za Rumunjsku, ali su važna za razvoj pozitivnog socioekonomskog okruženja u toj zemlji.

(24)

Komisija je u okviru europskog semestra 2018. provela sveobuhvatnu analizu ekonomske politike Rumunjske i objavila je u Izvješću za Rumunjsku za 2018. Ocijenila je i Program konvergencije za 2018., Nacionalni program reformi za 2018. i mjere poduzete kao odgovor na preporuke upućene Rumunjskoj prethodnih godina. Komisija je u obzir uzela ne samo njihovu važnost za održivu fiskalnu i socioekonomsku politiku u Rumunjskoj, nego i njihovu usklađenost s pravilima i smjernicama Unije, a s obzirom na potrebu jačanja ukupnoga gospodarskog upravljanja u Uniji na način da se na razini Unije doprinosi budućim nacionalnim odlukama.

(25)

Uzimajući u obzir tu ocjenu, Vijeće je ispitalo Program konvergencije za 2018. i njegovo je mišljenje (7) posebno navedeno u preporuci 1. u nastavku.

1.

2.

3.

(1)

Komisija je 22. studenoga 2017. donijela Godišnji pregled rasta, čime je označen početak europskog semestra za koordinaciju ekonomskih politika za 2018. Posebna je pozornost posvećena europskom stupu socijalnih prava, koji su Europski parlament, Vijeće i Komisija proglasili 17. studenoga 2017. Prioritete Godišnjeg pregleda rasta potvrdilo je Europsko vijeće 22. ožujka 2018. Komisija je 22. studenoga 2017. na temelju Uredbe (EU) br. 1176/2011 donijela Izvješće o mehanizmu upozoravanja, u kojemu je Slovenija utvrđena kao jedna od država članica za koju je potrebno provesti detaljno preispitivanje. Istog je dana Komisija donijela i Preporuku za Preporuku Vijeća o ekonomskoj politici europodručja, koju je Europsko vijeće potvrdilo 22. ožujka 2018. Vijeće je 14. svibnja 2018. donijelo Preporuku o ekonomskoj politici europodručja (3) („Preporuka za europodručje”).

(2)

Kao država članica čija je valuta euro te s obzirom na blisku međusobnu povezanost ekonomija u ekonomskoj i monetarnoj uniji, Slovenija bi trebala osigurati punu i pravodobnu provedbu Preporuke za europodručje, kako se navodi u preporukama u nastavku, a posebno u preporuci 1.

(3)

Izvješće za Sloveniju za 2018. objavljeno je 7. ožujka 2018. U izvješću je ocijenjen napredak Slovenije u smislu preporuka za pojedinu zemlju koje je Vijeće donijelo 11. srpnja 2017. (4), mjere poduzete kao odgovor na preporuke za pojedinu zemlju donesene prethodnih godina te napredak Slovenije u ostvarenju njezinih nacionalnih ciljeva u okviru strategije Europa 2020. Izvješće sadržava i detaljno preispitivanje u skladu s člankom 5. Uredbe (EU) br. 1176/2011, čiji su rezultati također objavljeni 7. ožujka 2018. U svojoj analizi Komisija zaključuje da u Sloveniji ne postoje makroekonomske neravnoteže.

(4)

Slovenija je 13. travnja 2018. dostavila svoj Nacionalni program reformi za 2018., a 26. travnja 2018. svoj Program stabilnosti za 2018. Kako bi se u obzir uzela njihova povezanost, oba su programa ocijenjena istodobno.

(5)

Pri programiranju u okviru europskih strukturnih i investicijskih fondova („ESI fondovi”) za razdoblje 2014. – 2020., u obzir su uzete relevantne preporuke za pojedine zemlje. Kako je predviđeno člankom 23. Uredbe (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (5), ako je pri provedbi relevantnih preporuka Vijeća potrebna potpora, Komisija može zatražiti od države članice da preispita i predloži izmjene svojeg sporazuma o partnerstvu i relevantnih programa. Komisija je dostavila dodatne pojedinosti o tome kako bi iskoristila tu odredbu u smjernicama o primjeni mjera kojima se učinkovitost ESI fondova povezuje s dobrim gospodarskim upravljanjem.

(6)

Slovenija je trenutačno obuhvaćena preventivnim dijelom Pakta o stabilnosti i rastu te podliježe prijelaznom pravilu o dugu. Program stabilnosti za 2018. podnijela je tehnička vlada i on se temelji na pretpostavci nepromijenjene politike. Vlada u Programu očekuje da će se ukupni suficit povećati na 0,4 % BDP-a u 2018. te dosegnuti 0,9 % BDP-a u 2021. Ne očekuje se da će se, na pretpostavci nepromijenjene politike, 2021. ostvariti srednjoročni proračunski cilj, odnosno suficit od 0,25 % BDP-a. Prema Programu stabilnosti za 2018. očekuje se da će se udio duga opće države u BDP-u smanjiti na 69,3 % BDP-a u 2018. te se nastaviti smanjivati i u 2021. iznositi 58,3 % BDP-a. Makroekonomski scenarij na kojem se temelje te proračunske projekcije vjerodostojan je.

(7)

Vijeće je 11. srpnja 2017. preporučilo Sloveniji da osigura da stopa nominalnog rasta neto primarnih državnih rashoda (6) u 2018. ne premaši 0,6 %, što odgovara godišnjoj strukturnoj prilagodbi od 1,0 % BDP-a. Istovremeno je navedeno da će se ocjenom nacrta proračunskog plana za 2018. i naknadnom ocjenom proračunskih rezultata za 2018. morati uzeti u obzir da je cilj postići smjer fiskalne politike koji doprinosi jačanju postojećeg oporavka te osiguravanju održivosti javnih financija. Nakon ocjene jačine oporavka u Sloveniji koju je Komisija izradila u okviru svojeg mišljenja o nacrtu proračunskog plana Slovenije za 2018., u kojoj se uvažavaju izazovi održivosti s kojima se Slovenija suočava, potreban je strukturni fiskalni napor od najmanje 0,6 % BDP-a u 2018., bez mogućnosti dodatnih odstupanja tijekom godine dana. To odgovara stopi nominalnog rasta neto primarnih državnih rashoda koja ne premašuje 1,5 %. Uzimajući to u obzir u ukupnoj ocjeni i na temelju proljetne prognoze Komisije za 2018., postoji rizik značajnog odstupanja od preporučenog kretanja prilagodbe prema ostvarenju srednjoročnog proračunskog cilja u 2018.

(8)

Budući da u Sloveniji udio duga opće države u BDP-u premašuje 60 % i da predviđeni pozitivni proizvodni jaz iznosi 4,1 % BDP-a, stopa nominalnog rasta neto primarnih državnih rashoda u 2019. ne bi trebala biti viša od 2,2 %, što odgovara godišnjoj strukturnoj prilagodbi od 1,0 % BDP-a u skladu s matricom zahtjeva u okviru Pakta o stabilnosti i rastu. Istodobno postoje čvrste naznake o tome da su podcijenjeni neiskorišteni kapaciteti gospodarstva jer se očekuje da će inflacija 2019. dosegnuti 2 %, razina podzaposlenosti veća je nego prije krize, a ulaganja se oporavljaju nakon znatnog smanjenja u godinama krize. Osim toga, instrument za testiranje vjerodostojnosti upućuje na visok stupanj nesigurnosti u pogledu procjena proizvodnog jaza utemeljenih na zajedničkoj metodologiji. Na toj se osnovi čini se da je primjerena godišnja strukturna prilagodba od 0,65 % BDP-a, što odgovara najvećoj stopi rasta neto primarnih državnih rashoda od 3,1 %. Ne bude li promjene u politikama, postoji rizik od značajnog odstupanja od tog zahtjeva u 2019. te u 2018. i u 2019. kad se zajedno uzmu u obzir. Predviđa se da će Slovenija poštovati prijelazno pravilo o dugu u 2018. i pravilo o dugu u 2019. Općenito, Vijeće smatra da bi se od 2018. trebale poduzeti potrebne mjere kako bi se poštovale odredbe Pakta o stabilnosti i rastu.

(9)

Vlada je predložila prijedloge reforme zdravstvenog sustava. Nacrt zakona o zdravstvenoj skrbi i zdravstvenom osiguranju, koji je središnji element reforme kojim će se osigurati dugoročno financiranje zdravstvenog sustava, upućen je Gospodarsko-socijalnom vijeću na savjetovanje u prosincu 2017., ali nije donesen prije izbora, što znači da njegovo donošenje nije izvjesno. Trenutačno je u izradi nacrt zakona o dugotrajnoj skrbi, na temelju kojeg bi dugotrajna skrb postala novi stup socijalne sigurnosti koji bi bio komplementaran drugim sustavima socijalne sigurnosti (zdravstvena skrb, socijalna skrb, mirovinsko osiguranje). I dalje je neizvjesno kako će Slovenija povećati troškovnu učinkovitost, dostupnost i kvalitetu skrbi u budućnosti. U 2017. doneseni su prijedlozi izmjene Zakona o liječnicima, Zakona o zdravstvenim djelatnostima, Zakona o pravima pacijenata i Zakona o interventnim mjerama namijenjenima osiguranju financijske stabilnosti javnih zdravstvenih ustanova i sad ih je potrebno provesti kako bi se osigurala dostupnost i kvalitetna skrb. Poduzeti su početni koraci za provedbu nacionalnog plana zdravstvene skrbi za razdoblje od 2016. do 2025. Postupno se uvode ambulante obiteljske medicine, planira se uspostava sustava ocjene zdravstvenih tehnologija do 2020., a rješenjima e-zdravstva poboljšat će se praćenje na nacionalnoj razini. Osim toga, očekuje se da će prednosti bolje koordinacije javne nabave u zdravstvu pridonijeti povećanju troškovne učinkovitosti nabave.

(10)

U srpnju 2017. Gospodarsko-socijalno vijeće jednoglasno je donijelo dokument pod nazivom „Polazišne točke za modernizaciju sustava mirovinskog i invalidskog osiguranja u Republici Sloveniji”. U njemu su prikazane razne mjere kojima bi se mogle osigurati adekvatne mirovine te održiv i transparentan mirovinski sustav. Međutim, još nema konkretnog akcijskog plana za donošenje tih mjera te unatoč dogovoru socijalnih partnera i vlade o donošenju reforme do 2020., još nije utvrđeno razdoblje postupnog uvođenja reforme. Preostaju sljedeći izazovi: osigurati dugoročnu održivost i primjerenost mirovinskog sustava prilagođavanjem zakonske dobi za umirovljenje i promicanjem umirovljenja u kasnijoj dobi; povećati pokrivenost dopunskim mirovinskim osiguranjem; na primjeren način uzeti u obzir promjenjivost karijera i smanjiti rizike od siromaštva u starijoj dobi.

(11)

Nastavio se gospodarski rast i dodatno se poboljšala situacija na tržištu rada i socijalni trendovi. Smanjio se broj osoba suočenih s rizikom od siromaštva ili socijalne isključenosti, no taj je broj za starije osobe i dalje iznad prosjeka Unije, posebno za žene. Zaposlenost je nastavila rasti, a nezaposlenost se dodatno smanjila. Međutim, prisutne su naznake manjka radne snage u nizu strukovnih zanimanja. Dugotrajna nezaposlenost i dalje je veća od razina zabilježenih prije krize, a dugotrajno nezaposleni čine više od polovine svih nezaposlenih. S posebno velikim izazovima suočavaju se radnici starije dobi, čije su stope aktivnosti i zaposlenosti i dalje među najnižima u Uniji. Slovensko društvo brzo stari, što znači da se smanjuje broj radno sposobnog stanovništva i ponuda na tržištu rada. Kao odgovor na taj trend vlada je pripremila strategiju pod nazivom „Strategija aktivnog starenja”, ali nedostaju konkretni planovi djelovanja.

(12)

Zbog starenja stanovništva naglašena je potreba za povećanjem stope sudjelovanja u obrazovanju odraslih, koja je od 2010. u padu i posebno je niska među niskokvalificiranim i starijim radnicima. Poboljšanjem vještina u okviru cjeloživotnog učenja povećale bi se prilike za zapošljavanje, posebno niskokvalificiranih i starijih radnika. Stopa zaposlenosti niskokvalificiranih radnika poboljšala se, ali je i dalje ispod razine zabilježene prije krize i ispod prosjeka Unije. Evaluacija aktivnih politika tržišta rada pokazala je da većina programa ostvaruje dobre rezultate, ali rashodi u tom području i stopa sudjelovanja nezaposlenih u programima i dalje su ograničeni. Iako je reforma tržišta rada iz 2013. očito pridonijela zapošljavanju određenih ranjivih skupina, još nije riješen problem rada na određeno vrijeme.

(13)

Donesene su mjere kojima je cilj poboljšati mogućnosti financiranja poduzeća u Sloveniji i pružiti im alternative bankovnim kreditima. Međutim, oslanjanje na bankovne kredite stalni je izazov u pogledu financiranja, posebno za mala i srednja poduzeća, za koja je pristup financiranju i dalje prepreka rastu. Postojeće mjere još nisu rezultirale poboljšanim financiranjem, posebno u slučaju inovacijskih poduzeća. U Sloveniji posluje tek mali broj poduzeća koja se brzo šire i takvim poduzećima nedostaje potpora za njihovo širenje. Upotreba poduzetničkog kapitala kao jednog od oblika financiranja vlasničkim kapitalom raste, ali s vrlo niske početne razine. Inovacijskim poduzećima potrebno je učinkovitije javno istraživanje, koje je trenutačno otežano zbog poteškoća u privlačenju domaćih i stranih talenata te manjka plaćanja na temelju rezultata. Razina privatnih ulaganja u Sloveniji i dalje je relativno niska u odnosu na usporedive zemlje, što znači da je potrebno usmjeriti napore u daljnje poboljšanje okvirnih uvjeta za ulaganja, posebno u područjima s velikim potencijalom za povećanje produktivnosti.

(14)

Još uvijek veliko regulatorno i administrativno opterećenje otežava poslovanje. Administrativne prepreke smatraju se jednim od najproblematičnijih čimbenika za poslovanje u Sloveniji. To se uglavnom odnosi na nesigurnost i složenost poreznih postupaka, ali nije ograničeno na to područje – primjerice, još uvijek je potrebno oko godinu dana da se trgovački predmeti počnu razmatrati pred sudom. Slovenija je izradila instrument kako bi smanjila administrativno opterećenje te napreduje u pogledu primjene tog instrumenta. Međutim, znatan dio te primjene još nije ostvaren.

(15)

Isto tako, Slovenija je tek počela rješavati problem visoke razine restriktivnih propisa u određenim uslužnim sektorima. Provedene su reforme za liberalizaciju reguliranih profesija odnosno zahtjeva za arhitekte i inženjere strojarstva, ali još nisu riješena druga pitanja koja su utvrdile službe Komisije. Reforme bi koristile i slovenskim proizvodnim poduzećima koja ovise o konkurentskim uslugama.

(16)

Učinkovita javna nabava ključna je za kontrolu troškova i poboljšanje kvalitete slovenskog zdravstvenog sektora. Proširenje centralizirane javne nabave, te drugi oblici objedinjavanja nabave, primjerice zajednička javna nabava koju provode bolnice, ključno je za osiguranje kvalitetnih zaliha inovativnih proizvoda po konkurentskim cijenama.

(17)

Slovenija ima poteškoća s rješavanjem problema neučinkovitosti javne nabave. Razina tržišnog natjecanja među ponuditeljima relativno je niska, na što upućuje mali broj primljenih ponuda po natječaju i visoki udio pregovaračkih postupaka bez prethodne objave poziva na nadmetanje. Posljednje navedenim također se smanjuje transparentnost. Profesionalizacija sudionika u postupcima nabave je niska i malobrojni su zaštitni mehanizmi protiv korupcije i tajnih dogovora među ponuditeljima. Posebno, neovisnost Državnog povjerenstva za reviziju ograničena je zbog postupka imenovanja njezinih članova. Iako su prema procjenama nadležnih tijela gospodarski kriminal i korupcija posljednjih godina uzrokovali znatnu štetu, još se čeka provedba određenih reformi za suzbijanje korupcije.

(18)

Prisutnost državnih poduzeća u slovenskom gospodarstvu i dalje je visoka, posebno u financijskom sektoru. Objavljeni planovi privatizacije sporo se provode. Provedbom privatizacije povećala bi se dugoročna održivost poduzeća i smanjili rizici za javne financije.

(19)

Komisija je u okviru europskog semestra 2018. provela sveobuhvatnu analizu ekonomske politike Slovenije i objavila je u Izvješću za Sloveniju za 2018. Ocijenila je i Program stabilnosti za 2018., Nacionalni program reformi za 2018. i mjere poduzete kao odgovor na preporuke upućene Sloveniji prethodnih godina. Komisija je u obzir uzela ne samo njihovu važnost za održivu fiskalnu i socioekonomsku politiku u Sloveniji, nego i njihovu usklađenost s pravilima i smjernicama Unije, a s obzirom na potrebu jačanja ukupnoga gospodarskog upravljanja u Uniji na način da se na razini Unije doprinosi budućim nacionalnim odlukama.

(20)

Uzimajući u obzir detaljno preispitivanje koje je provela Komisija i tu ocjenu, Vijeće je ispitalo Program stabilnosti za 2018. i njegovo mišljenje (7) posebno je navedeno u preporuci 1. u nastavku.

1.

2.

(1)

Komisija je 22. studenoga 2017. donijela Godišnji pregled rasta, čime je označen početak europskog semestra za koordinaciju ekonomskih politika za 2018. Posebna je pozornost posvećena europskom stupu socijalnih prava, koji su Europski parlament, Vijeće i Komisija proglasili 17. studenoga 2017. Prioritete Godišnjeg pregleda rasta potvrdilo je Europsko vijeće 22. ožujka 2018. Komisija je 22. studenoga 2017. na temelju Uredbe (EU) br. 1176/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (2) također donijela Izvješće o mehanizmu upozoravanja, u kojem Slovačka nije utvrđena kao jedna od država članica za koje je potrebno provesti detaljno preispitivanje. Istog je dana Komisija donijela i Preporuku za Preporuku Vijeća o ekonomskoj politici europodručja, koju je Europsko vijeće potvrdilo 22. ožujka 2018. Vijeće je 14. svibnja 2018. donijelo Preporuku o ekonomskoj politici europodručja (3) („Preporuka za europodručje”).

(2)

Kao država članica čija je valuta euro te s obzirom na blisku međusobnu povezanost ekonomija u ekonomskoj i monetarnoj uniji, Slovačka bi trebala osigurati punu i pravodobnu provedbu Preporuke za europodručje, kako se navodi u preporukama u nastavku, a posebno u preporuci 1.

(3)

Izvješće za Slovačku za 2018. objavljeno je 7. ožujka 2018. U izvješću je ocijenjen napredak Slovačke u smislu preporuka za pojedinu zemlju koje je Vijeće donijelo 11. srpnja 2017. (4), mjere poduzete kao odgovor na preporuke donesene prethodnih godina te napredak Slovačke u ostvarenju njezinih nacionalnih ciljeva u okviru strategije Europa 2020.

(4)

Slovačka je 25. travnja 2018. dostavila svoj Nacionalni program reformi za 2018. i svoj Program stabilnosti za 2018. Kako bi se u obzir uzela njihova povezanost, oba su programa ocijenjena istodobno.

(5)

Pri programiranju u okviru europskih strukturnih i investicijskih fondova („ESI fondovi”) za razdoblje 2014. – 2020. u obzir su uzete relevantne preporuke za pojedine zemlje. Kako je predviđeno člankom 23. Uredbe (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (5), ako je pri provedbi relevantnih preporuka Vijeća potrebna potpora, Komisija od države članice može zatražiti da preispita svoj sporazum o partnerstvu i relevantne programe i predloži izmjene u vezi s njima. Komisija je dostavila dodatne pojedinosti o tome kako bi iskoristila tu odredbu u smjernicama o primjeni mjera kojima se učinkovitost ESI fondova povezuje s dobrim gospodarskim upravljanjem.

(6)

Na Slovačku se trenutačno primjenjuje preventivni dio Pakta o stabilnosti i rastu. U svojem Programu stabilnosti za 2018. vlada planira smanjiti ukupni deficit na 0,8 % BDP-a u 2018. te ga nastaviti postupno smanjivati do 0,0 % BDP-a u 2021. Očekuje se da će se srednjoročni proračunski cilj, tj. strukturni deficit od 0,5 % BDP-a, ostvariti u 2020. Prema Programu stabilnosti za 2018. očekuje se da će se udio duga opće države u BDP-u postupno smanjiti sa 49,3 % u 2018. na 43,3 % do 2021. Makroekonomski scenarij na kojem se temelje te proračunske projekcije uvjerljiv je. Međutim, nisu u potpunosti precizirane mjere potrebne za ostvarenje planiranog ciljnog deficita od 2019. nadalje. Proračun sadržava nespecificiranu kategoriju rashoda označenu kao proračunske pričuve, koja čini nezanemarivi dio (0,7 % BDP-a), a može se upotrijebiti za ad hoc operacije, čime se smanjuje predvidivost izvršenja proračuna.

(7)

Vijeće je 11. srpnja 2017. preporučilo Slovačkoj da osigura da stopa nominalnog rasta neto primarnih državnih rashoda (6) u 2018. ne premašuje 2,9 %, što odgovara godišnjoj strukturnoj prilagodbi od 0,5 % BDP-a. Istodobno je navedeno da će se ocjenom nacrta proračunskog plana za 2018. i naknadnom ocjenom proračunskih rezultata za 2018. morati uzeti u obzir da je cilj postići smjer fiskalne politike koji pridonosi jačanju postojećeg oporavka te osiguravanju održivosti javnih financija. Nakon Komisijine ocjene snage oporavka u Slovačkoj u kojoj se uzimaju u obzir izazovi u pogledu održivosti s kojima se Slovačka suočava, nije potrebno uzeti u obzir dodatne elemente u tom pogledu. Prema Komisijinoj proljetnoj prognozi 2018. postoji rizik značajnog odstupanja od te preporuke u 2018.

(8)

S obzirom na to da u Slovačkoj predviđeni proizvodni jaz iznosi 1,2 % BDP-a, stopa nominalnog rasta neto primarnih državnih rashoda u 2019. ne bi smjela biti viša od 4,1 %, što odgovara godišnjoj strukturnoj prilagodbi od 0,5 % BDP-a u skladu sa zajednički dogovorenom matricom zahtjevâ u okviru Pakta o stabilnosti i rastu. Ne bude li promjene u politikama, u Slovačkoj postoji rizik značajnog odstupanja od tog zahtjeva u 2019. zbog odstupanja u 2018. i 2019. kad se zajedno uzmu u obzir. Općenito, Vijeće smatra da potrebne mjere treba provesti od 2018. kako bi se poštovale odredbe Pakta o stabilnosti i rastu.

(9)

Javne financije Slovačke i dalje su izložene dugoročnim rizicima. Rashodi za zdravstvo još uvijek predstavljaju rizik za dugoročnu održivost javnih financija s obzirom na to da je troškovna učinkovitost zdravstva u Slovačkoj i dalje izazov. Dugoročno se predviđa da će javni rashodi za zdravstvo porasti za 1,2 postotna boda BDP-a, što je više od procijenjenog prosječnog povećanja za EU od 0,9 postotnih bodova. Dugoročna održivost mirovinskog sustava postupno se poboljšava prvenstveno zbog automatskog povećanja dobi za umirovljenje, čime su smanjena očekivana povećanja rashoda povezana sa starenjem stanovništva u dugoročnom razdoblju.

(10)

Iako su poduzete određene mjere za poboljšanje troškovne učinkovitosti zdravstvenog sustava, posebice provedbom revizije rashoda u pogledu vrijednosti za novac, i dalje postoji značajan potencijal za racionalnije korištenje resursa. Nema vidljivog napretka u odnosu na planove za sveobuhvatnu zdravstvenu reformu u cilju pojednostavnjenja usluga, boljeg upravljanja bolničkim resursima i učinkovitijeg sustava skrbi. Potrošnja bolničkih usluga i dalje je vrlo visoka, uz visoke stope hospitalizacije zbog kroničnih bolesti i stope otpuštanja iznad prosjeka Unije, a sve to u kombinaciji s relativno slabom popunjenošću kreveta. Iako se jačanjem sektora primarne skrbi može smanjiti pritisak na bolnice, sustav opterećuje nedostatak liječnika opće prakse, što dodatno pogoršava njihova nejednolika geografska raspodjela. Dobna struktura liječnika opće prakse još je jedan razlog za zabrinutost jer otvara pitanje dostupnosti te kategorije liječnika u budućnosti. Naposljetku, nekoliko mjera usmjerenih na poboljšanje troškovne učinkovitosti zdravstvenog sustava, kao što je puno uvođenje sustava plaćanja na temelju dijagnostičkih skupina i učinkovita operacionalizacija sustava e-zdravstva, još su u fazi razvoja. U budućnosti se mogu očekivati daljnje odgode i izazovi u njihovoj provedbi.

(11)

Porezni prihodi povećavaju se zahvaljujući brzom gospodarskom rastu te se ulažu napori u cilju poboljšanja porezne discipline i smanjenja visokog jaza poreza na dodanu vrijednost. Povećani su fiskalni poticaji za promicanje istraživanja i razvoja, ali oporezivanje imovine i dalje je slab izvor prihoda. Tekući program revizija rashoda u svim ključnim područjima javne potrošnje pokazao se učinkovitim i rigoroznim instrumentom za poboljšanje troškovne učinkovitosti državnih rashoda.

(12)

Nastavljaju se pozitivna kretanja na tržištu rada, koja se očituju u povećanju zaposlenosti i najnižoj razini nezaposlenosti u povijesti. Unatoč tomu, stopa dugotrajne nezaposlenosti i dalje je među najvišima u Uniji, čime su posebno pogođene skupine u nepovoljnom položaju, kao što su niskokvalificirani radnici, mladi te marginalizirani Romi. Kao posljedica poboljšanja uvjeta na tržištu rada počinje se javljati nedostatak kvalificirane radne snage u pojedinim sektorima gospodarstva. Izražene su regionalne nejednakosti na tržištu rada, uz višu koncentraciju nezaposlenih u istočnoj Slovačkoj i nedostatak radne snage u zapadnom dijelu zemlje. Slovačka je počela provoditi akcijski plan za integraciju dugotrajno nezaposlenih osoba uz potporu Europskog socijalnog fonda. Planom se posebno uvode personalizirane usluge, socijalno savjetovanje i novi sustav temeljnog profiliranja. Međutim, unatoč njegovoj provedbi i dalje nema značajnih strukturnih poboljšanja. I dalje su vidljivi nedostaci u suradnji s privatnim partnerima i nevladinim organizacijama kojom bi se mogao smanjiti broj predmeta javnih službi za zapošljavanje, a individualizirano savjetovanje još je u povojima. Osim toga, gruba segmentacija dugotrajno nezaposlenih osoba nije posve u službi naknadnog upućivanja na mjere aktivacije. Pojačani su programi osposobljavanja i prekvalifikacije, ali još uvijek nisu dovoljni i njihova usmjerenost prema dugotrajno nezaposlenima i skupinama u nepovoljnom položaju i dalje je ograničena. Osim toga, i dalje je vrlo slabo sudjelovanje odraslih u učenju, a ponovno uključivanje u obrazovanje skupina u nepovoljnom položaju nedovoljno je razvijeno. Kriteriji prihvatljivosti za naknade za nezaposlenost strogi su, a razdoblje primanja naknada kratko. Stoga tek mali broj kratkotrajno nezaposlenih osoba prima naknade za nezaposlenost.

(13)

Razlika između muškaraca i žena u zaposlenosti i plaćama znatno je iznad prosjeka Unije. Niska stopa zaposlenosti žena u dobi za rađanje odraz je činjenice da muškarci rijetko koriste dugi roditeljski dopust, a uz to se slabo koriste fleksibilni radni uvjeti i ograničena je cjenovna pristupačnost i pristup ustanovama za skrb o djeci. Stope upisa u ustanove za skrb o djeci izrazito su niske, osobito kada je riječ o djeci mlađoj od tri godine.

(14)

Obrazovni sustav ne pridonosi u dovoljnoj mjeri socioekonomskom razvoju Slovačke, a nedostatak financiranja prisutan je na svim razinama. Kvaliteta obrazovnih rezultata, sudjelovanje Roma u uključivom redovnom obrazovanju i učinkovita integracija učenika iz obitelji u nepovoljnom socioekonomskom položaju u obrazovanje i osposobljavanje izazovi su koje je potrebno hitno riješiti. U usporedbi s međunarodnim standardima obrazovni rezultati i razina osnovnih vještina i dalje su slabi te na njih snažno utječe socioekonomsko porijeklo učenika. Prijevremeno napuštanje školovanja rijetko je, ali bilježi rast uz izražene regionalne razlike u visini stopa prekida školovanja. Unatoč planiranom godišnjem povećanju plaća nastavnika od 6 % do 2020., nastavničko je zanimanje i dalje neprivlačno, djelomično i zbog ograničenih mogućnosti početnog osposobljavanja i profesionalnog razvoja. Provedba mjera za povećanje sudjelovanja romskih učenika u uključivom redovnom obrazovanju izrazito je slaba zbog neodgovarajuće financijske potpore i praćenja te nedovoljnog osposobljavanja nastavnika u vezi s međukulturnim pitanjima.

(15)

Javna uprava još uvijek je opterećena neučinkovitošću i uskim grlima zbog slabe suradnje među ministarstvima i slabe političke neutralnosti državne službe. Provedba Zakona o državnim službenicima polako napreduje, ali tek treba vidjeti njegov učinak u poboljšanju upravljanja ljudskim resursima. Kada je riječ o upravljanju sredstvima Unije, administrativni kapaciteti i učinkovitost i dalje su ograničeni, a fluktuacija osoblja velika, što je djelomično povezano s političkim ciklusom. Taj se problem ipak rješava jačanjem koordinacijske uloge Ureda potpredsjednika vlade, koji djeluje kao stabilizirajući čimbenik u osiguravanju kontinuiteta i institucijskog stručnog znanja u provedbenim organizacijama.

(16)

ESI fondovi iznimno su važni za rješavanje ključnih izazova u jačanju konkurentnosti, rasta i otvaranja radnih mjesta u Slovačkoj. Slovačka je izgubila sredstva u iznosu od 26 milijuna EUR za financiranje istraživanja i inovacija u 2017., uglavnom zbog problema s primjenom kriterija za odabir i odabirom ocjenjivača, što su potvrdile provedene provjere. Ako se ne poduzmu primjerene mjere za ubrzanje provedbe, postoji velika opasnost od gubitka još jednog dijela dodijeljenih financijskih sredstava. Iako je stopa odabira projekata premašila polovinu ukupnih dodijeljenih sredstava za tekuće programsko razdoblje, stanje na terenu pokazuje da plaćanja korisnicima iznose tek 11 % dodijeljenih sredstava.

(17)

Niska učinkovitost javne uprave prenosi se i na druge sektore, uključujući energetiku i zaštitu okoliša. Stope recikliranja vrlo su niske, a kvaliteta zraka i dalje relativno loša. Održivo gospodarenje šumama sve je veći izazov. Energetski sektor opterećuje prekomjerna regulativa, a energetske politike nisu u potpunosti u skladu s klimatskim i energetskim ciljevima Unije.

(18)

Slovačka je poduzela važne korake u osiguravanju učinkovitog funkcioniranja sustava javne nabave. Poduzeti su napori za uvođenje kriterija za dodjelu na temelju kvalitete. Obvezni elektronički alati za provedbu postupaka javne nabave trebali bi biti uvedeni do listopada 2018. Iako njihova učinkovitost nije optimalna, na svim projektima koji se financiraju sredstvima iz ESI fondova provedene su opsežne prethodne provjere. Međutim, rezultati i dalje nisu zadovoljavajući u području unutarnje kontrole, transparentnosti, digitalizacije, profesionalizacije te strateške i okolišno održive javne nabave. To je utjecalo na ocjene Slovačke u pogledu protutržišnih praksi, koje su unatoč određenom poboljšanju i dalje iznad prosjeka Unije. Osim toga, nije vidljiva puna predanost borbi protiv korupcije. Više od polovine poduzeća smatra da je u javnoj nabavi kojom upravljaju nacionalna tijela raširena korupcija.

(19)

Korupcija, složeni administrativni postupci, prekomjerna regulativa za poduzeća koja se brzo mijenja i dvojbe u pogledu kvalitete više regulatornih tijela snažno utječu na kvalitetu poslovnog okruženja u Slovačkoj. Slovačka je u nekim međunarodnim usporedbama doduše zabilježila određeni pad, ali je i utvrdila niz mjera za poboljšanje kvalitete poslovnog okruženja i poticanje ulaganja. Osim toga, Slovačka je učvrstila svoj okvir za procjenu učinaka propisa te posljednjih godina proširila njegovu uporabu. Naposljetku, nedavno je donesena nova strategija za bolju regulativu, „RIA 2020” (procjena učinaka propisa). U sektoru poslovnih usluga i dalje su prisutne velike regulatorne prepreke, a propisi restriktivniji od prosjeka Unije primjenjuju se na arhitekte, inženjere, porezne savjetnike, odvjetnike, patentne zastupnike, posrednike u prometu nekretninama i turističke vodiče. Komisija je u svojoj Komunikaciji od 10. siječnja 2017. o preporukama za reformu regulative u području profesionalnih usluga dala preporuke za rješavanje regulatornih prepreka. Slovačka, međutim, nije izvijestila o napretku u rješavanju tih prepreka.

(20)

Ukupno gledajući, nije ostvaren napredak u jačanju borbe protiv korupcije. Percepcija korupcije i dalje je visoka, a kazneni progon takvih djela dodatno je pao. Percepcija korupcije dodatno se pogoršala nakon ubojstva istraživačkog novinara i njegovih rezultata povezanih s raznim slučajevima korupcije na visokoj razini. Udio slučajeva korupcije na visokoj razini u kojima se pokreće kazneni progon izrazito je nizak. Nije riješen problem nedostatka odgovornosti policije i javnih tužitelja, što otežava borbu protiv korupcije i istrage u osjetljivim slučajevima korupcije.

(21)

Unatoč određenom povećanju učinkovitosti poboljšanje djelotvornosti pravosudnog sustava, uključujući njegovu neovisnost, i dalje predstavlja izazov za Slovačku. Neovisnost pravosuđa i dalje je pitanje koje izaziva zabrinutost, uključujući postupke imenovanja sudaca na svim razinama sudstva.

(22)

Iako poticanjem inovacija Slovačka može dati poticaj konkurentnosti i olakšati prelazak na gospodarstvo utemeljeno na znanju, inovacijski kapacitet Slovačke i dalje je osrednji, uz vrlo nizak intenzitet istraživanja i razvoja u poslovnom sektoru (0,40 % BDP-a u 2016.). Slovačka ima velik proizvodni sektor srednje visoke i visoke tehnološke razine, ali multinacionalne kompanije s vladajućim položajem na tržištu zasada nisu pokazale veći interes za provođenje aktivnosti istraživanja i razvoja, a postotak malih i srednjih poduzeća koja provode inovacije u vlastitom poduzeću u Slovačkoj je 2016. bio znatno niži (13,9 %) nego u Uniji u cjelini (28,8 %).

(23)

Javna ulaganja u istraživanje i inovacije snažno su porasla u razdoblju 2009. – 2015 zbog korištenja ESI fondova. Puni potencijal tih ulaganja nije ostvaren zbog neučinkovitosti istraživačkog okruženja u Slovačkoj. Unatoč ojačanoj ulozi Ureda potpredsjednika vlade u pogledu koordinacije istraživanja, razvoja i inovacija, upravljanje tim područjem politika općenito je slabo. Zbog rascjepkanosti sustava i slabog okvira upravljanja te podjele nadležnosti između više ministarstava i provedbenih agencija, koji su često slabo koordinirani, reforme se redovito odgađaju. Mjere za poticanje prijenosa znanja, jačanje istraživačkih kapaciteta u industriji i poboljšanje suradnje između poduzeća i akademske zajednice sporo napreduju.

(24)

Komisija je u okviru europskog semestra 2018. provela sveobuhvatnu analizu ekonomske politike Slovačke i objavila je u Izvješću za Slovačku za 2018. Ocijenila je i Program stabilnosti za 2018., Nacionalni program reformi za 2018. i mjere poduzete kao odgovor na preporuke upućene Slovačkoj prethodnih godina. Komisija je u obzir uzela ne samo njihovu važnost za održivu fiskalnu i socioekonomsku politiku u Slovačkoj nego i njihovu usklađenost s pravilima i smjernicama Unije, a s obzirom na potrebu jačanja ukupnoga gospodarskog upravljanja u Uniji na način da se na razini Unije doprinosi budućim nacionalnim odlukama.

(25)

Uzimajući u obzir tu ocjenu, Vijeće je ispitalo Program stabilnosti za 2018. i njegovo je mišljenje (7) posebno navedeno u preporuci 1. u nastavku.

1.

2.

3.

(1)

Komisija je 22. studenoga 2017. donijela Godišnji pregled rasta, čime je označen početak europskog semestra za koordinaciju ekonomskih politika za 2018. Posebna je pozornost posvećena europskom stupu socijalnih prava, koji su Europski parlament, Vijeće i Komisija proglasili 17. studenoga 2017. Prioritete Godišnjeg pregleda rasta potvrdilo je Europsko vijeće 22. ožujka 2018. Komisija je 22. studenoga 2017. na temelju Uredbe (EU) br. 1176/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (2) također donijela Izvješće o mehanizmu upozoravanja, u kojem Finska nije utvrđena kao jedna od država članica za koje je potrebno provesti detaljno preispitivanje. Istog je dana Komisija donijela i Preporuku za Preporuku Vijeća o ekonomskoj politici europodručja, koju je Europsko vijeće potvrdilo 22. ožujka 2018. Vijeće je 14. svibnja 2018. donijelo Preporuku o ekonomskoj politici europodručja (3) („Preporuka za europodručje”).

(2)

Kao država članica čija je valuta euro te s obzirom na blisku međusobnu povezanost ekonomija u ekonomskoj i monetarnoj uniji, Finska bi trebala osigurati punu i pravodobnu provedbu Preporuke za europodručje, kako je navedena u preporukama u nastavku, a posebno u preporuci 3.

(3)

Izvješće za Finsku za 2018. objavljeno je 7. ožujka 2018. U izvješću je ocijenjen napredak Finske u smislu preporuka za pojedinu zemlju koje je Vijeće donijelo 11. srpnja 2017. (4), mjere poduzete kao odgovor na preporuke donesene prethodnih godina te napredak Finske u ostvarenju njezinih nacionalnih ciljeva u okviru strategije Europa 2020.

(4)

Finska je 13. travnja 2018. dostavila svoj Nacionalni program reformi za 2018. i svoj Program stabilnosti za 2018. Kako bi se u obzir uzela njihova povezanost, oba su programa ocijenjena istodobno.

(5)

Pri programiranju u okviru europskih strukturnih i investicijskih fondova („ESI fondovi”) za razdoblje 2014. – 2020., u obzir su uzete relevantne preporuke za pojedine zemlje. Kako je predviđeno člankom 23. Uredbe (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (5), ako je pri provedbi relevantnih preporuka Vijeća potrebna potpora, Komisija može zatražiti od države članice da preispita svoj sporazum o partnerstvu i relevantne programe i predloži izmjene u vezi s njima. Komisija je dostavila dodatne pojedinosti o tome kako bi iskoristila tu odredbu u smjernicama o primjeni mjera kojima se učinkovitost ESI fondova povezuje s dobrim gospodarskim upravljanjem.

(6)

Na Finsku se trenutačno primjenjuje preventivni dio Pakta o stabilnosti i rastu te pravilo o dugu. U svojem Programu stabilnosti za 2018. vlada planira da će ukupni saldo u 2018. iznositi – 0,6 % BDP-a, što znači da se neće promijeniti u odnosu na prethodnu godinu. Vlada predviđa poboljšanje salda u 2019. koji bi u 2020 i 2021. trebao ostvariti neznatan suficit. Srednjoročni proračunski cilj, odnosno strukturni deficit od 0,5 % BDP-a, nadmašen je u 2017. Međutim predviđa se da će ponovno izračunani strukturni deficit (6) biti neznatno veći i iznositi 0,6 % BDP-a u razdoblju 2018. – 2019. te da će se nakon toga smanjiti. Udio duga opće države u BDP-u dosegnuo je vrhunac od 63,6 % BDP-a u 2015. te se u 2017. smanjio na 61,4 % BDP-a. Prema Programu stabilnosti za 2018. očekuje se daljnje smanjenje udjela duga koji će 2021. dosegnuti 56,7 % BDP-a. Makroekonomski scenarij na kojem se temelje te proračunske projekcije uglavnom je vjerodostojan. Glavni rizici za proračunske projekcije odnose se na moguće neočekivano velike početne troškove za provedbu planirane reforme socijalnih i zdravstvenih usluga.

(7)

U Programu stabilnosti za 2018. podsjeća se na povećanje troškova povezanih s iznimnim priljevom izbjeglica i na njihov značajni učinak na proračun u razdoblju 2015. – 2016. Prema Programu stabilnosti za 2017. predviđalo se da će se troškovi u 2017. smanjiti za 0,15 % BDP-a. Taj iznos nije potvrđen u Programu stabilnosti za 2018. te ga Komisija stoga nije uzela u obzir. Uz to, Finskoj je u 2017. odobreno privremeno odstupanje od 0,5 % BDP-a od potrebnog kretanja prilagodbe prema srednjoročnom proračunskom cilju kako bi se u obzir uzele velike strukturne reforme, posebno mirovinska reforma iz 2017. i Pakt o konkurentnosti, s pozitivnim učinkom na dugoročnu održivost javnih financija. Finskoj je u 2017. odobreno i privremeno odstupanje od 0,1 % BDP-a kako bi se u obzir uzeli nacionalni rashodi za ulaganja u projekte koje sufinancira Unija. U pogledu potonjeg odstupanja, jedan od kriterija prihvatljivosti je da se ukupna javna ulaganja ne smanjuju. Stvarni podaci za 2017.pokazuju pad javnih ulaganja u 2017. u usporedbi s prethodnom godinom, dok se procjenjuje da su ulaganja povezana sa sredstvima Unije ostala stabilna. Stoga se više ne smatra da Finska ispunjava uvjete za privremeno odstupanje od 0,1 % BDP-a u pogledu nacionalnih rashoda za ulaganja u projekte koje sufinancira Unija u 2017. Preostala privremena odstupanja od kretanja prilagodbe prema ostvarenju srednjoročnog proračunskog cilja prenose se u sljedeće razdoblje od tri godine. Stoga privremena odstupanja zbog neuobičajenih događaja i klauzula o strukturnoj reformi iznose 0,67 % BDP-a u 2018. i 0,5 % BDP-a u 2019.

(8)

Vijeće je Finskoj preporučilo da osigura da odstupanje od srednjoročnog proračunskog cilja u 2018. bude ograničeno na odstupanje povezano s proračunskim učinkom neuobičajenih događaja (odobreno za 2016.) kao i odobrena odstupanja koja se odnose na provedbu strukturnih reformi i ulaganja (odobreno za 2017.). To je u skladu s najvećom stopom nominalnog rasta neto primarnih državnih rashoda od 1,9 % u 2018., što odgovara dopuštenom pogoršanju strukturnog salda od 0,1 % BDP-a. Na temelju Komisijine proljetne prognoze 2018. postoji rizik od određenog odstupanja od preporučene fiskalne prilagodbe u 2018. Međutim, zbog rezultata koji su za 2017. bili bolji od očekivanog, trenutačno se predviđa da će odstupanje od ostvarenja srednjoročnog cilja biti manje od odobrenih odstupanja povezanih s neuobičajenim događajima i klauzulama o strukturnim reformama. Ako se to potvrdi, uzet će se u obzir u ex post ocjeni za 2018.

(9)

Na temelju Komisijine proljetne prognoze 2018. Finska bi u 2019. trebala osigurati da je odstupanje od srednjoročnog proračunskog cilja u 2019. ograničeno na odstupanje povezano s učinkom na proračun u odnosu na provedbu strukturnih reformi za koje je u 2017. odobreno privremeno odstupanje. To je u skladu s najvećom stopom nominalnog rasta neto primarnih državnih rashoda od 2,9 %, što odgovara dopuštenom pogoršanju strukturnog salda od 0,2 % BDP-a. Ne bude li promjene u politikama, predviđa se da će Finska ispuniti taj zahtjev za 2019. Predviđa se da će Finska ispuniti zahtjeve referentnog mjerila za smanjenje duga u 2018 i u 2019. Općenito, Vijeće smatra da Finska treba biti spremna poduzeti dodatne mjere za osiguranje usklađenosti u 2018. i predviđa se da će u 2019. poštovati odredbe Pakta o stabilnosti i rastu.

(10)

Zbog starenja stanovništva i sve manjeg broja aktivnog stanovništva predviđa se povećanje rashoda za mirovine, zdravstvo i dugotrajnu skrb s 22 % BDP-a u 2016. na 24 % BDP-a do 2030. Cilj administrativne reforme i reforme socijalnih i zdravstvenih usluga, o kojima se trenutačno raspravlja u parlamentu, jest smanjenje rasta rashoda u tom području. Ostali ciljevi su jamčenje jednakog pristupa zdravstvenoj skrbi i smanjenje lista čekanja za pacijente, posebno u zapostavljenim ili udaljenim područjima. Postotak samoprijavljenih nezadovoljenih medicinskih potreba veći je od prosjeka Unije. Osobe koje nisu radno aktivne posebno imaju poteškoća s dobivanjem potrebne medicinske skrbi. Od 2020. socijalne i zdravstvene usluge u Finskoj pružat će se na novoj razini regionalne javne uprave, tj. na razini okruga. Reforma će omogućiti udruživanje sredstava kako bi se omogućilo njihovo učinkovitije korištenje na razini okruga. Produktivnost bi se trebala povećati i većim korištenjem digitalnih i elektroničkih usluga. Konačno, socijalne usluge i usluge primarne zdravstvene skrbi bile bi dostupne i u javnim i u privatnim centrima za socijalnu i zdravstvenu skrb. To bi pacijentima omogućilo veću slobodu odabira, a očekuju se i uštede kao posljedica tržišnog natjecanja među pružateljima usluga. Ostvarivanje tih ambicioznih ciljeva ovisit će i o odabirima tijekom provedbene faze reforme.

(11)

U Finskoj je u 2017. ukupna stopa zaposlenosti radno sposobnog stanovništva u dobi od 20 do 64 godine iznosila 74 % te je relativno niska u usporedbi s nordijskim usporednim gospodarstvima. I sudjelovanje na tržištu rada bilo je niže, posebno za žene, niskokvalificirane muškarce i osobe migrantskog podrijetla. Stopa strukturne nezaposlenosti u 2017. bila je visoka te se odnosila na oko 7,5 % ukupne radne snage. Kad je riječ o rastu zaposlenosti, finska nadležna tijela i dalje imaju poteškoće u donošenju većeg broja mjera kojima se potiče prihvaćanje zaposlenja i aktivnih politika tržišta rada, unatoč nedavno donesenim mjerama.

(12)

Zamke neaktivnosti i nezaposlenosti i dalje su prepreka većoj aktivaciji radne snage. Znatna zamka neaktivnosti proizlazi iz sustava naknada i kombinacija različitih vrsta naknada. Socijalna pomoć i naknada za stanovanje bitne su sastavnice te zamke. Te i druge naknade brzo se postupno ukidaju s porastom dohotka, što dovodi do rizika da prihvaćanje zaposlenja neće biti dovoljno financijski privlačno. Smatra se da složenost pravila za isplatu naknada u kombinaciji s administrativnim praksama stvara znatne zamke nezaposlenosti, odnosno „birokratske klopke”. Nesigurnost u vezi s iznosom naknada i vremenom koje je potrebno da bi se ponovno ostvarilo prava na njih smanjuje privlačnost kratkoročnog zaposlenja ili rada u nepunom radnom vremenu. Naposljetku, usprkos nedavnom povećanju broja novoizgrađenih stambenih nekretnina, nedostatak cjenovno pristupačnog stanovanja u gradovima koji bilježe velik porast stanovništva mogao bi biti dodatna prepreka mobilnosti radne snage. U tijeku je provedba mjere o uvođenju osnovnog dohotka, čiji se prvi rezultati očekuju u 2019. i na temelju koje će se dobiti određene informacije za reviziju sustava socijalne sigurnosti. Proučava se reforma sustava roditeljskog dopusta kako bi se povećala stopa zaposlenosti žena u reproduktivnoj dobi i promicala rodna ravnopravnost. Registrom koji je trenutačno u pripremi i kojim bi se prikazivala razina prihoda u stvarnom vremenu mogla bi se poboljšati učinkovitosti javnih usluga i raspodjele naknada.

(13)

Prakse određivanja plaća mijenjaju se i sve su više usmjerene na pregovaranje na razini sektora i na lokalnoj razini. Budući da se poduzeća često suočavaju s vrlo različitim ograničenjima, time bi se omogućila veća diferencijacija plaća među poduzećima, što bi osiguralo da je rast realnih plaća u skladu s rastom produktivnosti, uz istodobno poticanje zapošljavanja. Na temelju nedavnih sporazuma o plaćama sklopljenima krajem 2017. i početkom 2018., poslodavci koji pripadaju nekom udruženju imaju više mogućnosti za pregovaranje na lokalnoj razini. Za poslodavce koji ne pripadaju nekom udruženju neke prepreke i dalje postoje. Uočeni su neki od prvih pozitivnih rezultata jer postojeća situacija u okviru nedavnih pregovora o plaćama ukazuje na rješenje koje će na troškovnu konkurentnost utjecati uglavnom neutralno. U praksi, unatoč nepostojanju službenog usklađivanja sporazuma o plaćama, postoje neke naznake o nastanku finskog modela, u kojem je rast plaća u sektoru nerazmjenjivih dobara povezan s rastom plaća dogovorenih u sektoru razmjenjivih dobara.

(14)

Budući da se razine aktivnosti i zaposlenosti postupno povećavaju na razine zabilježene prije krize, izgledno je da će niža zapošljivost nezaposlenih i neaktivnih osoba postati ozbiljan problem koji bi mogao usporiti oporavak tržišta rada, čime se ugrožava dugoročna održivost finskog sustava socijalne sigurnosti. Zbog toga su potrebne odgovarajuće i integrirane usluge aktivacije i ponovne integracije na tržište rada za nezaposlene i neaktivne osobe. Istovremeno, sredstva namijenjena javnim službama za zapošljavanje, posebno za aktivnosti savjetovanja, niža su od prosjeka Unije. Usluge koje se nude nezaposlenima, posebno onima s manje prilika za zapošljavanje, raspodijeljene su među većim brojem zasebnih pružatelja tih usluga. Integracijom ili boljom koordinacijom lakše bi se stvorio neprekinuti lanac pružanja usluga („sve na jednom mjestu” za nezaposlene/neaktivne). Potrebni su stalni napori kako bi se osigurao ponovni ulazak neaktivnih osoba na tržište rada, posebno onih u dobi od 25 do 49 godina i osoba migrantskog podrijetla. Migrantskim stanovništvom moglo bi se djelomično nadoknaditi postojeće smanjenje radno sposobnog stanovništva, pod uvjetom da se dobro integriraju na tržište rada i u finsko društvo. Konačno, manjak radne snage sve je veći, što je vjerojatno odraz kontinuiranih strukturnih promjena u gospodarstvu, kao što je starenje stanovništva. To upućuje na potrebu za stalnim ulaganjima u obrazovanje i strukovno osposobljavanje odraslih kako bi se omogućila profesionalna mobilnost i smanjila neusklađenost vještina.

(15)

Vlada je donijela mjere za promicanje poduzetništva i novoosnovanih poduzeća te je poboljšala i dostupnost kredita i jamstava za izvoz malim i srednjim poduzećima. Nezaposleni sada imaju pravo na naknade za nezaposlenost tijekom prvih mjeseci kada osnivaju poduzeće. Taj program ima najveće mogućnosti za uspjeh ako se kombinira s osposobljavanjem i podučavanjem, iako njegov učinak može biti ograničen zbog kratkog trajanja. Osim toga, u socijalnoj zaštiti poduzetnika i samozaposlenih osoba još uvijek postoje određeni nedostaci, a rizik od siromaštva za samozaposlene u Finskoj visok je u odnosu na zaposlenike.

(16)

Dug kućanstava i dalje bilježi nezapamćeno visoku razinu (67 % BDP-a u 2016.). Ta su dugovanja pretežno ugovorena s promjenjivom kamatnom stopom, što predstavlja rizik ako kamatne stope porastu u srednjoročnom razdoblju. Potrošački kredit ubrzano raste, a sve veći udio tih kredita odobravaju strane banke, financijske institucije osim kreditnih institucija, društva koja nude male kredite ili se ti krediti temelje na pozajmljivanju u ravnopravnim partnerstvima. Finsko tijelo nadležno za financijski nadzor donijelo je niz mjera kojima se ograničava rast zaduženosti kućanstava. Međutim, aktivno razduživanje ne očekuje se u bližoj budućnosti, posebice s obzirom na to da su kamatne stope još uvijek niske, a povjerenje potrošača je na visokoj razini. Nepostojanje sveobuhvatnog (u kojem su prikupljeni pozitivni i negativni podaci o dužnicima) registra odobrenih kredita može bankama onemogućiti da imaju jasan pregled nad ukupnom zaduženošću kućanstava.

(17)

Komisija je u okviru Europskog semestra 2018. provela sveobuhvatnu analizu ekonomske politike Finske i objavila je u Izvješću za Finsku za 2018. Ocijenila je i Program stabilnosti za 2018. i Nacionalni program reformi za 2018. i mjere poduzete kao odgovor na preporuke upućene Finskoj prethodnih godina. Komisija je u obzir uzela ne samo njihovu važnost za održivu fiskalnu i socioekonomsku politiku u Finskoj, nego i opseg njihove usklađenosti s pravilima i smjernicama Unije, a s obzirom na potrebu jačanja ukupnoga gospodarskog upravljanja u Uniji na način da se na razini Unije doprinosi budućim nacionalnim odlukama.

(18)

Uzimajući u obzir tu ocjenu, Vijeće je ispitalo Program stabilnosti za 2018. i njegovo je mišljenje (7) posebno navedeno u preporuci 1. u nastavku.

1.

2.

3.