—

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 539/2001 (1), a posebno njezin članak 1. stavak 4. („mehanizam reciprociteta”),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 12. travnja 2016. naslovljenu „Trenutačno stanje i mogući načini njegova poboljšanja u pogledu nedostatka reciprociteta s određenim trećim zemljama u području vizne politike” (COM(2016)0221),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 13. srpnja 2016. naslovljenu „Trenutačno stanje i mogući načini njegova poboljšanja u pogledu nedostatka reciprociteta s određenim trećim zemljama u području vizne politike (Nastavak mjera na temelju Komunikacije od 12. travnja)” (COM(2016)0481),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 21. prosinca 2016. naslovljenu „Trenutačno stanje i mogući načini njegova poboljšanja u pogledu nedostatka reciprociteta s određenim trećim zemljama u području vizne politike (Nastavak mjera na temelju Komunikacije od 12. travnja)” (COM(2016)0816),

—

uzimajući u obzir članak 17. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) i članke 80., 265. i 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

—

uzimajući u obzir svoju raspravu o obvezama u području viznog reciprociteta održanu 14. prosinca 2016. u Strasbourgu,

—

uzimajući u obzir pitanje Komisiji o obvezama Komisije u području viznog reciprociteta u skladu s člankom 1. stavkom 4. Uredbe (EZ) br. 539/2001 (O-000142/2016 – B8-1820/2016),

—

uzimajući u obzir prijedlog rezolucije Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove,

—

uzimajući u obzir članak 128. stavak 5. i članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.

budući da je kriterij viznog reciprociteta jedan od kriterija kojim se vodi vizna politika EU-a i da općenito podrazumijeva da građani EU-a koji putuju u treću zemlju podliježu istim uvjetima kao i državljani te treće zemlje koji putuju na područje EU-a;

B.

budući da je svrha mehanizma viznog reciprociteta postizanje stvarnog viznog reciprociteta; budući da se viznom politikom EU-a zabranjuje pojedinačnim državama članicama da uvode obvezu posjedovanja vize za državljane treće zemlje ako je ta zemlja navedena na popisu iz Priloga II. Uredbi (EZ) br. 539/2001 (zemlje čiji su državljani izuzeti od obveze posjedovanja vize za kratkotrajni boravak);

C.

budući da je mehanizam reciprociteta revidiran 2013., a Parlament je pritom djelovao u svojstvu suzakonodavca, jer je mehanizam trebalo prilagoditi u svjetlu stupanja na snagu Ugovora iz Lisabona i sudske prakse Suda Europske unije u vezi sa sekundarnim pravnim osnovama te „kako bi predstavljao solidarnu reakciju Unije u slučaju da treća zemlja navedena u Prilogu II. Uredbi (EZ) br. 539/2001 primjenjuje zahtjev za vizu za državljane najmanje jedne države članice.” (uvodna izjava 1. Uredbe (EU) br. 1289/2013);

D.

budući da se mehanizmom reciprociteta utvrđuje postupak koji započinje kada izostane reciprocitet te slijedi jasne vremenske okvire i mjere koje treba poduzeti u cilju okončanja izostanka reciprociteta; budući da implicitna logika tog mehanizma podrazumijeva strože mjere prema dotičnoj trećoj zemlji, pa naposljetku i suspenziju izuzeća od obveze posjedovanja vize za sve državljane te treće zemlje („druga faza primjene mehanizma reciprociteta”);

E.

budući da „kako bi se osigurala primjerena uključenost Europskog parlamenta i Vijeća u drugoj fazi primjene mehanizma reciprociteta, a s obzirom na osjetljivu političku narav suspenzije izuzeća od obveze zahtjeva za vizu za sve državljane treće zemlje navedene u Prilogu II. Uredbi (EZ) br. 539/2001 i njezine horizontalne posljedice za države članice, za zemlje pridružene Schengenu i za samu Uniju, posebno za njihove vanjske odnose i za ukupno funkcioniranje schengenskog prostora, Komisiji [je delegirana] ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije u vezi s određenim elementima mehanizma reciprociteta”, uključujući suspenziju izuzeća od obveze posjedovanja vize za sve državljane predmetnih trećih zemalja;

F.

budući da „Europski parlament ili Vijeće mogu odlučiti o opozivu delegiranja” (članak 290. stavak 2. točka (a) UFEU-a);

G.

budući da delegirani akt „može stupiti na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće na njega ne uloži nikakav prigovor u razdoblju određenom zakonodavnim aktom” (članak 290. stavak 2. točka (b) UFEU-a);

H.

budući da je Europska komisija pred Sudom Europske unije osporila izbor delegiranih akata u drugoj fazi primjene mehanizma reciprociteta, pri čemu je Sud smatrao da je izbor zakonodavca ispravan (predmet C-88/14);

I.

budući da se tim mehanizmom jasno dodjeljuju obveze i odgovornosti Parlamentu i Vijeću te Komisiji u različitim fazama mehanizma reciprociteta;

1.

2.

3.

—

uzimajući u obzir svoje stajalište od 6. veljače 2013. o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o transparentnosti mjera kojima se uređuje određivanje cijena lijekova za humanu uporabu i njihovo uključivanje u nacionalne sustave zdravstvenog osiguranja (1),

—

uzimajući u obzir članak 168. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) kojim je propisano da bi trebalo osigurati visoki stupanj zaštite ljudskog zdravlja u određivanju i provedbi svih politika i aktivnosti Unije,

—

uzimajući u obzir Komisijinu evaluaciju Uredbe Vijeća (EZ) br. 953/2003 o izbjegavanju skretanja trgovine određenim ključnim lijekovima u Europsku uniju (SWD(2016)0125) provedenu u okviru programa REFIT,

—

uzimajući u obzir obveze utvrđene u članku 81. Direktive 2001/83/EZ o održavanju prikladne i kontinuirane opskrbe lijekovima,

—

uzimajući u obzir početnu procjenu učinka Komisije (2) o poboljšavanju suradnje na razini EU-a u pogledu procjene zdravstvene tehnologije (HTA),

—

uzimajući u obzir strategiju Mreže HTA za suradnju na razini EU-a u pogledu procjene zdravstvene tehnologije od 29. listopada 2014. (3),

—

uzimajući u obzir završno izvješće o istrazi nad farmaceutskim sektorom koju je provela Komisija (SEC(2009)0952),

—

uzimajući u obzir izvješće Komisije iz 2013. naslovljeno „Zdravstvene nejednakosti u EU-u – Završno izvješće Konzorcija. Vodstvo Konzorcija: Sir Michael Marmot” (4), u kojem je navedeno da zdravstveni sustavi imaju značajnu ulogu u smanjenju opasnosti od siromaštva ili da mogu pomoći u smanjenju siromaštva,

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 1. prosinca 2014. o inovacijama za dobrobit pacijenata (5),

—

uzimajući u obzir zaključke sa neslužbenog sastanka o zdravlju Vijeća za zapošljavanje, socijalnu politiku, zdravlje i potrošačka pitanja od 18. travnja 2016.,

—

uzimajući u obzir 6. izvješće Komisije o praćenju nagodbi o patentima u farmaceutskom sektoru,

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Sigurni, inovativni i dostupni lijekovi: nova vizija za farmaceutski sektor” (COM(2008)0666),

—

uzimajući u obzir stavke 249. i 250. presude Suda od 14. veljače 1978. u predmetu 27/76 o previsokim cijenama,

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 17. lipnja 2016. o jačanju ravnoteže u farmaceutskim sustavima u EU-u i državama članicama,

—

uzimajući u obzir Odluku br. 1082/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2013. o ozbiljnim prekograničnim prijetnjama zdravlju i o stavljanju izvan snage Odluke br. 2119/98/EZ (6),

—

uzimajući u obzir izvješće Skupine na visokoj razini glavnog tajnika Ujedinjenih naroda o pristupu lijekovima – promicanje inovacija i dostupnosti zdravstvenih tehnologija, objavljeno u rujnu 2016.,

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 10. svibnja 2006. o zajedničkim vrijednostima i načelima zdravstvenih sustava EU-a i zaključke Vijeća za zapošljavanje, socijalnu politiku, zdravlje i potrošačka pitanja od 6. travnja 2011. i 10. prosinca 2013. o postupku razmatranja suvremenih, potrebama prilagodljivih i održivih zdravstvenih sustava,

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Učinkoviti, pristupačni i otporni zdravstveni sustavi” (COM(2014)0215),

—

uzimajući u obzir studiju naslovljenu „Ususret usklađenoj procjeni EU-a u pogledu dodane terapijske vrijednosti lijekova”, koju je objavio njegov Resorni odjel za ekonomsku i znanstvenu politiku 2015. (7)

—

uzimajući u obzir izvješće Svjetske zdravstvene organizacije naslovljeno „Odbor WHO-a o listi osnovnih lijekova”, 17. – 21. listopada 1977. – Serija tehničkih izvješća WHO-a, br. 615”, izvješće tajništva WHO-a od 7. prosinca 2001. naslovljeno „Strategija WHO-a o lijekovima: Revidirani postupak za ažuriranje oglednog popisa osnovnih lijekova WHO-a” (EB109/8); izvješće WHO-a iz ožujka 2015. naslovljeno „Pristup novim lijekovima u Europi” i izvješće WHO-a od 28. lipnja 2013. naslovljeno „Prioritetni lijekovi za Europu i svijet”,

—

uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 141/2000 o lijekovima za rijetke bolesti,

—

uzimajući u obzir članak 35. Povelje o temeljnim pravima Europske unije i članak 6. točka (a) UFEU-a o pravu europskih građana na zdravstvenu zaštitu,

—

uzimajući u obzir članke 101. i 102. UFEU-a o pravilima tržišnog natjecanja,

—

uzimajući u obzir Deklaraciju iz Dohe o Sporazumu o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva i javnom zdravlju (WTO/MIN(01/DEC/2) i provođenje stavka 6. Deklaracije iz Dohe od 1. rujna 2003. (WTO/L/540),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 816/2006. o obveznom licenciranju patenata koji se odnose na proizvodnju farmaceutskih proizvoda za izvoz u zemlje s problemima u području javne zdravstvene zaštite,

—

uzimajući u obzir Sporazum o zajedničkoj javnoj nabavi koji je Komisija odobrila 10. travnja 2014. (8),

—

uzimajući u obzir Konferenciju iz Nairobija iz 1985. o racionalnoj uporabi lijekova,

—

uzimajući u obzir izvješće o izmjeni Uredbe (EZ) br. 726/2004 koje su odobrili Odbor za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane (A8-0035/2016) i amandmane koje je donio Parlament 10. ožujka 2016. (9),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. rujna 2015. o programu rada Komisije za 2016. (10),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. rujna 2012. o dobrovoljnom i neplaćenom darivanju tkiva i stanica (11),

—

uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za okoliš, javno zdravstvo i sigurnost hrane te mišljenja Odbora za razvoj, Odbora za pravna pitanja i Odbor za predstavke (A8-0040/2017),

A.

budući da se u Povelji Europske unije o temeljnim pravima prepoznaje temeljno pravo građana na zdravlje i liječenje (12);

B.

budući da javni sustavi zdravstvene zaštite imaju ključnu ulogu u jamčenju univerzalnog pristupa zdravstvenoj zaštiti, što je temeljno pravo europskih građana; budući da se zdravstveni sustavi u Europi suočavaju s izazovima kao što su starenje stanovništva, sve veća opterećenost kroničnim bolestima, visok trošak razvoja novih tehnologija, visoki farmaceutski troškovi i njihovo povećanje te posljedice gospodarske krize na izdatke na zdravstvenu zaštitu; budući da su u 2014. izdaci u farmaceutskom sektoru u EU-u iznosili 17,1 % ukupnih izdataka za zdravstvenu zaštitu i 1,41 % bruto domaćeg proizvoda (BDP); budući da ti izazovi ukazuju na potrebu za europskom suradnjom i novim mjerama politike i na razini EU-a i na nacionalnoj razini;

C.

budući da su lijekovi jedan od glavnih stupova zdravstvene zaštite, a ne samo predmet trgovine i budući da nedostatan pristup osnovnim lijekovima i visoke cijene inovativnih lijekova predstavljaju ozbiljnu prijetnju za održivost nacionalnih sustava zdravstvene zaštite;

D.

budući da bi pacijenti trebali imati pristup zdravstvenoj zaštiti i opcijama liječenja u skladu sa svojim odabirima i željama, uključujući komplementarne i alternativne terapije i lijekove;

E.

budući da je jamčenje pristupa osnovnim i pristupačnim lijekovima za pacijente jedan od glavnih ciljeva EU-a i WHO-a te UN-ovog cilja održivog razvoja br. 3; budući da opća dostupnost lijekova ovisi o njihovoj pravovremenoj dostupnosti i cjenovnoj pristupačnosti za sve, bez ikakve geografske diskriminacije;

F.

budući da je tržišno natjecanje važan čimbenik u sveukupnoj ravnoteži farmaceutskog tržišta te da se njime mogu smanjiti cijene i troškovi za lijekove te poboljšati pravovremeni pristup povoljnim lijekovima za pacijente, uz poštovanje viših standarda za kvalitetu u procesu istraživanja i razvoja;

G.

budući da ulazak generičkih lijekova na tržište predstavlja važan mehanizam za povećanje tržišnog natjecanja, smanjenje cijena i osiguravanje održivosti sustava zdravstvene zaštite; budući da ulazak generičkih lijekova na tržište ne treba odlagati te da ne bi trebalo narušavati tržišno natjecanje;

H.

budući da pažljiv nadzor zakona o tržišnom natjecanju koristi zdravom i konkurentnom tržištu lijekovima;

I.

budući da su u nekoliko posljednjih desetljeća cijene novih lijekova u mnogim slučajevima porasle u tolikoj mjeri da si ih mnogi europski građani ne mogu priuštiti te da ugrožavaju održivost nacionalnih sustava zdravstvene zaštite;

J.

budući da prepreke pristupu lijekovima obuhvaćaju, osim visokih cijena i nepristupačnosti, i nestašice osnovnih i drugih lijekova, slabu povezanost kliničkih potreba i istraživanja, izostanak pristupa zdravstvenoj zaštiti i zdravstvenim stručnjacima, neopravdane administrativne postupke, kašnjenja u izdavanju odobrenja za stavljanje lijekova u promet i naknadnih odluka o postavljanju cijena i povratu troškova, nedostupnost proizvoda, pravila o patentima i proračunska ograničenja;

K.

budući da borba protiv bolesti poput hepatitisa C može biti uspješna uz kombinaciju rane dijagnoze i novih i već postojećih lijekova, što bi spasilo živote milijuna ljudi diljem EU-a;

L.

budući da je broj osoba kojima je dijagnosticiran rak svake godine sve veći te da je kombinacija sve veće učestalosti karcinoma i novih, tehnoloških naprednih lijekova protiv raka dovela do toga da je ukupan trošak liječenja raka u porastu, što uzrokuje nezabilježeno opterećenje proračuna zdravstvene zaštite i mnogim pacijentima oboljelim od raka liječenje čini nepristupačnim, što povećava rizik da će pristupačnost ili cijena lijeka postati odlučujući faktor u liječenju pacijenata oboljelih od raka;

M.

budući da je Uredba (EZ) br. 1394/2007 o lijekovima za naprednu terapiju uvedena radi promicanja inovacija u tom području diljem EU-a i osiguravanja sigurnosti, ali je do danas odobreno samo osam novih terapija;

N.

budući da je EU morao uvesti poticaje kako bi potaknuo istraživanje u područjima poput rijetkih i dječjih bolesti; budući da je Uredbom o rijetkim bolestima uveden važan okvir za promicanje istraživanja lijekova za rijetke bolesti, povećavajući u velikoj mjeri liječenje ovih bolesti za koje prije nije bilo alternative te budući da ipak postoji zabrinutost u pogledu njezine provedbe;

O.

budući da raste jaz između povećanja otpornosti na antimikrobna sredstva i razvoja novih antimikrobnih sredstava te budući da bi bolesti koje su otporne na lijekove do 2050. diljem svijeta mogle izazvati 10 milijuna smrtnih slučajeva godišnje; budući da se procjenjuje da svake godine u EU-u najmanje 25 000 ljudi umre od infekcija uzrokovanih otpornim bakterijama, uz ukupni godišnji trošak od 1,5 milijardi EUR, dok je u posljednjih 40 godina razvijen samo jedan novi razred antibiotika;

P.

budući da je tijekom proteklih desetljeća postignut značajan napredak u liječenju ranije neizlječivih bolesti, što je rezultiralo time da, primjerice, danas u EU-u bolesnici više ne umiru od HIV-a/AIDS-a; međutim, budući da i dalje za mnogo bolesti ne postoji optimalno liječenje (uključujući karcinom, od kojeg svake godine u EU-u umire gotovo 1,3 milijuna osoba);

Q.

budući da je dostupnost cjenovno pristupačnih i odgovarajućih dijagnostičkih testova i cjepiva od ključne važnosti, jednako kao i pristup sigurnim, učinkovitim i cjenovno pristupačnim lijekovima;

R.

budući da lijekovi za naprednu terapiju imaju potencijal za preoblikovanje liječenja širokog spektra oboljenja, posebice u slučaju bolesti kod kojih su konvencionalni pristupi neodgovarajući, i budući da je do sada odobreno svega nekoliko lijekova za naprednu terapiju;

S.

budući da određeni osnovni lijekovi nisu dostupni u mnogim državama članicama, što može dovesti do problema u pogledu njege pacijenta; budući da se nestašice lijekova mogu javiti ili zbog nezakonitih poslovnih strategija, kao što je „plaćanje za odgodu” u farmaceutskom sektoru, ili zbog političkih, proizvodnih ili distribucijskih pitanja ili paralelne trgovine; budući da su člankom 81. Direktive 2001/83/EZ propisane mjere za sprečavanje nestašice lijekova primjenom takozvane obveze javne usluge kojom se proizvođače i distributere obvezuje da štite opskrbu nacionalnog tržišta; budući da se obveza javne usluge u mnogim slučajevima ne primjenjuje na proizvođače koji opskrbljuju distributere, kako je naznačeno u studiji koju je naručila Komisija;

T.

budući da su stabilan i predvidljiv sustav intelektualnog vlasništva i regulatorni okvir, kao i njihova pravilna i pravovremena provedba ključni za stvaranje okružja povoljnog za inovacije i potporu pristupa pacijenata inovativnom i učinkovitom liječenju;

U.

budući da je svrha intelektualnog vlasništva donošenje koristi društvu i poticanje inovativnosti te budući da postoji zabrinutost oko njegove zloporabe/pogrešne uporabe;

V.

budući da se Sporazumom o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva (Sporazum o TRIPS-u) Svjetske trgovinske organizacije od 1995. omogućuje fleksibilnost u pogledu patentnih prava, primjerice obavezno licenciranje patenata;

W.

budući da je pilot projekt pod nazivom „prilagodljivi putovi” koji je 2014. pokrenula Europska agencija za lijekove, a koji se prvenstveno primjenjuje na liječenje u područjima vrlo nezadovoljene medicinske potrebe, izazvao žestoku raspravu o omjeru rizika i koristi kod odobravanja ranijeg pristupa tržištu inovativnim lijekovima na temelju manje kliničkih podataka;

X.

budući da je zaštita intelektualnog vlasništva ključna u području pristupa lijekovima te da je potrebno utvrditi mehanizme koji mogu pomoći u suzbijanju pojave krivotvorenih lijekova;

Y.

budući da je prije nekoliko godina europski dijalog koji je okupljao glavne donositelje odluka i dionike iz svijeta zdravlja („G10” od 2001. do 2002., a zatim „Farmaceutski forum” od 2005. do 2008.), omogućio razvoj zajedničke strateške vizije i provođenje konkretnih mjera za konkurentnost farmaceutskog sektora;

Z.

budući da je samo 3 % proračunskih sredstava za zdravstvo namijenjeno mjerama sprečavanja i promicanja javnog zdravlja;

AA.

budući da su određivanje cijena i povrat troškova za medicinske proizvode nadležnost država članica i reguliraju se na nacionalnoj razini; budući da EU osigurava zakonodavstvo o intelektualnom vlasništvu, kliničkim ispitivanjima, izdavanju odobrenja za stavljanje lijekova u promet, o transparentnosti u određivanju cijena, farmakovigilanciji i tržišnom natjecanju; budući da porast izdataka u farmaceutskom sektoru, kao i uočena asimetrija u pregovaračkoj moći i informacijama o određivanju cijena između farmaceutskih poduzeća i država članica, zahtijeva daljnju europsku suradnju i nove političke mjere na razini EU-a i na nacionalnoj razini; budući da se oko cijena lijekova obično pregovara u okviru bilateralnih i povjerljivih pregovora između farmaceutske industrije i država članica;

AB.

budući da većina država članica ima vlastite agencije za evaluaciju zdravstvene tehnologije, koje djeluju u skladu s vlastitim kriterijima;

AC.

budući da u skladu s člankom 168. UFEU-a, Parlament i Vijeće u svrhu rješavanja zajedničkih sigurnosnih problema mogu usvojiti mjere kojima se utvrđuju visoki standardi kvalitete i sigurnosti za medicinske proizvode te budući da je visoka razina zaštite, u skladu s člankom 114. stavkom 3. UFEU-a, temelj zakonodavnih prijedloga u sektoru zdravstva;

1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

9.

10.

11.

12.

13.

14.

15.

16.

17.

18.

19.

20.

21.

22.

23.

24.

25.

26.

27.

28.

29.

30.

31.

32.

33.

34.

35.

36.

37.

38.

39.

40.

41.

42.

43.

44.

45.

46.

47.

48.

49.

50.

51.

52.

53.

54.

55.

56.

57.

58.

59.

60.

61.

62.

63.

64.

65.

66.

67.

68.

69.

70.

71.

72.

73.

74.

75.

76.

77.

78.

79.

80.

81.

82.

83.

84.

85.

86.

87.

88.

89.

90.

91.

92.

93.

94.

95.

96.

97.

98.

99.

100.

101.

102.

103.

104.

105.

106.

107.

108.

109.

110.

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1295/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o uspostavi programa Kreativna Europa (2014. – 2020.) i stavljanju izvan snage odluka br. 1718/2006/EZ, br. 1855/2006/EZ i br. 1041/2009/EZ (1) („Uredba”),

—

uzimajući u obzir članke 167. i 173. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—

uzimajući u obzir Konvenciju o zaštiti i promicanju raznolikosti kulturnih izričaja koju je 20. listopada 2005. usvojila Organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu (UNESCO),

—

uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Europske komisije i visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 8. lipnja 2016. naslovljenu „Ususret strategiji EU-a za međunarodne kulturne odnose” (JOIN(2016)0029),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 26. rujna 2012. naslovljenu „Promicanje kulturnog i kreativnog sektora za rast i radna mjesta u EU-u” (COM(2012)0537),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 30. lipnja 2010. naslovljenu „Europa, vodeće svjetsko turističko odredište – novi politički okvir za turizam u Europi” (COM(2010)0352),

—

uzimajući u obzir zelenu knjigu Komisije od 27. travnja 2010. naslovljenu „Iskorištavanje potencijala kulturnih i kreativnih industrija” (COM(2010)0183),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2015/1017 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. lipnja 2015. o Europskom fondu za strateška ulaganja, Europskom savjetodavnom centru za ulaganja i Europskom portalu projekata ulaganja i o izmjeni uredaba (EU) br. 1291/2013 i (EU) br. 1316/2013 – Europski fond za strateška ulaganja (2),

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 27. svibnja 2015. o kulturnim i kreativnim preplitanjima u svrhu poticanja inovacija, ekonomske održivosti i socijalne uključenosti,

—

uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 8. rujna 2015. naslovljenu „Ususret cjelovitom pristupu kulturnoj baštini u Europi” (3),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. siječnja 2016. o ulozi međukulturnog dijaloga, kulturne raznolikosti i obrazovanja u promicanju temeljnih vrijednosti EU-a (4),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 28. travnja 2015. o europskom filmu u digitalnom dobu (5),

—

uzimajući u obzir studiju naslovljenu „Europske prijestolnice kulture: strategije uspjeha i dugoročni učinci” koju je 2013. proveo Resorni odjel B za strukturnu i kohezijsku politiku na zahtjev Odbora za kulturu i obrazovanje,

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. rujna 2013. o promicanju europskih kulturnih i kreativnih sektora kao izvora gospodarskog rasta i radnih mjesta (6),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. svibnja 2011. o kulturnoj dimenziji vanjskog djelovanja EU-a (7),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. svibnja 2011. o iskorištavanju potencijala kulturnih i kreativnih industrija (8),

—

uzimajući u obzir Plan rada EU-a za kulturu za razdoblje 2015. – 2018.,

—

uzimajući u obzir Međuinstitucijski sporazum o boljoj izradi zakonodavstva između Parlamenta, Vijeća i Komisije od 13. travnja 2016., a posebno njegove stavke od 20. do 24. o ex-post evaluaciji postojećeg zakonodavstva,

—

uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika, kao i članak 1. stavak 1. točku (e) odluke Konferencije predsjednika od 12. prosinca 2002. o postupku davanja odobrenja za sastavljanje izvješća o vlastitoj inicijativi te Prilog 3. priložen toj odluci,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za kulturu i obrazovanje i mišljenje Odbora za proračun (A8-0030/2017),

A.

budući da su ciljevi programa Kreativna Europa zaštita i promicanje europske kulturne i jezične raznolikosti, uz istovremeno promicanje europske kulturne baštine, s jedne strane, i jačanje konkurentnosti europskog kulturnog i kreativnog sektora, s druge strane;

B.

budući da je kultura ključni čimbenik u promicanju europske integracije;

C.

budući da Kreativna Europa, a osobito njezin potprogram Kultura, nema ni približno dovoljno sredstava na raspolaganju te stoga ne uspijeva ispuniti visoka očekivanja;

D.

budući da su, u skladu s člancima 3. i 4. Uredbe, promicanje europske kulturne i jezične raznolikosti i europske kulturne baštine, a osobito promicanje transnacionalnog kruženja kulturnih i kreativnih djela, među osnovnim ciljevima programa;

E.

budući da je, u skladu s člankom 12. Uredbe, promicanje transnacionalnog kruženja i mobilnosti, a osobito podupiranje kruženja europske književnosti u cilju osiguravanja njezine najšire moguće dostupnosti, među prioritetima potprograma Kultura;

F.

budući da struktura jedinstvenog programa nosi prednosti koje omogućuju dostizanje kritične mase i potencijalno daje vidljivost područjima koja su i dalje podcijenjena i suočena s istim izazovima u pogledu fragmentacije, globalizacije, nedostatka podataka i poteškoća u pristupu kreditu;

G.

budući da podjela strukture programa na dva potprograma, čime se štite posebnosti i identiteti oba potprograma, i dodatak Međusektorskog potprograma predstavljaju prednost u pogledu boljeg razumijevanja suradnje i razvoja u području kulture, povezivanjem s trećim zemljama;

H.

budući da je Međusektorski potprogram samo djelomično razvio svoj strateški cilj promicanja transnacionalne i transsektorske kulturne suradnje;

I.

budući da se programom Kreativna Europa omogućuje suradnja i zajedničko djelovanje sa zemljama koje ne sudjeluju u Programu i s međunarodnim organizacijama koje su aktivne u kulturnom i kreativnom sektoru, kao što su UNESCO, Vijeće Europe i Organizacija za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD), na temelju zajedničkih doprinosa ostvarivanju ciljeva Programa;

J.

budući da sustav pokazatelja uspješnosti iz članka 18. Uredbe, uključujući pokazatelje za opće ciljeve programa, pokazatelje povezane s potprogramima MEDIA i Kultura i posebne pokazatelje koji se tiču Instrumenta jamstva, i dalje nije uspostavljen ili nije još postao operativan;

K.

budući da se trenutačni sustav ocjenjivanja pokazao neprikladnim za prirodu i specifičnu prirodu programa te ga stoga treba poboljšati;

L.

budući da su konkretna djelovanja, kao što su inicijativa Europskih prijestolnica kulture, uključujući njezinu mrežu, nagrade i Oznaka europske baštine, pokazala potencijal za održiv lokalni gospodarski razvoj i kulturni turizam te bi ih stoga trebalo unaprijediti i proaktivnije promicati;

M.

budući da je 2016. pokrenut poziv za izbjeglice koji se uključuju u europsko društvo u okviru Međusektorskog potprograma radi promicanja i pružanja podrške kreativnosti i međukulturnom dijalogu;

N.

budući da financiranje područja „projekata suradnje” u okviru potprograma Kultura predstavlja 70 % proračuna potprograma, budući da je to područje veoma popularno među kulturnim subjektima i budući da je usmjereno na zajedničke pristupe na prekograničnoj osnovi, te omogućuje otvoreno definiranje nepredvidivih, veoma inovativnih i kreativnih projekata, koji su posebno poželjni;

O.

budući da je, iako se Uredbom uređuje uspostava bilateralnih sporazuma s trećim zemljama u cilju njihova sudjelovanja u programu ili u dijelovima programa, do ovog trenutka samo nekoliko zemalja završilo postupak;

P.

budući da su, zahvaljujući djelovanju Parlamenta, kultura, kulturne i kreativne industrije te audiovizualni sektor uključeni, premda nedovoljno, u višegodišnje programe Erasmus +, Obzor 2020. i Cosme, u strukturne fondove i u prioritete Europskog fonda za strateška ulaganja;

Q.

budući da postoji snažna sinergija između informalnog učenja i kreativnog i medijskog sektora, s obzirom na to da mnoge organizacije u području umjetnosti, medija i kulture pružaju mogućnosti informalnog obrazovanja;

R.

budući da je udio uspješnih podnositelja prijava 15 % u potprogramu Kultura i 44 % u potprogramu MEDIA, ali je u potprogramu MEDIA još i manji (32 %) ako se ne računaju automatski programi;

S.

budući da je u okviru potprograma MEDIA do ovog trenutka ukupno zaprimljeno 13 000 prijava, a financirano je više od 5 500 projekata;

T.

budući da automatski sustav bodovanja u potprogramu MEDIA, koji je usmjeren na osiguravanje jednakih uvjeta za sve države članice, dovodi do narušavanja tržišta i znatno oštećuje države s visokim kapacitetom audiovizualne produkcije;

U.

budući da vrsta bespovratnih sredstava koja se dodjeljuje za projekte suradnje u okviru potprograma Kultura u sklopu programa Kreativna Europa ne ispunjava potrebe mreža, koje se temelje na operativnoj strukturi i aktivnostima, kao i u prethodnom programu Kultura 2007. – 2013.;

V.

budući da su dionici kritizirali administrativno upravljanje (postupci prijave, ocjenjivanja i izvještavanja) jer je i dalje previše opterećujuće; nadalje ističe potrebu za pojednostavljivanjem postupka podnošenja zahtjeva kako bi se olakšao pristup programu i potaknulo sudjelovanje među potencijalnim korisnicima;

W.

budući da su deskovi Kreativne Europe ključni posrednici između Komisije, Izvršne agencije za obrazovanje, audiovizualnu politiku i kulturu (EACEA) i podnositelja prijava te budući da bi trebali biti bolje informirani o tekućem postupku donošenja odluka i snažno uključeni u pružanje informacija o projektima i promicanje njihovih rezultata;

X.

budući da akteri žale zbog velikog administrativnog opterećenja u postupku prijave, koji uključuje opsežne smjernice i brojne dokumente s ponekad proturječnim informacijama;

Y.

budući da je registracija poduzeća u Servis Europske komisije za provjeru autentičnosti (ECAS) prijavljena kao problematična; budući da je, međutim, e-obrazac vrlo pozitivno prihvaćen;

1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

9.

10.

11.

12.

13.

14.

15.

16.

17.

18.

19.

20.

21.

22.

23.

24.

25.

26.

27.

28.

29.

30.

31.

32.

33.

34.

35.

36.

37.

38.

39.

40.

41.

42.

43.

44.

45.

46.

47.

48.

49.

50.

51.

52.

53.

54.

55.

56.

57.

58.

59.

60.

61.

—

uzimajući u obzir članke 10. i 11. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) u kojima se navodi da „svaki građanin ima pravo sudjelovati u demokratskom životu Unije”, da „institucije građanima i predstavničkim udrugama na odgovarajući način omogućuju da objave i javno razmijene svoje stavove u svim područjima djelovanja Unije” i da „institucije održavaju otvoren, transparentan i redovit dijalog s predstavničkim udrugama i civilnim društvom”,

—

uzimajući u obzir Protokol br. 1 o ulozi nacionalnih parlamenata u Europskoj uniji,

—

uzimajući u obzir Protokol br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti,

—

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU) br. 390/2014 od 14. travnja 2014. o uspostavljanju programa „Europa za građane” za razdoblje 2014. – 2020. (1),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. siječnja 2016. o ulozi međukulturnog dijaloga, kulturne raznolikosti i obrazovanja u promicanju temeljnih vrijednosti EU-a (2),

—

uzimajući u obzir Izvješće Komisije Europskom Parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija o provedbi, rezultatima i općoj procjeni programa „Europa za građane” za razdoblje 2007. – 2013. (COM(2015)0652),

—

uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika, kao i članak 1. stavak 1. točku (e) odluke Konferencije predsjednika od 12. prosinca 2002. o postupku davanja odobrenja za sastavljanje izvješća o vlastitoj inicijativi te Prilog 3. priložen toj odluci,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za kulturu i obrazovanje i mišljenja Odbora za proračune i Odbora za ustavna pitanja (A8-0017/2017),

A.

budući da je program Europa za građane jedinstven i izrazito simboličan program, odnosno primjer slušanja rasprave civilnog društva, s obzirom na to da se njime potiče kritičko razmišljanje o europskom projektu, njegovoj povijesti te povijesti pokreta i ideja kojima se taj projekt promicao te s obzirom na to da taj program doprinosi boljem poznavanju europskih postupaka odlučivanja, čime se poboljšavaju uvjeti za građansko i demokratsko sudjelovanje na razini Unije;

B.

budući da je program Europa za građane usmjeren na jačanje osviještenosti o europskom građanstvu i osjećaja pripadnosti, povećanje solidarnosti, uzajamne tolerancije i poštovanja, promicanje boljeg razumijevanja EU-a, njezina osnutka i razvoja, njezinih vrijednosti, institucija i nadležnosti te poticanje aktivnog dijaloga među građanima EU-a; budući da se aktivnosti u okviru programa mogu smatrati neformalnim cjeloživotnim obrazovanjem na području građanstva;

C.

budući da je kampanja „jedan euro po građaninu” u sklopu programa Europa za građane usmjerena na slanje snažne simboličke poruke o slušanju glasova europskih građana;

D.

budući da trenutni porast euroskepticizma, koji se očituje u činjenici da protueuropske snage propitkuju samo postojanje europskog projekta i koji je kulminirao nedavnim glasovanjem u korist Brexita, ističe važnost takvih programa i jača potrebu za poticanjem razvoja zajedničkog osjećaja europskog identiteta, za razmišljanjem o uzrocima gubitka vjerodostojnosti Europske unije, za poticanjem sudjelovanja građana i pokretanjem dubinske rasprave o europskim vrijednostima, koja bi trebala uključivati cjelokupno civilno društvo te same institucije, kao i obrazovnu kampanju o funkcioniranju institucija EU-a, uz istovremeno isticanje mogućnosti koje nudi pripadnost EU-u;

E.

budući da je prije pristupanja neke zemlje Europskoj uniji potrebna temeljita i sveobuhvatna priprema u pogledu tema sjećanja, pomirenja s prošlošću te jamčenja aktivnog sudjelovanja građana u javnom životu dotične zemlje;

F.

budući da su u skladu s člankom 11. UEU-u institucije EU-a obvezne građanima i predstavničkim udrugama dati priliku da javno iznesu svoja gledišta o svim područjima djelovanja Unije; budući da ta odredba podrazumijeva i obvezu institucija EU-a o vođenju otvorenog, transparentnog i redovitog dijaloga s civilnim društvom te dužnost Komisije da provodi podrobno savjetovanje sa svim dionicima;

G.

budući da se člankom 20. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) utvrđuje temeljni status građanstva Unije i iznose pojedinosti o pravima koja su s njim povezana te budući da je bolje razumijevanje EU-a i njegovih vrijednosti važan preduvjet za osvještavanje građana o njihovim pravima kako bi ih mogli u potpunosti uživati;

H.

budući da su aktivno građanstvo, građanski odgoj i međukulturni dijalog ključni za izgradnju otvorenih, uključivih i otpornih društava;

I.

budući da se sadašnji program temelji na članku 352. UFEU-a kojim je Parlamentu tek dano pravo da izrazi mišljenje u okviru postupka suglasnosti, čemu se on oštro usprotivio u trenutku kada je Komisija podnijela prijedlog jer je to u suprotnosti s demokratskim karakterom programa;

J.

budući da je evaluacijom ex post koju je provela Komisija potvrđena relevantnost ciljeva programa i činjenica da su, s obzirom na to da je drugačiji od drugih programa u pogledu područja primjene, ciljeva, aktivnosti i ciljanih skupina, njime omogućene inicijative koje se drugdje ne bi mogle financirati;

K.

budući da je slijedom proračunskih rezova kao posljedice pregovora o višegodišnjem financijskom okviru (VFO) za razdoblje 2014. – 2020., financijska omotnica za program Europa za građane smanjena za oko 29,5 milijuna EUR i da ograničena financijska omotnica od 185,47 milijuna EUR za program predstavlja tek 0,0171 % VFO-a;

L.

budući da je primijećeno da se države članice često povuku iz sufinanciranja tih projekata i da se zbog toga lokalna tijela nađu u teškoj situaciji kad je riječ o europskim projektima s visokim stopama sufinanciranja;

M.

budući da je uslijed smanjenja financijske omotnice broj projekata koji su se mogli financirati u 2014. pao za gotovo 25 % u usporedbi s prijašnjim programom;

N.

budući da neformalno i informalno učenje, kao i volontiranje, sport, umjetnost i kultura nude mnoge mogućnosti za građanski odgoj i aktivno građanstvo;

O.

budući da su potrebne daljnje sinergije s ostalim programima i bolja komunikacija s ostalim glavnim upravama kako bi se smanjilo preklapanje i pojačao učinak programa;

P.

budući da je dokazana vrijednost postojećeg međunarodnog bratimljenja gradova i općina (Bratimljenje gradova – Mreže gradova), čime se povećava međusobno razumijevanje građana i potiču prijateljstvo i suradnja;

1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

9.

10.

11.

12.

13.

14.

15.

16.

17.

18.

19.

20.

21.

22.

23.

24.

25.

26.

27.

28.

29.

30.

31.

32.

33.

34.

35.

36.

37.

38.

39.

40.

41.

—

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, posebno njegove članke 191. i 207.,

—

uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji, a posebno njegov članak 21. stavak 2.,

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Trgovina za sve: prema odgovornijoj trgovinskoj i ulagačkoj politici” (COM(2015)0497),

—

uzimajući u obzir tekst poglavlja o trgovini i održivom razvoju u Transatlantskom partnerstvu za trgovinu i ulaganja (TTIP) koji je predložio EU, a posebno njegove članke od 10. do 16.,

—

uzimajući u obzir zaključni dokument sa sastanka na vrhu Ujedinjenih naroda o održivom razvoju iz 2015. pod nazivom „Promijeniti svijet: program održivog razvoja do 2030.”, a posebno njegove stavke 9. i 33. te njegov cilj 15.,

—

uzimajući u obzir Opći sporazum o carinama i trgovini (GATT), a posebno njegov članak XX. stavke (a) i (g),

—

uzimajući u obzir Akcijski plan EU-a za suzbijanje nezakonite trgovine divljom faunom i florom (COM(2016)0087) (dalje u tekstu „akcijski plan”),

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 20. lipnja 2016. o Akcijskom planu EU-a za suzbijanje nezakonite trgovine divljom faunom i florom,

—

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 338/97 od 9. prosinca 1996. o zaštiti vrsta divlje faune i flore uređenjem trgovine njima (1) i Direktivu 2008/99/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o zaštiti okoliša putem kaznenog prava (2),

—

uzimajući u obzir Rezoluciju Opće skupštine UN-a 69/314 o suzbijanju nezakonitog trgovanja divljom faunom i florom te Rezoluciju Skupštine za okoliš UN-a 1/3 o nezakonitoj trgovini divljom faunom i florom,

—

uzimajući u obzir ishod 17. konferencije potpisnica Konvencije o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divljih životinja i biljaka (CITES CoP17) u Johannesburgu,

—

uzimajući u obzir ishod Konferencije o nezakonitoj trgovini divljom faunom i florom održane u veljači 2014. u Londonu te preispitivanja ostvarenog napretka u Kasaneu u ožujku 2015.,

—

uzimajući u obzir ishod Svjetskog kongresa Međunarodne unije za očuvanje prirode (IUCN) održanog 2016. na Havajima,

—

uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda protiv transnacionalnog organiziranog kriminaliteta,

—

uzimajući u obzir Globalni program za divlju faunu i floru Fonda za globalni okoliš Svjetske banke,

—

uzimajući u obzir Izvješće o kaznenim djelima u području divlje faune i flore u svijetu iz 2016. koje je sastavio Ured Ujedinjenih naroda za droge i kriminal (UNODC),

—

uzimajući u obzir izjavu iz lipnja 2014. Vijeća za carinsku suradnju Svjetske carinske organizacije o nezakonitoj trgovini divljom faunom i florom,

—

uzimajući u obzir izjavu koju je u Buckinghamskoj palači u Londonu dala radna skupina United for Wildlife Transport (dalje u tekstu „Buckinghamska izjava”),

—

uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za međunarodnu trgovinu (A8-0012/2017),

A.

budući da je na globalnoj razini došlo do nezabilježenog porasta nezakonite trgovine divljom faunom i florom koja za sobom povlači izbijanje biološke krize izazvane kontinuiranim nezakonitim i neodrživim iskorištavanjem i komercijalizacijom svjetske faune i flore;

B.

budući da je nekontrolirano i prekomjerno korištenje divljih vrsta životinja i biljaka druga po redu prijetnja za njihov opstanak u prirodi, odmah poslije uništavanja staništa;

C.

budući da se procjenjuje da je nezakonita trgovina divljom faunom i florom četvrta po profitabilnosti kriminalna aktivnost sa procijenjenim obrtom od čak 20 milijardi EUR;

D.

budući da najnoviji pokazatelji upućuju na sve veću umiješanost velikih mreža organiziranog kriminala koje se koriste sve složenijim metodama;

E.

budući da se nezakonitom trgovinom divljom faunom i florom doprinosi potpirivanju sukoba i da postoje sumnje da se terorističke mreže financiraju, među ostalim, nezakonitom trgovinom divljom faunom i florom i da pritom ostvaruju znatnu dobit;

F.

budući da povezani problemi korupcije i slabih upravljačkih struktura dodatno pogoršavaju postojeće slabe točke okvira za trgovinu divljom faunom i florom;

G.

budući da je Europska unija trenutačno ciljno tržište za te vrste, čvorište za tranzit prema drugim regijama, ali i područje iz kojeg potječu određene vrste namijenjene za nezakonitu trgovinu;

H.

budući da je za rješavanje korijenskih uzroka nezakonite trgovine divljom faunom i florom ključno osigurati da ruralne zajednice iz zemalja podrijetla budu uključene u očuvanje divlje faune i flore i da imaju koristi od tih napora;

I.

budući da je kiberkriminal povezan s divljom faunom i florom ozbiljna prijetnja ugroženim divljim biljnim i životinjskim vrstama, uključujući slonove, nosoroge, ljuskavce, gmazove, vodozemce, ptice i žirafe;

J.

budući da trgovinska politika, kada je povezana s razvojnom suradnjom, može biti snažan pokretač gospodarskog rasta u zemljama u razvoju;

K.

budući da porast nezakonite trgovine brojnim biljnim i životinjskim vrstama ima za posljedicu gubitak biološke raznolikosti i uništenje ekosustava te da sve više životinja i biljaka postaje ugroženo ili čak izumire;

L.

budući da održiva trgovina divljom faunom i florom može biti od ključne važnosti za neke marginalizirane zajednice koje se radi očuvanja lokalnih resursa i doprinosa smanjenju siromaštva oslanjaju na pravne okvire;

1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

9.

10.

11.

12.

13.

14.

15.

16.

17.

18.

19.

20.

21.

22.

23.

24.

25.

26.

27.

28.

29.

30.

31.

32.

33.

34.

35.

36.

37.

38.

—

uzimajući u obzir članke 39., 42. i 43. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) o funkcioniranju zajedničke poljoprivredne politike i zajedničke ribarstvene politike,

—

uzimajući u obzir članak 114. UFEU-a o uspostavi i funkcioniranju jedinstvenog tržišta,

—

uzimajući u obzir Protokol br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti,

—

uzimajući u obzir članak 168. stavak 4. točku (b) UFEU-a o mjerama u veterinarskom i fitosanitarnom području, kojima je neposredni cilj zaštita javnog zdravlja,

—

uzimajući u obzir članak 13. UFEU-a, kojim je propisano da u oblikovanju i provedbi politika Unije u području poljoprivrede, ribarstva, prijevoza, unutarnjeg tržišta, istraživanja i tehnološkog razvoja te istraživanja svemira, Unija i države članice, budući da su životinje čuvstvena bića, punu pažnju posvećuju zahtjevima za dobrobit životinja, istovremeno poštujući zakonodavne ili administrativne odredbe i običaje država članica, posebno u odnosu na vjerske obrede, kulturne tradicije i regionalnu baštinu,

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2016/429 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2016. o prenosivim bolestima životinja te o izmjeni i stavljanju izvan snage određenih akata u području zdravlja životinja („Zakon o zdravlju životinja”) (1),

—

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 1/2005 od 22. prosinca 2004. o zaštiti životinja tijekom prijevoza i s prijevozom povezanih postupaka i o izmjeni direktiva 64/432/EEZ i 93/119/EZ i Uredbe (EZ) br. 1255/97 (2),

—

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 1099/2009 od 24. rujna 2009. o zaštiti životinja u trenutku usmrćivanja (3),

—

uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 98/58/EZ od 20. srpnja 1998. o zaštiti životinja koje se drže u svrhu proizvodnje (4),

—

uzimajući u obzir Provedbenu uredbu Komisije (EU) 2015/262 оd 17. veljače 2015. o utvrđivanju pravila u skladu s direktivama Vijeća 90/427/EEZ i 2009/156/EZ s obzirom na metode za identifikaciju kopitara („Uredba o putovnici za kopitare”) (5),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2016/1012 Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2016. o zootehničkim i genealoškim uvjetima za uzgoj uzgojno valjanih životinja čistih pasmina, uzgojno valjanih hibridnih svinja i njihovih zametnih proizvoda i trgovinu njima kao i za njihov ulazak u Uniju te o izmjeni Uredbe (EU) br. 652/2014, direktiva Vijeća 89/608/EEZ i 90/425/EEZ i stavljanju izvan snage određenih akata u području uzgoja životinja („Uredba o uzgoju životinja”),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1305/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o potpori ruralnom razvoju iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1698/2005 (6),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1306/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o financiranju, upravljanju i nadzoru zajedničke poljoprivredne politike i o stavljanju izvan snage uredaba Vijeća (EEZ) br. 352/78, (EZ) br. 165/94, (EZ) br. 2799/98, (EZ) br. 814/2000, (EZ) br. 1290/2005 i (EZ) br. 485/2008 (7),

—

uzimajući u obzir presudu Suda Europske unije od 23. travnja 2015. u predmetu C-424/13, Zuchtvieh-Export GmbH protiv Stadt Kempten,

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije pod nazivom „Europa 2020. – strategija za pametan, održiv i uključiv rast” (COM(2010)2020),

—

uzimajući u obzir Provedbenu uredbu Komisije (EU) br. 1337/2013 od 13. prosinca 2013. o utvrđivanju pravila za primjenu Uredbe (EU) br. 1169/2011 (8) u pogledu navođenja zemlje podrijetla ili mjesta podrijetla mesa,

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije upućenu Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija pod nazivom „Europa, vodeće svjetsko turističko odredište – novi politički okvir za turizam u Europi” (COM(2010)0352),

—

uzimajući u obzir zaključke studije Komisije pod nazivom „EDUCAWEL” (9),

—

uzimajući u obzir načela supsidijarnosti i proporcionalnosti,

—

uzimajući u obzir Europsku konvenciju za zaštitu životinja koje se drže u svrhu proizvodnje,

—

uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj (A8-0014/2017),

A.

budući da godišnja vrijednost sektora kopitara u EU-u iznosi preko 100 milijardi EUR (10) te da je ukupni promet na kladionicama samo 2013. iznosio 27,3 milijarde EUR, od čega su vlade država članica primile 1,1 milijardu EUR (11);

B.

budući da je samo u industriji konjičkog sporta zaposleno otprilike 900 000 ljudi i da pet do sedam kopitara stvaraju jedno radno mjesto s punim radnim vremenom te da se ta radna mjesta, koja se nalaze u gospodarski osjetljivim ruralnim područjima, ne mogu izmjestiti;

C.

budući da sektor kopitara ostvaruje ciljeve europske politike ruralnog razvoja koja se temelji na održivoj poljoprivredi, održivom upravljanju prirodnim resursima i promicanju socijalne uključenosti u ruralnim zajednicama; budući da se kopitari i dalje naveliko koriste u poljoprivredi i da se za njih nalaze nove namjene, na primjer proizvodnja magarećeg mlijeka, te da daljnji razvoj tih proizvoda donosi i nove mogućnosti i koristi za proizvođače i potrošače;

D.

budući da sektor kopitara ima aktivnu ulogu u ostvarenju ciljeva strategije Europa 2020. kojom se nastoji ostvariti održivi rast koji se dijelom temelji na ekološki prihvatljivijem gospodarstvu, a dijelom na uključivom rastu te budući da je sektor kopitara važan zbog njegova ključnog doprinosa ekološkom, ekonomskom i socijalnom razvoju u ruralnim područjima;

E.

budući da je Europska unija najveće tržište na svijetu za industriju konjičkih sportova (12);

F.

budući da kopitari u EU-u, čija se brojka procjenjuje na 7 milijuna, imaju povijesnu vezu s ljudima i vrše vrlo različite uloge, od uloge životinja za natjecanja i za rekreaciju do uloge radnih životinja u prijevozu, turizmu, behavioralnim i edukacijsko-rehabilitacijskim terapijama, sportu, obrazovanju, šumarstvu i poljoprivredi, izvora mlijeka i mesa, životinja za istraživanje te divljih i poludivljih životinja; budući da kopitari doprinose i očuvanju bioraznolikosti i ruralnoj održivosti te da tijekom svojeg života mogu imati nekoliko od navedenih uloga;

G.

budući da odgovorno vlasništvo i skrb nad kopitarima počinje odgovarajućom pažnjom za zdravlje životinja i uvjete u kojima žive te da prema tome u središtu svih aktivnosti kopitara mora biti pitanje njihove dobrobiti; budući da regulatorno okružje na razini EU-a varira od države do države te da se postojeće zakonodavstvo različito primjenjuje unutar EU-a što dovodi do narušavanja tržišnog natjecanja i pogoršanja u pogledu dobrobiti životinja;

H.

budući da su kopitari, u odnosu na njihov broj (13), životinje koje se najčešće prevoze u Europi, da su građani EU-a ozbiljno zabrinuti zbog vremena koje životinje provode u prijevozu i da zahtijevaju kraće trajanje prijevoza, jer se kopitari dovoze u Uniju i odvoze iz nje u vozilima koja nisu prikladna u tu svrhu i to na velike udaljenosti cestom, morem i zrakom prije nego dođu do svog krajnjeg odredišta;

I.

budući da su podaci o kretanjima kopitara u komercijalne svrhe zabilježeni s pomoću sustava TRACES, međutim, ti se podaci objavljuju samo jednom godišnje i uz kašnjenje od dvije godine;

J.

budući da bi se lako dostupnim podacima moglo pomoći nadležnim tijelima i drugim organizacijama da bolje nadziru učinke na zdravlje životinja i istražuju naknadne navode o slaboj biološkoj sigurnosti;

K.

budući da nema dovoljno podataka za utvrđivanje koliko se točno radnih kopitara koristi na malim i djelomično samoopskrbnim poljoprivrednim gospodarstvima, od kojih se znatan broj nalazi u novijim državama članicama, te u turizmu;

L.

budući da je Svjetska organizacija za zdravlje životinja (OIE) u svibnju 2016. (14) usvojila smjernice o radnim kopitarima u pogledu pet temeljnih prava životinja, to jest da ne pate od gladi, žeđi ni pothranjenosti, da ih se zaštiti od straha i uznemiravanja, tjelesne nelagode te pretjerane vrućine, da ih se zaštiti od boli i da imaju slobodu prirodnog ponašanja;

M.

budući da kopitari u okviru poljoprivrede, konjičkih aktivnosti i turizma lokalnim akterima i ruralnim područjima pružaju vrijedna radna mjesta i prihode koji se ne mogu izmjestiti, ali je ugrožena dobrobit dijela kopitara i turisti najčešće nemaju dovoljno znanja da bi mogli utvrditi i ispraviti probleme povezane s njihovom dobrobiti (15);

N.

budući da se oznakama dobrobiti životinja koje dodjeljuju zaposlenici u sektoru jamči dobro funkcioniranje tih aktivnosti i dostupnost potrebnih informacija javnosti;

O.

budući da neograničeno, neselektivno i neodgovorno uzgajanje kopitara dovodi do slabe gospodarske vrijednosti tih životinja koje se često suočavaju s ozbiljnim problemima povezanima s dobrobiti, posebno tijekom gospodarske recesije; budući da su Parlament i Vijeće nedavno usvojili zakonodavstvo kojim se usklađuju pravila o zootehničkim i genealoškim uvjetima koji vrijede za uzgoj čistih pasmina, uključujući i kopitare, u cilju povećanja konkurentnosti i poboljšanja organizacije sektora europskog stočarstva te kvalitete informacija povezanih s razmnožavanjem i identifikacijom čistokrvnih rasplodnih životinja, posebno kopitara;

P.

budući da se u zapadnim državama članicama broj napuštenih kopitara povećao u odnosu na 2008., posebno u onima u kojima oni više nisu izvor prihoda nego skupi luksuz i time veliko financijsko opterećenje; budući da Komisija i države članice to nisu popratile adekvatnim i zadovoljavajućim odgovorom;

Q.

budući da se većina primjera takvog ponašanja odnosi na privatne vlasnike i da nije reprezentativna u pogledu najvećeg dijela sektora profesionalnog uzgoja konja u Europi;

R.

budući da su kopitari društvene životinje kognitivnih sposobnosti koje mogu razviti snažnu prisnost s ljudima i budući da ih se koristi u okviru brojnih edukativnih i obrazovnih programa, terapija i rehabilitacijskih programa, uključujući programe za poremećaje iz autističnog spektra, cerebralnu paralizu, cerebrovaskularne poremećaje, poremećaje i poteškoće s učenjem ili govorom, rehabilitaciju bivših zatvorenika, psihoterapiju, posttraumatski stresni poremećaj te ovisnost;

S.

budući da se vlasnici suočavaju s teškim odlukama kada se više ne mogu prikladno skrbiti o svojim kopitarima, među ostalim zbog visokih veterinarskih troškova, i budući da je u određenim državama članicama eutanazija prečesto prvo rješenje, i to vrlo skupo, za vlasnike koji više ne mogu podmirivati veterinarske troškove i troškove za jamčenje dobrobiti kopitara; budući da je u drugim državama članicama eutanazija kopitara moguća jedino kada postoji jasno veterinarsko opravdanje, neovisno o dugoročnoj dobrobiti dotične životinje;

T.

budući da se kopitari u mnogim zemljama izvan Unije ne smatraju životinjama za proizvodnju hrane te da se konjsko meso iz tih zemalja rutinski uvozi u cilju njegove prodaje i plasmana na tržište EU-a; budući da ta situacija utječe na pitanje dobrobiti i dovodi do narušavanja tržišnog natjecanja zato što EU trenutačno ne dozvoljava da meso europskih konja koji nisu prvotno bili namijenjeni za proizvodnju mesa i klanje bude dio ljudske prehrane, dok je u slučaju uvoza mesa iz trećih zemalja moguća veća fleksibilnost;

1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

9.

10.

11.

12.

13.

14.

15.

16.

17.

18.

19.

20.

21.

22.

23.

24.

25.

26.

27.

28.

29.

30.

31.

32.

33.

34.

35.

36.

37.

38.

39.

40.

41.

42.

43.

44.

45.

46.

47.

48.

49.

50.

51.

52.

53.

54.

55.

56.

57.

58.

59.

60.

61.

62.

63.

64.

65.

66.

67.

—

uzimajući u obzir članak 2. i drugi podstavak članka 3. stavka 3. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) i članak 8. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

—

uzimajući u obzir članak 23. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

—

uzimajući u obzir Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (EKLJP),

—

uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda od 18. prosinca 1979. o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena,

—

uzimajući u obzir Direktivu 2012/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2001/220/PUP (1),

—

uzimajući u obzir Pekinšku deklaraciju i Platformu za akciju koje su 15. rujna 1995. donesene na Četvrtoj svjetskoj konferenciji o ženama i kasnije zaključne dokumente koji su doneseni na posebnim sjednicama Ujedinjenih naroda, Peking + 5 (2000.), Peking + 10 (2005.) i Peking + 15 (2010.),

—

uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o suzbijanju trgovanja osobama i iskorištavanja prostitucije drugih iz 1949.,

—

uzimajući u obzir Direktivu 2011/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2011. o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima i zaštiti njegovih žrtava te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2002/629/PUP (2),

—

uzimajući u obzir svoje stajalište od 20. listopada 2010. o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive Vijeća 92/85/EEZ o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja na radu trudnih radnica te radnica koje su nedavno rodile ili doje (Direktiva o rodiljnom dopustu) (3),

—

uzimajući u obzir Direktivu 2006/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada (4),

—

uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2004/113/EZ od 13. prosinca 2004. o provedbi načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pristupu i nabavi robe, odnosno pružanju usluga (5),

—

uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2013/62/EU od 17. prosinca 2013. o izmjeni Direktive Vijeća 2010/18/EU o provedbi revidiranog Okvirnog sporazuma o roditeljskom dopustu koji su sklopili BUSINESSEUROPE, UEAPME, CEEP i ETUC zbog izmjene statusa Mayottea u odnosu na Europsku uniju (6),

—

uzimajući u obzir direktive EU-a od 1975. godine o različitim aspektima jednakog postupanja prema ženama i muškarcima (Direktiva 2010/41/EU (7), Direktiva 2010/18/EU (8), Direktiva 2006/54/EZ, Direktiva 2004/113/EZ, Direktiva 92/85/EEZ (9), Direktiva 86/613/EEZ (10) i Direktiva 79/7/EEZ (11)),

—

uzimajući u obzir prijedlog Komisije od 14. ožujka 2012. direktive Europskog parlamenta i Vijeća o povećanju ravnoteže spolova među savjetodavnim članovima uprava trgovačkih društava uvrštenih na burzama te o drugim povezanim mjerama (Direktiva o ženama u upravnim odborima (COM(2012)0614)),

—

uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Konvencija iz Istanbula) i njezin članak 3. u kojem se „rod” definira na sljedeći način: „društveno oblikovane uloge, ponašanja, aktivnosti i osobine koje određeno društvo smatra prikladnima za žene i muškarce”,

—

uzimajući u obzir prijedlog Komisije od 4. ožujka 2016. odluke Vijeća o potpisivanju, u ime Europske unije, Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (COM(2016)0111),

—

uzimajući u obzir Zaključke Vijeća od 16. lipnja 2016. o rodnoj ravnopravnosti (00337/2016),

—

uzimajući u obzir Zaključke Vijeća donesene 5. i 6. lipnja 2014. o sprečavanju i borbi protiv svih oblika nasilja nad ženama i djevojčicama, uključujući genitalno sakaćenje žena (09543/2014),

—

uzimajući u obzir Zaključke Vijeća od 7. prosinca 2015. o ravnopravnosti žena i muškaraca u području donošenja odluka (14327/2015),

—

uzimajući u obzir izjavu trija predsjedatelja EU-a od 7. prosinca 2015. koju su potpisale Nizozemska, Slovačka i Malta,

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 3. ožujka 2010. naslovljenu „Europa 2020.: strategija za pametan, održiv i uključiv rast” (COM(2010)2020),

—

uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 3. ožujka 2015. naslovljen „Izvješće o ravnopravnosti žena i muškaraca 2014.” (SWD(2015)0049),

—

uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 4. ožujka 2016. naslovljen „Izvješće o ravnopravnosti žena i muškaraca 2015.” (SWD(2016)0054),

—

uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 3. prosinca 2015. naslovljen „Strateška suradnja za rodnu ravnopravnost 2016. – 2019.” (SWD(2015)0278),

—

uzimajući u obzir svoje rezolucije od 10. veljače 2010. o jednakosti žena i muškaraca u Europskoj uniji 2009. godine (12), od 8. ožujka 2011. o jednakosti žena i muškaraca u Europskoj uniji 2010. godine (13), od 13. ožujka 2012. o jednakosti žena i muškaraca u Europskoj uniji 2011. godine (14), te od 10. ožujka 2015. o napretku u području jednakosti žena i muškaraca u Europskoj uniji 2013. (15),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 25. studenoga 2013. naslovljenu „Prema ukidanju genitalnog sakaćenja žena” (COM(2013)0833) i svoju Rezoluciju od 6. veljače 2014. o ukidanju genitalnog sakaćenja žena (16),

—

uzimajući u obzir rezultate istraživanja o lezbijkama, homoseksualcima, biseksualnim i transrodnim osobama u Europskoj uniji koje je provela Agencija za temeljna prava (FRA) i objavila u svibnju 2013.,

—

uzimajući u obzir izvješće Agencije za temeljna prava (FRA) naslovljeno „Nasilje nad ženama – istraživanje na razini EU-a. Glavni rezultati” objavljeno u ožujku 2014.,

—

uzimajući u obzir izvješće Agencije za temeljna prava naslovljeno „Stanje interseksualnih osoba u pogledu temeljnih prava” objavljeno u svibnju 2015. godine,

—

uzimajući u obzir izvješće Europske mreže tijela za ravnopravnost (Equinet) naslovljeno „Daljnja prisutnost diskriminacije, uznemiravanja i neravnopravnosti žena. Rad tijela za ravnopravnost na razvoju nove strategije Europske komisije za rodnu ravnopravnost” objavljeno 2015.,

—

uzimajući u obzir izvješća Europske zaklade za poboljšanje životnih i radnih uvjeta (Eurofound) naslovljena „Razlika u zaposlenosti muškaraca i žena: izazovi i rješenja” (2016.), „Socijalni partneri i rodna ravnopravnost u Europi” (2014.), „Razvoj radnog života u Europi: godišnji pregled EurWORK-a” (2014. i 2015.) i šesto Europsko istraživanje o radnim uvjetima (2016.),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 3. veljače 2016. o novoj strategiji za prava žena i jednakost spolova u Europi nakon 2015. (17) i svoje izvješće od 9. lipnja 2015. o strategiji EU-a za jednakost žena i muškaraca nakon 2015. (18),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. veljače 2014. o borbi protiv nasilja nad ženama (19),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. rujna 2015. o osnaživanju djevojčica obrazovanjem u EU-u (20),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. ožujka 2016. o situaciji u kojoj se nalaze žene izbjeglice i tražiteljice azila u EU-u (21),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 28. travnja 2016. o radnicama i njegovateljicama u kućanstvu u EU-u (22),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 26. svibnja 2016. o siromaštvu: rodna perspektiva (23),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. rujna 2016. o stvaranju povoljnih uvjeta na tržištu rada za ostvarivanje ravnoteže između privatnog i poslovnog života (24),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. rujna 2016. o primjeni Direktive Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenoga 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja („Direktiva o jednakosti pri zapošljavanju”) (25),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. ožujka 2016. o rodno osviještenoj politici u radu Europskog parlamenta (26),

—

uzimajući u obzir Rezoluciju Europskog parlamenta od 12. svibnja 2016. o provedbi Direktive 2011/36/EU od 5. travnja 2011. o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima i zaštiti njegovih žrtava iz rodne perspektive (27),

—

uzimajući u obzir izvješće Komisije od 3. lipnja 2013. o napretku u ostvarivanju ciljeva iz Barcelone pod naslovom „Razvoj objekata za skrb o maloj djeci u Europi s ciljem održivog i uključivog rasta” (28),

—

uzimajući u obzir preporuku Komisije od 20. veljače 2013. naslovljenu „Ulaganje u djecu: prekidanje kruga prikraćenosti” (29),

—

uzimajući u obzir Indeks rodne ravnopravnosti Europskog instituta za rodnu ravnopravnost (EIGE) za 2015., izvješće „Peking + 20: četvrti pregled provedbe Pekinške platforme za djelovanje u državama članicama EU-a” i druga izvješća EIGE-a,

—

uzimajući u obzir studiju Europske mreže pravnih stručnjaka za rodnu ravnopravnost i nediskriminaciju naslovljeno „Komparativna analiza prava u području rodne ravnopravnosti u Europi 2015.” iz siječnja 2016.,

—

uzimajući u obzir dogovorene zaključke o ulozi muškaraca i dječaka u postizanju rodne ravnopravnosti donesene na 48. sjednici Komisije Ujedinjenih naroda za status žena u ožujku 2004. (30),

—

uzimajući u obzir dokument naslovljen „Promijeniti svijet: program održivog razvoja do 2030.” donesen na sastanku na vrhu Ujedinjenih naroda o održivom razvoju održanom 25. rujna 2015. te ciljeve za rodnu ravnopravnost, prava žena i osnaživanje žena uključene u taj dokument,

—

uzimajući u obzir statističko izvješće Komisije iz travnja 2014. naslovljeno „Samohrani roditelji i zapošljavanje u Europi” (31),

—

uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za prava žena i jednakost spolova (A8-0046/2017),

A.

budući da Indeks rodne ravnopravnosti EIGE-a za 2015. ukazuje na tek neznatno poboljšanje situacije: EU je još uvijek tek na pola puta k ostvarenju cilja rodne ravnopravnosti – opća ocjena od 2005. porasla je s 51,3 na 52,9 od 100; budući da je potreban brži napredak kani li EU ispuniti ciljeve strategije Europa 2020.

B.

budući da je posljednjih godina u nekim državama članicama EU-a znatno porastao broj građanskih i političkih pokreta nauštrb jednakih prava žena i muškaraca te da one čak dovode u pitanje potrebu za politikom rodne ravnopravnosti; budući da je cilj tih negativnih reakcija usmjerenih protiv rodne ravnopravnosti ojačati tradicionalne rodne uloge i preispitati postojeća i buduća postignuća u području rodne ravnopravnosti, prava žena i prava pripadnika zajednice LGBTI;

C.

budući da je jednakost žena i muškaraca temeljno pravo priznato u Ugovoru o Europskoj uniji i Povelji o temeljnim pravima; budući da je cilj Europske unije u ovom području također jamčenje jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema ženama i muškarcima te borba protiv svake diskriminacije na temelju spola;

D.

budući da je 2015. stopa zaposlenosti žena iznosila 64,5 %, što je dosada najviši zabilježeni rezultat, ali je i dalje znatno ispod stope zaposlenosti muškaraca koja je iznosila 75,6 %; budući da je, nažalost, četiri puta veća vjerojatnost da na nepuno radno vrijeme počne i nastavi raditi žena nego muškarac, i to često neželjeno; budući da mnogi mladi ljudi žive u siromaštvu unatoč tome što rade, posebno u Grčkoj, Španjolskoj, Hrvatskoj, Italiji, Portugalu, Slovačkoj i na Cipru;

E.

budući da je stopa nezaposlenosti žena podcijenjena s obzirom na to da mnoge žene nisu registrirane kao nezaposlene, posebice žene koje žive u ruralnim ili izoliranim područjima, žene koje pomažu u obiteljskom poslu, kao i velik broj žena koje se posvećuju samo kućanskim poslovima i brizi o djeci; budući da ova situacija također stvara razliku u pogledu pristupa javnim uslugama (naknadama, mirovinama, rodiljnim dopustima, bolovanju, pristupu socijalnom osiguranju itd.);

F.

budući da je u izvješću Eurofounda o razlici u zaposlenosti između muškaraca i žena procijenjeno da navedena razlika stoji EU oko 370 milijardi EUR godišnje, što je 2,8 % BDP-a EU-a (32);

G.

budući da situacija u zemljama pogođenima gospodarskom krizom i rezovima u proračunu nerazmjerno utječe na žene, posebno na mlade i starije žene, samohrane majke i žene koje su žrtve višestruke diskriminacije te da ih je to dovelo do siromaštva i socijalne marginalizacije jer ih se sve više isključuje s tržišta rada; budući da rezovi u uslugama javne skrbi i zdravstva dovode do prijenosa odgovornosti za skrb s društva natrag na kućanstva, što uglavnom utječe na žene;

H.

budući da je feminizacija siromaštva i dalje prisutna u EU-u i da su vrlo visoke stope nezaposlenosti, siromaštva i socijalne isključenosti među ženama usko povezane s proračunskim rezovima za javne usluge kao što su zdravstvo, obrazovanje, socijalne službe i socijalna pomoć; budući da te politike dovode do veće nestabilnosti radnih mjesta, posebice zbog povećanja rada na nepuno radno vrijeme, i to nedobrovoljno, i privremenih ugovora;

I.

budući da su 2015. tri četvrtine kućanskih poslova i zadaća roditeljske skrbi obavljale žene u radnom odnosu te da su one zbog toga pod teretom dvostruke odgovornosti; budući da žene općenito preuzimaju znatno veću odgovornost u pogledu roditeljske skrbi i kućanskih poslova; budući da tradicionalne uloge i stereotipi u vezi s muškarcima i ženama i dalje imaju jak utjecaj na raspodjelu kućanskih poslova, na radnom mjestu i u društvu u širem smislu; budući da se takvom tradicionalnom podjelom odgovornosti produžuje status quo i ograničavaju mogućnosti zapošljavanja i osobnog razvoja žena, zbog čega im se ostavlja malo vremena za socijalnu uključenost i uključenost u zajednicu ili ekonomsko sudjelovanje; budući da je jednak omjer u obavljanju neplaćenih poslova između žena i muškaraca, primjerice pružanje skrbi i preuzimanje odgovornosti u kućanstvu, preduvjet za dugoročnu ekonomsku neovisnost žena i rodnu ravnopravnost;

J.

budući da su neki dopusti povezani s obitelji i dalje često osnova za diskriminaciju i stigmatizaciju žena i muškaraca usprkos postojećem političkom okviru i zakonodavstvu na razini EU-a i nacionalnoj razini, i da to osobito utječe na žene kao glavne skrbnike koji se koriste dopustima povezanima s obitelji;

K.

budući da gotovo četvrtina država članica EU-a nema zakonske odredbe o očinskom dopustu i da je u nekima od država koje ih imaju očevima dozvoljen dopust od samo jednog, dva ili nekoliko dana; budući da u osam država članica za roditeljski dopust nije predviđena nikakva naknada te u prosjeku očevi vrlo malo koriste roditeljski dopust – samo 10 % očeva uzme najmanje jedan dan dopusta, dok 97 % majki koristi roditeljski dopust na koji pravo imaju oba roditelja; budući da je promicanje većeg korištenja roditeljskog i očinskog dopusta nužan preduvjet za ostvarivanje rodne ravnopravnosti; budući da je studija Eurofounda (33) ukazala na aspekte koji utječu na postotak u kojem očevi uzimaju roditeljski dopust, a to su: razina naknade, prilagodljivost sustava dopusta, dostupnost informacija, dostupnost i fleksibilnost usluga skrbi za djecu i strah da će zbog uzimanja dopusta biti isključeni s tržišta rada;

L.

budući da je dostupnost kvalitetnih ustanova za skrb i usluga skrbi o djeci, starijim i drugim nesamostalnim članovima obitelji po pristupačnim cijenama jedan od preduvjeta za aktivno uključivanje žena u tržište rada; budući da su ciljevi iz Barcelone odličan instrument za postizanje stvarne ravnopravnosti između muškaraca i žena te da sve države članice trebaju odlučno djelovati da bi ih čim prije ostvarile; budući da su, zbog nedostatka struktura i usluga za kvalitetno djetinjstvo koje bi bile cjenovno pristupačne, majke sve češće prisiljene odabrati između skraćenog radnog vremena ili potpunog odustajanja od svog posla kako bi se brinule za djecu, što stvara posljedice na obiteljske i mirovinske dohotke;

M.

budući da su pristup osposobljavanju i temeljno ljudsko pravo na obrazovanje djevojčica i žena važne europske vrijednosti i ključni element osnaživanja djevojčica i žena na društvenoj, kulturnoj i profesionalnoj razini te cjelovitog uživanja u svim drugim društvenim, ekonomskim, kulturnim i političkim pravima te posljedično sprječavanja nasilja nad ženama i djevojčicama; budući da je univerzalno, obvezno i besplatno obrazovanje glavni uvjet za jamčenje jednakih mogućnosti za sve te da bi trebalo biti dostupno svoj djeci, bez diskriminacije i neovisno o njihovom statusu boravka; budući da borba protiv rodne neravnopravnosti počinje u predškolskoj dobi i zahtijeva stalni pedagoški nadzor školskog programa, razvojnih ciljeva i obrazovnih rezultata;

N.

budući da je rodna ravnopravnost odgovornost svih pojedinaca u društvu i zahtijeva aktivan doprinos žena i muškaraca; budući da bi se vlasti trebale posvetiti razvoju obrazovnih kampanja usmjerenih na muškarce i mlađe generacije kako bi muškarci i dječaci bili jednako uključeni partneri, postupno sprječavajući i uklanjajući sve oblike rodno uvjetovanog nasilja te promičući ili osnažujući žene;

O.

budući da, unatoč činjenici da žene u prosjeku dostignu veći stupanj obrazovanja od muškaraca, prosječna razlika u plaćama muškaraca i žena u EU-u 2014. iznosi 16,1 %, iako postoje značajne razlike među državama članicama;

P.

budući da je horizontalna i vertikalna rodna segregacija u zapošljavanju još uvijek rasprostranjena pojava koju, među ostalim, prouzrokuju činjenica da se poslovi koji se smatraju „ženskima” smatraju manje važnima od „muških”, trajna prisutnost staklenog stropa koji sprečava žene da dođu do najviših i najbolje plaćenih položaja i prevelika zastupljenost žena u poslovima na nepuno radno vrijeme, koji su manje plaćeni od poslova na puno radno vrijeme; budući da, iako su žene jednake muškarcima ili ih čak nadmašuju u pogledu razina obrazovanja, učinak rodnih stereotipa na odluke o obrazovanju i osposobljavanju koje donose učenici u školi može utjecati na izbore tijekom njihovih života te posljedično ima snažne implikacije za tržište rada; budući da stereotipi koje društvo naširoko prenosi u pogledu neusklađenosti majčinstva i profesionalnog rada na puno radno vrijeme mogu dovesti žene u nepovoljan položaj, a mlade žene mogu odvratiti od nastavka visokog obrazovanja ili ulaganja u karijeru;

Q.

budući da složeni pokazatelj plaćenog i neplaćenog radnog vremena iz istraživanja Eurofounda o radnim uvjetima pokazuje da je, općenito, radno vrijeme žena dulje kada se izračunaju plaćeni i neplaćeni radni sati (34);

R.

budući da je u sektorima koji se odnose, ali nisu ograničeni na robu, usluge ili poljoprivredu prisutan nejednak pristup između žena i muškaraca gospodarskim i financijskim sredstvima, kao što su imovina, kapital, proizvodni resursi i krediti;

S.

budući da je u EU i dalje prisutna razlika u mirovinama koja iznosi čak 40,2 % 2014. godine; budući da je ona rezultat nepovoljne situacije žena kroz vrijeme, kao što je nedostatak pristupa brojnim financijskim sredstvima poput sustava naknada i mirovinskog sustava, koji su dostupni zaposlenima na puno radno vrijeme, i za koje mnoge žene ne ispunjavaju uvjete s obzirom na to da su često zaposlene na nepuno radno vrijeme ili rade povremeno zbog obveza povezanih sa skrbi;

T.

budući da neke države članice u EU-u još uvijek ne primjenjuju individualizirani porezni sustav i sustav socijalne zaštite; budući da ta situacija žene može učiniti ovisnima o njihovima supružnicima jer u nekim slučajevima imaju samo izvedena prava na temelju odnosa s muškarcima;

U.