ISSN 1977-1088

Službeni list

Europske unije

C 252

European flag  

Hrvatsko izdanje

Informacije i objave

Godište 61.
18. srpnja 2018.


Sadržaj

Stranica

 

 

EUROPSKI PARLAMENT
ZASJEDANJE 2016.–2017.
Dnevne sjednice od 1. i 2. veljače 2017.
Zapisnik sjednice objavljen je u SL C 397, 23.11.2017.
USVOJENI TEKSTOVI
Dnevne sjednice od 13. do 16. veljače 2017.
Zapisnik sjednice objavljen je u SL C 407, 30.11.2017.
USVOJENI TEKSTOVI

1


 

I.   Rezolucije, preporuke i mišljenja

 

REZOLUCIJE

 

Europski parlament

 

Četvrtak, 2. veljače 2017.

2018/C 252/01

Rezolucija Europskog parlamenta od 2. veljače 2017. o cjelovitom pristupu sportskoj politici: dobro upravljanje, dostupnost i integritet (2016/2143(INI))

2

2018/C 252/02

Rezolucija Europskog parlamenta od 2. veljače 2017. s preporukama Komisiji o prekograničnim aspektima posvojenja (2015/2086(INL))

14

2018/C 252/03

Rezolucija Europskog parlamenta od 2. veljače 2017. o krizi vladavine prava u Demokratskoj Republici Kongu i Gabonu (2017/2510(RSP))

26

2018/C 252/04

Rezolucija Europskog parlamenta od 2. veljače 2017. o provedbi Uredbe (EU) br. 1288/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o uspostavi programa Erasmus+: programa Unije za obrazovanje, osposobljavanje, mlade i sport i stavljanju izvan snage odluka br. 1719/2006/EZ, 1720/2006/EZ i 1298/2008/EZ (2015/2327(INI))

31

 

Utorak, 14. veljače 2017.

2018/C 252/05

Nezakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 14. veljače 2017. o nacrtu odluke Vijeća o sklapanju u ime Europske unije Sporazuma o partnerstvu u održivom ribarstvu između Europske unije i Vlade Cookovih otoka te Protokola o provedbi uz navedeni sporazum (07592/2016 – C8-0431/2016 – 2016/0077(NLE) – 2016/2230(INI))

48

2018/C 252/06

Rezolucija Europskog parlamenta od 14. veljače 2017. o nadzoru registra i sastavu stručnih skupina Komisije (2015/2319(INI))

52

2018/C 252/07

Rezolucija Europskog parlamenta od 14. veljače 2017. o ulozi zviždača u zaštiti financijskih interesa EU-a (2016/2055(INI))

56

2018/C 252/08

Rezolucija Europskog parlamenta od 14. veljače 2017. o pregledu Europskog konsenzusa o razvoju (2016/2094(INI))

62

2018/C 252/09

Rezolucija Europskog parlamenta od 14. veljače 2017. o godišnjem izvješću o politici tržišnog natjecanja EU-a (2016/2100(INI))

78

2018/C 252/10

Rezolucija Europskog parlamenta od 14. veljače 2017. o promicanju ravnopravnosti spolova u istraživanjima o mentalnom zdravlju i kliničkim istraživanjima (2016/2096(INI))

99

 

Srijeda, 15. veljače 2017.

2018/C 252/11

Nezakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. veljače 2017. o nacrtu odluke Vijeća o sklapanju Okvirnog sporazuma o partnerstvu i suradnji između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Mongolije, s druge strane (08919/2016 – C8-0218/2016 – 2015/0114(NLE) – 2016/2231(INI))

113

2018/C 252/12

Rezolucija Europskog parlamenta od 15. veljače 2017. o Izvješću Komisije o Albaniji za 2016. (2016/2312(INI))

122

2018/C 252/13

Rezolucija Europskog parlamenta od 15. veljače 2017. o izvješću Komisije o Bosni i Hercegovini za 2016. (2016/2313(INI))

129

2018/C 252/14

Rezolucija Europskog parlamenta od 15. veljače 2017. o Europskom semestru za usklađivanje ekonomske politike: godišnji pregled rasta za 2017. (2016/2306(INI))

138

2018/C 252/15

Rezolucija Europskog parlamenta od 15. veljače 2017. o Europskom semestru za usklađivanje ekonomske politike: aspekti zapošljavanja i socijalne politike u Godišnjem pregledu rasta za 2017. (2016/2307(INI))

148

2018/C 252/16

Rezolucija Europskog parlamenta od 15. veljače 2017. o godišnjem izvješću o upravljanju jedinstvenim tržištem u Europskom semestru 2017. (2016/2248(INI))

164

2018/C 252/17

Rezolucija Europskog parlamenta od 15. veljače 2017. o bankovnoj uniji – godišnje izvješće za 2016. (2016/2247(INI))

171

2018/C 252/18

Rezolucija Europskog parlamenta od 15. veljače 2017. o pesticidima niskog rizika biološkog podrijetla (2016/2903(RSP))

184

 

Četvrtak, 16. veljače 2017.

2018/C 252/19

Rezolucija Europskog parlamenta od 16. veljače 2017. o stanju ljudskih prava i demokracije u Nikaragvi – slučaj Francisce Ramirez (2017/2563(RSP))

189

2018/C 252/20

Rezolucija Europskog parlamenta od 16. veljače 2017. o smaknućima u Kuvajtu i Bahreinu (2017/2564(RSP))

192

2018/C 252/21

Rezolucija Europskog parlamenta od 16. veljače 2017. o Gvatemali te posebice o položaju boraca za ljudska prava (2017/2565(RSP))

196

2018/C 252/22

Rezolucija Europskog parlamenta od 16. veljače 2017. o mogućim promjenama i prilagodbama aktualnog institucijskog ustroja Europske unije (2014/2248(INI))

201

2018/C 252/23

Rezolucija Europskog parlamenta od 16. veljače 2017. o poboljšanju funkcioniranja Europske unije korištenjem potencijala Ugovora iz Lisabona (2014/2249(INI))

215

2018/C 252/24

Rezolucija Europskog parlamenta od 16. veljače 2017. o proračunskom kapacitetu europodručja (2015/2344(INI))

235

2018/C 252/25

Rezolucija Europskog parlamenta od 16. veljače 2017. s preporukama Komisiji o pravilima građanskog prava o robotici (2015/2103(INL))

239

2018/C 252/26

Rezolucija Europskog parlamenta od 16. veljače 2017. o inicijativi Europski oblak (2016/2145(INI))

258

2018/C 252/27

Rezolucija Europskog parlamenta od 16. veljače 2017. o ulaganju u radna mjesta i rast – poboljšano iskorištavanje europskih strukturnih i investicijskih fondova: ocjena izvješća u skladu s člankom 16. stavkom 3. Uredbe o zajedničkim odredbama (2016/2148(INI))

273

2018/C 252/28

Rezolucija Europskog parlamenta od 16. veljače 2017. o strategiji zrakoplovstva za Europu (2016/2062(INI))

284

2018/C 252/29

Rezolucija Europskog parlamenta od 16. veljače 2017. o kašnjenju u provedbi operativnih programa europskih strukturnih i investicijskih (ESI) fondova – utjecaj na kohezijsku politiku i daljnji koraci (2016/3008(RSP))

294

 

PREPORUKE

 

Europski parlament

 

Utorak, 14. veljače 2017.

2018/C 252/30

Preporuka Europskog parlamenta Vijeću od 14. veljače 2017. o prioritetima EU-a za 61. sjednicu Komisije UN-a o statusu žena (2017/2001(INI))

298


 

III   Pripremni akti

 

EUROPSKI PARLAMENT

 

Četvrtak, 2. veljače 2017.

2018/C 252/31

P8_TA(2017)0014
Bilateralna zaštitna klauzula i mehanizam stabilizacije za banane iz Sporazuma o trgovini između EU-a te Kolumbije i Perua ***I
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 2. veljače 2017. o prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 19/2013 o primjeni bilateralnih zaštitnih klauzula i mehanizma stabilizacije za banane iz Sporazuma o trgovini između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Kolumbije i Perua, s druge strane, i o izmjeni Uredbe (EU) br. 20/2013 o primjeni bilateralne zaštitne klauzule i mehanizma stabilizacije za banane iz Sporazuma o pridruživanju između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Središnje Amerike, s druge strane (COM(2015)0220 – C8-0131/2015 – 2015/0112(COD))
P8_TC1-COD(2015)0112
Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 2. veljače 2017. radi donošenja Uredbe (EU) 2017/… Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 19/2013 o primjeni bilateralnih zaštitnih klauzula i mehanizma stabilizacije za banane iz Sporazuma o trgovini između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Kolumbije i Perua, s druge strane, i o izmjeni Uredbe (EU) br. 20/2013 o primjeni bilateralne zaštitne klauzule i mehanizma stabilizacije za banane iz Sporazuma o pridruživanju između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Središnje Amerike, s druge strane

303

2018/C 252/32

P8_TA(2017)0015
Održivo upravljanje vanjskim ribarskim flotama ***I
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 2. veljače 2017. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o održivom upravljanju vanjskim ribarskim flotama i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1006/2008 (COM(2015)0636 – C8-0393/2015 – 2015/0289(COD))
P8_TC1-COD(2015)0289
Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 2. veljače 2017. radi donošenja Uredbe (EU) 2017/… Europskog parlamenta i Vijeća o održivom upravljanju vanjskim ribarskim flotama i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1006/2008

306

2018/C 252/33

P8_TA(2017)0016
Treće zemlje čiji državljani moraju imati vizu ili su izuzeti od tog zahtjeva (Gruzija) ***I
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 2. veljače 2017. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EZ) br. 539/2001 o popisu trećih zemalja čiji državljani moraju imati vizu pri prelasku vanjskih granica i zemalja čiji su državljani izuzeti od tog zahtjeva (Gruzija) (COM(2016)0142 – C8-0113/2016 – 2016/0075(COD))
P8_TC1-COD(2016)0075
Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 2. veljače 2017. radi donošenja Uredbe (EU) 2017/… Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EZ) br. 539/2001 o popisu trećih zemalja čiji državljani moraju imati vizu pri prelasku vanjskih granica i onih čiji su državljani izuzeti od tog zahtjeva (Gruzija)

338

 

Utorak, 14. veljače 2017.

2018/C 252/34

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 14. veljače 2017. o nacrtu odluke Vijeća o sklapanju, u ime Europske unije, Sporazuma o partnerstvu u održivom ribarstvu između Europske unije i Vlade Cookovih Otoka te Protokola o provedbi uz navedeni sporazum (07592/2016 – C8-0431/2016 – 2016/0077(NLE))

339

2018/C 252/35

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 14. veljače 2017. o nacrtu provedbene odluke Vijeća o izmjeni Odluke 2009/935/PUP u vezi s popisom trećih zemalja i organizacija s kojima Europol sklapa sporazume (15778/2016 – C8-0007/2017 – 2016/0823(CNS))

340

2018/C 252/36

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 14. veljače 2017. o nacrtu provedbene odluke Vijeća o podvrgavanju metil 2-[[1-(cikloheksilmetil)-1H-indol-3-karbonil]amino]-3,3-dimetilbutanoata (MDMB-CHMICA) kontrolnim mjerama (12356/2016 – C8-0405/2016 – 2016/0262(NLE))

342

2018/C 252/37

Rezolucija Europskog parlamenta od 14. veljače 2017. o prijedlogu odluke Europskog parlamenta i Vijeća o mobilizaciji Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji (zahtjev iz Nizozemske – EGF//2016/005 NL/Drenthe Overijssel Retail) (COM(2016)0742 – C8-0018/2017 – 2017/2014(BUD))

343

 

Srijeda, 15. veljače 2017.

2018/C 252/38

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. veljače 2017. o nacrtu odluke Vijeća o sklapanju Sveobuhvatnoga gospodarskog i trgovinskog sporazuma (CETA) između Kanade, s jedne strane, i Europske unije i njezinih država članica, s druge strane (10975/2016 – C8-0438/2016 – 2016/0205(NLE))

348

2018/C 252/39

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. veljače 2017. o nacrtu odluke Vijeća o sklapanju, u ime Unije, Sporazuma o strateškom partnerstvu između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Kanade, s druge strane (14765/2016 – C8-0508/2016 – 2016/0373(NLE))

349

2018/C 252/40

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. veljače 2017. o nacrtu odluke Vijeća o sklapanju Okvirnog sporazuma o partnerstvu i suradnji između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Mongolije, s druge strane (08919/2016 – C8-0218/2016 – 2015/0114(NLE))

350

2018/C 252/41

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. veljače 2017. o nacrtu odluke Vijeća o sklapanju, u ime Europske unije, Protokola (2015.) o izmjeni Priloga Sporazumu o trgovini civilnim zrakoplovima (11018/2016 – C8-0391/2016 – 2016/0202(NLE))

351

2018/C 252/42

Amandmani koje je usvojio Europski parlament 15. veljače 2017. o prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2003/87/EZ radi poboljšanja troškovno učinkovitih smanjenja emisija i ulaganja za niske emisije ugljika (COM(2015)0337 – C8-0190/2015 – 2015/0148(COD))

352

 

Četvrtak, 16. veljače 2017.

2018/C 252/43

P8_TA(2017)0046
Suzbijanje terorizma ***I
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 16. veljače 2017. o prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o suzbijanju terorizma i zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2002/475/PUP o suzbijanju terorizma (COM(2015)0625 – C8-0386/2015 – 2015/0281(COD))
P8_TC1-COD(2015)0281
Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 16. veljače 2017. radi donošenja Direktive (EU) 2017/… Europskog parlamenta i Vijeća o suzbijanju terorizma i zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2002/475/PUP i o izmjeni Odluke Vijeća 2005/671/PUP

428

2018/C 252/44

P8_TA(2017)0047
Pooštravanje kontrola na vanjskim granicama pregledima relevantnih baza podataka ***I
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 16. veljače 2017. o prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EZ) br. 562/2006 u pogledu pooštravanja kontrola na vanjskim granicama pregledima relevantnih baza podataka (COM(2015)0670 – C8-0407/2015 – 2015/0307(COD))
P8_TC1-COD(2015)0307
Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 16. veljače 2017. radi donošenja Uredbe (EU) 2017/… Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) 2016/399 u pogledu jačanja kontrola provjerom u relevantnim bazama podataka na vanjskim granicama

431


OZNAKE POSTUPAKA

*

postupak savjetovanja

***

postupak suglasnosti

***I

redovni zakonodavni postupak, prvo čitanje

***II

redovni zakonodavni postupak, drugo čitanje

***III

redovni zakonodavni postupak, treće čitanje

(Vrsta postupka ovisi o pravnoj osnovi predloženoj u nacrtu akta.)

Amandmani Parlamenta:

Novi tekst piše se podebljanim kurzivom . Brisanja se označuju simbolom ▌ ili precrtanim tekstom. Zamjene se označuju isticanjem novog teksta podebljanim kurzivom i brisanjem ili precrtavanjem zamijenjenog teksta.

HR

 


18.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 252/1


EUROPSKI PARLAMENT

ZASJEDANJE 2016.–2017.

Dnevne sjednice od 1. i 2. veljače 2017.

Zapisnik sjednice objavljen je u SL C 397, 23.11.2017.

USVOJENI TEKSTOVI

Dnevne sjednice od 13. do 16. veljače 2017.

Zapisnik sjednice objavljen je u SL C 407, 30.11.2017.

USVOJENI TEKSTOVI

 


I. Rezolucije, preporuke i mišljenja

REZOLUCIJE

Europski parlament

Četvrtak, 2. veljače 2017.

18.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 252/2


P8_TA(2017)0012

Cjeloviti pristup sportskoj politici: dobro upravljanje, dostupnost i integritet

Rezolucija Europskog parlamenta od 2. veljače 2017. o cjelovitom pristupu sportskoj politici: dobro upravljanje, dostupnost i integritet (2016/2143(INI))

(2018/C 252/01)

Europski parlament,

uzimajući u obzir članak 165. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), kojim se određuju ciljevi politike EU-a u području sporta,

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 18. siječnja 2011. pod nazivom „Razvoj europske dimenzije u sportu” (COM(2011)0012),

uzimajući u obzir izvješće stručne skupine EU-a za dobro upravljanje iz listopada 2013. o načelima dobrog upravljanja sportom u EU-u,

uzimajući u obzir izvješće skupine na visokoj razini o amaterskom sportu iz lipnja 2016. naslovljeno „Amaterski sport – oblikovanje Europe”,

uzimajući u obzir izvješće skupine na visokoj razini o sportskoj diplomaciji iz lipnja 2016.,

uzimajući u obzir program Erasmus+ kojemu je cilj riješiti prekogranične prijetnje integritetu sporta, promicati i podržavati dobro upravljanje u sportu, dvojne karijere sportaša i dobrovoljne aktivnosti u sportu, zajedno sa socijalnom uključenošću i jednakim mogućnostima,

uzimajući u obzir Bijelu knjigu Komisije o sportu (COM(2007)0391),

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. lipnja 2015. o nedavno razotkrivenim slučajevima korupcije na visokoj razini u FIFA-i (1),

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 23. listopada 2013. o organiziranom kriminalu, korupciji i pranju novca: preporuke za radnje i inicijative koje treba poduzeti (2),

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. rujna 2013. o internetskim igrama na sreću na unutarnjem tržištu (3),

uzimajući obzir svoju Rezoluciju od 14. ožujka 2013. o namještanju utakmica i korupciji u sportu (4),

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 2. veljače 2012. o europskoj dimenziji u sportu (5),

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. svibnja 2008. o Bijeloj knjizi o sportu (6),

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 29. ožujka 2007. o budućnosti europskog profesionalnog nogometa (7),

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. lipnja 2010. o agentima igrača u sportu (8),

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 21. studenog 2013. o Kataru: položaj radnika migranata (9),

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. siječnja 2016. o ulozi međukulturnog dijaloga, kulturne raznolikosti i obrazovanja u promicanju temeljnih vrijednosti EU-a (10),

uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 31. svibnja 2016. o poboljšanju integriteta i transparentnosti velikih sportskih događanja i dobrog upravljanja njima,

uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 26. svibnja 2015. o povećanju uloge amaterskog sporta u razvoju transverzalnih vještina, osobito među mladima,

uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća od 21. svibnja 2014. o Planu rada Europske unije u području sporta (2014. – 2017.),

uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 26. studenog 2013. o doprinosu sporta gospodarstvu EU-a, a posebno rješavanju problema nezaposlenosti i socijalnoj uključenosti mladih,

uzimajući u obzir Preporuku Vijeća od 25. studenog 2013. o međusektorskom promicanju tjelesne aktivnosti korisne za zdravlje,

uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 18. studenog 2010. o ulozi sporta kao izvora i pokretača aktivne socijalne uključenosti (11),

uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe od 3. srpnja 2016. o cjelovitom pristupu u pogledu sigurnosti, zaštite i pružanja usluga na nogometnim utakmicama i drugim sportskim događajima,

uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe od 18. rujna 2014. o namještanju rezultata sportskih natjecanja,

uzimajući u obzir sudsku praksu Suda i Općeg suda Europske unije te odluke Komisije o pitanjima u području sporta, oklada i kockanja,

uzimajući u obzir Globalni program do 2030. i njegove ciljeve održivog razvoja,

uzimajući u obzir članak 6. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

uzimajući u obzir izvješće Odbora za kulturu i obrazovanje (A8-0381/2016),

A.

budući da je stupanjem na snagu Ugovora iz Lisabona 2009. godine Europska unija stekla posebnu nadležnost za sport i izradu te provedbu usklađene politike u području sporta, uz potporu posebne proračunske linije, kao i za razvijanje suradnje s međunarodnim tijelima u području sporta, vodeći pritom računa o specifičnoj prirodi sporta i poštujući autonomiju upravljačkih struktura u sportu;

B.

budući da sport ima posebno važnu ulogu u životima milijuna građana EU-a; budući da amaterski i profesionalni sport nije samo pitanje sportskih sposobnosti, sportskih postignuća i natjecanja, već pruža i znatni socijalni, edukativni, ekonomski, kulturni i objedinjavajući doprinos gospodarstvu i društvu EU-a, kao i njegovim strateškim ciljevima te društvenim vrijednostima;

C.

budući da je sport važan i brzorastući sektor u okviru gospodarstva EU-a i da znatno doprinosi rastu, otvaranju novih radnih mjesta i društvu, među ostalim na lokalnoj razini, s učinkom na dodanu vrijednost i zapošljavanje koji premašuju prosječne stope rasta; budući da se zaposlenost povezana sa sportom procjenjuje na 3,51 % ukupne zaposlenosti u EU-u, a udio bruto dodane vrijednosti povezane sa sportom na 294 milijardi EUR (2,98 % ukupne bruto dodane vrijednosti EU-a);

D.

budući da sport nije samo sve veća ekonomska stvarnost, već i društvena pojava koja na važan način doprinosi ostvarenju strateških ciljeva Europske unije i društvenim vrijednostima kao što su tolerancija, solidarnost, blagostanje, mir, poštovanje ljudskih prava i razumijevanje među narodima i kulturama;

E.

budući da bavljenje sportom doprinosi boljoj kvaliteti života, sprečava bolesti i ima ključnu ulogu u jačanju osobnog razvoja i zdravlja;

F.

budući da je poštovanje temeljnih prava radnika ključno za profesionalne sportaše;

G.

budući da sport doprinosi integraciji osoba i nadilazi rasu, vjeru i etničku pripadnost;

H.

budući da je integritet sporta neizmjerno važan za promicanje njegove vjerodostojnosti i privlačnosti;

I.

budući da je specifična priroda sporta utemeljena na dobrovoljnim strukturama te da je preduvjet obrazovnim i društvenim funkcijama sporta;

J.

budući da nedavni skandali povezani sa slučajevima korupcije u sportu i u sportskim organizacijama na europskoj i međunarodnoj razini ozbiljno narušavaju ugled sporta, izazivaju negodovanje i nameću pitanja o potrebi za istinskom i strukturnom reformom sportskih upravljačkih tijela i organizacija, uzimajući pritom u obzir veliku raznolikost sportskih struktura u različitim europskim zemljama i činjenicu da se sportske organizacije po svojoj prirodi u velikoj mjeri same reguliraju;

K.

budući da profesionalni i amaterski sport imaju ključnu ulogu u svjetskom promicanju mira, poštovanju ljudskih prava i solidarnosti, te su korisni za zdravlje i gospodarstvo društava, a imaju i bitnu ulogu u naglašavanju temeljnih obrazovnih i kulturnih vrijednosti, kao i u promicanju socijalne uključenosti;

L.

budući da je u okviru dobrog upravljanja u području sporta potrebno poštovati odgovarajuće reguliranje sporta na temelju načela učinkovitog, transparentnog, etičkog i demokratskog upravljanja, participativnog upravljanja, postupaka i struktura uz sudjelovanje dionika;

M.

budući da su sportske organizacije odgovorne za osiguravanje visokih standarda upravljanja i integriteta te da bi ih trebale dodatno povisiti, i pridržavati ih se u svim okolnostima, kako bi se vratilo povjerenje građana i povećalo povjerenje javnosti u pozitivnu vrijednost sporta;

N.

budući da su uravnotežene politike kojima se nastoji povećati financijska transparentnost, stabilnost i vjerodostojnost sporta ključne za poboljšanje financijskih standarda kao i standarda upravljanja;

O.

budući da se model organizacije sporta u Europi temelji na načelima teritorijalnosti i nacionalnosti, odnosno na načelu samo jednog saveza po sportskoj disciplini, te na mehanizmima solidarnosti između elitnih i amaterskih sportova, kao i na mehanizmima napredovanja i nazadovanja, otvorenim natjecanjima i financijskoj preraspodjeli;

P.

budući da je priznavanje načela jedinstvenog saveza po sportu od posebne važnosti i počiva na društvenoj važnost sporta s obzirom na to da je najbolji način zaštite interesa sporta i prednosti koje sport donosi društvu;

Q.

budući da je legitimno i potrebno da svi dionici zahtijevaju da se sportska natjecanja održavaju i dogovaraju u skladu s međunarodno priznatim pravilima igre;

R.

budući da sportski sudovi imaju središnju ulogu u jamčenju univerzalnosti pravila igre, prava na pošteno suđenje u sporovima u vezi sa sportom i dobrog upravljanja, s obzirom na to da su najprikladnije sredstvo za rješavanje sporova u sportu u skladu s temeljnim postupovnim pravima EU-a;

S.

budući da je sve veća količina novca koja je u optjecaju u sektoru sporta i u povezanim organizacijama potaknula zahtjeve za boljim upravljanjem i većom transparentnošću; budući da je sport, kao gospodarska djelatnost, suočen s brojnim skandalima namještanja utakmica koji uključuju i niz drugih kriminalnih i nezakonitih aktivnosti kao što su pranje novca, korupcija i podmićivanje;

T.

budući da je sve prisutnija praksa dopingiranja i dalje prijetnja integritetu i ugledu sporta jer se njome krše sportske etičke vrijednosti i načela poput ferpleja i budući da uporaba dopinga ozbiljno ugrožava zdravlje sportaša, a često prouzrokuje ozbiljnu i trajnu štetu te da je borba protiv dopingiranja predmet javnog interesa i javnog zdravlja;

U.

budući da svaki čin nasilja, huliganstva i diskriminacije usmjeren protiv skupine ljudi ili člana takve skupine, bilo da je riječ o amaterskom ili profesionalnom sportu, šteti ugledu sporta i odvraća gledatelje od prisustvovanja na sportskim događanjima;

V.

budući da bi promicanje sporta za osobe s intelektualnim ili tjelesnim invaliditetom trebao biti ključni prioritet na europskoj, nacionalnoj i lokalnoj razini;

W.

budući da se sudjelovanje i vidljivost žena u sportu i na sportskim natjecanjima mora poboljšati;

X.

budući da se sportaši, posebno maloljetnici, suočavaju sa sve većim ekonomskim pritiscima i da se prema njima postupa kao prema robi, zbog čega ih se zbog toga mora zaštititi od svakog oblika zlostavljanja, nasilja ili diskriminacije do kojih može doći tijekom njihova sudjelovanja u sportu;

Y.

budući da je u timskim sportovima u Europi sve je rašireniji zabrinjavajući trend vlasništva trećih osoba, što znači da su igrači, često vrlo mladi, djelomično ili potpuno „u vlasništvu” privatnih ulagača i više ne mogu odlučivati o budućem smjeru svoje karijere;

Z.

budući da je zbog loše prakse povezane s agentima i transferima igrača došlo do pranja novca, prijevara i iskorištavanja maloljetnika;

AA.

budući da se potporom amaterskom sportu potiču borba protiv diskriminacije, socijalna uključenost, kohezija i integracija te se snažno doprinosi razvoju transverzalnih vještina;

AB.

budući da se sve veći broj klubova pri sastavljanju svojih timova uglavnom oslanja na tržište transfera, dok bi se veća pozornost trebala obratiti na lokalno osposobljavanje;

AC.

budući da se sport smatra temeljnim pravom za sve i da svatko treba imati jednako pravo na sudjelovanje u fizičkoj aktivnosti i sportu;

AD.

budući da se ljudi općenito nedovoljno bave fizičkim aktivnostima unatoč konkretnim dokazima da one poboljšavaju osobno zdravlje, uključujući i psihičko zdravlje, i dobrobit, što je dovelo do toga da države članice ostvaruju znatne uštede u smislu javnih izdataka za zdravlje, i unatoč rastućem trendu bavljenja rekreacijskim sportovima kao što je trčanje, kojima se građani također bave izvan bilo kakve organizirane strukture;

AE.

budući da sportska događanja i aktivnosti, a posebno veliki sportski događaji, ukazuju na korisnost sporta i imaju pozitivan društveni, ekonomski i ekološki utjecaj;

AF.

budući da nacionalne reprezentacije imaju ključnu ulogu ne samo u pogledu poticanja nacionalnog identiteta i inspiriranja mladih sportaša u postizanju najviših razina sportske uspješnosti, već i u promicanju solidarnosti s amaterskim sportom;

AG.

budući da su daljnje obrazovanje i stručno osposobljavanje sportaša ključan dio pripreme za njihovu karijeru nakon završetka one sportske;

AH.

budući da su ulaganje u osposobljavanje i obrazovanje talentiranih mladih sportaša na lokalnoj razini kao i promicanje istih ključni za dugoročan razvoj i društvenu ulogu sporta;

AI.

budući da su volonteri glavni oslonac organiziranog sporta jer se brinu za razvoj i dostupnost sportskih aktivnosti, posebno na lokalnoj razini; budući da, osim toga, predstavlja i izvrsnu priliku za usavršavanje i neformalno obrazovanje mladih, kako na međunarodnoj razini tako i zajedno s programima suradnje i razvoja u područjima izvan EU-a u kojima je potrebno ojačati dijalog i podržati vanjsku politiku EU-a;

AJ.

budući da sport, u najširem smislu, predstavlja sustav vrijednosti za zajednicu i da te vrijednosti čine temelj zajedničkog jezika koji nadilazi sve kulturne i jezične prepreke; budući da može pomoći, i treba ga smatrati prilikom, u jačanju dijaloga i solidarnosti s trećim zemljama, promicanju zaštite osnovnih ljudskih prava i sloboda u svijetu te podupiranju vanjske politike EU-a;

AK.

budući da se povredama prava intelektualnog vlasništva sportskih organizacija, između ostalim digitalnim piratstvom, posebno kada je riječ o neovlaštenim prijenosima sportskih događanja uživo, izaziva ozbiljna zabrinutost za dugoročno financiranje sporta na svim razinama;

AL.

budući da se sloboda tiska mora osigurati na svim svih sportskim događanjima;

AM.

budući da sport može pridonijeti ispunjavanju ciljeva strategije Europa 2020.;

Integritet sporta i dobro upravljanje u sportu

1.

ponavlja da borba protiv korupcije u sportu zahtijeva nastojanja na transnacionalnoj razini i suradnju među svim dionicima, uključujući javna tijela, tijela kaznenog progona, sportsku industriju, sportaše i navijače;

2.

poziva međunarodne, europske i nacionalne sportske organizacije da se obvežu na razvijanje praksi dobrog upravljanja, kulture transparentnosti i održivog financiranja javnim objavljivanjem svoje financijske dokumentacije i opisom svojih djelatnosti, uključujući obveze u pogledu objavljivanja informacija o naknadama najviših rukovoditelja i ograničenjima mandata;

3.

smatra da razvoj kulture transparentnosti mora biti popraćen većim razdvajanjem ovlasti unutar sportskih upravljačkih tijela, jasnijim razdvajanjem komercijalnih od dobrotvornih aktivnosti i boljim unutarnjim postupcima samoregulacije kako bi se kaznena djela u sportu i nezakonite aktivnosti u okviru sportskih organizacija mogli bolje preduhitriti, otkriti, istražiti i kazniti;

4.

podsjeća da dobro upravljanje, koje bi trebalo biti prioritet sljedećem planu rada EU-a za sport, mora biti uvjet za neovisnost sportskih organizacija u skladu s načelima transparentnosti, odgovornosti, jednakih prilika, socijalne uključenosti i demokracije, uz odgovarajuće sudjelovanje dionika;

5.

naglašava potrebu za politikom nulte tolerancije u pogledu korupcije i drugih kaznenih djela u sportu;

6.

ističe da je primjena načela dobrog upravljanja u sportu, zajedno s praćenjem, nadzorom i odgovarajućim pravnim instrumentima, ključan čimbenik kojim se pomaže iskorijeniti korupcija i druge zlouporabe;

7.

poziva Komisiju i države članice te sportske organizacije i subjekte koji podnose ponude da osiguraju da postupak nadmetanja za održavanje velikih događanja bude u skladu sa standardima dobrog upravljanja, ljudskim pravima i pravima radnika, i u skladu s načelom demokracije, kako bi se osigurao pozitivan društveni, ekonomski i ekološki utjecaj na lokalne zajednice, istodobno poštujući raznolikost i tradicije s ciljem da se zajamči održivo nasljeđe i vjerodostojnost sporta;

8.

smatra da zemlje koje podnose ponudu za održavanje sportskih događanja ili one koje su im domaćini moraju provesti planiranje, organizaciju, provedbu, sudjelovanje i praćenja tih događanja na socijalno, ekološki i gospodarski odgovoran način; poziva sportske organizacije i zemlje domaćine takvih događanja da izbjegnu neželjene promjene u životnom okolišu lokalnog stanovništva, uključujući njegovo iseljavanje;

9.

poziva Komisiju da sastavi popis načela i razmotri mogućnost izrade kodeksa ponašanja u području dobrog upravljanja i integriteta u sportu; smatra da bi sportske organizacije trebale utvrditi pravila o transparentnosti, etičke standarde, kodeks ponašanja za svoja nadzorna tijela, izvršne odbore i članove te operativne politike i prakse kako bi se zajamčila neovisnost i usklađenost s utvrđenim pravilima; nadalje, vjeruje da traženje novih instrumenata za suradnju među vladama, sportskim organizacijama i EU-om može pomoći u rješavanju nekih od postojećih izazova s kojima je suočena sportska industrija;

10.

poziva države članice da javno financiranje sporta uvjetuju ispunjavanjem određenih i javno dostupnih minimalnih standarda upravljanja, praćenja i izvještavanja;

11.

smatra da je za poboljšanje dobrog upravljanja i integriteta u sportu potrebno promijeniti način razmišljanja svih relevantnih dionika; podržava inicijative koje poduzimaju sportske organizacije i drugi relevantni dionici za poboljšanje standarda upravljanja u sportu i poboljšanje dijaloga i suradnje s lokalnim i nacionalnim tijelima;

12.

poziva sportske organizacije da do 2018. donesu i provedu konkretne prijedloge za poboljšanje standarda dobrog upravljanja za sportske organizacije, sportska upravljačka tijela i njihove udruge, te da objavljuju rezultate; naglašava da je u tom pogledu ključno odgovarajuće praćenje;

13.

poziva države članice da namještanje utakmica proglase posebnim kaznenim djelom i da osiguraju da sve kriminalne aktivnosti, kao što su namještanje utakmica i korupcija u sportu, podliježu sudskom postupku te odgovarajućim sankcijama, ako to već nije slučaj, jer se namještanjem utakmica i manipulacijom sportskih natjecanja krše etika i integritet sporta, a na ta se djela već primjenjuju sankcije sportskih tijela;

14.

ističe da je za rješavanje izazova povezanih s istraživanjem u međunarodnim slučajevima namještanja utakmica potrebna prekogranična razmjena informacija i suradnja između tijela nadležnih za sport, državnih tijela i priređivača klađenja, u okviru nacionalnih platformi, kako bi se razotkrilo, istražilo i kazneno gonilo namještanje utakmica; poziva države članice da razmotre uvođenje, ako to već nisu učinile, specijaliziranih službi za kazneni progon koje bi posebno bile zadužene za istrage slučajeva sportskih prijevara; podsjeća na to da se Četvrtom direktivom o sprečavanju pranja novca uvodi obveza za pružatelje usluga igara na sreću da provedu dubinsku provjeru velikih transakcija;

15.

poziva Vijeće da pronađe rješenje kojim će se omogućiti da EU i njegove države članice potpišu i ratificiraju Konvenciju Vijeća Europe o namještanju rezultata sportskih natjecanja s ciljem omogućavanja njezine potpune provedbe i ratifikacije te potiče Komisiju da podrži i olakša taj proces te osigura da se on efektivno prati;

16.

podsjeća Komisiju da je obećala izdati preporuku o razmjeni najboljih praksi u području sprečavanja i suzbijanja namještanja utakmica u svrhe klađenja te je potiče da tu preporuku objavi bez odgode;

17.

poziva Komisiju da osnaži međuinstitucionalne veze s Vijećem Europe i, zatim, da razvije koordinirane operativne programe kojima bi se osiguralo najučinkovitije korištenje sredstava;

18.

podržava i dodatno potiče kampanje za sprečavanje, obrazovanje i podizanje razine osviještenosti te programe informiranja kojima je cilj sportašima, trenerima, službenicima i relevantnim dionicima na svim razinama dati savjet o prijetnjama u vezi s namještanjem utakmica, dopingiranjem i drugim pitanjima povezanima s integritetom, uključujući rizike na koje mogu naići i načine na koje mogu prijaviti ako im netko na sumnjiv način pristupi; poziva Komisiju i države članice da predlože konkretne mjere koje treba uključiti u sljedeći plan rada EU-a, poput pilot-programa i projekata čiji je cilj osigurati da se mladim osobama omogući građansko obrazovanje u sportu u najranijoj mogućoj dobi;

19.

poziva Komisiju da u okviru programa Erasmus+ nastavi pružati potporu projektima za borbu protiv dopinga, istovremeno procjenjujući njihov učinak i osiguravajući da na koristan način nadopunjuju postojeće programe financiranja u okviru borbe protiv dopinga;

20.

poziva Komisiju da u okviru programa Erasmus+ pruži potporu projektima za dobro upravljanje u sportu;

21.

poziva države članice da podrže kontrole na doping, nacionalne programe testiranja i zakonodavstvo kojim se omogućuje koordinacija i razmjena informacija između državnih tijela, sportskih organizacija i antidopinških agencija; poziva države članice da tim agencijama omoguće uspostavljanje opsežnih programa praćenja kada je riječ o dopingu, te obradu i razmjenu podataka u skladu sa sadašnjim i budućim pravilima EU-a o zaštiti podataka;

22.

prima na znanje važnost koju Svjetska antidopinška agencija (WADA) ima za nadzor i koordinaciju antidopinške politike i pravila diljem svijeta; poziva Komisiju i države članice da usko surađuju sa Svjetskom antidopinškom agencijom (WADA), UNESCO-om i Vijećem Europe u cilju učinkovitijeg sprečavanja i borbe protiv dopinga ojačavanjem pravnih i političkih obveza Svjetskog kodeksa protiv dopinga (WADAC); poziva EU da u okviru borbe protiv dopinga na svjetskoj razini potiče razmjenu informacija i najboljih praksi o politikama u području zdravlja i prevencije;

23.

poziva Komisiju i Vijeće da potaknu i olakšaju pregovore o sporazumima između zemalja kojima se dopušta provođenje propisno ovlaštene dopinške kontrole timova iz drugih zemalja, poštujući pritom temeljna prava sportaša, u skladu s Međunarodnom konvencijom o suzbijanju dopinga u sportu;

24.

smatra i da je doping rastući problem u sektoru rekreacijskog sporta, u kojemu je za promicanje zdravijeg ponašanja u pogledu dopinga potrebno organizirati obrazovne i informacijske kampanje te zaposliti stručne trenere i instruktore s iskustvom u tom području;

25.

poziva države članice i Komisiju da usko surađuju sa Svjetskom antidopinškom agencijom (WADA) i Vijećem Europe radi definiranja politika za zaštitu zviždača;

26.

potiče sportske organizacije i nacionalna javna tijela na uspostavu usklađenog antidopinškog sustava za prekogranično praćenje, te na poduzimanje konkretnih mjera protiv proizvodnje i krijumčarenja nezakonitih tvari za poboljšanje uspješnosti u svijetu sporta;

27.

pozdravlja novu Konvenciju Vijeća Europe o cjelovitom pristupu u pogledu sigurnosti, zaštite i pružanja usluga na nogometnim utakmicama i drugim sportskim događanjima te potiče države članice da je bez odlaganja potpišu i ratificiraju; ponavlja svoj prijedlog o uzajamnom priznavanju zabrane pristupa stadionima u Europi i razmjeni podataka u tom pogledu;

28.

poziva Komisiju da kroz postojeće mreže istraži načine razmjene informacija u kontekstu nasilja u sportu;

29.

uviđa da je zbog terorističke prijetnje potreban dodatan napor kako bi se osigurala operativna sigurnost i zaštita na sportskim događanjima;

30.

naglašava da bi sportska tijela neovisnim medijima trebala osigurati potrebne mogućnosti pristupa i prikupljanja informacija na svim sportskim događanjima kako bi oni mogli ispuniti svoju ulogu važnih i kritičkih promatrača sportskih događanja te upravljanja sportskim aktivnostima;

31.

oštro osuđuje sve oblike diskriminacije i nasilja u sportu, na terenu i izvan njega, te ističe da je potrebno spriječiti takvo ponašanje na svim razinama, da je potrebno poboljšati izvještavanje i praćenje takvih nezgoda i promicati temeljne vrijednosti kao što su poštovanje, prijateljstvo, tolerancija i ferplej; smatra da su sportske organizacije koje se pridržavaju visokih standarda dobrog upravljanja primjerenije za promicanje društvene uloge sporta i borbu protiv rasizma, diskriminacije i nasilja;

32.

podsjeća da je potrebno potaknuti borbu protiv trgovine ljudima u sportu, osobito trgovinu djecom;

33.

pozdravlja dobre prakse samoregulacije kao što je inicijativa o financijskom ferpleju kojima se potiče veća ekonomska racionalnost i bolji standardi financijskog upravljanja u profesionalnom sportu s naglaskom na dugoročnom djelovanju naspram kratkoročnog, čime se doprinosi zdravom i održivom razvoju sporta u Europi; naglašava da se financijskim ferplejem potiču bolji standardi financijskog upravljanja i da bi se on stoga trebao strogo primjenjivati;

34.

pozdravlja transparentna i održiva ulaganja u sport i sportske organizacije pod uvjetom da podliježu strogim kontrolama i zahtjevima za objavljivanje te da nisu štetna za integritet sportskih natjecanja i sportaša;

35.

smatra da je model vlasništva prema kojem članovi kluba zadržavaju kontrolu nad klubom (pravilom 50 + 1) dobra praksa u EU-u te poziva države članice, sportska upravljačka tijela, nacionalne sportske saveze i lige da započnu konstruktivan dijalog o tom modelu te njegovu razmjenu;

36.

naglašava da sportaši, a naročito maloljetnici, moraju biti zaštićeni od štetnih praksi kao što je vlasništvo treće strane, zbog kojih se nameću brojna pitanja o integritetu i općenito etička pitanja; podržava odluke upravljačkih tijela o zabrani vlasništva treće strane nad igračima te poziva Komisiju da razmotri zabranu vlasništva treće strane u skladu s pravom EU-a te da pozove države članice na poduzimanje dodatnih mjera za rješavanje pitanja prava sportaša;

37.

smatra da je potrebno ponovno preispitati pravila za poticanje lokalnih igrača kako bi talentirani mladi igrači dobili više prilika za igru u prvoj postavi svojih klubova, čime bi se poboljšala natjecateljska ravnoteža diljem Europe;

38.

poziva upravljačka tijela i nacionalne vlasti na svim razinama da u skladu s presudom Suda Europske unije od 16. ožujka 2010. u predmetu Bernard poduzmu mjere kojima se jamči kompenzacija za klubove koji se bave treniranjem u cilju poticanja uključivanja i treniranja mladih igrača;

39.

ponovno naglašava svoju povezanost s europskim modelom organiziranog sporta, u kojem sportski savezi imaju središnju ulogu jer se njime održava ravnoteža između brojnih različitih interesa svih dionika, kao što su sportaši, igrači, klubovi, lige, udruge i volonteri, te odgovarajućih i demokratskih mehanizama za osiguravanje predstavništva i transparentnosti u donošenju odluka i otvorenih natjecanja na temelju sportskih zasluga; poziva na veću financijsku solidarnost na svim razinama;

40.

pozdravlja godišnji sportski forum EU-a, kojim se potiče dijalog s dionicima iz međunarodnih i europskih sportskih saveza, olimpijskog pokreta, europskih i nacionalnih sportskih krovnih organizacija i drugih organizacija povezanih sa sportom; ističe da je potrebno dodatno poboljšati strukturu dijaloga s dionicima, funkcije foruma i postupanje nakon rasprava;

41.

pozdravlja napore Komisije i svih relevantnih dionika za promicanje socijalnog dijaloga u sportu, što je izvrsna prilika da se uključivanjem svih dionika, među ostalim i socijalnih partnera, u raspravu i zaključivanje sporazuma uspostavi ravnoteža između temeljnih prava i radnih prava sportaša te ekonomske prirode sporta; priznaje da je zalaganje za razvoj kulture transparentnosti odgovornost sportskih organizacija; ustraje u tome da bi EU trebao aktivno promicati minimalne standarde za zapošljavanje i radne standarde za profesionalne sportaše diljem Europe;

42.

ponavlja svoj poziv za uspostavu registara transparentnosti za plaćanje sportskih agenata, uz potporu učinkovitog sustava praćenja kao što je klirinška kuća za plaćanja i odgovarajućih sankcija, u suradnji s relevantnim javnim vlastima u cilju suzbijanja zlouporabe koju provode agenti; ponavlja svoj poziv za licenciranje i registraciju sportskih agenata kao i uvođenje minimalne razine kvalifikacija; poziva Komisiju da poduzme daljnje korake u vezi sa zaključcima iz svoje studije naslovljene „Studija o sportskim agentima u Europskoj uniji”, a posebno u pogledu opažanja da agenti imaju središnju ulogu u financijskim tokovima koji često nisu transparentni, zbog čega postaju skloni nezakonitim aktivnostima;

43.

smatra da integrirani pristup rodnoj jednakosti u sportu može pomoći u izbjegavanju stereotipa i stvaranju pozitivnog socijalnog okruženja za sve; pozdravlja inicijative kojima se potiče rodna jednakost i ravnopravno sudjelovanje u donošenju odluka u sportu, što sportašicama omogućuje da usklade svoj obiteljski i profesionalni život, te inicijative kojima se nastoji smanjiti rodno uvjetovana razlika u plaćama i nejednakosti pri dodjelama nagrada i suzbijati sve vrste stereotipa i uznemiravanja u sportu; poziva sportske organizacije da posebnu pozornost posvete rodnoj dimenziji poticanjem sudjelovanja žena u sportu;

Socijalna uključenost, socijalna funkcija i dostupnost sporta

44.

smatra da će se ulaganjem u sportske aktivnosti doprinijeti izgradnji ujedinjenog i uključivog društva, uklanjanju prepreka i ljudima omogućiti da se međusobno poštuju, i to povezivanjem kultura te premošćivanjem etničke i socijalne podjele, te da će se poticati pozitivne poruke o zajedničkim vrijednostima poput uzajamnog poštovanja, tolerancije, suosjećanja, vodstva, jednakih mogućnosti i vladavine prava;

45.

pozdravlja međunarodna sportska događanja koja se odvijaju u različitim europskim zemljama jer doprinose promicanju ključnih zajedničkih vrijednosti EU-a kao što su pluralizam, tolerancija, pravda, jednakost i solidarnost; podsjeća na to da se sportskim aktivnostima i događanjima promiče turizam u europskim manjim i većim gradovima i područjima;

46.

naglašava vrijednost transverzalnih vještina usvojenih kroz sport kao dio neformalnog i informalnog učenja te dodatno naglašava povezanost sporta i zapošljavanja, obrazovanja i osposobljavanja;

47.

naglašava ulogu sporta u uključivanju i integraciji skupina u nepovoljnom položaju; pozdravlja inicijative kojima se izbjeglicama, migrantima i tražiteljima azila omogućuje da se kao sportaši natječu na sportskim natjecanjima;

48.

ističe važnost obrazovanja kroz sport i potencijal sporta da pomogne socijalno ranjivim mladim osobama da se vrate na pravi put; prepoznaje važnost amaterskog sporta u sprečavanju radikalizacije i borbi protiv nje te potiče i podupire inicijative u tom području; pozdravlja dva pilot-projekta koje je usvojio Europski parlament: „Sport kao instrument za integraciju i socijalnu uključenost izbjeglica” i „Korištenje sporta za praćenje i savjetovanje mladih u opasnosti od radikalizacije”;

49.

podsjeća na to da se mladi europski sportaši često suočavaju s izazovom koji se odnosi na povezivanje njihove sportske karijere s obrazovanjem i radom; uviđa da su visoko obrazovanje i strukovno osposobljavanje od ključne važnosti za postizanje cilja maksimalne buduće uključenosti sportaša na tržište rada; podupire uvođenje učinkovitih sustava za dvojnu karijeru, uz minimalne zahtjeve kvalitete i odgovarajuće praćenje napretka programa dvojne karijere u Europi kao i pružanje usluge profesionalnog usmjeravanja na temelju sporazuma sa sveučilištima ili ustanovama za visoko obrazovanje; poziva Komisiju i države članice da olakšaju prekograničnu mobilnost sportaša, usklade priznavanje sportskih i obrazovnih kvalifikacija, uključujući neformalno i informalno obrazovanje stečeno kroz sport, te da ojačaju razmjenu dobrih praksi;

50.

ističe da je u okviru poglavlja Erasmus + Sport potrebno osigurati održivu financijsku potporu za programe razmjene u vezi s dvojnim karijerama na razini EU-a i na nacionalnoj razini te za poticanje daljnjih istraživanja u tom području; poziva države članice da u suradnji s obrazovnim ustanovama promiču prekogranične razmjene sportaša i osiguraju pristup stipendijama za sportaše;

51.

podržava mobilnost trenera i drugih pružatelja usluga (kao što su fizioterapeuti i savjetnici za dvojnu karijeru) te razmjenu dobrih praksi, s naglaskom na priznavanju kvalifikacija i tehničkih inovacija;

52.

poziva sportske organizacije da zajedno s državama članicama promiču minimalne standarde za trenere koji bi uključivali provjeru kaznene evidencije, osposobljavanje o sigurnosti i zaštiti maloljetnika i ranjivih odraslih osoba kao i o sprečavanju dopinga i namještanja utakmica te borbi protiv tih pojava;

53.

naglašava da je Svjetska zdravstvena organizacija nedostatak fizičke aktivnosti utvrdila kao četvrti glavni faktor rizika smrtnosti u svijetu sa znatnim izravnim i neizravnim socijalnim i ekonomskim učinkom i troškovima za države članice; zabrinut je zbog činjenice da se, bez obzira na znatne iznose utrošene za promicanje fizičke aktivnosti i unatoč tome što nedostatak takvih aktivnosti bitno utječe na opće zdravstveno stanje, razina bavljenja fizičkim aktivnostima u nekim državama članicama smanjuje;

54.

poziva sportske organizacije i države članice da surađuju u pružanju potpore za zapošljavanje i mobilnost trenera koji žele raditi u cijelom EU-u tako što će se obvezati da će se pobrinuti za provođenje kontrole kvalitete trenerskih kompetencija i standarda u pogledu kvalifikacija i osposobljavanja;

55.

potiče države članice i Komisiju da fizičku aktivnost odrede kao politički prioritet u sljedećem Planu rada EU-a u području sporta, posebno za mlade ljude i ranjive zajednice iz socijalno zapostavljenih područja u kojima je fizičko sudjelovanje na niskoj razini;

56.

poziva međunarodne i nacionalne saveze te druge pružatelje usluga obrazovanja da zajamče da pitanja koja se odnose na integritet sporta budu uvrštena u kurikul za stjecanje kvalifikacija trenera;

57.

naglašava da je poticanje tjelesnog odgoja u školama bitno polazište za djecu kad je riječ o učenju životnih vještina, usvajanju stavova, vrijednosti, znanja, razvijanju razumijevanja i uživanju u fizičkim aktivnostima cijeli život; podsjeća na to da sudjelovanje u sportskim aktivnostima na sveučilištima i sudjelovanje starijih osoba u sportu ima bitnu ulogu u očuvanju zdravog načina života i promicanju socijalne interakcije;

58.

uzima u obzir činjenicu da je stanovništvo EU-a sve starije i da bi se stoga posebna pozornost trebala posvetiti pozitivnom učinku koji fizička aktivnost može imati na zdravlje i dobrobit starijih osoba;

59.

ističe činjenicu da bi se sport i fizička aktivnost trebali bolje promicati u svim resornim područjima politike; potiče lokalne i općinske vlasti da potiču jednak pristup fizičkoj aktivnosti; preporučuje državama članicama i Komisiji da potiču građane na redovitije bavljenje fizičkim aktivnostima s pomoću odgovarajućih zdravstvenih politika i programa za njihov svakodnevni život;

60.

poziva države članice da bolje potiču sport među socijalno isključenim skupinama i među osobama koje žive u socijalno zapostavljenim područjima u kojima je razina bavljenja sportom niska, te da ojačaju suradnju s nevladinim organizacijama i školama koje djeluju u tom području, a naročito u pogledu urbanističkog planiranja i izgradnje sportskih objekata kako bi se u obzir uzele posebne potrebe javnosti, a naročito ranjivih skupina; poziva države članice da osiguraju potpun i jednak pristup javnim sportskim objektima u svim područjima te da potiču osnivanje novih sportskih klubova, posebno u ruralnim i siromašnim urbanim područjima;

61.

ističe da bi osobe s invaliditetom trebale imati jednak pristup svim sportskim objektima, prijevozu i drugoj infrastrukturi koji su zato potrebni, i imati na raspolaganju stručno osoblje za pomoć, te poziva na bolju integraciju svih elemenata povezanih sa sportom u skladu s načelom da bi sportski objekti trebali biti dostupni svima; apelira na države članice da već u nižim razredima u školama kao i na sveučilištima uvedu uključive sportske programe za osobe s invaliditetom, među ostalim i osiguravanjem osposobljenih trenera i provedbom prilagođenih programa fizičkih aktivnosti, kako bi učenici i studenti s invaliditetom mogli sudjelovati na satovima tjelesnog odgoja i izvannastavnim sportskim aktivnostima;

62.

prepoznaje temeljnu ulogu međunarodnih Paraolimpijskih igara u jačanju razine osviještenosti, borbi protiv diskriminacije i promicanju pristupa sportu za osobe s invaliditetom; poziva države članice da pojačaju napore kako bi se u sportske aktivnosti uključile osobe s invaliditetom te da se pobrinu za to da su Paraolimpijske igre i druga natjecanja na kojima sudjeluju sportaši s invaliditetom prisutniji u javnim medijima te da se češće prenose;

63.

poziva države članice i Komisiju da zajamče da se djeca bave sportom u sigurnom okruženju;

64.

pozdravlja inicijative pokrenute za promicanje uključenosti, integriteta i dostupnosti u sportu primjenom novih tehnologija i inovacija;

65.

pozdravlja uspjeh Europskog tjedna sporta, čiji je cilj promicanje sporta, fizičke aktivnosti i zdravijeg načina života za sve diljem Europe, bez obzira na dob, porijeklo ili fizičku formu te poziva sve institucije EU-a i države članice da sudjeluju u toj inicijativi i dodatno je promiču te istodobno zajamče da bude dostupna najširoj mogućoj publici, naročito u školama;

66.

smatra da su tradicionalni sportovi dio europskog kulturnog naslijeđa;

67.

pozdravlja studiju Komisije o specifičnosti sporta; poziva Komisiju i sportske organizacije da razmotre daljnje korake za razvoj specifičnosti sporta;

68.

ističe da je financiranje važan alat politike EU-a koji se koristi za poboljšanje ključnih područja djelovanja EU-a u području sporta; poziva Komisiju da dodijeli više sredstava za sport u sklopu programa Erasmus+, s naglaskom na amaterskim sportovima i obrazovanju, te da poveća njegovu vidljivost i dostupnost kako bi se poboljšalo uključivanje sporta u ostale programe financiranja poput europskih strukturnih i investicijskih fondova ili Programa za zdravlje; poziva na bolju komunikaciju između Komisije i država članica kako bi se omogućilo da se ta sredstva koriste učinkovitije i kako bi se smanjilo administrativno opterećenje na organizacije amaterskog sporta;

69.

potiče države članice i Komisiju da podupru mjere i programe kojima se potiče mobilnost, sudjelovanje, obrazovanje, razvoj vještina i osposobljavanje volontera u sportu kao i priznavanje njihova rada; preporučuje razmjenu najboljih praksi u volontiranju doprinosom za promicanje razvoja sportske prakse i kulture, među ostalim preko linija predviđenih programom Erasmus +;

70.

traži od Komisije da izda smjernice za primjenu pravila o državnim potporama u sportu uzimajući u obzir socijalne, kulturne i obrazovne ciljeve kako bi se postigla veća pravna sigurnost; s tim u vezi smatra da se nijedna sportska organizacija, naročito amaterske sportske organizacije, ne bi smjela diskriminirati kad podnosi zahtjev za javno financiranje na nacionalnoj i lokalnoj razini;

71.

smatra da je od ključne važnosti da se mehanizmima financijske solidarnosti u sportu uspostavlja potrebna veza između profesionalnog i amaterskog sporta; s tim u vezi pozdravlja doprinos nacionalnih lutrija amaterskom sportu te potiče države članice da obvežu ovlaštene priređivače klađenja da kao dopunu financijskim doprinosima koje već izdvajaju od prodaje medijskih prava i prava na emitiranje daju pošten financijski doprinos za amaterski sport i projekte čiji je cilj poboljšanje dostupnosti sporta za široke mase da bi se zajamčila njihova održivost, transparentnost i sljedivost;

72.

smatra da je prodaja televizijskih prava na centraliziranoj, isključivoj i teritorijalnoj osnovi s pravednom podjelom prihoda bitna za održivo financiranje sporta na svim razinama i za osiguravanje ravnopravnih uvjeta;

73.

ističe da je kršenje prava intelektualnog vlasništva u sportu prijetnja njegovu dugoročnom financiranju;

74.

preporučuje državama članicama da uvedu i aktivno koriste svoje porezne sustave kako bi se podupirali oslobođenje od plaćanja PDV-a, porezne olakšice i drugi oblici financijskih poticaja u amaterskom sportu; uviđa da se pravila o državnim potporama ne bi trebala primjenjivati na takvu potporu;

75.

poziva Komisiju i države članice da dodijele više sredstava za otvaranje javnih sportskih terena i igrališta kako bi se povećao jednostavan pristup amaterskom sportu;

76.

smatra da bi održivost i zaštita okoliša trebali biti sastavni dio sportskih događanja i da bi dionici u sportu trebali doprinositi postizanju ciljeva održivog razvoja iz Globalnog programa do 2030.;

77.

potiče nacionalne olimpijske odbore i sportske saveze država članica da prilikom međunarodnih sportskih događanja prihvate i koriste zastavu i simbol EU-a, zajedno s pojedinačnim zastavama i nacionalnim simbolima;

78.

ističe da je sport snažan faktor za stvaranje i jačanje osjećaja lokalne, nacionalne, pa čak i europske pripadnosti;

79.

ističe važnost potpune transparentnosti u pogledu vlasništva u profesionalnim sportskim klubovima;

o

o o

80.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji, vladama i parlamentima država članica te europskim, međunarodnim i nacionalnim sportskim savezima i ligama.

(1)  SL C 407, 4.11.2016., str. 81.

(2)  SL C 208, 10.6.2016., str. 89.

(3)  SL C 93, 9.3.2016., str. 42.

(4)  SL C 36, 29.1.2016., str. 137.

(5)  SL C 239 E, 20.8.2013., str. 46.

(6)  SL C 271 E, 12.11.2009., str. 51.

(7)  SL C 27 E, 31.1.2008., str. 232.

(8)  SL C 236 E, 12.8.2011., str. 99.

(9)  SL C 436, 24.11.2016., str. 42.

(10)  Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0005.

(11)  SL C 326, 3.12.2010., str. 5.


18.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 252/14


P8_TA(2017)0013

Prekogranični aspekti posvojenja

Rezolucija Europskog parlamenta od 2. veljače 2017. s preporukama Komisiji o prekograničnim aspektima posvojenja (2015/2086(INL))

(2018/C 252/02)

Europski parlament,

uzimajući u obzir članak 225. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir članak 67. stavak 4. i članak 81. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravima djeteta od 20. studenog 1989., posebice njezine članke 7., 21. i 35.,

uzimajući u obzir članak 2. Fakultativnog protokola uz Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravima djeteta o prodaji djece, dječjoj prostituciji i dječjoj pornografiji od 25. svibnja 2000.,

uzimajući u obzir Bečku konvenciju o konzularnim odnosima od 24. travnja 1963.,

uzimajući u obzir Hašku konvenciju od 29. svibnja 1993. o zaštiti djece i suradnji u vezi s međudržavnim posvojenjem,

uzimajući u obzir izvješće povjerenika Vijeća Europe za ljudska prava naslovljeno „Posvajanje i djeca: perspektiva ljudskih prava” objavljeno 28. travnja 2011.,

uzimajući u obzir članke 46. i 52. Poslovnika,

uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja i mišljenje Odbora za predstavke (A8-0370/2016),

Zajednički minimalni standardi za postupke posvojenja

A.

budući da je u području posvojenja ključno da se sve odluke donose u skladu s načelom najboljih interesa djeteta, bez diskriminacije i uz poštovanje temeljnih prava djeteta;

B.

budući da svrha posvojenja nije da odrasli dobiju pravo na djecu, već da se djeci pruži stabilno okruženje u kojem će biti voljena, u kojem će se za njih brinuti i u kojem će moći odrastati i razvijati se u harmoniji;

C.

budući da se postupak posvojenja odnosi na djecu koja u trenutku u kojem se zatraži posvojenje još nisu navršila 18 godina ili dob punoljetnosti u svojoj državi podrijetla;

D.

budući da je potrebno ostvariti ravnotežu između prava posvojenog djeteta da bude upoznato sa svojim identitetom i prava bioloških roditelja da zaštite svoj identitet;

E.

budući da nadležna tijela ne smiju smatrati ekonomske okolnosti bioloških roditelja kao jedini temelj i opravdavanje za oduzimanje roditeljskog prava i davanje djeteta na posvojenje;

F.

budući da postupak posvojenja ne bi smio početi prije no što se donese pravomoćna odluka o oduzimanju roditeljskog prava biološkim roditeljima i prije no što biološki roditelji dobiju priliku da iscrpe sve mogućnosti žalbe na tu odluku; budući da druge države članice mogu odbiti priznavanje rješenja o posvojenju izdanog bez takvih postupovnih jamstava;

G.

budući da će bolja učinkovitost i transparentnost omogućiti napretke u domaćim postupcima posvojenja te da bi mogle učiniti međunarodna posvojenja lakšima, čime bi se mogao povećati broj posvojene djece; budući da bi u tom pogledu poštovanje članka 21. Konvencije UN-a o pravima djeteta, koju su ratificirale sve države članice, trebalo biti osnovica svih postupaka, mjera i strategija povezanih s posvojenjem u prekograničnom kontekstu, uz istovremeno poštovanje najboljih interesa djeteta;

H.

budući da bi trebalo odlučno i u većoj mjeri raditi na sprečavanju beskrupuloznih posredničkih organizacija da iskorištavaju potencijalne roditelje zainteresirane za posvojenje i budući da stoga treba poboljšati suradnju u borbi protiv zločina i korupcije u EU-u u tom području;

I.

budući da bi trebalo u najvećoj mogućoj mjeri poticati posvajanje blizanaca u istu obitelj kako bi ih se poštedilo dodatnih trauma zbog razdvajanja;

Međudržavna posvojenja na temelju Haške konvencije iz 1993. godine

J.

budući da je Haškom konvencijom od 29. svibnja 1993. o zaštiti djece i suradnji u vezi s međudržavnim posvojenjem (Haška konvencija), koju su ratificirale sve države članice, predviđen sustav administrativne suradnje i priznavanja u području međudržavnih posvojenja, odnosno posvojenja kod kojih posvojitelji i dijete ili djeca nemaju uobičajeno boravište u istoj zemlji;

K.

budući da je Haškom konvencijom propisano automatsko priznavanje međudržavnih posvojenja u svim državama potpisnicama te da nisu potrebni posebni postupci za njihovo stvarno priznavanje;

L.

budući da se prema Haškoj konvenciji priznavanje može odbiti samo u slučaju da posvojenje očito nije u skladu s javnim poretkom dotične države, uzimajući u obzir najbolje interese djeteta;

Suradnja u građanskopravnim stvarima u području posvojenja

M.

budući da je pravosudna izobrazba u najširem smislu ključna za uzajamno povjerenje u svim područjima prava, uključujući i područje posvojenja; budući da se postojeći programi EU-a koji obuhvaćaju pravosudnu izobrazbu i potporu za Europsku pravosudnu mrežu stoga moraju u većoj mjeri usredotočiti na specijalizirane sudove, kao što su obiteljski sudovi i sudovi za mladež;

N.

budući da bi građanima trebalo dati bolji pristup sveobuhvatnim informacijama o pravnim i postupovnim aspektima domaćih posvojenja u državama članicama; budući da bi se u tom kontekstu portal e-pravosuđa mogao proširiti;

O.

budući da je suradnja unutar Europske mreže pravobranitelja za djecu uspostavljena 1997. i da bi europske pravobranitelje za dječja pitanja trebalo potaknuti na bližu suradnju i bolju koordinaciju u okviru tog tijela; budući da bi se u okviru napora da se to učini oni mogli uključiti u sustave pravosudne izobrazbe koji se financiraju iz sredstava EU-a;

P.

budući da bi trebalo provesti temeljitu analizu jer treba učiniti više u cilju sprečavanja i borbe protiv prekograničnog trgovanja djecom u svrhu posvojenja te u cilju poboljšanja pravilne i učinkovite provedbe postojeće regulative i smjernica za borbu protiv trgovanja djecom; budući da stoga treba poboljšati suradnju kad je riječ o borbi protiv zločina i korupcije u EU-u u tom području kako bi se spriječile otmice i prodaja djece te trgovanje djecom;

Prekogranično priznavanje domaćih rješenja o posvojenju

Q.

budući da je u pravu Unije načelo uzajamnog povjerenja među državama članicama od temeljne važnosti jer ono omogućava da se stvori i održi područje bez unutarnjih granica; budući da načelo međusobnog priznavanja utemeljeno na uzajamnom povjerenju obvezuje države članice da izvrše odluku ili presudu donesenu u drugoj državi članici;

R.

budući da se, unatoč postojećim međunarodnim pravilima u tom području, mišljenja još uvijek razlikuju od jedne do druge države članice kad je riječ o načelima na temelju kojih treba urediti postupak posvojenja, jednako kao što još uvijek postoje i razlike u pogledu postupaka posvojenja i njihovih pravnih učinaka;

S.

budući da Europska unija ima nadležnost za poduzimanje mjera u cilju poboljšanja pravosudne suradnje među državama članicama, a da pritom ne utječe na nacionalno obiteljsko pravo, među ostalim i u području posvojenja;

T.

budući da iznimke u javnoj politici služe očuvanju identiteta država članica koji se odražava u materijalnom obiteljskom pravu država članica;

U.

budući da trenutačno ne postoji europska odredba o automatskom ili drugačijem priznavanju domaćih rješenja o posvojenju, odnosno onih rješenja o posvojenju koja se odnose na posvojenja provedena unutar jedne države članice;

V.

budući da nepostojanje takvih odredbi uzrokuje znatne probleme za europske obitelji koje se nakon posvojenja djeteta presele u drugu državu članicu jer se može dogoditi da u drugoj državi članici posvojenje ne bude priznato, odnosno da roditelji imaju problema sa zakonitim ostvarivanjem svojeg roditeljskog prava te da mogu naići na financijske poteškoće u pogledu različitih pristojbi primjenjivih u tom području;

W.

budući da se stoga nepostojanjem takvih odredbi ugrožava pravo djece na stabilnu i trajnu obitelj;

X.

budući da trenutačno roditelji koji se sele u drugu državu članicu mogu biti obvezni proći posebne nacionalne postupke za priznavanje ili čak ponovno posvojiti dijete, što dovodi do velike pravne nesigurnosti;

Y.

budući da trenutačna situacija može dovesti do ozbiljnih problema i spriječiti obitelji da u potpunosti ostvare pravo na slobodu kretanja;

Z.

budući da može doći do potrebe da se cjelokupna situacija revidira i ocijeni međusobnim savjetovanjem nadležnih tijela država članica;

AA.

budući da se Uredbom Bruxelles II ne rješava pitanje priznavanja rješenja o posvojenju jer ona pokriva isključivo pitanje roditeljske odgovornosti;

AB.

budući da je stoga od najveće važnosti da se donesu propisi kojima se osigurava automatsko priznavanje domaćeg rješenja o posvojenju izdanog u jednoj državi članici u drugim državama članicama pod uvjetom da je zajamčeno potpuno poštovanje nacionalnih odredbi o javnoj politici i načela supsidijarnosti i proporcionalnosti;

AC.

budući da bi se takvim zakonodavstvom nadopunila Uredba Vijeća (EZ) br. 2201/2003 (1) („Uredba Bruxelles II a”) o pitanjima nadležnosti i roditeljske odgovornosti te da bi se popunio postojeći jaz u pogledu priznavanja posvojenja utvrđenog međunarodnim pravom (Haškom konvencijom);

Zajednički minimalni standardi za postupke posvojenja

1.

poziva nadležna tijela država članica da sve odluke o posvojenju donose imajući u vidu najbolji interes djeteta, poštujući njegova temeljna prava i uzimajući u obzir posebne okolnosti slučaja;

2.

naglašava da se na djecu koja su dana na posvojenje ne bi trebalo gledati kao na vlasništvo države, već kao na osobe s međunarodno priznatim temeljnim pravima;

3.

ističe da je svaki slučaj posvojenja drugačiji i da stoga svaki slučaj treba pojedinačno ocijeniti;

4.

smatra da bi u slučajevima posvojenja s prekograničnim aspektima trebalo uzeti u obzir te u najvećoj mogućoj mjeri poštovati kulturnu i lingvističku tradiciju djeteta;

5.

smatra da u kontekstu postupaka posvojenja dijete uvijek treba dobiti priliku da bude saslušano bez pritiska i da izrazi svoje mišljenje o postupku posvojenja, uzimajući u obzir njegovu dob i zrelost; stoga smatra da je od najveće važnosti da se, kad god je to moguće i bez obzira na dob djeteta, traži pristanak djeteta na posvojenje; u tom pogledu poziva da se posebna pažnja posveti maloj djeci i novorođenčadi jer se njih ne može saslušati;

6.

smatra da se nijedna odluka o posvojenju ne bi smjela donijeti prije no što se saslušaju biološki roditelji, i, kad je to primjenjivo, prije no što se ulože svi pravni lijekovi u pogledu njihova roditeljskog prava te prije no što se donese pravomomoćna odluka o oduzimanju roditeljskog prava biološkim roditeljima; stoga poziva nadležna tijela država članica da poduzmu sve potrebne mjere za dobrobit djeteta dok se ulažu pravni lijekovi i tijekom cjelokupnog postupka povezanog s posvojenjem te da djetetu pruže svu zaštitu i skrb potrebne za njegov skladan razvoj;

7.

poziva Komisiju da razmotri komparativnu studiju kojom bi se analizirale pritužbe u pogledu prekograničnih posvojenja bez pristanka roditelja;

8.

ističe da bi nadležna tijela prije no što daju dijete na posvojenje strancima uvijek trebala prvo razmotriti mogućnost da dijete posvoje srodnici, čak i kada oni žive u drugoj zemlji, ako je dijete s tim članovima obitelji uspostavilo odnos te na temelju pojedinačne procjene potreba djeteta; smatra da uobičajeno boravište članova obitelji koji žele preuzeti odgovornost za dijete ne bi trebalo smatrati odlučujućim čimbenikom;

9.

poziva na jednako postupanje prema roditeljima različitih nacionalnosti tijekom postupaka u području roditeljske odgovornosti i posvajanja; poziva države članice da zajamče jednakost svih postupovnih prava srodnika koji su državljani drugih država članica i koji su uključeni u postupak, među ostalim tako da im pruže pravnu pomoć, pravovremene informacije o saslušanjima, uslugu prevođenja te sve dokumente relevantne za slučaj na njihovu materinjem jeziku;

10.

naglašava da je, kad je dijete čije se posvojenje razmatra državljanin druge države članice, prije donošenja ikakve odluke potrebno informirati konzularna tijela te države članice i članove obitelji djeteta koji imaju boravište u toj državi članici te se savjetovati s njima;

11.

uz to, poziva države članice da posebnu pažnju posvete maloljetnicima bez pratnje koji su zatražili ili imaju status izbjeglica, da im zajamče zaštitu, pomoć i skrb koje države članice imaju obvezu pružiti na temelju međunarodnih obveza te da ih po mogućnosti u prijelaznom razdoblju smjeste u udomiteljske obitelji;

12.

naglašava da je važno socijalnim radnicima omogućiti prikladne radne uvjete kako bi mogli ispravno provesti procjenu pojedinačnih slučajeva bez ikakvog financijskog ili pravnog pritiska i u potpunosti uzimajući u obzir najbolji interes djeteta, razmotrivši kratkoročnu, srednjoročnu i dugoročnu perspektivu;

Međudržavna posvojenja na temelju Haške konvencije iz 1993. godine

13.

prima na znanje pozitivne rezultate i važnost primjene Haške konvencije te potiče sve države da je potpišu, ratificiraju ili da joj pristupe;

14.

žali zbog činjenice da često dolazi do problema s izdavanjem potvrda o posvojenju; stoga poziva nadležna tijela država članica da zajamče da se uvijek slijede postupci i zaštitne mjere uspostavljeni Haškom konvencijom kako bi se zajamčilo automatsko priznavanje; poziva države članice da ne stvaraju nepotrebne birokratske zapreke za priznavanje posvojenja iz područja primjene Haške konvencije, kojima bi se postupak mogao usporiti i poskupiti;

15.

ističe mogućnost poduzimanja daljnjih napora u cilju poštovanja i stroge provedbe Haške konvencije jer neke države članice zahtijevaju dodatne administrativne postupke ili naplaćuju nerazmjerno visoke pristojbe povezane s priznavanjem posvojenja, primjerice za upis u evidenciju, za izmjenu evidencije o osobnom stanju ili za dobivanje državljanstva, iako je to u suprotnosti s odredbama Haške konvencije;

16.

poziva države članice da poštuju postupke u pogledu zahtjeva za savjetovanjem i suglasnošću iz članka 4. Haške konvencije;

Suradnja u građanskopravnim stvarima u području posvojenja

17.

poziva države članice da pojačaju suradnju u području posvojenja i u pravnom i u socijalnom smislu te poziva na bolju suradnju među nadležnim tijelima u pogledu naknadnih procjena, kad je to potrebno; u tom kontekstu poziva EU na dosljedan pristup pravima djeteta u svim svojim glavnim unutarnjim i vanjskim politikama;

18.

poziva Komisiju da uspostavi djelotvornu europsku mrežu sudaca i tijela specijaliziranih za posvojenje kako bi se olakšala razmjena informacija i dobrih praksi, koja je posebno korisna kad posvojenje ima prekogranične karakteristike; smatra da je iznimno važno olakšati koordinaciju i razmjenu dobrih praksi s trenutačnom Europskom mrežom za pravosudno osposobljavanje kako bi se ostvarila najveća moguća dosljednost sa sustavima koje EU već financira; u tom pogledu poziva Komisiju da izdvoji sredstva za specijalizirano osposobljavanje sudaca koji rade u području prekograničnog posvojenja;

19.

smatra da osposobljavanje sudaca koji rade u području prekograničnog posvojenja i mogućnost njihova sastajanja mogu pomoći da se precizno utvrde očekivana i potrebna pravna rješenja u području priznavanja domaćih posvojenja; stoga poziva Komisiju da izdvoji sredstva za takvo osposobljavanje i mogućnost sastajanja tijekom izrade prijedloga uredbe;

20.

poziva Komisiju da na europskom portalu e-pravosuđa objavi relevantne pravne i postupovne informacije o zakonodavstvu i praksama povezanim s posvojenjem u državama članicama;

21.

prima na znanje aktivnosti Europske mreže pravobranitelja za djecu i smatra da treba dalje razvijati i jačati tu suradnju;

22.

naglašava da je potrebna bliska suradnja, među ostalim s pomoću europskih tijela kao što je Europol, kako bi se spriječile prekogranične otmice i prodaja djece te prekogranično trgovanje djecom u svrhu posvojenja; napominje da se pouzdanim sustavima upisa u matičnu knjigu rođenih može spriječiti trgovanje djecom u svrhu posvojenja; u tom pogledu poziva na bolju koordinaciju u osjetljivom području posvajanja djece iz trećih zemalja;

Prekogranično priznavanje domaćih rješenja o posvojenju

23.

navodi da postoji očita potreba da se europskim zakonodavstvom omogući automatsko prekogranično priznavanje domaćih rješenja o posvojenju;

24.

traži od Komisije da do 31. srpnja 2017. na temelju članaka 67. i 81. Ugovora o funkcioniranju Europske unije podnese prijedlog akta o prekograničnom priznavanju rješenja o posvojenju slijedeći preporuke iz Priloga ovom dokumentu i u skladu s postojećom međunarodnim pravom u tom području;

25.

potvrđuje da su preporuke iz Priloga ovom prijedlogu rezolucije u skladu s temeljnim pravima i načelima supsidijarnosti i proporcionalnosti;

26.

smatra da traženi prijedlog nema negativne financijske posljedice jer će se automatskim priznavanjem rješenja o posvojenju, koje predstavlja krajnji cilj, smanjiti troškovi;

o

o o

27.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju i priložene detaljne preporuke proslijedi Komisiji i Vijeću te parlamentima i vladama država članica.

(1)  Uredba Vijeća (EZ) br. 2201/2003 od 27. studenoga 2003. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću, kojom se stavlja izvan snage Uredba (EZ) br. 1347/2000 (SL L 338, 23.12.2003., str. 1.).


PRILOG REZOLUCIJI:

DETALJNE PREPORUKE ZA UREDBU VIJEĆA O PREKOGRANIČNOM PRIZNAVANJU RJEŠENJA O POSVOJENJU

A.   NAČELA I CILJEVI TRAŽENOG PRIJEDLOGA

1.

Koristeći pravo na slobodu kretanja, sve veći broj građana Unije svake godine odluči preseliti se u drugu državu članicu Europske unije. Zbog toga nastaje niz poteškoća u pogledu priznavanja i pravnog rješenja osobne i obiteljske pravne situacije pojedinaca koji sele. Unija se počela baviti tim problematičnim situacijama, primjerice usvajanjem Uredbe (EU) br. 650/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (1) o nasljeđivanju i uspostavom bolje suradnje u pogledu priznavanja određenih aspekata režima bračne stečevine i imovinskih učinaka registriranih partnerstava.

2.

Haška konvencija od 29. svibnja 1993. o zaštiti djece i suradnji u vezi s međudržavnim posvojenjem (Haška konvencija) na snazi je u svim državama članicama. Ona se odnosi na postupak prekograničnog posvojenja i propisuje automatsko priznavanje takvih posvojenja. No, Haškom konvencijom nisu obuhvaćeni slučajevi obitelji u kojima su djeca posvojena u okviru isključivo nacionalnog postupka, a koja se zatim sele u drugu državu članicu. To može dovesti do velikih pravnih poteškoća ako se pravna veza između roditelja i posvojenog djeteta ne priznaje automatski. Mogu biti potrebni dodatni administrativni ili sudski postupci, a u krajnjem slučaju priznavanje može biti odbijeno.

3.

Stoga je, da bi se zaštitilo temeljna prava i slobode takvih građana Unije, nužno donijeti uredbu kojom će se omogućiti automatsko prekogranično priznavanje rješenja o posvojenju. Članak 64. stavak 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, o uzajamnom priznavanju presuda, i odluka i članak 81. stavak 3. Ugovora, o mjerama u području obiteljskog prava, valjana su pravna osnova za takav prijedlog. Tu uredbu treba donijeti Vijeće nakon što se savjetuje s Europskim parlamentom.

4.

Predloženom se uredbom omogućava automatsko priznavanje rješenja o posvojenju izdanog u državi članici u okviru bilo kojeg postupka koji nije obuhvaćen Haškom konvencijom. Budući da europske obitelji također mogu imati veze s trećim državama te da su neke od njih u prošlosti živjele u trećim državama, ovom se uredbom također predviđa da se, kad jedna država članica prizna rješenje o posvojenju izdano u trećoj državi na temelju relevantnih nacionalnih postupovnih pravila, to rješenje o posvojenju priznaje u svim drugim državama članicama.

5.

No kako bi se izbjegle praksa traženja najpovoljnijeg pravnog sustava („forum shopping”) ili primjena neodgovarajućih nacionalnih zakona, to automatsko priznavanje podložno je, prije svega, uvjetu da ono ne smije biti u očitoj suprotnosti s javnim pretkom države članice koja daje priznanje, uz naglasak na tome da odbijeni zahtjevi nikad ne smiju de facto dovesti do diskriminacije zabranjene člankom 21. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, i, na drugom mjestu, uvjetu da je država članica koja je donijela odluku o posvojenju bila za to nadležna na temelju članka 4 prijedloga zatraženog u dijelu B (prijedlog). Samo država članica uobičajenog boravišta jednog ili oba roditelja ili djeteta može imati tu nadležnost. No kad je odluka o posvojenju donesena u trećoj zemlji, nadležnost za prvo priznavanje posvojenja u Uniji može imati država članica čije državljanstvo imaju roditelji ili dijete. Time se jamči pristup pravosuđu za europske obitelji koje imaju boravište u prekomorskim zemljama.

6.

Za odlučivanje o svim prigovorima na priznavanje u posebnim slučajevima potrebni su posebni postupci. Te su odredbe slične odredbama iz drugih akata Unije u području građanskog pravosuđa.

7.

Trebalo bi uvesti europsku potvrdu o posvojenju kako bi se ubrzali administrativni postupci koji se odnose na automatsko priznavanje. Obrazac potvrde treba usvojiti u obliku delegiranog akta Komisije.

8.

Predložena uredba odnosi se samo na individualnu vezu roditelj-dijete. Njome se države članice ne obvezuje na priznavanje posebnog pravnog odnosa između roditelja posvojenog djeteta jer se nacionalni zakoni o parovima u velikoj mjeri razlikuju.

9.

Naposljetku, ovaj prijedlog sadrži uobičajene završne i prijelazne odredbe iz instrumenata građanskog prava. Automatsko priznavanje posvojenja primjenjuje se samo na odluke o posvojenju donesene nakon datuma početka primjene uredbe i na ranija rješenja o posvojenju ako je dijete još uvijek maloljetno.

10.

Prijedlog je u skladu s načelima supsidijarnosti i proporcionalnosti jer države članice ne mogu same uspostaviti pravni okvir za prekogranično priznavanje rješenja o posvojenju te je ograničen na najnužnije mjere kojima će se zajamčiti stabilnost pravne situacije posvojene djece. On ne utječe na obiteljsko pravo država članica.

B.   TEKST TRAŽENOG PRIJEDLOGA

Uredba Vijeća o prekograničnom priznavanju rješenja o posvojenju

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 67. stavak 4. i članak 81. stavak 3.,

uzimajući u obzir zahtjev Europskog parlamenta upućen Europskoj komisiji,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora,

u skladu s posebnim zakonodavnim postupkom,

budući da:

(1)

Unija je za svoj cilj postavila očuvanje i razvoj područja slobode, sigurnosti i pravde, u kojem je osigurano slobodno kretanje osoba. Radi postupne uspostave takvog područja, Unija treba donijeti mjere koje se odnose na pravosudnu suradnju u građanskim stvarima s prekograničnim implikacijama, među ostalim i u području obiteljskog prava.

(2)

U skladu s člancima 67. i 81. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), te mjere trebaju uključivati mjere za osiguravanje uzajamnog priznavanja odluka u sudskim i izvansudskim slučajevima.

(3)

Kako bi se zajamčilo slobodno kretanje obitelji koje su posvojile dijete, nužno je i prikladno da se pravila o nadležnosti i priznavanje rješenja o posvojenju uređuju obvezujućim i izravno primjenjivim pravnim instrumentom Unije.

(4)

Ovom bi se Uredbom trebao stvoriti jasan i sveobuhvatan pravni okvir u području prekograničnog priznavanja rješenja o posvojenju, obiteljima zajamčiti odgovarajući rezultat kad je riječ o pravnoj sigurnosti, predvidivosti i fleksibilnosti te spriječiti situacije u kojima se pravomoćno rješenje o posvojenju izdano u jednoj državi članici ne priznaje u drugoj.

(5)

Ovom bi se Uredbom trebalo obuhvatiti priznavanje rješenja o posvojenju izdanih ili priznatih u nekoj od država članica. No njome se ne bi trebalo obuhvatiti priznavanje međudržavnih posvojenja provedenih u skladu s Haškom konvencijom od 29. svibnja 1993. o zaštiti djece i suradnji u vezi s međudržavnim posvojenjem jer je tom Konvencijom već predviđeno automatsko priznavanje takvih posvojenja. Stoga bi se ova Uredba trebala primjenjivati samo na priznavanje domaćih posvojenja i na međunarodna posvojenja koja nisu provedena na temelju te Konvencije.

(6)

Mora postojati veza između posvojenja i teritorija države članice koja je izdala rješenje o posvojenju ili koja ga je priznala. U skladu s time, priznavanje bi trebalo biti uvjetovano poštovanjem zajedničkih propisa o nadležnosti.

(7)

Propisi o nadležnosti trebali bi biti izuzetno predvidljivi i zasnovani na načelu da se nadležnost uglavnom utvrđuje prema uobičajenom boravištu oba posvojitelja, jednog posvojitelja ili djeteta. Nadležnost bi trebala biti ograničena na taj teritorij, osim u situacijama koje uključuju treće zemlje, kad bi država članica nacionalnosti mogla biti poveznica.

(8)

Budući da se posvojenje najčešće odnosi na maloljetnike, nije primjereno roditeljima ili djetetu omogućiti fleksibilnost pri odabiru tijela koja će odlučiti o posvojenju.

(9)

Uzajamno povjerenje kad je riječ o pravosuđu u Uniji opravdava načelo da rješenja o posvojenju izdana ili priznata u jednoj državi članici treba priznati u svim drugim državama članicama bez potrebe za posebnim postupkom. Posljedično bi rješenje o posvojenju izdano u bilo kojoj državi članici trebalo biti jednakovrijedno rješenjima izdanim u državi članici kojoj je zahtjev upućen.

(10)

Automatskim priznavanjem rješenja o posvojenju izdanom u drugoj državi članici u državi članici kojoj je zahtjev upućen ne bi se trebalo ugroziti poštovanje prava obrane. Stoga bi sve zainteresirane strane trebale biti u mogućnosti podnijeti zahtjev za odbijanje priznavanja rješenja o posvojenju ako smatraju da je prisutan neki od razloga za odbijanje priznavanja.

(11)

Priznavanje domaćih rješenja o posvojenju trebalo bi biti automatsko, osim ako država članica u kojoj je dijete posvojeno nije za to imala nadležnost ili ako takvo priznavanje očito ne bi bilo u skladu s javnim poretkom države članice koja daje priznanje kako se tumači u skladu s člankom 21. Povelje Europske unije o temeljnim pravima.

(12)

Ova Uredba ne bi smjela utjecati na materijalno obiteljsko pravo država članica, uključujući i zakone o posvojenju. Nadalje, priznavanje rješenja o posvojenju na temelju ove Uredbe ne bi smjelo podrazumijevati priznavanje pravnih odnosa između posvojitelja na temelju priznanja rješenja o posvojenju, ne uvjetujući, međutim, moguću odluku priznavanjem rješenja o posvojenju.

(13)

Sva postupovna pitanja koja nisu uređena ovom Uredbom trebala bi se rješavati u skladu s nacionalnim pravom.

(14)

Kad rješenje o posvojenju sadrži pravni odnos nepoznat u pravu države članice kojoj je zahtjev upućen, taj bi pravni odnos, uključujući i sva prava ili obveze koji iz njega proizlaze, trebalo, u mjeri u kojoj je to moguće, prilagoditi pravnom odnosu koji prema pravu dotične države članice ima jednakovrijedne učinke i slične ciljeve. Svaka bi država članica trebala sama odrediti tko provodi tu prilagodbu i na koji način.

(15)

Kako bi se olakšalo automatsko priznavanje predviđeno ovom Uredbom, trebalo bi izraditi obrazac za prijenos rješenja o posvojenju, odnosno europsku potvrdu o posvojenju. U tu svrhu Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u pogledu uspostave i izmjene obrasca te potvrde. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na razini stručnjaka. Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata Komisija bi se trebala pobrinuti da se relevantni dokumenti Europskom parlamentu i Vijeću šalju istodobno, na vrijeme i na primjeren način.

(16)

Kako cilj ove Uredbe ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego ga se može bolje ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti, određenom u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji (UEU). U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(17)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 21 o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske u pogledu područja slobode, sigurnosti i pravde priloženom UEU-u i UFEU-u, [Ujedinjena Kraljevina i Irska izrazile su želju za sudjelovanjem u donošenju i primjeni ove Uredbe] / [ne dovodeći u pitanje članak 4. Protokola, Ujedinjena Kraljevina i Irska ne sudjeluju u donošenju ove Uredbe koja ih ne obvezuje te nisu podložne njenoj primjeni].

(18)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 22 o stajalištu Danske koji se nalazi u prilogu Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Direktive koja je ne obvezuje te nije podložne njenoj primjeni,

DONIJELO JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Područje primjene

1.   Ova Uredba primjenjuje se na priznavanje rješenja o posvojenju.

2.   Ova se Uredba ne primjenjuje se i ne utječe na:

(a)

zakone država članica o pravu na posvojenje ni na druga pitanja iz područja obiteljskog prava;

(b)

međudržavna posvojenja na temelju Haške konvencije od 29. svibnja 1993. o zaštiti djece i suradnji u vezi s međudržavnim posvojenjem (Haška konvencija).

3.   Od država članica ovom se Uredbom ne zahtijeva da:

(a)

priznaju bilo koji oblik pravnog odnosa između roditelja posvojenog djeteta na temelju priznanja rješenja o posvojenju;

(b)

izdaju rješenja o posvojenju u okolnostima u kojima to nije dopušteno relevantnim nacionalnim pravom.

Članak 2.

Definicija

Za potrebe ove Uredbe „rješenje o posvojenju” znači presuda ili odluka kojom se stvara ili priznaje trajan pravni odnos roditelj-dijete između maloljetnog djeteta i novog ili novih roditelja koji nisu biološki roditelji tog djeteta, bez obzira kako se taj pravni odnos naziva u nacionalnom pravu.

Članak 3.

Automatsko priznavanje rješenja o posvojenju

1.   Rješenje o posvojenju izdano u nekoj od država članica priznaje se u drugim državama članicama bez potrebe za ikakvim posebnim postupkom, pod uvjetom da je država članica koja izdaje rješenje za to nadležna u skladu s člankom 4.

2.   Sve zainteresirane strane u skladu s postupkom predviđenim člankom 7. mogu zatražiti donošenje odluke prema kojoj nema temelja za odbijanje priznavanja iz članka 6.

3.   Ako ishod postupka pred sudom države članice ovisi o odluci o nepriznavanju koja se donosi kao odluka o prethodnom pitanju, taj sud ima nadležnost za odlučivanje o tom pitanju.

Članak 4.

Nadležnost za rješenja o posvojenju

1.   Nadležna tijela države članice mogu izdati rješenje o posvojenju samo ako jedan ili oba posvojitelja imaju uobičajeno boravište u toj državi članici.

2.   Kad je rješenje o posvojenju djeteta izdalo nadležno tijelo treće zemlje, nadležna tijela države članice također mogu izdati takvo rješenje ili odlučiti priznati rješenje iz treće zemlje u skladu s postupcima određenim nacionalnim pravom ako jedan ili oba posvojitelja nemaju uobičajeno boravište u toj državi članici, ali su državljani te države članice.

Članak 5.

Dokumentacija potrebna za priznavanje

Strana koja se u jednoj državi članici želi pozvati na rješenje o posvojenju izdano u drugoj državi članici treba predočiti:

(a)

presliku rješenja o posvojenju koja ispunjava uvjete potrebne za provjeru njezine autentičnosti; i

(b)

europsku potvrdu o posvojenju izdanu u skladu s člankom 11.

Članak 6.

Odbijanje priznavanja

Na zahtjev bilo koje zainteresirane strane priznavanje rješenja o posvojenju izdanog u nekoj od država članica može se odbiti samo pod sljedećim uvjetima:

(a)

ako je takvo priznavanje u očiglednoj suprotnosti s javnim poretkom (ordre public) u državi članici u kojoj je priznavanje zatraženo;

(b)

ako država članica koja je izdala rješenje o posvojenju nije za to bila nadležna prema članku 4.

Članak 7.

Zahtjev za odbijanje priznavanja

1.   Na zahtjev bilo koje zainteresirane strane prema definiciji nacionalnog prava priznavanje rješenja o posvojenju bit će odbijeno ako se utvrdi da za to postoji neki od razloga navedenih u članku 6.

2.   Zahtjev za odbijanje priznavanja predaje se sudu koji je dotična država članica navela Komisiji u skladu s člankom 13. točkom (a) kao sud kojem treba predati zahtjev.

3.   U slučaju da postupak odbijanja priznavanja nije obuhvaćen ovom Uredbom, on je uređen pravom države članice u kojoj se traži priznavanje.

4.   Podnositelj zahtjeva sudu treba dostaviti presliku rješenja i, kad je to potrebno, prijevod ili transliteraciju rješenja.

5.   Sud može podnositelja osloboditi obveze predočenja dokumentacije iz stavka 4. ako je već posjeduje ili ako ocijeni da bi zahtjev podnositelju za predočenje te dokumentacije bio nerazuman. U posljednjem slučaju, sud može zatražiti od druge strane da dostavi navedenu dokumentaciju.

6.   Strana koja zahtijeva odbijanje priznavanja rješenja o posvojenju izdanog u drugoj državi članici ne mora imati poštansku adresu u državi članici u kojoj je predan zahtjev. Od te se strane ne zahtijeva ni da ima ovlaštenog predstavnika u državi članici u kojoj je predan zahtjev, osim ako su strane obvezne imati takvog predstavnika neovisno o državljanstvu i prebivalištu.

7.   Sud bez odgađanja odlučuje o zahtjevu za odbijanje priznavanja.

Članak 8.

Žalbe protiv odluke o zahtjevu za odbijanje priznavanja

1.   Obje strane mogu podnijeti žalbu protiv sudske odluke o zahtjevu za odbijanje priznavanja.

2.   Žalba se predaje sudu koji je dotična država članica navela Komisiji u skladu s člankom 13. točkom (b) kao sud kojem treba predati žalbu.

3.   Odluka o žalbi može se osporavati pravnim lijekom samo ako je dotična država članica Komisiji u skladu s člankom 13. točkom (c) navela na kojim se sudovima ulažu daljnji pravni lijekovi.

Članak 9.

Pravni lijekovi u državi članici u kojoj je izdano rješenje o posvojenju

Sud kojem je predan zahtjev za odbijanje priznavanja ili sud na kojem je podnesena žalba u skladu s člankom 8. stavcima 2. ili 3. može zastati s postupkom ako je uložen redovni pravni lijek protiv tog rješenja u državi članici podrijetla ili ako još nije protekao rok za ulaganje takvog pravnog lijeka. U posljednjem slučaju sud može navesti rok u kojem se takav pravni lijek može uložiti.

Članak 10.

Zabrana preispitivanja merituma stvari

Rješenje o posvojenju izdano u državi članici ili presuda donesena u državi članici ni pod kojim se uvjetima ne smiju preispitivati s obzirom na sadržaj u državi članici u kojoj je podnesen zahtjev.

Članak 11.

Europska potvrda o posvojenju

Nadležna tijela države članice koja je izdala rješenje o posvojenju na zahtjev bilo koje zainteresirane strane izdaju višejezičnu europsku potvrdu o posvojenju u skladu s obrascem iz članka 15.

Članak 12.

Prilagodba rješenja o posvojenju

1.   Ako odluka ili presuda sadrži mjeru ili nalog nepoznate u pravu države članice u kojoj je podnesen zahtjev, ta se mjera ili nalog, u mjeri u kojoj je to moguće, prilagođavaju mjeri ili nalogu poznatima u pravu te države članice koji imaju jednakovrijedne učinke te slične ciljeve i interese. Takva prilagodba ne smije dovesti do toga da učinci budu veći od onih predviđenih pravom države članice podrijetla.

2.   Sve zainteresirane strane imaju pravo pred sudom osporiti prilagodbu mjere ili naloga.

Članak 13.

Informacije koje moraju pružiti države članice

1.   Države članice Komisiji do 1. srpnja 2018. dostavljaju svoje nacionalne odredbe, ako takve postoje, u pogledu:

(a)

sudova na kojima treba podnijeti zahtjev za odbijanje priznavanja u skladu s člankom 7. stavkom 2.;

(b)

sudova na kojima treba uložiti prigovor protiv odluke o zahtjevu za odbijanje priznavanja u skladu s člankom 8. stavkom 2.; i

(c)

sudova na kojima treba uložiti svaki daljnji pravni lijek u skladu s člankom 8. stavkom 3.;

2.   Komisija će svim prikladnim sredstvima, posebice s pomoću europskog portala e-pravosuđa, objaviti informacije navedene u stavku 1. kao i sve druge relevantne informacije o postupcima posvojenja i priznavanju posvojenja u državama članicama.

Članak 14.

Legalizacija i slične formalnosti

Za isprave izdane u državi članici u okviru ove Uredbe ne zahtijevaju se legalizacija ni bilo koja druga slična formalnost.

Članak 15.

Ovlast za donošenje delegiranih akata

Komisija ima ovlast za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 16. u pogledu sastavljanja i izmjene obrasca višejezične europske potvrde o posvojenju iz članka 11.

Članak 16.

Izvršavanje delegiranih ovlasti

1.   Ovlast donošenja delegiranih akata dodijeljena Komisiji podliježe uvjetima utvrđenima ovim člankom.

2.   Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 15. dodjeljuje se Komisiji na neodređeno razdoblje počevši od 1. srpnja 2018.

3.   Vijeće u svakom trenutku može opozvati delegiranje ovlasti iz članka 15. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koja je u njoj navedena. Opoziv proizvodi učinke dan nakon objave te odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji datum naveden u toj odluci. To ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   Delegirani akt donesen na temelju članka 15. stupa na snagu samo ako Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Vijeću na njega ne podnesu nikakav prigovor ili ako je prije isteka tog roka Vijeće obavijestilo Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Vijeća.

5.   Komisija obavješćuje Europski parlament o donošenju delegiranih akata, o bilo kojem prigovoru u vezi s njima ili o opozivu delegiranja ovlasti od strane Vijeća.

Članak 17.

Prijelazne odredbe

Ova se Uredba primjenjuje samo na rješenja o posvojenju izdana nakon 1. siječnja 2019. uključujući i taj datum.

No rješenja o posvojenju izdana prije 1. siječnja 2019. također će se priznati od tog datuma ako dijete o čijem je posvojenju riječ na taj datum još nije punoljetno.

Članak 18.

Odnos s postojećim međunarodnim konvencijama

1.   Ova Uredba ne primjenjuje se na rješenja o posvojenju izdana na temelju Haške konvencije.

2.   Ne dovodeći u pitanje obveze država članica iz članka 351. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, ova Uredba ne utječe na primjenu međunarodnih konvencija kojih su države članice stranka u vrijeme donošenja ove Uredbe i kojima se uspostavljaju pravila povezana s priznavanjem posvojenja.

3.   No ova Uredba među državama članicama ima prednost pred konvencijama zaključenim samo između dvije ili više njih ako se te konvencije odnose na pitanja regulirana ovom Uredbom.

Članak 19.

Odredba o preispitivanju

1.   Najkasnije 31. prosinca 2024., a nakon toga svakih pet godina, Komisija Europskom parlamentu, Vijeću te Europskom gospodarskom i socijalnom odboru podnosi izvješće o primjeni ove Uredbe. Izvješću se po potrebi prilažu prijedlozi za prilagodbu ove Uredbe.

2.   U tu svrhu države članice priopćavaju Komisiji relevantne podatke o primjeni ove Uredbe na sudovima.

Članak 20.

Stupanje na snagu i datum primjene

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 1. siječnja 2019., osim članaka13., 15. i 16. koji se primjenjuju od 1. srpnja 2018.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama u skladu s Ugovorima.

Sastavljeno u Bruxellesu …

Za Vijeće

Predsjednik


(1)  Uredba (EU) br. 650/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o nasljeđivanju i uspostavom bolje suradnje u pogledu priznavanja određenih aspekata režima bračne stečevine i imovinskih učinaka registriranih partnerstava (SL L 201, 27.7.2012., str. 107.).


18.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 252/26


P8_TA(2017)0017

Kriza vladavine prava u Demokratskoj Republici Kongu i Gabonu

Rezolucija Europskog parlamenta od 2. veljače 2017. o krizi vladavine prava u Demokratskoj Republici Kongu i Gabonu (2017/2510(RSP))

(2018/C 252/03)

Europski parlament,

uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Demokratskoj Republici Kongu (DR Kongu),

uzimajući u obzir izjave delegacije EU-a u DR Kongu o stanju ljudskih prava u zemlji,

uzimajući u obzir političke sporazume postignute u DR Kongu 18. listopada 2016. i 31. prosinca 2016.,

uzimajući u obzir izjavu potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice Europske unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Federice Mogherini od 18. prosinca 2016. o neuspjehu da se postigne sporazum u DR Kongu,

uzimajući u obzir izjavu glasnogovornice potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice EU-a od 23. studenoga 2016. o trenutačnim političkim naporima u DR Kongu,

uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 23. svibnja 2016. i 17. listopada 2016. o DR Kongu,

uzimajući u obzir lokalne izjave EU-a od 2. kolovoza 2016. i 24. kolovoza 2016. o izbornom postupku u DR Kongu nakon pokretanja nacionalnog dijaloga u DR Kongu,

uzimajući u obzir rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a o DR Kongu, posebno rezoluciju 2293 (2016) o obnovi režima sankcija protiv DR Konga i o mandatu stručne skupine te rezoluciju 2277 (2016) kojom je obnovljen mandat MONUSCO-a, Misije UN-a za stabilizaciju stanja u DR Kongu,

uzimajući u obzir izjave za medije Vijeća sigurnosti UN-a od 15. srpnja 2016. i 21. rujna 2016. o stanju u DR Kongu,

uzimajući u obzir godišnje izvješće visokog povjerenika UN-a za ljudska prava o stanju ljudskih prava u DR Kongu objavljeno 27. srpnja 2015.,

uzimajući u obzir izvješća glavnog tajnika UN-a od 9. ožujka 2016. o Misiji UN-a za stabilizaciju stanja u DR Kongu i o provedbi Okvira za mir, sigurnost i suradnju za DR Kongo i regiju,

uzimajući u obzir zajedničke izjave za medije koje su 16. veljače 2016. i 5. lipnja 2016. dali Afrička unija, Ujedinjeni narodi, Europska unija i Međunarodna organizacija frankofonije o potrebi za uključivim političkim dijalogom u DR Kongu te o punoj podršci koju su spremne pružiti kako bi podržale napore kongoanskih aktera da učvrste demokraciju u toj zemlji,

uzimajući u obzir Okvirni sporazum o miru, sigurnosti i suradnji za DR Kongo i regiju potpisan u veljači 2013. u Addis Abebi,

uzimajući u obzir konačno izvješće misije Europske unije za promatranje izbora,

uzimajući u obzir zajedničku izjavu koju su 24. rujna 2016. objavili potpredsjednica Komisije / Visoka predstavnica EU-a i povjerenik EU-a za međunarodnu suradnju i razvoj, Neven Mimica, nakon objave Ustavnog suda Gabona o službenim rezultatima predsjedničkih izbora,

uzimajući u obzir izjavu glasnogovornice potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice EU-a o Gabonu od 11. rujna 2016.,

uzimajući u obzir izjavu za medije Afričke unije od 1. rujna 2016. u kojoj se osuđuje nasilje tijekom poslijeizbornih sukoba u Gabonu i poziva na mirno rješavanje sukoba,

uzimajući u obzir Godišnje izvješće EU-a o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2014., koje je Vijeće Europske unije donijelo 22. lipnja 2015.,

uzimajući u obzir 11. nacionalni indikativni program Europskog razvojnog fonda 2014. – 2020., kojim se u prvi plan stavlja jačanje demokracije, upravljanja i vladavine prava,

uzimajući u obzir rezolucije Zajedničke parlamentarne skupštine AKP-a i EU-a od 18. svibnja 2011. o izazovima za budućnost demokracije i poštovanja ustavnog poretka u zemljama AKP-a i EU-a i od 27. studenoga 2013. o poštovanju vladavine prava i ulozi nepristranog i neovisnog pravosuđa,

uzimajući u obzir Memorandum o razumijevanju koji su potpisali Republika Gabon i Europska unija u pogledu misije EU-a za promatranje izbora u Gabonu,

uzimajući u obzir Ustave DR Konga i Gabona,

uzimajući u obzir Afričku povelju o ljudskim pravima i pravima naroda iz lipnja 1981.,

uzimajući u obzir Afričku povelju o demokraciji, izborima i upravljanju,

uzimajući u obzir Deklaraciju Afričke unije o načelima demokratskih izbora u Africi (2002.),

uzimajući u obzir Opću deklaraciju UN-a o ljudskim pravima,

uzimajući u obzir Sporazum o partnerstvu iz Cotonoua,

uzimajući u obzir članak 123. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.

budući da su vladavina prava, odgovornost, poštovanje ljudskih prava i slobodni i pošteni izbori ključni elementi dobrog funkcioniranja svake demokracije; budući da su ti elementi dovedeni u pitanje u nekim zemljama subsaharske Afrike, naročito u DR Kongu i u Gabonu, čime su te zemlje gurnute u razdoblje dugotrajne političke nestabilnosti i nasilja;

B.

budući da je Ali Bongo, predsjednik Gabona na odlasku, koji je na vlasti od smrti svojega oca, Omara Bonga, 2009., nedavno proglašen pobjednikom predsjedničkih izbora 2016.; budući da su međunarodni promatrači, a osobito misija EU-a za promatranje izbora, utvrdili jasne nepravilnosti u prikupljanju rezultata;

C.

budući da je Jean Ping, njegov glavni suparnik, odmah osporio i osudio taj rezultat; budući da je podnesena žalba Ustavnom sudu u kojoj se navode izborne nepravilnosti i poziva na ponovno prebrojavanje glasova, no Ustavni je sud na kraju potvrdio rezultate; budući da nakon razmatranja te žalbe još uvijek nisu otklonjene sve sumnje u vezi s ishodom predsjedničkih izbora;

D.

budući da je kongoanski predsjednik Joseph Kabila, koji je na vlasti od 2001., odgodio izbore te ostao na vlasti i nakon završetka mandata određenog Ustavom; budući da je to prouzročilo dosad nezabilježenu političku napetost, nemire i nasilje u cijeloj zemlji;

E.

budući da je nakon isteka mandata predsjednika Kabile nasilje dosegnulo svoj vrhunac, što je rezultiralo smrću najmanje četrdeset osoba u sukobima između prosvjednika i službi sigurnosti; budući da je, prema navodima UN-a, 107 osoba zadobilo ozljede ili se prema njima loše postupalo, a najmanje 460 osoba je uhićeno;

F.

budući da je 18. listopada 2016. potpisan sporazum između predsjednika Kabile i dijela oporbe o odgodi predsjedničkih izbora do travnja 2018.; budući da su strane sporazuma od 18. listopada 2016. nakon višemjesečnih pregovora 31. prosinca 2016. postigle globalni i uključivi politički sporazum; budući da taj sporazum predviđa prvi mirni prijenos vlasti u toj zemlji od 1960., uspostavu tranzicijske vlade nacionalnog jedinstva, održavanje izbora do kraja 2017. i odstupanje predsjednika Kabile s dužnosti;

G.

budući da su u objema zemljama izbili ulični prosvjedi koji su nasilno ugušeni, pri čemu je mnogo ljudi izgubilo živote; budući da su vlasti počele pojačano nadzirati članove oporbe i civilnog društva koji se protive vladajućima; budući da skupine boraca za ljudska prava stalno izvješćuju o pogoršanju stanja u pogledu ljudskih prava i slobode izražavanja i okupljanja, među ostalim i o prekomjernoj upotrebi sile protiv mirnih prosvjednika, proizvoljnim uhićenjima i pritvaranjima te politički motiviranim suđenjima;

H.

budući da je došlo do ozbiljnog pogoršanja u pogledu slobode medija, ograničene neprestanim prijetnjama i napadima na novinare; budući da su vlasti zabranile rad medijskih kuća i radio postaja, a uvedene su i zabrane na internetu i društvenim mrežama;

I.

budući da je jedna od odlika demokracije poštovanje ustava, na kojemu se temelje država, institucije i vladavina prava; budući da bi mirni, slobodni i pošteni izbori u tim zemljama u velikoj mjeri pridonijeli hvatanju u koštac s izazovom demokratskog napretka i smjene vlasti s kojima se suočava srednjoafrička regija;

J.

budući da se 11. nacionalnim indikativnim programom Europskog razvojnog fonda 2014. – 2020. u prvi plan stavlja jačanje demokracije, upravljanja i vladavine prava; budući da i EU i afrički partneri imaju snažan zajednički interes u pogledu trajnog razvoja demokracije i uspostave ustavnog poretka koji uredno funkcionira;

1.

žali zbog gubitka života tijekom prosvjeda koji su održani u zadnjih nekoliko mjeseci u objema zemljama i izražava najdublju sućut obiteljima žrtava i stanovništvu DR Konga i Gabona;

2.

duboko je zabrinut zbog sve nestabilnijeg stanja u objema zemljama; apelira na vlasti i prvenstveno na predsjednika da se pridržavaju svojih međunarodnih obveza, da zajamče ljudska prava i temeljne slobode i da izvršavaju zadaću upravljanja uz najstrože poštovanje vladavine prava;

3.

čvrsto osuđuje sve počinjeno nasilje u Gabonu i DR Kongu, kršenje ljudskih prava, proizvoljna uhićenja i protuzakonita pritvaranja, političko zastrašivanje civilnog društva i članova oporbe te povrede slobode medija i slobode izražavanja u kontekstu predsjedničkih izbora; poziva na ukidanje svih ograničenja na rad medija te oslobađanje svih političkih zatvorenika;

Gabon

4.

smatra da su službeni rezultati predsjedničkih izbora netransparentni i izrazito dvojbeni, zbog čega se dovodi u pitanje legitimnost predsjednika Bonga; izražava žaljenje zbog činjenice da je postupak žalbe nakon kojega je Ali Bongo proglašen pobjednikom izbora proveden na netransparentan način i da Ustavni sud nije uzeo u obzir nepravilnosti zabilježene u nekim pokrajinama, prvenstveno u pokrajini Haut-Ogooué, kojom vlada Ali Bongo; izražava žaljenje zbog toga što je Ustavni sud odbio ponovno prebrojavanje glasova i uspoređivanje glasačkih listića prije njihova uništenja;

5.

duboko je zabrinut zbog političke krize u Gabonu i razvoja nasilja između prosvjednika i službi sigurnosti nakon objave rezultata predsjedničkih izbora 2016.;

6.

najsnažnije osuđuje zastrašivanja i prijetnje usmjerene na članove misije EU-a za promatranje izbora i napade usmjerene na njezinu neutralnost i transparentnost; izražava duboko žaljenje zbog činjenice da je unatoč Memorandumu o razumijevanju potpisanom s gabonskom Vladom, misiji EU-a za promatranje izbora omogućen samo ograničen pristup središnjem procesu brojanja glasova u lokalnim biračkim odborima i sjedištu Nacionalnog izbornog povjerenstva te da misija EU-a zbog toga nije bila u mogućnosti promatrati ključne dijelove predsjedničkog izbornog procesa;

7.

prima na znanje planirano pokretanje nacionalnog dijaloga, koji je predložio Ali Bongo; izražava zabrinutost u pogledu vjerodostojnosti i značaja takvog procesa; ističe da vodeća oporbena ličnost, Jean Ping, odbija sudjelovati te je pokrenuo i zaključio vlastiti nacionalni dijalog;

8.

apelira na Vladu Gabona da provede temeljitu i brzu reformu izbornog okvira, uzimajući u obzir preporuke misije EU-a za promatranje izbora, kako bi ga poboljšala i učinila u potpunosti transparentnim i vjerodostojnim; naglašava da gabonske vlasti moraju jamčiti potpunu i istinsku suradnju sa svim važnim nacionalnim i međunarodnim dionicima kako bi osigurale da sljedeći parlamentarni izbori budu u potpunosti transparentni, pošteni i održani u slobodnom, demokratskom, uključivom i mirnom okruženju;

9.

poziva na neovisnu i objektivnu istragu nasilja povezanog s izborima i optužbi za ozbiljno kršenje ljudskih prava i temeljnih sloboda te naglašava potrebu da se svi odgovorni privedu pravdi; osim toga, poziva EU da u suradnji s UN-om i Afričkom unijom nastavi pomno nadzirati cjelokupnu situaciju u Gabonu i prijavljivati slučajeve kršenja ljudskih prava i temeljnih sloboda; prima na znanje zahtjeve za pokretanje preliminarne istrage o poslijeizbornom nasilju pred Međunarodnim kaznenim sudom;

10.

apelira na Vijeće da, u slučaju nedostatnog napretka u pojačanom političkom dijalogu, smjesta pokrene postupak savjetovanja propisan člankom 96. Sporazuma iz Cotonoua; poziva Vijeće da, ako se tijekom savjetodavnog postupka ne postigne sporazum, razmotri nametanje ciljanih sankcija onima koji su odgovorni za poslijeizborno nasilje i povrede ljudskih prava te za narušavanje demokratskog procesa u zemlji;

Demokratska Republika Kongo

11.

izražava žaljenje zbog činjenice da Vlada DR Konga nije uspjela održati predsjedničke izbore u okviru roka određenog Ustavom; ponavlja svoj poziv na poduzimanje svih potrebnih koraka radi stvaranja ozračja u kojem se najkasnije do prosinca 2017. mogu provesti slobodni, pošteni i vjerodostojni izbori, u cijelosti u skladu s Ustavom DR Konga i Afričkom poveljom o demokraciji, izborima i upravljanju;

12.

apelira na sve političke aktere da započnu miroljubiv i konstruktivan dijalog, da spriječe produbljivanje trenutačne političke krize i da se suzdrže od daljnjeg nasilja i provokacija;

13.

pozdravlja napore Nacionalne biskupske konferencije (CENCO) da postigne širi konsenzus u pogledu političke tranzicije; prima na znanje sporazum postignut krajem prosinca 2016. kojim se predsjedniku Kabili onemogućava treći mandat te se poziva na održavanje izbora do kraja 2017.; podsjeća sve strane na njihove obveze prema tom sporazumu i potiče ih na primjenu svih njegovih dijelova te što skorije određivanje konkretnog datuma sljedećih izbora; podsjeća na to koliko je toga na kocki ne uspiju li postići uspješan ishod;

14.

poziva vladu DR Konga da bez odgode riješi otvorena pitanja povezana s redoslijedom izbornog kalendara, njegovim proračunom i ažuriranjem registra birača kako bi se omogućilo održavanje slobodnih, poštenih i transparentnih izbora; podsjeća na činjenicu da bi Neovisno nacionalno izborno povjerenstvo trebalo biti nepristrana i uključiva institucija s dovoljno resursa kako bi se omogućio sveobuhvatan i transparentan postupak;

15.

poziva Europsku uniju i njezine države članice da podupru provedbu sporazuma i održavanje izbornog procesa; te poziva sve međunarodne dionike da pruže veliku političku, financijsku, tehničku i logističku potporu DR Kongu bude li potrebno kako bi se izbori mogli održati do prosinca 2017. godine; poziva na transparentnost u vezi s financijskom potporom koju Europska unija i njezine države članice pružaju izborima u DR Kongu;

16.

potiče provođenje cjelovite, temeljite i transparentne istrage navodnih povreda ljudskih prava do kojih je došlo tijekom prosvjeda kako bi se utvrdile odgovorne osobe i kako bi ih se privelo pravdi;

17.

pozdravlja usvajanje ciljanih sankcija EU-a, uključujući zabranu putovanja i zamrzavanje imovine odgovornima za nasilno gušenje i narušavanje demokratskog procesa u DR Kongu; poziva Vijeće da razmotri proširenje tih restriktivnih mjera u slučaju nastavka nasilja, kako je predviđeno Sporazumom iz Cotonoua;

o

o o

18.

poziva Vijeće UN-a za ljudska prava da istraži teške povrede ljudskih prava koje su nedavno počinjene u objema zemljama;

19.

poziva vlasti DR Konga i Gabona da što prije ratificiraju Afričku povelju o demokraciji, izborima i upravljanju;

20.

poziva delegaciju EU-a da se služi svim primjerenim alatima i instrumentima u pružanju potpore borcima za ljudska prava i prodemokratskim pokretima, te da ojača politički dijalog s vlastima, kako je utvrđeno člankom 8. Sporazuma iz Cotonoua;

21.

osim toga, poziva zemlje EU-a i AKP-a da u suradnji s UN-om i Afričkom unijom nastave pomno nadzirati cjelokupnu situaciju u objema zemljama;

22.

ističe da situacija u Gabonu i DR Kongu predstavlja ozbiljnu prijetnju stabilnosti cijele srednjoafričke regije; ponovno izražava podršku Afričkoj uniji i ulozi koju ima u sprečavanju političke krize u regiji i daljnje destabilizacije regije Velikih jezera;

23.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Afričkoj uniji, predsjedniku, premijeru i parlamentu Demokratske Republike Konga i Gabona, glavnom tajniku Ujedinjenih naroda, Vijeću UN-a za ljudska prava te Zajedničkoj parlamentarnoj skupštini AKP-a i EU-a.

18.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 252/31


P8_TA(2017)0018

Provedba programa Erasmus +

Rezolucija Europskog parlamenta od 2. veljače 2017. o provedbi Uredbe (EU) br. 1288/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o uspostavi programa „Erasmus+”: programa Unije za obrazovanje, osposobljavanje, mlade i sport i stavljanju izvan snage odluka br. 1719/2006/EZ, 1720/2006/EZ i 1298/2008/EZ (2015/2327(INI))

(2018/C 252/04)

Europski parlament,

uzimajući u obzir članke 165. i 166. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima, a posebno njezin članak 14.,

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1288/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o uspostavi programa „Erasmus+”: programa Unije za obrazovanje, osposobljavanje, mlade i sport i stavljanju izvan snage odluka br. 1719/2006/EZ, 1720/2006/EZ i 1298/2008/EZ (1),

uzimajući u obzir Preporuku 2006/962/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o ključnim kompetencijama za cjeloživotno učenje, (2)

uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća od 27. studenog 2009. o obnovljenom okviru za europsku suradnju u pogledu mladih (2010. – 2018.) (3),

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. srpnja 2010. o promicanju pristupa mladih tržištu rada, jačanju položaja vježbenika, stažista i pripravnika (4),

uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 19. studenog 2010. o obrazovanju za održivi razvoj,

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 18. siječnja 2011. pod nazivom „Razvoj europske dimenzije u sportu” (COM(2011)0012),

uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 12. svibnja 2011. naslovljenu „Mladi u pokretu: okvir za poboljšanje europskih sustava obrazovanja i osposobljavanja (5),

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 20. rujna 2011. naslovljenu „Podrška rastu i radnim mjestima – program za osuvremenjivanje sustava visokog obrazovanja Europe” (COM(2011)0567),

uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća od 28. studenog 2011. o obnovljenoj Europskoj agendi za obrazovanje odraslih (6),

uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 28. i 29. studenoga 2011. o referentnoj vrijednosti za obrazovnu mobilnost (7),

uzimajući u obzir Preporuku Vijeća od 20. prosinca 2012. o vrednovanju neformalnog i informalnog učenja (8),

uzimajući u obzir zajedničko izvješće Vijeća i Komisije za 2012. godinu o provedbi strateškog okvira za europsku suradnju u području obrazovanja i osposobljavanja (ET 2020.) naslovljeno „Obrazovanje i osposobljavanje u pametnoj, održivoj i uključivoj Europi” (9),

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 22. listopada 2013. o ponovnom promišljanju obrazovanja (10),

uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 20. svibnja 2014. o učinkovitom obrazovanju nastavnika,

uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 20. svibnja 2014. o osiguranju kvalitete za potporu obrazovanju i osposobljavanju,

uzimajući u obzir Deklaraciju o promicanju građanstva i zajedničkih vrijednosti slobode, tolerancije i nediskriminacije putem obrazovanja (Pariška deklaracija), koja je donesena na neformalnom sastanku ministara obrazovanja Europske unije 17. ožujka 2015. u Parizu,

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. rujna 2015. o promicanju poduzetništva mladih obrazovanjem i osposobljavanjem (11),

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 15. rujna 2015. naslovljenu „Nacrt Zajedničkog izvješća Vijeća i Komisije iz 2015. o provedbi obnovljenog okvira za europsku suradnju u području mladih (2010. – 2018.)” (COM(2015)0429),

uzimajući u obzir zajedničko izvješće Vijeća i Komisije za 2015. godinu o provedbi strateškog okvira za europsku suradnju u području obrazovanja i osposobljavanja (ET 2020.) naslovljeno „Novi prioriteti za europsku suradnju u području obrazovanja i osposobljavanja” (12),

uzimajući u obzir zaključke Vijeća o ulozi ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja te osnovnoškolskog obrazovanja u poticanju kreativnosti, inovativnosti i digitalne kompetencije (13),

uzimajući u obzir zaključke Vijeća o smanjenju ranog napuštanja školovanja i promicanju uspjeha u školi (14),

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. travnja 2016. o učenju o EU-u u školama (15),

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. travnja 2016. o programu Erasmus+ i ostalim mjerama za poticanje mobilnosti u području strukovnog obrazovanja i osposobljavanja – cjeloživotni pristup učenju (16),

uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 30. svibnja 2016. o razvoju medijske pismenosti i kritičkog mišljenja putem obrazovanja i osposobljavanja,

uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 30. svibnja 2016. o ulozi sektora mladih u integriranom i međusektorskom pristupu sprečavanju i suzbijanju nasilne radikalizacije mladih,

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 10. lipnja 2016. naslovljenu „Novi program vještina za Europu” (COM(2016)0381),

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 23. lipnja 2016. o daljnjem postupanju u vezi sa strateškim okvirom za europsku suradnju u području obrazovanja i osposobljavanja (ET 2020.) (17),

uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika, kao i članak 1. stavak 1. točku (e) Priloga XVII. Poslovniku te Prilog 3. odluci Konferencije predsjednika od 12. prosinca 2002. o postupku za davanje odobrenja za sastavljanje izvješća o vlastitoj inicijativi,

uzimajući u obzir izvješće Odbora za kulturu i obrazovanje i mišljenja Odbora za proračune i Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja (A8-0389/2016),

A.

budući da je program Erasmus+ jedan od najuspješnijih programa Unije i glavno sredstvo za podržavanje aktivnosti u području obrazovanja, osposobljavanja, mladih i sporta te da je osmišljen kako bi se povećale poslovne mogućnosti mladih i potaknulo povezivanje sudionika; budući da će u razdoblju od 2014. do 2020. priliku za studiranje, osposobljavanje i volontiranje u drugoj zemlji imati više od četiri milijuna Europljana;

B.

budući da je Komisija dokazala svoju fleksibilnost te da je u okviru poticaja koje nudi Erasmus+ poduzela inovativne korake usmjerene na nove izazove, kao što je prijedlog za izbjeglice, i na jačanje građanskih vrijednosti radi postizanja aktivnijeg i uključivijeg interkulturnog dijaloga;

C.

budući da povećanje proračuna od 40 % za navedeno programsko razdoblje te stopa obveza u sklopu predviđenog proračuna, koja zbog velikog broja prijava iznosi gotovo 100 %, dokazuju iznimnu obrazovnu, društvenu, političku i gospodarsku važnost programa;

D.

budući da još nisu dostupni svi relevantni podaci za potpunu kvantitativnu i kvalitativnu analizu provedbe programa te je stoga prerano za dostavu kvalitativne procjene učinka programa;

E.

budući da rezultati studije o učinku programa Erasmus iz 2014. (18) pokazuju da osobe koje su studirale ili su se osposobljavale u inozemstvu imaju dvostruko veće izglede da pronađu posao od onih koje nemaju takvo iskustvo, da 85 % studenata programa Erasmus studira ili se osposobljava u inozemstvu da bi povećalo mogućnost da se u inozemstvu i zaposli, da je stopa nezaposlenosti osoba koje su studirale ili su se osposobljavale u inozemstvu 23 % niža pet godina nakon što steknu diplomu; budući da se u studiji o učinku programa Erasmus također navodi da 64 % poslodavaca smatra da je međunarodno iskustvo važno za zapošljavanje (u usporedbi sa samo 37 % 2006.) te da se diplomantima s međunarodnim iskustvom daje veća profesionalna odgovornost; budući da jedan od triju pripravnika u okviru programa Erasmus dobije ponudu za posao u poduzeću u kojem je bio na pripravništvu te da gotovo svaki deseti pripravnik u okviru programa Erasmus koji je bio na radnoj praksi osnuje vlastitu tvrtku, a njih tri od četiri planiraju to učiniti ili mogu zamisliti da to učine;

Glavni zaključci

1.

ističe da je Erasmus+ vodeći program EU-a za mobilnost, obrazovanje i osposobljavanje, kojem je zahvaljujući njegovim pozitivnim rezultatima i visokoj potražnji dodijeljen 40 % veći proračun u odnosu na razdoblje 2007. – 2013.;

2.

napominje da velika većina nacionalnih agencija očekuje da će se ciljevi programa Erasmus+ u području obrazovanja, osposobljavanja i mladih ispuniti;

3.

smatra da program Erasmus + ima ključnu ulogu u jačanju europskog identiteta i integracije, solidarnosti, uključivog i održivog rasta, kvalitetnog zapošljavanja, konkurentnosti, socijalne kohezije i mobilnosti mladih radnika pozitivnim doprinosom poboljšanju europskih sustava obrazovanja i osposobljavanja, cjeloživotnom učenju, aktivnom europskom građanstvu i boljim izgledima za zapošljavanje jer Europljanima pruža priliku da steknu transverzalne i prenosive osobne i profesionalne vještine i kompetencije studijskim obrazovanjem, osposobljavanjem, radnim iskustvom u inozemstvu i volontiranjem te time što pojedincima pruža priliku za neovisniji život, lakšu prilagodbu i osobni razvoj;

4.

naglašava da iako je cjelokupni program vidljiviji od onog koji mu je prethodio, određeni sektorski programi i dalje nisu dovoljno prepoznati; podsjeća u tom smislu da se tijekom provedbe programa moraju uzeti u obzir posebne značajke i obilježja različitih sektora;

5.

ističe da bi ponovo trebalo uvesti formate namijenjene posebnim sektorima, kao što su radionice Grundtvig i nacionalne inicijative mladih otvorene neformalnim skupinama, te povećati dostupnost nadnacionalnih inicijativa mladih; predlaže da se utjecaj programa maksimalno poveća novim prihvatljivim mjerama, na primjer uvođenjem opsežnih razmjena mladih po uzoru na opsežnu strukturu Europske volonterske službe (EVS) u okviru ključne mjere 1.;

6.

naglašava da se sve veći interes europskih građana za Erasmus+ prije svega odnosi na poglavlje za mlade; napominje da je trenutačno 36 % svih prijava za Erasmus+ u području za mlade te da se broj prijava između 2014. i 2016. povećao za 60 %;

7.

uviđa važnost strukturiranog dijaloga EU-a o mladima, kao participativnog postupka kojim se mladim ljudima i organizacijama mladih daje prilika da se uključe u donošenje politika EU-a za mlade i utječu na njih, te pozdravlja podršku koju program pruža tom procesu kroz potporu nacionalnim radnim skupinama i projektima za strukturirani dijalog iz ključne mjere 3.; napominje da Europska volonterska služba za mlade predstavlja intenzivan oblik učenja i stjecanja iskustva, za što je potreba vrlo kvalitetna mreža; naglašava da bi pristup programu Erasmus+ i dalje prvenstveno trebao biti rezerviran za civilno društvo;

8.

prima na znanje da iako su prema izvješćima dionika sa svih razina prve dvije i pol godine provedbe programa bile teške i izazovne, u međuvremenu je došlo do poboljšanja, premda su u mnogim slučajevima uvedena pojednostavljenja po principu „jedan pristup za sve” imala negativne posljedice; smatra da bi smanjenje birokratskih prepreka dovelo do opsežnijeg i pristupačnijeg programa; stoga poziva da se ulože dodatni napori kako bi se smanjila birokracija tijekom cijelog projektnog ciklusa i odredili prikladni troškovi u odnosu na proračun ili vrstu projekta; istovremeno potiče Komisiju da ojača dijalog sa socijalnim partnerima, lokalnim vlastima i civilnim društvom kako bi se osigurao najširi mogući pristup programu; žali zbog toga što veliko administrativno opterećenje manjim organizacijama može predstavljati prepreku za financiranje iz programa Erasmus+; smatra da treba pojednostaviti birokraciju i zahtjeve u pogledu izvješćivanja;

9.

žali zbog činjenice da Komisija ne pruža nikakve podatke o kvaliteti uspješnih projekata; naglašava da je analiza kvalitete svakog projekta i transparentnost rezultata očiti smjer u kojem bi Komisija trebala krenuti, što bi moglo doprinijeti većoj stopi uspješnosti prijava;

10.

naglašava da još nije dostignut cilj jednostavnije i fleksibilnije provedbe programa koja je i pristupačnija za korisnike; izražava žaljenje zbog toga što u tom smislu Vodič kroz program i dalje nije dovoljno jasan i nije sve obrađeno jednako detaljno, a zbog pretjerane složenosti obrazaca za prijavu neiskusni i neprofesionalni podnositelji prijava u znatno su nepovoljnijem položaju; naglašava da je nužno nastaviti s poboljšanjima programa kako bi on postao jednostavniji za korisnike te istovremeno voditi računa o važnosti razlikovanja različitih sektora i skupina korisnika; žali zbog toga što dugi rokovi za plaćanje utječu na mogućnost manjih organizacija da se prijave za sredstva iz programa Erasmus+;

11.

poziva Komisiju da znatno pojednostavni postupak prijave te da Vodič kroz program preoblikuje i učini prikladnijim za korisnike i usmjerenijim na pojedine sektore tako što će sve relevantne informacije za svaki programski sektor objediniti u jednom poglavlju, obrasce za prijavu objaviti na svim službenim jezicima u isto vrijeme kada i Vodič kroz program, i to znatno prije roka za prijavu, te jasno navesti dokumente potrebne u svakoj fazi; poziva da se financijski dio e-obrasca pojasni i pojednostavi; naglašava da je za ocjenjivanje prijava nužna usklađena i dosljedna procjena uz pomoć neovisnih stručnjaka;

12.

ističe da su u kontekstu radnih iskustava polaznika programâ strukovnog obrazovanja i osposobljavanja, pripravnika, naučnika i volontera u inozemstvu u okviru programa Erasmus+ važni jasni ishodi učenja i konkretni opisi poslova; ističe da je priprema kandidata prije iskustva u inozemstvu sastavni dio aktivnosti koji mora uključivati profesionalno usmjeravanje i jezične tečajeve, kao i tečajeve socijalne i kulturne integracije, uključujući i međukulturnu komunikaciju kako bi se polaznike potaknulo na sudjelovanje u društvu te poboljšali njihovi životni i radni uvjeti; uzimajući u obzir važnost višejezičnosti za poboljšanje mogućnosti zapošljavanja mladih, smatra da treba uložiti više napora u promicanje i podržavanje višejezičnosti u okviru programa Erasmus+; pozdravlja činjenicu da će se poboljšati poznavanje stranih jezika sudionika u projektu Erasmus+, među ostalim i kad je riječ o jezicima susjednih zemalja, što može povećati mobilnost i zapošljivost na prekograničnom tržištu rada; smatra da jezične tečajeve za nove sudionike mobilnosti treba pružati u suradnji s obrazovnim ustanovama i poduzećima domaćinima te da ih treba prilagoditi području studija ili pripravništva;

13.

podsjeća da je bez obzira na znatno ukupno povećanje proračuna za program u sklopu višegodišnjeg financijskog okvira vidljivo tek ograničeno povećanje u prvoj polovini programskog razdoblja, što je nažalost dovelo do odbijanja mnogih visokokvalitetnih projekata te niske stope uspješnosti i velikog nezadovoljstva među podnositeljima prijava;

14.

pozdravlja povećanje sredstava za program Erasmus+ za 2017. godinu za gotovo 300 milijuna EUR u odnosu na 2016.; dodatno ističe da je ta sredstva potrebno dijelom koristiti za poboljšanje slabih strana programa i prije svega za povećanje broja uspješnih kvalitetnih projekata;

15.

svjestan je da ulaganje sredstava iz proračuna EU-a u program Erasmus+ znatno doprinosi poboljšanju vještina, zapošljivosti i smanjenju dugoročne nezaposlenosti mladih Europljana, ali i aktivnom građanstvu i socijalnoj uključenosti mladih;

16.

vjeruje da će povećanje od 12,7 % u ukupnom proračunu za 2017. u usporedbi s 2016. i dodatna godišnja povećanja proračuna tijekom preostalih godina programskog razdoblja dovesti do viših stopa uspješnosti i veće razine zadovoljstva među podnositeljima prijava; očekuje provedbu namjere Komisije da dodijeli dodatnih 200 milijuna EUR za preostalo programsko razdoblje iako je potreban veći proračunski napor kako bi se zadovoljila potražnja u nedovoljno financiranim sektorima, koja je zapravo mnogo veća od raspoloživih sredstava; napominje da 48 % nacionalnih agencija izvještava da za programske aktivnosti nedostaje sredstva;

17.

potiče Komisiju da analizira program ključnih mjera i sektore za koje se čini da se nedovoljno financiraju, kao što su strateška partnerstva iz ključne mjere 2., obrazovanje odraslih, mladi, školsko obrazovanje, strukovno obrazovanje i osposobljavanje (SOO) i visoko obrazovanje, te da analizira sektore koji bi mogli imati najviše koristi od povećanja proračuna; naglašava da je potrebno nastaviti sa stalnim praćenjem programa s ciljem utvrđivanja tih područja i sektora kako bi se što prije donijele korektivne mjere; naglašava da je potrebno osigurati dostatnu razinu financiranja za mobilnost, pri čemu se posebna pozornost treba posvetiti povećanju mobilnosti nedovoljno zastupljenih skupina; naglašava da su zbog sektorskih specifičnosti nužne posebne proračunske linije za različite sektore; ističe da proračun treba koristiti isključivo u okviru odredbi programa;

18.

ističe da se širenje i iskorištavanje rezultata može poticati virtualno, ali osobni kontakt i aktivnosti licem u lice imaju vrlo važnu ulogu u uspjehu projekata i cjelokupnog programa; u tom pogledu smatra da bi kampanje za podizanje svijesti u državama članicama trebala obuhvaćati seminare i aktivnosti na kojima se uživo upoznaju potencijalni sudionici;

19.

također ističe da je razvoj jezičnih vještina važna stavka za sve sudionike u programu Erasmus+; stoga pozdravlja internetske jezične alate koje nudi Komisija, no ističe da je nužno uspostaviti popratni (nacionalni, regionalni i lokalni) okvir kako bi mobilnost bila uspješna, posebno za učenike školskog uzrasta i polaznike strukovnog obrazovanja i osposobljavanja te članove osoblja radi olakšavanja njihove integracije u različitim okolinama;

20.

ističe da trenutačno samo 1 % mladih u programima poslovne prakse, uključujući naučnike, tijekom svog osposobljavanja sudjeluje u programima mobilnosti; ističe da je to sudjelovanje ključno kako bi se stvorili uvjeti za veću mobilnost naučnika u Europskoj uniji te kako bi se naučnicima pružile jednake mogućnosti kao i studentima u sustavu visokog obrazovanja i na taj način ostvarili ciljevi borbe protiv nezaposlenosti, prije svega nezaposlenosti mladih;

21.

naglašava važnost informalnog i neformalnog obrazovanja, mladih radnika, sudjelovanja u sportskim aktivnostima i volontiranju u okviru programa Erasmus+ kao načina za poticanje razvoja građanskih, socijalnih i međukulturnih kompetencija, za jačanje socijalne uključenosti i aktivnog građanstva mladih te kao doprinos razvoju njihova ljudskog i društvenog kapitala;

22.

ističe da su programi Erasmus i Leonardo ranije bili namijenjeni uglavnom mladima s višom razinom vještina i boljim mogućnostima pristupa tržištu rada te da nisu bili usmjereni na osobe u najosjetljivijem položaju; napominje da je cilj Europske unije smanjiti rani prekid školovanja i siromaštvo; ističe da bi se pri provedbi programa Erasmus+ države članice trebale snažno usmjeriti na osobe koje rano prekidaju školovanje jer one spadaju u visokorizičnu skupinu u pogledu siromaštva i nezaposlenosti, ističe da programi za osobe koje rano prekidaju školovanje ne mogu biti istovjetni standardnim programima SOO-a ili razmjene, već se moraju usredotočiti na njihove specifične potrebe, lagan pristup i jednostavno financiranje uz okruženja za neformalno i informalno učenje;

23.

ističe nove društvene izazove i konstantu promjenu sadržaja poslova; podsjeća da program Erasmus+ također priprema mlade za posao i smatra da posebnu pozornost treba obratiti na prelazak s kompetencija vezanih uz posao na „meke” vještine tako što će se promicati stjecanje transverzalnih i prenosivih vještina i kompetencija kao što su poduzetnost, pismenost u području informacijsko-komunikacijskih tehnologija, kreativno razmišljanje, rješavanje problema i inovativan duh, samopouzdanje, prilagodljivost, timski rad, upravljanje projektima, procjenjivanje i preuzimanje rizika te socijalne i građanske kompetencije koje su vrlo relevantne za tržište rada; smatra da bi to trebalo uključivati i dobrobit na poslu, dobru ravnotežu između privatnog i poslovnog života te integraciju osoba u osjetljivom položaju u tržište rada i u društvo;

24.

napominje da je instrument jamstva za studentske zajmove pokrenut tek u veljači 2015. nakon potpisivanja sporazuma o delegiranju s Europskim investicijskim fondom (EIF) u prosincu 2014. te da do danas samo četiri banke u Francuskoj, Španjolskoj i Irskoj sudjeluju u tom inovativnom instrumentu; izražava žaljenje zbog toga što je taj financijski instrument daleko od postizanja očekivanih rezultata jer do sada u njemu sudjeluje samo 130 studenata magistarskih studija; poziva da se instrument jamstva za zajmove kritički ocjeni i da se preispita njegova svrha i pristupačnost diljem Europe te traži od Komisije da u suradnji s Parlamentom predloži strategiju za preusmjeravanje dijela proračuna koji se vjerojatno neće iskoristiti do 2020.; ističe da bi trebalo pratiti ukupnu stopu zaduženih studenata kako bi se zajamčilo da se sveobuhvatnim financijskim instrumentima u okviru programa pomogne većem broju osoba;

25.

žali zbog činjenice da su organizacije koje predstavljaju amaterske sportaše i posebno amaterske sportaše s invaliditetom na lokalnoj razini znatno manje zastupljene među sudionicima u provedbi projekata za sportove na lokalnoj razini; pozdravlja uvođenje koncepta malih suradničkih partnerstava uz manje administrativnih zahtjeva, kao važnog koraka kojim se malim sportskim organizacijama na lokalnoj razini omogućuje sudjelovanje u programu i povećava njihova važnost; naglašava da međusektorske aktivnosti, u ovom slučaju tješnje povezivanje sporta i obrazovanja, mogu doprinijeti rješavanju tog nedostatka; napominje da bi tu praksu trebalo proširiti na ostale sektore u okviru financiranja projekata iz programa Erasmus+, posebno za volonterske organizacije;

26.

posebno pozdravlja uključivanje programa Erasmus+ u suradnju i aktivnosti na području sporta na lokalnoj razini; potiče Komisiju da poboljša pristupačnost programa za lokalne aktere kao što su sportski klubovi te njihovo sudjelovanje u njemu; poziva Komisiju da ocijeni upotrebljavaju li se postojeća sredstva dostupna za sport u okviru programa Erasmus+ učinkovito i u korist sporta na lokalnoj razini te da, ako to ne slučaj, utvrdi mogućnosti za poboljšanje s naglaskom na obrazovanju i sportu na lokalnoj razini radi veće vidljivosti, promicanja tjelesne aktivnosti i dostupnosti sporta svim građanima EU-a; poziva Komisiju da u svim relevantnim aktivnostima programa Erasmus+ potiče međusektorski pristup sportu na lokalnoj razini te da uskladi aktivnosti na tom području kako bi bile učinkovite i postigle željeni učinak;

27.

naglašava da mjere strukovnog obrazovanja i osposobljavanja u okviru programa Erasmus+ imaju dodanu vrijednost u pružanju potpore uključivanju ili ponovnom uključivanju skupina u nepovoljnom položaju u obrazovne mogućnosti i mogućnosti strukovnog osposobljavanja u cilju njihova lakšeg prijelaza na tržište rada;

28.

poziva Komisiju i države članice, uključujući agencije EU-a kao što je Europski centar za razvoj strukovnog osposobljavanja (Cedefop), da za programe mobilnosti u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju poboljšaju kvalitetu, dostupnost i jednakost pristupa i tako svim sudionicima pruže dodanu vrijednost u pogledu kvalifikacija, priznavanja i sadržaja programa te da zajamče da se u programe naukovanja uvedu standardi kvalitete;

29.

svjestan je da je s obzirom na visoku stopu nezaposlenosti u određenim državama članicama najvažniji cilj programa Erasmus+ priprema mladih za zapošljavanje; istovremeno stavlja osobit naglasak na potrebu da se u okviru programa Erasmus+ očuva status izvanškolskih aktivnosti, strukovnog osposobljavanja i studija;

30.

podsjeća Komisiju da osobe s invaliditetom, kao što su npr. osobe oštećena sluha, imaju posebne potrebe i stoga trebaju prikladno financiranje i odgovarajuću potporu, kao što je npr. usluga prevođenja na znakovni jezik, te pristup većem broju informacija i primjerenu stipendiju koja će im omogućiti da pristupe programu Erasmus+; poziva Komisiju da nastavi s radom na uvođenju daljnjih mjera kojima će se osobama s invaliditetom zajamčiti pristup svim programima stipendiranja u okviru programa Erasmus+ bez prepreka i bez diskriminacije; smatra da bi po potrebi bilo korisno u okviru nacionalnih agencija imenovati mentore koji će davati savjete o čim boljoj upotrebi sredstava;

31.

ističe zahtjev da se financijskim sredstvima ili poreznim poticajima podrže mala i srednja poduzeća koja nude strukovno osposobljavanje u okviru programa Erasmus+;

Preporuke

32.

smatra da je program Erasmus+ jedan od glavnih temelja prilagodbe europskih građana na cjeloživotno učenje; stoga traži od Komisije da u potpunosti iskoristi potencijal programa za cjeloživotno učenje promicanjem i poticanjem međusektorske suradnje u okviru programa Erasmus+, koji je mnogo veći od potencijala prethodnih programa, te da prilikom procjene programa sredinom provedbenog razdoblja, koju će predstaviti krajem 2017., ocijeni međusektorsku suradnju; uviđa da se međusektorskim projektima i aktivnostima može poboljšati uspješnost programa; poziva da obrazovna mobilnost postane dio svih programa visokog ili strukovnog obrazovanja kako bi se poboljšala kvaliteta sustava visokog obrazovanja te strukovnog obrazovanja i osposobljavanja, kako bi se pojedincima pomoglo da poboljšaju svoje profesionalne vještine, kompetencije i razvoj karijere te kako bi se povećala svijest o kompetencijama stečenima zahvaljujući mobilnosti u svim ciljnim sektorima i potaklo znanje o učenju, osposobljavanju i radu mladih; poziva da se polaznicima strukovnog obrazovanja i osposobljavanja pruže bolje prilike za pripravnički staž ili studiranje u susjednim zemljama, primjerice financiranjem putnih troškova onih koji odluče nastaviti živjeti u vlastitoj zemlji;

33.

ističe da je Erasmus+ važan instrument za poboljšanje kvalitete strukovnog obrazovanja i osposobljavanja u cijeloj Uniji; ističe činjenicu da uključivo i kvalitetno strukovno obrazovanje i osposobljavanje te mobilnost u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju imaju ključnu ekonomsku i socijalnu ulogu na tržištu rada u Europi, koje se ubrzano mijenja, jer pružaju mladima i odraslima stručne i životne vještine potrebne za prelazak iz obrazovanja i osposobljavanja na tržište rada; ističe da bi se strukovnim obrazovanjem i osposobljavanjem te mobilnošću u tom području trebale poticati jednake mogućnosti, postupanje bez diskriminacije i socijalna uključenost za sve građane, uključujući žene, koje su nedovoljno zastupljene u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju, i osobe u osjetljivom položaju kao što su Romi, nezaposlene mlade osobe, osobe s invaliditetom, stanovnici udaljenih područja, stanovnici najudaljenijih regija i migranti; predlaže i usmjeravanje na niskokvalificirane korisnike kako bi se povećalo njihovo sudjelovanje i time proširio doseg programâ;

34.

naglašava da je u nekim državama članicama stalno prisutna socijalna selektivnost u pogledu upisa u programe mobilnosti; izražava žaljenje zbog činjenice da nejednakosti unutar država članica i među njima čine pristup programu teškim jer se stvaraju prepreke za podnositelje prijava, posebno za one s niskim prihodima; ističe da mobilnost studenata uvelike podržavaju treće strane (obitelj, roditelji, partneri, lokalnih aktera bliski korisnicima); napominje da mnogi studenti koji rade odustanu od sudjelovanja u mobilnosti zbog mogućeg gubitka prihoda; napominje da su uklanjanje ograničenja mobilnosti, kao što su financijske prepreke, i bolje priznavanje ishoda međunarodnog rada i učenja važna sredstva za postizanje ciljeva ključne mjere 1.; potiče Komisiju i države članice da još više povećaju financijsku pomoć za one koji ne mogu sudjelovati zbog financijskih ograničenja te da razmotre dodatne mogućnosti za poticanje njihove mobilnosti kako bi Erasmus+ uistinu bio dostupan svima; poziva Komisiju i države članice da zajamče rodnu ravnopravnost i jednak pristup programu;

35.

poziva Komisiju da čak i u razdobljima krize zajamči mobilnost u cijeloj Europi i zadrži opcije zahvaljujući kojima je pristup programu Erasmus+ moguć zemljama koje su dio Europskog prostora visokog obrazovanja;

36.

i dalje izražava zabrinutost zbog toga što mladi i šira publika Erasmus+ doživljavaju prije svega kao program usmjeren na visoko obrazovanje; stoga preporučuje da se na europskoj, nacionalnoj i regionalnoj razini prida veća važnost povećanju vidljivosti različitih sektora u kojima se može prijaviti za taj program, uključujući školsko obrazovanje, visoko obrazovanje, međunarodno visoko obrazovanje, strukovno obrazovanje i osposobljavanje, obrazovanje odraslih, mlade i sport te volontiranje, kao i isticanju mogućnosti transverzalnih projekata, prije svega informativnom kampanjom i aktivnostima odnosa s javnošću u pogledu sadržaja svih programa;

37.

smatra da su dugogodišnji nazivi programa (Comenius, Erasmus, Erasmus Mundus, Leonardo da Vinci, Grundtvig i Mladi na djelu) i njihovi logotipi važni alati za promociju raznolikosti programa; napominje također da je najpoznatiji naziv „Erasmus+”, posebno za nove polaznike; naglašava da program treba obraniti svoj novi naziv „Erasmus+” te da bi također trebalo koriste različite metode za bolju informiranost; predlaže da bi Komisija trebala dodatno naglašava povezanost programa Erasmus+ s poznatim nazivima i njegovim različitim potprogramima; poziva na to da se naziv „Erasmus+” doda pojedinačnim programima (pa će oni glasiti „Erasmus+ Comenius”, „Erasmus+ Mundus”, „Erasmus+ Leonardo da Vinci, „Erasmus+ Grundtvig” i „Erasmus+ Mladi na djelu”); poziva sve dionike da ih nastave koristiti, posebno u publikacijama i brošurama, kako bi se zadržao i ojačao identitet sektorskih programa, kako bi se osigurala njihova bolja prepoznatljivost te izbjegla bilo kakva zabuna među korisnicima; poziva Komisiju da Vodič za Erasmus+ strukturira uz pomoć tih dugogodišnjih naziva te da ih dosljedno koristi kroz vodič;

38.

potiče Komisiju da pojača svoje napore prema otvorenom, savjetodavnom i transparentnom načinu rada te da dodatno poboljša suradnju sa socijalnim partnerima i civilnim društvom (uključujući, prema potrebi, udruženja roditelja, učenika, nastavnika i nenastavnog osoblja te organizacije mladih) na svim razinama provedbe; naglašava da bi program Erasmus+ trebao postati model transparentnosti u Europskoj uniji, koji kao takav prepoznaju njezini građani, te bi trebalo postići situaciju u kojoj je 100 % njegovih odluka i postupaka u potpunosti transparentno, posebice u pogledu financiranja; podsjeća da potpuno transparentno donošenje odluka omogućuje veće razumijevanje za one projekte i pojedince čije prijave nisu bile uspješne;

39.

naglašava važnu ulogu programskog odbora, kako je utvrđeno u Uredbi (EU) br. 1288/2013 o uspostavi programa Erasmus+, kao važnog dionika u provedbi programa i promicanju europske dodane vrijednosti kroz poboljšanu komplementarnost i sinergiju između Erasmusa+ i politika na nacionalnoj razini; poziva da se ojača uloga programskog odbora i njegova uloga u donošenju odluka o politikama; poziva Komisiju da nastavi s razmjenom detaljnih informacija o raspodjeli centraliziranih sredstava za programski odbor;

40.

naglašava da informatičke alate ne treba koristiti samo kao instrumente za upravljanje, primjenu i administrativne postupke, već da oni također mogu predstavljati dragocjene načine za održavanje kontakata s korisnicima te za poticanje njihovog međusobnog kontakta, a mogli bi pružati podršku brojnim drugim postupcima, npr. pružanju povratnih informacija korisnika, uzajamnog mentorstva i povećanja vidljivosti programa;

41.

poziva Komisiju da osigura redovitu razmjenu informacija i o centraliziranim i o decentraliziranim programskim aktivnostima, kao i dobru suradnju među nacionalnim tijelima, provedbenim tijelima na europskoj razini i nacionalnim agencijama; poziva nacionalne agencije da na svojim internetskim stranicama sve potrebne informacije pružaju u istom obliku i s istim sadržajem kad god je to moguće;

42.

poziva Komisiju te Glavnu upravu za obrazovanje i kulturu (DG EAC) i Izvršnu agenciju za obrazovanje, audiovizualnu politiku i kulturu (EACEA) da predlože odgovarajuće razine financiranja proporcionalne veličini aktivnosti i tako omoguće dodatnu promidžbu decentraliziranih mjera poput ključne mjere 2.;

43.

potiče daljnje jačanje suradnje između nacionalnih agencija i EACEA-e kako bi se promicale centralizirane aktivnosti programa Erasmus+, pružila potrebna potpora, povećala svijest o programu, pružile dodatne informacije o programu potencijalnim podnositeljima prijava i razmijenile povratne informacije o poboljšanju postupka provedbe; poziva Komisiju da u suradnji s nacionalnim agencijama sastavi europske provedbene smjernice za nacionalne agencije; poziva da se pojednostave kontakti između Komisije, nacionalnih agencija, korisnika programa, predstavnika organizacija civilnog društva i EACEA-e razvojem komunikacijske platforme za razmjenu informacija i dobrih praksi, gdje svi dionici mogu dobiti kvalitetne informacije te podijelili svoja iskustva i prijedloge za daljnja poboljšanja programa; naglašava da je dionike i korisnike potrebno uključiti u sjednice programskog odbora; ističe da bi se u skladu s Uredbom (EU) br. 1288/2013 to moglo omogućiti osnivanjem stalnih pododbora, u kojima bi bili predstavnici dionika i korisnika, nacionalnih sektorskih agencija, zastupnici u Europskom parlamentu i predstavnici iz država članica;

44.

poziva Komisiju da preispita načine plaćanja nacionalnim agencijama, rokove za prijavu i rokove za dodjelu sredstava te da ih u skladu s time prilagoditi; ističe da bi se nacionalnim agencijama trebala omogućiti veća fleksibilnost u pogledu bespovratnih sredstava za mobilnost i administrativnih troškova u korist duljeg boravka u inozemstvu; potiče Komisiju da nacionalnim agencijama pruži veću fleksibilnost da prebacuju sredstva unutar ključnih mjera kako bi se riješio problem eventualnog manjka financijskih sredstava na temelju potreba korisnika; predlaže da se taj postupak povjeri nacionalnim agencijama, koje su upoznate s eventualnim manjkom financijskih sredstava u svojoj zemlji; napominje da veća fleksibilnost znači da su potrebni odgovarajući nadzor i transparentnost;

45.

zabrinut je zbog smanjenja broja skupih projekata u okviru programa Leonardo i poziva da nacionalne agencije imaju veće ovlasti u donošenju odluka o iznosu subvencija za administrativne rashode kako bi se učinkovitije u obzir mogle uzeti nacionalne posebnosti kao što je dvojni sustav;

46.

zabrinut je zbog činjenice da nacionalne agencije imaju poteškoća u tumačenju i primjeni pravila programa i podsjeća da se s 82 % proračuna za Erasmus+ upravlja u okviru decentraliziranih aktivnosti; poziva Komisiju da pojednostavi definicije i poboljša smjernice o decentraliziranim aktivnostima te da zajamči da sve nacionalne agencije pravila i propise programa primjenjuju na usklađen način, da se pridržavaju zajedničkih standarda kvalitete, načina ocjenjivanja projekata i administrativnih postupaka, čime se jamči ujednačena i dosljedna provedba programa Erasmus+, najbolji rezultati za proračun EU-a i izbjegavanje pogrešaka;

47.

vjeruje da bi uspješnost nacionalnih agencija trebalo redovito provjeravati i poboljšavati kako bi se zajamčila uspješnost aktivnosti koje financira Unija; svjestan je da bi u tom smislu ključne trebale biti stope sudjelovanja te iskustvo sudionika i partnera;

48.

predlaže da organizacijska struktura relevantnih službi Komisije bude usklađena sa strukturom programa;

49.

poziva da se relevantni informatički alati dodatno poboljšaju te da se naglasak stavi na pojednostavljenje i bolju povezanost različitih alata te njihovu pristupačnost korisnicima radije nego na stvaranje novih; podsjeća u tom kontekstu da su novi informatički alati omiljeno sredstvo mladih građana za interakciju na internetu; naglašava da informacijske tehnologije mogu imati važnu ulogu u jačanju vidljivosti programa;

50.

poziva Komisiju da dodatno razvije elektroničke platforme eTwinning, School Education Gateway, Open Education Europe, EPALE, Europski portal za mlade i VALOR kako bi bile privlačnije i pristupačnije za korisnike; poziva Komisiju da ocjenu tih platformi uključi u procjenu programa Erasmus+ sredinom provedbenog razdoblja, koja će se predstaviti krajem 2017.;

51.

poziva Komisiju da optimizira učinkovitost i jednostavnost informatičkih alata, kao što je aplikacija Alat za mobilnost, te platformi za informatičku podršku, kao što je elektronička platforma za obrazovanje odraslih u Europi (EPALE), kako bi se korisnicima programa omogućilo da maksimalno iskoriste svoje iskustvo, ali i u svrhu promicanja prekogranične suradnje i razmijene najboljih praksi;

52.

poziva Komisiju da ojača školsko-obrazovnu dimenziju programa, što bi omogućilo više mobilnosti za učenike, jednostavnije financijske i administrativne postupke za škole te pružatelje neformalnog obrazovanja, čime se jača opća namjera programa Erasmus+, a to je poticanje međusektorske suradnje, te kako bi se pružatelje neformalnog obrazovanja potaknulo da se uključe u partnerstva sa školama; potiče Komisiju da u okviru programa podupire rad mladih i neformalno obrazovanje tako što će pružati podršku organizacijama mladih i ostalima koji osiguravaju rad mladima te nastaviti pružati potporu partnerstvu za mlade, zajedničkom programu EU-a i Vijeća Europe;

53.

pozdravlja uvođenje dviju različitih vrsta strateških partnerstava kao prvog i važnog pozitivnog koraka prema poboljšanju mogućnosti malih organizacija da sudjeluju u programu s obzirom na to da one često imaju poteškoća u ispunjavanju zahtjeva i stoga su diskriminirane, što umanjuje ugled i uvjerljivost programa; poziva Komisiju da uvede poboljšanja kako bi program bio još privlačniji te kako bi se osigura veća uključenost malih organizacija u programske aktivnosti, a krajnji je cilj povećati njihov udio u programu vodeći računa o zahtjevima kvalitete; pozdravlja donošenje europskih provedbenih smjernica i internetsku stranicu s detaljnijim odgovorima na najčešća pitanja, na kojoj su objedinjeni odgovori o kriterijima odabira i predstavljeni odabrani projekti kako bi se pojasnio odabir i pružila bolja podrška malim organizacijama; naglašava da je potrebno uključiti razne organizacije koje sudjeluju u aktivnostima programa i održavati ravnotežu među njima;

54.

preporučuje smanjenje iznosa subvencija u sektoru školske suradnje u korist broja subvencioniranih projekata kako bi se školske razmjene izravno subvencionirale i na taj način omogućilo više osobnih susreta među ljudima iz različitih kultura i jezika; ističe da su za promicanje europskog identiteta i osnovne ideje europske integracije važna osobna iskustva s ljudima iz različitih kultura te preporučuje da se broj sudionika pokuša što više povećati, što bi naravno trebalo vrijediti za sve programske ciljeve; u tom kontekstu pozdravlja poboljšanja koja su već provedena, ali očekuje da će nacionalne agencije i Komisija u okviru strateških partnerstava učiniti pravila još fleksibilnijima;

55.

uzimajući u obzir važnost višejezičnosti za povećanje mogućnosti zapošljavanja mladih (19), smatra da treba uložiti više napora u promicanje i podržavanje višejezičnosti u okviru programa Erasmus+;

56.

u kontekstu novih društvenih izazova za Europu napominje da je potrebno poboljšati pristup Europe u suočavanju sa zajedničkim europskim izazovima pružanjem potpore inovacijskim projektima velikih razmjera koje provode mreže europskog civilnog društva u području obrazovanja, osposobljavanja i mladih; ističe da bi se to moglo postići kad bi se dio ukupnih financijskih sredstava iz programa Erasmus+ za ključnu mjeru 2. „suradnja za inovacije i razmjena dobre prakse” dodijelio centraliziranim mjerama;

57.

napominje da 75 % nacionalnih agencija izvještava o velikom administrativnom opterećenju, što umanjuje kapacitet proračuna EU-a za ulaganja i može izravno negativno utjecati na korisnike; poziva Glavnu upravu za obrazovanje i kulturu (DG EAC) i Izvršnu agenciju za obrazovanje, audiovizualnu politiku i kulturu (EACEA) da poboljšaju provedbu, posebno u postupku prijave;

58.

pozdravlja uvođenje sustava jediničnih troškova unutar programa kako bi se administrativno opterećenje smanjilo na najmanju moguću mjeru; također pozdravlja mjere prilagodbe koje je Komisija uspostavila 2016. i koje planira provesti 2017.; napominje da neke države članice ne mogu primjenjivati taj sustav zbog regulatornih zahtjeva ili smatraju da razina troškova u usporedbi sa stvarnim troškovima nije dostatna; smatra da je potrebno dodatno povećati razinu jediničnih troškova kako bi se sudionicima projekata pružila dovoljna financijska potpora te naglašava da je potrebno zajamčiti da sudionici i organizacije iz udaljenih područja i pograničnih regija nisu u nepovoljnom položaju zbog sustava jediničnih troškova; poziva da se na odgovarajući način nagradi velik osobni angažman, posebice brojnih volontera i nastavnika te svih drugih podnositelja prijava; poziva na to da se (ponovno) uvede financiranje za pokretanje projekata radi stupanja u kontakt s potencijalnim partnerima za suradnju ili za pripremne sastanke ili da na primjer ukupna naknada bude dovoljna za pokrivanje tih troškova; naglašava da je transparentnost u tom području ključan dio zahtjeva za transparentnost i ciljeva za cjelokupni program Erasmus+;

59.

pozdravlja pojednostavljenje uvedeno primjenom paušalnih i fiksnih iznosa; potiče Komisiju da traži načine kako bi se dodatno poboljšali složeni administrativni postupci za podnositelje prijava u različitim sektorima programa; zabrinut je zbog toga što nacionalne agencije izvješćuju da se povećao teret revizija;

60.

napominje da je potrebno pružati snažniju operativnu potporu europskim mrežama u okviru ključne mjere 3. „podrška reformi politike” kako bi se u najvećoj mogućoj mjeri promicale i širile mogućnosti koje se nude u okviru programa Erasmus+;

61.

poziva Komisiju da poduzme odgovarajuće korake kako bi volontiranje bilo prihvatljivo kao vlastiti doprinos proračunu projekta s obzirom na to da time olakšava sudjelovanje malih organizacija, posebno u sportu, imajući na umu da se programom Erasmus+ omogućava priznavanje vremena volontiranja kao sufinanciranja u obliku doprinosa u naravi te da ta mogućnost postoji u novom prijedlogu Komisije za financijske smjernice; naglašava da se volonterski doprinos mora priznati i učiniti vidljivim s obzirom da je od posebne važnosti za program, pod uvjetom da je volontiranje pod nadzorom kako bi se osiguralo da se njime dopunjava, ali ne i nadomješta, ulaganje javnih sredstava;

62.

uviđa gospodarsku i društvenu vrijednost volontiranja i potiče Komisiju da u svim programskim aktivnostima pruži veću potporu volonterskim organizacijama;

63.

pozdravlja prijedlog Komisije za osnivanje europskih snaga solidarnosti; potiče Komisiju da volonterske organizacije uključi u razvoj te nove inicijative kako bi se osigurala njezina dodana i dodatna vrijednost u jačanju volontiranja u Europskoj uniji; potiče Komisiju i države članice da se potrude osigurati proračunska sredstva za tu novu inicijativu bez smanjivanja financijskih sredstava za druge aktualne i prioritetne programe te poziva da se ispitaju mogućnosti njezina povezivanja s Europskom volonterskom službom kako bi se bez udvostručavanja inicijativa i programa ojačalo volontiranje u Uniji;

64.

ističe da je volontiranje izraz solidarnosti, slobode i odgovornosti koji doprinosi jačanju aktivnog građanstva i osobnom ljudskom razvoju; smatra da je ono također ključan instrument za socijalnu uključenost i koheziju, za osposobljavanje, obrazovanje i dijalog među kulturama te da istodobno daje velik doprinos širenju europskih vrijednosti; smatra da bi trebalo priznati ulogu Europske volonterske službe u poticanju razvoja vještina i kompetencija koje mogu olakšati pristup njezinih sudionika tržištu rada; poziva Komisiju i države članice da zajamče pristojne uvjete rada za volontere i da prate poštuju li se u potpunosti ugovori pod kojima volonteri rade; poziva Komisiju i države članice da se pobrinu da se sudionici u Europskoj volonterskoj službi nikada ne smatraju zamjenom za radnike te da se njihov rad ne koristi na taj način;

65.

poziva da razdoblje donošenja odluka bude što kraće, da se prijave ocjenjuju na usklađen i koordiniran način te da se odbijenim prijavama pruži transparentno i razumljivo obrazloženje kako korisnici programa EU-a ne bi u velikoj mjeri izgubili poticaj za sudjelovanje;

66.

snažno potiče veću transparentnost u ocjenjivanju prijava i pružanju kvalitetnih povratnih informacija svim kandidatima; poziva Komisiju da se pobrine za djelotvoran sustav povratnih informacija kojim će korisnici programa Komisiji prijavljivati sve nepravilnosti koje uoče u vezi s provedbom programa Erasmus+; poziva Komisiju i da poboljša razmjenu informacija i poveća njezin obujam među tijelima EU-a odgovornima za provedbu tog programa i nacionalnim tijelima; potiče nacionalne agencije i EACEA-u da u cilju bolje provedbe programa osiguraju prilike za osposobljavanje ocjenjivača te da organiziraju redovite sastanke s korisnicima i posjete projektima;

67.

ističe važnost jačanja lokalne dimenzije Europske volonterske službe; predlaže da se volonterima EVS-a pruža više podrške ne samo prije odlaska, već i nakon povratka u njihovu lokalnu zajednicu u obliku naknadnog usmjerenog osposobljavanja kako bi im se pomoglo da podijele svoju stručnost za europska pitanja promicanjem volontiranja na lokalnoj razini;

68.

podržava pojačanu djelotvornost i učinkovitost velikih projekata; napominje međutim da je potrebno održavati ravnotežu između malih i velikih skupina podnositelja prijava;

69.

traži od Komisije da uskladi naznačene stope pretfinanciranja unutar programa što je više moguće kako bi se svim korisnicima sredstava omogućile iste prednosti i kako bi se olakšala provedba projekata, osobito za male organizacije; poziva Komisiju i države članice da se pobrinu da velike ustanove ne budu u prednosti u odnosu na manje i slabije etablirane ustanove kad je riječ o prijavljivanju za program;

70.

napominje da postoje regionalne neravnoteže u sudjelovanju u aktivnostima financiranima iz programa Erasmus+, i na razini EU-a i unutar država članica; zabrinut je zbog činjenice da je stopa uspješnosti aktivnosti toga programa relativno niska te da se ona razlikuje unutar EU-a; poziva na ciljano i pravovremeno djelovanje radi širenja sudjelovanja i poboljšanja stopa uspješnosti, bez obzira na porijeklo podnositelja prijava, na način da se dio sredstava namijeni za konkretne mjere promicanja te inicijative i podizanja razine svijest o njoj, s posebnim naglaskom na onim regijama u kojima je pristup sredstvima i dalje relativno nizak;

71.

napominje da provedba Erasmusa+ pokazuje da različite regije EU-a imaju različite potrebe za sredstvima i prioritete djelovanja zbog čega neke države članice trebaju prilagoditi svoje djelovanje kako bi se zajamčilo isplativo trošenje sredstava;

72.

napominje da među zemljama i njihovim načinima dodjele bespovratnih sredstava postoje neutemeljene razlike; potiče Komisiju da istraži koje su posljedice takvih razlika kako bi se socio-ekonomske nejednakosti u Europskoj uniji pokušale svesti na najmanju moguću mjeru; potiče da se dodatno poveća stopa bespovratnih sredstava te njihova prilagodba troškovima života u državi u kojoj se odvija program mobilnosti kako bi se poticalo sudjelovanje socio-ekonomski ugroženih studenata, studenata i osoblja s posebnim potrebama te studenata i osoblja iz udaljenih regija;

73.

napominje da je snažan pozitivan učinak programa Erasmus+ i veća potražnja za njegovim bespovratnim sredstvima za mobilnost u istočnoj i južnoj Europi u suprotnosti s ograničenim ukupnim proračunom programa, što je uzrok visoke stope odbijenih prijava; predlaže da Komisija pojača napore za promicanje mobilnosti iz zapadne u istočnu Europu;

74.

izražava žaljenje zbog činjenice da je zbog sve većih nejednakosti unutar i između nekih država članica i zbog visoke stope nezaposlenosti mladih u Uniji otežan pristup programu jer se stvaraju prepreke za mobilnost osoba iz regija s nižim prihodima koje su gospodarska kriza i mjere štednje jače pogodile; napominje da se program Erasmus+ i strukovno obrazovanje i osposobljavanje moraju provoditi i u udaljenim i pograničnim regijama EU-a; smatra da je pružanje pristupa i jednakih mogućnosti stanovnicima tih regija vrlo pozitivan korak koji će pomoći rješavanju problema nezaposlenosti mladih i gospodarskom oporavku;

75.

ističe da se na bespovratna sredstva za podršku mobilnosti pojedinaca u okviru programa Erasmus+ ne bi trebali plaćati porezi i socijalni doprinosi;

76.

poziva Komisiju da prepozna posebnu prirodu projekata i mobilnosti u koje su uključene osobe s posebnim potrebama i osobe u nepovoljnom položaju; zagovara da se intenzivnije promiču mogućnosti pomoću kojih bi se osobe s posebnim potrebama i osobe u nepovoljnom položaju, uključujući izbjeglice, uključile u program te traži da im se olakša pristup;

77.

ističe da unatoč napretku postignutom u pogledu priznavanja razdoblja studiranja, bodova, sposobnosti i vještina stečenih neformalnim i informalnim učenjem u inozemstvu, izazovi i dalje postoje; naglašava da je priznavanje međunarodnih kvalifikacija nužno za mobilnost i predstavlja temelj daljnje suradnje u Europskom prostoru visokog obrazovanja; ističe da je važno u potpunosti iskoristiti sve instrumente EU-a za vrednovanje znanja, vještina i kompetencija ključnih za priznavanje kvalifikacija;

78.

ističe da broj završenih studijskih boravaka u inozemstvu u okviru programa Erasmus konstantno raste od 2008., i to unatoč ekonomskoj, financijskoj i socijalnoj krizi; skreće pozornost na činjenicu da je istodobno broj radnih praksi u inozemstvu eksponencijalno porastao; zaključuje da mladi stručnu praksu očito vide kao odličnu mogućnost unapređenja svoje zapošljivosti; preporučuje da Komisija i nacionalne agencije, organizatori i ustanove vode računa o toj činjenici;

79.

ističe da je zahvaljujući Europskom kvalifikacijskom okviru (20) ostvaren očit napredak u području sustava za priznavanje i vrednovanja diploma, kvalifikacija, bodova, potvrda o stručnosti i potvrda o kompetencijama u području obrazovanja i SOO-a, ali napominje da i dalje postoje problemi; ističe da je važno zajamčiti detaljno dokumentiranje, vrednovanje, priznavanje i usporedivost kompetencija i kvalifikacija stečenih tijekom iskustva međunarodne mobilnosti u bilo kojem obliku, bilo to formalno okruženje za učenje, pripravništvo u poduzeću ili volontiranje i aktivnosti mladih; poziva Komisiju da provede reformu Europskog kvalifikacijskog okvira kako on više ne bi bio na razini preporuke te da ga unaprijedi u snažniji instrument kojim će se podržati sloboda kretanja; poziva Komisiju i države članice da sustavno koriste i nastave razvijati postojeće europske instrumente kao što su Europass, Youthpass i ECVET; potiče razvoj zajedničkih kvalifikacija u području strukovnog obrazovanja i osposobljavanja kojima se može zajamčiti međunarodno priznanje kvalifikacija; poziva države članice na potpunu i pravovremenu provedbu preporuke Vijeća od 20. prosinca 2012. o vrednovanju neformalnog i informalnog učenja;

80.

ističe da se neformalnim obrazovanjem i učenjem odraslih promiču osnovne vještine i tzv. „meke vještine” poput socijalnih i građanskih kompetencija važnih za tržište rada, dobrobit na poslu i dobru ravnotežu između poslovnog i privatnog života; ističe da neformalno obrazovanje i učenje odraslih, uz to što doprinosi demokratskijoj Europi, ima ključnu ulogu u obuhvaćanju zapostavljenih skupina u društvu i pružanju pomoći tim skupinama u pogledu razvoja vještina koje omogućavaju ulazak na tržište rada i pronalazak održivih i kvalitetnih radnih mjesta ili poboljšavanje situacije sa zaposlenjem;

81.

poziva Komisiju i države članice da promiču programe strukovnog obrazovanja i osposobljavanja; ističe da sustavi pripravništva i stažiranja imaju formativnu vrijednost, ali nisu zamjena za radna mjesta na puno radno vrijeme, da se moraju jamčiti pristojni radni uvjeti i odgovarajuća plaća za naučnike te da se nadležnosti koje se dodjeljuju korisnicima programa ni u kojem slučaju ne bi smjele zamijeniti zadacima zaposlenika;

82.

prima na znanje da u okviru postojećeg programa nacionalne agencije imaju više posla oko provedbe; poziva Komisiju da nacionalnim agencijama osigura dostatna sredstva i potrebnu pomoć, čime bi se omogućila učinkovitija provedba programa i nacionalnim agencijama omogućilo rješavanje novih izazova koji su rezultat povećanja proračuna;

83.

poziva Komisiju da prati kriterije kvalitete koje nacionalne agencije koriste za ocjenu projekata i razmjenu najbolje prakse u tom smislu; potiče programe osposobljavanja za ocjenjivače kako bi se i oni usavršavali, posebno u međusektorskim projektima, i kako bi mogli pružati kvalitetne povratne informacije svim podnositeljima prijava i tako potaknuti ostvarivanje ciljeva u budućim projektima i poboljšati uspješnost budućih podnositelje prijava;

84.

smatra da bi mjerenje kvalitete trebalo biti jednako važno kao i kvantitativna mjerenja; poziva da se u kontekstu programa Erasmus+ provede mjerenje kvalitete;

85.

poziva Komisiju i države članice da vrednuju i priznaju formalno i neformalno učenje i pripravništva; potiče države članice da bolje informiraju mlade naučnike o mogućnostima koje im se nude i da pružaju veću podršku obrazovnim centrima koji se žele uključiti u program Erasmus+, ali i da uspostave pomoćne mjere za slučajeve prekogranične mobilnosti u susjednim zemljama kako bi se naučnicima pomoglo sa smještajem i prijevozom;

86.

podupire veću mobilnost u obrazovanju, programima naukovanja i razdobljima pripravništva u okviru programâ Jamstvo za mlade i Inicijativa za zapošljavanje mladih u cilju smanjenja visoke stope nezaposlenosti mladih i geografskih neravnoteža unutar Europske unije;

87.

potiče Komisiju da ustanovi koje su postojeće nejednakosti u sudjelovanju ustanova za strukovno obrazovanje i osposobljavanje u programima mobilnosti EU-a po zemljama i regijama kako bi se te razlike smanjile i to boljom suradnjom i razmjenom informacija među nacionalnim agencijama za Erasmus+, poticanjem timskog rada među ustanovama za strukovno obrazovanje i osposobljavanje povezivanjem iskusnih ustanova s manje iskusnima, pružanjem mjera za stratešku potporu i konkretnih prijedloga ustanovama za strukovno obrazovanje i osposobljavanje te poboljšavanjem već postojećih sustava za potporu tih ustanova;

88.

potiče države članice da u cilju poticanja mobilnosti nastavnika, predavača i neakademskog osoblja njihovo sudjelovanje u programima mobilnosti priznaju kao važan dio njihovog napredovanja u karijeri i da po mogućnosti uvedu sustav nagrada povezan sa sudjelovanjem u programima mobilnosti, na primjer u obliku financijskih pogodnosti ili smanjenja radnog opterećenja;

89.

poziva nacionalne agencije da tijekom ocjenjivanja projekata budu u potpunosti transparentne tako što će objavljivati popis odabranih projekata, njihov stalni napredak i dodijeljena financijska sredstva;

90.

potiče da se u okviru ključne mjere 1. nastavi s najboljim praksama iz programa Comenius, kao što je poticanje školskih razmjena i mogućnost da se članovi školskog osoblja pojedinačno prijave za bespovratna sredstva za mobilnost u okviru ključne mjere 1.;

91.

napominje da su brojni projekti u okviru ključne mjere 2. odbijeni zbog ograničenih financijskih sredstava unatoč tome što su bili vrlo kvalitetni; potiče Komisiju da te projekte ocijeni i tako im pomogne da privuku ulaganja iz drugih izvora; potiče države članice da vode računa o ocjenama projekata i daju im prednost u pristupu javnim sredstvima za njihovu provedbu, ako su takva sredstva dostupna;

92.

poziva Komisiju da nastavi s naporima za rješavanje izazova u pogledu financiranja europskih organizacija sa sjedištem u Bruxellesu kako bi se poboljšao njihov doprinos razvoju europskih politika u području obrazovanja, osposobljavanja, mladih i sporta;

93.

svjestan je izazova s kojima se suočavaju nacionalne agencije u provedbi međunarodne mobilnosti bodova; poziva da nacionalne agencije imaju veću fleksibilnost u dodjeli sredstava iz pojedinih zemalja i regija u druge zemlje i regije kako bi se ispunili prioriteti suradnje ustanova visokog obrazovanja;

94.

napominje da je smanjen broj individualnih sudionika u mobilnosti izvan programa Erasmus+, što je posljedica činjenice da europske ustanove visokog obrazovanja prednost daju institucionaliziranom sustavu mobilnosti; potiče Komisiju i nacionalna tijela da obnove mogućnosti zahvaljujući kojima individualni kandidati mogu sudjelovati u mobilnosti;

95.

potiče Komisiju da ojača sustav strukovnog obrazovanja i osposobljavanja tako što će među novim organizacijama i manjim ustanovama promicati potprograme u okviru programa Leonardo da Vinci te im uz to pružati pomoć da se prijave za odgovarajuće financiranje, davati dodatne smjernice, osposobljavanje putem interneta, personaliziranu potporu za pripremu kvalitetnih prijava za financiranje kroz kontakte s nacionalnim agencijama za program Erasmus+;

96.

poziva da se u cijelom svijetu promiče Europski prostor visokog obrazovanja te potiče sve relevantne dionike (države članice, ustanove i udruženja visokog obrazovanja) da učine diplome zajedničkih magistarskih studija Erasmus Mundus privlačnijima ustanovama visokog obrazovanja i potencijalnim podnositeljima prijava i time doprinesu vrednovanju individualnog u svijetu;

97.

predlaže da se jačanjem veza među Komisijom, državama članicama i nacionalnim agencijama ostvari veća uključenost nacionalnih agencija u izradu politika za obrazovanje, izobrazbu, mlade i sport;

Sljedeće programsko razdoblje

98.

poziva Komisiju i države članice da ulože više napora u pojednostavljivanje procedura i smanjivanje administrativnog opterećenja za studente, ustanove i poduzeća domaćine uključene u projekte Erasmusa+, posebno za one koji tu mogućnost nedovoljno koriste, kako bi se poboljšalo i omogućio jednak pristup te postupci prijave, vrednovanja i prepoznavanja; smatra da informacije o tom programu treba pružati na svim službenim jezicima EU-a kako bi se potaknulo veće sudjelovanje u programu; poziva Komisiju i nacionalne agencije da standardiziraju kriterije za pristup kako bi se pristup omogućio najvećem mogućem broju kandidata;

99.

predlaže da bi suzdržavanje od dodatnog usklađivanja i velikih promjena u strukturi programa trebalo biti prioritet te da bi radije trebalo zaštititi i učvrstiti ono što je dosad postignuto i po potrebi provesti postupna poboljšanja;

100.

preporučuje da bi trebalo povećati važnost i vidljivost neformalnog obrazovanja i na području zapošljavanja mladih i obrazovanja odraslih u okviru programa Erasmus+ jer je neformalno obrazovanje ključno za ideju europskog građanstva te promicanje demokracije i obrazovanje o vrijednostima; program se, međutim, često zbog svog naziva veže samo uz formalno obrazovanje;

101.

poziva Komisiju da u rad na sljedećem programskom razdoblju te uvođenje mogućih poboljšanja uključi relevantne dionike kako bi se osigurao daljnji uspjeh programa i njegova dodana vrijednost;

102.

preporučuje da se u okviru ključne mjere 1. programa Erasmus+ dodatno razvija međusektorska mobilnost pojedinaca kako bi se učenici i studenti, nastavnici, učitelji, voditelji osposobljavanja, pripravnici, radnici i mladih ljudi mogli u potpunosti uključiti u međusektorsku mobilnost;

103.

traži da se jasno definiraju međusektorski projekti kako bi se izbjegle nejasnoće zbog pogrešnog označivanja projekata;

104.

poziva da se unutar novog višegodišnjeg financijskog okvira za sljedeću generaciju programa osigura postojeća razina proračunskih sredstava te također smatra da je za apsolutno nužan preduvjet za daljnji uspjeh programa dodatno povećanje proračuna kojim se za sljedeću generaciju programa osigurava godišnja razina financijskih sredstava koja će u najmanju ruku biti jednaka iznosu tijekom zadnje godine provedbe postojećeg okvira; predlaže da Komisija ispita mogućnost povećanja pretfinanciranja;

105.

zadovoljan je strukturom programa i poziva Komisiju da u prijedlogu za sljedeću generaciju programa zadrži posebna poglavlja i zasebne proračune za obrazovanje i osposobljavanje, za mlade i za sport, vodeći računa o njihovim posebnim profilima, te da prilagodi obrasce za prijavu, sustave izvješćivanja i zahtjeve u pogledu razvijenih proizvoda prema sektorima;

106.

potiče nacionalne agencije da dostupna financijska sredstva po ključnim mjerama i po sektorima učine lako dostupnima nakon svakog kruga prijava kako bi se kandidatima omogućilo strateško planiranje njihovih budućih aktivnosti te da objavljuju rezultate odabira projekata i proračunske linije kako bi se mogao provoditi odgovarajući vanjski nadzor programa;

107.

poziva Komisiju da redovito revidira iznose financijskih potpora, kao što su paušalni iznosi za putovanja i naknade za troškove boravka, kako bi zajamčilo da odgovaraju stvarnim troškovima života i kako bi se izbjeglo zaduživanje u razdoblju osposobljavanja te time spriječila diskriminacija i zanemarivanje osoba sa manje financijskih sredstava i/ili posebnim potrebama;

108.

ističe da u sektoru mladih postoji posebna usmjerenost na skupine u nepovoljnom položaju; predlaže da se strategija za uključenost i raznovrsnost proširi na sve programske sektore kako bi se promicala socijalna uključenost i sudjelovanje osoba s posebnim potrebama ili s manjim mogućnostima u okviru programa Erasmus+;

109.

poziva Komisiju da predstavi, a države članice da podrže kvalitativni okvir za naukovanje i prijedlog za povećanje mobilnosti naučnika kojim će se zajamčiti da naučnici, stažisti, pripravnici i polaznici programa stručnog obrazovanja i osposobljavanja imaju određena prava i primjerenu zaštitu te da programi mobilnosti nikada ne budu zamjena za standardne ugovore o radu; poziva na kvalitetne i plaćene programe pripravništva i stažiranja te traži da države članice prijavljuju slučajeve u kojima se prekrše uvjeti u pogledu zadataka ili prava korisnika programa Erasmus+;

110.

poziva Komisiju da surađuje s državama članicama u pogledu ostvarivanja jače suradnje među obrazovnim ustanovama i ključnim dionicima (lokalnim/regionalnim tijelima, socijalnim partnerima, privatnim sektorom, predstavnicima mladih, ustanovama za strukovno obrazovanje i osposobljavanje, istraživačkim organizacijama i organizacijama civilnog društva) kako bi se unaprijedila usklađenost obrazovnog sustava i sustava za strukovno obrazovanje i osposobljavanje stvarnim potrebama tržišta rada te kako bi se zajamčilo da su ishodi te suradnje vidljivi u programu Erasmus+; smatra da aktivno sudjelovanje korisnika i svih dionika u planiranju, organizaciji, praćenju, provedbi i ocjenjivanju programa jamči njegovu održivost, uspjeh i dodanu vrijednost;

111.

podržava da se mobilnim studentima omogući kombiniranje studija u inozemstvu sa stručnom praksom povezanom sa studijem u okviru programa, čime bi se olakšao njihov boravak u inozemstvu, smanjila socijalna selektivnost, povećao broj mobilnih studenata, nadogradile vještine studenata i ojačale veze između visokog obrazovanja i radnog okruženja; poziva Komisiju da pri raspodjeli bespovratnih sredstava iz programa Erasmus+ posebnu pozornost obrati na dugoročnu mobilnost naučnika;

112.

napominje da postoji neravnoteža među državama članicama u pogledu kriterija prihvatljivosti za program Erasmus+; inzistira na tome da Komisija treba zajamčiti da se u svim nacionalnim agencijama pravila programa primjenjuju na ujednačen način, pri čemu se trebaju poštovati zajednički standardi kvalitete i proceduralne prakse kako bi se postigla unutarnja i vanjska usklađenost programa Erasmus+ te kako bi se program pozicionirao kao istinski europski program; u tom kontekstu poziva Komisiju da za nacionalne agencije sastavi europske smjernice o provedbi programa Erasmus+; potiče nacionalne agencije, koje moraju biti uključene u postupak praćenja, da se usredotoče i na uspostavljanje ili doprinos uspostavljanju foruma za konstruktivni dijalog među tijelima zaduženima za obrazovanje i radne politike u svim državama članicama; snažno potiče bolju usklađenost među agencijama u cilju spajanja projekata koji se bave sličnim pitanjima;

113.

poziva Komisiju i države članice da povećaju prilike za osposobljavanje u inozemstvu u području SOO-a, da stručno obrazovanje i osposobljavanje postave kao najbolji izbor za pronalaženje posla i početak obećavajuće karijere te da zajamče pristup građanima svih dobi i osiguraju odgovarajuća sredstva jer sredstva trenutačno namijenjena stručnom obrazovanju i osposobljavanju nisu razmjerna (21) broju potencijalnih podnositelja prijava za sudjelovanje u ponuđenim programima mobilnosti; snažno podupire učinkovito promicanje i poticanje mobilnosti na području stručnog obrazovanja i osposobljavanja među ženama i smatra da bi si države članice u tom pogledu trebale zadati ambiciozne ciljeve te da bi napredak trebalo pomno pratiti;

114.

ističe da je u tijeku redefiniranje radnih mjesta i vještina, prije svega zbog prijelaza na digitalnije gospodarstvo s novim poslovnim modelima i sektorima okrenutima budućnosti; poziva Komisiju i države članice da se pobrinu da je program Erasmus+ u skladu s tom stvarnošću;

115.

poziva na intenzivnije promicanje programa mobilnosti kad je riječ o višim razinama visokog obrazovanja kako bi se zajamčila mobilnost među europskim istraživačkim centrima i dodatno razvijao cilj da europska sveučilišta postanu međunarodna;

116.

ističe da je potrebno proširiti informiranost o instrumentu Erasmus+ kao o sredstvu za stjecanje individualnih vještina i dodane vrijednosti, čime bi se zajamčio ispravan pristup tom instrumentu i njegova učinkovitost te otklonio rizik da postane samo jedno životno iskustvo;

117.

poziva Komisiju da sastavi i stavi na raspolaganje ažurirane statističke podatke te da provede studije o praćenju provedbe programa Erasmus+, prije svega u pogledu stope korištenja među mladima podijeljene prema regijama i prema spolu, u pogledu utjecaja na zapošljivost te na vrstu i stopu zapošljavanja, te u pogledu utjecaja na plaće i načina na koji se on može poboljšati; poziva Komisiju da analizira razloge zbog kojih se neke države više prijavljuju za mobilnost u okviru stručnog obrazovanja i osposobljavanja, da utvrdi gdje je prisutan najveći rodni jaz i zašto te gdje ima više kandidata s invaliditetom, kao i da izradi plan za poticanje sudjelovanja ostalih država; stoga poziva nacionalne agencije u državama članicama na blisku suradnju u pogledu razmjene informacija i statističkih podataka; i dalje smatra da u sljedeću reviziju programa Erasmus+ sredinom programskog razdoblja treba uključiti rezultate studija i statistika te da ih treba uzeti u obzir;

118.

podsjeća da u vrijeme osobite krize u pogledu temeljnih vrijednosti EU-a instrument Erasmus+ može pružiti izvrsnu priliku za promicanje integracije, razumijevanja i solidarnosti među mladima; stoga poziva da se promiče integracija mladih senzibilizacijom na različite kulture i tradicije te na njihovo međusobno i nužno poštovanje;

119.

predlaže da Komisija u sljedećem financijskom razdoblju (nakon 2020.) zadrži poduzetničko obrazovanje i osposobljavanje kao ciljeve budućeg programa Erasmus+, uključujući mobilnost, te da u program uključi sljedeće elemente:

i.

pažljivu procjenu utjecaja postojećih mjera kojima se poduzetništvo promiče obrazovanjem i osposobljavanjem te njihovu moguću prilagodbu, uz posebnu pozornost utjecaju na nedovoljno zastupljene skupine i skupine u nepovoljnom položaju;

ii.

promicanje bolje definiranog sadržaja i alata za učenje u formalnom i neformalnom obrazovanju za sve studente, koji će obuhvaćati i teorijske i praktične module, kao što su npr. studentski poduzetnički projekti;

iii.

promicanje partnerstva među obrazovnim ustanovama, poduzećima, neprofitnim organizacijama te pružateljima neformalnog obrazovanja kako bi se razradili prikladni tečajevi i kako bi se studentima omogućilo stjecanje potrebnog praktičnog znanja i upoznavanje s primjerima;

iv.

razvoj vještina u područjima poduzetničkih procesa, financijske pismenosti, pismenosti i vještina u području informacijsko-komunikacijskih tehnologija, kreativnog razmišljanja, rješavanja problema i inovativnog duha, samouvjerenosti, prilagodljivosti, timskog rada, upravljanja projektima, procjene rizika i preuzimanja rizika te specifičnih poslovnih vještina i znanja;

v.

stavljanje naglaska na neformalno i informalno učenje kao istaknuto okruženje za usvajanje poduzetničkih kompetencija;

120.

potiče države članice da nastave sudjelovati u programu Erasmus za mlade poduzetnike te da ga promiču među mladima koji žele započeti poslovne projekte kako bi im se omogućilo stjecanje iskustva u inozemstvu i novih vještina koje će im pomoći u uspješnoj realizaciji poslovnih projekata;

121.

snažno potiče uzajamno podučavanje nakon studija, osposobljavanja ili radnog iskustva u inozemstvu kako bi se povećao utjecaj projekta Erasmus+ na lokalne zajednice; ističe da je dijeljenje dobrih praksi od ključne važnosti za poboljšanje kvalitete projekata u okviru programa Erasmus+; pozdravlja platformu programa Erasmus+ za širenje rezultata projekta i poziva na odlučniji pristup dijeljenju dobrih praski i međunarodnim razmjenama gledišta među nacionalnim agencijama, partnerima i korisnicima programa; poziva Komisiju da kandidatima za program pruži podršku pri traženju međunarodnih partnera izradom platformi jednostavnih za korištenje na kojima bi se objedinile javne informacije o korisnicima programa i njihovim projektima;

122.

poziva Komisiju da poboljša Vodič kroz program i da ga učini jednostavnijim i razumljivijim te da izradi posebne informativne brošure za svaku od ključnih mjera; poziva Komisiju da pojednostavi postupak prijavljivanja i smanji administrativno opterećenje;

123.

podržava razvoj ustanova za obrazovanje odraslih stalnim stručnim usavršavanjem i prilikama za mobilnost za učitelje, ravnatelje, voditelje osposobljavanja i drugo obrazovno osoblje; potiče razvoj vještina i kompetencija, prije svega kad je riječ o učinkovitom korištenju informacijsko-komunikacijskih tehnologija u obrazovanju odraslih za bolje ishode učenja; ističe važnost razmjene najboljih praksi;

124.

pozdravlja razvoj pilot-projekata kao što je „Europski okvir za mobilnost naučnika: razvoj europskog građanstva i vještina integracijom mladih u tržište rada”, čiji su ciljevi provedba ekonomski isplativih sustava prekogranične mobilnosti naučnika među ustanovama za strukovno obrazovanje i osposobljavanje, poduzećima i drugim relevantnim organizacijama te formalno priznavanje i vrednovanje ishoda učenja i podržavanje međusobnog priznavanja diploma, ili „Mobilnost mladih u strukovnom osposobljavanju – bolja mobilnost mladih”, čiji je cilj poboljšanje mobilnosti mladih u strukovnom osposobljavanju; poziva Komisiju da na djelotvoran način provede ta dva pilot-projekta i njihovu dugoročnu integraciju u program Erasmus+;

125.

poziva Komisiju i države članice da zajamče veću i dugoročniju strukturnu potporu europskim organizacijama civilnog društva u području obrazovanja, osposobljavanja, mladih i sporta dodjeljivanjem bespovratnih sredstava jer su to organizacije koje europskim građanima i stanovnicima pružaju mogućnosti učenja i prostor za sudjelovanje u razvoju i provedbi europskih politika;

126.

poziva Komisiju da pronađe prikladno rješenje za položaj nevladinih organizacija na europskoj razini sa sjedištem u Bruxellesu koje traže sredstva od belgijskih nacionalnih agencija;

o

o o

127.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te parlamentima i vladama država članica.

(1)  SL L 347, 20.12.2013., str. 50.

(2)  SL L 394, 30.12.2006., str. 10.

(3)  SL C 311, 19.12.2009., str. 1.

(4)  SL C 351 E, 2.12.2011., str. 29.

(5)  SL C 377 E, 7.12.2012., str. 77.

(6)  SL C 372, 20.12.2011., str. 1.

(7)  SL C 372, 20.12.2011., str. 31.

(8)  SL C 398, 22.12.2012., str. 1.

(9)  SL C 70, 8.3.2012., str. 9.

(10)  SL C 208, 10.6.2016., str. 32.

(11)  Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0292.

(12)  SL C 417, 15.12.2015., str. 25.

(13)  SL C 172, 27.5.2015., str. 17.

(14)  SL C 417, 15.12.2015., str. 36.

(15)  Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0106.

(16)  Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0107.

(17)  Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0291.

(18)  http://ec.europa.eu/dgs/education_culture/repository/education/library/ study/2014/erasmus-impact_en.pdf

(19)  Znanstveno i političko izvješće Zajedničkog istraživačkog centra o jezicima i zapošljivosti, 2015.

(20)  SL C 111, 6.5.2008., str. 1.

(21)  Prema navodima Komisije 2016. je zbog nedostatka sredstava stopa uspješnosti prihvatljivih prijava za mobilnost u SOO-u u okviru programa Erasmus+ iznosila 42 %. Situacija se postupno pogoršavala – 2014. stopa uspješnosti iznosila je 54 %, a 2015. 48 %. Iako su se tijekom godina dostupna sredstva neznatno povećala, potražnja je rasla puno brže te ograničena sredstva programa Erasmus+ ne omogućavaju financiranje u skladu s potražnjom.


Utorak, 14. veljače 2017.

18.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 252/48


P8_TA(2017)0020

Sporazum o partnerstvu u održivom ribarstvu između EU-a i Cookovih otoka (rezolucija)

Nezakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 14. veljače 2017. o nacrtu odluke Vijeća o sklapanju u ime Europske unije Sporazuma o partnerstvu u održivom ribarstvu između Europske unije i Vlade Cookovih otoka te Protokola o provedbi uz navedeni sporazum (07592/2016 – C8-0431/2016 – 2016/0077(NLE) – 2016/2230(INI))

(2018/C 252/05)

Europski parlament,

uzimajući u obzir nacrt odluke Vijeća (07592/2016),

uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člankom 43., člankom 218. stavkom 6. drugim podstavkom točkom (a) podtočkom v. i člankom 218. stavkom 7. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C8-0431/2016),

uzimajući u obzir svoju zakonodavnu rezoluciju od 14. veljače 2017. (1) o nacrtu odluke,

uzimajući u obzir izvješće o ex ante evaluaciji Sporazuma o partnerstvu u ribarstvu između Europske unije i Cookovih otoka te Protokola uz navedeni sporazum iz lipnja 2013.,

uzimajući u obzir strateške smjernice koje su izradile vlasti Cookovih otoka u pogledu razvoja lokalnog ribarstvenog sektora, naročito one iz dokumenta o odobalnoj ribarstvenoj politici Cookovih otoka,

uzimajući u obzir okvir za ciljeve održivog razvoja Ujedinjenih naroda, a posebno ciljeve 1., 2. ,9., 10. i 14.,

uzimajući u obzir zaključke i preporuke s 12. sastanka znanstvenog odbora Komisije za ribarstvo zapadnog i srednjeg Pacifika (WCPFC) za dugoročno očuvanje i održivo iskorištavanje vrlo migratornih ribljih stokova u zapadnom i središnjem Pacifiku,

uzimajući u obzir članak 99. stavak 2. Poslovnika,

uzimajući u obzir izvješće Odbora za ribarstvo (A8-0015/2017),

A.

budući da je Europska komisija s Vladom Cookovih otoka dovršila pregovore o novom Sporazumu o partnerstvu u održivom ribarstvu između Europske unije i Cookovih otoka, u trajanju od osam godina, te Protokola o provedbi uz navedeni sporazum, u trajanju od četiri godine;

B.

budući da je riječ o prvom Sporazumu o partnerstvu u održivom ribarstvu između EU-a i Cookovih otoka, kojim se jamči europska prisutnost u vodama istočnog Pacifika nakon neobnavljanja sporazuma s Kiribatijem (i sporazuma s Mikronezijom i Salomonskim otocima koji su potpisani, ali se ne primjenjuju);

C.

budući da je opći cilj Sporazuma o partnerstvu u održivom ribarstvu između Europske unije i Cookovih otoka te njegova Protokola ojačati suradnju u ribarstvu između Europske unije i Cookovih otoka, u interesu obiju stranaka, čime se stvara okvir za partnerstvo kojim će se promicati održiva ribarstvena politika i održivo iskorištavanje ribolovnih resursa u isključivom gospodarskom pojasu (IGP) Cookovih otoka;

D.

budući da bi naša prisutnost u toj regiji trebala poslužiti za promicanje održive ribarstvene politike i odgovornog iskorištavanja resursa, čime bi se zajamčilo ispravno upravljanje resursima tune u Pacifiku;

E.

budući da se Sporazum o partnerstvu u održivom ribarstvu između EU-a i Cookovih otoka temelji na najboljem raspoloživom znanstvenom mišljenju te je u skladu s mjerama očuvanja i upravljanja WCPFC-a unutar granica raspoloživog viška;

F.

budući da postoje poteškoće u pogledu nadzora i kontrole te budući da nezakoniti, neprijavljeni i neregulirani (NNN) ribolov predstavlja teško rješiv problem zbog teritorijalne rascjepkanosti i nedostatka resursa;

G.

budući da se u regiji zapadnog i srednjeg Pacifika nalaze brojna plovila država članica EU-a i da drugi sporazumi o ribarstvu u toj regiji više nisu na snazi;

H.

budući da postoji obveza da se drugim, neeuropskim flotama ne dodjeljuju povoljniji uvjeti od onih predviđenih u Sporazumu i budući da Sporazum sadrži klauzulu iz Cotonua o ljudskim pravima, demokratskim načelima i vladavini prava;

I.

budući da se Sporazumom o partnerstvu u održivom ribarstvu između Europske unije i Cookovih otoka želi promicati djelotvorniji i održiviji razvoj ribarstvenog sektora u tom arhipelagu, kao i industrije i aktivnosti povezanih s njime, u skladu s ciljevima nacionalne ribarstvene politike Cookovih otoka, a naročito u obliku podrške znanstvenom istraživanju i artizanalnom ribolovu, povećanju iskrcaja u lokalnim lukama, povećanju kapaciteta za praćenje, kontrolu i nadzor nad ribarstvenim aktivnostima te suzbijanju NNN ribolova, te u skladu s okvirom za ciljeve održivog razvoja;

J.

budući da su doprinosi za potporu razvoju sektorske politike u području ribolova na Cookovim otocima, koji variraju između 47,6 % i 50 % ukupnih prenesenih sredstava, u postocima znatni;

K.

budući da se od 2012. stokovi velikooke tune smanjuju, zbog čega je Komisija za ribarstvo zapadnog i srednjeg Pacifika (WCPFC) uvela mjeru upravljanja o kojoj će se ponovno pregovarati 2017. te budući da se ulov plivaričarima 2015. godine smanjio za 26 % u odnosu na 2014.; nadalje, budući da se vode Cookovih otoka smatraju „utočištem za morske pse”, iako treba istaknuti da to nije ciljna vrsta za europsku flotu koja lovi u tim vodama na temelju novog sporazuma;

L.

budući da su plovila EU-a s parangalom tradicionalno ostvarivala svoj ulov u toplijim vodama južno od Cookovih otoka imajući na umu zahtjeve propisane Uredbom o očuvanju morskih pasa na Cookovim otocima; budući da ex ante procjenom nije utvrđen nikakav budući interes plovila s parangalom iz EU-a za ribolov u isključivom gospodarskom pojasu Cookovih otoka;

M.

budući da Cookovi otoci uvelike ovise o uvozu hrane;

1.

smatra da se Sporazumom o partnerstvu u održivom ribarstvu između Europske unije i Cookovih otoka treba djelotvorno poticati održivo ribarstvo u vodama Cookovih otoka odgovarajućim sektorskim potporama EU-a i ustrajati u ostvarenju dvaju jednako važnih ciljeva: (1) pružanju ribolovnih mogućnosti plovilima EU-a u ribolovnoj zoni Cookovih otoka, na temelju najboljeg raspoloživog znanstvenog mišljenja i uz dužno poštovanje mjera očuvanja i upravljanja Komisije za ribarstvo zapadnog i srednjeg Pacifika (WCPFC) u okviru granica raspoloživog viška, pri čijem bi se izračunu u obzir trebao uzeti cijeli razvoj ribolovnog kapaciteta zemlje; i (2) promicanju suradnje između EU-a i Cookovih otoka da bi se osigurala održiva ribarstvena politika i odgovorno iskorištavanje ribolovnih resursa u ribolovnoj zoni Cookovih otoka te doprinošenju održivom razvoju ribarstvenog sektora Cookovih otoka preko gospodarske, financijske, tehničke i znanstvene suradnje uz poštovanje suverene odluke te zemlje u pogledu takvog razvoja;

2.

prima na znanje zaključke izvješća o ex ante evaluaciji Sporazuma o partnerstvu u održivom ribarstvu između Europske unije i Cookovih otoka te Protokola uz navedeni sporazum iz lipnja 2013., prema kojima prethodni sporazumi i protokoli o partnerstvu u održivom ribarstvu sklopljeni u toj regiji (s Kiribatijem i Salomonskim Otocima) nisu bitno doprinijeli razvoju lokalnog ribarstvenog sektora, naročito u pogledu zajedničkih poduzetničkih inicijativa (sa zajedničkim ulaganjima) i razvoja lokalnih kapaciteta za preradu ribe; smatra da bi Sporazum o partnerstvu u održivom ribarstvu između Europske unije i Cookovih otoka trebao, koliko je to moguće, doprinijeti razvoju lokalnog ribarstvenog sektora tako da se zajamči opskrba ribom koja je potrebna za podmirivanje domaće potrošnje, čime će se postići usklađenost objavljenih ciljeva nove generacije sporazuma o ribarstvu koje sklapa EU s onima iz okvira za ciljeve održivog razvoja;

3.

žali zbog toga što ostale zemlje u regiji nisu sklopile sporazume o partnerstvu s EU-om i otvaraju svoja ribolovna područja drugim državama i regijama svijeta koje u sklopu svojih ribolovnih praksi katkad u obzir ne uzimaju raspoložive resurse, umjesto da se opredjele za sporazum s EU-om kojim se promiče održivo ribarstvo i pruža sektorska potpora;

4.

pozdravlja uvrštavanje obveze da Cookovi otoci objave postojanje svakog sporazuma kojim se stranim flotama dopušta ribolov u njihovim vodama, ali izražava žaljenje zbog nedovoljno detalja o ukupno ostvarenim naporima, što se zahtijevalo u nekim drugim sporazumima koje je sklopila Europska unija;

5.

ističe da se tijekom provedbe i eventualnih revizija i/ili produženja Sporazuma o partnerstvu u održivom ribarstvu između Europske unije i Cookovih otoka i Protokola uz navedeni sporazum treba voditi računa o strategiji vlasti Cookovih otoka za razvoj tamošnjeg ribarstvenog sektora i uskladiti se s njome, imajući u vidu ponajprije:

doprinos povećanju kapaciteta za praćenje, kontrolu i nadzor nad ribolovnim resursima Cookovih otoka te ribarstvenim aktivnostima koje se odvijaju u vodama te zemlje, uz poseban naglasak na suzbijanju nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova;

poboljšanje dostupnih znanstvenih spoznaja o stanju lokalnih morskih ekosustava i o ribolovnim resursima u vodama Cookovih otoka;

posebnu podršku razvoju lokalnog artizanalnog ribolova i zajednica koje o njemu ovise, kojom će se ojačati njegov doprinos lokalnom gospodarstvu, doprinijeti poboljšanju sigurnosti na plovilima i povećanju prihoda ribara te poduprijeti razvoj lokalne infrastrukture za preradu i stavljanje na tržište ribe, bilo za snabdijevanje domaćeg tržišta bilo za izvoz;

6.

smatra da je potpora sektorskom razvoju važna kako bi se doprinijelo održivosti partnerske zemlje jer se tako jača njezina operativna neovisnost, potvrđuje njezina strategija razvoja i jamči njezina suverenost;

7.

smatra da mogućnosti zapošljavanja lokalnih mornara na ribarskim plovilima EU-a u okviru sporazuma o partnerstvu zadovoljavaju međunarodne standarde; ponovno naglašava da je važno poštovati načela Međunarodne organizacije rada i poticati ratifikaciju njezine Konvencije br. 188 te istodobno poštovati opća načela slobode udruživanja i kolektivnog pregovaranja radnika te nediskriminacije pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja; međutim, naglašava da u pogledu pomanjkanja kvalificiranih mornara za rad na tunolovcima vlasti Cookovih otoka nisu zatražile ukrcavanje na plovila flote EU-a;

8.

smatra da Sporazumom o partnerstvu između EU-a i Cookovih otoka i pripadajućim protokolom treba omogućiti jačanje bilateralne suradnje u području borbe protiv nezakonitog ribolova i Cookovim otocima osigurati sredstva za financiranje programa nadzora te smatra da bi mjere za suzbijanje nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova u isključivom gospodarskom pojasu Cookovih otoka trebalo ojačati, među ostalim poboljšanjem praćenja, kontrole i nadzora preko primjene satelitskih sustava za praćenje, kontrole brodskih dnevnika, inspekcija i provedbom odluka regionalnih ribarstvenih organizacija;

9.

smatra da bi bilo poželjno povećati količinu i poboljšati točnost podataka o svim ulovima (ciljanim i usputnim) te, općenito, o statusu očuvanja ribolovnih resursa kako bi se, uz sudjelovanje udruga ribara, mogao točnije procijeniti utjecaj Sporazuma na morski ekosustav i na ribarske zajednice; apelira na Komisiju da potiče redovito i transparentno funkcioniranje tijela nadležnog za praćenje primjene Sporazuma, kao i intenziviranje znanstvenih ocjena koje provodi Komisija za ribarstvo zapadnog i srednjeg Pacifika (WCPFC);

10.

poziva Komisiju da sukladno tome razmotri primjenu načela predostrožnosti na pravila zajedničke ribarstvene politike te da analizira upotrebu uređaja za privlačenje ribe u toj regiji i njihova utjecaja na ekologiju tunarstva kao i da iznese prijedloge o njihovoj upotrebi na osnovi zaključaka analize;

11.

poziva Europsku komisiju da Parlament na vrijeme obavještava o budućim sastancima Zajedničkog odbora te da Parlamentu proslijedi zapisnike i zaključke sa sastanaka Zajedničkog odbora predviđenog člankom 6. Sporazuma, sektorski višegodišnji program iz članka 3. Protokola i rezultate povezanih godišnjih evaluacija, čime će se omogućiti sudjelovanje predstavnika Europskog parlamenta kao promatrača na sastancima Zajedničkog odbora i potaknuti sudjelovanje ribarskih zajednica Cookovih otoka;

12.

poziva Komisiju i Vijeće da, u skladu sa svojim nadležnostima i u skladu s člankom 13. stavkom 2. UEU-a i člankom 218. stavkom 10. UFEU-a u potpunosti i bez odgađanja obavještavaju Parlament u svim fazama postupaka koji se odnose na Protokol i njegovo eventualno produženje;

13.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica i Cookovih otoka.

(1)  Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0019.


18.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 252/52


P8_TA(2017)0021

Nadzor registra i sastav stručnih skupina Komisije

Rezolucija Europskog parlamenta od 14. veljače 2017. o nadzoru registra i sastavu stručnih skupina Komisije (2015/2319(INI))

(2018/C 252/06)

Europski parlament,

uzimajući u obzir Odluku Komisije od 30. svibnja 2016. o uspostavi horizontalnih pravila o osnivanju i radu stručnih skupina Komisije (C(2016)3301),

uzimajući u obzir komunikaciju Komisiji pod nazivom „Okvir za stručne skupine Komisije: horizontalna pravila i javni registar” (C(2016)3300),

uzimajući u obzir Okvirni sporazum o odnosima između Europskog parlamenta i Europske komisije (1),

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 28. travnja 2016. o davanju razrješnice za izvršenje općeg proračuna Europske unije za financijsku godinu 2014., dio III. – Komisija i izvršne agencije (2),

uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračunski nadzor i mišljenja Odbora za pravna pitanja i Odbora za proračune (A8-0002/2017),

A.

budući da je izrazio zabrinutost oko funkcioniranja prethodnog okvira stručnih skupina Komisije od studenog 2010. (3) koji je uspostavljen u cilju uvođenja znatnih operativnih inovacija za jačanje transparentnosti i koordinacije u okviru međuinstitucionalnog rada;

B.

budući da je Odbor za proračune, zbog nedostatka transparentnosti i neuravnoteženosti sastava određenog broja stručnih skupina te s obzirom na to da je potrebno osigurati da su u sastavu stručnih skupina jednako zastupljena različita područja stručnosti i stajališta, 2011. i 2014. godine donio odluku o proračunskoj pričuvi i iznio zahtjeve za reformom stručnih skupina koji još nisu prihvaćeni;

C.

budući da se u nedavnoj studiji koju je naručio Odbor za proračune pokazalo da postoji nedostatak transparentnosti i neuravnoteženost u sastavu određenog broja stručnih skupina (4);

D.

budući da su uravnotežen sastav i transparentnost ključne pretpostavke kako bi stručna mišljenja na pravilan način odražavala potrebe za regulatornim mjerama te za jačanje legitimnosti stručnih znanja i regulatornih mjera u očima europskih građana;

E.

budući da je Europska ombudsmanica u okviru svoje strateške istrage (5) izdala preporuku koja se odnosi na sastav stručnih skupina Komisije te je posebno naglasila da je potrebna veća transparentnost unutar stručnih skupina;

F.

budući da je Komisija prije usvajanja odluke surađivala s predstavnicima Parlamenta i Europskom ombudsmanicom;

G.

budući da je Komisija Parlamentu predstavila radni dokument službi Komisije kao odgovor na preporuke sadržane u radnom dokumentu izvjestitelja Odbora za proračunski nadzor;

H.

budući da, unatoč tome, ni radni dokument službi Komisije ni Odluka Komisije nažalost ne daju odgovore na sva pitanja koje je naveo Parlament;

1.

pozdravlja Odluku Komisije od 30. svibnja 2016. o donošenju horizontalnih pravila o osnivanju i radu stručnih skupina Komisije, no žali zbog činjenice da, unatoč tome da su mnoge nevladine organizacije pokazale interes, Komisija nije organizirala cjelovito javno savjetovanje; ponavlja da je važno oživiti oblike uključivanja predstavnika civilnog društva i socijalnih partnera u ključna područja kao što su transparentnost i funkcioniranje europskih institucija;

2.

ističe da se čini da su usvajanjem novih horizontalnih pravila riješena mnoga pitanja koje je naveo Parlament, posebno ona koja se odnose na potrebu za organiziranjem javnih poziva na prijave za odabir članova stručnih skupina, na reviziju registra stručnih skupina Komisije i usklađenost između tog registra, registra transparentnosti Komisije i Parlamenta te pravila koja se odnose na potrebu za izbjegavanjem sukoba interesa, posebno s obzirom na stručnjake koji su imenovani u osobnom svojstvu;

3.

napominje da su transparentnost i usklađivanje međuinstitucionalnih aktivnosti od iznimne važnosti jer se njima doprinosi primjerenoj uravnoteženosti u pogledu stručnog znanja i stajališta zastupljenih u sastavu stručnih skupina, a time i poboljšanju njihova rada; stoga pozdravlja činjenicu da je postupak izbora sada javan; u tom smislu ističe da praktična iskustva i kvalifikacije stručnjaka moraju biti transparentni; smatra da tijekom cijelog postupka izbora treba osigurati visoku razinu transparentnosti i da postupak treba biti određen jasnijim i preciznijim kriterijima s posebnim naglaskom na praktična iskustva kandidata, uz njihove akademske kvalifikacije i moguće sukobe interesa stručnjaka;

4.

pozdravlja činjenicu da je već uspostavljena veza između registra stručnih skupina Komisije i registra transparentnosti, čime se jamči poboljšana transparentnost;

5.

izražava žaljenje zbog toga što je pokušaj provedbe javnog savjetovanja o utvrđivanju novih pravila bio neuspješan; poziva Komisiju da djeluje na transparentan način i da bude odgovorna prema građanima EU-a;

6.

podsjeća da nedostatak transparentnosti ima negativan učinak na povjerenje građana EU-a prema institucijama EU-a; smatra da će se učinkovitom reformom sustava stručnih skupine Komisije, koja se temelji na jasnim načelima transparentnosti i uravnoteženog sastava, poboljšati dostupnosti i pouzdanost podataka, čime će se naposljetku pomoći u poboljšanju povjerenja građana prema EU-u;

7.

naglašava da se bi se nova pravila trebala strogo i jednako primjenjivati na sve stručne skupine Komisije, bez obzira na njihov naziv (što uključuje posebne skupine, skupine na visokoj razini ili druge „izvanredne” skupine te formalne ili neformalne skupine), koje nisu isključivo sastavljene od predstavnika država članica ili uređene Odlukom Komisije 98/500/EZ od 20. svibnja 1998. o osnivanju Odbora za sektorski dijalog i njegovo promicanje među socijalnim partnerima na europskoj razini; ponavlja da se novim pravilima treba zajamčiti uravnotežena zastupljenost s pomoću sudjelovanja predstavnika svih dionika;

8.

smatra da bi Komisija trebala ostvariti napredak u pogledu uravnoteženog sastava stručnih skupina; međutim, izražava žaljenje zbog toga što još nije učinjena jasna razlika između gospodarskih i negospodarskih dionika kako bi se ostvario najviši stupanj transparentnosti i ravnoteže; u tom kontekstu ističe da je potrebno da Komisija u javnom pozivu na prijave jasno navede svoju definiciju uravnoteženog sastava i odredi koje interese želi da budu zastupljeni pri osnivanju stručnih skupina; stoga smatra da je važno uključiti Parlament i Europski gospodarski i socijalni odbor kako bi se došlo do uravnoteženije definicije te razlike;

9.

poziva Komisiju da prilikom osnivanja nove stručne skupine ili prilikom promjene sastava postojeće skupine u javnom pozivu na prijave jasno navede svoju definiciju uravnoteženog sastava i odredi koje interese želi da budu zastupljeni te da opravda svako eventualno odstupanje od prethodno definiranog uravnoteženog sastava nakon osnivanja stručnih skupina;

10.

u tom kontekstu, i s obzirom na stavke 34. – 45. prethodno spomenutog mišljenja ombudsmanice, naglašava da iako Komisija još nije službeno definirala svoj koncept „uravnoteženosti”, on se ne smije shvatiti kao rezultat matematičkog postupka već kao rezultat napora kako bi se osiguralo da članovi stručnih skupina zajedno imaju nužna tehnička znanja i različita gledišta za ostvarivanje mandata dotične stručne skupine; stoga smatra da bi koncept uravnoteženosti trebalo promatrati u odnosu na određeni mandat svake pojedinačne stručne skupine; smatra da bi kriteriji za procjenu je li stručna skupina uravnotežena ili nije trebali uključivati zadaće skupine, potrebno tehničko znanje, zainteresirane strane na koje će to najvjerojatnije utjecati, organizaciju skupina zainteresiranih strana te primjereni odnos između ekonomskih i neekonomskih interesa;

11.

poziva Komisiju da čim prije istraži je li potreban novi mehanizam za podnošenje pritužbi u slučaju da zainteresirani dionici budu osporavali definiciju uravnoteženog sastava ili su aktualni mehanizmi prikladni; poziva na uključenost Parlamenta u tom nadzornom mehanizmu;

12.

podsjeća da Komisija u prošlosti nije uvijek mogla pronaći dovoljno stručnjaka koji bi predstavljali mala i srednja poduzeća, potrošače, sindikate ili druge organizacije od općeg interesa, često zbog troškova koji uključuju ili uzimanje dopusta ili, u slučaju malih i srednjih poduzeća, traženje zamjene tijekom vremena provedenog u stručnoj skupini, a ti se troškovi dalje u tekstu nazivaju „alternativni troškovi”;

13.

stoga traži od Komisije da istraži načine kako olakšati i potaknuti sudjelovanje nedovoljno zastupljenih organizacija ili društvenih skupina u stručnim skupinama, među ostalim procjenjivanjem odredbi za učinkovit i pravedan povrat troškova, uključujući moguće načine pokrivanja izdataka za bilo kakve „alternativne troškove”, uz nužno poštovanje načela proporcionalnosti;

14.

traži od Komisije da procijeni razvoj sustava naknada koji bi nedovoljno zastupljenim skupinama trebao pomoći da steknu potrebna znanja kako bi u potpunosti učinkovito mogle sudjelovati u stručnim skupinama;

15.

poziva Komisiju da europskim nevladinim organizacijama omogući da ih u stručnim skupinama zastupaju osobe iz njihovih nacionalnih članskih organizacija ako za to od europskih organizacija dobiju jasan mandat;

16.

poziva Komisiju da se pobrine da, ako unatoč posebnim dogovorima i dalje ne uspije pronaći dovoljno stručnjaka koji bi predstavljali sve relevantne interese, dotična stručna skupina poduzme sve potrebne mjere, primjerice postupcima ponderiranja glasova, kako bi osigurala da konačna izvješća tih stručnih skupina doista uravnoteženo predstavljaju sve relevantne interese;

17.

podsjeća da su i Parlament i Europska ombudsmanica preporučili Komisiji da javno objavi dnevne redove, referentne dokumente, zapisnike sa sastanaka i rasprava stručnih skupina, osim ako kvalificirana većina njihovih članova ne odluči da bi određeni sastanak ili dio sastanka trebao ostati povjerljiv, te izražava žaljenje što Komisija i dalje primjenjuje sustav prema kojem su svi sastanci tajni, osim ako jednostavna većina članova stručnih skupina ne odluči da bi rasprave trebale biti javne; smatra da je to ključno za uvođenje najveće moguće transparentnosti i poziva Komisiju da zajamči da su sastanci i zapisnici javni;

18.

ističe da korisnicima treba dati pristup nizu dokumenata (dnevnim redovima, referentnim dokumentima, raznim izvješćima) kako bi zainteresirani dionici mogli obavljati učinkovit nadzor; nadalje smatra da bi internetska stranica registra stručnih skupina kao takva ili s pomoću poveznica na druge relevantne internetske stranice trebala biti jedan od instrumenata ili mehanizama upotrijebljenih kako bi se dobivale redovno ažurirane informacije o političkom razvoju, uz jamstvo visoke razine transparentnosti;

19.

poziva Komisiju da čim prije uz savjetovanje s dionicima, uključujući Parlament, razvije posebne smjernice u kojima objašnjava na koji način tumači odredbu prema kojoj zapisnici stručnih skupina trebaju biti smisleni i cjeloviti, posebno ako ti sastanci nisu javni, te poziva Komisiju da u tom smislu omogući najveću moguću transparentnost, uključujući objavljivanje dnevnog reda, referentnih dokumenata, podataka o glasovanju i detaljnog zapisnika, u skladu s preporukom Europske ombudsmanice;

20.

podsjeća da, osim stručnjaka imenovanih u osobnom svojstvu, članovi sa sveučilišta, instituta za istraživanje, iz odvjetničkih društava, europskih i drugih trustova mozgova te društava za poslovno savjetovanje mogu također biti u sukobu interesa, te od Komisije traži da razjasni na koji način izbjegava sukobe interesa za te konkretne kategorije stručnjaka;

21.

poziva Komisiju da na temelju postojećih pozitivnih primjera zajamči sustavnu provedbu poboljšanih horizontalnih pravila s pomoću središnjeg nadzora provedbe tih horizontalnih pravila te da se to ne delegira pojedinačnim glavnim upravama;

22.

poziva Komisiju da posebno usmjeri dostatna sredstva u aktivnosti povezane s registrom razvijanjem inovativnih i vrlo učinkovitih metoda koje će pomoći da se redovno ažurira bez činjeničnih pogrešaka i/ili propusta i koje će omogućiti izvoz podataka u strojno čitljivom formatu;

23.

napominje da je Komisija izjavila da će do kraja 2016. sve glavne uprave trebati usvojiti novi okvir za stručne skupine Komisije te od Komisije traži da Parlamentu dostavi izvješće o provedbi i evaluaciji najkasnije jednu godinu nakon usvajanja Odluke, tj. prije 1. lipnja 2017.; poziva Komisiju da zajamči da se unutar sljedećih šest mjeseci već može održati prvo usmeno izlaganje izvješća kao dio strukturiranog dijaloga s Parlamentom;

24.

osim toga, podsjeća na to da Komisija pri pripremi i sastavljanju delegiranih i provedbenih zakonodavnih akata, kao i u izradi nacrta strateških smjernica mora zajamčiti istodobno dostavljanje svih dokumenata, što podrazumijeva i nacrte zakonodavnih akata, i stručnjacima država članica i Parlamentu i Vijeću, kako je dogovoreno Međuinstitucijskim sporazumom od 13. travnja 2016. o boljoj izradi zakonodavstva.

25.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1)  SL L 304, 20.11.2010., str. 47.

(2)  SL L 246, 14.9.2016., str. 27.

(3)  C(2010)7649 od 10. studenog 2010.

(4)  Resorni odjel D za proračunska pitanja, sastav stručnih skupina Komisije i status Registra stručnih skupina, 2015.

(5)  OI/6/2014/NF.


18.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 252/56


P8_TA(2017)0022

Uloga zviždača u zaštiti financijskih interesa EU-a

Rezolucija Europskog parlamenta od 14. veljače 2017. o ulozi zviždača u zaštiti financijskih interesa EU-a (2016/2055(INI))

(2018/C 252/07)

Europski parlament,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 325.,

uzimajući u obzir članke 22.a, 22.b i 22.c Pravilnika o osoblju; za dužnosnike Europske unije,

uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 23. listopada 2013. o organiziranom kriminalu, korupciji i pranju novca: preporuke za radnje i inicijative koje treba poduzeti (1),

uzimajući u obzir odluku Europskog ombudsmana o zatvaranju istrage na vlastitu inicijativu OI/1/2014/PMC o zviždačima,

uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2016/943 Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2016. o zaštiti neotkrivenih znanja i iskustva te poslovnih informacija (poslovne tajne) od neovlaštenog pribavljanja, korištenja i otkrivanja (2),

uzimajući u obzir članak 9. Građanskopravne konvencije Vijeća Europe o korupciji,

uzimajući u obzir članak 22. točku (a) Kaznenopravne konvencije Vijeća Europe o korupciji,

uzimajući u obzir preporuku Vijeća Europe CM/Rec(2014)7 o zaštiti zviždača,

uzimajući u obzir članke 8., 13. i 33. Konvencije Ujedinjenih naroda protiv korupcije,

uzimajući u obzir četvrto načelo Preporuke OECD-a o poboljšanju etičkog postupanja u javnoj službi,

uzimajući u obzir istragu Ureda europskog ombudsmana od 2. ožujka 2015. i njegov poziv institucijama EU-a da donesu potrebna pravila o prijavljivanju nepravilnosti,

uzimajući u obzir publikaciju OECD-a „Preuzimanje obveze za učinkovitu zaštitu zviždača” („Committing to effective whistle-blower protection”),

uzimajući u obzir odluku Europskog suda za ljudska prava u slučaju Guja protiv Moldove, zahtjev br. 14277/04 od 12. veljače 2008.,

uzimajući u obzir članak 6. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračunski nadzor i Odbora za ustavna pitanja (A8-0004/2017),

A.

budući da u kontekstu davanja razrješnice Parlamentu treba što je više moguće informacija o svim nepravilnostima; budući da bi u slučajevima koji se odnose na nepravilnosti unutar institucija Parlament trebao imati pravo na potpuni pristup informacijama kako bi mogao provesti postupak davanja razrješnice uz potpuno poznavanje činjenica;

B.

budući da Europski revizorski sud pruža Parlamentu odličnu podlogu za istraživanja, no da ne može sam istražiti svaki pojedinačni rashod;

C.

budući da Komisija i ostale institucije EU-a na sličan način dostavljaju Parlamentu izvještaje o svojoj potrošnji, no također se oslanjaju na službene mehanizme prijavljivanja;

D.

budući da mnogim sredstvima Unije zajednički upravljaju Komisija i države članice, što Komisiji otežava izvještavanje o nepravilnostima u pogledu pojedinačnih projekata;

E.

budući da Parlament redovito prima informacije od pojedinaca i nevladinih udruga u pogledu nepravilnosti u okviru pojedinačnih projekata koji se u cijelosti ili djelomično financiraju iz proračuna Unije;

F.

budući da stoga zviždači igraju važnu ulogu u sprječavanju, otkrivanju i prijavljivanju nepravilnosti u rashodima povezanima s proračunom EU-a, kao i u utvrđivanju i objavljivanju slučajeva korupcije; budući da treba utvrditi i promicati kulturu povjerenja kojom se promiče europsko javno dobro i u kojoj se službenici i drugi zaposlenici EU-a, kao i javnost, smatraju zaštićeni dobrim praksama upravljanja te koja pokazuje da institucije EU-a podupiru, štite i potiču potencijalne zviždače;

G.

budući da je od temeljne važnosti da se hitno utvrdi horizontalni pravni okvir kojim bi se, utvrđivanjem prava i obveza, štitili zviždači diljem EU-a, kao i u institucijama EU-a (zaštita anonimnosti, pružanje pravne, psihološke i, po potrebi, financijske pomoći, pristup raznim informacijskim kanalima, mehanizmi brzog odgovora, itd.);

H.

budući da je većina država članica EU-a ratificirala Konvenciju UN-a protiv korupcije, zbog čega su obvezne pružiti odgovarajuću i učinkovitu zaštitu za zviždače;

I.

budući da su zviždači ključan izvor informacija u borbi protiv organiziranog kriminala te istraživanja korupcije u javnom sektoru;

J.

budući da zviždači igraju posebno važnu ulogu kada je riječ o otkrivanju i prijavljivanju korupcije i prijevara zato što sudionici tih kriminalnih radnji nastoje zaobići službene mehanizme prijavljivanja;

K.

budući da je od ključne važnosti prijavljivanje nepravilnosti koje se temelji na načelima transparentnosti i integriteta; zaštita zviždača trebala bi stoga biti zajamčena zakonom i ojačana diljem EU-a, ali samo ako je svrha njihova djelovanja zaštita javnog interesa djelovanjem u dobroj vjeri u skladu sa sudskom praksom Europskog suda za ljudska prava;

L.

budući da vlasti ne bi trebale ograničiti ili smanjiti sposobnost zviždača i novinara da dokumentiraju i otkrivaju nedopuštene, nezakonite ili štetne prakse kada otkrivanje tih informacija u dobroj vjeri i s obzirom na javni interes predstavlja prioritet;

M.

budući da su od 1. siječnja 2014. u skladu s člancima 22.a, 22.b i 22.c Pravilnika o osoblju sve institucije EU-a morale uvesti interna pravila o zaštiti zviždača koji su dužnosnici institucija EU-a i da radna skupina međuinstitucijskog Pripremnog odbora za pitanja povezana s Pravilnikom o osoblju, koja se bavi zaštitom zviždača, nije još završila svoj posao; budući da bi dio posla radne skupine trebalo biti ocjenjivanje situacije zviždača koji su pretrpjeli negativne posljedice u europskim institucijama radi utvrđivanja najboljih praksi na temelju prošlih iskustava; budući da ta unutarnja pravila moraju uzeti u obzir upravljačku strukturu i posebne značajke različitih kategorija iz Pravilnika o osoblju;

N.

budući da zaštita zviždača još nije ni provedena na razini država članica, niti usklađena, što znači da, čak i kada su u pitanju financijski interesi Europske unije, za zviždače može biti osobno i poslovno riskantno pružati Parlamentu informacije o nepravilnostima; budući da upravo zbog straha od onoga što bi im se moglo dogoditi zbog nedostatka zaštite, i zato što vjeruju da neće biti poduzete nikakve radnje, osobe ne prijavljuju nepravilnosti i tako se narušavaju financijski interesi EU-a;

O.

budući da je potrebno osigurati da se svaka vrsta odmazde protiv zviždača primjereno kazni;

P.

budući da je u svojoj rezoluciji od 23. listopada 2013. Parlament pozvao Komisiju da do kraja 2013. podnese zakonodavni prijedlog o uspostavi djelotvornog i sveobuhvatnog europskog programa zaštite zviždača u javnom i privatnom sektoru radi zaštite onih koji otkrivaju loše upravljanje i nepravilnosti te prijavljuju slučajeve nacionalne i prekogranične korupcije u vezi s financijskim interesima EU-a; budući da je osim toga pozvao države članice da uspostave odgovarajuću i učinkovitu zaštitu za zviždače;

Q.

budući da je zakonodavac EU-a već predvidio zaštitu zviždača u sektorskim instrumentima, uključujući Direktivu 2013/30/EU Europskog parlamenta i Vijeća o sigurnosti odobalnih naftnih i plinskih djelatnosti, Uredbu (EU) br. 596/2014 o zlouporabi tržišta, Direktivu (EU) 2015/849 o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma i Uredbu (EU) br. 376/2014 o izvješćivanju u vezi s događajima;

R.

budući da je zaštita zviždača u Uniji tim hitnija jer Direktiva o poslovnim tajnama ograničava prava zviždača te bi stoga mogla imati neželjeni obeshrabrujući učinak na osobe koje žele prijaviti nepravilnosti u kontekstu financiranja Unije od kojeg su korist imala pojedinačna poduzeća;

S.

budući da su međunarodne organizacije kao što su Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) i Vijeće Europe već obavile važan posao i sastavile preporuke o zaštiti zviždača;

T.

budući da prema podacima OECD-a više od jedne trećine organizacija s mehanizmima izvješćivanja nije imalo pisana pravila o zaštiti zviždača od odmazde, ili nije znalo za njih;

U.

budući da su na sličan način nevladine organizacije kao što su Transparency International, Whistleblowing, International Network i druge izradile međunarodna načela za zakonodavstvo o zviždačima koja bi trebala poslužiti kao izvor nadahnuća za inicijative EU-a u tom pogledu;

V.

budući da Ured europskog ombudsmana ima jasnu nadležnost u odnosu na istraživanje pritužbi građana EU-a o nepravilnostima u postupanju institucija EU-a, no da sam po sebi nema nikakvu ulogu u zaštiti zviždača u državama članicama;

W.

budući da najnovija verzija Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europske unije i Uvjeta zaposlenja ostalih službenika Europske unije, koja je stupila na snagu 1. siječnja 2014., uključuje nekoliko odredaba o zviždačima;

X.

budući da je zaštita zviždača ključna za očuvanje javnog dobra i financijskih interesa Unije te za promicanje kulture javne odgovornosti i integriteta u institucijama i u javnom i u privatnom sektoru;

Y.

budući da u mnogim jurisdikcijama, a posebice u privatnom sektoru, zaposlenici podliježu obvezi o čuvanju poslovne tajne u pogledu određenih informacija, što znači da zviždači mogu naići na disciplinske postupke za izvješćivanje izvan njihove organizacije;

1.

žali zbog činjenice da Komisija dosad nije podnijela nikakav zakonodavni prijedlog čiji je cilj uspostaviti minimalnu razinu zaštite za zviždače;

2.

apelira na Komisiju da bez odlaganja podnese zakonodavni prijedlog o uspostavi djelotvornog i sveobuhvatnog europskog programa zaštite zviždača koji obuhvaća mehanizme za poduzeća, javna tijela i neprofitne organizacije te je posebno poziva da do kraja ove godine podnese zakonodavni prijedlog o zaštiti zviždača kao dio potrebnih mjera u pogledu prevencije i borbe protiv prijevara koje pogađaju financijske interese Unije, kako bi se omogućila učinkovita i ravnomjerna zaštita u državama članicama i svim institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije;

3.

smatra da zviždači imaju ključnu ulogu u pomaganju institucijama i tijelima država članica i EU-a u sprečavanju i borbi protiv povreda načela integriteta i zlouporabe moći kojima se dovodi u pitanje ili ugrožava javno zdravlje i sigurnost, financijski integritet, gospodarstvo, ljudska prava, okoliš i vladavina prava na europskoj i nacionalnoj razini, ili kojima se povećava nezaposlenost, ograničava ili narušava pošteno tržišno natjecanje te podriva povjerenje građana u demokratske institucije i procese; naglašava da, u tom kontekstu, zviždači uvelike doprinose povećanju demokratske kvalitete javnih institucija i povjerenja javnosti u njih, tako što ih čine transparentnijima i izravno odgovornima građanima;

4.

napominje da bi se zviždačima, kao i uključenim javnim tijelima ili institucijama, trebala osigurati pravna zaštita prava koja je zajamčena Poveljom Europske unije o temeljnim pravima i odredbama nacionalnog prava;

5.

podsjeća na to da su države članice kao prve primateljice sredstava EU-a obvezne nadzirati zakonitost njihove potrošnje;

6.

napominje da je samo nekoliko država članica uvelo dovoljno napredne sustave za zaštitu zviždača; poziva države članice koje još nisu usvojile načela za zaštitu zviždača u svoje nacionalno zakonodavstvo da to učine što je prije moguće;

7.

poziva države članice da provedu učinkovita antikorupcijska pravila i da istovremeno u svojim nacionalnim zakonodavstvima pravilno primjene europske i međunarodne standarde i smjernice povezane sa zaštitom zviždača;

8.

žali što mnoge države članice još nisu uvele zasebna pravila za zaštitu zviždača, posebice s obzirom na to da je zaštita zviždača ključan element u sprečavanju korupcije i borbi protiv nje i da se preporučuje u članku 33. Konvencije UN-a protiv korupcije;

9.

ističe da aktivnosti zviždača u pogledu financijskih interesa Unije predstavljaju otkrivanje i prijavljivanje prijestupa te da između ostalog uključuju korupciju, prijevare, utaju poreza i izbjegavanje plaćanja poreza, pranje novca, prodiranje zločinačkih skupina, sukobe interesa i radnje njihova prikrivanja;

10.

smatra da je nužno poticati etičku kulturu kako bi se osiguralo da zviždači ne budu žrtve odmazde ili internih sukoba;

11.

ponovno ukazuje na činjenicu da su zviždači dužni obavještavati o uočenim nepravilnostima koje utječu na financijske interese EU-a, kao i činjenicu da bi zviždači uvijek trebali surađivati razmjenom informacija s nadležnim tijelima EU-a;

12.

ponavlja činjenicu da zviždači često imaju bolji pristup osjetljivim informacijama od vanjskih subjekata te je stoga vjerojatnije da se suočavaju s negativnim posljedicama u profesionalnoj karijeri ili riskiraju osobnu sigurnost, koja je zaštićena u skladu s člankom 6. Povelje o temeljnim pravima EU-a;

13.

ističe da definicija aktivnosti zviždača uključuje zaštitu onih koji otkrivaju informacije s razumnim uvjerenjem da su te informacije točne u trenutku otkrivanja, pa i onih koji pri tome u dobroj vjeri obznane netočne informacije;

14.

ističe ulogu istraživačkog novinarstva i poziva Komisiju da osigura da njezin prijedlog pruža istu zaštitu istraživačkim novinarima kao i zviždačima;

15.

ističe da je potrebno osnovati nezavisno tijelo EU-a za prikupljanje informacija, savjetovanje i upućivanje s uredima u državama članicama koje su u mogućnosti primati izvješća o nepravilnostima, uz dostatna proračunska sredstva, odgovarajuće ovlasti i prikladne stručnjake, kako bi se pomoglo unutarnjim i vanjskim zviždačima pri dostavljanju informacija o mogućim nepravilnostima koje utječu na financijske interese Unije da se koriste odgovarajućim kanalima, pri čemu bi se štitila njihova povjerljivost i pružila potrebna podrška i savjetovanje; u prvoj bi se fazi rad tog tijela prije svega temeljio na pouzdanoj provjeri primljenih informacija;

16.

poziva institucije EU-a da, u suradnji sa svim relevantnim nacionalnim tijelima, uvedu i poduzmu sve potrebne mjere za zaštitu povjerljivosti izvorâ informacija kako bi se spriječile bilo kakve diskriminirajuće mjere ili prijetnje;

17.

pozdravlja odluku Europskog ombudsmana iz 2014. da pokrene istragu na vlastitu inicijativu o zaštiti zviždača koja se odnosi na institucije EU-a i pozdravlja vrlo pozitivne rezultate koje je imala; poziva institucije i druga tijela EU-a koji to još nisu napravili da bez odgađanja primijene smjernice koje su sastavljene nakon završetka istrage;

18.

poziva institucije EU-a da podižu razinu osviještenosti o ozbiljnim problemima bespomoćnih zviždača; stoga apelira na Komisiju da pruži sveobuhvatan akcijski plan za rješavanje tog pitanja;

19.

traži osnivanje posebnog odjela s linijom izvještavanja i logistikom (npr. pozivnim centrima, internetskim stranicama, kontaktnim mjestima) u okviru Parlamenta za primanje informacija od zviždača o financijskim interesima Unije koji će im također pružati savjete i štititi ih od svih mogućih mjera odmazde sve dok se ne osnuje nezavisna institucija EU-a, kao što je navedeno u članku 4.;

20.

poziva na to da se pokrene internetska stranica na kojoj se mogu podnijeti pritužbe; naglašava da bi internetska stranica trebali biti dostupna javnosti te čuvati anonimnost njihovih podataka;

21.

poziva Komisiju da pruži jasan pravni okvir kojim se osobama koje otkrivaju nezakonite ili neetičke aktivnosti jamči zaštita od odmazde ili kaznenog progona;

22.

poziva Komisiju da iznese konkretne prijedloge za potpunu zaštitu osoba koje razotkrivaju nezakonitosti i nepravilnosti, te da izrade sveobuhvatan plan za odvraćanje prijenosa imovine u države izvan EU-a koje služe kao zaštitnici anonimnosti korumpiranih osoba;

23.

naglašava da je potrebno osigurati da su mehanizmi izvješćivanja dostupni, sigurni i zaštićeni, te da se stručno istraže tvrdnje zviždača;

24.

poziva Komisiju i Ured europskog javnog tužitelja, u onoj mjeri u kojoj to bude u okviru njegova mandata nakon njegova osnutka, da uspostave učinkovite komunikacijske kanale između uključenih strana, da na isti način uvedu postupke za prihvaćanje i zaštitu zviždača koji pruže informacije o nepravilnostima povezanima s financijskim interesima Unije te da uspostave jedinstveni protokol za postupanje sa zviždačima;

25.

poziva sve institucije i tijela EU-a da poduzmu potrebne mjere kako bi osigurale priznavanje, uvažavanje i poštovanje zviždača u svim slučajevima koji utječu ili su utjecali na njih i koje takvima smatra Sud Europske unije, te ističe da bi se te mjere trebale primjenjivati retroaktivno; nadalje ih poziva da javno i sadržajno izvještavaju o presudama povezanima s dotičnim institucijama;

26.

poziva Komisiju i države članice da dostave Parlamentu sve informacije primljene od zviždača koje utječu na financijske interese Unije te da uključe poglavlje o svojim povezanim upozorenjima i daljnjim mjerama u okviru godišnjih izvješća o radu; poziva na djelovanje na razini EP-a radi utvrđivanja točnosti informacija kako bi se poduzele odgovarajuće mjere;

27.

poziva Komisiju da provede javno savjetovanje kako bi se dobilo stajalište dionika o mehanizmima za izvješćivanje i o potencijalnim nedostacima u postupcima na nacionalnoj razini; rezultati javnog savjetovanja bit će vrijedan doprinos radu Komisije prilikom pripreme njezinih budućih prijedloga o zviždačima;

28.

poziva Komisiju i neovisno tijelo EU-a, te do njegova osnutka Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF), da sastave i objave godišnje izvješće o ocjenjivanju zaštite zviždača u Europskoj uniji;

29.

poziva nadalje Revizorski sud da u svoja godišnja izvješća uvrsti poseban dio posvećen ulozi zviždača u zaštiti financijskih interesa Unije;

30.

poziva agencije EU-a da dostave pisana pravila o zaštiti osoba koje prijavljuju nepravilnosti od odmazde;

31.

pozdravlja činjenicu da su Parlament, Komisija, Vijeće Europske unije, Sud Europske unije, Europski revizorski sud, Europska služba za vanjsko djelovanje, Europski gospodarski i socijalni odbor, Odbor regija, Europski ombudsman i Europski nadzornik za zaštitu podataka uveli interna pravila o zaštiti zviždača u skladu s člancima 22.a, 22.b i 22.c Pravilnika o osoblju; apelira na sve institucije da osiguraju da su njihova interna pravila o zaštiti zviždača pouzdana i sveobuhvatna;

32.

potiče države članice da razviju podatke, mjerila i pokazatelje u vezi s politikama u pogledu zviždača, kako u javnom tako i u privatnom sektoru;

33.

podsjeća da su u Provedbenoj direktivi Komisije (EU) 2015/2392 utvrđeni postupci izvještavanja, zahtjevi za vođenje evidencije i mjere zaštite za zviždače; naglašava da je važno zviždačima osigurati mogućnost prijavljivanja kršenja na povjerljiv način, kao i primjerenu i potpunu zaštitu anonimnosti, među ostalim i u digitalnom okruženju, ali žali zbog činjenice da je to tek jedan od rijetkih primjera sektorskog zakonodavstva koji sadrže odredbe o zviždačima;

34.

potiče Komisiju da prouči najbolje prakse iz postojećih programa za zviždače u drugim zemljama diljem svijeta; skreće pozornost na činjenicu da neki od postojećih programa uključuju novčane nagrade za zviždače (primjerice, postotak određenih sankcija); smatra da bi takve novčane nagrade mogle predstavljati važan prihod za zviždače koji su ostali bez posla zbog prijavljivanja nepravilnosti, iako je takav sustav potrebno pažljivo regulirati kako bi se spriječila eventualna zloupotreba;

35.

poziva države članice da se suzdrže od kriminalizacije aktivnosti zviždača kada oni otkrivaju informacije o nezakonitim aktivnostima ili nepravilnostima kojima se narušavaju financijski interesi EU-a;

36.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1)  SL C 208, 10.6.2016., str. 89.

(2)  SL L 157, 15.6.2016., str. 1.


18.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 252/62


P8_TA(2017)0026

Pregled Europskog konsenzusa o razvoju

Rezolucija Europskog parlamenta od 14. veljače 2017. o pregledu Europskog konsenzusa o razvoju (2016/2094(INI))

(2018/C 252/08)

Europski parlament,

uzimajući u obzir Europski konsenzus o razvoju iz prosinca 2005. (1),

uzimajući u obzir Partnerstvo iz Busana za učinkovitu razvojnu suradnju (2) i zajedničko stajalište EU-a za drugi sastanak na visokoj razini Globalnog partnerstva za učinkovitu razvojnu suradnju (GPEDC) održan u Nairobiju (od 28. studenoga do 1. prosinca 2016.) (3),

uzimajući u obzir zaključni dokument Četvrtog foruma na visokoj razini o učinkovitosti pomoći iz prosinca 2011., na temelju kojeg je pokrenuto GPEDC,

uzimajući u obzir Program održivog razvoja do 2030., naslovljen „Promijeniti svijet: Program održivog razvoja do 2030.”, usvojen 25. rujna 2015. na sastanku na vrhu Ujedinjenih naroda o održivom razvoju održanom u New Yorku (4),

uzimajući u obzir Akcijski plan iz Addis Abebe o financiranju razvoja (5),

uzimajući u obzir Deklaraciju iz Dilija od 10. travnja 2010., o izgradnji mira i države, te „Novi dogovor za angažman u nestabilnim državama”, pokrenut 30. studenoga 2011.,

uzimajući u obzir Pariški sporazum (COP 21) u sklopu Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime usvojen 12. prosinca 2015. (6),

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Povećanje utjecaja razvojne politike Europske unije: Plan za promjenu” (COM(2011) 0637),

uzimajući u obzir Svjetski humanitarni sastanak na vrhu od 23. i 24. svibnja 2016. u Istanbulu i na njemu preuzete obveze za djelovanje (7),

uzimajući u obzir Novi program za gradove usvojen na Konferenciji Ujedinjenih naroda o stanovanju i održivom gradskom razvoju (Habitat III), održanoj u Quitu (Ekvador) od 17. do 20. listopada 2016. (8),

uzimajući u obzir izvješće o napretku OECD-a/UNDP-a za 2014., naslovljeno „Poboljšanje učinkovitosti razvojne suradnje” (9),

uzimajući u obzir članak 208. UFEU-a o razvojnoj suradnji prema kojem se „politika razvojne suradnje Unije i politike razvojne suradnje država članica međusobno dopunjuju i jačaju” i u kojem se smanjenje i iskorjenjivanje siromaštva utvrđuje kao glavni cilj razvojne politike EU-a,

uzimajući u obzir zaključke Vijeća iz listopada 2012. naslovljene „Korijeni demokracije i održivog razvoja: suradnja Europske unije s civilnim društvom u vanjskim odnosima”,

uzimajući u obzir Kodeks ponašanja EU-a o dopunjavanju i podjeli rada u okviru razvojne politike (10),

uzimajući u obzir zaključke Vijeća EU-a od 19. svibnja 2014. o pristupu razvojnoj suradnji utemeljenom na pravima koji obuhvaća sva ljudska prava (11),

uzimajući u obzir Globalnu strategiju Europske unije za vanjsku i sigurnosnu politiku, objavljenu u lipnju 2016. (12),

uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima osoba s invaliditetom, koju je EU potpisao i ratificirao 2011. te zaključne primjedbe UN-a o provedbi te Konvencije,

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Trgovina za sve: Prema odgovornijoj trgovinskoj i ulagačkoj politici” (COM(2015)0497),

uzimajući u obzir Akcijski plan EU-a za ravnopravnost spolova za razdoblje 2016. – 2020. i Akcijski plan za ljudska prava i demokraciju za razdoblje 2015. – 2019.,

uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije, osobito one o prijedlogu zajedničke izjave Vijeća, Europskog parlamenta i Komisije o razvojnoj politici EU-a naslovljenoj „Europski konsenzus” (13) od 17. studenoga 2005., o povećanju utjecaja razvojne politike Europske unije od 5. srpnja 2011. (14), o koordiniranju donatora u EU-u za razvojnu pomoć od 11. prosinca 2013. (15), o EU-u i globalnom razvojnom okviru za razdoblje nakon 2015. od 25. studenoga 2014. (16), o financiranju razvoja od 19. svibnja 2015. (17), o izbjegavanju plaćanja poreza i utaji poreza kao izazovima za upravljanje, socijalnu zaštitu i razvoj u zemljama u razvoju od 8. srpnja 2015. (18), o privatnom sektoru i razvoju od 14. travnja 2016. (19), o praćenju i ocjenjivanju Programa održivog razvoja do 2030. od 12. svibnja 2016. (20), o izvješću EU-a za 2015. o usklađenosti politika u interesu razvoja od 7. lipnja 2016. (21), i o povećanju učinkovitosti razvojne suradnje od 22. studenoga 2016. (22),

uzimajući u obzir zajednički radni dokument službi naslovljen „Jednakost spolova i osnaživanje žena: vanjskim odnosima EU-a u razdoblju 2016. – 2020. do preobrazbe života djevojčica i žena” (SWD(2015)0182) i zaključke Vijeća od 26. listopada 2015. kojima se podržava pripadajući Akcijski plan za ravnopravnost spolova 2016. – 2020.,

uzimajući u obzir novi okvir za ravnopravnost spolova i osnaživanje žena: vanjskim odnosima EU-a do preobrazbe života djevojčica i žena (2016. – 2020.),

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 5. srpnja 2016. o novoj, inovativnoj i budućnosti okrenutoj strategiji za trgovinu i ulaganja (23),

uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima djeteta i njezina četiri temeljna načela, načelo nediskriminacije (članak 2.), načelo najboljeg interesa djeteta (članak 3.), načelo opstanka, razvoja i zaštite (članak 6.) te načelo sudjelovanja (članak 12.),

uzimajući u obzir predstojeće izvješće svojeg Odbora za vanjske poslove i svojeg Odbora za razvoj o rješavanju pitanja kretanja izbjeglica i migranata: o ulozi vanjskog djelovanja EU-a (2015/2342(INI)) i svoju rezoluciju od 22. studenoga 2016. o povećanju učinkovitosti razvojne suradnje (24),

uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

uzimajući u obzir izvješće Odbora za razvoj (A8-0020/2017),

A.

budući da je pravi trenutak za reviziju Europskog konsenzusa o razvoju, koja je neophodna s obzirom na promjene vanjskog okvira, uključujući usvajanje Programa održivog razvoja do 2030. i ciljeva održivog razvoja, Pariškog sporazuma (COP 21) o promjeni klime, Okvira za smanjenje rizika od katastrofa iz Sendaija, Akcijskog plana iz Addis Abebe o financiranju razvoja i Globalnog partnerstva za učinkovitu razvojnu suradnju, nove ili sve veće globalne izazove kao što su klimatske promjene, kontekst migracija, sve veće razlike između zemalja u razvoju koje imaju raznolike i specifične razvojne potrebe, pojavu novih donatora i nove svjetske aktere, smanjenje prostora za djelovanje organizacija civilnog društva te unutarnje promjene EU-a, uključujući one koje proizlaze iz Ugovora iz Lisabona, plana za promjenu i Globalne strategije vanjske i sigurnosne politike Europske unije;

B.

budući da je cilj univerzalnog Programa održivog razvoja do 2030. i međusobno povezanih ciljeva održivog razvoja da se postigne održiv razvoj unutar granica planeta, da se grade partnerstva kojima su u središtu ljudi, da se ljudima omoguće bitni resursi kao što su hrana, voda i sanitarne usluge, zdravstvena skrb, energija te mogućnosti obrazovanja i zapošljavanja, kao i da se promiče mir, pravda i blagostanje za sve; budući da se moraju poduzeti koraci u skladu s načelima odgovornosti zemalja, uključivih razvojnih partnerstava, usmjerenosti na rezultate te transparentnosti i odgovornosti; budući da je pristup temeljen na pravima preduvjet za održivi razvoj u skladu s rezolucijom UN-a 41/128 u kojoj je pravo na razvoj definirano kao neotuđivo ljudsko pravo;

C.

budući da se u članku 208. UFEU-a navodi da se „politika razvojne suradnje Unije i politike razvojne suradnje država članica međusobno dopunjuju i jačaju”;

D.

budući da su klimatske promjene pojava koja se mora hitno rješavati jer u većoj mjeri pogađa siromašne zemlje i zemlje u najnepovoljnijem položaju;

E.

budući da tri četvrtine svjetskog siromašnog stanovništva živi u zemljama sa srednjim dohotkom; budući da zemlje sa srednjim dohotkom nisu homogena skupina, nego su suočene s vrlo raznolikim potrebama i izazovima te se stoga razvojna suradnja EU-a mora prilagoditi u dovoljnoj mjeri;

F.

budući da pristup usklađenosti politika u interesu razvoja temeljen na Ugovoru iziskuje od EU-a da uzima u obzir ciljeve razvojne suradnje kada djeluje u drugim političkim područjima koja bi mogla utjecati na zemlje u razvoju; budući da usko povezane politike kao što su one u područjima trgovine, sigurnosti, migracija, humanitarne pomoći i razvojnih potreba stoga treba formulirati i provoditi tako da se međusobno podupiru;

G.

budući da migracije postaju sve važnije pitanje jer je diljem svijeta prisilno raseljeno više od 65 milijuna ljudi; budući da velika većina izbjeglica živi u zemljama u razvoju; budući da su nestabilnost država, nesigurnost i ratovi, kršenja ljudskih prava, teško siromaštvo te nedostatak mogućnosti među glavnim razlozima za odlazak ljudi iz svojih domova; budući da su posljednjih godina milijuni ljudi migrirali ili pobjegli u EU;

H.

budući da se neke nedavne prijedloge Komisije može smatrati preusmjeravanjem fokusa razvojne politike pod novom prizmom upravljanja migracijama kako bi se riješili često kratkoročni prioriteti EU-a; budući da ne bi smjelo biti uvjetovanja između razvojne pomoći i suradnje zemalja korisnica u vezi s migracijskim pitanjima; budući da su fondovi kao što su Krizni uzajamni fond EU-a za Afriku te plan vanjskih ulaganja EU-a uspostavljeni s namjerom da pruže odgovor na najnovije migracijske krize u EU-u; budući da se politika razvojne suradnje EU-a mora ponajprije usmjeriti na smanjenje i dugoročno iskorjenjivanje siromaštva i temeljiti se na načelima razvojne učinkovitosti;

I.

budući da je doprinos zdravlja i obrazovanja ključan za održivi razvoj; budući da ulaganja u cilju jamčenja univerzalnog pristupa u tim područjima stoga imaju istaknuto mjesto u Programu održivog razvoja do 2030. i ciljevima održivog razvoja i da bi im trebalo dodijeliti prikladna sredstva kako bi se postigli učinci prelijevanja u druge sektore;

J.

budući da su mala i srednja poduzeća (MSP) i mikropoduzeća okosnica gospodarstava diljem svijeta, da su temeljni dio gospodarstava zemalja u razvoju te da su, uz učinkovit javni sektor, ključni čimbenik u poticanju gospodarskog, društvenog i kulturnog rasta; budući da su MSP-ovi često suočeni s ograničenim pristupom kapitalu, osobito u zemljama u razvoju;

K.

budući da danas više od polovice svjetskog stanovništva živi u gradovima i da se predviđa da će do 2050. ta brojka dosegnuti dvije trećine, a oko 90 % urbanog rasta odvija se u Africi i Aziji; budući da taj trend potvrđuje potrebu za održivim urbanim razvojem; budući da urbana sigurnost postaje sve veći izazov u mnogim zemljama u razvoju;

L.

budući da oceani imaju vitalnu ulogu u biološkoj raznolikosti, sigurnosti opskrbe hranom, energetici, zapošljavanju i rastu, no da su morski resursi ugroženi zbog klimatskih promjena te prekomjernog iskorištavanja i neodrživog upravljanja;

M.

budući da se deforestacijom i degradacijom šuma uništavaju ekosustavi i znatno doprinosi klimatskim promjenama;

N.

budući da je razvojna politika EU-a važna za nadopunjavanje razvojne politike država članica, koja bi trebala biti usmjerena na područja komparativne prednosti i na načine kojima globalna uloga EU-a kao organizacije može doprinijeti postizanju ciljeva njegove razvojne politike;

O.

budući da je razvojna politika ključni dio vanjske politike EU-a; budući da je Unija najveći razvojni donator na svijetu i zajedno s državama članicama pruža više od polovice službene razvojne pomoći na svijetu;

P.

budući da na svjetskoj razini rastu nejednakosti u bogatstvu i prihodima; budući da bi taj trend mogao ugroziti socijalnu koheziju i povećati diskriminaciju i političku nestabilnost te potaknuti nemire; budući da je mobilizacija domaćih resursa stoga ključna za provedbu Programa održivog razvoja do 2030. te da predstavlja izvedivu strategiju za dugoročno prevladavanje ovisnosti o inozemnoj pomoći;

1.

naglašava važnost Europskog konsenzusa o razvoju u pružanju zajedničkog i usklađenog stajališta na razini EU-a i država članica o ciljevima, vrijednostima, načelima i glavnim aspektima razvojne politike, pa i njezinoj provedbi; smatra da se revizijom Konsenzusa mora zaštititi njegova stečevina, osobito cjelovit pristup i jasan primarni cilj borbe protiv siromaštva, a dugoročno njegova iskorjenjivanja; nadalje, smatra da se također treba usredotočiti na rješavanje problema nejednakosti, što je prepoznato u ciljevima održivog razvoja; podsjeća da se razvojne politike na razini država članica i EU-a trebaju međusobno učvršćivati i nadopunjavati;

2.

upozorava na to da se kriteriji službene razvojne pomoći ne smiju proširiti kako bi se pokrili troškovi koji nisu izravno povezani s prethodno navedenim ciljevima; naglašava da se svakom reformom službene razvojne pomoći mora stremiti povećanju utjecaja na razvoj;

3.

prepoznaje važnost jasne europske vanjske strategije za koju je potrebna usklađenost politika, osobito u pogledu mira i sigurnosti, migracija, trgovine, okoliša i klimatskih promjena, humanitarne pomoći i razvojne suradnje; međutim, ponavlja da su razvojni ciljevi ciljevi sami po sebi; podsjeća na Ugovorom utemeljenu obvezu utvrđenu u članku 208. UFEU-a da „Unija uzima u obzir ciljeve razvojne suradnje u politikama koje provodi, a koje bi mogle utjecati na zemlje u razvoju”; posebno naglašava da Parlament može prihvatiti isključivo snažan koncept razvojne politike koji počiva na obvezama iz UFEU-a uz primarni naglasak na borbi protiv siromaštva; podsjeća na načela vanjskog djelovanja EU-a iz članka 21. stavka 1. Ugovora o Europskoj Uniji, točnije načela demokracije, vladavine prava, univerzalnosti i nedjeljivosti ljudskih prava i temeljnih sloboda, poštovanja ljudskog dostojanstva, načela jednakosti i solidarnosti te poštovanje načela Povelje Ujedinjenih naroda i međunarodnog prava;

4.

u skladu s Ugovorom iz Lisabona opisuje razvojnu suradnju na sljedeći način: borba za DOSTOJANSTVO iskorjenjivanjem SIROMAŠTVA;

Ciljevi, vrijednosti i načela EU-a u području razvoja

5.

poziva na to da se ciljevi održivog razvoja, Program održivog razvoja do 2030. te gospodarska, socijalna i ekološka dimenzija održivog razvoja uključe u sve unutarnje i vanjske politike EU-a i da postanu središnji dio Konsenzusa, prepoznajući važne poveznice između njegovih ciljeva i zadaća; poziva na to da borba protiv siromaštva, a dugoročno njegovo iskorjenjivanje, i dalje bude sveobuhvatni i glavni cilj razvojne politike EU-a, uz poseban naglasak na najmarginaliziranijim skupinama i na tome da nitko ne bude zapostavljen; naglašava važnost definiranja siromaštva u skladu s definicijom iz Konsenzusa i Planom za promjenu te u okviru Lisabonskog ugovora.

6.

ističe univerzalnu i transformativnu prirodu Programa održivog razvoja do 2030.; stoga naglašava da razvijene zemlje i zemlje u razvoju dijele odgovornost za postizanje ciljeva održivog razvoja te da se strategija EU-a za ciljeve održivog razvoja mora sastojati od usklađenog niza i unutarnjih i vanjskih politika i obveza, uz potpun skup instrumenata za razvojnu politiku;

7.

ustraje u tome da razvojna politika mora dosljednije odražavati usredotočenost Unije na krhke zemlje, nezaposlenost mladih, žene i djevojčice suočene s rodno uvjetovanim nasiljem te štetne prakse i osobe u konfliktnim situacijama te podsjeća na obećanje EU-a da će najmanje 20 % svoje službene razvojne pomoći namijeniti socijalnoj uključenosti i ljudskom razvoju;

8.

naglašava da je obrazovanje ključno za razvoj samoodrživih društava; poziva EU na to da poveže kvalitetno obrazovanje, tehničko i stručno osposobljavanje sa suradnjom s industrijom, što je osnovni preduvjet za mogućnost zaposlenja mladih i pristup radnim mjestima koja zahtijevaju kvalifikacije; smatra da je tematiziranje posebice pristupa obrazovanju u hitnim i kriznim situacijama ključno za razvoj, kao i za zaštitu djece;

9.

naglašava da sistemski čimbenici, kao što su neravnopravnost spolova, političke prepreke i neravnoteže moći, utječu na zdravlje, te da je ključno zajamčiti pravedan pristup kvalitetnim uslugama u zdravstvu, koje pruža stručno, kvalificirano i kompetentno osoblje; ističe da bi novi Konsenzus stoga trebao promicati ulaganje u zdravstvene radnike na terenu i njihovo osnaživanje s obzirom na to da imaju ključnu ulogu u jamčenju pokrivenosti zdravstvenim uslugama u udaljenim, siromašnim i zapostavljenim područjima te područjima zahvaćenim sukobima; ističe da je promicanje istraživanja i razvoja novih zdravstvenih tehnologija radi suprotstavljanja novim prijetnjama za zdravlje poput epidemija i antimikrobne otpornosti ključno za postizanje ciljeva održivog razvoja;

10.

poziva na to da EU i dalje promiče i snažno se zalaže za svjetsko upravljanje utemeljeno na pravilima, osobito globalno partnerstvo za održivi razvoj;

11.

naglašava da borba protiv nejednakosti unutar i između zemalja, diskriminacije, ponajprije one na temelju roda, nepravde i sukoba, te promicanje mira, participativne demokracije, dobrog upravljanja, vladavine prava i ljudskih prava, uključivih društava i održivog rasta te rješavanje pitanja povezanih s izazovima prilagodbe klimatskim promjenama i njihova ublažavanja, moraju biti ciljevi koji su uključeni u sva područja razvojne politike EU-a; poziva na to da se Program održivog razvoja do 2030. provede u cijelosti te usklađeno i dosljedno s Pariškim sporazumom o promjeni klime, pa i u smislu potrebe da se hitno poduzme ono što je nužno kako bi se globalno zatopljenje ograničilo i da se intenzivira rad na prilagodbi i njezino financiranje; podsjeća na obvezu koju je EU preuzeo u pogledu namjenjivanja najmanje 20 % svojeg proračuna za razdoblje 2014. – 2020. (tj. oko 180 milijardi eura) za borbu protiv klimatskih promjena, pa i u okviru svojih vanjskih politika i razvojne suradnje;

12.

ističe da razvojna suradnja može proizaći iz uključivosti, povjerenja i inovacija, na temelju poštovanja svih partnera prema korištenju nacionalnim strategijama i državnim okvirima za rezultate;

13.

prepoznaje posebnu ulogu dimenzije dobrog upravljanja u održivom razvoju; poziva EU da poboljša ravnotežu između gospodarske, socijalne i ekološke domene davanjem podrške sveobuhvatnim nacionalnim strategijama održivog razvoja te uspostavljanjem i podupiranjem odgovarajućih mehanizama i procesa dobrog upravljanja, pri čemu bi ključan naglasak trebao biti na sudjelovanju civilnog društva; ističe važnost reformi za upravne i fiskalne decentralizacije kao sredstva za promicanje dobrog upravljanja na lokalnoj razini u skladu s načelom supsidijarnosti;

14.

poziva na to da se razvojnom suradnjom EU-a partnerske zemlje potiču na „glokalizaciju” ciljeva održivog razvoja, savjetujući se s nacionalnim i lokalnim civilnim društvom, kako bi ih se pretočilo u kontekstualno relevantne nacionalne i subnacionalne ciljeve koji počivaju na nacionalnim razvojnim strategijama, programima i proračunima; poziva EU i njegove države članice da potiču svoje partnerske zemlje na to da glasove marginaliziranih zajednica uključe u praćenje ciljeva održivog razvoja i da promiču konkretne mehanizme kako bi se to ostvarilo, u skladu s programom „ne zapostaviti nikoga”;

15.

poziva na to da u okviru razvojne politike EU-a i dalje prioritet bude podupiranje najmanje razvijenih zemalja i zemalja s niskim dohotkom, kao i malih otočnih zemalja u razvoju, tematizirajući pritom različite i konkretne potrebe zemalja sa srednjim dohotkom, u kojima živi većina svjetskog siromašnog stanovništva, u skladu s Akcijskim programom iz Addis Abebe i u potpunosti poštujući načelo diferencijacije; poziva na integraciju teritorijalnog pristupa razvoju kako bi se osnažile lokalne i regionalne vlade te više tematizirale nejednakosti u samim zemljama;

16.

naglašava važnost načela demokratske odgovornosti, prepuštanja zemljama u razvoju glavne odgovornosti za njihov vlastiti razvoj, ali i omogućavanja nacionalnim parlamentima i političkim strankama, regionalnim i lokalnim vlastima, civilnom društvu i drugim dionicima da u suradnji s nacionalnim vladama u potpunosti ispunjavaju svoje uloge i aktivno sudjeluju u postupcima donošenja odluka; naglašava u tom kontekstu važnost poboljšanja uzlazne i silazne odgovornosti radi pružanja boljeg odgovora na lokalne potrebe i poticanja demokratske odgovornosti i sudjelovanja građana;

17.

poziva EU da nastavi davati i jačati potporu lokalnoj i regionalnoj izgradnji kapaciteta i postupcima decentralizacije kako bi se lokalne i regionalne vlade osnažile i učinile transparentnijima i odgovornijima i kako bi stoga mogle bolje zadovoljiti potrebe i zahtjeve svojih građana;

18.

u skladu s načelom partnerstva poziva na podijeljenu odgovornost u svim zajedničkim mjerama, pri čemu bi se promicala najviša moguća razina transparentnosti; poziva EU i njegove države članice da se zalažu za važniju ulogu nacionalnih parlamenata, lokalnih i regionalnih vlada i civilnog društva u političkom, proračunskom i demokratskom nadzoru; poziva na zajedničku borbu svim sredstvima i na svim političkim razinama protiv korupcije i nekažnjavanja;

19.

poziva na to da politički dijalog između EU-a i partnerskih zemalja/regija uvijek bude u središtu razvojne suradnje EU-a te da se takvi dijalozi usredotoče na zajedničke vrijednosti i načine njihova promicanja; poziva na veću uključenost parlamenata i civilnog društva u političkim dijalozima;

20.

ističe važnost pluralističke i uključive demokracije i poziva EU na promicanje ravnopravnih uvjeta za političke stranke i dinamičnog civilnog društva u svim svojim aktivnostima, među ostalim izgradnjom kapaciteta i dijalogom s partnerskim zemljama kako bi se stvorio dostatan prostor za djelovanje civilnog društva, uz participativne mehanizme za praćenje i odgovornost na subnacionalnoj, nacionalnoj i regionalnoj razini kojima će upravljati građani, te kako bi se zajamčilo sudjelovanje organizacija civilnog društva u osmišljavanju, provedbi, praćenju, pregledu i odgovornosti razvojnih politika; poziva EU da uvidi da je savjetovanje s civilnim društvom radi ostvarivanja uključivog upravljanja jedan od ključnih faktora koji se pokazao uspješnim u svim programskim sektorima;

21.

prepoznaje ulogu civilnog društva u podizanju razine osviještenosti u javnosti te bavljenju ciljevima održivog razvoja na nacionalnoj i globalnoj razini preko programa globalnog obrazovanja u području građanstva i podizanja razine osviještenosti;

22.

poziva na to da promicanje ravnopravnosti između žena i muškaraca te osnaživanje žena i djevojčica i njihovih prava bude i samostalni i transverzalni cilj u okviru razvojne politike EU-a u skladu s Akcijskim planom EU-a za ravnopravnost spolova i Planom održivog razvoja do 2030., kao što je navedeno u zaključcima Vijeća od 26. svibnja 2015. o jednakim pravima žena i muškaraca u okviru razvoja; poziva na provođenje konkretnih političkih mjera za rješavanje izazova u tom području; poziva EU na daljnja nastojanja u promicanju važne uloge žena i mladih ljudi kao nositelja razvoja i promjene; u tom pogledu ističe da ravnopravnost spolova obuhvaća djevojčice, dječake, žene i muškarce svih dobi te da programi trebaju poticati jednak pristup i promicanje prava i usluga, ponajprije kada je riječ o pristupu obrazovanju i reproduktivnoj i zdravstvenoj skrbi, bez diskriminacije na osnovi rodnog identiteta ili seksualne orijentacije;

23.

skreće pozornost na potrebu za promicanjem, zaštitom i poštovanjem svih ljudskih prava; ističe da je poštovanje prava žena i djevojčica, kao i spolnog i reproduktivnog zdravlja i povezanih prava, te uklanjanje svih oblika seksualnog i rodno uvjetovanog nasilja i diskriminacije, uključujući štetne prakse dječjih, ranih i prisilnih brakova i genitalnog sakaćenja žena, nužno za ostvarivanje ljudskih prava; naglašava nužnost jamčenja univerzalnog pristupa povoljnom, sveobuhvatnom i visokokvalitetnom informiranju i obrazovanju o spolnom i reproduktivnom zdravlju i uslugama planiranja obitelji; poziva na daljnje mjere kako bi se ubrzao napredak u ostvarivanju ravnopravnosti spolova i poboljšanju položaja žena, i to produbljivanjem višedioničkih partnerstava, jačanjem kapaciteta rodno osjetljivog sastavljanja proračuna i planiranjem i jamčenjem sudjelovanja ženskih udruga;

24.

poziva na donošenje posebnih razvojnih strategija EU-a kojima bi se bolje ciljale, zaštitile i poduprle ranjive i marginalizirane skupine poput žena i djece, LGBTI osoba, starijih osoba, osoba s invaliditetom, malih proizvođača, zadruga, jezičnih i etničkih manjina i autohtonih naroda kako bi im se pružile iste mogućnosti i prava kao i drugima, u skladu s načelom da nitko ne bude zapostavljen;

25.

ponovno naglašava predanost EU-a ulaganju u razvoj djece i mladih poboljšanjem izvješćivanja o razvojnoj suradnji usmjerenoj na djecu te domaćim resursima i jačanju kapaciteta za to da mladi sudjeluju u mehanizmima odgovornosti;

26.

poziva na pružanje podrške krhkim zemljama i zemljama pogođenima sukobima da pristupe resursima i uđu u partnerstva nužna za ostvarivanje razvojnih prioriteta, kao i na promicanje uzajamnog učenja u njima i unapređenje interakcije između razvoja, izgradnje mira, sigurnosti te humanitarnih partnera i nastojanja;

27.

ističe trajnu važnost ciljeva utvrđenih u poglavlju o ljudskom razvoju postojećeg Europskog konsenzusa; naglašava potrebu da se navedeni ciljevi povežu s ciljevima održivog razvoja i da jačanje horizontalnog zdravstvenog sustava (umjesto poticanja vertikalnih programa za određene bolesti) bude u središtu programa za razvoj zdravlja, čime će se također ojačati otpornost u slučaju zdravstvenih kriza kakva je bila epidemija ebole u zapadnoj Africi 2013. i 2014. te da se osigura temeljno pravo na univerzalnu zdravstvenu zaštitu, kao što je predviđeno člankom 25. Opće deklaracije o ljudskim pravima i Statutom Svjetske zdravstvene organizacije; podsjeća na to da članak 168. UFEU-a propisuje da se u utvrđivanju i provedbi svih politika i aktivnosti Unije, osigurava visok stupanj zaštite zdravlja ljudi; poziva u tom pogledu na dosljedniju politiku za inovacije i razvoj lijekova kojom se jamči pristup lijekovima za sve;

28.

predlaže, u svjetlu demografskog rasta, prije svega u Africi i najmanje razvijenim zemljama, te uzimajući u obzir činjenicu da se od 21 zemlje s najvećom stopom fertiliteta njih 19 nalazi u Africi, da je Nigerija zemlja s najbržim rastom stanovništva na svijetu i da se očekuje da će do 2050. Afrika bilježiti više od polovice rasta svjetskog stanovništva, kao i da je to problem za održivi razvoj, da se razvojna suradnja EU-a više usredotoči na programe koji se bave tom tematikom;

29.

pozdravlja činjenicu da je sigurnost opskrbe hranom i prehrane postala prioritetno područje za novi globalni razvojni okvir, kao i uvrštavanje zasebnog cilja iskorjenjivanja gladi, postizanja sigurnosti opskrbe hranom i bolje prehrane te promicanja održive poljoprivrede; ističe da glad i siromaštvo nisu slučajnosti, nego rezultat socijalne i ekonomske nepravde i nejednakosti na svim razinama; ponavlja da se Konsenzusom treba naglašavati trajna potpora EU-a integriranim, međusektorskim pristupima kojima se jača kapacitet za diversificiranu lokalnu proizvodnju hrane te obuhvaćaju konkretne prehrambene mjere i mjere u kojima se o tome vodi računa, a kojima se izričito cilja neravnopravnost spolova;

30.

ustraje u potrebi za mehanizmima odgovornosti kada je riječ o praćenju i provedbi ciljeva održivog razvoja i cilja da se 0,7 % BND-a namijeni za službenu razvojnu pomoć; poziva EU i njegove države članice da podnesu raspored postupnog ostvarivanja tih ciljeva i da o tome svake godine izvješćuju Europski parlament;

31.

naglašava potrebu za višesektorskim, integriranim pristupima kako bi se djelotvorno stvorila otpornost, što podrazumijeva rad na boljoj integraciji humanitarnih mjera, smanjenju rizika od katastrofa, socijalnoj zaštiti, prilagodbi klimatskim promjenama, upravljanju prirodnim resursima, smirivanju konflikata i drugim razvojnim mjerama; poziva EU i države članice da promiču uključivo upravljanje koje tematizira marginalizaciju i nejednakost, uzroke ugroženosti; uviđa da se ugroženo stanovništvo mora osnažiti kako bi moglo upravljati rizicima i uključiti se u procese donošenja odluka o pitanjima koja utječu na njihovu budućnost;

32.

ističe doprinos kulture ljudskom, socijalnom i gospodarskom održivom razvoju i ustraje u tome da se o kulturnoj dimenziji povede računa kao ključnom aspektu politike solidarnosti, suradnje i pomoći razvoju EU-a; poziva na promicanje kulturne raznolikosti, davanje podrške kulturnim politikama i uzimanje u obzir lokalnih konteksta jer se time doprinosi cilju promicanja uključivog održivog razvoja;

33.

ističe da se predviđa da će urbano stanovništvo porasti za 2,5 milijarde do 2050., s time da će gotovo 90 % porasta biti koncentrirano u Aziji i Africi; uviđa probleme koji proistječu iz eksponencijalnog rasta megalopolisa i izazove koje ta pojava nosi za društvenu i ekološku održivost; poziva na uravnotežen regionalni razvoj i podsjeća na to da se pojačanom gospodarskom aktivnošću u ruralnim sredinama i manjim mjestima i gradovima smanjuje pritisak migracije na urbane megacentre te tako ublažavaju problemi nekontrolirane urbanizacije i migracije;

Diferencijacija

34.

ističe da za postizanje učinkovite razvojne strategije EU-a, Unija mora promicati pravednu preraspodjelu bogatstva u nacionalnim proračunima zemalja u razvoju, tj. unutar i između njih; naglašava da se u europskoj razvojnoj pomoći prije svega trebaju razlikovati situacije i razvojne potrebe u pojedinim zemljama i da se ona ne treba isključivo temeljiti na mikroekonomskim pokazateljima ili političkim razmatranjima;

35.

ističe da bi se razvojna suradnja EU-a trebala implementirati na način da se u njoj tematiziraju najvažnije potrebe i nastoji ostvariti najveći mogući učinak i u kratkom i u dugom roku; ističe potrebu za razvojnim strategijama po mjeri, koje osmišljavaju i za koje su odgovorni lokalni subjekti, kako bi se povelo računa o konkretnim izazovima s kojima su suočene pojedine zemlje i skupine zemalja poput malih otočnih zemalja u razvoju, krhkih zemalja i zemalja u razvoju bez izlaska na more;

36.

poziva na razvijanje posebnih strategija za suradnju sa zemljama sa srednjim dohotkom kako bi se učvrstio njihov napredak i suzbijala nejednakost, isključenost, diskriminacija i siromaštvo, osobito promicanjem pravednih i naprednih poreznih sustava, i istodobno naglašava da zemlje sa srednjim dohotkom nisu homogena skupina te da stoga svaka od njih ima specifične potrebe koje zahtijevaju prilagođene politike; ističe da je potrebno odgovorno i postupno ukinuti financijsku pomoć zemljama sa srednjim dohotkom i usredotočiti se na druge oblike suradnje, kao što su tehnička pomoć, razmjena iskustava i stručnog znanja u području industrije, javno-javna partnerstva kojima se mogu poduprijeti opća javna dobra kao što su znanost, tehnologija i inovacije, razmjena najboljih praksi i promicanje regionalne suradnje, suradnje jug – jug te trostrane suradnje; naglašava važnost alternativnih izvora financiranja, kao što su mobilizacija domaćih prihoda, zajmovi pod uvjetima koji nisu povoljni ili pod manje povoljnim uvjetima, tehnička suradnja, suradnja na području oporezivanja, trgovine, istraživanja i javno-privatnih partnerstava;

Učinkovitost razvoja i financiranje

Učinkovitost razvoja

37.

poziva EU i države članice da budu predvodnice među dionicima razvoja te da se ponovno obvežu na cjelovitu provedbu načela učinkovite razvojne suradnje, dajući prioritet mehanizmima, alatima i instrumentima koji omogućuju da više sredstava dospije do krajnjih korisnika, odnosno preuzimanje odgovornosti zemlje za ispunjavanje prioriteta u pogledu razvoja, usklađivanje sa strategijama i sustavima nacionalnoga razvoja partnerskih zemalja, usmjerenost na rezultate, transparentnost, uzajamnu odgovornost i demokratsku uključivost svih dionika; naglašava važnost jačanja napora EU-a kako bi se postigla najveća moguća učinkovitost razvojne suradnje i dao doprinos ostvarenju ambicioznih ciljeva i zadaća utvrđenih u Programu održivog razvoja do 2030. te kako bi se u potpunosti iskoristila javna i privatna sredstva namijenjena za razvoj; poziva na to da se u novom Europskom konsenzusu o razvoju jasno pozove na načela razvojne učinkovitosti;

38.

ponovno ističe važnost povećanja razumijevanja i aktivnoga sudjelovanja europske javnosti u većim raspravama o razvoju i pokušajima da se iskorijeni siromaštvo u svijetu i da se promiče održivi razvoj; naglašava da, u tu svrhu, neformalno obrazovanje i podizanje razine osviještenosti o razvoju, pa i nastavljanjem i širenjem programa obrazovanja i podizanja razine osviještenosti o razvoju (DEAR), mora ostati sastavni dio razvojnih politika EU-a i država članica;

39.

smatra da se pojednostavnjivanjem financiranja i administrativnih postupaka može pomoći unapređenju učinkovitosti; poziva na reformu EU-a kojom bi se ubrzala provedba (kako je već navedeno u stavku 122. Europskog konsenzusa o razvoju iz 2005.) te u kojoj bi se razmotrila potreba izmjene postupaka odabira usredotočenjem na podnositelja zahtjeva, i to na njegov identitet, stručno znanje, iskustva, uspješnost i pouzdanost u zadanom području (ne samo na formalne uvjete prihvatljivosti);

40.

ponovno ističe važnost izgradnje kapaciteta za poboljšanje sposobnosti građana, organizacija, vlada i društava da u potpunosti izvršavaju svoje uloge u oblikovanju, provođenju, praćenju i ocjenjivanju strategija održivoga razvoja;

41.

pozdravlja postignuti napredak, ali i poziva Uniju i države članice na intenzifikaciju i širenje zajedničke izrade programa i zajedničkih aktivnosti provedbe kako bi se objedinili resursi, poboljšala podjela rada u zemljama, smanjili troškovi transakcija, izbjegli preklapanja i fragmentacija pomoći, poboljšala vidljivost Europske unije na lokalnoj razini te promicala nadležnost zemalja za razvojne strategije i usklađivanje s prioritetima partnerskih zemalja; naglašava da je ključno da se među europskim akterima realizira zajednički proces izrade programa i da ne bude otvoren drugim donatorima, osim kada to zahtijeva lokalna situacije, i da se pritom ne naruši europska narav tog postupka; poziva EU i države članice da dodatno usklade svoje aktivnosti s drugim donatorima i organizacijama, kao što su novi donatori, organizacije civilnog društva, privatni filantropi, financijske institucije i poduzeća iz privatnog sektora; sa zabrinutošću napominje da je od sredine 2015. samo pet država članica EU-a objavilo planove za ispunjavanje obveza iz Busana; potiče države članice da objave planove za ispunjavanje obveza i podnose izvješća o poduzetim naporima oko razvojne učinkovitosti jednom godišnje;

42.

podsjeća na svoj zahtjev (25) za kodifikaciju i jačanje mehanizama i praksi kojima se jamči veća komplementarnost i djelotvorna koordinacija razvojne pomoći među državama članicama i institucijama EU-a te pružaju jasna i provediva pravila kojima se osigurava demokratska odgovornost na nacionalnoj razini, usklađivanje, prilagodba državnim strategijama i sustavima, predvidljivost sredstava, transparentnost i uzajamna odgovornost;

43.

ističe da bi razvojna učinkovitost trebala biti jedan od glavnih pokretača nove razvojne politike EU-a; podsjeća da to ne ovisi samo o donatorima pomoći, već i o postojanju djelotvornih institucija spremnih na suradnju, stabilnih politika, vladavine prava, uključivog demokratskog vladanja te zaštitnih mehanizama protiv korupcije u zemljama u razvoju i nezakonitih financijskih tokova na međunarodnoj razini;

44.

uviđa ulogu koju u razvoju imaju lokalna i regionalna tijela vlasti, te posebno u decentraliziranoj suradnji europskih lokalnih i regionalnih vlasti s onima iz partnerskih zemalja kao djelotvorno sredstvo za uzajamno jačanje kapaciteta, kao i u provedbi ciljeva održivoga razvoja na lokalnoj razini;

Financiranje razvoja

45.

ponavlja da službena razvojna pomoć mora ostati temelj razvojne politike EU-a; podsjeća na predanost EU-a u ostvarivanju cilja službene razvojne pomoći od 0,7 % BND-a do 2030.; naglašava da je važno da druge zemlje, i razvijene i one u razvoju, također povećaju službenu razvojnu pomoć; ističe važnu ulogu službene razvojne pomoći kao katalizatora promjene i poluge za mobilizaciju drugih resursa; podsjeća na obvezu EU-a da mobilizira resurse za klimatsko djelovanje u zemljama u razvoju, da doprinese postizanju cilja razvijenih zemalja da mobiliziraju 100 milijardi USD na godinu te da održi udvostručenje financijskih sredstava za biološku raznolikost za zemlje u razvoju;

46.

poziva na objektivne i transparentne kriterije u raspodjeli sredstava za razvojnu pomoć na razini država članica i EU-a; poziva na to da se ti kriteriji temelje na potrebama, procjenama učinka i na političkoj, društvenoj i gospodarskoj uspješnosti, kako bi se sredstva iskoristila na najučinkovitiji način; međutim, ističe da takva raspodjela ne smije biti uvjetovana uspješnošću u područjima koja nisu izravno povezana s razvojnim ciljevima; ističe da dobre rezultate u ostvarivanju zajednički dogovorenih ciljeva treba poticati i nagrađivati; ističe važnost raščlanjenih podataka na teritorijalnoj razini za bolje ocjenjivanje učinka službene razvojne pomoći;

47.

prepoznaje da se općom proračunskom potporom promiče nacionalna odgovornost, usklađivanje s nacionalnim razvojnim strategijama partnerskih zemalja, naglasak na rezultatima, transparentnosti i međusobnoj odgovornosti, ali naglašava da je treba razmotriti samo kada postoje odgovarajući uvjeti i djelotvorni kontrolni sustavi; podsjeća na to da je proračunska podrška najprikladniji instrument za uspostavljanje pravog političkog dijaloga kojim će se ostvariti veća razina osnaživanja i odgovornosti;

48.

smatra da će za ostvarivanje ciljeva održivog razvoja biti potrebno financiranje i razvojne mjere koje nadilaze službenu razvojnu pomoć i javne politike; naglašava potrebu za domaćim i međunarodnim, privatnim i javnim financiranjem, te za politikama koje povezuju javne i privatne aktivnosti u interesu razvoja i potiču okruženje koje pogoduje rastu i njegovoj pravednoj raspodjeli u nacionalnim proračunima;

49.

podsjeća da se zemlje u razvoju suočavaju s velikim ograničenjima u prikupljanju poreznog prihoda i posebno su pogođene utajom poreza na dobit i nezakonitim financijskim tokovima; poziva EU i njegove države članice da jačaju usklađenost politika u interesu razvoja u tom području, da istraže učinak prelijevanja njihovih poreznih modela i zakona na zemlje u razvoju i da se zalažu za bolju zastupljenost zemalja u razvoju na međunarodnim forumima uspostavljenima radi reformiranja svjetske porezne politike;

50.

poziva EU i države članice da pruže potporu zemljama s niskim i srednje visokim dohotkom u stvaranju pravednih, naprednih, transparentnih i učinkovitih poreznih sustava, kao i drugih sredstava mobilizacije domaćih resursa, kako bi se povećala predvidljivost i stabilnost takvog financiranja i smanjila ovisnost o pomoći; poziva na takvu potporu u područjima kao što su porezna uprava i upravljanje javnim financijama, sustavi pravedne preraspodjele, borba protiv korupcije, te borba protiv manipuliranja transfernim cijenama, utaje poreza i drugih oblika nezakonitih financijskih tokova; naglašava važnost fiskalne decentralizacije i potrebu za izgradnjom kapaciteta radi podupiranja subnacionalnih vlasti u kreiranju lokalnih poreznih sustava i prikupljanju poreza;

51.

poziva EU i njegove države članice da uspostave obvezno izvješćivanje po državama o multinacionalnim poduzećima, zajedno s obveznim objavljivanjem sveobuhvatnih i usporedivih podataka o aktivnostima poduzeća kako bi se zajamčila transparentnost i odgovornost; poziva EU i njegove države članice da razmotre učinak prelijevanja njihove porezne politike, uređenja i zakona na zemlje u razvoju te da poduzmu reforme potrebne da se zajamči da europska poduzeća koja ostvaruju dobit u zemljama u razvoju plaćaju svoj odgovarajući udio poreza u tim zemljama;

52.

ističe potrebu za spajanjem i javno-privatnim partnerstvima kako bi se potaknulo financiranje izvan okvira službene razvojne pomoći i kako bi se istinski slijedila načela razvojne učinkovitosti, ali naglašava da se trebaju temeljiti na transparentnim kriterijima, da se mora jasno pokazati njihova dodatnost i pozitivan učinak na razvoj, da ne smiju ugroziti opću dostupnost kvalitetnih osnovnih javnih usluga i da sva plaćanja moraju biti transparentna; naglašava da projekti koji se financiraju moraju poštovati nacionalne razvojne ciljeve, međunarodno priznate socijalne i okolišne standarde i standarde u području ljudskih prava, potrebe i prava lokalnog stanovništva i načela razvojne učinkovitosti; u tom pogledu prepoznaje da tradicionalno korištenje zemljištem, na primjer u slučaju maloposjednika i stočara, uglavnom nije evidentirano, ali ga treba poštovati i zaštititi; ponavlja da poduzeća uključena u razvojna partnerstva u svojem cjelokupnom poslovanju trebaju poštovati načela društveno odgovornog poslovanja, Vodeća načela UN-a te Smjernice OECD-a te promicati etične poslovne prakse; napominje da se razvojnim politikama i programima ostvaruje dvostruka dividenda kada je ostvarena razvojna učinkovitost; poziva sve aktere u razvoju da u potpunosti prilagode sva svoja djelovanja tim načelima;

53.

poziva EU da promiče ulaganja koja stvaraju pristojna radna mjesta u skladu sa standardima Međunarodne organizacije rada i Programom održivog razvoja do 2030.; u tom pogledu ističe važnost socijalnoga dijaloga i potrebu za transparentnošću i odgovornošću privatnog sektora u slučaju javno-privatnih partnerstava te kada se razvojni novac rabi za spajanje;

54.

ističe da se razvojna sredstva koja se upotrebljavaju za predloženi europski plan za vanjska ulaganja, kao i za postojeće uzajamne fondove, moraju pridržavati razvojnih ciljeva u skladu sa službenom razvojnom pomoći i novim ciljevima održivoga razvoja; poziva na uspostavu mehanizama koji će omogućiti Parlamentu da ispuni svoju nadzornu ulogu pri korištenju razvojnim sredstvima EU-a izvan uobičajenih proračunskih postupaka EU-a, prije svega time da mu se dodijeli status promatrača za europski plan za vanjska ulaganja, uzajamni fond i druga strateška povjerenstva koja odlučuju o prioritetima i rasponu programa i projekata;

55.

prepoznaje ulogu lokalnih mikropoduzeća, malih i srednjih poduzeća, zadruga te uključivih poslovnih modela te istraživačkih zavoda i organizacija kao pokretača rasta, zapošljavanja i lokalnih inovacija, što će doprinijeti postizanju ciljeva održivog razvoja; poziva na promicanje poticajnog okruženja za ulaganja, industrijalizaciju, poslovne aktivnosti, znanost, tehnologiju i inovacije u cilju poticanja i ubrzanja domaćeg gospodarskog i ljudskog razvoja, kao i programa osposobljavanja i redovnih javno-privatnih dijaloga; priznaje ulogu EIB-a u europskom planu za vanjska ulaganja i ističe da bi se njegove inicijative trebale usredotočiti ponajprije na mlade i žene, kao i da bi, u skladu s načelima razvojne učinkovitosti, trebale doprinijeti ulaganjima u društveno relevantnim sektorima, kao što su vodoopskrba, zdravstvo i obrazovanje, te podupirati poduzetništvo i lokalni privatni sektor; poziva EIB da izdvoji više sredstava za mikrofinanciranje uz snažan naglasak na rodnoj perspektivi; nadalje, poziva EIB da surađuje s Afričkom razvojnom bankom na financiranju dugoročnih investicija u službi održivoga razvoja te ostale razvojne banke da predlože instrument za mikrokredite kojim bi se subvencionirali održivi zajmovi obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima;

56.

smatra neizostavnim da se u novi konsenzus uvrsti upućivanje na čvrstu obvezu EU-a da uspostavi pravno obvezujući okvir kojim se poduzeća poziva na odgovornost za njihovo nedopušteno poslovanje u zemljama u kojima posluju s obzirom na to da utječu na sva područja društva, od profitiranja od dječjega rada do izostanka plaće dostatne za podmirivanje osnovnih životnih potreba, od izlijevanja nafte do masovne deforestacije, od uznemiravanja branitelja ljudskih prava do jagme za zemljištem;

57.

poziva Europsku uniju i njezine države članice da promiču obvezujuće mjere kojima bi se zajamčilo da multinacionalne korporacije plaćaju poreze u zemljama u kojima ostvaruju dobit te da promiču obvezno izvješćivanje po zemljama za privatni sektor, čime bi se poboljšali kapaciteti mobilizacije domaćih resursa pojedinih zemalja; poziva na analizu učinaka prelijevanja kako bi se preispitale moguće prakse premještanja dobiti;

58.

poziva na pristup održivosti duga utemeljen na ljudskim potrebama, s pomoću obvezujućeg niza standarda za utvrđivanje odgovornog davanja i uzimanja zajmova, revizije dugova i mehanizma za pravedno restrukturiranje duga, čime bi se trebala procijeniti zakonitost i održivost opterećenja zemalja dugom;

Usklađenost politika u interesu razvoja

59.

poziva na raspravu o usklađenosti politika u interesu razvoja širom EU-a kako bi se razjasnila veza između te usklađenosti i usklađenosti politika za održivi razvoj; naglašava ključnu važnost primjene načela usklađenosti politika u interesu razvoja u svim politikama EU-a; naglašava da bi usklađenost politika u interesu razvoja trebala biti važan element strategije EU-a za postizanje ciljeva održivog razvoja; ponavlja da su potrebni dodatni napori institucija EU-a i država članica kako bi se uzeli u obzir ciljevi razvojne suradnje u svim unutarnjim i vanjskim politikama za koje je vjerojatno da će utjecati na zemlje u razvoju, kako bi se pronašli djelotvorni mehanizmi i kako bi se upotrijebile najbolje prakse na razini država članica za provedbu i procjenu usklađenosti politika u interesu razvoja, kako bi se zajamčilo da se ta usklađenost ostvaruje uz rodno osjetljiv pristup te kako bi se u taj proces uključili svi dionici, među ostalim i organizacije civilnoga društva te lokalna i regionalna tijela vlasti;

60.

predlaže da se radi jamčenja usklađenosti politika u interesu razvoja uspostavi mehanizam arbitraže, za koji bi bio nadležan predsjednik Europske komisije, i da u slučaju razilaženja različitih politika Unije predsjednik preuzima potpunu političku odgovornost za opće smjernice te se za neku politiku odlučuje na temelju obveza koje je Unija preuzela u pogledu usklađenosti politika u interesu razvoja; smatra da bi se nakon faze utvrđivanja problema mogla razmotriti reforma postupaka donošenja odluka unutar Komisije i u okviru suradnje među službama;

61.

poziva na pojačani dijalog između EU-a i zemalja u razvoju u pogledu promicanja i provedbe usklađenosti politika u interesu razvoja koje poduzima EU; smatra da povratne informacije partnera EU-a o napretku usklađenosti politika u interesu razvoja mogu imati ključnu ulogu u pribavljanju točne ocjene njezina učinka;

62.

ponavlja svoj poziv na razvoj postupaka upravljanja kojima će se usklađenost politika u interesu razvoja promicati na globalnoj razini i poziv da EU preuzme vodstvo u promicanju koncepta usklađenosti politika u interesu razvoja na međunarodnoj sceni;

Trgovina i razvoj

63.

naglašava važnost pravedne i propisno regulirane trgovine u promicanju regionalne integracije, doprinosu održivom rastu i borbi protiv siromaštva; ističe da trgovinska politika EU-a mora biti dio programa održivog razvoja i odražavati ciljeve razvojne politike EU-a;

64.

ističe da unilateralne trgovinske povlastice za zemlje u razvoju koje se ne ubrajaju u najmanje razvijene zemlje još uvijek postoje u svrhu potpomaganja razvoja; također smatra da bi se u novom Konsenzusu trebalo referirati na obvezu koju je EU preuzeo za promicanje pravednih i etičnih trgovinskih aranžmana s malim proizvođačima u zemljama u razvoju;

65.

pozdravlja priznavanje velikog doprinosa pravedne trgovine u provedbi UN-ova Programa razvoja do 2030.; poziva EU da ispuni i dodatno razradi obvezu da podupre primjenu poštenih trgovinskih aranžmana u EU-u i partnerskim zemljama kako bi svojim trgovinskim politikama promicao održivu potrošnju i proizvodne modele;

66.

ističe da EU treba nastaviti pružati potporu zemljama u razvoju u izgradnji trgovinskog kapaciteta i razvoju infrastrukture i domaćeg privatnog sektora, kako bi im se omogućilo stvaranje dodane vrijednosti i diversificiranje proizvodnje te povećanje trgovine;

67.

ponavlja da je zdrav okoliš, uključujući stabilnu klimu, neophodan da bi se iskorijenilo siromaštvo; podupire nastojanja EU-a da se poveća transparentnost i odgovornost u upravljanju prirodnim resursima, njihovoj ekstrakciji i trgovini, promiče održiva potrošnja i proizvodnja te spriječi nezakonita trgovina u sektorima kao što su minerali, drvna sirovina i divlja flora i fauna; čvrsto vjeruje da su potrebni dodatni globalni napori kako bi se izradili regulatorni okviri za lance opskrbe i povećala odgovornost privatnog sektora te se time zajamčilo održivo upravljanje i trgovina prirodnim resursima te zemljama bogatima resursima i njihovu stanovništvu, štiteći pritom prava lokalnih i autohtonih zajednica, omogućila dodatna korist od takve trgovine i održive brige o biološkoj raznolikosti i ekosustavima; pozdravlja napredak postignut od sklapanja Pakta o održivosti za Bangladeš i poziva Komisiju da proširi takve okvire na druge sektore; u tom pogledu snažno potiče Komisiju da poboljša inicijative za društveno odgovorno poslovanje i postupanje s dužnom pažnjom koje dopunjuju važeću uredbu EU-a o drvnoj sirovini u vezi s predloženom uredbom EU-a o mineralima iz područja pogođenih sukobima, i proširi ih na druge sektore;

68.

izražava žaljenje zbog toga što još uvijek ne postoji regulatorni okvir za korporacije o poštovanju ljudskih prava i obveza u odnosu na socijalne i ekološke standarde, čime se određenim državama i poduzećima dopušta da ih nekažnjeno zaobilaze; poziva EU i njegove države članice da se aktivno uključe u rad UN-ova Vijeća za ljudska prava i Programa UN-a za zaštitu okoliša na pripremi međunarodnog sporazuma u okviru kojega bi transnacionalne korporacije snosile odgovornost za povrede ljudskih prava i kršenja standarda zaštite okoliša;

69.

potvrđuje važnost koordiniranih i žurnijih mjera za borbu protiv pothranjenosti radi ispunjenja Programa održivog razvoja do 2030. i postizanja cilja održivog razvoja br. 2 za iskorjenjivanje gladi;

70.

podsjeća na ključnu ulogu šuma u ublažavanju klimatskih promjena, očuvanju biološke raznolikosti i smanjenju siromaštva te poziva EU da doprinese zaustavljanju i poništavanju učinka deforestacije i uništavanja šuma, kao i da promiče održivo upravljanje šumama u zemljama u razvoju;

Sigurnost i razvoj

71.

ponavlja da su sigurnost i razvoj izravno povezani, no ističe potrebu da se strogo pridržava nedavne reforme službene razvojne pomoći o upotrebi razvojnih instrumenata za sigurnosnu politiku primjenom jasnog cilja iskorjenjivanja siromaštva i promicanja održivog razvoja; ističe da se cilj ostvarivanja mirnih i uključivih društava s pristupom pravdi za sve treba odraziti u vanjskom djelovanju EU-a kojim se, davanjem podrške svim akterima koji bi taj cilj mogli ostvariti, jača otpornost, promiče sigurnost ljudi, jača vladavina prava, vraća povjerenje i rješavaju složeni izazovi nesigurnosti, nestabilnosti i demokratske tranzicije;

72.

smatra da treba jačati sinergiju između zajedničke sigurnosne i obrambene politike (ZSOP) i razvojnih instrumenata kako bi se pronašla odgovarajuća ravnoteža između sprečavanja sukoba, rješavanja sukoba i oporavka i razvoja nakon sukoba; ističe da programi i mjere vanjske politike u tu svrhu moraju biti sveobuhvatni i prilagođeni situaciji u određenoj zemlji, a kada su financirani sredstvima namijenjenima za razvojnu politiku, doprinose temeljnim razvojnim ciljevima utvrđenima u okviru službene razvojne pomoći; naglašava da su temeljne zadaće razvojne suradnje i dalje pružanje potpore zemljama u nastojanju da stvore stabilne i mirne države u kojima se poštuju dobro upravljanje, vladavina prava i ljudska prava, te rad na uspostavi održivih i funkcionalnih tržišnih gospodarstava s ciljem ostvarivanja blagostanja i ispunjavanja svih osnovnih ljudskih potreba; ističe potrebu da se u tom pogledu poveća neznatno financiranje ZSOP-a kako bi se omogućila njegova šira primjena, među ostalim u korist razvoja pri čemu bi se vodilo računa o usklađenosti politika u interesu razvoja;

Migracije i razvoj

73.

ističe središnju ulogu razvojne suradnje u rješavanju temeljnih uzroka prisilnih migracija i raseljavanja, poput nestabilnosti država, sukoba, nesigurnosti i marginalizacije, siromaštva, nejednakosti i diskriminacije, kršenja ljudskih prava, ograničenog pristupa osnovnim uslugama kao što su zdravstvo i obrazovanje i klimatskih promjena; utvrđuje sljedeće ciljeve kao preduvjete za stabilne, otporne države koje će manje vjerojatno dospjeti u situacije koje bi u konačnici mogle rezultirati prisilnim migracijama: promicanje ljudskih prava i dostojanstva naroda, izgradnje demokracije, dobrog upravljanja i vladavine prava, socijalne uključenosti i kohezije, gospodarskih mogućnosti s pristojnim radnim mjestima kroz poduzeća u čijem su središtu ljudi i politički prostor za civilno društvo; poziva da se razvojna suradnja usmjeri na te ciljeve kako bi se poduprla otpornost te poziva na to da se razvojna pomoć za hitne situacije namijeni za migracije kako bi se situacija stabilizirala, kako bi države mogle i dalje funkcionirati i kako bi se raseljenim osobama omogućio dostojanstven život;

74.

podsjeća na pozitivan doprinos migranata održivom razvoju, kao što je istaknuto u UN-ovu Programu razvoja do 2030., uključujući doznake, čije troškove transfera treba dodatno smanjiti; ističe da zajednički ozbiljan odgovor na izazove povezane s migracijama i krizama zahtijeva koordiniraniji, sustavniji i strukturiraniji pristup, koji odgovara interesima zemalja podrijetla i odredišnih zemalja; ističe da djelotvoran način da se pomogne brojnim izbjeglicama i tražiteljima azila podrazumijeva poboljšanje uvjeta i pružanje humanitarne i razvojne pomoći; istovremeno se protivi svim pokušajima da se pružanje pomoći povezuje s graničnom kontrolom, upravljanjem migracijskim tokovima i sporazumima o ponovnom prihvatu;

75.

naglašava da zemlje podrijetla i tranzitne države migranata trebaju prilagođena razvojna rješenja koja su u skladu s njihovim političkim i društveno-gospodarskim situacijama; ističe potrebu da se takvom suradnjom promiču ljudska prava i dostojanstvo za sve, dobro upravljanje, mir i izgradnja demokracije te da bi temelji te suradnje trebali biti zajednički interesi i vrijednosti te poštovanje međunarodnog prava;

76.

naglašava potrebu za pomnim parlamentarnim nadzorom i praćenjem sporazuma povezanih s upravljanjem migracijama i uporabe razvojnih sredstava povezane s migracijama; ističe važnost bliske suradnje i uspostave dobre prakse razmjene informacija među institucijama, osobito u području migracija i sigurnosti; podsjeća da je zbog ograničene transparentnosti, manjka savjetovanja i regionalne nadležnosti zabrinut zbog sve veće uporabe uzajamnih fondova;

77.

ističe da, s obzirom na nedavne mjere politika EU-a u borbi protiv temeljnih uzroka prisilnih migracija, europska razvojna politika mora biti obuhvaćena definicijom Odbora OECD-a za razvojnu pomoć i temeljiti se na razvojnim potrebama i ljudskim pravima; nadalje ističe da razvojna pomoć ne smije biti uvjetovana suradnjom u pitanjima povezanima s migracijama kao što su upravljanje granicama ili sporazumi o ponovnom prihvatu;

Humanitarna pomoć

78.

ističe potrebu za užom povezanošću humanitarne pomoći i razvojne suradnje u cilju rješavanja manjkova u financiranju, izbjegavanja preklapanja i stvaranja paralelnih sustava, te stvaranja uvjeta za održivi razvoj kojem su inherentni otpornost i alati za uspješnije sprečavanje kriza i veću pripravnost; poziva EU da ispuni svoju obvezu da do 2020. barem 25 % razvojne pomoći na što izravniji način pruži lokalnim i nacionalnim akterima, u skladu s „velikim dogovorom” (Grand Bargain);

79.

podsjeća na temeljna načela humanitarne pomoći: humanost, neutralnost, nezavisnost i nepristranost; pozdravlja ustrajnost Komisije da se ne spoje Europski konsenzus o razvoju i Europski konsenzus o humanitarnoj pomoći;

80.

ističe potrebu za jačanjem međunarodne pomoći, koordinacije i resursa za odgovor na krizne situacije, oporavak i obnovu nakon katastrofa;

81.

pozdravlja obvezu da se podupre promicanje informacijskih i komunikacijskih tehnologija u zemljama u razvoju i poticajnog okruženja za digitalno gospodarstvo jačanjem besplatne, otvorene i sigurne povezanosti; podsjeća da sateliti mogu pružiti ekonomična rješenja za povezivanje sredstava i ljudi u udaljenim područjima te potiče EU i njegove države članice da o tome vode računa pri radu na tom području;

Globalna javna dobra i izazovi

82.

čvrsto je uvjeren da se EU i države članice zbog svoje globalne prisutnosti nalaze u dobrom položaju da zadrže vodeću međunarodnu ulogu u pristupanju općim javnim dobrima i izazovima, koja su pod sve većim pritiskom i nerazmjerno utječu na siromašne; poziva na to da se u Konsenzus uvrste globalna javna dobra i izazovi u području okoliša, među ostalim, ljudski razvoj, okoliš, kao i klimatske promjene i pristup vodi, nesigurnost i nestabilnost država, migracije, cjenovno dostupne energetske usluge, sigurnost opskrbe hranom te iskorjenjivanje malnutricije i gladi;

83.

podsjeća da mala i obiteljska poljoprivredna gospodarstva, što je najrašireniji poljoprivredni model u svijetu, imaju ključnu ulogu u ispunjenju ciljeva održivog razvoja jer znatno pridonose sigurnosti hrane, borbi protiv erozije tla i gubitka biološke raznolikosti te ublažavanju klimatskih promjena, a usto stvaraju radna mjesta; naglašava da bi EU trebao, s jedne strane, promicati osnivanje organizacija poljoprivrednika, uključujući zadruge, a s druge strane održivu poljoprivredu usredotočenu na poljoprivredno-ekološke prakse, bolju produktivnost obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, prava poljoprivrednika i prava na korištenje zemljišta i neformalnih sustava sjemena kao sredstva za jamčenje sigurnosti opskrbe hranom, snabdijevanja lokalnih i regionalnih tržišta te poštenih prihoda i pristojnog života za poljoprivrednike;

84.

podsjeća na to da „privatni sektor” nije homogeni skup aktera; stoga naglašava da bi razvojna politika EU-a i država članica u pristupanju privatnom sektoru trebala obuhvaćati diferencirane strategije kako bi se angažirale razne kategorije aktera privatnog sektora, uključujući one usmjerene na proizvodnju, mikropoduzeća, mala i srednja poduzeća, zadruge, socijalna poduzeća i ona koja posluju u okviru solidarnoga gospodarstva;

85.

ponovno potvrđuje da je jamčenje pristupa cjenovno pristupačnim, pouzdanim, održivim i suvremenim oblicima energije do 2030. (cilj održivog razvoja br. 7) ključno za ispunjenje osnovnih ljudskih potreba, uključujući pristup čistoj vodi, sanitarnim uslugama, zdravstvenoj skrbi i obrazovanju, te je također presudno za podupiranje lokalnih poduzeća i sve vrste gospodarskih aktivnosti i ključni je pokretač razvoja;

86.

naglašava da povećanje produktivnosti maloposjednika i ostvarivanje održive poljoprivrede i prehrambenih sustava otpornih na klimatske promjene ima ključnu ulogu u ispunjenju cilja održivog razvoja br. 2 i konceptu održive potrošnje i proizvodnje u okviru cilja održivog razvoja br. 12, koji nadilazi načela kružnog gospodarstva i bavi se utjecajima na okoliš i društvo te ljudska prava; ističe da bi se EU stoga trebao usredotočiti na promicanje održive proizvodnje hrane i otpornih poljoprivrednih praksi kojima se povećava produktivnost i proizvodnja; uviđa specifične potrebe poljoprivrednica u vezi sa sigurnošću opskrbe hranom;

87.

ističe važnost nastavljanja rada na poboljšanju pristupa vodi, sanitarnim uslugama i higijeni kao sveprisutnim pitanjima o kojima ovisi postizanje drugih ciljeva iz programa za razdoblje nakon 2015., a u to se ubrajaju i zdravlje, obrazovanje i ravnopravnost spolova;

88.

poziva EU da promiče globalne inicijative namijenjene rješavanju izazova povezanih s brzom urbanizacijom i stvaranju sigurnijih, uključivijih, otpornijih i održivijih gradova; u tom kontekstu pozdravlja nedavno donošenje Novog programa za gradove na Konferenciji UN-a o stanovanju i održivom gradskom razvoju (Habitat III) kojim se žele ispitati bolji načini planiranja, projektiranja, financiranja, razvoja, gospodarenja i upravljanja gradovima u svrhu potpomaganja borbe protiv siromaštva i gladi, poboljšanja zdravlja i zaštite okoliša;

89.

poziva da se EU dodatno potrudi oko zaštite oceana i morskih resursa; u tom kontekstu pozdravlja nedavno donesene inicijative Komisije za poboljšanje međunarodnog upravljanja oceanima u svrhu promicanja boljeg upravljanja i ublažavanja utjecaja klimatskih promjena na mora i ekosustave;

90.

ističe važnost tematiziranja povezanosti održive poljoprivrede i ribarstva s povećanom produktivnošću, što dovodi do smanjenja gubitka i rasipanja hrane, transparentnom upravljanju prirodnim resursima i prilagodbi klimatskim promjenama;

Razvojna politika EU-a

91.

ponavlja da komparativne prednosti koje su rezultat aktivnosti EU-a u pogledu razvoja uključuju globalnu prisutnost EU-a, fleksibilnost povezanu s rasponom instrumenata i načinima provedbe, ulogu EU-a i predanost dosljednosti i koordinaciji politika, pristup utemeljen na pravima i demokraciji, važnost EU-a u smislu stvaranja kritične mase u bespovratnim sredstvima te dosljednu potporu civilnom društvu;

92.

ističe potrebu za time da EU svoje komparativne prednosti prevede u usredotočivanje djelovanja na određeni broj područja politika, među ostalima na demokraciju, dobro upravljanje i ljudska prava, opća javna dobra i izazove, trgovinu i regionalnu integraciju te suzbijanje temeljnih uzroka nesigurnosti i prisilnih migracija; ističe da će se takvo usredotočivanje trebati prilagoditi potrebama i prioritetima pojedinačnih zemalja u razvoju i regija u skladu s načelima odgovornosti i partnerstva;

93.

podsjeća na rastuću ulogu doprinosa sporta razvoju i miru kroz promociju tolerancije i kulture međusobnog poštovanja kao i doprinos sporta osnaživanju žena i mladih, pojedinaca i zajednica, kao i zdravlja, obrazovanja i socijalne uključenosti;

94.

ističe važnost kolektivnog, sveobuhvatnog, transparentnog i pravovremenog sustava odgovornosti za praćenje i pregled provedbe Programa održivog razvoja do 2030. i Konsenzusa, koje će provoditi EU i njegove države članice, te naglašava da je u pogledu odgovornosti i za parlamentarni nadzor i dalje potrebno godišnje izvješćivanje o napretku u provedbi svih obveza u okviru razvojne politike, među ostalim onih u vezi s djelotvornošću, usklađenošću politika u interesu razvoja te službenom razvojnom pomoći; žali zbog nedavnih i očekivanih propusta u izvješćivanju; pozdravlja planove Komisije da izvrši ocjenu Konsenzusa na sredini razdoblja provedbe;

o

o o

95.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji te Europskoj službi za vanjsko djelovanje.

(1)  SL C 46, 24.2.2006., str. 1.

(2)  http://www.oecd.org/dac/effectiveness/49650173.pdf

(3)  http://data.consilium.europa.eu/doc/document/ST-14684-2016-INIT/hr/pdf

(4)  http://www.un.org/ga/search/view_doc.asp?symbol=A/RES/70/1&Lang=E

(5)  http://www.un.org/esa/ffd/wp-content/uploads/2015/08/AAAA_Outcome.pdf

(6)  https://unfccc.int/resource/docs/2015/cop21/eng/l09r01.pdf

(7)  https://www.worldhumanitariansummit.org/

(8)  https://habitat3.org/the-new-urban-agenda/

(9)  http://effectivecooperation.org/wp-content/uploads/2016/05/4314021e.pdf

(10)  Zaključci Vijeća, 15.5.2007.

(11)  Zaključci Vijeća, 19.5.2014.

(12)  Dokument Vijeća 10715/16.

(13)  SL C 280 E, 18.11.2006., str. 484.

(14)  SL C 33 E, 5.2.2013., str. 77.

(15)  SL C 468, 15.12.2016., str. 73.

(16)  Usvojeni tekstovi, P8_TA(2014)0059.

(17)  Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0196.

(18)  Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0265.

(19)  Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0137.

(20)  Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0224.

(21)  Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0246.

(22)  Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0437.

(23)  Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0299.

(24)  Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0437.

(25)  Rezolucija od 11. prosinca 2013.


18.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 252/78


P8_TA(2017)0027

Godišnje izvješće o politici tržišnog natjecanja EU-a

Rezolucija Europskog parlamenta od 14. veljače 2017. o godišnjem izvješću o politici tržišnog natjecanja EU-a (2016/2100(INI))

(2018/C 252/09)

Europski parlament,

uzimajući u obzir Izvješće Komisije od 15. lipnja 2016. o politici tržišnog natjecanja za 2015. (COM(2016)0393) i radni dokument službi Komisije objavljen istog datuma kao popratni dokument (SWD(2016)0198),

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU), a posebno njegove članke 39., 42. i 101. – 109.,

uzimajući u obzir Protokol br. 26 o uslugama od općeg interesa,

uzimajući u obzir Protokol br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti,

uzimajući u obzir univerzalni okvir za procjenu održivosti prehrambenih i poljoprivrednih sustava (SAFA) koji je razvila Organizacija Ujedinjenih naroda za prehranu i poljoprivredu (FAO),

uzimajući u obzir relevantna pravila, smjernice, odluke, komunikacije i dokumente Komisije na temu tržišnog natjecanja,

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. srpnja 2016. o odlukama o porezima i ostalim mjerama slične prirode ili učinka (1),

uzimajući u obzir Rezoluciju Europskog parlamenta od 23. lipnja 2016. o Izvješću o napretku u području obnovljive energije (2),

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. rujna 2016. o socijalnom dampingu u Europskoj uniji (3),

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. siječnja 2016. o godišnjem izvješću o politici tržišnog natjecanja EU-a za 2014. (4) i svoju Rezoluciju od 10. ožujka 2015. o godišnjem izvješću o politici tržišnog natjecanja EU-a za 2013. (5),

uzimajući u obzir odluku Komisije od 6. svibnja 2015. o početku istrage elektroničke trgovine sukladno članku 17. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1/2003 (C(2015)3026),

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 6. svibnja 2015. naslovljenu „Strategija jedinstvenog digitalnog tržišta za Europu” (COM(2015)0192),

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 25. veljače 2015. naslovljenu „Okvirna strategija za otpornu energetsku uniju s naprednom klimatskom politikom” (COM(2015)0080),

uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2015/751 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2015. o međubankovnim naknadama za platne transakcije na temelju kartica (6),

uzimajući u obzir Uredbu Komisije (EU) br. 651/2014 оd 17. lipnja 2014. o ocjenjivanju određenih kategorija potpora spojivima s unutarnjim tržištem u primjeni članaka 107. i 108. UFEU-a (7) (Uredba o općem skupnom izuzeću (GBER)),

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 139/2004 od 20. siječnja 2004. o kontroli koncentracija između poduzetnika (8),

uzimajući u obzir bijelu knjigu od 9. srpnja 2014. naslovljenu „Prema učinkovitijoj kontroli koncentracija u EU-u” (COM(2014)0449),

uzimajući u obzir odgovore Komisije E-000344/2016, E-002666/2016 i E-002112/2016 na pitanja zastupnika Parlamenta za pisani odgovor,

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. studenog 2015. o zrakoplovstvu (9), a posebno njezine stavke 6., 7. i 11. u vezi s revizijom Uredbe (EZ) br. 868/2004 kako bi se zaštitilo pošteno tržišno natjecanje u području vanjskog zrakoplovstva EU-a i osnažio konkurentni položaj zrakoplovne industrije EU-a, učinkovitije spriječilo nepošteno tržišno natjecanje, zajamčila uzajamnost i uklonile nepoštene prakse, kao što su subvencije i državne potpore koje se dodjeljuju zračnim prijevoznicima iz određenih trećih zemalja, kojima se remeti tržište, budući da je financijska transparentnost u pogledu klauzule o poštenom tržišnom natjecanju,

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o uspostavljanju zajedničke organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda i stavljanju izvan snage uredbi Vijeća (EEZ) br. 922/72, (EEZ) br. 234/79, (EZ) br. 1037/2001 i (EZ) br. 1234/2007 (10) (Uredba o jedinstvenom ZOT-u),

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1218/2010 Komisije od 14. prosinca 2010. o primjeni članka 101. stavka 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije na određene kategorije sporazuma o specijalizaciji (11),

uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku i mišljenja Odbora za međunarodnu trgovinu, Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača, Odbora za promet i turizam i Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj (A8-0001/2017),

A.

budući da je snažna i učinkovita politika tržišnog natjecanja EU-a oduvijek bila jedan od temelja unutarnjeg tržišta, s obzirom na to da se njome potiče gospodarska učinkovitost i stvara povoljna klima za rast, inovacije i tehnološki napredak uz istodobno snižavanje cijena;

B.

budući da je politika tržišnog natjecanja EU-a ključan instrument za borbu protiv fragmentacije unutarnjeg tržišta, a time i za uspostavu i održavanje jednakih uvjeta za poduzeća u cijelom EU-u;

C.

budući da bi Europska unija pod vodstvom Komisije trebala promicati „kulturu tržišnog natjecanja” u EU-u i u cijelom svijetu;

D.

budući da je politika tržišnog natjecanja sama po sebi instrument zaštite europske demokracije jer se njome sprječava prekomjerna koncentracija ekonomske i financijske moći malog broja pojedinaca, čime se podriva sposobnost europskih političkih tijela da djeluju neovisno od velikih industrijskih i bankarskih grupacija;

E.

budući da bi pravilnom provedbom pravila o tržišnom natjecanju (uključujući pravila o njegovoj zaštiti) u skladu sa socijalnim tržišnim gospodarstvom trebalo spriječiti prekomjernu koncentraciju ekonomske i financijske moći malog broja privatnih poduzeća te isto tako potaknuti aktere pružajući im poticaje da budu dinamični i inovativni i da se diferenciraju na tržištu;

F.

budući da su tržišta, zahvaljujući politici poštenog tržišnog natjecanja, učinkovita i otvorena, što snižava cijene, omogućava pojavu novih tržišnih aktera, jamči bolju kvalitetu proizvoda i usluga te veći izbor za potrošače, a promiču se i istraživanje i inovacije, gospodarski rast te otpornija poduzeća;

G.

budući da politika tržišnog natjecanja može i trebala bi značajno doprinijeti ključnim političkim prioritetima kao što su poticanje inovacija, kvalitetna radna mjesta, borba protiv klimatskih promjena, održiv rast i razvoj, ulaganja, učinkovita upotreba resursa, zaštita potrošača i ljudskog zdravlja, jačajući pritom jedinstveno tržište, s posebnim naglaskom na jedinstveno digitalno tržište i energetsku uniju;

H.

budući da se uspješna politika tržišnog natjecanja ne smije usmjeriti isključivo na sniženje potrošačkih cijena, nego mora imati u vidu i inovativnost i ulagačku aktivnost europskog gospodarstva te specifične uvjete tržišnog natjecanja u kojima djeluju mala i srednja poduzeća;

I.

budući da je politika tržišnog natjecanja EU-a također definirana vrijednostima socijalne pravednosti, političke neovisnosti, transparentnosti i pravičnog postupka;

J.

budući da je politika tržišnog natjecanja Europske unije neovisna o drugim velikim politikama Unije, posebice o fiskalnoj, industrijskoj i digitalnoj politici, čijom se koordinacijom želi zajamčiti poštovanje temeljnih načela utvrđenih Ugovorima, prije svega načela transparentnosti i lojalnosti;

K.

budući da utaja poreza, porezna prijevara i porezne oaze godišnje koštaju porezne obveznike EU-a milijarde eura izgubljene dobiti (prema nekim procjenama čak bilijun eura), čime se narušava natjecanje na jedinstvenom tržištu između trgovačkih društava koja pošteno plaćaju porez i onih koja to ne čine;

L.

budući da globalna suradnja u području provedbe prava tržišnog natjecanja pomaže pri izbjegavanju nedosljednosti u pravnim lijekovima i ishodima mjera provedbe te poduzećima pomaže smanjiti troškove usklađivanja;

M.

budući da se u sudskoj praksi Suda i Europske unije te praksi odlučivanja Komisije pojam gospodarske aktivnosti drugačije tumači ovisno o tome je li riječ o pravilima unutarnjeg tržišta ili o pravilima tržišnog natjecanja; budući da se zbog te zbunjujuće prakse dodatno usložnjava već dovoljno težak pojam gospodarske aktivnosti;

N.

budući da jasno, usklađeno i funkcionalno regulatorno okruženje može, kada se govori o prilagodbi politike tržišnog natjecanja posebnostima poljoprivrede, doprinijeti jačanju položaja poljoprivrednika u lancu opskrbe hranom tako što će dozvoliti rješavanje problema neravnoteže gospodarske snage među operatorima, povećati tržišnu učinkovitost te zajamčiti pravnu sigurnost i jednake uvjete tržišnog natjecanja za sve sudionike na jedinstvenom tržištu;

O.

budući da je teško predvidjeti oblik, silinu i vremenski raspored ekonomskih opasnosti te da je potrebno da tržišno orijentirana zajednička poljoprivredna politika pruži podršku poljoprivrednicima i izuzme ih iz primjene pravila o tržišnom natjecanju u slučaju ozbiljnih tržišnih neravnoteža; budući da je tijekom mljekarske krize Komisija u krajnjoj nuždi odlučila aktivirati članak 222. Uredbe o jedinstvenom ZOT-u kako bi izuzela mjere kolektivnog planiranja proizvodnje mlijeka, koje provode priznate udruge poljoprivrednika, iz primjene zakonodavstva o tržišnom natjecanju;

P.

budući da politika tržišnog natjecanja sama za sebe nije dovoljna za hvatanje u koštac s nepoštenim trgovačkim praksama u lancu opskrbe hranom;

Q.

budući da se u članku 102. UFEU-a jasno navodi da neposredno ili posredno nametanje nepravednih trgovinskih praksi na druge sektore prehrambenog lanca predstavlja kršenje tog Ugovora;

R.

budući da je Radna skupina za tržišta poljoprivrednih proizvoda uspostavljena kako bi se popravio položaj poljoprivrednika u lancu opskrbe hranom i da istražuje mogućnosti jačanja položaja poljoprivrednika, što uključuje i pravne mogućnosti za ulazak u ugovorne odnose i organiziranje kolektivnih mjera poljoprivrednika; budući da se zaključci Radne skupine za tržišta poljoprivrednih proizvoda moraju, gdje je to primjenjivo, uzeti u obzir u kontekstu budućih rasprava o mjerama koje treba poduzeti;

1.

pozdravlja godišnje izvješće Komisije o politici tržišnog natjecanja koje dokazuje da ispravna politika tržišnog natjecanja može poslužiti kao pomoć u vraćanju dostatne razine ulaganja i inovacija stvaranjem okružja poštenog tržišnog natjecanja; pozdravlja činjenicu da je izvješće usmjereno na doprinos politike tržišnog natjecanja uklanjanju prepreka i narušavajućih mjera vezanih uz državne potpore radi dobrobiti unutarnjeg tržišta; također ponavlja da bi budućnost Europe trebalo temeljiti na inovacijama, socijalnom tržišnom gospodarstvu i resursnoj učinkovitosti, čime se stvara visok životni standard za građane EU-a;

Integracija jedinstvenog tržišta

2.

pozdravlja cilj Komisije da se stvore nove prilike za građen i poduzeća te podsjeća da slobodno kretanje kapitala, usluga, robe i ljudi predstavlja četiri slobode jedinstvenog tržišta i da je njihova provedba ključna kako bi se EU približio svojim građanima; ističe da unutarnje tržište ne može ostvariti svoj puni potencijal bez učinkovite politike tržišnog natjecanja EU-a; pozdravlja činjenicu da Komisija koristi razne instrumente koji su joj na raspolaganju, uključujući nadzor pripajanja, borbu protiv zloupotrebe dominantnog položaja i praksi kojima se narušava tržišno natjecanje, borbu protiv kartela, kontrolu državnih potpora, suradnju s nacionalnim i, gdje je to primjenjivo, regionalnim tijelima nadležnima za tržišno natjecanje i sektorske istrage;

3.

ističe da se u učinkovitoj politici tržišnog natjecanja u obzir moraju uzeti posebni tržišni uvjeti koji se primjenjuju na mala i srednja poduzeća, mikropoduzeća i novoosnovana poduzeća te da se mora zajamčiti zaštita prava radnika i pravedno oporezivanje;

4.

poziva države članice i institucije EU-a da kao prioritet postave jačanje jedinstvenog tržišta nakon Brexita tako da se pobrinu za potpuno pridržavanje svih propisa EU-a o tržišnom natjecanju i da dodatno ojačaju suradnju među državama članicama u poreznim pitanjima; također napominje da bi Brexit mogao imati negativan utjecaj na politiku tržišnog natjecanja; posebno ističe opasnost od udvostručavanja postupaka, čime bi se povećali administrativni troškovi i odužili istražni procesi;

5.

ponavlja da je pošteno porezno natjecanje osnova za cjelovitost unutarnjeg tržišta na unutarnjem tržištu EU-a te bi stoga svi tržišni igrači trebali pošteno platiti svoj dio poreza i da se porezi moraju platiti u onom mjestu u kojem se ostvaruju prihodi; ističe da je EU, nakon otkrića u slučaju LuxLeaks, priznao da mu je potrebna jednostavna i transparentna porezna politika i regulativa kako bi ojačao pošteno natjecanje na jedinstvenom tržištu, a priznao je i da je potrebno stati na kraj nepoštenom poreznom natjecanju (uključujući odobravanje nezakonitih poreznih povlastica) u državama članicama, čime se onima koji pošteno plaćaju porez nameće moralni hazard i dodatno porezno opterećenje te se sprečava razvoj MSP-ova, što uključuje slučajeve gdje se novi akteri na tržištu i MSP-ovi koji posluju u samo jednoj zemlji kažnjavaju ako se usporedi postupanje prema njima s postupanjem prema multinacionalnim poduzećima, koja mogu premjestiti svoju dobit ili provoditi druge oblike agresivnog porezno planiranja korištenjem niza odluka i instrumenata koji su dostupni samo njima; ističe da je potrebno temeljito istražiti sve slučajeve u kojima se sumnja da je cilj djelovanja multinacionalnih poduzeća nezakonita porezna optimizacija; u međuvremenu pozdravlja iscrpne istražne postupke koje provodi Komisija u području praksi narušavanja poštenog tržišnog natjecanja kao što su selektivne porezne prednosti, koje mogu uključivati sustave odluka koje se primjenjuju na višak dobiti, i također pozdravlja nedavne ishode istraga koji pokazuju da se selektivne porezne olakšice u okviru zakonodavstva EU-a o tržišnom natjecanju smatraju nezakonitim državnim potporama; ističe potrebu da se omogući da Komisija ima širok pristup informacijama kako bi se potaknulo otvaranje novih istraga sumnjivih slučajeva; poziva Komisiju da sastavi jasne smjernice o državnim potporama u pogledu poreza kako bi se obuhvatili slučajevi nepoštene konkurencije te da upotrijebi svoje pune ovlasti u okviru prava tržišnog natjecanja kako bi državama članicama pomogla da se efikasno bore protiv štetnih poreznih praksi; naglašava da je potrebno uložiti veće napore i u pogledu agresivnih poreznih praksi; ističe da je naročito ključan pristup informacijama o odlukama o porezu i transfernim cijenama koje razmjenjuju porezna tijela država članica; žali zbog toga što Glavnoj upravi za tržišno natjecanje države članice uskraćuju pristup tim informacijama; preporučuje intenzivniju razmjenu informacija između nacionalnih tijela, a isto tako poziva države članice da objave informacije o svojim poreznim odlukama te predlaže da se te informacije, gdje je to primjenjivo, predstave u obliku regionalne raspodjele; smatra da odluke Komisije u kojima je izložena jasna metodologija za izračun vrijednosti i nepoštene konkurentske prednosti poduzeća o kojima je riječ u neispravnim odlukama pružaju dobru pravnu osnovu za daljnju konvergenciju;

6.

naglašava da zbog korupcije u javnoj nabavi dolazi do ozbiljnog tržišnog narušavanja europske konkurentnosti; ponavlja da je javna nabava jedna od državnih aktivnosti koje su najpodložnije korupciji; ističe da je u nekim državama članicama rizik od korupcije veći kod javne nabave koju financira EU nego kod javne nabave koja se financira iz nacionalnih izvora; podsjeća na to da se prilagođeni pozivi na podnošenje ponuda često koriste za ograničavanje tržišne konkurencije; poziva Komisiju da nastavi raditi na sprečavanju zloupotrebe sredstava EU-a i da potiče odgovornost u području javne nabave; poziva na uspostavu Ureda europskog javnog tužitelja s potrebnim pravima za bolju istragu navodnih kaznenih djela protiv sredstava EU-a;

7.

ističe da se samim postupkom državne potpore ne može trajno zaustaviti nepoštena porezna konkurencija u državama članicama; stoga preporuča da se uvede zajednička konsolidirana osnovicu poreza na dobit (koja bi bila sveobuhvatna), što će pomoći u uklanjanju narušavanja tržišnog natjecanja i zajamčiti da dobit ne izlazi iz EU-a, a da se na nju ne plati porez, da se relevantne informacije o odlukama o porezima javno objavljuju, da se revidira Direktiva o PDV-u kako bi se spriječile prijevare, da se uvede obveza za velika međunarodna poduzeća da svoj promet i dobit prijavljuju i objavljuju za svaku zemlju zasebno te da se pozove države članice da uvedu više transparentnosti u svoje porezne prakse i obveze uzajamnog obavješćivanja; ponovno ističe važnost provedbe paketa mjera za borbu protiv izbjegavanja plaćanja poreza, pravila o razmjeni informacija između zemalja EU-a i brzog mehanizma odgovora za suzbijanje prijevara s PDV-om kako bi se zajamčilo pošteno tržišno natjecanje;

8.

smatra da porezno planiranje može negativno utjecati na pošteno tržišno natjecanje; pozdravlja preporuku Europske komisije da se prilagodi definicija „stalnog poslovnog nastana” kako poduzeća ne bi mogla umjetno izbjegavati plaćanje poreza u državama članicama u kojima obavljaju gospodarsku aktivnost; ističe da bi se ovom definicijom također trebala riješiti posebna situacija digitalnog sektora, čime bi se jamčilo da se poslovnim nastanom poduzeća koja se bave potpuno dematerijaliziranim aktivnostima smatra država članica u čijem su gospodarstvu uvelike digitalno prisutna;

9.

ističe da je pravila jedinstvenog tržišta potrebno provoditi i na razini država članica i da se treba baviti slučajevima kršenja kako bi se riješio problem fragmentacije jedinstvenog tržišta;

10.

poziva na poboljšanje sustava „sve na jednom mjestu” na temelju trenutnog iskustva s minisustavom „sve na jednom mjestu” za digitalne proizvode; napominje da administrativno opterećenje s kojim se suočavaju mala i mikropoduzeća može biti veliko čak i uz minisustav „sve na jednom mjestu”;

11.

ističe potrebu da se dodatno ojača jedinstveno tržište uklanjanjem preostalih prepreka i smetnji;

12.

podsjeća Komisiju na činjenicu da je za neometano funkcioniranje jedinstvenog tržišta EU-a neophodno dozvoliti nacionalnim i regionalnim vlastima da djeluju u situacijama do kojih je došlo zbog geografskih prepreka, a koje onemogućuju procvat tržišta i u njegovoj ekonomskoj i u njegovoj socijalnoj dimenziji;

13.

ustraje u tome da je potrebno boriti se protiv fiskalnog i socijalnog dampinga, zloporaba u poreznom planiranju i utaje poreza kako bi se osiguralo pošteno tržišno natjecanje na cijelom jedinstvenom tržištu;

14.

poziva Komisiju da dovrši provedbu jedinstvenog europskog željezničkog prostora, osigura potpunu transparentnost novčanih tokova između upravitelja infrastruktura i željezničkih prijevoznika te da provjeri i potvrdi da svaka država članica ima snažno i neovisno nacionalno regulatorno tijelo;

15.

traži od Vijeća da čim prije odobri prijedlog Komisije koji se odnosi na usklađivanje zajedničke konsolidirane osnovice poreza na dobit;

16.

smatra da bi se usvajanjem eura u državama članicama koje još uvijek nisu prihvatile jedinstvenu valutu ojačalo slobodno tržišno natjecanja na unutarnjem tržištu;

Jedinstveno digitalno tržište

17.

pozdravlja strategiju jedinstvenog digitalnog tržišta Komisije i naglašava ključnu ulogu politiku tržišnog natjecanja u dovršavanju unutarnjeg digitalnog tržišta; podržava napore Komisije da zajamči da se politika tržišnog natjecanja EU-a potpuno primjenjuje na jedinstveno digitalno tržište jer tržišno natjecanje ne samo da potrošačima daje više izbora, već će omogućiti i ravnopravne uvjete tržišnog natjecanja te žali što zbog trenutačnog nepostojanja europskog digitalnog okvira nije bilo moguće pomiriti interese velikih i malih pružatelja usluga; ističe da konvencionalni tržišni modeli politike tržišnog natjecanja za jedinstveno digitalno tržište često nisu dovoljni za postizanje cilja; poziva na to da se u većoj mjeri u obzir uzmu novi poslovni modeli digitalnih poduzeća; ponavlja da bi se na ujedinjenom jedinstvenom digitalnom tržištu mogle stvoriti stotine tisuća novih radnih mjesta te da bi ono godišnje moglo doprinijeti iznos od 415 milijardi EUR gospodarstvu EU-a;

18.

ističe da bi Komisija, kako bi jedinstveno digitalno tržište ostalo vjerodostojno, trebala dovršiti sve ostale neriješene istrage kartela bez ugrožavanja njihove kvalitete; poziva na ubrzavanje postupaka kako bi se rezultati mogli ostvariti što je ranije moguće; stoga pozdravlja dodatni prigovor o uslugama za uspoređivanja cijena pri kupnji, koji je Googleu uputila Komisija, te prigovor u vezi slučaja Android; poziva Komisiju da odlučno nastavi istraživati sve probleme utvrđene tijekom istrage, uključujući i druga područja pristranosti pretraživanja (hoteli, lokalna pretraživanja, letovi), kako bi se zajamčili jednaki uvjeti za sve sudionike na digitalnom tržištu; pozdravlja istrage platformi za rezervaciju hotelskog smještaja s dominantom pozicijom na tržištu;

19.

pozdravlja istragu u sektoru e-trgovine koju provodi Komisija, u čijim se privremenim rezultatima utvrđuju određene poslovne prakse u tom sektoru koje bi mogle ograničiti tržišno natjecanje na internetu; također pozdravlja predanost Komisije europskom digitalnom jedinstvenom tržištu i njezin prijedlog u vezi s geografskim blokiranjem i ostalim oblicima diskriminacije na temelju nacionalnosti i mjesta boravišta potrošača; poziva Komisiju da poduzme ambiciozne korake kako bi uklonila nezakonite prepreke za tržišno natjecanje na internetu i osigurala nesmetano kupovanje putem interneta za potrošače u EU-u koji kupuju od prodavača koji se nalaze u drugoj državi članici; stoga smatra da je potrebno poduzeti ciljane mjere u cilju poboljšanja pristupa robi i uslugama, osobito ukidanjem neopravdanog uskraćivanja pristupa na temelju lokacije (geoblokiranje) i cjenovne diskriminacije na temelju geografskog položaja ili nacionalnosti, koji često rezultiraju stvaranjem monopola, zbog čega neki potrošači posežu za nezakonitim sadržajem; također poziva na označavanje internetskih stranica na razini EU-a kako bi se zajamčili postojanje i kvaliteta usluga ili proizvoda koji se nude kako bi se osigurala još viša razina poštenog tržišnog natjecanja i bolja zaštita potrošača;

20.

smatra da bi veće sudjelovanje malih i srednjih poduzeća trebalo imati ključnu ulogu u naporima za promicanje ujedinjenog digitalnog jedinstvenog tržišta i ističe da je potrebno ocijeniti mogući utjecaj koji sve inicijative, prvenstveno one kojima se nastoji promicati e-trgovina i razjasniti status trajnog poslovnog nastana za digitalni sektor, imaju na mogućnost malih i srednjih poduzeća da ostvare korist od digitalnog jedinstvenog tržišta;

21.

podsjeća na to da je neutralnost mreže od najveće važnosti za osiguravanje nediskriminacije internetskih usluga te za puno jamčenje zdravog tržišnog natjecanja („neutralnost mreže” znači načelo u skladu s kojim se prema cjelokupnom internetskom prometu postupa jednako, bez izuzetka, ograničavanja ili ometanja, neovisno o njegovu pošiljatelju, primatelju, vrsti, sadržaju, uređaju, usluzi ili aplikaciji);

22.

naglašava da su sve prisutnija poduzeća koja se temelje na digitalnim uslugama, posebno internetskim i mobilnim aplikacijama, uz postojeće operatere potrošačima otvorila nove mogućnosti za pronalaženje, usporedbu i odabir dobara i usluga na cijelom jedinstvenom tržištu, zbog čega su potrošači koji žele donijeti odluku utemeljenu na osobnim potrebama i ciljevima u boljem položaju da to i učine;

23.

ističe da ekonomija dijeljenja potrošačima u EU-u nudi brojne inovativne proizvode i usluge; naglašava da se zahvaljujući platformama ekonomije suradnje pojavila ideja o dovođenju u pitanje otprije prisutnih dominantnih aktera kako bi se stvorilo konkurentnije okruženje i za potrošače i za poslovne subjekte; ponavlja da bi Komisija osim oporezivanja, administrativnog okvira i sigurnosnih aspekata trebala ispitati i aspekt konkurentnosti te ukloniti prepreke za pristup tržištu za poduzeća kako bi se ostvarili jednaki uvjeti tržišnog natjecanja; ističe da je ta vrsta ekonomije već uspostavljena prije nekoliko godina i da bi iz razloga pravne usklađenosti sve nepravilnosti trebalo riješiti na razini EU-a u skladu s načelom supsidijarnosti; naglašava da je u okviru jedinstvenog digitalnog tržišta nužno zajamčiti visoku razinu zaštite potrošača i osobnih podataka; poziva Komisiju da izradi skup instrumenata koji je neophodan kako bi brojni oblici i varijante ekonomije dijeljenja primali potporu na razini Unije te u pojedinačnim državama članicama, kako bi se primjenjivali, postali pouzdani i zadobili povjerenje te je svjestan da ti poticajni regulatorni okviri neće rezultirati narušavanjem tržišnog natjecanja; poziva Komisiju da se ponovo pozabavi tim problemima kako bi prednosti tih poslovnih modela za društvo postale opipljive unutar pravnih okvira;

24.

poziva Komisiju da temeljito preispita i po potrebi dodatno razvije djelotvornost raspoloživih instrumenata za digitalno doba u kontekstu prava tržišnog natjecanja;

25.

naglašava da je upravo u dinamičnom sektoru kao što je digitalno gospodarstvo od ključne važnosti da se postupci u sklopu prava tržišnog natjecanja brzo okončaju kako zlouporaba dominantnog položaja na tržištu ne bi mogla dovesti do nestanka subjekata zbog konsolidacije tržišnih sektora;

26.

poziva Komisiju da u obzir uzme sve veću konvergenciju na digitalnim tržištima tako da izjednači usporedive usluge poput trenutačne razmjene poruka („instant messaging”) sa sličnim uslugama iz općeg sektora telekomunikacija;

27.

pozdravlja Komisijino istraživanje određenih praksi narušavanja tržišnog natjecanja kojima se koriste brojna poduzeća, ponajprije internetski i telekomunikacijski divovi, te druga medijska poduzeća, filmski studiji i distributeri televizijskih sadržaja; poziva Komisiju da ubrza sve postupke protiv praksi narušavanja tržišnog natjecanja kojima se krše pravila EU-a o zaštiti tržišnog natjecanja;

28.

pozdravlja odluku Komisije o povratu državne potpore dane Appleu koja predstavlja prekretnicu u rješavanju problema nezakonite dodjele državne pomoći u obliku poreznih pogodnostima; međutim, ističe da je na razini EU-a potrebno uvesti strože zakonodavstvo o odlukama o porezima kojim bi se uspostavio učinkovit sustav i postupak za povrat dugova u korist vlastitih proračunskih sredstava EU-a; traži od Komisije da ispravi sve slučajeve kršenja kako bi osigurala pošteno tržišno natjecanje na cijelom jedinstvenom tržištu;

29.

poziva Komisiju da izradi regulatornu strategiju kojom bi se u obzir uzela konvergencija tehnologija i posebice množenje platformi; podsjeća da se zbog toga sektorskim ex ante propisima trebaju uskladiti zahtjevi za zaštitu pluralizma, slobode izražavanja i osobnih podataka, zaštita autonomije i slobode izbora potrošača, jednako promicanje konkurentnih ponuda u Europi te konvergentnih ponuda europskih predvodnika u međunarodnom tržišnom natjecanju; smatra da u cilju pravedne podjele vrijednosti treba ispraviti nejednakosti u ravnoteži moći i situacije ovisnosti između gospodarskih subjekata;

30.

pozdravlja činjenicu da se pri utvrđivanju tržišne moći na digitalnim tržištima u većoj mjeri u obzir uzimaju mrežni učinci te akumulacija i analiza podataka; smatra da podaci imaju veliku ulogu u digitalnom gospodarstvu te se stoga trebaju uzeti u obzir pri ocjenjivanju u kontekstu prava tržišnog natjecanja;

31.

smatra da je konkurentnost u sektorima internetskog pretraživanja i telekomunikacija ključna ne samo za poticanje inovacija i ulaganja u mreže digitalnoga gospodarstva, nego i za pružanje pristupačnih cijena i izbora usluga za potrošače; stoga poziva Komisiju da štiti tržišno natjecanje u tim sektorima, a to se odnosi i na internetske usluge te dodjelu pojasa radiofrekvencijskog spektra; s tim u vezi pozdravlja namjeru Komisije da u primjeni smjernica o državnim potporama na širokopojasne mreže blagonaklono gleda na strateške ciljeve paketa mjera za telekomunikacije; pozdravlja odluku Komisije koja se odnosi na zaustavljanje spajanja pružatelja usluga mobilne telefonije O2 i Three u Ujedinjenoj Kraljevini, a koja ide u korist europskih potrošača; ponavlja važnost primjene Europskog elektroničkog komunikacijskog koda i poboljšanje povezanosti u EU-u;

32.

smatra da nije dovoljno samo ukinuti naknade za roaming u EU-u, nego da se pozivi unutar EU-a moraju regulirati na isti način kao i lokalni pozivi; poziva Komisiju da podnese zakonodavni prijedlog za reguliranje poziva unutar EU-a;

33.

smatra da koraci prema ukidanju potrošačkih naknada za roaming u EU-u dugoročno gledano nisu dovoljni ako se jedinstveno tržište namjerava još više produbiti te da je nužno osmisliti inicijative za izjednačavanje poziva unutar EU-a s lokalnim pozivima tako da se omogući lakše ulaganje u potpuno europske ili zajedničke mreže; traži od Komisije da provede detaljno savjetovanje s mrežnim operaterima i relevantnim dionicima o najdjelotvornijem načinu snižavanja naknada za pozive unutar EU-a na razinu naknada za lokalne pozive, čime se istovremeno potiču ulaganja i jamče globalna konkurentnost i inovacije;

34.

poziva Komisiju da iskoristi svoju politiku i svoje financijske instrumente u cilju promicanja razmjene najboljih praksi između država članica kako bi se poticalo ulaganje u razne tradicionalne sektore te mala i srednja poduzeća koja zaostaju za digitalnom industrijskom revolucijom;

35.

naglašava da bi Europska unija trebala poticati sva poduzeća na inovacije (poput onih s dominantnim udjelom na tržištu i novoosnovanih (start-up) poduzeća);

36.

poziva Komisiju da pokaže jednaku odlučnost u provođenju istrage o poduzeću McDonald’s te postupanju na temelju njezinih rezultata;

Državna potpora

37.

pozdravlja redefiniranje pravila o državnim potporama i predlaže da se Parlamentu šalje posebno godišnje izvješće; podsjeća države članice da je cilj bio bolje usmjeravanje mjera pomoći prema dugoročnom, održivom gospodarskom rastu, otvaranju kvalitetnih radnih i postizanju društvene kohezije uz istodobno jamčenje ravnopravnih uvjeta tržišnog natjecanja te neometanog funkcioniranja socijalnog tržišnog gospodarstva; ističe da države članice imaju veću odgovornost kada odobravanju potpore bez prethodnog obavještavanje Komisije o tome; naglašava da Komisija treba osigurati dostatnu pravnu osnovu u okviru prava o državnim potporama kako bi se ojačao turizam u Europi, koji je važan ekonomski faktor, te da bi se, u skladu s time, na financiranje javnog turizma trebala primjenjivati Uredba o općem skupnom izuzeću; poziva Komisiju da pomno prouči sve transakcije koje država članica izvrši u zadnji trenutak i da ne poklekne pred političkim pritiskom te države; također podsjeća Komisiju da je potrebno spriječiti djelovanje određenih vlada u lošoj vjeri, što čine kada nenamjenski troše sredstva EU-a;

38.

naglašava da su državni ili regionalni poticaji jedan od alata politike za osiguravanje usluga ključnih za poboljšanje gospodarskih i socijalnih uvjeta u izoliranim, udaljenim ili perifernim regijama i otocima u Uniji, ali da bi se u obzir isto tako trebala uzeti prošla iskustva, a te intervencije ne bi se trebale kositi s načelima jedinstvenog tržišta; ističe da je povezanost perifernih otočnih regija jednako ključna i pozdravlja uključivanje socijalne pomoći za prijevoz stanovnika koji žive u udaljenim regijama u Uredbu o općem skupnom izuzeću u kojoj je prepoznat problem povezanosti; traži od Komisije da tijekom aktualne revizije Uredbe o općem skupnom izuzeću u potpunosti uzme u obzir specifičnosti najudaljenijih europskih regija kako je utvrđeno u članku 349. UFEU-a, s obzirom na to da je povezanost ključna za lokalne MSP-ove u tim područjima, a postoji vrlo mala vjerojatnost da će utjecati na konkurentnost na unutarnjem tržištu;

39.

pozdravlja obavijest Komisije o tome da bi koncept državne potpore trebao biti dio inicijative za modernizaciju državnih potpora; priznaje prednosti pojednostavljenih pravila kojima se pruža sigurnost i javnim tijelima i trgovačkim društvima; poziva Komisiju da istodobno pomnije analizira zabranjene državne potpore koje izrazito negativno utječu na jedinstveno tržište;

40.

poziva Komisiju da u svjetlu važnih promjena u sudskoj praksi i praksi provođenja propisa što prije izda smjernice o konceptu državnih potpora kako bi se zajamčila pravna sigurnost i predvidljivost;

41.

poziva Komisiju da uspostavi plan za manje, ali ciljane državne potpore, kako bi se otvorila mogućnost smanjenja državnih potpora u zamjenu za snižavanje poreza kojima bi se poticala nova poduzeća i pošteno tržišno natjecanje, a ne stare strukture i ustaljeni dionici na tržištu;

42.

napominje da je pri upotrebi državnih potpora radi promicanja usluga od općeg interesa ključni kriterij korist za potrošače i građane, a ne korist pojedinih poduzeća ili postojećih javnih subjekata;

43.

poziva Komisiju da pomno prati ponovnu nacionalizaciju javnih službi u državama članicama EU-a i spriječi nezakonito davanje državnih potpora u obliku naknada za javnu službu;

44.

poziva Komisiju da od međunarodnih organizacija za tržišno natjecanje kao što je Međunarodna mreža za tržišno natjecanje zahtijeva usklađenu definiciju državne potpore;

45.

kako bi se realizirala energetska unija koja ispravno funkcionira te izbjeglo nepoštovanje pravila o državnim potporama i zloupotreba sredstava EU-a, naglašava da se nepravilnosti u pogledu davanja državnih potpora i javne nabave u vezi s ulaganjem u energiju i zaštitu okoliša, kao što je kontroverzni projekt proširenja mađarske nuklearne elektrane Paks, moraju strogo nadzirati i detaljno istražiti;

46.

naglašava da su privremene državne potpore odobrene u financijskom sektoru, kao što je to Komisija po šesti put iznijela u svojem godišnjem izvješću o tržišnom natjecanju, bile potrebne za stabilizaciju svjetskog financijskog sustava, ali ih se brzo mora smanjiti ili potpuno ukloniti te nadzirati što je prije moguće; poziva Komisiju i Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala (ESMA) da zajamče da se cjelokupno zakonodavstvo u području zaštite potrošača, poput Direktive o tržištima financijskih instrumenata i Direktive o preraspodjeli osiguranja, primjenjuje konzistentno na cijelom jedinstvenom tržištu te traži od Komisije i ESMA-e da se pobrinu da u postupku provedbe tih zakonodavnih akata ne bude regulatorne arbitraže; poziva Komisiju da razmotri mogućnost da se državna potpora bankama uvjetuje njihovim kreditiranjem malih i srednjih poduzeća;

47.

ponavlja svoje stajalište u vezi s trenutačnom istragom Komisije o odgođenoj poreznoj imovini i kreditima (OPI/OPK-ovi) u korist bankarskog sektora u nekoliko država članica; smatra da bi OPI/OPK-ove trebalo retroaktivno dozvoliti u skladu s odredbama o državnim potporama ako su povezane s isključivim uvjetima koji se odnose na financiranje ciljeva realnog gospodarstva;

48.

žali što Komisija nije ništa poduzela protiv zlouporaba pri restrukturiranju privatnih banaka, uključujući i one koje utječu na male štediše i male vlasnike financijskih instrumenata, poput povlaštenih dionica, što je u mnogim slučajevima bilo komercijalizirano a da se nisu u potpunosti poštovali propisi EU-a; poziva Komisiju da razmotri problem dalekosežnih učinaka zloupotrebe u prodaji nepokrivenih financijskih proizvoda pri restrukturiranju banaka koje je pogodila ekonomska kriza;

49.

podsjeća na svoj zahtjev Komisiji da ispita je li od početka krize bankarski sektor imao koristi od implicitnih subvencija i državnih potpora pružanjem nekonvencionalne potpore za likvidnost;

50.

uviđa da je Europski revizorski sud u razdoblju 2010. – 2014. u slučaju približno jedne petine projekata koji su sufinancirani iz kohezijskih programa i za koje se smatralo da su povezani s državnim potporama pri reviziji uočio pogreške pri dodjeli državnih potpora (12); uviđa da se za trećinu tih pogrešaka procjenjuje da imaju financijski utjecaj te se smatra da su doprinijele stopi pogreške u kohezijskoj politici; stoga smatra da ima mjesta za napredak u rješavanju problema nepoštovanja pravila o državnim potporama u kohezijskoj politici; posebno smatra da je za bolju sliku o tom pitanju potrebno poboljšati poznavanje pravila o državnim potporama u državama primateljicama kako bi se u dobroj vjeri izbjegle pogreške te poboljšalo registriranje nepravilnosti;

51.

smatra da je potrebno bolje razumijevanje na lokalnoj i nacionalnoj razini u pogledu klasifikacije nezakonitih državnih potpora; pozdravlja najnovije odluke Komisije u kojima se pojašnjava koje javne mjere potpore mogu provoditi države članice, a da ih ne mora ocijeniti Komisija; smatra te odluke korisnim smjernicama za lokalne i općinske projekte, čime se smanjuje administrativno opterećenje i istodobno povećava pravna sigurnost;

52.

poziva Komisiju da preispita tumačenje relevantnih odredbi prava tržišnog natjecanja u vezi s Direktivom o sustavima osiguranja depozita kako bi se instrumenti za ranu stabilizaciju koje je predvidio zakonodavac EU-a stvarno mogli upotrijebiti;

53.

ističe važnost poreznih istraga koje Komisija provodi u području državnih potpora, čime pruža potrebnu potporu europskom i međunarodnom poreznom programu, naročito u borbi protiv agresivnog poreznog planiranja;

54.

poziva Komisiju da dodijeli veća sredstva istraživanju odluka o porezima zbog kojih nastaje zabrinutost oko državnih potpora i da tim istragama pristupi sustavno; napominje činjenicu da Komisija netransparentne odluke o porezima koje neke države članice donose u korist određenih multinacionalnih poduzeća smatra nezakonitim državnim potporama na temelju činjenice da se time narušava tržišno natjecanje na unutarnjem tržištu; pozdravlja veću senzibiliziranost u pogledu međusobne povezanosti poreznih politika i administrativnih praksi u području oporezivanja s jedne strane i politike o tržišnom natjecanju s druge strane; poziva Komisiju da objavi sažetak glavnih poreznih odluka dogovorenih prethodne godine na temelju informacija sadržanih u sigurnom središnjem direktoriju, koji će u najmanju ruku uključivati opis pitanja koja su se razmatrala u poreznim odlukama i opis kriterija upotrijebljenih za određivanje prethodnog sporazuma o transfernim cijenama, te da utvrdi države članice koje će vrlo vjerojatno biti obuhvaćene;

Zaštita tržišnog natjecanja, postupci suzbijanja kartela i kontrola koncentracija poduzeća

55.

pozdravlja napore Komisije uložene u pripremu smjernica o svojim postupcima i kontinuiranoj ocjeni pravnog okvira EU-a;

56.

ističe da je važno razbijati kartele u interesu europskih građana i europskih poduzeća, posebno MSP-ova; potiče Komisiju da pojednostavni administrativne postupke u tom pogledu kako bi se ubrzali postupci;

57.

smatra da bi predloženo spajanje najvećeg svjetskog agrokemijskog poduzeća i poduzeća za proizvodnju sjemenja predstavljalo opasnost u smislu porasta cijena sjemenja i manjeg izbora sorti koje su prilagođene poljoprivredno-ekološkim uvjetima; ako dođe do tog spajanja, naglašava da će 61 % svjetskog tržišta sjemenja i 65 % svjetskog tržišta pesticida kontrolirati samo tri poduzeća;

58.

poziva Komisiju da pojača svoje djelovanje na globalnoj razini kako bi zajamčila da pravila tržišnog natjecanja trećih zemalja nisu u suprotnosti s odredbama EU-a na štetu europskih poduzeća;

59.

poziva Komisiju da i dalje snažno i učinkovito provodi propise o suzbijanju kartela u svim slučajevima u kojima ima dovoljno dokaza o prekršajima; podsjeća na to da politika tržišnog natjecanja konkurentima omogućuje da surađuju u području inovacija a da se ta suradnja pritom ne zloupotrebljava u protutržišne svrhe; prima na znanje pet prošlogodišnjih odluka o izricanju novčanih kazni u ukupnom iznosu od oko 365 milijuna EUR, kako je dokumentirano u radnom dokumentu službi Komisije koji je priložen izvješću o politici tržišnog natjecanja 2015.;

60.

smatra da bi se postojeća pravila o novčanim kaznama za kršenje pravila mogla dopuniti daljnjim kaznama za odgovorne osobe; poziva Komisiju da razmotri mogućnost dopunjavanja novčanih kazni za kartele osobnim sankcijama koje su usmjerene na donositelje odluka u poduzećima, kao i individualnim sankcijama za zaposlenike odgovorne za dovođenje poduzeća do situacije da povrijedi pravo tržišnog natjecanja te bi stoga Komisija trebala moći uvesti mjere kao što su diskvalifikacija rukovodstva ili osobne novčane kazne;

61.

vjeruje da je upotreba sve većih kazni kao jedinog protumonopolskog instrumenta previše nefleksibilna; naglašava da se politika visokih kazni ne bi trebala koristiti kao alternativa mehanizmima financiranja proračuna; daje prednost pristupu koji podrazumijeva kombinaciju kazni i nagrada s kaznama koje služe kao učinkovito odvraćajuće sredstvo, posebno za ponovne prekršitelje, istovremeno potičući poštovanje pravila;

62.

napominje da je broj prijavljenih koncentracija u 2015. značajno porastao; stoga traži da se relevantnim službama na raspolaganje stave resursi koji su im potrebni (internom preraspodjelom zaposlenika) kako bi mogle nastaviti učinkovito se nositi s tom situacijom;

63.

pozdravlja savjetovanja koja je nedavno pokrenula Komisija u vezi s određenim postupovnim i pravnim aspektima kontrole koncentracija u EU-u; poziva Komisiju da u okviru planirane reforme Uredbe o koncentracijama detaljno ispita uzimaju li se u dovoljnoj mjeri u obzir okolnosti na digitalnim tržištima kao i internacionalizacija tržišta u aktualnim postupcima ocjenjivanja; smatra da se naročito u digitalnom gospodarstvu moraju prilagoditi kriteriji za ocjenjivanje spajanja;

64.

dijeli zabrinutost u vezi s aktualnim pregovorima o spajanju društava Bayer AG i Monsanto Company Inc.; skreće pozornost na to da bi dozvoljavanje tog spajanja dovelo do europskog i svjetskog oligopola; ističe da bi to spajanje moglo rezultirati monopolom na tržištu sjemenja i pesticida koji su važni za poljoprivredni sektor; stoga poziva Komisije da provede ex ante procjenu učinka tog spajanja i traži da Komisija za nju odredi jasan rok;

65.

smatra da je u europskoj kontroli koncentracija potrebno kao kriterij u obzir uzeti kupovnu cijenu jer su spajanja na digitalnim tržištima jasno pokazala da pragovi koji se odnose na promet nisu dovoljni;

66.

poziva Komisiju da iznese zakonodavni prijedlog kojim bi se utvrdio europski okvir za koordinaciju nacionalnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje u kontroli spajanja;

67.

ponovno poziva Komisiju da pomno nadzire kako države članice provode Direktivu o naknadi štete za kršenje odredaba prava tržišnog natjecanja 2014/104/EU; ističe da se ta Direktiva mora propisno prenijeti do 27. prosinca 2016.; posebno žali zbog toga što prijenos vrlo sporo napreduje i što mnoge države članice dosad nisu predložile nacrt zakona; poziva Komisiju da kao čuvarica Ugovora podsjeti države članice na njihove obveze;

Sektorski aspekti

68.

pozdravlja Okvirnu strategiju Komisije za otpornu energetsku uniju s naprednom klimatskom politikom i suglasan je s pet međupovezanih odrednica politike koje su u njoj navedene; naglašava da su države članice odgovorne za donošenje odluka o energetskim izvorima;

69.

pozdravlja razne istrage u cilju zaštite tržišnog natjecanja, ponajprije istrage Gazproma i Bulgargaza, čiji je cilj zajamčiti tržišnu integraciju u energetskoj uniji; međutim, žali zbog prakse kupovine plina posredstvom offshore poduzeća koje se provode u nekim državama članicama i vidi je kao tipičan primjer izbjegavanja plaćanja poreza te čin koji se kosi s ispravnim funkcioniranjem energetske unije; ističe i važnost sprečavanja nastanka tržišnih struktura koje bi mogle biti prepreka djelotvornom tržišnom natjecanju u sektoru energije;

70.

uvažava napore koje Komisija ulaže u promicanje tržišne integracije obnovljivih izvora energije kako bi se izbjeglo narušavanje tržišnog natjecanja; međutim, naglašava da su države članice na konferenciji o klimi COP21 preuzele pravno obvezujuće obveze, koje se ne mogu realizirati bez konkretnih (državnih) mjera za promicanje i financiranje proizvodnje te korištenja energije iz obnovljivih izvora;

71.

ističe da europska politika tržišnog natjecanja ima velik potencijal da promiče više standarde zaštite okoliša i socijalne standarde; sa žaljenjem napominje da mađarska vlada narušava tržišno natjecanje u sektoru obnovljivih izvora energije nametanjem visokih poreza i kočenjem razvoja energetski učinkovitih tehnologija i tehnologija za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora; poziva Komisiju da i dalje podupire korištenje obnovljivim izvorima energije u Europi kako bi se postigli ciljevi zaštite okoliša definirani desetogodišnjom strategijom Europske unije za rast Europa 2020.; traži od Komisije da se i dalje zalaže za uvođenje kriterija zaštite okoliša i socijalnih i radnih kriterija u postupke javne nabave;

72.

poziva Komisiju da u cijelosti preispita Uredbu Komisije (EU) br. 267/2010 u pogledu izuzeća određenih sporazuma u sektoru osiguranja jer razmjena informacija potrebnih za izračun rizika i zajedničko pokriće rizika povećava pravnu sigurnost i konkurentnost u sektoru, čime se omogućuje ulazak novih poduzeća na tržište, povećava izbor za potrošače i poboljšavaju gospodarski uvjeti;

73.

ističe potrebu za konceptualnom i političkom diferencijacijom između pravila tržišnog natjecanja i socijalne politike dotične države članice; prepoznaje da je svaka vlada obvezna intervenirati kako bi izbjegla da njezini građani oskudijevaju energijom;

74.

poziva Komisiju i države članice da smanje poreze na energetske proizvode i donesu djelotvorne mjere za borbu protiv energetskog siromaštva;

75.

podsjeća da je energetski sustav mrežna infrastruktura koja iziskuje posebno postupanje kako bi se omogućila i još više ojačala potrošnja vlastite energije;

76.

napominje da postojeći državni monopoli, poput onoga u sektoru igara na sreću, mogu dovesti do nepoštenih i protutržišnih praksi; skreće pozornost na to da postoji rizik da vlade država članica bez provođenja javnih natječaja za dodjelu koncesija, ili provođenjem javnih natječaja koju su netransparentni i sporni, imaju mogućnost dati prednost određenim poduzećima, čime se može stvoriti izrazito protutržišna klima; poziva Komisiju da strogo nadzire postojeće državne monopole i zakonitost natječaja za davanje koncesija kako bi spriječila svako prekomjerno narušavanje tržišnog natjecanja;

77.

poziva Komisiju da predloži izmjene Uredbe (EZ) br. 261/2004 kako bi se zajamčila jednaka zaštita za sve putnike na letovima iz trećih zemalja, neovisno o tome je li riječ o prijevozniku iz EU-a ili ne;

78.

podsjeća da se člankom 42. UFEU-a poljoprivrednom sektoru dodjeljuje poseban status kada je riječ o provedbi zakonodavstva o tržišnom natjecanju, što je potvrđeno tijekom posljednje reforme zajedničke poljoprivredne politike, tako što mu se odobrava niz odstupanja i izuzeća iz odredbi članka 101. UFEU-a; smatra da se zbog trenutačne krize u uzgajivačkom sektoru pogoršava već loš položaj poljoprivrednika u lancu opskrbe hranom;

79.

smatra da su kolektivne aktivnosti proizvođačkih organizacija i njihovih udruženja, kao što su planiranje proizvodnje i pregovori o prodaji te, ovisno o slučaju, pregovaranje o ugovornim uvjetima, potrebne za postizanje ciljeva ZPP-a definiranih u članku 39. UFEU-a te bi se stoga na njih u načelu trebala primjenjivati pretpostavka usklađenosti s člankom 101. UFEU-a; napominje da se trenutačna odstupanja ne koriste u potpunosti i da nejasnost tih odstupanja, poteškoće u njihovoj primjeni te činjenica da ih nacionalna tijela za zaštitu tržišnog natjecanja nejednoliko primjenjuju ne pružaju poljoprivrednicima i njihovim organizacijama dovoljno pravne sigurnosti, što ih sprečava da se samoorganiziraju i podriva dobro funkcioniranje unutarnjeg tržišta; stoga poziva Komisiju da poboljša dostupne alate tako što će osigurati da se u sklopu politike zaštite tržišnog natjecanja bolje uzimaju u obzir specifičnosti poljoprivrednog sektora i da se razjasni područje primjene općeg odstupanja za poljoprivredu te posebnih pravila za mliječne proizvode, maslinovo ulje, goveđe i teleće meso te posebnih izuzeća u skladu s člankom 101. stavkom 3. UFEU-a;

80.

poziva Komisiju da se bori protiv nepoštenih trgovinskih praksi u lancu opskrbe hranom koje štete poljoprivrednicima i potrošačima i da protiv njih poduzme obvezujuće regulatorne mjere na razini EU-a; traži od Komisije i nacionalnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje da reagiraju na zabrinutost izazvanu kumulativnim učinkom koji koncentracija u sektoru distribucije na nacionalnoj razini i razvoj udruženja velikih distributera na međunarodnoj i europskoj razini imaju na početak lanca opskrbe hranom i na trgovce na malo i potrošače; smatra da se tim strukturnim promjenama mogu destabilizirati cijene te sniziti prihod poljoprivrednika i da se njima hrani zabrinutost oko mogućih strateških ulančavanja, niže razine tržišnog natjecanja i smanjenog manevarskog prostora za ulaganja u inovacije unutar lanca opskrbe hranom;

81.

naglašava da se politikom tržišnog natjecanja brane interesi potrošača, ali se ne uzimaju u obzir interesi poljoprivrednih proizvođača; ističe da se u okviru politike tržišnog natjecanja mora pridati jednaka važnost obrani interesa poljoprivrednih proizvođača kao što se pridaje obrani interesa potrošača tako što će se osigurati da su uvjeti tržišnog natjecanja i pristupa unutarnjem tržištu pošteni tako da se pogoduje ulaganjima, zapošljavanju, inovacijama, isplativosti bavljenja poljoprivredom te uravnoteženom razvoju ruralnih područja u EU-u;

82.

ustraje u tome da se pojam „poštene cijene” ne bi trebao smatrati najnižom mogućom cijenom, već se mora tumačiti razumno, a treba i dozvoliti poštenu naknadu za svakog aktera u lancu opskrbe hranom;

83.

poziva Komisiju da Parlamentu i Vijeću stavi na raspolaganje povijest slučajeva u kojima su se poljoprivrednici u različitim državama članicama koristili postojećim izuzećima iz primjene članka 225. Uredbe o jedinstvenom ZOT-u te da pojasni područje primjene takvih odstupanja, kao i pojedinačna izuzeća iz primjene pravila o tržišnom natjecanju utvrđena u članku 101. stavku 3. UFEU-a; poziva Komisiju da posebno pojasni mogu li se iz primjene zakonodavstva o tržišnom natjecanju izuzeti dogovori o održivosti u lancu opskrbe hranom koji su sklopljeni u cilju ispunjavanja društvenih zahtjeva i čije mjere nadilaze zakonom propisane zahtjeve ako se zahvaljujući njima unapređuje proizvodnja i promiču inovacije uz istodobno stvaranje koristi za potrošače;

84.

poziva Komisiju da obuhvatnije pristupi definiranju „vladajućeg položaja” poljoprivrednih poduzeća ili velikog broja tih poduzeća povezanih horizontalnim dogovorom, kao i definiranju njihove zloupotrebe takvog položaja, uzimajući u obzir stupanj koncentracije i ograničenja koja proistječu iz pregovaračke snage sektora poljoprivrednih ulaganja, prerade i maloprodaje;

85.

slaže se da se koncept „relevantnog tržišta” u okviru jedinstvenog poljoprivrednog tržišta treba razraditi i da ga se treba promatrati ponajprije na razini Unije, prije nego se u obzir uzmu niže razine, kako se strogim razgraničenjem područja djelatnosti poljoprivrednih poduzeća ne bi ugrozili napori uloženi u koncentraciju poljoprivredne ponude;

86.

smatra da se poljoprivrednicama mora u svim sektorima proizvodnje jamčiti pravo na kolektivno pregovaranje, pa i mogućnost primjene minimalnih cijena;

87.

vjeruje da bi se poljoprivrednici trebali angažirati u udruženjima proizvođača i iskoristiti njihov potencijal, uključujući proizvođačke zadruge, njihova udruženja i međusektorska tijela; poziva Komisiju da pospješi učinkovitost tih alata kolektivne samopomoći tako što će razjasniti i pojednostavniti pravila koja se primjenjuju na njih kako bi se ojačale pregovaračka moć i konkurentnost poljoprivrednika, štiteći pritom načela utvrđena u članku 39. UFEU-a;

88.

poziva Komisiju da se pobrine za brzu aktivaciju članka 222. Uredbe o jedinstvenom ZOT-u tijekom razdoblja znatnih tržišnih neravnoteža te da nastavi s ocjenom učinkovitosti te mjere kada se ona primjenjuje na tržište mljekarskih proizvoda kako bi mogla predložiti dodatne privremene prilagodbe zakonodavstva o tržišnom natjecanju i procedura tijekom razdoblja znatnih tržišnih neravnoteža;

89.

u tom kontekstu pozdravlja činjenicu da su nedavno objavljene smjernice za primjenu tih specifičnih pravila; međutim, smatra da ta pravila nemaju dovoljan pravni doseg i da su kriteriji koje je potrebno ispuniti prestrogi i suviše neujednačeni među sektorima da daju potrebnu razinu pravne jasnoće i sigurnosti poljoprivrednicima koji žele iskoristiti ta odstupanja;

90.

smatra da uvrštavanje tržišta maslinovog ulja u relevantnog tržišta ne odgovara u potpunosti uvjetima koji trenutačno na njemu vladaju i stoga predlaže da se s tržištem maslinovog ulja za potrošače postupa kao s jedinstvenim tržištem kako bi se unaprijedila provedba pravila iz članka 169. Uredbe o jedinstvenom ZOT-u;

91.

smatra da zbog fluktuacija u proizvodnji maslinovog ulja koje su uglavnom posljedica vremenskih uvjeta, a kako bi se zajamčilo ostvarivanje ciljeva organizacija proizvođača i udruženja tih organizacija, treba voditi računa o slučajevima kada su te organizacije prisiljene otkupiti maslinovo ulje od nečlanova te pritom zajamčiti da je u odnosu na stavljanje na tržište proizvoda vlastitih članova ta aktivnost samo pomoćnog karaktera;

92.

predlaže da se područje primjene pravila iz članka 170. za proizvodnju govedine i teletine proširi na sektor tova stoke kako bi se osigurala njihova bolja provedba;

93.

u kontekstu ukidanja kvota u sektoru šećera pozdravlja ugovorni okvir (13) koji se još uvijek primjenjuje na uzgajivače šećerne repice, njihove organizacije i prerađivače šećera i koji im dozvoljava da pregovaraju o uvjetima podjele vrijednosti, ovisno o događajima na tržištu šećera ili drugim tržištima sirovina; poziva države članice da osiguraju da se ta mogućnost ponudi svim operatorima u sektoru kako bi se postigli ciljevi Uredbe o jedinstvenom ZOT-u, čime bi se osigurala dobra ravnoteža prava i obveza za poduzeća iz sektora šećera i proizvođača šećerne repice;

94.

poziva Komisiju da ocijeni jačinu utjecaja koji trgovci na malo imaju na poduzeća koja proizvode njihove proizvode vlastite robne marke;

95.

ponovno iznosi stav Parlamenta (14) koji zagovara usvajanje okvirnog zakonodavstva na razini EU-a kako bi se riješio problem nepoštenih trgovinskih praksi u lancu opskrbe hranom; ističe da se tim zakonodavstvom mora osigurati prilika poljoprivrednicima i potrošačima da se okoriste poštenim uvjetima prodaje i kupnje;

96.

smatra da je cjelovita i zadovoljavajuća provedba „mliječnog paketa” (15) preduvjet za jačanje sektora mlijeka i mliječnih proizvoda i poziva Europsku komisiju da predloži produženje primjene „mliječnog paketa” na razdoblje nakon sredine 2020-ih i da razmotri mogućnost širenja područja primjene tih propisa i na druge poljoprivredne sektore;

97.

prima na znanje zaključke studije Glavne uprave za tržišno natjecanje naslovljene „Ekonomski utjecaj suvremene maloprodaje na izbor i inovacije u prehrambenom sektoru EU-a”, među ostalima taj da možda postoji negativna korelacija između inovacija i probijanja proizvoda robne marke na tržište hrane; poziva Europsku komisiju da Europski parlament obavijesti o opsegu tekućih rasprava s ciljem da se utvrdi dovodi li ta negativna korelacija do smanjenja inovacija i raznolikosti proizvoda dostupnih potrošačima i koje bi dugoročne posljedice to moglo imati na lanac opskrbe i situaciju poljoprivrednika;

98.

ponavlja da je potrebno postupno razvijati okvir EU-a za tržišno natjecanje kako bi se u praćenje lanca opskrbe hranom u Europi uvrstili pokazatelji Organizacije Ujedinjenih naroda za prehranu i poljoprivredu koji se koriste za procjenu održivosti prehrambenih i poljoprivrednih sustava (SAFA), uključujući pokazatelje u poglavljima „Poštene cijene i transparentni ugovori” (S.2.1.1) i „Pravo dobavljača” (S2.2.1);

99.

ističe da bi prekomjerno oporezivanje bilo kojeg sektora moglo lako uništiti tržišno natjecanje, a bilo bi i protivno interesima potrošača;

100.

poziva da se nastavi raditi na razvoju europskog instrumenta za praćenje cijena prehrambenih proizvoda kako bi se s pomoću boljih i u većoj mjeri raščlanjenih podataka pospješilo otkrivanje kriza u poljoprivredno-prehrambenom sektoru; u tom pogledu ističe potrebu za time da organizacije poljoprivrednika sudjeluju u prikupljanju i pojašnjavanju podataka;

101.

poziva Komisiju da propisno vodi računa o učinku eventualnih poremećaja na tržištu koje bi trgovinski sporazumi s trećim zemljama mogli prouzročiti za poljoprivredne proizvođače u Europi s obzirom na osjetljivu financijsku situaciju u kojoj se nalaze i njihovu ključnu ulogu u našem društvu; smatra da bi Komisija posebnu pozornost trebala posvetiti sporazumima s onim zemljama koje imaju znatno manje propisa u poljoprivredi i zdravstvu od EU-a;

102.

poziva Komisiju da, s obzirom na činjenicu da narušavanje dovodi do fragmentacije tržišta te potencijal velikih supermarketa koji dominiraju tržištem da naruše tržišno natjecanje u lancima opskrbe, istraži narav i bit narušavanja natjecanja na tržištu trgovine na malo te da ispita učinak teritorijalnih ograničenja u opskrbi na trgovce; ističe važnost toga da svi dionici objave relevantne informacije; snažno potiče Komisiju da se ponovno počne baviti pitanjima održavanja cijena u maloprodaji;

103.

vjeruje da bi Komisija trebala dodatno pojačati povezanost politike tržišnog natjecanja i prometne politike; napominje da se u tematskom izvješću Europskog revizorskog suda br. 21/2014 navodi kako bi povezanost u Europi trebala biti temeljena na gospodarskoj održivosti, osim u posebnim slučajevima posebnih slučajeva regionalnih zračnih luka ili zračnih luka u zabačenim područjima; žali zbog činjenice da ulaganja u zračne luke nisu uvijek proizvela željene učinke; stoga poziva Komisiju da prepozna uspješne i neuspješne projekte razvoja zračnih luka; poziva Komisiju da revidira Uredbu (EZ) br. 868/2004 kako bi se osnažila tržišna pozicija zrakoplovne industrije EU-a, učinkovitije spriječilo nepošteno tržišno natjecanje, zajamčila uzajamnost i uklonile nepoštene prakse, kao što su subvencije i državne potpore koje se dodjeljuju zračnim prijevoznicima iz određenih trećih zemalja; poziva Komisiju da istraži jesu li određene prakse koje se temelje na postojećim bilateralnim sporazuma o uslugama zračnog prijevoza, koje su države članice potpisale sa zemljama koje nisu članice EU-a, štetne za pošteno tržišno natjecanje među prijevoznicima i zračnim lukama i jesu li one protivne interesima europskih potrošača; također poziva Komisiju da se učinkovito bori protiv praksi protivnih načelima tržišnog natjecanja koje potencijalno ugrožavaju mogućnost europskih potrošača da koriste različite internetske kanale, među kojima su usluge za usporedbu rezultata metaistraživanja i internetski putnički agenti;

104.

poziva Komisiju i države članice da pokažu snažniju političku volju za daljnjim produbljenjem i jačanjem jedinstvenog tržišta prometa te za uspostavom jednakih uvjeta za sve kako bi se zajamčilo otvoreno i pošteno tržišno natjecanje između javnih i privatnih subjekata u prometnom, poštanskom i turističkom sektoru, pri čemu treba poštovati druge politike, ciljeve i načela EU-a, uključujući socijalnu dimenziju, što je važno za neometano funkcioniranje unutarnjeg tržišta prometa;

105.

ističe važnost koju povezanost i prometne infrastrukture imaju za preživljavanje, gospodarski razvoj i pružanje javnih i privatnih usluga u regionalnim i udaljenim područjima;

106.

stoga se nada da će uspostava globalne mreže TEN-T biti dovršena;

107.

ističe da potreba da se prava radnika u prometnom sektoru djelotvornije zaštite od zlouporabe ne bi trebala biti izgovor za ograničenje slobodnog tržišnog natjecanja među subjektima iz različitih država članica; poziva Komisiju da poštuje načela proporcionalnosti i supsidijarnosti prilikom sastavljanja zakona koji će imati znatan utjecaj na funkcioniranje jedinstvenog prometnog tržišta;

108.

prima na znanje izazove s kojima su zbog nastajanja jedinstvenog digitalnog tržišta suočeni poštanski operatori; ističe da uspjeh tog ambicioznog projekta, posebno u području trgovine na internetu, u velikoj mjeri ovisi o obliku koji će poprimiti tržište poštanskih usluga isporuke pošiljki; ističe potrebu da se zajamče pošteni i ujednačeni uvjeti prekograničnog tržišnog natjecanja za privatne subjekte i javne operatore koji pružaju komercijalne usluge;

109.

naglašava da svaka politika tržišnog natjecanja treba poštovati socijalna prava svih operatora u dotičnim sektorima;

110.

naglašava činjenicu da države članice često loše provode zakonodavstvo EU-a u području prometa i da ne poštuju načela iz Ugovora, posebno ako središnja vlast ima monopol nad upravljanjem prometnim sektorom; poziva Komisiju i države članice da pravilno provode i izvršavaju postojeće zakonodavstvo EU-a, što je ključno za pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta, kako bi se ostvarila dodatna korist za poduzeća i industriju, potrošače, socijalne uvjete radnika i okoliš;

111.

ističe važnost uklanjanja fizičkih, tehničkih i regulatornih prepreka između država članica kako bi se spriječila fragmentiranost jedinstvenog tržišta i potakla prekogranična mobilnost i teritorijalna suradnja te kako bi se na taj način potaklo tržišno natjecanje;

112.

skreće pozornost Komisiji na neizravne prepreke tržišnom natjecanju koje proizlaze iz razlika u pravilima o oporezivanju, sigurnosti, razlika u razdobljima vožnje i odmora, homologaciji i putničkim pravima;

113.

pozdravlja napredak postignut u području digitalnih tehnologija u prometnom i turističkom sektoru, zahvaljujući kojima se promiče tržišno natjecanje, otvaraju radna mjesta, olakšava pristup MSP-ova većim tržištima te se ostvaruju konkretne koristi za potrošače; ističe da će digitalizacija i dobrodošao razvoj ekonomije suradnje uzrokovati znatne promjene u operativnom okruženju tih sektora i da je potreban primjeren i jasan pravni okvir kako bi se iskoristile prednosti procesa digitalizacije;

114.

ističe da subjekti koji djeluju na osnovi novih poslovnih modela pozitivno utječu na tržište EU-a u području prometa i turizma, posebno time što usluge postaju pristupačnije i kvalitetnije;

115.

pozdravlja namjeru Komisije da sklopi vanjske sporazume o zračnom prometu s nekoliko ključnih zemalja i regija u svijetu; smatra da će se tako ne samo poboljšati pristup tržištu, već i otvoriti nove poslovne prilike za europski sektor zrakoplovstva s vodećom pozicijom u svijetu, otvoriti visokokvalitetna radna mjesta, očuvati strogi standardi sigurnosti, uzeti u obzir prava radnika u tom sektoru i ostvariti korist za potrošače; ističe da Parlament ima važnu ulogu u tim pregovorima;

116.

poziva Komisiju da u okviru pregovora o vanjskim sporazumima o zračnom prometu uvrsti klauzulu o poštenom tržišnom natjecanju kako bi se zajamčili jednaki uvjeti za sve;

117.

smatra da je u okviru lučkih usluga potrebno uspostaviti sve otvoreniji, konkurentniji i transparentniji regulatorni okvir za javne luke u Europi, pri čemu treba stvoriti dodatne prilike za zapošljavanje;

118.

vjeruje da potrošači mogu imati koristi od veće konkurencije nastale postupnim otvaranjem europskog tržišta cestovnog prijevoza tereta, ali oštro osuđuje činjenicu da određene mjere koje se primjenjuju u nekim državama članicama ugrožavaju cjelovitost jedinstvenog tržišta u tom području; podržava stav Komisije kada je riječ o suočavanju s tim mjerama;

119.

nada se da to otvaranje tržišta prijevoza tereta neće biti dodatni uzrok socijalnog dampinga te također žali zbog pojave fiktivnih poduzeća;

120.

nadalje, žali zbog toga što se u politici EU-a pitanju manjih kombija nije pristupilo na odgovarajući način usprkos tome što se sve više koriste za izbjegavanje pravilne primjene zakonodavstva o zapošljavanju, sigurnosti i zaštiti okoliša;

121.

poziva Komisiju da pomno prati trendove oligopolističkog dampinga cijena, posebno u zrakoplovstvu i sektoru autobusnog prijevoza na dugim relacijama, te inzistira na ispravnoj primjeni prava EU-a i na poštenim i jednakim uvjetima tržišnog natjecanja u intermodalnom prijevozu;

122.

poziva na brzo zaključenje pregovora o četvrtom željezničkom paketu i smatra da bi se time željeznički prijevoz putnika time trebao dodatno otvoriti za konkurenciju i da bi se trebala poboljšati učinkovitost željezničkog sektora, jamčeći pritom kvalitetu i kontinuitet obveza javnih usluga;

123.

pozdravlja donošenje tehničkog stupa četvrtog željezničkog paketa i smatra da će se time povećati sigurnost željeznica i istovremeno ukloniti tehničke prepreke tržišnom natjecanju zahvaljujući interoperabilnosti;

124.

ističe važnost turizma kao ključnog pokretača gospodarskog rasta i otvaranja radnih mjesta te poziva Komisiju da zauzme proaktivan pristup promicanju konkurentnosti europskog turističkog sektora i uspostavi pogodnog okruženja za njegov rast i razvoj;

125.

podsjeća da su poštanske usluge, a posebno prekogranična dostava paketa, od temeljne važnosti za razvoj sektora e-trgovine širom EU-a; pozdravlja protumonopolsku istragu Komisije u području sektora e-trgovine i potiče je da i dalje prati razvoj poštanskog tržišta i tržišta dostave paketa;

126.

naglašava da je potrebno financirati projekte održivog, pristupačnog, sigurnog prometa koji mogu doprinijeti boljem funkcioniranju cijelog europskog prometnog sustava;

127.

poziva na upotrebu sredstava EU-a, poput Instrumenta za povezivanje Europe, Kohezijskog fonda, Europskog fonda za regionalni razvoj i Obzora 2020., u cilju razvoja europske prometne infrastrukture i povećanja broja i kvalitete usluga;

128.

poziva države članice da posvete dovoljno pozornosti dovršavanju prekograničnih infrastrukturnih projekata i da svoje najvažnije prometne planove koordiniraju sa susjednim državama članicama;

129.

smatra da je važno u potpunosti iskoristiti inovativne financijske instrumente, poput Europskog fonda za strateška ulaganja, koji su pogodni za financiranje projekata u sektoru prometa s ciljem poticanja rasta i konkurentnosti; međutim naglašava da sredstva namijenjena za jamstveni fond EFSU-a ne mogu biti na štetu Instrumenta za povezivanje Europe i Obzora 2020., ključnih instrumenata za razvoj zajedničkog tržišta u prometnom sektoru;

130.

ističe da bi potpuno otvaranje tržišta željezničkog prometa moglo imati niz pozitivnih posljedica za operatore i putnike iz svih država članica; međutim napominje da je u okviru tog postupka potrebno uzeti u obzir različite stupnjeve razvoja željezničke infrastrukture u državama članicama; ističe potrebu da se u idućem višegodišnjem financijskom okviru zadrže trenutačne razine ulaganja za uklanjanje razlika u željezničkoj infrastrukturi;

131.

ističe da potreba da se prava radnika u prometnom sektoru djelotvornije zaštite od zlouporabe ne bi trebala biti izgovor za ograničenje slobodnog tržišnog natjecanja među subjektima iz različitih država članica; poziva Komisiju da poštuje načela proporcionalnosti i supsidijarnosti prilikom sastavljanja zakona koji će imati znatan utjecaj na funkcioniranje jedinstvenog prometnog tržišta;

132.

potiče Komisiju da iznese analitičke metode za definiranje novih relevantnih tržišta povezanih s digitalizacijom gospodarstva, a posebno s pojavom konvergencije tehnologija i velike komercijalne uporabe osobnih podataka;

133.

poziva države članice da uklone koncesije za ceste oko urbanih područja, u slučaju kad podrazumijevaju plaćanje cestarine, kako bi se zajamčila stvarna konkurentnost među europskim cestovnim prijevoznim poduzećima;

134.

traži od Komisije da istraži slučajeve navodnih prijevara u vezi s PDV-om u sektoru svinjogojstva; žali zbog toga što Komisija još nije pokrenula istragu o tome, unatoč pritužbama koje je dobila od udruga poljoprivrednika;

135.

smatra da korisnik ne bi trebao plaćati naknadu za tekući i štedni račun, osim ako su povezani s posebnim uslugama;

136.

ponovno izražava zabrinutost (kao što je naveo u svojoj rezoluciji od 11. lipnja 2013. o socijalnom stanovanju u Europskoj uniji (16)) zbog restriktivne definicije socijalnog stanovanja koju je Komisija utvrdila u okviru politike tržišnog natjecanja; poziva Komisiju da pojasni tu definiciju na temelju razmjene dobrih praksi i iskustava među državama članicama i da pritom uzme u obzir činjenicu da je politika socijalnog stanovanja u različitim državama članicama, regijama i lokalnim zajednicama različito osmišljena i da se različito vodi;

137.

žali zbog toga što Komisija nije brzo i odlučno reagirala na pokušaje nekih država članica da ograniče slobodno tržišno natjecanje u prometnom sektoru; poziva na ukidanje tih praksi i na poduzimanje svih mogućih mjera kako bi se zajamčio jednak pristup jedinstvenom tržištu po jednakim uvjetima za subjekte iz svih država članica koji djeluju u tom sektoru;

138.

smatra da je važno zajamčiti konkurenciju na europskom unutarnjem tržištu financijskih usluga, uključujući i osiguranja te da se imajući to u vidu treba omogućiti njihova prekogranična dostupnost;

139.

ponovno poziva Komisiju da objavi rezultate aktualnih istraga o konkurentnom postupanju u sektorima opskrbe hranom, energetike, prijevoza i medija;

140.

odbija zahtjev u skladu s kojim korisnik, da bi koristio njihove usluge, mora imati stalno prebivalište u državi članici u kojoj financijska institucija ili osiguravatelj imaju sjedište, jer je to u suprotnosti s ciljem unutarnjeg tržišta maloprodajnih financijskih usluga;

141.

poziva na to da se smjesta ispita zabrinutost u vezi s tržišnim natjecanjem u sektoru motoutrka Formule 1;

142.

poziva Komisiju da pri razvoju i provedbi politike tržišnog natjecanja uzme u obzir činjenicu da najveći broj poduzeća u EU-u čine mikropoduzeća i mala i srednja poduzeća; u tom kontekstu naglašava potrebu za razumljivim pravilima tržišnog natjecanja za manja poduzeća koja unutar jedinstvenog tržišta žele poslovati na internetu i preko granica;

143.

isto tako, podsjeća Komisiju da financijske institucije i dalje otkazuju platne kartice ako se njihov nositelj preseli u drugu državu članicu te traži da se donesu mjere u tom području, koje bi uključivale i upozoravanje nacionalnih vlasti;

144.

ističe potrebu da se borbom protiv zlouporaba u farmaceutskoj industriji zajamči pristup lijekovima; napominje da je potrebno poticati uporabu generičkih lijekova u zdravstvenim sustavima država članica kada su takvi lijekovi dostupni;

145.

ističe da je pristup gotovini preko bankomata jedna od osnovnih usluga koja treba biti na raspolaganju bez ikakvih diskriminirajućih, protutržišnih ili nepoštenih praksi i da stoga ne smije iziskivati pretjerano velike troškove;

146.

ističe potrebu za borbom protiv nepoštenih kolektivnih bojkota koji se definiraju kao situacije u kojima skupina konkurenata dogovori isključivanje aktualnog ili potencijalnog konkurenta, to jest kao ograničenja tržišnog natjecanja s obzirom na cilj;

147.

izražava zabrinutost zbog skandala sa slučajevima „kružnih vrata” u tijelima EU-a, a naročito zbog slučaja bivše povjerenice za tržišno natjecanje Neelie Kroes koja ne samo da će lobirati za Uber, nego je i dovedena u vezu s otkrićima u slučaju Bahamas Leaksa;

Ususret učinkovitijem radu nacionalnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje

148.

pozdravlja decentraliziranu provedbu pravila tržišnog natjecanja EU-a u Europi, ali smatra da učinkovitost zaštite građana i poduzeća od praksi kojima se narušava tržišno natjecanje ne bi trebala ovisiti samo o državi članici rezidentnosti; smatra da je Uredba (EZ) br. 1/2003 o provedbi pravila o tržišnom natjecanju uvelike doprinijela stvaranju ravnopravnih polazišnih uvjeta za poduzeća na cijelom europskom jedinstvenom tržištu; no ističe da između nacionalnih sustava i nacionalnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje i dalje postoje razlike, posebno u pogledu neovisnosti, utvrđivanja novčanih kazni i pokajničkih programa; smatra da su učinkovite i jednake postupovne odredbe od ključne važnosti za provedbu protumonopolskih propisa EU-a i jamčenje pravne sigurnosti za potrošače i poduzeća; poziva tijela država članica nadležna za tržišno natjecanje da u velikoj mjeri iskoriste mogućnosti europske suradnje u okviru Europske mreže za tržišno natjecanje (ECN);

149.

stoga smatra neophodnim da nacionalna tijela na području EU-a nadležna za tržišno natjecanje imaju sredstva i instrumente koji su im potrebni za učinkovito provođenje pravila EU-a o tržišnom natjecanju, uključujući alate za otkrivanje, rješavanje i kažnjavanje kršenja pravila te pokajničke programe kako bi poduzeća mogla priznati postojanje kartela u Europi;

150.

ponavlja da je neovisnost tijela nadležnih za tržišno natjecanje od najveće važnosti te da ona uključuje osiguravanje dostatnih resursa koji su im potrebni za obavljanje zadaća;

151.

u tom kontekstu pozdravlja savjetovanja Komisije koja će vjerojatno dovesti do zakonodavnog prijedloga za jačanje instrumenata nacionalnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje za provedbu i sankcije odnosno do takozvane mreže ECN+; ponavlja da to što su različita tijela odgovorna za provedbu u istim ili povezanim slučajevima nosi rizik od preklapanja i potencijalno neusklađenih mjera, čime se umanjuje pravna sigurnost i stvaraju nepotrebni troškovi za poduzeća; stoga poziva Komisiju da iznese prijedlog djelovanja EU-a u cilju toga da nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje učinkovitije i na dosljedan i usklađen način provode pravila kako bi se mogao realizirati puni potencijal decentraliziranog sustava provedbe prava tržišnog natjecanja EU-a; traži da se u okviru postupka suodlučivanja u potpunosti uključi Parlament;

152.

ističe da je međunarodna suradnja među tijelima nadležnim za tržišno natjecanje nužna u globaliziranom svijetu; stoga podržava angažiranost Komisije i nacionalnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje u Međunarodnoj mreži za tržišno natjecanje; poziva Komisiju da preispita mogućnost da se s još više trećih zemalja sklope sporazumi o tržišnom natjecanju, kojima se omogućuje razmjena informacija među tijelima koja vode istrage na području tržišnog natjecanja; naglašava da sporazumi o tržišnom natjecanju koji su dosad sklopljeni sa Švicarskom i s Kanadom mogu služiti kao primjer za buduće sporazume te vrste; također smatra da bi međunarodni sporazumi o trgovini i ulaganjima trebali sadržavati iscrpno poglavlje o tržišnom natjecanju;

153.

poziva Komisiju da, ne dovodeći u pitanje neovisnost nacionalnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje, procijeni u kojoj se mjeri nacionalne sankcije za kršenja pravila razlikuju među državama članicama i ispita je li moguće i poželjno umanjiti te razlike;

154.

smatra presudnim da Komisija nastavi promicati prisniju suradnju nacionalnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje u EU-u;

155.

vjeruje da je neovisnost Glavne uprave za tržišno natjecanje najvažnija za uspješno ostvarenje njezinih ciljeva; ponovno poziva da se odjeli u kojima se smjernice sastavljaju strogo odvoje od odjela koji su odgovorni za primjenu tih smjernica; poziva Komisiju da preusmjeri dostatne financijske i ljudske resurse Glavnoj upravi za tržišno natjecanje; traži da Komisija ima inženjere s dostatnim tehničkim znanjem kada istražuje poduzeća visoke tehnologije; poziva Komisiju da uskladi etička pravila koja bi vrijedila za tim glavnog ekonomista Glavne uprave za tržišno natjecanje s praksom drugih dužnosnika Komisije;

Demokratsko jačanje politike tržišnog natjecanja

156.

pozdravlja nastojanja gđe Vestager, aktualne povjerenice za tržišno natjecanje, oko održavanja redovitoga strukturiranog dijaloga s Parlamentom, prije svega s Odborom za ekonomsku i monetarnu politiku i Radnom skupinom za politiku tržišnog natjecanja; traži od Komisije da pruži detaljnije povratne informacije o konkretnim zahtjevima iz godišnjeg izvješća Parlamenta o tržišnom natjecanju; smatra da bi strukturirani dijalog posvećen tomu mogao doprinijeti iscrpnijim mjerama u nastavku na godišnja izvješća o tržišnom natjecanju;

157.

pozdravlja inicijative Komisije za javno savjetovanje pri provedbi kontrole spajanja i poziva je da s Parlamentom raspravi o njegovim rezultatima

158.

poziva na proširenje dijaloga između europskih institucija i nacionalnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje, a posebno na to da se njime obuhvate razmjene gledišta s odborima Europskog parlamenta

159.

ponavlja svoj poziv Komisiji da u obvezujuće pravne propise uvrsti smjernice o utvrđivanju novčanih kazni;

Međunarodna dimenzija politike tržišnog natjecanja

160.

pozdravlja činjenicu da se Komisija zalaže za otvorenu i konstruktivnu razmjenu u pitanjima globalnoga tržišnog natjecanja; pozdravlja napredak u vezi s odredbama o tržišnom natjecanju u nekim sporazumima o slobodnoj trgovini, no također poziva Komisiju da nastavi raditi na tome da odredbe o tržišnom natjecanju i državnim potporama budu dio svih pregovora o sporazumima o slobodnoj trgovini;

161.

ističe da pošteno tržišno natjecanje u područjima trgovine, usluga i ulaganja ima pozitivan učinak na socijalni i gospodarski razvoj za EU i trgovinske partnere EU-a; poziva Komisiju i Vijeće da brzo nastave s radom na modernizaciji instrumenata trgovinske zaštite koji su potrebni kako bi se zajamčilo pošteno tržišno natjecanje na tržištu Unije te smatra da bi se trgovinskim sporazumima sustavno trebali rješavati problemi nepoštene trgovinske praske trećih zemalja;

162.

poziva Komisiju da surađuje s trgovinskim partnerima kako bi osigurala da njihova tržišta budu otvorenija poduzećima iz EU-a, pogotovo u području energije, prometa, telekomunikacija, javne nabave i usluga, uključujući usluge pružene u okviru obavljanja reguliranih profesija;

163.

poziva Komisiju da u sve trgovinske sporazume uključi ambiciozne odredbe o tržišnom natjecanju te da provodi učinkovit nadzor kako bi utvrdila primjenjuju li strane sporazuma pravilno elemente tih odredbi koji se odnose na sva pravila, uključujući odredbe o državnim potporama, te u odnosu na sve gospodarske subjekte;

164.

naglašava važnost podržavanja zemalja u razvoju u njihovim naporima da u praksi promiču i provode pravila tržišnog natjecanja;

165.

poziva Komisiju da podrži napore za uspostavljanje sveobuhvatne baze podataka prilagođene korisnicima u kojoj će se nalaziti odredbe o tržišnom natjecanju prikupljene iz sporazuma o slobodnoj trgovini i kojom bi moglo upravljati Tajništvo WTO-a;

166.

pozdravlja napredak u smanjivanju izvoznih subvencija postignut na Ministarskoj konferenciji WTO-a u Nairobiju kako bi se zajamčilo nenarušeno odvijanje tržišnog natjecanja na međunarodnim poljoprivrednim tržištima; u tom kontekstu ističe osjetljivost poljoprivrednog sektora te potrebu da se poduzmu jasne i učinkovite mjere, između ostalog u okviru sporazuma WTO-a, što će dozvoliti europskim proizvođačima da ostanu konkurentni na međunarodnim tržištima;

167.

ponavlja da je jednak pristup prirodnim resursima, uključujući energente, presudan za pošteno i ravnopravno natjecanje na svjetskom tržištu te poziva Komisiju da u trgovinske sporazume uključi odredbe kojima se poboljšava pristup takvim resursima, uključujući odredbe o praksama poduzeća u državnom vlasništvu kojima se narušava tržišno natjecanje te o nediskriminaciji i tranzitu;

168.

ističe da je politika tržišnog natjecanja važan element unutarnjeg tržišta, kao što je navedeno u Ugovoru; ponavlja da je za jačanje održivog rasta, zapošljavanja i inovacija u EU-u potrebno konkurentno i potpuno funkcionalno jedinstveno tržište i da su napori u cilju očuvanja poštenog tržišnog natjecanja u EU-u u cjelini u interesu potrošača, start-up poduzeća i malih i srednjih poduzeća; smatra da se provedba zakonodavstva EU-a ne bi smjela slabiti korištenjem EU Pilota umjesto službenog postupka zbog povrede te da je potrebno nastojati očuvati tržišno natjecanje;

169.

potiče Komisiju da svoje napore za osiguravanje poštenog tržišnog natjecanja ne ulaže isključivo u istaknute slučajeve protiv poznatih velikih trgovačkih društava; podsjeća Komisiju da je osiguravanje poštenog tržišnog natjecanja važno i za mala i srednja poduzeća;

170.

poziva na jačanje slobode izbora za potrošače; smatra da pravo na prenosivost podataka koje je utvrđeno u Općoj uredbi o zaštiti podataka predstavlja dobar pristup jačanju potrošačkih prava i tržišnog natjecanja; ističe da je potrebno proučiti kako bi se mogla ojačati interoperabilnost među digitalnim mrežama uz pomoć otvorenih standarda i sučelja;

171.

poziva Komisiju da ispita i ispravi situaciju u kojoj se nalaze neovisni trgovci na malo, kojima je propisima o tržišnom natjecanju dopuštena međusobna suradnja u okviru njihovih tradicionalnih trgovina, ali ih se optužuje za nepošteno tržišno natjecanje ako zajednički sudjeluju u uslugama e-trgovine;

172.

poziva Komisiju da se pobrine za to da se pravila EU-a o javnoj nabavi pravovremeno provedu, posebice u pogledu razvoja e-nabave i novih odredbi kojima se potiče podjela ugovora na grupe, što je nužno za poticanje inovacija i konkurentnosti te za podupiranje malih i srednjih poduzeća na tržištima nabave;

173.

poziva Komisiju da preko normizacije spriječi stvaranje monopola ili zatvorenih vrijednosnih lanaca; smatra da je potrebno uvesti žalbeni postupak kako bi se revidirale norme za koje postoji opasnost da će utjecati na konkurentnost;

174.

izražava zabrinutost zbog razine koncentracije u nekim sektorima, kao što su kemijski sektor, u svjetlu nedavnih spajanja; traži od Komisije da pojasni kako omogućava ulazak na tržište, posebice za start-up poduzeća; traži od Komisije da prouči treba li tržišnu moć poduzeća koja proizlazi iz informacija i podataka, te iz rukovanja takvim informacijama i podacima, kao i broj korisnika, uzeti u obzir kao kriterij ispitivanja za nadzor spajanja; poziva da se prouči može li objedinjavanje podataka i informacija, osobito o potrošačima, rezultirati narušavanjem tržišnog natjecanja;

175.

smatra da je konkurentnost u telekomunikacijskom sektoru ključna za poticanje inovacija i ulaganja u mreže, kao i za pružanje izbora usluga za potrošače; smatra da je širenje širokopojasne mreže ključno za dovršenje jedinstvenog digitalnog tržišta; s tim u vezi pozdravlja činjenicu da će Komisija pri primjeni Smjernica u vezi s državnim potporama za širokopojasne mreže uzeti u obzir strateške ciljeve u području povezivosti, kako je utvrđeno u paketu mjera za telekomunikacije;

176.

napominje da se u najnovijem izvješću Europskog revizorskog suda o neusklađenosti s pravilima o državnim potporama u kohezijskoj politici govori o znatnoj razini neusklađenosti te poziva na to da se provede niz preporuka; izražava zabrinutost zbog tih zaključaka jer takva situacija narušava dobro funkcioniranje unutarnjeg tržišta te stoga poziva Komisiju da uzme u obzir preporuke Revizorskog suda i da uloži veće napore kako bi se izbjegli daljnji nedostatci;

177.

podržava mjere za suzbijanje kartela koje provodi Komisija kao što su nedavne mjere u maloprodajnom prehrambenom sektoru i sektoru optičkih diskovnih pogona čiji je cilj jamčenje poštenih cijena za potrošače;

178.

traži od Komisije da ispita postoje li razlike u prodaji proizvoda na jedinstvenom tržištu koje bi mogle imati negativan utjecaj na lokalne proizvođače, posebno mala i srednja poduzeća;

179.

napominje da je u svojoj Rezoluciji o godišnjem izvješću o politici tržišnog natjecanja za 2014. Parlament pozvao Komisiju da pažljivo nadzire saveze između glavnih distributera u Europi te pozdravlja to što je Komisija izrazila spremnost na raspravu o posljedicama takvih saveza za proizvođače i potrošače u okviru Europske mreže za tržišno natjecanje;

o

o o

180.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te nacionalnim i, po potrebi, regionalnim tijelima nadležnim za tržišno natjecanje.

(1)  Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0310.

(2)  Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0292.

(3)  Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0346.

(4)  Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0004.

(5)  Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0051.

(6)  SL L 123, 19.5.2015., str. 1.

(7)  SL L 187, 26.6.2014., str.1.

(8)  SL L 24, 29.1.2004., str.1.

(9)  Usvojeni tekst, P8_TA(2015)0394.

(10)  SL L 347, 20.12.2013., str. 671.

(11)  SL L 335, 18.12.2010., str. 43.

(12)  Tematsko izvješće Europskog revizorskog suda br. 24/2016: „Potrebno je ulagati veće napore za podizanje razine osviještenosti o pravilima o državnim potporama u kohezijskoj politici i za osiguravanje usklađenosti s njima” http://www.eca.europa.eu/Lists/ECADocuments/SR16_24/SR_STATE_AIDS_HR.pdf

(13)  Delegirana uredba Komisije (EU) 2016/1166 od 17. svibnja 2016. o izmjeni Priloga X. Uredbi (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu uvjeta otkupa šećerne repe u sektoru šećera od 1. listopada 2017. (SL L 193, 19.7.2016., str. 17.). .

(14)  Rezolucija Europskog parlamenta od 7. lipnja 2016. o nepoštenim trgovačkim praksama u lancu opskrbe hranom (P8_TA(2016)0250).

(15)  Uredba (EU) br. 261/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. ožujka 2012. o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 1234/2007 u pogledu ugovornih odnosa u sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda (SL L 94, 30.3.2012., str. 38.).

(16)  SL C 65, 19.2.2016., str. 40.


18.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 252/99


P8_TA(2017)0028

Promicanje rodne ravnopravnosti u istraživanjima o mentalnom zdravlju i kliničkim istraživanjima

Rezolucija Europskog parlamenta od 14. veljače 2017. o promicanju ravnopravnosti spolova u istraživanjima o mentalnom zdravlju i kliničkim istraživanjima (2016/2096(INI))

(2018/C 252/10)

Europski parlament,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegove članke 19. i 168., koji među ciljevima svih politika Unije navodi i jamčenje „visokog stupnja zaštite zdravlja ljudi”,

uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima, a posebno njezine članke 21., 23. i 35.,

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 536/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o kliničkim ispitivanjima lijekova za primjenu kod ljudi te o stavljanju izvan snage Direktive 2001/20/EZ,

uzimajući u obzir Direktivu 2001/20/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. travnja 2001. o usklađivanju zakonodavstava i drugih propisa država članica koji se odnose na provedbu dobre kliničke prakse prilikom provođenja kliničkih ispitivanja lijekova za humanu uporabu (Direktiva o kliničkim ispitivanjima),

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 3. ožujka 2010. naslovljenu „Europa 2020. strategija za pametan, održiv i uključiv rast” (COM(2010)2020),

uzimajući u obzir Zelenu knjigu Europske komisije „Poboljšanje mentalnog zdravlja stanovništva: ususret strategiji za mentalno zdravlje za Europsku uniju” (COM(2005)0484),

uzimajući u obzir Kompas EU-a za djelovanje u pogledu mentalnog zdravlja i dobrobiti,

uzimajući u obzir Sveobuhvatni akcijski plan Svjetske zdravstvene organizacije za mentalno zdravlje za razdoblje 2013. – 2020.,

uzimajući u obzir Globalnu strategiju Svjetske zdravstvene organizacije za zdravlje žena, djece i adolescenata za razdoblje 2016. – 2030.,

uzimajući u obzir Deklaraciju o mentalnom zdravlju za Europu iz 2005. koju su potpisale Svjetska zdravstvena organizacija, Europska komisija i Vijeće Europe,

uzimajući u obzir Europski akcijski plan za mentalno zdravlje 2013. – 2020. koji je donijela Svjetska zdravstvena organizacija,

uzimajući u obzir Europski pakt za mentalno zdravlje i dobrobit iz 2008.,

uzimajući u obzir Zajedničku akciju za mentalno zdravlje i dobrobit (2013. – 2016.) koju je pokrenula Komisija,

uzimajući u obzir Opću napomenu br.14 Odbora za gospodarska, socijalna i kulturna prava o pravu na najviši mogući standard zdravlja (dokument UN-a E/C.12/2000/4 i njegovu Opću napomenu br. 20 o nediskriminaciji u području gospodarskih, socijalnih i kulturnih prava, dokument UN-a E/C.12/GC/2009),

uzimajući u obzir preporuku CM/Rec(2010)5 Odbora ministara/ ministrica državama članicama o mjerama za suzbijanje diskriminacije na osnovu seksualne orijentacije ili rodnog identiteta,

uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

uzimajući u obzir izvješće Odbora za prava žena i jednakost spolova i mišljenje Odbora za razvoj (A8-0380/2016),

A.

budući da je pravo na najviši mogući standard tjelesnog i mentalnog zdravlja temeljno ljudsko pravo i uključuje obvezu nediskriminacije; budući da bi svi trebali imati pristup zdravstvenoj zaštiti; budući da je pristup zaštiti mentalnog zdravlja iznimno važno pitanje za poboljšanje kvalitete života građana Europe, jačanje socijalne uključenosti te jamčenje gospodarskog i kulturnog razvoja u Uniji;

B.

budući da se zbog trenutačnog stanja u svijetu, na koje su utjecali dugotrajna ekonomska kriza i nagli porast nezaposlenosti, osobito među mladima i ženama, sve češće javljaju problemi povezani s mentalnim zdravljem kao što su depresija, bipolarni poremećaji, šizofrenija, anksioznost i demencija;

C.

budući da Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) mentalno zdravlje definira kao fizičku, mentalnu i socijalnu dobrobit, a ne samo kao odsustvo bolesti; budući da skladu s WHO-om termin „mentalni poremećaji” označava cijeli niz mentalnih poremećaja i poremećaja u ponašanju poput depresije, bipolarnog afektivnog poremećaja, šizofrenije, anksioznih poremećaja, demencije i autizma; budući da WHO definira mentalno zdravlje kao stanje emocionalne i psihološke dobrobiti u kojem je pojedinac u stanju koristiti svoje kognitivne i emocionalne sposobnosti, funkcionirati u društvu, nositi se s uobičajenim zahtjevima svakodnevnog života, uspostavljati zadovoljavajuće i zrele odnose s drugima, konstruktivno doprinositi društvenim promjenama te prilagoditi se vanjskim uvjetima i unutarnjim konfliktima;

D.

budući da treba zauzeti holistički pristup mentalnom zdravlju i da se na njega treba gledati s holističkog stajališta na način da se vodi računa o društvenim, gospodarskim i okolišnim čimbenicima, zbog čega je potreban psihosocijalni pristup kojim se uzima u obzir cijelo društvo da bi se postigla najviša moguća razina mentalne dobrobiti za sve građane;

E.

budući da holistička strategija za mentalno zdravlje i dobrobit mora uključivati perspektivu životnog ciklusa, uzimajući u obzir različite čimbenike koji utječu na pojedince različite dobi; budući da je potrebno uzeti u obzir posebnu ranjivost djevojčica tinejdžerske dobi i starijih žena;

F.

budući da su tjelesno i mentalno zdravlje povezani i da su oba ključna za opću dobrobit; budući da je prepoznato da loše mentalno zdravlje može dovesti do kroničnih tjelesnih bolesti i da su oni s kroničnim tjelesnim bolestima skloniji razviti probleme povezane s mentalnim zdravljem; budući da se usprkos poznatim vezama između tih dviju vrsta zdravlja, istraživanjima povezanima s tjelesnim zdravljem često daje prednost nad istraživanjima u području mentalnog zdravlja;

G.

budući da na mentalno zdravlje žena i djevojčica štetno djeluje niz čimbenika, uključujući prevladavajuće rodne stereotipe i diskriminaciju, objektifikaciju, rodno uvjetovano nasilje i uznemiravanje, okružje na radnom mjestu, ravnotežu između privatnog i poslovnog života, socioekonomske uvjete, izostanak ili lošu kvalitetu obrazovanja o mentalnom zdravlju te ograničen pristup zaštiti mentalnog zdravlja;

H.

budući da gotovo 9 od 10 ljudi koji boluju od problema s mentalnim zdravljem tvrdi da su doživjeli stigmatizaciju i diskriminaciju, a više od 7 od 10 ljudi tvrdi da stigmatizacija i diskriminacija smanjuju kvalitetu njihova života;

I.

budući da je potrebno obratiti pozornost na geografske čimbenike mentalnog zdravlja i dobrobiti te razlikama između urbanih i ruralnih okolina, među ostalim i u pogledu demografije te pristupa skrbi i pružanju usluga;

J.

budući da hormonalne promjene tijekom predmenopauze i u vrijeme nakon menopauze mogu utjecati na emocionalno zdravlje žena i dovesti do problema s mentalnim zdravljem, uključujući depresiju i anksioznost; budući da preosjetljivost na simptome može omesti pravodobno otkrivanje i odgovarajuće liječenje;

K.

budući da se određujući čimbenici mentalnog zdravlja i dobrobiti razlikuju između muškaraca i žena te dobnih skupina; budući da su zbog čimbenika poput neravnopravnosti spolova, razlika u prihodima žena i muškaraca te činjenice da su žene više izložene siromaštvu i pretjeranom radu, socioekonomskoj diskriminaciji, rodno uvjetovanom nasilju, pothranjenosti i gladi, žene dodatno izložene riziku od problema s mentalnim zdravljem; budući da prema podacima WHO-a pri teškim mentalnim poremećajima nema znatnih rodnih razlika, ali žene češće obolijevaju od depresije, anksioznosti, stresa, somatizacijskog poremećaja i poremećaja u prehrani, dok su muškarci češće ovisni o opojnim sredstvima i češće pate od antisocijalnih poremećaja; budući da je među neuropsihijatrijskim poremećajima depresija najčešća bolest, a u većoj mjeri pogađa žene nego muškarce; budući da je kod žena između 15 i 44 godine depresija vodeća bolest;

L.

budući da se probleme s mentalnim zdravljem i mentalnu dobrobit često previđa, zanemaruje ili potiskuje zbog stigmatizacije, predrasuda ili pak manjka osviještenosti ili sredstava; budući da to dovodi do toga da mnoge osobe koje imaju problema s mentalnim zdravljem ne traže skrb i do toga da liječnici ne dijagnosticiraju bolest ili katkad postave pogrešnu dijagnozu; budući da je dijagnosticiranje problema s mentalnim zdravljem uvelike rodno uvjetovano i da je veća vjerojatnost da će ženama biti dijagnosticirana određena bolest nego muškarcima;

M.

budući da se posebno lezbijke i biseksualke, kao i transrodne i interseksualne osobe suočavaju s posebnim problemima s mentalnim zdravljem koji proizlaze iz stresa pripadništva manjinskoj skupini koji je obilježen visokim razinama anksioznosti i stresa uzrokovanih predrasudama, stigmatizacijom i iskustvima diskriminacije, kao i medikalizacijom i patologizacijom; budući da osobe iz skupine LGBTI mogu biti izložene posebnim izazovima u pogledu mentalnog zdravlja i dobrobiti koje je potrebno uzeti u obzir u svakoj strategiji za mentalno zdravlje;

N.

budući da su somatski poremećaji koji se najčešće pojavljuju i češće dijagnosticiraju kod žena fibromijalgija i kronični umor čiji su glavni simptomi bol i iscrpljenost, iako su brojni drugi simptomi zajednički i drugim bolestima;

O.

budući da transrodni identiteti nisu patološki, ali se i dalje, nažalost, smatraju poremećajima mentalnog zdravlja i većina država članica zahtijeva takve dijagnoze za pristup zakonskom priznavanju roda ili zdravstvenoj skrbi povezanoj s transrodnim identitetom, iako su istraživanja pokazala da dijagnoza „poremećaja rodnog identiteta” transrodnim osobama izaziva znatnu traumu;

P.

budući da depresivni poremećaji čine 49,1 % svih slučajeva invaliditeta uslijed neuropsihijatrijskih poremećaja među ženama i 29,3 % među muškarcima;

Q.

budući da WHO procjenjuje da depresija u svijetu pogađa 350 milijuna ljudi; budući da će do 2020. ta bolest biti drugi glavni uzročnik radne nesposobnosti;

R.

budući da se predpubertetska djeca koja rodno odstupaju i dalje podvrgavaju nepotrebnim i štetnim dijagnostičkim praksama, dok bi svako dijete trebalo imati mogućnost sigurnog istraživanja vlastitog rodnog identiteta i izražavanja;

S.

budući da je zbog brojnih čimbenika, prvenstveno onih koji se odnose na različite rodne uloge, neravnopravnost spolova i diskriminaciju, depresija otprilike dvostruko raširenija među ženama nego među muškarcima i da su kod transrodnih osoba prisutne znatno povišene razine suicidalnih misli i pokušaja samoubojstva; budući da studije pokazuju da nametnute tradicionalne rodne uloge negativno utječu na mentalno zdravlje i dobrobit žena;

T.

budući da se u obrazovnim sustavima diljem država članica i na radnom mjestu ne posvećuje dovoljna pozornost mentalnom zdravlju i dobrobiti, s obzirom na to da je mentalno zdravlje često znatno stigmatizirana ili tabu tema; budući da se obrazovanjem o mentalnom zdravlju bori protiv stigme koja prati tu temu te budući da ono također mora uključivati rodno specifične ranjivosti, rodne stereotipe i diskriminaciju s kojima se žene i djevojčice suočavaju;

U.

budući da muškarce pogađaju rodno uvjetovani problemi s mentalnim zdravljem; budući da u Europi postoji pet puta veća vjerojatnost da će muškarci počiniti samoubojstvo nego žene i da je samoubojstvo najčešći uzrok smrti muškaraca mlađih od 35 godina; budući da postoji tri puta veća vjerojatnost da će muškarci razviti ovisnost o alkoholu nego žene i veća je vjerojatnost da će upotrebljavati zakonom zabranjene droge (i umrijeti od njih); budući da postoji manja vjerojatnost da će se muškarci podvrgnuti psihoterapiji u usporedbi sa ženama; budući da se muškarci i dječaci suočavaju s rodnim stereotipima u vezi s muževnošću koji mogu poticati potiskivanje emocija ili pribjegavanje gnjevu, što utječe na mentalno zdravlje muškaraca, kao i na fenomen rodno uvjetovanog nasilja;

V.

budući da u EU-u oko 58 000 osoba godišnje počini samoubojstvo i da četvrtinu samoubojica čine žene te budući da je samoubojstvo i dalje jedan od čestih uzroka smrti;

W.

budući da psihosocijalni pristup mentalnom zdravlju kojim se uzima u obzir cijelo društvo zahtijeva usklađenost politike u interesu dobrobiti, uz koordinaciju zdravstvene skrbi, obrazovanja, zapošljavanja, te gospodarskih i socijalnih politika kako bi se ostvarile više opće razine mentalne dobrobiti;

X.

budući da poremećaji u prehrani poput anoreksije i bulimije sve više pogađaju adolescentice i post-adolescentice;

Y.

budući da su dugoročni učinci poremećaja prehrane poput anoreksije i bulimije na fizičko i mentalno zdravlje, kao i rodna dimenzija njihovih uzroka, dobro poznati;

Z.

budući da su žene na radnom mjestu izloženije psihološkom i/ili seksualnom uznemiravanju, koji žrtvama stvaraju psihofizičke probleme;

AA.

budući da modele socijalne skrbi koji se mentalnim bolestima bave kroz sport, umjetnost ili društvene aktivnosti treba uzeti u obzir u programima zaštite javnog zdravlja u pogledu prevencije, liječenja i rehabilitacije;

AB.

budući da su osobe s invaliditetom izložene riziku od težih problema s mentalnim zdravljem;

AC.

budući da je obrazovanje o spolnosti i odnosima ključno za prevladavanje rodnih stereotipa, borbu protiv rodno uvjetovanog nasilja i poboljšanje zdravlja i dobrobiti djevojčica i dječaka, žena i muškaraca;

AD.

budući da se mentalne bolesti i problemi s mentalnim zdravljem ubrajaju u glavne uzroke nesposobnosti te da negativno utječu na zdravlje, obrazovanje, gospodarstvo, tržište rada i sustave socijalne skrbi EU-a, uzrokuju gospodarske troškove golemih razmjera i imaju negativan utjecaj na gospodarstvo EU-a, zbog čega je sve očitija potreba za holističkim i sveobuhvatnim pristupom zaštiti mentalnog zdravlja kojim se u obzir uzima rodna perspektiva; budući da je prema istraživanju Europskog udruženja za borbu protiv depresije (EDA) jedan od 10 radnika u Europi koristio bolovanje zbog depresije, s procijenjenim troškovima za društvo u iznosu od 92 milijarde EUR uglavnom zbog smanjene produktivnosti;

AE.

budući da mentalno zdravlje žena više nego o biološkim karakteristikama ovisi o čimbenicima kao što su stečeno obrazovanje, mjera u kojoj su internalizirale društvene i kulturne vrijednosti, norme i stereotipe, način na koji su proživjele i integrirale svoja iskustva, stavovi koje imaju o sebi i o drugima, uloge koje imaju te prepreke i pritisci s kojima se susreću;

AF.

budući da bi se učinkovitost zdravstvenih politika koje se odnose na žene povećala kada bi se u obzir uzela različitost žena i njihove fiziološke posebnosti u odnosu na muškarce te kada bi se ti faktori uvrstili u dotične zdravstvene politike, s posebnim mjerama usmjerenima na ranjive i marginalizirane skupine;

AG.

budući da su žene iz raznih razloga bile isključene iz istraživanja u području toksikologije, biomedicinskih istraživanja i kliničkih ispitivanja te budući da velike razlike u zastupljenosti muškaraca i žena koji sudjeluju u istraživanjima ograničavaju naše znanje o razlikama između žena i muškaraca u pogledu zdravlja; budući da su, kao posljedica toga, biomedicinska istraživanja dosad većinom odražavala mušku perspektivu, pogrešno pretpostavljajući da su žene i muškarci identični u područjima gdje postoje fiziološke razlike; budući da nema dovoljno istraživanja o posebnim potrebama interseksualnih žena;

AH.

budući da isključenost i premala zastupljenost žena kao ispitanika te roda i spola kao čimbenika u biomedicinskim istraživanjima i kliničkim ispitivanjima ugrožavaju život i zdravlje žena;

AI.

budući da su Uredbom (EU) br. 536/2014 o kliničkim ispitivanjima lijekova za primjenu kod ljudi uvedeni zahtjevi da se u kliničkim ispitivanjima uzima u obzir rod, ali je provedbu te Uredbe potrebno ocijeniti; budući da se u Uredbi ne navode nikakva posebna razmatranja o ženama, osim onih za trudnice i dojilje;

AJ.

budući da Europska agencija za lijekove (EMA) nije razvila specifične strategije za provedbu smjernica za proučavanje i procjenjivanje rodnih razlika u kliničkom ispitivanju lijekova, usprkos tome što je priznala da „neki čimbenici koji utječu na djelovanje lijeka na stanovništvo mogu biti važni prilikom razmatranja mogućih razlika u reakciji na lijek između muškaraca i žena” i da „rodno-specifični učinci također mogu imati važnu ulogu u smislu djelovanja lijeka” (1);

AK.

budući da se i dalje slabo razumiju učinci lijekova i medikamenata poput kontracepcijskih sredstava, antidepresiva i sredstava za smirenje na tjelesno i mentalno zdravlje žena i da to zahtijeva daljnje istraživanje kako bi se uklonile štetne nuspojave i poboljšalo pružanje skrbi;

AL.

budući da se u pogledu spolne i rodne dimenzije zdravlja podrazumijeva da se žene tijekom života suočavaju s brojnim specifičnim opasnostima za zdravlje;

AM.

budući da nema dovoljno usporedivih podataka o dostupnoj, pristupačnoj i kvalitetnoj zdravstvenoj skrbi posebno namijenjenoj za transrodne osobe i da proizvodi koji se upotrebljavaju u hormonskom nadomjesnom liječenju nisu odgovarajuće ispitani niti licencirani;

AN.

budući da se smrtnost majki smatra važnim pokazateljem učinkovitosti, kvalitete i uspješnosti zdravstvenog sustava;

AO.

budući da nedostatak pristupa spolnim i reproduktivnim pravima, uključujući pristup sigurnom i zakonitom pobačaju, ugrožava život i zdravlje žena i djevojaka i svih osoba s reproduktivnom sposobnošću, povećava smrtnost i pobol majki te dovodi do uskraćivanja njege kojom se spašavaju životi i do povećanog broja nezakonito obavljenih pobačaja;

AP.

budući da u svim zemljama s dostupnim podacima postoje znatne razlike u zdravlju između socioekonomskih skupina te između žena i muškaraca, u smislu da se među osobama niže razine obrazovanja, zanimanja i/ili dohotka obično bilježe sustavno više stope pobola i smrtnosti; budući da su nejednakosti u zdravlju jedan od glavnih izazova današnjice za politike javnog zdravlja; budući da nepovoljni socioekonomski uvjeti, siromaštvo i socijalna isključenost imaju znatan negativan utjecaj na mentalno zdravlje i dobrobit;

AQ.

budući da sveobuhvatan spolni odgoj koji je prilagođen dobi, utemeljen na dokazima, znanstveno točan i neosuđujući, kao i kvalitetne usluge za planiranje obitelji i dostupnost kontracepcijskih sredstava pomažu spriječiti neplanirane i neželjene trudnoće, čime se smanjuje potreba za pobačajem i doprinosi prevenciji HIV-a i spolno prenosivih bolesti; budući da podučavanje mladih da preuzmu odgovornost za vlastito spolno i reproduktivno zdravlje ima dugoročne pozitivne učinke koji su vidljivi tijekom cijeloga života i imaju pozitivan utjecaj na društvo;

AR.

budući da se danas svako četvrto novorođenče u Europskoj uniji rađa carskim rezom, a zdravstveni problemi majki i djece povezani s tim statistički rastu;

AS.

budući da su zatvaranje klinika za porodništvo i znatno smanjenje broja primalja i porodničara u nekim državama članicama već prouzročili opasne nedostatke u pružanju skrbi;

AT.

budući da ograničenja i proračunski rezovi koje su nacionalne vlade nametnule u području javnog zdravlja i obrazovanja također otežavaju pristup zdravstvenim uslugama i službama za mentalno zdravlje i to nerazmjerno utječe na žene, posebno na majke, i na velike obitelji;

AU.

budući da migrantice, izbjeglice i tražiteljice azila mogu biti pogođene i katkad vrlo ozbiljnim zdravstvenim problemima zbog nedostatka odgovarajuće skrbi ili izložene specifičnim problemima povezanima s reproduktivnim zdravljem, kao što su komplikacije tijekom trudnoće i poroda, te potencijalnoj dodatnoj psihološkoj traumi kao što su prijeporođajna i postporođajna depresija, kao i riziku od traumatske izloženosti (seksualnom) nasilju i zlostavljanju ili njihovim posljedicama, te posebnim rizicima za njihovo mentalno zdravlje i dobrobit; budući da postoji nekoliko posebnih izazova u pružanju skrbi za mentalno zdravlje tim skupinama, čiji se razmjeri razlikuju ovisno o nizu čimbenika, uključujući o tome odakle te osobe dolaze i količini vremena koju su provele u državi domaćinu;

AV.

budući da žene obolijevaju od određenih vrsta raka, kao što su rak dojke, rak maternice i rak vrata maternice, koje se javljaju najčešće ili isključivo kod žena;

AW.

budući da su žene kojima je dijagnosticiran tumor i koje su podvrgnute operacijama i invazivnim liječenjima kao što su radioterapija i kemoterapija općenito podložnije depresiji;

AX.

budući da je deset država članica EU-a utvrdilo cilj da se pregledi za otkrivanje raka dojke provode na 100 % ženskog stanovništva te budući da je takav cilj za preglede za otkrivanje raka vrata maternice postavilo osam država;

AY.

budući da su bolesti kao što su osteoporoza, poremećaji mišićno-koštanog sustava i bolesti središnjeg živčanog sustava poput Alzheimerove bolesti i/ili demencije povezane s hormonskim promjenama koje žene proživljavaju u menopauzi ili ranije zbog hormonskih terapija; budući da se, iako je poznato da žene obolijevaju od tih bolesti češće od muškaraca, rodnoj dimenziji istraživanja o tim temama posvećuje malo pažnje;

AZ.

budući da je endometrioza neizlječiva bolest od koje obolijeva otprilike jedna od deset žena i djevojaka (tj. oko 180 milijuna žena diljem svijeta i 15 milijuna u EU-u); budući da ta bolest često uzrokuje neplodnost i jaku bol, kao i probleme s mentalnim zdravljem, što ostavlja teške posljedice na razne aspekte profesionalnog, privatnog i društvenog života;

BA.

budući da su fizičko i psihičko rodno uvjetovano nasilje nad ženama i njihov utjecaj na zdravlje žrtve temeljna prepreka postizanju rodne ravnopravnosti i da onemogućavaju ženama da potpuno uživaju u slobodama koje su im zajamčene temeljnim ljudskim pravima;

BB.

budući da genitalno sakaćenje žena i djevojaka ima ozbiljne kratkoročne i dugoročne posljedice na njihovo tjelesno, mentalno, spolno i reproduktivno zdravlje;

BC.

budući da interseksualne osobe podvrgnute genitalnom sakaćenju također osjećaju utjecaje na svoje tjelesno, psihološko te seksualno i reproduktivno zdravlje;

BD.

budući da su transrodne osobe i dalje izložene prisilnoj sterilizaciji u postupcima pravnog priznanja roda u 13 država članica;

BE.

budući da je sustavno i odgovarajuće prikupljanje podataka o nasilju nad ženama ključno za osiguravanje djelotvornog donošenja politike u tom području, kako na središnjoj tako i na regionalnoj i lokalnoj razini, kao i za praćenje provedbe zakonodavstva;

BF.

budući da žene koje su bile izložene rodno uvjetovanom nasilju trpe naknadne posljedice u tjelesnom i mentalnom zdravlju, često doživotno; ističe da prema Svjetskom izvješću WHO-a o nasilju i zdravlju (2), posljedice rodno uvjetovanog nasilja nad ženama mogu biti različite: tjelesne posljedice (modrice, lomovi, sindrom kronične boli, invaliditet, fibromijalgija, probavne smetnje itd.); psihičke posljedice ili posljedice u ponašanju (zlouporaba alkohola i droga, depresija i anksioznost, poremećaji u prehrani i spavanju, osjećaj srama i krivnje, fobije i napadaji panike, nisko samopoštovanje, posttraumatski stresni poremećaj, psihosomatski poremećaji, suicidalno i autodestruktivno ponašanje, nesigurnost u budućim odnosima, itd.); spolne i reproduktivne posljedice: ginekološki poremećaji, neplodnost, komplikacije u trudnoći, spontani pobačaji, spolna disfunkcija, spolno prenosive bolesti, neželjena trudnoća itd.) i smrtne posljedice (ubojstvo, samoubojstvo, smrt uslijed spolno prenosivih bolesti itd.);

Rodna ravnopravnost u području mentalnog zdravlja

1.

poziva Komisiju i države članice da Kompas EU-a za djelovanje u pogledu mentalnog zdravlja i dobrobiti poprate ambicioznom novom strategijom o mentalnom zdravlju, promičući holistički psihosocijalni pristup kojim se uzima u obzir cijelo društvo, a koji uključuje snažan rodni stup i osigurava usklađenost politike o mentalnom zdravlju;

2.

napominje da je u EU-u 27 % odraslog stanovništva, uključujući i muškarce i žene, barem jednom u životu patilo od nekog oblika mentalne bolesti;

3.

poziva države članice da poduzmu mjere, i dodijele dostatna sredstva za njih, kojima bi se pristup uslugama zdravstvene skrbi, a posebno uslugama skrbi za mentalno zdravlje, uključujući skloništa za žene, osigurao svim ženama, neovisno o njihovu pravnom statusu, invaliditetu, spolnoj orijentaciji, rodnom identitetu, spolnim obilježjima, rasi ili etničkom podrijetlu, dobi ili vjeri; poziva države članice i Komisiju da prionu na rješavanje problema nejednakosti u pristupu uslugama zaštite mentalnog zdravlja;

4.

napominje da je potrebno provesti više istraživanja o utjecaju rodno uvjetovanog nasilja na mentalno zdravlje, uključujući verbalno i psihološko nasilje, uznemiravanje i zastrašivanje;

5.

poziva Komisiju, države članice i lokalne vlasti da se u okviru svojih strategija za mentalno zdravlje bave i problemima u području mentalnog zdravlja s kojima bi se mogli suočavati pripadnici skupine LGBTI; potiče države članice na provođenje preporuka iz dokumenta CM/Rec(2010)5 Vijeća Europe i da uzmu u obzir posebne potrebe lezbijki, biseksualaca i transrodnih osoba pri osmišljavanju zdravstvenih politika, programa i protokola;

6.

poziva države članice da promiču osnivanje centara za psihološku podršku za pacijente koji boluju od raka kako bi im se omogućila psihosocijalna podrška tijekom postupaka liječenja i rehabilitacije;

7.

upozorava na ozbiljnu situaciju s kojom se suočavaju žene s invaliditetom koje su češće izložene riziku od poteškoća koje su izravno povezane ne samo s njihovim invaliditetom, nego i s povećanom socijalnom izolacijom i prisilnom neaktivnošću; poziva države članice da sustavno povećavaju dostupnost preventivne psihološke pomoći za žene s invaliditetom i osiguraju psihološku podršku za žene koje njeguju dijete s teškim invaliditetom; naglašava potrebu za strategijom i razmjenom najboljih praksi o mentalnom zdravlju i dobrobiti žena i djevojčica s invaliditetom;

8.

poziva Komisiju i države članice da promiču širenje informacija, kampanje za prevenciju i druge inicijative namijenjene za podizanje razine javne osviještenosti o problemima s mentalnim zdravljem i prevladavanje s time povezane stigme; potiče države članice i Komisiju na ulaganje u formalno i neformalno obrazovanje o mentalnom zdravlju i dobrobiti za sve dobne skupine, s naglaskom na rodno osjetljivim problemima s mentalnim zdravljem, kao što su depresija, anksioznost ili ovisnost o opojnim sredstvima; poziva države članice da osiguraju da su u školama uspostavljeni odgovarajući okviri za otkrivanje problema s mentalnim zdravljem i pružanje potpore onima koji pate od takvih problema, uključujući rodne aspekte, te da osiguraju dostupnost usluga povezanih s mentalnim zdravljem; napominje da 70 % djece i mladih ljudi koji se su susreli s određenim problemom s mentalnim zdravljem nije primilo odgovarajuće liječenje u dovoljno ranoj dobi;

9.

poziva Komisiju, države članice i Europski institut za ravnopravnost spolova (EIGE) da pojačano i redovito prikupljaju podatke o mentalnom zdravlju na razini EU-a i na nacionalnoj razini, a posebno o raširenosti depresije, te da ti podaci budu iskazani barem po spolu, rodu, dobnoj skupini i socioekonomskom statusu, uključujući pokazatelje povezane sa spolnim i reproduktivnim zdravljem;

10.

smatra da mjere koje se za mentalno zdravlje i dobrobit poduzimaju na razini EU-a moraju uključivati najvažnije osobe iz područja politike, zdravstvenog sektora, obrazovnog sektora, društvenog okruženja, kao i socijalne partnere i organizacije civilnog društva. smatra da je važno je da se mentalno zdravlje prestane smatrati tabuom u određenim društvenim krugovima;

11.

ustraje u tome da je veza između socioekonomskih uvjeta i mentalnog zdravlja i dobrobiti ključna za usklađivanje politika o mentalnom zdravlju, s obzirom na to da siromaštvo i socijalna isključenost vode većim problemima s mentalnim zdravljem; napominje da je zbog feminizacije siromaštva i politika štednje koje nerazmjerno utječu na žene mentalno zdravlje žena izloženo većem riziku;

12.

naglašava važnost socijalnih oblika liječenja i skrbi za mentalno zdravlje, primjerice kroz sport, glazbu, umjetnost i kulturne aktivnosti, koji su važan element pružanja zdravstvenih usluga i kojima se smanjuje gospodarski troškovi i ljudska cijena koje problemi s mentalnim zdravljem mogu uzrokovati pojedincima i društvu u cjelini; poziva Komisiju i države članice da više ulažu u socijalne programe zaštite mentalnog zdravlja, kao što je „društveno liječenje” (social prescribing);

13.

sa zabrinutošću napominje da je WHO-u poznato da samo 13 država članica EU-a ima nacionalnu strategiju za sprječavanje samoubojstava; poziva Komisiju i države članice da usvoje i provedu nacionalne strategije za sprečavanje samoubojstva te da poduzmu mjere kojima će se smanjiti čimbenici rizika od samoubojstva, kao što su zlouporaba alkohola, droga, socijalna isključenost, depresija i stres; uz to, poziva da se uvedu sustavi za pružanje podrške nakon pokušaja samoubojstva;

14.

prepoznaje utjecaj medija, a posebno interneta i društvenih medija na mentalno zdravlje i dobrobit, posebno kad je riječ o mladim ženama i djevojčicama, i napominje da je potrebno više istražiti tu temu; napominje da medijska kultura u kojoj se ističu dob i fizički izgled žena može izazvati negativne učinke na mentalno zdravlje i dobrobit žena i djevojčica, kao što su anksioznost, depresija ili opsesivno ponašanje; ističe da je potrebno razviti djelotvorne alate, uključujući pravne mjere, za suočavanje s nasiljem, uznemiravanjem i objektifikacijom na internetu; naglašava potrebu za osmišljavanjem ambiciozne strategije o e-mentalnom zdravlju i dobrobiti te potrebu za promidžbenim radom i suradnjom s dionicima kako bi se razvila e-liječenja koja su u postupku nastajanja; priznaje da u medijsku strategiju o mentalnom zdravlju moraju biti uključeni svi dionici, uključujući izdavače i reklamnu industriju, koji moraju usvojiti etičke standarde kako bi se izbjegli objektifikacija žena i promicanje rodnih stereotipa;

15.

ističe da zbog medija, stereotipnog oglašavanja i društvenog pritiska žene u nekim slučajevima imaju poremećenu predodžbu vlastitog izgleda te razviju poremećaje u prehrani i ponašanju, kao što su anoreksija, bulimija, ortoreksija, poremećaj kompulzivnog prejedanja ili bigoreksija; podupire zauzimanje rodno osjetljivog pristupa prema poremećajima u prehrani, kao i potrebu za uključivanjem tog problema u raspravu o zdravlju i informacije namijenjene široj javnosti; traži od država članica da uspostave centre za pomoć i podršku u školama za pružanje psihološke podrške učenicima, osobito adolescenticama koje su više podložne poremećajima u prehrani;

16.

pozdravlja činjenicu da svjetski vođe prvi put priznaju da su promicanje mentalnog zdravlja i dobrobiti te prevencija i liječenje ovisnosti o opojnim sredstvima prioriteti u području zdravlja u okviru globalnog razvojnog plana;

17.

izražava ozbiljnu zabrinutost oko osiguravanja objekata i usluga namijenjenih za pružanje skrbi za mentalno zdravlje ženama i djevojčicama izbjeglicama u Europi, posebno onima koje žive u provizornim uvjetima diljem država članica; naglašava da se pritvaranjem izbjeglica i tražitelja azila bez djelotvorne i učinkovite obrade njihovih zahtjeva za azil krši međunarodno pravo i da to negativno utječe na njihovo mentalno zdravlje i dobrobit; poziva države članice da zaštite tražiteljice azila koje su u pritvoru te naglašava da tim ženama odmah treba pružiti zaštitu, uključujući ukidanje pritvora, ubrzanje premještanja i promicanje potpore i savjetovanja; poziva države članice da odvoje zdravstvene politike od kontrole imigracije tako što će omogućiti pristup osnovnim uslugama zdravstvene skrbi i neće zdravstvenim stručnjacima nametati obvezu prijavljivanja neprijavljenih migranata; nadalje, traži od država članica da provedu smjernice na razini više agencija o zaštiti i podupiranju mentalnog zdravlja i psihosocijalne dobrobiti izbjeglica, tražitelja azila i migranata u Europi, koje su pripremili WHO/Europe, UNHCR i Međunarodna organizacija za migrante;

18.

ističe da je u brojnim slučajevima radni dan žena dvostruko dulji zato što rade na poslu i kod kuće jer muškarci ne sudjeluju dovoljno u podjeli odgovornosti oko kućanskih poslova i odgoja djece, što kod mnogih žena dovodi do depresije, anksioznosti i stresa, uz osjećaj krivnje jer ne pružaju dovoljno pažnje obitelji, što je uloga koja se tradicionalno dodjeljuje ženi;

19.

osuđuje novi prevladavajući seksistički stereotip prema kojem se suvremena žena mora isticati na studiju i u radnom okruženju, ali mora zadovoljiti i tradicionalna očekivanja da bude dobra supruga i kućanica, savršena majka i da ostane privlačna, što stvara stres i anksioznost kod brojnih žena;

20.

poziva Komisiju, države članice i lokalne vlasti da razviju posebno osmišljene politike kako bi usluge za mentalno zdravlje osigurali skupinama ranjivih žena u marginaliziranim zajednicama i onima koje se suočavaju s višedimenzionalnom diskriminacijom, kao što su izbjeglice i migrantice, žene suočene sa siromaštvom i socijalnom isključenošću, interseksualne i transrodne osobe, pripadnice etničkih manjina, žene s invaliditetom, starije žene i žene u ruralnim područjima;

21.

naglašava važnost pristupa mentalnom zdravlju koji se temelji na životnom ciklusu u kojem se potrebe svake dobne skupine rješavaju na usklađen i sveobuhvatan način, pri čemu se posebna pažnja posvećuje djevojčicama adolescentske dobi i starijim ženama, koje u prosjeku iskazuju nižu razinu zadovoljstva životom od muškaraca iz istih dobnih skupina;

22.

preporučuje da se u slučaju trudnoće što ranije u prvom tromjesečju započne s pružanjem skrbi za mentalno zdravlje kako bi se omogućilo utvrđivanje posebnih uvjeta zbog kojih može biti potreban nadzor trudnoće, prepoznavanje socijalnih problema zbog kojih bi ženama mogla biti potrebna pomoć socijalnih službi i službi za mentalno zdravlje te informiranje žena o pitanjima u vezi s trudnoćom; poziva na jamčenje bolje sveobuhvatne i lokalne porodničke skrbi, uključujući primalje i porodničare, u svim državama članicama EU-a te naglašava posebnu važnost tog izazova za ruralna područja; naglašava da je psihološka zdravstvena skrb jednako važna kao i tjelesna zdravstvena skrb i napominje da između 10 i 15 % žena u EU-u koje su tek rodile pati od postporođajne depresije; naglašava važnost pristupa psihološkoj i medicinskoj skrbi za žene nakon spontanog pobačaja te potrebu za osjetljivim i osobnim pristupom; poziva Komisiju i države članice da promiču, razvijaju i pružaju rano otkrivanje i liječenje postporođajne psihoze i postporođajne depresije;

23.

ističe da se u okviru socijalnih politika i politika u području zapošljavanja, a naročito politika za usklađivanje poslovnog i privatnog života, mora zauzeti pristup kojim se u obzir uzimaju mentalno zdravlje i dobrobit žena te poziva Komisiju i države članice da surađuju sa sindikatima, poslodavcima, zdravstvenim stručnjacima i predstavnicima civilnog društva kako bi se razvio holistički pristup mentalnoj dobrobiti na radnom mjestu kojim se u obzir uzima rodna dimenzija; napominje važnost pružanja osposobljavanja u području mentalnog zdravlja osobama na rukovodećim položajima i u privatnom i javnom sektoru;

24.

prepoznaje važnu ulogu formalnih i neformalnih njegovatelja, koji su pretežno žene, u skrbi za mentalno zdravlje; poziva da se posebna pozornost posveti ulozi formalnih i neformalnih njegovatelja u skrbi za mentalno zdravlje, a posebno ulozi njegovateljica, kao i na poduzimanje mjera u cilju zaštite mentalnog zdravlja i dobrobiti samih njegovatelja;

25.

potiče Komisiju i države članice da uključe izazove za mentalno zdravlje i dobrobit s kojima se suočavaju muškarci i dječaci zbog rodnih stereotipa koji vode većoj vjerojatnosti pojave ovisnosti o opojnim sredstvima i samoubojstava nego kod žena; naglašava da se u okviru politika o mentalnom zdravlju muškaraca u obzir moraju uzeti perspektive dobi i životnog vijeka, socioekonomski uvjeti, socijalna isključenost i geografski čimbenici;

Rodna ravnopravnost u kliničkim ispitivanjima

26.

naglašava da je potrebno da se klinička ispitivanja farmaceutskih proizvoda vrše i na muškarcima i na ženama te da bi ta ispitivanja trebala biti uključiva, nediskriminirajuća i provedena pod uvjetima jednakosti, uključivosti i uklanjanja mogućnosti marginalizacije te da bi trebala razumno odražavati stanovništvo koje bi upotrebljavalo taj proizvod; predlaže da se pri kliničkim ispitivanjima također uzmu u obzir posebne ugrožene skupine, kao što su pedijatrijski i gerijatrijski pacijenti te pripadnici etničkih manjina; mišljenja je da bi podatke iskazane po spolu trebalo prikupljati i nakon komercijalizacije proizvoda kako bi se zabilježile različite nuspojave, uz istraživanja i podatke o provedbi relevantnog zakonodavstva EU-a u državama članicama;

27.

izražava duboku zabrinutost što neuspjeh u pogledu povećanja zastupljenosti žena u kliničkim ispitivanjima i biomedicinskim istraživanjima izlaže zdravlje i živote žena riziku te naglašava da metodologije i plan kliničkih ispitivanja moraju omogućivati stratificiranu analizu po dobi i spolu; stoga ističe da u kliničke postupke u području mentalnog zdravlja što prije treba uključiti razlike među spolovima;

28.

naglašava važnost objave rezultata kliničkih ispitivanja, kako bi metodologija bila transparentna i dostupna;

29.

podsjeća na to da su infektivne bolesti (na primjer HIV i malarija) i nepovoljni ishod trudnoće (kao što je rađanje mrtvorođenčeta) najrašireniji u zemljama s niskim ili srednjim dohotkom; poziva na uključivanje trudnica u klinička istraživanja kako bi se smanjili pobol i smrtnost majki i dojenčadi;

30.

zahtijeva da na oznakama na farmaceutskim proizvodima bude jasno navedeno jesu li u ispitivanjima tih proizvoda sudjelovale žene ili nisu te mogu li muškarci i žene očekivati različite nuspojave; poziva države članice da potiču istraživanja dugoročnih učinaka proizvoda koji se upotrebljavaju u hormonskom nadomjesnom liječenju;

31.

poziva Komisiju da potiče projekte na razini EU-a koji se bave postupanjem prema ženama tijekom kliničkih istraživanja; smatra da bi takvi projekti trebali uključivati zdravstvena tijela na svim razinama i farmaceutsku industriju tako što bi se razvile posebne strategije za provedbu smjernica o ispitivanju i procjenjivanju razlika među spolovima u kliničkim ispitivanjima;

32.

poziva Komisiju i države članice da ulažu u kampanje podizanja osviještenosti kako bi potaknule žene na sudjelovanje u kliničkim ispitivanjima;

33.

potiče Europsku agenciju za lijekove (EMA) da izradi posebne smjernice za žene kao posebne skupine koja sudjeluje u kliničkim ispitivanjima;

34.

poziva države članice da pri primjeni Uredbe (EU) br. 536/2014 u kliničkim ispitivanjima lijekova za primjenu kod ljudi primjenjuju metodološki pristup za klinička ispitivanja koji jamči odgovarajuću zastupljenost muškaraca i žena, pri čemu bi se posebna pozornost pridavala transparentnosti u pogledu rodnog sastava sudionika ispitivanja, te ih također poziva da pri razmatranju pravilne provedbe te Uredbe osobito prate razinu zastupljenosti muškaraca i žena;

35.

potiče države članice, EMA-u i relevantne dionike da osiguraju uvođenje spolnih i rodnih čimbenika u najranije faze istraživanja i razvoja lijeka, prije faze kliničkog ispitivanja; naglašava potrebu za boljom razmjenom najbolje prakse u vezi s tom temom između istraživačkih institucija i pružatelja zdravstvenih usluga diljem Europe;

36.

naglašava da je potrebno hitno djelovanje kako bi se ispravile razlike u zastupljenosti muškaraca i žena u kliničkim ispitivanjima u područjima zdravlja u kojima su takve razlike posebno štetne, kao što je ispitivanje lijekova za Alzheimerovu bolest, rak, liječenje moždanih udara, ispitivanje antidepresiva i lijekova za kardiovaskularne bolesti;

37.

naglašava da istraživači i svi relevantni dionici moraju zajednički raditi na uklanjanju štetnih nuspojava lijekova koje posebno utječu na žene, kao što su nuspojave antidepresiva, kontracepcije i drugih lijekova, kako bi se poboljšalo zdravlje žene i kvaliteta zdravstvene skrbi;

38.

sa zabrinutošću napominje da su u zemljama u razvoju zabilježeni slučajevi rodno uvjetovane diskriminacije i nejednakosti u istraživanjima u području zdravstvene i socijalne skrbi, što utječe na razvoj odgovarajućih i ciljanih načina liječenja; posebno ističe da pacijenti u zemljama u razvoju nisu primjereno zastupljeni u farmakološkim istraživanjima; napominje da posebne kategorije stanovništva, uključujući djecu i trudnice, nisu uzete u obzir pri razvoju lijeka protiv tuberkuloze; naglašava da je u budućim kliničkim ispitivanjima za farmakogenetsku studiju potrebno prikupiti i pohraniti uzorke iskazane po spolu; podsjeća na to da su zbog različite biološke i fiziološke konstitucije žena potrebne odgovarajuće informacije o utjecaju lijekova na njihova tijela;

39.

sa zabrinutošću napominje da bi sve češće premještanje testiranja lijekova u Afriku i druge slabije razvijene regije moglo dovesti do teških povreda etičnosti i kršenja temeljnih načela EU-a poput prava na zdravstvenu zaštitu i skrb; ističe da ugrožene osobe, a posebno žene, zbog nemogućnosti pristupa cjenovno prihvatljivoj zdravstvenoj skrbi, zdravstvenom osiguranju li cjenovno pristupačnim lijekovima, pristup liječenju mogu ostvariti samo sudjelovanjem u kliničkim ispitivanjima, a da pritom možda nisu svjesne rizika kojem se izlažu;

40.

naglašava da je provjerena činjenica da žene troše više psihotropnih lijekova nego muškarci, ali da je provedeno vrlo malo studija o rodnim razlikama u učincima tih lijekova koji se jednako prepisuju muškarcima i ženama i u istim dozama; izražava zabrinutost zbog toga što žene su žene izloženije neželjenim učincima psihotropnih lijekova zbog toga što nisu bile uključene u klinička ispitivanja te stoga u obzir nije uzeta ženska fiziologija; također ističe da žene češće nego muškarci odlaze na psihoterapiju kako bi riješile svoje psihičke probleme;

Opće napomene

41.

poziva Komisiju i države članice:

(a)

da promiču zdravstvenu zaštitu tako da zajamče jednostavan pristup uslugama i pružanju odgovarajućih informacija prilagođenih posebnim potrebama muškaraca i žena te da razmjenjuju najbolju praksu u području mentalnog zdravlja i kliničkog istraživanja;

(b)

da vode računa o posebnim zdravstvenim potrebama žena i muškaraca te da osiguraju da se rodna perspektiva integrira u njihove zdravstvene politike, programe i istraživanja, od njihova razvoja i oblikovanja do procjene učinka i donošenja proračuna;

(c)

da osiguraju da su strategije za prevenciju posebno usmjerene na žene izložene riziku od višedimenzionalne diskriminacije, kao što su Romkinje, žene s invaliditetom, lezbijke i biseksualke, migrantice i izbjeglice te žene koje žive u siromaštvu, kao i transrodne i interseksualne osobe;

(d)

da prepoznaju rodno uvjetovano nasilje i nasilje nad ženama kao pitanje javnog zdravlja, kako je navedeno u Rezoluciji WHA49.25 WHO-a od 25. svibnja 1996., koje izravno utječe na mentalno zdravlje i dobrobit žena;

(e)

da osiguraju brz razvoj istraživanja na razini EU-a o učestalosti rodno uvjetovanog nasilja za provedbu u okviru europskog statističkog sustava, kao što je potvrđeno u programu rada Eurostata za 2016. te da redovito prikupljaju raščlanjene podatke, posebno o raširenosti depresije, te da ti podaci budu iskazani barem po spolu, dobnoj skupini i socioekonomskom statusu;

(f)

da pruže potporu civilnom društvu i organizacijama žena koje promiču prava žena te da osiguraju da se čuje ženski glas u području europskih i nacionalnih zdravstvenih politika i da te politike budu usklađene s njihovim potrebama;

(g)

da potiču programe u kojima se vodi računa o posebnim ženskim potrebama povezanima s bolestima kao što su osteoporoza, poremećaji mišićno-koštanog sustava i bolesti središnjeg živčanog sustava poput Alzheimerove bolesti i/ili demencije, uključujući programe u sklopu kojih se ženama pružaju informacije o metodama prevencije i nudi obuka za zdravstveno osoblje;

(h)

da obrate posebnu pozornost na posebne potrebe žena kojima su dijagnosticirani sindrom kroničnog umora ili fibromijalgija, tako što će im osigurati odgovarajuće usluge zdravstvene skrbi visoke kvalitete;

(i)

da dodijele više sredstava kako bi se potaknulo istraživanje o uzrocima i mogućim načinima liječenja endometrioze, kao i sastavljanje kliničkih smjernica i otvaranje referentnih centara; da promiču širenje informacija, prevenciju i pokretanje kampanja za podizanje razine osviještenosti o endometriozi te da omoguće sredstva za osposobljavanje specijaliziranih zdravstvenih stručnjaka i sredstva za istraživačke inicijative;

42.

poziva države članice da donesu politike za poboljšanje prosječne razine zdravlja stanovništva uklanjanjem nejednakosti u zdravlju koje utječu na socioekonomske skupine u nepovoljnom položaju; u tom kontekstu poziva na aktivno angažiranje u mnogim sektorima politike, ne samo u pogledu sustava javnog zdravlja i zdravstvene skrbi, nego i obrazovanja, socijalnog osiguranja, usklađivanja poslovnog i privatnog života i urbanog razvoja, s time da angažman uvijek treba uključivati jasnu perspektivu rodne ravnopravnosti;

43.

poziva vlade zemalja u razvoju da u svoju politiku povezanu s mentalnim zdravljem uključe načelo rodne osviještenosti te da razviju politike i programe u kojima se vodi računa o specifičnim potrebama žena u sklopu psihijatrijskog liječenja i o socijalnim uzrocima psihološke traume; sa zabrinutošću primjećuje da su prije svega u najmanje razvijenim zemljama žene često isključene iz biomedicinskih istraživanja zbog nedostatka informacija i neprovođenja kampanja za podizanje razine osviještenosti, njihove uloge majki i njegovateljica te zbog toga što u svojem domaćinstvu nemaju slobodu odlučivanja; čvrsto je uvjeren da bi se boljom uravnoteženošću rodnih uloga i obaveza, sigurnošću prihoda, jednakim pristupom obrazovanju, integracijom na tržište rada, djelotvornijim mjerama kojima bi se poticalo usklađivanje poslovnog i privatnog života, posebno za samohrane majke, razvojem mreža socijalne sigurnosti i smanjenjem siromaštva mogle dodatno smanjiti razlike među spolovima u području mentalnog zdravlja;

44.

smatra da spolna i reproduktivna prava uključuju pristup zakonitom i sigurnom pobačaju, pouzdanu, sigurnu i pristupačnu kontracepciju te sveobuhvatno obrazovanje o spolnosti i odnosima;

45.

žali što su spolna i reproduktivna prava ozbiljno ograničena i/ili podliježu određenim uvjetima u više država članica EU-a;

46.

smatra da je sve veći broj zdravstvenih stručnjaka koji odbijaju izvršiti pobačaj u državama članicama dodatna prijetnja zdravlju i pravima žena; potiče države članice da osiguraju da u bolnicama postoji barem minimalan broj raspoloživih zdravstvenih stručnjaka koji obavljaju pobačaje;

47.

poziva države članice da spriječe, zabrane i kazneno gone prisilnu sterilizaciju žena, pojavu koja posebno pogađa žene s invaliditetom, transrodne i interseksualne osobe te Romkinje;

48.

ističe činjenicu da su preventivni pregled za rano otkrivanje raka u ranim fazama bolesti i informativni programi neke od najučinkovitijih mjera prevencije raka i poziva države članice da svim ženama i djevojčicama osiguraju pristup takvim preventivnim pregledima;

49.

naglašava da su jačanje položaja žena i promicanje rodne ravnopravnosti od ključne važnosti za ubrzanje održivog razvoja, a time i okončanja svih oblika diskriminacije žena i djevojaka, uključujući one do kojih dolazi u području mentalnog zdravlja i kliničkih istraživanja, a to nije samo temeljno ljudsko pravo već ima i multiplikacijski učinak u svim drugim razvojnim područjima (UN-ov peti cilj održivog razvoja);

50.

smatra da je dužnost država članica da u okviru javnih usluga jamče usluge porodništva na lokalnoj razini te da osiguraju dostupnost primalja i u ruralnim ili planinskim regijama;

51.

poziva zdravstvena tijela država članica da priznaju endometriozu kao bolest zbog koje su žene onesposobljene, jer bi im to omogućilo da se liječe besplatno, čak i u slučaju skupog liječenja i/ili operacije te bi im omogućilo da uzmu bolovanje tijekom najgorih faza bolesti, čime bi se izbjegla stigmatizacija na radnom mjestu;

52.

potiče države članice, Komisiju i sve relevantne agencije da osiguraju potpun pristup visokokvalitetnoj zdravstvenoj skrbi za tjelesno i mentalno zdravlje za sve izbjeglice, tražitelje azila i migrante, a posebno za ugrožene žene i djevojke, kao pitanje univerzalnih ljudskih prava te da dugoročno gledajući na odgovarajući način pripreme nacionalne zdravstvene sustave za pridošle izbjeglice i tražitelje azila; naglašava potrebu za rodno osjetljivim osposobljavanjem o mentalnom zdravlju za osoblje i službenike imigracijskih službi, službi za azil i policije, koji rade sa izbjeglicama, tražiteljima azila i imigrantima, a posebno za one koji rade s ranjivim ženama i djevojčicama; smatra da bi te potrebne mjere u području zdravstvene skrbi trebale uključivati odredbe kao što su one o sigurnom smještaju i sanitarnim objektima za žene i djecu, pravnom savjetovanju i pristupu spolnom i reproduktivnom zdravlju i pravima, uključujući kontracepciju, potporu za osobe koje su preživjele seksualno nasilje te siguran i zakonit pobačaj;

53.

poziva EU i države članice da odmah ukinu trenutačne politike štednje i rezove u javnoj potrošnji koji utječu na usluge koje su ključne za postizanje više razine zdravstvene zaštite za sve žene i muškarce, djevojčice i dječake u EU-u, neovisno o njihovu podrijetlu i pravnom statusu;

54.

poziva države članice da osiguraju besplatan pristup zdravstvenim uslugama za nezaposlene žene, žene u ruralnim područjima, umirovljenice niskih primanja koje ne mogu same platiti liječničke preglede i troškove liječenja;

55.

preporučuje da se ženama koje rode dijete s invaliditetom ili dijete oboljelo od bolesti opasne po život osigura posebna potpora, uključujući besplatan pristup dugoročnoj pedijatrijskoj kućnoj njezi, palijativnoj pedijatrijskoj njezi i specijaliziranoj, lako dostupnoj psihološkoj potpori;

56.

naglašava da ostvarivanje prava na zdravlje za sve ima prednost pred zaštitom prava intelektualnog vlasništva i ovisi o ulaganjima u europsko istraživanje u području zdravlja, uključujući zdravstvene tehnologije i lijekove za bolesti povezane sa siromaštvom i zanemarene bolesti;

57.

osuđuje rezanje proračuna za javno zdravlje u državama članicama te je razočaran zbog činjenice da godišnji proračuni u svim državama članicama za programe namijenjene sprječavanju rodno uvjetovanog nasilja i nasilja nad ženama predviđaju znatno niža sredstva u usporedbi sa stvarnim troškovima koje prouzročuju posljedice takvog nasilja, bez obzira na to jesu li one gospodarske, društvene ili etičke prirode; podupire države članice u povećanju potrošnje za potporu programima usmjerenima na sprječavanje nasilja nad ženama i učinkovito pomaganje i pružanje zaštite žrtvama;

58.

poziva države članice da uvedu mjere u području zdravstva za rano otkrivanje žrtava rodno uvjetovanog nasilja i pružanje podrške tim žrtvama te da primjenjuju zdravstvene protokole u slučajevima napada koje pretrpe žrtve, a koji će se uputiti na odgovarajuće sudove radi ubrzavanja sudskog postupka; također poziva države članice da zajamče pravo pristupa informacijama i integriranoj socijalnoj pomoći kroz službe stalne hitne skrbi, specijalizirane za multidisciplinarne stručne usluge;

59.

pozdravlja korake koje Komisija poduzima kako bi EU ratificirao Istanbulsku konvenciju i žali što to mnoge države članice još uvijek nisu učinile; potiče Vijeće da što prije osigura pristupanje EU-a Istanbulskoj konvenciji;

60.

naglašava da je prostitucija i zdravstveni problem jer ima štetne učinke na zdravlje osoba koje se bave prostitucijom, koje češće pate od seksualnih, fizičkih i duševnih trauma, ovisnosti o drogama i alkoholu te gubitka samopoštovanja i imaju višu stopu smrtnosti u odnosu na prosječnu populaciju; dodaje i naglašava da mnoge osobe koje kupuju seksualne usluge traže nezaštićeni komercijalni spolni odnos, čime se povećava mogućnost štetnog učinka na zdravlje osoba koje se bave prostitucijom, kao i na zdravlje kupaca;

61.

poziva države članice da spriječe, zabrane i kazneno gone genitalno sakaćenje žena i genitalno sakaćenje interseksualnih osoba te da omoguće potporu u području mentalnog zdravlja, zajedno sa skrbi za tjelesno zdravlje, za žrtve i one osobe koje će vjerojatno biti meta takvog nasilja;

62.

potiče Komisiju i države članice da obrate posebnu pozornost na najranjivije skupine ili skupine u najnepovoljnijem položaju i da pokrenu intervencijske programe namijenjene tim skupinama;

63.

smatra da nedostatak usporedivih, sveobuhvatnih, pouzdanih i redovito ažuriranih podataka iskazanih po spolu dovodi do diskriminacije žena u pogledu zdravlja;

64.

podsjeća da su zdravstvena skrb i zdravstvena politika u nadležnosti država članica te da uloga Komisije nadopunjava nacionalne politike;

o

o o

65.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1)  EMEA/CHMP/3916/2005 – ICH http://www.ema.europa.eu/docs/en_GB/document_library/Scientific_guideline/2010/01/WC500059887.pdf

(2)  Krug, Dahlberg, Mercy, Zwi i Lozano, 2002.


Srijeda, 15. veljače 2017.

18.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 252/113


P8_TA(2017)0033

Okvirni sporazum o partnerstvu i suradnji između EU-a i Mongolije (Rezolucija)

Nezakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. veljače 2017. o nacrtu odluke Vijeća o sklapanju Okvirnog sporazuma o partnerstvu i suradnji između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Mongolije, s druge strane (08919/2016 – C8-0218/2016 – 2015/0114(NLE) – 2016/2231(INI))

(2018/C 252/11)

Europski parlament,

uzimajući u obzir nacrt odluke Vijeća (08919/2016),

uzimajući u obzir nacrt Okvirnog sporazuma o partnerstvu i suradnji između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Mongolije, s druge strane (07902/1/2011),

uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člancima 207. i 209. te člankom 218. stavkom 6. drugim podstavkom točkom (a) Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C8-0218/2016),

uzimajući u obzir potpisivanje Okvirnog sporazuma o partnerstvu i suradnji (dalje u tekstu: Sporazum o partnerstvu i suradnji (SPS)) 30. travnja 2013. u Ulan Batoru, u prisutnosti potpredsjednice Europske komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Catherine Ashton,

uzimajući u obzir Sporazum o trgovinskoj i gospodarskoj suradnji između Europske ekonomske zajednice i njezinih država članica i Mongolije koji je stupio na snagu 1. ožujka 1993.,

uzimajući u obzir svoju Zakonodavnu rezoluciju od 15. studenoga 2005. o prijedlogu Odluke Vijeća o izmjeni Sporazuma o osnivanju Europske banke za obnovu i razvoj, kojom se banci omogućava financijsko poslovanje u Mongoliji (1),

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. travnja 2016. o provedbi i preispitivanju strategije EU-a za srednju Aziju (2),

uzimajući u obzir svoje rezolucije o odnosima EU-a i Kine od 16. prosinca 2015. (3) i 14. ožujka 2013. (4), te posebno uvodnu izjavu Y potonje rezolucije;

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. lipnja 2015. o stanju odnosa između EU-a i Rusije (5),

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. veljače 2012. o stajalištu Parlamenta na 19. zasjedanju Vijeća Ujedinjenih naroda za ljudska prava (6), a posebno njezin stavak 30.,

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. siječnja 2013. o preporukama s Pregledne konferencije o Ugovoru o neširenju nuklearnog oružja u vezi s uspostavom okruženja bez oružja za masovno uništenje na Bliskom istoku, a posebno njezinu uvodnu izjavu F (7),

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 27. listopada 2016. o nuklearnoj sigurnosti i neširenju nuklearnog oružja (8),

uzimajući u obzir svoju zakonodavnu rezoluciju od 15. veljače 2017. o. nacrtu odluke (9),

uzimajući u obzir uvrštenje Mongolije u posebni dogovor o poticajima za održivi razvoj i dobro upravljanje u okviru Općeg sustava povlastica EU-a (OSP+),

uzimajući u obzir postojane odnose između izaslanstava Europskog parlamenta i Državnog velikog Hurala (parlament Mongolije), a posebno Zajedničku izjavu s Desete međuparlamentarne sjednice održane 17. veljače 2015. u Ulan Batoru,

uzimajući u obzir izjave usvojene na 11. sastanku na vrhu između Azije i Europe (ASEM) održanom u Ulan Batoru 15. i 16. srpnja 2016. i Devetom sastanku Parlamentarnog partnerstva Azije i Europe (ASEP) održanom u Ulan Batoru 21. i 22. travnja 2016. te činjenicu da je Mongolija bila zemlja domaćin i predsjedateljica tih dvaju sastanaka,

uzimajući u obzir aktivnu ulogu Mongolije u Parlamentarnoj skupštini OESS-a, uključujući i organiziranje jesenskog zasjedanja Skupštine od 15. do 18. rujna 2015. u Ulan Batoru,

uzimajući u obzir izbor Mongolije u Vijeće UN-a za ljudska prava za razdoblje od 2016. do 2018. te njezinu objelodanjenu težnju da postane članicom Vijeća sigurnosti UN-a 2022. godine,

uzimajući u obzir mongolsko predsjedanje Zajednici demokracija u razdoblju od 2012. do 2013. te koaliciji „Sloboda na internetu” 2015.,

uzimajući u obzir preliminarne nalaze i zaključke međunarodne misije za promatranje izbora koja je nazočila parlamentarnim izborima održanim u Mongoliji 29. lipnja 2016. i u kojoj su sudjelovali Ured OESS-a za demokratske institucije i ljudska prava i Europski parlament,

uzimajući u obzir obraćanje predsjednika Mongolije Cahjagina Elbegdorža na plenarnoj sjednici Europskog parlamenta 9. lipnja 2015.,

uzimajući u obzir razne sastanke i posjete na visokoj razini, uključujući posjet predsjednika Europske komisije Joséa Barrosa Mongoliji u studenome 2013. godine,

uzimajući u obzir mongolsku vanjsku politiku „trećeg susjeda” koja podrazumijeva odnose s EU-om, SAD-om, Japanom, Republikom Korejom, Indijom, Iranom, zemljama srednje Azije i drugima,

uzimajući u obzir strateško partnerstvo Mongolije s Rusijom i Kinom,

uzimajući u obzir činjenicu da Mongolija ima status promatrača u Šangajskoj organizaciji za suradnju,

uzimajući u obzir redovite trostrane sastanke na visokoj razini između Mongolije, Rusije i Kine te između Mongolije, Japana i SAD-a,

uzimajući u obzir inicijative za povezivanje raznih gospodarskih projekata u regiji, među ostalim kineskog Gospodarskog pojasa Puta svile, ruskog Razvoja transeuroazijskog pojasa i mongolskog Stepskog prometnog puta,

uzimajući u obzir mongolski Program individualnog partnerstva i suradnje s NATO-om dogovoren 2012.,

uzimajući u obzir mongolsku izjavu iz rujna 2015. o namjeri da zadrži trajni neutralni status;

uzimajući u obzir samoproglašeni status Mongolije kao zemlje bez nuklearnog oružja koji je UN priznao u rujnu 2012.,

uzimajući u obzir mongolski Međunarodni fond za suradnju usmjeren na razmjenu iskustava s drugim zemljama koje prolaze demokratsku tranziciju, kao što su Mjanmar, Kirgistan i Afganistan,

uzimajući u obzir napore za izgradnju povjerenja, uključujući Dijalog iz Ulan Batora o sigurnosti u sjeveroistočnoj Aziji, u kojemu je sudjelovala i Sjeverna Koreja, te Azijski forum,

uzimajući u obzir zaključne napomene Odbora UN-a protiv mučenja o drugom periodičnom izvješću o Mongoliji usvojene u kolovozu 2016.;

uzimajući u obzir članak 99. stavak 2. Poslovnika,

uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove (A8-0383/2016),

A.

budući da Mongolija može poslužiti kao demokratski model ne samo za druge demokracije u povojima u regiji, ali i za režime s autoritarnijim tendencijama;

B.

budući da su Europske zajednice uspostavile diplomatske odnose s Mongolijom 1. kolovoza 1989.;

C.

budući da EU i Mongolija uživaju prijateljske odnose koji počivaju na političkim, društvenim, ekonomskim, kulturnim i povijesnim sponama;

D.

budući da EU i Mongolija dijele podudarna stajališta o većini velikih međunarodnih izazova i da Mongolija ima konstruktivnu ulogu u međunarodnim odnosima, posebno u multilateralnim organizacijama;

E.

budući da su odnosi EU-a s Mongolijom uglavnom usmjereni na projekte razvojne suradnje kojima se toj zemlji nastoji omogućiti da brze promjene kojima je izložena usmjeri prema socijalno uključivom i gospodarski održivom razvoju društva;

F.

budući da je Mongolija zainteresirana za daljnji razvoj odnosa s EU-om i širenje postojeće suradnje izvan granica razvojne suradnje; budući da se u Sporazumu o partnerstvu i suradnji ističe sve veća važnost odnosa između EU-a i Mongolije, koji se temelje na zajedničkim načelima kao što su jednakost, obostrana korist, demokracija, vladavina zakona i ljudska prava te se njime formalno otvara mogućnost objema stranama da razviju suradnju u novim područjima koja se ne tiču samo poslovanja, trgovine, razvoja, poljoprivrede, zaštite okoliša, energije, modernizacije države, već i obrazovanja, kulture i turizma;

G.

budući da je razvoj odnosa EU-a s Mongolijom i dalje u nadležnosti Delegacije EU-a u Pekingu; budući da svoja veleposlanstva u Ulan Batoru imaju Bugarska, Češka, Francuska, Njemačka, Mađarska, Ujedinjena Kraljevina i Italija;

Opće odredbe

1.

cijeni prijateljske i konstruktivne odnose između EU-a i Mongolije;

2.

uviđa specifičan geografski položaj Mongolije između Kine, Rusije i zemalja srednje i sjeveroistočne Azije koje imaju veliki potencijal u svjetskom gospodarstvu, njezinu važnost za stabilnost u toj regiji i regionalnu iznimnost Mongolije kao osvjedočene demokracije koja ima konstruktivnu ulogu u posredovanju u pronalasku mirnih rješenja sukoba i sporova u toj regiji kao i u promicanju regionalne gospodarske integracije;

3.

uviđa da je demokratska pretvorba koja je započela devedesetih godina 20. stoljeća i dalje postojana; priznaje vidljiv napredak koji je ostvaren u pogledu socioekonomskih reformi; međutim, prima na znanje izazove koji postoje u području održivog razvoja i gospodarstva, financija, dobrog upravljanja, borbe protiv korupcije, socijalne sigurnosti, zaštite okoliša i političke polarizacije, i koji su zbog sve osjetljivijeg međunarodnog okruženja znatno složeniji;

Institucionalni okvir i diplomatsko predstavništvo

4.

pozdravlja produbljivanje i razvijanje odnosa između EU-a i Mongolije, kao što je izraženo u Okvirnom sporazumu o partnerstvu i suradnji (SPS), u koji su uvrštena područja poput političkog dijaloga i ljudskih prava, trgovine, razvojne pomoći, suradnje u područjima poljoprivrede i ruralnog razvoja, energetike, klimatskih promjena, istraživanja i inovacija te obrazovanja i kulture, koji su od iznimne važnosti za gospodarsku diversifikaciju i rješavanje aktualnih gospodarskih problema, kao i dugoročnu transformaciju izvorno nomadskoga društva;

5.

pozdravlja osnivanje Zajedničkog odbora koji, u skladu s člankom 56. SPS-a, prati njegovu provedbu te potiče taj odbor da redovito izvještava Europski parlament i parlament Mongolije;

6.

apelira na tri države članice koje to još nisu učinile da brzo dovrše postupak ratifikacije kako bi se omogućilo dugo očekivano sklapanje i stupanje na snagu SPS-a;

7.

naglašava da je potrebno dodatno unaprijediti parlamentarnu dimenziju odnosa između EU-a i Mongolije; žali što su u tekstu SPS-a izostali članci o osnivanju Odbora za parlamentarnu suradnju u sklopu SPS-a radi uspostave demokratskog nadzora nad provedbom tog sporazuma i jačanja političkog dijaloga između dvaju parlamenata; stoga poziva da što prije započnu pregovori o novom protokolu kojim bi se riješilo to pitanje, u skladu s člankom 57. SPS-a o budućoj suradnji, na što su Europski parlament i parlament Mongolije već bili pozvali u zajedničkoj izjavi s Desete međuparlamentarne sjednice;

8.

zabrinut je zbog činjenice da se diplomatski odnosi s Mongolijom još uvijek vode iz sjedišta delegacije EU-a u Kini; snažno potiče Vijeće i potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu da Ured EU-a za vezu u Ulan Batoru u ravnopravnu delegaciju EU-a, što je od neophodne važnosti radi olakšavanja političkog dijaloga i suradnje u pitanjima ljudskih prava i demokracije, jačanja sposobnosti za provedbu i nadgledanje projekata pomoći EU-a, te promicanja trgovine robom i uslugama kao i ljudsku i kulturnu razmjenu;

Demokracija, vladavina prava, dobro upravljanje i ljudska prava

9.

pozdravlja napore koje Mongolija ulaže u konsolidaciju demokratskog napretka i vladavine prava, što uključuje višestranačke izbore, neovisnije medije i aktivno civilno društvo; pozdravlja, u tom pogledu, sudjelovanje Mongolije u Zajednici demokracija;

10.

naglašava da je poštovanje slobode medija i slobode izražavanja ključno za daljnju konsolidaciju demokracije, vladavine prava i ljudskih prava u Mongoliji; potiče vlasti u Mongoliji da se posvete rješavanju pitanja povezanih s navodima o politički motiviranom miješanju u djelovanje medija i da se suzdrže od kažnjavanja i ograničavanja medija na internetu i izvan njega zbog upućivanja kritika vlastima; potiče parlament Mongolije da ta temeljna pitanja eksplicitno kodificira te da pažljivo nadzire primjenu tih zakona;

11.

uvjeren je da bi demokratska pretvorba Mongolije mogla proizvesti pozitivan učinak prelijevanja u regiji u kojoj se zbivaju složeni transformacijski procesi, te bi u tom pogledu Mongolija mogla konstruktivno doprinijeti stabilnosti i općem blagostanju regije; poziva EU da o tome povede računa prilikom programiranja za regionalnu suradnju, posebno sa zemljama srednje Azije, ali i onima u širem području;

12.

pozdravlja činjenicu da je općenito poštovanje izbornih pravila dokazano prilikom nedavnih izbora; poziva mongolske vlasti da uzmu u obzir preporuke Ureda OESS-a za demokratske institucije i ljudska prava iznesene nakon parlamentarnih izbora održanih 29. lipnja 2016., a koje se među ostalim odnose na stabiliziranje izbornog zakona, ograničenja u pogledu kampanja, neovisnost medija te nepristranost i sveobuhvatnost informacija dostupnih biračima;

13.

izražava interes da uputi promatračku misiju Europskog parlamenta na predsjedničke izbore predviđene za sredinu 2017.;

14.

poziva Mongoliju da riješi preostale izazove u području poštovanja neovisnosti pravosuđa;

15.

pozdravlja nedavno započete zakonodavne napore za jačanje pravne osnove za borbu protiv sveprisutne korupcije, koja za sobom povlači stvarnu i veliku opasnost od podrivanja socijalne kohezije zemlje, te napore uložene u rješavanje pitanja ljudskih prava i društvenih sukoba; potiče Mongoliju da donese opsežne reforme i da ih pravovremeno provede; poziva se u tom smislu na vlastito iskustvo prema kojem osobe osuđene za korupciju moraju bez izuzetaka odgovarati za svoje postupke; preporučuje da ta zemlja pojača suradnju s EU-om, OESS-om i UN-om u pogledu rješavanja problema korupcije; uvjeren je da bi aktivno djelovanje na provedbi međunarodnih preporuka o društveno odgovornom poslovanju u realnom sektoru te u javnom i administrativnom životu Mongolije moglo imati znatnu pozitivnu ulogu u tom smislu;

16.

uviđa da je ta zemlja preuzela obveze i uspostavila pravni okvir u cilju suzbijanja trgovine ljudima, no i dalje je zabrinut zbog konkretnog stanja oko tog problema te potiče Mongoliju da u potpunosti provodi zakon protiv trgovine ljudima iz 2012. i nacionalne planove u vezi s time;

17.

zadovoljan je što je između EU-a i Mongolije u načelu postignut dogovor o pokretanju redovitog dijaloga o ljudskim pravima između EU-a i Mongolije tijekom 2017. te da su pripremna djelovanja započela;

18.

pozdravlja činjenicu da je parlament Mongolije, nakon ratificiranja Drugog fakultativnog protokola uz Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, u prosincu 2015. usvojio izmijenjeni Kazneni zakonik kojim se, uz druge važne reforme poput zabrane mučenja, ukida smrtna kazna za sva kaznena djela; primjećuje da je novoizabrani parlament odgodio primjenu izmijenjenoga Kaznenog zakonika i potiče mongolske vlasti da tu važnu reformu provedu bez daljnje odgode;

19.

primjećuje napredak koji je Mongolija ostvarila u poboljšanju svog pravnog okvira u skladu s međunarodnim obvezama u pogledu ljudskih prava i institucionalnim reformama, između ostaloga i osnivanjem nacionalnog odbora za ljudska prava, napore koje je uložila u izgradnju kapaciteta i podizanje razine osviještenosti u području ljudskih prava te stalnu posvećenost rješavanju preostalih izazova povezanih sa zaštitom i promicanjem univerzalnih standarda ljudskih prava poput onih istaknutih na drugom Univerzalnom periodičnom pregledu UN-a (UN-UPR) 2015., među kojima su sprječavanje i istraživanje svih navoda o mučenju, zaštita prava žena i djece te prava zatvorenika;

20.

izražava zabrinutost zbog navoda o slučajevima uhićenja bez pravno utemeljenog naloga, mučenjima i nekažnjavanju u mongolskim zatvorima; pridružuje se pozivu Vijeća Ujedinjenih naroda za ljudska prava (UNHRC) da se donesu djelotvorne mjere kojima bi se zajamčilo da se svim pritvorenim osobama istinski pruže sve temeljne zaštitne mjere u skladu s međunarodnim standardima; poziva Mongoliju da smjesta poduzme učinkovite korake u skladu s preuzetom obvezom uspostave neovisnog mehanizma za istraživanje postojećih navoda o mučenjima i zlostavljanjima;

21.

pohvaljuje projekt kojem potporu pruža EU, a koji za cilj ima poduprijeti prava pripadnika zajednice LGBTI u Mongoliji; ipak je zabrinut zbog stalne diskriminacije i uznemiravanja kojima su izloženi pripadnici zajednice LGBTI;

22.

preporučuje da Mongolija, u skladu s već ratificiranom Konvencijom o pravima djeteta, zakonski zabrani tjelesno kažnjavanje, ne samo u obrazovnim ustanovama nego u potpunosti, i da konkretnim i ciljnim mjerama počne rješavati pitanja poput stope nasilja protiv djece koja ne opada, ekonomskog iskorištavanja djece i slučajeva nasilja protiv djece koji završavaju smrću ili teškim ozljedama; poziva sve mjerodavne institucije EU-a da pruže pomoć u tim pitanjima;

23.

preporučuje da se situacija u području zdravlja i sigurnosti poboljša provedbom Konvencije MOR-a C176, ali i drugih konvencija MOR-a u području zdravlja i sigurnosti koje još uvijek nisu ratificirane;

24.

pruža potporu trajnim i iskrenim naporima Mongolije da postupno iskorijeni sve oblike dječjega rada i da zajamči prava djeteta;

25.

pozdravlja pravni okvir koji je Mongolija usvojila 2011. radi ostvarivanja jednakih prava za žene i muškarce, kao i postupno iskorjenjivanje diskriminacije žena;

Održivi razvoj

26.

pozdravlja znatan napredak koji je Mongolija od 1990-ih naovamo ostvarila u gospodarskom razvoju i smanjenju siromaštva u skladu s milenijskim razvojnim ciljevima; podržava Mongoliju u postizanju ciljeva UN-a za održivi razvoj u skladu s načelima učinkovitosti i transparentnosti pomoći;

27.

uviđa da će se produbljenom regionalnom gospodarskom integracijom stvoriti prilike za perspektivniju budućnost i gospodarski uspjeh Mongolije te prima na znanje činjenicu da Mongolija istodobno traži gospodarske saveznike i partnere koji će joj omogućiti da u potpunosti iskoristi svoj potencijal za suradnju pritom poštujući svoje legitimne nacionalne političke i gospodarske interese, dugotrajnu predanost višestranoj diplomaciji, tradicionalni identitet i način života ili demokratske temelje mongolskoga društva;

28.

međutim, zabrinut je zbog činjenice da se u nekim područjima siromaštvo iznimno ukorijenilo te da gospodarski rast zabilježen u razdoblju 2010. – 2012. nije dovoljno doprinio smanjenju siromaštva u toj zemlji;

29.

potiče Mongoliju u nastojanjima da postigne održivi gospodarski rast; izražava zabrinutost zbog oštrog usporavanja rasta BDP-a, koji je 2011. iznosio rekordnih 17,3 %, ali samo 2,3 % 2015., dok se za 2016. predviđa rast od 1,3 %; zabrinut je zbog toga što proračunski deficit, koji iznosi 20 % BDP-a, može negativno utjecati na smanjenje siromaštva, ali i na socijalnu uključenost i koheziju sustava socijalne zaštite;

30.

pozdravlja činjenicu da je razvojna pomoć EU-a toj zemlji za razdoblje 2014. – 2020. više nego udvostručena, te sada iznosi 65 milijuna EUR u usporedbi s iznosom od 30 milijuna EUR za razdoblje 2007. – 2013., pri čemu je naglasak na poboljšanom gospodarskom upravljanju i strukovnom osposobljavanju radi boljih prilika za zapošljavanje; potiče sudjelovanje Mongolije u regionalnim programima koje financira EU; prima na znanje relativno dobru provedbu projekata i programa EU-a kojima se doprinosi razvoju i modernizaciji Mongolije;

31.

naglašava važnost trajne administrativne reforme s temeljnim ciljem uspostave visokoprofesionalne javne uprave, i na nacionalnoj i na lokalnoj razini; potiče institucije EU-a da Mongoliji pomognu razviti potrebne resurse i stručnost kako bi zemlja bila spremnija suočiti se s izazovima kompleksnih procesa gospodarske i društvene transformacije i kako bi se u toj zemlji povećao kapacitet apsorpcije sredstava EU-a;

32.

poziva na pružanje više prilika za studentsku i akademsku razmjenu u okviru programa Erasmus + i Marie Skłodowska Curie te za proširenje međuljudskih kontakata, uključujući umjetnike, između EU-a i Mongolije; poziva EU da u područja suradnje s Mongolijom uvrsti istraživanja i inovacije;

33.

pozdravlja činjenicu da je Mongolija pravovremeno, 21. rujna 2016., predala svoj dokument o ratifikaciji Sporazuma iz Pariza o klimatskim promjenama; zabrinut je zbog činjenice da su kombinirani učinci klimatskih promjena, snažnoga rast stočarstva, dramatičnoga porasta migracija iz ruralnih područja u glavni grad te masivnoga korištenja i brze eksploatacije prirodnih resursa poput zemlje i vode u službenom i neslužbenom iskopavanju bakra, ugljena i drugih sirovina dovelo do drastičnog pogoršanja stanja okoliša u Mongoliji, povećanja opasnosti od sukoba zbog vode sa susjedima i pojave klimatskog fenomena nazvanog ‘dzud’, odnosno ciklusa dugih suša i oštrih zima zbog kojeg dolazi do velikih gubitaka stočnog fonda i divljači te, općenito, biološke raznolikosti; poziva mongolsku vladu da pojača napore oko diversifikacije svojega gospodarstva i poziva EU da namjenskim aktivnostima te preventivnim i drugim mjerama pruži pomoć u tom procesu, primjerice u smislu povezanije koordinacije politika zaštite okoliša dviju strana; poziva mongolske vlasti i mongolski parlament te sve države članice EU-a na suradnju i davanje doprinosa u pogledu znatnog jačanja međunarodnog klimatskog režima u okviru programa konferencije COP22 u Marakešu;

34.

pozdravlja činjenicu da je Mongolija ratificirala sve predmetne konvencije o zaštiti okoliša i klimatskim promjenama u okviru programa OSP +; no snažno potiče Mongoliju da se drži svojih preuzetih obveza o izvješćivanju u skladu s konvencijama UN-a o zaštiti okoliša i klimatskim promjenama (CITES, Baselska i Stockholmska konvencija) i da provodi svoj nacionalni pravni okvir za zaštitu okoliša;

35.

ističe da su 2014. ekstraktivne industrije u Mongoliji činile 17 % BDP-a i 89 % ukupnog izvoza te zemlje; pozdravlja u tom smislu aktivno sudjelovanje Mongolije u Inicijativi za transparentnost ekstraktivnih industrija, čiji je cilj jačanje odgovornosti i transparentnosti u tom sektoru;

36.

naglašava da je rudnik bakra i zlata Oyu Tolgoi najveći rudarski projekt u Mongoliji koji bi od 2020. trebao činiti trećinu BDP-a Mongolije i da je Tavan Tolgoi najveći svjetski neiskorišteni rudnik ugljena; pozdravlja održavanje javne raspravu na temu utjecaja rudarstva na okoliš i sudjelovanje javnosti u upravljanju resursima na lokalnoj razini;

37.

potiče Mongoliju da razvija iskorištavanje svojih prirodnih resursa na korist vlastitog stanovništva, posebno kada je riječ o rijetkim mineralima koji imaju sve veću vrijednost u digitalnoj industriji; ističe da bi EU pružanjem tehničke i financijske pomoći mogao doprinijeti da Mongolija bude u mogućnosti samostalno iskorištavati svoje rudne resurse;

38.

mišljenja je da ulaganja u nove tehnologije i digitalizaciju mogu pomoći u premošćivanju razvojnog jaza među mongolskim regijama i diversifikaciji gospodarstva; potiče EU i države članice da pojačaju suradnju u područjima digitalizacije i novih tehnologija;

39.

uviđa da je borba protiv krijumčarenja droge veliki izazov; preporučuje da EU pruži pomoć jačanjem javnih institucija i resursa za rješavanje toga pitanja;

Trgovinski i gospodarski odnosi

40.

napominje da je EU postao treći najveći trgovinski partner Mongolije i da je roba iz Mongolije već ušla na tržište EU-a gotovo bez carina prema aktualnom Općem sustavu povlastica;

41.

pozdravlja uvrštenje Mongolije u sustav OSP+;

42.

primjećuje da su europska ulaganja u Mongoliji dosad bila ograničena zbog nesigurnog poslovnog okruženja i manjka informacija;

43.

potiče EU i Mongoliju da pojačaju trgovinske i investicijske odnose, uključujući promociju putem informiranja i podizanja razine osviještenosti u skladu s pravnim odredbama SPS-a; naglašava da bi to jačanje odnosa trebalo biti u skladu s obvezama koje proizlaze iz međunarodnih konvencija o standardima rada, dobrom upravljanju, ljudskim pravima i standardima zaštite okoliša koje treba u potpunosti poštovati;

44.

u tom smislu potiče daljnji razvoj aktivnosti Europske investicijske banke i Europske banke za obnovu i razvoj u Mongoliji;

45.

naglašava važnost stabilnog poslovnog i pravnog okruženja za rast ulaganja iz EU-a;

46.

prima na znanje pad izravnih stranih ulaganja u vezi s rudarstvom, dominantnim sektorom u mongolskome gospodarstvu koji je i dalje glavni faktor razdora;

47.

apelira na Mongoliju da uz pomoć stranih ulaganja i transparentnijeg pravnog okruženja diversificira svoje gospodarstvo kako bi ono moglo izbjeći izloženost nestabilnim tržištima minerala; u tom kontekstu pozdravlja novo zakonodavstvo o izravnim stranim ulaganjima;

48.

potiče daljnju integraciju Mongolije u svjetsko i regionalno gospodarstvo, u okvirima poput Stepskog prometnog puta, Puta svile/„Jedan pojas jedna cesta” ili transeuroazijskog pojasa, u skladu sa strateškim interesima i prioritetima te zemlje; traži od EU-a da razmotri mogućnost sudjelovanja u infrastrukturnim i investicijskim programima u regiji, uključujući one u rudarskom sektoru;

Regionalni i globalni izazovi te suradnja

49.

prepoznaje ključnu ulogu koju Mongolija može imati između dinamičnih gospodarstva Kine, Rusije, Južne Koreje i Japana te zemalja srednje Azije te istovremeno kao posrednik između Europe i regije istočne Azije;

50.

ističe koncept „trećeg susjeda” koji odlikuje mongolsku vanjsku politiku, a koji podrazumijeva istovremeno njegovanje odnosa s EU-om, ali i konstruktivnih i intenzivnih odnosa s utjecajnim strateškim partnerima i izravnim susjedima Rusijom i Kinom;

51.

prima na znanje prijateljske, ali i gospodarski konkurentne, odnose Mongolije s drugim zemljama u regiji;

52.

napominje da Mongolija ozbiljno razmatra kakav bi učinak imalo njezino potencijalno članstvo u Euroazijskoj gospodarskoj uniji; zabrinut je da bi takav potez mogao biti prepreka nastavku političkih i trgovinskih odnosa s EU-om;

53.

čestita Mongoliji na uspješnom predsjedanju sastancima ASEM-a i ASEP-a održanima 2016. u Ulan Batoru, na učvršćivanju parlamentarne dimenzije i na jačanju partnerstva između tih dviju regija na temelju općeprihvaćenih načela jednakosti, međusobnog poštovanja te zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda; pozdravlja prijedlog Mongolije da osnuje centar za ASEM koji bi imao i internetsku/virtualnu dimenziju;

54.

pozdravlja činjenicu da se Mongolija proglasila područjem bez nuklearnog oružja, što je UN službeno priznao; posebno pozdravlja konstruktivnu i aktivnu ulogu Mongolije u međunarodnim forumima u pogledu promicanja suradnje u cilju globalnog nuklearnog razoružanja i njezino potpisivanje humanitarne obveze (10);

55.

pozdravlja uzajamnu predanost promicanju međunarodnog mira i sigurnosti te u tom kontekstu pozdravlja aktivnu ulogu Mongolije u međunarodnim multilateralnim mehanizmima kao što su UN i OESS, te njezin doprinos inicijativama za potporu miru i stabilnosti na sjeveroistoku Azije i šire, kao što je Dijalog iz Ulan Batora o sigurnosti u sjeveroistočnoj Aziji;

56.

prima na znanje doprinos Mongolije misijama UN-a za očuvanje mira diljem svijeta te njezino stavljanje na raspolaganje poligona za obuku za te misije kao i njezino usporedno nastojanje oko jačanja političkih i diplomatskih mogućnosti i odgovornosti UN-a u pogledu sprječavanja i rješavanja tih sukoba;

57.

pozdravlja činjenicu da su stajališta Mongolije prilikom pregovora i glasovanja u Ujedinjenim narodima i drugim multilateralnim forumima u velikoj mjeri usuglašena s onima EU-a; u tom smislu ističe važnost članka 8. SPS-a o međunarodnoj suradnji;

58.

potvrđuje ulogu Mongolije, kao nove članice Vijeća Ujedinjenih naroda za ljudska prava (UNHRC) u razdoblju 2016. – 2018., u promicanju poštovanja ljudskih prava i poziva EU da blisko surađuje s Mongolijom u pripremi i provedbi aktivnosti UNHRC-a;

59.

pozdravlja činjenicu da je Mongolija ratificirala Rimski statut Međunarodnoga kaznenog suda i poziva Mongoliju da ratificira izmjene Rimskog statuta usvojene u Kampali kojima su za zločin agresije pravodobno utvrđene definicije i postupci u pogledu nadležnosti;

60.

pohvaljuje napore Mongolije za promicanje demokracije, vladavine prava i ljudskih prava u susjednim zemljama koje teže demokratskim promjenama; poziva EU da na pragmatičkoj osnovi uključi Mongoliju i u regionalne programe u srednjoj Aziji koji su usmjereni prema tom cilju i pokuša postići sinergijski učinak;

61.

pohvaljuje ulogu koju je Mongolija imala u okupljanju znanstvenika iz obiju Koreja, Kine i Rusije te u omogućavanju susreta obitelji razdvojenih podjelom korejskog poluotoka;

62.

izražava potporu namjeri Mongolije da 2022. bude članica Vijeća sigurnosti UN-a;

o

o o

63.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici, vladama i parlamentima država članica te vladi i Državnom velikom Huralu (parlamentu) Mongolije.

(1)  SL C 280 E, 18.11.2006., str. 49.

(2)  Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0121.

(3)  Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0458.

(4)  SL C 36, 29.1.2016., str. 126.

(5)  SL C 407, 4.11.2016., str. 35.

(6)  SL C 249 E, 30.8.2013., str. 41.

(7)  SL C 440, 30.12.2015., str. 97.

(8)  Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0424.

(9)  Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0032.

(10)  http://www.icanw.org/pledge/


18.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 252/122


P8_TA(2017)0036

Izvješće o Albaniji za 2016.

Rezolucija Europskog parlamenta od 15. veljače 2017. o Izvješću Komisije o Albaniji za 2016. (2016/2312(INI))

(2018/C 252/12)

Europski parlament,

uzimajući u obzir Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju između Europskih zajednica i njihovih država članica, s jedne strane, i Republike Albanije, s druge strane,

uzimajući u obzir zaključke Predsjedništva sa sastanka Europskog vijeća u Solunu od 19. i 20. lipnja 2003. o perspektivi pristupanja zemalja zapadnog Balkana Europskoj uniji,

uzimajući u obzir odluku Europskog vijeća od 26. i 27. lipnja 2014. o tome da se Albaniji dodijeli status zemlje kandidatkinje za članstvo u EU-u kao i njegove zaključke od 15. prosinca 2015.,

uzimajući u obzir zaključke Predsjedništva od 13. prosinca 2016.,

uzimajući u obzir osmi sastanak Vijeća za stabilizaciju i pridruživanje između Albanije i EU-a održan u Bruxellesu 8. rujna 2016.,

uzimajući u obzir završnu izjavu predsjednika sastanka na vrhu o zapadnom Balkanu održanog u Parizu 4. srpnja 2016. te preporuke organizacija civilnog društva za taj sastanak,

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 9. studenoga 2016. naslovljenu „Strategija proširenja EU-a za 2016.” (COM(2016)0715) i priloženi radni dokument službi Komisije naslovljen „Izvješće o Albaniji za 2016.” (SWD(2016)0364),

uzimajući u obzir zajedničke zaključke sa šestog Dijaloga na visokoj razini o ključnim prioritetima usvojene 30. ožujka 2016. u Tirani,

uzimajući u obzir konačne izvještaje Ureda OESS-a za demokratske institucije i ljudska prava (OESS/UDILJP) o parlamentarnim izborima 2013. i lokalnim izborima 2015.,

uzimajući u obzir izvješće OECD-a „Praćenje administrativnih postupaka 2015.”,

uzimajući u obzir usvojene preporuke sa 11. sastanka Parlamentarnog odbora EU-a i Albanije za stabilizaciju i pridruživanje održanog u Bruxellesu 7. i 8. studenoga 2016.,

uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Albaniji,

uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove (A8-0023/2017),

A.

budući da Albanija napreduje prema ispunjenju političkih kriterija za članstvo i kontinuirano napreduje u pet ključnih prioriteta za otvaranje pristupnih pregovora; budući da je nastavak provedbe, između ostalog, paketa pravosudne reforme, izborne reforme i reforme tzv. zakona o dekriminalizaciji, nužan za jačanje povjerenja građana u njihove javne institucije i političke predstavnike;

B.

budući da izazovi i dalje postoje te da je potrebno njihovo brzo i učinkovito rješavanje u duhu dijaloga, suradnje i kompromisa između vlade i oporbe kako bi se osigurao daljnji napredak Albanije na putu prema EU-u;

C.

budući da je konstruktivan i održiv politički dijalog između političkih snaga o reformama povezanima s EU-om ključan za daljnje napredovanje u postupku pristupanja EU-u;

D.

budući da u Albaniji postoji politički konsenzus o postupku pristupanja EU-u koji uživa široku potporu javnosti;

E.

budući da su pregovori o pristupanju snažan poticaj za donošenje i provedbu pretpristupnih reformi;

F.

budući da je reforma pravosuđa i dalje ključna za nastavak postupka pristupanja Albanije EU-u;

G.

budući da će se 2017. u Albaniji održati predsjednički i parlamentarni izbori;

H.

budući da su zaštita vjerskih sloboda, kulturne baštine, prava manjina te upravljanje imovinom među temeljnim vrijednostima Europske unije;

I.

budući da je EU naglasio da je potrebno osnažiti gospodarsko upravljanje, vladavinu prava i kapacitete javne uprave u svim zemljama zapadnog Balkana;

J.

budući da albanske vlasti pokazuju pozitivan pristup u pogledu regionalne suradnje za promicanje razvoja infrastrukture, borbe protiv terorizma, gospodarske razmjene i mobilnosti mladih;

1.

pozdravlja kontinuiran napredak Albanije u reformama u vezi s EU-om, a posebno sporazumno donošenje ustavnih izmjena u srpnju 2016. kojima se otvara put za detaljnu i sveobuhvatnu reformu pravosuđa; ističe da je za daljnji napredak na putu prema EU-u ključno ne samo dosljedno donošenje nego i cjelovita i pravovremena provedba reformi na području pet ključnih prioriteta te trajna politička predanost; potiče Albaniju na ostvarivanje dobrih rezultata u pogledu takvih reformi;

2.

pozdravlja preporuku Komisije za otvaranje pregovora o pristupanju s Albanijom; u potpunosti podržava pristupanje Albanije EU-u i poziva na to da se pregovori o pristupanju otvore čim se ostvari vjerodostojan i održiv napredak u provedbi sveobuhvatne reforme pravosuđa te borbe protiv organiziranog kriminala i korupcije te tako zadrži zamah reformi; očekuje od Albanije da konsolidira ostvareni napredak i nastavi istim tempom provoditi sve ključne prioritete;

3.

ponavlja da su konstruktivan dijalog, održiva politička suradnja, međusobno povjerenje i spremnost na kompromis ključni za uspjeh reformi i cijelog postupka pristupanja EU-u; pozdravlja u tom pogledu donošenje zakonodavstva o zabrani rada kaznenih prijestupnika na javnoj dužnosti; poziva sve političke stranke na poduzimanje daljnjih napora kako bi se uspostavio istinski politički dijalog i ostvarila konstruktivna suradnja;

4.

pohvaljuje sporazumno donošenje ustavnih izmjena za reformu pravosuđa i donošenje zakona o institucijskom preustroju pravosuđa, ureda tužiteljstva i Ustavnog suda; poziva na brzo donošenje i vjerodostojnu provedbu svih relevantnih popratnih zakona i propisa, a posebno zakona o ponovnom vrednovanju (provjeri) sudaca, tužitelja i pravnih savjetnika te paketa nacrta zakona potrebnih za provedbu reforme pravosudnog sustava; prima na znanje presudu Ustavnog suda o ustavnosti zakona o provjeri nakon pozitivnog mišljenja Venecijanske komisije; ponavlja da je sveobuhvatna reforma pravosuđa jedan od glavnih zahtjeva albanskih građana da njihovi politički predstavnici i institucije ponovno zadobiju povjerenje te da kredibilitet i cjelokupna uspješnost postupka reforme, uključujući borbu protiv terorizma i organiziranog kriminala, ovisi o uspjehu postupka provjere i provedbi reforme pravosuđa; podsjeća da su usvajanje i provedba takve reforme ključni za borbu protiv korupcije, učvršćivanje vladavine prava te za poboljšanje provođenja temeljnih prava u zemlji, također s ciljem povećanja povjerenja u pravosudni sustav među svim građanima;

5.

pozdravlja novu strategiju reforme pravosuđa za 2017. – 2020. i njezin akcijski plan kojemu je cilj povećanje stručnosti, učinkovitosti i neovisnosti pravosudnog sustava i sustava sudova te ponovno vrednovanje svih članova pravosuđa, kao i povećanje proračunskih sredstava za njezinu provedbu; žali što je pravosuđe i dalje sporo i neučinkovito; prima na znanje nepostojanje napretka u popunjavanju slobodnih radnih mjesta na Visokom sudu i upravnim sudovima te u učinkovitoj uporabi objedinjenog sustava za upravljanje predmetima; poziva na to da se i dalje tematiziraju svi nedostaci u funkcioniranju pravosudnog sustava, uključujući manjak neovisnosti o političkom utjecaju i drugim granama vlasti, selektivnu pravdu, manjak odgovornosti, nedjelotvorna sredstva nadzora, korupciju, sveukupno trajanje sudskih postupaka i izvršenje presuda; žali zbog političkog uplitanja u istrage i sudske postupke te stoga poziva da se u praksi ojača neovisnost pravosuđa; poziva na daljnji angažman u području upravnog pravosuđa rješavanjem pitanja kao su učinkovit pristup sudovima i dodjeljivanje resursa kako bi se omogućio učinkovit rad sudova; ponavlja da bi se reformom pravosudnog sustava trebalo nastojati pozvati na odgovornost kaznene prijestupnike te promicati njihovu rehabilitaciju i integraciju uz jamčenje zaštite prava žrtava i svjedoka kaznenog djela;

6.

poziva ad hoc Parlamentarni odbor za izbornu reformu da hitno finalizira svoju reviziju izbornog zakona i pritom vodi računa o svim prethodnim preporukama OESS-a/UDILJP-a te ojača transparentnost financiranja stranaka i integritet izbornog postupka; poziva mjerodavne vlasti da se pobrinu za njegovu pravodobnu provedbu prije predstojećih parlamentarnih izbora u lipnju 2017., kao i da osiguraju neovisnost i depolitizaciju izborne uprave; podsjeća na to da su sve političke stranke odgovorne za to da se demokratski izbori održe u skladu s međunarodnim standardima; poziva vlasti da potaknu organizacije civilnog društva na aktivno sudjelovanje u pregledu cijeloga izbornog postupka; podsjeća da su slobodni i pravedni izbori ključni za napredovanje u postupku pristupanja EU-u; ističe da je potrebno riješiti probleme povezane s financiranjem političkih stranaka i odgovornim sustavom revizije;

7.

poziva albanske političke stranke da pri sastavljanju lista kandidata za sljedeće izbore poštuju duh i slovo zakona o zabrani kandidiranja kaznenih prijestupnika na javnu dužnost; poziva na cjelovitu provedbu tog zakona;

8.

potiče albanske vlasti da poduzmu mjere kako bi se olakšala mogućnost glasanja na izborima albanskim građanima koji žive izvan zemlje;

9.

pozdravlja veću transparentnost i uključivost parlamentarnih aktivnosti, no poziva da se parlamentarni kapaciteti prošire kako bi se pratila provedba reformi i njihova usklađenost s europskim standardima te bolje iskoristili razni nadzorni mehanizmi i institucije za pozivanje vlade na odgovornost; poziva na to da se usvoji parlamentarni etički kodeks i da poslovnik odražava Zakon o ulozi parlamenta u postupku pristupanja EU-u; spreman je prisnije surađivati s albanskim parlamentom u okviru Programa Europskog parlamenta za potporu parlamentima pretpristupnih zemalja kako bi se poboljšala njegova sposobnost da izrađuje kvalitetno zakonodavstvo usklađeno s europskom pravnom stečevinom i nadzire provedbu reformi;

10.

prima na znanje napore uložene u to da javna uprava bude u većoj mjeri okrenuta građanima i stalan napredak u provedbi njezine reforme i reforme upravljanja javnim financijama; poziva na daljnji napredak u jačanju primjene Zakona o državnim službenicima i Zakona o upravnom postupku kako bi se poboljšali postupci zapošljavanja na temelju zasluga i uspješnosti te unaprijedili institucionalni kapaciteti i kapaciteti ljudskih resursa, i to radi konsolidiranja postignuća usmjerenih prema ostvarenju učinkovitije, depolitiziranije, transparentne i stručne javne uprave, čime bi se također omogućilo učinkovito vođenje pregovora o pristupanju EU-u; poziva na jačanje nadležnosti, samostalnosti, učinkovitosti i resursa struktura povezanih s ljudskim pravima, uključujući Ured pravobranitelja; pohvaljuje Nacionalno vijeće za europske integracije na njegovim inicijativama da poboljša kapacitete javne uprave i civilnog društva u praćenju provedbe pretpristupnih reformi; naglašava potrebu za zaštitom neovisnosti regulatornih i nadzornih tijela;

11.

prima na znanje provedbu teritorijalne reforme; ističe da su potrebni znatni napori kako bi se povećao financijski i upravni kapacitet novostvorenih jedinica lokalne vlasti;

12.

pozdravlja donošenje ključnih antikorupcijskih zakonodavnih akata, pa i onih o zaštiti zviždača; zabrinut je i dalje, međutim, zbog toga što je korupcija i dalje vrlo prisutna i prevladava u mnogim područjima i nastavlja predstavljati ozbiljan problem te narušava povjerenje ljudi u javne institucije; zabrinut je zbog toga što su ključne antikorupcijske institucije i dalje podložne političkom uplitanju, a upravni kapaciteti su im ograničeni; prima na znanje da loša međuinstitucijska suradnja i razmjena informacija nastavljaju ometati proaktivnu istragu i djelotvoran progon korupcijskih djela; ističe potrebu za adekvatnijim pravnim okvirom za sukobe interesa, donošenje propisa o lobiranju i bolju međuinstitucijsku suradnju, ponajprije između policije i tužiteljstva, kako bi se poboljšao dosadašnji uspjeh u istrazi, progonu i osuđivanju, uključujući i u visokoprofiliranim slučajevima;

13.

pozdravlja nastavak provedbe strategije i akcijskog plana za borbu protiv organiziranog kriminala i pojačanu međunarodnu policijsku suradnju; poziva i na to da se razbiju mreže organiziranog kriminala i poveća broj pravomoćnih presuda u slučajevima organiziranog kriminala, i to jačanjem suradnje među međunarodnim organizacijama, policijom i tužiteljstvom te jačanjem institucijskih i operativnih kapaciteta; zabrinut je zbog toga što su rezultati u pogledu zamrzavanja i zapljene nezakonito stečene imovine i dalje vrlo slabi te poziva na povećanje kapaciteta i veću upotrebu financijskih istraživanja kako bi se u tom području ostvarili bolji rezultati; napominje da unatoč uzlaznom trendu u istraživanju slučajeva koji uključuju pranje novca, broj konačnih presuda i dalje ostaje ograničen;

14.

poziva, iako pozdravlja nedavne operacije protiv plantaža za uzgoj kanabisa, na pojačanje mjera za iskorjenjivanje uzgoja, proizvodnje i trgovine droge u Albaniji te povezanih mreža organiziranog kriminala, uključujući jačanjem međunarodne i regionalne suradnje; međutim prima na znanje da policija i tužiteljstvo ne mogu identificirati mreže organiziranog kriminala koje stoje iza uzgoja droge;

15.

poziva na povećanje napora za hvatanje u koštac s nekontroliranim širenjem nezakonite trgovine oružjem, uključujući poboljšanjem suradnje s EU-om te uništenjem preostalih zaliha malog i lakog oružja te poboljšanjem uvjeta objekata za skladištenje; zabrinut je zbog visokog broja ubojstava vatrenim oružjem u Albaniji;

16.

poziva na jačanje kapaciteta vlasti za pretragu, zapljenu i oduzimanje prihoda od kibernetičkog kriminala te za sprječavanje pranja novca preko interneta;

17.

potiče Albaniju da dodatno poboljša svoj pravni okvir za utvrđivanje statusa međunarodne zaštite za izbjeglice; izražava pohvalu za napore albanske policije za jačanjem razmjene informacija s Frontexom te poziva na daljnje jačanje suradnje između EU-a i Albanije kako bi se prava izbjeglica zaštitila u skladu s međunarodnim standardima i temeljnim vrijednostima EU-a; izražava zabrinutost u pogledu nedavnog porasta broja slučajeva trgovine ljudima; poziva na povećanje napora za sprječavanje trgovine ljudima uz posvećivanje posebne pažnje najčešćim žrtvama takve trgovine, prvenstveno maloljetnicima bez pratnje, ženama i djevojčicama;

18.

izražava zabrinutost zbog prenapučenosti zatvora i (navodne) nedostatne medicinske skrbi u mjestima pritvora, kao i zbog zlostavljanja osumnjičenih osoba u policijskim postajama; preporučuje reviziju kaznenog pristupa, reklasifikaciju kaznenih djela i povećanu primjenu alternativa zatvorskim kaznama;

19.

prima na znanje poboljšanu suradnju u europskim pitanjima između državnih institucija i organizacija civilnog društva, u što se ubraja i njihovo sudjelovanje na sastancima Nacionalnog vijeća za europske integracije; daje na znanje da je osnaženo civilno društvo ključan sastavni dio demokratskog sustava; stoga ističe potrebu za užom koordinacijom s organizacijama civilnog društva na svim razinama vlasti, uključujući na lokalnoj razini; u tom pogledu pozdravlja uspostavu Nacionalnog vijeća za civilno društvo; poziva na djelotvornu provedbu prava na pristup informacijama i javno savjetovanje te na bolju regulaciju poreznog okvira za organizacije civilnog društva;

20.

podsjeća, između ostalih ključnih prioriteta, na potrebu za jačanjem zaštite ljudskih prava, prava manjina i politika borbe protiv diskriminacije, uključujući jačanjem njihove provedbe; snažno potiče mjerodavna tijela da nastave raditi na poboljšanju ozračja participacije i tolerancije za sve manjine u zemlji u skladu s europskim standardima zaštite manjina, pa i jačanjem uloge Državnog odbora za manjine; pozdravlja početne aktivnosti usmjerene prema poboljšanju pravnog okvira za zaštitu manjina i poziva Albaniju na donošenje okvirnog zakona o zaštiti manjina te ratificira Europsku povelju o regionalnim ili manjinskim jezicima; prima na znanje opširan savjetodavni postupak koji obuhvaća neovisne institucije, udruge manjina i civilno društvo; ističe potrebu za poboljšanjem životnih uvjeta Roma, Egipćana i drugih etničkih manjina; poziva na konkretne mjere kao što je registracija u matičnim knjigama (rodni listovi i osobne iskaznice) Roma i Egipćana; poziva na ulaganje dodatnih napora u poboljšanje njihova pristupa radnim mjestima i svim javnim i socijalnim uslugama, obrazovanju, zdravstvu, socijalnom stanovanju i besplatnoj pravnoj pomoći; zabrinut je zbog toga što je unatoč ostvarenom napretku sudjelovanje romske djece u obrazovanju još uvijek najniže u regiji;

21.

pohvaljuje napore ureda javnog pravobranitelja u poboljšanju zakonodavstva o ljudskim pravima, osobito u okviru reforme sudstva; pozdravlja aktivno promicanje prava ranjivih skupina i načela ljudskog dostojanstva, slobode, ravnopravnosti i vladavine prava; žali što je zbog manjka sredstava i osoblja u njegovu središnjem uredu i lokalnim uredima rad javnog pravobranitelja i dalje ograničen; poziva na jačanje nadležnosti, samostalnosti i učinkovitosti te povećanje resursa njegova ureda;

22.

i dalje je zabrinut zbog diskriminacije i nedostatka odgovarajućih mjera za zaštitu žena i djevojčica koje pripadaju skupinama u nepovoljnom položaju i marginaliziranim skupinama, kao i zbog visokog broja slučajeva obiteljskog nasilja nad ženama i djevojčicama; ističe potrebu za dodatnim naporima kako bi se izradila evidencija slučajeva borbe protiv diskriminacije; poziva mjerodavna tijela da nastave sprječavati nasilje u obitelji i poboljšaju potporu njegovim žrtvama te da nastave podizati razinu osviještenosti o toj temi; ponavlja svoj poziv na potpunu provedbu Konvencije Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Istanbulska konvencija); potiče vlasti na rješavanje stereotipnih predrasuda na temelju roda pomoću sustavnog obrazovanja, javne rasprave i vladinih mjera;

23.

poziva na bolje institucionalne mehanizme za zaštitu prava djeteta i sprječavanja rada djece;

24.

napominje da je potrebno uložiti dodatne napore u zaštitu prava svih manjina u Albaniji s pomoću cjelovite provedbe relevantnog zakonodavstva; preporučuje da se prava osoba bugarske etničke skupine u regijama Prespa, Golo brdo i Gora zajamče zakonom i osiguraju u praksi;

25.

pozdravlja poboljšanje zaštite prava pripadnika zajednice LGBTI i donošenje nacionalnog akcijskog plana za pripadnike zajednice LGBTI za razdoblje od 2016. do 2020. te potiče vladu da nastavi daljnju provedbu mjera programa i dodatno ojača suradnju s organizacijama civilnog društva za prava zajednice LGBTI; nadalje, potiče vladu i zakonodavce da zajamče da uvjeti priznavanja roda zadovoljavaju standarde preporuke CM/Rec(2010)5 Odbora ministara Vijeća Europe državama članicama o mjerama za suzbijanje diskriminacije na temelju spolne orijentacije i rodnog identiteta;

26.

žali što mjerodavne vlasti dosad nisu provele učinkovitu kaznenu istragu smrtnih stradanja tijekom prosvjeda 21. siječnja 2011.; poziva vlasti da bez odgode zajamče pravdu žrtvama događaja toga dana;

27.

pohvaljuje vjersku toleranciju i dobru suradnju vjerskih zajednica; potiče mjerodavne vlasti i vjerske zajednice da u skladu s Ustavom surađuju na očuvanju i širenju vjerskog razumijevanja; smatra ključnim spriječiti islamsku radikalizaciju ciljanim pristupom obavještajnih tijela, tijela za provedbu zakona i pravosudnih institucija, uključujući poticanjem na odustajanje i reintegraciju stranih boraca koji su se vratili, suzbijanjem nasilnog ekstremizma u suradnji s organizacijama civilnog društva i vjerskim zajednicama te intenziviranjem regionalne i međunarodne suradnje u tom području; pohvaljuje sveobuhvatan zakonski okvir zemlje za sprječavanje i borbu protiv financiranja terorizma; snažno potiče da se svim mjerama zajamči da se u svim okolnostima poštuju ljudska prava i temeljne slobode u skladu s međunarodnim normama; ističe ključnu ulogu posebnih obrazovnih programa u procesu sprječavanja radikalizacije te u rehabilitaciji i socijalnoj reintegraciji pojedinaca;

28.

žali što u protekloj godini nije postignut napredak u području slobode medija; ponovno naglašava ključnu važnost profesionalnih i neovisnih privatnih i javnih medija; zabrinut je zbog političkog utjecaja na medije i raširene samocenzure među novinarima; napominje da se zakon o audiovizualnim medijima sporo provodi i da dolazi do kašnjenja u popunjavanju praznih mjesta u Tijelu za audiovizualne medije; poziva na mjere za podizanje profesionalnih i etičkih standarda i pretežnost ugovora na neodređeno vrijeme za novinare kako bi se povećala transparentnost oglašavanja vlade u medijima i zajamčile neovisnost, nepristranost i odgovornost regulatornog tijela i javne radiotelevizije, posebno u pogledu predstojećih parlamentarnih izbora; ponovno naglašava potrebu za dovršetkom i donošenjem unutarnjeg statuta javne radiotelevizije RTSH te dovršetkom postupka prijelaza na digitalnu televiziju;

29.

pozdravlja poboljšanja u fiskalnoj konsolidaciji i bolje rezultate u pogledu lakoće poslovanja te trud uložen u borbu protiv sive ekonomije; napominje, međutim, trajne manjkavosti u vladavini prava i zamršen regulatorni okvir, što ima nepovoljan učinak na ulaganja; zabrinut je što doznake migranata predstavljaju važan pokretač domaće potražnje; snažno potiče mjerodavne vlasti da poduzmu korake za poboljšanje izvršavanja ugovora i ubiranja poreza te da radi ostvarivanja bolje klime poslovanja nastave s provedbom pravosudne reforme; zabrinut je zbog visoke razine izravne nabave i nekonkurentnih natječaja te dodjeljivanja dugoročnih ugovora o eksternalizaciji i javno-privatnim partnerstvima koji su od upitnog utjecaja za javni interes;

30.

preporučuje nadležnim tijelima da ubrzaju izgradnju ključnih infrastrukturnih projekata kao što su željeznička pruga i moderna autocesta između Tirane i Skoplja kao sastavni dio VIII. koridora;

31.

primjećuje sa zabrinutošću ograničene upravne kapacitete u provedbi zakona o zaštiti okoliša te loše gospodarenje otpadom i vodama, što često dovodi do kaznenih djela u području zaštite okoliša koja prijete albanskim gospodarskim resursima i prepreka su na putu do gospodarstva s učinkovitim korištenjem resursa; naglašava potrebu za poboljšanjem kvalitete procjena učinka na okoliš i jamčenjem javnog sudjelovanja i savjetovanja s civilnim društvom u relevantnim projektima; ističe, međutim, ključnu važnost ostvarivanja ciljeva u području klimatskih promjena bez negativnog utjecaja na bioraznolikost, krajolik, vodne resurse, floru i faunu te pogođeno lokalno stanovništvo; duboko je zabrinut zbog činjenice da se, prema Komisiji, 44 od 71 projekta izgradnje hidroelektrana odvija u zaštićenim područjima;

32.

naglašava da ekološki utjecaj hidroelektrana često nije ispravno ocijenjen kako bi se osigurala usklađenost s međunarodnim standardima i odgovarajućim zakonodavstvom EU-a o prirodi; savjetuje vladi da razmisli o uspostavi Nacionalnog parka Vjosa duž cijelog toka rijeke te da odustane od planova za izgradnju novih hidroelektrana na rijeci Vjosi i njezinim pritocima; snažno potiče na dodatno usklađivanje sa zakonodavstvom EU-a u području energetike, posebice na usvajanje nacionalne energetske strategije s ciljem povećanja energetske neovisnosti i učinkovitosti; pozdravlja Nacionalni akcijski plan za obnovljive izvore energije za razdoblje 2015. – 2020.;

33.

napominje da učinkovita provedba prava vlasništva tek predstoji; snažno potiče na završetak procesa upisa vlasništva, povrata i naknada kao i na ažuriranje i učinkovitu provedbu strategije o pravu vlasništva za razdoblje 2012. – 2020.; nadalje potiče vlasti da u tom smislu izrade plan s jasnim odgovornostima i rokovima te da provedu kampanju javnog informiranja kako bi se bivše vlasnike obavijestilo o njihovim pravima i obvezama koji se odnose na povrat vlasništva; poziva na poboljšanje transparentnosti, pravne sigurnosti i jednako postupanje u odnosu na zakon o kompenzaciji za imovinu zaplijenjenu za vrijeme komunizma; poziva na imenovanje nacionalnog koordinatora za prava vlasništva i ubrzanje postupka za registraciju i mapiranje vlasništva, uključujući digitalizaciju vlasništva;

34.

ističe važnost istraživanja u postupku otkrivanja kaznenih djela počinjenih od strane bivšeg komunističkog režima, kao i moralnu, političku i pravnu odgovornost državnih institucija u tom procesu; poziva vlasti da izrade odgovarajuće zakonodavne mjere za pomoć rehabilitaciji žrtava, uključujući kompenzaciju pojedinaca i njihovih obitelji te da ponište sve politički motivirane sudske odluke koje su i dalje na snazi; snažno potiče državne institucije da istraže i privedu pravdi počinitelje zločina protiv čovječnosti počinjenih tijekom komunističke diktature;

35.

napominje da je rješavanje komunističke prošlosti od ključne važnosti kad je riječ o suočavanju s kršenjem ljudskih prava i dobivanju istine i pravde za žrtve; pozdravlja Zakon o uspostavi tijela za otvaranje dosjea Sigurimi; pozdravlja istraživanje koje su proveli predstavništvo OESS-a i njemačko veleposlanstvo o javnosti i njezinu poznavanju i percepciji komunističke prošlosti u Albaniji te očekivanjima za budućnost; smatra da će ti napori pomoći u ostvarenju dijaloga o prošlosti te izgradnji očekivanja za budućnost;

36.

naglašava važnost jačanja društvenog dijaloga, angažmana organizacija civilnog društva, kapaciteta socijalnih partnera i mehanizama za primjenu socijalnih prava; snažno potiče vladu da modernizira obrazovni sustav kako bi se izgradilo uključivije društvo, smanjile nejednakosti i diskriminacija te kako bi mladi naraštaji posjedovali više vještina i znanja; naglašava važnost podrške u okviru Instrumenta pretpristupne pomoći obrazovnim i društvenim politikama te politikama zapošljavanja;

37.

poziva albanske vlasti da ojačaju svoje politike prema ljudima s invaliditetom koji se i dalje suočavaju s teškoćama u pristupu obrazovanju, zapošljavanju, zdravstvenim i socijalnim uslugama te donošenju odluka, uključujući prepreke koje ih sprječavaju u slobodnom uživanju prava glasa;

38.

napominje sa zabrinutošću da je opet porastao broj zahtjeva za azil koje su Albanci podnijeli u državama članicama EU-a i koji se smatraju neosnovanima; snažno potiče vladu da hitno i odlučno djeluje kako bi pristupila rješavanju tog problema te da u tom pogledu pojača aktivnosti podizanja razine osviještenosti, socioekonomske potpore i prevencije, kao i da se uhvati u koštac s uzročnim čimbenicima povezanima sa strukturnim nedostacima u politici socijalne zaštite te obrazovnoj i zdravstvenoj politici; naglašava potrebu da se Glavnoj upravi za granice i migracije i pograničnoj policiji osiguraju dostatni ljudski resursi te da se poboljša odgovarajuća međuinstitucijska suradnja radi boljeg praćenje nezakonitih migracija;

39.

pohvaljuje Albaniju na tome što se kontinuirano u cijelosti ravna prema relevantnim deklaracijama EU-a i zaključcima Vijeća, čime pokazuje jasnu predanost europskoj integraciji i solidarnosti; naglašava važnost i potrebu trajnog konstruktivnog doprinosa Albanije političkoj stabilnosti u regiji;

40.

pozdravlja odluku Albanskih vlasti da se vanjska politika te zemlje uskladi s Odlukom Vijeća (ZVSP) 2016/1671 produljenjem mjera ograničavanja protiv Rusije;

41.

ističe važnost osiguranja dobrosusjedskih odnosa, koji su i dalje ključni kao sastavni element procesa proširenja, kao i procesa stabilizacije i pridruživanja, pozdravlja konstruktivnu i proaktivnu ulogu Albanije u promicanju regionalne suradnje i dobrosusjedskih odnosa s drugim zemljama kandidatkinjama i susjednim državama članicama EU-a; pozdravlja sudjelovanje Albanije u inicijativi „Zapadnobalkanska šestorka”;

42.

pohvaljuje i Albaniju i Srbiju na njihovoj kontinuiranoj predanosti poboljšanju bilateralnih odnosa i jačanju regionalne suradnje na političkom i društvenom planu, primjerice u sklopu Regionalnog ureda za suradnju mladih sa sjedištem u Tirani; potiče obje zemlje da nastave dobru suradnju radi promicanja pomirenja u toj regiji, osobito putem programa za mlade, poput onih dostupnih u okviru pozitivnog programa za mlade na zapadnom Balkanu;

43.

prima na znanje nedavne napetosti u odnosima između Albanije i Grčke te objema stranama preporučuje izbjegavanje djelovanja ili izjava koje bi mogle negativno utjecati na međunarodne odnose;

44.

ponavlja zahtjev da Komisija u svoja izvješća uvrštava informacije o podršci iz Instrumenta pretpristupne pomoći Albaniji te uspješnosti provedenih mjera, u prvom redu o podršci Instrumenta pretpristupne pomoći za provedbu ključnih prioriteta i relevantnih projekata;

45.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladi i parlamentu Albanije.

18.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 252/129


P8_TA(2017)0037

Izvješće o Bosni i Hercegovini za 2016.

Rezolucija Europskog parlamenta od 15. veljače 2017. o izvješću Komisije o Bosni i Hercegovini za 2016. (2016/2313(INI))

(2018/C 252/13)

Europski parlament,

uzimajući u obzir Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju između Europskih zajednica i njihovih država članica, s jedne strane, i Bosne i Hercegovine (BiH), s druge strane,

uzimajući u obzir Protokol o prilagodbi Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju između Europskih zajednica i njihovih država članica, s jedne strane, i Bosne i Hercegovine, s druge strane, kako bi se uzelo u obzir pristupanje Republike Hrvatske Europskoj uniji, koji je parafiran 18. srpnja 2016. i potpisan 15. prosinca 2016.,

uzimajući u obzir zahtjev BiH za članstvo u Europskoj uniji od 15. veljače 2016.,

uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 19. i 20. lipnja 2003. o zapadnom Balkanu i prilog naslovljen „Solunski program za zapadni Balkan: kretanje prema europskoj integraciji”,

uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 20. rujna 2016. o zahtjevu za članstvo u EU-u koji je podnijela BiH,

uzimajući u obzir zaključke Predsjedništva EU-a od 13. prosinca 2016.,

uzimajući u obzir prvi sastanak Parlamentarnog odbora EU-a i BiH za stabilizaciju i pridruživanje održan u Sarajevu 5. i 6. studenoga 2015., prvi sastanak Vijeća za stabilizaciju i pridruživanje održan 11. prosinca 2015. te prvi sastanak Odbora za stabilizaciju i pridruživanje između BiH i EU-a održan 17. prosinca 2015.,

uzimajući u obzir završnu izjavu predsjednika sastanka na vrhu o zapadnom Balkanu održanog u Parizu 4. srpnja 2016. te preporuke organizacija civilnog društva za sastanak na vrhu u Parizu 2016.,

uzimajući u obzir zajedničku izjavu potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice EU-a Federice Mogherini i povjerenika za europsku politiku susjedstva i pregovore o proširenju od 1. kolovoza 2016. o suglasnosti vlasti Bosne i Hercegovine oko ključnih mjera na putu te zemlje prema EU-u;

uzimajući u obzir zajedničku izjavu potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice EU-a Federice Mogherini i povjerenika za europsku politiku susjedstva i pregovore o proširenju od 17. rujna 2016. nakon odluke Ustavnog suda BiH o Danu Republike Srpske,

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 9. studenoga 2016. naslovljenu „Komunikacija o politici proširenja EU-a” (COM(2016)0715) i priloženi radni dokument službi Komisije naslovljen „Izvješće o Bosni i Hercegovini za 2016.” (SWD(2016)0365),

uzimajući u obzir tematsko izvješće Europskog Revizorskog suda naslovljeno „Pretpristupna pomoć EU-a za jačanje administrativnih kapaciteta na zapadnom Balkanu: metarevizija” (1),

uzimajući u obzir 50. izvješće visokog predstavnika za provedbu mirovnog sporazuma o Bosni i Hercegovini Vijeću sigurnosti UN-a (2),

uzimajući u obzir izjavu Njegove Ekscelencije g. Joãoa Valea de Almeide, šefa Delegacije Europske unije pri Ujedinjenim narodima, iz studenoga 2016. u ime Europske unije i njezinih država članica, koju je dao u raspravi Vijeća sigurnosti o temi „Situacija u Bosni i Hercegovini”,

uzimajući u obzir Program reformi za BiH za razdoblje 2015. – 2018. donesen u srpnju 2015. i koordinacijski mehanizam koji su 23. kolovoza 2016. usvojili Vijeće ministara BiH i vlade Federacije BiH i Republike Srpske,

uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o toj zemlji,

uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove (A8-0026/2017),

A.

budući da je EU i dalje posvećen europskoj perspektivi BiH te njezinoj teritorijalnoj cjelovitosti, suverenosti i jedinstvu; budući da je na putu prema integraciji EU-a postignut napredak; budući da je Vijeće zatražilo od Komisije da pripremi mišljenje o zahtjevu BiH za članstvo;

B.

budući da je 9. prosinca 2016. u Sarajevu povjerenik Komisije za politiku susjedstva i pregovore o proširenju predao upitnik vlastima BiH;

C.

budući da će se suspenzija autonomnih trgovinskih mjera prekinuti nakon što se protokol o prilagodbi Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju potpiše i privremeno primijeni;

D.

budući da su s pomoću programa reformi za Bosnu i Hercegovinu u razdoblju 2013. – 2018. vlasti na svim razinama priznale hitnu potrebu da se pokrene postupak oporavka i osuvremenjivanja gospodarstva u cilju otvaranja novih radnih mjesta i poticanja održivog, učinkovitog, društveno pravednog i stabilnoga gospodarskog rasta; budući da je BiH pokazala predanost i spremnost za daljnje socioekonomske reforme potrebne za smanjenje nezaposlenosti mladih koja je još uvijek previsoka;

E.

budući da je neovisno, funkcionalno i stabilno pravosuđe važno kako bi se ostvarili vladavina prava i napredak na putu prema pristupanju EU-u;

F.

budući da i dalje postoje izazovi u pogledu održivosti procesa pomirenja; budući da će se napretkom u procesu pristupanju EU-u dodatno pospješiti proces pomirenja;

G.

budući da BiH i dalje nije provela presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetima Sejdić-Finci, Zornić i Pilav;

H.

budući da je korupcija, uključujući korupciju na najvišoj razini, i dalje raširena;

I.

budući da i dalje postoji 74 000 interno raseljenih osoba i znatan broj izbjeglica iz Bosne i Hercegovine u susjednim zemljama, cijeloj Europi i diljem svijeta te 6 808 nestalih osoba;

J.

budući da je obrazovanje ključno u stvaranju i promicanju tolerantnog i uključivog društva te poticanju kulturnog, religijskog i etničkog razumijevanja u zemlji;

K.

budući da je BiH također potpisnik Konvencije o procjeni utjecaja na okoliš preko državnih granica (Espoo, 1991.);

L.

budući da se (potencijalne) zemlje kandidatkinje ocjenjuju na temelju vlastitih zasluga te budući da raspored pristupanja ovisi o brzini i kvaliteti provedbe nužnih reformi;

1.

pozdravlja činjenicu da Vijeće razmatra zahtjev Bosne i Hercegovine za članstvo u EU-u kao i podnošenje upitnika i sa zanimanjem iščekuje mišljenje Komisije o utemeljenosti tog zahtjeva; poziva mjerodavne vlasti u BiH na svim razinama da se aktivno uključe u taj postupak te surađuju i međusobno se usklađuju u sudjelovanju u postupku davanja mišljenja Komisije tako što će na upite Komisije pružiti jedinstvene i dosljedne odgovore; ističe da će ta praksa također biti dokaz funkcionalnosti države; ponavlja da je postupak pristupanja EU-u uključiv postupak u kojemu sudjeluju svi javni dionici;

2.

cijeni i pozdravlja ulogu tripartitnog predsjedništva kao važnog čimbenika u pružanju poticaja svim drugim institucijskim akterima na svim razinama da ulože napore u izvršavanje svoje uloge u cjelovitom postupku približavanja zemlje EU-u;

3.

pozdravlja ostvareni napredak u provedbi Programa reformi za razdoblje 2015. – 2018., kao i odlučnost te zemlje da nastavi s institucijskim i socioekonomskim reformama; podsjeća da je obnovljeni pristup EU-a prema BiH potaknut teškim socioekonomskim uvjetima u zemlji te kao odgovor na sve veće nezadovoljstvo građana; primjećuje da je stanje sada donekle bolje, ali ističe da je potrebna koordinirana i uravnotežena provedba programa reformi u skladu s akcijskim planom kako bi se diljem zemlje dogodile stvarne promjene i postiglo konkretno poboljšanje života svih građana BiH;

4.

poziva da se nastavi niz reformi kako bi se BiH preobrazila u potpuno učinkovitu, uključivu i funkcionalnu državu temeljenu na vladavini prava, koja jamči jednakost i demokratsku zastupljenost svih konstitutivnih naroda i građana; izražava žaljenje zbog toga što etničke i političke podjele prouzročene, duboko ukorijenjenim dezintegracijskim tendencijama, zbog koji je nemoguć normalan demokratski razvoj, te daljnja politizacija javne uprave često otežavaju zajedničke napore za ostvarenje reformi; ističe i da BiH neće biti uspješna kandidatkinja za članstvo u EU-u dok se ne uspostave odgovarajući institucijski uvjeti; poziva sve političke vođe da rade na uvođenju nužnih promjena, uključujući reformu izbornog prava, uzimajući pritom u obzir načela iznesena u ranijim rezolucijama, kao što su načela federalizma, decentralizacije i legitimnog zastupanja, kako bi se zajamčilo da se svi građani mogu kandidirati, da mogu biti izabrani i da mogu obnašati funkcije na svim političkim razinama pod jednakim uvjetima; smatra da je ključno održati konsenzus o pristupanju EU-u i usklađeno djelovati u pogledu vladavine prava, uključujući borbu protiv korupcije i organiziranog kriminala, reformu pravosuđa i javne uprave; jednako tako ističe potrebu da naglasak i dalje bude na učinkovitim društvenim i gospodarskim reformama koje moraju ostati prioritet;

5.

pozdravlja dogovor o uspostavi mehanizma za koordinaciju o pitanjima vezanim za EU u cilju poboljšanja funkcionalnosti i učinkovitosti u postupku pristupanja, uključujući u pogledu financijske pomoći EU-a, i omogućivanja bolje interakcije s EU-om; poziva na njegovu brzu provedbu; poziva na učinkovitu suradnju i komunikaciju među svim razinama vlasti i s EU-om radi lakšeg usklađivanja i provedbe pravne stečevine te na davanje zadovoljavajućih odgovora na upite Komisije u okviru postupka davanja mišljenja; smatra neprihvatljivim da Vlada Republike Srpske pokušava uspostaviti usporedne komunikacijske kanale usvajanjem odredbi o izravnom izvješćivanju Europske komisije; poziva na daljnje jačanje uloge i kapaciteta Direkcije za europske integracije kako bi u potpunosti preuzela dužnosti koordinacije u okviru provedbe Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju te općenito u procesu pristupanja;

6.

izražava zadovoljstvo zbog potpisivanja protokola o prilagodbi Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji se privremeno primjenjuje od 1. veljače 2017. i kojim se automatski ponovno uvode autonomne trgovinske mjere koje su bile obustavljene od 1. siječnja 2016. raduje se brzoj i neometanoj ratifikaciji Protokola;

7.

izražava žaljenje zato što, zbog pokušaja da se u glasačka pravila Odbora za stabilizaciju i pridruživanje uvede etničko blokiranje, još nije usvojen Poslovnik Odbora za stabilizaciju i pridruživanje koji stoga ne može biti pravilno osnovan pa je BIH ostala jedina država kandidatkinja u kojoj takvo tijelo nije mogla biti u potpunosti uspostavljeno; potiče predsjedavajuća tijela Parlamenta BiH da odmah pronađu rješenje kako bi se ispunili zahtjevi institucijskog i pravnog okvira EU-a te omogući ozbiljan parlamentarni nadzor nad postupkom pristupanja; podsjeća na to da Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju zahtijeva donošenje Poslovnika i da njegovo nedonošenje podrazumijeva izravno kršenje provedbe Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju;

8.

pozdravlja određeno poboljšanje izbornog zakona u skladu s preporukama OESS-a/ODIHR-a; napominje da su se lokalni izbori održani 2. listopada 2016. općenito održali bez većih nepravilnosti; izražava žaljenje što je nakon šest godina zbog stalnih neslaganja između političkih čelnika građanima Mostara ponovno uskraćeno njihovo demokratsko pravo da izaberu svoje lokalne predstavnike; poziva na brzu provedbu presude Ustavnog suda o Mostaru izmjenom izbornog zakonodavstva i gradskog statuta; snažno osuđuje neprihvatljivo nasilje nad službenicima koji rade na izborima u Stolcu i poziva nadležna tijela da riješe situaciju poštujući vladavinu prava, a što uključuje istragu nad svim činovima nasilja i izbornim nepravilnostima, kao i kazneni progon počinitelja; prima na znanje da je središnja izborna komisija BiH poništila izbore u Stolcu i poziva na održavanje ponovljenih izbora prema demokratskim standardima, na miran način i u atmosferi tolerancije;

9.

izražava žaljenje zato što iskazana politička predanost borbi protiv korupcije nije polučila konkretne rezultate; ističe da ne postoji evidencija istaknutih slučajeva te da je pravni i institucijski okvir za suzbijanje sustavne korupcije u područjima kao što su financiranje političkih stranaka, javna nabava, sukob interesa i objava imovinskih kartica slab i neprimjeren; potvrđuje napredak u donošenju akcijskih planova za borbu protiv korupcije i osnivanju tijela za sprječavanje korupcije na raznim razinama vlasti te poziva na dosljednu i brzu provedbu tih odluka; sa zabrinutošću napominje da fragmentiranost i slaba suradnja među agencijama smanjuju učinkovitost mjera za borbu protiv korupcije; poziva na veću profesionalnu specijalizaciju policije i pravosuđa preko odgovarajućih kanala za koordinaciju; ističe da je potrebno uvesti evidenciju učinkovitog nadzora financiranja političkih stranki i izbornih kampanja, razraditi transparentne postupke zapošljavanja u širem javnom sektoru i ukloniti korupciju iz postupka javne nabave;

10.

ističe da su rezultati popisa stanovništva iz 2013. važan temelj za pružanje zadovoljavajućeg odgovora na upitnik Komisije i da su ključni za učinkovito socioekonomsko planiranje; pozdravlja konačnu ocjenu međunarodne promatračke operacije u kojoj je zaključeno da je popis stanovništva u Bosni i Hercegovini bio u cijelosti proveden u skladu s međunarodnim standardima; žali zbog toga što je Republika Srpska odbila priznati da su rezultati popisa stanovništva zakoniti, a vlasti Republike Srpske objavile su svoje rezultate koji se razlikuju od onih koje je potvrdila Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine; traži od vlasti Republike Srpske da ponovno razmotre svoj postupak; poziva agencije za statistiku BiH da ostvare znatan napredak u tom ključnom području i da usklade svoje statistike i metodologije sa standardima Eurostata;

11.

podsjeća da je postojanje profesionalne i djelotvorne javne uprave usmjerene k ostvarenju učinka osnova procesa integracije za svaku državu koja nastoji postati članicom EU-a; izražava zabrinutost zbog daljnje fragmentacije i politizacije javne uprave, što otežava institucijske i zakonodavne reforme te pružanje javnih usluga građanima čine kompliciranim i skupim; hitno poziva na usklađeniji pristup razvoju i koordinaciji politika na svim razinama vlasti, depolitizaciju javne uprave i javnog sektora te bolje srednjoročno planiranje, kao i na jasnu strategiju upravljanja javnim financijama;

12.

ponovno izražava svoju zabrinutost zbog stalne fragmentacije u četiri zasebna pravna sustava; ističe da je potrebno hitno riješiti sve postojeće nedostatke u pravosuđu, povećati neovisnost i učinkovitost pravosuđa, uključujući i od političkog pritiska, te se boriti protiv korupcije u pravosuđu i provoditi prikladne postupke za izvršavanje sudskih odluka; apelira na hitno donošenje akcijskog plana za provedbu reforme pravosuđa u razdoblju 2014. – 2018.; poziva na punu provedbu zakona o zaštiti djece i djelotvornu pravnu zaštitu djece; pozdravlja donošenje zakona o besplatnoj pravnoj pomoći na državnoj razini i uvođenje smjernica za sprječavanje sukoba interesa koje je uvelo Visoko sudbeno i tužiteljsko vijeće te sastavljanje planova o utvrđivanju integriteta i disciplinskim mjerama;

13.

poziva na povećanje ukupne učinkovitosti pravosuđa, povećanje transparentnosti i objektivnosti u postupku imenovanja novih sudaca i tužitelja te jačanje mehanizama odgovornosti i integriteta u pravosuđu; ističe potrebu da se osnaže mehanizmi za sprječavanje sukoba interesa i uspostave mehanizmi za transparentnost financijskih izvještaja i imovinskih kartica u pravosuđu; konstatira važnu ulogu Strukturiranog dijaloga o pravosuđu u rješavanju nedostataka u pravosudnom sustavu BiH; poziva na to da se donese zakonodavno rješenje kojim će se pratiti učinkovitost obrade predmeta u čitavoj BiH;

14.

izražava žaljenje što se ne provodi velik broj odluka Ustavnog suda, uključujući odluku o poštovanju osnovnih demokratskih prava građana Mostara kada je riječ o glasanju na lokalnim izborima; poziva na hitnu provedbu svih tih odluka; posebno ističe odluku Ustavnog suda o Danu Republike Srpske koja je odbačena na referendumu održanom 25. rujna 2016.; smatra da je to ozbiljno kršenje Mirovnog sporazuma iz Daytona te napad na pravosuđe i vladavinu prava; ističe potrebu za dijalogom, a ne unilateralnim inicijativama; ističe da su nacionalističke i populističke mjere i retorika glavne prepreke razvoju te da je poštovanje vladavine prava i ustavnog okvira te zemlje od ključne važnosti za napredak na putu prema EU-u i očuvanju mira i stabilnosti u BiH;

15.

snažno osuđuje Zakon o radu u Republici Srpskoj koji je i dalje na snazi, a kojim se potkopavaju temeljna demokratska prava slobode okupljanja, slobode udruživanja i slobode medija, kao i odredbu o smrtnoj kazni u Republici Srpskoj; zahtijeva punu provedbu Zakona o slobodi pristupa informacijama; potiče vlasti da brzo provedu dodatni protokol uz konvenciju Vijeća Europe o kibernetičkom kriminalu u vezi s kriminalizacijom činova rasističke i ksenofobne naravi koji su počinjeni preko računalnih sustava;

16.

poziva vođe svih strana da se suzdrže od nacionalističke i secesionističke retorike koja pogoduje razdoru i polarizira društvo te od radnji kojima se ugrožavaju kohezija, suverenitet i integritet zemlje; umjesto toga poziva da se ozbiljno uključe u reforme kojima će se poboljšati socioekonomsko stanje svih građana BiH, stvoriti demokratska, uključiva i funkcionalna država te kojima će se zemlja približiti EU-u;

17.

naglašava važnost nedavne odluke Ustavnog suda o načelu konstitutivnosti i ravnopravnosti triju konstitutivnih naroda da izaberu svoje zakonite političke predstavnike na temelju opravdane i razmjerne zastupljenosti u Domu naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine;

18.

konstatira zadovoljavajuću suradnju na slučajevima ratnih zločina s Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju i potiče na veću regionalnu suradnju u pogledu procesuiranja slučajeva ratnih zločina; izražava zabrinutost da se u procesuiranju slučajeva ratnih zločina primjenjuju različiti zakonski standardi; pozdravlja činjenicu da se uhvatilo u koštac s neriješenim slučajevima ratnih zločina te da je ostvaren daljnji napredak u uspješnom procesuiranju slučajeva ratnih zločina koji uključuju seksualno nasilje; pozdravlja sporazum koji su potpisali Delegacija Europske unije u Bosni i Hercegovini i Ministarstvo financija i trezora BiH za financiranje aktivnosti tužiteljstava i sudova u BiH za procesuiranje ratnih zločina;

19.

oštro osuđuje odluku Narodne skupštine Republike Srpske iz listopada 2016. da oda priznanje bivšim čelnicima Republike Srpske osuđenima za ratne zločine; hitno poziva na to da se iskaže poštovanje žrtvama ratnih zločina i da se promiče pomirba; podsjeća sve političke vođe i institucije u BiH da su odgovorni za objektivnu procjenu događaja iz ratnih vremena u interesu istine, pomirenja i mirne budućnosti te za izbjegavanje zlouporabe pravosuđa u političke svrhe;

20.

pozdravlja napredak ostvaren u pogledu procesuiranja ratnih zločina koji uključuju seksualno nasilje i potiče vlasti BiH da žrtvama seksualnog nasilja dodatno pojednostave pristup pravosuđu, među ostalim tako što će im omogućiti besplatnu pravnu pomoć, psihosocijalne usluge i usluge zdravstvene skrbi; traži da prava na odštetu žrtvama seksualnog nasilja budu dosljedno priznata;

21.

napominje da je ostvaren napredak kada je riječ o obnovi domova te povratu prava vlasništva i posjeda izbjeglicama i interno raseljenim osobama koje su raseljene tijekom rata u Bosni; poziva mjerodavne vlasti da pojednostave njihov pristup zdravstvenoj skrbi, zapošljavanju, socijalnoj zaštiti i obrazovanju te da posvete dodatnu pažnju naknadi štete za imovinu koja se ne može vratiti;

22.

zabrinut je zbog trajno velikog broja osoba nestalih u ratu; poziva nadležna tijela da se više posvete rješavanju pitanja njihove nerazjašnjene sudbine, uključujući i boljom suradnjom između dva entiteta; ističe da je rješavanje ovog pitanja od ključne važnosti za pomirenje i stabilnost u regiji;

23.

izražava zabrinutost zbog situacije u zdravstvenom sustavu u Bosni i Hercegovini kod kojega je korupcija u zemlji najizraženija; poziva nadležna tijela da provode nadzor kako ne bi bilo diskriminacije u pristupu zdravstvenoj skrbi;

24.

napominje da je ostvaren izvjestan napredak u borbi protiv organiziranog kriminala; izražava međutim zabrinutost zbog nedostatka dosljednog pristupa u borbi protiv organiziranog kriminala zbog brojnih akcijskih planova raznih tijela kaznenog progona na različitim razinama; ističe da je potrebno još više ojačati međuagencijski okvir za suradnju; pozdravlja zajedničke istrage, no poziva na više koordiniranih operacija i bolju razmjenu informacija; poziva na poboljšanje kapaciteta tijela kaznenog progona, pa i onih za borbu protiv terorizma; poziva nadležna tijela da u tu svrhu poduzmu mjere u pogledu borbe protiv financiranja terorizma i pranja novca i na povećanje kapaciteta za provedbu financijskih istraga; pozdravlja potpisivanje Sporazuma o strateškoj i operativnoj suradnji s Europolom u cilju borbe protiv prekograničnog kriminala, među ostalim i razmjenom informacija i zajedničkim planiranjem operativnih aktivnosti; potiče i na sklapanje sporazuma o suradnji s Eurojustom;

25.

naglašava potrebu za većim suprotstavljanjem trgovini ljudima; poziva Federaciju da što prije promijeni kazneni zakon kako bi se zabranili svi oblici trgovine ljudima čije su žrtve u 80 % slučajeva žene i djevojčice;

26.

poziva na jačanje mehanizama za prikupljanje, razmjenu i analizu podataka o migracijama s obzirom na to da statistike pokazuju porast broja osoba koje dolaze u BiH iz država visokog migracijskog rizika; poziva nadležne vlasti da sa svim izbjeglicama i migrantima koji traže azil ili prelaze preko njenog teritorija postupaju u skladu s međunarodnim pravom i pravom EU-a te da prošire regulatorni okvir o migracijama i azilu, da poboljšaju međuinstitucijsku koordinaciju i da stvore potrebne kapacitete; poziva Europsku komisiju da nastavi svoj rad na pitanjima povezanima s migracijama sa svim zemljama zapadnog Balkana kako bi se zajamčilo da se slijede europske i međunarodne norme i standardi;

27.

ističe da polarizacija u zemlji, uz pogoršanje socioekonomske situacije, posebice u pogledu mladih, dovodi do neposredne opasnosti od širenja radikalizma; poziva na hitno povećanje napora u borbi protiv radikalizacije te daljnjih mjera za identifikaciju, prevenciju i zaustavljanje kretanja stranih boraca i kanala novca koji se ne može pratiti, a koji je namijenjen daljnjoj radikalizaciji, uključujući preko bliske suradnje s relevantnim službama država članica i zemalja u regiji i provedbom relevantnih zakona; poziva na bolju suradnju između obavještajno-sigurnosnih službi i policije; potiče na odlučno zaključenje i sankcioniranje slučajeva govora mržnje i širenja ekstremističkih ideologija putem društvenih medija; poziva na brzo uvođenje programa za deradikalizaciju i sprječavanje radikalizacije mladih u suradnji s civilnim društvom putem sveobuhvatnog obrazovanja o ljudskim pravima kako bi se pridonijelo zaustavljanju propagande o radikalizaciji i stvorila socijalna kohezija među djecom i mladima; potiče u tom smislu veće sudjelovanje mladih u demokratskom političkom procesu; poziva nadležne vlasti da se bore protiv vjerskog ekstremizma; sa zabrinutošću napominje da diljem zemlje postoje zajednice koje su se radikalizirale i ističe važnu ulogu vjerskih vođa, nastavnika i ukupnog obrazovnog sustava u ovom pogledu; nadalje ističe potrebu za pružanje instrumenata za reintegraciju i društvenu rehabilitaciju te poboljšanje i unaprijeđenije sredstava za deradikalizaciju;

28.

prima na aktivan angažman Zajedničkog parlamentarnog povjerenstva za sigurnost i obranu u jamčenju demokratske kontrole nad oružanim snagama BiH; sa zabrinutošću napominje da postoje velike zalihe oružja i municije i apelira na potpuno iskorjenjivanje oružja koje građani nezakonito posjeduju; jednako je zabrinut zbog neprimjereno skladištenih velikih zaliha streljiva i oružja pod nadležnošću oružanih snaga; ističe važnost rješavanja pitanja trgovine oružjem i poziva na jačanje suradnje BiH i EU-a u vezi s tim pitanjem; poziva na sveobuhvatan pristup rješavanju preostalih izazova čišćenja zemlje od mina do 2019.;

29.

smatra da je ključno povećati ulogu javnosti u donošenju odluka te da se građani, posebice mladi, više uključe u proces pristupanja EU-u; ponavlja svoje zahtjeve za uspostavom transparentnih i uključivih javnih mehanizama za savjetovanje s organizacijama civilnog društva na svim razinama vlade kao i za uvođenjem transparentnih i nediskriminatornih procedura za dodjelu javnih sredstava organizacijama civilnog društva; ističe da je civilno društvo fragmentirano te institucijski i financijski slabo, što utječe na njegovu održivost i neovisnost; poziva na daljnju potporu EU-a, stvaranje boljih mehanizama suradnje između vlade i organizacija civilnog društva, uključujući razvoj strateškog okvira za suradnju i konkretnije uključivanje organizacija civilnog društva u proces pristupanja EU-u; osuđuje opetovane kampanje klevetanja i nasilne napade na predstavnike organizacija civilnog društva i branitelje ljudskih prava;

30.

ističe da je potrebno znatno poboljšanje u strateškom, pravnom, institucijskom i političkom okviru poštovanja ljudskih prava; poziva na donošenje državne strategije za ljudska prava i nediskriminaciju te daljnje mjere kojima će se osigurati učinkovita provedba međunarodnih instrumenata za ljudska prava koje je BiH potpisala i ratificirala; poziva na brzo donošenje zakona o reformi institucije ombudsmana BiH; poziva na pridržavanje preporuka Međunarodnog koordinacijskog odbora i Venecijanske komisije prilikom njegovog donošenja; zabrinut je zbog toga što Ured ombudsmana ne funkcionira pravilno zbog nedostatka odgovarajućih ljudskih resursa i ozbiljnih financijskih ograničenja; poziva nadležna tijela Bosne i Hercegovine na federalnoj razini, kao i nadležna tijela Republike Srpske da omoguće djelovanje ombudsmana za ljudska prava;

31.

zabrinut je zbog stalne diskriminacije osoba s invaliditetom u pogledu zapošljavanja, obrazovanja i pristupa zdravstvenoj skrbi; poziva na donošenje jedinstvenog nacionalnog akcijskog plana o pravima osoba s invaliditetom; poziva na usvajanje sveobuhvatne i integrirane strategije za socijalno uključivanje i zastupanje romske zajednice; poziva na bolje usmjeravanje socijalne pomoći kako bi se obuhvatile najranjivije skupine građana; pozdravlja činjenicu da su neke vlade i parlamenti počeli raspravljati o pravima pripadnika LGBTI zajednice i donositi konkretne mjere za njihovu zaštitu; poziva na jamčenje sigurnosti i prava na okupljanje pripadnika LGBTI zajednice; pozdravlja izmjene Zakona BIH protiv diskriminacije na temelju kojih su dob, invaliditet, spolna orijentacija i rodni identitet postaju razlozi za moguću diskriminaciju; poziva na njegovu brzu provedbu; pozdravlja uvođenje zabrane zločina iz mržnje u amandmanima Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine; potiče na uključivanje obrazovanja o zločinima iz mržnje u kurikule i programe osposobljavanja policijskih službenika, tužitelja i sudaca te na poboljšanje suradnje između policije i pravosudnih tijela u progonu slučajeva zločina iz mržnje; potiče na stavljanje izvan snage odredbe o smrtnoj kazni u Ustavu entiteta Republike Srpske;

32.

poziva da se nastave napori za daljnje jačanje sustava zaštite djece kako bi se spriječilo i riješilo pitanje nasilja, zlostavljanja, zanemarivanja i iskorištavanja djece; preporučuje da se više sredstava izdvoji za prevenciju i daljnja poboljšanja koordinacije između zajednice i vlade u pogledu zaštite djece; poziva na provedbu Akcijskog plana za djecu BiH 2015. – 2018.;

33.

napominje da je u širokoj mjeri usvojen pravni okvir za zaštitu manjina te da je usklađen s Okvirnom konvencijom Vijeća Europe za zaštitu nacionalnih manjina; pozdravlja ponovno pokretanje Vijeća nacionalnih manjina Federacije Bosne i Hercegovine; zabrinut je da se postojeći zakoni ne provode zbog stalnog manjka koordinacije između države i entiteta, a državna strateška platforma za nacionalne manjine još uvijek nije donesena; izražava žaljenje što su nacionalne manjine i dalje slabo prisutne i nedovoljno sudjeluju u političkim i javnim raspravama i u medijima;

34.

poziva da se i dalje nastave napori za promicanje rodne ravnopravnosti i povećanje sudjelovanja žena u političkom i javnom životu i zapošljavanju kako bi se poboljšala njihova socioekonomska situacija i općenito jačala prava žena; napominje da su pravne odredbe kojima se propisuje ravnopravnost žena i muškaraca u širokoj mjeri usvojene, ali je njihova provedba i dalje neučinkovita; sa zabrinutošću napominje da još uvijek postoji diskriminacija u pogledu majčinstva prilikom zapošljavanja te da entiteti i kantoni nemaju usklađeno zakonodavstvo u pogledu rodiljnog i roditeljskog dopusta; nadalje ističe da se neučinkovito provode postojeće aktivne mjere tržišta rada čiji je cilj potpora u zapošljavanju dugotrajno nezaposlenih osoba i ranjivih skupina, kao što su osobe s invaliditetom; ističe važnost povećanja stope djevojaka koje završavaju osnovnu i srednju školu, posebice pripadnica romske zajednice;

35.

ističe važnost učinkovite provedbe zakonodavstva o prevenciji i zaštiti od rodno uvjetovanog nasilja u skladu s međunarodnim konvencijama koje se bave prevencijom i zaštitom od nasilja u obitelji koje je BiH potpisala i ratificirala; pozdravlja obvezu nadležnih tijela o provedbi Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji; poziva na usklađivanje zakonodavstva i javnih politika s Istanbulskom konvencijom: traži da žene koje su preživjele nasilje budu obaviještene o dostupnim oblicima potpore i pomoći, da se osnuju krizni centri za žrtve silovanja i drugih oblika spolnog nasilja, da se kriminaliziraju kazneno djelo praćenja, prisilni brak i genitalno sakaćenje; zabrinut je zbog nedostatka sustavnog vođenja evidencije o rodno uvjetovanom nasilju;

36.

duboko žali zbog činjenice da BiH i dalje krši Europsku konvenciju o ljudskim pravima jer nije provela presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetima Sejdić-Finci, Zornić i Pilav; odlučno zahtijeva da se hitno ostvari napredak u tom pogledu kako bi se poboljšala europska perspektiva te zemlje; ističe da bi provedba tih presuda doprinijela uspostavi demokratskog i potpuno funkcionalnog društva u kojem su svima zajamčena jednaka prava; ponavlja da nedostatak provedbe ovih presuda omogućuje očitu diskriminaciju građana BiH što se suprotstavlja vrijednostima EU-a;

37.

izražava zabrinutost zbog slučajeva političkog pritiska na novinare i njihova zastrašivanja, što uključuje fizičke i verbalne napade koje su počinili visoki dužnosnici i bivši dužnosnici kao i zbog nedovoljne transparentnosti vlasništva medija; također izražava zabrinutost zbog građanskih parnica za klevetu protiv ključnih medijskih kuća i novinara; ističe potrebu za istragom napada na novinare i jamstvo odgovarajućeg pravnog postupka; poziva vlasti da nedvosmisleno osude sve napade na novinare i medije te da se pobrinu da se ti slučajevi dubinski istraže, a odgovorni privedu pravdi; poziva na donošenje daljnjih potrebnih mjera kojima se jamči potpuno poštovanje slobode izražavanja, tiska i pristupa informacijama na internetu i izvan njega; poziva nadležna tijela BiH da poduzmu hitne mjere za spas javnih medija od propasti; poziva mjerodavne vlasti da osiguraju neovisnost i financijsku stabilnost triju javnih medija kao i političku, institucijsku i financijsku neovisnost te transparentnost Regulatorne agencije za komunikacije; poziva nadležna tijela da zajamče medijski pluralizam i osiguraju emitiranje programa na svim službenim jezicima BiH; apelira da se dovrši prelazak na digitalnu tehnologiju i da se izradi strategija širokopojasnog pristupa internetu;

38.

i dalje je zabrinut zbog fragmentacije, segregacije, nedjelotvornosti i složenosti obrazovnog sustava; poziva da se u čitavoj zemlji donesu zajednički temeljni kurikuli kojima će se pridonijeti koheziji u zemlji; poziva da se ostvari bolja koordinacija između različitih razina upravljanja obrazovanjem u cilju promicanja uključivog i nediskriminacijskog obrazovnog sustava te poticanja suradnje u pogledu kulture, religija i etničke pripadnosti; poziva vlasti da promiču načela tolerancije, dijaloga i međukulturnog razumijevanja među različitim etničkim skupinama; potiče na donošenje konkretnih mjera za poboljšanje učinkovitosti obrazovnog sustava i ukidanja segregacije u praksi, pri čemu će se jamčiti pravo na jednako obrazovanje na svim službenim jezicima BiH; i dalje je zabrinut zbog visokog udjela osoba koje rano odustaju od obrazovanja i osposobljavanja te zbog kontinuirano visoke stope napuštanja školovanja romskih učenika; izražava žaljenje zbog sporog napretka u tematiziranju i rješavanju problema „dviju škola pod jednim krovom”, jednoetničkih škola i drugih oblika segregacije i diskriminacije u školama;

39.

pozdravlja mjere za modernizaciju radnog zakonodavstva, poboljšanje poslovnog okruženja i rješavanja slabosti u financijskom sektoru u okviru Programa reformi; zadovoljan je porastom registriranog zapošljavanja i koracima koji su poduzeti u cilju jačanja usklađenosti gospodarskih politika; pozdravlja trogodišnji program proširenog fonda dogovoren s MMF-om za koji se očekuje da će dodatno poboljšati poslovnu klimu, smanjiti veličinu vlade i zaštititi financijski sektor; i dalje žali zbog nepostojanja objedinjenog jedinstvenog gospodarskog područja, što narušava poslovno okružje, odvraća izravna strana ulaganja i koči mala i srednja poduzeća; poziva na rješavanje ovih problema putem usklađene i koordinirane državne industrijske politike i politike malih i srednjih poduzeća; hitno poziva mjerodavne vlasti da utvrde koordinirane mjere u cilju jačanja vladavine prava, pojednostavljenja postupaka za izvršenje ugovora i borbe protiv korupcije u gospodarstvu;

40.

pozdravlja blago smanjenje nezaposlenosti; i dalje je međutim zabrinut zbog toga što je nezaposlenost strukturna, a nezaposlenost mladih visoka, što uzrokuje velik odljev mozgova; potiče BiH da aktivno sudjeluje u različitim programima za mlade u regiji, kao što su oni u okviru pozitivnog programa za mlade na zapadnom Balkanu ili Regionalnog ureda za suradnju mladih (RYCO); poziva mjerodavne vlasti da ojačaju postojeće zakone i donesu politike aktivnog zapošljavanja koje bi bile posebno usmjerene na mlade, žene, osjetljive skupine, uključujući Rome, i dugotrajno nezaposlene te kojima bi se ojačali kapaciteti službi za zapošljavanje;

41.

izražava žaljenje jer su zakoni o radu u oba entiteta doneseni hitnim postupkom i bez pravilnog dijaloga sa socijalnim partnerima; napominje da su prava radnika i sindikata i dalje ograničena te ističe važnost dodatnog poboljšanja i usklađivanja tih zakona diljem zemlje; podsjeća da je BiH potpisala razne konvencije Međunarodne organizacije rada koje, među ostalim, priznaju načela socijalnog dijaloga i važnost suradnje sa socijalnim partnerima; ističe važnost daljnjeg jačanja i usklađivanja tih zakona u zemlji; ističe također potrebu da se reformiraju i usklade fragmentirani sustavi socijalne zaštite, promiče socijalna kohezija i najugroženijim skupinama pruži socijalna zaštita;

42.

napominje da je ostvaren određen napredak u daljnjem usklađivanju politika i zakonodavstva u području zaštite okoliša; poziva na znatan napredak u pogledu pravilne i sustavne primjene i provedbe postojećeg zakonodavstva; ističe potrebu za donošenjem državne strategije za usklađivanje pravne stečevine u pogledu okoliša, poboljšanjem pravnog okvira i jačanjem administrativnih kapaciteta i kapaciteta nadzora; ističe da se zakonodavstvo kojim se regulira pristup informacijama o okolišu i uloga javnosti u postupcima donošenja odluka mora uskladiti s pravnom stečevinom; apelira na hitno usklađivanje s pravnom stečevinom EU-a u području očuvanja prirode; ističe da projekti planiranja i izgradnje hidroelektrana trebaju biti usklađeni s međunarodnim zakonodavstvom i zakonodavstvom EU-a o zaštiti okoliša; apelira da se projekti izgradnje hidroelektrana ne provode u zaštićenim dijelovima prirode i da se njima ne ugrožava priroda; ističe potrebu uključivanja javnosti u takve projekte kao i savjetovanja s civilnim društvom o relevantnim projektima; izražava zabrinutost zbog nedostatka napretka u rješavanju problema prekomjernog i prekograničnog onečišćenja okoliša uzrokovanog poslovanjem rafinerije u Bosanskom Brodu;

43.

ističe da dogovoreni prioritetni projekti EU-a za povezivanje strujnih i plinskih mreža sa susjednim zemljama kasne zbog manjka političkog angažmana oko državne strategije za energiju; apelira u vezi s time na donošenje državne strategije za energiju i pravnog okvira za plin u skladu s trećim energetskim paketom kako bi se sankcije Europske energetske zajednice mogle ukloniti; apelira na to da se donese zakon o zemnom plinu kako bi se time povećala sigurnost opskrbe; poziva nadležna tijela da zajamče sukladnost s međunarodnim standardima, standardima EU-a i ciljevima politika u području energije i klimatskih promjena;

44.

prima na znanje infrastrukturne nedostatke u zemlji i podržava nastavak ulaganja u infrastrukturne projekte kojima će se poboljšati prometna povezanost unutar BiH i sa susjednim zemljama; Pozdravlja potpunu uključenost BiH u provedbu programa povezanosti EU-a; pohvaljuje donošenje Okvirne strategije za promet BiH za razdoblje od 2016. do 2030. iz srpnja 2016.; ističe da će time BiH steći pristup sredstvima iz Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA II); poziva vlasti da pravni okvir o prometu usklade s relevantnim zakonodavstvom EU-a, da stvore funkcionalne prometne lance, uklone uska grla na koridoru Vc i poštuju pravila javnih natječaja i načelo transparentnosti pri odabiru ugovornih suradnika kako bi se spriječile zlouporaba i korupcija;

45.

pozdravlja nastavak konstruktivne i proaktivne uloge BiH u promicanju bilateralne i regionalne suradnje; poziva na dodatne napore u vezi s rješavanjem otvorenih bilateralnih pitanja, među ostalim onih u vezi s graničnim sporovima sa Srbijom i Hrvatskom i slučajevima prekograničnog onečišćenja okoliša; pohvaljuje BiH što je povećala stopu ravnanja prema relevantnim europskim izjavama i odlukama donesenim u okviru zajedničke vanjske i sigurnosne politike sa 62 % na 77 %; žali zbog odluke nadležnih tijela BiH da ne podupru restriktivne mjere EU-a protiv Rusije nakon njezina nezakonitog pripajanja Krima; podsjeća BiH da su jedinstvena vanjska politika i njezino usklađivanje ključni dio članstva u EU-u; smatra da je važno da se vanjska politika BiH uskladi s vanjskom politikom EU-a te da EU nastavi aktivno sudjelovati u očuvanju sigurnosti u BiH; pozdravlja nastavak operacije Althea koja i dalje može pridonijeti sposobnosti nadležnih tijela Bosne i Hercegovine za odvraćanje ako situacija to zahtijeva, pri čemu se usredotočuje na izgradnju kapaciteta i osposobljavanje; pozdravlja to što je Vijeće sigurnosti UN-a u studenome 2016. produljilo mandat EUFOR-a za još jednu godinu;

46.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici, Vijeću, Komisiji, Predsjedništvu BiH, Vijeću ministara BiH, Parlamentarnoj skupštini BiH te vladama i parlamentima Federacije BiH, Republike Srpske i Brčko distrikta, kao i vladama deset kantona.

(1)  Tematsko izvješće Europskog revizorskog suda br. 21/2016

(2)  S/2016/911.


18.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 252/138


P8_TA(2017)0038

Europski semestar za usklađivanje ekonomske politike: Godišnji pregled rasta za 2017.

Rezolucija Europskog parlamenta od 15. veljače 2017. o Europskom semestru za usklađivanje ekonomske politike: godišnji pregled rasta za 2017. (2016/2306(INI))

(2018/C 252/14)

Europski parlament,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU), a posebno njegov članak 121. stavak 2., članak 126. i članak 136. te njegov Protokol br. 12 o postupku u slučaju prekomjernog deficita,

uzimajući u obzir Protokol br. 1 o ulozi nacionalnih parlamenata u Europskoj uniji,

uzimajući u obzir Protokol br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti,

uzimajući u obzir Ugovor o stabilnosti, koordinaciji i upravljanju u ekonomskoj i monetarnoj uniji,

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1175/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. studenoga 2011. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1466/97 o jačanju nadzora stanja proračuna i nadzora i koordinacije ekonomskih politika (1),

uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2011/85/EU od 8. studenoga 2011. o zahtjevima za proračunske okvire država članica (2),

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1174/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. studenoga 2011. o provedbenim mjerama za ispravljanje prekomjernih makroekonomskih neravnoteža u europodručju (3),

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU) br. 1177/2011 od 8. studenoga 2011. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1467/97 o ubrzanju i pojašnjenju provedbe postupka u slučaju prekomjernog deficita (4),

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1176/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. studenoga 2011. o sprečavanju i ispravljanju makroekonomskih neravnoteža (5),

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1173/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. studenoga 2011. o učinkovitoj provedbi proračunskog nadzora u europodručju (6),

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 473/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2013. o zajedničkim odredbama za praćenje i procjenu nacrta proračunskih planova i osiguranju smanjenja prekomjernog deficita država članica u europodručju (7),

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 472/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2013. o jačanju gospodarskog i proračunskog nadzora država članica europodručja koje su u poteškoćama ili kojima prijete ozbiljne poteškoće u odnosu na njihovu financijsku stabilnost (8),

uzimajući u obzir zaključke Vijeća o godišnjem pregledu rasta za 2016. od 15. siječnja 2016.,

uzimajući u obzir zaključke Vijeća o izvješću o fiskalnoj održivosti za 2015. od 8. ožujka 2016.,

uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 17. i 18. ožujka 2016.,

uzimajući u obzir izjavu Euroskupine od 9. rujna 2016. o zajedničkim načelima za poboljšanje raspodjele rashoda,

uzimajući u obzir Godišnje izvješće ESB-a za 2015.,

uzimajući u obzir europsku gospodarsku prognozu Europske komisije iz jeseni 2016. od 9. studenog 2016.,

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 13. siječnja 2015. naslovljenu „Najbolja uporaba fleksibilnosti u okviru postojećih pravila Pakta o stabilnosti i rastu” (COM(2015)0012),

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 16. studenog 2016. naslovljenu „Godišnji pregled rasta za 2017.” (COM(2016)0725),

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 16. studenoga 2016. o preporuci za Preporuku Vijeća o ekonomskoj politici europodručja (COM(2016)0726),

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 16. studenoga 2016.„Prema razvoju pozitivnog smjera fiskalne politike europodručja” (COM(2016)0727),

uzimajući u obzir izvješće Komisije od 16. studenoga 2016. naslovljeno „Izvješće o mehanizmu upozoravanja za 2017.” (COM(2016)0728),

uzimajući u obzir raspravu s nacionalnim parlamentima u kontekstu Europskog parlamentarnog tjedna 2017.,

uzimajući u obzir Izvješće o dovršetku europske ekonomske i monetarne unije („Izvješće petorice predsjednika”),

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 21. listopada 2015. o koracima prema dovršetku ekonomske i monetarne unije (COM(2015)0600),

uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 24. lipnja 2015. o reviziji okvira gospodarskog upravljanja: pregled stanja i izazovi (9),

uzimajući u obzir godišnje izvješće Eurofoundova Europskog centra za praćenje restrukturiranja za 2015. godinu,

uzimajući u obzir priopćenje čelnika država skupine G20 objavljeno na sastanku na vrhu održanom u Hangzhouu 4. i 5. rujna 2016.,

uzimajući u obzir izjavu predsjednika ESB-a s 34. sjednice Međunarodnog monetarnog i financijskog odbora od 7. listopada 2016.,

uzimajući u obzir sporazum COP 21 donesen na konferenciji o klimatskim promjenama u Parizu 12. prosinca 2015.,

uzimajući u obzir rezoluciju Odbora regija o europskom semestru 2016. te u pogledu Godišnjeg pregleda rasta za 2017. (12. listopada 2016.),

uzimajući u obzir Godišnje izvješće o europskim malim i srednjim poduzećima za 2015./2016.,

uzimajući u obzir Izvješće Komisije Europskom parlamentu i Vijeću od 26. kolovoza 2016. o provedbi Direktive 2011/7/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o borbi protiv kašnjenja u plaćanju u poslovnim transakcijama (COM(2016)0534),

uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku i mišljenja Odbora za proračune, Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane i Odbora za regionalni razvoj (A8-0039/2017),

A.

budući da se gospodarstvo Europske unije polako oporavlja i umjereno raste, iako neujednačeno po državama članicama;

B.

budući da Komisija predviđa da će rast realnog BDP-a 2016. iznositi 1,8 % za EU i 1,7 % za europodručje, a 2017. 1,6 %, odnosno 1,7 %, te da će državni dug biti na 86 % u EU-u i 91,6 % u europodručju 2016.; budući da bi deficit u europodručju trebao iznositi 1,7 % BDP-a tijekom 2016. te 1,5 % tijekom 2017. i 2018.;

C.

budući da je potrošnja koju ostvaruju potrošači trenutačno ključni pokretač rasta te se očekuje da će 2017. biti jednaka; budući da je, međutim, Europa još uvijek suočena s velikim „investicijskim jazom” te su ulaganja znatno niža u usporedbi s razinom ulaganja prije krize;

D.

budući da stopa zaposlenosti u EU-u raste, iako neujednačeno i nedovoljno brzo, te je stopa nezaposlenosti u europodručju 2016. godine pala na 10,1 %, što ipak nije dovoljno da se ozbiljnije suzbije nezaposlenost mladih i dugoročna nezaposlenost;

E.

budući da se navedeni oporavak tržišta rada i rasta razlikuje po državama članicama te je i dalje krhak, te budući da postoji potreba za promicanjem uzlazne konvergencije u EU-u;

F.

budući da se rast u velikoj mjeri dosad oslanjao na nekonvencionalne monetarne politike koje ne mogu trajati zauvijek; budući da se time podržava politički pristup usmjeren na tri aspekta: ulaganja koja pogoduju rastu, održive strukturne reforme i odgovorne javne financije zahvaljujući potpunoj i dosljednoj provedbi Pakta o stabilnosti i rastu u svim državama članicama, uz puno poštovanje postojećih klauzula o fleksibilnosti;

G.

budući da neke države članice i dalje imaju velik privatni i državni dug, koji premašuje 60 % praga BDP-a koji je određen Paktom o stabilnosti i rastu;

H.

budući da je Komisija u svojim ocjenama nacrta proračunskih planova za 2017. za države članice u europodručju zaključila da u nijednom od nacrta proračunskih planova za 2017. nisu prisutne osobito ozbiljne neusklađenosti sa zahtjevima iz Pakta o stabilnosti i rastu, ali da je u nekoliko slučajeva planirana fiskalna prilagodba nedostatna, ili bi to mogla postati, s obzirom na zahtjeve iz Pakta o stabilnosti i rastu;

I.

budući da je prema procjenama Komisije o nacrtu proračunskog plana država članica europodručja za 2017. ustanovljeno da samo devet država članica ispunjava zahtjeve iz Pakta o stabilnosti i rastu;

J.

budući da je dugoročna održivost javnih financija u državama članicama EU-a uzrok zabrinutosti za međugeneracijsku pravednost;

K.

budući da na iznos državnog duga mogu utjecati potencijalne i podrazumijevane odgovornosti;

L.

budući da neke države članice bilježe vrlo visoke deficite tekućeg računa, a europske makroekonomske neravnoteže i dalje su vrlo velike;

M.

budući da EU-u trebaju znatna dodatna privatna i javna ulaganja, posebice u obrazovanju, istraživanju, IKT-u i inovacijama, kao i nova radna mjesta, poduzeća i kompanije, kako bi ostvario svoj potencijal za rast i premostio postojeći „investicijski jaz” u kojem su ulaganja ispod razina zabilježenih prije krize; budući da je za to potrebno poboljšanje regulatornog okruženja;

N.

budući da je velik broj zajmova koji ne donose povrat i dalje ozbiljan izazov u nekim državama članicama; budući da se rast zajmova postupno oporavlja, ali je i dalje niži nego prije krize;

O.

budući da su za povećanje trenutačno nedovoljne globalne konkurentnosti EU-a i za jačanje njegova gospodarskog rasta potrebni bolja provedba nove kombinacije politika, inteligentne strukturne reforme u državama članicama i dovršenje jedinstvenog tržišta;

P.

budući da gospodarstva sa strožim kaznenim sustavima za stečaj uskraćuju sebi mogući rast dodane vrijednosti i zapošljavanja, zbog čega bi sve države članice morale u cijelosti provesti načelo druge prilike iz Zakona o malom poduzetništvu;

Q.

budući da europska konkurentnost također uvelike ovisi o necjenovnim elementima povezanim s inovacijama, tehnologijom i organizacijskim sposobnostima, a ne samo o cijenama, troškovima i plaćama;

R.

budući da je Direktiva o zakašnjelim plaćanjima 2011/7/EU bila osmišljena kako bi pomogla trgovačkim društvima kojima prijete visoki troškovi ili čak stečaj zbog zakašnjelih plaćanja privatnih i javnih trgovačkih društava; budući da je vanjsko ex post vrednovanje pokazalo da javni subjekti u više od polovice svih država članica i dalje ne poštuju 30-dnevni rok plaćanja koji je određen zakonom; budući da je u izvješću utvrđeno da države članice u okviru programa prilagodbe imaju teškoća s primjenom te direktive ako brzo plaćanje aktualnih računa mora biti uravnoteženo s otplatom akumuliranog duga;

1.

pozdravlja Komisijin Godišnji pregled rasta za 2017. u kojem se ponovno ističe strategija „trokuta uspješnosti” koji čine privatna i javna ulaganja, društveno uravnotežene strukturne reforme i odgovorne javne financije, te poziva na bolju provedbu navedene kombinacije politika; slaže se da je za ispunjenje ciljeva u pogledu rasta i radnih mjesta potreban brži napredak u donošenju reformi kako bi se potaknuo gospodarski oporavak, u skladu s preporukama po državama članicama; stoga izražava žaljenje zbog vrlo niske stope provedbe preporuka po državama članicama, koja se smanjila s 11 % 2012. godine na samo 4 % 2015. godine; ističe da će države članice morati uložiti više truda u reforme ako se žele vratiti rastu i stvarati radna mjesta; podržava Komisiju koja je kao prioritete odredila poticanje stvaranja radnih mjesta, rasta i ulaganja u Uniji;

2.

uočava trenutačno prekomjerno oslanjanje na monetarnu politiku Europske središnje banke i napominje da monetarna politika sama po sebi nije dovoljna za poticanje rasta ako nedostaju ulaganja i održive strukturne reforme;

3.

slaže se s Komisijom da bi se europodručje trebalo više oslanjati na domaću potražnju; smatra da bi snažnija domaća potražnja bila bolja za održivi rast europodručja;

4.

napominje da se 2016. rast nastavlja pozitivnim umjerenim ritmom, prelazeći razinu zabilježenu prije krize, ali da se skroman rast mora gledati iz perspektive izvanredne monetarne politike te da je i dalje slab i neujednačen među državama članicama; napominje sa zabrinutošću da su BDP i stope rasta produktivnosti i dalje ispod razine punog potencijala te da nema mjesta pretjeranom zadovoljstvu i da su potrebni neumorni napori kako bi taj umjereni oporavak postao otporniji zahvaljujući snažnijem rastu i većoj zaposlenosti;

5.

napominje da je referendum u Ujedinjenoj Kraljevini uzrokovao nesigurnosti za europsko gospodarstvo i financijska tržišta; napominje da je ishod nedavno održanih predsjedničkih izbora u Sjedinjenim Američkim Državama uzrokovao političku nesigurnost za koju se očekuje da će se odraziti i na europsko gospodarstvo, posebno u pogledu međunarodnih trgovinskih odnosa;

6.

sa zabrinutošću primjećuje negativne reakcije na globalizaciju i porast protekcionizma;

7.

smatra da, iako se nezaposlenost u prosjeku postupno smanjuje, a stopa aktivnosti raste, i dalje postoje strukturni izazovi u mnogim državama članicama; primjećuje da su stope dugoročne nezaposlenosti i nezaposlenosti mladih i dalje visoke; naglašava da su u dotičnim državama članicama potrebne uključive reforme tržišta rada, uz puno poštovanje socijalnog dijaloga, kako bi se riješili ti strukturni nedostatci;

8.

ističe da su stope ulaganja u EU-u i europodručju i dalje mnogo niže nego što su bile prije krize; smatra da se taj „investicijski jaz” treba premostiti s pomoću javnih i privatnih ulaganja te ističe da se samo ciljanim ulaganjima mogu ostvariti vidljivi rezultati u kratkom roku i u prikladnom razmjeru; slaže se s Komisijom da se niskim troškovima financiranja potiču financiranja koja se dodjeljuju unaprijed, posebice za infrastrukturu;

Ulaganja

9.

slaže se s Komisijom da su pristup financiranju i jačanje jedinstvenog tržišta ključni za rast i inovacije u poduzećima; ističe da, iako su novi kapital i likvidnosni zahtjevi nužni za povećanje otpornosti bankovnog sektora, oni ne bi smjeli umanjiti sposobnost banaka da pozajmljuju realnom gospodarstvu; smatra da je potrebno uložiti više truda u poticanje pristupa MSP-ova financijskim sredstvima; stoga poziva Komisiju da poveća napore radi poboljšanja okruženja za financiranja;

10.

ističe da su privatna i javna ulaganja u ljudski kapital i infrastrukturu iznimno važna; smatra da postoji snažna potreba za poticanjem ulaganja u područjima kao što su obrazovanje, inovacije te istraživanje i razvoj, koja su ključni čimbenici za konkurentnije europsko gospodarstvo;

11.

pozdravlja prijedlog Komisije da produlji trajanje i udvostruči iznos Europskog fonda za strateška ulaganja (EFSU); ističe da se zemljopisna i sektorska pokrivenost mora znatno poboljšati kako bi se ostvarili ciljevi iz uredbe; naglašava da bi EFSU također trebao privući financiranja za projekte s prekograničnom dimenzijom, na uravnotežen način diljem Unije; ističe važnost bolje usklađenosti između država članica, Komisije i Europskog savjetodavnog centra za ulaganja;

12.

poziva države članice i Komisiju da ubrzaju i povećaju iskorištavanje europskih strukturnih i investicijskih fondova kako bi se iskoristili svi pokretači unutarnjeg rasta i kako bi se promicala uzlazna konvergencija;

13.

napominje da su vjerodostojan financijski sustav i njegove institucije ključni za privlačenje ulaganja u europsko gospodarstvo i njegov rast; ističe da su se sigurnost i stabilnost trenutačnog financijskog sustava povećali u usporedbi s razinama prije krize; napominje da, unatoč tome, i dalje nisu riješeni neki hitni izazovi, primjerice količina zajmova koji ne donose povrat, a koji su se akumulirali tijekom financijske krize;

14.

ističe da potpuno funkcionalna unija tržišta kapitala može u dugoročnoj perspektivi pružiti alternativne izvore financiranja za MSP-ove, kao dopunu onima iz bankovnog sektora, te stvoriti raznolikije izvore financiranja za gospodarstvo općenito; poziva Komisiju da ubrza rad na uniji tržišta kapitala kako bi se ostvarila djelotvornija raspodjela kapitala u cijelom EU-u, produbila tržišta kapitala EU-a, povećala diversifikacija za ulagače, poticala dugoročna ulaganja i u cijelosti iskoristili inovativni financijski instrumenti EU-a osmišljeni za podršku pristupa MSP-ova tržištima kapitala; ističe da dovršenje unije tržišta kapitala ne bi smjelo umanjiti dosad ostvarena postignuća, već bi se trebalo težiti tome da se njome ostvari krajnja korist za europske građane;

15.

ističe da je potrebno povećano financiranje ulaganja; poziva na ostvarivanje financijskog sustava koji dobro funkcionira i u kojemu povećana stabilnost i postojeće prekogranične institucije mogu olakšati održavanje likvidnosti i tržišta, posebno za MSP-ove; u tom pogledu također napominje da trgovačka društva sa snažnim rastom imaju problema s pristupom financijama; poziva Komisiju da utvrdi i provede projekte koji podržavaju i privlače tržišna ulaganja za takva trgovačka društva; ističe da reforme bankovne strukture ne smiju ometati održavanje likvidnosti;

16.

potiče temeljito i postupno ostvarenje bankovne unije i razvoj unije tržišta kapitala s ciljem povećanja otpornosti u bankovnom sektoru, doprinošenja financijskoj stabilnosti, stvaranja stabilnog okruženja za ulaganja i rast te izbjegavanja fragmentacije financijskog tržišta europodručja; u tom kontekstu ističe načelo odgovornosti te naglašava da je potrebno izbjegavati moralni hazard, posebice radi zaštite građana; apelira na to da se poštuju zajednička pravila;

17.

ističe da su javna i privatna ulaganja ključna kako bi se omogućio prijelaz na kružno gospodarstvo s niskim razinama ugljika; podsjeća na obvezu Europske unije, posebno u Pariškom sporazumu, da financira iskorištavanje čistih tehnologija, jačanje obnovljivih izvora energije i energetske učinkovitosti te ukupno smanjenje emisija stakleničkih plinova;

18.

ističe da pouzdana ulaganja zahtijevaju stabilno regulatorno okruženje koje omogućuje povrat ulaganja; smatra da su predvidiva pravila, učinkovite i transparentne javne uprave, učinkoviti pravni sustavi, jednaki uvjeti za sve i smanjeno administrativno opterećenje ključni faktori za privlačenje ulaganja; ističe da se 40 % preporuka po državama članicama za 2016. godinu odnosi na prepreke ulaganjima čijem uklanjanju mogu pridonijeti lokalne i regionalne vlasti; nadalje poziva Komisiju da na temelju „Poziva na očitovanje: Regulatorni okvir EU-a za financijske usluge” provede potrebne mjere radi smanjenja birokracije, pojednostavljenja propisa i poboljšanja okruženja za financiranja;

19.

prepoznaje neiskorišteni potencijal za rast produktivnosti i ulaganja koji bi mogao donijeti korist kada bi se propisi jedinstvenog tržišta u cijelosti primjenjivali, a tržišta proizvoda i usluga bolje integrirala; podsjeća na važnost preporuka po državama članicama u isticanju ključnih područja za djelovanje u državama članicama;

20.

slaže se s Komisijom da koristi od trgovine često nisu prepoznate u javnoj raspravi te ističe da međunarodna trgovina može biti znatan izvor radnih mjesta za Europljane i dati ključan doprinos rastu; ponovno ističe da je danas izvoz iz EU-a zaslužan za više od 30 milijuna radnih mjesta; ističe da se međunarodnim trgovinskim sporazumima ne bi trebali potkopavati europski regulatorni, socijalni i okolišni standardi, već jačati globalni standardi;

21.

sa zabrinutošću napominje da je udio EU-a u globalnim tokovima izravnih stranih ulaganja znatno pao od početka krize; poziva Komisiju i države članice da ulažu više napora kako bi se poboljšalo poslovno okruženje za ulaganja, među ostalim potpunom primjenom i provedbom zakonodavstva EU-a o jedinstvenom tržištu; slaže se da je brži napredak u donošenju održivih strukturnih reformi, u skladu s preporukama po državama članicama, potreban kako bi se povećala konkurentnost EU-a, poticalo povoljno okruženje za poduzeća (posebno MSP-ove) i ulaganja, osigurali rast i radna mjesta te uzlazna konvergencija između država članica;

22.

inzistira na tome da je potrebno zaštititi kapacitete financijskih institucija u pogledu dugoročnih ulaganja te profitabilnost niskorizičnih štednji i dugoročnih mirovinskih proizvoda kako se ne bi ugrozila održivost štednji i mirovinskih sustava europskih građana;

23.

naglašava da održive strukturne reforme trebaju biti dopunjene dugoročnijim ulaganjima u obrazovanje, istraživanje, inovacije i ljudski kapital, posebice u obrazovanje i osposobljavanje čiji je cilj usvajanje novih vještina i znanja; vjeruje da se i partnerstva između tvoraca politika, zakonodavaca, istraživača, proizvođača i inovatora također mogu smatrati instrumentima za poticanje ulaganja i omogućavanje pametnog i održivog rasta te da se njima nadopunjuju programi ulaganja;

Strukturne reforme

24.

slaže se da su održive strukturne reforme u području tržišta proizvoda i usluga, kao i u području uključivih tržišta rada i zdravstva te stambenih i mirovinskih tržišta, i dalje prioritet u državama članicama kako bi se učinkovito potaknuo oporavak, riješilo pitanje visoke nezaposlenosti, potaknula konkurentnost, pošteno tržišno natjecanje i potencijal za rast, te poboljšala učinkovitost istraživačkih i inovacijskih sustava, bez umanjivanja prava radnika, zaštite potrošača ili standarda zaštite okoliša;

25.

smatra da su se funkcionalna i produktivna tržišta rada, u kombinaciji s adekvatnom razinom socijalne zaštite i dijaloga, dokazala bržima u oporavku od gospodarske krize; poziva države članice da smanje segmentaciju tržišta rada, povećaju sudjelovanje na tržištu rada i unaprijede vještine, uključujući snažnijim usredotočenjem na osposobljavanje i cjeloživotno učenje radi povećanja zapošljivosti i produktivnosti; napominje da su u pojedinim državama članicama i dalje potrebne reforme kako bi svoja tržišta rada učinile otpornijima i uključivijima;

26.

ističe važnost pokretanja ili daljnjeg provođenja sustavnih i održivih strukturnih reformi za stabilnost u srednjoročnom i dugoročnom razdoblju; naglašava da EU i njegove države članice ne mogu sudjelovati u tržišnom natjecanju samo po pitanju općih troškova ili troškova rada nego da je potrebno veće ulaganje u istraživanje, inovacije i razvoj, obrazovanje i vještine te učinkovito iskorištavanje resursa, i na nacionalnoj i na europskoj razini;

27.

zabrinut je zbog učinaka demografskih kretanja na javne financije i održivi razvoj, uvjetovanih među ostalim niskim stopama nataliteta, starenjem društva i emigracijom; osobito skreće pozornost na učinak starenja stanovništva na mirovinske i zdravstvene sustave u EU-u; napominje da će se zbog različitih demografskih struktura učinci tih kretanja razlikovati među državama članicama, ali upozorava da će već predvidivi troškovi financiranja imati znatan učinak na javne financije;

28.

podsjeća na to da je važan čimbenik u osiguravanju održivosti mirovinskih sustava postizanje i održavanje visoke stope zaposlenosti; u tom kontekstu također ističe važnost boljeg iskorištavanja vještina migranata s ciljem prilagodbe potrebama tržišta rada;

29.

napominje da države članice trenutačno troše između 5 i 11 % BDP-a na zdravstvo, a očekuje se da će taj postotak znatno porasti tijekom sljedećih desetljeća zbog demografskih promjena; apelira na Komisiju da usmjeri napore na učinkovito trošenje na visokokvalitetno zdravstvo i univerzalan pristup tom zdravstvu uz pomoć suradnje i dijeljenja najboljih praksi na razini EU-a te uključivanjem održivosti kvalitetnih zdravstvenih sustava u preporukama po državama članicama;

30.

poziva Komisiju da objavljuje redovite procjene fiskalne održivosti za svaku državu članicu uzimajući u obzir sve čimbenike svojstvene pojedinim zemljama, kao što su demografska kretanja te potencijalne, podrazumijevane i ostale izvanproračunske obveze koje utječu na održivost javnih financija; preporučuje da ta izvješća budu dio godišnjih izvješća za pojedine zemlje; predlaže da Komisija razvije pokazatelj kojim će se procijeniti utjecaj javnih financija i godišnjih proračuna na buduće naraštaje, uzimajući u obzir buduće odgovornosti i podrazumijevane proračunske obveze; slaže se da bi trebalo ograničiti administrativno opterećenje u vezi s tim procjenama;

31.

pozdravlja činjenicu da se nezaposlenost mladih u prosjeku smanjuje, iako je još uvijek na previsokoj razini; napominje da i dalje postoje znatne razlike među državama članicama koje zahtijevaju nastavak procesa reformi kako bi se olakšao ulazak mladih na tržište rada i tako osigurala međugeneracijska pravednost; u tom pogledu naglašava važnost Jamstva za mlade i poziva EU da nastavi financiranje tog presudnog programa; slaže se s Komisijom da države članice trebaju više djelovati u borbi protiv nezaposlenosti mladih, posebice u pogledu poboljšanja učinkovitosti Jamstva za mlade;

32.

ističe važnost odgovornog kretanja plaća koji je primjeren rastu, a kojim se osigurava dobar životni standard, u skladu s produktivnošću, pri čemu se vodi računa o konkurentnosti te važnosti učinkovitog socijalnog dijaloga za socijalno tržišno gospodarstvo koje dobro funkcionira;

33.

slaže se s tim da se oporezivanjem moraju podupirati ulaganja i stvaranje radnih mjesta; poziva na uvođenje reformi u području oporezivanja kako bi se odgovorilo na problem velikog poreznog opterećenja na rad u Europi te suzbilo izbjegavanje plaćanja poreza i porezne utaje, te kako bi se porezne sustave učinilo jednostavnijima, pravednijima i djelotvornijima; naglašava potrebu za boljom koordinacijom upravnih praksi u području oporezivanja; poziva na veću transparentnost među državama članicama u području oporezivanja dobiti;

Fiskalna odgovornost i struktura javnih financija

34.

napominje da Komisija smatra da je fiskalna održivost i dalje prioritet, te da se broj izazova smanjio od vrhunca krize te da možda ne predstavljaju jedan od glavnih izvora kratkoročnih rizika za europodručje u cjelini;

35.

također napominje da Komisija smatra da su izazovi i dalje prisutni, te da se posljedice krize, kao i strukturni nedostatci, i dalje osjećaju te ih je potrebno riješiti kako bi se izbjegli dugoročni rizici;

36.

ističe činjenicu da su sve države članice obvezne poštovati Pakt o stabilnosti i rastu i pridržavati se njegovih postojećih klauzula o fleksibilnosti; u tom pogledu skreće pozornost na važnost Ugovora o stabilnosti, koordinaciji i upravljanju, te apelira na Komisiju da podnese sveobuhvatnu ocjenu svojeg iskustva u njegovoj provedbi, kao osnovu za korake koje je potrebno poduzeti u skladu s UEU-om i UFEU-om s ciljem integriranja sadržaja tog Ugovora u pravni okvir EU-a;

37.

napominje da je, iako je šest država članica i dalje u postupku u slučaju prekomjernog deficita, razina prosječnog javnog deficita manja, te se očekuje da je 2016. bila ispod 2 % i da će nastaviti padati u narednim godinama, te da se očekuje da će samo dvije države članice 2017. biti u postupku u slučaju prekomjernog deficita; napominje da je u nekoliko slučajeva veliko povećanje duga proteklih nekoliko godina rezultat rekapitalizacija banaka i niskog rasta; ističe da bi se poteškoće u poboljšanju javnih financija mogle povećati kada kamatne stope ponovno počnu rasti;

38.

naglašava ulogu Komisije kao čuvarice ugovora; naglašava potrebu za objektivnom i transparentnom ocjenom primjene i provedbe zajednički prihvaćenog zakonodavstva;

39.

inzistira na tome da se prema državama članicama ne bi trebalo postupati različito; napominje da će se samo fiskalnom politikom u kojoj se poštuje i slijedi pravo Unije ostvariti vjerodostojnosti i povjerenje među državama članicama, te da će ona poslužiti kao temelj za dovršenje ekonomske i monetarne unije i povjerenje u financijska tržišta;

40.

poziva Komisiju i Vijeće da budu što određeniji pri razmatranju fiskalnih preporuka u okviru preventivnog i korektivnog dijela Pakta o stabilnosti i rastu radi povećanja transparentnosti i mogućnosti provedbe preporuka; naglašava potrebu da se preventivnim dijelom preporuka obuhvati ciljni datum srednjoročnog cilja po državama članicama te fiskalnu prilagodbu potrebnu za njegovo postizanje ili održavanje;

41.

smatra da bi se makroekonomske neravnoteže u državama članicama trebale rješavati u skladu s postupkom u slučaju makroekonomske neravnoteže ulaganjem napora od strane svih država članica, na osnovi relevantnih reforma i ulaganja; ističe da svaka država članica u tom kontekstu mora ispuniti svoju individualnu odgovornost; napominje da veliki suficiti tekućeg računa bilance plaćanja podrazumijevaju mogućnost veće domaće potražnje; ističe da visoke razine javnog i privatnog duga predstavljaju značajnu slabu točku te da su potrebne odgovorne fiskalne politike i veći rast kako bi se one brže smanjile;

42.

napominje da se, nakon ocjene nacrta o proračunskim planovima za 2017., smatra da bi osam država članica moglo biti neusklađeno, iako su se javne financije posljednjih godina popravile; smatra da je potrebno pridržavati se dogovorenog tijeka konsolidacije;

43.

pozdravlja smanjenje prosječnih javnih deficita i javnog duga, ali se slaže s tim da skupna slika skriva znatne razlike među državama članicama; ističe da se skupna slika treba uvijek gledati u kombinaciji s analizom pojedinačnih proračuna te ističe potrebu za dobrim fiskalnim politikama kao odgovorom na budući porast kamatnih stopa; smatra da je potrebno ostvariti uzlaznu konvergenciju, osobito među državama članicama u europodručju;

Smjer fiskalne politike za europodručje

44.

napominje da se prema jesenskim ekonomskim predviđanjima Komisije iz 2016. smjer fiskalne politike u europodručju 2015. odmaknuo od restriktivnog prema neutralnom te da se očekuje da će tijekom razdoblja prognoze biti blago ekspanzivan; također prima na znanje da Komisija smatra da bi potpuni prijenos fiskalnih zahtijeva sadržanih u preporukama Vijeća po državama članicama u konačnici mogao dovesti do umjereno restriktivnog smjera fiskalne politike za europodručje u cjelini u 2017. i 2018., te prima na znanje pozive Komisije na pozitivni ekspanzivni smjer fiskalne politike, iako uviđa ekonomska i pravna ograničenja koja su s tim povezana;

45.

smatra da komunikacija Komisije o pozitivnom smjeru fiskalne politike predstavlja važan razvoj događaja; pozdravlja to što se komunikacijom želi pridonijeti boljoj koordinaciji ekonomskih politika u europodručju te što se žele istaknuti mogućnosti fiskalnih poticaja u državama članicama koje imaju prostora za to; ističe da se fiskalni zahtjevi temelje na zajednički dogovorenim fiskalnim pravilima; podsjeća da su države članice obvezne poštovati Pakt o stabilnosti i rastu, bez obzira na zajedničke preporuke; napominje da se stajališta u pogledu potencijala, i razine, cilja jedinstvenog smjera fiskalne politike razlikuju; pozdravlja aktualni rad neovisnog Europskog fiskalnog odbora po tom pitanju;

46.

smatra da je poboljšanje strukture javnih proračuna jedan od ključnih uvjeta kako bi se zajamčilo poštovanje fiskalnih pravila EU-a i omogućilo financiranje neophodnih rashoda, stvaranje rezerve za nepredviđene potrebe i ulaganja kojima se potiče rast i, na koncu, financiranje rashoda koji nisu neophodni, te da pridonosi učinkovitoj i odgovornoj raspodjeli javnih sredstava; podsjeća na to da se o sastavljanju nacionalnih proračuna odlučuje na nacionalnoj razini uzimajući u obzir preporuke po državama članicama;

47.

napominje da se rasprava o pametnoj raspodjeli javne potrošnje i prioritetnim politikama redovito vodi na temu proračuna EU-a te da je takva kritička procjena jednako tako nužna za nacionalne proračune radi srednjoročnog i dugoročnog poboljšanja kvalitete javnih proračuna te radi izbjegavanja linearnih proračunskih rezova;

48.

pozdravlja tekuće preispitivanje javne potrošnje i potiče države članice da kritički ocijene kvalitetu i sastav svojih proračuna; podupire napore koji su usmjereni na poboljšanje kvalitete i učinkovitosti javnih rashoda; uključujući preusmjeravanje neproduktivne potrošnje u ulaganja kojima se potiče rast;

49.

smatra da bi proračun EU-a mogao pomoći u smanjenju opterećenja za nacionale proračune prikupljanjem vlastitih sredstava umjesto oslanjanjem na nacionalne doprinose;

50.

pozdravlja vođenje tematske rasprave i standarde najboljih praksi koje je donijela Euroskupina, primjerice one o revizijama troškova, tijekom ciklusa Semestra 2016.; poziva Komisiju i Euroskupinu da poveća njihovu učinkovitost i transparentnost;

51.

poziva Komisiju i Vijeće da preporuke po državama članicama uobliči na način da se omogući mjerenje napretka, osobito u slučajevima u kojima je preporuka politike stalno usmjerena na isto područje politike i/ili kad priroda reforme zahtijeva provedbu izvan okvira jednog ciklusa Semestra;

Koordinacija nacionalnih politika i demokratska odgovornost

52.

ističe važnost rasprava o izvješćima o državama, preporukama po državama članicama, nacionalnim programima reformi i programima stabilnosti u nacionalnim parlamentima, te njihove provedbe u većoj mjeri nego do sada;

53.

smatra da su za bolju provedba preporuka po državama članicama potrebni jasno utvrđeni prioriteti na europskoj razini i istinska javna rasprava na nacionalnim, regionalnim i lokalnim razinama, što će rezultirati većim osjećajem odgovornosti; poziva države članice da uključe lokalne i regionalne vlasti na strukturiran način, s obzirom na učinke i izazove koji se osjećaju u državama članicama također i na podnacionalnoj razini, kako bi se unaprijedila provedba preporuka po državama članicama;

54.

potiče Komisiju na pokretanje pregovora o međuinstitucionalnom sporazumu o gospodarskom upravljanju; ustraje u tome da bi se tim međuinstitucionalnim sporazumom trebalo zajamčiti, u okviru Ugovora, da struktura europskog semestra omogućuje konstruktivan i redovit parlamentarni nadzor postupka, posebno u pogledu prioriteta godišnjeg pregleda rasta i preporuka za europodručje;

Sektorski doprinosi Godišnjem pregledu rasta za 2017.

Proračuni

55.

smatra da bi proračun EU-a mogao predstavljati dodanu vrijednost za ulaganja i strukturne reforme u državama članicama kada bi među postojećim instrumentima vladala veća sinergija i bolja povezanost s proračunima država članica; stoga smatra da bi Godišnji pregled rasta, kao važan dokument o politikama koji predstavlja osnovu za nacionalne programe reformi, preporuke po državama članicama i provedbene planove, trebao državama članicama biti smjernica i služiti za pripremu nacionalnih proračuna u cilju uvođenja zajedničkih rješenja koja postoje u nacionalnim proračunima i povezana su s proračunom EU-a;

56.

podsjeća da bi svim državama članicama glavni prioritet trebalo biti poboljšanje sustava za naplatu PDV-a i carinskih pristojbi; pozdravlja prijedlog Komisije za izradu europske crne liste poreznih oaza, na koje bi se trebale primjenjivale kaznene sankcije u cilju rješavanja problema utaje poreza u multinacionalnim kompanijama;

Okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane

57.

naglašava činjenicu da poboljšana i učinkovitija uporaba resursa, kojom se smanjuje ovisnost o stranim izvorima energije te uvodi održiva proizvodnja, a koja bi se temeljila na zahtjevima za bolji dizajn proizvoda i modelima održivije potrošnje, uključuje promicanje poduzetništva i otvaranje radnih mjesta, učinkovitu provedbu međunarodnih ciljeva i ciljeva Unije u području okoliša te diversifikaciju izvora prihoda, u kontekstu fiskalne odgovornosti i gospodarske konkurentnosti; smatra da bi u Europski semestar također trebalo uključiti izvještavanje o energetskoj učinkovitosti i međusobnoj povezanosti na osnovi ciljeva utvrđenih na razini EU-a;

o

o o

58.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama država članica, nacionalnim parlamentima i Europskoj središnjoj banci.

(1)  SL L 306, 23.11.2011., str. 12.

(2)  SL L 306, 23.11.2011., str. 41.

(3)  SL L 306, 23.11.2011., str. 8.

(4)  SL L 306, 23.11.2011., str. 33.

(5)  SL L 306, 23.11.2011., str. 25.

(6)  SL L 306, 23.11.2011., str. 1.

(7)  SL L 140, 27.5.2013., str. 11.

(8)  SL L 140, 27.5.2013., str. 1.

(9)  SL C 407, 4.11.2016., str. 86.


18.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 252/148


P8_TA(2017)0039

Europski semestar za usklađivanje ekonomske politike: aspekti zapošljavanja i socijalne politike u Godišnjem pregledu rasta za 2017.

Rezolucija Europskog parlamenta od 15. veljače 2017. o Europskom semestru za usklađivanje ekonomske politike: aspekti zapošljavanja i socijalne politike u Godišnjem pregledu rasta za 2017. (2016/2307(INI))

(2018/C 252/15)

Europski parlament,

uzimajući u obzir članak 5. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),

uzimajući u obzir članke 9., 145., 148., 152., 153. i 174. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

uzimajući u obzir članak 349. UFEU-a o posebnom statusu najudaljenijih regija,

uzimajući u obzir Međuinstitucijski sporazum od 13. travnja 2016. između Europskog parlamenta, Vijeća Europske unije i Europske komisije o boljoj izradi zakonodavstva,

uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima, a posebno njezinu Glavu IV. (Solidarnost),

uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima osoba s invaliditetom,

uzimajući u obzir Konvenciju Međunarodne organizacije rada (MOR) br. 102 o minimalnim standardima socijalne sigurnosti i Preporuku MOR-a br. 202 o osnovnim razinama socijalne zaštite,

uzimajući u obzir revidiranu Europsku socijalnu povelju,

uzimajući u obzir cilj održivog razvoja br. 1 („Iskorijeniti siromaštvo u svim njegovim oblicima svugdje u svijetu”), a posebno njegov treći podcilj („Primijeniti nacionalno primjerene sustave socijalne zaštite i mjere za sve, uključujući minimalne razine, a do 2030. osigurati znatnu pokrivenost siromašnih i ranjivih osoba”),

uzimajući u obzir preporuku Komisije 2013/112/EU od 20. veljače 2013. naslovljenu „Ulaganje u djecu: prekidanje kruga prikraćenosti”,

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 16. studenog 2016. naslovljenu „Godišnji pregled rasta za 2017.” (COM(2016)0725),

uzimajući u obzir Preporuku Komisije za preporuku Vijeća o ekonomskoj politici europodručja od 16. studenoga 2016. (COM(2016)0726),

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 16. studenog 2016. naslovljenu „Prema razvoju pozitivnog smjera fiskalne politike europodručja” (COM(2016)0727),

uzimajući u obzir izvješće Komisije od 16. studenoga 2016. pod nazivom „Izvješće o mehanizmu upozoravanja za 2017.” (COM(2016)0728),

uzimajući u obzir nacrt zajedničkog izvješća Komisije i Vijeća o zapošljavanju objavljen 16. studenoga 2016. uz Komunikaciju Komisije o godišnjem pregledu rasta za 2017. (COM(2016)0729),

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 16. studenog 2016. naslovljenu „Nacrti proračunskih planova 2017.: Ukupna procjena” (COM(2016)0730),

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 1. lipnja 2016. naslovljenu „Europa ponovno ulaže – Analiza napretka Plana ulaganja za Europu i budući koraci” (COM(2016)0359),

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 22. studenog 2016. naslovljenu „Budući predvodnici u Europi: inicijativa za novoosnovana i rastuća poduzeća” (COM(2016)0733),

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 14. rujna 2016. naslovljenu „Jačanje europskih ulaganja za zapošljavanje i rast: prema drugoj fazi Europskog fonda za strateška ulaganja i novom europskom planu za vanjska ulaganja” (COM(2016)0581),

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 4. listopada 2016. naslovljenu „Tri godine provedbe Jamstva za mlade i Inicijative za zapošljavanje mladih” (COM(2016)0646),

uzimajući u obzir Komisijin Prijedlog uredbe Vijeća o izmjeni Uredbe (EU, Euratom) br. 1311/2013 kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. – 2020. objavljen 14. rujna 2016. (COM(2016)0604),

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 14. rujna 2016. naslovljenu „Preispitivanje/revizija u sredini razdoblja višegodišnjeg financijskog okvira 2014. – 2020. – Proračun EU-a usmjeren na rezultate” (COM(2016)0603),

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 10. lipnja 2016. naslovljenu „Novi program vještina za Europu – Suradnja na jačanju ljudskog kapitala, zapošljivosti i konkurentnosti”, COM(2016)0381,

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 2. lipnja 2016. naslovljenu „Europski program za ekonomiju suradnje” (COM(2016)0356),

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 8. ožujka 2016. o pokretanju javne rasprave o europskom stupu socijalnih prava (COM(2016)0127) i njezine priloge,

uzimajući obzir Komisijin Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi Programa potpore strukturnim reformama za razdoblje od 2017. do 2020. i o izmjeni uredbi (EU) br. 1303/2013 i (EU) br. 1305/2013 objavljen 26. studenog 2015. (COM(2015)0701),

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 21. listopada 2015. o koracima prema dovršetku ekonomske i monetarne unije (COM(2015)0600),

uzimajući u obzir Komisijin Prijedlog odluke Vijeća od 15. veljače 2016. o smjernicama politika zapošljavanja država članica (COM(2016)0071) i stajalište Parlamenta od 15. rujna 2016. o istom predmetu (1),

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 13. siječnja 2015. naslovljenu „Najbolja uporaba fleksibilnosti u okviru postojećih pravila Pakta o stabilnosti i rastu” (COM(2015)0012),

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 26. studenog 2014. naslovljenu „Plan ulaganja za Europu” (COM(2014)0903),

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 2. listopada 2013. naslovljenu „Jačanje socijalne dimenzije ekonomske i monetarne unije” (COM(2013)0690),

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 20. veljače 2013. naslovljenu „Ususret socijalnom ulaganju za rast i koheziju – uključujući provedbu Europskog socijalnog fonda 2014. – 2020.” (COM(2013)0083),

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 18. travnja 2012. naslovljenu „Ususret oporavku koji donosi veliki broj radnih mjesta” (COM(2012)0173),

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 20. prosinca 2011. naslovljenu „Inicijativa o mogućnostima za mlade” (COM(2011)0933),

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 16. prosinca 2010. naslovljenu „Europska platforma za suzbijanje siromaštva i socijalne isključenosti: europski okvir za socijalnu i teritorijalnu koheziju” (COM(2010)0758) i rezoluciju Parlamenta od 15. studenog 2011. na tu temu (2),

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 3. ožujka 2010. naslovljenu „Europa 2020.: strategija za pametan, održiv i uključiv rast” (COM(2010)2020),

uzimajući u obzir Preporuku Komisije 2008/867/EZ od 3. listopada 2008. o aktivnom uključivanju osoba isključenih s tržišta rada (3),

uzimajući u obzir izvješće petorice predsjednika od 22. lipnja 2015. naslovljeno „Dovršetak europske ekonomske i monetarne unije”,

uzimajući u obzir zaključke Vijeća o promicanju socijalne ekonomije kao glavnog pokretača ekonomskog i socijalnog razvoja u Europi (13414/2015),

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 26. listopada 2016. o Europskom semestru za usklađivanje ekonomske politike: provedba prioriteta za 2016. (4),

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 5. srpnja 2016. o izbjeglicama: uključivanje u društvo i integracija na tržište rada (5),

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. veljače 2016. o europskom semestru za usklađivanje ekonomske politike: aspekti zapošljavanja i socijalne politike u Godišnjem pregledu rasta za 2016. (6),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja od 24. rujna 2015. o Europskom semestru za usklađivanje ekonomske politike: provedba prioriteta za 2015.,

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. ožujka 2015. o europskom semestru za usklađivanje ekonomske politike: aspekti zapošljavanja i socijalne politike u Godišnjem pregledu rasta za 2015. (7),

uzimajući u obzir svoje stajalište od 2. veljače 2016. o prijedlogu odluke Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi Europske platforme za poboljšanje suradnje u području sprečavanja i odvraćanja od neprijavljenog rada (8),

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 24. studenoga 2015. o smanjenju nejednakosti s posebnim naglaskom na siromaštvo djece (9),

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 28. listopada 2015. o kohezijskoj politici i reviziji strategije Europa 2020. (10),

uzimajući u obzir pitanje za usmeni odgovor upućeno Vijeću O-000121/2015 – B8-1102/2015 i povezanu Rezoluciju Parlamenta od 29. listopada 2015. o preporuci Vijeća o uključivanju dugotrajno nezaposlenih osoba na tržište rada (11),

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. rujna 2015. o stvaranju konkurentnog tržišta rada EU-a za 21. stoljeće: usklađivanje vještina i kvalifikacija s potražnjom i mogućnostima zapošljavanja kao način oporavka od krize (12),

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. rujna 2015. o socijalnom poduzetništvu i socijalnim inovacijama u borbi protiv nezaposlenosti (13),

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. studenoga 2014. o zapošljavanju i socijalnim aspektima strategije Europa 2020. (14),

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. srpnja 2014. o zapošljavanju mladih (15),

uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 15. travnja 2014. naslovljenu „Kako Europska unija može doprinijeti stvaranju pogodnog okruženja za poduzeća, poslovne djelatnosti i novoosnovana poduzeća kako bi se stvorila nova radna mjesta?” (16),

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. veljače 2009. o socijalnoj ekonomiji (17),

uzimajući u obzir zaključna zapažanja Odbora UN-a za prava osoba s invaliditetom o početnom izvješću Europske unije (rujan 2015.),

uzimajući u obzir tematsko izvješće Revizorskog suda br. 3/2015 pod naslovom „Jamstvo za mlade EU-a: poduzeti su prvi koraci, no rizici u provedbi tek predstoje” (18),

uzimajući u obzir tromjesečni pregled Komisije za jesen 2016. „Zapošljavanje i socijalna kretanja u Europi” od 11. listopada 2016.,

uzimajući u obzir peto i šesto izdanje Europskog istraživanja o radnim uvjetima koje je objavio Eurofound (2010. i 2015.) (19),

uzimajući u obzir dokument OECD-a „Izgledi za zapošljavanje u 2016.” od 7. srpnja 2016.,

uzimajući u obzir radni dokument OECD-a od 9. prosinca 2014. pod nazivom „Trendovi u pogledu nejednakosti prihoda i njihov učinak na gospodarski rast”,

uzimajući u obzir izvješće Odbora za socijalnu zaštitu od 10. listopada 2014. pod nazivom „Odgovarajuća socijalna zaštita za potrebe dugoročne skrbi u društvu koje stari”,

uzimajući u obzir plan Komisije o suočavanju s problemima uspostave ravnoteže između poslovnog i privatnog života u zaposlenim obiteljima te savjetovanje u vezi s time,

uzimajući u obzir sastanke održane 3. listopada i 8. studenog 2016. u okviru strukturiranog dijaloga o obustavi sredstava za Portugal i Španjolsku;

uzimajući u obzir raspravu s predstavnicima nacionalnih parlamenata na temu prioriteta Europskog semestra za 2017.,

uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

uzimajući u obzir izvješće Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja te mišljenja Odbora za proračune i Odbora za kulturu i obrazovanje (A8-0037/2017),

A.

budući da je stopa nezaposlenosti u EU-u u polaganom padu od druge polovice 2013., da je od 2013. otvoreno 8 milijuna novih radnih mjesta i da je u rujnu 2016. stopa nezaposlenosti bila 8,6 %, što je najniža razina od 2009.; budući da je, međutim, udio mladih koji nisu zaposleni, ne školuju se i ne osposobljavaju (NEET) i dalje visok i predstavlja 14,8 % stanovništva u dobi od 15 do 29 godina (20) (21); budući da je stopa nezaposlenosti u nekim državama članicama nažalost i dalje vrlo visoka, iako se na skupnoj razini smanjuje; budući da je prema Komisiji stopa nezaposlenosti unatoč siromaštvu još uvijek visoka;

B.

budući da je stopa zaposlenosti općenito niža kod žena i da je 2015. stopa zaposlenosti muškaraca u dobi između 20 godina i 64 godine u EU-28 iznosila 75,9 %, u usporedbi sa 64,3 % kod žena; budući da su rodne razlike kada je riječ o pristupu zapošljavanju i dalje jedna od glavnih prepreka postizanju rodne ravnopravnosti i da je hitno potrebno uložiti napore u smanjenje razlika u stopi zaposlenosti muškaraca i žena;

C.

budući da bi se, ojača li se trenutačni trend primjerenim javnim politikama, cilj stope zaposlenosti od 75 % iz strategije Europa 2020. doista mogao i ostvariti;

D.

budući da je stopa nezaposlenosti mladih 18,6 % na razini EU-a i 21,0 % na razini europodručja; budući da je nezaposleno 4,2 milijuna mladih, od čega 2,9 milijuna u europodručju; budući da je nezaposlenost mladih i dalje na znatno višoj razini od najniže točke iz 2008., što nas podsjeća na to da bi provedba i maksimalno iskorištavanje inicijative za zapošljavanje mladih u državama članicama trebali biti prioritet; budući da je zaposlenost mladih nažalost i dalje obilježena niskim plaćama, ponekad ispod praga siromaštva, neplaćenim pripravništvom, nedostatkom kvalitetnog osposobljavanja i nedostatkom prava na radnom mjestu;

E.

budući da se procjenjuje da EU zbog mladih koji nisu zaposleni, ne školuju se i ne osposobljavaju snosi trošak od 153 milijarde EUR (1,21 % BDP-a) godišnje u obliku naknada te izgubljenih prihoda i poreza, dok bi ukupni procijenjeni trošak uspostave programa Jamstva za mlade u europodručju iznosio 21 milijardu EUR godišnje, ili 0,22 % BDP-a;

F.

budući da će se broj mladih koji nisu zaposleni, ne školuju se i ne osposobljavaju zabilježen 2015. nastaviti smanjivati; budući da se 6,6 milijuna mladih u dobi između 15 i 24 godine, odnosno 12 % te dobne skupine, još uvijek nalazi u toj situaciji;

G.

budući da primarnu odgovornost za rješavanje nezaposlenosti mladih imaju države članice u smislu izrade i provedbe regulatornih okvira za tržišta rada, sustava obrazovanja i osposobljavanja te aktivnih politika tržišta rada;

H.

budući da su osobe s invaliditetom i dalje u znatnoj mjeri isključene s tržišta rada, uz vrlo mali napredak tijekom proteklog desetljeća, što se jednim dijelom može pripisati nedostatku ulaganja u odgovarajuće mjere potpore; ističe da to često dovodi do siromaštva i socijalne isključenosti te stoga negativno utječe na cilj strategije Europa 2020.;

I.

budući da strukturni izazovi na tržištu rada kao što su niska stopa sudjelovanja te neusklađenost vještina i kvalifikacija u mnogim državama članicama i dalje predstavljaju problem;

J.

budući da se stopa dugotrajne nezaposlenosti (koja se odnosi na razdoblje nezaposlenosti u trajanju od više od godine dana) do prvog tromjesečja 2016. smanjivala za 0,7 % godišnje, dosegavši 4,2 % radne snage; budući da se stopa gotovo trajne nezaposlenosti (koja se odnosi na razdoblje nezaposlenosti u trajanju od više od dvije godine) smanjila na 2,6 % radne snage; budući da je, međutim, broj dugotrajno nezaposlenih i dalje visok i iznosi oko 10 milijuna; budući da je dugotrajna nezaposlenost problem posebno za mlađe i starije osobe koje traže posao, pri čemu 30 % osoba u dobi od 15 do 24 godine i 64 % osoba u dobi od 55 do 64 godine posao traži duže od godine dana; budući da mnogo starijih radnika koji nisu aktivni nije obuhvaćeno statistikom o nezaposlenosti; budući da se razina nezaposlenosti i njezine socijalne posljedice razlikuju među europskim zemljama i budući da je od ključne važnosti uzeti u obzir specifične mikroekonomske okolnosti;

K.

budući da je cilj strategije Europa 2020. smanjiti stopu siromaštva i izvući barem 20 milijuna ljudi iz opasnosti od siromaštva i socijalne isključenosti do 2020.; budući da se taj cilj ni izdaleka ne postiže i da je stoga potrebno uložiti više napora; budući da je 2015. zabilježeno 119 milijuna osoba suočenih s rizikom od siromaštva ili socijalne isključenosti, što je oko 3,5 milijuna manje nego 2014.; budući da se 2012. 32,2 milijuna osoba s invaliditetom u EU-u nalazilo u toj situaciji; budući da je 2013. 26,5 milijuna djece u 28 država članica EU-a bilo suočeno s rizikom od siromaštva ili socijalne isključenosti; budući da se zbog visoke razine nejednakosti smanjuje produktivnost gospodarstva i potencijal za održiv rast;

L.

budući da je od ključne važnosti pomagati dugotrajno nezaposlenim osobama, jer će ta situacija inače početi utjecati na njihovo samopouzdanje, dobrobit i budući razvoj te ih dovesti u opasnost od siromaštva i socijalne isključenosti i ugroziti održivost nacionalnih sustava socijalne sigurnosti, kao i europskog socijalnog modela;

M.

budući da slabljenje socijalnog dijaloga negativno utječe na prava radnika, na kupovnu moć građana EU-a i na rast;

N.

budući da EU bilježi niz pozitivnih kretanja, što upućuje na otpornost i oporavak europskog gospodarstva;

O.

budući da se socijalna ekonomija, koja predstavlja 2 milijuna poduzeća u kojima je zaposleno više od 14,5 milijuna ljudi u Uniji, pokazala kao važan sektor koji doprinosi otpornosti i gospodarskom oporavku Europe;

P.

budući da je rast u većini država članica i dalje slab i da se stopa rasta EU-a 2016. čak smanjila na 2 % te se stabilizirala na toj vrijednosti, unatoč pozitivnim privremenim aspektima što upućuje na to da EU može učiniti više kako bi potaknuo gospodarski i socijalni oporavak u cilju njegove veće održivosti u srednjoročnom razdoblju;

Q.

budući da, kao što je navela Komisija (22), još uvijek postoje razlike u zapošljavanju i socijalne razlike unutar država članica i između njih, a socijalni trendovi i dalje ukazuju na dodatne razlike diljem EU-a koje koče rast, zapošljavanje i koheziju; budući da su društva kojima je svojstvena visoka stopa ravnopravnosti i ulaganja u ljude otpornija u smislu rasta i zapošljavanja;

R.

budući da je neprijavljen rad još uvijek prisutan i da ima ozbiljne posljedice na proračun, s obzirom na to da dovodi do gubitka poreznih prihoda i doprinosa za socijalno osiguranje, te da negativno utječe na zapošljavanje, produktivnost, kvalitetu rada i razvoj vještina;

S.

budući da su najudaljenije regije suočene s golemim poteškoćama povezanim s njihovim specifičnim obilježjima koja ograničavaju njihov potencijal za rast i razvoj; budući da su stope nezaposlenosti, nezaposlenosti mladih i dugotrajne nezaposlenosti u tim regijama među najvišima u EU-u i da u brojnim slučajevima premašuju 30 %;

T.

budući da je u okviru Europskog fonda za strateška ulaganja (EFSU) već odobreno 69 projekata u 18 zemalja i potpisano 56 operacija te da se očekuje da će to rezultirati ulaganjima u iznosu od više od 22 milijarde EUR, pri čemu će biti uključeno više od 71 000 MSP-ova;

U.

budući da su u mnogim državama članicama radno sposobno stanovništvo i radna snaga i dalje u padu; budući da sudjelovanje žena na tržištu rada predstavlja priliku za države članice da riješe taj problem i da ojačaju radnu snagu u EU-u; budući da bi aktualni priljev izbjeglica i tražitelja azila također mogao doprinijeti jačanju radne snage;

V.

budući da je EU suočen s demografskim izazovima koji nisu povezani samo sa starenjem stanovništva i s padom stope nataliteta, već obuhvaćaju i druge elemente kao što je depopulacija;

W.

budući da razlika u plaći između muškaraca i žena trenutačno iznosi 16 %, a razlika u mirovinama 38 %, zbog čega su starenjem žene izložene većem riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti;

X.

budući da su sustavi socijalnog osiguranja i upravljanje njima u nadležnosti država članica, što Unija koordinira, ali ne usklađuje;

Y.

budući da se očekivani zdravi životni vijek žena smanjuje, sa 62,6 godina 2010. na 61,5 godina 2013., uz lagani porast 2014., te da očekivani zdravi životni vijek muškaraca stagnira i iznosi 61,4 godine;

1.

pozdravlja činjenicu da se u Godišnjem pregledu rasta za 2017. naglasak stavlja na važnost socijalne pravednosti kao načina poticanja uključivijeg rasta, kao i na otvaranje kvalitetnih i uključivih radnih mjesta i poboljšanje vještina te na potrebu za jačanjem konkurentnosti, inovacija i produktivnosti; poziva Komisiju da u preporukama po državama članicama koje se odnose na reforme tržišta rada istakne važnost aktivnih politika tržišta rada i promiče radnička prava i zaštitu radnika;

2.

pozdravlja napredak koji je ostvaren u postizanju ravnoteže između ekonomske i socijalne dimenzije procesa europskog semestra, pri čemu je Komisija ispunila neke od zahtjeva Parlamenta; međutim, ističe da je potrebno uložiti više napora kako bi se poboljšala politička vidljivost i učinak tablice ključnih pokazatelja zaposlenosti i socijalnih pokazatelja; pozdravlja Komisijin Prijedlog izmjene Uredbe (EU) br. 99/2013 Europskog parlamenta i Vijeća o europskome statističkom programu od 2013. do 2017., čime bi ga se produžilo na razdoblje 2018. – 2020. te bi se uvrstili novi socijalni pokazatelji kojima bi se prikazali podaci o zaposlenosti i socijalni podaci povezani s razvojem makroekonomskih podataka kako bi analiza pružila cjelokupnu sliku međusobne povezanosti i učinaka različitih političkih odluka; ističe da bi pokazatelji zaposlenosti trebali dobiti ravnopravan status u odnosu na gospodarske pokazatelje, čime bi im se omogućilo da potaknu dubinske analize i korektivno djelovanje u relevantnim državama članicama;

3.

ističe da u ciklusu Europskog semestra još uvijek ne postoji pristup usmjeren na djecu, koji bi obuhvaćao zauzimanje za prava djeteta, uvrštavanje borbe protiv siromaštva djece i ciljeva u području blagostanja u sva relevantna politička područja izrade politika; ističe da je strateški pristup s jasnim ciljevima i podciljevima nužan kako bi se prekinuo začarani krug potkraćenosti;

4.

poziva na programe koji nude potporu i prilike kao dio integriranog europskog plana za ulaganje u rano djetinjstvo i borbu protiv siromaštva djece, uključujući stvaranje Jamstva za djecu čiji bi cilj bila potpuna provedba preporuke Komisije „Ulaganje u djecu”, kojom će se osigurati da svako dijete u Europi kojem prijeti siromaštvo (uključujući izbjeglice) ima pristup besplatnoj zdravstvenoj skrbi, besplatnom obrazovanju i skrbi, prihvatljivim stambenim uvjetima i odgovarajućoj prehrani;

5.

ističe da se ulaganjem u socijalni razvoj doprinosi gospodarskom rastu i konvergenciji; prima na znanje nedavno provedene studije OECD-a (23) i MMF-a (24) u kojima se naglašava da socijalne nejednakosti u Europi koče gospodarski oporavak; poziva na snažnije napore u cilju suzbijanja siromaštva i rastuće nejednakosti te, gdje je to potrebno, na veća ulaganja u socijalnu infrastrukturu i potporu onima koji su najteže pogođeni gospodarskom krizom; poziva Komisiju da se pobrine za to da se u preporukama po državama članicama poseban naglasak stavi na suzbijanje nejednakosti;

6.

poziva Komisiju i Vijeće da unaprijede strategiju za opći cilj ravnopravnosti spolova; podupire upotrebu Komisijinih godišnjih izvješća o ravnopravnosti spolova u kontekstu Europskog semestra u cilju rodno osviještene politike; poziva države članice da određivanjem ciljeva i mjera za uklanjanje trajnih nejednakosti između muškaraca i žena u svoje nacionalne programe reformi te u programe stabilnosti i konvergencije uvrste rodnu dimenziju i načelo ravnopravnosti između žena i muškaraca; poziva Komisiju da nastavi davati preporuke po državama članicama u vezi s unapređenjem usluga skrbi za djecu i dugoročnom skrbi koje mogu pozitivno utjecati na sudjelovanje žena na tržištu rada; ponovno poziva Komisiju i države članice da razmotre mogućnost upotrebe podataka raščlanjenih po spolu u slučajevima kada je to primjereno u postupku nadzora u okviru Europskog semestra; predlaže veće sudjelovanje Europskog instituta za ravnopravnost spolova u Europskom semestru;

7.

ističe da je u nekim državama članicama javni i privatni dug previsok te da to koči ulaganja, gospodarski rast i zapošljavanje;

8.

smatra da su podaci obuhvaćeni ljestvicom pokazatelja zapošljavanja i socijalnih pokazatelja korisni, ali da nisu dovoljni za procjenu razvoja zapošljavanja i socijalne situacije u EU-u; poziva Komisiju i države članice da tu tablicu nadopune podacima o kvaliteti radnih mjesta i siromaštvu, uz poseban naglasak na višedimenzionalnom siromaštvu djece;

9.

poziva Komisiju da, vodeći računa i o politikama zapošljavanja i o socijalnim politikama, definira i kvantificira svoj koncept socijalne pravednosti koji treba ostvariti Godišnjim pregledom rasta za 2016. i Europskim semestrom;

10.

poziva države članice i Komisiju da ubrzaju provedbu svih programa kojima se može potaknuti otvaranje zadovoljavajućih, kvalitetnih i dugoročnih radnih mjesta za sve kategorije stanovništva, a posebno za mlade; ističe da je stopa nezaposlenosti mladih i dalje 18,6 %, usprkos laganom smanjenju nezaposlenosti u EU-u; poziva države članice da se pobrinu za to da tijela koja provode te programe proaktivnije prate njihovu provedbu;

11.

ističe da bi provedbu Jamstva za mlade trebalo ojačati na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini i produžiti barem do 2020. uz aktivno sudjelovanje socijalnih partnera i ojačanih javnih službi, te ističe njegovu važnost za stupanje u svijet rada nakon obrazovanja; apelira na Komisiju da provede studije učinka kako bi se precizno utvrdilo koji su rezultati dosad ostvareni i da poduzme dodatne mjere, te da uzme u obzir očekivanu reviziju Revizorskog suda, razmjenu najboljih praksi i organizaciju radionica na kojima će se okupiti svi relevantni akteri i čiji je cilj postići veću učinkovitost tog instrumenta; naglašava da bi se države članice trebale pobrinuti za to da Jamstvo za mlade bude u potpunosti dostupno, među ostalim i za ranjive osobe i osobe s invaliditetom; ističe da to nije slučaj u svim državama članicama i poziva države članice da što prije isprave tu situaciju, s obzirom na to da je protivna UN-ovoj Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom; ističe da treba zajamčiti da se Jamstvom za mlade dopire do mladih koji su izloženi višestrukom isključenju i ekstremnom siromaštvu; ističe da bi posebnu pozornost trebalo posvetiti mladim ženama i djevojkama, koje bi se mogle suočiti s preprekama na rodnoj osnovi; poziva Komisiju i države članice da za Jamstvo za mlade osiguraju odgovarajuća sredstva kako bi se zajamčila njegova ispravna provedba u svim državama članicama i kako bi se pomoglo još većem broju mladih;

12.

prima na znanje da je usvojen iznos od 500 milijuna eura u odobrenim sredstvima za preuzimanje obveza za Inicijativu za zapošljavanje mladih za 2017.; ističe da taj iznos nije dostatan te da ga je potrebno povećati i osigurati u okviru trenutačnog višegodišnjeg financijskog okvira (VFO); međutim, smatra da se u okviru revizije na sredini provedbenog razdoblja mora postići dogovor o odgovarajućem dodatnom financiranju za Inicijativu za zapošljavanje mladih za preostalo razdoblje trenutačnog VFO-a;

13.

ističe potencijal kulturnih i kreativnih industrija kada je riječ o zapošljavanju mladih; ističe da dodatno promicanje kulturnog i kreativnog sektora te ulaganje u njih mogu znatno doprinijeti ulaganjima, rastu, inovacijama i zapošljavanju; poziva Komisiju da stoga razmotri posebne mogućnosti koje nude svi kreativni i kulturni sektori, uključujući nevladine organizacije i male udruge, primjerice u okviru Inicijative za zapošljavanje mladih;

14.

naglašava da nedovoljno ulaganje u sustave javnog obrazovanja može ugroziti konkurentnost Europe i zapošljivost njezine radne snage; naglašava potrebu da se što ranije u životnom ciklusu ulaže u ljude kako bi se smanjila nejednakost i potaklo socijalno uključivanje u ranoj dobi; također ističe da se od najranije dobi u školama treba boriti protiv stereotipa promicanjem ravnopravnosti spolova na svim razinama obrazovanja;

15.

poziva države članice da uvedu politike za provedbu i praćenje uključivijih oblika sustava socijalne zaštite i potporu prihodima kako bi se zajamčilo da se tim sustavima pruža pristojan životni standard za nezaposlene i osobe suočene s rizikom od siromaštva i socijalne isključenosti, te da osiguraju pristup obrazovanju, osposobljavanju i prilikama za ulazak na tržište rada;

16.

pozdravlja povećanje stope zaposlenosti; primjećuje, međutim, da je porast stope zaposlenosti u državama članicama popraćen sve češćom pojavom atipičnih i neformalnih oblika zapošljavanja, uključujući ugovore bez zajamčenog minimalnog broja radnih sati; naglašava da bi održivost i kvaliteta zapošljavanja trebali biti prioritet; vrlo je zabrinut zbog toga što je stopa nezaposlenosti i dalje visoka, posebno u zemljama koje su još uvijek pogođene krizom; uviđa da je pojava siromaštva unatoč zaposlenju posljedica sve nižih plaća i sve lošijih uvjeta rada, što je problem na kojem je potrebno raditi u okviru svih mjera za poticanje zapošljavanja i socijalne zaštite; potiče države članice da ulože dodatne napore te da i dalje budu otvorene prema novim rješenjima i pristupima kako bi se dostigla ciljna stopa zaposlenosti od 75 % iz strategije Europa 2020., među ostalim stavljanjem naglaska na skupine s najnižim sudjelovanjem na tržištu rada kao što su žene, stariji radnici, niskokvalificirani radnici i osobe s invaliditetom; poziva države članice da poboljšaju svoju ponudu u pogledu cjeloživotnog učenja i učinkovitog doškolovanja;

17.

smatra da bi migracije mogle imati važnu ulogu, među ostalim preko obrazovnih programa, zajedno s učinkovitim javnim izdacima, u cilju visokokvalitetnih socijalnih i ekološki održivih ulaganja čija je svrha integracija radnika na tržište rada i smanjenje nezaposlenosti;

18.

uviđa da su žene i dalje nedovoljno zastupljene na tržištu rada; stoga poziva Komisiju i države članice da donesu proaktivne politike i provedu odgovarajuća ulaganja čiji je cilj i namjena promicati sudjelovanje žena na tržištu rada; naglašava da je bolja ravnoteža između poslovnog i privatnog života ključna za povećanje sudjelovanja žena na tržištu rada; u tom pogledu ističe da prema Komisiji fleksibilni uvjeti rada, kao što su rad na daljinu, fleksibilno radno vrijeme i skraćeno radno vrijeme, mogu imati važnu ulogu; slaže se s Komisijom da se plaćenim rodiljnim, očinskim i roditeljskim dopustom u državama članicama uglavnom potiče sudjelovanje žena na tržištu rada; također poziva države članice da donesu odgovarajuće politike kojima će održivim i kvalitetnim zapošljavanjem pružiti potporu ženama i muškarcima koji ulaze ili se vraćaju na tržište rada ili na njemu ostaju i napreduju nakon razdoblja obiteljskog dopusta ili druge vrste dopusta povezane sa skrbi; žali zbog nejednakosti spolova u pogledu stope zaposlenosti te zbog razlika u plaći i mirovinama između spolova; poziva na politike kojima će se žene poticati i podupirati da izgrade karijeru u poduzetništvu, olakšavajući im pristup financiranju i poslovnim prilikama i nudeći osposobljavanje po njihovoj mjeri;

19.

smatra, međutim, da potpora zapošljavanja i mjere za poboljšanje aktivnog sudjelovanja na tržištu rada trebaju biti dio šireg pristupa koji će biti usmjeren na prava i kojim će se pokušati riješiti problem socijalne isključenosti i siromaštva te će se u obzir uzimati djeca i obitelji i njihove specifične potrebe;

20.

poziva države članice da međusobno razmjenjuju najbolje prakse i da razmotre nove inovativne načine na koje se može razviti prilagodljivo i fleksibilno tržište rada koje će moći odgovoriti na izazove globalnog gospodarstva i osigurati visoke radne standarde za sve radnike;

21.

izražava zadovoljstvo zbog podsjetnika državama članicama da sustavi socijalne skrbi trebaju imati uporište u čvrstim socijalnim standardima i da se promicanjem ravnoteže između posla i privatnog života te hvatanjem u koštac s diskriminacijom doprinosi ne samo socijalnoj pravednosti već i rastu; naglašava da bi se ponovno uključivanje roditelja u tržište rada trebalo poduprijeti stvaranjem uvjeta za kvalitetno i uključivo zapošljavanje i radno okruženje koje roditeljima omogućuje da uspostave ravnotežu između svojih radnih i roditeljskih zadataka;

22.

smatra da je, uz otvaranje radnih mjesta, integracija osoba koje su već dugo nezaposlene na kvalitetna radna mjesta pomoću mjera prilagođenih pojedincima, a posebno pomoću aktivnih politika zapošljavanja, ključni faktor u borbi protiv siromaštva i socijalne isključenosti, pod uvjetom da je dostupan dostatan broj odgovarajućih radnih mjesta; ističe da bi se naglasak trebao staviti na poboljšanje mjera kojima je cilj otvaranje zadovoljavajućih radnih mjesta; naglašava da integracija osoba koje su najudaljenije od tržišta rada ima dvostruk učinak jer s jedne strane donosi korist pojedincu, a s druge stabilizira sustave socijalne sigurnosti i podupire gospodarstvo; smatra da je nužno da se u obzir uzme socijalni položaj te skupine građana kao i njihove specifične potrebe te da se mjere koje se provode na nacionalnoj razini učinkovitije nadziru na europskoj razini;

23.

naglašava važnost vještina i znanja stečenih u okruženju neformalnog i informalnog učenja, njihova vrednovanja i certifikacije, pristupa cjeloživotnom učenju te obaveza i referentnih vrijednosti iz Strateškog okvira za obrazovanje i osposobljavanje za 2020.; poziva Komisiju i države članice da osmisle sustave vrednovanja neformalnih i informalnih kompetencija; poziva države članice i da provedu politike kojima će osigurati ne samo pristup kvalitetnom i uključivom obrazovanju i osposobljavanju po prihvatljivim cijenama, već i pristup koji se temelji na uspostavi okvira za cjeloživotno učenje usmjerenog na fleksibilno obrazovanje u kojemu će se njegovati jednakost i socijalna kohezija te se svima zajamčiti mogućnost zapošljavanja;

24.

poziva na uspostavu i razvoj partnerstava između poslodavaca, socijalnih partnera, javnih i privatnih službi za zapošljavanje, tijela javne vlasti, socijalnih službi te ustanova za obrazovanje i osposobljavanje kako bi se pružili alati potrebni za učinkovitije reagiranje na potrebe tržišta rada i sprječavanje dugotrajne nezaposlenosti; podsjeća na činjenicu da praćenje provedbe mjera u tom području mora biti personalizirano i pojedinačno kako bi se moglo učinkovito odgovoriti na dugotrajnu nezaposlenost;

25.

žali zbog konstantno niskih stopa javnih ulaganja jer takva vrsta ulaganja može biti važan pokretač za otvaranje radnih mjesta; naglašava da EFSU nije osigurao dostatno ulaganje u socijalnu infrastrukturu te da je to propuštena prilika koju je hitno potrebno razmotriti;

26.

poziva na donošenje politika kojima se poštuju i promiču kolektivni pregovori i područje njihove primjene kako bi se obuhvatio što veći broj radnika te kojima se, u suradnji sa socijalnim partnerima, istodobno teži ostvarenju viših minimalnih plaća koje bi bile na prihvatljivoj razini, a sve u cilju okončanja utrke u snižavanju plaća, iskazivanja potpore ukupnoj potražnji i gospodarskom oporavku, smanjenju nejednakosti u plaćama i borbi protiv siromaštva unatoč zaposlenju;

27.

poziva države članice da osiguraju da se prema osobama na privremenim ugovorima, ugovorima na nepuno radno vrijeme ili samozaposlenim osobama postupa na jednak način, među ostalim i kada je riječ o otkazima i plaći, da imaju odgovarajuću socijalnu zaštitu i pristup osposobljavanju te da se pobrinu da su utvrđeni okvirni uvjeti koji će im omogućiti da napreduju; poziva države članice da provedu okvirne sporazume o radu na nepuno radno vrijeme i o radu na određeno vrijeme te da na učinkovit način provode direktivu o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja;

28.

poziva Komisiju i države članice da poduzmu odgovarajuće mjere kako bi izbjeglicama pomogle da se smjeste i integriraju, da osiguraju da javne službe imaju dovoljno resursa te da se na vrijeme predvide njihove potrebe kako bi se olakšala integracija;

29.

žali zbog činjenice da je postotak stanovništva kojem prijete siromaštvo i socijalna isključenost i dalje visok; upozorava na to da visoke stope nejednakosti i siromaštva utječu na socijalnu koheziju te da ugrožavaju socijalnu i političku stabilnost; izražava žaljenje zbog toga što u politikama koje bi učinkovito trebale riješiti taj problem nedostaje potrebna ambicioznost da bi se moglo govoriti o dostatnom ekonomskom poticaju; traži od država članica da ubrzaju provedbu mjera za ostvarenje cilja iz strategije Europa 2020. koji se odnosi na smanjenje broja osoba kojima prijeti siromaštvo za 20 milijuna; od Komisije i država članica traži da im smanjenje nejednakosti postane jedan od prioriteta; poziva na veću potporu i priznanje rada nevladinih organizacija, organizacija za borbu protiv siromaštva i organizacija osoba koje su pogođene siromaštvom te na poticanje njihova sudjelovanja u razmjeni primjera najbolje prakse;

30.

zabrinut je zbog slabe stope sudjelovanja etničkih manjina na tržištu rada, posebno kada je riječ o pripadnicima romske manjine; poziva na ispravnu provedbu Direktive 2000/78/EZ; ističe da je nužno poticati ulogu koju specijalizirane nevladine organizacije imaju u promicanju njihova sudjelovanja na tržištu rada i zalaganju za ne samo upisivanje djece u obrazovne sustave, već i sprječavanje ranog napuštanja školovanja kako bi se razbio krug siromaštva;

31.

smatra da je važno premostiti ulagački jaz kako bi se omogućio održiv rast, a da se pritom ne ugrozi gospodarska i socijalna održivost država članica; u tom smislu ističe pojavu jamčenja konsolidacije javnih financija, što je od ključne važnosti za održivost europskog socijalnog modela koji je obilježje EU-a;

32.

žali zbog toga što je Komisija u svojim najnovijim preporukama zanemarila zahtjev Parlamenta da se poboljša primjena članka 349. UFEU-a na način da se donesu različite mjere i programi za smanjenje asimetrije te da se maksimalno poveća socijalna kohezija u EU-u; u tom pogledu poziva države članice da uspostave posebne programe ulaganja za svoje podregije u kojima stope nezaposlenosti premašuju 30 %; ponovno poziva Komisiju da pomogne državama članicama i europskim regijama, posebno onim najudaljenijima, u osmišljavanju i financiranju programa temeljenih na višegodišnjem financijskom okviru;

33.

prepoznaje konstantno osjetljivu situaciju na europskom tržištu rada koje s jedne strane nije u stanju riješiti problem još uvijek visokih stopa nezaposlenosti, dok s druge strane poduzeća traže kvalificiranu i odgovarajuću radnu snagu; traži od Komisije da na razini država članica promiče oblike suradnje koji će uključivati vlade, poduzeća (uključujući i poduzeća socijalne ekonomije), obrazovne ustanove, službe za individualiziranu potporu, civilno društvo i socijalne partnere i to na temelju razmjene primjera najbolje prakse i u cilju prilagođavanja sustava obrazovanja i osposobljavanja u država članicama kako bi se riješio problem neravnoteže u pogledu vještina i na taj način zadovoljile potrebe tržišta rada;

34.

ističe da je obrazovanje jedno od temeljnih prava koje bi trebalo biti zajamčeno svoj djeci te da je potrebno uhvatiti se u koštac s razlikama u pogledu dostupnosti i kvalitete obrazovanja kako bi se školovanje omogućilo svoj djeci i kako bi se smanjila stopa ranog napuštanja školovanja; ističe da je usklađivanje vještina i kvalifikacija s potražnjom i prilikama za zapošljavanje preduvjet za uspostavu uključivog tržišta rada EU-a; smatra da usmjeravanje i savjetovanje kojima se uvažavaju potrebe pojedinca, a naglasak stavlja na vrednovanje i proširenje njegovih vještina moraju biti osnovni element politike obrazovanja i stjecanja vještina već u ranoj fazi obrazovanja svake osobe; poziva države članice da obrazovanje i osposobljavanje učinkovitije usklade s potrebama na tržištu rada u cijelom EU-u; ističe važnost vrednovanja različitih situacija u pogledu zapošljavanja u državama članicama kako bi se u obzir uzele njihove specifičnosti i posebnosti;

35.

smatra da napredak u novim tehnologijama i digitalizaciji u europskoj industriji predstavlja veliki izazov za EU; naglašava da proizvodni modeli u EU-u i državama članicama moraju biti usklađeni s njihovim obrazovnim modelima i usmjereni na sektore s visokom stopom produktivnosti, posebno one koji su povezani s informacijskim i komunikacijskim tehnologijama i digitalizacijom kako bi se povećala konkurentnost EU-a na globalnoj razini;

36.

ističe da nedostatno i neodgovarajuće usmjereno ulaganje u obrazovanje u području digitalnih vještina, uključujući programiranje te znanost, tehnologiju, inženjerstvo i matematiku (STEM), narušava konkurentnost Europe te dostupnost i zapošljivost radne snage; smatra da će se boljim usklađivanjem vještina i uzajamnim priznavanjem kvalifikacija doprinijeti smanjenju raskoraka između nedostatka i neusklađenosti vještina na europskom tržištu rada i pomoći osobama koje traže posao, posebno mladima; poziva države članice da prednost daju tome da sveobuhvatno osposobljavanje u području digitalnih vještina, programiranja i vještina koje poslodavci najviše traže bude dostupno svima, ali i da istodobno zadrže visoke standarde u tradicionalnom obrazovanju te u obzir uzmu zaokret prema digitalnom gospodarstvu u kontekstu doškolovanja i prekvalifikacije, koji ne bi trebali biti ograničeni samo na znanje iz perspektive korisnika;

37.

napominje da je u mnogim državama članicama potreban pojačan trud u cilju edukacije radne snage, što obuhvaća obrazovanje odraslih i mogućnosti za strukovno osposobljavanje; ističe važnost cjeloživotnog učenja, među ostalim i za starije radnike, kako bi se omogućila prilagodba znanja potrebama tržišta zapošljavanja; traži da se predmeti STEM intenzivnije promiču među ženama i djevojčicama kako bi se iskorijenili postojeći stereotipi u pogledu obrazovanja i kako bi se uhvatilo u koštac s dugoročnim razlikama između spolova kada je riječ zaposlenosti, plaćama i mirovinama;

38.

prepoznaje vrijednost novih tehnologija i važnost digitalne pismenosti za život pojedinca i uspješnu integraciju na tržištu rada; stoga predlaže državama članicama da povećaju ulaganja u bolje infrastrukture u području informacijskih i komunikacijskih tehnologija (IKT) i u mogućnost povezivanja u obrazovnim ustanovama te da osmisle učinkovite strategije za iskorištavanja potencijala IKT-a u podržavanju informalnog učenja odraslih, kao i to da poboljšaju svoje mogućnosti za formalno i neformalno obrazovanje;

39.

naglašava da program Erasmus+ doprinosi mobilnosti i kulturnoj razmjeni u EU-u i s trećim zemljama; poziva na bolje promicanje i korištenje europskih alata za transparentnost, mobilnost i priznavanje vještina i kvalifikacija kako bi se olakšala mobilnost povezana s učenjem i radom; ponovno potvrđuje da je mladima u nepovoljnom položaju i osobama izloženima raznim oblicima diskriminacije potrebno omogućiti mobilnost u području stručnog osposobljavanja;

40.

pozdravlja novi okvir za politike i ulaganja koji je dio Pariškog sporazuma i koji će doprinijeti stvaranju novih prilika za zapošljavanje u niskougljičnim sektorima i sektorima s niskim emisijama;

41.

poziva Komisiju da naglasi važnost uklanjanja i fizičkih i digitalnih prepreka s kojima se još uvijek suočavaju osobe s invaliditetom u državama članicama;

42.

pozdravlja činjenicu da se u vezi s poboljšavanjem pristupa kvalitetnim uslugama izričito spominju dječja skrb, stanovanje, zdravstvena skrb i obrazovanje;

43.

podsjeća na to da je slobodno kretanje radnika jedno od temeljnih načela Ugovora; pozdravlja činjenicu da je u Godišnjem pregledu rasta za 2017. naglasak stavljen na važnost jamčenja socijalne pravednosti putem poštene suradnje među raznim institucijama država članica; stoga traži od država članica da inspektoratima rada ili drugim relevantnim tijelima na raspolaganje stave odgovarajuća sredstva te da poboljšaju prekograničnu suradnju između inspekcijskih službi kao i elektroničku razmjenu informacija i podataka kako bi se povećala učinkovitost kontrola koje se provode u cilju hvatanja u koštac sa socijalnim prijevarama i neprijavljenim radom te borbom protiv njih;

44.

ističe da je nužno poticati domaću potražnju promicanjem javnih i privatnih ulaganja te društveno i ekonomski uravnoteženih strukturnih reformi kojima je cilj smanjiti nejednakosti i promicati kvalitetu i odgovarajuću zaposlenost, održivi rast i socijalno ulaganje te odgovornu fiskalnu konsolidaciju i na taj način pridonijeti stvaranju odgovarajućeg okruženja veće kohezije i uzlazne socijalne konvergencije za poduzeća i javne službe; naglašava važnu ulogu ulaganja u ljudski kapital kao zajedničke strategije; također smatra da je potrebno preusmjeriti ekonomske politike Unije prema socijalnom tržišnom gospodarstvu;

45.

poziva Komisiju i države članice da poduzmu odgovarajuće mjere kojima će digitalnim radnicima zajamčiti jednaka prava i razinu socijalne zaštite kao sličnoj vrsti radnika u relevantnom sektoru;

46.

smatra da mikropoduzeća te mala i srednja poduzeća, koja predstavljaju 90 % svih poslovnih subjekata u Europi i pokretač su europskog gospodarstva, kao i zdravstvene i socijalne usluge te socijalna i solidarna poduzeća, učinkovito doprinose održivom i uključivom razvoju i otvaranju kvalitetnih radnih mjesta; poziva Komisiju i države članice da u procesu donošenja politika veću pozornost posvete interesima mikropoduzeća te malih i srednjih poduzeća provođenjem testa utjecaja zakonodavstva na mala i srednja poduzeća tijekom cijelog zakonodavnog procesa, u skladu s načelom „počnimo od malih” te da promiču postojeće oblike financijske potpore mikropoduzećima, kao što je Program za zapošljavanje i socijalne inovacije; smatra da je iznimno važno smanjiti administrativno opterećenje te vrste poduzeća i odbaciti nepotrebno zakonodavstvo, a da se pritom ne ugroze radna i socijalna prava; naglašava da je potrebno olakšati pružanje druge prilike poduzetnicima koji nisu uspjeli u svojem prvom pokušaju iz razloga koji nisu povezani s prijevarom te koji su poštovali prava zaposlenika;

47.

ističe da se socijalno poduzetništvo razvija i da može poslužiti kao poticaj gospodarstvu te ujedno ublažiti oskudicu, socijalnu isključenost i druge društvene probleme; zato smatra da bi obrazovanje u području poduzetništva trebalo uključivati socijalnu dimenziju te bi njime trebalo obuhvatiti teme poput pravedne trgovine, socijalnih poduzeća i alternativnih poslovnih modela, uključujući zadruge, kako bi gospodarstvo postalo socijalnije, uključivije i održivije;

48.

potiče Komisiju i Vijeće da pronađu način povećanja produktivnosti ulaganjem u ljudski kapital, uzimanjem u obzir činjenice da najkompetentniji, dobro integrirani i zadovoljni radnici na najučinkovitiji način mogu odgovoriti na potrebe i izazove s kojima se susreću poduzeća i službe;

49.

poziva države članice da se usredotoče na status samozaposlenih poduzetnika kako bi im se zajamčila odgovarajuća socijalna zaštita u pogledu osiguranja u slučaju bolesti, nezgode i nezaposlenosti te prava na mirovinu;

50.

podsjeća da je važno promicati kulturu pravog poduzetništva kojom se potiču mladi već u ranoj dobi; stoga poziva države članice da u skladu s tim načelom prilagode svoje programe obrazovanja i osposobljavanja; upozorava države članice na važnost uvođenja poticaja za poduzetništvo, posebno primjenom fiskalnih pravila i smanjenjem administrativnog opterećenja; poziva Komisiju da u uskoj suradnji s državama članicama poduzme mjere za bolje informiranje o europskim fondovima i programima koji mogu poduprijeti poduzetništvo, ulaganje i pristup financijskim sredstvima, poput programa Erasmus i Mladi poduzetnici;

51.

skreće pozornost na učinak poluge koji proračun EU-a ima na nacionalne proračune; ističe da proračun EU-a ima komplementarnu ulogu u ostvarenju ciljeva Unije u okviru socijalnih politika koje su uvrštene u Godišnji pregled rasta za 2017. i čiji je cilj otvaranje većeg broja boljih radnih mjesta u EU-u;

52.

zabrinut je zbog kašnjenja u provedbi operativnih programa tijekom aktualnog programskog razdoblja; skreće pozornost na činjenicu da je do rujna 2016. imenovano samo 65 % nacionalnih nadležnih tijela i poziva države članice da aktivnije koriste sredstva europskih strukturnih i investicijskih fondova i Inicijative za zapošljavanje mladih kako bi se uhvatile u koštac s prioritetima zapošljavanja i socijalnim prioritetima te podržale provedbu preporuka po državama članicama u kojima se naglasak posebno i na uključujući način stavlja na socijalna pitanja i pitanja zapošljavanja; međutim, istodobno ističe da se ta sredstva ne bi trebala upotrijebiti isključivo za provedbu preporuka po državama članicama jer bi to moglo rezultirati zanemarivanjem drugih važnih investicijskih područja; ističe da bi se trebali poduzeti daljnji napori kako bi se pojednostavili postupci, posebno u slučaju horizontalnih i sektorskih financijskih pravila te kako bi se uklonile prepreke s kojima se susreće civilno društvo kada je riječ o pristupu financijskim sredstvima;

53.

smatra da je gospodarski rast u EU-u i europodručju i dalje skroman; ističe da je potrebno ulagati u istraživanje, inovacije i obrazovanje; ukazuje na činjenicu da su za konkurentnost, rast i radna mjesta u proračunu EU-a za 2017. dodijeljena 21 312,2 milijuna eura u odobrenim sredstvima za preuzimanje obveza, i to preko programa kao što su Obzor 2020., COSME i Erasmus+;

54.

ističe da se preko europskih fondova i programa kao što su Erasmus za poduzetnike, Europske službe za zapošljavanje (EURES), Program za konkurentnost poduzeća te malih i srednjih poduzeća (COSME), Program za zapošljavanje i socijalne inovacije (EaSI) i Europski fond za strateška ulaganja (EFSU) može olakšati pristup financiranju te se mogu potaknuti ulaganja, a time i poduzetništvo; podsjeća na važnost načela partnerstva, načela dodatnosti, pristupa odozdo prema gore, odgovarajuće raspodjele resursa i odgovarajuće ravnoteže između obveza izvješćivanja i prikupljanja podataka od onih koji koriste ta sredstva; poziva Komisiju da se pobrine za pomni nadzor nad korištenjem sredstava EU-a kako bi povećala učinkovitost; traži od Komisije da izradi preporuke po državama članicama koje će se odnositi na korištenje sredstava EU-a kako bi se na nacionalnoj razini povećalo područje primjene i učinkovitost socijalnih i aktivnih politika tržišta rada;

55.

pozdravlja činjenicu da je 2017., uz iznos iz nacrta proračuna, Inicijativi za zapošljavanje mladih dodijeljeno dodatnih 500 milijuna EUR kao i činjenicu da je 200 milijuna EUR dodijeljeno za poticanje ključnih inicijativa za rast i otvaranje radnih mjesta; podsjeća na potrebu da se bolje upotrijebe dostupna sredstva i inicijative povezane s obrazovanjem i osposobljavanjem, kulturom, sportom i mladima i da se po potrebi poveća ulaganje u te sektore, posebno u pogledu tematskih područja koja su od neposredne važnosti za strategiju Europa 2020., kao što je rano napuštanje školovanja, visoko obrazovanje, zapošljavanje mladih, strukovno obrazovanje i osposobljavanje, cjeloživotno učenje i mobilnost, kako bi se ojačala otpornost i smanjila nezaposlenost, posebno među mladima i najranjivijim skupinama, spriječila radikalizacija i osigurala dugoročna uključenost u društvo;

56.

pozdravlja prijedlog Komisije da se EFSU proširi i da se njegov iznos udvostruči tako da do 2022. iznosi 630 milijardi EUR te da se istodobno poveća njegova geografska i sektorska pokrivenost; smatra da EFSU dosad nije imao osobitog uspjeha u poboljšanju socijalne i gospodarske konvergencije između država članica i njihovih regija u Uniji, niti u rješavanju problema socijalne infrastrukture; podsjeća na činjenicu da većina odobrenih projekata dolazi iz gospodarski zdravijih regija zapadne Europe te da se na taj način produbljuje ulagački jaz između država članica i povećavaju neravnoteže u Europi; traži od Komisije da pomogne slabijim regijama u postupku podnošenja zahtjeva za financiranje, ali da ne promijeni osnovnu pretpostavku da se projekti odabiru samo na temelju njihove kvalitete; poziva Komisiju da hitno iskaže potporu socijalnim poduzećima te malim i srednjim poduzećima u pogledu pristupa sredstvima EFSU-a; traži od Komisije i Europske investicijske banke da poduzmu dodatne proaktivne korake kako bi osigurale jednak pristup sredstvima EFSU-a za sve države članice i sve sektore, a posebno one koje izravno doprinose smanjenju siromaštva i socijalne isključenosti; ističe da je potrebno ojačati administrativne kapacitete kao što je savjetodavni centar za ulaganja; žali zbog nedostatka dostupnih podataka o radnim mjestima koja bi se trebala otvoriti zahvaljujući ulaganjima EFSU-a; poziva Komisiju da prati i nadzire ulaganja u okviru EFSU-a i da mjeri njihov gospodarski i socijalni učinak te osigura da EFSU ne udvostručuje postojeće financijske programe ili služi kao zamjena za izravno javno ulaganje; ponovno poziva na ulaganje u ljudski i društveni kapital u područjima kao što su zdravstvena skrb, skrb za djecu i pristupačno stanovanje;

57.

ističe da se najudaljenije regije suočavaju s nizom strukturnih ograničenja koja su stalna i isprepliću se te na taj način onemogućuju napredak tih regija; traži od Komisije da učinkovitije primjenjuje članak 349. UFEU-a;

58.

smatra da se Komisija i države članice moraju u većoj mjeri obvezati na primjenu članka 174. UFEU-a; naglašava da veća teritorijalna kohezija podrazumijeva veću gospodarsku i socijalnu koheziju te stoga poziva na strateško ulaganje u relevantne regije, posebno kada je riječ o pristupu širokopojasnom internetu, kako bi postale konkurentnije, kako bi se poboljšala njihova industrija i teritorijalna struktura i na kraju, stabiliziralo njihovo stanovništvo;

59.

poziva Komisiju i države članice da u postupak otkrivanja prepreka ulaganjima uključe sve razine vlasti i relevantne dionike te da se usmjere na regije i sektore kojima je najviše potrebna pomoć kao i na stavljanje na raspolaganje odgovarajućih instrumenata kojima se povezuju javno i privatno financiranje;

60.

traži od Komisije da donese politike za borbu protiv demografskog pada i raspršivanja stanovništva; ističe da se u kohezijskoj politici EU-a prednost treba dati regijama u kojima se bilježi demografski pad;

61.

naglašava da se svima mora omogućiti univerzalan pristup javnim sustavima primjerenih mirovina i starosnih mirovina temeljenim na solidarnosti; uviđa izazove s kojima se države članice suočavaju u pokušaju jačanja održivosti mirovinskih sustava, ali ističe važnost očuvanja solidarnosti u mirovinskim sustavima jačanjem prihodovne strane bez nužnog podizanja dobne granice za odlazak u mirovinu; ističe važnost javnih i strukovnih mirovinskih sustava kojima se osiguravaju primjerena mirovinska primanja znatno iznad praga siromaštva i kojima se umirovljenicima omogućava da zadrže svoj životni standard; smatra da je najbolji način da se zajamče održive, sigurne i primjerene mirovine za muškarce i žene povećanje ukupne stope zaposlenosti i broja kvalitetnih radnih mjesta u svim dobnim skupinama, poboljšanje uvjeta rada i zapošljavanja te izdvajanje potrebnih dodatnih javnih sredstava; smatra da bi reforme mirovinskih sustava trebale biti usmjerene među ostalim na stvarnu dob odlaska u mirovinu i da bi trebale odražavati kretanja na tržištu rada, stopu nataliteta, stanje u pogledu zdravstva i bogatstva, radne uvjete i stopu ekonomske ovisnosti; smatra da se u okviru tih reformi također treba uzeti u obzir situacija u kojoj se nalaze milijuni radnika u Europi, posebno žene, mladi i samozaposlene osobe, koji su suočeni s nesigurnim, atipičnim oblicima zaposlenja, razdobljima nedobrovoljne nezaposlenosti i skraćenim radnim vremenom;

62.

s obzirom na starenje europskog stanovništva i učinak koji ta činjenica ima na porast potreba za neformalnom i formalnom skrbi, državama članicama skreće pozornost na potrebu ulaganja u javno promicanje zdravlja i sprečavanje bolesti te istodobno jamčenje i poboljšanje održivosti, sigurnosti, prikladnosti i učinkovitosti sustava socijalne zaštite i pružanja kvalitetnih dugoročnih socijalnih usluga u nadolazećim desetljećima; stoga potiče države članice da izrade strategije za osiguranje odgovarajućeg financiranja, radne snage i razvoja za te sustave i usluge te da prošire područje primjene sustava socijalne sigurnosti u korist društva i pojedinca; od Komisije, država članica i socijalnih partnera konkretno traži sljedeće:

da se zalažu za više stope zaposlenosti za sve dobne skupine;

da rade na smanjenju razlika u postupanju prema spolovima i razlika u plaći između žena i muškaraca;

da tržišta rada prilagode starijim radnicima stvaranjem radnih uvjeta koji će pogodovati starijima i omogućiti im da rade sve do zakonske dobi za umirovljenje;

da se bore protiv stereotipa na tržištima rada;

da osiguraju pristup koji će se temeljiti na životnom ciklusu i preventivni pristup kada je riječ o zdravlju i sigurnosti na radnom mjestu;

da se usredotoče da uspostavu ravnoteže između posla i privatnog života osoba koje njeguju druge osobe i to uvođenjem mehanizama kojima će se omogućiti odsutnost radi pružanja njege i iskazivanjem potpore neslužbenim njegovateljima;

da podupiru i informiraju poslodavce, posebno mala i srednja poduzeća, o načinima na koji se radna okruženja mogu poboljšati kako bi se radnicima svih dobnih skupina omogućilo da ostanu produktivni;

da podupiru javne zavode za zapošljavanje i omoguće im da starijim osobama koje traže posao pruže smislenu pomoć;

da ulažu u cjeloživotno učenje za radnike svih dobnih skupina i promiču tu vrstu učenja, i na radnom mjestu i izvan njega, te da osmisle sustave za vrednovanje i certificiranje vještina;

da pomognu starijim radnicima da duže ostanu aktivni i pripreme se za umirovljenje fleksibilnim radnim uvjetima koji će biti usmjereni na zaposlenike i omogućiti im da skraćuju svoje radno vrijeme u prijelaznom razdoblju između zaposlenja i umirovljenja;

63.

naglašava da Komisija treba pratiti razvoj događaja u području beskućništva i isključenosti kada je riječ o stanovanju te kretanje cijena nekretnina u državama članicama; poziva na hitno donošenje mjera za hvatanje u koštac s rastućim brojem beskućnika i isključenosti u pogledu stanovanja u državama članicama; zabrinut je zbog mogućih socijalnih posljedica velikog obujma loših kredita u bankovnim bilancama i posebno zbog izjave Komisije da bi se trebalo poticati pozajmljivanje od nebankovnih specijaliziranih ustanova, što bi moglo dovesti do vala deložacija; potiče države članice, Komisiju i EIB da sredstva EFSU-a iskoriste za socijalnu infrastrukturu i provođenje prava na odgovarajuće i cjenovno prihvatljivo stambeno rješenje za sve;

64.

sa zabrinutošću primjećuje da plaće u nekim državama članicama nisu dovoljne za osiguranje prihvatljivih životnih uvjeta i da zbog toga radnici postaju „siromašni zaposlenici”, a nezaposleni se ne žele vratiti na tržište rada; u tom smislu zalaže se za kolektivne pregovore;

65.

potiče države članice da donesu potrebne mjere za socijalnu integraciju izbjeglica, pripadnika etničkih manjina i imigranata;

66.

pozdravlja činjenicu da se u Godišnjem pregledu rasta za 2017. naglasak stavlja na potrebu za promicanjem poreznih reformi i reformi sustava naknada u cilju poboljšanja poticaja za rad i postizanja isplativosti rada, s obzirom na to da i porezni sustavi mogu doprinijeti borbi protiv nejednakosti u prihodima i siromaštva te povećati konkurentnost na globalnoj razini; poziva države članice da poreze postupno prebace s radne snage na druge izvore;

67.

poziva na donošenje reformi u sustavima zdravstva i dugotrajne skrbi kako bi se usmjerili na sprječavanje bolesti i poticanje zdravog načina života, očuvanje kvalitetnih usluga zdravstvene skrbi dostupnih svima i smanjenje nejednakosti u pristupu uslugama zdravstvene skrbi;

68.

poziva Komisiju i države članice da zajedničkim snagama rade na uklanjanju prepreka mobilnosti radne snage i osiguraju da se prema mobilnim radnicima u EU-u postupa na isti način kao prema nemobilnim radnicima;

69.

poziva države članice da prošire područje primjene i povećaju učinkovitost aktivnih i održivih politika tržišta rada, u bliskoj suradnji sa socijalnim partnerima; pozdravlja poziv u okviru Godišnjeg pregleda rasta za 2017. da se poduzmu veći napori i donesu mjere kojima će se potaknuti da se u tržište rada uključe skupine u nepovoljnom položaju, posebno osobe s invaliditetom, u cilju dugoročnog pozitivnog ekonomskog i socijalnog učinka;

70.

poziva države članice da donesu ambiciozne socijalne standarde na temelju svojih preporuka po državama članicama, u skladu sa svojim nacionalnim ovlastima te financijskim i fiskalnim stanjem, posebno na način da tamo gdje oni još ne postoje uvedu sustave odgovarajućih najmanjih prihoda tijekom cijelog životnog vijeka i premoste razlike u sustavima odgovarajućih najmanjih prihoda koje su posljedica ograničenog područja njihove primjene ili njihova nekorištenja;

71.

pozdravlja inicijativu Komisije da pokrene savjetovanje o uspostavi europskog stupa socijalnih prava; smatra da ta inicijativa treba moći potaknuti razvoj fleksibilnijih vještina i kompetencija, mjere za cjeloživotno učenje i aktivnu podršku kvalitetnom zapošljavanju;

72.

ponavlja poziv Komisiji iz najnovijeg mišljenja koje je pripremio Odbor za zapošljavanje i socijalna pitanja i uputio Odboru za ekonomsku i monetarnu politiku, a kojim se traži razmatranje mogućnosti da se u izradu preporuka po državama članicama uvede postupak u slučaju socijalne neravnoteže kako bi se izbjegla utrka u snižavanju standarda za učinkovito korištenje socijalnih pokazatelja i pokazatelja zaposlenosti u okviru makroekonomskog nadzora;

73.

poziva države članice da stave veći naglasak na prekidanje ciklusa siromaštva i promicanje jednakosti; traži od Komisije da državama članicama uputi strože preporuke kada je riječ o socijalnoj uključenosti i zaštiti te da se ne ograniči samo na radnu snagu i osvrne posebno na ulaganje u djecu;

74.

pozdravlja sudjelovanje socijalnih partnera, nacionalnih parlamenata i drugih relevantnih dionika iz civilnog društva u Europskom semestru; ponavlja da su socijalni dijalog i dijalog s civilnim društvom ključni za ostvarenje postojanih promjena koje će pogodovati svima i koje su od ključne važnosti za poboljšanje učinkovitosti i prikladnosti europskih i nacionalnih politika te za koje se stoga treba zalagati u svim fazama Europskog semestra; naglašava da je potrebno da sudjelovanje postane učinkovitije, što se može postići osiguranjem odgovarajućih rokova, pristupa dokumentima i dijaloga sa sugovornicima na odgovarajućoj razini;

75.

podsjeća na razne zahtjeve za izradu programa u kojemu će stajalište Parlamentu imati veću snagu i uzeti se u obzir prije nego što Vijeće donese odluku; osim toga, s obzirom na njihove specifične nadležnosti, poziva da se Odbor za zapošljavanje i socijalna pitanja stavi u ravnopravan položaj s Odborom za ekonomsku i monetarnu politiku kad god Parlament treba dati svoje mišljenje o raznim fazama Europskog semestra;

76.

smatra da bi trebalo sazvati socijalnu konvenciju EU-a u kojoj bi predstavnici socijalnih partnera, nacionalnih vlada i parlamenata te institucija EU-a uz sudjelovanje javnosti raspravljali o budućnosti i strukturi europskog socijalnog modela;

77.

ponovno poziva na jačanje uloge Vijeća za zapošljavanje, socijalnu politiku, zdravstvo i pitanja potrošača u Europskom semestru;

78.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1)  Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0355.

(2)  SL C 153 E, 31.5.2013., str. 57.

(3)  SL L 307, 18.11.2008., str. 11.

(4)  Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0416.

(5)  Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0297.

(6)  Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0059.

(7)  SL C 316, 30.8.2016., str. 83.

(8)  Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0033.

(9)  Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0401.

(10)  Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0384.

(11)  Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0389.

(12)  Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0321.

(13)  Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0320.

(14)  SL C 289, 9.8.2016., str. 19.

(15)  SL C 224, 21.6.2016., str. 19.

(16)  Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0394.

(17)  SL C 76 E, 25.3.2010., str. 16.

(18)  http://www.eca.europa.eu/Lists/ECADocuments/SR15_03/SR15_03_HR.pdf.

(19)  http://www.eurofound.europa.eu/european-working-conditions-surveys-ewcs

(20)  https://www.eurofound.europa.eu/young-people-and-neets-1

(21)  Vidi izvješće Eurofounda o nezaposlenosti mladih.

(22)  Zajedničko izvješće o zapošljavanju za 2016., str. 2.

(23)  Izvješće OECD-a: „U tome smo zajedno: zašto je smanjenje nejednakosti korisno za sve”, 2015.

(24)  Izvješće MMF-a: „Uzroci i posljedice nejednakosti prihoda”, lipanj 2015.


18.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 252/164


P8_TA(2017)0040

Upravljanje jedinstvenim tržištem u Europskom semestru 2017.

Rezolucija Europskog parlamenta od 15. veljače 2017. o godišnjem izvješću o upravljanju jedinstvenim tržištem u Europskom semestru 2017. (2016/2248(INI))

(2018/C 252/16)

Europski parlament,

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. veljače 2016. o upravljanju jedinstvenim tržištem u Europskom semestru 2016. (1) i naknadni odgovor Komisije u vezi s tim usvojen 27. travnja 2016.,

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. ožujka 2015. o upravljanju jedinstvenim tržištem u Europskom semestru 2015. (2) i naknadni odgovor Komisije u vezi s tim usvojen 3. lipnja 2015.,

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. veljače 2014. o upravljanju jedinstvenim tržištem u Europskom semestru 2014. (3) i naknadni odgovor Komisije u vezi s tim usvojen 28. svibnja 2014.,

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 7. veljače 2013. s preporukama Komisiji o upravljanju jedinstvenim tržištem (4) i naknadni odgovor Komisije od 8. svibnja 2013.,

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 26. svibnja 2016. o strategiji jedinstvenog tržišta (5),

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 26. svibnja 2016. o necarinskim preprekama na jedinstvenom tržištu (6),

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 26. studenoga 2015. naslovljenu „Godišnji pregled rasta za 2016. – Jačanje oporavka i poticanje konvergencije” (COM(2015)0690),

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 16. studenoga 2016. o godišnjem pregledu rasta 2017. (COM(2016)0725),

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 28. listopada 2015. naslovljenu „Poboljšanje jedinstvenog tržišta: više prilika za ljude i poduzeća” (COM(2015)0550) i izvješće o integraciji jedinstvenog tržišta i konkurentnosti u EU-u i državama članicama (SWD(2015)0203),

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 6. svibnja 2015. naslovljenu „Strategija jedinstvenog digitalnog tržišta za Europu” (COM(2015)0192),

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 8. lipnja 2012. naslovljenu „Bolje upravljanje za jedinstveno tržište” (COM(2012)0259),

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 8. lipnja 2012. o provedbi Direktive o uslugama (COM(2012)0261) u ažuriranom izdanju iz listopada 2015.,

uzimajući u obzir studiju iz rujna 2014. naslovljenu „Cijena neujedinjene Europe na jedinstvenom tržištu” koju je naručio Odbor za unutarnje tržište i zaštitu potrošača,

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 21. listopada 2015. o koracima prema dovršetku ekonomske i monetarne unije (COM(2015)0600),

uzimajući u obzir studiju iz rujna 2014. naslovljenu „Pokazatelji za mjerenje uspješnosti jedinstvenog tržišta – izgradnja stupa jedinstvenog tržišta Europskog semestra” koju je naručio Odbor za unutarnje tržište i zaštitu potrošača,

uzimajući u obzir studiju iz rujna 2014. naslovljenu „Doprinos unutarnjeg tržišta i zaštite potrošača rastu” koju je naručio Odbor za unutarnje tržište i zaštitu potrošača,

uzimajući u obzir internetsko izdanje pregleda stanja jedinstvenog tržišta iz srpnja 2016.,

uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 17. i 18. ožujka 2016.,

uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 28. lipnja 2016.,

uzimajući u obzir Protokol br. 1. UFEU-a o ulozi nacionalnih parlamenata u Europskoj uniji,

uzimajući u obzir Protokol br. 2 UFEU-a o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti,

uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

uzimajući u obzir izvješće Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača (A8-0016/2017),

A.

budući da će ostvarenje jačeg i pravednijeg jedinstvenog tržišta biti ključno za stvaranje novih radnih mjesta, promicanje produktivnosti, stvaranje privlačne klime za ulaganja, inovacije te za potrošače;

B.

budući da to iziskuje ponovnu fokusiranost u Europi, uključujući pravovremeni dovršetak i provedbu raznih strategija jedinstvenog tržišta, posebno strategije jedinstvenog digitalnog tržišta;

C.

budući da time moraju biti također obuhvaćene posljedice Brexita, među ostalima za slobodu kretanja robe i usluga, prva na poslovni nastan, carinsku uniju i općenito pravnu stečevinu o unutarnjem tržištu;

D.

budući da se EU, nakon ekonomske krize koja je započela 2008., i dalje suočava s razdobljem stagnacije i sporim gospodarskim oporavkom, visokim stopama nezaposlenosti i socijalnom ugroženošću; budući da je, u pozitivnijem duhu, glavna misao vodilja Godišnjeg pregleda rasta za 2016. glasila „Jačanje oporavka i poticanje konvergencije”;

E.

budući da se u Godišnjem pregledu rada za 2017. podsjeća da je potrebno postići uključiv gospodarski oporavak uzimajući u obzir socijalnu dimenziju jedinstvenog tržišta i budući da se u njemu također naglašava da Europa treba snažno ulagati u mlade i osobe koje traže posao, kao i u start-upove i MSP-ove;

F.

budući da je nezaposlenost, usprkos gospodarskom oporavku, i dalje previsoka u mnogim dijelovima Europe te budući da dulje razdoblje visoke nezaposlenosti uzima socijalni danak u mnogim državama članicama;

G.

budući da je cilj Europskog semestra bolja koordinacija ekonomskih i fiskalnih politika u cijelom EU-u kako bi se povećala stabilnost, promicali rast i zapošljavanje i ojačala konkurentnost u skladu s ciljevima socijalne pravde i zaštite najugroženijih slojeva u društvu; budući da se taj cilj nije ostvario;

H.

budući da je jedinstveno tržište jedan od temelja EU-a i jedno od njegovih najvećih postignuća; budući da Europski semestar, da bi uspješno poticao gospodarski rast i doveo do stabilizacije gospodarstava, mora u jednakoj mjeri obuhvaćati jedinstveno tržište i politike kojima je cilj njegova konačna uspostava;

Jačanje stupa jedinstvenog tržišta Europskog semestra

1.

ponavlja da je jedinstveno tržište jedno od temelja EU-a i okosnica gospodarstva država članica i cijelog europskog projekta; primjećuje da je jedinstveno tržište i dalje rascjepkano, da ga se ne provodi u dovoljnoj mjeri te da ima veliki potencijal za rast, inovacije i radna mjesta; ističe ključnu ulogu jedinstvenog tržišta u uspješnom jačanju oporavka EU-a, poticanju konvergencije i podupiranju ulaganja u mlade i osobe koje traže posao, kao i u start-upove i MSP-ove; poziva Komisiju da osigura ostvarenje svih dimenzija jedinstvenog tržišta, uključujući robe, usluga, kapitala, rada, energetike, prijevoza i digitalnog sektora;

2.

ponavlja poziv da se u okviru Europskog semestra uspostavi čvrsti stup jedinstvenog tržišta sa socijalnom dimenzijom, koji obuhvaća sustav redovitog praćenja i otkrivanja prepreka za jedinstveno tržište specifičnih za pojedine države, čiji je učinak, učestalost i opseg u posljednje vrijeme porastao u državama članicama; poziva da se provede detaljna evaluacija integracije i konkurentnosti jedinstvenog tržišta; inzistira na tome da bi ocjenjivanje stupnja integracije jedinstvenog tržišta trebalo postati sastavni dio okvira gospodarskog upravljanja;

3.

podsjeća da je Europski semestar uveden 2010. kako bi se zajamčilo da države članice raspravljaju o svojim ekonomskim i proračunskim planovima sa svojim partnerima iz EU-a u točno određenim razdobljima tijekom godine, što im omogućava da daju komentare jedni drugima na planove i da kolektivno prate napredak; ističe da je važno zadržati fokus na socijalnim rezultatima, kao i na promicanju uzlazne gospodarske i socijalne konvergencije;

4.

ističe da bi svrha stupa jedinstvenog tržišta u okviru Europskog semestra trebala biti da se odrede ključna područja, u odnosu na sve dimenzije jedinstvenog tržišta, za ostvarenje rasta i otvaranje radnih mjesta; nadalje, ističe da bi također trebao poslužiti kao referentna vrijednost za strukturne reforme u državama članicama;

5.

ističe da bi se stupom jedinstvenog tržišta u okviru Europskog semestra omogućila redovita evaluacija upravljanja jedinstvenim tržištem uz pomoć sustavnih provjera nacionalnog zakonodavstva i alata za analizu podataka za otkrivanje neusklađenosti, što bi poboljšalo praćenje zakonodavstva o jedinstvenom tržištu, a institucijama s potrebnim informacijama omogućilo da preoblikuju, provode, primjenjuju i zakonskom prisilom provode regulatorni okvir jedinstvenog tržišta, dok bi građanima to donijelo konkretne rezultate;

6.

pozdravlja napore Komisije da zajamči da se koristi od globalizacije i tehnoloških promjena pravedno rasporede po raznim skupinama društva, posebno među mladima; poziva da se na svim razinama provodi senzibilizacija u vezi s politikama i reformama raspodjele dohotka, uz jamstvo jednakosti, pravednosti i uključivosti;

7.

smatra da bi u pogledu nacionalnih mjera ili primjene rano djelovanje moglo biti učinkovitije i dati bolje rezultate nego što bi to bio slučaj kada bi se pokrenuo postupak zbog povrede prava; ističe, međutim, da u slučaju da postupci ranog djelovanja ne poluče uspjeh Komisija mora primijeniti sve raspoložive mjere, uključujući postupke zbog povrede prava, kako bi zajamčila provedbu zakonodavstva u području jedinstvenog tržišta;

8.

ponovno poziva Komisiju da u potpunosti uzme u obzir glavna područja rasta i otvaranja radnih mjesta za izgradnju jedinstvenog tržišta EU-a spremnog za 21. stoljeće koja je Komisija unaprijed odredila i dodatno precizirala u svojoj studiji iz rujna 2014. naslovljenoj „Cijena neujedinjene Europe na jedinstvenom tržištu”, uključujući usluge, jedinstveno digitalno tržište, a posebno e-trgovinu, pravnu stečevinu u području zaštite potrošača, javnu nabavu i koncesije, slobodno kretanje robe;

9.

apelira na Komisiju da u okviru preporuka po državama članicama sustavno prati primjenu i provedbu pravila jedinstvenog tržišta, osobito ondje gdje ta pravila znatno doprinose strukturnim reformama te podsjeća u tom kontekstu na važnost novog pristupa Komisije kojim se naglašava socijalna pravednost; poziva Komisiju da izvještava Parlament o napretku koji su države članice postigle u provedbi preporuka po državama članicama koje se odnose na funkcioniranje jedinstvenog tržišta i integraciju tržišta proizvoda, robe i usluga kao dijela paketa Godišnjeg pregleda rasta;

10.

podsjeća da je sveukupna provedba ključnih reformi koje su navedene u preporukama po državama članicama i dalje razočaravajuća u nekim područjima i da se razlikuje po državama; poziva države članice da u skladu s preporukama po državama članicama ubrzaju postupak donošenja reformi te da osiguraju odgovarajući redoslijed i provedbu reformi kako bi se povećao potencijal rasta i potaknula ekonomska, socijalna i teritorijalna kohezija;

11.

vjeruje da je potrebno pojačati odgovornosti nacionalnih parlamenata s obzirom na preporuke po državama članicama; potiče države članice da predvide mogućnost da Komisija predstavi preporuke po državama članicama u nacionalnim parlamentima; nadalje, poziva države članice da provedu preporuke po državama članicama; ponovno traži da Komisija podnosi izvješće nadležnom odboru Parlamenta o mjerama poduzetima kako bi se osigurao napredak u provedbi preporuka po državama članicama i o napretku koji je do sada postignut;

12.

poziva Vijeće za konkurentnost da preuzme aktivnu ulogu u praćenju provedbe tih preporuka u državama članicama, kao i u njihovom postupku formuliranja;

13.

ističe da su među ciljevima Plana ulaganja za Europu uklanjanje nepotrebnih prepreka, povećanje inovacija i produbljivanje jedinstvenog tržišta uz istodobno poticanje ulaganja u ljudski kapital i socijalnu infrastrukturu;

14.

naglašava da poboljšanje ulagačkog okruženja podrazumijeva jačanje jedinstvenog tržišta omogućavanjem veće regulatorne predvidljivosti, jačanjem jednakih pravila za sve u EU-u i uklanjanjem nepotrebnih prepreka ulaganju koje dolaze iz samog EU-a i izvan njega; podsjeća da je za održiva ulaganja potrebno solidno i predvidljivo poslovno okruženje; uviđa da je pokrenuto nekoliko radnih segmenata na razini EU-a, kako je utvrđeno strategijom jedinstvenog tržišta, energetskom unijom i jedinstvenim digitalnim tržištem, te smatra da ti napori na razini EU-a moraju biti popraćeni naporima na nacionalnoj razini;

15.

podsjeća da novi skup preporuka za europodručje također obuhvaća reforme čiji je cilj jamčenje otvorenih i konkurentnih tržišta proizvoda i usluga; podsjeća također da su nacionalne i transancionalne inovacije i konkurentnost ključne za funkcioniranje jedinstvenog tržišta te vjeruje da bi se europskim zakonodavstvom trebalo to osigurati;

16.

podupire poziv koji je Komisija uputila državama članicama u kojem traži da udvostruče napore na trima točkama trokuta ekonomske politike te da pritom stave naglasak na socijalnu pravednost kako bi se postigao uključiviji rast;

17.

slaže se sa stajalištem Komisije da se napori za postizanje konvergencije koji su kompatibilni s jedinstvenim tržištem moraju temeljiti na dobroj praksi u području strategija za cjeloživotno učenje, na učinkovitim politikama kojima se nezaposlenima pomaže da se ponovno uključe u tržište rada te na modernim i uključivim sustavima socijalne zaštite i obrazovanja;

Iskorištavanje potencijala jedinstvenog tržišta u ključnim područjima rasta

18.

naglašava da, usprkos ukidanju carinskih prepreka na jedinstvenom tržištu, i dalje postoji velik broj raznih nepotrebnih necarinskih prepreka; ističe da su za jačanje jedinstvenog tržišta potrebne hitne mjere i na razini EU-a i na nacionalnoj razini kako bi se pristupilo rješavanju pitanja necarinskih prepreka na način kompatibilan s promicanjem socijalnih, potrošačkih i ekoloških standarda u cilju stvaranja veće konkurencije i rasta te otvaranja radnih mjesta; naglašava da se protekcionističke i diskriminacijske mjere država članica ne bi smjele tolerirati; podsjeća na zahtjev da Komisija 2016. predstavi sveobuhvatan pregled necarinskih prepreka na jedinstvenom tržištu i analizu načina na koje se tom problemu može pristupiti, pri čemu treba jasno razlikovati necarinske prepreke i propise kojima se na razmjeran način provode legitimni ciljevi javne politike država članica, te da uključi ambiciozan prijedlog za uklanjanje tih necarinskih prepreka što je prije moguće kako bi potencijal jedinstvenog tržišta koji još nije iskorišten postao dostupan;

19.

ističe da su prepreke povezane sa slobodnim pružanjem usluga posebno zabrinjavajuće jer iznad svega onemogućuju prekograničnu aktivnost malih i srednjih poduzeća, koja su pokretač razvoja ekonomije EU-a; podsjeća da nerazmjerni administrativni zahtjevi, inspekcije i sankcije mogu dovesti do poništenja postignuća jedinstvenog tržišta;

20.

ističe strategiju jedinstvenog tržišta i njezine mjere koje bi trebale biti usmjerene na stvaranje prilika za potrošače, stručnjake i poduzeća, posebice za MSP-ove, kojima se potiču i omogućavaju modernizacija i inovacije koje su potrebne Europi te jamče praktični rezultati od kojih će profitirati potrošači i poduzeća u svakodnevnom životu; apelira na Komisiju i države članice da zajamče najbolje moguće uvjete kako bi se ekonomija suradnje mogla razvijati i uspjeti; ističe da ekonomija suradnje ima golemi potencijal u smislu rasta i izbora potrošača;

21.

poziva države članice da uvedu reforme i politike za olakšavanje širenja novih tehnologija kako bi se omogućilo da što veći broj poduzeća profitira od prednosti koje one donose; poziva Komisiju da odmah iznese konkretne prijedloge, iz Godišnjeg pregleda rasta za 2017., koji su povezani s provedbom pravila jedinstvenog tržišta, kao i mjerama u području poslovnih usluga, uključujući olakšavanje njihova prekograničnog pružanja i stvaranje jednostavnog i modernog sustava PDV-a otpornoga za prijevare;

22.

pozdravlja najavu Komisije u Godišnjem pregledu rasta za 2017. u vezi s tekućim radom na jedinstvenom okviru EU-a za izdavanje odobrenja koji bi se izravno primjenjivao na velike projekte s prekograničnom dimenzijom ili velike investicijske platforme koje uključuju nacionalno sufinanciranje;

23.

poziva Komisiju da se pobrine za to da se pravila EU-a o javnoj nabavi pravovremeno provedu, posebice razvoj e-nabave i nove odredbe kojima se potiče podjela ugovora na grupe, što je nužno za poticanje inovacija i konkurentnosti te za podupiranje malih i srednjih poduzeća na tržištima nabave;

24.

ističe da je u pogledu jedinstvenog tržišta usluga očito potrebno poboljšati prekogranično pružanje usluga zadržavajući pritom visoku kvalitetu tih usluga; prima na znanje prijedlog Komisije o europskoj kartici usluga i usklađenom obrascu za obavijesti; potiče Komisiju da preispita kretanja na tržištu i, po potrebi, poduzme mjere povezane sa zahtjevima u vezi s osiguranjem za poduzeća i pružatelje građevinskih usluga;

25.

uviđa da su za više od 5 500 profesija diljem Europe potrebne specifične kvalifikacije ili specifična titula te u tom kontekstu pozdravlja uzajamnu evaluaciju reguliranih profesija koju provodi Komisija s državama članicama;

26.

poziva Komisiju da djeluje odlučno protiv protekcionizma država članica; smatra da se države članice moraju suzdržavati od diskriminirajućih mjera kao što su trgovinski i porezni propisi koji se odnose samo na određene sektore ili poslovne modele i kojima se narušava tržišno natjecanje, zbog čega je stranim poduzećima u tim državama članicama otežan poslovni nastan, čime se jasno krše načela unutarnjeg tržišta;

27.

kad je riječ o jedinstvenom tržištu robe, očekuje prijedlog Komisije za reviziju Uredbe o uzajamnom priznavanju kojom bi se trebalo zajamčiti da trgovačka društva doista ostvaruju pravo na slobodno kretanje proizvoda unutar EU-a koji se zakonito stavljaju na tržište u državi članici; ističe da države članice ne primjenjuju ispravno i ne poštuju načelo međusobnog priznavanja, zbog čega se poduzeća umjesto na poslovanje često fokusiraju na prevladavanje poteškoća povezanih s nedostatkom provedbe;

28.

poziva Komisiju da nastavi razvijati svoju viziju jedinstvenog i usklađenog europskog sustava standardizacije koji se prilagođava promjenjivom okruženju, podupire višestruke politike i donosi korist potrošačima i poduzećima; naglašava da se europski standardi često prihvaćaju u cijelom svijetu i ne donose samo prednosti interoperabilnosti i sigurnosti, smanjenja troškova i olakšavanja integracije trgovačkih društava u lanac vrijednosti i trgovinu, nego i jačaju industriju internacionalizacijom;

29.

smatra da je unapređenje jedinstvenog digitalnog tržišta ključno za stimuliranje rasta, otvaranje kvalitetnih radnih mjesta, promicanje potrebnih inovacija na tržištu EU-a, održavanje europskog gospodarstva globalno konkurentnim te za ostvarenje koristi i za poduzeća i za potrošače; poziva države članice da u potpunosti surađuju u provedbi jedinstvenog digitalnog tržišta;

Jačanje upravljanja jedinstvenim tržištem

30.

ponavlja poziv Komisiji da razvojem analitičkih instrumenata, uključujući socijalne pokazatelje, za preciznije mjerenje uspješnosti jedinstvenog tržišta u okviru stupa jedinstvenog tržišta Europskog semestra poboljša upravljanje jedinstvenim tržištem; vjeruje da bi se takvim analitičkim instrumentom mogle pružiti korisne informacije za preporuke po državama članicama, godišnji pregled rasta, smjernice Europskog vijeća upućene državama članicama i nacionalne akcijske planove čiji je cilj primjena smjernica u području jedinstvenog tržišta;

31.

traži provedbu okvira za upravljanje jedinstvenim tržištem te jačanje nadzora i procjene pravilne, pravovremene i učinkovite provedbe i primjene pravila jedinstvenog tržišta; poziva države članice da uspješnije upotrebljavaju instrumente za upravljanje jedinstvenim tržištem i da bolje koriste podatke pregleda stanja jedinstvenog tržišta koji su dostupni za svaku državu članicu, te njihov razvoj u smislu uspješnosti politike;

32.

i dalje smatra da je potrebno definirati cjelovit sustav mjerenja kombinirajući različite metode kao što su složeni pokazatelji, sustavni skup pokazatelja i sektorski alati za mjerenje uspješnosti jedinstvenog tržišta, kako bi ga uklopili u Europski semestar; poziva Komisiju da, u cilju mjerenja i pružanja poticaja za jačanje jedinstvenog tržišta u ključnim područjima, razmisli o osnovnom pokazatelju i cilju za taj pokazatelj s obzirom na integraciju jedinstvenog tržišta;

33.

ponovno poziva Komisiju da, kad je to opravdano, uvede kvantitativne ciljeve u svrhu smanjenja nepotrebnog administrativnog opterećenja na europskoj razini; traži da se ti kvantitativni ciljevi uvaže u novoj inicijativi Komisije o smanjenju administrativnog opterećenja;

34.

smatra da države članice moraju uložiti dodatne napore kako bi modernizirale svoje javne uprave pružanjem brojnijih i dostupnijih digitalnih usluga za građane i poslovne subjekte te kako bi omogućile jednostavniju prekograničnu suradnju i interoperabilnost javnih uprava;

35.

poziva Komisiju da prije svake zakonodavne inicijative provede temeljitu procjenu utjecaja u kojoj će uzeti u obzir posljedice akta na poslovno okruženje u svim državama članicama te da pažljivo procijeni pravu ravnotežu između troškova i ciljeva projekta za EU kao cjelinu;

36.

poziva Komisiju da energično nastavi ulagati napore u pametno provođenje i kulturu poštovanja propisa kako bi se ispravila situacija u kojoj nisu sve prilike koje jedinstveno tržište nudi na papiru danas ostvarive jer se pravo EU-a ne primjenjuje ili provodi u potpunosti;

37.

poziva Komisiju da ojača mehanizam za nadzor tržišta kako bi se uočili nesigurni ili neusklađeni proizvodi i kako bi ih se uklonilo s jedinstvenog tržišta; ponovo poziva Vijeće da brzo usvoji pakete mjera o sigurnosti proizvoda i nadzoru tržišta;

38.

pozdravlja i željno iščekuje inicijativu Komisije za stvaranje jedinstvenog digitalnog pristupnika za nadogradnju i poboljšanje postojećih alata i usluga, kao što su jedinstvene kontaktne točke, kontaktne točke za proizvode, kontaktne točke za građevne proizvode, portal Vaša Europa i SOLVIT, na pristupačan način u korist i građana i poduzeća;

39.

potvrđuje pozitivnu ulogu opsežnih provjera na razini EU-a koje je pokrenula Komisija kako bi se koordiniranim mjerama kontrole poboljšala provedba pravila u cilju utvrđivanja kršenja potrošačkog prava u internetskom okruženju;

40.

prepoznaje važnost načela bolje regulacije i inicijative REFIT jer osiguravaju veću usklađenost sadašnjeg i budućeg zakonodavstva uz istovremeno očuvanje regulatornog suvereniteta, te potrebe za regulatornom sigurnošću i predvidljivošću;

41.

naglašava važnost pomoći koju pruža Komisija i suradnje s državama članicama u području boljeg prenošenja, provedbe i primjene zakonodavstva o jedinstvenom tržištu; u tom kontekstu ističe da je potrebno poduzeti dodatne mjere na nacionalnoj razini, pa i u cilju smanjenja administrativnog opterećenja i izbjegavanja nametanja dodatnih zahtjeva pri prenošenju direktiva u nacionalno pravo (prekomjerna regulacija), poput poreznih prepreka prekograničnom ulaganju;

42.

naglašava da bi jedinstveno tržište trebalo i dalje funkcionirati za sve aktere u svim državama članicama (građane EU-a te posebno studente, stručnjake, poduzetnike i za MSP-ove), a oni bi trebali biti u stalnom dijalogu te bi se trebali angažirati na procjenjivanju onoga što funkcionira i onoga što ne funkcionira i načina na koji bi se politika jedinstvenog tržišta trebala razvijati u budućnosti; u tom kontekstu ističe ulogu Foruma o jedinstvenom tržištu koji Komisija organizira jednom godišnje u suradnji s lokalnim partnerima poput nacionalnih tijela, dionika civilnog društva, socijalnih partnera, gospodarskih komora i poslovnih udruženja;

o

o o

43.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Komisiji, Vijeću, Europskom vijeću, vladama i parlamentima država članica.

(1)  Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0060.

(2)  SL C 316, 30.8.2016., str. 98.

(3)  Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0130.

(4)  SL C 24, 22.1.2016., str. 75.

(5)  Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0237.

(6)  Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0236.


18.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 252/171


P8_TA(2017)0041

Bankovna unija – godišnje izvješće za 2016.

Rezolucija Europskog parlamenta od 15. veljače 2017. o bankovnoj uniji – godišnje izvješće za 2016. (2016/2247(INI))

(2018/C 252/17)

Europski parlament,

uzimajući u obzir akcijski plan Komisije o uniji tržišta kapitala od 30. rujna 2015. (COM(2015)0468),

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. siječnja 2016. o pregledu stanja i izazovima u regulaciji financijskih usluga u EU-u: put prema učinkovitijem i djelotvornijem okviru EU-a za financijsku regulaciju i prema uniji tržišta kapitala te njihov utjecaj (1),

uzimajući u obzir izjavu sa sastanka na vrhu članica europodručja od 29. lipnja 2012., u kojoj je izražena namjera da se „prekine začarani krug između banaka i država” (2),

uzimajući u obzir prvo priopćenje Europskog odbora za sistemske rizike o usporednom bankarskom sustavu u EU-u iz srpnja 2016.,

uzimajući u obzir izvješće Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) o globalnoj financijskoj stabilnosti iz 2016.,

uzimajući u obzir rezultate testova otpornosti na stres koje je provelo Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo (EBA) i objavilo 29. srpnja 2016.,

uzimajući u obzir rezultate praćenja Direktive o kapitalnim zahtjevima (CRD IV) i Uredbe o kapitalnim zahtjevima (CRR) / Basel III koje je provelo Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo (EBA) na temelju podataka iz prosinca 2015. i objavilo u rujnu 2016.,

uzimajući u obzir zaključke Vijeća ECOFIN od 17. lipnja 2016. o programu dovršetka bankovne unije,

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 24. studenoga 2015. naslovljenu „Ususret dovršetku bankovne unije” (COM(2015)0587),

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU) br. 1024/2013 od 15. listopada 2013. o dodjeli određenih zadaća Europskoj središnjoj banci u vezi s politikama bonitetnog nadzora kreditnih institucija (Uredba o jedinstvenom nadzornom mehanizmu) (3),

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 468/2014 Europske središnje banke od 16. travnja 2014. o uspostavljanju okvira za suradnju unutar Jedinstvenog nadzornog mehanizma između Europske središnje banke i nacionalnih nadležnih tijela te s nacionalnim imenovanim tijelima (Okvirna uredba o SSM-u) (4),

uzimajući u obzir obrazloženje Jedinstvenog nadzornog mehanizma o prioritetima nadzora za 2016.,

uzimajući u obzir Godišnje izvješće Europske središnje banke o nadzornim aktivnostima 2015. iz ožujka 2016. (5),

uzimajući u obzir tematsko izvješće 29/2016 Europskog revizorskog suda o jedinstvenom nadzornom mehanizmu (6);

uzimajući u obzir izvješće EBA-e iz srpnja 2016. o dinamici i pokretačima neprihodujuće izloženosti u bankovnom sektoru EU-a,

uzimajući u obzir izvješće Europskog odbora za sistemske rizike o regulatornom postupanju s izloženošću javnom dugu iz ožujka 2015.

uzimajući u obzir odobrenje Upravnog vijeća ESB-a od 4. listopada 2016. u pogledu načela za povećanje transparentnosti prilikom izrade uredbi ESB-a o europskoj statistici i uzimajući u obzir prakse Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije povezane s transparentnošću,

uzimajući u obzir savjetovanje ESB-a iz rujna 2016. o nacrtu smjernica za banke u vezi s lošim kreditima,

uzimajući u obzir Vodič ESB-a o mogućnostima i diskrecijskim pravima dostupnima prema pravu Unije,

uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2016/445 Europske središnje banke od 14. ožujka 2016. o uporabi mogućnosti i diskrecijskih prava koja su dostupna prema pravu Unije (7),

uzimajući u obzir aktualne rasprave u okviru Bazelskog odbora, a posebno savjetodavni dokument o smanjenju razlike u kreditiranju rizikom ponderirane imovine – prepreke za korištenje pristupa internog modela (Reducing variation in credit risk-weighted assets – constraints on the use of internal model approaches) iz ožujka 2016.,

uzimajući u obzir izvješće EBA-e od 3. kolovoza 2016. o zahtjevima u pogledu omjera financijske poluge u skladu s člankom 511. Uredbe o kapitalnim zahtjevima (CRR) (EBA-Op-2016-13),

uzimajući u obzir zaključke Vijeća ECOFIN od 12. srpnja 2016. o završetku bazelskih reformi nakon krize,

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. travnja 2016. o ulozi EU-a u okviru međunarodnih financijskih, monetarnih i regulatornih institucija i tijela (8),

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 23. studenoga 2016. o finalizaciji sporazuma Basel III (9),

uzimajući u obzir trenutni rad Komisije na preispitivanju Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (10) (Uredba o kapitalnim zahtjevima), posebno u pogledu preispitivanja 2. stupa i tretmanu nacionalnih mogućnosti i diskrecijskih prava,

uzimajući u obzir Direktivu 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uspostavi okvira za oporavak i sanaciju kreditnih institucija i investicijskih društava te o izmjeni Direktive Vijeća 82/891/EEZ i direktiva 2001/24/EZ, 2002/47/EZ, 2004/25/EZ, 2005/56/EZ, 2007/36/EZ, 2011/35/EU, 2012/30/EU i 2013/36/EU te uredbi (EU) br. 1093/2010 i (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (11) (Direktiva o oporavku i sanaciji banaka),

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 806/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. srpnja 2014. o utvrđivanju jedinstvenih pravila i jedinstvenog postupka za sanaciju kreditnih institucija i određenih investicijskih društava u okviru jedinstvenog sanacijskog mehanizma i jedinstvenog fonda za sanaciju te o izmjeni Uredbe (EU) br. 1093/2010 (12) (Uredba o jedinstvenom sanacijskom mehanizmu),

uzimajući u obzir godišnje izvješće Jedinstvenog odbora za sanaciju za 2015. iz srpnja 2016.,

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije o primjeni pravila o državnim potporama za poticajne mjere u korist banaka u kontekstu financijske krize počevši od 1. kolovoza 2013. („Komunikacija o bankarstvu”) (13),

uzimajući u obzir Delegiranu uredbu Komisije (EU) 2016/1450 od 23. svibnja 2016. o dopuni Direktive 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu regulatornih tehničkih standarda kojima se utvrđuju kriteriji povezani s metodologijom za određivanje minimalnog zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze (14),

uzimajući u obzir izvješće Komisije o procjeni pravila o primitcima u skladu s Direktivom 2013/36/EU i Uredbom (EU) br. 575/2013 od 28. srpnja 2016. (COM(2016)0510),

uzimajući u obzir dokument Odbora za financijsku stabilnost (FSB) s uvjetima za ukupan kapacitet pokrića gubitaka (standard TLAC) iz studenoga 2015.,

uzimajući u obzir radni dokument Banke za međunarodne namire (BIS) br. 558. iz travnja 2016. o tome zašto je bankovni kapital važan za monetarnu politiku,

uzimajući u obzir privremeno izvješće EBA-e o provedbi i izvedbi okvira za MREL od 19. srpnja 2016.,

uzimajući u obzir dopunsko analitičko izvješće Komisije iz listopada 2016. o učincima prijedloga za Europski sustav osiguranja depozita (EDIS),

uzimajući u obzir konačno izvješće EBA-e od 14. prosinca 2016. provedbi i izvedbi okvira za MREL,

uzimajući u obzir Sporazum o prijenosu i objedinjavanju doprinosa u jedinstveni fond za sanaciju, a posebno njegov članak 16.,

uzimajući u obzir memorandum o razumijevanju između Jedinstvenog odbora za sanaciju i Europske središnje banke u pogledu suradnje i razmjene informacija od 22. prosinca 2015.,

uzimajući u obzir Direktivu 2014/49/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o sustavima osiguranja depozita (15),

uzimajući u obzir Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2015. o izmjeni Uredbe (EU) br. 806/2014 radi uspostave Europskog sustava osiguranja depozita (COM(2015)0586) koji je podnijela Komisija,

uzimajući u obzir različite smjernice EBA-e u okviru Direktive o sustavima osiguranja depozita, posebno konačna izvješća o smjernicama za sporazume o suradnji između sustava osiguranja depozita iz veljače 2016. i smjernicama za testove otpornosti na stres sustava osiguranja depozita iz svibnja 2016.,

uzimajući u obzir izjavu Euroskupine i ministara ECOFIN-a od 18. prosinca 2013. o zaštitnom mehanizmu za jedinstveni sanacijski mehanizam,

uzimajući u obzir izjavu Vijeća o bankovnoj uniji i prijelaznim financijskim aranžmanima za jedinstveni fond za sanaciju od 8. prosinca 2015.,

uzimajući u obzir Protokol br. 1. o ulozi nacionalnih parlamenata u Europskoj uniji,

uzimajući u obzir Protokol br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti,

uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A8-0019/2017),

A.

budući da je uspostava bankovne unije neophodna komponenta monetarne unije i temeljni sastavni element prave ekonomske i monetarne unije; budući da su potrebni dodatni napori jer će bankovna unija ostati necjelovita sve dok joj nedostaju fiskalni zaštitni mehanizam i treći stup, a takav je europski pristup sustavu osiguranja i reosiguranja depozita o kojem se trenutno raspravlja na razini odbora; budući da će dovršena bankovna unija biti važan doprinos prekidanju veze između država i rizika;

B.

budući da bi Europska središnja banka (ESB) u određenim prilikama mogla biti u sukobu interesa zbog svoje dvostruke odgovornosti koju ima kao tijelo nadležno za monetarnu politiku i tijelo koje nadzire bankovni sustav;

C.

budući da su se tijekom proteklih godina omjeri kapitala i likvidnosti banaka u EU-u općenito stalno poboljšavali; budući da unatoč tome rizik za financijsku stabilnost i dalje postoji; budući da trenutna situacija zahtijeva oprez pri uvođenju opsežnih regulatornih promjena, posebno s obzirom na financijsko okružje realnog gospodarstva;

D.

budući da odgovarajuće čišćenje bilanci banaka nakon krize kasni, a to i dalje ometa gospodarski rast;

E.

budući da jamčenje profitabilnosti bankovnog sektora nije uloga europskih institucija;

F.

budući da je cilj novog sustava sanacije koji je stupio na snagu u siječnju 2016. donijeti promjenu paradigme tako da se sanacija javnim sredstvima (bail-out) zamijeni sanacijom vlastitim sredstvima (bail-in); budući da sudionici na tržištu tek moraju prilagoditi novom sustavu;

G.

budući da je sudjelovanje u bankovnoj uniji otvoreno za države članice koje još nisu uvele euro;

H.

budući da sve države članice koje su uvele euro čine bankovnu uniju; budući da je euro valuta Europske unije; budući da su se sve države članice, osim onih koje imaju izuzeće, obvezale uvesti euro i stoga pridružiti se bankovnoj uniji;

I.

budući da su transparentnost i odgovornost Komisije u odnosu na Europski parlament ključna načela; budući da se time od Komisije podrazumijeva ispravna provedba preporuka Parlamenta, a od Parlamenta ispravna procjena i praćenje te provedbe;

J.

budući da se našim radom na uniji tržišta kapitala ne bi trebao smanjiti pritisak u pogledu dovršenja rada na bankovnoj uniji koja je još uvijek preduvjet za financijsku stabilnost u okružju Europske unije koje se oslanja na banke;

K.

budući da noviji podaci pokazuju da procijenjeni loši krediti u europodručju iznose 1 132 milijarde EUR (16);

Nadzor

1.

napominje da su, prema podacima ESB-a, banke u europodručju do travnja 2016. imale 1 014 milijardi EUR vrijednosti u takvim kreditima; smatra da je ključno smanjiti tu razinu; pozdravlja napore koji su već učinjeni u nekim državama članicama kako bi se smanjila količina loših kredita; primjećuje, međutim, da se dosad to pitanje uglavnom rješavalo na nacionalnoj razini; smatra da taj problem treba riješiti što prije, no priznaje da za konačno rješenje treba vremena; smatra da bi se u bilo kojem predloženom rješenju trebao uzeti u obzir izvor loših kredita, utjecaj na kapacitet banaka za pozajmljivanje realnom gospodarstvu i potreba za razvojem primarnog i sekundarnog tržišta za loše kredite, po mogućnosti u obliku sigurne i transparentne sekuritizacije, na razini Unije i na nacionalnoj razini; preporučuje da Komisija pomaže državama članicama, između ostalog, u uspostavi namjenskih poduzeća za upravljanje sredstvima („loše banke”) i povećanom nadzoru; u tom kontekstu ponovno ističe važnost mogućnosti prodaje loših kredita radi oslobađanja kapitala, što je posebno bitno za pozajmljivanje banaka malim i srednjim poduzećima; pozdravlja savjetovanje ESB-a o nacrtu smjernica za banke u vezi s lošim kreditima kao prvi korak, no smatra da je potreban znatniji napredak; pozdravlja prijedlog Komisije o poslovnoj nesolventnosti i restrukturiranju, uključujući rano restrukturiranje i drugu priliku, u okviru unije tržišta kapitala; poziva države članice da, u iščekivanju njegova donošenja i u vidu njegove nadopune, poboljšaju svoje relevantno zakonodavstvo, posebno kad je riječ o duljini postupaka oporavaka, funkcioniranje pravosudnih sustava i općenito svoj zakonski okvir u pogledu restrukturiranja duga, te da provedu potrebne strukturne reforme usmjerene na gospodarski oporavak radi rješavanja loših kredita; uviđa da su neke banke u europodručju, prema navodima Banke za međunarodne namire, oslabile svoje kapitalne osnovice isplaćivanjem znatnih dividendi koje su ponekad premašivale razinu zadržane dobiti u kriznim godinama; smatra da se kapitalni položaj banaka može ojačati smanjenjem isplata dividendi i povećanjem svježeg vlasničkog kapitala;

2.

potiče države članice koje još nisu uvele euro da poduzmu sve potrebne korake kako bi to učinile ili da se pridruže bankovnoj uniji kako bi se bankovna unija progresivno uskladila s cijelim unutarnjim tržištem;

3.

izražava zabrinutost zbog dugotrajne nestabilnosti bankarskog okružja u Europi, što je, među ostalim, istaknuto u izvješću MMF-a o globalnoj financijskoj stabilnosti iz 2016. u kojem se navodi da bi Europa zadržala visok udio slabih banaka i banaka u poteškoćama čak i u uvjetima cikličkog oporavka; primjećuje nisku razinu profitabilnosti brojnih institucija u europodručju; ističe da su među objašnjenjima za takvu situaciju između ostalog količina loših kredita, kontekst kamatnih stopa i mogući problemi na strani potražnje; podržava poziv MMF-a da se provedu temeljne promjene kako u poslovnim modelima banaka tako i u sistemskoj strukturi kako bi se zajamčio zdrav europski bankovni sustav;

4.

smatra da postoje rizici povezani s državnim dugom; napominje da su financijske institucije u nekim državama članicama prekomjerno uložile u obveznice koje je izdala njihova vlastita vlada što dovodi do prekomjerne domaće pristranosti, dok je jedan od glavnih ciljeva bankovne unije prekid veze između banaka i državnog rizika; napominje da se odgovarajućim bonitetnim tretmanom državnog duga banke mogu potaknuti da bolje upravljaju svojom izloženošću državnom dugu; ipak primjećuje da državne obveznice imaju ključnu ulogu kao izvor visokokvalitetnog likvidnog kolaterala i u provođenju monetarne politike, te da bi promjena njihova bonitetnog tretmana, posebno ako nije predviđeno postupno uvođenje, mogla znatno utjecati i na financijski i na javni sektor, a to zahtijeva da se pomno razmotre pozitivne i negativne strane revizije aktualnog okvira prije nego što se iznese bilo kakav prijedlog; prima na znanje razne političke opcije iznesene u izvješću radne skupine na visokoj razini o bonitetnom tretmanu izloženosti državnom dugu o kojima se raspravljalo na neslužbenom sastanku Vijeća ECOFIN 22. travnja 2016.; smatra da bi regulatorni okvir EU-a trebao biti usklađen s međunarodnim standardima; stoga s velikim zanimanjem iščekuje rezultate rada Odbora za financijsku stabilnost o državnom dugu na kojima bi se temeljile buduće odluke; smatra da bi se europskim okvirom trebala omogućiti tržišna disciplina pružanjem održivih politika i osiguravanjem visokokvalitetne i likvidne imovine za financijski sektor i sigurnih obveza za vlade; naglašava da se, usporedno s razmišljanjima o državnom dugu, treba razmisliti o konvergenciji u širem nizu ekonomskih pitanja, o pravilima o državnoj potpori i rizicima poput kršenja dužnosti, uključujući financijski kriminal;

5.

smatra da je za deponente, ulagače i nadzornike ključno da se riješi pitanje prevelike varijabilnosti pondera rizika koji se primjenjuju na ponderirane imovine istog razreda u institucijama; podsjeća na to da postojeća pravila kojima se uređuje upotreba internih modela pružaju znatnu razinu fleksibilnosti za banke i dodatni sloj modeliranja rizika iz perspektive nadzora; u tom pogledu pozdravlja rad EBA-e na usklađivanju ključnih pretpostavki i parametara jer su razlike među njima prepoznate kao glavni pokretači varijabilnosti, te rad sustava nadzora banaka ESB-a u okviru njegova projekta ciljane provjere internih modela (TRIM), kao bi se ocijenila i potvrdila prikladnost i primjerenost internih modela; potiče daljnji napredak na tim područjima djelovanja: iščekuje rezultate rada ostvarenog na međunarodnoj razini kako bi se pojednostavila upotreba internih modela u slučaju operativnih rizika i pozajmica za korporativna poduzeća, druge financijske institucije te banke za specijalizirano financiranje i vlasnički kapital kako bi se ponovno utvrdila vjerodostojnost internih modela i osiguralo da su usmjereni na područja u kojima donose dodanu vrijednosti; također pozdravlja uvođenje omjera financijske poluge kao solidnog zaštitnog mehanizma, posebno za globalno sistemski važne institucije (G-SII-ove); ističe da je potreban standardni pristup osjetljiviji na rizik kako bi se zajamčilo da se poštuje načelo „isti rizici, ista pravila”; poziva financijska nadzorna tijela da dozvole nove interne modele samo ako oni ne dovode do neopravdano znatno nižih pondera rizika; ponavlja zaključke iz svoje Rezoluciju od 23. studenoga 2016. o finalizaciji sporazuma Basel III, posebno podsjeća na to da planirane regulatorne promjene ne bi smjele dovesti do sveukupnih povećanja kapitalnih zahtjeva niti narušiti mogućnost banaka da financiraju realno gospodarstvo, posebno mala i srednja poduzeća; ističe da bi u okviru međunarodnog rada trebalo poštovati načelo proporcionalnosti; podsjeća na važnost neprovođenja neopravdanog sankcioniranja bankovnog modela EU-a te izbjegavanja pravljenja razlika između banaka EU-a i međunarodnih banaka; poziva Komisiju da pri izradi novih međunarodnih standarda u tom području zajamči da se europske specifičnosti uzimaju u obzir te da vodi računa o načelu proporcionalnosti i postojanju različitih bankovnih modela pri procjene učinka budućeg zakonodavstva o provedbi međunarodno dogovorenih standarda;

6.

ističe da pouzdan pristup financijama i dobra raspodjela kapitala u europskom modelu bankovnog financiranja uvelike ovise o stabilnim bilancama i odgovarajućoj kapitalizaciji, čija obnova nakon financijske krize nije bila niti jest ujednačeno osigurana diljem Unije što ometa gospodarski rast;

7.

ističe da europski bankovni sektor ima ključnu ulogu u financiranju europskog gospodarstva, a to se podupire snažnim sustavom nadzora; stoga pozdravlja namjeru Komisije da zadrži pomoćni faktor za MSP-ove u nadolazećoj reviziji Direktive o kapitalnim zahtjevima/Uredbe o kapitalnim zahtjevima te da ga proširi izvan njegova postojećega praga;

8.

ističe da bi trebalo slijediti smjernice koje nude međunarodni forumi u najvećoj mogućoj mjeri kako bi se izbjegao rizik regulatorne rascjepkanosti s obzirom na regulaciju i nadzor velikih, međunarodno aktivnih banaka, a da se time ne sprječava kritički pristup ako je potreban ili ne onemoguće ciljana odmicanja od međunarodnih standarda kad se karakteristike europskog sustava ne uzimaju dovoljno u obzir; podsjeća na zaključke svoje Rezolucije od 12. travnja 2016. o ulozi EU-a u okviru međunarodnih financijskih, monetarnih i regulatornih institucija i tijela, posebno ističe važnost uloge Komisije, ESB-a i EBA-e u uključivanju u rad Bazelskog odbora za nadzor banaka (BCBS) i pružanju transparentnih i sveobuhvatnih ažuriranih informacija o statusu razvoja rasprava u BCBS-u Europskom parlamentu i Vijeću; smatra da bi EU trebao poraditi na tome da ima odgovarajuće predstavnike u BCBS-u, a posebice za europodručje; poziva na veću vidljivost te uloge tijekom sastanaka ECOFIN-a, kao i na veću odgovornost prema Odboru Europskog parlamenta za ekonomsku i monetarnu politiku; ističe da bi BCBS i drugi forumi trebali pomoći u promicanju jednakih uvjeta na globalnoj razini ublažavanjem, a ne pogoršavanjem razlika među jurisdikcijama;

9.

upućuje na rizike, uključujući sistemske rizike, od brzo rastućeg usporednog bankovnog sektora, kako je navedeno u priopćenju o usporednom bankarskom sustavu u EU-u iz 2016., ustraje u tome da svaka mjera u cilju regulacije bankovnog sektora mora biti popraćena odgovarajućom regulacijom usporednog bankovnog sektora; stoga poziva na koordinirane mjere u cilju jamčenja pravednog tržišnog natjecanja i financijske stabilnosti;

10.

ističe da je potrebno sveobuhvatno stajalište o kumulativnom učinku različitih promjena u regulatornom okruženju, neovisno o tome odnose li se one na standarde u području nadzora, pokrivanja gubitaka, sanacije ili računovodstva;

11.

ističe da nacionalne mogućnosti i diskrecijska prava mogu spriječiti stvaranje ravnopravnih uvjeta među državama članicama i usporedivost financijskih izvještaja banaka za javnost; zadovoljan je prilikom koja se pružila novim prijedlogom izmjene Uredbe o kapitalnim zahtjevima da se okonča ili ograniči upotreba nekih od njih na razini Unije u cilju rješavanja problema postojećih prepreka i segmentacije i zadržavanja samo onih koji su prijeko potrebni zbog raznolikosti bankovnih modela; apelira da se ta prilika u potpunosti iskoristi; pozdravlja smjernice i propise Europske središnje banke kojima se usklađuje provedba nekih nacionalnih mogućnosti i diskrecijskih prava unutar bankovne unije; podsjeća, međutim, da će pri radu na smanjenju mogućnosti i diskrecijskih prava ESB ostati u okviru ograničenja svoga mandata; naglašava da je ključno raditi na produbljivanju jedinstvenog pravilnika i ističe da je potrebno pojednostaviti aktualno preklapanje i isprepletenost postojećeg, izmijenjenog i novog zakonodavstva; ponovno poziva ESB da u cijelosti objavi nadzorni priručnik u kojem su utvrđeni opći procesi, postupci i metode za provođenje postupka nadzorne provjere u europodručju;

12.

ističe pojavu prirodnog stjecanja znanja među svim članovima Nadzornog odbora nakon osnivanja Jedinstvenog nadzornog mehanizma s obzirom na brojne raznolike poslovne modele i subjekte različitih veličina, te naglašava da se to mora poduprijeti i ubrzati;

13.

prima na znanje objašnjenja ciljeva 2. stupa i njegova mjesta u hijerarhiji kapitalnih zahtjeva, kako je predloženo u izmjenama na Direktivu o kapitalnim zahtjevima; uviđa da bi se korištenjem smjernica u području kapitala trebala postići ravnoteža između financijske stabilnosti i potrebe da se ostavi prostor za nadzornu prosudbu i analizu svakog zasebnog slučaja; potiče ESB da razjasni kriterije za smjernice za 2. stup; podsjeća na to da se tim smjernicama ne ograničava najveći raspodjeljivi iznos i da se stoga on ne treba otkrivati; vjeruje da upotreba smjernica u području kapitala ne bi trebala rezultirati dokazivim smanjenjem zahtjeva u okviru 2. stupa; smatra da je potrebna veća konvergencija nadzora za sastav vlastitih sredstava kako bi se obuhvatili zahtjevi i smjernice u okviru 2. stupa; stoga je zadovoljan da se to pitanje uzelo u obzir u prijedlogu izmjena Direktive o kapitalnim zahtjevima;

14.

ističe rizike koji proizlaze iz držanja imovine trećeg stupnja, a posebno iz poteškoća oko njihova vrednovanja; primjećuje da bi se ti rizici trebali smanjiti te da to zahtijeva postupno smanjenje držanja takve imovine; poziva da u okviru Jedinstvenog nadzornog mehanizma to pitanje postane jedno od nadzornih prioriteta te da zajedno s EBA-om organizira kvantitativno testiranje njegove otpornosti na stres;

15.

ponovno ističe da je potrebno zajamčiti veću transparentnost cjelovitog skupa nadzornih praksi, a posebno ciklusa SREP-a; traži od ESB-a da objavi pokazatelje i parametre uspješnosti radi dokazivanja učinkovitosti nadzora i poboljšanja svoje vanjske odgovornosti; ponovno poziva na veću transparentnost u pogledu odluka i obrazloženja za 2. stup; poziva ESB da objavi zajedničke nadzorne standarde;

16.

uviđa rizike koji proizlaze iz financijskih institucija koje su prevelike i previše međusobno povezane da bi propale te prekompleksne da bi bile sanirane; napominje da je dogovoren skup političkih mjera izrađen na međunarodnoj razini za rješavanje problema tih rizika (ponajprije TLAC, središnje poravnanje izvedenica, uvećanje za omjer kapitala i financijske poluge za globalno sistemske banke); posvećen je tome da se brzo izrade odgovarajući prijedlozi zakona za njihovu provedbu u Uniji, čime će se dodatno smanjiti rizici povezani s financijskim institucijama koje su prevelike da bi propale; podsjeća na riječi Marka Carneyja, predsjednika FSB-a, o tome da je sporazum o prijedlozima za zajednički međunarodni standard o ukupnom kapacitetu pokrića gubitaka za globalno sistemski važne banke (GSV banke) prekretnica kako bi se stalo na kraj problemu banaka koje su prevelike da bi propale; također uviđa da su učinkovit mehanizam sanacije vlastitim sredstvima (bail-in) i primjena odgovarajuće razine MREL-a važan dio regulatornih mjera za rješavanje tog pitanja i za omogućavanje sanacije globalno sistemskih banaka bez pribjegavanja javnim subvencijama i bez narušavanja šireg financijskog sustava;

17.

ističe ograničenja postojeće metodologije testiranja otpornosti na stres; stoga pozdravlja napore EBA-e i ESB-a da se poboljša okvir testiranja otpornosti na stres; smatra, međutim, da je potrebno učiniti više kako bi se mogućnost i realnost stvarnih kriznih situacija bolje odražavali, među ostalim, boljim uključivanjem dinamičnijih elemenata u metodologiju kao što su učinci širenja; smatra da nedostatak transparentnosti koji je karakterističan za ESB-ova testiranja otpornosti na stres ukazuje na nesigurnost u nadzornim praksama; poziva ESB da objavi rezultate svojeg testiranja otpornosti na stres kako bi se ojačalo tržišno povjerenje;

18.

smatra da je, kada određeno nacionalno nadležno tijelo odbije zahtjev da uzme u obzir posebne okolnosti u testiranju otpornosti na stres, o tome potrebno obavijestiti EBA-u i Jedinstveni nadzorni mehanizam (SSM) radi jamčenja ravnopravnih uvjeta;

19.

pozdravlja napredak postignut u pripremama kako bi se ostvarila mogućnost delegiranja u području stručnih i primjerenih odluka; ipak ističe da je potrebna promjena u propisima koja bi omogućila veće i jednostavnije delegiranje donošenja odluka o nekim rutinskim pitanjima od strane nadzornog tijela relevantnim dužnosnicima; pozdravio bi takvu promjenu koja bi doprinijela učinkovitijem i efektivnijem nadzoru ESB-a nad bankama; poziva ESB da odredi zadatke i pravni okvir za delegiranje donošenja odluka;

20.

prima na znanje izvješće Europskog revizorskog suda o funkcioniranju Jedinstvenog nadzornog mehanizma; prima na znanje zaključke o nedovoljnom broju zaposlenika; poziva nacionalna nadležna tijela i države članice da dostave ESB-u cjelovite i potrebne podatke o ljudskim resursima i gospodarstvu kako bi on mogao obavljati svoj posao, posebno u pogledu izravnog nadzora; poziva ESB da izmijeni Okvirnu uredbu o jedinstvenom nadzornom mehanizmu kako bi se formalizirale obveze nacionalnih nadležnih tijela koja sudjeluju i primijenila metodologija za određivanje ciljanog broja zaposlenika i vještine koje trebaju imati zajednički nadzorni timovi; smatra da bi se većom uključenošću osoblja ESB-a te manjom ovisnošću o osoblju nacionalnih nadležnih tijela poboljšala neovisnost nadzora, zajedno s korištenjem osoblja nadležnog tijela jedne od država članica za nadzor institucije iz druge države članice, čime se također doprinosi učinkovitom rješavanju problema rizika od nedjelovanja u području nadzora; pozdravlja suradnju ESB-a s Europskim parlamentom u pogledu radnih uvjeta osoblja; poziva ESB da promiče dobro radno okruženje unutar kojeg se potiče profesionalna kohezija; podsjeća na mogući sukob interesa između nadzornih zadaća i odgovornosti za monetarnu politiku te na potrebu za jasnim razgraničenjem između te dvije vrste funkcija; poziva ESB da provede analizu rizika s obzirom na moguće sukobe interesa te da predvidi odvojene načine izvješćivanja kada su u pitanju određeni nadzorni resursi; vjeruje da je odvajanje monetarne i nadzorne politike središnje načelo, ali ono ne bi smjelo isključivati uštedu troškova koju omogućuje podjela usluga, pod uvjetom da su takve usluge nekritičke u smislu donošenja politika i da su uspostavljena odgovarajuća jamstva; poziva ESB da pri izradi kvazizakonodavnih mjera održi javna savjetovanja kako bi se povećala njegova odgovornost;

21.

ističe da je uspostava Jedinstvenog nadzornog mehanizma bila popraćena jačanjem utjecaja Europske unije na međunarodnoj sceni u usporedbi s prijašnjim stanjem;

22.

ističe da bi odvajanje nadzornih zadaća od funkcija monetarne politike trebalo omogućiti neovisan položaj Jedinstvenog nadzornog mehanizma u svim bitnim pitanjima, uključujući u vezi s mogućim učincima ciljeva ESB-a u pogledu kamatnih stopa na financijski položaj banaka pod nadzorom;

23.

dijeli mišljenje Europskog revizorskog suda o tome da su se od uspostave Jedinstvenog nadzornog mehanizma pojavila područja koja nisu obuhvaćena revizijom; zabrinut je da su zbog ograničenja koja je ESB nametnula u pogledu pristupa Europskog revizorskog suda dokumentima, važna područja ostala nerevidirana; potiče ESB da u potpunosti surađuje s Europskim revizorskim sudom kako bi mu omogućio da izvršava svoje ovlasti i time poboljša odgovornost;

24.

podsjeća na to da je za regulaciju kao i za nadzor potrebna ravnoteža između potrebe za proporcionalnošću i potrebe za dosljednim pristupom; u tom pogledu primjećuje predložene promjene o zahtjevima u pogledu izvješćivanja i primitaka istaknute u prijedlogu Komisije o izmjeni Direktive 2013/36/EU; poziva Komisiju da svoj rad na „malom bankovnom okviru” odredi kao prioritet te da ga proširi na procjenu izvedivosti budućeg regulatornog okvira koji će se sastojati od manje složenih te prikladnijih i proporcionalnijih bonitetnih pravila specifičnih za različite vrste bankovnih modela; upućuje na to da bi sve banke trebale podlijegati odgovarajućoj razini nadzora; podsjeća na to da je odgovarajući nadzor ključan za praćenje svih rizika, neovisno o veličini banaka; poštuje podjelu uloga i nadležnosti između Jedinstvenog odbora za sanaciju, EBA-e i drugih tijela u okviru Europskog sustava financijskog nadzora, istodobno ističući važnost učinkovite suradnje; uviđa da je potrebno prevladati problem sve većeg preklapanja zahtjeva u pogledu izvješćivanja i nacionalnih tumačenja europskih zakona na zajedničkom tržištu; podupire dosadašnje napore, poput ideje koja je u pozadini Europskog okvira za izvješćivanje, te potiče daljnje napore u tom smjeru kako bi se izbjeglo dvostruko izvješćivanje i nepotrebni dodatni troškovi reguliranja; poziva Komisiju da se pozabavi tim pitanjem u dogledno vrijeme u skladu sa zaključcima iz poziva na očitovanje, primjerice prijedlogom za zajednički jedinstveni i konsolidirani postupak nadzornog izvješćivanja; poziva također na pravodobnu objavu ad hoc i trajnih zahtjeva u pogledu izvješćivanja kako bi se zajamčila visoka kvaliteta podataka i sigurnost u planiranju;

25.

ističe da sigurnost i dobro poslovanje određene banke ne mogu biti vidljivi samo na temelju procjene njezine bilance u određenom trenutku jer se oni osiguravaju u okviru dinamične interakcije između banke i tržišta uz utjecaj raznih elemenata u čitavom gospodarstvu; stoga ističe da bi dobar okvir za financijsku stabilnost i rast trebao biti sveobuhvatan i uravnotežen kako bi obuhvatio dinamične prakse nadzora, a ne samo usmjeren na statičnu regulaciju s uglavnom kvantitativnim aspektima;

26.

podsjeća na podjelu odgovornosti između ESB-a i EBA-e; naglašava da ESB ne bi smio postati tijelo koje će de facto postavljati standarde za banke koje ne podliježu jedinstvenom nadzornom mehanizmu;

27.

prima na znanje da je Upravno vijeće ESB-a 18. svibnja 2016. usvojilo Uredbu o provedbi prikupljanja granularnih podataka o kreditima i kreditnom riziku (AnaCredit); poziva ESB da središnjim nacionalnim bankama ostavi što više prostora za djelovanje prilikom provedbe AnaCredita;

28.

zahtijeva od ESB-a da ne započinje raditi na bilo kakvim daljnjim fazama AnaCredita prije nego što provede javno savjetovanje, uz potpuno sudjelovanje Europskog parlamenta i posebno uvažavanje načela proporcionalnosti;

29.

ponovno ističe važnost snažnih IT-sustava koji dobro funkcioniraju i odgovaraju potrebama nadzornih funkcija Jedinstvenog nadzornog mehanizma i sigurnosnih pitanja; žali zbog nedavnih izvješća o kontinuiranim slabostima u IT-sustavu;

30.

pozdravlja uspostavu nacionalnih odbora za sistemske rizike, ali ističe da uspostavom bankovne unije jača potreba za poboljšanjem makro-bonitetne politike na europskoj razini kako bi se na ispravan način riješio problem mogućeg prekograničnog prelijevanja sistemskog rizika; potiče Komisiju da predloži usklađen i učinkovit makro-bonitetni nadzor u svojem ukupnom preispitivanju makrobonitetnog okvira 2017.; poziva Komisiju da pokaže odlučnost u cilju jačanja institucionalnih i analitičkih kapaciteta ESRB-a za procjenu rizika i osjetljivosti unutar i izvan okvira bankovnog sektora te da intervenira po potrebi; smatra da bi instrumenti koji se temelje na uzajmljivanju (kao što su LTV-ovi i DSTI-ovi) trebali biti ugrađeni u europsko zakonodavstvo kako bi se zajamčila usklađenost u uporabi takvih dodatnih vrsta makro-bonitetnih instrumenata; ističe da je potrebno smanjiti institucionalnu složenost i dugotrajan proces u interakciji između ESRB-a, ESB-a/SSM-a i nacionalnih nadležnih tijela, te između nadležnih i imenovanih nacionalnih tijela, u području makro-bonitetnog nadzora; u tom pogledu pozdravlja već postignut napredak na prekograničnoj koordinaciji na preporuku ESRB-a o dobrovoljnoj uzajamnosti; ponavlja poziv da se razjasne veze između makrobonitetnog okvira i postojećih mikrobonitetnih alata kako bi se osigurala efektivna interakcija instrumenata makrobonitetne i mikrobonitetne politike; izražava zabrinutost zbog osjetljivosti u sektoru nekretnina koje je utvrdio ESRB; primjećuje da EBA tek treba donijeti regulatorne tehničke standarde (RTS) o stanju kapitalnih zahtjeva za izloženost osiguranu stambenim nekretninama u skladu s člankom 124. stavkom 4. točkom (b) i člankom 164. stavkom 6. Uredbe o kapitalnim zahtjevima; primjećuje da je dosad samo mali broj članova Jedinstvenog nadzornog mehanizma aktivirao ili planira aktivirati opće sustave zaštite od sistemskog rizika i protuciklički zaštitni sloj kapitala; napominje da ESB dosad nije u potpunosti iskoristio svoje makroekonomske nadzorne ovlasti da potakne nacionalna tijela da usvoje instrumente za makro-bonitetni nadzor;

31.

napominje da rezultat referenduma o članstvu Ujedinjene Kraljevini u EU-u upućuje na to da je nužno provesti ocjenjivanje cijelog Europskog sustava financijskog nadzora, uključujući načine glasovanja u okviru europskih nadzornih tijela, a posebno mehanizma dvostruke većine predviđenog člankom 44. stavkom 1. Uredbe o EBA-i; naglašava da mogući pregovori koji će uslijediti nakon referenduma ne bi smjeli dovesti do nejednakih uvjeta za financijske institucije iz EU-a i izvan njega, te se ne bi smjeli koristiti za promicanje deregulacije u financijskom sektoru;

32.

pozdravlja izvrstan rad zajedničkih nadzornih timova koji su dobar primjer europske suradnje i izgradnje znanja; ističe da bi se predloženom budućom upotrebom rotacijskih sustava u organizaciji zajedničkih nadzornih timova trebao zajamčiti objektivan nadzor, uzimajući pritom u obzir dugotrajnost procesa izgradnje znanja u tom vrlo složenom području stručnosti;

33.

pozdravlja to što je bankovna unija uglavnom riješila problem sporova između matične države i države domaćina u nadzoru uspostavom jedinstvenog nadzornog tijela te vrlo poboljšanom razmjenom bitnih informacija između nadzornih tijela, što je omogućilo sveobuhvatniji nadzor prekograničnih bankarskih grupacija; ističe da je, zbog trenutačne necjelovitosti bankovne unije, pri preispitivanju Uredbe o kapitalnim zahtjevima u pogledu izuzeća za zahtjeve likvidnosti i kapitala potrebno na odgovarajući način uzeti u obzir pitanje zaštite potrošača u zemljama domaćinima;

34.

pozdravlja inicijativu ESB-a da banke pod nadzorom budu obvezne prijavljivati značajne kibernetičke napade u okviru usluge za uzbunjivanje u realnom vremenu, kao i inspekcije SSM-a na licu mjesta radi nadziranja kibersigurnosti; poziva na uspostavu pravnog okvira koji bi olakšao razmjenu osjetljivih informacija bitnih za sprečavanje kibernetičkih napada među bankama;

35.

ističe ključnu ulogu kibersigurnosti u bankovnim uslugama i potrebu da se financijske institucije potakne da budu vrlo odlučne u zaštiti podataka potrošača i jamčenju kibersigurnosti;

36.

napominje da je SSM-u dodijeljen zadatak nadzora europskog bankovnog sustava u svrhu jamčenja usklađenosti s bonitetnim pravilima EU-a i financijske stabilnosti, dok su druge nadzorne zadaće u okviru kojih jasno postoje prelijevanja na europskoj razini ostale u rukama domaćih nadzornih tijela; u tom pogledu ističe da bi SSM trebao imati ovlasti za praćenje aktivnosti sprečavanja pranja novca nacionalnih nadzornih tijela za bankarstvo; naglašava da bi EBA-i također trebalo dodijeliti dodatne ovlasti u području aktivnosti sprečavanja pranja novca, uključujući ovlasti da provodi procjene na licu mjesta u nadležnim tijelima država članica, zahtijeva davanje svih informacija relevantnih za procjenu usklađenosti, izdaje preporuke za korektivne mjere, javno objavljuje te preporuke i poduzima mjere potrebne za osiguranje učinkovitog provođenja tih preporuka;

37.

ponovno poziva EBA-u da osnaži i poboljša okvir za zaštitu potrošača za bankovne usluge u skladu sa svojim ovlastima, nadopunjujući bonitetni nadzor SSM-a;

Sanacija

38.

podsjeća da je u kontekstu budućih bankovnih kriza potrebno poštovati propise o državnoj potpori te da je izuzeće izvanredne javne potpore preventivne i privremene naravi i ne može se koristiti u svrhu nadoknade gubitaka koje je institucija pretrpjela ili za koje postoji mogućnosti da će ih uskoro pretrpjeti; poziva da se definiraju učinkoviti postupci između Jedinstvenog odbora za sanaciju i Komisije za donošenje odluka u slučaju sanacije, osobito s obzirom na vremenski okvir; smatra da bi fleksibilnost koja je sastavni dio trenutačnog okvira trebalo razjasniti te podsjeća da bi je trebalo bolje iskoristiti za rješavanje specifičnih situacija, bez ometanja stvarne sanacije insolventnih banaka, posebno u slučaju preventivnih i alternativnih mjera koje podrazumijevaju korištenje sredstava iz sustava osiguranja depozita, kako je utvrđeno u članku 11. stavcima 3. i 6. Direktive o sustavima osiguranja depozita; stoga poziva Komisiju da preispita svoje tumačenje relevantnih pravila o državnoj potpori kako bi zajamčila da se preventivne i alternativne mjere europskih zakonodavaca predviđene Direktivom o sustavima osiguranja depozita zaista i provode; primjećuje da su specifične situacije rješavane na različite načine bez jasnog obrazloženja; podsjeća Komisiju da je rok za izvješće o procjeni stalne potrebe za dopuštanje preventivne rekapitalizacije i uvjetima povezanima s takvim mjerama bio 31. prosinca 2015.; poziva Komisiju da što prije podnese to izvješće;

39.

poziva Komisiju da, s obzirom na iskustvo te u okviru preispitivanja Uredbe (EU) br. 806/2014, ocijeni raspolažu li Jedinstveni odbor za sanaciju i nacionalna tijela za sanaciju dovoljnim ovlastim i instrumentima za rano interveniranje kako bi spriječili destabilizirajuća istjecanja kapitala i kapacitete pokrića gubitaka banaka tijekom krize;

40.

naglašava važnost objašnjenja praktičnih pitanja koja izravno utječu na sanaciju, kao što su oslanjanje na pružatelje usluga koji pružaju ključne usluge, primjerice u slučaju eksternalizacije IT usluga;

41.

prima na znanje prijedlog Komisije da se u stup 1.a uvede minimalni ukupni kapacitet pokrića gubitaka (TLAC) za globalne sistemski važne banke, u skladu s međunarodnim standardima; uviđa razlike između TLAC-a i MREL-a; ističe, međutim, da oba standarda imaju isti cilj, a taj je zajamčiti da banke imaju dovoljno regulatornog kapitala i imovine za pokrivanje gubitaka kako bi bail-in instrument bio djelotvoran u sanaciji bez izazivanja financijske nestabilnosti i bez potrebe za javnim novcem, čime se izbjegava socijalizacija privatnih rizika; stoga zaključuje da se holistički pristup pokrivanju gubitaka može postići kombinacijom obaju standarda, počevši od standarda TLAC kao minimalnog standarda, kako je prenesen u aktualnom prijedlogu Komisije, o čemu suzakonodavci moraju postići dogovor; naglašava da treba pomno razmisliti o zadržavanju dvaju kriterija veličine i rizikom ponderirane imovine te uviđa međusobnu povezanost kriterija rizikom ponderirane imovine na kojem se temelji standard TLAC i tekućeg rada u EU-u i BCBS-u na internim modelima i finalizaciji okvira Basel III; ističe da pri kalibriranju ili postupnom uvođenju minimalnog zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze (MREL) posebnu pozornost potrebno dati uspostavljanju tržišta za obveze koje podliježu minimalnim zahtjevima za regulatorni kapital; naglašava da je važno da se pri utvrđivanju MREL-a zadrži diskrecijsko pravo sanacijskih tijela i da banke imaju dovoljno podređenog duga i duga podložnog sanaciji; ističe da tržišno objavljivanje treba provoditi na primjeren način kako bi se izbjeglo da ulagači pogrešno protumače minimalne zahtjeve za regulatorni kapital i prihvatljive obveze;

42.

skreće pozornost na važnost razjašnjenja hijerarhije u zakonodavstvu između redovnog osnovnog kapitala koji zadovoljava minimalni zahtjev za regulatorni kapital i prihvatljive obveze te zaštitnih slojeva kapitala; ističe potrebu za donošenjem zakonodavstva u svrhu razjašnjenja odgovornosti i ovlasti tijela za sanaciju i nadležnih tijela za mjere rane intervencije koje valja poduzeti u slučaju povrede minimalnih zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze; prima na znanje prijedlog Komisije o uvođenju smjernica za MREL; ponavlja da bi kalibriranje minimalnog zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze u svakom slučaju trebalo biti usko povezano sa strategijom sanacije predmetne banke i opravdano tom strategijom;

43.

skreće pozornost da je u zakonodavstvu važno razjasniti činjenicu da se redovni osnovni kapital koji zadovoljava minimalni zahtjev za regulatorni kapital i prihvatljive obveze nalazi na vrhu hijerarhije zaštitnih slojeva kapitala kako bi se spriječilo dvostruko obračunavanje kapitala;

44.

ističe da je ključno uskladiti hijerarhiju zahtjeva u slučaju nesolventnosti banaka u svim državama članicama kako bi provedba Direktive o oporavku i sanaciji banaka bila dosljednija i učinkovitija te kako bi se pružila sigurnost prekograničnim ulagačima; stoga pozdravlja prijedlog Komisije da poduzme daljnje napore u usklađivanju hijerarhije zahtjeva; primjećuje da će također bolje usklađivanje programa za nesolventnost i njegove hijerarhije zahtjeva biti ključno, kako u slučaju banaka, radi izbjegavanja nesukladnosti sa sustavom sanacije banke, tako i, u slučaju trgovačkih društava, radi dodatnog razjašnjenja i povećanja sigurnosti za prekogranične ulagače te pridonošenja rješavanju pitanja loših kredita; pozdravlja činjenicu da su Direktivom o oporavku i sanaciji banaka uvedene važne promjene u hijerarhiji nesolventnosti, pri čemu je prednost dana osiguranim depozitima, zbog čega imaju viši rang od svih kapitalnih instrumenata, kapaciteta pokrića gubitaka, drugih nadređenih dugova i neosiguranih depozita; poziva Jedinstveni odbor za sanaciju da predstavi rezultate procjena sanacije za globalne sistemski važne banke i ostale banke, uključujući predložene mjere za savladavanje prepreka sanaciji;

45.

primjećuje raspon dostupnih pravnih opcija kako bi se zajamčila subordinacija duga koji zadovoljava kriterije ukupnog kapaciteta pokrića gubitaka (TLAC); ističe da Odbor za financijsku stabilnost ne preferira niti jedan; smatra da bi se zauzetim pristupom prije svega trebala uspostaviti ravnoteža između fleksibilnosti, učinkovitosti, pravne sigurnosti i sposobnosti tržišta da apsorbira svaku novu vrstu duga;

46.

poziva da se razmisli o mogućem negativnom učinku revizije bazelskih pravila, uvođenja minimalnog zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze (MREL) i uvođenja kriterija o ukupnom kapacitetu pokrića gubitaka (TLAC) i Međunarodnih standarda financijskog izvještavanja 9 na realno gospodarstvo; poziva da se pronađe bilo kakvo rješenje usmjereno na ublažavanje učinaka;

47.

podsjeća da je, u odnosu na prijašnji režim, novouvedeni sanacijski režim rezultirao time da neki od instrumenata ponuđeni ulagačima, posebno malim ulagačima, sa sobom nose veći rizik gubitaka; nadalje podsjeća da bi se bail-in instrumenti trebali prodavati ponajprije samo odgovarajućim ulagačima koji mogu apsorbirati potencijalne gubitke, a da pritom ne ugrožavaju vlastitu financijsku stabilnost; stoga apelira na Komisiju da potiče provođenje relevantnog postojećeg zakonodavstva te poziva europska nadzorna tijela da snažno doprinose detektiranju zloupotrebe u prodaji;

48.

upozorava da se pokazalo da je otežana provedba zahtjeva iz Direktive o oporavku i sanaciji banaka za ugovorno priznavanje ovlasti za sanaciju vlastitim sredstvima za obveze koje ne podliježu zakonodavstvu EU-a; smatra to pitanje gorućim problemom; uviđa da se predloženim izmjenama Direktive o oporavku i sanaciji banaka uvodi pravo da se nadležna tijela odreknu tog zahtjeva; smatra da je tim pristupom omogućena fleksibilnost i ocjena obuhvaćenih obveza za svaki pojedinačni slučaj; poziva Komisiju i sanacijska tijela da zajamče da se uvjetima za odobravanje izuzetaka i naknadnim konkretnim odlukama o izuzecima ne ugrožava sanacija banaka;

49.

ističe da je neophodna brza i učinkovita razmjena informacija između nadzornih i sanacijskih tijela kako bi se zajamčilo nesmetano upravljanje kriznim situacijama; pozdravlja zaključak memoranduma o razumijevanju između Europske središnje banke i jedinstvenog sanacijskog mehanizma u pogledu suradnje i razmjene informacija; poziva Europsku središnju banku da u memorandumu o razumijevanju utvrdi postupke komuniciranja između zajedničkih nadzornih timova i internih sanacijskih timova; preporučuje da se predstavniku Jedinstvenog odbora za sanaciju omogući da sudjeluje kao stalni promatrač na sjednicama Nadzornog odbora Europske središnje banke kao što Europska središnja banka sudjeluje u svojstvu stalnog promatrača na plenarnim i izvršnim sjednicama Jedinstvenog odbora za sanaciju;

50.

prima na znanje dvostruku ulogu članova Jedinstvenog odbora za sanaciju koji su istodobno članovi izvršnog tijela s ulogom odlučivanja i članovi višeg rukovodstva koji su u tom svojstvu odgovorni predsjedniku Odbora te smatra da bi prije kraja tekućeg mandata trebalo provesti evaluaciju te strukture;

51.

podsjeća da je temelj međuvladinih sporazuma za jedinstveni fond za sanaciju da u konačnici bude dio pravnog okvira Unije; poziva Komisiju da razmotri načine na koje bi se to moglo postići; ističe da bi predstojeća ugradnja fiskalnog ugovora u pravo EU-a mogla poslužiti kao koristan obrazac;

52.

poziva na izrazito transparentni obračun ex-ante doprinosa jedinstvenom fondu za sanaciju, pri čemu valja nastojati uskladiti podatke o ishodima obračuna i poboljšati razumijevanje metodologije obračuna; poziva Komisiju da s najvećom pažnjom provjeri izračun doprinosa za jedinstveni fond za sanaciju kako je predviđeno u uvodnoj izjavi 27. Delegirane uredbe (EU) 2015/63 i da pritom osobito provjeri prikladnost faktora rizika kako bi bila sigurna da se profil rizika manje kompleksnih institucija uzima u obzir na odgovarajući način;

53.

prima na znanje izjavu ministara ECOFIN-a od 8. prosinca 2015. o sustavu mehanizama prijelaznog financiranja za jedinstveni fond za sanaciju; u tom pogledu primjećuje da je 15 od 19 država članica europodručja već potpisalo usklađeni ugovor o kreditima s Jedinstvenim odborom za sanaciju; podsjeća da će te individualne kreditne linije biti dostupne samo u krajnjoj nuždi; međutim mišljenja je da to rješenje nije dovoljno da se zatvori začarani krug banka–država i stane na kraj sanacijama sredstvima poreznih obveznika; poziva Vijeće i Komisiju da ostvare brzi napredak u radu na zajedničkom zaštitnom mehanizmu za jedinstveni fond za sanaciju, za čije bi financiranje u konačnici trebao odgovarati bankarski sektor i koji bi u srednjem roku trebao biti fiskalno neutralan, kako je dogovoreno u sporazumu o jedinstvenom fondu za sanaciju i kako je potvrdilo Europsko vijeće u lipnju 2016.;

Osiguranje depozita

54.

ponavlja poziv da se uspostavi treći stup kako bi se dovršila bankovna unija; podsjeća da je zaštita depozita zajednička briga svih građana EU-a; trenutno raspravlja o prijedlogu o europskom sustavu osiguranja depozita na razini odbora;

55.

ističe da uvođenje Europskog sustava osiguranja depozita i rasprave o tom projektu ne bi trebale umanjiti napore da se poboljša provedba Direktive o sustavima osiguranja depozita; pozdravlja nedavni rad EBA-e u promicanju konvergencije u tom području; pozdravlja činjenicu da su sve države članice prenijele Direktivu o oporavku i sanaciji banaka; podsjeća sve države članice na obvezu da primjenjuju i ispravno provode Direktivu o oporavku i sanaciji banaka i Direktivu o sustavima osiguranja depozita;

56.

podsjeća da je uloga Komisije da jamči jednake uvjete za sve diljem Europske unije i da bi trebala izbjegavati svaki oblik fragmentacije na unutarnjem tržištu;

o

o o

57.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji, ESB; Jedinstvenom odboru za sanaciju, nacionalnim parlamentima i nadležnim tijelima, kako je definirano u točki 40. članka 4. stavka 1. Uredbe (EU) br. 575/2013.

(1)  Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0006.

(2)  http://www.consilium.europa.eu/en/european-council/pdf/20120629-euro-area-summit-statement-en_pdf

(3)  SL L 287, 29.10.2013., str. 63.

(4)  SL L 141, 14.5.2014., str. 1.

(5)  https://www.bankingsupervision.europa.eu/ecb/pub/pdf/ssmar2015.en.pdf

(6)  Jedinstveni nadzorni mehanizam – dobar početak, no potrebna su daljnja poboljšanja, http://www.eca.europa.eu/Lists/ECADocuments/SR16_29/SR_SSM_HR.pdf

(7)  SL L 78, 24.3.2016., str. 60.

(8)  Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0108.

(9)  Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0439.

(10)  SL L 176, 27.6.2013., str. 1.

(11)  SL L 173, 12.6.2014., str. 190.

(12)  SL L 225, 30.7.2014., str. 1.

(13)  SL C 216, 30.7.2013., str. 1.

(14)  SL L 237, 3.9.2016., str. 1.

(15)  SL L 173, 12.6.2014., str. 149.

(16)  Peto izvješće o neovisnom istraživanju godišnjeg rasta za 2017., 23. studenoga 2016.


18.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 252/184


P8_TA(2017)0042

Biološki pesticidi niskog rizika

Rezolucija Europskog parlamenta od 15. veljače 2017. o pesticidima niskog rizika biološkog podrijetla (2016/2903(RSP))

(2018/C 252/18)

Europski parlament,

uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o stavljanju na tržište proizvoda za zaštitu bilja i stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 79/117/EEZ i 91/414/EEZ (1), a posebno njezine članke 22. i 47., članak 66. stavak 2. i Prilog II. stavak 5.,

uzimajući u obzir Direktivu 2009/128/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u postizanju održive upotrebe pesticida (2), a posebno njezine članke 12. i 14.,

uzimajući u obzir nacrt uredbe Komisije o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća o stavljanju na tržište proizvoda za zaštitu bilja u pogledu kriterija za odobrenje aktivnih tvari niskog rizika (D046260/01,

uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 7. lipnja 2016. o tehničkim rješenjima za održivu poljoprivredu u EU-u (3),

uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 7. lipnja 2016. o jačanju inovacija i gospodarskog razvoja u upravljanju europskim poljoprivrednim gospodarstvima u budućnosti (4),

uzimajući u obzir „Provedbeni plan za povećanje dostupnosti proizvoda za zaštitu bilja niskog rizika i ubrzanje provedbe plana integrirane zaštite bilja u državama članicama”, koji je sastavila Stručna skupina za održivu zaštitu bilja i koji je Vijeće odobrilo 28. lipnja 2016.,

uzimajući u obzir Komisijin Akcijski plan protiv povećanja prijetnje od otpornosti na antimikrobna sredstva (COM(2011)0748) i nadolazeći akcijski plan protiv otpornosti na antimikrobna sredstva (AMR) koji će Komisija pokrenuti 2017.,

uzimajući u obzir pitanje upućeno Komisiji o biološkim pesticidima niskog rizika (O-000147/2016 – B8-1821/2016),

uzimajući u obzir prijedlog rezolucije Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane,

uzimajući u obzir članak 128. stavak 5. i članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.

budući da je upotreba konvencionalnih proizvoda za zaštitu bilja sve češća tema javne rasprave zbog potencijalnih rizika koje ti proizvodi predstavljaju za ljudsko zdravlje, životinje i okoliš;

B.

budući da se smanjuje broj aktivnih tvari dostupnih na tržištu EU-a koje se koriste za zaštitu bilja; budući da su poljoprivrednicima EU-a i dalje potrebna razna sredstva za zaštitu usjeva;

C.

budući da je važno poticati razvoj alternativnih postupaka ili tehnika kako bi se smanjila ovisnost o upotrebi konvencionalnih pesticida;

D.

budući da je sprečavanje prehrambenog otpada prioritet EU-a, a pristup primjerenim rješenjima za zaštitu bilja ključan je za sprečavanje štete koju uzrokuju nametnici i bolesti i koja dovodi do prehrambenog otpada; budući da prema podacima FAO-a 20 % proizvodnje voća i povrća u Europi propadne na poljima (5);

E.

budući da se neželjeni ostaci pesticida i dalje mogu pronaći u tlu, vodi i okolišu općenito, te da čak i određeni postotak poljoprivrednih proizvoda biljnog ili životinjskog podrijetla može sadržavati ostatke pesticida iznad maksimalnih razina ostataka utvrđenih za pesticide;

F.

budući da se Uredbom (EZ) br. 1107/2009 utvrđuju kriteriji za identifikaciju tvari niskog rizika koji se primjenjuju neovisno o podrijetlu tvari i budući da pesticidi niskog rizika mogu biti i biološkog i sintetskog podrijetla;

G.

budući da se pesticidima biološkog podrijetla općenito smatraju proizvodi za zaštitu bilja na bazi mikroorganizama, tvari biljnog podrijetla, biološki proizvedenih kemikalija ili semiokemikalija (kao što su feromoni i razna eterična ulja) i njihovi nusproizvodi; budući da se u aktualnom regulatornom okviru za proizvode za zaštitu bilja (6) ne radi pravna razlika između bioloških i sintetskih kemijskih proizvoda za zaštitu bilja;

H.

budući da su novija znanstvena istraživanja pokazala da izloženost subletalnim dozama određenih herbicida može uzrokovati negativne promjene osjetljivosti bakterija na antibiotike (7) i da kombinacija velike upotrebe herbicida i antibiotika u blizini domaćih životinja i insekata može dovesti do češće upotrebe antibiotika zbog potencijalnog smanjenja njihova terapeutskog učinka;

I.

budući da proizvodi za zaštitu bilja koji su niskog rizika i biološkog podrijetla predstavljaju moguću alternativu konvencionalnim proizvodima za zaštitu bilja, za poljoprivrednike u konvencionalnoj kao i organskoj poljoprivredi, te bi mogli doprinijeti većoj održivosti poljoprivrede; budući da se neki proizvodi za zaštitu bilja koji su biološkog podrijetla odlikuju novim načinima djelovanja, što bi moglo biti korisno s obzirom na rastuću otpornost na konvencionalne proizvode za zaštitu bilja te bi moglo ograničiti utjecaj na neciljane organizme; budući da bi proizvodi za zaštitu bilja niskog rizika i biološkog podrijetla trebali biti jedna od preferiranih opcija za neprofesionalne korisnike i za kućno vrtlarenje, uz druge nekemijske metode suzbijanja ili prevencije;

J.

budući da je upotreba proizvoda za zaštitu bilja potrebna kako bi se na odgovarajući način zadovoljile potrebe za hranom i hranom za životinje te budući da se u postupku odobrenja tih proizvoda i njihovih aktivnih tvari primjenjuje načelo predostrožnosti (8);

K.

budući da dugotrajan proces odobrenja i registracije prije stavljanja na tržište niskorizičnih pesticida biološkog podrijetla proizvođačima predstavlja ozbiljnu ekonomsku prepreku;

L.

budući da je u skladu s Direktivom 2009/128/EZ provedba integrirane zaštite bilja obvezna u Uniji; budući da bi države članice i lokalne vlasti trebale staviti veći naglasak na održivu upotrebu pesticida, uključujući alternativne niskorizične proizvode za zaštitu bilja;

M.

budući da se prema Uredbi (EZ) br. 1107/2009 aktivne tvari odobravaju na razini Unije, dok je odobravanje proizvoda za zaštitu bilja koji sadrže te aktivne tvari u nadležnosti država članica;

N.

budući da se člankom 22. Uredbe (EZ) br. 1107/2009 dozvoljava odobravanje aktivnih tvari kao aktivnih tvari niskog rizika ako ispunjavanju opće kriterije za odobrenje i specifične kriterije za tvari niskog rizika navedene u Prilogu II. stavku 5.; budući da je člankom 47. Uredbe (EZ) br. 1107/2009 određeno da se proizvodi za zaštitu bilja koji sadrže samo aktivne tvari niskog rizika, ne sadrže tvari koje izazivaju zabrinutost, ne iziskuju posebne mjere smanjenja rizika i dovoljno su učinkoviti odobravaju kao proizvodi za zaštitu bilja niskog rizika;

O.

budući da je trenutačno u Uniji odobreno samo sedam aktivnih tvari klasificiranih kao tvari „niskog rizika”, od čega je šest aktivnih tvari biološkog podrijetla; budući da Komisija u svojem programu obnove daje prednost ispitivanju tvari za koje se pretpostavlja da su tvari niskog rizika;

P.

budući da neke države članice nisu odobrile proizvode koji sadrže aktivne tvari niskog rizika biološkog podrijetla zbog toga što se doživljavaju manje učinkovitima u odnosu na sintetske kemijske pesticide, pri čemu nisu uopće uzele u obzir stalne inovacije u sektoru niskorizičnih pesticida biološkog podrijetla, nisu vodile računa o prednostima za organsku poljoprivredu u pogledu učinkovitosti resursa i nisu uzele u obzir trošak određenih drugih proizvoda za zaštitu bilja za poljoprivredu, zdravstvo i okoliš;

Q.

budući da su aktualnim regulatornim okvirom predviđeni određeni poticaji za aktivne tvari niskog rizika i proizvode za zaštitu bilja niskog rizika, točnije duže razdoblje od 15 godina za prvo odobrenje za aktivne tvari niskog rizika u skladu s člankom 22. Uredbe (EZ) br. 1107/2009 i kraći rok od 120 dana za odobrenje proizvoda za zaštitu bilja niskog rizika u skladu s člankom 47. Uredbe (EZ) br. 1107/2009; budući da se, međutim, ti regulatorni poticaji primjenjuju tek na kraju postupka odobrenja, nakon što je aktivna tvar klasificirana kao tvar niskog rizika;

R.

budući da je člankom 12. Direktive 2009/128/EZ određeno da se upotreba pesticida smanjuje ili zabranjuje u određenim specifičnim područjima, kao što su područja kojima se koristi šira javnost i zaštićena područja; budući da se u takvim slučajevima poduzimaju odgovarajuće mjere za upravljanje rizikom te se u prvom redu razmatra upotreba proizvoda za zaštitu bilja niskog rizika i bioloških mjera suzbijanja; budući da je u nekim državama članicama upotreba pesticida na tim specifičnim područjima već dugo zabranjena;

S.

budući da je Komisija Stalnom odboru za bilje, životinje, hranu i hranu za životinje podnijela nacrt uredbe o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1107/2009 u pogledu kriterija za odobrenje aktivnih tvari niskog rizika; budući da taj nacrt sadrži pretpostavku o statusu niskog rizika aktivnih tvari koje su mikroorganizmi;

Opća razmatranja

1.

naglašava da je bez daljnjeg odgađanja potrebno povećati dostupnost pesticida niskog rizika u Uniji, uključujući proizvode za zaštitu bilja koji su niskog rizika i biološkog podrijetla;

2.

ističe da poljoprivrednici moraju imati na raspolaganju širi spektar sredstava za zaštitu usjeva kako bi mogli odlučiti koje su mjere najbolje za održivu zaštitu njihovih usjeva; stoga podržava širu upotrebu raznih metoda, uključujući pesticide niskog rizika biološkog podrijetla, u skladu s načelima integrirane zaštite bilja;

3.

naglašava potrebu da se poveća dostupnost širokog spektra sredstava za zaštitu bilja u organskoj poljoprivredi koje bi bile u skladu i sa zahtjevima organske poljoprivrede i sa zahtjevima u pogledu učinkovitosti resursa;

4.

naglašava da se moraju zadovoljiti zahtjevi potrošača za sigurnom hranom koja je cjenovno pristupačna i proizvedena održivim metodama;

5.

naglašava da bi se u cilju poticanja razvoja i upotrebe novih proizvoda za zaštitu bilja koji su niskog rizika i biološkog podrijetla evaluacija njihove učinkovitosti i rizika te njihove sposobnosti da odgovore na ekološke, zdravstvene i ekonomske potrebe poljoprivrede trebala osmisliti tako da poljoprivrednicima pruža odgovarajuću razinu zaštite bilja;

6.

naglašava važnost javne rasprave o dostupnosti alternativnih rješenja umjesto konvencionalnih proizvoda za zaštitu bilja i o stavljanju šireg izbora tvari na raspolaganje poljoprivrednicima i uzgajivačima, uključujući proizvode za zaštitu bilja koji su niskog rizika i biološkog podrijetla te druge biološke mjere suzbijanja, kako bi se pronašla najodrživija rješenja u ekološkom, zdravstvenom i ekonomskom smislu; naglašava nužnost edukacije o potrebi da se postigne održiva zaštita usjeva; potiče daljnja istraživanja i inovacije u području niskorizičnih proizvoda za zaštitu bilja biološkog podrijetla;

7.

pozdravlja „Provedbeni plan za povećanje dostupnosti proizvoda za zaštitu bilja niskog rizika i ubrzanje provedbe plana integrirane zaštite bilja u državama članicama”, kako ga je odobrilo Vijeće; poziva države članice, Komisiju te Europsku i mediteransku organizaciju za zaštitu bilja (EPPO) da prate provedbu tog plana;

Hitne mjere

8.

poziva na brzo usvajanje nacrta uredbe o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1107/2009 u pogledu kriterija za odobrenje aktivnih tvari niskog rizika koji je Komisija podnijela Stalnom odboru za bilje, životinje, hranu i hranu za životinje; poziva Komisiju da neprestano ažurira kriterije u skladu s najnovijim znanstvenim saznanjima;

9.

poziva Komisiju i države članice da ubrzaju evaluaciju, odobravanje, registraciju i nadzor upotrebe niskorizičnih proizvoda za zaštitu bilja biološkog podrijetla te da pritom zadrže procjenu rizika na visokoj razini;

10.

poziva države članice da uključe upotrebu niskorizičnih pesticida biološkog podrijetla u svoje nacionalne akcijske planove za zaštitu okoliša i ljudskog zdravlja;

11.

potiče države članice da razmjenjuju informacije i dobre prakse proizišle iz rezultata istraživanja o suzbijanju nametnika, čime se omogućava pronalazak alternativnih rješenja koja su održiva u ekološkom, zdravstvenom i ekonomskom smislu;

12.

poziva Komisiju da sastavi popis tvari niskog rizika koje su već na tržištu;

Revizija zakonodavstva u području proizvoda za zaštitu bilja

13.

pozdravlja inicijativu Komisije iz 2016. za provedbu ocjene Uredbe (EZ) br. 1107/2009 u okviru Programa za primjerenost i učinkovitost propisa (REFIT); ističe da ta inicijativa u okviru programa REFIT ne smije dovesti do snižavanja zdravstvenih standarda te standarda sigurnosti hrane i zaštite okoliša; zabrinut je da bi opća revizija cijele Uredbe (EZ) br. 1107/2009 povezana s tom inicijativom u okviru REFIT-a mogla trajati nekoliko godina;

14.

ističe potrebu za revizijom Uredbe (EZ) br. 1107/2009 kako bi se potaknuo razvoj, odobravanje i stavljanje na tržište EU-a niskorizičnih pesticida biološkog podrijetla; zabrinut je da aktualni postupak odobrenja za stavljanje proizvoda za zaštitu bilja na tržište nije optimalan u slučaju pesticida niskog rizika biološkog podrijetla; ističe da postojeći postupak registracije osnovnih tvari niskog rizika ponekad u praksi djeluje kao neka vrsta patenta, što otežava upotrebu proizvoda koji se temelji na istoj tvari, a nije registriran u drugoj državi članici;

15.

poziva Komisiju da prije kraja 2018. podnese posebni zakonodavni prijedlog o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1107/2009, izvan okvira opće revizije u vezi s inicijativom u sklopu REFIT-a, u cilju uspostave brzog postupka ispitivanja, odobravanja i registracije pesticida niskog rizika biološkog podrijetla;

16.

naglašava da je u Uredbi (EZ) br. 1107/2009 potrebno dati definiciju „proizvoda za zaštitu bilja biološkog podrijetla” koja bi obuhvaćala proizvode za zaštitu bilja čija je aktivna tvar mikroorganizam ili molekula koja postoji u prirodi, dobivena prirodnim procesom ili sintetizirana tako da bude identična prirodnoj molekuli, te bi ih razlikovala od proizvoda za zaštitu bilja čija je aktivna tvar sintetska molekula koja ne postoji u prirodi, neovisno o metodi proizvodnje;

17.

poziva Komisiju da u svom izvješću o ocjeni nacionalnih akcijskih planova sastavljenom u skladu s odredbama članka 4. Direktive 2009/128/EZ o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u postizanju održive upotrebe pesticida utvrdi nedostatke u provedbi Direktive u državama članicama te da u njega uključi čvrste preporuke upućene državama članicama o provođenju hitnih mjera za smanjenje rizika od pesticida i njihova utjecaja na zdravlje ljudi i okoliš i razvijanje, odnosno uvođenje alternativnih pristupa ili tehnika u cilju smanjenja ovisnosti o upotrebi pesticida;

o

o o

18.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

(1)  SL L 309, 24.11.2009., str. 1.

(2)  SL L 309, 24.11.2009., str. 71.

(3)  Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0251.

(4)  Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0252.

(5)  FAO (2011.) Global food losses and food waste („Gubitak hrane i prehrambeni otpad u svijetu”).

(6)  Pojam „pesticidi” obuhvaća i biocidne proizvode koji nisu obuhvaćeni ovom rezolucijom.

(7)  npr. Kurenbach, B., Marjoshi, D., Amábile-Cuevas, C.F., Ferguson, G.C., Godsoe, W., Gibson, P. i Heinemann, J.A., 2015., „Sublethal exposure to commercial formulations of the herbicides dicamba, 2,4-dichlorophenoxyacetic acid, and glyphosate cause changes in antibiotic susceptibility in Escherichia coli and Salmonella enterica serovar Typhimurium”, mBio 6(2):e00009-15. doi:10.1128/mBio.00009-15. („Izloženost subletalnim dozama komercijalnih formulacija herbicida dikambe, 2,4-diklorofenoksiacetatne kiseline i glifosata izaziva promjene u osjetljivosti na antibiotike kod bakterija Escherichia coliSalmonella enterica serovar Typhimurium”).

(8)  Članak 1. stavak 4. Uredbe (EZ) br. 1107/2009.


Četvrtak, 16. veljače 2017.

18.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 252/189


P8_TA(2017)0043

Stanje ljudskih prava i demokracije u Nikaragvi, slučaj Francisce Ramirez

Rezolucija Europskog parlamenta od 16. veljače 2017. o stanju ljudskih prava i demokracije u Nikaragvi – slučaj Francisce Ramirez (2017/2563(RSP))

(2018/C 252/19)

Europski parlament,

uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Nikaragvi, a posebno onu od 18. prosinca 2008. o napadima na branitelje ljudskih prava, građanskim slobodama i demokraciji u Nikaragvi (1) te onu od 26. studenoga 2009. (2),

uzimajući u obzir izjavu glasnogovornice potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Federice Mogherini od 16. kolovoza 2016. o nedavnoj sudskoj odluci u Nikaragvi o razrješenju parlamentarnih zastupnika te izjavu potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 19. studenog 2016. o konačnim rezultatima izbora u Nikaragvi,

uzimajući u obzir izvješće misije EU-a za promatranje izbora u Nikaragvi o praćenju parlamentarnih i predsjedničkih izbora u Nikaragvi održanih 6. studenoga 2011.,

uzimajući u obzir izjavu glavnog tajništva Organizacije američkih država od 16. listopada 2016. o izbornom procesu u Nikaragvi,

uzimajući u obzir izvješće o Nikaragvi glavnog tajništva Organizacije američkih država od 20. siječnja 2017.,

uzimajući u obzir Sporazum o pridruživanju između Europske unije i zemalja Srednje Amerike koji je postignut 2012., a stupio na snagu u kolovozu 2013., uključujući i njegove odredbe o ljudskim pravima,

uzimajući u obzir Smjernice EU-a o braniteljima ljudskih prava iz lipnja 2004.,

uzimajući u obzir Smjernice EU-a za zemljišnu politiku iz 2004. kojima se daju upute za izradu i planiranje zemljišne politike u zemljama u razvoju,

uzimajući u obzir Deklaraciju UN-a o borcima za ljudska prava iz prosinca 1998.,

uzimajući u obzir Deklaraciju Ujedinjenih naroda o pravima autohtonih naroda (UNDRIP),

uzimajući u obzir Konvenciju Međunarodne organizacije rada (MOR) o autohtonim i plemenskim narodima (br. 169) iz 1989., koju je Nikaragva ratificirala,

uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima iz 1966.,

uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948. godine,

uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.

budući da razvoj i jačanje demokracije i vladavine prava te poštovanje ljudskih prava i temeljnih sloboda moraju biti sastavni dio vanjskih politika EU-a, što se odnosi i na Sporazum o pridruživanju između Europske unije i zemalja Srednje Amerike iz 2012.;

B.

budući da se stanje u pogledu demokracije i ljudskih prava proteklih godina u Nikaragvi pogoršalo;

C.

budući da je Nikaragva 2013. donijela Zakon br. 840 kojim se privatnom kineskom poduzeću HK Nicaragua Canal Development Investment Company Ltd (HKND) daje stogodišnja koncesija za međuoceanski kanal kroz Nikaragvu;

D.

budući da je tim zakonom HKND-u dana ovlast za izvlaštenje zemljišta i da je njime to poduzeće izuzeto od lokalnih poreza i trgovinskih propisa; budući da je njime HKND-u također zajamčeno da neće biti kazneno gonjen zbog kršenja ugovora;

E.

budući da su se između 27. studenoga i 1. prosinca 2016. u glavnome gradu okupili prosvjednici iz cijele Nikaragve kako bi se suprotstavili izgradnji međuoceanskog kanala, megaprojekta zbog kojega bi tisuće malih poljoprivrednika i pripadnika autohtonih naroda iz područja u okolici trase kanala moglo biti raseljeno, i osudili nedostatnu transparentnost predsjedničkih izbora održanih 6. studenog 2016.; budući da su branitelji ljudskih prava izvijestili da je policija protiv prosvjednika koristila suzavac te gumeno i olovno streljivo;

F.

budući da nije provedena studija utjecaja na okoliš i da nije održano prethodno savjetovanje s autohtonim narodima, što predstavlja kršenje Konvencije MOR-a br. 169; budući da predložena trasa kanala prolazi preko zemljišta autohtonih naroda i da bi zbog nje trebalo raseliti između 30 000 i 120 000 pripadnika autohtonih naroda;

G.

budući da su znanstvene organizacije izrazile zabrinutost zbog činjenice da bi kanal prolazio jezerom Nikaragva, čime se ugrožava najveći srednjoamerički slatkovodni izvor; budući da su znanstvene organizacije zatražile od vlade Nikaragve da obustavi projekt do završetka izrade nezavisnih studija i javne rasprave o njima;

H.

budući da je Francisca Ramirez, koordinatorica Nacionalnog vijeća za obranu zemlje, jezera i suvereniteta, u prosincu 2016. formalno podnijela pritužbu zbog represivnog i agresivnog postupanja u Nueva Guineji; budući da je u znak odmazde za aktivizam Francisca Ramirez izložena zastrašivanju i arbitrarnom privođenju, a članovi njezine obitelji nasilnim napadima;

I.

budući da novinari u Nikaragvi doživljavaju uznemiravanja, zastrašivanja i pritvaranja te da im se upućuju prijetnje smrću;

J.

budući da je u kolovozu 2016. zbog prepreka koje je postavljala vlada Nikaragve otkazan posjet posebnog izvjestitelja UN-a o položaju branitelja ljudskih prava Michela Forsta toj zemlji;

K.

budući da ozbiljno isključivanje oporbenih kandidata jasno upućuje na to da nisu ostvareni uvjeti za slobodne i poštene izbore i da su sloboda udruživanja, političko natjecanje i pluralizam ozbiljno ugroženi;

L.

budući da je posebna izvjestiteljica UN-a za neovisnost sudaca i odvjetnika u sklopu postupka univerzalnog periodičnog pregleda za 2014. skrenula pozornost na imenovanja sudaca Vrhovnog suda koja su pod znatnim utjecajem politike; budući da su ustavne izmjene koje su uvedene 2013. radi ponovnog izbora predsjednika države provedene netransparentnim zaobilaženjem zakona; budući da je člankom 147. ustava Nikaragve osobama u krvnom ili drugom srodstvu s predsjednikom zabranjena kandidatura za položaj predsjednika ili potpredsjednika;

M.

budući da je korupcija u javnom sektoru, u kojoj sudjeluju i članovi obitelji predsjednika, i dalje jedan od najvećih izazova; budući da su podmićivanje javnih službenika te nezakonita pljenidba i arbitrarne procjene koje provode carinske i porezne vlasti uobičajena pojava;

1.

izražava svoju zabrinutost zbog sve lošijeg stanja ljudskih prava u Nikaragvi i žali zbog napada i uznemiravanja usmjerenih na organizacije za ljudska prava i njihove članove te neovisne novinare koje provode pojedinci, političke snage i tijela povezani s državom;

2.

poziva vladu da se suzdrži od uznemiravanja i činova odmazde usmjerenih protiv Francisce Ramirez i drugih branitelja ljudskih prava zbog njihovog legitimnog djelovanja; poziva vlasti Nikaragve da stanu na kraj nekažnjivosti zločina počinjenih nad braniteljima ljudskih prava; podržava pravo branitelja ljudskih prava i boraca za okoliš da svoje nezadovoljstvo izraze bez straha od odmazde; poziva Nikaragvu da prije poduzimanja daljnjih koraka provede nezavisnu studiju utjecaja na okoliš i da osigura javnost cijelog postupka;

3.

poziva vladu Nikaragve da poštuje svoje međunarodno preuzete obveze u pogledu ljudskih prava, a posebno Deklaraciju UN-a o pravima autohtonih naroda potpisanu 2008. i Konvenciju MOR-a br. 169;

4.

poziva vladu Nikaragve da očuva zemlju autohtonih naroda od učinka koji razvoj megaprojekata ima na mogućnost da im njihova područja pruže sredstva za život, s obzirom na to da se zbog njih autohtone zajednice izlažu sukobima i nasilnim djelovanjima;

5.

izuzetno je zabrinut zbog razrješenja oporbenih zastupnika u nacionalnom parlamentu i presude kojom je izmijenjena struktura čelništva oporbene stranke;

6.

poziva Nikaragvu da u potpunosti poštuje demokratske vrijednosti, među ostalim i diobu vlasti, i da svim oporbenim političkim strankama omogući izražavanje kritičkih stajališta unutar političkog sustava i društva u cjelini; podsjeća da su potpuno sudjelovanje oporbe, depolarizacija pravosuđa, kraj nekažnjivosti i neovisno civilno društvo ključni faktori uspjeha svake demokracije;

7.

podsjeća na nezakonite korake kojima su u suprotnosti s pravosudnim sustavom izvršene ustavne promjene kako bi se uklonilo ograničenje broja predsjedničkih mandata i Danielu Ortegi omogućilo da se godinama zadrži na vlasti;

8.

podsjeća da su institucije EU-a i Organizacija američkih država uputili oštre kritike zbog nepravilnosti tijekom izbora 2011. i 2016.; napominje da je trenutačno u tijeku postupak dijaloga s Organizacijom američkih država i da bi memorandum o razumijevanju trebao biti potpisan do 28. veljače 2017., što bi moglo doprinijeti poboljšanju stanja;

9.

potvrđuje da su sloboda tiska i medija ključni elementi demokracije i otvorenog društva; poziva vlasti Nikaragve da ponovno uspostave pluralnost medija;

10.

ističe da, u svjetlu Sporazuma o pridruživanju između Europske unije i zemalja Srednje Amerike, Nikaragvu treba podsjetiti da je potrebno poštovati načela vladavine prave, demokracije i ljudskih prava, kako ih zagovara i promiče EU; poziva EU da prati stanje i da, po potrebi, razmotri moguće poduzimanje mjera;

11.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica, glavnom tajniku Organizacije američkih država, Europsko-latinsko-američkoj parlamentarnoj skupštini, Srednjeameričkom parlamentu te vladi i parlamentu Republike Nikaragve.

(1)  SL C 45 E, 23.2.2010., str. 89.

(2)  SL C 285 E, 21.10.2010., str. 74.


18.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 252/192


P8_TA(2017)0044

Pogubljenja u Kuvajtu i Bahreinu

Rezolucija Europskog parlamenta od 16. veljače 2017. o smaknućima u Kuvajtu i Bahreinu (2017/2564(RSP))

(2018/C 252/20)

Europski parlament,

uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Bahreinu, posebno rezoluciju od 4. veljače 2016. o slučaju Muhameda Ramadana (1), rezoluciju od 7. srpnja 2016. o Bahreinu (2) i rezoluciju od 8. listopada 2015. o smrtnoj kazni (3),

uzimajući u obzir izjavu glasnogovornice potpredsjednice Komisije / visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Federice Mogherini od 15. siječnja 2017. o smaknućima u Bahreinu i izjavu od 25. siječnja 2017. o nedavnim smaknućima u Državi Kuvajt,

uzimajući u obzir zajedničku izjavu o Europskom i svjetskom danu borbe protiv smrtne kazne koju su 10. listopada 2015. dali potpredsjednica Komisije / visoka predstavnica Europske unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Federica Mogherini, u ime Unije, i glavni tajnik Vijeća Europe Thorbjørn Jagland,

uzimajući u obzir izjavu koju su 25. siječnja 2017. dali posebna izvjestiteljica UN-a za izvansudska, prijeka ili proizvoljna pogubljenja Agnes Callamard i posebni izvjestitelj UN-a za mučenje i druge oblike okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja Nils Melzer i kojom su zatražili od vlade Bahreina da hitno zaustavi daljnja smaknuća te izjavu od 17. siječnja 2017. o Bahreinu glasnogovornika visokog povjerenika UN-a za ljudska prava Ruperta Colvillea,

uzimajući u obzir smjernice EU-a o smrtnoj kazni, mučenju, slobodi izražavanja i o borcima za ljudska prava,

uzimajući u obzir novi strateški okvir i akcijski plan EU-a za ljudskih prava kojemu je cilj da zaštita i praćenje stanja ljudskih prava budu u središtu svih politika EU-a,

uzimajući u obzir članak 2. Europske konvencije o ljudskim pravima i njezine protokole 6. i 13.,

uzimajući u obzir članke 1. i 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

uzimajući u obzir Sporazum o suradnji između Europske unije, njezinih država članica i zemalja Vijeća za suradnju arapskih zemalja Zaljeva iz 1988. godine,

uzimajući u obzir zaključke s 25. sastanka ministara i Zajedničkog vijeća EU-a i Vijeća za suradnju arapskih zemalja Zaljeva koji je održan 18. srpnja 2016.,

uzimajući u obzir rezolucije Opće skupštine UN-a o moratoriju na izvršenje smrtne kazne, posebno rezoluciju od 18. prosinca 2014. i najnoviju rezoluciju od 19. prosinca 2016.,

uzimajući u obzir Konvenciju protiv mučenja i drugog okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, Konvenciju o pravima djeteta i Arapsku povelju o ljudskim pravima, akte u kojima su Kuvajt i Bahrein strane,

uzimajući u obzir zaštitne mjere kojima se jamči zaštita prava osoba osuđenih na smrtnu kaznu odobrene rezolucijom Ekonomskog i socijalnog vijeća br. 1984/50 od 25. svibnja 1984.,

uzimajući u obzir zaključne napomene Odbora UN-a za ljudska prava od 11. kolovoza 2016. o drugom periodičkom izvješću o Kuvajtu,

uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948., a posebno njezin članak 15.,

uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, osobito njegov članak 18. i Drugi fakultativnog protokol o smrtnoj kazni koji je priložen tom paktu te Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima,

uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravnom položaju osoba bez državljanstva iz 1954. i Konvenciju UN-a o smanjenju apatridnosti iz 1961.,

uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.

budući da je prema podacima Ureda visokog povjerenika UN-a za ljudska prava više od 160 država članica Ujedinjenih naroda s različitim pravnim sustavima, tradicijama, kulturama i vjerskim običajima ukinulo smrtnu kaznu ili je ne primjenjuje;

B.

budući da su 25. siječnja 2017. kuvajtske vlasti izvršile smaknuće nad sedmero ljudi, uključujući i jednog člana kraljevske obitelji, pri čemu su pogubljeni Muhamed Šahed Muhamed Sanvar Husein, Jakatia Midon Pawa, Amakil Ooko Mikunin, Nasra Juseff Mohammad Al-Anzi, Sajed Radhi Jumaa, Samir Taha Abdulmadžed Abduldžalil i Fejsal Abdulah Džaber Al-Sabah, od kojih je većina bila osuđena za ubojstvo; budući da je među zatvorenicima bilo petoro stranih državljana: dvoje državljana Egipta, jedan državljanin Bangladeša, jedan državljanin Filipina i jedan državljanin Etiopije i da su među njima bile tri žene; budući da je riječ o prvim smaknućima nakon 2013. kada su kuvajtske vlasti nakon šestogodišnjeg moratorija smaknule petoro ljudi;

C.

budući da su Centar za ljudska prava zemalja Perzijskog zaljeva i druge organizacije za zaštitu ljudskih prava zabilježili slučajeve kršenja prava na pravičan postupak u kaznenopravnom sustavu Kuvajta zbog čega je optuženicima bilo otežano ostvarenje prava na pošteno suđenje; budući da su osobito ugrožene osobe koje rade u kućanstvima, a dolaze iz stranih zemalja, s obzirom na to da nemaju socijalnu i pravnu zaštitu;

D.

budući da su 15. siječnja 2017. u Bahreinu strijeljanjem smaknuti Ali Al-Singace, Abbas Al-Samea i Sami Mušaima čime je prekinut šestogodišnji moratorij;

E.

budući da su se prema podacima Ureda visokog povjerenika UN-a za ljudska prava smaknuća izvršila uz teško kršenje standarda poštenog suđenja; budući su trojica muškaraca bili optuženi za napad bombom 2014. u Manami pri čemu je smrtno stradalo nekoliko ljudi, među kojima je bilo troje policijskih službenika; no budući da su prema nekim navodima sva trojica optuženih muškaraca mučenjem bila prisiljena na priznanje koje je potom korišteno kao osnovni dokaz na temelju kojeg su osuđeni; budući da su bili lišeni državljanstva, da im je uskraćeno pravo na odvjetnika i da su smaknuti u roku manjem od jednog tjedna nakon izricanja presude, a da njihove obitelji nisu dobile nikakvu prethodnu obavijest niti su imali priliku zatražiti pomilovanje;

F.

budući da je posebna izvjestiteljica UN-a za izvansudska, prijeka ili proizvoljna pogubljenja na temelju činjenice da je svoj trojici muškaraca uskraćeno pravo na pošteno suđenje zajamčeno člankom 14. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima ta pogubljenja nazvala „izvansudskim ubojstvima”;

G.

budući da je Ured visokog povjerenika UN-a za ljudska prava izjavio da je „zgrožen” smaknućima i da „ozbiljno sumnja” u to da je tim osobama osigurano pošteno suđenje;

H.

budući da još dvojicu muškaraca u Bahreinu, Muhameda Ramadana i Huseina Musu, očekuje smrtna kazna; budući da obojica tvrde kako je od njih mučenjem iznuđeno lažno priznanje da su počinili teški zločin i budući da smaknuće može uslijediti u bilo kojem trenutku;

I.

budući da se bahreinsko-danski državljanin Abdulhadi Al-Havadža, utemeljitelj i ravnatelj Centra za ljudska prava zemalja Perzijskog zaljeva, i Halil Al-Halvadži, nastavnik matematike koji je prethodno živio u Švedskoj, i dalje nalaze u zatvoru zbog optužbi u vezi s mirnim izražavanjem mišljenja;

1.

duboko žali zbog odluke Kuvajta i Bahreina o ponovnoj primjeni smrtne kazne; ponovno izražava osudu nad primjenom smrtne kazne i snažno podupire uvođenje moratorija na izvršenje smrtne kazne kao koraka prema njezinu ukidanju;

2.

poziva Njegovo veličanstvo šeika Hamada bin Isu Al-Kalifa od Bahreina da zaustavi smaknuća Mohameda Ramadana i Huseina Muse, a od bahreinskih vlasti traži da omoguće ponovno suđenje u skladu s međunarodnim standardima; podsjeća da se sve optužbe u vezi s kršenjem ljudskih prava tijekom postupaka moraju uredno istražiti;

3.

ističe da je Konvencijom o pravima djeteta i Međunarodnim paktom o građanskim i političkim pravima izričito zabranjena smrtna kazna za kaznena djela koja su počinile osobe mlađe od 18 godina;

4.

poziva vlade Kuvajta i Bahreina da odmah upute otvoreni poziv posebnom izvjestitelju UN-a za mučenje i druge oblike okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja da posjeti zemlju i da zajamče neometan pristup zatvorenim osobama i svim pritvorskim i zatvorskim ustanovama;

5.

podsjeća da se EU protivi smrtnoj kazni i da je smatra okrutnim i neljudskim oblikom kažnjavanja koji ne odvraća od kriminalnog ponašanja i da je u slučaju pogreške nepovratna;

6.

poziva Kuvajt i Bahrein da potpišu i ratificiraju Drugi fakultativni protokol uz Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima s ciljem ukidanja smrtne kazne;

7.

poziva Europsku službu za vanjsko djelovanje i države članice da se i dalje bore protiv primjene smrtne kazne; odlučno poziva Bahrein i Kuvajt da poštuju minimalne međunarodne standarde i da ograniče područje primjene i primjenu smrtne kazne; poziva Europsku službu za vanjsko djelovanje da i dalje pomno prati događaje u tim dvjema zemljama i općenito u zemljama Perzijskog zaljeva i da se pritom koristi svim raspoloživim sredstvima utjecaja;

8.

ponovno potvrđuje da bi aktivnosti poduzeća iz EU-a koja posluju u trećim zemljama trebale biti potpuno usklađene s međunarodnim standardima u pogledu ljudskih prava;

9.

poziva Europsku službu za vanjsko djelovanje i države članice da urgiraju kod bahreinske vlade kako bi se zatražilo puštanje na slobodu Nabila Radžaba i svih koji su lišeni slobode samo zato što su mirno uživali slobodu izražavanja i okupljanja te da apeliraju na bahreinsku vladu da zaustavi prekomjernu primjenu sile nad prosvjednicima i praksu proizvoljnog oduzimanja državljanstva;

10.

traži puštanje na slobodu Abdulhadija Al-Havadže i Halila Al-Halvadžija;

11.

poziva vladu Bahreina da u potpunosti provede preporuke iz izvješća Neovisnog istražnog povjerenstva Bahreina, Univerzalnog periodičnog pregleda i Nacionalnog instituta za ljudska prava; dodatno potiče rad na provedbi reformi u Kuvajtu;

12.

poziva bahreinske vlasti da potiču dijalog za nacionalni konsenzus kako bi se postiglo trajno i uključivo nacionalno pomirenje i održiva politička rješenja za krizu; napominje da bi se u okviru održivog političkog procesa opravdane i dobronamjerne kritike trebale moći slobodno iznositi;

13.

upoznat je s prosvjedima u Bahreinu kojima se obilježava šesta godišnjica od izbijanja ustanka 2011.; poziva bahreinske vlasti da se pobrinu za to da sigurnosne snage potpuno poštuju prava mirnih prosvjednika i da se suzdrže od prekomjerne primjene sile, proizvoljnih pritvaranja, mučenja i drugih postupaka kojima se krše ljudska prava;

14.

potiče dijalog i bilateralne i multilateralne inicijative između Europske unije, njezinih država članica i zemalja Perzijskog zaljeva, uključujući Kuvajt i Bahrein, u pitanjima ljudskih prava i u drugim područjima od zajedničkog interesa; poziva Europsku službu za vanjsko djelovanje i potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Europske unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Federicu Mogherini da se snažno založe za uspostavu formalnog dijaloga o ljudskim pravima s vlastima Kuvajta i Bahreina, u skladu sa smjernicama EU-a za dijaloge o ljudskim pravima;

15.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, vladama i parlamentima država članica, vladi i parlamentu Kraljevine Bahrein, vladi i parlamentu Države Kuvajta te članicama Vijeća za suradnju zemalja Perzijskog zaljeva.

(1)  Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0044.

(2)  Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0315.

(3)  Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0348.


18.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 252/196


P8_TA(2017)0045

Gvatemala, posebice položaj branitelja ljudskih prava

Rezolucija Europskog parlamenta od 16. veljače 2017. o Gvatemali te posebice o položaju boraca za ljudska prava (2017/2565(RSP))

(2018/C 252/21)

Europski parlament,

uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima te konvencije UN-a o ljudskim pravima i njihove neobavezne protokole,

uzimajući u obzir Europsku konvenciju o ljudskim pravima, Europsku socijalnu povelju i Povelju o temeljnim pravima EU-a,

uzimajući u obzir Europski konsenzus o razvoju iz prosinca 2005.,

uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o kršenju ljudskih prava, uključujući rezolucije o raspravama o slučajevima kršenja ljudskih prava, demokratskih načela i vladavine prava,

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. ožujka 2007. o Gvatemali (1) te Rezoluciju od 11. prosinca 2012. (2), o Sporazumu o pridruživanju između EU-a i Srednje Amerike

uzimajući u obzir posjet Pododbora o ljudskim pravima Meksiku i Gvatemali u veljači 2016. i njegovo konačno izvješće,

uzimajući u obzir izvješće Izaslanstva za odnose s državama Srednje Amerike o njegovu posjetu Gvatemali i Hondurasu 16. – 20. veljače 2015.,

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 21. siječnja 2016. o prioritetima EU-a za sjednice Vijeća UN-a za ljudska prava u 2016. (3),

uzimajući u obzir izvješće posebnog izvjestitelja Ujedinjenih naroda o globalnim prijetnjama s kojima se susreću borci za ljudska prava te o položaju žena koje se bore za ljudska prava,

uzimajući u obzir godišnje izvješće visokog povjerenika UN-a za ljudska prava o aktivnostima njegova ureda u Gvatemali za 2016. godinu,

uzimajući u obzir nedavni posjet posebnog predstavnika EU-a za ljudska prava Gvatemali,

uzimajući u obzir UN-ov Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima iz 1966.,

uzimajući u obzir Akcijski plan EU-a za ljudska prava i demokraciju (2015. – 2019.),

uzimajući u obzir plan EU-a za suradnju s civilnim društvom u partnerskim zemljama za razdoblje 2014. – 2017.,

uzimajući u obzir Smjernice EU-a za zaštitu boraca za ljudska prava i Strateški okvir o ljudskim pravima, u kojima se izražava predanost suradnji s borcima za ljudska prava,

uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća UN-a za ljudska prava 26/9 od 26. lipnja 2014., u kojoj je UNHRC odlučio uspostaviti međuvladinu radnu skupinu otvorenog tipa čiji je zadatak izrada pravno obvezujućeg međunarodnog instrumenta za transnacionalna društva i druga poduzeća u području ljudskih prava,

uzimajući u obzir Konvenciju Međunarodne organizacije rada iz 1989. o autohtonim i plemenskim narodima u neovisnim zemljama (Konvencija MOR-a br. 169),

uzimajući u obzir klauzule o ljudskim pravima Sporazuma o pridruživanju između EU-a i Srednje Amerike te Sporazum o partnerstvu i suradnji između EU-a i Srednje Amerike koji je na snazi od 2013.,

uzimajući u obzir Višegodišnji okvirni program za Gvatemalu za razdoblje 2014. – 2020. i njegova nastojanja da doprinese rješavanju sukoba, miru i sigurnosti,

uzimajući u obzir programe potpore EU-a za sektor pravosuđa u Gvatemali, posebno SEJUST,

uzimajući u obzir presudu Međuameričkog suda za ljudska prava iz 2014. u predmetu Borci za ljudska prava i drugi protiv Gvatemale i izvješće Međuameričkog povjerenstva za ljudska prava o stanju ljudskih prava u Gvatemali ((OEA/Ser.L/V/II. Dok. 43/15) od 31. prosinca 2015.,

uzimajući u obzir članak 25. Poslovnika Međuameričkog povjerenstva za ljudska prava (IAHCR) o mehanizmu za mjere predostrožnosti,

uzimajući u obzir zaključke Vijeća iz 2009. o potpori demokraciji u vanjskim odnosima EU-a,

uzimajući u obzir Smjernice Vijeća o ljudskim pravima i međunarodnom humanitarnom pravu iz 2009.,

uzimajući u obzir izjavu koju je 9. prosinca 2016. u ime Europske unije dala Visoka predstavnica Federica Mogherini o danu ljudskih prava koji se obilježava 10. prosinca 2016.,

uzimajući u obzir izjavu glasnogovornice ESVD-a od 17. kolovoza 2016. o borcima za ljudska prava u Gvatemali,

uzimajući u obzir izjavu s ministarskog sastanka EU-a i CELAC-a održanog u Santu Domingu 25. i 26. listopada 2016.,

uzimajući u obzir izjavu Skupine trinaestorice od 1. veljače 2017. o jačanju vladavine prava i borbi protiv korupcije i nekažnjavanja,

uzimajući u obzir članak 2., članak 3. stavak 5. te članke 18., 21., 27. i 47. Ugovora o Europskoj uniji i članak 208. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.

budući da je Gvatemala treći najveći primatelj bilateralne razvojne pomoći EU-a u Srednjoj Americi, koja iznosi 187 milijuna eura za razdoblje 2014. – 2020. i usmjerena je na sigurnost opskrbe hranom, rješavanje sukoba, mir, sigurnost i konkurentnost;

B.

budući da je Gvatemala strateški pozicionirana na ruti između Srednje Amerike i SAD-a za opskrbu drogom i ilegalne migrante; budući da su državljani Gvatemale i dalje druga najveća skupina koja se deportira iz SAD-a; budući da su desetljeća unutarnjih sukoba, visoka stopa siromaštva i kultura u kojoj je nekažnjavanje duboko ukorijenjeno doveli do visokih razina nasilja i sigurnosnih prijetnji u Gvatemali; budući da je cijelo društvo pod utjecajem visokih stopa kriminala, a posebno borci za ljudska prava, nevladine organizacije i lokalne vlasti;

C.

budući da se 2017. godine obilježava dvadeseta godišnjica Mirovnog sporazuma za Gvatemalu; budući da je borba protiv nekažnjavanja, uključujući teške zločine počinjene tijekom bivšeg nedemokratskog režima, ključna; budući da gvatemalske vlasti trebaju poslati jasnu poruku stvarnim počiniteljima i naručiteljima nasilja nad borcima za ljudska prava da će takve radnje biti kažnjavane;

D.

budući da je u razdoblju između siječnja i studenog 2016. Odjel za zaštitu boraca za ljudska prava u Gvatemali (UDEFEGUA) zabilježio 14 ubojstava i sedam pokušaja ubojstva boraca za ljudska prava; budući da je 2016., prema istim izvorima, bilo sveukupno 223 napada na borce za ljudska prava, što uključuje 68 novih sudskih postupaka protiv boraca za ljudska prava; budući da su najčešće napadane kategorije boraca za ljudska prava bili borci za zaštitu okoliša i prava na zemljište te oni koji se bave pravosuđem i nekažnjavanjem;

E.

budući da su već ove godine ubijeni borci za ljudska prava Laura Leonor Vásquez Pineda i Sebastián Alonzo Juan, a 2016. ubijeni su novinari Victor Valdés Cardona, Diego Esteban Gaspar, Roberto Salazar Barahona i Winston Leonardo Túnchez Cano;

F.

budući da je stanje ljudskih prava i dalje vrlo ozbiljno; budući da je situacija u kojoj se nalaze žene i autohtono stanovništvo, a posebno one osobe koje brane ljudska prava i prava migranata, pitanje od izrazito velike važnosti, kao i druga pitanja poput pristupa pravosuđu, uvjeta u zatvorima, ponašanja policije i navodnih mučenja, kojima valja dodati rasprostranjenu korupciju, tajna dogovaranja i nekažnjavanje;

G.

budući da je Gvatemala ratificirala Konvenciju Međunarodne organizacije rada o autohtonim i plemenskim narodima (Konvencija br. 169), i Konvenciju br. 87 o slobodi udruživanja i zaštiti prava na organiziranje; budući da postoje neki pozitivni znakovi, kao što je uspostava sindikalnog odbora Mesa Sindical del Ministerio Público; budući da gvatemalskim zakonodavstvom nije predviđena obveza na prethodno, slobodno i informirano savjetovanje s autohtonim zajednicama, kako je navedeno u Konvenciji Međunarodne organizacije rada br. 169;

H.

budući da je Međuamerički sud za ljudska prava 2014. donio obvezujuću presudu u kojoj poziva na provođenje javne politike zaštite boraca za ljudska prava; budući da je u tijeku savjetodavni proces koji financira EU za kreiranje navedene politike;

I.

budući da se Vodeća načela Ujedinjenih naroda o poslovanju i ljudskim pravima primjenjuju na sve države i sva poduzeća, bila ona transnacionalna ili ne, neovisno o njihovoj veličini, sektoru, lokaciji, vlasništvu i strukturi, iako je u primjeni Vodećih načela UN-a u cijelom svijetu i dalje izazov uspostava djelotvornih kontrolnih i sankcijskih mehanizama; budući da će se stanje ljudskih prava preispitati u studenom 2017. u okviru mehanizma Univerzalnog periodičnog pregleda za Vijeće za ljudska prava;

J.

budući da su gvatemalski pravobranitelj za ljudska prava, Ured javnog tužitelja i Ministarstvo pravosuđa poduzeli važne korake za suzbijanje nekažnjavanja i priznanje ljudskih prava;

K.

budući da je Gvatemala poduzela neke pozitivne korake, kao što je produljenje mandata Međunarodnom odboru za borbu protiv nekažnjavanja u Gvatemali (CICIG) do 2019.; budući da su u listopadu 2016. predsjednici izvršne vlasti, Kongresa i pravosudnog sustava u Gvatemali Kongresu iznijeli prijedlog ustavne reforme pravosudnog sektora koji se, između ostalog, temelji na raspravama s civilnim društvom, želeći ojačati pravosudni sustav načelima kao što su sudska profesija, pravni pluralizam i neovisnost sudstva;

L.

budući da su brojni karakteristični predmeti u vezi s korupcijom i tranzicijskom pravdom onemogućeni ciljanom kampanjom uznemiravanja, te da su borci za ljudska prava koji rade u tom kontekstu, uključujući suce i odvjetnike, suočeni sa zastrašivanjem i lažnim prijavama; budući da je protiv Ivána Velasqueza, direktora svjetski priznatog Međunarodnog odbora za borbu protiv nekažnjavanja, također podignuta optužnica te se protiv njega vodi stalna kampanja klevetanja; budući da karakteristični predmeti u području tranzicijske pravde napreduju, na primjer slučaj Molina Theissen i CREOMPAZ, ili predmeti u vezi s korupcijom kao što je, između ostalog, La Linea y Coparacha;

M.

budući da nekoliko država članica još nije ratificiralo Sporazum o pridruživanju između EU-a i Srednje Amerike, te da stup „političkog dijaloga” stoga još nije stupio na snagu; budući da su u središtu politike vanjskog djelovanja EU-a, osim održivog ekonomskog i socijalnog razvoja, i ljudska prava te vladavina prava;

1.

najsnažnije osuđuje nedavna ubojstva Laure Leonor Vásquez Pineda, Sebastiana Alonza Juana i novinara Victora Valdésa Cardone, Diega Estebana Gaspara, Roberta Salazara Barahone i Winstona Leonarda Túncheza Cane, kao i svako od 14 ubojstava drugih boraca za ljudska prava u Gvatemali 2016. godine; izražava najiskreniju sućut obiteljima i prijateljima svih ubijenih boraca za ljudska prava;

2.

naglašava da je zabrinut da će stalno nasilje i nedostatak sigurnosti negativno utjecati na mogućnost da borci za ljudska prava potpuno i slobodno obavljaju svoje aktivnosti; odaje počast svim borcima za ljudska prava u Gvatemali i traži da se odmah provede neovisna i objektivna istraga gore navedenih i prijašnjih ubojstava; ističe da je aktivno civilno društvo nužno kako bi država, na svim razinama, bolje reagirala te bila odgovornija, uključivija, efikasnija, a samim time imala i veći legitimitet;

3.

pozdravlja napore Gvatemale u borbi protiv organiziranog kriminala te traži da se ti napori pojačaju; prepoznaje izrazito velike poteškoće s kojima se suočava u pružanju sigurnosti i osiguranju slobode svojim građanima u situaciji u kojoj se provodi strukturno nasilje poput onoga koje nastaje zbog narkotika; poziva institucije EU-a i države članice EU-a da Gvatemali pruže tehnička i proračunska sredstva kako bi joj pomogli u borbi protiv korupcije i organiziranog kriminala te da daju prednost takvim naporima u programima bilateralne suradnje;

4.

podsjeća da je potrebno javnu politiku za zaštitu boraca za ljudska prava, kako je 2014. utvrdio Međuamerički sud za ljudska prava; prima na znanje nedavno pokrenut nacionalni dijalog, poziva gvatemalske vlasti da zajamče da se pobrinu da se ta politika izradi u okviru širokog participativnog procesa te da se njome rješavaju strukturni uzroci zbog kojih se pogoršava osjetljiv položaj boraca za ljudska prava; poziva poslovnu zajednicu da pruži podršku tim naporima;

5.

pozdravlja odluku Delegacije EU-a u Gvatemali da financijski doprinese raspravama i konzultacijama o takvom programu te potiče Delegaciju EU-a da nastavi podupirati borce za ljudska prava; poziva nadležna tijela da u bliskoj suradnji s velikim brojem dionika izrade i provedu javnu politiku za zaštitu boraca za ljudska prava te da nastave s reformama kako bi se postiglo neovisno sudstvo, suzbilo nekažnjavanje i konsolidirala vladavina prava;

6.

poziva na hitno i obvezno provođenje mjera predostrožnosti koje je preporučio Međuamerički sud za ljudska prava te poziva vlasti da ponište odluku kojom se jednostrano ukidaju nacionalne mjere predostrožnosti od kojih profitiraju borci za ljudska prava;

7.

podsjeća na rezultate 93 referenduma koja su organizirana u dobroj vjeri 2014. i 2015. godine; podsjeća da je u tijeku participativni proces te poziva gvatemalske vlasti da ubrzaju procedure kako bi se osigurala uspostava nacionalnog mehanizma za slobodna i informirana prethodna savjetovanja, kako je predviđeno Konvencijom Međunarodne organizacije rada br. 169.; poziva gvatemalske vlasti da pokrenu šira društvena savjetovanja u vezi s hidroelektranama, rudarskim projektima i naftnim kompanijama, te poziva institucije EU-a da zajamče da se nikakvom europskom pomoći ili potporom ne promiču ili dopuste razvojni projekti bez ispunjavanja obveze prethodnog, slobodnog i informiranog savjetovanja s autohtonim zajednicama;

8.

pozdravlja inicijativu za reformu pravosudnog sustava koju su izvršna, sudska i zakonodavna vlast predstavile Kongresu kako bi se dalje razvio profesionalni pravosudni sustav utemeljen na efektivnoj neovisnosti sudstva; poziva gvatemalski Kongres da poduzme zajedničke napore kako bi se 2017. u cijelosti zaključila reforma pravosuđa; u tu svrhu poziva gvatemalske vlasti da pravosuđu dodijele dovoljno sredstava i ljudskih resursa, posebno Uredu glavnog tužitelja; podupire važan rad Međunarodnog odbora za borbu protiv nekažnjavanja (CICIG) u Gvatemali;

9.

pozdravlja presudu prvog vijeća Žalbenog suda kojom se potvrđuje da se na zločin genocida i zločine protiv čovječnosti u sudskom postupku protiv bivšeg diktatora Riosa Montta ne primjenjuje zastara, što je prekretnica u borbi protiv nekažnjavanja;

10.

poziva gvatemalsku državu da surađuje u okviru mehanizma Univerzalnog periodičnog pregleda te da poduzme sve odgovarajuće korake kako bi provela njegove preporuke;

11.

traži od Europske unije da pruži potporu Uredu glavnog tužitelja; čvrsto odbacuje bilo kakav pritisak, zastrašivanje i utjecaj kojima se ugrožava neovisnost, pravni pluralizam i objektivnost; potiče gvatemalske vlasti da nastave poticati suradnju između Odjela Ministarstva unutarnjih poslova za analizu napada protiv boraca za ljudska prava i Odjela za ljudska prava u Uredu glavnog tužitelja;

12.

poziva institucije EU-a da rade na sklapanju međunarodno obvezujućih sporazuma kojima će se ojačati poštovanje ljudskih prava, posebno u slučaju poduzeća iz EU-a koja djeluju u trećim zemljama;

13.

poziva one države članice koje to još nisu učinile da ratificiraju Sporazum o pridruživanju između EU-a i Srednje Amerike; poziva Europsku uniju i njezine države članice da se služe mehanizmima utvrđenima u Sporazumu o pridruživanju i političkom dijalogu kako bi snažno potaknule Gvatemalu da provede ambiciozan program za zaštitu ljudskih prava i borbu protiv nekažnjavanja; poziva institucije EU-a i države članice da izdvoje dovoljno sredstava i tehničke pomoći za taj zadatak;

14.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, Europskoj službi za vanjsko djelovanje, posebnom predstavniku EU-a za ljudska prava, Organizaciji američkih država, Europsko-latinskoameričkoj parlamentarnoj skupštini, vladama i parlamentima država članica, predsjedniku, vladi i parlamentu Republike Gvatemale, SIECA-i i Parlacenu.

(1)  SL C 301 E, 13.12.2007., str. 257.

(2)  SL C 434, 23.12.2015., str. 181.

(3)  Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0020.


18.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 252/201


P8_TA(2017)0048

Moguće promjene i prilagodbe aktualnog institucijskog ustroja Europske unije

Rezolucija Europskog parlamenta od 16. veljače 2017. o mogućim promjenama i prilagodbama aktualnog institucijskog ustroja Europske unije (2014/2248(INI))

(2018/C 252/22)

Europski parlament,

uzimajući u obzir prije svega članke 1., 2., 3., 6., 9., 10., 14., 15., 16., 17., 48. i 50. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) i članke 119., 120.-126., 127.-133., 136.-138., 139.-144., 194. i 352. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) i pripadajuće protokole,

uzimajući u obzir Povelju o temeljnim pravima Europske unije,

uzimajući u obzir izvješće od 22. lipnja 2015. koje je predsjednik Europske komisije sastavio u bliskoj suradnji s predsjednicima Europskog vijeća, Europskog parlamenta, Europske središnje banke i Euroskupine naslovljeno „Dovršetak europske ekonomske i monetarne unije” („Izvješće petorice predsjednika”) (1),

uzimajući u obzir svoju zakonodavnu rezoluciju od 19. studenoga 2013. o nacrtu Uredbe Vijeća kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir (VFO) za razdoblje od 2014. do 2020. (2) i svoju Odluku od 19. studenog 2013. o sklapanju međuinstitucionalnog sporazuma između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i dobrom financijskom upravljanju (3),

uzimajući u obzir VFO (4) i Međuinstitucijski sporazum (5) kako je usvojen 2. prosinca 2013.,

uzimajući u obzir konačno izvješće i preporuke Skupine na visokoj razini za vlastita sredstva iz prosinca 2016 (6),

uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 18. i 19. veljače 2016. u pogledu novog dogovora za Ujedinjenu Kraljevinu unutar Europske unije, koji su postali nevažeći zbog odluke Ujedinjene Kraljevine o napuštanju Unije,

uzimajući u obzir rezultat glasovanja na referendumu u Ujedinjenoj Kraljevini o članstvu u Europskoj uniji da se napusti Uniju,

uzimajući u obzir Standard Eurobarometer 84 (Standardno istraživanje Eurobarometra br. 84) od jeseni 2015. naslovljeno „Javno mnijenje u Europskoj uniji” te posebno istraživanje Barometer Europskog parlamenta iz lipnja 2016. naslovljeno „Europljani 2016. – percepcija i očekivanja, borba protiv terorizma i radikalizacije”,

uzimajući u obzir Mišljenje 2/13 Suda Europske unije o nacrtu sporazuma o pristupanju EU-a Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Europska konvencija o ljudskim pravima”) (7),

uzimajući u obzir odluku Europskog vijeća od 28. lipnja 2013. o utvrđivanju sastava Europskog parlamenta (8),

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. prosinca 2013. o ustavnim problemima višerazinskog upravljanja u Europskoj uniji (9),

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. travnja 2014. o pregovorima o Višegodišnjem financijskom okviru 2014. – 2020.: pouke koje treba izvući i smjernice za budućnost (10),

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 22. studenog 2012. o izborima za Europski parlament 2014. (11) i svoju Rezoluciju od 4. srpnja 2013. o unapređenju praktičnih rješenja za održavanje izbora za Europski parlament 2014. (12),

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 20. studenoga 2013. o utvrđivanju sjedišta institucija Europske unije (13),

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 28. listopada 2015. o europskoj građanskoj inicijativi (14),

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. studenoga 2015. o reformi izbornog zakona Europske unije (15) i svoj prijedlog za izmjenu Akta o izboru zastupnika u Europski parlament neposrednim općim izborima,

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 28. lipnja 2016. o odluci o napuštanju EU-a na temelju ishoda referenduma održanog u Ujedinjenoj Kraljevini (16),

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. veljače 2017. o poboljšanju funkcioniranja Europske unije razvijanjem potencijala sadržanog u Ugovoru iz Lisabona (17),

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. veljače 2017. o proračunskom kapacitetu europodručja (18),

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. listopada 2016. s preporukama Komisiji o uspostavi mehanizma EU-a za demokraciju, vladavinu prava i temeljna prava (19),

uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2016/1624 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. rujna 2016. o europskoj graničnoj i obalnoj straži (20),

uzimajući u obzir mišljenja Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 16. rujna 2015. (21) i Odbora regija od 8. srpnja 2015. (22),

uzimajući u obzir deklaraciju „Snažnija europska integracija: put prema naprijed” predsjednika talijanskog (Camera dei Deputati), francuskog (Assemblée nationale), njemačkog (Bundestag) i luksemburškog (Chambre des Députés) parlamenta potpisanu 14. rujna 2015., koju trenutačno podupire nekoliko domova nacionalnih parlamenta u EU-u,

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 31. siječnja 2013. naslovljeno „Jačanje građanstva EU-a: promicanje biračkih prava građana EU-a” (23),

uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

uzimajući u obzir izvješće Odbora za ustavna pitanja i mišljenja Odbora za proračune i Odbora za proračunski nadzor (A8-0390/2016),

A.

budući da se ovom rezolucijom žele ponuditi rješenja do kojih se ne može doći korištenjem alata dostupnih na temelju Ugovora u njihovom sadašnjem obliku i koji će stoga postati mogući tek nakon njihove buduće izmjene kad se ispune preduvjeti;

B.

budući da su nesposobnost institucija EU-a da se nose s dubokim i višestrukim krizama kroz koje Unija trenutno prolazi, a koje su prozvane „polikrizom” te financijske, gospodarske, društvene, socijalne i migracijske posljedice tih kriza, kao i jačanje populističkih stranaka i nacionalističkih pokreta doveli do povećanog nezadovoljstva sve većeg dijela stanovništva funkcioniranjem trenutačnog Europske unije u njezinom trenutačnom obliku;

C.

budući da države članice pojedinačno ne mogu riješiti te znatne europske izazove i da se oni mogu riješiti samo zajedničkim odgovorom Europske unije;

D.

budući da je napredak u smjeru Unije koja zaista može ostvariti svoje ciljeve otežan neuspješnim upravljanjem zbog stalne i sustavne želje da se odluke u Vijeću donose jednoglasno (što se još uvijek temelji na tzv. luksemburškom kompromisu) i nepostojanjem vjerodostojne jedinstvene izvršne vlasti koja bi imala potpuni demokratski legitimitet i nadležnost za provedbu djelotvornih mjera u širokom spektru politika; budući da nedavni primjeri poput neodgovarajućeg upravljanja migracijskim tokovima, usporene sanacije banaka nakon izbijanja financijske krize i izostanka neposrednog zajedničkog odgovora na unutarnju i vanjsku prijetnju terorizma dobro pokazuju nesposobnost Unije za djelotvorno i brzo reagiranje;

E.

budući da EU ne može ispuniti očekivanja europskih građana jer se Ugovori ne iskorištavaju u potpunosti i ne nude sve potrebne instrumente, nadležnosti i postupke odlučivanja za učinkovito postizanje tih zajedničkih ciljeva;

F.

budući da je taj problem, u kombinaciji s nedostatkom zajedničke vizije država članica u pogledu budućnosti našeg kontinenta, doveo do nezapamćene razine euroskepticizma koja vodi do povratka nacionalizmu i predstavlja opasnost od ugrožavanja Unije, pa čak i njezinog raspada;

G.

budući da je, umjesto da jača Uniju, sustav u kojem države članice pribjegavaju rješenjima „à la carte”, a koji je Ugovor iz Lisabona dodatno produbio, učinio Uniju kompleksnijom i doveo do izražaja njezinu unutarnju diferencijaciju; budući da su, unatoč fleksibilnosti koju nude Ugovori, kroz primarno pravo odobrena brojna izuzimanja država članica i da je to dovelo do netransparentnog sustava preklapajućih krugova suradnje te onemogućilo demokratski nadzor i odgovornost;

H.

budući da su u Ugovorima ponuđeni oblici fleksibilne i diferencirane integracije na razini sekundarnog prava u obliku instrumenata pojačane i strukturirane suradnje, koji bi se trebali primjenjivati samo na određen broj politika, a u isto vrijeme biti uključivi kako bi se i drugim državama članicama dozvolilo sudjelovanje; budući da je učinak pojačane suradnje ostao ograničen dvadeset godina nakon uvođenja tih instrumenata; budući da je pojačana suradnja odobrena u tri slučaja, i to za zajednička pravila za primjenjivo pravo o razvodima međunarodnih parova, europski patent s jedinstvenim učinkom i uvođenje poreza na financijske transakcije (FTT); budući da se pojačanom suradnjom mora koristiti kao prvim korakom ka integraciji politika kao što su zajednička sigurnosna i obrambena politika, a ne kao načinom za olakšavanje rješenja „à la carte”;

I.

budući da je potrebno očuvati metodu zajednice, a ne je potkopavati međuvladinim rješenjima, čak ni u područjima u kojima sve države članice ne ispunjavaju uvjete za sudjelovanje;

J.

međutim, budući da je euro Unijina valuta (članak 3. stavak 4. UEU-a), Ujedinjena Kraljevina je dobila izuzeće (Protokol br. 15), Danska ima izuzeće na temelju ustava (Protokol br. 16), Švedska više ne slijedi konvergencijske kriterije za euro, a Grčka bi mogla napustiti sustav jedinstvene valute, o čemu je otvoreno raspravljalo Europsko vijeće; budući da sve države članice imaju obvezu pristupiti monetarnoj uniji jednom kada ispune sve zadane uvjete, a nije zadan raspored za prihvaćanje eura u državama članicama nakon što je ta valuta uspostavljena;

K.

budući da su Ujedinjena Kraljevina i Irska dobile izuzeće u pogledu Schengena, slobodnog kretanja ljudi i ukidanja granične kontrole na unutarnjim granicama, što je sve formalno dio Ugovora; budući da četiri druge države članice također ne poštuju te odredbe unatoč tome što su obvezne poštovati ih, dok je trima državama koje nisu članice Europske unije pružena mogućnost primjene tih odredbi; budući da se takvom rascjepkanošću sprečava potpuno ukidanje preostalih unutarnjih granica, ali i otežava uspostavljanje istinskog unutarnjeg tržišta i potpuno integriranog područja slobode, sigurnosti i pravde; podsjeća da integracija u schengensko područje mora ostati cilj za sve države članice EU-a;

L.

budući da bi klauzule o izuzimanju pojedinih država članica ugrozile ujednačenu primjenu prava Unije, pretjerano usložnile upravljanje, ugrozile koheziju Unije i potkopale solidarnost među građanima Unije;

M.

budući da je od Ugovora iz Lisabona Europsko vijeće, dodatno potaknuto financijskom, migracijskom i sigurnosnom krizom, proširilo svoje nadležnosti i na svakodnevno upravljanje zahvaljujući usvajanju međuvladinih instrumenata izvan okvira EU-a, unatoč činjenici da njegova uloga nije obnašati zakonodavnu ulogu, nego pružiti Uniji potreban poticaj za njezin razvoj i definirati opći politički smjer i prioritete (članak 15. stavak 1. UEU-a);

N.

budući da je, zbog uvjeta da se u Europskom vijeću odluke trebaju donositi jednoglasno i nesposobnosti te institucije da tu jednoglasnost postigne, došlo do usvajanja međuvladinih sporazuma izvan okvira EU-a, kao što su Europski stabilizacijski mehanizam (ESM), Ugovor o stabilnosti, koordinaciji i upravljanju u ekonomskoj i monetarnoj uniji (TSCG ili „fiskalni pakt”); budući da isto vrijedi i za dogovor s Turskom o sirijskoj izbjegličkoj krizi;

O.

budući da je jasno da se otpornost europodručja, uključujući i dovršenje bankovne unije, ne može postići bez daljnjih koraka fiskalne konsolidacije popraćenih uspostavom pouzdanijeg, djelotvornijeg i demokratskijeg oblika upravljanja, iako je člankom 16. TSCG-a propisano da se u roku od pet godina od dana stupanja Ugovora na snagu (do 1. siječnja 2018.) moraju poduzeti koraci potrebni da bi se fiskalni pakt uključio u pravni okvir Unije i iako su slične odredbe uključene u međuvladin Sporazum o prijenosu i objedinjavanju doprinosa u Jedinstveni fond za sanaciju;

P.

budući da ovaj novi sustav upravljanja podrazumijeva da bi Europska komisija trebala postati prava vlada koja je odgovorna Parlamentu i u stanju oblikovati i provoditi za europodručje prijeko potrebnu zajedničku monetarnu, fiskalnu i makroekonomsku politiku te koja ima riznicu i proračun razmjeran veličini zadataka koji je čekaju; budući je uz mjere u okviru postojećeg primarnog prava za to potrebna i reforma Ugovora iz Lisabona;

Q.

budući da je to također slučaj za potrebnu reformu i modernizaciju financijskih sredstava cijele Europske unije; budući da je sporazum o trenutačnom višegodišnjem financijskom okviru (VFO) postignut tek nakon dugih i napornih pregovora te da je popraćen odlukom o uspostavi skupine na visokoj razini za pregled sustava prihoda Unije temeljenog na „vlastitim sredstvima”, koja treba podnijeti izvješće tijekom 2016.; budući da trenutačni VFO ozbiljno ograničava financijsku i političku autonomiju Unije jer većinu prihoda čine nacionalni doprinosi država članica, a velik dio rashoda već je predodređen za vraćanje tim istim državama članicama; budući da su nacionalni doprinosi proračunu EU-a temeljeni na BNP-u/BND-u postali daleko najveći izvor prihoda;

R.

budući da je trenutačni VFO nominalno inferioran u usporedbi s prethodnim, dok okolnosti zahtijevaju velike proračunske napore za pomoć izbjeglicama i poticanje gospodarskog rasta, socijalne kohezije i financijske stabilnosti;

S.

budući da jednoglasnost potrebna u pitanjima porezne politike predstavlja prepreku dokidanju poreznih oaza na području Europske unije i štetnih poreznih politika država članica; budući da se mnogima od tih praksi narušava funkcioniranje unutarnjeg tržišta, ugrožava dohodak država članica i u konačnici teret prebacuje na građane te mala i srednja poduzeća;

T.

budući da je Europska unija ustavni sustav utemeljen na vladavini prava; budući da se Ugovori moraju izmijeniti kako bi Sud Europske unije dobio nadležnost za sve aspekte prava EU-a, u skladu s načelom podjele ovlasti;

U.

budući da je EU također utemeljen na vrijednostima poštovanja ljudskog dostojanstva, slobode, demokracije, jednakosti, vladavine prava i poštovanja ljudskih prava, kojima su obuhvaćena i prava pripadnika manjina; budući da su se postojeći instrumenti EU-a za ocjenjivanje i sankcioniranje država članica zbog kršenja tih načela pokazali nedovoljnima; budući da postupci za utvrđivanje povrede pokrenuti protiv određenih pravnih akata ili mjera države članice koja krši pravo EU-a nisu prikladni za rješavanje sustavnog kršenja temeljnih vrijednosti EU-a; budući da je, u skladu s člankom 7. stavkom 1. UEU-a, Vijeće obvezno djelovati na temelju većine od četiri petine svojih članica pri određivanju ozbiljne opasnosti od povrede temeljnih prava i da, u skladu s člankom 7. stavkom 2. UEU-a, Europsko vijeće djeluje na temelju jednoglasne potpore pri određivanju postojanja ozbiljnih i kontinuiranih povreda; budući da zbog toga nije došlo do pozivanja ni na preventivne mjere iz članka 7. stavka 1. UEU-a ni na mehanizam za sankcioniranje iz članka 7. stavaka 2. i 3. UEU-a;

V.

budući da se čini da EU ima veću mogućnost utjecati na politike država članica o temeljnim pravima, vladavini prava i korupciji kada zemlje još imaju status kandidatkinja za ulazak u Uniju; budući da bi se mehanizam vladavine prava trebao jednako snažno primjenjivati na sve države članice;

W.

budući da je ova revizija potrebna i kako bi se uravnotežio i od temelja obnovio način funkcioniranja Unije u cilju smanjivanja birokratskog donošenja akata i djelotvornijeg kreiranja politika koje bi bolje odgovaralo potrebama građana; budući da su Uniji potrebne adekvatne nadležnosti kako bi postigla napredak ka postizanju utvrđenih ciljeva u koje se ubrajaju dovršavanje jedinstvenog tržišta, što uključuje energetsku uniju, osiguravanje socijalne kohezije i punog zaposlenja, pošteno i zajedničko upravljanje migracijama i sustavom azila te unutarnja i vanjska sigurnosna politika;

X.

budući da su izgradnja sustavnog dijaloga s organizacijama civilnog društva i jačanje socijalnog dijaloga na svim razinama u skladu s načelom utvrđenim u članku 11. UFEU-a ključni za prevladavanje skepticizma u pogledu eura i za ponovno potvrđivanje važnosti europske dimenzije temeljene na solidarnosti, socijalne kohezije i izgradnje participativne i uključive demokracije, kao dopune predstavničkoj demokraciji;

Y.

budući da se tijekom posljednjeg desetljeća sigurnosna situacija u Uniji znatno pogoršala, posebno u našem susjedstvu, te da države članice više ne mogu same jamčiti svoju unutarnju i vanjsku sigurnost;

Z.

budući da je padom obrambenih sposobnosti Europe ograničena i njezina sposobnost da širi stabilnost izvan svojih granica; budući da je s time usko povezana i nespremnost SAD-a da kao država saveznica intervenira ako Europa nije spremna preuzeti svoj dio odgovornosti; budući da obrambenu politiku u EU-u treba jačati i da treba uspostaviti sveobuhvatno političko i vojno partnerstvo između EU-a i NATO-a, istodobno omogućujući Uniji da djeluje samostalno u operacijama u inozemstvu, uglavnom kako bi stabilizirala svoje susjedstvo; budući da to znači da je potrebna intenzivnija suradnja među državama članicama, kao i integracija dijela njihovih obrambenih kapaciteta u Europsku zajednicu za obranu, u skladu s novom europskom sigurnosnom strategijom;

AA.

budući da nije upotrijebljena nijedna od prijelaznih klauzula iz Ugovora iz Lisabona namijenjenih za pojednostavljenje reforme upravljanja Unijom te da u trenutačnim okolnostima to nije vjerojatno; budući da je, suprotno tomu, zbog odluke Europskog vijeća od 18. i 19. lipnja 2009. o smanjenju broja povjerenika koje je predviđeno Ugovorom iz Lisabona, klauzula o isključenju odmah upotrijebljena;

AB.

budući da su izbori za Europski parlament iz 2014. po prvi puta izravno doveli do nominacije kandidata za predsjednika Komisije; budući da, unatoč tomu, građani nažalost nisu mogli izravno glasovati za kandidate; budući da bi se nadnacionalni karakter europskih izbora trebao dodatno ojačati uvođenjem jasne pravne osnove kako bi se osiguralo da se taj novi sustav očuva i razvija; budući da građani ne mogu shvatiti povezanost predsjednika Komisije i Europskog vijeća;

AC.

budući da je referendumom Ujedinjene Kraljevine o istupanju iz Europske unije reforma Unije postala dramatično hitnija; budući da se pri pregovaranju o mehanizmu istupanja Ujedinjene Kraljevine mora uzeti u obzir okvir za buduće odnose Ujedinjene Kraljevine s Unijom; budući da se taj sporazum mora zaključiti u skladu s člankom 218. stavkom 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije te da ga u ime Unije mora zaključiti Vijeće nakon što donese odluku kvalificiranom većinom i uz prethodno dobivenu suglasnost Europskog parlamenta; budući da bi Europski parlament stoga trebao biti potpuno uključen u cijeli postupak pregovora;

AD.

budući da bi istupanje Ujedinjene Kraljevine stvorilo priliku da se smanji složenost Unije i razjasni značenje članstva u Uniji; budući da je u budućnosti za odnose EU-a s nečlanicama u susjedstvu (Ujedinjena Kraljevina, Norveška, Švicarska, Turska, Ukrajina itd.) potreban jasan okvir; budući da su već utemeljitelji Unije predvidjeli svojevrsni „status pridružene države”;

AE.

budući da je u pogledu ovog važnog zadatka Europskom parlamentu Ugovorima dodijeljeno šest ovlasti, i to: pravo na predlaganje izmjena Ugovora (članak 48. stavak 2. UEU-a), pravo da savjetuje Europsko Vijeće o izmjeni Ugovora (članak 48. stavak 3. prvi podstavak UEU-a), pravo na inzistiranje da se sazove konvencija protivno želji Europskog vijeća (članak 48. stavak 3. drugi podstavak UEU-a), pravo na savjetovanje o odluci Europskog vijeća o izmjeni svih ili određenih odredaba trećeg dijela Ugovora o funkcioniranju Europske unije (članak 48. stavak 6. drugi podstavak UEU-a), pravo na iniciranje preraspodjele mjesta u Parlamentu prije sljedećih izbora (članak 14. stavak 2. UEU-a) i pravo na predlaganje jedinstvenog izbornog postupka (članak 223. stavak 1. UFEU-a);

AF.

budući da je ulogu Europskog gospodarskog i socijalnog odbora (EGSO) i Odbora regija (OR) kao institucionalnih predstavnika organizacija civilnog društva, kao i regionalnih i lokalnih dionika, potrebno zaštititi s obzirom na to da su njihova mišljenja doprinos većem demokratskom legitimitetu oblikovanja politika i zakonodavnih postupaka;

AG.

budući da jasna većina regionalnih i lokalnih vlasti u Uniji putem Odbora regija dosljedno zagovara integriraniji EU-u s učinkovitim upravljanjem;

1.

smatra da je vrijeme upravljanja krizom s pomoću ad hoc i inkrementalnih odluka prošlo jer se takvim upravljanjem često dolazi samo do nedovoljnih i zakašnjelih mjera; uvjeren je da je sada pravo vrijeme da se dobro razmisli o početku uklanjanja nedostataka u pogledu upravljanja Europskom unijom provođenjem sveobuhvatne i dubinske reforme Ugovora iz Lisabona; smatra da je u međuvremenu moguće doći do kratkoročnih i srednjoročnih rješenja iskorištavanjem punog potencijala Ugovora u njihovom sadašnjem obliku;

2.

napominje da bi reforma Unije trebala voditi modernizaciji Unije zahvaljujući uspostavi novih i djelotvornih europskih kapaciteta i instrumenata te veće demokratizacije postupaka odlučivanja, umjesto ponovne nacionalizacije zbog jačanja modela suradnje između vlada;

3.

ističe da nedavne ankete Eurobarometra pokazuju da su građani EU-a, unatoč tome što je uvriježeno upravo suprotno mišljenje, još uvijek u potpunosti svjesni važnosti istinskih europskih rješenja (24) te da ih i dalje podupiru, među ostalim, u područjima sigurnosti, obrane i migracije;

4.

s velikom zabrinutošću primjećuje sve veće grupiranje pojedinih država članica koje škodi ujedinjenosti Unije jer uzrokuje nedostatak transparentnosti i umanjuje povjerenje građana; smatra da je EU-27 odgovarajući format za provedbu rasprave o budućnosti Unije; naglašava da bi rascjepkanost rasprave na razne oblike ili skupine država članica bila kontraproduktivna;

5.

ističe da se sveobuhvatna demokratska reforma Ugovora mora postići razmatanjem budućnosti EU-a te usuglašavanjem oko vizije za sadašnje i buduće generacije europskih građana, što bi dovelo do uspostavljanja uključive konvencije u kojoj bi sudjelovali predstavnici nacionalnih parlamenata, vlada svih država članica, Komisije, Europskog parlamenta i savjetodavnih tijela EU-a kao što su Odbor regija i Europski gospodarski i socijalni odbor, a tim bi se stvorila i prikladna platforma za takvo razmatranje i uspostavljanje odnosa s europskim građanima i civilnim društvom;

Završiti s Europom „à la carte”

6.

žali zbog činjenice što, svaki put kada Europsko vijeće odluči primijeniti međuvladine metode i zaobići „metodu Zajednice” ili „metodu Unije” definirane u Ugovorima, dođe do srozavanja učinkovitosti donošenja politika, ali i porasta netransparentnosti te smanjenja demokratske odgovornosti i nadzora; smatra da je diferencirana metoda zamisliva samo kao privremen korak na putu ka učinkovitijem i integriranijem donošenju politika u EU-u;

7.

smatra da je „metoda Unije” jedina demokratska metoda donošenja zakona kojom se jamči da će svi interesi biti uzeti u obzir, a prije svega zajednički europski; pod „metodom Unije” podrazumijeva zakonodavni postupak u okviru kojeg Komisija, u sklopu svojih nadležnosti izvršnog tijela pokreće zakonodavni postupak, a Parlament, koji predstavlja građane, i Vijeće, koje predstavlja države, suodlučuju većinskim glasanjem, dok obveze jednoglasnog donošenja odluka u Vijeću postaju apsolutne iznimke te Sud nadzire postupak i vrši konačnu sudsku kontrolu; ustraje u tome da bi „metodu Unije” trebalo poštovati čak i u hitnim slučajevima;

8.

smatra da je u tim okolnostima ključno potvrditi zadatak stvaranja „sve tješnje povezane unije među narodima Europe” (članak 1. UEU-a) kako bi se ublažile sve tendencije razilaženja i još jednom razjasnile moralna, politička i povijesna svrha te ustavna narav EU-a;

9.

predlaže da se zahtjevi za uspostavljanje poboljšane i strukturirane suradnje učine manje restriktivnima, među ostalim smanjenjem najmanjeg broja država članica sudionica;

10.

predlaže da se prilikom sljedeće revizije Ugovora racionaliziraju trenutačno kaotične razlike okončavanjem, ili barem drastičnim smanjenjem, prakse klauzula o izuzimanju i sudjelovanju te iznimaka za pojedinačne države članice na razini primarnog prava EU-a;

11.

preporučuje definiranje i razvijanje partnerstva kako bi se uspostavio krug partnera oko EU-a za države koje ne mogu ili ne žele pristupiti Uniji, ali unatoč tome žele blisko surađivati s EU-om; smatra da bi ta povezanost trebala biti popraćena obvezama koje odgovaraju eventualnim pravima kao što je financijski doprinos i, što je važnije, poštovanje temeljnih vrijednosti Unije te vladavine prava;

12.

vjeruje da bi trebalo očuvati jedinstveni institucionalni okvir u cilju postizanja zajedničkih ciljeva Unije i jamčenja načela jednakosti svih građana i država članica;

Istupanje Ujedinjene Kraljevine iz Europske unije

13.

napominje da bi ta nova vrsta partnerstva mogla biti jedan od načina da se poštuje odluka većine građana Ujedinjene Kraljevine da napuste EU; naglašava da se njihova volja mora poštovati jer povlačenje Ujedinjene Kraljevine kao jedne od većih država članica i kao najveće države članice izvan europodručja utječe na snagu i institucijsku ravnotežu Unije;

14.

ponovno potvrđuje da su ustavni elementi Unije, posebno cjelovitost jedinstvenog tržišta i činjenica da se ona ne može odvojiti od četiri temeljne slobode Unije (slobodno kretanje kapitala, osoba, robe i usluga), ključni i nedjeljivi stupovi Unije, kao što je i postojanje pravne države za koje jamči Sud Europske unije; ponovno potvrđuje da ova ustavna cjelovitost ne smije propasti tijekom pregovora za izlazak Ujedinjene Kraljevine iz Unije;

15.

poziva da se sjedišta Europskog nadzornog tijela za bankarstvo i Europske agencije za lijekove, koja se trenutačno nalaze u Londonu, presele u drugu državu članicu, s obzirom na odluku građana Ujedinjene Kraljevine o istupanju iz EU-a;

Novo gospodarsko upravljanje za gospodarski rast, socijalnu koheziju i financijsku stabilnost

16.

vrlo je zabrinut zbog rastućih gospodarskih i socijalnih razlika te nedostatka ekonomskih reformi i financijske stabilnosti u Ekonomskoj i monetarnoj uniji (EMU), kao i zbog smanjenja konkurentnosti gospodarstava mnogih njezinih članica, čemu je razlog, prije svega, izostanak zajedničke fiskalne i gospodarske politike; stoga smatra da zajednička fiskalna i ekonomska politika trebaju biti u zajedničkoj nadležnosti Unije i država članica;

17.

smatra da se, nažalost, u njihovom postojećem obliku ni Paktom o stabilnosti i rastu ni klauzulom o zabrani sanacije javnim sredstvima (članak 125. UFEU-a) ne postižu željena rješenja; smatra da EU mora odbaciti pokušaje povratka na protekcionističke nacionalne politike te da i u budućnosti treba ostati otvoreno gospodarstvo; upozorava da se to ne može postići ukidanjem socijalnog modela;

18.

isto tako napominje da se trenutačnim sustavom ne osigurava dovoljna razina nacionalne odgovornosti za preporuke po državama; u tom je pogledu zainteresiran za potencijal savjetodavnog Europskog fiskalnog odbora i njegove buduće zadaće savjetovanja Komisije o odgovarajućoj fiskalnoj politici za europodručje u cjelini;

19.

svjestan je potrebe da se revidira učinkovitost mnogih mjera za upravljanje krizom koje je donio EU i da se određeni postupci donošenja odluka kodificiraju u primarnom pravu, kao i potrebe da se konsolidira pravni temelj novog regulatornog okvira za financijski sektor; slaže se s izvješćem petorice predsjednika prema kojem „otvorena metoda koordinacije” kao temelj europske ekonomske strategije ne funkcionira;

20.

stoga, uz Pakt o stabilnosti i rastu, predlaže usvajanje „kodeksa konvergencije” kao pravnog akta koji bi se donio u redovnom zakonodavnom postupku i kojim bi se postavili ciljevi konvergencije (u područjima oporezivanja, tržišta rada, ulaganja, produktivnosti, socijalne kohezije te administrativnih kapaciteta i dobrog upravljanja); ustraje u tome da bi unutar okvira ekonomskog upravljanja poštovanje kodeksa konvergencije trebalo biti preduvjet za potpuno sudjelovanje u fiskalnom kapacitetu europodručja i svaka bi država članica trebala podnijeti prijedloge o načinu ispunjavanja kriterija kodeksa konvergencije; ističe da su standardi i fiskalni poticaji definirani u rezoluciji o proračunskom kapacitetu europodručja;

21.

smatra da je snažna socijalna dimenzija prijeko potrebna za sveobuhvatni EMU te da članak 9. UFEU-a u svojem postojećem obliku nije dostatan za jamčenje odgovarajuće ravnoteže između socijalnih prava i ekonomskih sloboda; stoga traži da ta prava imaju jednak status i da se zaštiti dijalog između socijalnih partnera;

22.

poziva na ugrađivanje Ugovora o stabilnosti, koordinaciji i upravljanju u ekonomskoj i monetarnoj uniji (Fiskalni pakt) u pravni okvir EU-a te na uključivanje Europskog stabilizacijskog mehanizma i jedinstvenog sanacijskog fonda u pravo EU-a na temelju sveobuhvatne procjene njihove provedbe te uz odgovarajući demokratski nadzor od strane Parlamenta, čime bi se osiguralo da su nadzor i odgovornost u nadležnosti onih koji njima doprinose; također poziva na daljnje razvijanje međuparlamentarne konferencije predviđene člankom 13. fiskalnog pakta kako bi se stvorio prostor za značajnu i pravovremenu raspravu između Europskog parlamenta i nacionalnih parlamenata, gdje to bude potrebno;

23.

smatra da su za poboljšanje financijske stabilnosti, ublažavanje prekograničnih asimetričnih i simetričnih šokova, smanjivanje učinaka recesije i osiguravanje odgovarajuće razine ulaganja europodručju potrebni fiskalni kapacitet utemeljen na istinskim vlastitim sredstvima i europska riznica sposobna za zaduživanje; ističe da bi se ta riznica trebala uspostaviti u Komisiji, biti odgovorna Parlamentu i Vijeću i podložna njihovom demokratskom nadzoru;

24.

ističe da su, zbog pridržavanja propisa koje je ključno za funkcioniranje ekonomske i monetarne unije, potrebne rukovodeće funkcije snažnije od onih koje trenutno pruža Komisija i/ili Euroskupina te potpuni demokratski sustav međusobne kontrole uključivanjem Europskog parlamenta u sve dijelove Ekonomske i monetarne unije; istovremeno vjeruje da se mora osigurati odgovornost na razini na kojoj se donose ili provode odluke, pri čemu nacionalni parlamenti pažljivo nadziru nacionalne vlade, a Europski parlament pažljivo nadzire europsku izvršnu vlast, a sve s ciljem poboljšanja vlasništva;

25.

stoga poziva da se izvršna vlast koncentrira u Komisiji, koja bi imala ulogu ministra financija EU-a, tako da je se osposobi za formuliranje i provedbu zajedničke ekonomske politike EU-a kojom bi se kombinirali makroekonomski, fiskalni i monetarni instrumenti financirani iz fiskalnih kapaciteta europodručja; ministar financija trebao bi biti odgovoran za rad Europskog stabilizacijskog mehanizma i drugih zajedničkih instrumenata, uključujući i proračunski kapacitet, te biti jedini vanjski predstavnik europodručja u međunarodnim organizacijama, posebno u financijskom sektoru;

26.

smatra da se ministru financija trebaju dodijeliti razmjerne ovlasti za intervenciju kako bi mogao nadzirati pridržavanje kodeksa konvergencije te ovlasti za korištenje ranije spomenutih fiskalnih poticaja;

27.

smatra da je potrebno, ne dovodeći u pitanje zadaće Europskog sustava središnjih banaka, Europskom stabilizacijskom mehanizmu dati ulogu prvog krajnjeg zajmodavca za financijske institucije koje se nalaze pod nadzorom i kontrolom Europske središnje banke; povrh toga smatra nužnim da Europska središnja banka uživa sve ovlasti federalne rezerve, ali da pritom zadrži svoju neovisnost;

28.

naposljetku poziva da se, korak po korak, čim prije dovrši uspostavljanje bankovne unije i unije tržišta kapitala po prioritetnom postupku;

29.

smatra da je nužno ukinuti zahtjev u pogledu jednoglasnosti za određene porezne prakse kako bi se EU-u omogućilo da očuva pravično i neometano funkcioniranje unutarnjeg tržišta i kako bi se izbjegla štetna porezna konkurencija među državama članicama; poziva na borbu protiv poreznih prijevara, izbjegavanja plaćanja poreza i poreznih oaza kao temeljni cilj Europske unije;

Novi izazovi

30.

uviđa geopolitičku, gospodarsku i ekološku potrebu za stvaranjem istinske europske energetske unije; ističe da su klimatske promjene jedan od ključnih globalnih izazova s kojima se EU suočava; ističe da je, uz potrebu da se Sporazum iz Pariza u potpunosti ratificira i provede te da se sukladno tome prilagode obvezujući ciljevi i mjere EU-a, nužno uklanjanje ograničenja prema kojem se politikom EU-a ne smije utjecati na pravo države da utvrđuje uvjete za iskorištavanje svojih energetskih resursa, svoj izbor među različitim izvorima energije i opću strukturu svoje opskrbe energijom (članak 194. stavak 2. UFEU-a) kako bi se osigurala uspješna provedba zajedničkih politika u pogledu korištenja čistih i obnovljivih izvora energije;

31.

naglašava da se i za Uniju i za sve države članice u ugovore mora uključiti odredba o razvoju novih i obnovljivih energenata kao prioritet i primarni cilj;

32.

napominje da je Ugovorima predviđeno dovoljno načina za uspostavu humanog i funkcionalnog sustava upravljanja migracijama i sustavom azila, uključujući Europsku graničnu i obalnu stražu, i pozdravlja napredak postignut u tom pogledu; ipak, smatra da su Ugovori, posebno članak 79. stavak 5. UFEU-a, previše restriktivni s obzirom na druge aspekte migracije, prije svega s obzirom na uspostavu istinskog europskog sustava legalne migracije; ističe da budući sustav upravljanja migracijama EU-a mora biti u sinergiji sa sustavom inozemne pomoći i vanjskom politikom EU-a i sjediniti nacionalne kriterije za odobravanje azila te pristup tržištu rada; inzistira na tome da je potreban demokratski nadzor od strane Parlamenta kad je riječ o provedbi granične kontrole, sporazumima s trećim zemljama koji uključuju suradnju u pogledu ponovnog prihvata i povratka, politike azila i migracijske politike, te na tome da se zaštita nacionalne sigurnosti ne može koristiti kao izgovor za izbjegavanje europskog djelovanja;

33.

smatra da je s obzirom na intenzitet terorističke prijetnje potrebno povećati kapacitete EU-a za borbu protiv terorizma i međunarodnog organiziranog kriminala; naglašava da bi, osim jačanja koordinacije među nadležnim tijelima i agencijama u državama članicama, Europol i Eurojust trebali dobiti istinsku nadležnost i kapacitete za istragu i kazneni progon tako da se preoblikuju u istinski europski ured za provedbu istraga i protuterorističko djelovanje, uz obvezan parlamentarni nadzor;

34.

zaključuje da su brojni teroristički napadi počinjeni na europskom tlu pokazali kako bi se sigurnost mogla bolje zajamčiti da nije u isključivoj nadležnosti država članica; stoga predlaže da se nadležnost nad sigurnošću podijeli kako bi se olakšalo uspostavljanje europskih istražnih i obavještajnih kapaciteta pod Europolom i pod nadzorom sudske vlasti; utvrđuje da u međuvremenu, u skladu s člankom 73. UFEU-a, države članice ništa ne sprečava da uspostavljaju ovakve oblike suradnje između svojih služba;

Jačanje naše vanjske politike

35.

kako je već naveo u svojoj rezoluciji od 16. veljače 2017. o poboljšanju funkcioniranja Europske unije na temelju potencijala Ugovora iz Lisabona, žali što EU nije u većoj mjeri razvio svoju sposobnost da dogovara i provodi zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku (ZVSP); primjećuje da njegovi napori uloženi u pokretanje zajedničke sigurnosne i obrambene politike nisu bili osobito uspješni, osobito u pogledu raspodjele troškova i odgovornosti;

36.

napominje da EU samo poboljšanjem zajedničke vanjske i sigurnosne politike može dati uvjerljive odgovore na nove sigurnosne prijetnje i izazove i tako se boriti protiv terorizma i uspostaviti mir, stabilnost i red u svojem susjedstvu;

37.

ponavlja da bi se u skladu s odredbama Ugovora iz Lisabona mogao i trebao ostvariti veći napredak, među ostalim i u pogledu korištenja odredbi o djelovanju na temelju glasanja kvalificiranom većinom, i smatra da bi potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu trebalo imenovati ministricom EU-a za vanjske poslove te da bi trebalo podržati njezina nastojanja da postane glavna vanjska predstavnica Europske unije na međunarodnim forumima, među ostalim i na razini UN-a; smatra da bi ministar vanjskih poslova trebao imati ovlasti za imenovanje političkih zamjenika; predlaže preispitivanje funkcionalnosti postojeće Europske službe za vanjsko djelovanje, uključujući potrebu za prikladnim proračunskim sredstvima;

38.

ističe potrebu za brzim uspostavljanjem europske obrambene unije kako bi se ojačali obrambeni kapaciteti teritorija EU-a koji bi, u strateškom partnerstvu s NATO-om, Uniji omogućili da autonomno djeluje u operacijama u inozemstvu, uglavnom u cilju stabiliziranja svog susjedstva i posljedičnog unapređenja uloge EU-a kao jamca vlastite obrane i sigurnosti u skladu s načelima Povelje Ujedinjenih naroda; skreće pozornost na francusko-njemačku inicijativu iz rujna 2016., kao i talijansku inicijativu iz kolovoza 2016., kojima se daje koristan doprinos rješavanju tog pitanja; naglašava da Europski parlament treba biti u potpunosti uključen u sve korake stvaranja europske obrambene unije i imati pravo pristanka u slučaju operacija u inozemstvu; s obzirom na njezinu važnost, u Ugovorima bi trebale postojati izričite odredbe o mogućnosti uspostavljanja europske obrambene unije; nadalje, uz Europsku službu za vanjsko djelovanje, trebalo bi uspostaviti Glavnu upravu za obranu u čijoj bi nadležnosti bili unutarnji aspekti zajedničke sigurnosne i obrambene politike;

39.

naglašava nužnost povećanja resursa namijenjenih zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici radi pravednije podjele troškova vojnih operacija provedenih u sklopu zajedničke sigurnosne i obrambene politike ili europske obrambene unije;

40.

predlaže uspostavu europskog obavještajnog ureda u cilju podupiranja ZVSP-a;

Zaštita temeljnih prava

41.

ponavlja da je Komisija čuvarica Ugovora i vrijednosti Unije navedenih u članku 2. UEU-a; zaključuje, na osnovi iskustva s nekoliko mogućih povreda vrijednosti Unije u nizu država članica, da je postojeći postupak iz članka 7. UEU-a manjkav i nezgrapan;

42.

ističe da su poštovanje i zaštita temeljnih vrijednosti EU-a temelji Europske unije kao zajednice utemeljene na vrijednostima i da povezuju države članice;

43.

predlaže izmjenu članka 258. UFEU-a kako bi se Komisiji izričito omogućilo da poduzme „mjeru protiv sustavnog kršenja” u slučaju država članica koje krše temeljne vrijednosti; shvaća „mjeru protiv sustavnog kršenja” kao povezivanje skupine povezanih pojedinačnih slučajeva kršenja koji ukazuju na to da određena članica ozbiljno i kontinuirano krši članak 2. UEU-a;

44.

predlaže da se, izmjenom članaka 258. i 259. UFEU-a, proširi pravo svih fizičkih i pravnih osoba na koje izravno i pojedinačno utječe određena mjera da svoj predmet upute Sudu Europske unije zbog navodnih kršenja Povelje o temeljnim pravima koja su počinile institucije EU-a ili određena država članica;

45.

preporučuje poništenje članka 51. Povelje o temeljnim pravima i preoblikovanje Povelje u Povelju Unije o pravima;

46.

smatra, štoviše, da bi građani trebali raspolagati većim brojem instrumenata participativne demokracije na razini Unije; predlaže, stoga, da se procijeni moguće uvođenje, u Ugovore, odredbe o referendumu na razini EU-a u pogledu pitanja od važnosti za djelovanje i politike Unije;

Više demokracije, transparentnosti i odgovornosti

47.

predlaže da Komisija postane glavno izvršno tijelo, odnosno vlada Unije kako bi se ojačala „metoda Unije”, povećala transparentnost i poboljšala učinkovitost i djelotvornost mjera koje se poduzimaju na razini Europske unije;

48.

ponavlja svoj poziv da se znatno smanji veličina nove Komisije i da se broj njezinih potpredsjednika smanji na dva – na ministra financija i ministra vanjskih poslova; predlaže da se to smanjenje primijeni i na Revizorski sud;

49.

pozdravlja uspješan nov postupak prema kojem političke stranke na europskoj razini promiču svoje najbolje kandidate za predsjednika europskog izvršnog tijela, kojeg bira Europski parlament na prijedlog Europskog vijeća, ali smatra da bi se oni morali moći natjecati kao službeni kandidati na sljedećim izborima u svim državama članicama;

50.

naglašava da se uključivanjem građana u politički proces zemlje u kojoj borave pomaže izgraditi europska demokracija te poziva da se izborno pravo građana koji borave u državi članici koje nisu državljani, kao što je navedeno u članku 22. UFEU-a, proširi kako bi obuhvaćalo sve preostale izbore;

51.

podupire odluku Europskog vijeća od 28. lipnja 2013. o uspostavi sustava kojim će se omogućiti da se prije svakog izbora za Europski parlament preraspodijele mjesta među državama članicama na objektivan, pošten, održiv i transparentan način, poštujući načelo opadajuće proporcionalnosti i uzimajući u obzir sve promjene u broju država članica i demografske trendove;

52.

podsjeća na brojna iznesena stajališta o tome da Europski parlament dobije jedinstveno sjedište, s obzirom na simboličku vrijednost koju bi takav potez imao i uštede koje bi se ostvarile;

53.

ponavlja svoj poziv da Europski parlament dobije jedinstveno sjedište i svoju predanost pokretanju redovitog postupka revizije Ugovora u skladu s člankom 48. UEU-a u cilju predlaganja izmjena članka 341. UFEU-a i Protokola br. 6, koje su nužne kako bi se Parlamentu omogućilo da odlučuje o utvrđivanju svojega sjedišta i o svojoj unutarnjoj organizaciji;

54.

predlaže da se sve konfiguracije Vijeća, i Europskog vijeća, pretvore u Vijeće država članica, pri čemu bi glavna zadaća Europskog vijeća bila usmjeravanje i usklađivanje ostalih konfiguracija;

55.

smatra da bi Vijeće sa svojim specijaliziranim konfiguracijama, kao drugi dom zakonodavne vlasti EU-a, u interesu stručnosti, profesionalnosti i kontinuiteta trebalo zamijeniti praksu rotirajućeg šestomjesečnog predsjedanja sustavom stalnih predsjedatelja izabranih iz njegovih redova; predlaže da se odluke Vijeća donose samo u jednom zakonodavnom Vijeću te da se postojeći posebni sastavi zakonodavnog Vijeća pretvore u pripremna tijela poput odbora u Parlamentu;

56.

smatra da bi države članice trebale moći odrediti sastav svojih nacionalnih predstavništva u specijaliziranim konfiguracijama Vijeća, bez obzira čine li ih predstavnici njihovih nacionalnih parlamenata, vlada, ili kombinacije tih dviju tijela;

57.

naglašava da, nakon stvaranja uloge ministra financija EU-a, Euroskupinu treba smatrati formalnom posebnom konfiguracijom Vijeća sa zakonodavnim i kontrolnim funkcijama;

58.

poziva na to da se postupci glasovanja u Vijeću u kojima se primjenjuje načelo jednoglasnosti, primjerice u pitanjima vanjske politike i obrane te fiskalne i socijalne politike, dodatno pojednostavne i da se uvede načelo kvalificirane većine, da se postojeći posebni zakonodavni postupak pretvori u redovni zakonodavni postupak te da se postupak savjetovanja potpuno zamijeni postupkom suodlučivanja u kojem sudjeluju i Parlament i Vijeće;

59.

smatra da pri jačanju upravljanja europodručjem treba poštovati interese država članica koje još nisu članice europodručja („pre-ins”);

60.

prepoznaje značajnu ulogu nacionalnih parlamenata u trenutačnom institucionalnom poretku Europske unije, a posebno ulogu u prenošenju zakonodavstva EU-a u nacionalno pravo i ulogu koju će imati u ex ante i ex post kontroli zakonodavnih i političkih odluka njihovih članova Vijeća, uključujući i njegove specijalizirane konfiguracije; stoga predlaže da se nadopune i prošire ovlasti nacionalnih parlamenata uvođenjem postupka „zelenog kartona” kojim bi nacionalni parlamenti mogli podnositi zakonodavne prijedloge Vijeću na razmatranje;

61.

iako poštuje ulogu nacionalnih parlamenata i načela supsidijarnosti, uvažava isključive nadležnosti EU-a u zajedničkoj trgovinskoj politici; poziva na jasno razgraničenje nadležnosti između Unije i država članica u tom pogledu; napominje da bi to razgraničenje imalo pozitivne učinke na radna mjesta i rast u EU-u i njegovim trgovinskim partnerima;

62.

povrh toga predlaže da se, u skladu s uobičajenom praksom u brojnim državama članicama, obama zakonodavcima EU-a, dakle Vijeću, a posebice Parlamentu jer je jedina institucija koju građani izravno biraju, dâ pravo na zakonodavnu inicijativu, ne dovodeći u pitanje osnovne zakonodavne ovlasti Komisije;

63.

smatra da bi u skladu s člancima 245. i 247. UFEU-a ne samo Vijeće i Komisija, već i Europski parlament trebao imati pravo uputiti predmet Sudu Europske unije u slučaju da član ili bivši član Europske komisije prekrši svoje obveze koje proizlaze iz Ugovora, da je kriv za ozbiljnu povredu dužnosti ili više ne ispunjava uvjete za izvršavanje svojih dužnosti;

64.

inzistira na tome da treba ojačati pravo Parlamenta na istragu te da mu treba dodijeliti posebne, stvarne i jasno razgraničene ovlasti bolje usklađene s njegovim političkim statusom i nadležnostima, uključujući pravo na pozivanje svjedoka, potpun pristup dokumentima, provedbu istraga na licu mjesta i nametanje sankcija za nepoštovanje odredbi;

65.

uvjeren je da proračun EU-a mora raspolagati pravim sustavom vlastitih sredstava koji bi se vodio načelima jednostavnosti, pravednosti i transparentnosti; podupire preporuke Skupine na visokoj razini za vlastita sredstva koje se odnose na povećanje raznolikosti prihoda proračuna EU-a, uključujući nova vlastita sredstva, kako bi se smanjioudio doprinosa proračunu Unije na temelju BND-a s ciljem da se napusti pristup koji se zasniva na „pravednoj dobiti” (juste retour) država članica; u tom kontekstu ustraje na tome da se postupno ukinu svi oblici rabata;

66.

s tim u vezi predlaže da se kod postupaka donošenja odluka za vlastita sredstva i za VFO prijeđe s jednoglasnog donošenja odluka na glasanje kvalificiranom većinom kako bi se postiglo pravo suodlučivanje Vijeća i Parlamenta o svim proračunskim pitanjima; nadalje, ponavlja svoj poziv da se VFO uskladi s mandatima Parlamenta i europske izvršne vlasti i inzistira na tome da financije svih agencija Unije postanu sastavni dio proračuna EU-a;

67.

ističe potrebu za primjenom redovnog zakonodavnog postupka za donošenje Uredbe o VFO-u kako bi se taj postupak uskladio s odlučivačkim postupcima gotovo svih višegodišnjih programa EU-a, pa i financijskim sredstvima koja im se dodjeljuju, kao i proračunom EU-a; smatra da postupak davanja suglasnosti Parlamentu oduzima ovlast odlučivanja koju ima u donošenju godišnjeg proračuna, dok pravilo jednoglasnosti u Vijeću znači da sporazum predstavlja najmanji zajednički nazivnik jer je nužno izbjeći da ijedna država članica uloži veto;

68.

napominje da se popis institucija u članku 13. UEU-a razlikuje od onog iznesenog u članku 2. Financijske uredbe; smatra da Financijska uredba već odražava trenutačnu praksu;

69.

smatra da u nekim slučajevima slovo Ugovora o funkcioniranju Europske unije ne odgovara praksi i duhu tog ugovora; smatra da te neusklađenosti treba ispraviti u skladu s načelima demokracije i transparentnosti;

70.

podsjeća na to da svaka institucija iz članka 2. točke (b) Financijske uredbe ima autonomiju u izvršavanju dijela proračuna koji se na nju odnosi u skladu s člankom 55. Financijske uredbe; ističe da takva autonomija također uključuje znatnu odgovornost u pogledu korištenja dodijeljenih sredstava;

71.

ističe da je za učinkovit nadzor nad institucijama i tijelima u njihovu izvršavanju proračuna EU-a nužna učinkovitija suradnja s Parlamentom u dobroj vjeri te potpuna transparentnost u pogledu korištenja sredstava, kao i to da sve institucije svake godine podnose dokumente o mjerama poduzetima na temelju preporuka Parlamenta iz razrješnice; izražava žaljenje što se Vijeće ne pridržava te procedure i smatra da se to dugoročno stanje ne može opravdati te da ugrožava ugled čitave Unije;

72.

napominje da je postupak zasebnog davanja razrješnice svakoj instituciji i tijelu EU-a praksa s dugom tradicijom koja je uspostavljena da bi se zajamčila transparentnost i demokratska odgovornost prema poreznim obveznicima EU-a te način za kontrolu relevantnosti i transparentnosti korištenja sredstava EU-a; ističe da se na temelju toga zaista jamči pravo i dužnost Parlamenta da u cijelosti nadzire proračun EU-a; podsjeća na stajalište Komisije iz siječnja 2014. prema kojem sve institucije bez iznimke moraju u potpunosti primjenjivati preporuke koje je Parlament iznio u okviru postupka davanja razrješnice te bi trebale beziznimno surađivati kako bi se postupak davanja razrješnice odvijao bez poteškoća;

73.

zahtijeva od institucija da Parlamentu, kako bi mogao donijeti utemeljenu odluku o davanju razrješnice, izravno podnose godišnje izvješće o radu i pružaju sve informacije u odgovoru na pitanja koja im postavlja tijekom postupka razrješnice;

74.

smatra da bi se UFEU-om trebalo jamčiti pravo Parlamenta da nadzire cijeli proračun EU-a, a ne samo dio kojim upravlja Komisija; zato apelira na to da se shodno tomu ažurira poglavlje 4. glave II. „Financijske odredbe” UFEU-a kako bi se prava i obveze propisani u tom poglavlju primjenjivali na sve institucije i tijela, u skladu s Financijskom uredbom;

75.

ističe da bi sve države članice trebale biti obvezne dostavljati godišnje izvješće o korištenju sredstava EU-a;

76.

potvrđuje ključnu ulogu koju Revizorski sud ima u jamčenju boljeg i promišljenijeg trošenja proračuna EU-a, otkrivanju slučajeva prijevara, korupcije i nezakonitog korištenja sredstava EU-a i pružanju stručnog stajališta o načinima boljeg upravljanja tim sredstvima; podsjeća na važnost uloge Revizorskog suda kao europskog javnog revizijskog tijela;

77.

smatra da je u pogledu važne uloge koju ima Europski revizorski sud u reviziji prikupljanja i korištenja sredstava EU-a apsolutno nužno da institucije u potpunosti uzmu u obzir njegove preporuke;

78.

podsjeća da su sastav Revizorskog suda i postupak imenovanja njegovih članova utvrđeni člancima 285. i 286. UFEU-a; smatra da bi Parlament i Vijeće trebali biti ravnopravni u imenovanju članova Revizorskog suda, ne bi li se zajamčio demokratski legitimitet, transparentnost i potpuna neovisnost tih članova; poziva Vijeće da u potpunosti prihvati odluke koje Parlament donese nakon saslušanja kandidata za članove Revizorskog suda;

79.

žali zbog činjenice da su neki postupci imenovanja rezultirali sukobom oko odabira kandidata između Parlamenta i Vijeća; naglašava da Parlament ima dužnost ocijeniti kandidate, kao što je navedeno u Ugovoru; ističe da ti sukobi mogu naštetiti dobrim radnim odnosima Revizorskog suda s navedenim institucijama, a mogli bi i nepovoljno utjecati na kredibilitet i, samim time, učinkovit rad Suda; smatra da bi Vijeće u duhu dobre suradnje među institucijama EU-a trebalo prihvatiti odluke Parlamenta donesene na temelju tih saslušanja;

80.

poziva na uvođenje pravne osnove za uspostavljanje agencija Unije koje mogu obavljati određene izvršne i provedbene funkcije koje su im dodijelili Europski parlament i Vijeće u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom;

81.

ističe da u skladu s Ugovorima Parlament Komisiji daje razrješnicu za izvršenje proračuna; smatra da bi, budući da sve institucije i tijela EU-a samostalno upravljaju svojim proračunima, Parlamentu trebalo dodijeliti izričitu nadležnost za davanje razrješnica svim institucijama i tijelima EU-a, koji bi trebali biti obvezni u potpunosti surađivati s Parlamentom;

82.

naposljetku, smatra da je trenutačni postupak ratifikacije Ugovora suviše krut za nadnacionalni sustav poput Europske unije; predlaže da se omogući stupanje izmjena Ugovora na snagu, ako ne referendumom na razini EU-a, onda nakon ratifikacije kvalificirane većine od četiri petine država članica, uz prethodno dobivenu suglasnost Parlamenta;

83.

poziva da se Sudu Europske unije dodijeli puna nadležnost nad svim politikama EU-a koje se odnose na pitanja pravne prirode, kao što je i primjereno u demokratskom sustavu koji se temelji na vladavini prava i diobi vlasti;

Ustavotvorni postupak

84.

obvezuje se da će u tim važnim ustavnim promjenama imati vodeću ulogu i odlučan je u svojoj namjeri da pravovremeno podnese vlastite prijedloge za izmjenu Ugovora;

85.

zastupa mišljenje da je 60. godišnjica Ugovora iz Rima prikladan trenutak za promišljanje o budućnosti Europske unije i usuglašavanje oko vizije za sadašnje i buduće generacije europskih građana koje će dovesti do konvencije u cilju pripremanja Europske unije za naredna desetljeća;

o

o o

86.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Europskom vijeću, Vijeću, Komisiji, Sudu Europske unije, Europskoj središnjoj banci, Revizorskom sudu, Odboru regija, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru te parlamentima i vladama država članica.

(1)  https://ec.europa.eu/commission/sites/beta-political/files/5-presidents-report_hr.pdf

(2)  SL C 436, 24.11.2016., str. 49.

(3)  SL C 436, 24.11.2016., str. 47.

(4)  SL L 347, 20.12.2013., str. 884.

(5)  SL C 373, 20.12.2013., str. 1.

(6)  http://ec.europa.eu/budget/mff/hlgor/library/reports-communication/hlgor-report_20170104.pdf

(7)  Mišljenje Suda Europske unije 2/13 od 18. prosinca 2014.

(8)  SL L 181, 29.6.2013., str. 57.

(9)  SL C 468, 15.12.2016., str. 176.

(10)  Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0378.

(11)  SL C 419, 16.12.2015., str. 185.

(12)  SL C 75, 26.2.2016., str. 109.

(13)  SL C 436, 24.11.2016., str. 2.

(14)  Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0382.

(15)  Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0395.

(16)  Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0294.

(17)  Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0049.

(18)  Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0050.

(19)  Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0409.

(20)  SL L 251, 16.9.2016., str. 1.

(21)  SL C 13, 15.1.2016., str. 183.

(22)  SL C 313, 22.9.2015., str. 9.

(23)  SL C 62, 2.3.2013., str. 26.

(24)  Standard Eurobarometer 84 – Autumn 2015 i Special Eurobarometer EP – June 2016.


18.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 252/215


P8_TA(2017)0049

Poboljšanje funkcioniranja Europske unije korištenjem potencijala Ugovora iz Lisabona

Rezolucija Europskog parlamenta od 16. veljače 2017. o poboljšanju funkcioniranja Europske unije korištenjem potencijala Ugovora iz Lisabona (2014/2249(INI))

(2018/C 252/23)

Europski parlament,

uzimajući u obzir Ugovor iz Lisabona kojim se izmjenjuje Ugovor o Europskoj uniji i Ugovor o osnivanju Europske zajednice, potpisan 13. prosinca 2007.,

uzimajući u obzir Deklaraciju od 9. svibnja 1950. u kojoj je navedeno da je uspostava Europske zajednice za ugljen i čelik „prvi korak k federaciji Europe”,

uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima,

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 20. veljače 2008. o Ugovoru iz Lisabona (1),

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 7. svibnja 2009. o utjecaju Ugovora iz Lisabona na razvoj institucionalne ravnoteže Europske unije (2),

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. ožujka 2014. o provedbi Ugovora iz Lisabona u odnosu na Europski parlament (3),

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 16. rujna 2015. (4),

uzimajući u obzir rezoluciju Odbora regija od 8. srpnja 2015. (5),

uzimajući u obzir Izvješće Skupine za razmatranje budućnosti EU-a 2030. upućeno Europskom vijeću,

uzimajući u obzir izvješće petorice predsjednika (Komisija, Vijeće, Euroskupina, Parlament i Europska središnja banka (ESB)) o dovršetku europske ekonomske i monetarne unije,

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. travnja 2016. o godišnjim izvješćima za 2012. i 2013. o supsidijarnosti i proporcionalnosti (6) i mišljenje Odbora za ustavna pitanja o tom izvješću,

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. siječnja 2017. o europskom stupu socijalnih prava (7),

uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

uzimajući u obzir izvješće Odbora za ustavna pitanja i mišljenja Odbora za proračune i Odbora za proračunski nadzor (A8-0386/2016),

A.

budući da se Europska unija i njezine države članice suočavaju s velikim izazovima koje nijedna država članica ne može savladati sama;

B.

budući da, među ostalim i zbog gospodarske, financijske i socijalne krize među građanima Europske unije vlada osjećaj razočaranja u europski projekt, što pokazuje i dalje slab odaziv birača na europske izbore i jačanje snaga koje predstavljaju euroskeptike ili otvoreno protueuropske političke struje;

C.

budući da je određene prijedloge usmjerene na rješavanje izazova s kojima se suočava Unija i jačanje njezine integracije u cilju poboljšanja njezina funkcioniranja u korist njezinih građana moguće u potpunosti ostvariti samo izmjenom Ugovora; budući da treba predvidjeti pristup reformi EU-a u dva koraka (u okviru ugovora i izvan njih); budući da puni potencijal odredbi Ugovora iz Lisabona i njegova protokola nije još u potpunosti iskorišten i da je svrha ove Rezolucije samo procjena pravnih mogućnosti sadržanih u Ugovorima za poboljšanje funkcioniranja EU-a;

D.

budući da zbog dominantne uloge Europskog vijeća dolazi do opetovanog odbijanja metode Zajednice s njezinim konceptom dvojne legitimnosti;

E.

budući da je potrebno očuvati metodu Zajednice, a ne je oslabljivati međuvladinim odlukama, među ostalim ni u područjima u kojima sve države članice ne ispunjavaju uvjete za sudjelovanje; budući da je potrebno ojačati ulogu Komisije kako bi mogla u potpunosti i učinkovito obavljati svoju zadaću pokretača metode Zajednice;

F.

budući da je unutarnje tržište, u kojem je omogućeno slobodno kretanje robe, osoba, usluga i kapitala, jedan od temelja EU-a;

G.

budući da je Europski parlament, demokratski izabran na neposrednim općim izborima, srce demokracije na razini Unije, zapravo parlament cijele Unije te da ima bitnu ulogu u jamčenju legitimiteta odluka EU-a i odgovornosti za njih, uključujući demokratsku odgovornost za mjere i odluke povezane s europodručjem;

H.

budući da u skladu s člankom 10. stavkom 2. Ugovora o Europskoj uniji (UFEU-a) Europski parlament predstavlja građane Unije, bez obzira na njihovu nacionalnost, dok u Vijeću državljane država članica predstavljaju njihove vlade;

I.

budući da je potrebno osnažiti politički dijalog između nacionalnih parlamenata i Europskog parlamenta te poboljšati praktične mogućnosti za korištenje „žutog kartona” i „narančastog kartona”;

J.

budući da bi radne metode Europskog vijeća trebale biti transparentnije u odnosu na Parlament, a izvršavanje njegovih zadaća trebalo bi biti u okviru odredbi Ugovora;

K.

budući da je za stvaranje pravog dvodomnog zakonodavnog sustava, čiji bi postupak odlučivanja bio demokratski i transparentan, potrebno da odluke Vijeća donosi samo jedno zakonodavno Vijeće te da se postojeći posebni sastavi zakonodavnog Vijeća pretvore u pripremna tijela poput odbora u Parlamentu;

L.

budući da je usklađenost obveza i nadzora ključni preduvjet za stabilnost svakog institucijskog ustrojstva, posebno u pogledu gospodarskih, fiskalnih i monetarnih pitanja; budući da je gospodarska politika EU-a izgrađena na snažnoj nacionalnoj odgovornosti država članica, uključujući i načelo o nepreuzimanju obveza iz članka 125. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU-a); budući da dodjeljivanje većih ovlasti na europskoj razini pretpostavlja dogovor o smanjenju nacionalnog suvereniteta država članica;

M.

budući da bi EU trebao promicati najvišu razinu zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda te da se treba zajamčiti da ih EU, njegove institucije i države članice poštuju i unapređuju;

N.

budući da je potrebno ojačati ulogu Komisije kao tijela izvršne vlasti u području gospodarske i fiskalne politike;

O.

budući da u članku 2. Protokola br. 14 o Europskupini nije navedeno da se predsjednika Euroskupine mora birati iz redova njezinih članova;

P.

budući da je za veći politički legitimitet Komisije u pogledu provedbe gospodarskog upravljanja i fiskalnih pravila od temeljne važnosti da se predsjednik Komisije bira u skladu s jasnim i lako razumljivim postupkom na europskim izborima;

Q.

budući da je Ugovorom iz Lisabona potvrđen pravni okvir zahvaljujući kojem Revizorski sud promiče javnu odgovornost i pomaže Parlamentu i Vijeću u nadzoru nad izvršenjem proračuna EU-a, čime doprinosi zaštiti financijskih interesa građana; budući da se člankom 318. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU-a) predviđa dodatni dijalog između Parlamenta i Komisije te da bi se na temelju tog članka trebala poticati kultura uspješnosti u izvršenju proračuna EU-a;

R.

budući da bi europske institucije i tijela, posebno Odbor regija, Europski gospodarski i socijalni odbor, a naročito Europski parlament, u svakodnevnom radu trebali nadzirati poštovanje načela horizontalne i vertikalne supsidijarnosti u Europskoj uniji; budući da bi europske institucije trebale u obzir uzeti ulogu Odbora regija i Europskog gospodarskog i socijalnog odbora u zakonodavnom okviru te činjenicu da je važno voditi računa o njihovim mišljenjima;

S.

budući da se člankom 137. UFEU-a i Protokolom br. 14 Euroskupina uspostavlja kao neformalno tijelo;

T.

budući da se novim zadaćama koje su Europskupini dodijeljene na temelju uredbi iz paketa šest mjera i paketa dvaju mjera, zajedno s identitetom osoba koje čine Europskupinu, Europski stabilizacijski mehanizam (ESM), članova Vijeća guvernera te predsjednika Euroskupine i predsjedatelja Vijeća guvernera ESM-a, Europskupini de facto daje ključna uloga u gospodarskom upravljanju u europodručju;

U.

budući da se postupak u slučaju makroekonomske neravnoteže trenutačno ne primjenjuje u dovoljnoj mjeri; budući da bi taj postupak, kad bi se upotrebljavao u punom kapacitetu, mogao pomoći u ispravljanju ekonomskih neravnoteža u ranoj fazi i pružati točan pregled situacije u svakoj od država članica i Uniji u cijelosti te sprečavati krize i doprinositi postizanju veće konkurentnosti; budući da je potrebna veća strukturna konvergencija među članicama jer će to doprinijeti postizanju održivog rasta i socijalne kohezije; budući da je stoga hitno potrebno dovršiti ekonomsku i monetarnu uniju (EMU), kao i nastaviti s nastojanjima da njezina institucijska struktura dobije veći legitimitet i veću demokratsku odgovornost;

V.

budući da je institucijsku strukturu EMU-a potrebno učiniti djelotvornijom i demokratskijom, pri čemu bi Parlament i Vijeće djelovali kao ravnopravni suzakonodavci, Komisija ispunjavala ulogu izvršne vlasti, nacionalni parlamenti imali veći nadzor nad mjerama koje na europskoj razini provode nacionalne vlade, Europski parlament nadzirao donošenje odluka na razini EU-a te Sud imao snažniju ulogu;

W.

budući da je Uniji potrebna ispravna primjena i provedba postojećeg okvira gospodarske politike kao i zakonskih odredbi o gospodarskoj politici i ključnih strukturnih reformi u području konkurentnosti, rasta i socijalne kohezije;

X.

budući da je potrebno Parlamentu dati veću ulogu u raznim ciklusima pregovora i ojačati nadzor Parlamenta nad Europskim semestrom kako bi se sam njegov proces pojednostavnio i postao usmjerenijim i demokratičnijim;

Y.

budući da je UFEU Parlament postao ravnopravan Vijeću u pogledu godišnjeg proračunskog postupka; budući da je Ugovor iz Lisabona samo djelomično proveden u području proračuna, prvenstveno zbog nepostojanja stvarnih vlastitih sredstava;

Z.

budući da bi korištenje proračuna Unije trebalo pojednostavniti, da bi njegovi prihodi trebali dolaziti od stvarnih vlastitih sredstava, a ne većinom od doprinosa iz bruto nacionalnog dohotka (BND), te da bi se u postupku usvajanja višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) u skladu s Ugovorima moglo prijeći sa sustava jednoglasnog glasovanja na sustav glasovanja kvalificiranom većinom;

AA.

budući da sukladno članku 21. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 (Financijske uredbe), načelo univerzalnosti proračuna ne sprečava skupinu država članica da izdvoje financijski doprinos u proračun EU-a ili određeni prihod za konkretnu stavku rashoda, što se već događa na primjer u slučaju reaktora visokog fluksa na temelju Odluke 2012/709/Euratom;

AB.

budući da namjenski prihodi u smislu članka 21. Financijske uredbe i u skladu s uvodnom izjavom 8. Uredbe o višegodišnjem financijskom okviru (EU, Euratom) br. 1311/2013) nisu dio VFO-a i da se stoga njegove gornje granice ne odnose na njih;

AC.

budući da se u sklopu sustava vlastitih sredstava ne zabranjuje da ta sredstva financiraju samo neke podskupine država članica;

AD.

budući da bi trebalo povećati kapacitet Unije za ulaganja jamčenjem optimalnog korištenja postojećih strukturnih fondova i korištenjem Europskog fonda za strateška ulaganja te povećanjem kapaciteta Europske investicijske banke (EIB), Europskog investicijskog fonda (EIF) i Europskog fonda za strateška ulaganja (EFSU);

AE.

budući da se razmatra stvaranje fiskalnog kapaciteta unutar europodručja te određivanje njegovih glavnih crta, financiranja, načina za njegovu primjenu i uvjeta za integraciju u proračun Unije;

AF.

budući da je potrebno dodatno iskoristiti potencijal za rast unutarnjeg tržišta u području usluga, jedinstvenog digitalnog tržišta, energetske unije, bankovne unije i unije tržišta kapitala;

AG.

budući da se u skladu s Ugovorima Unija suzbija društvenu isključenost i diskriminaciju, promiče socijalnu pravdu i zaštitu, ravnopravnost žena i muškaraca te međugeneracijsku solidarnost;

AH.

budući da je jačanje jedinstvenog tržišta potrebno popratiti boljom koordinacijom u području oporezivanja;

AI.

budući da bi trebalo zajamčiti i očuvati pravo na slobodno kretanje i prava radnika potpunim iskorištavanjem potencijala Ugovora iz Lisabona;

AJ.

budući da zakonodavac Unije može usvojiti mjere u području socijalne sigurnosti potrebne radnicima koji u skladu s člankom 48. UFEU-a ostvaruju svoja prava na slobodno kretanje; budući da on može usvojiti mjere za zaštitu socijalnih prava radnika neovisno o ostvarivanju prava na slobodno kretanje u skladu s člankom 153. UFEU-a;

AK.

budući da na temelju članka 153. stavka 1. točaka (a) do (i) UFEU-a zakonodavac Unije može donijeti minimalne mjere za usklađivanje u području socijalne politike; budući da takvo zakonodavstvo ne mora utjecati na pravo država članica da odrede temeljna načela svojih sustava socijalne sigurnosti; budući da takvo zakonodavstvo ne mora bitno utjecati na financijsku ravnotežu nacionalnih sustava socijalne sigurnosti; budući da ta ograničenja u vezi s usklađivanjem socijalne politike i dalje ostavljaju određen neiskorišten slobodan prostor koji zakonodavac Unije može upotrijebiti kako bi donio mjere u području socijalne politike;

AL.

budući da načelo jednake plaće za muškarce i žene za jednak rad ili za rad jednake vrijednosti, kako je utvrđeno u članku 157. UFEU-a, još nije ostvareno u praksi;

AM.

budući da postoje manjkavosti u pogledu funkcioniranja i provedbe instrumenta europske građanske inicijative te da ga zbog toga treba poboljšati kako bi učinkovito funkcionirao i postao istinski instrument participativne demokracije i aktivnog građanstva;

AN.

budući da je sloboda kretanja, naročito sloboda kretanja radnika, pravo utvrđeno Ugovorima (članak 45. UFEU-a) i temeljna pokretačka snaga za dovršenje jedinstvenog tržišta;

AO.

budući da Unija treba povećati učinkovitost, usklađenost i odgovornost zajedničke vanjske i sigurnosne politike (ZVSP), što se može postići primjenom postojećih odredbi Ugovora kako bi se ostvario prijelaz sa sustava jednoglasnog glasovanja na sustav glasovanja kvalificiranom većinom u sve većem broju područja vanjske politike, kao i provedbom odredbi za fleksibilnost i pojačanu suradnju kad je to potrebno;

AP.

budući da su nedavni sigurnosni izazovi, od kojih su neki prisutni u neposrednoj blizini granica EU-a, pokazali da je potreban postupan prijelaz prema uspostavi zajedničke obrambene politike i naposljetku zajedničke obrane; budući da su u Ugovoru već sadržane jasne odredbe o načinu na koji se to može postići, i to u člancima 41., 42., 44. i 46. UEU-a;

AQ.

budući da je u interesu Unije zajamčiti vanjsko predstavljanje kad je riječ o isključivoj nadležnosti Unije kao i podijeljenoj nadležnosti koje je Unija već izvršavala; budući da su u područjima u kojima Unija još nije izvršila svoju podijeljenu nadležnost države članice obavezne istinski surađivati s Unijom te se suzdržavati od poduzimanja mjera koje bi u pitanje mogle dovesti interes Unije;

AR.

budući da postoji potreba za usklađenim i strukturiranim stajalištem Unije i država članica u međunarodnim organizacijama i forumima kako bi se u njima ojačao njihov utjecaj;

AS.

budući da se zbog toga što Unija ili države članice preuzimaju međunarodne obveze uloga nacionalnih parlamenata i Europskog parlamenta ne smije svesti na puko potvrđivanje odluka zakonodavca;

AT.

budući da je izbjeglička kriza pokazala da je potrebna zajednička politika u području azila i imigracije, kojom se treba omogućiti i pravedna raspodjela tražitelja azila u EU-u;

AU.

budući da su svi oblici diskriminacije, npr. na temelju spola, rase, boje kože, etničkog ili socijalnog podrijetla, genetskih osobina, jezika, vjere ili uvjerenja, političkog ili bilo kakvog drugog mišljenja, pripadnosti nacionalnoj manjini, imovine, rođenja, invaliditeta, dobi, rodnog identiteta ili seksualne orijentacije i dalje problem prisutan u svim državama članicama;

AV.

budući da su nedavne krize pokazale da usklađivanje pravnih odredbi nije dovoljno da se zajamči funkcioniranje unutarnjeg tržišta ili područja slobode, sigurnosti i pravde zbog razlika u provedbi usklađenih pravnih odredbi;

AW.

budući da zakonodavac Unije agencijama EU-a ne mora dodijeliti diskrecijske ovlasti koje zahtijevaju donošenje političkih odluka;

AX.

budući da zakonodavac Unije mora osigurati dostatnu političku kontrolu nad odlukama i aktivnostima agencija Unije;

AY.

budući da se, ako države članice ne ispunjavaju dogovore usvojene na europskim sastancima na vrhu te na sjednicama Europskog vijeća, znatno narušava vjerodostojnost europskih institucija te da se stoga na učinkovitiji način treba pobrinuti za to da se oni ispunjavaju;

1.

napominje da se Europska unija i njezine države članice nalaze pred nezapamćenim izazovima na koje je potrebno odgovoriti na prikladniji način, kao što su izbjeglička kriza, izazovi u području vanjske politike u neposrednom susjedstvu i borba protiv terorizma, globalizacija, klimatske promjene, demografska kretanja, nezaposlenost, uzroci i posljedice financijske i dužničke krize, manjak konkurentnosti i socijalne posljedice u nekoliko država članica te potreba za jačanjem unutarnjeg tržišta EU-a;

2.

ističe da države članice pojedinačno ne mogu na odgovarajući način rješavati te izazove nego je potrebna kolektivna reakcija Unije na osnovi poštovanja načela višerazinskog upravljanja;

3.

podsjeća na to da je unutarnje tržište, u kojem je omogućeno slobodno kretanje robe, osoba, usluga i kapitala, jedan od temelja EU-a; također podsjeća na to da iznimke u okviru tog tržišta dovode do narušavanja tržišnog natjecanja u Uniji i znače kraj jednakih uvjeta na tržištu;

4.

ističe da Unija mora vratiti izgubljeno pouzdanje i povjerenje svojih građana jačanjem transparentnosti u donošenju odluka i odgovornosti svojih institucija, agencija i neformalnih tijela (kao što je Euroskupina), jačanjem suradnje među institucijama te poboljšanjem svoje sposobnosti za djelovanje;

5.

ističe da još nije u potpunosti iskorišten potencijal svih odredbi Ugovora iz Lisabona iako se u njima navode određeni potrebni instrumenti koji su se mogli primijeniti kako bi se spriječile neke od kriza s kojima se Unija suočava ili koji se mogu primijeniti za rješavanje aktualnih izazova bez potrebe za skorim pokretanjem revizije Ugovora;

6.

ističe da je metoda Zajednice najprikladnija za funkcioniranje Unije te da ima niz prednosti u odnosu na međuvladinu metodu jer se samo njome omogućuje veća transparentnost, efikasnost, glasovanje kvalificiranom većinom u Vijeću, jednako pravo na suodlučivanje Europskog parlamenta i Vijeća te sprečava fragmentacija institucijskih odgovornosti i pojava konkurentskih institucija;

7.

smatra da bi međuvladina rješenja trebala biti ultima ratio za koje bi važili strogi uvjeti, a naročito poštovanje prava Unije, cilj produbljenja europske integracije i otvorenost za pristupanje država članica koje ne sudjeluju te smatra da bi ih trebalo zamijeniti postupcima Unije, čak i u područjima u kojima neke države članice ne ispunjavanju uvjete za sudjelovanje, kako bi se omogućilo da Unija izvršava svoje zadaće unutar jedinstvenog institucijskog okvira; u tom se kontekstu protivi stvaranju novih institucija izvan okvira Unije te i dalje teži uvrštavanju ESM-a u pravo Unije pod uvjetom postoji odgovarajuća demokratska odgovornost, te relevantnih odredbi Fiskalnog ugovora, kako je predviđeno u samom Ugovoru o stabilnosti, koordinaciji i upravljanju, na osnovi procjene iskustva s njegovom provedbom; insistira na tome da se stvarno donošenje odluka ne smije odvajati od fiskalnih obveza;

8.

naglašava da izravno izabran Europski parlament ima ključnu ulogu u jamčenju legitimiteta Unije te da čini sustav odlučivanja Unije odgovornim prema građanima osiguranjem prikladnog parlamentarnog nadzora nad tijelima izvršne vlasti na razini Unije i primjenom postupka zakonodavnog suodlučivanja, čije bi područje primjene trebalo proširiti;

9.

podsjeća na to da je Europski parlament parlament cijele Unije te smatra da se treba zajamčiti prikladna demokratska odgovornost i u područjima u kojima ne sudjeluju sve države članice, uključujući odluke i mjere svojstvene europodručju;

10.

smatra da je potrebno ojačati politički dijalog između nacionalnih parlamenata i Europskog parlamenta te ga učiniti značajnijim i sadržajnijim bez prekoračenja granica njihovih pripadajućih ustavnih nadležnosti; ističe da je u tom pogledu prvenstveno zadaća nacionalnih parlamenata da na nacionalnoj razini daju ovlasti svojim vladama i nadziru njihovo djelovanje u području europskih poslova, dok bi Europski parlament trebao jamčiti demokratsku odgovornost i legitimitet europskih izvršnih vlasti;

11.

smatra da je bitno unaprijediti transparentnost i otvorenost institucija u EU-u, kao i način izvještavanja o donošenju političkih odluka u EU-u; poziva na ulaganje većih napora u cilju revizije Uredbe (EZ) br. 1049/2001 o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije te Direktive 93/109/EZ o utvrđivanju detaljnih aranžmana za ostvarivanje aktivnog i pasivnog biračkog prava na izborima za Europski parlament za građane Unije koji borave u državi članici čiji nisu državljani;

12.

podsjeća na to da je moguće ojačati pravo Parlamenta na istragu i europsku građansku inicijativu uz pomoć sekundarnog zakonodavstva Unije te ponavlja svoj poziv Komisiji da predloži reviziju Uredbe o europskoj građanskoj inicijativi;

13.

smatra da je potrebno da Komisija provede reformu europske građanske inicijative, uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 28. listopada 2015. (8), kako bi ona postala funkcionalno sredstvo za demokratski angažman i poziva Komisiju da između ostalog poveća razinu javne osviještenosti o europskoj građanskoj inicijativi te da joj prida veću važnost, da svoj softver za internetsko prikupljanje potpisa učini pristupačnijim za korisnije kako bi bio dostupan i osobama s invaliditetom, da pruži odgovarajuće i sveobuhvatne pravne i praktične smjernice, da razmisli o uspostavi posebnih ureda za europske građanske inicijative u svojim predstavništvima u svim državama članicama, da detaljno pojasni razloge za odbijanje europske građanske inicijative i istraži načine za prosljeđivanje prijedloga iz inicijativa koji ne ulaze u okvir nadležnosti Komisije prikladnijim tijelima;

14.

smatra da je Europska volonterska služba sastavni element za izgradnju europskog građanstva te stoga preporučuje Komisiji da istraži načine na koje se mladima može olakšati sudjelovanje u toj službi;

Demokratski karakter, odgovornost i ustroj institucija

Parlamenti

15.

ustraje u tome da je potrebno zajamčiti, učvrstiti i ojačati zakonodavne ovlasti i prava nadzora Parlamenta, među ostalim i sklapanjem međuinstitucijskih sporazuma i primjenom odgovarajuće pravne osnove od strane Komisije;

16.

smatra da je potrebno da Europski parlament reformira svoje metode rada kako bi se nosio s budućim izazovima, i to jačanjem izvršavanja svojih ovlasti političkog nadzora nad Komisijom, među ostalim u pogledu provedbe i primjene pravne stečevine u državama članicama, ograničavanjem sporazuma u prvom čitanju na iznimne hitne slučajeve u kojima je donesena promišljena i izričita odluka te kako bi se u tim slučajevima poboljšala transparentnost postupka koji vodi prema usvajanju tih sporazuma; u tom kontekstu podsjeća na prijedloge Parlamenta za daljnje usklađivanje vlastitog izbornog postupka iz njegove Rezolucije od 11. studenoga 2015. o reformi izbornog zakona Europske unije (9);

17.

izražava svoju namjeru da više koristi izvješća o zakonodavnoj inicijativi na temelju članka 225. UFEU-a;

18.

smatra da Parlament treba uspostaviti ulazni registar u svom sjedištu, kao i u svim delegacijama u državama članicama, u kojem bi građani mogli osobno predati dokumente, uz certifikaciju sadržaja;

19.

smatra da je potrebno uspostaviti službeno glasilo Europskog parlamenta u elektroničkom obliku za autentifikaciju svih rezolucija i izvješća koje je ta institucija donijela;

20.

potiče, prema potrebi, politički dijalog s nacionalnim parlamentima o sadržaju zakonodavnih prijedloga; no ističe da se odluke trebaju donositi na razini ustavnih nadležnosti te da postoji jasno razgraničenje nadležnosti u pogledu donošenja odluka između nacionalnih parlamenata i Europskog parlamenta, pri čemu bi nacionalni parlamenti trebali izvršavati svoju europsku funkciju na temelju nacionalnih ustava, naročito u okviru nadzora nad nacionalnim vladama kao članicama Europskog vijeća i Vijeća jer je to razina na kojoj u najvećoj mjeri mogu izravno utjecati na sadržaj europskog zakonodavnog procesa te ga nadzirati; stoga se protivi stvaranju zajedničkih parlamentarnih tijela s ovlastima za donošenje odluka;

21.

naglašava važnost suradnje Europskog parlamenta i nacionalnih parlamenata u zajedničkim tijelima kao što su Konferencija parlamentarnih odbora za poslove Unije (COSAC), Međuparlamentarna konferencija za zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku (CFSP-IPC) i u okviru članka 13. Ugovora o stabilnosti, koordinaciji i upravljanju u ekonomskoj i monetarnoj uniji na temelju načela konsenzusa, dijeljenja informacija te savjetovanja u cilju nadziranja vlastitih uprava; poziva Komisiju i Vijeće da na visokoj političkoj razini sudjeluju na međuparlamentarnim sastancima; ističe da je potrebna uža suradnja između odbora Europskog parlamenta i odgovarajućih nacionalnih tijela u tim zajedničkim tijelima jačanjem dosljednosti, transparentnosti i međusobne razmjene informacija;

22.

potiče razmjenu najboljih praksi među nacionalnim parlamentima u pogledu parlamentarnog nadzora, kao što su održavanje redovitih rasprava u odgovarajućem vremenskom okviru između pojedinih ministara i specijaliziranih odbora u nacionalnim parlamentima prije i nakon sjednica Vijeća te s povjerenicima Europske komisije kao i sastanaka s nacionalnim parlamentima radi razmjene iskustava sa zastupnicima u Europskom parlamentu; potiče uspostavljanje razmjene dužnosnika institucija i klubova zastupnika između administracije Europskog parlamenta i nacionalnih parlamenata;

23.

smatra da je potrebno izbjeći praksu država članica da prekomjerno donose propise u vezi sa zakonodavstvom EU-a te da nacionalni parlamenti u tom pogledu imaju ključnu ulogu;

Europsko vijeće

24.

žali zbog činjenice da Vijeće prečesto upućuje zakonodavna pitanja Europskom vijeću zbog toga što odluke ne donosi kvalificiranom većinom; smatra da praksa Europskog vijeća da dodjeljuje određene zadaće Vijeću nadilazi ulogu utvrđivanja strateških smjernica koja mu je dodijeljena Ugovorima jer to nije u skladu s odredbama i duhom Ugovora, kako je opisano u članku 15. stavku 1. UEU-a u kojem se navodi da Europsko vijeće utvrđuje opće političke smjernice i prioritete Unije, ali ne izvršava zakonodavne funkcije; smatra da je potrebno poboljšati radne odnose između Europskog vijeća i Parlamenta;

25.

podsjeća na to da će predsjednika Komisije izabrati Europski parlament na prijedlog Europskog vijeća, uzimajući u obzir izbore za Europski parlament i nakon održavanja odgovarajućih savjetovanja te da stoga, kao što je bilo već 2014., europske političke stranke trebaju predložiti glavne kandidate za predsjednika Komisije kako bi se ljudima pružila mogućnost da ga među njima izaberu; pozdravlja prijedlog predsjednika Komisije za izmjenu okvirnog sporazuma o odnosima između Europskog parlamenta i Europske komisije u pogledu sudjelovanja povjerenika kao kandidata na izborima za Europski parlament;

26.

nadalje, podsjeća, iako to nije u interesu Europskog parlamenta, da je moguće spojiti funkciju predsjednika Europskog vijeća s funkcijom predsjednika Komisije;

27.

poziva Europsko vijeće da upotrebljava klauzulu „pasarela” iz članka 48. stavka 7. UEU-a kojom se Vijeće ovlašćuje da sustav jednoglasnog glasovanja zamijeni sustavom glasovanja kvalificiranom većinom u onim slučajevima u kojima se u Ugovorima zahtijeva jednoglasnost;

28.

poziva predsjednika Europskog parlamenta da unaprijed obavijesti Konferenciju predsjednika o stajalištima kojih će se držati u svom govoru u Europskom vijeću;

Vijeće

29.

predlaže da se Vijeće odlukom Europskog vijeća preobrazi u istinski zakonodavni dom smanjenjem broja sastava Vijeća, čime bi se stvorio pravi dvodomni zakonodavni sustav koji uključuje Vijeće i Parlament, dok bi Komisija imala ulogu izvršne vlasti; predlaže da se trenutačno aktivni specijalizirani zakonodavni sastavi Vijeća uključe kao pripremna tijela za jedinstvenu javnu sjednicu zakonodavnog Vijeća, po uzoru na funkcioniranje odbora u Europskom parlamentu;

30.

insistira na tome da je važno zajamčiti transparentnost Vijeća pri donošenju zakonodavnih odluka općenito te istodobno poboljšati razmjenu dokumenata i informacija između Parlamenta i Vijeća te predstavnicima Parlamenta omogućiti sudjelovanje na sjednicama Vijeća i njegovih tijela u ulozi promatrača, naročito kad se raspravlja o zakonodavstvu;

31.

smatra da je moguće spojiti funkciju predsjednika Euroskupine i povjerenika za ekonomska i financijska pitanja te bi u tom slučaju predložio da predsjednik Komisije imenuje tog povjerenika potpredsjednikom Komisije; smatra da bi se tom povjereniku moglo, čim budu uspostavljeni fiskalni kapacitet i europski monetarni fond, dodijeliti sva potrebna sredstva i kapacitete kako bi primijenio i proveo postojeći okvir gospodarskog upravljanja, te optimizirao razvoj europodručja u suradnji s ministrima financija država članica europodručja, kako je opisano u svojoj rezoluciji od 16. veljače 2017. o proračunskom kapacitetu europodručja (10);

32.

traži da se u okviru postojećeg Ugovora na predsjednika i članove Euroskupine primjenjuju odgovarajući mehanizmi demokratske odgovornosti prema Europskom parlamentu, a naročito da njezin predsjednik bude obvezan odgovarati na parlamentarna pitanja; nadalje, poziva na usvajanje internog poslovnika i objavljivanje rezultata;

33.

traži od Vijeća da se u potpunosti prebaci na sustav glasovanja kvalificiranom većinom kad god je to dopušteno Ugovorima, i da napusti praksu prijenosa spornih zakonodavnih područja Europskom vijeću jer to nije u skladu s odredbama i duhom Ugovora, u kojem se navodi da Europsko vijeće može odlučivati isključivo jednoglasno i na temu širokih političkih ciljeva, a ne o zakonodavstvu;

34.

odlučan je u potpunosti provesti odredbe o pojačanoj suradnji iz Ugovora i obvezati se da neće dati pristanak ni za kakve nove prijedloge o pojačanoj suradnji sve dok se uključene države članice ne obvežu na primjenu klauzule „pasarela” utvrđene u članku 333. UFEU-a o prelasku sa sustava jednoglasnog odlučivanja na glasovanje kvalificiranom većinom te s posebnog zakonodavnog postupka na redovni;

35.

a naglašava važnost potpunog iskorištavanja postupka pojačane suradnje iz članka 20. UEU-a, posebno među državama članicama europodručja, kako bi države članice koje žele uspostaviti međusobnu pojačanu suradnju u okviru područja koja nisu u isključivoj nadležnosti Unije s pomoću tog sustava mogle doprinijeti ostvarivanju ciljeva Unije i ojačati svoje procese integracije u okviru i u skladu s postupcima navedenima u člancima 326. do 334. UFEU-a;

Komisija

36.

odlučan je u osnaživanju uloge Parlamenta pri izboru predsjednika Komisije unapređenjem formalnog savjetovanja između klubova zastupnika i predsjednika Europskog vijeća, kako je predviđeno Izjavom br. 11 priloženom Završnom aktu Međuvladine konferencije na kojoj je usvojen Ugovor iz Lisabona, kako bi se zajamčilo da Europsko vijeće u potpunosti vodi računa o izbornim rezultatima pri predstavljanju kandidata kojeg će birati Parlament, kao što je bio slučaj tijekom europskih izbora 2014. godine;

37.

ponavlja da je potrebno da svi prijedlozi Komisije budu potpuno opravdani i popraćeni detaljnom procjenom učinka, uključujući procjenu učinka na ljudska prava;

38.

smatra da bi se neovisnost predsjednika Komisije mogla povećati kad bi svaka država članica imenovala najmanje tri kandidata obaju spolova koje izabrani predsjednik Komisije može uzeti u obzir pri sastavljanju svoje Komisije;

39.

ustraje u tome da je potrebno zajamčiti bolju koordinaciju i i europodručja i, ako je to moguće, zastupanje EU-a u međunarodnim financijskim institucijama te ističe da se člankom 138. stavkom 2. UFEU-a pruža pravna osnova za usvajanje mjera za osiguranje jedinstvene zastupljenosti EU-a i europodručja u okviru međunarodnih institucija i konferencija;

40.

poziva na uspostavu formaliziranog i redovnog „dijaloga” u Europskom parlamentu o pitanjima u vezi s vanjskim predstavljanjem Unije;

41.

podsjeća na to da Komisija, države članice i Parlament te Vijeće u okviru svojih nadležnosti trebaju zajamčiti bolju primjenu i provedbu prava Europske unije i Povelje o temeljnim pravima;

Revizorski sud

42.

priznaje ključnu ulogu Europskog revizorskog suda u jamčenju boljeg i pametnijeg trošenja europskih sredstava; podsjeća na to da, osim njegove važne zadaće da pruža informacije o pouzdanosti računovodstvene dokumentacije te o zakonitosti i pravilnosti povezanih transakcija, Sud zbog svog istaknutog položaja može Parlamentu davati informacije koje su neophodne za izvršavanje njegovih zadaća i mandata za provođenje demokratskog nadzora nad europskim proračunom i pružati informacije o rezultatima i ishodima koji su postignuti aktivnostima koje financira Unija kako bi se poboljšalo gospodarstvo te povećala njihova efikasnost i uspješnost; stoga preporučuje da se uloga Revizorskog suda ojača; očekuje da se Sud i dalje zalaže za neovisnost, integritet, nepristranost i profesionalnost te uspostavlja snažnu poslovnu suradnju sa svojim dionicima;

43.

smatra da zbog kontinuirane nedostatne suradnje Vijeća Parlament ne može donijeti utemeljenu odluku o davanju razrješnice, što ima trajan negativan učinak na percepciju građana o vjerodostojnosti institucija EU-a te o transparentnosti u pogledu korištenja sredstava EU-a; smatra da nedostatak suradnje ima negativan učinak i na funkcioniranje institucija te diskreditira postupak provođenja političkog nadzora nad upravljanjem proračunom koji je utvrđen Ugovorima;

44.

naglašava da su sastav Suda i postupak imenovanja njegovih članova utvrđeni člancima 285. i 286. UFEU-a; smatra da bi Parlament i Vijeće trebali biti ravnopravni pri imenovanju članova Revizorskog suda kako bi se zajamčio demokratski legitimitet, transparentnost i potpuna neovisnost tih članova; poziva Vijeće da poštuje odluke koje Parlament donosi nakon saslušanja kandidata koji su nominirani za članove Revizorskog suda;

Odbor regija i Europski gospodarski i socijalni odbor

45.

poziva Europski parlament, Vijeće i Komisiju da poboljšaju načine suradnje s Odborom regija i Europskim gospodarskim i socijalnim odborom, među ostalim i u fazi koja prethodi zakonodavnoj, odnosno tijekom provedbe procjena učinka, kako bi se zajamčilo da se njihova mišljenja i procjene mogu uzeti u obzir tijekom cijelog zakonodavnog postupka;

Agencije

46.

ističe da je za svaku dodjelu provedbenih ovlasti agencijama Unije potreban dostatni stupanj kontrole zakonodavca Unije nad odlukama i djelovanjima agencija Unije; podsjeća na to da se uspješan nadzor, među ostalim, odnosi na imenovanje i razrješenje dužnosti upravljačkog osoblja agencija Unije, sudjelovanje u radu nadzornih odbora tih agencija, pravo na veto u vezi s određenim odlukama tih agencija te obveze obavještavanja, pravila o transparentnosti i proračunska prava u vezi s proračunom agencija Unije;

47.

razmatra donošenje okvirne uredbe o agencijama Unije koje smiju izvršavati provedbene ovlasti, koja bi uključivala mehanizam zakonodavca Unije za potrebnu političku kontrolu, i, među ostalim, pravo Europskog parlamenta da imenuje i razrješava dužnosti upravljačko osoblje agencije Unije te da sudjeluje u radu nadzornog odbora agencije Unije, pravo veta Europskog parlamenta u vezi s nekim odlukama agencije Unije, obveze obavještavanja i pravila o transparentnosti te proračunska prava Europskog parlamenta u vezi s proračunom agencije Unije;

Poštovanje načela supsidijarnosti i proporcionalnosti

48.

naglašava važnost načela supsidijarnosti kako je utvrđeno u članku 5. UEU-a, a koje je obvezujuće za sve institucije i tijela Unije te važnost instrumenata sadržanih u Protokolu (br. 2) o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti; u tom kontekstu podsjeća na uloge dodijeljene nacionalnim parlamentima i Odboru regija; podržava fleksibilnost u pogledu rokova za prosljeđivanje nacrta zakonodavnih akata utvrđenih u Protokolu i poziva Komisiju da poboljša kvalitetu svojih odgovora na obrazložena mišljenja;

49.

podsjeća nacionalne parlamente na njihovu ključnu ulogu u primjeni načela supsidijarnosti; ističe da formalne mogućnosti nacionalnih parlamenata da zajamče poštovanje načela supsidijarnosti i proporcionalnosti u tom pogledu nude sveobuhvatne mogućnosti, no da je potrebno ojačati praktičnu suradnju među nacionalnim parlamentima, među ostalim, kako bi im se omogućilo da u uskoj međusobnoj suradnji postignu kvorum, koji je potreban u skladu s člankom 7. stavkom 3. Protokola br. 2. o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, u slučaju navodnog kršenja;

50.

ističe važnost članka 9. UFEU-a kako bi se zajamčilo da se socijalne posljedice pravnih i političkih mjera EU-a uzmu u obzir;

Širenje i produbljivanje ekonomske i monetarne unije

51.

podsjeća na to da se daljnji razvoj EMU-a mora temeljiti na postojećem zakonodavstvu i njegovoj provedbi te se na njih nadovezati i da treba biti povezan i s produbljivanjem socijalne dimenzije;

52.

poziva na daljnje institucionalne reforme kako bi se EMU učinio djelotvornijim i demokratskijim s poboljšanim kapacitetima koje treba integrirati u institucionalni okvir Unije, pri čemu Komisija provodi izvršnu vlast, a Parlament i Vijeće imaju ulogu suzakonodavaca;

Novi pravni akt o gospodarskoj politici

53.

podsjeća na svoju Rezoluciju od 12. prosinca 2013. o o ustavnim problemima višerazinskog upravljanja u Europskoj uniji (11) u kojoj se spominje ideja u pogledu kodeksa o konvergenciji usvojenog redovnim zakonodavnim postupkom kako bi se stvorio učinkovitiji okvir za usklađivanje gospodarskih politika (s nizom konvergencijskih kriterija koje tek treba utvrditi), koji bi bio otvoren svim državama članicama i koji bi imao potporu mehanizma utemeljenog na inicijativama;

54.

smatra da je potrebno utvrditi ograničen broj ključnih područja za strukturne reforme kojima se povećava konkurentnost, potencijal za rast, stvarna gospodarska konvergencija i socijalna kohezija u razdoblju od pet godina u cilju jačanja europskog socijalnog tržišnog gospodarstva, kako je predviđeno člankom 3. stavkom 3. UEU-a;

55.

ističe da je važna jasna podjela nadležnosti između institucija EU-a i država članica, uz povećanje odgovornosti država članica za programe provedbe i jačanje uloge nacionalnih parlamenata u tim programima;

56.

poziva na bolju primjenu dostupnih instrumenata iz članka 136. UFEU-a kako bi se olakšalo usvajanje i provedba novih mjera u europodručju;

Pojednostavljen, usmjereniji i demokratskiji proces Europskog semestra

57.

ističe da je potrebno donositi manji broj preporuka za pojedine zemlje koje bi bile usmjerenije i koje bi se temeljile na političkom okviru utvrđenom u kodeksu o konvergenciji, godišnjem pregledu rasta (GPR) i konkretnim prijedlozima pojedinih država članica u skladu s njihovim ključnim ciljevima reforme iz širokog spektra strukturnih reformi, a kojima bi se poticala konkurentnost, stvarna gospodarska konvergencija i socijalna kohezija;

58.

ističe važnost demografskog razvoja za Europski semestar i traži da se taj pokazatelj više uzima u obzir;

59.

podsjeća na to da mehanizmi za gospodarski dijalog već postoje, te da su uglavnom stvoreni uspostavom „gospodarskog dijaloga” u okviru zakonodavstva paketa od šest mjera i paketa od dvije mjere; podsjeća na to da je riječ o učinkovitom sredstvu kojim bi se Parlamentu mogla dodijeliti bitnija uloga u okviru Europskog semestra u cilju poboljšanja dijaloga između Parlamenta, Vijeća, Komisije i Euroskupine te predlaže formaliziranje nadzorne uloge Parlamenta u Europskom semestru sklapanjem međuinstitucijskog sporazuma; kako je Parlament tražio u nekoliko navrata; povrh toga, pozdravlja i potiče sudjelovanje nacionalnih parlamenata na nacionalnoj razini i suradnju između nacionalnih parlamenata i Europskog parlamenta u okviru Europskog semestra i općenito gospodarskog upravljanja, na primjer u sklopu „Europskog parlamentarnog tjedna” i „Konferencije u skladu s člankom 13.”; povrh toga, smatra da bi se moglo poboljšati sudjelovanje socijalnih partnera u Europskom semestru;

60.

poziva na uvrštavanje relevantnih odredbi Fiskalnog ugovora u pravni okvir EU-a na temelju sveobuhvatne procjene njegove provedbe u mjeri koja još nije obuhvaćena postojećim sekundarnim zakonodavstvom;

Uloga proračuna EU-a u EMU-u

61.

ističe mogućnost za prijelaz sa sustava jednoglasnog glasovanja na sustav glasovanja kvalificiranom većinom za usvajanje Uredbe o višegodišnjem financijskom okviru (VFO) primjenom odredbi iz članka 312. stavka 2. UFEU-a kad se bude usvajala iduća Uredba o VFO-u; ističe da je važno uspostaviti vezu između trajanja saziva Parlamenta, mandata Komisije i vremenskog okvira VFO-a, koji se može smanjiti na pet godina u skladu s člankom 312. stavkom 1. UFEU-a; poziva na usklađivanje budućih VFO-a sa sljedećim sazivom Parlamenta; poziva Vijeće da podrži taj demokratski zahtjev;

62.

pozdravlja izvješće Skupine na visokoj razini za vlastita sredstva; želi povratak odredbama i duhu Ugovora i izmjenu aktualnog sustava utemeljenog na doprinosima iz BND-a na sustav utemeljen na stvarnim vlastitim sredstvima za proračun EU-a i, u konačnici za proračun europodručja, za koji postoji cijeli niz ideja;

63.

ističe da, u skladu s člankom 24. Uredbe Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2020. – 2020., svi prihodi i rashodi Unije i Euratoma moraju biti uključeni u opći proračun Unije u skladu s člankom 7. Financijske uredbe;

Povećan kapacitet EU-a za ulaganja

64.

poziva na optimizirano korištenje postojećim strukturnim fondovima u cilju poticanja konkurentnosti i kohezije te na povećanje kapaciteta EU-a za ulaganja primjenom inovativnih pristupa kao što je Europski fond za strateška ulaganja koji uključuje konkretne instrumente za financiranje i jamčenje infrastrukturnih projekata u interesu Unije;

65.

insistira na cjelovitoj provedbi postojećeg okvira paketa od šest mjera i paketa od dvije mjere te Europskog semestra i prije svega na potrebi rješavanja makroekonomskih neravnoteža i jamčenju dugoročne kontrole nad deficitom i još uvijek iznimno visokom razinom duga fiskalnom konsolidacijom kojom se potiče rast, poboljšanjem učinkovitosti potrošnje, davanjem prednosti produktivnim ulaganjima, poticanjem pravednih i održivih strukturnih reformi i uzimanjem u obzir uvjeta poslovnog ciklusa;

Uspostava fiskalnog kapaciteta u europodručju uz pomoć dijela proračuna EU-a

66.

podsjeća na to da je euro valuta Unije i da je proračun EU-a namijenjen za postizanje ciljeva Unije utvrđenih u članku 3. UEU-a, financiranje zajedničkih politika, pružanje pomoći slabim regijama primjenom načela solidarnosti, dovršenje unutarnjeg tržišta, promicanje europskih sinergija i odgovor na postojeće i nove izazove u okviru kojih je nužan paneuropski pristup, te da kao takav doprinosi tome da se slabije razvijenim državama članicama omogući da uhvate korak s ostalima i ispune uvjete za pristupanje europodručju;

67.

prima na znanje različite prijedloge za uspostavu proračunskog kapaciteta u europodručju; ističe da se ti prijedlozi razlikuju po raspodjeli funkcija u vezi s tim kapacitetom i mogu se razlikovati po modelima; podsjeća na to da je Parlament insistirao na tome da taj kapacitet bude razvijen u okviru EU-a;

68.

ističe da će on ovisiti o modelu, funkciji i veličini novog proračunskog kapaciteta kad je riječ o tome može li se taj kapacitet uspostaviti u okviru aktualnog Ugovora, no da je u skladu s Ugovorima moguće povisiti gornju granicu vlastitih sredstava, uvesti nove kategorije vlastitih sredstava (čak i ako ta vlastita sredstva dolaze samo iz nekih država članica) i dodijeliti određene prihode za financiranje konkretnih stavki rashoda; nadalje, naglašava da proračun EU-a već nudi jamstva za posebne zajmove i da postoji nekoliko instrumenata fleksibilnosti za koje se mogu mobilizirati sredstava iznad gornjih granica rashoda VFO-a;

69.

podsjeća na svoje stajalište za uvrštenje Europskog stabilizacijskog mehanizma u pravni okvir Unije pod uvjetom da postoji odgovarajuća demokratska odgovornost;

70.

smatra da su osnivanje Europskog fiskalnog kapaciteta i Europskog monetarnog fonda mogući koraci prema stvaranju Europskog ministarstva financija za koje bi Europski parlament bio odgovoran;

71.

poziva na razmatranje glavnih rezultata skupine stručnjaka koju je utemeljila Komisija u cilju osnivanja fonda za otkup duga;

Jedinstveno tržište i financijska integracija

72.

smatra da je jedinstveno tržište jedan od temelja EU-a te da je ključni element prosperiteta, rasta i zapošljavanja u Uniji; naglašava da jedinstveno tržište, koje nudi konkretne koristi i za poduzeća i za potrošače, ima potencijal za rast koji još nije u potpunosti iskorišten, posebno u odnosu na jedinstveno digitalno tržište, financijske usluge, energetiku, bankovnu uniju i uniju tržišta kapitala; stoga poziva na stroži nadzor nad pravilnom primjenom postojeće pravne stečevine u tim područjima kao i na njezinu bolju provedbu;

73.

poziva na ubrzano, ali postupno ostvarenje bankovne unije koja bi se temeljila na jedinstvenom nadzornom mehanizmu, jedinstvenom sanacijskom mehanizmu i Europskom sustavu osiguranja depozita i koja bi imala potporu odgovarajućeg i fiskalno neutralnog zaštitnog mehanizma; cijeni postizanje dogovora o mehanizmu financijskih sredstava za premošćivanje dok jedinstveni sanacijski fond ne počne s djelovanjem te poziva na uspostavu europskog programa za zaštitu od insolventnosti;

74.

podsjeća na to da europska nadzorna tijela trebaju djelovati s ciljem poboljšanja funkcioniranja unutarnjeg tržišta, posebno osiguravanjem visokokvalitetne, učinkovite i dosljedne razine regulative i nadzora, uzimajući u obzir različite interese svih država članica i različitu prirodu sudionika financijskih tržišta; smatra da se države članice trebaju baviti, raspravljati i odlučivati o pitanjima koja utječu na sve njih te da je za jačanje ravnopravnih uvjeta na jedinstvenom tržištu potreban jedinstven pravilnik koji bi važio za sve sudionike na financijskim tržištima u EU-u, kako bi se izbjegla rascjepkanost jedinstvenog tržišta financijskih usluga i nepoštena konkurencija zbog nepostojanja jednakih uvjeta;

75.

poziva na uspostavu stvarne unije tržišta kapitala;

76.

podržava osnivanje sustava tijela za konkurentnost kojima bi zadaća bila okupiti nacionalna tijela koja su odgovorna za praćenje napretka u području konkurentnosti u svakoj pojedinoj državi članici te predlaže da Komisija bude odgovorna za nadzor rada takvog sustava;

77.

smatra da je potrebno poboljšati automatsku razmjenu informacija među nacionalnim poreznim tijelima kako bi se izbjeglo izbjegavanje plaćanja poreza i porezne prijevare, porezno planiranje, smanjenje porezne osnovice i prijenos dobiti te promicale usklađene mjere za borbu protiv poreznih oaza; poziva na usvajanje direktive o zajedničkoj konsolidiranoj osnovici poreza na dobit s minimalnom stopom te zajedničkim ciljevima za postupnu konvergenciju; smatra da je potrebno provesti sveobuhvatnu reviziju postojećeg zakonodavstva o PDV-u u kojoj bi se, među ostalim, razmatralo uvođenje načela zemlje podrijetla;

Demokratičniji institucijski ustroj EMU-a

78.

podsjeća na to da je potrebno osigurati odgovarajući demokratski legitimitet i odgovornost na razini donošenja odluka, pri čemu bi nacionalni parlamenti trebali nadzirati nacionalne vlade, a Europski parlament trebao bi imati veću nadzornu ulogu na razini EU-a i, zajedno s Vijećem, središnju ulogu pri usvajanju kodeksa o konvergenciji u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom;

79.

zalaže se za opću primjenu klauzule „pasarela” iz članka 48. stavka 7. UEU-a; podsjeća na to da je Komisija u svojem planu za produbljen i istinski EMU (12) predložila uspostavu instrumenta za konvergenciju i konkurentnost na temelju članka 136. UFEU-a ili članka 352. UFEU-a, po potrebi preko pojačane suradnje; naglašava da bi u slučaju pojačane suradnje upotreba članka 333. stavka 2. UFEU-a. kojim se predviđa primjena redovnog zakonodavnog postupka ojačala demokratski legitimitet i učinkovitost upravljanja u EU-u i ulogu Parlamenta u njemu;

80.

ponavlja da međuparlamentarna suradnja ne bi trebala voditi do uspostave novog parlamentarnog tijela ili nove institucije jer je euro valuta EU-a, a Europski parlament je parlament EU-a; podsjeća na to da je EMU utemeljila Unija te da njezine građane na razini Unije izravno predstavlja Parlament, koji mora pronaći načine i biti u mogućnosti da zajamči demokratsku odgovornost Parlamenta za odluke koje se odnose na europodručje;

81.

insistira na tome da se Komisiji dodijele ovlasti za uvođenje i provedbu svih budućih i postojećih instrumenata u okviru EMU-a;

82.

smatra da je potrebno razmotriti slabosti u postojećoj institucijskoj strukturi EMU-a, a naročito njegov demokratski deficit, pri čemu se u obzir treba uzeti da Sud Europske unije može nadzirati određene dijelove Ugovora, dok su drugi dijelovi izostavljeni iz takvog nadzora; smatra da je potrebno pojačati nadzor Parlamenta za detaljnu provedbu članka 121. stavaka 3. i 4. UFEU-a u pogledu tješnje koordinacije gospodarskih politika;

83.

smatra da bi diferencirana integracija trebala ostati dostupna svim državama članicama;

84.

podsjeća na to da bi prednost trebalo dati redovnom zakonodavnom i proračunskom postupku na razini EU-a uz pomoć odstupanja, kad je to potrebno, te uspostavom namjenskih proračunskih linija; podsjeća na to da se sve druge odredbe, kao što su odredbe o europodručju ili odredbe o pojačanoj suradnji, trebaju primjenjivati jedino kad navedene postupke nije moguće primijeniti iz zakonskih ili političkih razloga;

Dovršenje unutarnjeg tržišta kao glavnog pokretača rasta

85.

smatra da bi produbljivanje EMU-a trebalo biti popraćeno dovršetkom unutarnjeg tržišta tako da se uklone sve preostale unutarnje prepreke, posebno u pogledu energetske unije, jedinstvenog digitalnog tržišta i tržišta usluga;

86.

poziva na potpunu primjenu postojećeg zakonodavstva u području unutarnjeg energetskog tržišta u skladu s člankom 194. UFEU-a kako bi se uspostavila energetska unija;

87.

podržava jačanje obveza i kompetencija Agencije za suradnju energetskih regulatora (ACER) kako bi se, u konačnici, osnovala Europska agencija za energiju u skladu s člankom 54. Ugovora o Euratomu te integraciju energetskih tržišta, osnivanje europske strateške rezerve na osnovi kombiniranja nacionalnih rezervi i zajedničkog centra za pregovore s dobavljačima u cilju dovršetka institucijske strukture energetske unije;

88.

potiče korištenje „projektnih obveznica” za financiranje infrastrukturnih i energetskih projekata u uskoj suradnji s EIB-om;

89.

poziva Komisiju da primjeni odredbe članka 116. UFEU-a u kojima se Parlamentu i Vijeću pruža potrebna pravna osnova za djelovanje u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom kako bi se uklonile prakse koje dovode do narušavanja konkurentnosti na unutarnjem tržištu zbog štetnih poreznih politika;

Socijalna dimenzija

90.

ističe da je potrebno zajamčiti prava radnika, naročito kad ostvaruju pravo na mobilnost, kao i njihova socijalna prava i u potpunosti iskoristiti relevantne pravne instrumente iz glava IV., IX. i X. dijela III. UFEU-a i u skladu s Poveljom o temeljnim pravima kako bi se zajamčila stabilna socijalna osnova za Uniju; u tom kontekstu skreće pozornost posebno na prava iz Direktive 2004/38/EZ o pravu građana Unije i članova njihovih obitelji na slobodno kretanje i boravište na području države članice i Uredbe (EU) br. 492/2011 o slobodi kretanja radnika u Uniji;

91.

podsjeća na važnost izgradnje socijalne Europe tako da projekt europske integracije i dalje ima potporu radnika;

92.

ističe da je važno promicati ideju minimalne plaće koju bi odredila svaka država članica, primjećuje da bi za istraživanje mogućnosti za sustav minimalne naknade za nezaposlene, za što bi bila potrebna zajednička pravila i uvjeti za tržište rada EU-a, te predlaže da bi se u skladu s aktualnim odredbama Ugovora mogao usvojiti zakonodavni prijedlog kako bi se smanjile postojeće prepreke za radnike;

93.

ističe instrumente koje Unija pruža i potrebu da se mladi radnici integriraju na tržište rada te da se i dalje potiče razmjena mladih radnika, u skladu s člankom 47. UFEU-a;

94.

poziva Komisiju da u procjenu makroekonomskih rezultata svake pojedine države članice uvrsti kriterije zapošljavanja te da preporuči i podrži strukturne reforme u cilju jamčenja boljeg korištenja regionalnih i socijalnih fondova;

95.

poziva Komisiju da prije predlaganja novih inicijativa primjereno procijeni potrebu za djelovanjem EU-a, kao i potencijalne gospodarske, socijalne i ekološke učinke alternativnih političkih opcija (kao što su zakonodavni prijedlozi, nezakonodavne inicijative te provedbeni i delegirani akti) u skladu s međuinstitucijskim sporazumom od 13. travnja 2016. o boljoj izradi zakonodavstva;

96.

poziva na osnivanje novog socijalnog pakta (koji bi mogao imati oblik socijalnog protokola) u cilju jačanja socijalnog tržišnog gospodarstva Europe te smanjenja nejednakosti, uz jamčenje poštovanja svih temeljnih prava građana, uključujući, među ostalim, pravo na kolektivno pregovaranje i slobodu kretanja; ističe da bi se takvim paktom moglo poboljšati usklađivanje socijalnih politika država članica;

97.

poziva Komisiju da revitalizira socijalni dijalog uvođenjem obvezujućih sporazuma među socijalnim partnerima u skladu s člancima 151. – 161. UFEU-a;

Vanjsko djelovanje

Unapređenje učinkovitosti, usklađenosti i odgovornosti zajedničke vanjske i sigurnosne politike (ZVSP)

98.

smatra da bi trebalo bi ojačati sveobuhvatni pristup Europske unije vanjskim sukobima i krizama čvršćim povezivanjem različitih aktera i instrumenata u svim fazama ciklusa sukoba;

99.

insistira na primjeni odredbi iz članka 22. UEU-a kako bi se uspostavio sveobuhvatan strateški okvir i donijele odluke o strateškim interesima i ciljevima utvrđenima u članku 21. UEU-a koje se mogu proširiti izvan ZVSP-a na druga područja vanjskog djelovanja i koja trebaju biti usklađena s drugim politikama kao što su trgovina, poljoprivreda i razvojna pomoć; podsjeća na to da bi se odluke donesene na temelju te strategije mogle provoditi na osnovi glasovanja kvalificiranom većinom; ističe da bi se demokratski legitimitet tih odluka mogao povećati kad bi Vijeće i Parlament usvojili zajedničke strateške dokumente na osnovi prijedloga potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice;

100.

poziva na jačanje parlamentarnog nadzora vanjskog djelovanja EU-a, između ostalog nastavljanjem redovitih savjetovanja s potpredsjednicom Komisije / Visokom predstavnicom, Europskom službom za vanjsko djelovanje (ESVD) i Komisijom te na završetak pregovora o zamjeni Međuinstitucionalnog sporazuma iz 2002. o pristupu informacijama osjetljive prirode Vijeća iz područja sigurnosne i obrambene politike;

101.

smatra da je potrebno uključiti posebne predstavnike EU-a u ESVD, među ostalim transferom njihovih proračunskih sredstava iz proračunskih linija ZVSP-a u linije ESVD-a, čime bi se povećala usklađenost napora EU-a;

102.

poziva na primjenu članka 31. stavka 2. UEU-a, u kojem se Vijeću dopušta da određene odluke u području ZVSP-a donosi kvalificiranom većinom, te klauzule „pasarela” iz članka 31. stavka 3. UEU-a o postupnom prijelazu na glasovanje kvalificiranom većinom kad je riječ o odlukama u području ZVSP-a koje nemaju vojne ili obrambene posljedice; podsjeća na to da se u članku 20. stavku 2. UEU-a, u kojem su sadržane odredbe o pojačanoj suradnji, državama članicama nude dodatne mogućnosti za ostvarivanje napretka u području ZVSP-a te bi ga stoga trebalo primjenjivati;

103.

smatra da je potrebno povećati fleksibilnost financijskih pravila za vanjsko djelovanje kako bi se izbjegle odgode operativne isplate sredstava iz fondova EU-a te time povećala sposobnost EU-a da brzo i učinkovito reagira na krize; smatra da je u tom pogledu potrebno uspostaviti ubrzani postupak za humanitarnu pomoć kako bi se zajamčilo pružanje pomoći na najučinkovitiji i najdjelotvorniji način;

104.

potiče Vijeće, ESVD i Komisiju da poštuju svoje obveze da odmah i u potpunosti izvještavaju Parlament u svim fazama postupka pregovaranja o međunarodnim sporazumima i njihova sklapanja, u skladu s člankom 218. stavkom 10. UFEU-a te međuinstitucijskim sporazumima potpisanima s Komisijom i Vijećem;

105.

ističe da je Sud Europske unije potvrdio da na temelju članka 218. stavka 10. UFEU-a Parlament ima pravo biti odmah i u potpunosti obaviješten u svim fazama postupka pregovaranja o međunarodnim sporazumima i njihova sklapanja, i kad se odnose na ZVSP, kako bi se omogućilo da potpuno upućen u djelovanje Europske unije u cijelosti izvršava svoje ovlasti; stoga očekuje da će se u okviru međuinstitucijskih pregovora o unapređenju praktičnih rješenja za suradnju i dijeljenje informacija u kontekstu pregovaranja o međunarodnim sporazumima i njihova sklapanja u obzir uzeti sudska praksa Suda Europske unije;

Prema zajedničkoj obrambenoj politici

106.

poziva na postupno stvaranje zajedničke obrambene politike (članak 42. Stavak 2. UEU-a) i, u konačnici, zajedničke obrane koja se može uspostaviti jednoglasnom odlukom Europskog vijeća i jačanje civilnog pristupa sprečavanju i rješavanju sukoba kao i one utemeljene na građanskom društvu čija je osnova nenasilje, i to znatnim povećanjem financijskih, administrativnih i ljudskih resursa namijenjenih za posredovanje, dijalog, pomirenje i hitno reagiranje na krizu utemeljeno na organizacijama civilnog društva;

107.

predlaže da se, kao prvi korak u tom smjeru, primijene odredbe iz članka 46. UEU-a o uspostavi stalne strukturirane suradnje glasovanjem kvalificiranom većinom u Vijeću jer bi se tim instrumentom omogućilo ambicioznijim državama članicama da koordinirano tješnje surađuju u području obrane pod okriljem EU-a te bi ih se potaklo da koriste institucije, instrumente i proračun EU-a;

108.

preporučuje uspostavu stalnog Vijeća ministara obrane, kojim bi predsjedala potpredsjednica Komisije / Visoka predstavnica, radi koordinacije obrambenih politika država članica, posebno u području kibersigurnosti i borbe protiv terorizma, te radi zajedničkog razvoja strategije i prioriteta obrambene politike EU-a;

109.

insistira na tome da se uspostavi bijela knjiga EU-a o sigurnosti i obrani na temelju globalne strategije EU-a za vanjsku i sigurnosnu politiku koju će predstaviti potpredsjednica Komisije / Visoka predstavnica kao i na temelju Plana iz Bratislave jer bi se takvim dokumentom dodatno utvrdili strateški ciljevi EU-a u području sigurnosti i obrane, kao i postojeći i potrebni kapaciteti; poziva Komisiju da svoje tekuće pripreme za europski akcijski plan obrane temelji na rezultatima buduće bijele knjige o sigurnosti i obrani u kojoj bi se trebala razmotriti i pitanja kako i pod kojim uvjetima je primjena vojne sile primjerena i legitimna;

110.

ističe da je potrebno utvrditi zajedničku europsku politiku kapaciteta i naoružanja (članak 42. stavak 3. UEU-a) kojom će biti obuhvaćeni zajedničko planiranje, razvoj i nabava vojnih kapaciteta te koja će uključivati i prijedloge djelovanja kao odgovor na kibernetičke, hibridne i asimetrične prijetnje; potiče Komisiju da razradi ambiciozni Europski akcijski plan u području obrane kako je najavljeno u programu rada za 2016.;

111.

ističe veliki potencijal Europske obrambene agencije (EDA) za razvoj konkurentnog i učinkovitog jedinstvenog obrambenog tržišta koje je intenzivno usmjereno na istraživanje, razvoj i inovacije te otvaranje specijaliziranih radnih mjesta te se stoga zalaže za istraživanje mogućnosti javno-privatnih partnerstva; ponavlja da je hitno potrebno ojačati Europsku obrambenu agenciju pružanjem potrebnih resursa i političke podrške, čime bi joj se dodijelila glavna uloga i uloga koordinatora u razvoju kapaciteta, istraživanju i nabavi; ponavlja svoje stajalište da bi se to najbolje postiglo financiranjem troškova osoblja Agencije i njezinih tekućih troškova iz proračuna Unije;

112.

podsjeća na postojanje članka 44. UEU-a kojim se uvode dodatne odredbe o fleksibilnosti i mogućnost da se provedba zadaća upravljanja u kriznim situacijama povjeri skupini država članica koja bi provodila te zadaće u ime EU-a te pod političkom kontrolom i strateškim vodstvom Političkog i sigurnosnog odbora i ESVD-a;

113.

predlaže da se primijeni odredba iz članka 41. stavka 3. UEU-a u radi osnivanja početnog fonda koji bi se temeljio na doprinosima država članica za financiranje pripremnih aktivnosti u okviru zajedničke sigurnosne i obrambene politike ZSOP-a koje se ne financiraju iz proračuna Unije;

114.

naglašava da je važno proširiti zajedničko financiranje ZSOP-a u području vojnog djelovanja, među ostalim uz pomoć mehanizma Athena, jer bi se time smanjile financijske nepoticajne mjere država članica u pogledu pružanja doprinosa vojnim misijama i operacijama u okviru ZSOP-a te bi se stoga povećala sposobnost reagiranja EU-a na krize;

115.

poziva na osnivanje stalnog civilnog i vojnog stožera, zajedno s vojnim kapacitetom za planiranje i vođenje operacija (MPCC) te civilnim kapacitetom za planiranje i vođenje operacija (CPCC); poziva na institucionalizaciju raznih europskih vojnih struktura (uključujući različite „borbene skupine”, Euroforces, obrambenu suradnju Francuske i Ujedinjene Kraljevine te zračnu obrambenu suradnju zemalja Beneluxa) u okviru EU-a te na povećanje upotrebljivosti borbenih skupina EU-a, među ostalim širenjem opsega zajedničkog financiranja i automatskim razmatranjem raspoređivanja tih skupina kao snaga za početno djelovanje u budućim scenarijima upravljanja kriznim situacijama;

116.

napominje da bi takvo trajno sjedište moglo djelovati na području trajnog planiranja djelovanja u hitnim situacijama i imati važnu ulogu koordinatora u budućoj primjeni članka 42. stavka 7. UEU-a; smatra da klauzula o uzajamnoj obrani, o kojoj je riječ u tom članku i na koju se Francuska pozvala tijekom sjednice Vijeća za vanjske poslove 17. studenog 2015., može služiti kao pokretač za daljnji razvoj sigurnosne i obrambene politike Europske unije, čime će se postići veći angažman svih država članica;

117.

smatra da je potrebno poboljšati suradnju između EU-a i NATO-a na svim razinama u područjima kao što su razvoj kapaciteta i krizno planiranje u situacijama hibridnih prijetnji te uložiti veće napore u uklanjanje preostalih političkih prepreka; poziva na uspostavu sveobuhvatnog političkog i vojnog partnerstva EU-a i NATO-a;

118.

poziva na poduzimanje odlučnih mjera radi osiguranja usklađenosti politika u interesu razvoja u skladu s člankom 208. UFEU-a te traži poboljšanje sustava evaluacije učinka usklađenosti politika u interesu razvoja te uspostavu arbitražnog mehanizma u slučaju razilaženja između različitih politika Unije, pri čemu će predsjednik Komisije imati političku odgovornost za široke smjernice i rješavanje pitanja u skladu s obvezama koje je Unija preuzela u području usklađenosti politika u interesu razvoja;

Pravosuđe i unutarnji poslovi (PUP)

119.

ističe da je uz poštovanje temeljnih prava i sloboda te insistiranje na potrebi za demokratskim i sudskim nadzorom nad protuterorističkim politikama, u kontekstu nedavnih napada i sve veće terorističke prijetnje apsolutno ključno uvesti sustavnu, obveznu i strukturiranu razmjenu informacija i podataka među tijelima kaznenog progona i obavještajnim službama te s Europolom, Frontexom i Eurojustom i da se to mora učiniti što je prije moguće;

120.

ističe da su, kao i u prijašnjim napadima, počinitelji napada u Parizu već bili poznati sigurnosnim tijelima i da su bili podvrgnuti istragama i mjerama nadzora; izražava zabrinutost zbog toga što države članice nisu razmijenile postojeće podatke o tim pojedincima unatoč zahtjevima iz članka 88. UFEU-a; poziva Vijeće da na temelju članka 352. utvrdi obveznu razmjenu podataka među državama članicama; smatra da bi se u slučaju nepostizanja jednoglasnosti trebao iskoristiti potencijal poboljšane suradnje;

121.

poziva Komisiju i Vijeće da provedu opsežnu procjenu protuterorističkih mjera EU-a i s njima povezanih mjera, posebno u vezi s njihovom provedbom u zakonodavstvu i praksi država članica te mjerom u kojoj države članice surađuju s agencijama EU-a u tom području, osobito s Europolom i Eurojustom, kao i da provedu odgovarajuće ocjenjivanje preostalih nedostataka i usklađenosti mjera s obvezama EU-a u pogledu temeljnih prava, primjenjujući pritom postupak predviđen člankom 70. UFEU-a;

122.

u tom pogledu podsjeća da je u članku 222. UFEU-a sadržana klauzula o solidarnosti koju je moguće i potrebno aktivirati kad je određena država članica meta terorističkog napada ili žrtva elementarne nepogode ili katastrofe prouzročene ljudskim djelovanjem;

123.

žali zbog toga što u svjetlu izbjegličke krize nije aktivirana Direktiva o privremenoj zaštiti iako je donesena radi rješavanja pitanja masovnog priljeva državljana trećih zemalja;

124.

ističe potrebu za uspostavom pravedne i učinkovite zajedničke politike EU-a u području azila i imigracije utemeljene na načelima solidarnosti, nediskriminacije, zabrane prisilnog vraćanja, iskrene suradnje među svim državama članicama, kojom treba omogućiti i pravednu raspodjelu tražitelja azila u Europskoj uniji; smatra da bi takva politika trebala obuhvaćati sve države članice; podsjeća države članice na njihove postojeće obveze u tom pogledu te naglašava da bi se novi okvir politike u području azila i migracije trebao zasnivati na temeljnim pravima migranata;

125.

ističe da je potrebno poduzeti daljnje korake kako bi zajednički europski sustav azila postao istinski ujednačen sustav; poziva države članice da svoje zakonodavstvo i praksu u pogledu kriterija koji se odnose na pitanje tko ima pravo na međunarodnu zaštitu, u pogledu jamstava u okviru postupaka međunarodne zaštite te u pogledu uvjeta za prihvat usklade sa sudskom praksom Europskog suda za ljudska prava i Suda Europske unije te uspostavljenim najboljim praksama ostalih država članica;

126.

pozdravlja usvajanje Uredbe (EU) 2016/1624 kojom se proširuju zadaće i ovlasti Frontexa te kojom se njegov naziv mijenja u Europsku agenciju za graničnu i obalnu stražu; smatra da bi Agenciji po potrebi trebalo pružiti podršku vojnim instrumentima kao što su Europske pomorske snage (Euromarfor) i unaprijeđene Europske vojne snage (Eurocorps), kao i resursima prikupljenima u okviru stalne strukturirane suradnje; ističe da se u Uredbi insistira da bi države članice u vlastitom interesu te u interesu drugih država članica trebale unesti podatke u europsku bazu podataka; predlaže da se predvidi interoperabilnost baza podataka graničnih tijela kao što je Eurodac i interoperabilnost s bazama podataka Europola;

127.

poziva na hitnu reviziju Dublinske uredbe uspostavom trajnog i pravno obvezujućeg sustava raspodjele tražitelja azila među državama članicama diljem EU-a, koji bi se temeljio na pravednoj i obveznoj raspodjeli;

128.

ističe da je, s obzirom na dosad neviđen priljev migranata koji su stigli te i dalje stižu na vanjske granice Unije i kontinuirani porast broja osoba koje traže međunarodnu zaštitu, Uniji potreban obvezujući i obvezan zakonodavni pristup preseljenju, kao što je navedeno u Migracijskom programu Komisije;

129.

poziva na potpisivanje sporazuma sa sigurnim trećim zemljama kako bi se kontrolirali i smanjili migracijski tokovi prije nego što migranti stignu do granica EU-a; istovremeno insistira na strogim procedurama za vraćanje podnositelja neosnovanih zahtjeva;

130.

poziva Komisiju i države članice da povećaju financijska sredstva za obuku stručnjaka za azil i povećanje učinkovitosti procedura za traženje azila;

131.

smatra da bi se pri rješavanju osnovnih uzroka nezakonitih migracijskih tokova prema Europi i borbi protiv tog problema u vanjskoj dimenziji naglasak trebao staviti na suradnju s trećim zemljama; mišljenja je da bi partnerstva i suradnja s ključnim zemljama porijekla, tranzita i odredišta trebala i dalje biti u središtu pozornosti; preporučuje da suradnja s trećim zemljama obuhvaća ocjenjivanje njihovih sustava azila, potpore koju pružaju izbjeglicama te njihove sposobnosti i volje za borbu protiv trgovine ljudima i krijumčarenja ljudi u tim zemljama i kroz njih; priznaje da postoji potreba za poboljšanjem učinkovitosti europskog sustava vraćanja, no smatra da se vraćanje migranata treba provest samo ako se može izvesti na siguran način i uz potpuno poštovanje njihovih temeljnih i postupovnih prava;

132.

pozdravlja činjenicu da se u novoj Uredbi (EU) 2016/1624 o Europskoj agenciji za graničnu i obalnu stražu predviđa da u slučaju da je kontrola vanjskih granica u toj mjeri neučinkovita da je ugroženo funkcioniranje schengenskog područja, ili zbog toga što država članica ne poduzima potrebne mjere ili zbog toga što od Frontexa nije tražila dostatnu potporu ili je nije primijenila, Komisija može predložiti Vijeću odluku u kojoj će biti utvrđene mjere koje Agencija treba provesti i kojom će se od predmetne države članice tražiti da surađuje s Agencijom u provedbi tih mjera; nadalje, ističe da su u Uredbi sadržane i odredbe u pogledu građanskopravne i kaznene odgovornosti članova tima i mehanizma za podnošenje pritužbi radi praćenja i jamčenja poštovanja temeljnih prava u svim aktivnostima Agencije;

133.

smatra da bi bilo potrebno poboljšanje ljudskih i financijskih kapaciteta Europskog potpornog ureda za azil (EASO) ako bi on trebao koordinirati sve zahtjeve za azil na razini EU-a i pružati potporu državama članicama koje su osobito izložene migracijskom pritisku te im pomoći u obradi zahtjeva za azil, među ostalim i u okviru svog mandata za provođenje zajedničkih operacija, pilot-projekata i brzih intervencija poput onih koje su uvrštene u mandat Frontexa Uredbom (EU) br. 1168/2011;

134.

ističe važnost bolje koordinacije između EASO-a, Frontexa i Ureda europskog ombudsmana kako bi se lakše usvojila izvješća o ranom upozoravanju u slučaju izvanrednog migracijskog pritiska koji bi vjerojatno ugrozio poštovanje temeljnih sloboda tražitelja azila; smatra da Komisija može koristiti izvješća o ranom upozoravanju kao osnovu za poduzimanje hitnih mjera predviđenih u članku 78. stavku 3. UFEU-a;

135.

smatra da je od ključne važnosti jačanje uloge Parlamenta kao suzakonodavca ravnopravnog s Vijećem primjenom članka 81. stavka 3. UFEU-a kojim se omogućuje da se pri donošenju odluka u području obiteljskog prava s prekograničnim posljedicama prijeđe na primjenu redovnog zakonodavnog postupka ako Vijeće, nakon savjetovanja s Parlamentom, o tome donese jednoglasnu odluku; poziva na prelazak na redovni zakonodavni postupak u svim ostalim politikama u području pravosuđa i unutarnjih poslova primjenom klauzule „pasarela” iz članka 48. stavka 7. UEU-a;

136.

poziva Komisiju da na temelju članka 83. UFEU-a predloži minimalna pravila u pogledu definicija i kazni u području borbe protiv terorizma, trgovine ljudima i seksualnog iskorištavanja žena i djece, nezakonite trgovine drogom, nezakonite trgovine oružjem, pranja novca, korupcije, krivotvorenih sredstava plaćanja, računalnog kriminala i organiziranog kriminala;

137.

insistira na tome da se provedu načela navedena u Ugovoru iz Lisabona, a posebno načela solidarnosti i podjele odgovornosti među državama članicama te načelo uzajamnog priznavanja u provedbi politika u području pravosuđa i unutarnjih poslova (članak 70. UEFU-a), te odredbe Povelje EU-a o temeljnim pravima;

138.

smatra da EU mora jamčiti zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te trajno poštovanje kriterija iz Kopenhagena i pobrinuti se za to da sve države članice poštuju zajedničke vrijednosti utvrđene člankom 2. UEU-a;

139.

naglašava da je važno dovršiti tzv. „paket postupovnih jamstava”, naročito izradom nacrta zakona o administrativnom pritvoru i pritvoru maloljetnika, s obzirom na to da u tim područjima propisi mnogih država članica nisu u potpunosti u skladu s ljudskim pravima i drugim međunarodnim normama;

140.

naglašava da je važno nastaviti razvijati europsko kazneno pravo, posebno u području uzajamnog priznavanja i izvršenja kaznenih presuda;

141.

naglašava važnost promicanja razvoja europske pravosudne kulture kao ključnog preduvjeta za ostvarenje područja slobode, sigurnosti i pravde za građane i jamčenja bolje primjene prava EU-a;

142.

napominje da je potrebno uspostaviti funkciju Europskog javnog tužitelja radi borbe protiv organiziranog kriminala, prijevare i korupcije te zaštite financijskih interesa Europske unije i ublažavanja fragmentiranosti europskog područja kaznenog progona;

143.

ističe da se, u skladu s člankom 86. UFEU-a, radi suzbijanja kaznenih djela koja utječu na financijske interese EU-a Ured europskog javnog tužitelja može osnovati samo uz suglasnost Europskog parlamenta; stoga podsjeća na preporuke utvrđene u svojim rezolucijama od 12. ožujka 2014 (13). i 29. travnja 2015 (14). o preciznoj organizaciji Ureda europskog javnog tužitelja te ističe da Uredbu o njegovu osnivanju treba donijeti bez odgađanja kako bi mu se dale ovlasti za provođenje istraga o kaznenim djelima koja utječu na financijske interese EU-a, uključujući prijevare povezane s PDV-om, te za kazneni progon osumnjičenih počinitelja;

144.

podsjeća na obvezu Unije da pristupi Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, u skladu s člankom 6. stavkom 2. UEU-a, te s tim u vezi potiče brzo ponovno započinjanje pregovora s Vijećem Europe, uzimajući u obzir mišljenje Suda Europske unije od 18. prosinca 2014.; podsjeća Komisiju kao glavnog pregovarača da će se pristupanjem Konvenciji poboljšati zaštita ljudskih prava svih europskih građana;

145.

ponavlja da je cilj ove Rezolucije samo procjena pravnih mogućnosti sadržanih u Ugovorima te da bi ona trebala biti osnova za skoro poboljšanje funkcioniranja Europske unije; podsjeća na to da je u budućnosti potrebna daljnja temeljna reforma te traži reviziju Ugovora;

o

o o

146.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Europskom vijeću, Vijeću, Komisiji, Revizorskom sudu, ESB-u, Odboru regija, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru te parlamentima i vladama država članica.

(1)  SL C 184 E, 6.8.2009., str. 25.

(2)  SL C 212 E, 5.8.2010., str. 82.

(3)  Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0249.

(4)  SL C 13, 15.1.2016., str. 183.

(5)  SL C 313, 22.9.2015., str. 9.

(6)  Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0103.

(7)  Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0010.

(8)  Usvojeni tekstovi P8_TA(2015)0382.

(9)  Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0395.

(10)  Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0050.

(11)  SL C 468, 15.12.2016., str. 176.

(12)  COM(2012)0777, 28. studenoga 2012.

(13)  Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0234.

(14)  Usvojeni tesktovi, P8_TA(2015)0173.


18.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 252/235


P8_TA(2017)0050

Proračunski kapacitet europodručja

Rezolucija Europskog parlamenta od 16. veljače 2017. o proračunskom kapacitetu europodručja (2015/2344(INI))

(2018/C 252/24)

Europski parlament,

uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

uzimajući u obzir zajedničke rasprave Odbora za proračune i Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku, u skladu s člankom 55. Poslovnika,

uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračune i Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku te mišljenja Odbora za ustavna pitanja i Odbora za proračunski nadzor (A8-0038/2017),

A.

budući da aktualna politička klima i postojeći ekonomski i politički izazovi u globaliziranom svijetu nameću potrebu za dosljednim i čvrstim odlukama i djelovanjem EU-a u određenim područjima kao što su unutarnja i vanjska sigurnost, zaštita granica i migracijska politika, stabilizacija našega susjedstva, rast i radna mjesta, posebno borba protiv nezaposlenosti mladih, i provedba sporazuma s Konferencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama održane 2015.;

B.

budući da je europodručje, nakon uspješnoga uvođenja eura, pokazalo nedostatak konvergencije, političke suradnje i odgovornosti;

C.

budući da je zbog raznih kriza i svjetskih izazova potrebno što prije ostvariti kvalitativan napredak europodručja u pogledu integracije;

D.

budući da su za članstvo u zajedničkom valutnom području potrebni zajednički instrumenti i solidarnost na europskoj razini te preuzimanje obveza i odgovornosti svih država članica koje u njemu sudjeluju;

E.

budući da je u europodručju potrebno vratiti povjerenje;

F.

budući da je za ostvarenje potpune koristi zajedničke valute potreban dobro definiran plan u kojem se odražava sveobuhvatan pristup uz istodobno jamčenje održivosti te valute i postizanje ciljeva stabilnosti i potpune zaposlenosti;

G.

budući da to podrazumijeva dogovoreno dovršenje uspostave bankovne unije, ojačan fiskalni okvir koji može apsorbirati šokove te poticaje za strukturne reforme pogodne za rast kojima će se dopuniti aktualne mjere monetarne politike;

H.

budući da su fiskalni kapacitet i kodeks konvergencije povezan s njime ključni elementi u tom pothvatu, koji može biti uspješan samo ako se odgovornost i solidarnost usko povežu;

I.

budući da je uspostava fiskalnog kapaciteta europodručja samo dio mozaika kojemu među njegovim članicama, i sadašnjim i budućim, nedostaje i izražen europski duh potreban za novi početak;

1.

usvaja sljedeći plan:

i.    Opća načela

Prijenos suvereniteta nad monetarnom politikom nameće potrebu za alternativnim mehanizmima prilagodbe, kao što su provedba strukturnih reformi za poticanje rasta, jedinstveno tržište, bankovna unija, unija tržišta kapitala za stvaranje sigurnijega financijskoga sektora i fiskalni kapacitet za nošenje s makroekonomskim šokovima i povećanje konkurentnosti i stabilnosti ekonomija država članica kako bi europodručje postalo optimalno valutno područje.

Konvergencija, dobro upravljanje i postavljanje uvjeta koje će se provoditi preko institucija koje će snositi demokratsku odgovornost na razini europodručja i/ili na nacionalnim razinama od ključne su važnosti, prije svega za sprječavanje stalnog prijenosa sredstava i moralnog hazarda te neodržive javne podjele rizika.

Kako se veličina i vjerodostojnost fiskalnoga kapaciteta budu povećavali, on će doprinositi vraćanju povjerenja financijskoga tržišta u održivost javnih financija u europodručju, čime će se, u načelu, omogućiti bolja zaštita poreznih obveznika i smanjenje javnog i privatnog rizika.

Fiskalni će kapacitet obuhvaćati Europski stabilizacijski mehanizam i posebni dodatni proračunski kapacitet europodručja. Proračunski kapacitet uvodi se paralelno s Europskim stabilizacijskim mehanizmom i ne dovodeći ga u pitanje.

Kao prvi korak, posebni proračunski kapacitet europodručja trebao bi biti dio proračuna Unije, povrh iznosa sadašnjih gornjih granica višegodišnjega financijskog okvira, i trebale bi ga financirati članice europodručja i države korisnice u obliku izvora prihoda o kojem će se dogovoriti države članice korisnice i za koji bi se trebalo razmotriti dodjeljivanje prihoda i jamstava; kad dođe u redovno stanje, fiskalni kapacitet mogao bi se financirati vlastitim sredstvima, u skladu s preporukama iz Montijeva izvješća o financiranju EU-a u budućnosti.

Europski stabilizacijski mehanizam, usporedno s ispunjavanjem zadaća, trebalo bi dodatno razviti i pretvoriti u europski monetarni fond (EMF) s dovoljno velikim kapacitetom kreditiranja i zaduživanja i jasno definiranim ovlastima, kako bi apsorbirao asimetrične i simetrične šokove.

ii.    Tri stupa fiskalnoga kapaciteta za konvergenciju i stabilizaciju europodručja

Fiskalni kapacitet trebao bi ispunjavati tri zasebne funkcije:

kao prvo, trebalo bi poticati gospodarsko i socijalno usklađivanje unutar europodručja radi jačanja strukturnih reformi, moderniziranja gospodarstava i poboljšanja konkurentnosti svake države članice te otpornost europodručja, čime bi se ujedno doprinijelo i kapacitetima država članica da apsorbiraju asimetrične i simetrične šokove;

kao drugo, zbog razlika u poslovnim ciklusima država članica europodručja koje proistječu iz strukturnih razlika ili opće ekonomske osjetljivosti potrebno je riješiti problem asimetričnih šokova (situacije u kojima jedan ekonomski događaj utječe na jednu ekonomiju više nego na neku drugu, primjerice kad se potražnja u određenoj državi članici uruši nakon vanjskoga šoka na koji država članica ne može utjecati, a u drugima ne);

kao treće, simetrične šokove (situacije u kojima jedan ekonomski događaj utječe na sve ekonomije na isti način, primjerice variranje cijena nafte u zemljama europodručja) trebalo bi rješavati radi povećanja otpornosti europodručja u cijelosti.

S obzirom na te ciljeve, trebat će razmotriti koje se funkcije mogu ostvariti u postojećem pravnom okviru Unije, a koje će zahtijevati prilagodbu ili izmjenu Ugovora.

Prvi stup: kodeks konvergencije

Zbog aktualne ekonomske situacije potrebna je strategija za ulaganja usporedno s fiskalnom konsolidacijom i odgovornošću do kojih će se doći poštovanjem okvira ekonomskog upravljanja.

Uz Pakt o stabilnosti i rastu, kodeks konvergencije, usvojen redovnim zakonodavnim postupkom i kojim se uzimaju u obzir preporuke za pojedine zemlje, trebao bi se tijekom petogodišnjeg razdoblja usmjeriti na konvergencijske kriterije u smislu oporezivanja, tržišta rada, ulaganja, produktivnosti, socijalne kohezije te kapaciteta javne uprave i dobrog upravljanja u postojećim Ugovorima.

Unutar okvira ekonomskog upravljanja poštovanje kodeksa konvergencije trebalo bi biti preduvjetom za potpuno sudjelovanje u fiskalnom kapacitetu i prema njemu svaka bi država članica trebala podnijeti prijedloge o načinu ispunjavanja kriterija kodeksa konvergencije.

Fiskalni kapacitet europodručja trebala bi popratiti dugoročna strategija za održivost i smanjenje duga te poticanje rasta i ulaganja u zemljama europodručja, čime bi se smanjili ukupni troškovi refinanciranja i omjer duga i BDP-a.

Drugi stup: apsorpcija asimetričnih šokova

S obzirom na snažnu integraciju država članica europodručja, asimetrični šokovi s posljedicama za stabilnost cijelog europodručja ne mogu se potpuno isključiti unatoč naporima u pogledu usklađenja politike država članica, konvergencije i održivih strukturnih reformi.

Stabilizaciju koja se osigurava Europskim stabilizacijskim mehanizmom/europskim monetarnim fondom trebalo bi dopuniti mehanizmima za automatsku apsorpciju šoka.

Stabilizacijom se moraju potaknuti dobre prakse i izbjeći moralni hazard.

Takav sustav mora obuhvatiti jasna pravila o vremenskom okviru mogućih plaćanja i ponovnih plaćanja te mora jasno biti određen u smislu veličine i mehanizama financiranja, dok dugoročno u proračunskom smislu mora biti neutralan.

Treći stup: apsorpcija simetričnih šokova

Budući simetrični šokovi mogli bi destabilizirati cijelo europodručje jer u tom valutnom području još nisu predviđeni instrumenti potrebni za rješavanje nove krize koja bi imala razmjere prethodne krize.

U slučaju simetričnih šokova nastalih zbog manjka unutarnje potražnje rast se ne može pokrenuti samom monetarnom politikom, osobito u kontekstu nulte donje granice. Proračun europodručja trebao bi biti dostatno velik za rješavanje tih simetričnih šokova financiranjem ulaganja kojemu su cilj objedinjivanje potražnje i puna zaposlenost u skladu s člankom 3. UEU-a.

iii.    Upravljanje, demokratska odgovornost i nadzor

U ekonomskom upravljanju u europodručju trebala bi prevladati metoda Zajednice.

Europski parlament i nacionalni parlamenti trebali bi imati ojačanu ulogu u obnovljenom okviru ekonomskog upravljanja u cilju povećanja demokratske odgovornosti. To obuhvaća povećanu nacionalnu odgovornost za Europski semestar i reformu međuparlamentarne konferencije predviđene člankom 13. fiskalnog ugovora kako bi mu se pridala veća važnost i razvilo jače parlamentarno i javno mišljenje. Radi poboljšanja odgovornosti nacionalni parlamenti trebali bi nadzirati nacionalne vlade, upravo kao što bi Europski parlament trebao nadzirati europsku izvršnu vlast.

Položaj predsjednika Euroskupine i položaj povjerenika za ekonomska i financijska pitanja mogli bi se sjediniti te bi u tom slučaju predsjednik Komisije tog povjerenika trebao imenovati potpredsjednikom Komisije.

Ministru i ministarstvu financija u Komisiji, koji bi trebali biti potpuno demokratski odgovorni, trebalo bi dodijeliti sva potrebna sredstva i kapacitete za primjenu i provedbu postojećeg okvira ekonomskog upravljanja i za optimizaciju razvoja europodručja u suradnji s ministrima financija država članica europodručja.

Europski parlament trebao bi izmijeniti svoja pravila i organizaciju kako bi se zajamčila puna demokratska odgovornost fiskalnoga kapaciteta pred zastupnicima u EP-u iz država članica koje u njemu sudjeluju.

2.

poziva:

Europsko vijeće da utvrdi smjernice kako je opisano gore, najkasnije do sastanka EU-a u Rimu (u ožujku 2017.), uključujući okvir za dugoročno održivu stabilizaciju europodručja;

Komisiju da pripremi bijelu knjigu sa zahtjevnim središnjim poglavljem o europodručju i da tijekom 2017. podnese odgovarajuće zakonodavne prijedloge koristeći se svim sredstvima u okviru postojećih Ugovora, uključujući kodeks konvergencije, proračun europodručja i automatske stabilizatore, te da odredi precizan vremenski okvir za provedbu tih mjera;

3.

izjavljuje da je spreman finalizirati sve zakonodavne mjere koje ne zahtijevaju promjenu Ugovora do kraja aktualnog mandata Komisije i Europskog parlamenta i pripremiti teren za promjene Ugovora koje su srednjoročno i dugoročno potrebne da se omogući održivo europodručje;

4.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi predsjedniku Europskog vijeća, Komisiji, Vijeću, Euroskupini, Europskoj središnjoj banci, glavnom direktoru Europskog stabilizacijskog mehanizma te parlamentima država članica.

18.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 252/239


P8_TA(2017)0051

Pravila građanskog prava o robotici

Rezolucija Europskog parlamenta od 16. veljače 2017. s preporukama Komisiji o pravilima građanskog prava o robotici (2015/2103(INL))

(2018/C 252/25)

Europski parlament,

uzimajući u obzir članak 225. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 85/374/EEZ (1),

uzimajući u obzir studiju pod nazivom „Etički aspekti kibernetičko-fizičkih sustava” koja je provedena u ime Odjela Parlamenta za ocjenjivanje znanstvenih i tehnoloških odabira (STOA) i kojom upravlja Odjel za znanstvena predviđanja (STOA) Glavne uprave za usluge parlamentarnih istraživanja;

uzimajući u obzir članke 46. i 52. Poslovnika,

uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja i mišljenja Odbora za promet i turizam, Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove, Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja, Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane, Odbora za industriju, istraživanje i energetiku te Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača (A8-0005/2017),

Uvod

A.

budući da su od vremena Frankensteina Mary Shelley, klasičnog mita o Pigmalionu i praškog Golema do robota Karela Čapeka, koji je i skovao tu riječ, ljudi sanjali o mogućnosti da proizvedu inteligentne strojeve, a najčešće je riječ bila o androidima s ljudskim obilježjima;

B.

budući da u trenutku kad se ljudska vrsta nalazi na pragu razdoblja u kojem je sve više sofisticiranih robota, botova, androida i drugih oblika umjetne inteligencije spremno za novu industrijsku revoluciju, koja će vrlo vjerojatno utjecati na sve slojeve društva, od ključne je važnosti da zakonodavac razmotri pravne i etičke implikacije i učinke toga bez kočenja inovacija;

C.

budući da je potrebno donijeti opće prihvaćene definicije pojmova „robot” i „umjetna inteligencija” koje su fleksibilne i kojima se ne koče inovacije;

D.

budući da je od 2010. do 2014. prodaja robota u prosjeku porasla za 17 % godišnje, a u 2014. za 29 %, što predstavlja najveći godišnji porast dosad, te da su dobavljači automobilskih dijelova, elektroindustrija i elektronička industrija glavni pokretači rasta; budući da se tijekom posljednjeg desetljeća broj prijavljenih patenata u području robotike utrostručio;

E.

budući da je stopa zaposlenosti trajno rasla tijekom posljednjih 200 godina zbog tehnološkog razvoja; budući da razvoj robotike i umjetne inteligencije može potencijalno preobraziti živote i radne prakse, povećati učinkovitost, uštedu i razine sigurnosti te pružiti poboljšanu razinu usluga; dok se u kratkoročnom do srednjoročnom razdoblju od robotike i umjetne inteligencije očekuje korist u smislu učinkovitosti i uštede, ne samo u proizvodnji i trgovini već i u područjima kao što su prijevoz, medicinska njega, spašavanje, obrazovanje i poljoprivreda, te istovremeno i mogućnost da se ljudi prestanu izlagati opasnim uvjetima, primjerice pri čišćenju područja zagađenih otrovnim tvarima;

F.

budući da je starenje rezultat dužeg očekivanog životnog vijeka zbog napretka u pogledu životnih uvjeta i u modernoj medicini te je ono jedno od najvećih političkih, socijalnih i gospodarskih izazova za europska društva u 21. stoljeću; budući da će do 2025. više od 20 % Europljana biti u dobi od 65 godina ili starije, uz posebno brz porast broja osoba starijih od 80 godina, što će dovesti do potpuno različite ravnoteže među generacijama u našim društvima, te budući da je u interesu društva i obitelji da starije osobe ostanu zdrave i aktivne što je dulje moguće;

G.

budući da aktualni trend vodi prema razvoju pametnih i autonomnih strojeva koje je moguće obučavati i koji mogu samostalno donositi odluke te da to dugoročno donosi ne samo gospodarske koristi nego i otvara niz pitanja povezanih s izravnim i neizravnim učincima na cjelokupno društvo;

H.

budući da strojno učenje nudi izrazito velike gospodarske i inovativne koristi za društvo jer se njime uvelike poboljšava mogućnost analize podataka te da ono predstavlja nove izazove u pogledu jamčenja nediskriminacije, pravičnosti, transparentnosti i razumljivosti u postupcima donošenja odluka;

I.

budući da je slično tome potrebno ocijeniti gospodarske pomake i učinak na zapošljavanje kao rezultat razvoja robotike i strojnog učenja; budući da, unatoč njezinim neosporivim prednostima, primjena robotike može rezultirati transformacijom tržišta rada i potrebom da se u skladu s time razmotri budućnost obrazovanja, zapošljavanja i socijalnih politika;

J.

budući da široko rasprostranjena uporaba robota možda neće automatski dovesti do toga da oni zamjenjuju radna mjesta, međutim, niskokvalificirana radna mjesta u radno intenzivnim sektorima bit će podložnija automatizaciji; budući da bi taj trend mogao vratiti proizvodne procese natrag u EU; budući da je istraživanje pokazalo da zaposlenost znatno brže raste u profesijama u kojima se češće koriste računala; budući da se automatizacijom poslova može potencijalno osloboditi ljude od monotonog fizičkog rada i usmjeriti ih prema kreativnijim i značajnijim zadaćama; budući da automatizacija zahtijeva da vlade ulažu u reforme obrazovanja i drugih područja kako bi se poboljšalo preusmjeravanje na one vještine koje će biti potrebne radnicima u budućnosti;

K.

budući da je, s obzirom na sve veće podjele u društvu i smanjivanje srednje klase, važno imati na umu da razvoj robotike može dovesti do visoke koncentracije bogatstva i moći u rukama manjine;

L.

budući da će se razvojem robotike i umjetne inteligencije definitivno utjecati na radno okruženje, što može stvoriti nove probleme povezane s odgovornošću, ali i ukloniti druge probleme; budući da je potrebno razjasniti pravnu odgovornost u pogledu poslovnog modela i obilježja radnika u slučaju da dođe do hitnih slučajeva ili problema;

M.

budući da trend usmjeren prema automatizaciji zahtijeva da subjekti uključeni u razvoj i stavljanje na tržište aplikacija umjetne inteligencije od samog početka razmišljaju o sigurnosti i etici, čime se priznaje da oni moraju biti spremni prihvatiti pravnu odgovornost za kvalitetu tehnologije koju proizvode;

N.

budući da je u Uredbi (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća (2) (Opća uredba o zaštiti podataka) utvrđen pravni okvir za zaštitu osobnih podataka; budući da će se možda trebati dodatno rješavati pitanje daljnjih aspekata povezanih s pristupom podacima i zaštitom osobnih podataka i privatnosti s obzirom na to da se mogu javiti problemi zbog međusobne komunikacije aplikacija i uređaja te njihove komunikacije s bazama podataka bez ljudske intervencije;

O.

budući da se napredak u području robotike i umjetne inteligencije može i treba ostvariti na način kojim se štiti dostojanstvo, autonomnost i samoodređenje pojedinca, posebno u području ljudske skrbi i interakcije te u kontekstu medicinskih uređaja koji „popravljaju” ili poboljšavaju ljude;

P.

budući da naposljetku postoji mogućnost da bi umjetna inteligencija dugoročno mogla nadići ljudsku intelektualnu sposobnost;

Q.

budući da daljnji razvoj i povećano korištenje automatiziranog i algoritamskog odlučivanja nesumnjivo utječe na konačne odluke koje donosi privatna osoba (poput poslovnog subjekta ili internetskog korisnika) ili administrativno, pravosudno ili drugo javno tijelo, a koje su potrošačke, poslovne ili administrativne prirode; budući da je u postupak automatiziranog i algoritamskog odlučivanja potrebno uvrstiti zaštitne mjere i mogućnost ljudske kontrole i verifikacije;

R.

budući da nekoliko stranih jurisdikcija, kao što su SAD, Japan, Kina i Južna Koreja, razmatra regulatorne mjere u području robotike i umjetne inteligencije, a do određene su ih mjere već i poduzele, te budući da su neke države članice počele razmatrati mogućnost osmišljavanja pravnih normi ili promjene zakonodavstva kako bi se uzele u obzir nove aplikacije iz područja takvih tehnologija;

S.

budući da bi europskoj industriji mogao koristiti učinkovit, usklađen i transparentan pristup regulaciji na razini Unije kojim bi se utvrdili predvidljivi i dovoljno jasni uvjeti pod kojima poduzeća mogu razvijati aplikacije i planirati svoje poslovne modele u europskim razmjerima, a istovremeno bi se zajamčilo da Unija i njezine države članice zadrže kontrolu nad regulatornim normama koje treba uspostaviti kako ne bi bile prisiljene usvojiti i poštovati norme koje su im nametnuli drugi, odnosno treće zemlje koje su također predvodnice u razvoju robotike i umjetne inteligencije;

Opća načela

T.

budući da Asimove zakone (3) treba smatrati upućenima projektantima, proizvođačima i operatorima robota, uključujući robote s integriranom autonomijom i mogućnošću samostalnog učenja, s obzirom na to da ih se ne može prevesti u strojni kod;

U.

budući da su korisna i nužna pravila kojima se uređuju, prije svega, odgovornost i transparentnost te koja odražavaju suštinski europske i univerzalne humanističke vrijednosti koje obilježavaju doprinos Europe društvu; budući da se takvim pravilima ne smije utjecati na postupak istraživanja, inovacija i razvoja u području robotike;

V.

budući da bi Europska unija mogla imati ključnu ulogu u uspostavljanju temeljnih etičkih načela koja treba poštovati pri razvoju, programiranju i upotrebi robota i umjetne inteligencije te u uključivanju tih načela u europske propise i kodekse ponašanja u cilju utjecanja na tehnološku revoluciju na način da ona služi čovječanstvu te da koristi od napredne robotike i umjetne inteligencije budu široko rasprostranjene, a da se pritom u najvećoj mogućoj mjeri izbjegnu potencijalne zamke;

W.

budući da je ovoj rezoluciji priložena Povelja o robotici koja je izrađena s pomoću Odjela za znanstvena predviđanja (STOA) Glavne uprave za usluge parlamentarnih istraživanja, a njome se predlaže kodeks etičkog ponašanja za inženjere robotike, kodeks za povjerenstva za istraživačku etiku te dozvola za projektante i korisnike;

X.

budući da je za Uniju potrebno usvojiti postupan, pragmatičan i oprezan pristup kakav je zagovarao Jean Monnet (4) u pogledu budućih inicijativa povezanih s robotikom i umjetnom inteligencijom kako bi se zajamčilo da ne kočimo inovacije;

Y.

budući da je s obzirom na razvojni stadij robotike i umjetne inteligencije vrijeme da se započne s radom na pitanjima građanskopravne odgovornosti;

Odgovornost

Z.

budući da današnji roboti, zahvaljujući impresivnim tehnološkim naprecima iz prošlog desetljeća, nisu samo sposobni za obavljanje radnji koje su ranije bile tipične i rezervirane isključivo za ljude već su, zahvaljujući razvoju određenih autonomnih i kognitivnih obilježja, kao što su primjerice sposobnost za učenje iz iskustva i donošenje donekle neovisnih odluka, sve sličniji agentima koji su u interakciji sa svojom okolinom i sposobni su je znatno mijenjati; budući da je u tom kontekstu ključno pitanje pravna odgovornost koja proizlazi iz štetnog djelovanja robota;

AA.

budući da se autonomija robota može definirati kao sposobnost da donosi odluke i da ih provodi u stvarnom svijetu, neovisno o vanjskoj kontroli i utjecajima; budući da je ta autonomija isključivo tehnološke prirode i da njezin stupanj ovisi o tome za koliko je sofisticiranu interakciju s okolinom robot dizajniran;

AB.

budući da što su roboti autonomniji, to ih se manje može smatrati jednostavnim alatom u rukama drugih aktera (kao što su proizvođač, operater, vlasnik, korisnik itd.); budući da se time otvara pitanje jesu li dostatna obična pravila o odgovornosti ili to zahtijeva uvođenje novih načela i pravila kojima se omogućuje jasnoća u pogledu pravne odgovornosti različitih aktera kada je riječ o odgovornosti za djelovanja i propuste robota u slučajevima kada se kao uzrok ne može odrediti specifični ljudski akter te je li bilo moguće izbjeći djelovanja ili propuste robota koji su prouzročili štetu;

AC.

budući da se u posljednje vrijeme zbog autonomije robota postavlja pitanje njihove prirode u svjetlu postojećih pravnih kategorija ili bi pak za njih trebalo stvoriti novu kategoriju s posebnim obilježjima i implikacijama;

AD.

budući da se prema trenutačnom pravnom okviru roboti ne mogu smatrati odgovornima per se za svoja djela i propuste kojima su oštećene treće osobe; budući da postojeća pravila o odgovornosti pokrivaju slučajeve u kojima se uzrok djelovanja ili propusta robota u konačnici može naći u djelovanju konkretnog ljudskog agenta, kao što je primjerice proizvođač, operater, vlasnik ili korisnik koji je mogao predvidjeti i izbjeći štetno ponašanje robota; budući da se, osim toga, proizvođači, operateri, vlasnici ili korisnici mogu smatrati strogo odgovornima za djelovanja i propuste robota;

AE.

budući da se aktualni pravni okvir za odgovornost za proizvode, prema kojem je proizvođač odgovoran za neispravnost proizvoda, i propisi kojima se uređuje odgovornost za štetno djelovanje, prema kojima je korisnik proizvoda odgovoran za ponašanje koje vodi do štete, primjenjuju na štetu uzrokovanu robotima ili umjetnom inteligencijom;

AF.

budući da u scenariju u kojem robot donosi samostalne odluke tradicionalna pravila neće biti dovoljna za rješavanje pitanja pravne odgovornosti za štetu uzrokovanu robotom jer prema tim pravilima ne bi bilo moguće utvrditi koja je strana odgovorna za odštetu i zahtijevati od nje da ispravi štetu koju je uzrokovala;

AG.

budući da su tradicionalna pravila neprimjenjiva zbog nedostataka aktualnog pravnog okvira koji se najbolje vide i u području ugovorne odgovornosti u slučajevima kad su strojevi dizajnirani na način da sami mogu birati partnere, pregovarati o ugovornim uvjetima, sklapati ugovore i odlučivati hoće li i kako će primjenjivati te ugovore te da zbog toga do izražaja dolazi potreba za novim, učinkovitim i ažuriranim pravilima koja trebaju biti usklađena s nedavnim tehnološkim razvojem i inovacijama koje se koriste na tržištu;

AH.

budući da je u pogledu izvanugovorne odgovornosti Direktivom 85/374/EEC obuhvaćena samo šteta koja nastane zbog greške u proizvodnji robota i pod uvjetom da oštećena osoba može dokazati stvarnu štetu, neispravnost proizvoda i uzročnu vezu između štete i neispravnosti, stoga možda neće biti dostatan okvir koji uključuje strogu odgovornost ili odgovornost bez krivnje;

AI.

budući da usprkos području primjene Direktive 85/374/EEZ trenutačni pravni okvir ne bi bio dovoljan da se pokrije šteta koju je uzrokovao robot nove generacije jer on može imati sposobnost prilagodbe i učenja, što sa sobom povlači određen stupanj nepredvidljivosti njegova ponašanja s obzirom na to da bi takvi roboti mogli samostalno učiti iz vlastitih i promjenjivih iskustava te biti u interakciji sa svojom okolinom na jedinstven i nepredvidljiv način;

Opća načela razvoja robotike i umjetne inteligencije za civilnu upotrebu

1.

poziva Komisiju da predloži zajedničku europsku definiciju kiberfizičkih sustava, autonomnih sustava, pametnih autonomnih robota i njihovih potkategorija uzimajući u obzir sljedeća obilježja pametnih robota:

sposobnost autonomnog rada s pomoću senzora i/ili razmjene podataka s okolinom (međusobna povezivost) te dijeljenja i analize tih podataka

samostalno učenje iz iskustva ili s pomoću interakcije (fakultativni kriterij)

barem manja fizička potpora

prilagodba ponašanja i djelovanja u odnosu na okolinu

nedostatak života u biološkom smislu;

2.

smatra da treba uvesti sveobuhvatni sustav Unije za registraciju naprednih robota u okviru unutarnjeg tržišta Unije kada je to relevantno i potrebno za specifične kategorije robota te poziva Komisiju da uspostavi kriterije za klasifikaciju robota koje bi trebalo registrirati; u tom kontekstu poziva Komisiju da istraži bi li bilo poželjno da takvim sustavom za registraciju i registrom upravlja Agencija EU-a za robotiku i umjetnu inteligenciju koja bi bila imenovana za taj zadatak;

3.

ističe da bi se razvoj robotike trebao usredotočiti na dopunjavanje ljudskih sposobnosti, a ne na njihovo zamjenjivanje; smatra da je u razvoju robotike i umjetne inteligencije ključno zajamčiti da ljudi uvijek imaju kontrolu nad inteligentnim strojevima; smatra da je potrebno usmjeriti posebnu pozornost na mogući razvoj emotivne veze između ljudi i robota, posebno u osjetljivim skupinama kako što su djeca, starije osobe i osobe s invaliditetom, te ističe pitanja koja se otvaraju zbog mogućeg ozbiljnog emotivnog i fizičkog utjecaja takve emotivne veze na ljude;

4.

naglašava da se jedinstvenim pristupom na razini Unije može olakšati razvoj jer se na taj način izbjegava fragmentacija na unutarnjem tržištu i istovremeno naglašava važnost načela međusobnog priznavanja u prekograničnoj upotrebi robota i robotskih sustava; podsjeća da bi se testiranja, izdavanje certifikata i odobrenje za stavljanje na tržište trebali zahtijevati u samo jednoj državi članici; naglašava da bi taj pristup trebao biti popraćen djelotvornim nadzorom tržišta;

5.

ističe važnost mjera za pomoć malim i srednjim poduzećima te novoosnovanim (start-up) poduzećima u sektoru robotike, koja stvaraju nove tržišne segmente u tom sektoru i koriste robote;

Istraživanja i inovacije

6.

ističe da su mnoge robotske aplikacije još uvijek u eksperimentalnoj fazi; pozdravlja činjenicu da države članice i Unija financiraju sve više istraživačkih projekata; smatra da je ključno da Unija, zajedno s državama članicama s pomoću javnog financiranja, ostane predvodnik u istraživanju u području robotike i umjetne inteligencije; poziva Komisiju i države članice da ojačaju financijske instrumente za istraživačke projekte u području robotike i informacijsko-komunikacijske tehnologije, uključujući javno-privatna partnerstva, te da u svoje politike u području istraživanja uvrste načela otvorene znanosti i odgovorne etičke inovacije; naglašava da treba uložiti dovoljno sredstava u pronalazak rješenja za društvene, etičke, pravne i gospodarske izazove koji proizlaze iz tehnološkog razvoja i njegovih primjena;

7.

poziva Komisiju i države članice da potaknu istraživačke programe, istraživanja o mogućim dugoročnim opasnostima i mogućnostima koje proizlaze iz tehnologija umjetne inteligencije i robotike te da čim prije potaknu pokretanje strukturiranog javnog dijaloga o posljedicama razvoja takvih tehnologija; poziva Komisiju da poveća potporu u okviru revizije višegodišnjeg financijskog okvira na sredini razdoblja za program SPARC koji se financira iz programa Obzor 2020.; poziva Komisiju i države članice da usmjere zajedničke napore u pažljivo praćenje i jamčenje jednostavnijeg prijelaza tih tehnologija iz faze istraživanja u fazu stavljanja na tržište i korištenja na tržištu nakon provođenja prikladnih sigurnosnih procjena u skladu s načelom predostrožnosti;

8.

ističe da inovacije u području robotike i umjetne inteligencije te integracija tehnologije robotike i umjetne inteligencije u gospodarstvo i društvo zahtijevaju digitalnu infrastrukturu kojom se omogućava univerzalna povezivost; poziva Komisiju da uspostavi okvir kojim će se zadovoljiti uvjeti u pogledu povezivosti za digitalnu budućnost Unije i da se pobrine za to da pristup širokopojasnoj i 5G mreži bude potpuno u skladu s načelom mrežne neutralnosti;

9.

čvrsto je uvjeren da je interoperabilnost među sustavima, uređajima i uslugama u oblaku, utemeljena na integriranoj sigurnosti i privatnosti, nužna za protok podataka u stvarnom vremenu, kojim se omogućava veća fleksibilnost i autonomnost robota i umjetne inteligencije; poziva Komisiju da promiče otvoreno okružje, od otvorenih standarda i inovativnih modela licenciranja do otvorenih platformi i transparentnosti, kako bi se izbjegla ovisnost o vlasničkim sustavima kojima se ograničava interoperabilnost;

Etička načela

10.

napominje da je potencijal za napredak s pomoću primjene robotike obilježen nizom napetosti ili rizicima koje je potrebno ozbiljno razmotriti u pogledu sigurnosti, zdravlja i zaštite ljudi, slobode, privatnosti, integriteta i digniteta te samoodređenja, nediskriminacije i zaštite osobnih podataka;

11.

smatra da je aktualni pravni okvir Unije potrebno ažurirati i nadopuniti, kada je to prikladno, usmjerenim etičkim načelima koja odražavaju složenost područja robotike i njenih brojnih društvenih, medicinskih i bio-etičkih implikacija; smatra da su potrebne jasne, stroge i učinkovite okvirne etičke smjernice za razvoj, projektiranje, proizvodnju, upotrebu i izmjenu robota kojima će se nadopuniti pravne preporuke iz ovog izvješća te postojeća pravna stečevina država članica i Unije; u prilogu Rezoluciji predlaže okvir u obliku povelje koja bi sadržavala kodeks ponašanja za inženjere robotike, kodeks za povjerenstva koji se bave istraživačkom etikom koji bi se koristio pri preispitivanju protokola robotike te obrasce dozvola za dizajnere i korisnike;

12.

ističe načelo transparentnosti, tj. da treba uvijek biti moguće opravdati sve odluke koje se donose s pomoću umjetne inteligencije i koje mogu znatno utjecati na život jedne ili više osoba; smatra da treba uvijek biti moguće prevesti izračune sustava umjetne inteligencije u oblik razumljiv ljudima; smatra da napredni roboti moraju biti opremljeni „crnom kutijom” u kojoj su pohranjeni podaci o svim transakcijama koje stroj izvršava, uključujući logika koja je dovela do njegovih odluka;

13.

ističe da bi okvirne etičke smjernice trebale biti utemeljene na načelima djelovanja u interesu dobrobiti, neštetnosti, autonomije i pravde, kao i na načelima i vrijednostima utvrđenima u članku 2. Ugovora o Europskoj uniji i u Povelji o temeljnim pravima, kao što su ljudsko dostojanstvo, ravnopravnost, pravda i jednakost, nediskriminacija, informirani pristanak, zaštita privatnog i obiteljskog života i podataka, kao i na drugim temeljnim načelima i vrijednostima zakonodavstva Unije poput nestigmatizacije, transparentnosti, autonomije, individualne i društvene odgovornosti, te na postojećoj etičkoj praksi i kodeksima;

14.

smatra da je potrebno posebnu pozornost usmjeriti na robote koji predstavljaju znatnu opasnost u pogledu povjerljivosti zbog njihova postavljanja u tradicionalno zaštićena i privatna okruženja te zbog njihove mogućnosti izvlačenja i slanja osobnih i osjetljivih podataka;

Europska agencija

15.

smatra da je potrebna pojačana suradnja između država članica i Komisije kako bi se zajamčila usklađena prekogranična pravila u Uniji kojima se potiče suradnja među europskim industrijama i omogućuje diljem Unije stavljanje u upotrebu robota koji su usklađeni s potrebnom razinom zaštite i sigurnosti, kao i s etičkim načelima iz zakonodavstva Unije;

16.

traži od Komisije da razmotri osnivanje Europske agencije za robotiku i umjetnu inteligenciju u cilju pružanja tehničkog, etičkog i regulatornog stručnog znanja koje je potrebno kako bi se na razini EU-a i na razini država članica pružila podrška relevantnim javnim akterima u njihovim naporima da zajamče pravodoban, etički i informiran odgovor na nove prilike i izazove, posebno na one koji su prekogranične prirode, koji proizlaze iz tehnološkog razvoja robotike, primjerice u prometnom sektoru;

17.

smatra da je zbog potencijala i problema povezanih s upotrebom robotike i zbog aktualne dinamike ulaganja opravdano da Europska agencija raspolaže odgovarajućim proračunom i osobljem koje čine regulatori i vanjski tehnički i etički stručnjaci, koji po sektorima i multidisciplinarno prate robotske aplikacije, utvrđuju norme za najbolje prakse i, prema potrebi, predlažu regulatorne mjere, utvrđuju nova načela te se bave potencijalnim problemima u vezi sa zaštitom potrošača i sistemskim izazovima; poziva Komisiju (i Europsku agenciju, ako se osnuje) da svake godine izvještavaju Europski parlament o novostima u razvoju robotike i o svim mjerama koje je potrebno poduzeti;

Prava intelektualnog vlasništva i prijenos podataka

18.

napominje da ne postoje posebne pravne odredbe za robotiku, ali da se postojeći pravni režimi i doktrine mogu primijeniti na robotiku, s time da neke aspekte treba posebno razmotriti; poziva Komisiju da podrži horizontalan i tehnološki neutralan pristup intelektualnom vlasništvu koji se primjenjuje na različite sektore u kojima se bi se mogla koristiti robotika;

19.

poziva Komisiju i države članice da zajamče usklađenost građanskopravnih propisa u sektoru robotike s Općom uredbom o zaštiti podataka te s načelima nužnosti i proporcionalnosti; poziva Komisiju i države članice da uzmu u obzir brz tehnološki razvoj u području robotike, uključujući razvoj kiberfizičkih sustava, te da zajamče da zakonodavstvo Unije ne zaostaje za krivuljom tehnološkog razvoja i stavljanja tehnologije u upotrebu;

20.

naglašava da se pravo na poštovanje privatnog života i zaštitu osobnih podataka u skladu s člancima 7. i 8. Povelje i člankom 16. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) primjenjuje na sva područja robotike te da je potrebno u potpunosti poštovati pravni okvir Unije; u tom pogledu poziva na to da se propisi i kriteriji u vezi s upotrebom kamera i senzora u robotima razjasne u sklopu provedbenog okvira Opće uredbe o zaštiti podataka; poziva Komisiju da zajamči poštovanje načela o zaštiti podataka kao što su integrirana i zadana privatnost, smanjenje količine podataka i ograničavanje svrhe te transparentnih kontrolnih mehanizama za osobe čiji se podaci obrađuju i prikladnih pravnih lijekova u skladu sa zakonodavstvom Unije o zaštiti podataka, te da zajamči poticanje prikladnih preporuka i normi i njihovu integraciju u politike Unije;

21.

naglašava da je slobodan protok podataka iznimno važan za digitalno gospodarstvo i razvoj sektora robotike i umjetne inteligencije; ističe da je visoka razina sigurnosti robotskih sustava, uključujući njihove interne sustave podataka i protok podataka, ključna za primjerenu upotrebu robota i umjetne inteligencije; naglašava da je potrebno zajamčiti zaštitu mreža međusobno povezanih robota i umjetne inteligencije kako bi se spriječile moguće povrede sigurnosti; ističe da je ključna visoka razina sigurnosti i zaštite osobnih podataka, uzimajući u obzir privatnost u komunikaciji između ljudi, robota i umjetne inteligencije; ističe odgovornost dizajnera sustava robotike i umjetne inteligencije da razvijaju proizvode na način da budu sigurni i prilagođeni svrsi; poziva Komisiju i države članice da osiguraju podršku i poticaje za razvoj potrebne tehnologije, uključujući integriranu sigurnost;

Normizacija, sigurnost i zaštita

22.

ističe da je pitanje utvrđivanja normi i omogućavanja interoperabilnosti ključno za buduću konkurentnost u području tehnologija umjetne inteligencije i robotike; poziva Komisiju da nastavi s radom na međunarodnom usklađivanju tehničkih normi, posebno u suradnji s europskim organizacijama za normizaciju i Međunarodnom organizacijom za normizaciju, kako bi se potaknule inovacije, izbjegla fragmentacija unutarnjeg tržišta i zajamčila visoka razina sigurnosti proizvoda i zaštite potrošača, uključujući kada je to prikladno minimalne norme o sigurnosti na radu; ističe važnost zakonitog obrnutog inženjeringa i otvorenih standarda u cilju postizanja maksimalne vrijednosti inovacija i jamčenja da roboti mogu međusobno komunicirati; u tom smislu pozdravlja osnivanje posebnih tehničkih odbora, poput ISO/TC 299 Robotika, čiji je cilj isključivo raditi na razvoju standarda u području robotike;

23.

naglašava da je testiranje robota u stvarnim uvjetima ključno za utvrđivanje i ocjenu rizika koje bi roboti mogli uzrokovati te za ocjenu stadija tehnološkog razvoja robota izvan isključivo eksperimentalnih laboratorijskih uvjeta; u tom pogledu ističe da je testiranje robota u stvarnim uvjetima, posebno u gradovima i na cestama, višestruko problematično i nailazi na prepreke kojima se usporava razvoj tih faza testiranja, te da je u tom pogledu potrebna djelotvorna strategija i kontrolni mehanizam; poziva Komisiju da izradi jedinstvene kriterije za sve države članice koje bi one pojedinačno trebale primjenjivati kako bi utvrdile u kojim je područjima dozvoljeno eksperimentiranje s robotima, u skladu s načelom predostrožnosti;

Autonomna prijevozna sredstva

a)   Autonomna vozila

24.

ističe da autonomni prijevoz obuhvaća sve vrste daljinski upravljanog, automatiziranog, umreženog i autonomnog cestovnog, željezničkog, vodenog i zračnog prijevoza, uključujući vozila, vlakove, plovila, trajekte, zrakoplove, bespilotne letjelice, kao i sve buduće oblike razvoja i inovacija u tom sektoru;

25.

smatra da je potrebno hitno uvesti učinkovita europska i globalna pravila u automobilski sektor kako bi se zajamčio prekogranični razvoj automatiziranih i autonomnih vozila i u potpunosti iskoristio njihov ekonomski potencijal te dobila najveća moguća korist od pozitivnih učinaka tehnoloških trendova; ističe da fragmentiranost regulatornih pristupa otežava provedbu autonomnih prometnih sustava i može ugroziti europsku konkurentnost;

26.

skreće pozornost na činjenicu da je vrijeme reakcije vozača u slučaju neplaniranog preuzimanja nadzora nad vozilom iznimno važno te stoga poziva odgovarajuće dionike da utvrde realne vrijednosti koje su odlučujuće za pitanja sigurnosti i odgovornosti;

27.

smatra da će prelazak na autonomna vozila imati učinak na sljedeće aspekte: građanskopravnu odgovornost (odgovornost i osiguranje), sigurnost na cestama, sva pitanja povezana s okolišem (npr. energetska učinkovitost, korištenje obnovljivih tehnologija i izvora energije), pitanja povezana s podacima (npr. pristup podacima, zaštita podataka i privatnosti, dijeljenje podataka), pitanja povezana s infrastrukturom informacijsko-komunikacijske tehnologije (npr. velika koncentracija učinkovite i pouzdane komunikacije) i zapošljavanje (npr. otvaranje i gubitak radnih mjesta, obuka vozača teretnih vozila za rukovanje automatiziranim vozilima); naglašava da će biti potrebna znatna ulaganja u cestovnu i energetsku infrastrukturu te u infrastrukturu povezanu s informacijskim i komunikacijskim tehnologijama; poziva Komisiju da u svojem radu povezanom s autonomnim vozilima u obzir uzme spomenute aspekte;

28.

naglašava da su pouzdane informacije o položaju i vremenu koje pružaju europski satelitski navigacijski programi Galileo i EGNOS od ključne važnosti za uvođenje autonomnih vozila te u tom pogledu potiče na finalizaciju i lansiranje satelita potrebnih za dovršetak europskog sustava pozicioniranja Galileo;

29.

skreće pozornost na veliku dodanu vrijednost autonomnih vozila za osobe sa smanjenom pokretljivošću, s obzirom na to da im takva vozila omogućuju učinkovitije sudjelovanje u individualnom cestovnom prometu, čime se olakšava i njihov svakodnevni život;

b)   Bespilotne letjelice (RPAS)

30.

priznaje pozitivan napredak u području tehnologije bespilotnih letjelica, posebno u području traganja i spašavanja; ističe važnost okvira Unije za bespilotne letjelice kako bi se očuvale sigurnost, zaštita i privatnost građana Unije te poziva Komisiju da postupi na temelju preporuka iz Rezolucije Europskog parlamenta od 29. listopada 2015. o sigurnoj upotrebi zrakoplovnih sustava na daljinsko upravljanje (RPAS), opće poznatih kao bespilotne letjelice, u civilnom zrakoplovstvu (5); potiče Komisiju da izvrši procjene u pogledu sigurnosnih pitanja povezanih s raširenom upotrebom bespilotnih letjelica; poziva Komisiju da razmotri potrebu za uvođenjem obveznog sustava praćenja i identifikacije za zrakoplovne sustave na daljinsko upravljanje, kojim se omogućuje utvrđivanje položaja letjelica u stvarnom vremenu tijekom njihove upotrebe; podsjeća da bi homogenost i sigurnost zrakoplova bez posade trebalo zajamčiti mjerama utvrđenima u Uredbi (EZ) br. 216/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (6);

Roboti za njegu

31.

naglašava da su istraživanje i razvoj u području robotike za skrb za starije osobe s vremenom postali rašireniji i jeftiniji te nastaju proizvodi bolje funkcionalnosti koje potrošači bolje prihvaćaju; napominje da takve tehnologije, koje starijim osobama, osobama s invaliditetom i osobama koje pate od demencije, kognitivnih poremećaja i gubitka pamćenja pružaju usluge prevencije, pomoći, praćenja, poticanja i socijalne interakcije, imaju široku primjenu;

32.

ističe da je ljudski kontakt jedan od temeljnih aspekata ljudske njege; vjeruje da bi se zamjenom ljudskog faktora robotima mogle dehumanizirati prakse njege, međutim, prima na znanje da bi roboti mogli izvršavati automatizirane zadaće njege i pomoći njegovateljima u njihovom radu, uz poboljšanje ljudske njege i bolje usmjeravanje procesa rehabilitacije, zbog čega bi medicinsko osoblje i njegovatelji mogli posvetiti više vremena dijagnostici i bolje isplaniranim opcijama liječenja; ističe da, iako se robotikom može poboljšati mobilnost i integracija osoba s invaliditetom i starijih osoba, ljudski njegovatelji će i dalje biti potrebni te nastaviti imati važnu ulogu koja nije u potpunosti zamjenjiva u socijalnoj interakciji;

Medicinski roboti

33.

naglašava važnost odgovarajućeg obrazovanja, osposobljavanja i pripreme zdravstvenih djelatnika poput doktora i njegovatelja kako bi se zajamčila najviša moguća razina stručne sposobnosti i zaštitilo zdravlje pacijenata; ističe da je potrebno odrediti minimalne stručne uvjete na temelju kojih će se kirurzima dopuštati rukovanje kirurškim robotima i njihova upotreba; smatra da je od temeljne važnosti poštovanje načela nadzirane autonomije robota na temelju kojega početno planiranje liječenja i konačan odabir načina izvršenja ostaju uvijek u domeni odluke ljudskog kirurga; naglašava posebnu važnost obuke za korisnike kojom će im se omogućiti bolje upoznavanje s tehnološkim zahtjevima u tom području; usmjerava pozornost na sve veći trend samodijagnosticiranja korištenjem mobilnog robota i, kao posljedica toga, na potrebu da se liječnike osposobi za rješavanje samodijagnosticiranih slučajeva; smatra da upotreba takvih tehnologija ne smije umanjiti odnos liječnik-pacijent niti mu naštetiti, već treba pružati pomoć liječnicima pri dijagnosticiranju i/ili liječenju pacijenta u cilju smanjenja opasnosti od ljudske greške i povećanja kvalitete života i očekivanog životnog vijeka;

34.

smatra da medicinski roboti imaju sve veću ulogu u operacijama visoke preciznosti i u izvođenju postupaka koji se ponavljaju te da oni mogu poboljšati rezultate u rehabilitaciji i pružati vrlo učinkovitu logističku potporu u bolnicama; napominje da se robotima mogu potencijalno smanjiti troškove zdravstvene skrbi jer će se zdravstvenim djelatnicima omogućiti da se usredotoče na prevenciju umjesto na liječenje, a više proračunskih sredstava namijenit će se za bolju prilagodbu različitim potrebama pacijenata, stalnom osposobljavanju zdravstvenih djelatnika i istraživanju;

35.

poziva Komisiju da prije datuma početka primjene Uredbe (EU) 2017/745 o medicinskim uređajima zajamči da su postupci za ispitivanje novih medicinskih robota sigurni, posebno ako je riječ o uređajima koji se implantiraju u ljudsko tijelo;

Popravljanje” organa i „poboljšavanje” ljudskog tijela

36.

ističe važan razvoj i daljnji potencijal robotike u području „popravljanja” i nadomještanja oštećenih ljudskih organa i funkcija, ali i kompleksna pitanja koja se otvaraju zbog mogućnosti „poboljšanja” ljudskog tijela jer medicinski roboti i posebno kiberfizički sustavi mogu izmijeniti naša razmišljanja o zdravom ljudskom tijelu budući da ih je moguće nositi izravno na ljudskom tijelu ili mogu biti ugrađeni u ljudsko tijelo; naglašava da je važno da se u bolnicama i drugim ustanovama zdravstvene skrbi hitno uspostave povjerenstva za etiku u robotici s prikladnim osobljem radi razmatranja neuobičajenih i kompliciranih etičkih problema povezanih s pitanjima njege i liječenja pacijenata te radi pomaganja pri rješavanju tih problema; poziva Komisiju i države članice da osmisle smjernice za pomoć pri uspostavi i radu takvih povjerenstava;

37.

smatra da je u području životno važne medicinske primjene, poput robotskih proteza, nužno pružiti stalnu i održivu mogućnost održavanja i poboljšanja te, posebice, softverskih ažuriranja kojima se ispravljaju nedostaci i slabe točke;

38.

preporučuje osnivanje neovisnih tijela kako bi se zajamčilo pružanje usluga osobama koje imaju životno važne i napredne medicinske uređaje, kao što su održavanje, popravci i poboljšanja, uključujući softversko ažuriranje, posebno u slučajevima kada originalni pružatelj više ne pruža takve usluge; predlaže da se uvede obveza za proizvođače da tim neovisnim tijelima pružaju kompletne upute za projektiranje, uključujući izvorni kod, slično pravnoj obvezi pružanja publikacija nacionalnoj knjižnici;

39.

skreće pozornost na rizike povezane s mogućnošću da kibernetičko-fizički sustavi integrirani u ljudsko tijelo budu hakirani, isključeni ili da im se izbrišu računalne memorije jer bi se tako moglo ugroziti ljudsko zdravlje, a u krajnjim slučajevima i ljudski životi, te stoga ističe da zaštita tih sustava mora biti prioritet;

40.

ističe važnost jamčenja jednakog pristupa za sve osobe takvim tehnološkim inovacijama, alatima i intervencijama; traži od Komisije i država članica da promiču razvoj pomoćnih tehnologija kako bi se potaknuo razvoj tih tehnologija i kako bi ih osobe kojima su potrebne usvojile, u skladu s člankom 4. Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom koju je potpisala Unija;

Obrazovanje i zapošljavanje

41.

skreće pozornost na predviđanja Komisije prema kojima bi do 2020. Europi moglo nedostajati do 825 000 stručnjaka za informacijske i komunikacijske tehnologije (ICT), a za 90 % poslova bit će potrebne barem osnovne digitalne vještine; pozdravlja inicijativu Komisije da predloži plan za moguću upotrebu i reviziju Okvira digitalne kompetencije i opisa digitalnih kompetencija za sve razine učenja te poziva Komisiju da pruži znatnu potporu razvoju digitalnih vještina u svim dobnim skupinama i neovisno o radnom statusu, kao prvi korak prema boljem usklađivanju nedostataka i potražnje na tržištu rada; naglašava da rast sektora robotike zahtijeva da države članice razviju fleksibilnije sustave za osposobljavanje i obrazovanje kako bi se zajamčila usklađenost strategija povezanih s vještinama i potreba gospodarstva u području robotike;

42.

smatra da bi poticanje interesa mladih žena za karijeru u digitalnom sektoru i zapošljavanje više žena na digitalnim radnim mjestima bilo korisno za digitalnu industriju, žene i europsko gospodarstvo; poziva Komisiju i države članice da pokrenu inicijative za pružanje podrške ženama u sektoru ICT-a i za poboljšavanje njihovih e-vještina;

43.

poziva Komisiju da počne pomnije analizirati i pratiti srednjoročne i dugoročne trendove u području zapošljavanja i da pritom posebno obrati pažnju na otvaranje, premještanje i gubitke radnih mjesta u različitim područjima stručnosti kako bi se saznalo u kojim se područjima otvaraju nova radna mjesta, a u kojima nestaju zbog povećane upotrebe robota;

44.

ističe važnost predviđanja društvenih promjena, imajući na umu moguće posljedice razvoja i primjene robotike i umjetne inteligencije; traži od Komisije da analizira različite moguće scenarije i njihove posljedice na održivost sustava socijalne zaštite u državama članicama;

45.

ističe važnost fleksibilnosti vještina te društvenih, kreativnih i digitalnih vještina u obrazovanju; uvjeren je da se, osim školama koje pružaju akademsko znanje, potrebe za cjeloživotnim učenjem trebaju ostvarivati cjeloživotnim aktivnostima;

46.

napominje da se robotikom uvelike može poboljšati sigurnost na radu preusmjeravanjem brojnih opasnih i štetnih zadataka od ljudi na robote, međutim, istovremeno napominje da se time može stvoriti novi niz opasnosti zbog povećanog broja interakcija između ljudi i robota na radnom mjestu; u tom pogledu ističe važnost primjenjivanja strogih i naprednih pravila za interakcije između ljudi i robota kako bi se zajamčilo zdravlje, sigurnost i poštovanje temeljnih prava na radnom mjestu;

Utjecaj na okoliš

47.

napominje da se robotika i umjetna inteligencija trebaju razvijati na način kojim se utjecaj na okoliš ograničava učinkovitom energetskom potrošnjom, energetskom učinkovitošću promicanjem korištenja obnovljive energije i rijetkih materijala, minimalnim otpadom, poput električnog i elektroničkog otpada, te mogućnošću popravljanja; stoga potiče Komisiju da načela kružne ekonomije uvrsti u svaku politiku Unije o robotici; također primjećuje da će primjena robotike imati pozitivan utjecaj na okoliš, posebno u područjima poljoprivrede, opskrbe hranom i prometa, konkretno zahvaljujući smanjenoj veličini strojeva, smanjenoj uporabi gnojiva, energije i vode te preciznoj poljoprivredi i optimizacije ruta;

48.

ističe da će kibernetičko-fizički sustavi dovesti do stvaranja energetskih i infrastrukturnih sustava koji mogu nadzirati protok električne energije od proizvođača do potrošača te će također dovesti do nastanka „proizvođača-potrošača” električne energije, koji i proizvode i troše energiju, čime će se omogućiti velike koristi za okoliš;

Odgovornost

49.

smatra da je građanskopravna odgovornost za štetu prouzročenu robotima ključno pitanje koje je potrebno analizirati i riješiti na razini Unije kako bi se postigao jednak stupanj učinkovitosti, transparentnosti i usklađenosti pri jamčenju pravne sigurnosti u cijeloj Europskoj uniji, u korist građana, potrošača i poduzeća;

50.

napominje da će razvoj tehnologije u području robotike zahtijevati bolje razumijevanje temelja potrebnog za zajedničko djelovanje ljudi i robota koje bi se trebalo osnivati na dvjema međuovisnim značajkama, naime na predvidivosti i usmjerenosti; ističe da su te dvije međuovisne značajke ključne za utvrđivanje koje je informacije potrebno podijeliti između ljudi i robota te načina na koji se može postići zajednička osnova između ljudi i robota kako bi se omogućilo glatko zajedničko djelovanje ljudi i robota;

51.

traži od Komisije da na temelju članka 114. UFEU-a podnese prijedlog zakonodavnog instrumenta za pravna pitanja povezana s razvojem i korištenjem robotike i umjetne inteligencije koji se predviđa za sljedećih 10-15 godina, zajedno s nezakonodavnim instrumentima kao što su smjernice i kodeksi ponašanja, u skladu s preporukama iz Priloga;

52.

smatra da se, koje god se pravno rješenje primijeni u pogledu građanskopravne odgovornosti za štetu prouzročenu robotima u slučajevima koji nisu povezani s materijalnom štetom, budućim pravnim instrumentom ni na koji način ne smiju ograničavati vrsta ili opseg štete koju je moguće nadoknaditi, kao ni oblici naknade koji se mogu ponuditi oštećenoj strani samo na temelju činjenice da je šteta prouzročena neljudskim čimbenikom;

53.

smatra da bi se budući zakonodavni instrument trebao temeljiti na detaljnoj procjeni Komisije o tome treba li se primjenjivati pristup stroge odgovornosti ili pristup upravljanja rizicima;

54.

istovremeno napominje da pristup stroge odgovornosti zahtijeva samo dokaz o šteti i uspostavljanje uzročne veze između štetnog djelovanja robota i štete koju je pretrpjela oštećena strana;

55.

napominje da pristup upravljanja rizicima nije usmjeren na osobu „koja je postupala nemarno” i koja je pojedinačno odgovorna već na osobu koja može, pod određenim okolnostima, svesti rizike na najmanju moguću mjeru i rješavati negativne učinke;

56.

smatra da, kad se utvrdi koje strane snose krajnju odgovornost, ta odgovornost u načelu treba biti razmjerna stvarnoj razini uputa danih robotu i autonomije robota, tako da je odgovornost „učitelja” robota veća što je sposobnost učenja ili autonomija robota veća i što je dulje trajala „obuka” robota; posebno napominje da pri utvrđivanju tko je odgovoran za štetno ponašanje robota treba razlikovati vještine koje proizlaze iz „obuke” robota i one koje ovise isključivo o sposobnosti robota za samostalno učenje; napominje da barem u aktualnoj fazi odgovornost mora biti u rukama čovjeka, a ne robota;

57.

ističe da je obvezni sustav osiguranja kakav se koristi, primjerice, za automobile, moguće rješenje za složenost utvrđivanja odgovornosti za štetu koju prouzroče sve autonomniji roboti; ipak, napominje da bi se, za razliku od sustava osiguranja za cestovni promet kojim se pokrivaju ljudsko djelovanje i propusti, sustavom osiguranja za robotiku trebale uzeti u obzir sve moguće odgovornosti u lancu;

58.

smatra da bi se, kao i u slučaju osiguranja motornih vozila, takav sustav osiguranja mogao nadopuniti fondom kojim će se zajamčiti naknada štete kad osiguranje ne postoji; poziva sektor osiguranja da osmisli nove proizvode i vrste ponuda prilagođene napretku u području robotike;

59.

poziva Komisiju da pri provedbi procjene učinka budućeg zakonodavnog instrumenta istraži, analizira i razmotri posljedice svih mogućih pravnih rješenja, kao što su:

a)

uspostava sustava obveznog osiguranja, kada je to prikladno i potrebno za specifične kategorije robota, prema kojem bi, slično kao kod osiguranja automobila, proizvođači ili vlasnici robota bili dužni ugovoriti osiguranje za štetu koju bi mogli uzrokovati njihovi roboti;

b)

jamstvo da fond za naknadu štete ne bi služio samo za jamčenje naknade štete u slučaju da je štetu uzrokovao neosigurani robot;

c)

omogućavanje proizvođaču, programeru, vlasniku ili korisniku da imaju koristi od stroge odgovornosti ako doprinose fondu za naknadu štete te ako zajedno imaju osiguranje kojim se jamči naknada u slučajevima kada robot uzrokuje štetu;

d)

odluka treba li osnovati opći fond za sve pametne autonomne robote ili posebne fondove za svaku kategoriju robota te treba li se doprinos plaćati jednokratno kad se robot stavi na tržište ili periodično tijekom životnog vijeka robota;

e)

uvođenje individualnog registarskog broja u posebnom registru Unije zahvaljujući kojem bi se robota lako moglo povezati s njegovim fondom, a osobe u interakciji s robotom mogle bi dobiti informacije o prirodi fonda, granicama odgovornosti u slučaju materijalne štete, imenima i funkcijama doprinositelja te sve druge relevantne pojedinosti;

f)

stvaranje posebnog dugoročnog pravnog statusa za robote kako bi barem najsofisticiraniji autonomni roboti mogli imati status elektroničkih osoba s odgovornošću ispravljanja štete koju su uzrokovali te moguća primjena statusa elektroničke osobe u slučajevima kad roboti donesu pametnu autonomnu odluku ili na neki drugi način neovisno međudjeluju s trećim stranama;

Međunarodni aspekti

60.

napominje da bi se, iako nije potrebna hitna izmjena aktualnih općih pravila međunarodnog privatnog prava o prometnim nezgodama primjenjivih u Uniji radi njihove prilagodbe razvoju autonomnih vozila, pojednostavljenjem trenutačnog dualnog sustava za definiranje mjerodavnog prava (na temelju Uredbe (EZ) br. 864/2007 Europskog parlamenta i Vijeća (7) i Haške konvencije od 4. svibnja 1971. o mjerodavnom pravu za prometne nezgode) poboljšala pravna sigurnost i ograničile mogućnosti traženja najpovoljnijeg pravnog sustava („forum shopping”);

61.

napominje da je potrebno razmotriti izmjenjivanje međunarodnih sporazuma kao što su Bečka konvencija od 8. studenog 1968. o cestovnom prometu i Haška konvencija o mjerodavnom pravu za prometne nezgode;

62.

očekuje od Komisije da zajamči da države članice na ujednačen način provode međunarodno pravo, kao što je Bečka konvencija o cestovnom prometu koju je potrebno izmijeniti, kako bi se omogućila vožnja bez vozača i poziva Komisiju, države članice i industriju na što bržu provedbu ciljeva Deklaracije iz Amsterdama;

63.

snažno potiče međunarodnu suradnju u pogledu rješavanja društvenih, etičkih i pravnih izazova te uspostavljanje regulatornih standarda pod okriljem Ujedinjenih naroda;

64.

ističe da bi i na robotiku trebalo primijeniti ograničenja i uvjete iz Uredbe (EZ) br. 428/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (8) o trgovini robom dvojne namjene – dobrima, kompjuterskim programima i tehnologijom koja se može koristiti u civilne i u vojne svrhe i/ili može pridonijeti širenju oružja za masovno uništavanje;

Završni aspekti

65.

traži na temelju članka 225. UFEU-a od Komisije da na temelju članka 114. UFEU-a podnese prijedlog direktive o građanskom pravu o robotici slijedeći preporuke iz Priloga ovom dokumentu;

66.

potvrđuje da se preporukama poštuju temeljna prava i načelo supsidijarnosti;

67.

smatra da bi traženi prijedlog imao financijske posljedice ako se uspostavi nova europska agencija;

o

o o

68.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju i popratne preporuke proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1)  Direktiva Vijeća 85/374/EEZ od 25. srpnja 1985. o približavanju zakona i drugih propisa država članica u vezi s odgovornošću za neispravne proizvode (SL L 210, 7.8.1985., str. 29.)

(2)  Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL L 119, 4.5.2016., str. 1.).

(3)  (1) Robot ne smije naškoditi ljudskom biću ili svojom pasivnošću dopustiti da mu se naškodi. (2) Robot mora slušati ljudske naredbe, osim kad su one u suprotnosti s prvim zakonom. (3) Robot mora štititi svoju egzistenciju, osim kad je to u suprotnosti s prvim ili drugim zakonom (vidi „Izmotavanje” I. Asimov, 1943.) i (0) Robot ne smije naškoditi čovječanstvu ili svojom pasivnošću dopustiti da mu se naškodi.

(4)  vidi Schumanovu deklaraciju iz 1950.: „Europa se neće stvoriti odjednom niti prema jedinstvenom planu. Izgradit će se konkretnim postignućima koja će najprije stvoriti istinsku solidarnost.”

(5)  Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0390.

(6)  Uredba (EZ) br. 216/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. veljače 2008. o zajedničkim pravilima u području civilnog zrakoplovstva i osnivanju Europske agencije za sigurnost zračnog prometa i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 91/670/EEZ, Uredbe (EZ) br. 1592/2002 i Direktive 2004/36/EZ (SL L 79, 19.3.2008., str. 1.).

(7)  Uredba (EZ) br. 864/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. srpnja 2007. o pravu koje se primjenjuje na izvanugovorne obveze („Rim II”) (SL L 199, 31.7.2007., str. 40.).

(8)  Uredba Vijeća (EZ) br. 428/2009 od 5. svibnja 2009. o uspostavljanju režima Zajednice za kontrolu izvoza, prijenosa, brokeringa i provoza robe s dvojnom namjenom (SL L 134, 29.5.2009., str. 1.).


PRILOG REZOLUCIJI:

PREPORUKE O SADRŽAJU TRAŽENOG PRIJEDLOGA

Definicija i klasifikacija pametnih robota

Potrebno je utvrditi zajedničku europsku definiciju pametnih autonomnih robota, uključujući, kada je to potrebno, prikladne definicije njihovih potkategorija te uzimajući u obzir sljedeće značajke:

Sposobnost autonomnog rada s pomoću senzora i/ili razmjene podataka s okolinom (međusobna povezivost) i analize tih podataka

Sposobnost učenja kroz iskustvo i interakciju

Oblik fizičke potpore robota

Sposobnost prilagodbe ponašanja i djelovanja u odnosu na okolinu

Registriranje pametnih robota

U cilju sljedivosti i olakšavanja provedbe daljnjih preporuka, potrebno je uvesti sustav registriranja naprednih robota koji se temelji na kriterijima utvrđenima za klasifikaciju robota. Sustav registracije i sam registar trebali bi se voditi na razini Unije i pokrivati unutarnje tržište te bi njima mogla upravljati Agencija EU-a za robotiku i umjetnu inteligenciju u slučaju da se takva agencija osnuje.

Građanskopravna odgovornost

Sva odabrana pravna rješenja koja se primjenjuju na odgovornost robota i umjetne inteligencije u slučajevima koji nisu povezani s materijalnom štetom ne smiju ni na koji način ograničavati vrstu ili opseg štete koju je moguće nadoknaditi, niti se takvim rješenjima ne smiju ograničavati oblici naknade koji se mogu ponuditi oštećenoj strani isključivo na temelju toga da je šteta prouzročena neljudskim čimbenikom.

Budući zakonodavni instrument trebao bi se temeljiti na detaljnoj procjeni Komisije o tome treba li se primjenjivati pristup stroge odgovornosti ili pristup upravljanja rizicima.

Potrebno je uvesti plan obveznog osiguranja koji bi se mogao temeljiti na obvezi proizvođača da osigura autonomne robote koje proizvodi.

Osiguranje bi se trebalo nadopuniti fondom kojim će se jamčiti nadoknada štete u slučaju da osiguranje ne postoji.

Sve političke odluke o pravilima građanskopravne odgovornosti koja se primjenjuju na robote i umjetnu inteligenciju trebaju se donositi uzimajući u obzir rezultate projekta na razini Europe u području istraživanja i razvoja robotike i neuroznanosti kako bi znanstvenici i stručnjaci mogli procijeniti sve povezane rizike i posljedice.

Interoperabilnost, pristup kodu i prava intelektualnog vlasništva

Potrebno je zajamčiti interoperabilnost autonomnih robota povezanih mrežom koji međusobno komuniciraju. Pristup izvornom kodu, ulazni podaci i podaci o projektiranju trebaju biti dostupni po potrebi kako bi se istražile nesreće i šteta uzrokovane pametnim robotima te zajamčio njihov trajni rad, dostupnost, pouzdanost, zaštita i sigurnost.

Povelja o robotici

Komisija bi pri predlaganju zakonodavnih akata povezanih s robotikom trebala uzeti u obzir načela utvrđena u sljedećoj Povelji o robotici.

POVELJA O ROBOTICI

Predloženim kodeksom etičkog ponašanja u području robotike postavit će se temelji za utvrđivanje temeljnih etičkih načela i nadzor njihova poštovanja te za usklađenost s njima već u fazi projektiranja i razvoja.

Potrebno je izraditi promišljeni okvir, uzimajući u obzir rezultate projekta na razini Europe u području istraživanja i razvoja robotike i neuroznanosti, kojim će se omogućiti pojedinačna prilagodba od slučaja do slučaja kako bi se utvrdila ispravnost ili neispravnost određenog ponašanja u određenoj situaciji te donošenje odluka u skladu s ranije utvrđenim nizom vrijednosti.

Taj kodeks ne zamjenjuje potrebu za rješavanjem svih velikih pravnih problema u tom području i on bi trebao služiti kao nadopuna. Njime će se omogućiti etička kategorizacija u području robotike, osnažiti odgovorna inovativnost u tom području i odgovoriti na zabrinutost javnosti.

Potrebno je posebno naglasiti faze istraživanja i razvoja u relevantom tehnološkom procesu (postupak projektiranja, revizija etičkih načela, revizorske kontrole, itd.). Cilj je kodeksa odgovoriti na potrebe za usklađenosti djelovanja istraživača, stručnjaka, korisnika i projektanata s etičkim normama, kao i uvođenje postupka za rješavanje relevantnih etičkih dvojbi i omogućavanje tim sustavima da djeluju uz poštovanje etičkih načela.

KODEKS ETIČKOG PONAŠANJA ZA INŽENJERE ROBOTIKE

PREAMBULA

Kodeksom ponašanja pozivaju se svi istraživači i projektanti na odgovorno djelovanje, uzimajući u potpunosti u obzir potrebu za poštovanjem dostojanstva, privatnosti i sigurnosti ljudi.

Kodeks poziva na blisku suradnju svih disciplina kako bi se zajamčilo da se istraživanja u području robotike u Europskoj uniji provode na siguran, etički i učinkovit način.

Kodeksom ponašanja pokrivene su sve aktivnosti istraživanja i razvoja u području robotike.

Kodeks ponašanja djeluje na dobrovoljnoj osnovi i njime se nudi niz općih načela i smjernica za djelovanje svih dionika.

Tijela za financiranje istraživanja u području robotike, istraživačke organizacije, istraživači i povjerenstva za istraživačku etiku pozivaju se da u najranijim fazama razmotre buduće posljedice tehnologija ili predmeta o kojima se provodi istraživanje te da razviju kulturu odgovornosti, uzimajući u obzir izazove i prilike do kojih bi moglo doći u budućnosti.

Javna i privatna tijela za financiranje istraživanja u području robotike trebala bi zatražiti provedbu procjene rizika koja će se potom prezentirati zajedno sa svakim prijedlogom za financiranje istraživanja u području robotike. U okviru takvog kodeksa odgovornim subjektima moraju se smatrati ljudi, a ne roboti.

Istraživači u području robotike trebaju se obvezati na najviši stupanj etičkog i profesionalnog ponašanja te poštovati sljedeća načela:

Djelovanje u najboljem interesu – roboti trebaju djelovati u najboljem interesu ljudi;

Nenanošenje štete – prvo načelo „nenanošenja zla” prema kojem roboti ne smiju naškoditi ljudima;

Autonomija – sposobnost donošenja informirane odluke bez prisile o uvjetima interakcije s robotima;

Pravednost – pravedna raspodjela koristi povezanih s robotikom, posebno u pogledu cjenovne dostupnosti robota za skrb u domu i robota za zdravstvenu skrb.

Temeljna prava

Istraživačkim aktivnostima u području robotike trebaju se poštovati temeljna prava te ih je u fazama njihova projektiranja, provođenja, širenja i korištenja potrebno provoditi u interesu dobrobiti i samoodređenja pojedinaca i općeg društva. Potrebno je uvijek poštovati ljudsko dostojanstvo, kako fizičko tako i psihološko.

Predostrožnost

Istraživačke aktivnosti u području robotike trebaju se provoditi u skladu s načelom predostrožnosti, uz predviđanje mogućih sigurnosnih posljedica rezultata i poduzimanje potrebnih mjera opreza koje su razmjerne razini zaštite te istovremeno poticanje napretka za društvo i okoliš.

Uključivost

Inženjeri robotike jamče transparentnost i poštovanje legitimnog prava na pristup informacijama za sve dionike. Uključivost omogućuje sudjelovanje u postupku odlučivanja svih dionika koji su obuhvaćeni ili sudjeluju u istraživačkim aktivnostima u području robotike.

Odgovornost

Inženjeri robotike trebaju i dalje biti odgovorni za društvene i ekološke posljedice robotike, kao i za njezine posljedice za ljudsko zdravlje sadašnjih i budućih generacija.

Sigurnost

Projektanti robota trebaju uzeti u obzir i poštovati fizičku dobrobit, sigurnost, zdravlje i prava ljudi. Inženjeri robotike trebaju očuvati ljudsku dobrobit uz poštovanje ljudskih prava te pravovremeno objaviti čimbenike koji bi mogli naškoditi javnosti ili okolišu.

Reverzibilnost

Reverzibilnost je, kao nužan preduvjet za mogućnost kontrole, temeljni koncept pri programiranju sigurnog i pouzdanog ponašanja robota. Modelom reverzibilnosti robotu se pružaju informacije o tome koja je radnja reverzibilna i kako primijeniti tu reverzibilnost. Mogućnost brisanja posljednje radnje ili posljednjeg niza radnji omogućuje korisnicima da izbrišu neželjene radnje i da se vrate na „dobru” fazu rada.

Privatnost

Potrebno je uvijek poštovati pravo na privatnost. Inženjeri robotike trebaju zajamčiti sigurnost privatnih informacija i njihovo ispravno korištenje. Štoviše, inženjeri robotike trebaju zajamčiti nemogućnost osobnog identificiranja pojedinaca, osim u slučaju izvanrednih okolnosti, ali čak i tada uz jasan, nedvojben i informirani pristanak pojedinca. Informirani pristanak osobe potrebno je zatražiti i dobiti prije bilo kakve interakcije između osobe i robota. Projektanti robota su kao takvi odgovorni za razvijanje i poštovanje postupaka za valjan pristanak, povjerljivost, anonimnost, pravedno postupanje i pravičan postupak. Projektanti će izvršiti sve zahtjeve za uništavanje svih relevantnih podataka ili za njihovo uklanjanje iz skupova podataka.

Maksimalna korist i minimalna šteta

Istraživači bi trebali stremiti ostvarivanju maksimalne koristi od njihova rada u svim fazama, od osmišljavanja do objave rezultata. Potrebno je izbjegavati nanošenje štete sudionicima u istraživanju, ljudskim subjektima ili sudionicima u eksperimentu, ispitivanju ili studiji. U slučaju kada je opasnost neizbježan i sastavni dio istraživanja, potrebno je sastaviti i poštovati stroge protokole za procjenu rizika i upravljanje njima. U normalnim okolnostima, opasnost od štete ne bi trebala biti veća od one u svakodnevnom životu, tj. ljudi ne bi trebali biti izloženi dodatnim opasnostima ili opasnostima većima od onih kojima su ionako izloženi u njihovom uobičajenom načinu života. Djelovanje sustava robotike treba se uvijek temeljiti na temeljitom postupku procjene rizika koji treba pratiti načela predostrožnosti i proporcionalnosti.

KODEKS ZA POVJERENSTVA ZA ISTRAŽIVAČKU ETIKU

Načela

Neovisnost

Postupak preispitivanja etičnosti treba biti neovisan o samom istraživanju. Ovim se načelom ističe potreba za izbjegavanjem sukoba interesa između istraživača i osoba koje se bave preispitivanjem protokola o etičnosti, kao i između tih osoba i struktura organizacijskog upravljanja.

Nadležnost

Postupak preispitivanja etičnosti trebaju provoditi osobe prikladne stručnosti, pri čemu treba pažljivo razmotriti opseg članstva i stručno osposobljavanje povjerenstava za istraživačku etiku u području etike.

Transparentnost i odgovornost

Postupak preispitivanja treba biti odgovoran i podložan nadzoru. Povjerenstva za istraživačku etiku trebaju biti svjesna svoje odgovornosti i imati odgovarajuće mjesto u organizacijskim strukturama koje jamče transparentnost djelovanja povjerenstava za istraživačku etiku i postupaka za očuvanje i preispitivanje normi.

Uloga povjerenstva za istraživačku etiku

Povjerenstvo za istraživačku etiku obično je odgovorno za preispitivanje svih istraživanja koja uključuju ljudske sudionike, a koja provode pojedinci zaposleni u okviru relevantnih institucija ili koje takve institucije zapošljavaju, jamči da je preispitivanje etičnosti neovisno, kompetentno i pravovremeno, štiti dostojanstvo, prava i dobrobit sudionika u istraživanju, uzima u obzir sigurnost istraživača, uzima u obzir legitimne interese drugih dionika, donosi informirane odluke o znanstvenoj vrijednosti prijedloga i donosi informirane preporuke za istraživača ako se utvrdi da je prijedlog manjkav.

Uspostava povjerenstva za istraživačku etiku

Povjerenstvo za istraživačku etiku obično je multidisciplinarno, uključuje i muškarce i žene te se sastoji od članova sa širokim iskustvom i stručnosti u području istraživanja robotike. Mehanizmom imenovanja treba se zajamčiti da sastav članova povjerenstva omogućuje prikladnu ravnotežu između znanstvene stručnosti, filozofske, pravne ili etičke pozadine te laičkih mišljenja te da se povjerenstvo sastoji od barem jednog člana sa specijalističkim znanjem u području etike i od korisnika specijalističkih zdravstvenih, obrazovnih ili socijalnih usluga ako su istraživačke aktivnosti na njih usmjerene te pojedinaca sa specifičnom metodološkom stručnosti koje se odnosi na istraživanje koje preispituju te mora biti uspostavljeno na način da se izbjegavaju sukobi interesa.

Praćenje

Sve istraživačke organizacije trebaju uspostaviti prikladne postupke za praćenje provođenja istraživanja koje je dobilo odobrenje o etičnosti sve do njegova završetka te zajamčiti trajno praćenje u slučajevima kada su u fazi projektiranja istraživanja predviđene moguće promjene kroz vrijeme koje će se možda trebati rješavati. Praćenje treba biti proporcionalno prirodi i stupnju rizika povezanog s istraživanjem. Ako povjerenstvo za istraživačku etiku smatra da izvješće o praćenju ukazuje na znatne probleme u pogledu etičnosti studije, ono mora zatražiti puno i detaljno preispitivanje etičnosti istraživanja. Ako se procijeni da se studija provodi na neetičan način, potrebno je razmotriti povlačenje njezina odobrenja te obustavu ili ukidanje njezina istraživanja.

DOZVOLA ZA PROJEKTANTE

Trebate uzeti u obzir europske vrijednosti dostojanstva, autonomije, samoodređenja, slobode i pravde prije, tijekom i nakon postupka projektiranja, razvoja i provedbe takvih tehnologija, uključujući potrebu za nenanošenjem štete ili ozljeda te nedovođenjem u zabludu i neiskorištavanjem (osjetljivih) korisnika.

Trebate uvesti pouzdana načela za projektiranje sustava za sve aspekte rada robota, uključujući opremu i programe te svaku obradu podataka koja se na platformi ili izvan nje vrši iz sigurnosnih razloga.

Trebate značajkama u fazi projektiranja omogućiti privatnost kako bi se zajamčila sigurnost privatnih informacija i njihova prikladna primjena.

Trebate integrirati jasne mehanizme za dobrovoljni izlazak iz sustava (prekidači za prestanak rada) koji bi trebali biti u skladu s razumnim ciljevima projektiranja.

Trebate zajamčiti usklađenost rada robota s lokalnim, nacionalnim i međunarodnim etičkim i pravnim načelima.

Trebate zajamčiti da je korake robota pri donošenju odluka moguće rekonstruirati i slijediti.

Trebate zajamčiti maksimalnu transparentnost u programiranju robotskih sustava, kao i predvidljivost ponašanja robota.

Trebate analizirati predvidljivost funkcioniranja sustava čovjek-robot uzimajući u obzir nesigurnost pri tumačenju i djelovanju, kao i moguće kvarove robota ili ljudske pogreške.

Trebate razviti alate za sljedivost u fazi projektiranja robota. Tim će se alatima stručnjacima, operatorima i korisnicima omogućiti praćenje i razjašnjenje, pa makar i ograničeno, ponašanja robota na različitim razinama.

Trebate osmisliti protokole za projektiranje i procjenu te surađivati s potencijalnim korisnicima i dionicima pri ocjenjivanju koristi i rizika robotike, uključujući kognitivne, psihološke i ekološke koristi i rizike.

Trebate osigurati da se pri interakciji s ljudima robote može identificirati kao takve.

Trebate štititi sigurnost i zdravlje osoba koje su u interakciji i dodiru s robotima s obzirom na to da se prilikom projektiranja robota kao proizvoda trebaju primijeniti procesi kojima se jamči njihova zaštita i sigurnost. Inženjer robotike mora štititi dobrobit ljudi uz istovremeno poštovanje ljudskih prava te ne smije pokrenuti robote bez jamčenja sigurnosti, učinkovitosti i reverzibilnosti djelovanja sustava.

Trebate dobiti pozitivno mišljenje povjerenstva za istraživačku etiku prije testiranja robota u stvarnom okruženju ili uključivanja ljudi u njegove postupke projektiranja i razvoja.

DOZVOLA ZA KORISNIKE

Smijete se koristiti robotom bez opasnosti ili straha od fizičke ili psihološke štete.

Imate pravo očekivati od robota da će provesti svaki zadatak za koji je izričito projektiran.

Trebate biti svjesni da svaki robot može imati perceptivna, kognitivna i aktivacijska ograničenja.

Trebate poštovati fizičku i psihološku osjetljivost ljudi, kao i njihove emocionalne potrebe.

Trebate uzeti u obzir prava pojedinaca na privatnost, uključujući deaktiviranje video nadzora tijekom intimnih postupaka.

Ne smijete prikupljati, koristiti ili objavljivati osobne informacije bez izričitog pristanka subjekta o čijim je podacima riječ.

Ne smijete se koristiti robotom ni na koji način koji je suprotan etičkim ili pravnim načelima ili normama.

Ne smijete modificirati robot kako bi on mogao funkcionirati kao oružje.


18.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 252/258


P8_TA(2017)0052

Inicijativa Europski oblak

Rezolucija Europskog parlamenta od 16. veljače 2017. o inicijativi Europski oblak (2016/2145(INI))

(2018/C 252/26)

Europski parlament,

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 19. travnja 2016. pod nazivom „Inicijativa Europski oblak – Stvaranje konkurentnog podatkovnog gospodarstva znanja u Europi” (COM(2016)0178) i prateći radni dokument službi Komisije (SWD(2016)0106),

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 6. svibnja 2015. pod nazivom „Strategija jedinstvenog digitalnog tržišta za Europu” (COM(2015)0192) i prateći radni dokument službi Komisije (SWD(2015)0100),

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 2. srpnja 2014. pod nazivom „Prema rastućem gospodarstvu temeljenom na podacima” (COM(2014)0442),

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 10. listopada 2012. pod nazivom „Jača europska industrija za rast i gospodarski oporavak” (COM(2012)0582),

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 27. rujna 2012. pod nazivom „Ostvarivanje potencijala računalstva u oblaku u Europi” (COM(2012)0529),

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 15. veljače 2012. pod nazivom „Računalstvo visokih performansi: položaj Europe u globalnoj utrci” (COM(2012)0045),

uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 27. svibnja 2016. o prijelazu na sustav otvorene znanosti,

uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 29. svibnja 2015. o otvorenom i umreženom istraživanju s velikom količinom podataka kao pokretaču bržih i opsežnijih inovacija,

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 5. svibnja 2010. o novom digitalnom programu za Europu: 2015.eu (1),

uzimajući u obzir Odluku (EU) 2015/2240 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2015. o uspostavi programa interoperabilnih rješenja i zajedničkih okvira za europske javne uprave, poduzetnike i građane (ISA2 program) kao sredstvo modernizacije javnog sektora (2),

uzimajući u obzir Direktivu 2013/37/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o izmjeni Direktive 2003/98/EZ o ponovnoj uporabi informacija javnog sektora (3),

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. ožujka 2016. o komunikaciji „Prema rastućem gospodarstvu temeljenom na podacima” (4),

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. siječnja 2016. o aktu „Prema jedinstvenom digitalnom tržištu” (5),

uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 15. siječnja 2014. pod nazivom „Reindustrijalizacija Europe u svrhu promicanja konkurentnosti i održivosti” (6),

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. prosinca 2013. o ostvarivanju potencijala računalstva u oblaku u Europi (7),

uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 16. siječnja 2013. o komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru te Odboru regija pod nazivom „Ostvarivanje potencijala računalstva u oblaku u Europi” (TEN/494) ,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora pod nazivom „Inicijativa Europski oblak – Stvaranje konkurentnog podatkovnoga gospodarstva znanja u Europi” (2016 TEN/592 EESC-2016),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija pod nazivom „Inicijativa Europski oblak i prioriteti u normizaciji IKT-a za jedinstveno digitalno tržište 2016.” (SEDEC-VI-012),

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 10. lipnja 2016. pod nazivom „Novi program vještina za Europu: Suradnja na jačanju ljudskog kapitala, zapošljivosti i konkurentnosti” (COM(2016)0381),

uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (8),

uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2016/1148 Europskog parlamenta i Vijeća od 6. srpnja 2016. o mjerama za visoku zajedničku razinu sigurnosti mrežnih i informacijskih sustava širom Unije (9) (Direktiva o sigurnosti mrežnih i informacijskih sustava),

uzimajući u obzir Komisijin prijedlog od 14. rujna 2016. za direktivu Europskog parlamenta i Vijeća o Europskom zakoniku elektroničkih komunikacija, (COM(2016)0590),

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 25. svibnja 2016. pod nazivom „Internetske platforme i jedinstveno digitalno tržište: mogućnosti i izazovi za Europu” (COM(2016)0288),

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 9. prosinca 2015. pod nazivom „Ususret modernom europskom okviru za autorska prava”, (COM(2015)0626),

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 19. travnja 2016. pod nazivom „Prioriteti normizacije IKT-a za jedinstveno digitalno tržište” (COM(2016)0176),

uzimajući u obzir publikaciju „Otvorene inovacije, otvorena znanost, otvorenost prema svijetu – vizija Europe” Glavne uprave Europske komisije za istraživanje i inovacije, objavljenu u svibnju 2016.,

uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

uzimajući u obzir izvješće Odbora za industriju, istraživanje i energetiku te mišljenja Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača i Odbora za pravna pitanja (A8-0006/2017),

A.

budući da je kapacitet u oblaku koji je trenutačno dostupan u Europi nedostatan te se podaci koji proizlaze iz istraživanja i industrija EU-a stoga često obrađuju drugdje, zbog čega europski istraživači i inovatori često napuštaju EU i odlaze tamo gdje im je prije dostupan veliki podatkovni kapacitet;

B.

budući da nedostatak jasne strukture poticaja za dijeljenje podataka, nedovoljna interoperabilnost znanstvenih podatkovnih sustava i fragmentacija znanstvenih podatkovnih infrastruktura u različitim disciplinama i među državama koče puni potencijal znanosti temeljene na podacima;

C.

budući da EU ne drži korak s ostalim zemljama kada je riječ o razvoju računalstva visokih performansi zbog toga što nedovoljno ulaže u uspostavu potpunog sustava računalstva visokih performansi, dok zemlje kao SAD, Kina, Japan i Rusija ulažu znatna sredstva u te sustave čime njihov razvoj postavljaju kao strateški prioritet u okviru nacionalnih programa;

D.

budući da puni potencijal računalstva u oblaku za Europu može biti ostvaren samo kada se protok podataka u Uniji bude mogao slobodno odvijati uz primjenu jasnih pravila i uz sve važniju ulogu međunarodnog protoka podataka u europskoj i svjetskoj ekonomiji;

E.

budući da se zahvaljujući mogućnosti analize i korištenja velikih podataka mijenja način na koji se provode znanstvena istraživanja;

F.

budući da je u komunikaciji Komisije pod naslovom „Inicijativa Europski oblak – Stvaranje konkurentnog podatkovnoga gospodarstva znanja u Europi” transformativni potencijal otvorene znanosti i računalstva u oblaku prepoznat kao dio europske digitalne ekonomije;

G.

budući da se politike pristupa mreži, pohranjivanja podataka i računalstva razlikuju među državama članicama, čime se stvara nekompatibilnost i usporava protok znanja;

H.

budući da Opća uredba o zaštiti podataka, Direktiva o sigurnosti mrežnih i informacijskih sustava i Strategija jedinstvenog digitalnog tržišta mogu pružiti temelj za konkurentnu i uspješnu europsku digitalnu ekonomiju otvorenu svim tržišnim akterima koji poštuju pravila;

I.

budući da su podaci sirovina digitalne ekonomije i budući da je korištenje podataka nužno za digitalizaciju europske znanosti i industrije te za razvoj novih tehnologija i otvaranje novih radnih mjesta;

J.

budući da su u nedavno usvojenoj Općoj uredbi o zaštiti podataka utvrđene snažne zaštitne mjere za zaštitu osobnih podataka te da je potrebno zajamčiti usklađeni pristup njezinoj provedbi;

K.

budući da se Europska komisija u svojoj Strategiji jedinstvenog digitalnog tržišta iz 2015. obvezala da će se pozabaviti problemom ograničenja slobodnog protoka podataka i neopravdanim ograničenjima u pogledu lokacije podataka za pohranu ili obradu;

L.

budući da je potrebno da Komisija predstavi čvrste prijedloge za uklanjanje ograničenja slobodnog protoka podataka ako će se njima uspostaviti i provesti najbolje moguće jedinstveno digitalno tržište;

M.

budući da su primjena i razvoj usluga u oblaku suočeni s izazovima s obzirom na nedovoljnu dostupnost potrebnih infrastruktura i mreža velike brzine u Europi;

N.

budući da će se ostvarivanjem cilja olakšavanja i podupiranja primjene i dugoročne održivosti istraživačke i podatkovne infrastrukture, što uključuje vrhunske centre računalstva visokih performansi i druge mreže istraživačke infrastrukture, omogućiti pružanje odgovora na velike izazove u znanosti, industriji i društvu zahvaljujući snažnijoj suradnji i razmjeni rezultata;

O.

budući da obujam podataka raste nezabilježenom brzinom i da se očekuje da će do 2020. postojati 16 trilijuna gigabajta podataka, što odgovara godišnjoj stopi rasta od 236 % u stvaranju podataka;

P.

budući da uspjeh gospodarstva temeljenog na podacima ovisi o širem ekosustavu IKT-a, što uključuje internet stvari za prikupljanje podataka, širokopojasne brze mreže za njihov prijenos i računalstvo u oblaku za obradu te stručne znanstvenike i radnu snagu;

Q.

budući da su suradnja europskih znanstvenika te korištenje i razmjena podataka uvijek u skladu s tijelima nadležnima za zaštitu podataka, dok su upotreba novih tehnoloških rješenja kao što su računalstvo u oblaku i digitalizacija europske znanosti ključne za razvoj jedinstvenog digitalnog tržišta; budući da će europski oblak za otvorenu znanost imati pozitivan učinak na razvoj znanosti u Europi; budući da je taj oblak potrebno razvijati i koristiti uzimajući u obzir temeljna prava utvrđena u Povelji o temeljnim pravima;

Općenito

1.

pozdravlja europski oblak za otvorenu znanost kao model za korištenje oblaka u privatnim i javnim sektorima; pozdravlja plan Komisije da proširi korisničku bazu na industriju i na vlade što je prije moguće;

2.

pozdravlja komunikaciju Komisije pod nazivom „Inicijativa Europski oblak – Stvaranje konkurentnog podatkovnoga gospodarstva znanja u Europi” te vjeruje da je ona prvi korak u polaganju dobrih temelja za otvoreno i konkurentno europsko djelovanje u području računalstva u oblaku i računalstva visokih performansi;

3.

pozdravlja činjenicu da je Komisija u okviru provedbe strategije jedinstvenog digitalnog tržišta i paketa za digitalizaciju europske industrije objavila inicijativu Europski oblak kojom potiče rast europskog digitalnog gospodarstva, doprinosi konkurentnosti europskih poduzeća i usluga te njihovom boljem položaju na svjetskom tržištu; poziva Komisiju da se provođenjem jasno definiranih mjera pobrine za to da ta inicijativa služi svrsi, da je otvorena, da se njome može odgovoriti na buduće izazove i da ne stvara neproporcionalne ili neopravdane prepreke;

4.

ističe važnost pretvaranja Europske unije u centar za globalna istraživanja, stvaranja kritične mase i stvaranja klastera izvrsnosti; ističe da su za privlačenje vodećih istraživanja na svjetskoj razini Uniji potrebni kapaciteti i u smislu resursa i u smislu privlačnog okruženja; nadalje, ističe da je otvorenost prema međunarodnim istraživačima, čime se privlače i međunarodna ulaganja, iznimno važna kako bi EU postao najkonkurentnije gospodarstvo temeljeno na znanju u svijetu;

5.

ističe da je rad na standardizaciji u računalstvu u oblaku potrebno ubrzati; naglašava da će se većom standardizacijom i interoperabilnosti omogućiti komunikacija među različitim sustavima temeljenim na računalstvu u oblaku te će se izbjeći učinak ovisnosti o pružatelju usluga za proizvode i usluge u oblaku; poziva Komisiju da pri razvoju otvorenih standarda za tu domenu blisko surađuje s komercijalnim pružateljima usluga u oblaku;

6.

ističe da se dodana vrijednost ove europske inicijative temelji na dijeljenu otvorenih podataka, razvijanju pouzdanog i otvorenog okruženja koje zajednica koristi za pohranu, dijeljenje i ponovnu upotrebu znanstvenih podataka i rezultata;

7.

ističe da je snažnije informiranje u pogledu koristi računalstva u oblaku ključno s obzirom na to da je potražnja za uslugama u oblaku u Europi još uvijek preniska; ističe da će računalstvo u oblaku dovesti do gospodarskog rasta zahvaljujući svojoj isplativosti i prilagodljivosti; ponavlja da su MSP-ovi najvažniji europski pokretač za otvaranje radnih mjesta i rast; naglašava da su koristi računalstva u oblaku osobito izražene u slučaju MSP-ova s obzirom na to da im često manjkaju resursi za ulaganja u opsežne fizičke IT sustave u vlastitim objektima;

8.

pozdravlja pristup koji se temelji na otvorenoj znanosti i ulogu koju ona igra u europskoj ekonomiji znanja, kao i u daljnjem podizanju kvalitete i razvoja istraživanja u Europskoj uniji; ističe da se u industriji, a posebno u malim i srednjim poduzećima (MSP), vrijednost već prikupljenih istraživačkih podataka u ovom trenutku ne koristi optimalno jer slobodni prekogranični podatkovni tokovi ne postoje, kao ni mogućnost pristupanja jedinstvenoj platformi ili portalu, te napominje da je Komisiji cilj osigurati otvoren pristup svim znanstvenim podacima dobivenima u okviru programa Obzor 2020.;

9.

naglašava da je uz europski oblak za otvorenu znanost potrebna i sveobuhvatna strategija za kibersigurnost zato što je znanstvenoj zajednici potrebna pouzdana podatkovna infrastruktura koju može koristiti, a da pritom ne izlaže svoj rad gubitku podataka, korupciji ili neovlaštenom pristupu; poziva Komisiju da već u prvim fazama svih svojih IT inicijativa vodi računa o pitanjima kibersigurnosti;

10.

apelira na Komisiju da bude primjer ostalima i uvede pravilo otvorenog pristupa svim podacima i rezultatima istraživanja koja se financiraju europskim programima kao što su Obzor 2020., EFSU, europski strukturni i investicijski fondovi i drugi, i to na temelju načela pretraživosti, dostupnosti, interoperabilnosti i ponovne uporabe (načela FAIR);

11.

izražava zabrinutost zbog manjka od 4,7 milijardi EUR za financiranje inicijative Europski oblak; poziva Komisiju da pronađe odgovarajuće mehanizme financiranja za potrebe europskog oblaka za otvorenu znanost i europske podatkovne infrastrukture; nadalje, poziva Komisiju da u programu Obzor 2020. i u svojem prijedlogu za deveti okvirni program osigura dovoljno sredstava za to područje politike;

12.

preporučuje Komisiji da razmatranjem upotrebe fondova za regionalni razvoj za širenje ove inicijative osigura da će s europskim oblakom za otvorenu znanost profitirati sve regije u Uniji;

13.

ističe da se trenutačno samo 12 % financiranja namijenjenog Europskom fondu za strateška ulaganja (EFSU) koristi za financiranje mjera povezanih s digitalnim tržištem; poziva Komisiju da predstavi ciljane korake kojima bi se istinski moglo poboljšati uključivanje svih fondova EU-a, a pogotovo EFSU-a, u projekte povezane s jedinstvenim digitalnim tržištem, uključujući inicijative za razmjenu podataka, digitalnu pristupačnost, infrastrukturu i digitalnu povezivost na razini Unije, te da više resursa usmjeri prema poticanju istraživanja, razvoja i inovacija u Europi, između ostalog u polju tehnologija za unapređenje privatnosti te sigurnosnih rješenja koja se temelje na softveru otvorenog koda; vjeruje da bi tu inicijativu trebalo razvijati u sinergiji s drugim programima Obzora 2020., uključujući privatno računalstvo u oblaku i usluge e-uprave;

14.

smatra da bi privatni sektor od početka trebao biti uključen u korisničku bazu europskog oblaka za otvorenu znanost, primjerice zahvaljujući ponudi softvera kao usluge (SaaS); ističe da se očekuje da će europska poduzeća pridonijeti popunjavanju manjka od 4,7 milijardi EUR za inicijativu Europski oblak; napominje da je malo vjerojatno da će poduzeća ulagati u program ako od njega neće imati i koristi;

15.

ističe da je vrhunska infrastruktura za superračunalstvo ključna za konkurentnost EU-a; poziva Komisiju da realizira dostupnost operativnih egzaskalarnih računala u Europi do 2022.;

16.

poziva Komisiju da ponudi poticaje europskim MSP-ovima i industriji za sudjelovanje u proizvodnji hardvera i softvera za europsku podatkovnu infrastrukturu, čime će se poticati europsko gospodarstvo, održivi rast i otvaranje radnih mjesta;

17.

poziva Komisiju da surađuje s državama članicama i drugim ulagačima u istraživanja u izradi i provedbi Plana za upravljanje i financiranje, pri čemu treba zajamčiti da su inicijativi dodijeljena odgovarajuća sredstva i omogućiti koordinaciju nacionalnih aktivnosti, izbjegavajući pritom nepotrebno udvostručavanje i nepotrebne troškove;

18.

podržava stajalište da su interoperabilnost i prenosivost podataka nužni za rješavanje velikih društvenih izazova koji zahtijevaju učinkovitu razmjenu podataka i multidisciplinarni pristup uz sudjelovanje raznih dionika; napominje da je akcijski plan predviđen Komunikacijom Komisije o inicijativi Europski oblak (COM(2016)0178) nužan za smanjenje fragmentacije i za jamčenje korištenja podataka istraživanja u skladu s načelom FAIR;

19.

traži od Komisije da predstavi akcijski plan, koji će se temeljiti na načelima pune transparentnosti i objavljivanja, s jasnim radnim paketima i rasporedima, uz definiranje ciljeva koje treba ostvariti, izvora financiranja i dionika koji sudjeluju u različitim fazama procesa;

20.

podržava europski oblak za otvorenu znanost koji je dio inicijative Europski oblak i kojim će se stvoriti virtualno okruženje u kojem će znanstvenici i profesionalci iz svih regija moći pohranjivati, razmjenjivati, analizirati i ponovno koristiti istraživačke podatke te njima upravljati, što uključuje i podatke dobivene iz javno financiranih istraživačkih programa, neovisno o znanstvenoj disciplini i granicama, čime će se smanjiti fragmentacija jedinstvenog tržišta; poziva Komisiju da otvorenoj znanosti pristupi sveobuhvatno tako što će uključiti i zajednicu iz područja otvorene znanosti i neovisne znanstvenike, da pojasni definicije koje se koriste u komunikaciji te, posebice, da razjasni razliku između inicijative Europski oblak i europskog oblaka za otvorenu znanost, kao i da u skladu s tim ažurira zakonodavstvo kako bi se olakšalo ponovno korištenje rezultata istraživanja;

21.

smatra da se inicijativom Europski oblak osiguravaju ulaganja u znanstvene i istraživačke sektore kako bi se stvorili poticaji i alati koji omogućuju što širu razmjenu i upotrebu podataka, što se temelji na izgradnji snažne infrastrukture oblaka i podatkovne infrastrukture u Europskoj uniji;

22.

naglašava da su MSP-ovi u središtu gospodarstva EU-a i da je potrebno snažnije djelovati kako bi se promicala globalna konkurentnost MSP-ova i start-up poduzeća i osiguralo najbolje moguće okruženje s visokokvalitetnim podacima, analizom podataka, sigurnim uslugama i očekivanom troškovnom učinkovitosti za pokretanje razvoja u novim i obećavajućim tehnološkim područjima;

23.

poziva Komisiju da postavi ekonomski održive temelje za Europski oblak i poduzme jasne korake kako bi potaknula MSP-ove da ponude konkurentna rješenja za obradu i pohranu podataka u objektima u državama članicama;

24.

podsjeća na pozitivne rezultate koje su postigle postojeće paneuropske strukture te na otvorene podatke dostupne u nacionalnim ustanovama za pohranu podataka; priznaje da još uvijek postoji niz prepreka na jedinstvenom tržištu koje stoje na putu potpunoj provedbi te inicijative; poziva Komisiju i države članice da istraže potencijal već dostupnih podataka te da usklade strategije u pogledu otvorenih podataka i osiguraju ponovnu iskoristivost tih podataka u svim državama članicama; napominje da Komisija i države članice moraju ispitati postoji li potreba za dodatnim ulaganjima u prekograničnu fizičku infrastrukturu s posebnim naglaskom na kombiniranju računalstva visokih performansi, vrlo brzih širokopojasnih mreža i ustanova za masovnu pohranu podataka, koja su potrebna za izgradnju europskog gospodarstva temeljenog na podacima; poziva Komisiju da analizira globalna partnerstva koja predvodi industrija te druga međunarodna partnerstva u odnosu na to pitanje;

25.

napominje da je primjenu usluga u oblaku među europskim MSP-ovima potrebno dodatno poticati; napominje da je pružateljima usluga Europskog oblaka potrebna dodatna koordinirana potpora u pogledu sudjelovanja u digitalnom svijetu, jačanja povjerenja korisnika i informiranja javnosti o koristima usvajanja računalstva u oblaku;

26.

ističe da je pristup širokopojasnom internetu za poduzeća i građane neizostavan element za konkurentno gospodarstvo koje se temelji na podacima i znanju u EU-u; u tom pogledu smatra da bi razvoj Oblaka trebao biti povezan s provođenjem inicijativa kojima će se povećati pristup širokopojasnom internetu za poduzeća i građane, osobito u ruralnim područjima;

27.

napominje da je djelovanje u području digitalnog obrazovanja svih generacija, uključujući kibervještine, ključno za razvoj računalstva u oblaku kako bi se utvrdio i riješio nedostatak tehničkih vještina i vještina povezanih s učinkovitošću za ostvarivanje digitalnih ciljeva; pozdravlja prijedloge predstavljene u okviru nedavno usvojenog Komisijinog Novog programa vještina za Europu te ističe potrebu za odgovarajućim financijskim sredstvima;

28.

smatra da start-up poduzeća niču u području računalstva u oblaku s rješenjima za tržišnu nišu kako bi računalstvo u oblaku bilo brže, lakše, pouzdanije, fleksibilnije i sigurnije;

29.

ističe da bi se računalstvo visokih performansi, koje je važno za razvoj računalstvo u oblaku, trebalo tretirati kao sastavni dio europske podatkovne infrastrukture u cijelom ekosustavu te da bi se koristi trebale široko promicati;

30.

napominje da je potrebno poticati sudjelovanje akademskog, istraživačkog i sveučilišnog sektora te drugih dionika kako bi se održale i poduprle integrirane znanstvene podatkovne infrastrukture i računalstvo visokih performansi;

31.

napominje da s obzirom na postojeće i predstojeće usluge koje nude privatni sektor i zemlje izvan EU-a, europski oblak za otvorenu znanost treba pružati i poticaje i nove usluge kako bi se prekinule dugo prisutne navike i postojeće istraživačke prakse;

32.

poziva Komisiju i države članice da zajamče da se naglasak stavlja na europski rast usmjeren na budućnost kako bi se u EU-u izgradila konkurentna industrija u oblaku; naglašava da je važno zajamčiti da tržišna potražnja za rješenjima u oblaku i dalje raste i da se usvajanje računalstva u oblaku potiče u vertikalnim industrijama kao što su financije, oporezivanje i socijalna sigurnost, proizvodnja, bankarstvo, zdravstvo, mediji i zabava te poljoprivreda;

33.

smatra da Opća uredba o zaštiti podataka pruža okvir za zaštitu osobnih podataka; napominje, međutim, da bi fragmentacija u njezinoj provedbi u državama članicama istraživačima otežala njihov rad i dijeljenje rezultata čime bi se potkopali napori uloženi u ostvarivanje suradnje među znanstvenicima koju omogućuje računalstvo u oblaku; stoga poziva na pravilnu primjenu i provedbu Opće uredbe o zaštiti podataka;

34.

ističe da se rješenja u okviru inicijative Europski oblak trebaju razvijati uz poštovanje temeljnih prava utvrđenih u Povelji o temeljnim pravima, a posebno prava koja se odnose na zaštitu podataka, privatnost, slobodu i sigurnost;

35.

napominje da je podatkovna ekonomija još u vrlo ranoj fazi razvoja, da se poslovni modeli još razvijaju, a oni koji postoje već se dovode u pitanje te se mijenjaju; poziva Komisiju da se pobrine za to da svo zakonodavstvo u tom području bude u skladu s tehnološki neutralnim „načelom inovacija” i da ne predstavlja ozbiljne prepreke inovacijama, digitalizaciji industrije i razvoju novih tehnologija kao što su internet stvari i umjetna inteligencija u Europi;

36.

poziva Komisiju da surađuje s državama članicama i svim dionicima kako bi sudjelovala u utvrđivanju provedbenih mjera koje je potrebno poduzeti kako bi se maksimizirao potencijal inicijative Europski oblak; smatra da otvorene inovacije i otvorena znanost obuhvaćaju mnogo veći broj aktera u procesu inovacija, od istraživača do poduzetnika, korisnika, vlada i civilnog društva;

Oblak za otvorenu znanost

37.

upozorava na podzastupljenost ključnih dionika u raspravama i pilot-projektima velikog opsega; smatra da aktivno uključivanje dionika iz javnog i privatnog sektora te civilnog društva na lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj i europskoj razini uz istovremeno izbjegavanje administrativnog opterećenja mora biti preduvjet za učinkovitu razmjenu informacija; ističe da bi se inicijativom Europski oblak trebale zadovoljiti potrebe znanstvene zajednice te da bi korist od te inicijative trebala osjetiti i industrija, uključujući MSP-ove, start-up poduzeća, javne uprave i potrošače;

38.

ističe da se razvoj europskog oblaka za otvorenu znanost mora odvijati uzimajući u obzir temeljna prava utvrđena u Povelji o temeljnim pravima, a posebice pravo na zaštitu podataka, privatnost te slobodu i sigurnost te da je u tijeku njegova razvijanja potrebno poštovati načela integrirane i zadane privatnosti te načela proporcionalnosti, nužnosti, smanjenja količine podataka i ograničenja svrhe; prepoznaje da je primjenom dodatnih zaštitnih mjera kao što su pseudonimizacija, anonimizacija i kriptografija, uključujući šifriranje, moguće smanjiti rizike i povećati zaštitu osoba na koje se podaci odnose u slučajevima kada se osobni podaci koriste pri obradi velikih setova podataka ili računalstvu u oblaku; podsjeća da je anonimizacija nepovratan postupak i poziva Komisiju da pripremi smjernice za anonimizaciju podataka; ponavlja da je potrebno posebno zaštititi osjetljive podatke pazeći na sukladnost s postojećim zakonodavstvom; ističe da su spomenuta načela, uz visoke standarde kvalitete, pouzdanosti i povjerljivosti, potrebna kako bi potrošači imali povjerenje u inicijativu Europski oblak;

39.

ističe da inicijativa za oblak za otvorenu znanost treba rezultirati pouzdanim oblakom za sve: znanstvenike, poduzeća i javne službe;

40.

napominje da je potrebna otvorena, pouzdana suradnička platforma za upravljanje istraživačkim podacima, njihovu analizu, razmjenu, ponovnu upotrebu i čuvanje u okviru koje bi se mogle razviti i pod određenim uvjetima pružiti inovativne usluge;

41.

poziva Komisiju i države članice da istraže odgovarajuće okvire upravljanja i financiranja, vodeći dovoljno računa o postojećim inicijativama i njihovoj održivosti te o jednakim uvjetima u čitavoj Europi; smatra da bi države članice trebale razmotriti mogućnost integriranja svojih nacionalnih programa financiranja u programe financiranja EU-a;

42.

poziva Komisiju da provede analizu svih financijskih izvora za uspostavu europskog oblaka za znanost i da ojača postojeće instrumente za brži razvoj, s naglaskom posebno na najboljim praksama;

43.

traži od Komisije da se pobrine za to da pristup svim znanstvenim istraživanjima i podacima koji nastaju u okviru programa Obzor 2020. bude sustavno otvoren te traži od država članica da u skladu s time prilagode svoje nacionalne istraživačke programe;

44.

uviđa da će se europskim oblakom za otvorenu znanost promicati digitalna znanost uključivanjem informacijskih tehnologija kao usluge za javni istraživački sektor u EU-u; poziva na „federalni model oblaka za znanost” koji će povezati javne istraživačke organizacije, dionike, MSP-ove, start-up poduzeća i e-infrastrukturu s komercijalnim dobavljačima kako bi se uspostavila zajednička platforma koja će europskim istraživačkim zajednicama nuditi niz usluga;

45.

poziva Komisiju i države članice da u suradnji s dionicima izrade plan kojim će se što prije odrediti jasan vremenski okvir za provedbu mjera predviđenih u okviru europskog oblaka za otvorenu znanost;

46.

poziva Komisiju da pažljivo procijeni potrebe europskih javnih istraživača kako bi se utvrdili potencijalni nedostaci u opskrbi infrastrukture oblaka u Europi; smatra da bi Komisija, ako se utvrde nedostaci, trebala pozvati europske pružatelje usluga infrastrukture oblaka da omoguće uvid u svoje razvojne planove kako bi se ocijenilo jesu li privatna ulaganja dostatna za rješavanje tih nedostataka ili je potrebno dodatno javno financiranje kako bi ih se premostilo;

47.

traži od Komisije da se pobrine za to da sva znanstvena istraživanja i podaci proizvedeni u okviru programa Obzor 2020. budu na korist europskim poduzećima i javnosti; zalaže se za promjenu u strukturama poticaja za članove akademske zajednice, industriju i javne službe u cilju razmjene podataka te poboljšanja upravljanja podacima, osposobljavanja, inženjerskih vještina i pismenosti;

48.

pozdravlja usmjerenost inicijative Europski oblak na izgradnju brzih širokopojasnih mreža, mogućnosti za pohranjivanje velike količine podataka, računalstvo visokih performansi i na europski ekosustav velikih podataka;

49.

ističe da bi zahvaljujući razvoju mreže 5G i pravilima Europskog zakonika o elektroničkim komunikacijama oblak za otvorenu znanost trebao postati privlačniji zbog visokokvalitetnog interneta i nove vrhunske infrastrukture;

50.

odobrava činjenicu da Komisija teži tomu da Unija bude sposobna obrađivati velike količine podataka, uz pomoć infrastruktura kojima upravljaju službe koje koriste podatke u stvarnom vremenu dobivene od senzora ili aplikacija koji povezuju podatke iz različitih izvora; primjećuje da se inicijativom Europski oblak nastoji postići bolji i usklađeniji rad na razvoju infrastrukture;

51.

podržava daljnji razvoj mreže GÉANT kako bi postala najnaprednija međunarodna mreža i kako bi se zadržao vodeći položaj EU-a u području istraživanja;

52.

poziva Komisiju i države članice da koordiniraju aktivnosti s dionicima kako bi se smanjila rascjepkanost digitalne infrastrukture utvrđivanjem plana aktivnosti i uspostavljanjem čvrste upravljačke strukture koja će obuhvaćati ulagače, naručitelje i korisnike, te ističe da je potrebno promicati načela otvorene znanosti u pogledu upravljanja podacima i razmjene podataka, a da se pritom ne sprječavaju inovacije i ne narušavaju privatnost i intelektualno vlasništvo u digitalnom dobu;

53.

ističe da je važno da se inicijativa Europski oblak temelji na gradivnim elementima Instrumenta za povezivanje Europe, a posebno na sustavima elektroničke identifikacije i elektroničkim potpisima kako bi se ojačalo povjerenje korisnika u sigurnu, interoperabilnu i neometanu elektroničku komunikaciju diljem Unije;

54.

poziva Komisiju da izdvoji više sredstava za poticanje europskog istraživanja, razvoja, inovacija i osposobljavanja u području računalstva u oblaku, ističući potrebu za infrastrukturom i procesima kojima se štite otvoreni podaci i privatnost korisnika;

55.

inzistira na tome da se normama mora omogućiti laka i potpuna prenosivost te visoka razina interoperabilnosti između usluga računalstva u oblaku;

56.

čvrsto vjeruje da bi se inicijativa Oblak za otvorenu znanost trebala oslanjati na otvorene norme kako bi se zajamčila interoperabilnost i neometana komunikacija i kako bi se izbjegao učinak zaglavljenosti;

57.

ističe da je korištenje otvorenih standarda i besplatnog softvera otvorenog koda posebno važno za jamčenje potrebne transparentnosti u zaštiti osobnih i drugih osjetljivih vrsta podataka;

58.

napominje da se europsko gospodarstvo sve više oslanja na moć superračunala za pronalaženje inovativnih rješenja, smanjenje troškova i smanjenje vremena potrebnog za stavljanje proizvoda i usluga na tržište; podržava nastojanja Komisije da se uvedu egzaskalarni superračunalni sustavi utemeljeni na europskoj tehnologiji računalne opreme;

59.

smatra da je Europi potreban cjelovit ekosustav računalstva visokih performansi (HPC) kako bi nabavila vodeća superračunala, osigurala svoju opskrbu sustava HPC-a i upotrijebila usluge HPC-a u industriji i MSP-ovima za simulaciju, vizualizaciju i izradu prototipa; smatra da je iznimno važno da EU do 2022. postane jedna od vodećih sila u području superračunalstva;

60.

smatra da su europska tehnološka platforma i ugovorno javno-privatno partnerstvo za HPC ključni za definiranje istraživačkih prioriteta EU-a u razvoju europske tehnologije u svim segmentima lanca opskrbe rješenjima HPC-a;

61.

pozdravlja prijedlog Komisije u skladu s Kvantnim manifestom da se pokrene vodeća inicijativa u području kvantnih tehnologija u vrijednosti od 1 milijarde EUR;

62.

podsjeća Komisiju da je industrija usluga u oblaku već uložila milijarde eura u izgradnju najnaprednije infrastrukture u Europi; ističe da se europski znanstvenici i istraživači danas mogu služiti infrastrukturom oblaka koja im daje mogućnost da brzo provode eksperimente i uvode inovacije pristupajući širokom nizu usluga i plaćajući samo za ono što koriste, čime se brzo poboljšava vrijeme potrebno za postizanje znanstvenih rezultata; napominje da ključnu europsku potporu za istraživanje i razvoj ne bi trebalo trošiti na kopiranje postojećih resursa, već na poticanje napretka u novim znanstvenim područjima kojima se može potaknuti rast i konkurentnost;

63.

ističe da je znanstvenoj zajednici potrebna sigurna i otvorena infrastruktura velikog kapaciteta kako bi unaprijedila istraživanje i spriječila moguće povrede sigurnosti, kibernapade ili zlouporabe osobnih podataka, osobito u slučajevima kada se prikupljaju, pohranjuju i obrađuju velike količine podataka; poziva Komisiju i države članice da podupiru i potiču razvoj potrebnih tehnologija, među njima i tehnologija za kriptografiju, i da se pritom vode načelom zadane sigurnosti; podržava napore koje Komisija ulaže u poboljšanje suradnje među javnim tijelima, sudionicima u europskoj industriji kao što su mala i srednja te novoosnovana poduzeća, istraživačima te akademskim zajednicama u području obrade velikih setova podataka i kibersigunosti već u početnim fazama postupka istraživanja i inoviranja kako bi se stvorila inovativna i pouzdana europska rješenja i prilike na tržištu te istodobno osigurala prikladna razina sigurnosti;

64.

smatra da će se utvrđivanjem jasnih normi za interoperabilnost oblaka, prenosivost podataka i sporazume o razini usluga zajamčiti sigurnost i transparentnost i za pružatelje usluga u oblaku i za krajnje korisnike;

65.

ističe da su pouzdanost, sigurnost i zaštita osobnih podataka potrebni za povjerenje potrošača jer je ono temelj zdrave konkurentnosti;

66.

napominje da bi industrija trebala imati ključnu ulogu u utvrđivanju široko prihvaćenih normi primjerenih za digitalno doba i da bi se tim normama pružateljima usluga u oblaku pružila sigurnost da nastave s inovacijama, a korisnicima da nastave prihvaćati usluge u oblaku na razini Unije;

67.

poziva Komisiju da preuzme vodeću ulogu u promicanju međusektorske, transjezične i prekogranične interoperabilnosti normi u području oblaka te u podupiranju pouzdanih, sigurnih i energetski učinkovitih usluga u oblaku koje poštuju privatnost kao sastavnog dijela zajedničke strategije čiji je cilj maksimalno iskoristiti mogućnosti za razvoj normi koje mogu postati svjetske norme;

68.

napominje da je akcijski plan za interoperabilnost podataka nužan kako bi se prikupila velika količina podataka koje europski znanstvenici proizvode i kako bi se poboljšala njihova ponovna iskoristivost u znanosti i industriji; poziva Komisiju da surađuje s ključnim dionicima u znanosti kako bi se proizveli učinkoviti sustavi zahvaljujući kojima će se podaci, među kojima su i metapodaci, opće specifikacije i identifikatori podatkovnih objekata, moći pronaći te će se omogućiti njihova dostupnost, interoperabilnost i ponovna upotreba (načela FAIR);

69.

napominje da EU u usporedbi s drugim regijama svijeta ne ulaže dovoljno u sustave računalstva visokih performansi, što nije u skladu s njezinim gospodarskim potencijalom i potencijalom u području znanja;

70.

poziva Komisiju da promiče interoperabilnost i da spriječi ovisnost o jednom prodavatelju potičući više pružatelja infrastrukture oblaka u Europi da omoguće izbor konkurentnih, interoperabilnih i prenosivih infrastrukturnih usluga;

71.

poziva na uvođenje mjera kojima će se očuvati visokokvalitetni sustav normizacije koji može privući najbolje tehnološke doprinose; traži od Komisije da donese politike kojima će se ukloniti suvišne prepreke u inovativnim sektorima, potaknuti ulaganja u istraživanje i razvoj te u europsku normizaciju;

72.

apelira na Komisiju da uloži maksimalne napore kako bi se od samog početka izbjegla mogućnost ovisnosti o jednom prodavatelju na digitalnom tržištu, posebno u područjima koja su tek u začetku, kao što je inicijativa Europski oblak;

73.

uviđa važnost interoperabilnosti i normi za poticanje konkurentnosti u sektoru IKT-a, traži od Komisije da utvrdi nedostatke u normama kada je riječ o europskom oblaku za znanost, među ostalim i u pogledu MSP-ova, start-up poduzeća i ključnih europskih sektora; podržava razvoj tržišno utemeljenih normi koje su donesene na dobrovoljnoj osnovi, tehnološki neutralne, transparentne i globalno kompatibilne;

74.

smatra da se programom ISA2 nudi mogućnost za razvoj normi interoperabilnosti za upravljanje velikim podacima u javnim upravama i u njihovu radu s poduzećima i građanima;

75.

priznaje da bi standardi trebali odgovarati potrebama industrije i drugih dionika; ističe da je od ključne važnosti razviti usuglašene zajedničke visoke standarde kako bi se osiguralo učinkovito korištenje i razmjena podataka koja nadilazi pojedinačna znanstvena područja, institucije i nacionalne granice; poziva Komisiju da pronađe najbolju metodu certificiranja u državama članicama, predstavi paneuropski set standarda pogonjen potražnjom uz sudjelovanje relevantnih dionika kojim bi se olakšala razmjena podataka na temelju otvorenih i globalnih standarda kad god je to opravdano; ističe da je mjere koje se poduzimaju u okviru inicijative Europski oblak potrebno provoditi tako da se zadovoljavaju potrebe jedinstvenog tržišta te da to tržište ostane pristupačno ostatku svijeta i drži korak s razvojem tehnologije;

76.

podržava namjeru Komisije da ukloni prepreke slobodnom kretanju podataka i podatkovnih usluga, ponajprije one tehničke i pravne, ukine neproporcionalne zahtjeve za lokalizaciju podataka te promiče interoperabilnost tih podataka tako što će povezati inicijativu Europski oblak s prijedlogom o slobodnom protoku podataka; smatra da se slobodan protok podataka treba smatrati petom slobodom na unutarnjem tržištu kako bi se izgradilo digitalno društvo; napominje da su jasan zakonski okvir, dostatne vještine i resursi povezani s upravljanjem velikim setovima podataka, kao i priznavanje relevantnih profesionalnih kvalifikacija, preduvjeti za oslobađanje punog potencijala računalstva u oblaku; potiče Komisiju da razmjenjuje ideje s dionicima, osobito onima u industriji, o potrebama obuke za rad s velikim podacima te potražnji za programerskim vještinama, između ostalog i u sklopu programa novih vještina, te da potiče dionike, ponajprije MSP-ove i start-up poduzeća, da koriste, stave na raspolaganje i razmjenjuju podatke na jedinstvenom tržištu;

77.

pozdravlja prijedlog Komisije u skladu s Kvantnim manifestom da se pokrene vodeća inicijativa u području kvantnih tehnologija u vrijednosti od 1 milijarde EUR; ističe međutim da je transparentno i otvoreno savjetovanje s dionicima ključno kako bi se ubrzao njihov razvoj te javnim i privatnim korisnicima ponudili komercijalni proizvodi;

Razmjena otvorenih podataka, razmjena istraživačkih podataka

78.

pozdravlja činjenicu da će se razvojem europskog oblaka za otvorenu znanost istraživačima i radnicima u znanosti omogućiti mjesto na kojem mogu pohranjivati, razmjenjivati, koristiti i ponovno koristiti podatke te da taj razvoj može postaviti temelje za inovacije na temelju podataka u Europi; ističe da su prednosti razmjene podataka široko prepoznate;

79.

napominje da su podaci postali ključni za donošenje odluka na lokalnoj, nacionalnoj i globalnoj razini; napominje da razmjena podataka nosi sa sobom velike prednosti za lokalne i regionalne vlasti te da se otvaranjem pristupa vladinim podacima unapređuje demokracija i pružaju nove poslovne prilike;

80.

podržava nastojanja Komisije da zajedno s europskom industrijom, istraživačima i članovima akademske zajednice razvije javno-privatno partnerstvo za vrijednost velikih podataka, u sinergiji s ugovornim javno-privatnim partnerstvom za HPC kojima se poboljšava izgradnja zajednice oko podataka i HPC-a te se postavljaju temelji za uspješno gospodarstvo temeljeno na podacima; podržava javno-privatno partnerstvo za kibersigurnost kojim se potiče suradnja između javnih i privatnih aktera u ranim fazama procesa istraživanja i inovacija kako bi se pristupilo inovativnim i pouzdanim europskim rješenjima;

81.

ističe da bi se Europska komisija trebala usko i što prije povezati s industrijskim partnerima, posebno s MSP-ovima i novoosnovanim poduzećima kako bi se na zahtjeve poduzeća i industrije primjereno odgovorilo i kako bi ih se uključilo u kasnijoj fazi inicijative;

82.

potiče javne uprave da razmotre mogućnost sigurnih, pouzdanih i zaštićenih usluga u oblaku pružanjem jasnog pravnog okvira i daljnjim radom na razvoju sustava certifikacije posebno namijenjenih za računalstvo u oblaku; napominje da poduzeća i potrošači moraju osjećati sigurnost prilikom prihvaćanja novih tehnologija;

83.

smatra da javne uprave uvijek moraju imati otvoren pristup javnim podacima vlada; potiče na ostvarivanje napretka u pogledu razine i učestalosti pružanja informacija kao otvorenih podataka, utvrđivanja ključnih skupova podataka koji trebaju biti dostupni i promicanja ponovne uporabe otvorenih podataka u otvorenom obliku;

84.

smatra da je zapanjujući rast u sektoru digitalnih tehnologija ključni pokretač za stvaranje velikih tokova neobrađenih podataka u oblaku i da taj golemi skup tokova neobrađenih podataka u sustavima velikih podataka povećava računalnu složenost i potrošnju resursa u sustavima rudarenja podataka u oblaku; napominje da razmjena podataka na temelju obrazaca omogućava lokalnu obradu podataka u blizini izvora podataka i pretvara tokove neobrađenih podataka u obrasce akcijskog znanja; ističe da ti obrasci znanja imaju dvojnu svrhu u smislu dostupnosti obrazaca lokalnog znanja za neposredne radnje kao i za participativnu razmjenu podataka u oblaku;

85.

podržava zaključke Vijeća iz svibnja 2016. o prijelazu na sustav otvorene znanosti, posebno zaključak da bi temeljno načelo za optimalno ponovno iskorištavanje istraživačkih podataka trebalo biti „otvoreno koliko je to moguće, zatvoreno koliko je to potrebno”;

Rudarenje teksta i podataka

86.

ističe da potpuna dostupnost javnih podataka u okviru europskog oblaka za otvorenu znanost neće biti dovoljna za uklanjanje svih prepreka istraživanju temeljenom na podacima;

87.

napominje da je inicijativu potrebno nadopuniti modernim okvirom za autorska prava, kojim bi se omogućilo rješavanje problema rascjepkanosti i nedostatka interoperabilnosti u europskom procesu istraživačkih podataka;

88.

smatra da bi se inicijativom trebala očuvati ravnoteža između prava istraživača, nositelja prava i drugih aktera u području znanosti uz potpuno poštovanje prava autora i izdavača te da bi se pritom trebala podržavati inovativna istraživanja u Europi;

89.

smatra da se istraživački podaci mogu razmjenjivati u okviru oblaka EU-a za otvorenu znanost ne dovodeći u pitanje autorska prava istraživača ili istraživačkih ustanova, uz uvođenje modela licenciranja kada je to potrebno; smatra da se najbolje prakse u tom pogledu utvrđuju u sklopu pilot-projekta otvorenih istraživačkih podataka u okviru programa Obzor 2020.;

90.

smatra da se Direktivom o pravnoj zaštiti baza podataka 96/9/EC, koju je potrebno revidirati, ograničava korištenje podacima bez dokaza o stvaranju dodane gospodarske ili znanstvene vrijednosti;

Zaštita podataka, temeljna prava i sigurnost podataka

91.

potiče Komisiju da poduzme mjere za promicanje dodatno usklađenih zakona u svim državama članicama kako bi se izbjegle nejasnoće oko sudske nadležnosti i fragmentiranost te kako bi se osigurala transparentnost na jedinstvenom digitalnom tržištu;

92.

smatra da je Europska unija na vodećem položaju kada je riječ o zaštiti privatnosti i zalaže se za visoku razinu zaštite podataka u cijelom svijetu;

93.

ističe da je potreban koordiniran pristup tijela za zaštitu podataka, donositelja politike i industrije kako bi se organizacijama pomoglo u toj tranziciji pružanjem priručnika za jamčenje usklađenosti, jedinstvenog tumačenja i primjene obveza te podizanjem svijesti o ključnim pitanjima za građane i poduzeća;

94.

ističe da je EU svjetski uvoznik i izvoznik digitalnih usluga i da mu je potrebno snažno računalstvo u oblaku i podatkovno gospodarstvo kako bi bio konkurentan; poziva Komisiju da preuzme vodeću ulogu u nastojanjima da se uspostave ujednačene, globalno prihvaćene norme zaštite osobnih podataka;

95.

smatra da su globalni tokovi podataka od ključne važnosti za međunarodnu trgovinu i gospodarski rast te da bi inicijativa Europske komisije za slobodan protok podataka poduzećima koja posluju u Europi, posebno u rastućem sektoru računalstva u oblaku, trebala omogućiti da budu na čelu globalne utrke u inovacijama; ističe da bi se inicijativom također trebalo nastojati ukloniti sva proizvoljna ograničenja mjesta na kojem bi poduzeća trebala smjestiti infrastrukturu ili pohraniti podatke, s obzirom na to da će ta ograničenja usporiti razvoj europskog gospodarstva;

96.

vjeruje da su u trenutačnom zakonodavstvu EU-a o zaštiti podataka, posebice u nedavno donesenoj Općoj uredbi o zaštiti podataka i Direktivi o zaštiti podataka u vezi s obradom osobnih podataka od strane tijela za izvršavanje zakonodavstva (Direktiva (EU) 2016/680) (10), predviđene jake mjere za zaštitu osobnih podataka, uključujući podatke prikupljene, objedinjene i pseudonimizirane u svrhu znanstvenih istraživanja te zdravstvene podatke osjetljive prirode, a predviđeni su i točno određeni uvjeti pod kojima se ti podaci mogu objaviti ili odati, kao i pravo osoba na koje se ti podaci odnose da podnesu prigovor na njihovu daljnju obradu i, naposljetku, pravila kojima se regulira pristup tijela za izvršavanje zakonodavstva tim podacima u okviru kaznenih istraga; poziva Komisiju da te zaštitne mjere uzme u obzir pri razvijanju europskog oblaka za otvorenu znanost i provedbi pravila za pristupanje podacima koji su u njemu pohranjeni; uviđa da je od ključne važnosti usklađeno pristupiti provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka, koja bi trebala uključivati smjernice, priručnike za jamčenje usklađenosti i kampanje za podizanje svijesti građana, istraživača i poduzeća, ponajprije kako bi se razvio europski oblak za otvorenu znanost i olakšala istraživačka suradnja, između ostalog i pomoću računalstva visokih performansi;

97.

vjeruje da je slobodan protok podataka koristan za digitalno gospodarstvo i razvoj znanosti i istraživanja; naglašava da bi inicijativa Komisije za slobodan protok podataka rastućem europskom sektoru računalstva u oblaku trebala omogućiti da izbije na čelo svjetske utrke u inoviranju, između ostalog i u područjima znanosti i inovacija; podsjeća da bi se na sve prijenose osobnih podataka u oblak ili u druge infrastrukture koje se nalaze izvan Unije trebala primjenjivati pravila za prijenose utvrđena u Općoj uredbi o zaštiti podataka te da bi inicijativa Komisije za slobodan protok podataka trebala biti usklađena s tim pravilima; ističe da bi se tom inicijativom također trebalo pokušati smanjiti ograničenja u pogledu lokacija na kojima je poduzećima dozvoljeno smjestiti infrastrukturu ili pohranjivati podatke jer ta ograničenja koče razvoj europskog gospodarstva i prepreka su znanstvenicima da iskoriste sve dobrobiti znanosti temeljene na podacima, ali bi se istodobno trebala zadržati ograničenja u pogledu usklađenosti sa zakonodavstvom o zaštiti podataka kako bi se spriječile moguće buduće zlouporabe europskog oblaka za otvorenu znanost;

98.

čvrsto vjeruje da bi Unija trebala biti na čelu zaštite sigurnosti i osobnih podataka, uključujući podatke osjetljive prirode, te da bi trebala zagovarati visoku razinu zaštite i sigurnosti podataka u svijetu; vjeruje da bi okvir EU-a za zaštitu podataka, zajedno s uključivom strategijom za kibersigurnost kojom će se pouzdana infrastruktura za spremanje podataka zaštititi od gubitka podataka, upada ili napada, europskim poduzećima mogao dati prednost u odnosu na konkurenciju u pogledu privatnosti; poziva Komisiju da osigura da europski oblak sačuva znanstvenu neovisnost i objektivnost u istraživanju te da zaštiti rad znanstvene zajednice u Uniji.

99.

poziva Komisiju da se pobrine za otklanjanje zabrinutosti oko temeljnih prava, privatnosti, zaštite podataka, prava intelektualnog vlasništva i osjetljivih podataka i pritom se strogo pridržava odredbi Opće uredbe o zaštiti podataka i Direktive o zaštiti podataka (95/46/EC); ističe da su prijetnje infrastrukturi oblaka postale intenzivnije, raspršenije i složenije, da koče intenzivnije korištenje oblakom te da je za rješenje tog problema potrebna europska suradnja; poziva Komisiju i nacionalna tijela država članica da surađuju u izgradnji sigurne i pouzdane infrastrukture uz savjetovanje s Agencijom Europske unije za mrežnu i informacijsku sigurnost (ENISA) te da se potrude postići visoku razinu kibersigurnosti u skladu s Direktivom o mrežnoj i informacijskoj sigurnosti;

100.

poziva Komisiju da se pobrine za to da ta inicijativa služi svrsi, da je otvorena, prilagodljiva promjenama u budućnosti i tehnološki neutralna, te naglašava da se Komisija i države članice moraju povesti za tržištem i za samom industrijom računalstva u oblaku kako bi se na najbolji način zadovoljile trenutne i buduće potrebe tog sektora i kako bi se potaknule inovacije u tehnologijama temeljenim na računalstvu u oblaku;

101.

primjećuje potencijal velikih podataka za poticanje tehnoloških inovacija i izgradnju gospodarstva temeljenog na znanju; napominje da će se smanjenjem prepreka razmjeni znanja povećati konkurentnost poduzeća i istodobno pogodovati lokalnim i regionalnim vlastima; naglašava važnost omogućavanja prenosivosti podataka;

102.

poziva Komisiju i države članice da surađuju s inicijativama utvrđivanja normi koje predvodi industrija kako bi jedinstveno tržište i dalje bilo dostupno trećim zemljama i kako bi se prilagođavalo tehnološkom razvoju, izbjegavajući prepreke koje će onemogućiti inovacije i konkurentnost u Europi; napominje da je utvrđivanje normi u pogledu sigurnosti podataka i privatnosti usko povezano s pitanjem nadležnosti i da nacionalne vlasti u tome imaju ključnu ulogu;

103.

ističe da treba uzeti u obzir postojeće inicijative kako bi se izbjeglo udvostručavanje koje bi moglo spriječiti otvorenost, konkurentnost i rast te ističe da tržišno usmjerene paneuropske norme za razmjenu podataka moraju biti u skladu s međunarodnim normama;

104.

ističe potrebu za pronalaženjem ravnoteže između opravdane zabrinutosti u vezi sa zaštitom podataka i potrebe za osiguranjem neiskorištenog „slobodnog protoka podataka”; poziva na potrebu za poštovanjem postojećih pravila o zaštiti podataka na tržištu otvorenih velikih podataka;

105.

podržava prijedlog da otvoreni istraživački podaci postanu standardna opcija za projekte u okviru Obzora 2020. s obzirom na to da su podaci proizašli iz javno financiranog istraživanja javno dobro, proizvedeni u interesu javnosti te bi im se trebalo moći otvoreno pristupiti sa što manje ograničenja, na pravovremen i odgovoran način;

106.

primjećuje da je inicijativa Europski oblak usmjerena na potencijalno osjetljive sektore istraživanja i razvoja te na vladine e-portale; ponavlja da je pitanje kibersigurnosti za usluge računalstva u oblaku najbolje rješavati u okviru Direktive o mrežnoj i informacijskoj sigurnosti;

107.

napominje da je važno potaknuti interoperabilnost različite opreme unutar mreža, pružiti jamstvo sigurnosti i promicati lance opskrbe komponentama, što je sve važno za komercijalizaciju tehnologije.

o

o o

108.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1)  SL C 81 E, 15.3.2011., str. 45.

(2)  SL L 318, 4.12.2015., str. 1.

(3)  SL L 175, 27.6.2013., str. 1.

(4)  Usvojeni tekstovi P8_TA(2016)0089.

(5)  Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0009.

(6)  SL C 482, 23.12.2016., str. 89.

(7)  SL C 468, 15.12.2016., str. 19

(8)  SL L 119, 4.5.2016., str. 1.

(9)  SL L 194, 19.7.2016., str. 1.

(10)  SL L 119, 4.5.2016., str. 89.


18.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 252/273


P8_TA(2017)0053

Ulaganje u radna mjesta i rast – poboljšano iskorištavanje europskih strukturnih i investicijskih fondova

Rezolucija Europskog parlamenta od 16. veljače 2017. o ulaganju u radna mjesta i rast – poboljšano iskorištavanje europskih strukturnih i investicijskih fondova: ocjena izvješća u skladu s člankom 16. stavkom 3. Uredbe o zajedničkim odredbama (2016/2148(INI))

(2018/C 252/27)

Europski parlament,

uzimajući u obzir članak 174. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006 (dalje u tekstu „Uredba o zajedničkim odredbama”) (1),

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1301/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom fondu za regionalni razvoj i o posebnim odredbama o cilju „Ulaganje za rast i radna mjesta” te stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1080/2006 (2),

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1304/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom socijalnom fondu i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1081/2006 (3),

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1305/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o potpori ruralnom razvoju iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1698/2005 (4),

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1299/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o posebnim odredbama za potporu iz Europskog fonda za regionalni razvoj cilju „Europska teritorijalna suradnja” (5),

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1302/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1082/2006 o Europskoj grupaciji za teritorijalnu suradnju (EGTS) u vezi s pojašnjenjem, pojednostavljenjem i poboljšanjem osnivanja i funkcioniranja takvih grupacija (6),

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 508/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i stavljanju izvan snage uredbi Vijeća (EZ) br. 2328/2003, (EZ) br. 861/2006, (EZ) br. 1198/2006, (EZ) br. 791/2007 i Uredbe (EU) br. 1255/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (7),

uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2015/1017 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. lipnja 2015. o Europskom fondu za strateška ulaganja, Europskom savjetodavnom centru za ulaganja i Europskom portalu projekata ulaganja i o izmjeni uredaba (EU) br. 1291/2013 i (EU) br. 1316/2013 Europski fond za strateška ulaganja (8),

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Ulaganje u radna mjesta i rast – poboljšano iskorištavanje europskih strukturnih i investicijskih fondova” (COM(2015)0639),

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. svibnja 2016. o bržoj provedbi kohezijske politike (9),

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. srpnja 2016. o sinergijama u svrhu inovacija: europski strukturni i investicijski fondovi, Obzor 2020. i ostali europski fondovi povezani s inovacijama i programi EU-a (10),

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 26. studenoga 2015. o pitanju „Prema pojednostavljenoj kohezijskoj politici usmjerenoj na učinak za razdoblje 2014. – 2020.” (11),

uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 26. veljače 2016. o ulaganju u radna mjesta i rast – poboljšano iskorištavanje europskih strukturnih i investicijskih fondova,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 25. svibnja 2016. o Komunikaciji Komisije „Ulaganje u radna mjesta i rast – poboljšano iskorištavanje europskih strukturnih i investicijskih fondova” (12),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 9. srpnja 2015. o ishodu pregovora o sporazumima o partnerstvu i operativnim programima (13),

uzimajući u obzir Šesto izvješće o gospodarskoj, socijalnoj i teritorijalnoj koheziji (COM(2014)0473),

uzimajući u obzir studiju Glavne uprave za unutarnju politiku (Odjel B: strukturna i kohezijska politika) iz lipnja 2016. naslovljenu „Maksimalno postizanje koristi od sinergija između europskih strukturnih i investicijskih fondova i drugih instrumenata EU-a kako bi se postigli ciljevi strategije Europa 2020.”,

uzimajući u obzir studiju Glavne uprave za unutarnju politiku (Odjel B: strukturna i kohezijska politika) iz rujna 2016. naslovljenu „Ocjena izvješća u skladu s člankom 16. stavkom 3. Uredbe o zajedničkim odredbama”

uzimajući u obzir studiju Glavne uprave za unutarnju politiku (Odjel B: strukturna i kohezijska politika) iz rujna 2016. naslovljenu „Financijski instrumenti u programskom razdoblju 2014. – 2020.: prva iskustva država članica”,

uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

uzimajući u obzir izvješće Odbora za regionalni razvoj i mišljenja Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja, Odbora za proračune, Odbora za promet i turizam, Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj i Odbora za kulturu i obrazovanje (A8-0385/2016),

A.

budući da kohezijska politika predstavlja značajan dio proračuna EU-a, u iznosu od oko jedne trećine svih rashoda;

B.

budući da su europski strukturni i investicijski fondovi, s proračunom od 454 milijarde EUR za razdoblje 2014. – 2020., glavni alat politike ulaganja EU-a i u mnogim državama članicama odlučujući izvor javnih ulaganja, što donosi više radnih mjesta, rast i ulaganje diljem EU-a, a smanjuju se razlike na regionalnoj i nacionalnoj razini radi promicanja gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije;

C.

budući da sporazumi o partnerstvu čine temelj članka 16. stavka 3. u izvješću koje je Komisija predstavila;

D.

budući da su pregovori za sporazume o partnerstvu i operativne programe za razdoblje 2014. – 2020. modernizirana, vrlo prilagođena i intenzivna aktivnost s novim okvirom za uspješnost, ex-ante uvjetima i tematskom koncentracijom, ali su, među ostalim, zbog nedostataka u administrativnom kapacitetu nekih regija i država članica također doveli do znatnih kašnjenja u stvarnom početku provedbe kohezijske politike, što je dalje usporeno postupkom utvrđivanja upravljačkih tijela;

E.

budući da je nedvojbeno da operativni programi nisu mogli biti doneseni na vrijeme zbog kasnog donošenja regulatornog okvira na kraju 2013., što je posljedica dugih pregovora i kasnog dogovora o VFO-u; budući da je kao posljedica toga provedba operativnih programa započela sporo, utječući time na provedbu politike na terenu;

F.

budući da su utvrđene zajedničke odredbe za svih pet europskih strukturnih i investicijskih fondova, čime se jačaju odnosi među njima;

G.

budući da se kohezijska politika trenutačno suočava s mnogim političkim i gospodarskim izazovima koji proizlaze iz financijske krize, što je dovelo do smanjenja javnih ulaganja u mnogim državama članicama, čime su europski strukturni i investicijski fondovi i sufinanciranje koje provode države članice postali glavni alat za javno ulaganje u mnogim državama članicama, te koji proizlaze iz migracijske krize;

H.

budući da je u programskom razdoblju 2014. – 2020. kohezijska politika poprimila usredotočeniji politički pristup kroz tematsku koncentraciju i podupirući prioritete i ciljeve Unije;

I.

budući da su europski strukturni i investicijski fondovi u aktualnom razdoblju financiranja više usmjereni na rezultate i utemeljeni na ulagačkom okruženju koje omogućuje veću učinkovitost;

J.

budući da mora postojati jače usklađivanje ulaganja u okviru kohezijske politike s prioritetima strategije Europa 2020. za pametan, održiv i uključiv rast te s europskim semestrom;

K.

budući da je Radna skupina za bolju provedbu pomogla smanjiti uska grla i kašnjenja u dodjeli sredstava;

Dijeljenje rezultata, komunikacija i vidljivost

1.

napominje da Europa prolazi kroz tešku fazu u ekonomskom i političkom smislu, tako da je učinkovita investicijska politika koja je usmjerena na gospodarski rast i zapošljavanje, bliska građanima i primjerenija specifičnim teritorijalnim osobitostima potrebnija nego ikad, a njome bi trebalo tražiti rješenja i za nezaposlenost i socijalnu nejednakost u Uniji, čime bi se stvorila europska dodana vrijednost; smatra da EU mora provesti postupak prilagodbe radi ispunjavanja zahtjeva utvrđenih u članku 9. UFEU-a kako bi vratio povjerenje svojih građana;

2.

napominje da je kohezijska politika tijekom razdoblja od 2014. do 2020. temeljito izmijenjena, što sada zahtijeva promjenu mentaliteta i metoda rada na svim razinama upravljanja, uključujući horizontalnu koordinaciju i uključenost dionika te, u što većoj mjeri, lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice (CLLD); ističe da se često zanemaruju nedavne napredne reforme koje služe kao primjer i da se kohezijska politika još uvijek često smatra tradicionalnom politikom rashoda, a ne razvojnom i investicijskom politikom koja daje vidljive rezultate;

3.

smatra da bi se osnovna komunikacija o projektima kohezijske politike trebala usmjeriti na europsku dodanu vrijednost, solidarnost i vidljivost uspješnih modela, istodobno naglašavajući važnost razmjene primjera dobre prakse i učenja iz projekata koji ne uspiju ostvariti svoje ciljeve; ustraje na tome da bi se komunikacija o temi europskih strukturnih i investicijskih fondova trebala modernizirati i pojačati; naglašava potrebu da se utvrde i primijene novi alati za komunikaciju o rezultatima kohezijske politike; smatra da je u okviru stalnog nastojanja da se stvaraju i ažuriraju baze podataka nužno ulagati u regionalno prikupljanje informacija i podataka, uzimajući u obzir lokalne i regionalne potrebe, specifičnosti i prioritete, kao što je slučaj s već postojećom platformom S3, čime bi se zainteresiranoj javnosti omogućilo da učinkovito provjerava europsku dodanu vrijednost projekata;

4.

ističe činjenicu da se, u cilju poboljšanja komunikacije o europskim strukturnim i investicijskim fondovima i njihove vidljivosti, veći naglasak mora staviti na sudjelovanje dionika i primatelja te na uključivanje građana u osmišljavanje i provedbu kohezijsku politiku na smislen način; osim toga, potiče Komisiju, države članice, regije i gradove da više komuniciraju o postignućima kohezijske politike i izvučenim poukama te da predstave koordinirani i ciljani akcijski plan;

Tematska koncentracija

5.

pozdravlja tematsku koncentraciju jer se pokazala kao koristan alat za stvaranje usredotočene politike i veću učinkovitost u odnosu na prioritete EU-a i strategiju Europa 2020., poboljšavanjem postupka pretvorbe znanja u inovacije, radna mjesta i rast; zato poziva države članice i tijela regionalne i lokalne uprave da donesu jasne odluke o investicijskim prioritetima i da odabiru projekte na temelju prioriteta određenih za fondove ESI te da primjenjuju racionalne i učinkovite procese provedbe;

6.

napominje da analiza tematske koncentracije treba upućivati na to kako strateški izbori država članica i raspodjela resursa prema tematskim ciljevima zadovoljavaju posebne potrebe teritorija; žali što je taj aspekt manje očit u Izvješću Komisije o provedbi članka 16.;

7.

smatra da treba učinkovitije obznanjivati rezultate i koristi od kohezijske politike, i to ne samo radi vraćanja povjerenja u europski projekt;

8.

ustraje na tome da bi kohezijska politika trebala i dalje imati tematski naglasak, uz istodobno omogućivanje stupnja fleksibilnosti dovoljnog da se u obzir uzmu specifične potrebe svake regije, a posebno specifične potrebe manje razvijenih regija, kao što je predviđeno propisima; poziva na daljnje ulaganje iz strukturnih i investicijskih fondova u tranzicijske regije kako bi se očuvali učinci već provedenih mjera i napora;

9.

posebice ističe da bi se trebale uzeti u obzir okolnosti u urbanim ili ruralnim regijama, takozvanim „regijama koje zaostaju”, regijama u tranziciji i regijama s trajnim prirodnim ili geografskim ograničenjima, te razviti odgovarajuće politike potpore za razvoj tih područja koja bez kohezijske politike možda ne bi mogla dostići razvijenije regije; poziva Komisiju da u suradnji s lokalnim tijelima i velegradskim područjima kao jezgrama rasta EU-a prati i razvija strategije za provedbu plana za gradove; u tom kontekstu podsjeća da je državama članicama i regijama važno osigurati dovoljnu fleksibilnost kako bi podržale nove izazove u području politika, kao što je imigracija, (istodobno imajući na umu izvorne te i dalje relevantne ciljeve kohezijske politike i posebne potrebe regija), kao i općeprihvaćenu digitalnu dimenziju kohezijske politike (uključujući pitanja u vezi s IKT-om i pristupom širokopojasnom internetu, koja su povezana s dovršenjem uspostave jedinstvenog digitalnog tržišta); skreće pozornost na strategiju za energetsku uniju, strategiju za kružnu ekonomiju i obveze EU-a u okviru Sporazuma o klimi iz Pariza jer europski strukturni i investicijski fondovi imaju važnu ulogu u njihovoj provedbi;

10.

smatra da više pozornosti treba posvetiti subregionalnim područjima sa znatnom količinom nakupljenih izazova koji se često otkrivaju u izoliranim područjima siromaštva, odvojenim zajednicama i zanemarenim gradskim četvrtima u kojima su prekomjerno zastupljene marginalizrane skupine, kao što su Romi;

11.

podržava postupan prelazak s naglaska na projekte povezane s infrastrukturom na naglasak na poticanje gospodarstva znanja, inovacija i socijalne uključenosti te na izgradnju kapaciteta i osnaživanje dionika, uključujući dionike iz civilnog društva, u kohezijskoj politici, uz istodobno uvažavanje specifičnosti manje razvijenih regija kojima je još uvijek potrebna podrška na području razvoja infrastrukture i u kojima rješenja temeljena na tržištu nisu uvijek izvediva, također uzimajući u obzir da treba postojati fleksibilnost kako bi svaka država članica mogla ulagati u skladu sa svojim prioritetima utvrđenima u sporazumima o partnerstvu radi promicanja vlastitog gospodarskog, socijalnog i teritorijalnog razvoja;

12.

smatra da se europski strukturni i investicijski fondovi (fondovi ESI), a osobito uključujući programe Europske teritorijalne suradnje, moraju koristiti za stvaranje radnih mjesta i poboljšanje njihove kvalitete te za kvalitetne sustave cjeloživotnog učenja i strukovne izobrazbe ili prekvalifikacije, uključujući školsku infrastrukturu, kako bi se radnicima omogućilo da se u dobrim uvjetima prilagode promjenama u svijetu rada, kako bi se potaknuli održiv rast, konkurentnost, razvoj i zajednički prosperitet čija je svrha stvoriti socijalno pravednu, održivu i uključivu Europu, a istovremeno staviti naglasak na najslabije razvijena područja i sektore sa strukturnim problemima, podržati najranjivije i najizloženije skupine u društvu, a posebno mlade (u kombinaciji s programima kao što je Erasmus+) i one s najnižim kvalifikacijama, te promicati veću zaposlenost kroz kružnu ekonomiju i spriječiti rano napuštanje školovanja; skreće pozornost na činjenicu da je Europski socijalni fond (ESF) instrument kojim se podržava provedba politika od javnog interesa;

13.

izražava zabrinutost zbog nezaposlenosti, a posebno mladih i žena, kao i nezaposlenosti u ruralnim područjima, koja usprkos svim naporima ostaje vrlo visoka u mnogim državama članicama te smatra da kohezijska politika mora dati odgovore i na ta pitanja; preporučuje Komisiji da posveti veću pozornost učinku kohezijske politike na promicanje zapošljavanja i smanjenje nezaposlenosti; u tom kontekstu prima na znanje da je Inicijativa za zapošljavanje mladih (YEI) integrirana u 34 programa ESF-a u 20 država članica koje zadovoljavaju kriterije i da će to omogućiti mladim nezaposlenim osobama da iskoriste sredstva u okviru te inicijative za poboljšanje svojih vještina i kvalifikacija; međutim, zabrinut je zbog odgađanja početka primjene inicijative YEI i zbog načina na koji se Jamstvo za mlade provodi u nekim regijama; potiče države članice da pojačaju svoje napore kako bi brzo i uspješno postigle konkretne i opipljive učinke uloženih sredstava, osobito u odnosu na sredstva koja su stavljena na raspolaganju u obliku predujmova, i ispravnu provedbu inicijative YEI te da mladim radnicima osiguraju pristojne uvjete rada; posebno poziva da se pri korištenju fondova ESI za zadovoljavanje potreba za izobrazbom vodi računa o stvarnim potrebama poslovne zajednice kako bi se stvorile prave prilike za zapošljavanje i postigla dugoročna zaposlenost; smatra da borba protiv nezaposlenosti mladih, socijalne isključenosti i budućih demografskih izazova s kojima se Europa suočava danas i suočavat će se u srednjoročnoj budućnosti trebaju biti glavna područja na koja kohezijska politika treba biti usredotočena; poziva da se Jamstvo za mlade nastavi i nakon 2016. kako bi se održali napori u borbi protiv nezaposlenosti mladih te da ga se istovremeno podvrgne temeljitoj operativnoj analizi sa svrhom ispravaka koji su potrebni da bi program bio učinkovitiji;

14.

ozbiljno je zabrinut zbog toga što Komisija u slučaju programa Jamstvo za mlade, za koji će se u razdoblju 2014. – 2020. ukupno izdvojiti 12,7 milijarde EUR iz ESF-a i posebne inicijative YEI i koji se zahvaljujući tim sredstvima već sada smatra pokretačem napora da se potakne zapošljavanje mladih, nije provela analizu troškova i koristi kao standardni postupak za sve velike inicijative Komisije; prema tome, primjećuje nedostatak informacija o potencijalnom ukupnom trošku provedbe jamstva diljem EU-a i postojanje rizika, kako je istaknuo Europski revizorski sud, da ukupna izdvojena sredstva za taj program možda neće biti dovoljna;

15.

naglašava važnost komunikacije, a osobito digitalne komunikacije, zahvaljujući kojoj informacije o potencijalnoj pomoći u pronalaženju programa obuke, stažiranja ili posla sufinanciranih sredstvima EU-a mogu doprijeti do najvećeg broja mladih ljudi; poziva na bolju komunikaciju radi promicanja portala kao što su DROP’PIN i EURES i radi povećanja mogućnosti za mlade da budu mobilni na unutarnjem tržištu, što se smatra najvećim neiskorištenim potencijalom u borbi protiv nezaposlenosti u EU-u;

16.

poziva Komisiju da se pobrine za to da pri provedbi projekata koji su primili potporu iz fondova ESI države članice poštuju Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom, uključujući cilj da se kod osoba s invaliditetom podrži prijelaz s institucionalnog smještaja na stanovanje u zajednici;

17.

podsjeća da je dovršetak osnovne mreže TEN-T prioritet europske prometne politike te da su fondovi ESI veoma važni za provedbu tog projekta; ističe da je potrebno iskoristiti potencijal fondova ESI kako bi se potencijal osnovne i sveobuhvatne mreže TEN-T povezao s regionalnom i lokalnom prometnom infrastrukturom; prepoznaje važnost Kohezijskog fonda za unapređivanje infrastrukture i povezivosti u Europi te ustraje u tome da se taj fond zadrži u novom financijskom okviru za razdoblje poslije 2020.;

18.

ističe da bi multimodalnost prometa trebala biti važan čimbenik u ocjenjivanju infrastrukturnih projekata koji se financiraju u okviru fondova ESI, međutim, ona ne bi smjela biti jedini kriterij za ocjenjivanje predloženih projekata, posebno u slučaju država članica s velikim investicijskim potrebama u području prometne infrastrukture;

19.

ističe da je potrebno očuvati tradicionalna zanimanja, uključujući tradiciju obrta i povezane vještine, te uspostaviti strategije za poticanje rasta poduzetništva u području tradicionalnih obrta kako bi se očuvao kulturni identitet sektora tradicionalnog obrtništva; skreće pozornost na to da je važno podupirati rad povezan sa stručnim osposobljavanjem te mobilnost mladih obrtnika i obrtnica;

Ex ante uvjeti

20.

ističe da je učinkovito praćenje ex ante uvjeta potrebno kako bi se zabilježili napori i postignuća; smatra da su ex ante uvjeti, posebice onaj o istraživačkim i inovacijskim strategijama za pametnu specijalizaciju (RIS3), dokazali svoju korisnost, te predlaže da se i dalje poboljšavaju; naglašava da više pažnje treba posvetiti jačanju mikropoduzeća, malih i srednjih poduzeća;

21.

skreće pozornost na činjenicu da znatan udio ex ante uvjeta još nije ispunjen; stoga poziva na analizu trenutačne situacije i donošenje ciljanih mjera u cilju rješavanja tog problema bez ugrožavanja optimalnog iskorištavanja fondova ili smanjenja učinkovitosti kohezijske politike;

Planiranje proračuna na temelju uspješnosti

22.

naglašava da su regulatorni okvir za razdoblje 2014. – 2020. i sporazumi o partnerstvu doveli do snažnog usmjerenja na rezultate u kohezijskim programima i da taj pristup može biti primjer i za druge dijelove rashoda proračuna EU-a; pozdravlja uvođenje zajedničkih pokazatelja koji bi omogućili mjerenje rezultata i njihovo uspoređivanje sa standardom; smatra da se rad na pokazateljima mora nastaviti kako bi se poboljšao dokaz o financiranju sredstvima iz fondova ESI i optimizirao odabir projekata;

23.

ističe da je važna novina bila uvođenje tematske koncentracije, pri čemu su ulaganja usmjerena na specifične ciljeve i prioritete koji odgovaraju pokazateljima uspješnosti i ciljevima posebno dogovorenima za sve teme;

24.

podsjeća da je za svaku državu članicu uvedena pričuva za uspješnost koja se sastoji od 6 % sredstava dodijeljenih europskim strukturnim i investicijskim fondovima; podsjeća da će se, na temelju nacionalnih izvješća iz 2017. godine i pregleda uspješnosti 2019., pričuva dodijeliti samo za programe i prioritete čije su ključne etape ostvarene; poziva na fleksibilnost u pokretanju novih obveza iz pričuve za uspješnost nakon što programi u predstojećim godinama ostvare svoje ciljeve i ključne etape; poziva Komisiju da ocijeni donosi li stvarno pričuva za uspješnost dodanu vrijednost ili je prouzročila dodatnu birokraciju;

Europski semestar

25.

konstatira da su države članice tijekom postupka programiranja ustanovile da je više od dvije trećine preporuka po državama članicama donesenih u 2014. povezano s ulaganjima iz kohezijske politike i pozdravlja činjenicu da su to uzele u obzir pri utvrđivanju svojih programskih prioriteta; priznaje da bi u skoroj budućnosti preporuke po državama članicama mogle potaknuti izmjene programa u okviru fondova ESI, osiguravajući potporu strukturnim reformama u državama članicama; ističe da preporuke po državama članicama i nacionalni programi reformi predstavljaju jasnu vezu između fondova ESI i postupaka Europskog semestra;

26.

ističe da je važno uspostaviti uravnoteženu poveznicu između kohezijske politike i Europskog semestra jer su obje stavke usmjerene na postizanje istih ciljeva u okviru strategije Europa 2020., a pritom ne dovesti u pitanje postizanje ciljeva socijalne, gospodarske i teritorijalne kohezije utvrđenih Ugovorima u nastojanju da se smanje razlike; smatra da trebamo ponovno razmisliti o razlozima obustave fondova ESI u slučaju odstupanja od ciljeva Europskog semestra jer bi to moglo biti kontraproduktivno za poticanje rasta i stvaranje radnih mjesta;

Sinergije i financijski instrumenti

27.

napominje da regulatorni okvir za europske strukturne i investicijske fondove za razdoblje 2014. – 2020. podržava financijske instrumente; međutim, ističe da je upotreba bespovratnih sredstava i dalje neophodna; primjećuje postojanje naglaska na postupnom pomaku s bespovratnih sredstava na zajmove i jamstva; naglašava da je ovaj trend osnažen Planom ulaganja za Europu i novoosnovanim Europskim fondom za strateška ulaganja (EFSU); također napominje da se upotreba pristupa financiranja iz više fondova i dalje čini teškom; uzimajući u obzir složenost takvih instrumenata, ističe ključnu važnost prikladne potpore lokalnim i regionalnim institucijama u osposobljavanju službenika odgovornih za upravljanje tim instrumentima; ističe da bi financijski instrumenti mogli ponuditi rješenja za učinkovitije korištenje proračuna EU-a tako što bi zajedno s bespovratnim sredstvima doprinijeli privlačenju investicija za poticanje gospodarskog rasta i otvaranje održivih radnih mjesta;

28.

ističe da EFSU, koji se prikazuje kao primjer uspjeha kada je u pitanju brza provedba i rezultati u obliku postojećih operacija usprkos znatnim nedostacima, kao što su manjak dodatnosti, ima svoju zasebnu namjenu; u tom kontekstu traži od Komisije da iznese konkretne podatke o učinku EFSU-a u smislu rasta i zapošljavanja te da nakon ocjene predstavi poučne točke koje bi poboljšale uspješnost korištenja fondova ESI u novom programskom razdoblju od 2021. nadalje; uz mišljenje Europskog revizorskog suda br. 2/2016. (14), traži da se analizira kako je EFSU doprinio ciljevima fondova ESI i što je EFSU ostvario u odnosu na svoje zadane prioritete;

29.

napominje, međutim, da nedostaju dokazi o ishodima i rezultatima financijskih instrumenata i da su ti instrumenti slabo povezani s najvažnijim ciljevima i prioritetima EU-a;

30.

napominje da Izvješće Komisije o provedbi članka 16. daje malo informacija o koordinaciji i sinergijama među različitim programima i s instrumentima drugih područja politike, a posebno da u njemu nisu uvijek prikazani pouzdani podaci o očekivanim rezultatima programa ESF i YEI; ističe da je postojanje zajedničke uredbe za pet europskih strukturnih i investicijskih fondova povećalo sinergiju među njima, pa tako i u drugom stupu zajedničke poljoprivredne politike; uvjeren je da sinergije s drugim politikama i instrumentima, uključujući EFSU i druge financijske instrumente, treba poboljšati kako bi se maksimalno povećao učinak ulaganja; naglašava da se pravila o državnim potporama odnose na fondove ESI, ali ne na EFSU i Obzor 2020., i da to uzrokuje probleme u pogledu povećanja razine sinergije među fondovima, programima i instrumentima; naglašava činjenicu da za jamčenje potrebne komplementarnosti i sinergije između EFSU-a, financijskih instrumenata te europskih strukturnih i investicijskih fondova pitanje pravila o državnim potporama treba dalje ispitati kako bi ih se u skladu s tim pojasnilo, pojednostavnilo i prilagodilo; poziva Komisiju da predstavi sveobuhvatne smjernice za upravljačka tijela o kombiniranju EFSU-a s instrumentima podijeljenog i izravnog upravljanja, uključujući fonodve ESI, Instrument za povezivanje Europe i program Obzor 2020.;

31.

zalaže se za daljnju uravnoteženu upotrebu financijskih instrumenata ako donose dodanu vrijednost i ako ne dovode u pitanje tradicionalnu potporu iz kohezijske politike; međutim, naglašava da do toga treba doći tek nakon detaljne procjene doprinosa financijskih instrumenata ciljevima kohezijske politike; ističe da sve regije moraju zadržati raznolik spektar izvora financiranja, dok subvencije u određenim sketorima ostaju naprikladniji instrument za postizanje ciljeva rasta i zaposlenosti; traži od Komisije da osmisli poticaje kojima bi se zajamčila potpuna informiranost upravljačkih tijela o mogućnostima uporabe financijskih instrumenata i o opsegu njihove primjene te da analizira troškove upravljanja bespovratnim sredstvima i povratnom pomoći provedenima u programima podijeljenog i centraliziranog upravljanja; ističe da su jasna, dosljedna i usredotočena pravila o financijskim instrumentima za pojednostavljivanje postupka pripreme i provedbe za upravitelje fondova i korisnike ključna za poboljšanje njihove učinkovite provedbe; skreće pozornost na predstojeće izvješće ovlastitoj inicijativi Odbora za regionalni razvoj naslovljeno „Prava kombinacija financiranja za europske regije: uravnotežena primjena financijskih instrumenata i bespovratnih sredstava u kohezijskoj politici EU-a” (2016/2302(INI));

Pojednostavnjenje

32.

napominje da je jedan od glavnih ciljeva za programsko razdoblje od 2014. do 2020. pojednostavnjenje za korisnike europskih strukturnih i investicijskih fondova i prihvaća da je pojednostavnjenje jedan od ključnih čimbenika za bolji pristup financiranju;

33.

pozdravlja činjenicu da sadašnji modernizirani regulatorni okvir fondova ESI pruža nove mogućnosti za pojednostavnjenje u pogledu zajedničkih pravila prihvatljivosti, pojednostavnjenih mogućnosti financiranja i e-upravljanja; međutim, žali što Izvješće Europske komisije o provedbi članka 16. stavka 3. Uredbe o zajedničkim odredbama ne uključuje nikakve posebne informacije o upotrebi pojednostavnjenih mogućnosti financiranja (SCO); naglašava da postoji potreba za ulaganjem daljnjih napora u razvoj punog potencijala pojednostavnjenih mogućnosti financiranja u pogledu smanjenja administrativnog opterećenja; napominje da su i dalje potrebne znatne mjere pojednostavnjenja za korisnike i upravljačka tijela, usmjerene na javnu nabavu, upravljanje projektima i revizije tijekom i nakon operacija;

34.

poziva Komisiju da na temelju dokaza o rezultatima iz razdoblja 2007. – 2013. i od početka novog razdoblja od 2014. provede aktualnu procjenu administrativnoga opterećenja koja bi posebno obuhvaćala komponente kao što su vrijeme, trošak i papirologija kod financijskih sredstva EU-a u obliku bespovratnih sredstava te financijskih instrumenata;

35.

preporučuje da u budućem programskom razdoblju koje će započeti 2021. sve razine upravljanja budu usmjerene prema sustavu jedinstvene revizije tako da se uklone dvostruke provjere na raznim razinama vlade; potiče Komisiju da pojasni raspon i pravni status postojećih smjernica o europskim strukturnim i investicijskim fondovima, kao i da u bliskoj suradnji s upravljačkim tijelima i svim relevantnim revizorskim tijelima razvije zajedničko tumačenje pitanja proizašlih iz revizije; ponovno ističe da postoji potreba za daljnjim koracima u pojednostavnjenju, a osobito u programima usmjerenima na mlade, među ostalim uvođenjem veće proporcionalnosti u provjere; pozdravlja prve rezultate rada skupine na visokoj razini nezavisnih stručnjaka za pojednostavnjenje administracije, koju je osnovala Komisija;

36.

preporučuje uvođenje standardnih procedura pripreme operativnih programa i procedura upravljanja, osobito za brojne programe teritorijalne suradnje;

Administrativni kapacitet

37.

napominje da države članice imaju različite administrativne kulture i razine uspješnosti u svojim okvirima politike, a da ex ante uvjeti trebaju pomoći da se te razlike nadiđu; naglašava da je potreba za jačanjem administrativnih kapaciteta prioritet u kontekstu provedbe kohezijske politike i Europskog semestra, posebno u državama članicama s niskom apsorpcijom sredstava; konstatira da je državama članicama, regijama i lokalitetima potrebno pružati tehničku, stručnu i praktičnu potporu tijekom prijavljivanja za financiranje; pohvaljuje učinak mehanizma JASPERS i ponavlja da slabo investicijsko planiranje dovodi do velikih kašnjenja u pogledu dovršetka projekata te do neučinkovitog korištenja financijskih sredstava;

38.

ističe da su sporo započinjanje nekih programa, nedostatak upravljačkih sposobnosti za složene projekte, kašnjenja zabilježena prilikom finalizacije projekata, administrativno opterećenje u državama članicama, prekomjerna regulacija i greške u postupcima javne nabave glavne prepreke u primjeni kohezijske politike; smatra neophodnim identificirati i pojednostaviti nepotrebno kompleksne procese i postupke u podijeljenom upravljanju koji stvaraju dodatno opterećenje za tijela i korisnike; ističe da je administrativni kapacitet potrebno stalno poboljšavati, pratiti i jačati; stoga smatra da je u tom pogledu potrebno iskoristiti funkcionalna i fleksibilna rješenja e-uprave, kao i bolju informiranost i koordinaciju među državama članicama; osim toga, ističe potrebu za većim usredotočenjem na osposobljavanje administracije;

39.

ističe da prilagođeni regulatorni okviri, uvjeti i rješenja (kao što je mehanizam razmjene Taiex Regio Peer 2 Peer među različitim regijama) namijenjeni pojednostavljenju mogu učinkovitije odgovoriti na potrebe i izazove s kojima se suočavaju različite regije kada je u pitanju administrativni kapacitet;

Europska teritorijalna suradnja

40.

ističe europsku dodanu vrijednost europske teritorijalne suradnje (ETS), osobito u smanjivanju razlika između pograničnih regija, koja bi se trebala odraziti u povećanoj razini odobrenih sredstava za ovaj cilj kohezijske politike, koji bi se trebao uvesti što je prije moguće; istovremeno poziva države članice da pripreme potrebna sredstva za sufinanciranje; ističe potrebu da se taj instrument očuva kao jedan od temeljnih elemenata kohezijske politike nakon 2020.;

41.

ističe važnost makroregionalnih strategija kao instrumenata koji su se pokazali korisnima za razvoj teritorijalne suradnje i gospodarski razvoj uključenih teritorija; podsjeća na odlučujuću ulogu lokalnih i regionalnih vlasti za uspjeh inicijativa predviđenih tim strategijama;

42.

preporučuje pojačanu uporabu izmijenjenog i proširenog pravnog instrumenta EGTS (Europska grupacija za teritorijalnu suradnju) kao pravne osnove za teritorijalnu suradnju;

43.

predlaže uspostavu stalne veze između RIS3 i međuregionalne suradnje na razini cijelog EU-a, po mogućnosti u obliku stalnog elementa programa INTERREG;

44.

naglašava da koncept usmjerenosti na rezultate iziskuje da se programima INTERREGA zajamči visokokvalitetna suradnja na razini projekta i prilagodba metoda i kriterija evaluacije kako bi se u obzir uzela specifična priroda svakog programa; poziva Komisiju, države članice i upravljačka tijela da surađuju i razmjenjuju informacije i dobre prakse kako bi se zajamčila što učinkovitija provedba i usmjerenost na rezultate, uzimajući u obzir posebnosti europske teritorijalne suradnje;

45.

naglašava potencijal korištenja financijskim instrumentima programa INTERREG koji, kao dopuna bespovratnim sredstvima, pomažu u pružanju podrške malim i srednjim poduzećima te razvijanju istraživanja i inovacija povećanjem ulaganja, otvaranjem novih radnih mjesta, omogućavanjem boljih rezultata i jačanjem učinkovitosti projekata;

46.

žali zbog niske razine javne osviještenosti i nedovoljne vidljivosti programa europske teritorijalne suradnje te poziva na učinkovitiju komunikaciju o postignućima završenih projekata; poziva Komisiju, države članice i upravljačka tijela da uspostave mehanizme i opsežne institucionalizirane platforme za suradnju kako bi se zajamčila bolja vidljivost i podizanje razine osviještenosti; poziva Komisiju da utvrdi dosadašnja postignuća programa i projekata europske teritorijalne suradnje;

Načelo partnerstva i upravljanje na više razina

47.

pozdravlja kodeks ponašanja dogovoren tijekom pregovora o tekućem financijskom razdoblju kojim su određeni minimalni standardi za partnerstvo koje dobro funkcionira; primjećuje da je kodeksom poboljšana provedba načela partnerstva u većini država članica, no izražava žaljenje što su mnoge države članice centralizirale velike dijelove pregovora i provedbe sporazuma o partnerstvu i operativnih programa; ističe potrebu za aktivnim uključivanjem regionalnih i lokalnih vlasti i drugih dionika u sve faze i stoga poziva da se u budućnosti zajamči njihova stvarna uključenost u postupak pregovora i provedbe s obzirom na strukture specifične za svaku državu članicu; smatra da su prekomjerna centralizacija i nedostatak povjerenja također imali ulogu u usporavanju provedbe fondova ESI, pri čemu su neke države članice i upravljačka tijela manje voljni prepustiti veću odgovornost za upravljanje fondovima EU-a lokalnim i regionalnim vlastima;

48.

naglašava da je potrebno pojašnjenje Komisije o uspješnosti država članica i regija u pogledu načela iz članka 5. Uredbe o zajedničkim odredbama, s naglaskom na tome kako se vladu može potaknuti da u potpunosti primjenjuje načelo partnerstva; naglašava da je zajednička odgovornost preduvjet za snažnije priznanje kohezijske politike EU-a;

49.

podržava novi pristup Komisije koji se temelji na formiranju posebnih radnih grupa, odnosno projektnih timova namijenjenih boljem upravljanju fondovima ESI u državama članicama, te poziva na daljnji razvoj takvog pristupa;

50.

naglašava da buduća kohezijska politika mora obuhvaćati mjere potpore da se izbjeglice uspješno integrira na tržište rada EU-a, čime bi se promicao gospodarski rast i pomoglo da se općenito zajamči sigurnost u EU-u;

Buduća kohezijska politika

51.

naglašava da fondovi ESI doprinose BDP-u, stvaranju radnih mjesta i rastu u državama članicama, što su vrlo važni elementi koje treba uzeti u obzir u Sedmom izvješću o koheziji koje se očekuje u 2017.; nadalje ističe da znatna ulaganja u manje razvijene regije također doprinose BDP-u u razvijenijim državama članicama; smatra da bi, ako vlada Ujedinjene Kraljevine podnese službeni zahtjev u skladu s člankom 50. UEU-a, Sedmo izvješće o koheziji trebalo uzeti u obzir i moguće učinke „Brexita” na strukturnu politiku;

52.

smatra da BDP možda nije jedini legitiman pokazatelj za osiguravanje pravedne raspodjele sredstava i da prilikom odlučivanja o budućoj raspodjeli treba uzeti u obzir specifične teritorijalne potrebe i važnost dogovorenih prioriteta programa za razvoj programskih područja; smatra važnim da se u budućnosti razmotri uvođenje i novih dinamičkih pokazatelja koji bi bili nadopuna BDP-u; konstatira da se mnoge regije u Europi suočavaju s visokim stopama nezaposlenosti i smanjenjem broja stanovnika; poziva Komisiju da razmotri izradu i uvođenje „demografskog pokazatelja”;

53.

podsjeća na to da se znatan iznos javnih ulaganja ostvaruje na lokalnoj i regionalnoj razini; naglašava da Europski sustav računa (ESA) ne smije ograničavati mogućnost lokalnim i regionalnim vlastima da se upuštaju u potrebna ulaganja jer bi to spriječilo države članice da sufinanciraju projekte koji ispunjavaju kriterije za strukturne fondove i tako im onemogućilo da se koriste ovim važnim izvorom financiranja pri traženju izlaza iz gospodarske krize i ponovnom pokretanju rasta i zapošljavanja; snažno potiče Komisiju da ponovno ocijeni pristup ESA-e na strogo godišnjoj osnovi kako bi se na javne troškove koje se financira fondovima ESI gledalo kao na kapitalna ulaganja, a ne kao na isključivo dugove ili operativne troškove;

54.

podsjeća da bi se europska teritorijalna suradnja (ETS), koja služi širem načelu teritorijalne kohezije, uvedenom Ugovorom iz Lisabona, mogla poboljšati; stoga potiče sve dionike koji su uključeni u pregovore o budućoj politici do ojačaju tu dimenziju teritorijalne kohezije; poziva Komisiju da u Sedmom izvješću o koheziji prida odgovarajući značaj ETS-u;

55.

smatra da se tematska koncentracija mora zadržati i u budućnosti jer je dokazala svoju održivost; očekuje da će Komisija iznijeti pregled dostignuća nastalih zbog tematske koncentracije u kohezijskoj politici;

56.

uvjeren je da se buduća kohezijska politika usmjerena na uspješnost mora temeljiti na podacima i pokazateljima kojima se na odgovarajući način mogu izmjeriti ostvareni napori, ishodi i učinci, kao i na iskustvima u tom području na regionalnoj i lokalnoj razini (proračun koji se temelji na uspješnosti, ex ante uvjeti i tematska koncentracija) jer to lokalnim i regionalnim vlastima, uključujući one koji dosad nisu pokušali primijeniti ovaj pristup, daje jasne praktične smjernice u pogledu provedbe njezinih načela;

57.

naglašava da će u budućnosti trebati brže iskorištavati raspoloživa sredstva, uz uravnoteženiji rast troškova tijekom programskog razdoblja, kako bi se između ostalog izbjegla česta primjena „retrospektivnih” projekata čija je svrha često izbjeći automatski opoziv na kraju programskog razdoblja; zauzima stajalište da će provedba operativnih programa u sljedećem financijskom razdoblju od 2021. moći brže započeti nakon usvajanja Opće uredbe kao i uredbi o fondovima jer će države članice već imati iskustvo u politici usmjerenoj na uspješnost nakon napora uloženih u kohezijsku politiku u razdoblju 2014. – 2020.; u tom pogledu ističe da države članice trebaju izbjeći kašnjenja u imenovanju upravljačkih tijela za operativne programe;

58.

ustraje na tome da bi se zakonodavni postupak za donošenje novog VFO-a trebao okončati do kraja 2018. kako bi se regulatorni okvir za buduću kohezijsku politiku nakon toga mogao brzo donijeti i stupiti na snagu bez odgode 1. siječnja 2021.;

59.

smatra da se kohezijska politika i dalje treba provoditi u svim državama člancima i u svim europskim regijama te da je pojednostavnjenje pristupa fondovima EU-a osnovni preduvjet za budući uspjeh te politike;

60.

smatra da duh inovacije i pametne specijalizacije, uz održivi razvoj, mora i dalje biti važan pokretač kohezijske politike; naglašava da pametna specijalizacija treba biti vodeći mehanizam za buduću kohezijsku politiku;

61.

ističe da postoji znatan rizik nakupljanja zahtjeva za plaćanje pod naslovom 1b u drugoj polovici trenutačnog VFO-a i poziva da se do kraja trenutačnog programskog razdoblja na godišnjoj razini na raspolaganje stavljaju dostatna odobrena sredstva za plaćanja kako bi se spriječilo ponovno gomilanje nepodmirenih računa; ističe da u tu svrhu tri institucije EU-a trebaju razviti i dogovoriti novi zajednički plan plaćanja za razdoblje od 2016. do 2020. kojim bi se trebala pružiti jasna strategija za podmirenje svih plaćanja do kraja trenutačnog VFO-a;

62.

predlaže Komisiji da analizira stvarni učinak ulaganja europskih strukturnih i investicijskih fondova tijekom prethodnog financijskog razdoblja i u kolikom su opsegu postignuti europski ciljevi s pomoću uloženih sredstava te da donese zaključke u odnosu na pozitivna i negativna iskustva kao polazište za određivanje dodane vrijednosti postupka ulaganja;

o

o o

63.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te Odboru regija, vladama i nacionalnim i regionalnim parlamentima država članica.

(1)  SL L 347, 20.12.2013., str. 320.

(2)  SL L 347, 20.12.2013., str. 289.

(3)  SL L 347, 20.12.2013., str. 470.

(4)  SL L 347, 20.12.2013., str. 487.

(5)  SL L 347, 20.12.2013., str. 259.

(6)  SL L 347, 20.12.2013., str. 303.

(7)  SL L 149, 20.5.2014., str. 1.

(8)  SL L 169, 1.7.2015., str. 1.

(9)  Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0217.

(10)  Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0311.

(11)  Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0419.

(12)  SL C 303, 19.8.2016., str. 94.

(13)  SL C 313, 22.9.2015., str. 31

(14)  Mišljenje Europskog revizorskog suda br. 2/2016. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni uredbi (EU) br. 1316/2013 i 2015/1017 i popratnoj evaluaciji Komisije u skladu s člankom 18. stavkom 2. Uredbe (EU) 2015/1017.


18.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 252/284


P8_TA(2017)0054

Strategija zrakoplovstva za Europu

Rezolucija Europskog parlamenta od 16. veljače 2017. o strategiji zrakoplovstva za Europu (2016/2062(INI))

(2018/C 252/28)

Europski parlament,

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 7. prosinca 2015. naslovljenu „Strategija zrakoplovstva za Europu” (COM(2015)0598),

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU), a posebno njegov članak 4. stavak 2. točku (g) i članak 16. te glave VI. i X.,

uzimajući u obzir Protokol br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 14. srpnja 2016. o strategiji zrakoplovstva za Europu (1),

uzimajući u obzir Odluku Komisije 2012/21/EU od 20. prosinca 2011. o primjeni članka 106. stavka 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije na državne potpore u obliku naknade za pružanje javnih usluga koje se dodjeljuju određenim poduzetnicima kojima je povjereno obavljanje usluga od općeg gospodarskog interesa (2),

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije „Smjernice o državnim potporama zračnim lukama i zračnim prijevoznicima” (3),

uzimajući u obzir Obavijest Komisije o pojmu državne potpore u skladu s člankom 107. stavkom 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (4),

uzimajući u obzir nacrt Uredbe Komisije (EU) o izmjeni Uredbe (EU) br. 651/2014 o ocjenjivanju određenih kategorija potpora spojivima s unutarnjim tržištem u primjeni članaka 107. i 108. Ugovora (5),

uzimajući u obzir Prijedlog Komisije od 7. prosinca 2015. o zajedničkim pravilima u području civilnog zrakoplovstva i osnivanju Agencije Europske unije za sigurnost zračnog prometa te stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 216/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (COM(2015)0613),

uzimajući u obzir zaključke konferencije na visokoj razini „Socijalni program za promet” održane 4. lipnja 2015. u Bruxellesu (6),

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 4. veljače 2016. o posebnoj situaciji otoka (7),

uzimajući u obzir rezultate 39. zasjedanja Skupštine ICAO-a (Međunarodna organizacija civilnog zrakoplovstva) 2016. godine,

uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 551/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 10. ožujka 2004. o organizaciji i korištenju zračnog prostora u jedinstvenom europskom nebu (Uredba o zračnom prostoru),

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. studenoga 2015. o zrakoplovstvu (8),

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 29. listopada 2015. o dodjeli potrebnog radiofrekvencijskog pojasa u okviru Svjetske radiokomunikacijske konferencije, koja će se održati u Ženevi od 2. do 27. studenoga 2015. (WRC-15), za podršku budućem razvoju satelitske tehnologije u cilju uspostave sustava za globalno praćenje letova (9),

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 7. lipnja 2011. o međunarodnim sporazumima o zračnom prometu u okviru Ugovora iz Lisabona (10),

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. travnja 2007. o uspostavljanju Europskog zajedničkog zračnog prostora (11),

uzimajući u obzir svoje stajalište usvojeno u prvom čitanju 12. ožujka 2014. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o provedbi jedinstvenog europskog neba (preinaka) (12),

uzimajući u obzir svoje stajalište usvojeno u prvom čitanju 12. ožujka 2014. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EZ) br. 216/2008 na području zračnih luka, upravljanja zračnim prometom i letačkih navigacijskih usluga (13),

uzimajući u obzir svoje stajalište usvojeno u prvom čitanju 5. veljače 2014. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EZ) br. 261/2004 o utvrđivanju općih pravila odštete i pomoći putnicima u slučaju uskraćenog ukrcaja i otkazivanja ili dužeg kašnjenja leta u polasku i Uredbe (EZ) br. 2027/97 o odgovornosti zračnih prijevoznika u pogledu zračnog prijevoza putnika i njihove prtljage (14),

uzimajući u obzir svoje stajalište usvojeno u prvom čitanju 12. prosinca 2012. o prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o zajedničkim pravilima dodjele slotova u zračnim lukama EU-a (preinaka) (15),

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 29. listopada 2015. o sigurnoj upotrebi zrakoplovnih sustava na daljinsko upravljanje (RPAS), opće poznatih kao bespilotne letjelice, u civilnom zrakoplovstvu (16),

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 2. srpnja 2013. o vanjskoj zrakoplovnoj politici EU-a – rješavanje budućih izazova (17),

uzimajući u obzir zaključke s europskog sastanka na vrhu o zračnom prometu održanog u zračnoj luci Schiphol (Nizozemska) 20. i 21. siječnja 2016. (18),

uzimajući u obzir Čikašku konvenciju od 7. prosinca 1944.,

uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

uzimajući u obzir izvješće Odbora za promet i turizam i mišljenja Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja, Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane te Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača (A8-0021/2017),

A.

budući da je konačni cilj prometne politike EU-a da služi interesima europskih građana i poduzeća pružajući im sve veću razinu povezanosti, najvišu razinu sigurnosti i zaštite te tržišta bez zapreka;

B.

budući da bi u nastojanjima za postizanjem konkurentnosti u zračnom prometu strogi standardi sigurnosti trebali ostati glavni cilj;

C.

budući da je europsko jedinstveno zrakoplovno tržište najuspješniji primjer regionalne liberalizacije zračnog prometa, koji je snažno pridonio dosad nezabilježenim razinama zračne povezanosti širenjem mogućnosti za putovanja unutar i izvan Europe uz smanjenje cijena; budući da je sektor zrakoplovstva temeljni dio europske prometne mreže, neophodan za osiguranje povezanosti i teritorijalne kohezije u EU-u i u svijetu; budući da udaljenost i izolacija najudaljenijih regija ne omogućuje alternativu zračnom prometu, što nije slučaj sa centralno smještenim i dobro integriranim regijama; budući da se cilj za podupiranje povećane zračne povezanosti ne bi trebao odnositi samo na proširivanje mreže veza nego i na jamčenje odgovarajuće kvalitete povezanosti u smislu učestalosti letova, raspona mreže i prikladnosti rasporeda;

D.

budući da je zrakoplovni sektor pokretač multiplikacijskog učinka za rast i stvaranje radnih mjesta te je važan stup europske ekonomije jer podržava inovacije, trgovinu i kvalitetu radnih mjesta, što je od značajne izravne i neizravne koristi za građane; budući da se rastom zračnog prometa te dostupnošću i raznolikošću zračnih veza promiče gospodarski rast, potvrđujući tako da zračni promet djeluje kao katalizator gospodarskog razvoja; budući da regionalne i lokalne zračne luke također imaju značajnu ulogu u razvoju regija jer povećavaju njihovu konkurentnost, a istodobno olakšavaju pristup za turizam;

E.

budući da zračne luke, s njima povezana proizvodna industrija i sektor zračnog prometa zapošljavaju ukupno 4,7 milijuna osoba, od čega 1,9 milijuna izravno, a 2,8 milijuna neizravno; budući da, osim navedenog, europska zrakoplovna industrija podupire dodatnih 917 000 radnih mjesta u svjetskom gospodarstvu; budući da mobilni i nadnacionalni karakter zrakoplovstva otežava otkrivanje slučajeva zlouporabe socijalne zaštite i izbjegavanja primjene standarda rada, što znači da je problem nemoguće riješiti isključivo na nacionalnoj razini; budući da se u najnovijim zaključcima Međunarodne organizacije rada upućuje na pogoršanje uvjeta rada u sektoru zrakoplovstva; budući da veća diversifikacija ugovora može biti instrument za više fleksibilnosti, ali i da se može zloupotrijebiti za biranje najpogodnije pravne regulative („rule shopping”) kako bi se izbjeglo plaćanje doprinosa za socijalno osiguranje;

F.

budući da nepostojanje ispravne provedbe zakonodavstva EU-a i nedostatak političke volje Vijeća stoje na putu ostvarenju punog potencijala sektora zrakoplovstva i time štete njegovoj konkurentnosti i rezultiraju većim troškovima na štetu poduzeća, putnika i gospodarstva;

G.

budući da se u sektoru koji ovisi o tehnologiji, istraživanju i inovacijama, koji podrazumijevaju velika ulaganja i razvijenu infrastrukturu, uspješna strategija nalazi upravo u njegovoj sposobnosti da usvoji dugoročne vizije s pravilno isplaniranim ulaganjem te da u obzir uzme sve načine prijevoza;

H.

budući da uvođenjem mjera za smanjenje emisija stakleničkih plinova zračni promet ima važnu ulogu u ispunjavanju klimatskih ciljeva EU-a;

I.

budući da se, iako je uspostavljanje funkcionalnih blokova zračnog prostora (FAB) predviđeno jedinstvenim europskim nebom, bilježe znatna kašnjenja u provedbi FAB-a, za što Komisija procjenjuje gubitak od otprilike 5 milijardi EUR godišnje jer nema napretka u tom pogledu;

J.

budući da je sigurnost jedan od izazova s kojim se zrakoplovstvo najizravnije suočava;

1.

pozdravlja komunikaciju Komisije naslovljenu „Strategija zrakoplovstva za Europu” i njezina nastojanja da utvrdi načine za poticanje rasta sektora pronalaženjem novih tržišnih mogućnosti i ukidanjem prepreka te prijedloge o suočavanju s novim izazovima te njihovu rješavanju, na temelju zajedničke europske vizije razvijanjem modernih regulatornih okvira; smatra da bi se u dugoročnoj perspektivi trebao usvojiti novi holistički i ambiciozniji pristup kako bi se pružio potreban poticaj za održivu i konkurentnu europsku zrakoplovnu industriju;

2.

smatra da je sigurnost vodeće načelo strategije zrakoplovstva za Europu te da se mora neprestano poboljšavati; stoga pozdravlja reviziju temeljne uredbe o EASA-i (Europskoj agenciji za sigurnost zračnog prometa), odnosno Uredbe (EZ) br. 216/2008, čiji je cilj postići najvišu razinu sigurnosti u zrakoplovstvu; u tom pogledu poziva Komisiju i Vijeće da EASA-i omoguće dostatna sredstva i osoblje kako bi se osigurali visoki standardi sigurnosti i ojačala njegova uloga na svjetskoj razini;

3.

potiče Vijeće i države članice da konačno krenu naprijed u drugim ključnim predmetima koji su trenutačno na čekanju, kao što su preinaka Uredbe o provedbi jedinstvenog europskog neba (SES2+) i revizije Uredbe o slotovima i Uredbe o pravima putnika; poziva Komisiju da ponovno razmotri tekuće inicijative te da predloži održiva alternativna rješenja za uklanjanje nedostataka u sektoru zrakoplovstva, a koji su rezultat kasne i nepotpune provedbe zakonodavstva EU-a, između ostalog jedinstvenog europskog neba; naglašava da ako se pravna jasnoća i sigurnost moraju osigurati objavljivanje smjernica, iako korisno, nije zamjena pravilne revizije postojećih propisa;

4.

ističe da se predmetima iz područja zrakoplovstva koji su blokirani u Vijeću nastoji EU-u omogućiti veća pravna sigurnost i učvrstiti okvir za zaštitu prava putnika u zračnom prometu, ostvariti učinkovitija i racionalnija uporaba zračnog prostora EU-a te poboljšati odredbe za provedbu jedinstvenog europskog neba, što su ključni elementi za ostvarenje strategije zrakoplovstva; poziva Vijeće da poduzme korake za napredak pregovora o tim temama;

Međunarodna dimenzija strategije zrakoplovstva

5.

pozdravlja prijedlog Komisije da revidira Uredbu (EZ) br. 868/2004 u pogledu nepoštenih postojećih praksi, kao što je neprihvatljiva državna potpora, koja nije ni primjerena ni djelotvorna, i tako upozori na glavne probleme u vezi s mogućim narušavanjem tržišnog natjecanja u okviru europskih propisa; međutim, naglašava da ni neprihvatljivi trend usmjeren prema protekcionizmu ni mjere za jamčenje poštenog tržišnog natjecanja same po sebi ne mogu zajamčiti konkurentnost sektora zrakoplovstva EU-a;

6.

mišljenja je da se europski sektor zrakoplovstva, unatoč tome što je suočen sa sve većim pritiskom novih konkurenata, od kojih mnogi koriste zračni prijevoz kao strateški alata za međunarodni razvoj, može uklopiti u konkurentno globalno okruženje dodatnim razvijanjem svojih mogućnosti, kao što su, na primjer, visoka razina sigurnosnih standarda, uloga EASA-e, geografski položaj, inovativna industrija, društveni i ekološki ciljevi; duboko je uvjeren da bi tržišno natjecanje trećih zemalja, ako je pošteno, trebalo vidjeti kao priliku za dodatni razvoj inovativnog europskog modela zrakoplovstva koji ima potencijal dati jedinstven i konkurentan odgovor na posebnosti konkurenata;

7.

vjeruje da je mogućnost privlačenja stranih ulagača važna za konkurentnost zračnih prijevoznika EU-a i da ne smije biti ugrožena; stoga pozdravlja namjeru Komisije da izda smjernice kojima će se pojasniti odredbe o vlasništvu i nadzoru, kako je utvrđeno Uredbom (EZ) br. 1008/2008, s posebnim upućivanjem na kriterij „učinkovitog nadzora” kako bi se osigurala učinkovitost tih pravila;

8.

pozdravlja inicijativu da se na razini EU-a pregovara o sporazumima o zračnom prometu i bilateralnim sporazumima o sigurnosti zračnog prometa s trećim zemljama koje su tržišta u usponu i strateška tržišta (Kina, Japan, ASEAN, Turska, Katar, UAE, Armenija, Meksiko, Bahrein, Kuvajt, Oman i Saudijska Arabija) te potiče brze i konstruktivne pregovore; podsjeća da sve strane trebaju ispravno provesti i primijeniti nove sporazume te uključiti klauzulu o poštenom tržišnom natjecanju na temelju međunarodnih normi (ICAO, Međunarodna organizacija rada); poziva Komisiju i Vijeće da u skladu s člankom 218. UFEU-a u cijelosti uključe Parlament u sve faze pregovora;

9.

poziva Komisiju da omogući da pregovaranje o sporazumima o zračnom prometu s trećim zemljama ovisi o visokim sigurnosnim standardima, odgovarajućim radnim i socijalnim standardima i sudjelovanju u instrumentu za klimatske promjene utemeljenom na tržištu u pogledu emisija zračnog prometa te da u sporazumima o zračnom prometu zajamči jednak pristup tržištu, jednake uvjete vlasništva i jednake uvjete na temelju uzajamnosti;

10.

traži od Komisije da brzo zaključi tekuće pregovore i da u budućnosti pokrene nove razgovore o zrakoplovstvu s drugim strateškim partnerima; naglašava da sporazumi o zračnom prometu također doprinose promicanju tehničkog napretka, kao i provedbi i jačanju drugih europskih politika, kao što je politika susjedstva;

Konsolidacija europskog jedinstvenog tržišta u području zrakoplovstva

11.

podsjeća da je zračni prostor također dio jedinstvenog tržišta EU-a i da sva fragmentacija koja je rezultat njegove neučinkovite uporabe, kao i različitih nacionalnih praksi (u pogledu, primjerice, operativnih postupaka, poreza, pristojbi, itd.) prouzrokuje dulje letove, kašnjenja, dodatnu potrošnju goriva, veće emisije CO2 te negativan učinak na ostatak tržišta i sputavanje konkurentnosti EU-a;

12.

napominje da je člankom 3. Uredbe (EZ) br. 551/2004 predviđeno, ne dovodeći u pitanje suverenitet država članica nad njihovim zračnim prostorom, uspostavljanje europskog područja letnih informacija u gornjem zračnom prostoru (EUIR) te poziva Komisiju da to i provede jer će se time prevladati regionalna uska grla i osigurati kontinuitet zračnih usluga u najgušćim dijelovima zračnog prostora u slučaju nepredviđenih okolnosti ili smetnji zračnog prometa; smatra da će uspostava EUIR-a omogućiti postepenu uspostavu transeuropskog zračnog autoputa, što bi predstavljalo još jedan korak prema dovršetku jedinstvenog europskog neba i troškovno učinkovitom upravljanju europskim zračnim prostorom; pozdravlja već postignut napredak u području upravljanja zračnim prometom u cilju povećanja učinkovitosti i smanjenja troškova i emisija, posebno zahvaljujući radu upravitelja mreže te poziva države članice da dovrše uspostavu funkcionalnih blokova zračnog prostora bez daljnje odgode kako bi se olakšao daljnji napredak prema ostvarenju jedinstvenog europskog neba;

13.

duboko je uvjeren da bi sektor zrakoplovstva trebao u potpunosti iskoristiti europske satelitske tehnologije, kao što su EGNOS i Galileo, koje omogućuju sigurnije i učinkovitije postupke navigacije i pristupa, uz istodobno omogućivanje potpune provedbe programa za istraživanje o upravljanju zračnim prometom jedinstvenog europskog neba (SESAR); stoga ustraje u tome da je potrebna široka provedba tih tehnologija; ističe da bi za osiguranje pravilne provedbe SESAR-a i u cilju postizanja globalne interoperabilnosti za njegovu provedbu trebalo dodijeliti specifičan i ambiciozan proračun, osim proračuna za Instrument za povezivanje Europe (CEF);

14.

prima na znanje da je obujam zračnog prometa trenutačno velik i da se u sljedećih nekoliko godinama predviđa njegov daljnji rast i svjestan je ograničenja kapaciteta europskih zračnih luka u pogledu primanja otprilike 2 milijuna letova do 2035.; ističe da će to zahtijevati koordiniranu i učinkovitu uporabu zračnih luka i zračnog prostora kako bi se ublažila zagušenja;

15.

naglašava ključnu važnost sektora zrakoplovstva za rast, otvaranje radnih mjesta i razvoj turizma; ističe da male i regionalne zračne luke imaju ključnu ulogu u promicanju povezanosti, teritorijalne kohezije, socijalne inkluzije i ekonomskog rasta, posebno za najudaljenije regije i otoke; u tom pogledu uviđa da postoji potreba za strateškim planiranjem europskog sustava zračnih luka, pri čemu će se utvrditi trenutačni kapaciteti, predviđena potražnja, trenutačna uska grla i buduće infrastrukturne potrebe na europskoj razini koje mogu održati pristup građana EU-a uslugama zračnog prijevoza;

16.

uzima u obzir značajne nedostatke u povezanosti unutar EU-a koje karakterizira nizak broj zračnih veza u određenim dijelovima Unije te važnost regionalne povezanosti (uključujući geografska područja isključena iz TEN-T-a); potiče Komisiju da nastavi pratiti i rješavati pitanje zračne povezanosti unutar EU-a;

17.

smatra da se mnoge značajne prepreke rastu, kako u zraku tako i na zemlji (npr. nedostatak kapaciteta, premalo ili pretjerano korištenje infrastrukturom, različiti pružatelji usluga zračne navigacije ili ograničena ulaganja), kao i nedostaci u zračnoj povezanosti između regija EU-a, mogu riješiti ako se povezanost na svim razinama (nacionalnoj, europskoj i međunarodnoj) promatra kao jednu od glavnih smjernica pri procjeni i planiranju djelovanja u sektoru;

18.

smatra da povezanost ne bi trebala biti ograničena brojem, učestalošću i kvalitetom usluga zračnog prometa, već da bi je se trebalo ocjenjivati u okviru integrirane moderne prometne mreže i da bi trebala uključivati druge kriterije, kao što su vrijeme, teritorijalan kontinuitet, povećana integracija mreže, pristupačnost, dostupnost prometnih alternativa, isplativost i ekološki trošak, čime bi se prikazala stvarna dodana vrijednost rute; stoga poziva Komisiju da razmotri mogućnost razvoja smjernica EU-a utemeljenih na drugim postojećim pokazateljima i istraživačkom radu Eurocontrola i promatračkog tijela za zračne luke (Airport Observatory);

19.

smatra da se takvom vrstom indeksa povezanosti, uključujući pozitivne analize troškova i koristi, u obzir trebaju uzeti zračne veze, ne umanjujući pritom cilj teritorijalne kohezije EU-a, koja će se ojačati predstojećim smjernicama za tumačenje pravila o obvezama pružanja javnih usluga; naglašava da taj indeks može doprinijeti sveukupnom strateškom planiranju čime bi se izbjeglo traćenje novca poreznih obveznika tako što bi se razdvojilo ekonomski održive mogućnosti od neprofitabilnih projekata, čime bi se poticala, na primjer, unosna specijalizacija zračnih luka, uključujući zračne luke koje funkcioniraju u mreži ili skupinama, i osigurala učinkovita uporaba kapaciteta zračnih luka i zračnog prostora, kao i izbjegla pojava napuštenih zračnih luka, te bi se utvrdilo koja su intermodalna, isplativa i održiva rješenja;

20.

mišljenja je da je za poboljšanje svih vrsta prometa i postizanje otporne prometne mreže u interesu svih korisnika, u prijevozu putnika i tereta, bez iznimke potrebno osloboditi potencijal koji predstavlja komplementarnost svih načina prijevoza; ističe da je intermodalnost, time što omogućuje modalnu promjenu, jedini način na koji se može osigurati dinamičan i održiv razvoj konkurentnog sektora zrakoplovstva u EU-u; naglašava da se u okviru intermodalnosti infrastruktura može koristiti na učinkovitiji način, odnosno da se mogu proširiti i u obzir uzeti prihvatna područja zračnih luka odnosno da se može izbjeći njihovo preklapanje, što bi oslobodilo slotove i doprinijelo stvaranju pozitivnog okruženja za trgovinu, turizam i prijevoz tereta; prepoznaje uspjehe postignute u tom području zahvaljujući integraciji željezničkih i zračnih infrastruktura te u tom pogledu potiče daljnji napredak;

21.

ponavlja da su koridori transeuropske prometne mreže (TEN-T) ključni za razvoj multimodalnih mogućnosti u kojima su zračne luke središnja čvorišta; žali zbog toga što su diljem Europe multimodalne inicijative fragmentirane i brojem ograničene; naglašava potrebu za brzom, učinkovitom i jednostavnom povezanosti između mreža javnog prijevoza i infrastrukture zračnih luka; poziva Komisiju i države članice da veću prednost daju ostvarenju multimodalnog cilja u okviru koridora TEN-T-a uz istodobno uklanjanje prepreka; poziva Komisiju da bez odlaganja podnese prijedlog za multimodalni i interoperabilni pristup prometu te potpuno uključi sektor zrakoplovstva te poziva države članice da bolje iskoriste financijske instrumente kojima raspolažu za promicanje intermodalnih veza;

22.

smatra da je za poticanje privlačnosti intermodalnog prometa u Europi svim putnicima (uključujući i osobe sa smanjenom pokretljivošću) potrebno ponuditi rješenja bez zapreka, pravovremene informacije i integrirane usluge (npr. integrirane sustave izdavanja putnih karata); ističe da se u okviru projekata koje financira EU dokazala tehnička izvedivost razvoja multimodalnog sustava informiranja i izdavanja putničkih karata; stoga poziva Komisiju da svim putnicima u EU-u omogući njihovu stvarnu uporabu;

23.

vjeruje da će se prijevoznici i pružatelji usluga upustiti u traženje intermodalnih i multimodalnih rješenja ako im se u okviru regulatornog okvira EU-a pruže objašnjenja i pravna sigurnost u pogledu prava putnika, odgovornosti, kašnjenja i otkazivanja, sigurnosnih provjera i normi za razmjenu podataka; poziva Komisiju da u tom pogledu djeluje;

24.

prima na znanje da su javno i privatno financiranje sektora zrakoplovstva ključni za jamčenje teritorijalne kohezije, poticanje inovacija i održavanje ili ponovno stjecanje vodećeg položaja Europe u toj industriji; podsjeća da se u okviru svakog financiranja moraju poštovati smjernice za državne potpore EU-a i zakon o tržišnom natjecanju; smatra da je pri dodjeljivanju javne potpore potrebno zajamčiti da će ulaganje o kojemu je riječ biti isplativo i odgovarajuće;

25.

poziva Komisiju da zajedno s državama članicama, u skladu sa smjernicama Europske komisije o državnoj potpori zračnim lukama i zračnim prijevoznicima i obavijest Komisije o području primjene državne potpore u skladu s člankom 107. stavkom 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, zadrži dugoročnu strategiju za rješavanje problema, s jedne strane, prevelikog broja zračnih luka koje ostvaruju gubitke u regijama u kojima su dostupne i druge vrste prijevoza, i s druge strane, za procjenu doprinosa sekundarnih zračnih luka razvoju, konkurentnosti i integraciji regija EU-a;

26.

prima na znanje važnost regulatornog okvira za zračne luke koji bi privukao i mobilizirao privatna ulaganja; smatra da bi procjena Direktive o naknadama zračnih luka koju je izradila Komisija, zajedno s učinkovitim savjetovanjem u vezi sa zračnim prijevoznicima / zračnim lukama, trebala pomoći razjasniti jesu li trenutačne odredbe učinkovit alat za promicanje tržišnog natjecanja u borbi protiv rizika od zlouporabe monopola i za daljnji razvoj interesa europskih potrošača te za promicanje tržišnog natjecanja ili potrebe za reformom; uviđa doprinos neaeronautičkih prihoda komercijalnoj održivosti zračnih luka;

27.

napominje da je Komisija u svojoj strategiji zrakoplovstva objavljenoj u prosincu 2015. najavila procjenu Direktive Vijeća 96/67/EZ o zemaljskim uslugama u zračnim lukama EU-a; podupire uključivanje zemaljskih usluga u područje djelovanja EASA-e u cilju obuhvaćanja cijelog lanca sigurnosti zrakoplovstva;

Strategija zrakoplovstva: pogled u budućnost

28.

vjeruje da sveukupni vrijednosni sustav zrakoplovstva može biti strateški sektor za ulaganja te da ga je potrebno dodatno istražiti određivanjem dugotrajnih ciljeva i dodjelom poticaja za pametne inicijative kojima se ostvaruju ti ciljevi, kao što su zelenije zračne luke i zrakoplovi, smanjenje buke, povezanost između sadržaja zračne luke i javnog prijevoza; poziva Komisiju i države članice da razmotre daljnje mjere promicanja takvih inicijativa, uključujući djelotvornim korištenjem Europskog fonda za strateška ulaganja, te da nastave promicati i financirati programe kao što su Clean Sky i SESAR; naglašava da aeronautička industrija daje velik doprinos konkurentnosti u sektoru zrakoplovstva EU-a, pri čemu snažno podržava promicanje čišćih tehnologija i podupiranje razvoja SESAR-a;

29.

svjestan je emisija CO2 prouzročenih sektorom zrakoplovstva; ističe širok niz već poduzetih ili planiranih aktivnosti u cilju postizanja smanjenja emisija CO2 i stakleničkih plinova, na tehnički način, razvojem alternativnih goriva i lakših zrakoplova te, i politički, poštovanjem međunarodnih sporazuma; pozdravlja sporazum koji je postignut na 39. skupštini ICAO-a 6. listopada 2016. uz usvajanje globalnih tržišno utemeljenih mjera za smanjenje međunarodnih emisija iz zrakoplovstva te obvezu o sudjelovanju u dobrovoljnoj fazi do 2027. koju je preuzelo 65 država, što znači da će se tim programom otprilike 80 % emisija iznad razina iz 2020. do 2035. ublažiti; podsjeća da je važno i nakon 31. prosinca 2016. zadržati odstupanje odobreno u okviru sustava trgovanja emisijama za emisije koje su posljedice letova koji povezuju zračnu luku u nekom od najudaljenijih područja u smislu članka 349. UFEU-a; pozdravlja namjeru Komisije da u svjetlu tog sporazuma revidira mjere EU-a za smanjenje emisija CO2 koje nastaju zbog zrakoplovstva;

30.

smatra da je u pogledu paketa Komisije o kružnoj ekonomiji potrebno ohrabrivati nove inicijative za povećanje sposobnosti zaštite okoliša i smanjenje emisija i buke operativnih aktivnosti koje se odvijaju u odlasku iz zračnih luka, dolasku na njih i unutar samih zračnih luka, na primjer uvođenjem obnovljivih goriva (primjerice biogoriva), razvojem učinkovitih sustava certificiranog recikliranja, odlaganja i oporabe koji će biti u skladu s propisima o zaštiti okoliša, ponovnom uporabom zrakoplova, označivanjem „zelenih zračnih luka” i „zelenih prilaza zračnim lukama” te postizanjem najučinkovitijeg upravljanja logistikom;

31.

poziva da se u okviru sektora prikupe i objave primjeri najbolje prakse smanjenja emisija, imajući na umu da se visoki standardi zaštite okoliša moraju očuvati i s vremenom unaprijediti kako bi se osiguralo da se zrakoplovstvo razvija održivo;

32.

poziva Komisiju i države članice da strogo prate nove postupke koji su na snazi od lipnja 2016. za smanjenje buke i emisija u obliku jako sitnih čestica iz ispušnih plinova zrakoplova pri polijetanju iz zračnih luka u blizini gradova i naseljenih središta kako bi se na taj način poboljšala kvaliteta života, osobito kvaliteta zraka;

33.

prima na znanje znatni trošak sigurnosnih mjera; ističe da će sigurnosni izazovi, uključujući kibernetičku sigurnost, s kojima je suočen sektor zrakoplovstva u budućnosti biti sve veći, što zahtijeva hitan prelazak na sustave sigurnosti utemeljene na riziku i suradnji s obavještajnim službama te reaktivan sustav sigurnosti kojim se poboljšava sigurnost u objektima zračnih luka i omogućuje prilagodba rastućim prijetnjama bez potrebe za stalnim odgovorom s pomoću novih mjera ili premještanjem rizika bez njegova smanjenja;

34.

pozdravlja prijedlog Komisije za uspostavu europskog sustava certificiranja opreme za sigurnosnu provjeru u zrakoplovstvu; ustraje u potrebi za dosljednom provedbom postojećih propisa u pogledu zapošljavanja i obuke osoblja; poziva Komisiju da razmotri mogućnost dodatnog razrađivanja koncepta sigurnosti na jednom mjestu te razvoja europskog sustava prethodne provjere, kojim bi se prethodno registriranim putnicima iz EU-a omogućilo da brže prođu sigurnosne provjere; potiče države članice da se obvežu na sustavnu razmjenu podataka obavještajnih službi, kao i na razmjenu najboljih praksi u pogledu sigurnosnih sustava u zračnim lukama;

35.

prima na znanje izvješće na visokoj razini o područjima sukoba i poziva Komisiju i države članice da zajamče da se preporuke iz izvješća provode, uključujući dijeljenje informacija kako bi se zajamčio razvoj procjene rizika EU-a te sposobnost brzog dijeljenja informacija; također naglašava da se moraju nastaviti rješavati zabrinutosti u pogledu sigurnosti koje proizlaze iz nekooperativnih vojnih letova bez aktivnih transpondera;

36.

smatra da su inovacije preduvjet za ostvarenje konkurentnosti europske zrakoplovne industrije; prima na znanje da je u odnosu na druge načine prijevoza sektor zrakoplovstva već vodeći sektor u pogledu iskorištavanja prednosti koje omogućuju digitalizacija, informacijske i komunikacijske tehnologije i otvoreni podaci te potiče ostanak sektora na čelu tog procesa, uz istovremeno osiguravanje poštenog tržišnog natjecanja, interoperabilnosti sustava te neutralnosti i transparentnosti pristupa jasnim i sažetim informacijama za sve korisnike, poput, primjerice, potrošača koji rezerviraju cijelo putovanje ili poduzeća za prijevoz tereta uključenih u zračni prijevoz tereta; pozdravlja prijedlog Komisije o velikim količinama podataka (big data) u području zrakoplovstva te traži detalje o provedbi;

37.

podsjeća na provjeru internetskih stranica za usluge putovanja diljem Unije koju su 2013. proveli Komisija i nacionalna tijela za provedbu zakonodavstva; napominje da su tijekom te provjere na više od dvije trećine pregledanih stranica otkriveni veliki problemi; poziva Komisiju da sveobuhvatnije izvijesti o napretku postignutom pri usklađivanju internetskih stranica za putovanja s pravom EU-a te o svojim budućim planovima za provedbu zakonodavstva u tom području bilo da je riječ o internetskoj bilo o klasičnoj prodaji avionskih karata; podsjeća na to da potrošačima uvijek mora biti dostupan određeni kanal za podnošenje pritužbi trgovcima i za traženje povrata novca; smatra da bi taj kanal trebao biti dostupan na način koji potrošače neće odvratiti od ostvarivanja njihovih prava i da bi potrošači trebali biti jasno upućeni na njega; poziva Komisiju da usko surađuje s nacionalnim tijelima za provedbu zakona kako bi se zajamčilo da trgovci poštuju te zahtjeve;

38.

pozdravlja inovacije i gospodarski razvoj koji mogu biti potaknuti daljnjim razvojem civilne uporabe sustava zrakoplovstva na daljinsko upravljanje; napominje da tržište sustava zrakoplovstva na daljinsko upravljanje (RPAS) ubrzano raste te da se takvi sustavi pojačano upotrebljavaju u privatne svrhe, u komercijalnim djelatnostima i u javnim tijelima za ispunjavanje njihovih zadaća; naglašava potrebu za hitnim donošenjem jasnog, proporcionalnog, usklađenog i regulatornog okvira utemeljenog na riziku za RPAS-ove kako bi se potaknula ulaganja i inovacije u sektoru i u cijelosti iskoristio njegov golem potencijal uz istovremeno održavanje najviših mogućih sigurnosnih standarda;

39.

podsjeća da se pri regulaciji sektora zrakoplovstva trebaju uzeti u obzir posebne potrebe općeg zrakoplovstva, temeljem osiguravanja pojedinačnih rješenja za zračni promet, kao i za zračne sportske aktivnosti;

Socijalni program strategije zrakoplovstva

40.

prima na znanje da je potrebno pojasniti kriterij „sjedišta” i definiciju „glavnog mjesta poslovanja” kako bi se osiguralo da se one mogu dosljedno primijeniti te da se učinkovito može spriječiti uporaba zastava pogodnosti i praksa biranja najpogodnije pravne regulative („rule shopping”); podsjeća da je jedna od osnovnih odgovornosti EASA-e izdavati svjedodžbe o sposobnosti zračnog prijevoza (AOC) i odobrenja zračnim prijevoznicima trećih zemalja kako bi se jamčila sigurnost i doprinijelo poboljšanju radnih uvjeta;

41.

poziva EASA-u da zajedno s državama članicama nastavi ispitivati nove modele poslovanja i zapošljavanja kako bi se osigurala sigurnost zračnog prometa te traži od Komisije da regulira kada je to potrebno; napominje da je potrebno obratiti posebnu pozornost na, među ostalim, ugovore bez radnog vremena, tzv. programe „plati pa leti”, lažno samozapošljavanje i položaj članova posade iz trećih zemalja u zrakoplovima koji su registrirani u EU-u; naglašava važnost koju uredba o izvješćivanju o događajima u zrakoplovstvu i prakse kulture pravednosti imaju za jačanje i poboljšanje sigurnosnih standarda, kao i zdravstvenih te radnih uvjeta;

42.

podsjeća da visokokvalitetna obuka doprinosi sigurnosti u zrakoplovstvu; ističe ključan doprinos EASA-e u uspostavi zajedničkih standarda osposobljavanja i sigurnosti za pilote, članove posade i kontrolore zračnog prometa, uključujući i u okviru Virtualne akademije, te poziva države članice da ulažu u cjeloživotno obrazovanje i osposobljavanje u svim dijelovima lanca vrijednosti u zrakoplovstvu jer uspješnost europskog zrakoplovstva uvelike ovisi o visokokvalificiranoj radnoj snazi i inovacijama; prepoznaje potrebu za rješavanjem svih problema u pogledu neusklađenosti vještina i potreba na tržištu rada; naglašava važnost partnerstva između obrazovnih institucija, istraživačkih centara i socijalnih partnera kako bi se ažurirali programi osposobljavanja te zajamčilo da su oni usklađeni s potrebama na tržištu rada;

43.

poziva Komisiju i države članice da prošire modele obuke na dvije razine na aeronautički inženjering te da ih prošire s pomoću međunarodne suradnje;

44.

potiče Komisiju da predstavi nove i konkretne inicijative s ciljem za zaštitu prava radnika; poziva države članice da svim radnicima u sektoru zrakoplovstva osiguraju dostojne radne uvjete, uključujući zdravstveno osiguranje te sigurnost na radu, bez obzira na veličinu i vrstu poduzeća koje ih zapošljava, mjesto zaposlenja ili ugovor o radu;

45.

napominje da svi zračni prijevoznici koji posluju u Europskoj uniji moraju biti potpuno usklađeni sa zahtjevima EU-a i država članica u pogledu socijalne sigurnosti i zapošljavanja; ukazuje na to da postoje velike razlike među državama članicama u pogledu uvjeta rada i socijalne zaštite kao i na to da se poduzeća služe slobodom poslovnog nastana radi smanjenja troškova; zahtijeva od država članica da zaustave takvo štetno tržišno natjecanje; poziva Komisiju i države članice da predstave prijedloge o tome kako spriječiti praksu iskorištavanja neizravnog zapošljavanja u svrhe zlouporabe i zaobilaženja propisa EU-a i nacionalnih propisa o oporezivanju i socijalnoj sigurnosti u sektoru zrakoplovstva; poziva Komisiju i države članice da spriječe slučajeve zlouporabe socijalne zaštite i izbjegavanja primjene radnih standarda tako što će zajamčiti zaštitu za one koji pružaju informacije, omogućavati otvoreno izvješćivanje i poboljšavati suradnju među inspektoratima rada država članica; poziva Komisiju i države članice da osiguraju pravilnu primjenu i provedbu radnog prava, socijalnog zakonodavstva i kolektivnih ugovora za zračne prijevoznike koji posluju na teritoriju jedne od država članica;

46.

ističe da je pravo na uspostavu sindikata i članstva u njemu kao i poduzimanja kolektivnih mjera temeljno pravo Unije, utvrđeno u članku 12. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, koje se mora poštovati; odbija svaki pokušaj da se u sektoru zrakoplovstva u pitanje dovede pravo na štrajk; ističe važnost jakih i neovisnih socijalnih partnera u sektoru zrakoplovstva, redovitog i institucionaliziranog socijalnog dijaloga na svim razinama te uključivanja radnika i njihova predstavljanja u pitanjima koja se tiču poduzeća; ustraje na tome da se prije provedbe bilo kakve inicijative EU-a koja se odnosi na sektor zrakoplovstva održi odgovarajući postupak savjetovanja i povede ojačani socijalni dijalog; pozdravlja pokušaje socijalnih partnera da pregovaraju o sporazumu o uvjetima rada i socijalnim pravima zaposlenih u europskom zrakoplovnom sektoru; potiče ih da pregovaraju o kolektivnim ugovorima u svim dijelovima sektora zrakoplovstva, u skladu s nacionalnim zakonima i praksama, jer su ti ugovori učinkovit instrument u borbi protiv tzv. utrke do dna u pogledu socijalnih i radnih standarda te standarda zapošljavanja te da pomažu da se zajamče dostojanstvene plaće za sve radnike;

47.

smatra da bi svaki zaposlenik trebao znati koje se radno zakonodavstvo na njega primjenjuje te kada ima pravo na socijalnu sigurnost; u tom kontekstu skreće pozornost na posebne okolnosti u kojima se nalaze vrlo mobilni radnici u sektoru zrakoplovstva te poziva na bolju koordinaciju sustava socijalne sigurnosti unutar EU-a; ustraje na tome da se procjena potrebe za dodatnim pojašnjenjem primjenjiva zakonodavstva i nadležnih sudova kad je riječ o ugovorima o radu mobilnih radnika u sektoru zrakoplovstva provodi u uskoj suradnji s predstavnicima tih radnika;

o

o o

48.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1)  EESC, AC TEN/581.

(2)  SL L 7, 11.1.2012., str. 3.

(3)  SL C 99, 4.4.2014., str. 3.

(4)  SL C 262, 19.7.2016., str. 1.

(5)  SL C 382, 15.10.2016., str. 1.

(6)  https://ec.europa.eu/transport/media/events/event/high-level-conference-2015-social-agenda-transport_en

(7)  Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0049.

(8)  Usvojeni tekst, P8_TA(2015)0394.

(9)  Usvojeni tekst, P8_TA(2015)0392.

(10)  SL C 380 E, 11.12.2012., str. 5.

(11)  SL C 74 E, 20.3.2008., str. 658.

(12)  Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0220.

(13)  Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0221.

(14)  Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0092.

(15)  SL C 434, 23.12.2015., str. 217..

(16)  Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0390.

(17)  SL C 75, 26.2.2016., str. 2.

(18)  https://english.eu2016.nl/documents/reports/2016/01/20/report-aviation-summit-2016


18.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 252/294


P8_TA(2017)0055

Prijedlozi rezolucija – Kašnjenje u provedbi operativnih programa europskih strukturnih i investicijskih (ESI) fondova – utjecaj na kohezijsku politiku i daljnji koraci

Rezolucija Europskog parlamenta od 16. veljače 2017. o kašnjenju u provedbi operativnih programa europskih strukturnih i investicijskih (ESI) fondova – utjecaj na kohezijsku politiku i daljnji koraci (2016/3008(RSP))

(2018/C 252/29)

Europski parlament,

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. svibnja 2016. o bržoj provedbi kohezijske politike (1),

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 27. studenoga 2014. o kašnjenju početka provedbe kohezijske politike za razdoblje 2014. – 2020. (2),

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. siječnja 2014. o spremnosti država članica EU-a za učinkovit i pravovremen početak novog programskog razdoblja kohezijske politike (3),

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 26. listopada 2016. o reviziji VFO-a u sredini razdoblja 2014. – 2020. (4),

uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 16. veljače 2017. o ulaganju u radna mjesta i rast – poboljšano iskorištavanje europskih strukturnih i investicijskih fondova: ocjena izvješća u skladu s člankom 16. stavkom 3. Uredbe o zajedničkim odredbama (5),

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 26. studenoga 2015. o pitanju „Prema pojednostavljenoj kohezijskoj politici usmjerenoj na učinak za razdoblje 2014. – 2020.” (6),

uzimajući u obzir pitanje Komisiji o kašnjenju u provedbi operativnih programa europskih strukturnih i investicijskih (ESI) fondova – utjecaj na kohezijsku politiku i daljnji koraci (O-000005/2017 – B8-0202/2017),

uzimajući u obzir Protokol br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti,

uzimajući u obzir članak 128. stavak 5. i članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.

budući da je kasno zaključivanje pregovora o VFO-u za razdoblje od 2014. do 2020. i kasno donošenje propisa o ESI fondovima prouzročilo kašnjenja u postupku donošenja i provedbe sporazuma o partnerstvu i operativnih programa, imenovanju upravljačkih tijela, tijela za ovjeravanje i tijela za reviziju, postupku utvrđivanja i ispunjavanja ex ante uvjeta te provedbi projekta na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini; budući da, iako nema točnih informacija i analiza o razlozima tog kašnjenja, ono u prvom dijelu programskog razdoblja utječe na potencijal koji europski strukturni i investicijski fondovi imaju za povećanje konkurentnosti i jačanje socijalne, ekonomske i teritorijalne kohezije;

B.

budući da su u okviru europskih strukturnih i investicijskih fondova sada donesena 564 operativna programa i da je Komisija primila obavijesti o imenovanju tijela nadležnih za 374 operativna programa; budući da se privremena plaćanja ne mogu provesti bez imenovanja upravljačkih tijela; budući da su u skladu s podacima dostupnima na dan 30. studenoga 2016. izvršena privremena plaćanja u iznosu od 14 750 milijardi EUR, što upućuje na to da su potrebe za plaćanjima bile manje nego što je to prvobitno bilo predviđeno;

C.

budući da je u istoj fazi tijekom zadnjeg programskog razdoblja, unatoč sličnim kašnjenjima i tehničkim preprekama koje su se odnosile na zahtjeve u vezi sa sustavima upravljanja i kontrole, korištenje privremenih plaćanja zabilježeno već u srpnju 2009., a na temelju odobrenih sredstava za plaćanje predviđenih u proračunu za 2010. očekivalo se da će provedba programa kohezijske politike te godine doseći puni zamah;

D.

budući da sadašnja razina privremenih plaćanja predstavlja relativno nizak udio u ukupnim sredstvima dodijeljenima programu u odnosu na tijek programskog razdoblja; budući da je Parlament zabrinut da će privremena plaćanja prema posljednjim predviđanjima država članica iz jeseni 2016. ostati na istoj razini;

E.

budući da su kašnjenje u provedbi te posljedično smanjena potreba za plaćanjima već 2016. dovele do smanjenja plaćanja iz naslova 1.b za 7,2 milijarde EUR, kako je predloženo nacrtom izmjene proračuna br. 4/2016; budući da u istoj fazi tijekom programskog razdoblja 2007. – 2013. sličan nacrt izmjene proračuna nije bio potreban; budući da su odobrena sredstva za plaćanja za 2017. manja za gotovo 24 % u odnosu na 2016. godinu;

F.

budući da se snažno preporučuje ostvarivanje tješnje suradnje između država članica i europskih institucija kako bi se osigurala zadovoljavajuća razina stabilizacije odobrenih sredstava za plaćanja za kohezijsku politiku u proračunu EU-a za 2018. i poštovanje ili, ovisno o stvarnoj situaciji, prilagođavanje općeg plana plaćanja za razdoblje od 2014. do 2020.;

G.

budući da je administrativni kapacitet na nacionalnoj, ali i regionalnoj i lokalnoj razini ključan preduvjet za uspješnu provedbu kohezijske politike;

1.

ponovno ističe doprinos ulaganja iz europskih strukturnih i investicijskih fondova smanjenju ekonomskih, socijalnih i teritorijalnih nejednakosti u europskim regijama i među njima te ostvarivanju pametnog, održivog i uključivog rasta i otvaranju radnih mjesta; stoga izražava bojazan da će daljnja kašnjenja u provedbi operativnih programa kohezijske politike negativno utjecati na postizanje tih ciljeva i time pridonijeti povećanju razlika u regionalnom razvoju;

2.

svjestan je da je uvođenje nekoliko novih zahtjeva, kao što su tematska koncentracija, ex ante uvjeti i financijsko upravljanje, unatoč tome što osiguravaju bolju uspješnost programa, s obzirom na kasno donošenje zakonodavnog okvira doprinijeli kašnjenju u provedbi; skreće pozornost na činjenicu da bi zbog sadašnjeg tempa provedbe u narednim godinama moglo doći do opsežnog opoziva sredstava te ističe da treba poduzeti odgovarajuće mjere kako bi se to izbjeglo; poziva Komisiju da navede koje mjere planira poduzeti u tom pogledu;

3.

ističe da bi zbog kašnjenja u provedbi upotreba financijskih instrumenata u okviru operativnih programa europskih strukturnih i investicijskih fondova mogla povećati već postojeći rizik od niskih stopa isplate, prevelikog iznosa dodijeljenih sredstava, nemogućnosti privlačenja zadovoljavajuće razine privatnog kapitala, niskog učinka financijske poluge i problematičnog obnavljanja sredstava; napominje da su potrebna dodatna pojašnjenja i mjere kako bi se postigla jednaka razina kapaciteta za rad s financijskim instrumentima kao instrumentima poluge u državama članicama te poziva države članice da te instrumente, koje su uspostavili Komisija i EIB, koriste na uravnotežen način; također podsjeća na mogućnost kombiniranja sredstava iz europskih strukturnih i investicijskih fondova i Europskog fonda za strateška ulaganja (EFSU) kao rješenja za problem manjeg broja ulaganja u Europi, osobito u sektorima koji su najpogodniji za poticanje rasta i zapošljavanja;

4.

poziva Komisiju i države članice da u cijelosti iskoriste fleksibilnost koja je dostupna u okviru Pakta o stabilnosti i rastu s obzirom na to da je gospodarska kriza u mnogim državama članicama uzrokovala probleme likvidnosti zbog čega su vlade imale manje novca za javna ulaganja te s obzirom na to da financiranje u okviru kohezijske politike postaje glavni izvor javnih ulaganja;

5.

stoga poziva Komisiju da u prvom tromjesečju 2017. u tijesnoj suradnji s državama članicama i na temelju objektive analize čimbenika koji doprinose sadašnjem kašnjenju predstavi „plan za ubrzavanje kohezije” kako bi se omogućila brža provedba operativnih programa europskih strukturnih i investicijskih fondova; u tom kontekstu ipak naglašava da je kao preduvjet za postizanje pravovremenih i uspješnih rezultata potrebno osigurati nisku stopu pogrešaka, suzbijanje prijevara i jačanje administrativnog kapaciteta na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini; smatra da nakon analize Sažetog izvješća o godišnjim izvješćima o provedbi programa za provedbeno razdoblje 2014. – 2015., koje je Komisija stavila na raspolaganje krajem 2016. godine, trebaju uslijediti prilagođene mjere te poziva države članice da stalno prate napredak u provedbi projekata; u tom pogledu naglašava da je potrebno usredotočiti napore na sektore koji su prioritetni za tematske ciljeve te ističe da bi to imalo dodanu vrijednost; nadalje, poziva Komisiju da nastavi pružati podršku kroz radnu skupinu za bolju provedbu te da Parlamentu dostavi akcijski plan svojih aktivnosti;

6.

zabrinut je zbog kašnjenja u imenovanju upravljačkih tijela, tijela za ovjeravanje i tijela za reviziju, zbog čega kasni podnošenje zahtjeva za plaćanje; poziva stoga države članice da dovrše postupak imenovanja te Komisiju da osigura tehničku pomoć i savjetodavne usluge potrebne upravljačkim tijelima, tijelima za ovjeravanje i tijelima za reviziju s ciljem postizanja lakše i brže provedbe operativnih programa na terenu, među ostalim za pripremu projektnih portfelja, jednostavniji i brži sustav financijskog upravljanja i kontrole te za postupke ugovaranja i nadzora;

7.

potvrđuje da je brža i učinkovitija provedba operativnih programa europskih strukturnih i investicijskih fondova izravno povezana s većim pojednostavljenjem; u tom pogledu uzima u obzir prioritete navedene u okviru „skupne uredbe”; napominje da ipak treba uložiti dodatne napore, posebice u pogledu troškova upravljanja projektima, heterogenosti i čestih promjena pravila, složenih postupaka za odobravanje velikih projekata, javne nabave, neriješenih vlasničkih odnosa, dugotrajnih postupaka izdavanja dozvola i odluka, problema retroaktivne primjene pravila za reviziju i nadzor, kašnjenja u plaćanju korisnicima, poteškoća u kombiniranju sredstava europskih strukturnih i investicijskih fondova s drugim izvorima financiranja, pravila o državnoj potpori i sporog rješavanja sporova; poziva Komisiju da osigura odgovarajuću koordinaciju, pojednostavi pravila o državnoj potpori te zajamči njihovu usklađenost s kohezijskom politikom; podsjeća da je također potrebno uložiti napore u bolje informiranje o rezultatima ulaganja iz europskih strukturnih i investicijskih fondova;

8.

poziva Komisiju da razmotri i ponudi rješenja, uključujući dodatne oblike fleksibilnosti, kao što je fleksibilnost među prioritetima i među operativnim programima na zahtjev relevantnih upravljačkih tijela, u skladu s ciljevima strategije Europa 2020., uz istodobno jamstvo potrebne stabilnosti i predvidivosti, te već predloženo vraćanje opozvanih sredstava u proračun EU-a, između ostalog sredstava iz naslova 1.b, zbog potpunog ili djelomičnog neprovođenja, uzimajući pritom u obzir i buduće programsko razdoblje;

9.

poziva da se poduzmu veći napori kako bi se osigurale i potaknule sinergije između različitih mogućnosti EU-a za financiranje, kao što se europski strukturni i investicijski fondovi, Obzor 2020. i EFSU, i to zajedničkim financiranjem, bliskom suradnjom među nadležnim tijelima, potporom mjerama u području pametne specijalizacije te tješnjom suradnjom s tijelima koja na nacionalnoj razini jamče aktivnosti povlaštenog financiranja za projekte koji su u skladu ciljevima operativnih programa;

10.

poziva na bolju komunikaciju među strukturama Komisije (odgovarajućim glavnim upravama), između Komisije i država članica te s nacionalnim i regionalnim tijelima jer je to ključan preduvjet za povećanje stope apsorpcije sredstava i kvalitete mjera u okviru kohezijske politike;

11.

ponovo ističe dodanu vrijednost pristupa usmjerenog na uspješnost te pozdravlja napore Komisije da se zajamči uspješnost politike u praksi; prima na znanje zaključke Sažetog izvješća o godišnjim izvješćima o provedbi programa za provedbeno razdoblje 2014. – 2015. te iščekuje predstojeće strateško izvješće Komisije planirano za kraj 2017., koje će pružiti više informacija o provedbi prioriteta u odnosu na financijske podatke, zajedničke pokazatelje i pokazatelje za pojedine programe, kvantificirane ciljne vrijednosti, napredak prema ključnim ciljevima i stanje u pogledu ispunjavanja akcijskih planova povezanih s neispunjenim ex ante uvjetima (7);

12.

uzima u obzir postojeći plan plaćanja za razdoblje 2014. – 2020.; uzimajući u obzir pravila za opoziv sredstava, poziva Komisiju da uspostavi prikladan plan plaćanja do 2023. godine te da, ako je potrebno, predloži povećanje gornjih granica za plaćanje iz naslova 1.b do kraja tekućeg programskog razdoblja; potiče Komisiju i države članice da se pobrinu da e-Kohezija bude potpuno operativna i jednostavna za korištenje kako bi se plan plaćanja prilagodio konkretnim promjenama te pripremio „plan za ubrzavanje kohezije”; stoga od država članica traži da unesu podatke o projektnim portfeljima, planovima za nabavu s planiranim i stvarnim datumima za provedbu javnih natječaja, ugovaranje i provedbu projekata te financijske i računovodstvene podatke o računima, sufinanciranju, prihvatljivosti rashoda itd.;

13.

očekuje da će Komisija u sklopu Kohezijskog foruma nastaviti s raspravama o tim pitanjima i u Sedmom kohezijskom izvješću predstaviti rješenja kako bi se zajamčila potpuna provedba kohezijske politike i zadovoljile investicijske potrebe EU-a; poziva da se poduzmu potrebni koraci za pravodoban početak programskog razdoblja nakon 2020.

14.

traži od Komisije da u svrhu rasprave o kohezijskoj politici nakon 2020. izvede zaključke iz informacija sadržanih u godišnjim izvješćima;

15.

poziva Komisiju da najkasnije do početka 2018. podnese zakonodavni paket za sljedeće programsko razdoblje te da omogući lako i pravovremeno odvijanje pregovora o višegodišnjem financijskom okviru nakon 2020., uključujući regulatorne i proceduralne mjere za ublažavanje, kako bi se izbjegli sustavni šokovi u području ulaganja i provedbe kohezijske politike; smatra da je potrebno uzeti u obzir rezultat referenduma u Ujedinjenoj Kraljevini i razvoj događaja povezanih s Brexitom;

16.

nalaže svojem predsjedniku da ovu rezoluciju proslijedi Komisiji, Vijeću, Odboru regija te državama članicama i njihovim nacionalnim i regionalnim parlamentima.

(1)  Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0217.

(2)  SL C 289, 9.8.2016., str. 50.

(3)  SL C 482, 23.12.2016., str. 56.

(4)  Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0412.

(5)  Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0053.

(6)  Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0419.

(7)  Nužno ažuriranje nakon objave Sažetog izvješća o godišnjim izvješćima o provedbi programa za provedbeno razdoblje 2014. – 2015.


PREPORUKE

Europski parlament

Utorak, 14. veljače 2017.

18.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 252/298


P8_TA(2017)0029

Prioriteti za 61. sjednicu Komisije UN-a o statusu žena

Preporuka Europskog parlamenta Vijeću od 14. veljače 2017. o prioritetima EU-a za 61. sjednicu Komisije UN-a o statusu žena (2017/2001(INI))

(2018/C 252/30)

Europski parlament,

uzimajući u obzir prijedlog preporuke Vijeću koji podnose Constance Le Grip u ime Kluba zastupnika PPE-a i Maria Arena u ime Kluba zastupnika S&D o prioritetima EU-a za 61. sjednicu Komisije UN-a o statusu žena (B8-1365/2016),

uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 26. svibnja 2015. o rodnim pitanjima u okviru razvoja te o Novom globalnom partnerstvu za iskorjenjivanje siromaštva i održivi razvoj nakon 2015., kao i njegove zaključke od 16. prosinca 2014. o preobražajnom planu za razdoblje nakon 2015.,

uzimajući u obzir 61. sjednicu Komisije UN-a o statusu žena i njezinu središnju temu: „Jačanje ekonomskog položaja žena u radnom okruženju koji se mijenja”,

uzimajući u obzir Četvrtu svjetsku konferenciju o ženama koja se održala u rujnu 1995. u Pekingu, Deklaraciju i Platformu za djelovanje koja je usvojena u Pekingu te kasnije zaključne dokumente koji su proizišli iz posebnih sjednica Ujedinjenih naroda, Peking + 5, Peking + 10, Peking + 15 i Peking + 20, o daljnjim radnjama i inicijativama za provedbu Pekinške deklaracije i Platforme za djelovanje koje su usvojene 9. lipnja 2000., 11. ožujka 2005., 2. ožujka 2010. i 9. ožujka 2015.,

uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW) iz 1979.,

uzimajući u obzir članak 113. Poslovnika,

uzimajući u obzir izvješće Odbora za prava žena i jednakost spolova (A8-0018/2017),

A.

budući da je ravnopravnost žena i muškaraca temeljno načelo Europske unije koje je sadržano u Ugovoru o Europskoj uniji te ujedno jedan od njezinih ciljeva i zadataka te budući da se EU također vodi tim načelom u svojem vanjskom djelovanju s obzirom na to da se obje dimenzije trebaju uskladiti;

B.

budući da prava žena i ravnopravnost spolova nisu samo temeljna ljudska prava nego i preduvjeti za jačanje razvoja i smanjenje siromaštva te potreban temelj za miroljubiv, napredan i održiv svijet;

C.

budući da zlostavljanje žena i nasilje nad njima obuhvaća široki spektar kršenja ljudskih prava; budući da svaki od tih oblika zlostavljanja može ostaviti duboke psihološke rane, uključivati fizičke ili seksualne povrede ili patnju, prijetnje o počinjenju takvih djela i prisilu, naštetiti općem zdravlju žena i djevojčica, uključujući njihovo reproduktivno i spolno zdravlje, te u nekim slučajevima može dovesti do smrti;

D.

budući da je 23. siječnja 2017. predsjednik SAD-a Donald Trump ponovno uveo tzv. pravilo „globalnog blokiranja” kojim se međunarodne organizacije sprečavaju od primanja ikakvih sredstava od SAD-a za potporu svjetskom zdravlju ako te organizacije pružaju usluge pobačaja, savjetuju o njima, upućuju na njih ili se zalažu za njih, čak ako to rade svojim sredstvima, a ne američkim, i čak ako je pobačaj zakonit u njihovoj zemlji; budući da će to utjecati na programe koji se bave problemom HIV-a/AIDS-a, zdravljem majke i djeteta, naporima u pogledu suzbijanja virusa Zika te drugim područjima vezanima uz zdravlje i bolesti; budući da će takvo pravilo unazaditi rezultate koji su kroz godine postignuti u pogledu unapređenja zdravlja i dobrobiti zajednica diljem svijeta, posebno u području prava žena i djevojčica, te bi ono milijunima osoba diljem svijeta moglo otežati pristup zdravstvenoj skrbi;

E.

budući da je peti cilj održivog razvoja postizanje ravnopravnosti spolova i jačanje položaja svih djevojčica i žena diljem svijeta; budući da je peti cilj održivog razvoja samostalan cilj, što znači da ga je potrebno uključiti u cijeli Program održivog razvoja do 2030. i u ostvarivanje svih ciljeva održivog razvoja; budući da jačanje položaja žena podrazumijeva da im se pružaju potrebni alati kako bi postale ekonomski neovisne, bile jednako zastupljene u društvu, imale jednaku ulogu u svih sferama života te dobile veću moć u javnom životu i kontrolu nad svim odlukama koje utječu na njihove živote;

F.

budući da su žene važni ekonomski akteri diljem svijeta i da se sudjelovanjem žena u gospodarstvu može potaknuti njegov rast, otvoriti radna mjesta i ostvariti uključivo blagostanje; budući da su zemlje koje cijene i osnažuju žene da u potpunosti sudjeluju na tržištu rada i u donošenju odluka stabilnije, naprednije i sigurnije; budući da izrada proračuna kojom se u obzir uzima rodna perspektiva predstavlja pametno ekonomsko planiranje kojim se jamči da javna potrošnja služi za poboljšanje ravnopravnosti žena i muškaraca;

G.

budući da su ženska kreativnost i poduzetnički potencijal nedovoljno iskorišteni izvori gospodarskog rasta i radnih mjesta koje je potrebno nadalje razvijati;

H.

budući da dvadeset godina nakon konferencije u Pekingu, unatoč jasnim dokazima da je jačanje položaja žena ključno za smanjenje siromaštva, promicanje razvoja i rješavanje najhitnijih svjetskih izazova, vlade u EU-u prepoznaju da nijedna država nije u potpunosti ostvarila ravnopravnost između žena i muškaraca te jačanje položaja žena i djevojčica, da je napredak bio spor i neujednačen, da i dalje postoje veliki nedostaci i oblici diskriminacije te da su se pojavili novi izazovi u pogledu provedbe rješenja za 12 kritičnih problematičnih područja u okviru Platforme za djelovanje;

I.

budući da EU ima važnu ulogu u poticanju jačanja položaja žena i djevojčica u EU-u i širom svijeta kako političkim tako financijskim sredstvima; budući da EU mora imati ključnu ulogu u očuvanju zajedničkog jezika u pogledu ljudskih prava žena oko kojeg su se složili UN i EU;

J.

budući da žene i dalje proizvode oko 80 % hrane u najsiromašnijim zemljama i trenutačno najviše doprinose očuvanju biološke raznolikosti i sjemena za usjeve;

K.

budući da zemljište nije samo sredstvo za proizvodnju nego i mjesto kulture i identiteta; budući da je pristup zemljištu stoga temeljna sastavnica života i neotuđivo pravo za male poljoprivrednice i pripadnice autohtonih naroda;

1.

upućuje sljedeću preporuku Vijeću:

Opći uvjeti za jačanje položaja žena i djevojčica

(a)

da potvrdi svoju predanost Pekinškoj platformi za djelovanje i brojnim djelovanjima za ravnopravnost spolova koja su u njoj sadržana; da potvrdi svoju predanost dvostrukom pristupu ljudskim pravima žena rodnim osvještavanjem u okviru svih područja politika i provedbom specifičnih mjera za ljudska prava žena i ravnopravnost spolova;

(b)

da potiče na donošenje politika kojima se ulaže u jednak pristup žena i djevojčica visokokvalitetnom obrazovanju i strukovnom osposobljavanju, uključujući formalno, informalno i neformalno obrazovanje, te kojima se uklanjaju nejednakosti među spolovima u tim i svim ostalim područjima, posebno u onima u kojima tradicionalno prevladavaju muškarci;

(c)

da suzbija sve oblike nasilja nad ženama i djevojčicama u javnoj i privatnoj sferi smatrajući ih ozbiljnom povredom njihova tjelesnog i psihološkog integriteta koja ih sprečava da ostvare svoj puni potencijal; da radi na tome da sve strane u potpunosti ratificiraju Istanbulsku konvenciju;

(d)

smatra da UN, EU i njegove države članice također moraju povećati svoje napore na domaćem terenu u pogledu suzbijanja nasilja nad ženama i rodno uvjetovanog nasilja kako bi postali učinkovitiji svjetski akteri; stoga ponavlja svoj poziv Komisiji da predloži strategiju EU-a za borbu protiv nasilja nad ženama, uključujući direktivu kojom se utvrđuju minimalne norme; također u tom kontekstu poziva sve strane da potpišu i ratificiraju Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i obiteljskog nasilja;

(e)

da osmisli politike promicanja i podupiranja dostojanstvenog rada i pune zaposlenosti za sve žene;

(f)

da zajamči univerzalan pristup zaštiti spolnog i reproduktivnog zdravlja i reproduktivnim pravima u skladu s Programom djelovanja Međunarodne konferencije o stanovništvu i razvoju, Pekinškom platformom za djelovanje i zaključnim dokumentima o rezultatima njihovih revizijskih konferencija; da djevojčicama i dječacima te mladim ženama i muškarcima pruža spolni odgoj koji je prilagođen dobi kako bi se smanjila pojava neželjenih ranih trudnoća i spriječilo širenje spolno prenosivih bolesti;

(g)

da snažno osuđuje pravilo „globalnog blokiranja” kojim se međunarodnim organizacijama brani da primaju financijska sredstva od SAD-a namijenjena planiranju obitelji ako one pružaju usluge pobačaja, savjetuju o njima, upućuju na njih ili se zalažu za njih; da takvo pravilo smatra izravnim napadom na prava žena i djevojčica te korakom unatrag za rezultate postignute u tom području; da poziva EU i njegove države članice da hitno suzbiju utjecaj pravila blokiranja znatnim povećanjem sredstava namijenjenih području spolnog i reproduktivnog zdravlja i prava te pokretanjem međunarodnog fonda za financiranje pristupa kontracepciji te sigurnom i zakonitom pobačaju, s pomoću nacionalnih i europskih sredstava za razvoj, kako bi se popunila „rupa” u financiranju koja je nastala nakon što je Trumpova administracija obustavila financiranje svih prekomorskih humanitarnih organizacija koja pružaju usluge povezane sa spolnim i reproduktivnim zdravljem i pravima;

(h)

da ukloni razlike među spolovima u pogledu njihovih plaća, zarade tijekom života i mirovina;

(i)

da suzbije sve oblike diskriminacije žena u okviru zakonodavstva i politika na svim razinama;

(j)

da se bori protiv svih oblika rodnih stereotipa u svim sferama društva kojima se nastavljaju pojave neravnopravnosti, nasilja i diskriminacije;

(k)

da podrži organizacije žena na svim razinama njihova rada; da ih kao partnere uključi u donošenje politika i da im zajamči prikladna sredstva;

(l)

da na svu javnu potrošnju primjeni izradu proračuna kojom se u obzir uzima rodna perspektiva, kao alat u okviru rodno osviještene politike;

Jačanje ekonomskog položaja žena te svladavanje prepreka na tržištu rada

(m)

da poziva sve uključene strane da ratificiraju i provedu CEDAW, uz usmjeravanje posebne pozornosti na članke 1., 4., 10., 11., 13., 14. i 15.;

(n)

da potiče sve uključene strane da provode politike i zakone kojima se jamče jednak pristup radnim mjestima, jednaka plaća za jednaki rad te rad jednake vrijednosti;

(o)

da nastavi i pojača napore u pogledu donošenja politika kojima se podržava i promiče žensko poduzetništvo u kontekstu dostojanstvenog rada i uklanjanja svih prepreka i društvenih predrasuda za pokretanje i vođenje poslovanja, uključujući poboljšanje pristupa financijskim uslugama, kreditiranju, poduzetničkom kapitalu i tržištima pod jednakim uvjetima, te kojima se potiče pristup informacijama, osposobljavanju i mrežama za poslovne svrhe; da u tom kontekstu prepoznaje i promiče ulogu socijalnih poduzeća, zadruga i alternativnih poslovnih modela u pogledu jačanja položaja žena;

(p)

da primi na znanje da makroekonomske politike, posebno one u području proračunske discipline i javnih usluga, imaju neproporcionalan učinak na žene te da donositelji politika moraju uzeti u obzir takav učinak na spolove;

(q)

da promiče nova ulaganja u infrastrukturu socijalne zaštite, obrazovanja i zdravstvene skrbi te u javno pružanje pristupačne, povoljne i kvalitetne skrbi tijekom cijelog životnog ciklusa, uključujući skrb za djecu, uzdržavane osobe i starije osobe; da zajamči snažnu zaštitu i radna prava trudnica tijekom i nakon njihovih trudnoća;

(r)

da podrži politike kojima se potiče jednaka podjela obveza u kućanstvu i obveza povezanih sa skrbi između žena i muškaraca;

(s)

da podupre uspostavu Konvencije MOR-a kojom bi se pružile međunarodne norme za rješavanje rodno uvjetovanog nasilja na radnom mjestu;

(t)

da provede politike za rješavanje pojave političkog nasilja nad ženama, uključujući fizičko nasilje, zastrašivanje i uznemiravanje na internetu;

(u)

da poduzme učinkovite mjere za uklanjanje dječjeg rada s obzirom na to da se iskorištavaju milijuni ženske djece; da u aktualno zakonodavstvo EU-a uvrsti nove mehanizme za izbjegavanje uvoza robe proizvedene dječjim radom;

(v)

da kampanjama za podizanje razine osviještenosti i programima potpore potiče žene i djevojčice da ostvare akademske i istraživačke karijere na svim područjima znanosti, uz usmjeravanje posebne pozornosti na područje tehnologija i digitalnog gospodarstva;

(w)

da zajamči usklađenost unutarnje i vanjske politike EU-a te ciljeva održivog razvoja;

Jamčenje jednake zastupljenosti žena na svim razinama donošenja odluka

(x)

da zaštiti građanska i politička prava i podrži ravnotežu zastupljenosti spolova na svim razinama donošenja odluka, uključujući donošenje političkih odluka, ekonomsku politiku i programe, radna mjesta te poslovno i akademsko područje;

(y)

da uključi socijalne partnere, civilno društvo i organizacije žena u donošenje gospodarskih odluka;

(z)

da osnaži vodstvo žena i njihovo sudjelovanje u donošenju odluka u situacijama tijekom sukoba i nakon njih te da u zemljama koje se oporavljaju od sukoba zajamči pristup žena radnim mjestima i tržištima te njihovo sudjelovanje u politikama i vodstvu, što je sve ključno za ostvarenje stabilnosti;

Rješavanje potreba najviše marginaliziranih žena

(aa)

da ženama u ruralnim područjima olakša stjecanje vlasništva nad zemljištem i pristup kreditiranju te da promiče, potiče i podržava inicijative ženskog poduzetništva u ruralnim područjima kako bi one mogle postati ekonomski neovisne i u potpunosti sudjelovati u održivom ruralnom razvoju te imati koristi od njega; da štiti i promiče kratke lance opskrbe hranom s pomoću aktivnih unutarnjih i vanjskih politika EU-a;

(ab)

da uspostavi unutarnje i međunarodne propise kojima se jamči ograničavanje opsežne jagme za zemljištem koja nije u skladu s interesima malih zemljoposjednika, posebno žena;

(ac)

da poziva na sudjelovanje organizacija žena u ruralnim područjima u donošenju politika na lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj i svjetskoj razini te na podupiranje ženskih mreža u pogledu razmjene iskustava i dobre prakse, posebno kada dotične odluke mogu utjecati na živote žena;

(ad)

da poziva sve zemlje na ratifikaciju i provedbu Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom, uključujući njezin članak 6. naslovljen „Žene s invaliditetom”;

(ae)

da ističe prava radnica migrantica, posebno migrantica i žena izbjeglica koje su radnice u kućanstvima, na dostojanstvene radne uvjete i jednaku socijalnu zaštitu; da poziva na ratifikaciju i provedbu Konvencije MOR-a br. 189;

(af)

da potiče sve strane da provedu politike kojima se jamče prava žena i djevojčica izbjeglica i humano postupanje prema njima;

(ag)

da zajamči da se progon na temelju roda smatra osnovom za zahtjev za azil u skladu s Konvencijom UN-a iz 1951. o statusu izbjeglica;

(ah)

da ističe potrebu da se prava pripadnica skupine LGBTI zaštite i promiču;

(ai)

da poziva Komisiju UN-a o položaju žena (CSW) da zajedno s Odborom CEDAW-a osmisli intersekcijski pristup njihovoj analizu te da promiče koncept suzbijanja višestruke diskriminacije intersekcijskom analizom svih tijela UN-a;

(aj)

da radi na politikama za rješavanje stanja žena koje se suočavaju sa siromaštvom i socijalnom isključenosti;

(ak)

da prepozna ulogu žena kao formalnih i informalnih njegovateljica te da provede politike za poboljšanje uvjeta pod kojima pružaju njegu;

Pretvaranje obveza u rashode i povećanje njihove vidljivosti

(al)

da namijeni sredstva koja su potrebna za ostvarenje ekonomskih prava žena i smanjenje neravnopravnosti spolova, među ostalim i korištenjem postojećih instrumenata na razini EU-a i država članica, kao što su procjene utjecaja na spolove; da za svu javnu potrošnju koristi načelo izrade proračuna kojom se u obzir uzima rodna perspektiva kako bi se zajamčila ravnopravnost muškaraca i žena te uklonili svi oblici rodne neravnopravnosti;

(am)

da zajamči puno sudjelovanje Parlamenta i njegova Odbora za prava žena i jednakost spolova u postupku donošenja odluka o stajalištu EU-a na 61. sjednici Komisije UN-a o statusu žena;

(an)

da izrazi svoju snažnu potporu radu organizacije UN Women koja je središnje tijelo sustava UN-a za uklanjanje nasilja nad ženama i djevojčicama diljem svijeta te za okupljanje svih relevantnih dionika kako bi se promijenile politike i koordiniralo djelovanjem; da poziva sve države članice UN-a i EU-a da povećaju sredstva za financiranje organizacije UN Women;

2.

nalaže svojem predsjedniku da ovu preporuku proslijedi Vijeću i, radi obavijesti, Komisiji.

III Pripremni akti

EUROPSKI PARLAMENT

Četvrtak, 2. veljače 2017.

18.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 252/303


P8_TA(2017)0014

Bilateralna zaštitna klauzula i mehanizam stabilizacije za banane iz Sporazuma o trgovini između EU-a te Kolumbije i Perua ***I

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 2. veljače 2017. o prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 19/2013 o primjeni bilateralnih zaštitnih klauzula i mehanizma stabilizacije za banane iz Sporazuma o trgovini između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Kolumbije i Perua, s druge strane, i o izmjeni Uredbe (EU) br. 20/2013 o primjeni bilateralne zaštitne klauzule i mehanizma stabilizacije za banane iz Sporazuma o pridruživanju između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Središnje Amerike, s druge strane (COM(2015)0220 – C8-0131/2015 – 2015/0112(COD))

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

(2018/C 252/31)

Europski parlament,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2015)0220),

uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 207. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C8-0131/2015),

uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 20. prosinca 2016. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

uzimajući u obzir izvješće Odbora za međunarodnu trgovinu (A8-0277/2016),

1.

usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju, kao što je navedeno u nastavku;

2.

odobrava zajedničku izjavu Parlamenta, Vijeća i Komisije priloženu ovoj Rezoluciji;

3.

zahtijeva od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

4.

nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

P8_TC1-COD(2015)0112

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 2. veljače 2017. radi donošenja Uredbe (EU) 2017/… Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 19/2013 o primjeni bilateralnih zaštitnih klauzula i mehanizma stabilizacije za banane iz Sporazuma o trgovini između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Kolumbije i Perua, s druge strane, i o izmjeni Uredbe (EU) br. 20/2013 o primjeni bilateralne zaštitne klauzule i mehanizma stabilizacije za banane iz Sporazuma o pridruživanju između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Središnje Amerike, s druge strane

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) 2017/540.)


PRILOG ZAKONODAVNOJ REZOLUCIJI

ZAJEDNIČKA IZJAVA

Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije

Europski parlament, Vijeće i Komisija slažu se o važnosti tijesne suradnje pri praćenju provedbe Sporazuma o trgovini između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Kolumbije i Perua, s druge strane  (1) , kako je izmijenjen Protokolom o pristupanju uz Sporazum o trgovini između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Kolumbije i Perua, s druge strane, kako bi se uzelo u obzir pristupanje Ekvadora  (2) , Uredbe (EU) br. 19/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. siječnja 2013. o primjeni bilateralnih zaštitnih klauzula i mehanizma stabilizacije za banane iz Sporazuma o trgovini između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Kolumbije i Perua, s druge strane  (3) i Uredbe (EU) br. 20/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. siječnja 2013. o primjeni bilateralne zaštitne klauzule i mehanizma stabilizacije za banane iz Sporazuma o pridruživanju između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Središnje Amerike, s druge strane  (4) . S tim ciljem suglasni su oko sljedećeg:

Komisija će izvijestiti nadležni odbor Europskog parlamenta na njegov zahtjev o konkretnim razlozima za zabrinutost u vezi s ispunjavanjem obveza Kolumbije, Ekvadora ili Perua koje se odnose na trgovinu i održiv razvoj.

Ako Europski parlament usvoji preporuku o pokretanju zaštitnog ispitnog postupka, Komisija će pomno ispitati jesu li ispunjeni uvjeti iz Uredbe (EU) br. 19/2013 ili Uredbe (EU) br. 20/2013 za pokretanje postupka po službenoj dužnosti. Ako Komisija smatra da uvjeti nisu ispunjeni, podnijet će izvješće nadležnom odboru Europskog parlamenta, s objašnjenjem svih čimbenika važnih za pokretanje takvog ispitnog postupka.

Komisija će do 1. siječnja 2019. ocijeniti položaj proizvođača banana Unije. Ako se utvrdi ozbiljno pogoršanje stanja na tržištu ili položaja proizvođača banana Unije, može se razmotriti produženje razdoblja valjanosti mehanizma uz suglasnost stranaka Sporazuma.

Komisija će i nakon isteka mehanizma stabilizacije nastaviti s izradom godišnjih analiza stanja na tržištu i položaja proizvođača banana Unije. S obzirom na važnost sektora banana za najudaljenije regije, ako se utvrdi ozbiljno pogoršanje stanja na tržištu ili položaja proizvođača banana Unije, Komisija će zajedno s državama članicama i dionicima ispitati stanje i odlučiti treba li razmotriti poduzimanje odgovarajućih mjera. Komisija također može sazivati redovite sjednice za praćenje na kojima sudjeluju države članice i dionici.

Komisija je razvila statističke alate za omogućavanje praćenja i ocjene kretanja uvoza banana i stanja na tržištu banana Unije. Komisija će obratiti posebnu pozornost na preispitivanje formata u kojemu se prikupljaju podatci o nadziranju uvoza kako bi se redovito ažurirane informacije učinile dostupnima u pristupačnijem obliku.


(1)   SL L 354, 21.12.2012., str. 3.

(2)   SL L 356, 24.12.2016., str. 3.

(3)   Uredba (EU) br. 19/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. siječnja 2013. o primjeni bilateralnih zaštitnih klauzula i mehanizma stabilizacije za banane iz Sporazuma o trgovini između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Kolumbije i Perua, s druge strane (SL L 17, 19.1.2013., str. 1.)

(4)   Uredba (EU) br. 20/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. siječnja 2013. o primjeni bilateralne zaštitne klauzule i mehanizma stabilizacije za banane iz Sporazuma o pridruživanju između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Središnje Amerike, s druge strane (SL L 17, 19.1.2013., str. 13.)


18.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 252/306


P8_TA(2017)0015

Održivo upravljanje vanjskim ribarskim flotama ***I

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 2. veljače 2017. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o održivom upravljanju vanjskim ribarskim flotama i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1006/2008 (COM(2015)0636 – C8-0393/2015 – 2015/0289(COD))

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

(2018/C 252/32)

Europski parlament,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2015)0636),

uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 43. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C8-0393/2015),

uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 25. svibnja 2016. (1),

uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

uzimajući u obzir izvješće Odbora za ribarstvo i mišljenje Odbora za razvoj (A8-0377/2016),

1.

usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.

traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

3.

nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

(1)  SL C 303, 19.8.2016., str. 116.


P8_TC1-COD(2015)0289

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 2. veljače 2017. radi donošenja Uredbe (EU) 2017/… Europskog parlamenta i Vijeća o održivom upravljanju vanjskim ribarskim flotama i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1006/2008

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 43. stavak 2.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (2),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija,

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (1),

budući da:

(1)

Uredbom Vijeća (EZ) br. 1006/2008 (2) („Uredba o ribolovnim odobrenjima”) uspostavljen je sustav za odobravanje ribolovnih aktivnosti koje ribarska plovila Unije obavljaju izvan voda Unije i pristup plovila trećih zemalja vodama Unije,

(2)

Unija je ugovorna strana Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora od 10. prosinca 1982. (3) (UNCLOS) te je ratificirala Sporazum Ujedinjenih naroda iz 1995. o provedbi odredbi Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora u pogledu očuvanja i upravljanja pograničnim ribljim stokovima i visokomigracijskim ribljim stokovima potpisan 4. kolovoza 1995. (Sporazum UN-a o ribljim stokovima) (4). Tim međunarodnim odredbama utvrđuje se načelo da sve države moraju donijeti odgovarajuće mjere kako bi osigurale održivo upravljanje morskim resursima i  njihovo očuvanje te kako bi u tom cilju međusobno surađivale. [Am. 1.]

(3)

Unija je prihvatila Sporazum Organizacije za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda od 24. studenoga 1993. o promicanju sukladnosti s međunarodnim mjerama za očuvanje i gospodarenje od strane ribarskih plovila na otvorenom moru (Sporazum FAO-a o sukladnosti) (5). Sporazum FAO-a o sukladnosti utvrđuje da se ugovorna strana mora suzdržati od dodjele odobrenja za uporabu plovila za ribolovne aktivnosti na otvorenom moru ako nisu ispunjeni određeni uvjeti, kao i da mora provesti sankcije ako nisu ispunjene određene obveze u pogledu izvješćivanja.

(3a)

Kao odgovor na zahtjev Komisije za ribarstvo na podregionalnoj razini iz zapadne Afrike Međunarodni sud za pravo mora donio je 2. travnja 2015. savjetodavno mišljenje. U tom savjetodavnom mišljenju potvrđeno je da je Unija odgovorna za aktivnosti plovila koja plove pod zastavom država članica te da u tom pogledu mora primjenjivati dužnu pažnju. [Am. 2]

(4)

Unija podržava Međunarodni plan djelovanja FAO-a za sprečavanje, suzbijanje i zaustavljanje nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova (IPOA NNN) donesen 2001. U IPOA-NNN-u i Dobrovoljnim smjernicama FAO-a o postupcima države zastave koji su podržani 2014. naglašava se odgovornost države zastave da osigura dugoročno očuvanje i održivo iskorištavanje živih morskih resursa i morskih ekosustava. U IPOA-NNN-u predviđeno je da bi država zastave trebala izdavati odobrenja plovilima koja viju njezinu zastavu da obavljaju ribolovne aktivnosti u vodama koje nisu pod njezinim suverenitetom ili nadležnošću. U Dobrovoljnim smjernicama preporučuje se i da država zastave i obalna država dodjeljuju odobrenja kada se ribolovne aktivnosti obavljaju u okviru sporazuma o pristupu ribolovu ili čak izvan takvog sporazuma. Obje bi se trebale uvjeriti u to da se takvim aktivnostima ne ugrožava održivost stokova u vodama obalne države (stavci 40. i 41.).

(4a)

Sve zemlje članice FAO-a, uključujući Uniju i njezine partnerske zemlje u razvoju, 2014. su jednoglasno usvojile Dobrovoljne smjernice za očuvanje održivog malog ribolova u kontekstu sigurnosti opskrbe hranom i iskorijenjenja siromaštva, kao i njihovu točku 5.7. u kojoj se naglašava da bi se aspekti malog ribolova trebali pomno razmotriti prije sklapanja sporazuma o pristupu resursima s trećim zemljama i trećim stranama. [Am. 3.]

(4b)

U Dobrovoljnim smjernicama FAO-a za očuvanje održivog malog ribolova u kontekstu sigurnosti opskrbe hranom i iskorijenjenja siromaštva poziva se na usvajanje mjera za dugoročno očuvanje i održivo korištenje ribolovnih resursa te za osiguranje ekološke utemeljenosti prehrambene proizvodnje, a isto tako ističe se važnost ekoloških standarda za ribolovne aktivnosti izvan voda Unije koje uključuju pristup upravljanju u ribarstvu utemeljen na ekosustavu u kombinaciji s predostrožnim pristupom kako bi se iskorišteni stokovi obnovili i zadržali iznad razina koje mogu proizvesti najviši prinos do 2015. gdje god je to moguće, a najkasnije do 2020. za sve stokove. [Am. 4.]

(5)

Pitanje obveza i pratećih odgovornosti i dužnosti države zastave i, gdje je to primjereno, međunarodne organizacije zastave, za očuvanje i gospodarenje živim resursima otvorenog mora u okviru UNCLOS-a sve je važnije pitanje na međunarodnoj razini. U okviru obveze postupanja s dužnom pažnjom koja proizlazi iz UNCLOS-a to je bio slučaj i za istovremenu nadležnost obalne države i nadležnost države zastave te, gdje je to primjereno, nadležnost međunarodne organizacije zastave i međunarodne obalne organizacije da osiguraju osigura pouzdano očuvanje morskih bioloških resursa u morskim područjima koja su u nacionalnoj nadležnosti. Savjetodavnim mišljenjem Međunarodnog suda za pravo mora (ITLOS) od 2. travnja 2015., koje je odgovor na pitanja Komisije za ribarstvo na podregionalnoj razini iz zapadne Afrike, potvrđeno je da Unija snosi međunarodnu odgovornost pred trećim zemljama i međunarodnim organizacijama za aktivnosti svojih ribarskih plovila te da je u skladu s tom odgovornošću obvezna postupati s dužnom pažnjom. Obveza postupanja s dužnom pažnjom obveza je države da uloži najveći mogući napor te da učini sve kako bi spriječila nezakoniti ribolov, a to uključuje obvezu da donese potrebne administrativne mjere i mjere za provedbu kako bi osigurala da ribarska plovila koja viju njezinu zastavu, njezini državljani ili ribarska plovila koja djeluju u njezinim vodama nisu uključena u aktivnosti kojima se krše primjenjive mjere očuvanja i gospodarenja. Iz tih razloga razloga i općenitije radi jačanja plavog gospodarstva važno je organizirati aktivnosti ribarskih plovila Unije izvan vodâ Unije i sustav upravljanja koji se odnosi na te aktivnosti na takav način da se međunarodne obveze Unije mogu izvršavati djelotvorno i učinkovito i da se izbjegavaju situacije u kojima bi se Uniji moglo zamjeriti zbog međunarodno nezakonitih radnji. [Am. 5.]

(5a)

Na sastanku na vrhu Ujedinjenih naroda o održivom razvoju održanom 25. rujna 2015. Unija se obvezala provesti rezoluciju u koju je uvršten zaključni dokument naslovljen „Promijeniti svijet: Program za održivi razvoj do 2030.”, uključujući cilj održivog razvoja br. 14. pod nazivom „Očuvanje i održivo korištenje oceana, mora i morskih resursa u cilju održivog razvoja, te cilj održivog razvoja br. 12. pod nazivom „Osigurati održive obrasce potrošnje i proizvodnje” i ciljeve sadržane u njima. [Am. 6.]

(6)

Ishodi Konferencije Ujedinjenih naroda o održivom razvoju iz 2012. „Rio + 20” (6) kao i  donošenje Akcijskog plana EU-a za suzbijanje nezakonite trgovine divljom faunom i florom, te razvoj događaja na međunarodnoj razini u pogledu suzbijanja nezakonite trgovine divljom faunom i florom i novi ciljevi održivog razvoja (17 ciljeva kojima ćemo promijeniti svijet, uključujući cilj 14.: Život ispod vode) koje su Ujedinjeni narodi usvojili u rujnu 2015. trebali bi se odraziti u vanjskoj ribarstvenoj politici Unije i njezinoj trgovinskoj politici . [Am. 7.]

(7)

Cilj zajedničke ribarstvene politike (ZRP), kako je utvrđen u Uredbi (EU) br. 1380/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (7), („Osnovna uredba”) jest osigurati da ribolovne aktivnosti budu ekološki, gospodarski i društveno održive i da se njima upravlja na način koji je u skladu s ciljevima postizanja gospodarskih i društvenih koristi te koristi za zapošljavanje , obnove i održavanja ribljih stokova iznad razina kojima se osigurava najviši održivi prinos te da pridonose dostupnosti zaliha hrane. Pri provedbi te politike također je potrebno u obzir uzeti ciljeve razvojne suradnje kao što je predviđeno u članku 208. stavku 1. drugom podstavku Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU). [Am. 8.]

(7a)

Na temelju Osnovne uredbe sporazumi o partnerstvu u održivom ribarstvu (SFPA-ovi) moraju biti ograničeni na višak ulova u smislu članka 62. stavaka 2. i 3. UNCLOS-a. [Am. 9.]

(8)

U Osnovnoj Uuredbi (EU) br. 1380/2013 naglašava se potreba da se na međunarodnoj razini promiču ciljevi ZRP-a i da se osigura da su ribolovne aktivnosti Unije izvan vodâ Unije utemeljene na istim načelima i standardima koji se primjenjuju na temelju prava Unije, dok se istovremeno promiču ravnopravni uvjeti za subjekte Unije i subjekte trećih zemalja. Zakonodavstvo trećih zemalja u području socijalne zaštite i okoliša može se razlikovati od zakonodavstva Unije, što može dovesti do različitih standarda za ribarske flote. Ta bi situacija mogla dovesti do odobravanja ribolovnih aktivnosti koje nisu u skladu s propisima o održivom upravljanju morskim resursima. Stoga je potrebno zajamčiti usklađenost s aktivnostima Unije u području zaštite okoliša, ribarstva, trgovine i razvoja, posebno kad one utječu na ribarstvo u zemljama u razvoju koje raspolažu slabim administrativnim kapacitetima i u kojima je rizik od korupcije velik. [Am. 10.]

(9)

Uredbom (EZ) br. 1006/2008 želio se uspostaviti zajednički temelj za izdavanje odobrenja da plovila Unije obavljaju ribolovne aktivnosti izvan vodâ Unije s ciljem podupiranja borbe protiv ribolova NNN i bolje kontrole i praćenja flote Unije EU-a diljem svijeta , kao i uvjeti za odobravanje plovilima trećih zemalja da obavljaju ribolov u vodama Unije . [Am. 11.]

(10)

Uredba Vijeća (EZ) br. 1005/2008 (8) o ribolovu NNN donesena je usporedno s Uredbom (EZ) br. 1006/2008, a Uredba Vijeća (EZ) br. 1224/2009 („Uredba o kontroli”) (9) donesena je godinu dana kasnije. Te su uredbe tri provedbena stupa odredaba ZRP-a o kontroli i provedbi.

(11)

Međutim, te se tri uredbe nisu provodile dosljedno, osobito je bilo nedosljednosti između Uredbe o ribolovnim odobrenjima i Uredbe o kontroli koja je donesena nakon Uredbe o ribolovnim odobrenjima. I provedbom Uredbe o ribolovnim odobrenjima otkrivene su neke manjkavosti, s obzirom na to da nisu obuhvaćeni neki izazovi u pogledu kontrole, poput zakupljivanja, zamjene zastava i izdavanja ribolovnih odobrenja koja nadležno tijelo treće zemlje izdaje ribarskim plovilima Unije izvan okvira SFPA („izravna odobrenja”). Osim toga, pokazalo se da su neke obveze izvješćivanja problematične, kao i raspodjela administrativnih uloga između država članica i Komisije.

(12)

Središnje načelo ove uredbe jest da bi svakom ribarskom plovilu Unije koje djeluje izvan vodâ Unije odobrenje trebala izdati njegova država zastave te da bi ga ona trebala i nadzirati, bez obzira na to gdje to plovilo djeluje i bez obzira na okvir u kojem djeluje. Izdavanje odobrenja trebalo bi biti uvjetovano ispunjavanjem osnovnog skupa zajedničkih kriterija prihvatljivosti. Informacije koje prikupljaju države članice i dostavljaju Komisiji, trebale bi Komisiji omogućiti da intervenira u praćenju ribolovnih aktivnosti svih ribarskih plovila Unije u bilo kojem području izvan vodâ Unije i u bilo kojem trenutku. To je potrebno kako bi Komisija mogla ispuniti svoje obveze kao čuvarica Ugovorâ. [Am. 12.]

(12.a)

Zadnjih je godina došlo do znatnih poboljšanja u vanjskoj ribarstvenoj politici Unije, u pogledu uvjeta SFPA-ova, kao i pažljive provedbe odredbi. Zadržavanje ribolovnih mogućnosti za flotu Unije u okviru SFPA-ova trebalo bi biti prioritet vanjske ribarstvene politike Unije, a slični bi se uvjeti trebali primjenjivati na aktivnosti Unije izvan područja primjene SFPA-ova. [Am. 13.]

(12.b)

Komisija bi trebala imati ulogu posrednika kad se mogućnost povlačenja, obustave ili izmjene ribolovnog odobrenja navodi zbog dokaza o ozbiljnoj prijetnji iskorištavanju ribolovnih resursa. [Am. 14.]

(13)

Pomoćna plovila mogu imati znatan utjecaj na način na koji ribarska plovila obavljaju svoje ribolovne aktivnosti i na količinu ribe koju mogu uloviti. Stoga ih je potrebno uzeti u obzir u postupcima odobravanja i izvješćivanja iz ove uredbe.

(14)

Aktivnosti zamjene zastave postaju problematične kada se njima žele zaobići pravila ZRP-a ili postojeće mjere za očuvanje i gospodarenje. Unija bi stoga trebala biti u mogućnosti definirati, otkriti i spriječiti takve aktivnosti. Tijekom životnog vijeka plovila u vlasništvu subjekta iz Unije, bez obzira na to pod kojom zastavom ili zastavama plovi trebalo bi osigurati sljedivost i ispravno naknadno postupanje u vezi s prijašnjim ispunjavanjem ispunjivanjem zahtjeva. Toj bi svrsi trebao poslužiti i zahtjev da Međunarodna pomorska organizacija (IMO) dodjeljuje jedinstveni broj plovila. [Am. 15.]

(15)

Plovila Unije u vodama trećih zemalja mogu djelovati na temelju odredaba SFPA-ova sklopljenih između Unije i trećih zemalja ili tako da im treće zemlje izdaju izravno odobrenje za ribolov, ako na snazi nije SFPA. U oba slučaja te bi se aktivnosti trebale obavljati na transparentan i održiv način. Iz tog bi razloga države članice zastave trebale imati ovlasti da na temelju utvrđenog skupa kriterija i podložno praćenju odobre plovilima koja viju njihovu zastavu da zatraže i dobiju izravna odobrenja od trećih obalnih država. Ribolovna aktivnost trebala bi biti odobrena kada se država članica zastave uvjeri da se tom ribolovnom aktivnosti neće ugroziti održivost. Ako Komisija nema nikakvih dodatnih opravdanih primjedbi, subjektu koji je dobio odobrenje i od države članice zastave i od obalne države trebalo bi omogućiti da započne sa svojim ribolovnim aktivnostima. [Am. 16.]

(16)

Posebno pitanje koje se odnosi na SFPA-ove jest preraspodjela nedovoljno iskorištenih ribolovnih mogućnosti do kojih dolazi kada se ribolovne mogućnosti dodijeljene državama članicama temeljem mjerodavnih uredaba Vijeća ne iskoriste u cijelosti. S obzirom na to da se troškovi pristupa ribolovu utvrđeni u SFPA-ovima većim dijelom financiraju iz proračuna Unije, sustav privremene preraspodjele važan je kako bi se sačuvali financijski interesi Unije i kako bi se osiguralo da ne propadne nijedna ribolovna mogućnost koja je plaćena. Stoga je potrebno pojasniti i poboljšati sustav preraspodjele koji bi trebao biti krajnja mjera. Njegova bi primjena trebala biti privremena i ne bi trebala utjecati na prvotnu raspodjelu ribolovnih mogućnosti među državama članicama , što znači da se njime ne dovodi u pitanje relativna stabilnost . Budući da je riječ o krajnjem sredstvu, do preraspodjele bi trebalo doći samo kada su se relevantne države članice odrekle svojih prava da ribolovne mogućnosti razmjenjuju među sobom. [Am. 17.]

(16.a)

„Sporazumi u mirovanju” termin je koji se koristi ako su zemlje usvojile sporazume o partnerstvu u ribarstvu, ali zbog strukturnih razloga ili zbog okolnosti nemaju na snazi protokole. Unija ima više „sporazuma u mirovanju” s trećim zemljama. Stoga plovilima Unije nije dopušten ribolov u vodama obuhvaćenim sporazumima u mirovanju. Komisija bi trebala poduzeti napore da „aktivira” te sporazume ili da raskine predmetne sporazume o partnerstvu. [Am. 18.]

(17)

Države članice zastave trebale bi odobravati i ribolovne aktivnosti koje se odvijaju pod okriljem regionalnih organizacija za upravljanje u ribarstvu (RFMO-ovi) te neregulirani ribolov ribolovne aktivnosti na otvorenome moru, a  oni bi trebali one bi trebale biti u skladu s posebnim pravilima RFMO-a ili zakonodavstvom Unije kojim se uređuju ribolovne aktivnosti na otvorenome moru. [Am. 19.]

(18)

Zakupljivanjem plovila može se ugroziti učinkovitost mjera očuvanja i upravljanja, a ono može imati i negativan utjecaj na održivo iskorištavanje živih morskih resursa. Stoga je potrebno utvrditi zakonodavni okvir kojim se Uniji pomaže da bolje prati aktivnosti ribarskih plovila koja plove pod zastavom Unije , a koja su zakupili subjekti iz trećih zemalja u zakupu na temelju pravila koja je donijela relevantna RFMO. [Am. 20.]

(19)

Postupci bi za subjekte iz Unije i iz trećih zemalja, kao i za njihova odnosna nadležna tijela, trebali biti transparentni , provedivi i predvidivi. [Am. 21.]

(19.a)

Unija treba težiti jednakim uvjetima na međunarodnoj razini u kojima će ribarska flota Unije moći konkurirati drugim ribarskim nacijama i prilagođavati svoja pravila o pristupu tržištu kad god se za flotu Unije donesu stroža pravila. [Am. 22.]

(20)

Trebalo bi osigurati razmjenu podataka između država članica i Komisije u elektroničkom obliku, kako je predviđeno u Uredbi o kontroli. Države članice trebale bi prikupljati sve tražene podatke o svojim flotama i o njihovim ribolovnim aktivnostima, njima upravljati i stavljati ih na raspolaganje Komisiji. Osim toga, prema potrebi trebale bi surađivati međusobno, s Komisijom i trećim zemljama kako bi koordinirale te aktivnosti prikupljanja podataka.

(21)

U cilju povećanja transparentnosti i dostupnosti informacija o ribolovnim odobrenjima Unije, Komisija bi trebala uspostaviti elektronički registar ribolovnih odobrenja koji bi sadržavao dio otvoren za javnost i sigurni dio. Informacije u registru ribolovnih odobrenja Unije sadržavaju osobne podatke. Obrada osobnih podataka na temelju ove Uredbe trebala bi biti u skladu s Uredbom (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (10), Direktivom 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (11) i primjenjivim nacionalnim zakonima.

(22)

Kako bi se na ispravan način riješilo pitanje pristupa ribarskih plovila koja viju zastavu treće zemlje vodama Unije, relevantna pravila trebala bi biti usklađena s onima koja se primjenjuju na ribarska plovila Unije, u skladu s Uredbom o kontroli. Osobito bi se članak 33. te Uredbe koji se odnosi na izvješćivanje o ulovu i podacima povezanim s ulovom trebao primjenjivati i na ribarska plovila trećih zemalja u vodama Unije.

(23)

Ribarska plovila iz trećih zemalja koja nemaju odobrenje dodijeljeno na temelju ove Uredbe trebalo bi obvezati da kada plove vodama Unije osiguraju da njihov ribolovni alat bude postavljen na takav način da ga nije moguće odmah upotrijebiti za ribolovne aktivnosti.

(24)

Države članice trebale bi biti odgovorne za kontrolu ribolovnih aktivnosti plovila trećih zemalja u vodama Unije te, u slučaju prekršaja, za njihovo evidentiranje u nacionalni registar predviđen člankom 93. Uredbe o kontroli.

(25)

Kako bi se pojednostavnili postupci izdavanja odobrenja, države članice i Komisija trebali bi upotrebljavati zajednički sustav razmjene i pohrane podataka kako bi dostavili potrebne podatke i dopune, a istovremeno smanjili administrativno opterećenje na najmanju mjeru. U tom smislu u potpunosti bi trebalo upotrebljavati podatke sadržane u registru flote Unije.

(26)

Kako bi se u obzir uzeo tehnološki napredak i mogući novi naknadni zahtjevi međunarodnog prava, ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s donošenjem izmjena Priloga ovoj Uredbi u kojima se utvrđuje popis podataka koje subjekt mora dostaviti kako bi dobio ribolovno odobrenje trebalo bi delegirati Komisiji. Iznimno je važno da Komisija tijekom pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na stručnoj razini, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (12). Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(27)

Kako bi se osigurali jednaki uvjeti za provedbu ove Uredbe, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji u pogledu evidentiranja, formata i slanja podataka povezanih s ribolovnim odobrenjima od država članica prema Komisiji i registru ribolovnih odobrenja Unije i kako bi se utvrdila metodologija za preraspodjelu neiskorištenih ribolovnih mogućnosti. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i vijeća (13).

(28)

Komisija bi trebala donijeti odmah primjenjive provedbene akte kada, u valjano utemeljenim slučajevima koji se tiču preraspodjele ribolovnih mogućnosti, to zahtijevaju krajnje hitni razlozi.

(29)

Zbog broja i važnosti izmjena koje treba donijeti, Uredbu (EZ) br. 1006/2008 trebalo bi staviti izvan snage,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

GLAVA I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Predmet

U ovoj Uredbi utvrđuju se pravila za izdavanje ribolovnih odobrenja i upravljanje ribolovnim odobrenjima za:

(a)

ribarska plovila Unije koja provode ribolovne aktivnosti djeluju u vodama koje su pod suverenitetom ili nadležnošću treće zemlje, pod okriljem RFMO-a u kojemu je Unija ugovorna strana , u vodama Unije ili izvan njih, ili na otvorenome moru i

(b)

ribarska plovila trećih zemalja koja obavljaju ribolovne aktivnosti djeluju u vodama Unije. [Am. 23.]

Članak 2.

Povezanost s međunarodnim pravom i pravom Unije

Ova se Uredba primjenjuje ne dovodeći u pitanje odredbe:

(a)

SFPA-ova i sličnih sporazuma o ribarstvu sklopljenih između Unije i trećih zemalja;

(b)

koje su donijele RFMO-ovi ili slične organizacije za ribarstvo u kojima je Unija jedna od ugovornih strana ili neugovorna surađujuća strana;

(c)

iz zakonodavstva Unije kojim se provode ili prenose odredbe iz točaka (a) i (b).

Članak 3.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se definicije iz članka 4. Osnovne uredbe. Osim toga, primjenjuju se i sljedeće definicije:

(a)

„pomoćno plovilo” znači plovilo koje nije opremljeno operativnim ribarskim alatom namijenjenim za lov ili privlačenje riba, kojim se olakšavaju ribolovne aktivnosti, kojim se pomaže u ribolovnim aktivnostima ili kojim se ribolovne aktivnosti pripremaju. [Am. 24.]

(b)

„odobrenje za ribolov” znači odobrenje za ribolov koje se osim povlastice za ribolov izdaje ribarskom plovilu Unije ili ribarskom plovilu treće zemlje na temelju kojeg ono smije obavljati posebne ribolovne aktivnosti u određenom razdoblju, na određenom području ili za određenu vrstu ribolova pod posebnim uvjetima; [Am. 25.]

(c)

„registar ribolovnih odobrenja” znači sustav upravljanja ribolovnim odobrenjima i povezana baza podataka;

(d)

„izravno odobrenje” znači ribolovno odobrenje koje nadležno tijelo treće zemlje izdaje ribarskom plovilu Unije izvan okvira SFPA-a;

(e)

„vode treće zemlje” znači vode koje su pod suverenitetom ili nadležnošću treće zemlje;

(f)

„promatrački program” znači program pod okriljem RFMO-ova , SFPA, treće zemlje ili države članice temeljem kojeg se u određenim uvjetima na ribarskim plovilima osiguravaju promatrači kako bi prikupili podatke i/ili provjerili postupa li se na plovilu u skladu s pravilima koje je donijela ta organizacija , sporazum o partnerstvu u održivom ribarstvu ili zemlja . [Am. 26.]

(fa)

„ugovorna strana” znači ugovorna strana međunarodne konvencije ili sporazuma o osnivanju RFMO-a, kao i države, subjekti u ribarstvu ili bilo koji drugi subjekti koji surađuju s takvom organizacijom i kojima je dodijeljen status surađujuće neugovorne strane s obzirom na takvu organizaciju. [Am. 27.]

(fb)

„zakupljivanje” znači aranžman u kojem ribarsko plovilo koje plovi pod zastavom države članice na određeno vrijeme zakupi subjekt iz druge države članice ili treće zemlje bez promjene zastave. [Am. 77.]

GLAVA II.

RIBOLOVNE AKTIVNOSTI RIBARSKIH PLOVILA UNIJE IZVAN VODA UNIJE

Poglavlje I.

Zajedničke odredbe

Članak 4.

Opće načelo

Ne dovodeći u pitanje zahtjev u pogledu ishođenja odobrenja od nadležne organizacije ili treće zemlje, ribarsko plovilo Unije ne smije obavljati ribolovne aktivnosti izvan vodâ Unije ako mu ribolovno odobrenje nije izdala njegova država članica zastave.

Članak 5.

Kriteriji prihvatljivosti

1.   Država članica zastave može izdati ribolovno odobrenje za ribolovne aktivnosti izvan vodâ Unije samo:

(a)

ako je, u skladu s  Prilogom Prilozima 1. i 2., primila potpune i točne podatke o ribarskom plovilu i povezanom pomoćnom plovilu (pomoćnim plovilima), uključujući pomoćna plovila koja nisu iz Unije; [Am. 28.]

(b)

ako ribarsko plovilo ima važeću povlasticu za ribolov iz članka 6. Uredbe (EZ) br. 1224/2009;

(c)

ako ribarsko plovilo i sva pomoćna plovila imaju IMO broj , kada je tako propisano zakonodavstvom Europske unije ; [Am. 29.]

(d)

ako tijekom 12 mjeseci prije podnošenja zahtjeva za ribolovno odobrenje zapovjedniku ribarskog plovila predmetnom subjektu i ribarskom plovilu nije određena sankcija za teški prekršaj u skladu s nacionalnim zakonodavstvom države članice na temelju članka 42. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1005/2008 i članka 90. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1224/2009; [Am. 78.]

(e)

ako ribarsko plovilo nije stavljeno na popis plovila NNN koji je donio RFMO i/ili Unija u skladu s Uredbom (EZ) br. 1005/2008;

(f)

prema potrebi, ako su državi članici zastave dostupne ribolovne mogućnosti na temelju predmetnih sporazuma o ribarstvu ili relevantnih odredaba RFMO-a; i

(g)

prema potrebi, ako ribarsko plovilo ispunjuje zahtjeve iz članka 6.

2.   Komisija je u skladu s člankom 43. ovlaštena donositi delegirane akte radi izmjene Priloga.

Članak 6.

Aktivnosti zamjene zastave

1.   Ovaj članak primjenjuje se na plovila koja su u  razdoblju od dvije godine koje prethode podnošenju roku od pet godina od datuma podnošenja zahtjeva za ribolovno odobrenje:

(a)

napustila registar ribarske flote Unije i kojima je zastava zamijenjena za zastavu treće zemlje i

(b)

koja su se naknadno vratila u registar ribarske flote Unijeu roku od 24 mjeseca nakon što su ga napustila.

2.   Država članica zastave može izdati ribolovno odobrenje samo ako je utvrdila se uvjeri da tijekom razdoblja u kojem je plovilo iz stavka 1 .stavka 1. djelovalo pod zastavom treće zemlje:

(a)

ono nije obavljalo ribolovne aktivnosti NNN i da

(b)

nije djelovalo u vodama nekooperativne treće zemlje skladu s člancima 31. i 33. Uredbe (EZ) br. 1005/2008 ili treće zemlje za koju je u skladu s člankom 4 . stavkom 1. točkom (a) Uredbe (EU) br. 1026/2012 Europskog parlamenta i vijeća utvrđeno da omogućuje neodrživ ribolov  (14).

3.   U tom cilju subjekt dostavlja sve sljedeće informacije povezane s relevantnim razdobljem tijekom kojeg je plovilo djelovalo pod zastavom treće zemlje koje zatraži država članica zastave, uključujući barem svaku od sljedećih stavki:

(a)

izjavu o ulovu i ribolovnim naporima tijekom relevantnog razdoblja;

(b)

presliku ribolovnog odobrenja koje je izdala država zastave za relevantno razdoblje;

(c)

presliku svih ribolovnih odobrenja kojima se dopuštaju ribolovne aktivnosti u vodama treće zemlje tijekom relevantnog razdoblja;

(d)

službenu izjavu treće zemlje u kojoj je plovilu zamijenjena zastava u kojoj se navode sankcije koje su tijekom relevantnog razdoblja određene plovilu ili subjektu.

(da)

cjelokupni povijesni pregled zastava plovila otkad je ono napustilo registar ribarske flote Unije.

4.   Država članica zastave ribolovno odobrenje ne izdaje plovilu kojem je zastava zamijenjena:

(a)

u trećoj zemlji koja je utvrđena ili navedena kao nekooperativna zemlja u suzbijanju ribolova NNN u skladu s člancima 31. i 33. Uredbe (EZ) br. 1005/2008 ili

(b)

u trećoj zemlji koja je utvrđena kao zemlja koja dopušta neodrživi ribolov u skladu s člankom 4. stavkom 1. točkom (a) Uredbe (EU) br. 1026/2012.

5.   Stavak 4. ne primjenjuje se ako se država članica zastave uvjeri da je, čim je zemlja utvrđena kao nekooperativna zemlja u suzbijanju ribolova NNN ili kao zemlja koja dopušta neodrživi ribolov, subjekt:

(a)

prestao s ribolovnim aktivnostima i

(b)

odmah započeo relevantni administrativni postupak za uklanjanje plovila iz registra ribarske flote treće zemlje. [Am. 31.]

Članak 7.

Praćenje ribolovnih odobrenja

1.   Kada podnosi zahtjev za ribolovno odobrenje, subjekt državi članici zastave dostavlja potpune i točne podatke.

2.   Subjekt odmah obavješćuje državu članicu zastave o svim promjenama povezanih podataka.

3.   Država članica zastave najmanje jednom godišnje prati ispunjuju li se i tijekom razdoblja valjanosti ribolovnog odobrenja uvjeti na temelju kojih je to odobrenje izdano.

4.   Ako se uvjet na temelju kojeg je izdano ribolovno odobrenje više nije ispunjen ne ispunjuje, država članica zastave poduzima odgovarajuće mjere, među ostalim i mjere kojima izmjenjuje ili povlači odobrenje i o tome odmah obavješćuje subjekta i Komisiju te, po potrebi, tajništvo RFMO-a ili predmetnu treću zemlju .

5.   Država članica zastave na temelju obrazloženog zahtjeva zahtjev Komisije odbija, obustavlja ili povlači odobrenje u  sljedećim slučajevima:

(a)

kada za to postoje krajnje hitni razlozi povezani s ozbiljnom prijetnjom za održivo iskorištavanje morskih bioloških resursa, upravljanje njima i njihovo očuvanje;

(b)

kada je došlo do teških kršenja u vezi s člankom 42. Uredbe (EZ) br. 1005/2008 ili člankom 90. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 1224/2009, u okviru kada je takvo postupanje opravdano razlozima važnije politike koja se odnosi na održivo iskorištavanje morskih bioloških resursa, upravljanje njima i njihovo očuvanje ili na sprečavanje ili suzbijanje nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova (NNN) ili u slučaju visokog rizika kako bi se takvi prekršaji spriječili ili

(c)

ili u slučajevima kada je Unija odlučila obustaviti ili prekinuti odnose s predmetnom trećom zemljom.

Obrazloženi zahtjev iz prvog podstavka mora biti popraćen relevantnim i primjerenim informacijama. Komisija odmah obavješćuje subjekta i državu članicu zastave o podnošenju takvog obrazloženog zahtjeva. Nakon takvog zahtjeva Komisije uslijedit će razdoblje od 15 dana za savjetovanje između Komisije i države članice zastave.

6.   Ako nakon razdoblja od 15 dana iz stavka 5. Komisija potvrdi svoj zahtjev i ako država članica zastave odobrenje ne odbije, ne izmijeni, ne obustavi ili ne povuče u skladu sa stavcima 4. i 5., Komisija može odlučiti nakon dodatnih pet dana povući odobrenje i o svojoj odluci obavješćuje tome obavijestiti državu članicu zastave i subjekta. [Am. 32.]

Poglavlje II.

Ribolovne aktivnosti ribarskih plovila Unije u vodama trećih zemalja

ODJELJAK 1.

RIBOLOVNE AKTIVNOSTI U OKVIRU SFPA-OVA

Članak 8.

Članstvo u RFMO-ovima

Ribarsko plovilo Unije u vodama treće zemlje može obavljati ribolovne aktivnosti na stokovima kojima upravlja RFMO samo ako je ta zemlja ugovorna strana ili neugovorna surađujuća strana tog RFMO-a. U slučaju sporazuma o partnerstvu u održivom ribarstvu sklopljenih prije … [datuma stupanja na snagu ove Uredbe], ovaj se stavak primjenjuje od … [četiri godine nakon datuma stupanja na snagu ove Uredbe]. [Am. 33.]

Unija može preusmjeriti dio financijskih resursa namijenjenih sektorskoj potpori u trećim zemljama s kojima je sklopila sporazume o partnerstvu u održivom ribarstvu kako bi podržala uključivanje tih zemalja u regionalne organizacije za ribarstvo. [Am. 34.]

Članak 9.

Područje primjene

Ovaj Odjeljak primjenjuje se na ribolovne aktivnosti koje obavljaju ribarska plovila Unije u vodama trećih zemalja u okviru SFPA.

Unija se brine za to da su SFPA-ovi u skladu s ovom Uredbom. [Am. 35.]

Članak 10.

Ribolovna odobrenja

Ribarsko plovilo Unije ne može obavljati ribolovne aktivnosti u vodama treće zemlje u okviru SFPA ako mu ribolovno odobrenje nije izdala:

(a)

treća zemlja pod čijim su suverenitetom ili nadležnošću vode u kojima se odvijaju ribolovne aktivnosti njegova država članica zastave[Am. 36.]

(b)

njegova država članica zastave. treća zemlja pod čijim su suverenitetom ili nadležnošću vode u kojima se odvijaju ribolovne aktivnosti. [Am. 37.]

Članak 11.

Uvjeti za izdavanje ribolovnih odobrenja od strane države članice zastave

Država članica zastave može izdati ribolovno odobrenje za ribolovne aktivnosti koje se obavljaju u vodama trećih zemalja u okviru SFPA:

(a)

ako su ispunjeni kriteriji prihvatljivosti iz članka 5.;

(b)

ako se ispunjuju uvjeti utvrđeni u relevantnom SFPA-u;

(c)

ako je subjekt platio sve pristojbe; novčane kazne koje je potraživalo nadležno tijelo treće zemlje tijekom posljednjih 12 mjeseci

(ca)

ako je subjekt platio sve primjenjive novčane kazne koje je nametnulo nadležno tijelo treće zemlje nakon zaključenja primjenjivih pravnih postupaka; i [Am. 38.]

(cb)

ako ribarsko plovilo ima odobrenje dotične treće zemlje. [Am. 39.]

Članak 12.

Upravljanje ribolovnim odobrenjima

1.   Kada je potvrdila da su ispunjeni uvjeti navedeni pod točkama (a) , (b) i (c) članka 11., izdala ribolovno odobrenje država članica zastave Komisiji šalje odgovarajući zahtjev za dobivanje odobrenja odobrenje treće zemlje.

2.   Zahtjev iz stavka 1. sadržava informacije iz Priloga 1. i 2. zajedno sa svim podacima koji se traže u okviru SFPA.

3.   Država članica zastave Komisiji šalje zahtjev najmanje 15 10 kalendarskih dana prije isteka krajnjeg roka za slanje zahtjevâ utvrđenog u SFPA-u. Komisija može državi članici od država članice zastave poslati obrazložen zahtjev radi dobivanja svih dodatnih informacija može zatražiti sve dodatne informacije koje smatra potrebnim.

4.    U roku od 10 kalendarskih dana od primitka zahtjeva ili, u slučaju Kada se uvjeri da su zatražene dodatne informacije u skladu sa stavkom 3., 15 kalendarskih dana od primitka zahtjeva Komisija provodi preliminarno ispitivanje kako bi utvrdila jesu li ispunjeni uvjeti utvrđeni u članku iz članka 11. ispunjeni. Komisija tada zahtjev šaljezahtjev trećoj zemlji ili obavješćuje državu članicu da je zahtjev odbijen .

5.   Ako treća zemlja obavijesti Komisiju da je na temelju sporazuma odlučila izdati, odbiti, obustaviti ili povući ribolovno odobrenje za ribarsko plovilo Unije, Komisija o tome odmah obavješćuje državu članicu zastave , po mogućnosti elektroničkim putem . Država članica koja je država zastave odmah prosljeđuje taj podatak vlasniku plovila. [Am. 40.]

Članak 13.

Privremena preraspodjela neiskorištenih ribolovnih mogućnosti u okviru SFPA-ova

1.    Na kraju prve polovice Tijekom neke određene godine ili nekog drugog relevantnog razdoblja provedbe protokola SFPA, Komisija može utvrditi neiskorištene ribolovne mogućnosti i o tome obavijestiti države članice koje ostvaruju korist od odgovarajućih udjela raspodjele.

2.   U roku od 20 10 dana od primitka te informacije od Komisije, države članice iz stavka 1. mogu:

(a)

obavijestiti Komisiju da će iskoristiti svoje ribolovne mogućnosti kasnije tijekom druge polovice te godine ili relevantnog razdoblja provedbe tako da dostave plan ribolova s detaljnim informacijama o broju traženih ribolovnih odobrenja, procijenjenom ulovu, zoni i razdoblju ribolova ili

(b)

obavijestiti Komisiju o razmjeni ribolovnih mogućnosti u skladu s člankom 16. stavkom 8. Osnovne uredbe.

3.   Ako neke države članice ne obavijeste Komisiju o jednoj od mjera iz stavka 2. i ako uslijed toga ribolovne mogućnosti ostanu neiskorištene, Komisija može u roku od 10 dana nakon roka iz stavka 2. među državama članicama koje ostvaruju korist od udjela u raspodjeli može pokrenuti poziv za iskaz interesa za raspoložive neiskorištene ribolovne mogućnosti.

4.   Te države članice mogu Komisiji iskazati interes za neiskorištene ribolovne mogućnosti u roku od 10 dana od primitka poziva za iskaz interesa. U prilog svojem zahtjevu dostavljaju plan ribolova s detaljnim informacijama o broju traženih ribolovnih odobrenja, procijenjenom ulovu, zoni i razdoblju ribolova.

5.   Ako to smatra potrebnim radi ocjene zahtjeva, Komisija od predmetne države članice može zatražiti dodatne informacije o broju traženih ribolovnih odobrenja, procijenjenom ulovu, zoni i razdoblju ribolova .

6.   Ako države članice koje ostvaruju korist od udjela u raspodjeli ne iskažu interes za neiskorištene ribolovne mogućnosti nakon isteka roka od 10 dana , Komisija može uputiti poziv za iskaz interesa svim državama članicama. Država članica može iskazati svoj interes za neiskorištene ribolovne mogućnosti pod uvjetima iz stavka 4.

7.   Na temelju informacija koje su dostavile države članice u skladu sa stavcima 4. ili 5. i u uskoj suradnji s njima , Komisija samo privremeno preraspodjeljuje neiskorištene ribolovne mogućnosti primjenjujući metodologiju utvrđenu u članku 14.

7a.     Preraspodjela iz stavka 7. primjenjuje se samo tijekom druge polovice razdoblja provedbe iz stavka 1. te do nje dolazi samo jednom tijekom tog razdoblja.

7b.     Komisija obavješćuje države članice o:

(a)

državama članicama korisnicama kojima je dodjeljena preraspodjela;

(b)

količinama koje mogu iskoristiti države članice kojima je preraspodjela dodijeljena i

(c)

kriterijima raspodjele koji su korišteni pri preraspodjeli. [Am. 41.]

Članak 13.a.

Pojednostavljenje postupaka povezanih s godišnjom obnovom postojećih ribolovnih odobrenja tijekom razdoblja primjene protokola važećeg SFPA-a

Tijekom razdoblja primjene sporazuma o suradnji u održivom ribarstvu Unije trebali bi biti dopušteni brži, jednostavniji i fleksibilniji postupci obnavljanja povlastica za ona plovila čije se stanje (obilježja, zastava, vlasništvo ili pridržavanje normi) nije promijenilo u odnosu na prethodnu godinu. [Am. 42.]

Članak 14.

Metodologija privremene preraspodjele

1.   Komisija s pomoću provedbenih akata može utvrditi metodologiju za privremenu preraspodjelu neiskorištenih ribolovnih mogućnosti. Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 45. stavka 2.

2.   Kada to zahtijevaju valjano utemeljeni krajnje hitni razlozi povezani s ograničenim vremenom koje je preostalo za iskorištavanje neiskorištenih ribolovnih mogućnosti, Komisija donosi odmah primjenjive provedbene akte u skladu s postupkom iz članka 45. stavka 3. Ti akti ostaju na snazi za razdoblje od najviše šest mjeseci.

3.   Prilikom utvrđivanja metodologije preraspodjele, Komisija primjenjuje sljedeće transparentne i objektivne kriterije , vodeći računa o okolišnim, socijalnim i gospodarskim čimbenicima :

(a)

ribolovne mogućnosti dostupne za preraspodjelu;

(b)

broj država članica podnositeljica zahtjeva;

(c)

udio koji je dodijeljen svakoj državi članici podnositeljici zahtjeva u prvotnoj raspodjeli ribolovnih mogućnosti;

(d)

količinu ulova u prošlosti i razine napora svake države članice podnositeljice zahtjeva;

(e)

broj, vrstu i obilježja plovila i alatâ koji se upotrebljavaju;

(f)

usklađenost plana ribolova koji su dostavile države članice podnositeljice zahtjeva s elementima iz točaka (a) do (e).

Komisija objavljuje obrazloženje preraspodjele. [Am. 43.]

Članak 15.

Raspodjela godišnje kvote raščlanjene na nekoliko uzastopnih ograničenja ulova

1.    Pri raspodjeli ribolovnih mogućnosti u slučaju kada se u protokolu uz SPFA utvrđuju mjesečna ili tromjesečna ograničenja ulova ili druge potpodjele godišnje kvote, odgovarajuće ribolovne Komisija može donijeti provedbeni akt kojim se utvrđuje metodologija za mjesečnu, tromjesečnu ili neku drugu vremensku raspodjelu odgovarajućih ribolovnih mogućnosti među državama članicama u skladu su s godišnjim ribolovnim mogućnostima dodijeljenima državama članicama na temelju mjerodavnog akta Unije . Navedeno načelo ne primjenjuje se samo kad se predmetne države članice dogovore o zajedničkim planovima ribolova kojima se obzir uzimaju mjesečna ili tromjesečna ograničenja ulova ili druge potpodjele godišnje kvote. Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 45. stavka 2. [Am. 44.]

2.   Raspodjela ribolovnih mogućnosti iz stavka 1. u skladu je s godišnjim ribolovnim mogućnostima dodijeljenim državama članicama na temelju relevantne Uredbe Vijeća. [Am. 45]

ODJELJAK 2.

RIBOLOVNE AKTIVNOSTI U OKVIRU IZRAVNIH ODOBRENJA

Članak 16.

Područje primjene

Ovaj Odjeljak primjenjuje se na ribolovne aktivnosti koje obavljaju ribarska plovila Unije u vodama trećih zemalja izvan okvira SFPA.

Članak 17.

Ribolovna odobrenja

Ribarsko plovilo Unije ne može obavljati ribolovne aktivnosti u vodama treće zemlje izvan okvira SFPA ako mu ribolovno odobrenje nije izdala:

(a)

treća zemlja pod čijim su suverenitetom ili nadležnošću vode u kojima se odvijaju ribolovne aktivnosti injegova država članica zastave i [Am. 46.]

(b)

njegova država članica zastave .treća zemlja pod čijim su suverenitetom ili nadležnošću vode u kojima se odvijaju ribolovne aktivnosti. [Am. 47.]

Država članica zastave može izdati ribolovno odobrenje za ribolovne aktivnosti koje se obavljaju u vodama treće zemlje uvijek kad protokol uz dotični SFPA s predmetnom trećom zemljom, kojim su obuhvaćene te vode, nije bio na snazi najmanje tri prethodne godine.

U slučaju produljenja protokola, ribolovno odobrenje automatski se povlači s datumom stupanja na snagu tog protokola. [Am. 48.]

Članak 18.

Uvjeti za izdavanje ribolovnih odobrenja od strane države članice zastave

Država članica zastave može izdati ribolovno odobrenje za ribolovne aktivnosti koje se obavljaju u vodama trećih zemalja izvan okvira SFPA samo:

(a)

ako na snazi nije nikakav SFPA s relevantnom trećom zemljom,ili se u sporazumu o partnerstvu u održivom ribarstvu koji je na snazi izričito predviđa mogućnost izravnih odobrenja;

(b)

ako su ispunjeni kriteriji prihvatljivosti iz članka 5.;

(ba)

ako postoji višak dopuštenog ulova u skladu s člankom 62. stavkom 2. UNCLOS-a;

(c)

ako je subjekt dostavio sve od sljedećeg:

(i)

presliku primjenjivog ribarstvenog zakonodavstva koje je subjektu dostavila obalna država;

(ii)

važeće ribolovno odobrenje koje je u svrhu predloženih ribolovnih aktivnosti izdala treća zemlja, a koje sadrži uvjete pristupa pismenu potvrdu treće zemlje izdanu nakon razgovora između subjekta i potonje o okolnostima planiranog izravnog odobrenja kojim se subjektu odobrava pristup njezinim ribolovnim resursima, uključujući trajanje, uvjete i ribolovne mogućnosti izražene kao napor ili ograničenja ulova,

(iii)

dokaz o održivosti planiranih ribolovnih aktivnosti na temelju:

znanstvene evaluacije koju je osigurala treća zemlja i/ili RFMO i/ili regionalno tijelo za ribarstvo s kompetencijama za donošenje znanstvene ocjene koje je priznala Komisija i

u slučaju da evaluaciju provodi treća zemlja ispitivanja potonje od strane države članice zastave na temelju ocjene njezina nacionalnog znanstvenog instituta ili , gdje je to primjereno, znanstvenog instituta države članice s nadležnošću u predmetnoj ribolovnoj zoni; ,

presliku ribarstvenog zakonodavstva treće zemlje;

(iv)

namjenski službeni broj računa javne banke za plaćanje svih pristojbi i

(d)

ako je, u slučaju da se ribolovne aktivnosti trebaju obavljati u odnosu na vrstu kojom upravlja RFMO, treća zemlja ugovorna strana ili surađujuća neugovorna surađujuća strana te organizacije. [Am. 49.]

Članak 19.

Upravljanje izravnim odobrenjima

1.   Kada potvrdi da je ispunjen zahtjev utvrđen u članku 18. izda ribolovno odobrenje, država članica zastave Komisiji šalje relevantne informacije iz Priloga 1. i 2. i iz članka 18.

2.   Ako Komisija provodi preliminarno ispitivanje u roku od 15 kalendarskih dana od slanja informacija iz stavka 1. Ona može zatražiti ne zatraži dodatne informacije ili obrazloženje u vezi s informacijama iz stavka 1 . u roku od 15 dana. , država članica zastave obavješćuje subjekta da može započeti s predmetnim ribolovnim aktivnostima pod uvjetom da mu je i treća zemlja dodijelila izravno odobrenje

3.   Ako nakon zahtjeva za slanje dodatnih informacija ili obrazloženja iz stavka 2. Komisija utvrdi da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 18., u roku od jednog dva mjeseca od prvotnog primitka svih zatraženih informacija ili obrazloženja može uložiti prigovor na izdavanje ribolovnog odobrenja.

3a.     Ne dovodeći u pitanje stavke od 1. do 3. ovog članka, u slučaju da se ribolovno odobrenje obnavlja u roku od najviše dvije godine od izdavanja prvotnog odobrenja, pod istim uvjetima utvrđenim u prvotnom odobrenju, država članica može izravno izdati ribolovno odobrenje nakon što je utvrdila da su ispunjeni uvjeti iz članka 18. te o tome bez odgode obavještava Komisiju. Komisija ima 15 dana da uloži prigovor u skladu s postupkom utvrđenim u članku 7.

4.   Ako treća zemlja obavijesti Komisiju da je odlučila izdati, odbiti, obustaviti ili povući izravno odobrenje za ribarsko plovilo Unije, Komisija o tome odmah obavješćuje državu članicu zastave , koja obavješćuje vlasnika plovila .

5.   Ako treća zemlja obavijesti državu članicu zastave da je odlučila izdati, odbiti, obustaviti ili povući izravno odobrenje za ribarsko plovilo Unije, država članica zastave o tome odmah obavješćuje Komisiju i vlasnika plovila .

6.   Subjekt državi članici zastave dostavlja presliku konačnih uvjeta koje je dogovorio s trećom zemljom, uključujući presliku izravnog odobrenja. [Am.50.]

Poglavlje III.

Ribolovne aktivnosti ribarskih plovila Unije pod okriljem RFMO-ova

Članak 20.

Područje primjene

Ovo poglavlje primjenjuje se na ribolovne aktivnosti koje obavljaju ribarska plovila Unije na stokovima koji su pod okriljem RFMO-ova u vodama Unije, na otvorenome moru i u vodama trećih zemalja.

Članak 20.a.

Provedba međunarodnih obveza Unije u okviru RFMO-ova

Radi provedbe međunarodnih obveza Unije u okviru RFMO-ova i u skladu s ciljevima iz članka 28. Osnovne uredbe, Unija je dužna poticati periodičke neovisne ocjene uspješnosti i ima aktivnu ulogu u uspostavi i jačanju odbora za praćenje provedbe u okviru RFMO-ova čija je ugovorna strana. Ona osobito brine za to da odbori za praćenje provedbe jamče opći nadzor provedbe vanjske politike zajedničke ribarstvene politike i mjera odlučenih u okviru RFMO-ova. [Am. 51.]

Članak 21.

Ribolovna odobrenja

Ribarsko plovilo Unije ne smije obavljati ribolovne aktivnosti na stokovima kojima upravlja RFMO:

(-a)

Unija je ugovorna strana RFMO-a u ribarstvu; [Am. 52.]

(a)

osim ako mu je njegova država članica zastave izdala ribolovno odobrenje;

(b)

osim ako je uključeno u relevantni registar odobrenih plovila ili popis RFMO-a, i [Am. 53.]

(c)

osim ako mu je, kada se ribolovne aktivnosti obavljaju u vodama treće zemlje, relevantna treća zemlja izdala ribolovno odobrenje u skladu s poglavljem II.

Članak 22.

Uvjeti za izdavanje ribolovnih odobrenja od strane države članice zastave

Država članica zastave može izdati ribolovno odobrenje samo:

(a)

ako su ispunjeni kriteriji prihvatljivosti iz članka 5.;

(b)

ako se poštuju pravila koja je utvrdila RFMO ili preneseno zakonodavstvo Unije i

(c)

ako se, u slučaju da se ribolovne aktivnosti obavljaju u vodama treće zemlje, ispunjuju kriteriji iz članka 11. ili članka 18.

Članak 23.

Registri RFMO-ova

1.   Država članica zastave Komisiji šalje popis (popise)) ribarskih plovila , kako su definirana u Osnovnoj uredbi, koja su aktivna i koja imaju, kad god je to primjenjivo, zabilježenu evidenciju svog ulova te kojima je izdala odobrenje za ribolovne aktivnosti pod okriljem RFMO-a.

2.   Popis (popisi) iz stavka 1. sastavljaju se u skladu sa zahtjevima RFMO-a i uz njih se prilažu informacije iz Priloga 1. i 2.

3.   Komisija može od države članice zastave u roku od 10 dana od primitka popisa iz stavka 1. može zatražiti sve dodatne informacije koje smatra potrebnim. Svaki takav zahtjev bit će obrazložen.

4.   Kada se uvjeri da su ispunjeni uvjeti iz članka 22. i u roku od 15 dana od primitka popisa iz stavka 1. , Komisija RFMO-u šalje popis (popise) odobrenih plovila.

5.   Ako registar ili popis RFMO-a nije otvoren za javnost, Komisija dostavlja popis odobrenih plovila državama članicama uključenima u predmetne ribolovne aktivnosti obavješćuje državu članicu zastave o plovilima koji su u njega uključeni. [Am. 54.]

Poglavlje IV.

Ribolovne aktivnosti ribarskih plovila Unije na otvorenome moru

Članak 24.

Područje primjene

Ovo poglavlje primjenjuje se na ribolovne aktivnosti koje se provode na otvorenome moru obavljaju ribarska plovila Unije čija ukupna duljina prelazi 24 metra. [Am. 55.]

Članak 25.

Ribolovna odobrenja

Ribarsko plovilo Unije ne može obavljati ribolovne aktivnosti na otvorenome moru:

(a)

osim ako mu je njegova država članica zastave tog plovila izdala ribolovno odobrenje na temelju znanstvene evaluacije održivosti predloženih ribolovnih aktivnosti koju je potvrdio njezin nacionalni znanstveni institut ili, gdje je to primjereno, znanstveni institut države članice s nadležnošću u području predmetnog ribolova ; i [Am. 56.]

(b)

osim ako je Komisija obaviještena o tom ribolovnom odobrenju u skladu s člankom 27.

Članak 26.

Uvjeti za izdavanje ribolovnih odobrenja od strane države članice zastave

Država članica zastave može izdati ribolovno odobrenje za ribolovne aktivnosti na otvorenome moru samo:

(a)

ako su ispunjeni kriteriji prihvatljivosti iz članka 5.;

(b)

ako su planirane ribolovne aktivnosti:

utemeljene na pristupu upravljanju ribarstvom temeljenom na ekosustavu definiranom u članku 4. točki 9. Osnovne uredbe (EU) i

u skladu sa znanstvenom evaluacijom, uzimajući u obzir očuvanje živih morskih resursa i morskih ekosustava, koju je osigurao nacionalni znanstveni institut države članice zastave. [Am. 57.]

Članak 27.

Obavješćivanje Komisije

Država članica zastave obavješćuje Komisiju o ribolovnom odobrenju barem 8,5 15 kalendarskih dana prije početka planiranih ribolovnih aktivnosti na otvorenome moru i dostavlja joj informacije navedene u Prilogu iz Priloga 1. i 2. [Am. 58.]

Poglavlje V.

Zakupljivanje ribarskih plovila Unije

Članak 28.

Načela

1.   Ribarsko plovilo Unije ne može obavljati ribolovne aktivnosti u okviru dogovora o zakupljivanju kada je na snazi SFPA, osim ako je u tom sporazumu drukčije predviđeno.

2.   Plovilo Unije ne može obavljati ribolovne aktivnosti istodobno u okviru više od jednog dogovora o zakupljivanju ili sudjelovati u podzakupljivanju.

2a.     Plovila Unije djeluju na temelju dogovora o zakupljivanju pod okriljem RFMO-a samo ako je država kojoj je plovilo dano u zakup ugovorna strana te organizacije.

3.   Zakupljeno plovilo Unije ne može se koristiti ribolovnim mogućnostima svoje države članice zastavezastave tijekom razdoblja zakupa . Ulov zakupljenog plovila odbija se od ribolovnih mogućnosti države zakupa.

3a.     Ništa u ovoj Uredbi ne umanjuje odgovornosti države članice zastave u pogledu njezinih obveza na temelju međunarodnog prava, Uredbe (EZ) br. 1224/2009, Uredbe (EZ) br. 1005/2008 ili drugih odredbi zajedničke ribarstvene politike, uključujući zahtjeve za izvješćivanje. [Am. 59.]

Članak 29.

Upravljanje ribolovnim odobrenjima u okviru dogovora o zakupljivanju

Kada plovilu izdaje ribolovno odobrenje u skladu s člancima 11., 18., 22. ili 26. i kada se relevantne ribolovne aktivnosti obavljaju u okviru dogovora o zakupljivanju, država članica zastave provjerava je li:

(a)

nadležno tijelo države zakupa službeno potvrdilo da je taj dogovor u skladu s njezinim nacionalnim zakonodavstvom i je li

(b)

pojedinosti dogovora dogovor o zakupljivanju navedene su naveden u ribolovnom odobrenju , uključujući razdoblje, ribolovne mogućnosti i ribolovnu zonu . [Am. 60.]

Poglavlje VI.

Obveze u pogledu kontrole i izvješćivanja

Članak 30.

Podaci iz promatračkog programa

Ako su podaci prikupljeni na ribarskom plovilu Unije u okviru promatračkog programa u skladu sa zakonodavstvom Unije ili RFMOa , subjekt tog plovila te podatke šalje svojoj državi članici zastave. [Am. 61.]

Članak 31.

Informacije koje se šalju trećim zemljama

1.   Kada obavlja obavljaju ribolovne aktivnosti u okviru ove glave i ako je tako predviđeno u sporazumu o partnerstvu u održivom ribarstvu sklopljenom s trećom zemljom, subjekt ribarskog plovila Unije trećoj zemlji šalje relevantna izvješća o ulovu i izvješća o iskrcaju, i a svojoj državi članici zastave i trećoj zemlji šalje presliku te komunikacije.

2.   Država članica zastave ocjenjuje usklađenost podataka poslanih trećoj zemlji, kako je navedeno u stavku 1., s podacima koje je primila u skladu s Uredbom (EZ) br. 1224/2009. U slučaju nedosljednosti podataka država članica istražuje odgovara li ta nedosljednost nezakonitom, neprijavljenom i nereguliranom ribolovu u smislu članka 3. stavka 1. točke (b) Uredbe (EZ) br. 1005/2008 i poduzima odgovarajuće mjere u skladu s člancima 43. i 47. te Uredbe.

3.   Neslanje trećoj zemlji izvješća o ulovu i izvješća o iskrcaju iz stavka 1. smatra se teškim prekršajem za potrebe primjene sankcija i drugih mjera predviđenih zajedničkom ribarstvenom politikom. Težinu prekršaja utvrđuje nadležno tijelo države članice uzimajući u obzir kriterije kao što su priroda štete, njezina vrijednost, ekonomska situacija prekršitelja i opseg prekršaja ili njegovo ponavljanje. [Am. 62.]

Članak 31.a.

Uvjeti za članstvo u RFMO-ovima

Ribarsko plovilo treće zemlje u vodama Unije može obavljati ribolovne aktivnosti na stokovima kojima upravlja RFMO samo ako je ta treća zemlja ugovorna strana tog RFMO-a. [Am. 63.]

GLAVA III.

RIBOLOVNE AKTIVNOSTI RIBARSKIH PLOVILA TREĆIH ZEMALJA U VODAMA UNIJE

Članak 32.

Opća načela

1.   Ribarsko plovilo treće zemlje ne može obavljati ribolovne aktivnosti u vodama Unije osim ako mu je Komisija izdala ribolovno odobrenje. To odobrenje izdaje se samo ako ono ispunjava kriterije prihvatljivosti iz članka 5. [Am. 64.]

2.   Ribarsko Plovilo treće zemlje koje ima odobrenje da lovi u vodama Unije poštuje pravila kojima se uređuju ribolovne aktivnosti plovila Unije u ribolovnim zonama u kojima djeluje . U slučaju da se te odredbe utvrđene u relevantnim sporazumima o ribarstvu razlikuju, one se moraju izričito naglasiti u relevantnom sporazumu ili putem pravila dogovorenih s trećom zemljom pri provedbi tog sporazuma . [Am. 65.]

3.   Ako ribarsko plovilo treće zemlje plovi vodama Unije bez odobrenja izdanog na temelju ove Uredbe, njegov ribolovni alat mora biti pričvršćen i složen tako da ga nije moguće odmah upotrijebiti za ribolovne aktivnosti.

Članak 33.

Uvjeti za izdavanje ribolovnih odobrenja

Komisija ribarskom plovilu treće zemlje može izdati odobrenje za ribolovne aktivnosti u vodama Unije samo:

(-a)

ako postoji višak dopuštenog ulova kojim bi se pokrile predložene ribolovne mogućnosti u skladu s člankom 62. stavcima 2. i 3. UNCLOS-a;

(a)

ako su informacije iz Priloga 1. i 2. o tom ribarskom plovilu i povezanom pomoćnom plovilu (povezanim pomoćnim plovilima) potpune i točne; ako plovilo i sva pridružena pomoćna plovila imaju IMO broj kada je tako propisano zakonodavstvom Unije ;

(b)

ako tijekom 12 mjeseci prije podnošenja zahtjeva za ribolovno odobrenje zapovjedniku ribarskog plovila, kao ni predmetnom subjektu i ribarskom plovilu nije određena sankcija za teški prekršaj u skladu s nacionalnim zakonodavstvom države članice na temelju članka 42. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1005/2008 i članka 90. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1224/2009;

(c)

ako ribarsko plovilo nije na popisu plovila NNN koji je donijela neka treća zemlja, RFMO ili Unija u skladu s Uredbom (EZ) br. 1005/2008 i/ili treća zemlja nije utvrđena ili uvrštena na popis kao nekooperativna u skladu s Uredbom (EZ) br. 1005/2008 ili kao zemlja koja dopušta neodrživi ribolov u skladu s Uredbom (EU) br. 1026/2012;

(d)

ako je ribarsko plovilo prihvatljivo u okviru sporazuma o ribarstvu s predmetnom trećom zemljom i, prema potrebi, ako je uvršteno na popis plovila u okviru tog sporazuma. [Am. 66.]

Članak 34.

Postupak za izdavanje ribolovnih odobrenja

1.   Treća zemlja Komisiji šalje zahtjeve za svoja ribarska plovila prije isteka krajnjeg roka iz predmetnog sporazuma ili onog kojega je utvrdila Komisija.

2.   Komisija od treće zemlje može zatražiti sve dodatne informacije koje smatra potrebnim.

3.   Kada se uvjeri da su ispunjeni uvjeti navedeni u članku 33. Komisija izdaje ribolovno odobrenje i o tome obavješćuje treću zemlju i predmetne države članice.

Članak 35.

Praćenje ribolovnih odobrenja

1.   Ako uvjet naveden u članku 33. više nije ispunjen, Komisija izmjenjuje ili povlači odobrenje i o tome obavješćuje treću zemlju i predmetne države članice.

2.   Komisija može odbiti, obustaviti ili povući odobrenje u  sljedećim slučajevima u kojima je došlo do bitne izmjene okolnosti ili u slučajevima kada je takvo postupanje opravdano razlozima važnije politike koja se među ostalim odnosi na međunarodne norme

(a)

ako je riječ, među ostalim, o međunarodnim normama u pogledu ljudskih prava ili na borbu protiv nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova ili u slučajevima kada je iz takvih ili nekih drugih razloga važnije politike Unija odlučila obustaviti ili prekinuti odnose s predmetnom trećom zemljom.

(b)

kada za to postoje krajnje hitni razlozi povezani s ozbiljnom prijetnjom za održivo iskorištavanje morskih bioloških resursa, upravljanje njima i njihovo očuvanje;

(c)

kada je potrebno poduzeti mjere radi sprečavanja teškog prekršaja iz članka 42. Uredbe (EZ) br. 1005/2008 ili članka 90. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 1224/2009, u vezi s nezakonitim, neprijavljenim i nereguliranim ribolovom ili

(d)

ako je zbog tih razloga ili drugih razloga važnije politike Unija odlučila obustaviti ili prekinuti odnose s predmetnom trećom zemljom.

Komisija odmah obavještava treću zemlju o odbijanju, obustavi ili povlačenju odobrenja u skladu s prvim podstavkom. [Am. 67.]

Članak 36.

Zabrana ribolovnih aktivnosti

1.   Kada se smatra da su ribolovne mogućnosti dodijeljene trećoj zemlji iscrpljene, Komisija o tome odmah obavješćuje tu treću zemlju i nadležna inspekcijska tijela država članica. Kako bi se osigurao nastavak ribolovnih aktivnosti u pogledu neiscrpljenih ribolovnih mogućnosti, što može utjecati i na iscrpljene mogućnosti, treća zemlja Komisiji dostavlja tehničke mjere kojima se sprječava bilo kakav negativan učinak na iscrpljene ribolovne mogućnosti. Smatra se da su ribolovna odobrenja izdana plovilima koja viju zastavu te treće zemlje obustavljena za predmetne ribolovne aktivnosti i plovilu više nije odobreno obavljati te ribolovne aktivnosti od datuma obavijesti iz stavka 1.

2.   Smatra se da su ribolovna odobrenja povučena ako se obustava ribolovnih aktivnosti u skladu sa stavkom 2. odnosi na sve aktivnosti za koje su dodijeljena.

3.   Treća zemlja osigurava da se predmetna ribarska plovila odmah obavijeste o primjeni ovog članka i da prestanu sa svim predmetnim ribolovnim aktivnostima.

Članak 37.

Prekomjerni ulov kvota u vodama Unije

1.   Kada Komisija utvrdi da je treća zemlja premašila kvote koje su joj dodijeljene za stok ili skupinu stokova, Komisija odbija određenu količinu od kvota dodijeljenih toj zemlji za taj stok ili skupinu stokova u narednim godinama. Iznos smanjenja odgovara odredbama članka 105. Uredbe (EZ) br. 1224/2009. [Am. 68.]

2.   Ako se odbijanje u skladu sa stavkom 1. ne može provesti na kvoti za stok ili skupinu stokova koji su prekomjerno izlovljeni jer ta kvota za stok ili skupinu stokova nije dostupna predmetnoj trećoj zemlji u dovoljnoj količini, Komisija, nakon savjetovanja s predmetnom trećom zemljom, odbijanje može provesti na kvotama za naredne godine za druge stokove ili skupine stokova koje su dostupne toj trećoj zemlji u istom geografskom području ili u odgovarajućoj komercijalnoj vrijednosti.

Članak 38.

Kontrola i provedba

1.   Plovilo treće zemlje koje ima odobrenje da lovi u vodama Unije poštuje pravila o kontroli kojima se uređuju ribolovne aktivnosti plovila Unije u ribolovnim zonama u kojima djeluje.

2.   Plovilo treće zemlje koje ima odobrenje da lovi u vodama Unije Komisiji ili tijelu koje ona imenuje i, prema potrebi, obalnoj državi članici dostavlja podatke koje plovila Unije moraju slati državi članici zastave u skladu s Uredbom (EZ) br. 1224/2009.

3.   Komisija, ili tijelo koje ona imenuje, podatke iz stavka 2. šalje obalnoj državi članici.

4.   Plovilo treće zemlje koje ima odobrenje da lovi u vodama Unije Komisiji ili tijelu koje ona imenuje na njihov zahtjev dostavlja promatračka izvješća sastavljena u okviru primjenjivih promatračkih programa.

5.   Obalna država članica u nacionalni registar predviđen člankom 93. Uredbe (EZ) br. 1224/2009 evidentira sva kršenja koja počine ribarska plovila trećih zemalja, uključujući s njima povezane sankcije.

6.   Komisija informacije iz stavka 5. šalje trećoj zemlji kako bi osigurala da treća zemlja poduzme odgovarajuće mjere.

Stavkom 1. ne dovode se u pitanje savjetovanja između Unije i trećih zemalja. U tom smislu Komisija ima ovlasti donositi delegirane akte u skladu s člankom 44. kako bi u pravo Unije ugradila ishod savjetovanja s trećim zemljama u pogledu dogovora o pristupu ribolovu.

GLAVA IV.

PODACI I INFORMACIJE

Članak 39.

Registar ribolovnih odobrenja Unije

1.   Komisija uspostavlja i održava elektronički registar ribolovnih odobrenja Unije , uključujući sva ribolovna odobrenja izdana na temelju glava II. i III., koji je sastavljen od dijela otvorenog za javnost i sigurnog dijela. U tom registru:

(a)

bilježe se sve informacije iz navedene u Prilogu Priloga 1. i 2. i prikazuje se status svakog odobrenja u stvarnom vremenu;

(b)

on se upotrebljava za razmjenu podataka i informacija između Komisije i države članice i

(c)

upotrebljava se samo radi održivog upravljanja ribarskim flotama.

2.   Popis ribolovnih odobrenja u registru javno je dostupan i sadržava svaku od sljedećih informacija:

(a)

naziv i zastavu plovila te njegov CFR i IMO broj, kada je tako propisano zakonodavstvom Unije ;

(aa)

ime, grad i državu boravišta vlasnika poduzeća i stvarnog vlasnika;

(b)

vrstu odobrenja , uključujući ribolovne mogućnosti i

(c)

odobreno vrijeme i zonu ribolovne aktivnosti (datum početka i datum završetka; ribolovna zona).

3.   Država članica upotrebljava registar kako bi Komisiji dostavljala ribolovna odobrenja i kako bi ažurirala svoje podatke, kako je propisano člancima 12., 19., 23. i 27. [Am. 69.]

Članak 40.

Tehnički zahtjevi

Razmjena informacija iz glava II., III. i IV. obavlja se u elektroničkom obliku. Ne dovodeći u pitanje odredbe Direktive 2007/2/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (15), Komisija može donijeti provedbene akte kojima se utvrđuju tehnički zahtjevi za evidentiranje, oblikovanje i slanje informacija iz tih glava. Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 45. stavka 2.

Kako bi registar ribolovnih odobrenja Unije postao operativan i kako bi se državama članicama omogućilo da zadovolje tehničke zahtjeve u pogledu slanja, Komisija pruža tehničku podršku predmetnim državama članicama. Zbog toga daje podršku nacionalnim tijelima pri slanju podataka koje su subjekti dužni dostaviti za svaki tip odobrenja i u roku od … [6 mjeseci od stupanja na snagu ove Uredbe] mora osmisliti informatičku aplikaciju za države članice kako bi im se omogućilo da u registar ribolovnih odobrenja Unije automatski i u stvarnom vremenu unose podatke o zahtjevima za odobrenje i obilježjima plovila. [Am. 70.]

Za tehničku i financijsku podršku za prijenos informacija države članice mogu, u skladu s člankom 76. stavkom 2. točkom (a) Uredbe (EU) br. 508/2014 Europskog parlamenta i Vijeća  (16) , iskoristiti financijsku potporu u okviru Europskog fonda za pomorstvo i ribarstvo. [Am. 71.]

Članak 41.

Pristup podacima

Ne dovodeći u pitanje članak 110. Uredbe (EZ) br. 1224/2009, države članice ili Komisija odobravaju pristup sigurnom dijelu registra ribolovnih odobrenja Unije iz članka 39. relevantnim nadležnim administrativnim službama uključenim u upravljanje ribarskim flotama.

Članak 42.

Upravljanje podacima, zaštita osobnih podataka i povjerljivost

S podacima dobivenim na temelju ove Uredbe postupa se u skladu s člancima 109., 110., 111. i 113 Uredbe (EZ) br. 1224/2009, Uredbom (EZ) br. 45/2001 i Direktivom 95/46/EZ te njezinim nacionalnim provedbenim pravilima.

Članak 43.

Odnosi s trećim zemljama i RFMO-ovima

1.   Kada država članica od treće zemlje ili RFMO-ovi zaprime informaciju koja je relevantna za djelotvornu primjenu ove Uredbe, oni tu informaciju priopćuje drugim predmetnim državama članicama i Komisiji ili tijelu koja ona imenuje, pod uvjetom da je to dopušteno učiniti u skladu s bilateralnim sporazumima s tom trećom zemljom ili pravilima predmetnog RFMO-a.

2.   Komisija, ili tijelo koje je imenovala, mogu u okviru sporazumâ o ribarstvu sklopljenih između Unije i trećih zemalja, pod okriljem RFMO-ova ili sličnih organizacija za ribarstvo u kojima je Unija ugovorna strana ili surađujuća neugovorna surađujuća strana drugim stranama u tim sporazumima ili organizacijama priopćiti relevantne informacije o nepoštovanju pravila ove Uredbe ili o teškim prekršajima iz članka 42. stavka 1. točke (a) Uredbe (EZ) br. 1005/2008 i iz članka 90. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 1224/2009 pod uvjetom da na to pristane država članica koja je dostavila tu informaciju te u skladu s Uredbom (EZ) br. 45/2001. [Am. 72.]

GLAVA V.

POSTUPCI, DELEGIRANJE I PROVEDBENE MJERE

Članak 44.

Delegiranje

1.   Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji pod uvjetima navedenima u ovom članku.

2.   Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 5. stavka 2. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od pet godina počevši od [datuma stupanja na snagu ove Uredbe]. Komisija sastavlja izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja petogodišnjeg razdoblja. Delegiranje ovlasti automatski se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotivi najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja . [Am. 73.]

3.   Delegiranje ovlasti iz članka 5. stavka 2. Europski parlament ili Vijeće mogu opozvati u bilo kojem trenutku. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv proizvodi učinke dan nakon objave navedene odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u toj odluci. To ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

3a.   Prije donošenja delegiranog akta Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je imenovala svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.

4.   Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

5.   Delegirani akt donesen u skladu s člankom 5 stavkom 2. stupa na snagu samo ako se tomu ne usprotive ni Europski parlament ni Vijeće u roku od dva mjeseca od obavješćivanja Europskog parlamenta i Vijeća o tom aktu ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće izvijestili Komisiju da se ne protive. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 45.

Odborski postupak

1.   Komisiji pomaže Odbor za ribarstvo i akvakulturu osnovan člankom 47. Osnovne uredbe. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.   Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

3.   Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 8. Uredbe (EU) br. 182/2011 u vezi s njezinim člankom 5.

GLAVA VI.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 46.

Stavljanje izvan snage

1.   Uredba (EZ) br. 1006/2008 stavlja se izvan snage.

2.   Upućivanja na Uredbu stavljenu izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Uredbu.

Članak 47.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u …

Za Europski parlament

Predsjednik

Za Vijeće

Predsjednik


(2)  SL C 303, 19.8.2016., str. 116.

(1)  Stajalište Europskog parlamenta od 2. veljače 2017. i odluka Vijeća od … .

(2)  Uredba Vijeća (EZ) br. 1006/2008 od 29. rujna 2008. o odobravanju ribolovnih aktivnosti koje ribarska plovila Zajednice obavljaju izvan voda Zajednice i o pristupu plovila trećih zemalja vodama Zajednice, te o izmjeni Uredbe (EEZ) br. 2847/93 i (EZ) br. 1627/94 i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 3317/94 (SL L 286, 29.10.2008., str. 33.).

(3)  Odluka Vijeća 98/392/EZ od 23. ožujka 1998. o sklapanju Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora od 10. prosinca 1982. i Sporazuma o primjeni njezinog dijela XI. od 28. srpnja 1994. od strane Europske zajednice (SL L 179, 23.6.1998., str. 1.).

(4)  Odluka Vijeća 98/414/EZ od 8. lipnja 1998. o ratifikaciji od strane Europske zajednice Sporazuma o provedbi odredaba Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora od 10. prosinca 1982. u pogledu očuvanja i upravljanja pograničnim ribljim stokovima i visokomigracijskim ribljim stokovima (SL L 189, 3.7.1998., str. 14.).

(5)  Odluka Vijeća 96/428/EZ od 25. lipnja 1996. o prihvaćanju, od strane Zajednice, Sporazuma o promicanju sukladnosti s međunarodnim mjerama za očuvanje i gospodarenje od strane ribarskih plovila na otvorenom moru (SL L 177, 16.7.1996., str. 24.).

(6)  Rezolucija Opće skupštine Ujedinjenih naroda A/Res/66/288 od 27. srpnja 2012. o ishodu konferencije Rio + 20 pod naslovom „Budućnost koju želimo”.

(7)  Uredba (EU) br. 1380/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o zajedničkoj ribarstvenoj politici (SL L 354, 28.12.2013., str. 22.).

(8)  Uredba Vijeća (EZ) br. 1005/2008 od 29. rujna 2008. o uspostavi sustava Zajednice za sprečavanje, suzbijanje i zaustavljanje nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova, izmjeni uredaba (EEZ) br. 2847/93, (EZ) br. 1936/2001 i (EZ) br. 601/2004 i o stavljanju izvan snage uredaba (EZ) br. 1093/94 i (EZ) br. 1447/1999 (SL L 286, 29.10.2008., str. 1.).

(9)  Uredba Vijeća (EZ) br. 1224/2009 od 20. studenoga 2009. o uspostavi sustava kontrole Zajednice za osiguranje sukladnosti s pravilima zajedničke ribarstvene politike, o izmjeni uredbi (EZ) br. 847/96, (EZ) br. 2371/2002, (EZ) br. 811/2004, (EZ) br. 768/2005, (EZ) br. 2115/2005, (EZ) br. 2166/2005, (EZ) br. 388/2006, (EZ) br. 509/2007, (EZ) br. 676/2007, (EZ) br. 1098/2007, (EZ) br. 1300/2008, (EZ) br. 1342/2008 i o stavljanju izvan snage uredbi (EEZ) br. 2847/93, (EZ) br. 1627/94 i (EZ) br. 1966/2006 (SL L 343, 22.12.2009., str. 1.).

(10)  Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka (SL L 8, 12.1.2001., str. 1.).

(11)  Direktiva 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom protoku takvih podataka (SL L 281, 23.11.1995., str. 31.).

(12)  SL L 123, 12.5.2016., str. 1.

(13)  Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).

(14)  Uredba (EU) br. 1026/2012 Europskog parlamenta i vijeća od 25. listopada 2012. o određenim mjerama za očuvanje ribljih stokova koje se odnose na zemlje koje dopuštaju neodrživi ribolov (SL L 316, 14.11.2012., str. 34.).

(15)  Direktiva 2007/2/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 14. ožujka 2007. o uspostavljanju infrastrukture za prostorne informacije u Europskoj zajednici (INSPIRE) (SL L 108, 25.4.2007., str. 1.).

(16)   Uredba (EU) br. 508/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i stavljanju izvan snage uredbi Vijeća (EZ) br. 2328/2003, (EZ) br. 861/2006, (EZ) br. 1198/2006, (EZ) br. 791/2007 i Uredbe (EU) br. 1255/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 149, 20.5.2014., str. 1.).

Prilog 1.

Popis informacija koje se trebaju dostaviti radi izdavanja ribolovnog odobrenja

I.

PODNOSITELJ ZAHTJEVA

1.

Naziv gospodarskog subjekta (*1)

2.

Adresa e-pošte (*1)

3.

Adresa

4.

Telefaks

5.

Porezni broj (SIRET, NIF…) (*1)

6.

Telefon

7.

Ime agenta (u skladu s odredbama protokola) (*1)

8.

Adresa e-pošte (*1)

9.

Adresa

10.

Telefaks

11.

Telefon

12.

Ime udruženja ili agenta koji predstavlja gospodarski subjekt (*1)

13.

Adresa e-pošte (*1)

14.

Adresa

15.

Telefaks

16.

Telefon

17.

Ime zapovjednika (imena zapovjednikâ) (*1)

18.

Adresa e-pošte (*1)

19.

Državljanstvo (*1)

20.

Telefaks

21.

Telefon


II.

IDENTIFIKACIJA PLOVILA, TEHNIČKE ZNAČAJKE I OPREMA

22.

Naziv plovila (*1)

23.

Država zastave (*1)

24.

Datum stjecanja sadašnje zastave (*1)

25.

Vanjske oznake (*1)

26.

IMO (UVI) broj (*1)

27.

CFR broj (*1)

28.

Međunarodni radijski pozivni znak (IRCS) (*1)

29.

Pozivna frekvencija (*1)

30.

Broj satelitskog telefona

31.

MMSI (*1)

32.

Godina i mjesto izgradnje (*1)

33.

Prijašnja zastava i datum stjecanja (ako je primjenjivo) (*1)

34.

Građevinski materijal trupa broda: čelik / drvo / poliester / drugo (*1)

35.

Plutača VMS (*1)

36.

Model (*1)

37.

Serijski broj (*1)

38.

Verzija računalnog programa (*1)

39.

Satelitski operater (*1)

40.

Proizvođač VMS-a (ime)

41.

Ukupna duljina plovila (*1)

42.

Širina plovila (*1)

43.

Gaz (*1)

44.

Tonaža (BT) (*1)

45.

Snaga porivnog stroja (kW) (*1)

46.

Tip motora

47.

Oznaka

48.

Serijski broj motora (*1)


III.

KATEGORIJA RIBOLOVA ZA KOJU SE TRAŽI RIBOLOVNO ODOBRENJE

49.

FAO oznaka vrste plovila (*1)

50.

FAO oznaka vrste alata (*1)

53.

FAO oznaka ribolovnih područja (*1)

54.

Ribolovni sektori – FAO- ili obalna država (*1)

55.

Luka (luke) iskrcaja

56.

Luka (luke) prekrcaja

57.

FAO oznaka ciljanih vrsta ili ribolovna kategorija (SFPA) (*1)

58.

Zatraženo razdoblje odobrenja (datum početka i datum završetka)

59.

Broj iz registra RFMO-a (*1) (kada je poznat)

60.

Datum upisa u registar RFMO-a (*1) (kada je poznat)

61.

Najveći ukupni broj članova posade (*1):

62.

Od [ZEMLJA PARTNER]:

63.

Od AKP-a:

64.

Način čuvanja/obrade ulova na plovilu (*1): Svježa riba / Hlađenje / Zamrzavanje / Riblje brašno / Ulje / Filetiranje

65.

Popis pomoćnih plovila: naziv / IMO broj / CFR broj


IV.

ZAKUPLJIVANJE

66.

Plovilo koje djeluje u okviru dogovora o zakupljivanju (*1): Da / Ne

67.

Vrsta dogovora o zakupljivanju

68.

Trajanje zakupa (datum početka i datum završetka) (*1)

69.

Ribolovne mogućnosti (u tonama) dodijeljene plovilu koje je u zakupu (*1)

70.

Treća zemlja koja plovilu u zakupu dodjeljuje ribolovne mogućnosti (*1)

Prilozi (navesti dokumente): [Am. 74.]


(*1)  obavezna polja (za stavke 22. do 25. i 28. do 48. ne mogu se popuniti ako se informacija može automatski povući iz registra flote Unije zahvaljujući CFR ili IMO broju)

Prilog 2.

Popis informacija koje se trebaju dostaviti za pomoćno plovilo koje pomaže ribolovnom plovilu opisanom u Prilogu 1.

I.

SUBJEKT POMOĆNOG PLOVILA

1.

Naziv gospodarskog subjekta (*1)

2.

Adresa e-pošte (*1)

3.

Adresa

4.

Telefaks

5.

Porezni broj (SIRET, NIF…) (*1)

6.

Telefon

7.

Ime agenta (u skladu s odredbama protokola) (*1)

8.

Adresa e-pošte (*1)

9.

Adresa

10.

Telefaks

11.

Telefon

12.

Ime udruženja ili agenta koji predstavlja gospodarski subjekt (*1)

13.

Adresa e-pošte (*1)

14.

Adresa

15.

Telefaks

16.

Telefon

17.

Ime zapovjednika (imena zapovjednikâ) (*1)

18.

Adresa e-pošte (*1)

19.

Državljanstvo (*1)

20.

Telefaks

21.

Telefon


II.

IDENTIFIKACIJA POMOĆNOG PLOVILA, TEHNIČKE ZNAČAJKE I OPREMA

22.

Naziv plovila (*1)

23.

Država zastave (*1)

24.

Datum stjecanja sadašnje zastave (*1)

25.

Vanjske oznake (*1)

26.

IMO (UVI) broj (*1)

27.

Broj CFR (za plovila Unije, ako je poznat) (*1)

28.

Međunarodni radijski pozivni znak (IRCS) (*1)

29.

Pozivna frekvencija (*1)

30.

Broj satelitskog telefona

31.

MMSI (*1)

32.

Godina i mjesto izgradnje

33.

Prijašnja zastava i datum stjecanja (ako je primjenjivo) (*1)

34.

Građevinski materijal trupa broda: čelik / drvo / poliester / drugo

35.

Plutača VMS

36.

Model

37.

Serijski broj

38.

Verzija računalnog programa

39.

Satelitski operater

40.

Proizvođač VMS-a (ime)

41.

Ukupna duljina plovila

42.

Širina plovila

43.

Gaz

44.

Tonaža (BT)

45.

Snaga porivnog stroja (kW)

47.

Tip motora

48.

Oznaka

49.

Serijski broj motora


III.

INFORMACIJE O RIBOLOVNIM AKTIVNOSTIMA KOJE SE PODUPIRU

50.

FAO oznaka ribolovnih područja

51.

Ribolovni sektori – FAO

52.

FAO oznaka ciljanih vrsta

53.

Broj iz registra RFMO-a (*1)

54.

Datum upisa u registar RFMO-a

Prilozi (navesti dokumente): [Am. 75.]


(*1)  obavezna polja (za stavke 22. do 25. i 28. do 33. ne mogu se popuniti za pomoćno plovilo pod zastavom Unije ako se informacija može automatski povući iz registra flote Unije zahvaljujući CFR broju)

Prilog

Popis informacija koje se trebaju dostaviti radi izdavanj aribolovnog odobrenja .

I.

PODNOSITELJ ZAHTJEVA

1.

Identifikacijska oznaka plovila (CFR broj, IMO broj itd.)

2.

Naziv plovila

3.

Naziv gospodarskog subjekta  (*1)

4.

Adresa e-pošte  (*1)

5.

Adresa

6.

Telefaks

7.

Porezni broj (SIRET, NIF…)  (*1)

8.

Telefon

9.

Ime i prezime vlasnika

10.

Adresa e-pošte  (*1)

11.

Adresa

12.

Telefaks

13 .

Telefon

14.

Ime udruženja ili agenta koji predstavlja gospodarski subjekt  (*1)

15 .

Adresa e-pošte  (*1)

16.

Adresa

17 .

Telefaks

18 .

Telefon

19.

Ime zapovjednika (imena zapovjednikâ)  (*1)

20.

Adresa e-pošte  (*1)

21.

Državljanstvo  (*1)

22.

Telefaks

23.

Telefon


II.

KATEGORIJA RIBOLOVA ZA KOJU SE TRAŽI RIBOLOVNO ODOBRENJE

Vrsta odobrenja (sporazum o ribarstvu, izravno odobrenje, RFMO, otvoreno more, zakup, pomoćno plovilo)

24.

FAO oznaka vrste plovila  (*1)

25.

FAO oznaka vrste alata  (*1)

26.

FAO oznaka ribolovnih područja  (*1)

27.

FAO oznaka ciljanih vrsta ili ribolovna kategorija (SFPA)  (*1)

28.

Zatraženo razdoblje odobrenja (datum početka i datum završetka)

29.

Broj iz registra RFMO-a  (*1) (kada je poznat)

30.

Popis pomoćnih plovila: naziv / IMO broj / CFR broj


III.

ZAKUPLJIVANJE

31.

Plovilo koje djeluje u okviru dogovora o zakupljivanju:  (*1) Da / Ne

32.

Vrsta dogovora o zakupljivanju

33.

Trajanje zakupa (datum početka i datum završetka)  (*1)

34.

Ribolovne mogućnosti (u tonama) dodijeljene plovilu koje je u zakupu  (*1)

35.

Treća zemlja koja plovilu u zakupu dodjeljuje ribolovne mogućnosti  (*1)

[Am. 76.]


(*1)   obavezna polja (za stavke 22. do 25. i 28. do 48. ne popunjvaju se ako se informacija može automatski povući iz registra flote Unije zahvaljujući CFR broju)


18.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 252/338


P8_TA(2017)0016

Treće zemlje čiji državljani moraju imati vizu ili su izuzeti od tog zahtjeva (Gruzija) ***I

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 2. veljače 2017. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EZ) br. 539/2001 o popisu trećih zemalja čiji državljani moraju imati vizu pri prelasku vanjskih granica i zemalja čiji su državljani izuzeti od tog zahtjeva (Gruzija) (COM(2016)0142 – C8-0113/2016 – 2016/0075(COD))

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

(2018/C 252/33)

Europski parlament,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2016)0142),

uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 77. stavak 2. točku (a) Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C8-0113/2016),

uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Protokol br. 1 o ulozi nacionalnih parlamenata u Europskoj uniji,

uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 20. prosinca 2016. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove i mišljenje Odbora za pravna pitanja (A8-0260/2016),

1.

usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.

poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

3.

nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

P8_TC1-COD(2016)0075

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 2. veljače 2017. radi donošenja Uredbe (EU) 2017/… Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EZ) br. 539/2001 o popisu trećih zemalja čiji državljani moraju imati vizu pri prelasku vanjskih granica i onih čiji su državljani izuzeti od tog zahtjeva (Gruzija)

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) 2017/372.)


Utorak, 14. veljače 2017.

18.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 252/339


P8_TA(2017)0019

Sporazum o partnerstvu u održivom ribarstvu između EU-a i Cookovih otoka ***

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 14. veljače 2017. o nacrtu odluke Vijeća o sklapanju, u ime Europske unije, Sporazuma o partnerstvu u održivom ribarstvu između Europske unije i Vlade Cookovih Otoka te Protokola o provedbi uz navedeni sporazum (07592/2016 – C8-0431/2016 – 2016/0077(NLE))

(Suglasnost)

(2018/C 252/34)

Europski parlament,

uzimajući u obzir nacrt odluke Vijeća (07592/2016),

uzimajući u obzir nacrt Sporazuma o partnerstvu u održivom ribarstvu između Europske unije i Vlade Cookovih Otoka te Protokol o provedbi uz navedeni sporazum (07594/2016),

uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člankom 43. stavak 2. i člankom 218. stavkom 6. drugim podstavkom točkom (a) podtočkom v. i člankom 218. stavkom 7. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C8-0431/2016),

uzimajući u obzir svoju nezakonodavnu rezoluciju od 14. veljače 2017. (1) o nacrtu odluke Vijeća,

uzimajući u obzir članak 99. stavak 1. i stavak 4. te članak 108. stavak 7. Poslovnika,

uzimajući u obzir preporuku Odbora za ribarstvo i mišljenja Odbora za razvoj i Odbora za proračune (A8-0010/2017),

1.

daje suglasnost za sklapanje sporazuma;

2.

nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica i Cookovih Otoka.

(1)  Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0020.


18.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 252/340


P8_TA(2017)0023

Popis trećih zemalja i organizacija s kojima Europol sklapa sporazume *

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 14. veljače 2017. o nacrtu provedbene odluke Vijeća o izmjeni Odluke 2009/935/PUP u vezi s popisom trećih zemalja i organizacija s kojima Europol sklapa sporazume (15778/2016 – C8-0007/2017 – 2016/0823(CNS))

(Savjetovanje)

(2018/C 252/35)

Europski parlament,

uzimajući u obzir nacrt Vijeća (15778/2016),

uzimajući u obzir članak 39. stavak 1. Ugovora o Europskoj uniji, kako je izmijenjen Ugovorom iz Amsterdama, i članak 9. Protokola br. 36 o prijelaznim odredbama na temelju kojih se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C8-0007/2017),

uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2009/371/PUP od 6. travnja 2009. o osnivanju Europskog policijskog ureda (Europol) (1), a osobito njezin članak 26. stavak 1. točku (a), u skladu s kojim se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C8-0007/2017),

uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2009/934/PUP od 30. studenoga 2009. o donošenju provedbenih pravila kojima se uređuju odnosi Europola s partnerima, uključujući razmjenu osobnih podataka i klasificiranih informacija (2), a posebno njezine članke 5. i 6.,

uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2009/935/PUP od 30. studenoga 2009. o utvrđivanju popisa trećih država i organizacija s kojima Europol sklapa sporazume (3), kako je izmijenjena Odlukom Vijeća 2014/269/EU,

uzimajući u obzir Izjavu predsjednika Europskog vijeća, predsjednika Komisije i premijera Danske od 15. prosinca 2016., u kojoj se ističu operativne potrebe, ali i iznimna i privremena narav planiranog sporazuma između Europola i Danske,

uzimajući u obzir spomenutu izjavu, u kojoj se navodi da je planirani sporazum uvjetovan nastavkom danskog članstva u Uniji i u Schengenskom području, obvezom Danske da u svoje zakonodavstvo do 1. svibnja 2017. u potpunosti prenese Direktivu (EU) 2016/680 (4) o zaštiti podataka u policijskim postupcima, kao i danskim pristankom da prihvati nadležnost Suda Europske unije i nadležnost Europskog nadzornika za zaštitu podataka,

uzimajući u obzir Protokol br. 22 Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir ishod referenduma u Danskoj od 3. prosinca 2015. u vezi s Protokolom br. 22 Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir članak 78.c Poslovnika,

uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A8-0035/2017),

1.

prihvaća nacrt Vijeća;

2.

poziva Vijeće da ga obavijesti ako namjerava odstupiti od teksta koji je Parlament prihvatio;

3.

traži od Vijeća da se s njim ponovno savjetuje ako namjerava bitno izmijeniti tekst koji je Parlament prihvatio;

4.

poziva Vijeće da u okviru odredbi budućeg sporazuma između Europola i Danske predvidi datum isteka primjene i to pet godina nakon njegova stupanja na snagu kako bi se zajamčila njegova privremenost s obzirom na moguće punopravno članstvo ili sklapanje međunarodnog sporazuma u skladu s člankom 218. UFEU-a;

5.

nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i Europolu.

(1)  SL L 121, 15.5.2009., str. 37.

(2)  SL L 325, 11.12.2009., str. 6.

(3)  SL L 325, 11.12.2009., str. 12.

(4)  Direktiva (EU) 2016/680 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka od strane nadležnih tijela u svrhe sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenih sankcija i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Okvirne odluke Vijeća 2008/977/PUP (SL L 119, 4.5.2016., str. 89.).


18.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 252/342


P8_TA(2017)0024

Podvrgavanje nove psihoaktivne tvari metil 2-[[1-(cikloheksilmetil)-1H-indol-3karbonil]amino]-3,3-dimetilbutanoata (MDMB-CHMICA) kontrolnim mjerama *

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 14. veljače 2017. o nacrtu provedbene odluke Vijeća o podvrgavanju metil 2-[[1-(cikloheksilmetil)-1H-indol-3-karbonil]amino]-3,3-dimetilbutanoata (MDMB-CHMICA) kontrolnim mjerama (12356/2016 – C8-0405/2016 – 2016/0262(NLE))

(Savjetovanje)

(2018/C 252/36)

Europski parlament,

uzimajući u obzir nacrt Vijeća (12356/2016),

uzimajući u obzir članak 39. stavak 1. Ugovora o Europskoj uniji, izmijenjen Ugovorom iz Amsterdama, i članak 9. Protokola br. 36 o prijelaznim odredbama na temelju kojih se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C8-0405/2016),

uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2005/387/PUP od 10. svibnja 2005. o razmjeni informacija, procjeni rizika i kontroli novih psihoaktivnih tvari (1), a posebno njezin članak 8. stavak 3.,

uzimajući u obzir članak 78.c Poslovnika,

uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A8-0024/2017),

1.

prihvaća nacrt Vijeća;

2.

poziva Vijeće da ga obavijesti ako se namjerava udaljiti od teksta koji je Parlament prihvatio;

3.

traži od Vijeća da se s njim ponovno savjetuje ako namjerava bitno izmijeniti tekst koji je Parlament prihvatio;

4.

nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1)  SL L 127, 20.5.2005., str. 32.


18.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 252/343


P8_TA(2017)0025

Mobilizacija Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji: zahtjev EGF/2016/005 NL/Drenthe Overijssel Retail

Rezolucija Europskog parlamenta od 14. veljače 2017. o prijedlogu odluke Europskog parlamenta i Vijeća o mobilizaciji Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji (zahtjev iz Nizozemske – EGF//2016/005 NL/Drenthe Overijssel Retail) (COM(2016)0742 – C8-0018/2017 – 2017/2014(BUD))

(2018/C 252/37)

Europski parlament,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2016)0742 – C8-0018/2017),

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1309/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom fondu za prilagodbu globalizaciji (2014. – 2020.) i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1927/2006. (1) (Uredba o EGF-u),

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. – 2020. (2), a posebno njezin članak 12.,

uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju (3) (Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013.), a posebno njegovu točku 13.,

uzimajući u obzir postupak trijaloga predviđen točkom 13. Međuinstitucionalnog sporazuma od 2. prosinca 2013.,

uzimajući u obzir pismo Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja,

uzimajući u obzir pismo Odbora za regionalni razvoj,

uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračune (A8-0036/2017),

A.

budući da je Unija uspostavila zakonodavne i proračunske instrumente kako bi pružila dodatnu potporu radnicima koji su pogođeni posljedicama velikih strukturnih promjena u tokovima svjetske trgovine i svjetske financijske i gospodarske krize te kako bi im pomogla da se ponovno uključe na tržište rada;

B.

budući da bi financijska pomoć Unije radnicima koji su proglašeni viškom trebala biti dinamična i dostupna što je brže i učinkovitije moguće, u skladu sa Zajedničkom izjavom Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije usvojenom tijekom sastanka mirenja 17. srpnja 2008. te uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013. u pogledu donošenja odluka o mobilizaciji Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji (EGF);

C.

budući da je donošenje Uredbe o EGF-u odraz sporazuma između Parlamenta i Vijeća o ponovnom uvođenju kriterija za mobilizaciju fonda u slučaju krize, o utvrđivanju financijskog doprinosa Unije na 60 % ukupnog procijenjenog troška predloženih mjera, o povećanju učinkovitosti pri obradi zahtjeva za mobilizaciju EGF-a u Komisiji, Parlamentu i Vijeću skraćivanjem vremena za procjenu i odobrenje, o proširenju popisa prihvatljivih djelovanja i korisnika uvrštenjem samozaposlenih osoba i mladih te o financiranju poticaja za osnivanje vlastitih poduzeća;

D.

budući da je Nizozemska podnijela zahtjev EGF/2016/005 NL/Drenthe Overijssel Retail za financijski doprinos iz EGF-a nakon otpuštanja u ekonomskom sektoru svrstanom u odjeljak 47 NACE-a Rev. 2 (Trgovina na malo, osim trgovine motornim vozilima i motociklima), većinom u regijama razine NUTS 2 Drenthe (NL13) i Overijssel (NL21), te s obzirom da se predviđa da će mjerama biti obuhvaćeno 800 od 1 096 otpuštenih radnika koji ispunjavaju uvjete za doprinos iz EGF-a;

E.

budući da je zahtjev podnesen na temelju intervencijskih kriterija iz članka 4. stavka 1. točke (b) Uredbe o EGF-u, kojima se propisuje da je najmanje 500 radnika proglašeno viškom u referentnom razdoblju od devet mjeseci u poduzeću koje djeluje u istom ekonomskom sektoru definiranom na razini NACE-ovih Rev. 2 odjeljaka djelatnosti i smještenima u dvjema susjednim regijama razine NUTS 2 u državi članici;

F.

budući da su zabilježene znatne promjene u ponašanju potrošača, primjerice smanjenje prodaje proizvoda srednje cjenovne kategorije i sve veća popularnost internetske kupovine; budući da su razvoj novih trgovačkih centara u mnogim nizozemskim gradovima izvan gradskih središta te smanjeno povjerenje potrošača (4) u gospodarstvo također negativno utjecali na položaj konvencionalnog sektora trgovine na malo;

G.

budući da Nizozemska tvrdi da je nizozemski financijski sektoria kao dionik na svjetskom tržištu vezan međunarodnim pravilima uključujući pravila za financijske pričuve te da, zbog ispunjenja novih međunarodnih standarda, banke imaju manje sredstava za financiranje gospodarstva nego prije;

H.

budući da je između 1. kolovoza 2015. i 1. svibnja 2016. došlo do 1 096 otpuštanja u sektoru trgovine na malo u regijama Drenthe i Overijssel u Nizozemskoj;

I.

budući da, unatoč tome što je sektor maloprodajnih i veleprodajnih usluga zaslužan za 11 % BDP-a Unije i 15 % ukupnog broja radnih mjesta u Uniji, taj sektor još uvijek osjeća posljedice krize;

1.

slaže se s Komisijom da su uvjeti iz članka 4. stavka 1. točke (b) Uredbe o EGF-u ispunjeni i da Nizozemska stoga u skladu s tom Uredbom ima pravo na financijski doprinos u visini od 1 818 750 EUR, što iznosi 60 % ukupnog troška od 3 031 250 EUR;

2.

napominje da je Nizozemska 12. srpnja 2016. podnijela zahtjev za financijski doprinos iz EGF-a te da je Komisija 29. studenoga 2016. završila s ocjenjivanjem tog zahtjeva i o njemu obavijestila Parlament 23. siječnja 2017.;

3.

primjećuje da je sektor trgovine na malo, osim trgovine motornim vozilima i motociklima, dosad bio predmetom još šest drugih zahtjeva za doprinos iz EGF-a, koji su svi povezani sa svjetskom financijskom i gospodarskom krizom (5);

4.

prima na znanje da je zbog slabijeg financijskog položaja većih robnih kuća postalo nemoguće ulagati u druge oblike trgovina kako bi se postigle nužne promjene i povratila konkurentnost;

5.

ističe da se u Nizozemskoj tržište rada polako oporavlja od krize i da su posljedice još vidljive u pojedinim sektorima, te da su neki sektori poput trgovine na malo tek nedavno počeli zaista osjećati posljedice financijske i gospodarske krize;

6.

primjećuje da su u nizozemskom sektoru trgovine na malo posljednjih mjeseci zabilježena mnoga otpuštanja te da su glavne robne kuće u tom sektoru u stečaju, što je uzrok ukupnog broja od 27 052 (6) otpuštanja u razdoblju 2011. – 2015.; sa žaljenjem napominje da je količina prodane robe u sektoru trgovine na malo pratila taj trend te pala s - 2 % (2011.) na - 4 % (2013.). te da je kupnja još 2,7 % ispod razine iz 2008. (7);

7.

naglašava da je sektor trgovine na malo zaslužan za znatan udio radnih mjesta (17 – 19 %) u regijama druge razine NUTS-a, Drenthe i Overijssel;; prima na znanje da je 5 200 trgovina na malo proglasilo stečaj od početka krize te da su najveće robne kuće tek nedavno počele osjećati posljedice; žali što je to doprinijelo tome da se između siječnja 2015. i ožujka 2016. broj korisnika naknada za nezaposlene poveća za 3 461 u sektoru trgovine na malo tih regija (8);

8.

žali zbog toga što su najviše pogođeni mladi radnici s obzirom na to da je 67,1 % ciljanih korisnika mlađe od 30 godina;

9.

ističe da ciljani korisnici provedu dugo razdoblje ne radeći niti se obrazujući ili osposobljavajući, kao i da protekne mnogo vremena, duže od jedne godine, između datuma posljednjeg otpuštanja (1. svibnja 2016.) i trenutka u kojemu država članica koja je podnijela zahtjev počne primati potporu iz EGF-a;

10.

prima na znanje da je Nizozemska navela da je zahtjev, a osobito usklađeni paket usluga prilagođenih potrebama, izrađen u dogovoru s dionicima, socijalnim partnerima te predstavnicima sektora trgovine na malo i predmetnih regija;

11.

napominje da u zahtjevu nisu sadržane naknade i poticaji iz članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe o EGF-u; pozdravlja odluku da se troškovi tehničke pomoći ograniče na 4 % ukupnih troškova, što znači da se preostalih 96 % može iskoristiti za paket usluga prilagođenih potrebama;

12.

poziva Komisiju da prouči nove načine za smanjenje kašnjenja u pružanju potpore EGF-a uz pomoć smanjenja birokracije pri postupku podnošenja zahtjeva;

13.

napominje da usluge prilagođene potrebama otpuštenih radnika koje su sufinancirane iz EGF-a sadrže ocjenu sposobnosti, potencijala i izgleda za zapošljavanje sudionika; pomoć pri traženju posla i upravljanje predmetom; fleksibilnu „burzu mobilnosti” za tražitelje posla i poslodavce s privremenim zaposlenjem; pomoć pri traženju zamjenskog posla; osposobljavanje i prekvalifikaciju, uključujući osposobljavanje, podučavanje i bespovratna sredstva radi poticanja poduzetništva;

14.

podsjeća na to da bi se u skladu s člankom 7. Uredbe o EGF-u pri osmišljavanju usklađenog paketa usluga prilagođenih potrebama financiranom iz EGF-a trebali predvidjeti budući izgledi na tržištu rada i tražene vještine te da bi taj paket trebao biti usklađen s prelaskom na održivo gospodarstvo u kojemu se na učinkovit način gospodari resursima;

15.

napominje da su nizozemske vlasti pružile jamstva da se za predložene mjere neće primati financijska potpora iz drugih fondova ili financijskih instrumenata Unije, da će svaki oblik dvostrukog financiranja biti spriječen, da će te mjere biti komplementarne s mjerama koje se financiraju iz strukturnih fondova te da će se poštovati zahtjevi sadržani u nacionalnom zakonodavstvu i zakonodavstvu Unije u vezi s kolektivnim otpuštanjima;

16.

podsjeća na važnost povećanja mogućnosti zapošljavanja svih radnika prilagođenim programima osposobljavanja i priznavanjem vještina i sposobnosti koje je radnik usvojio tijekom profesionalne karijere; očekuje da se osposobljavanje ponuđeno u usklađenom paketu prilagodi ne samo potrebama otpuštenih radnika nego i stvarnom poslovnom okruženju;

17.

ponavlja da doprinosi iz EGF-a ne smiju zamijeniti ni aktivnosti za koje su prema nacionalnom pravu ili kolektivnim ugovorima nadležna poduzeća ni mjere za restrukturiranje poduzeća ili sektora;

18.

traži od Komisije da javnosti omogući pristup dokumentima povezanima s predmetima EGF-a;

19.

odobrava Odluku priloženu ovoj Rezoluciji;

20.

nalaže svojem predsjedniku da potpiše ovu Odluku zajedno s predsjednikom Vijeća te da je da na objavu u Službenom listu Europske unije;

21.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju, zajedno s njezinim Prilogom, proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1)  SL L 347, 20.12.2013., str. 855.

(2)  SL L 347, 20.12.2013., str. 884.

(3)  SL C 373, 20.12.2013., str. 1.

(4)  https://www.cbs.nl/nl-nl/nieuws/2016/11/consumentenvertrouwen-daalt-opnieuw

(5)  EGF/2010/010 CZ/Unilever, COM(2011)0061; EGF/2010/016 ES/Aragón retail, COM(2010)0615; EGF/2011/004 EL/ALDI Hellas, COM(2011)0580; EGF/2014/009_EL/Sprider stores, COM(2014)0620; EGF/2014/013_EL/Odyssefs Fokas, COM(2014)0702; EGF/2015/011_GR/Supermarket Larissa, COM(2016)0210.

(6)  http://www.consultancy.nl/nieuws/11992/de-25-grootste-faillissementen-van-retailketens-en-winkels

(7)  Fokus na potrošnji, ekonomska agencija ABN-AMRO, Mathijs Deguelle i Nico Klene. Kretanje obujma u sektoru trgovine na malo 24. siječnja 2014. Prognoze za sektor trgovine na malo, ekonomska agencija ABN-AMRO, Sonny Duijn, prvi odlomak. 22. siječnja 2016.

(8)  Podaci UWV-a, travanj 2016.


PRILOG

ODLUKA EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

o mobilizaciji Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji na temelju zahtjeva Nizozemske – EGF/2016/005 NL/Drenthe Overijssel Retail

(Tekst ovog priloga nije naveden ovdje budući da odgovara konačnom aktu, Odluci (EU) 2017/559.)


Srijeda, 15. veljače 2017.

18.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 252/348


P8_TA(2017)0030

Sveobuhvatni gospodarski i trgovinski sporazum između EU-a i Kanade ***

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. veljače 2017. o nacrtu odluke Vijeća o sklapanju Sveobuhvatnoga gospodarskog i trgovinskog sporazuma (CETA) između Kanade, s jedne strane, i Europske unije i njezinih država članica, s druge strane (10975/2016 – C8-0438/2016 – 2016/0205(NLE))

(Suglasnost)

(2018/C 252/38)

Europski parlament,

uzimajući u obzir nacrt odluke Vijeća (10975/2016),

uzimajući u obzir nacrt Sveobuhvatnoga gospodarskog i trgovinskog sporazuma (CETA) između Kanade, s jedne strane, i Europske unije i njezinih država članica, s druge strane (10973/2016),

uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člankom 43. stavkom 2., člankom 91., člankom 100. stavkom 2., člankom 153. stavkom 2., člankom 192. stavkom 1., člankom 207. stavkom 4. prvim podstavkom, člankom 218. stavkom 6. drugim podstavkom točkama (a) i (v) i člankom 218. stavkom 7. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C8-0438/2016),

uzimajući u obzir članak 99. stavak 1. i stavak 4. te članak 108. stavak 7. Poslovnika,

uzimajući u obzir preporuku Odbora za međunarodnu trgovinu i mišljenja Odbora za vanjske poslove, Odbora za razvoj, Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja te Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane (A8-0009/2017),

1.

daje suglasnost za sklapanje sporazuma;

2.

nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica i Kanade.

18.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 252/349


P8_TA(2017)0031

Sporazum o strateškom partnerstvu između EU-a i Kanade ***

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. veljače 2017. o nacrtu odluke Vijeća o sklapanju, u ime Unije, Sporazuma o strateškom partnerstvu između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Kanade, s druge strane (14765/2016 – C8-0508/2016 – 2016/0373(NLE))

(Suglasnost)

(2018/C 252/39)

Europski parlament,

uzimajući u obzir nacrt odluke Vijeća (14765/2016),

uzimajući u obzir nacrt Sporazuma o strateškom partnerstvu između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Kanade, s druge strane (5368/2016),

uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člankom 31. stavkom 1. i člankom 37. Ugovora o Europskoj uniji te u skladu s člankom 212. stavkom 1. i člankom 218. stavkom 6., drugim podstavkom točkom (a) i člankom 218. stavkom 8. drugim podstavkom Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C8-0508/2016),

uzimajući u obzir članak 99. stavak 1. i stavak 4. te članak 108. stavak 7. Poslovnika,

uzimajući u obzir preporuku Odbora za vanjske poslove (A8-0028/2017),

1.

daje suglasnost za sklapanje sporazuma;

2.

nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica i Kanade.

18.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 252/350


P8_TA(2017)0032

Okvirni sporazum o partnerstvu i suradnji između EU-a i Mongolije ***

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. veljače 2017. o nacrtu odluke Vijeća o sklapanju Okvirnog sporazuma o partnerstvu i suradnji između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Mongolije, s druge strane (08919/2016 – C8-0218/2016 – 2015/0114(NLE))

(Suglasnost)

(2018/C 252/40)

Europski parlament,

uzimajući u obzir nacrt odluke Vijeća (08919/2016),

uzimajući u obzir nacrt Okvirnog sporazuma o partnerstvu i suradnji između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Mongolije, s druge strane (07902/1/2011),

uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člancima 207. i 209. i člankom 218. stavkom 6. drugim podstavkom točkom (a) Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C8-0218/2016),

uzimajući u obzir svoju nezakonodavnu rezoluciju od 15. veljače 2017. (1) o nacrtu odluke,

uzimajući u obzir članak 99. stavke 1. i 4. te članak 108. stavak 7. Poslovnika,

uzimajući u obzir preporuku Odbora za vanjske poslove (A8-0382/2016),

1.

daje suglasnost za sklapanje sporazuma;

2.

nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica i Mongolije.

(1)  Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0033.


18.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 252/351


P8_TA(2017)0034

Sporazum o trgovini civilnim zrakoplovima (prilog o opsegu proizvoda) ***

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. veljače 2017. o nacrtu odluke Vijeća o sklapanju, u ime Europske unije, Protokola (2015.) o izmjeni Priloga Sporazumu o trgovini civilnim zrakoplovima (11018/2016 – C8-0391/2016 – 2016/0202(NLE))

(Suglasnost)

(2018/C 252/41)

Europski parlament,

uzimajući u obzir nacrt odluke Vijeća (11018/2016),

uzimajući u obzir Protokol (2015.) o izmjeni Priloga Sporazumu o trgovini civilnim zrakoplovima (11019/2016),

uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člankom 207. stavkom 4. i člankom 218. stavkom 6. drugim podstavkom točkom (a) Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C8-0391/2016),

uzimajući u obzir članak 99. stavke 1. i 4. te članak 108. stavak 7. Poslovnika,

uzimajući u obzir preporuku Odbora za međunarodnu trgovinu (A8-0007/2017),

1.

daje suglasnost za sklapanje protokola;

2.

nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

18.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 252/352


P8_TA(2017)0035

Troškovno učinkovito smanjenje emisija i ulaganja za niske emisije ugljika ***I

Amandmani koje je usvojio Europski parlament 15. veljače 2017. o prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2003/87/EZ radi poboljšanja troškovno učinkovitih smanjenja emisija i ulaganja za niske emisije ugljika (COM(2015)0337 – C8-0190/2015 – 2015/0148(COD)) (1)

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

(2018/C 252/42)

Amandman 1

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 1.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(1)

Direktivom 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (15) uspostavljen je sustav trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Unije radi promicanja smanjenja emisija stakleničkih plinova na troškovno i gospodarski učinkovit način.

(1)

Direktivom 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (15) uspostavljen je sustav trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Unije radi promicanja smanjenja emisija stakleničkih plinova na troškovno i gospodarski učinkovit način , kao i radi održivog jačanja industrije Unije u pogledu otpornosti na rizik od istjecanja ugljika i odljeva ulaganja .

Amandman 2

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 2.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(2)

Europsko vijeće obvezalo se u listopadu 2014. smanjiti ukupne emisije stakleničkih plinova Unije do 2030. za najmanje 40 % u odnosu na razinu iz 1990. Svi bi sektori gospodarstva trebali doprinijeti postizanju tog smanjenja emisija, a taj će se cilj troškovno najučinkovitije ostvariti u okviru sustava trgovanja emisijama Unije (sustav EU-a za trgovanje emisijskim jedinicama) kojim će se emisije do 2030. smanjiti za 43 % u odnosu na razinu iz 2005. To je potvrđeno u predviđenoj i na nacionalnoj razini utvrđenoj obvezi smanjenja za Uniju i njezine države članice dostavljenoj Tajništvu Okvirne konvencije UN-a o klimatskim promjenama 6. ožujka 2015. (16)

(2)

Europsko vijeće obvezalo se u listopadu 2014. smanjiti ukupne emisije stakleničkih plinova Unije do 2030. za najmanje 40 % u odnosu na razinu iz 1990. Svi bi sektori gospodarstva trebali doprinijeti postizanju tog smanjenja emisija, a taj se cilj treba troškovno najučinkovitije ostvariti u okviru sustava trgovanja emisijama Unije (sustav EU-a za trgovanje emisijskim jedinicama) kojim će se emisije do 2030. smanjiti za 43 % u odnosu na razinu iz 2005. To je potvrđeno u predviđenoj i na nacionalnoj razini utvrđenoj obvezi smanjenja za Uniju i njezine države članice dostavljenoj Tajništvu Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama 6. ožujka 2015. Napori oko smanjenja emisija trebali bi se podijeliti pošteno među sektorima koji su obuhvaćeni sustavom EU-a za trgovanje emisijskim jedinicama.

Amandman 3

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 2.a (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

(2.a)

Kako bi se ispunila preuzeta obveza da svi gospodarski sektori doprinose ispunjavanju cilja radi smanjenja ukupne emisije stakleničkih plinova Unije za barem 40 % ispod razine iz 1990. do 2030., važno je da se sustav EU-a za trgovanje emisijskim jedinicama, iako predstavlja glavni alat za postizanje dugoročnih ciljeva EU-a u području klime i energije, nadopuni ekvivalentnim dodatnim mjerama u drugim pravnim aktima i instrumentima koji se odnose na emisije stakleničkih plinova iz sektora koji nisu obuhvaćeni sustavom EU-a za trgovanje emisijskim jedinicama.

Amandman 4

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 2.b (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

(2.b)

U okviru sporazuma usvojenog u Parizu na 21. Konferenciji stranaka Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime od 12. prosinca 2015. (Pariški sporazum), države trebaju provesti politike kako bi ostvarile više od 180 predloženih i na nacionalnoj razini određenih doprinosa (INDC-ovi) koji su odgovorni za oko 98 % svjetske emisije stakleničkih plinova. Pariškim sporazumom želi se ograničiti porast prosječne globalne temperature na razini koja je znatno niža od 2 oC iznad predindustrijskih razina i nastaviti s naporima da se taj porast ograniči na 1,5  oC iznad predindustrijskih razina. Očekuje se da će mnogima od tih politika biti obuhvaćeno određivanje cijene ugljika ili slične mjere te bi se stoga u ovoj Direktivi trebala utvrditi klauzula o reviziji kako bi se Komisiji dozvolilo da, ako to bude prikladno, predloži strože uvjete smanjenja emisija nakon prvog pregleda stanja 2023. u okviru Pariškog sporazuma, prilagodbu odredbi za istjecanje ugljika u prijelaznom razdoblju koja bi odražavala razvoj mehanizama određivanja cijene ugljika izvan Unije te dodatne mjere politike za jačanje obveza Unije i njezinih država članica u pogledu smanjenja razine stakleničkih plinova. Klauzulom o reviziji također bi se trebalo osigurati usvajanje komunikacije u roku od šest mjeseci od održavanja pospješujućeg dijaloga u sklopu Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime, a u kojoj se ocjenjuje usklađenost zakonodavstva Unije o klimatskim promjenama s ciljevima preuzetima u okviru Pariškog sporazuma.

Amandman 5

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 2.c (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

(2.c)

U skladu s Pariškim sporazumom i u skladu s obvezama koje su suzakonodavci naveli u Direktivi 2009/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća  (1a) i Odluci br. 406/2009/EZ Europskog parlamenta i Vijeća  (1b) , svi gospodarski sektori trebaju doprinositi ostvarivanju smanjenja emisija ugljikova dioksida (CO2). Kako bi se to postiglo, u okviru Međunarodne pomorske organizacije ulažu se napori za ograničavanje emisija iz međunarodnog pomorskog prometa te je takve napore potrebno poticati kako bi se uspostavio jasan akcijski plan Međunarodne pomorske organizacije za mjere u području klime radi smanjenja emisija CO2 iz pomorskog prometa na globalnoj razini. Postavljanje jasnih ciljeva za smanjenje emisija iz međunarodnog pomorskog prometa u okviru Međunarodne pomorske organizacije sada je hitno pitanje i preduvjet kako bi se Unija suzdržala od daljnjeg djelovanja prema uključivanju pomorskog sektora u sustav EU-a za trgovanje emisijskim jedinicama. Međutim, ako se do kraja 2021. ne postigne dogovor u tom smislu, taj sektor bi trebalo uključiti u sustav EU-a za trgovanje emisijskim jedinicama te bi trebalo uspostaviti fond za doprinose brodara i zajedničko postizanje ciljeva u pogledu emisija CO2 koje su već obuhvaćene sustavom Unije za praćenje, izvještavanje i provjeravanje (MRV) utvrđenim u Uredbi (EU) 2015/757 Europskog parlamenta i Vijeća  (1c) (emisije koje nastaju u lukama Unije i tijekom plovidba u takve luke ili iz njih). Udio prihoda ostvarenog prodajom emisijskih jedinica na dražbi u okviru pomorskog sektora trebao bi se koristiti za poboljšanje energetske učinkovitosti i podupiranje ulaganja u inovativne tehnologije za smanjenje emisija CO2 u pomorskom sektoru, uključujući pomorski promet na kraćim relacijama i luke.

Amandman 143

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 3.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(3)

Europsko vijeće potvrdilo je da će djelotvoran reformirani sustav EU-a za trgovanje emisijskim jedinicama s instrumentom za stabilizaciju tržišta biti glavni europski instrument za postizanje tog cilja, uz godišnji faktor smanjenja od 2,2  % od 2021. nadalje i besplatnu dodjelu koja neće biti obustavljena nego će se postojeće mjere nastaviti primjenjivati nakon 2020. radi sprečavanja rizika od istjecanja ugljika zbog klimatske politike dok se ne poduzimaju usporedivi napori u drugim velikim gospodarstvima , bez smanjivanja udjela emisijskih jedinica koje će biti prodane na dražbi . Udio koji će biti prodan na dražbi trebao bi u zakonodavstvu biti izražen kao određeni postotak kako bi se povećala sigurnost planiranja u pogledu odluka o ulaganju, povećala transparentnost i učinilo cjelokupni sustav jednostavnijim i razumljivijim.

(3)

Djelotvoran reformirani sustav EU-a za trgovanje emisijskim jedinicama s  poboljšanim instrumentom za stabilizaciju tržišta bit će glavni europski instrumenti za postizanje tog cilja, uz godišnji faktor smanjenja od 2,2  % od 2021. nadalje i besplatnu dodjelu koja neće biti obustavljena nego će se mjere nastaviti primjenjivati nakon 2020. radi sprečavanja rizika od istjecanja ugljika zbog klimatske politike dok se ne poduzimaju usporedivi napori u drugim velikim gospodarstvima. Udio koji će biti prodan na dražbi trebao bi u zakonodavstvu biti izražen kao određeni postotak koji bi se trebao smanjiti nakon primjene međusektorskog korektivnog faktora kako bi se povećala sigurnost planiranja u pogledu odluka o ulaganju, povećala transparentnost i učinilo cjelokupni sustav jednostavnijim i razumljivijim te zaštitili oni sektori kojima prijeti najveća opasnost od istjecanja ugljikova dioksida zbog primjene međusektorskog korektivnog faktora. Te odredbe trebalo bi kontinuirano revidirati u skladu s Pariškim sporazumom i po potrebi prilagoditi kako bi se ispunile klimatske obveze Unije koje proizlaze iz Sporazuma.

Amandman 7

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 3.a (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

(3.a)

Najmanje razvijene zemlje posebno su osjetljive na utjecaj klimatskih promjena, a odgovorne su samo za vrlo male razine emisija stakleničkih plinova. Stoga bi posebnu važnost trebalo dati potrebama najmanje razvijenih zemalja upotrebom emisijskih jedinica u okviru sustava EU-a za trgovanje emisijskim jedinicama za financiranje djelovanja u području klime, posebice za prilagodbu na utjecaj klimatskih promjena preko Zelenog klimatskog fonda Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama.

Amandman 8

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 4.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(4)

Ključni je prioritet Unije stvaranje otporne energetske unije da bi svojim građanima osigurala sigurnu, održivu, konkurentnu i povoljnu energiju. Za postizanje tog cilja potreban je nastavak ambiciozne klimatske politike u kojoj je sustav EU-a za trgovanje emisijskim jedinicama osnova europske klimatske politike te napredak u drugim aspektima energetske unije (17). Provedbom ambicije određene u okviru politike za 2030. doprinosi se ostvarivanju smislene cijene ugljika i daljnjem poticanju troškovno učinkovitog smanjenja emisija stakleničkih plinova.

(4)

Ključni je prioritet Unije stvaranje otporne energetske unije da bi svojim građanima i industriji osigurala sigurnu, održivu, konkurentnu i povoljnu energiju. Za postizanje tog cilja potreban je nastavak ambiciozne klimatske politike u kojoj je sustav EU-a za trgovanje emisijskim jedinicama osnova Unijine klimatske politike te napredak u drugim aspektima energetske unije (17). Potrebno je uzeti u obzir međudjelovanje sustava EU-a za trgovanje emisijskim jedinicama s drugim Unijinim i nacionalnim klimatskim i energetskim politikama koje imaju utjecaj na potražnju za emisijskim jedinicama u sustavu EU-a za trgovanje emisijskim jedinicama. Provedbom ambicije određene u okviru politike za 2030. i adekvatnim djelovanjem u pogledu napretka u drugim aspektima energetske unije doprinosi se ostvarivanju smislene cijene ugljika i daljnjem poticanju troškovno učinkovitog smanjenja emisija stakleničkih plinova.

Amandman 9

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 4.a (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

(4.a)

Povećanje ambicija u području energetske učinkovitosti u odnosu na cilj od 27 % koji je usvojilo Vijeće trebalo bi rezultirati većim brojem besplatnih emisijskih jedinica za industrije koje su izložene riziku od istjecanja ugljika.

Amandman 10

Prijedlog direktive

Recital 5

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(5)

Člankom 191. stavkom 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije zahtijeva se da se politika Unije temelji na načelu da onečišćivač plaća te se na temelju toga Direktivom 2003/87/EZ predviđa postupni prijelaz na prodaju svih jedinica na dražbi. Izbjegavanje istjecanja ugljika obrazloženje je za odgodu potpunog prijelaza , a ciljana besplatna dodjela emisijskih jedinica industriji opravdana je kako bi se uvažili stvarni rizici od povećanja emisije stakleničkih plinova u trećim zemljama gdje industrija ne podliježe ograničenjima emisije ugljika sve dok usporedive mjere klimatske politike nisu poduzete u drugim velikim gospodarstvima.

(5)

Člankom 191. stavkom 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije zahtijeva se da se politika Unije temelji na načelu da onečišćivač plaća te se na temelju toga Direktivom 2003/87/EZ predviđa postupni prijelaz na prodaju svih jedinica na dražbi. Izbjegavanje istjecanja ugljika obrazloženje je za privremenu odgodu potpune prodaje svih jedinica na dražbi , a ciljana besplatna dodjela emisijskih jedinica industriji opravdana je iznimka od načela prema kojemu onečišćivač plaća, ali samo pod uvjetom da ne dođe do prekomjerne dodjele, kako bi se uvažili stvarni rizici od povećanja emisije stakleničkih plinova u trećim zemljama gdje industrija ne podliježe ograničenjima emisije ugljika sve dok usporedive mjere klimatske politike nisu poduzete u drugim velikim gospodarstvima. U tu svrhu, dodjela besplatnih emisijskih jedinica trebala bi biti dinamičnija u skladu s pragovima koji su određeni u ovoj Direktivi.

Amandman 11

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 6.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(6)

Dražbe emisijskih jedinica ostaju opće pravilo, a besplatna dodjela iznimka. Stoga , što je potvrdilo i Europsko vijeće, udio emisijskih jedinica koje će biti ponuđene na dražbi, koji je u razdoblju od 2013 . do 2020 . bio 57 %, ne bi trebalo smanjivati . Procjena učinka koju je izradila Komisija (18) sadržava pojedinosti o udjelu za ponudu na dražbi te se u njoj navodi da taj udio od 57 % čine emisijske jedinice koje se prodaju na dražbi u ime država članica, uključujući i jedinice izdvojene za nove sudionike koje nisu dodijeljene , jedinice za modernizaciju proizvodnje električne energije u  nekim državama članicama i jedinice koje će se na dražbi prodavati kasnije jer su izdvojene u rezervu za stabilnost tržišta uspostavljenu Odlukom (EU) 2015/… Europskog parlamenta i Vijeća (19).

(6)

Dražbe emisijskih jedinica ostaju opće pravilo, a besplatna dodjela iznimka. Stoga bi udio emisijskih jedinica koje će biti ponuđene na dražbi, koji je u razdoblju od 2021 . do 2030 . trebao biti 57 %, trebalo smanjiti nakon primjene međusektorskog korekcijskog faktora kako bi se zaštitilo sektore koji su najizloženiji riziku istjecanja ugljika . Procjena učinka koju je izradila Komisija sadržava pojedinosti o udjelu za ponudu na dražbi te se u njoj navodi da taj udio od 57 % čine emisijske jedinice koje se prodaju na dražbi u ime država članica, uključujući i jedinice izdvojene za nove sudionike koje nisu dodijeljene, jedinice za modernizaciju proizvodnje električne energije u nekim državama članicama , i jedinice koje će se na dražbi prodavati kasnije jer su izdvojene u rezervu za stabilnost tržišta uspostavljenu Odlukom (EU) 2015/ 1814 Europskog parlamenta i Vijeća (19). Trebalo bi uspostaviti Fond za pravičan prijelaz kako bi se pružila potpora regijama koje imaju najviši udio radnika u sektorima koji ovise o ugljiku i BNP po stanovniku daleko ispod prosjeka Unije.

Amandman 12

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 7.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(7)

Kako bi se očuvala dobrobit za okoliš stvorena smanjenjem emisija u Uniji, dok se mjerama koje su poduzele druge zemlje na sličan način ne potiče industriju da smanji emisije, treba nastaviti s besplatnom dodjelom postrojenjima u sektorima i podsektorima koji su izloženi stvarnom riziku od istjecanja ugljika. Iskustvom stečenim tijekom rada sustava EU-a za trgovanje emisijskim jedinicama potvrđeno je da su sektori i podsektori izloženi različitim razinama rizika od istjecanja ugljika, i da je besplatnom dodjelom spriječeno istjecanje ugljika. Dok se može smatrati da su neki sektori i podsektori izloženi većem riziku od istjecanja ugljika, drugi sektori mogu prenijeti znatan dio troškova za emisijske jedinice za pokrivanje svojih emisija u cijene svojih proizvoda bez gubitka tržišnog udjela i snose samo preostali dio troškova, tako da je rizik od istjecanja ugljika u njihovom slučaju malen. Komisija treba odrediti i razlikovati relevantne sektore na temelju njihovih intenziteta trgovine i emisija radi boljeg utvrđivanja sektora izloženih stvarnom riziku od istjecanja ugljika. Ako se prekorači prag određen uzimajući u obzir odgovarajuću mogućnost sektora i podsektora da prenesu troškove u cijene svojih proizvoda, za taj se sektor ili podsektor smatra da je izložen riziku od istjecanja ugljika. Za ostale treba smatrati da su u manjoj mjeri ili nimalo izloženi riziku od istjecanja ugljika. Uzimanjem u obzir mogućnosti sektora i podsektora izvan proizvodnje električne energije da prenesu troškove u cijene proizvoda trebalo bi se smanjiti i neočekivanu dobit.

(7)

Kako bi se očuvala dobrobit za okoliš stvorena smanjenjem emisija u Uniji, dok se mjerama koje su poduzele druge zemlje na sličan način ne potiče industriju da smanji emisije, treba privremeno nastaviti s besplatnom dodjelom postrojenjima u sektorima i podsektorima koji su izloženi stvarnom riziku od istjecanja ugljika. Iskustvom stečenim tijekom rada sustava EU-a za trgovanje emisijskim jedinicama potvrđeno je da su sektori i podsektori izloženi različitim razinama rizika od istjecanja ugljika, i da je besplatnom dodjelom spriječeno istjecanje ugljika. Dok se može smatrati da su neki sektori i podsektori izloženi većem riziku od istjecanja ugljika, drugi sektori mogu prenijeti znatan dio troškova za emisijske jedinice za pokrivanje svojih emisija u cijene svojih proizvoda bez gubitka tržišnog udjela i snose samo preostali dio troškova, tako da je rizik od istjecanja ugljika u njihovom slučaju malen. Komisija treba odrediti i razlikovati relevantne sektore na temelju njihovih intenziteta trgovine i emisija radi boljeg utvrđivanja sektora izloženih stvarnom riziku od istjecanja ugljika. Ako se prekorači prag određen uzimajući u obzir odgovarajuću mogućnost sektora i podsektora da prenesu troškove u cijene svojih proizvoda, za taj se sektor ili podsektor smatra da je izložen riziku od istjecanja ugljika. Za ostale treba smatrati da su u manjoj mjeri ili nimalo izloženi riziku od istjecanja ugljika. Uzimanjem u obzir mogućnosti sektora i podsektora izvan proizvodnje električne energije da prenesu troškove u cijene proizvoda trebalo bi se smanjiti i neočekivanu dobit. Rizik od istjecanja ugljika u sektorima i podsektorima za koje se besplatna dodjela jedinica izračunava na temelju referentnih vrijednosti za aromate, vodik i sintetski plin također bi trebalo procijeniti ako se uzme u obzir da se ti proizvodi proizvode i u kemijskim postrojenjima i u rafinerijama.

Amandman 13

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 8.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(8)

Kako bi se uzeo u obzir tehnološki napredak u obuhvaćenim sektorima i izvršilo prilagodbe povezane s odgovarajućim razdobljem raspodjele, trebalo bi propisati ažuriranje referentnih vrijednosti za besplatnu dodjelu postrojenjima određenih na temelju podataka iz 2007. i 2008. godine u skladu s prosjekom uočenih poboljšanja. Zbog predvidljivosti to treba učiniti primjenom faktora koji predstavlja najbolju procjenu napretka u  svim sektorima, pri čemu bi trebalo uzeti u obzir pouzdane, objektivne i provjerene podatke iz postrojenja tako da referentne vrijednosti za sektore čija se stopa poboljšanja znatno razlikuje od tog faktora budu bliže njihovim stvarnim stopama poboljšanja. Ako se iz podataka nazire odstupanje od faktora smanjenja za više od 0,5 % godišnje u odnosu na vrijednost iz razdoblja od 2007. do 2008. tijekom odgovarajućeg razdoblja, povezana referentna vrijednost prilagođava se za taj postotak. Kako bi se osigurali ravnopravni uvjeti za proizvodnju aromata, vodika i sintetskog plina u rafinerijama i kemijskim tvornicama, referentne vrijednosti za aromate, vodik i sintetski plin trebalo bi i dalje usklađivati s referentnim vrijednostima za rafinerije.

(8)

Kako bi se uzeo u obzir tehnološki napredak u obuhvaćenim sektorima i izvršilo prilagodbe povezane s odgovarajućim razdobljem raspodjele, trebalo bi propisati ažuriranje referentnih vrijednosti za besplatnu dodjelu postrojenjima određenih na temelju podataka iz 2007. i 2008. godine u skladu s prosjekom uočenih poboljšanja. Zbog predvidljivosti to treba učiniti primjenom faktora koji predstavlja stvarnu procjenu napretka u  10 % najučinkovitijih postrojenja u sektorima, pri čemu bi trebalo uzeti u obzir pouzdane, objektivne i provjerene podatke iz postrojenja tako da referentne vrijednosti za sektore čija se stopa poboljšanja znatno razlikuje od tog faktora budu bliže njihovim stvarnim stopama poboljšanja. Ako se iz podataka nazire odstupanje od faktora smanjenja za više od 1,75 % godišnje u odnosu na vrijednost koja odgovara vrijednostima iz 2007. i 2008. (bila ona viša ili niža) tijekom odgovarajućeg razdoblja, povezana referentna vrijednost trebala bi se prilagoditi za taj postotak. Međutim, ako podatci pokazuju stopu poboljšanja od 0,25 ili manju tijekom relevantnog razdoblja, povezana referentna vrijednost prilagođava se za taj postotak. Kako bi se osigurali ravnopravni uvjeti za proizvodnju aromata, vodika i sintetskog plina u rafinerijama i kemijskim tvornicama, referentne vrijednosti za aromate, vodik i sintetski plin trebalo bi i dalje usklađivati s referentnim vrijednostima za rafinerije.

Amandman 14

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 9.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(9)

Države članice trebale bi osigurati djelomičnu kompenzaciju, u skladu s pravilima o državnim potporama , određenim postrojenjima u sektorima ili podsektorima za koje je utvrđena izloženost značajnom riziku od istjecanja ugljika zbog troškova povezanih s emisijama stakleničkih plinova prenesenih u cijene električne energije. Protokolom i pratećim odlukama donesenima na Konferenciji stranaka u Parizu potrebno je stvoriti uvjete za dinamično mobiliziranje financijskih sredstava, prijenos tehnologije i izgradnju kapaciteta u području klimatske politike za stranke koje za to ispunjavaju uvjete, posebno za one s najmanjim sposobnostima. Financiranje sredstvima javnog sektora u području klimatske politike bit će važno u mobiliziranju sredstava i nakon 2020. Stoga bi se prihodi od dražbi trebali upotrebljavati i za financiranje djelovanja protiv klimatskih promjena u osjetljivim trećim zemljama, uključujući prilagodbu utjecajima klimatskih promjena. Iznos financiranja u području klimatske politike koje treba mobilizirati ovisit će i o ambicioznosti i kvaliteti predloženih i na nacionalnoj razini određenih doprinosa (INDC-ova), naknadnim investicijskim planovima i postupcima nacionalnog planiranja prilagodbe. Države članice trebale bi upotrebljavati i prihode od dražbi za promicanje osposobljavanja i preraspodjelu radnika zbog promjena na tržištu rada u gospodarstvu u dekarbonizaciji.

(9)

U svrhu postizanja cilja ravnopravnog tržišnog natjecanja, države članice trebale bi osigurati djelomičnu kompenzaciju, uz pomoć centraliziranog sustava na razini Unije , određenim postrojenjima u sektorima ili podsektorima za koje je utvrđena izloženost značajnom riziku od istjecanja ugljika zbog troškova povezanih s emisijama stakleničkih plinova prenesenih u cijene električne energije. Financiranje sredstvima javnog sektora u području klimatske politike bit će važno u mobiliziranju sredstava i nakon 2020. Stoga bi se prihodi od dražbi trebali upotrebljavati i za financiranje djelovanja protiv klimatskih promjena u osjetljivim trećim zemljama, uključujući prilagodbu utjecajima klimatskih promjena. Iznos financiranja u području klimatske politike koje treba mobilizirati ovisit će i o ambicioznosti i kvaliteti predloženih i na nacionalnoj razini određenih doprinosa (INDC-ova), naknadnim investicijskim planovima i postupcima nacionalnog planiranja prilagodbe. Države članice također bi se trebale pozabaviti pitanjem socijalnih aspekata dekarbonizacije svojih gospodarstava te upotrebljavati prihode od dražbi za promicanje osposobljavanja i preraspodjelu radnika zbog promjena na tržištu rada u gospodarstvu u dekarbonizaciji. Državama članicama trebalo bi omogućiti da dopune kompenzaciju centraliziranim sustavom na razini Unije. Takvim financijskim mjerama ne bi trebalo prelaziti razine koje se navode u relevantnim smjernicama za državne potpore.

Amandman 15

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 10.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(10)

Signal koji stvara cijena ugljika i ukidanje predaje emisijskih jedinica za emisije CO2 koje su trajno uskladištene ili izbjegnute glavna je dugoročna poticajna mjera iz ove Direktive za vezanje i skladištenje CO2 (CCS), nove tehnologije obnovljivih izvora energije i napredne inovacije u tehnologijama i procesima s niskom razinom emisija ugljika. Uz to, kako bi se nadopunilo sredstva koja se već upotrebljavaju za poticanje demonstriranja komercijalnih postrojenja za CCS i inovativnih tehnologija proizvodnje energije iz obnovljivih izvora, emisijske jedinice iz sustava EU-a za trgovanje emisijskim jedinicama trebale bi se upotrebljavati za dodjelu zajamčenih nagrada za puštanje u pogon opreme za CCS, za nove tehnologije proizvodnje energije iz obnovljivih izvora i industrijske inovacije u tehnologijama i procesima s niskom razinom emisija ugljika u Uniji te za izbjegavanje i skladištenje dovoljne količine emisija CO2, pod uvjetom da je sklopljen sporazum o razmjeni znanja. Većina te potpore trebala bi ovisiti o provjerenom izbjegavanju emisija stakleničkih plinova, dok se određena potpora može pružiti ako su unaprijed određeni ključni ciljevi postignuti uzimajući u obzir upotrijebljenu tehnologiju. Najviši dopušteni postotak potpore za troškove projekta može se razlikovati po kategoriji projekta.

(10)

Signal koji stvara cijena ugljika i ukidanje predaje emisijskih jedinica za emisije CO2 koje su trajno uskladištene ili izbjegnute glavna je dugoročna poticajna mjera iz ove Direktive za vezanje i skladištenje ugljika (CCS) i vezanje i korištenje ugljika (CCU) , nove tehnologije obnovljivih izvora energije i napredne inovacije u tehnologijama i procesima s niskom razinom emisija ugljika. Uz to, kako bi se nadopunilo sredstva koja se već upotrebljavaju za poticanje demonstriranja komercijalnih postrojenja za CCS i  CCU i inovativnih tehnologija proizvodnje energije iz obnovljivih izvora, emisijske jedinice iz sustava EU-a za trgovanje emisijskim jedinicama trebale bi se upotrebljavati za dodjelu zajamčenih nagrada za puštanje u pogon opreme za CCS i CCU , za nove tehnologije proizvodnje energije iz obnovljivih izvora i industrijske inovacije u tehnologijama i procesima s niskom razinom emisija ugljika u Uniji te za izbjegavanje i skladištenje dovoljne količine emisija CO2, pod uvjetom da je sklopljen sporazum o razmjeni znanja. Većina te potpore trebala bi ovisiti o provjerenom izbjegavanju emisija stakleničkih plinova, dok se određena potpora može pružiti ako su unaprijed određeni ključni ciljevi postignuti uzimajući u obzir upotrijebljenu tehnologiju. Najviši dopušteni postotak potpore za troškove projekta može se razlikovati po kategoriji projekta.

Amandman 16

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 11.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(11)

Treba uspostaviti Fond za modernizaciju od 2 % ukupnog iznosa emisijskih jedinica u sustavu EU-a za trgovanje emisijskim jedinicama prodanih na dražbi u skladu s pravilima i modalitetima za dražbe putem zajedničke dražbovne platforme propisanima Uredbom br. 1031/2010. Državama članicama čiji je BDP po stanovniku 2013. po tržišnom tečaju bio niži od 60 % prosjeka Unije trebalo bi omogućiti financiranje iz Fonda za modernizaciju te do 2030. odstupiti od primjene načela sveobuhvatne dražbe za proizvodnju električne energije upotrebom besplatne dodjele kako bi se transparentno promicalo stvarna ulaganja u modernizaciju njihova energetskog sektora te se istodobno izbjeglo narušavanje unutarnjeg energetskog tržišta. Pravila upravljanja Fondom za modernizaciju trebala bi tvoriti usklađeni, sveobuhvatni i transparentni okvir kojim će se osigurati najučinkovitija moguća provedba, uzimajući u obzir potrebu za jednostavnim pristupom za sve sudionike. Funkcija strukture upravljanja trebala bi biti razmjerna svrsi osiguravanja odgovarajuće upotrebe sredstava. Tu strukturu upravljanja trebali bi činiti odbor za ulaganja i upravni odbor te bi pri odlučivanju trebalo uzeti u obzir stručna znanja EIB-a , osim u slučaju kad se mali projekti podupiru zajmovima nacionalnih razvojnih banaka ili bespovratnim sredstvima iz nacionalnog programa modernizacije kojim se postižu isti ciljevi kao i Fondom za modernizaciju. Ulaganja koja se financiraju iz Fonda trebale bi predložiti države članice. Kako bi se osiguralo da se potrebe za ulaganjem u državama članicama s niskim dohocima rješavaju na odgovarajući način, pri raspodjeli sredstava treba uzimati podjednako u obzir provjerene emisije i mjerila BDP-a. Financijska potpora iz Fonda za modernizaciju mogla bi se pružati u različitim oblicima.

(11)

Treba uspostaviti Fond za modernizaciju od 2 % ukupnog iznosa emisijskih jedinica u sustavu EU-a za trgovanje emisijskim jedinicama prodanih na dražbi u skladu s pravilima i modalitetima za dražbe putem zajedničke dražbovne platforme propisanima Uredbom (EU) br. 1031/2010. Državama članicama čiji je BDP po stanovniku 2013. po tržišnom tečaju bio niži od 60 % prosjeka Unije trebalo bi omogućiti financiranje iz Fonda za modernizaciju . Državama članicama čiji je BDP po stanovniku u 2014. po tržišnom tečaju bio niži od 60 % prosjeka Unije trebalo bi, zaključno s 2030. , omogućiti odstupanje od primjene načela sveobuhvatne dražbe za proizvodnju električne energije upotrebom besplatne dodjele kako bi se transparentno promicalo stvarna ulaganja u modernizaciju i povećanje raznolikosti njihova energetskog sektora u skladu s klimatskim i energetskim ciljevima Unije za 2030. i 2050. te istodobno izbjeglo narušavanje unutarnjeg energetskog tržišta. Pravila upravljanja Fondom za modernizaciju trebala bi tvoriti usklađeni, sveobuhvatni i transparentni okvir kojim će se osigurati najučinkovitija moguća provedba, uzimajući u obzir potrebu za jednostavnim pristupom za sve sudionike. Takva pravila trebala bi biti transparentna, uravnotežena i razmjerna svrsi osiguravanja odgovarajuće upotrebe sredstava. Tu strukturu upravljanja trebali bi činiti odbor za ulaganja , savjetodavni odbor i upravni odbor. Pri odlučivanju bi trebalo uzeti u obzir stručna znanja EIB-a, kad se mali projekti podupiru zajmovima nacionalnih razvojnih banaka ili bespovratnim sredstvima iz nacionalnog programa modernizacije kojim se postižu isti ciljevi kao i Fondom za modernizaciju. Ulaganja koja se financiraju iz Fonda trebale bi predložiti države članice te bi svako financiranje iz Fonda trebalo biti u skladu s posebnim kriterijima za podobnost . Kako bi se osiguralo da se potrebe za ulaganjem u državama članicama s niskim dohocima rješavaju na odgovarajući način, pri raspodjeli sredstava treba uzimati podjednako u obzir provjerene emisije i mjerila BDP-a. Financijska potpora iz Fonda za modernizaciju mogla bi se pružati u različitim oblicima.

Amandman 17

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 12.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(12)

Europsko vijeće potvrdilo je da bi modalitete neobvezne besplatne dodjele za modernizaciju energetskog sektora, uključujući i transparentnost, trebalo poboljšati u određenim državama članicama. Dotične države članice trebale bi odabrati ulaganja u vrijednosti od 10 milijuna eura ili više putem natječajnog postupka na osnovi jasnih i transparentnih pravila kako bi se osiguralo da se besplatna dodjela upotrebljava za promicanje stvarnih ulaganja u modernizaciju energetskog sektora u skladu s ciljevima energetske unije. Za financiranje iz besplatne dodjele trebala bi biti prihvatljiva i ulaganja čija je vrijednost niža od 10 milijuna eura . Dotična država članica trebala bi odabrati takva ulaganja na temelju jasnih i transparentnih mjerila. Rezultati tog postupka odabira trebali bi podlijegati postupku javnog savjetovanja. Javnost bi trebala biti pravodobno obavješćivana o odabiru investicijskih projekata, kao i o njihovoj provedbi.

(12)

Europsko vijeće potvrdilo je da bi modalitete neobvezne besplatne dodjele za modernizaciju i povećanje raznolikosti energetskog sektora, uključujući i transparentnost, trebalo poboljšati u određenim državama članicama. Dotične države članice trebale bi odabrati ulaganja u vrijednosti od 10 milijuna EUR ili više putem natječajnog postupka na osnovi jasnih i transparentnih pravila kako bi se osiguralo da se besplatna dodjela upotrebljava za promicanje stvarnih ulaganja u modernizaciju ili povećanje raznolikosti energetskog sektora u skladu s ciljevima energetske unije , uključujući promicanje trećeg energetskog paketa . Za financiranje iz besplatne dodjele trebala bi biti prihvatljiva i ulaganja čija je vrijednost niža od 10 milijuna EUR . Dotična država članica trebala bi odabrati takva ulaganja na temelju jasnih i transparentnih mjerila. Postupak odabira trebao bi podlijegati postupku javnog savjetovanja , a rezultate takvog postupka odabira, uključujući odbijene projekte, trebalo bi objaviti . Javnost bi trebala biti pravodobno obavješćivana o odabiru investicijskih projekata, kao i o njihovoj provedbi. Države članice trebale bi imati mogućnost prenošenje dijela ili svih odgovarajući emisijskih jedinica u Fond za modernizaciju ako ispunjavaju uvjete za korištenje obaju instrumenata. Razdoblje primjene odstupanja trebalo bi završiti sa završetkom razdoblja trgovanja 2030. godine.

Amandman 18

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 13.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(13)

Financiranje iz sustava EU-a za trgovanje emisijskim jedinicama trebalo bi uskladiti s drugim programima financiranja Unije, uključujući europske strukturne i investicijske fondove, kako bi se osigurala učinkovitost javne potrošnje.

(13)

Financiranje iz sustava EU-a za trgovanje emisijskim jedinicama trebalo bi uskladiti s drugim programima financiranja Unije, uključujući Obzor 2020., Europski fond za strateška ulaganja, europske strukturne i investicijske fondove te strategiju za ulaganja u području klime Europske investicijske banke (EIB) , kako bi se osigurala učinkovitost javne potrošnje.

Amandman 19

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 14.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(14)

Važećim odredbama o izuzimanju malih postrojenja iz sustava EU-a za trgovanje emisijskim jedinicama omogućuje se postrojenjima koja su izuzeta da takva i ostanu, a državama članicama trebalo bi omogućiti da ažuriraju svoje popise izuzetih postrojenja, dok bi državama članicama koje trenutačno ne primjenjuju tu mogućnost trebalo omogućiti da to učine na početku svakog razdoblja trgovanja.

(14)

Važeće odredbe o izuzimanju malih postrojenja iz sustava EU-a za trgovanje emisijskim jedinicama trebalo bi proširiti tako da obuhvaćaju postrojenja kojima upravljaju mala i srednja poduzeća (MSP) koja emitiraju manje od 50 000 tona ekvivalenta CO2 u svakoj od tri godine koja prethodi godini u kojoj se primjenjuje isključenje. Državama članicama trebalo bi omogućiti da ažuriraju svoje popise izuzetih postrojenja, dok bi državama članicama koje trenutačno ne primjenjuju tu mogućnost trebalo omogućiti da to učine na početku i sredini svakog razdoblja trgovanja. Trebalo bi također omogućiti da se postrojenja koja emitiraju 5 000 tona ekvivalenta CO2 u svakoj od tri godine koja prethodi početku svakog razdoblja trgovanja isključe iz sustava EU-a za trgovanje emisijskim jedinicama, što bi podlijegalo reviziji svakih pet godina. Države članice trebale bi se pobrinuti za to da alternativne ekvivalentne mjere za postrojenja koja su odabrala izuzimanje ne rezultiraju većim troškovima usklađivanja. Zahtjeve za praćenje, izvješćivanje i verifikaciju trebalo bi pojednostavniti za male onečišćivače obuhvaćene sustavom EU-a za trgovanje emisijskim jedinicama.

Amandman 20

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 16.a (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

(16.a)

Kako bi se znatno smanjilo administrativno opterećenje poduzeća, Komisiji bi trebalo prepustiti odluku da razmotri mjere kao što su automatizacija podnošenja i verifikacije izvješća o emisijama te tako u potpunosti iskoristiti potencijal informacijskih i komunikacijskih tehnologija.

Amandman 21

Prijedlog direktive

Uvodna izjava 17.a (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

(17.a)

Delegiranim aktima navedenima u člancima 14. i 15. trebala bi se pojednostavniti pravila o praćenju, izvještavanju i provjeravanju u mjeri u kojoj je to moguće kako bi se smanjilo administrativno opterećenje za operatere. Delegiranim aktom navedenim u članku 19. stavku 3. trebao bi se pojednostavniti pristup registru i njegovo korištenje, osobito za male operatere.

Amandman 22

Prijedlog direktive

Članak 1. – točka - 1. (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

(-1)

U cijeloj Direktivi izraz „sustav Zajednice” zamjenjuje se izrazom „sustav EU-a za trgovanje emisijskim jedinicama” i potrebno je unijeti nužne gramatičke promjene.

Amandman 23

Prijedlog direktive

Članak 1. – točka - 1.a (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

(-1.a)

U cijeloj Direktivi izraz „na razini Zajednice” zamjenjuje se izrazom „na razini Unije”.

Amandman 24

Prijedlog direktive

Članak 1. – točka - 1.b (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

(-1.b)

U cijeloj Direktivi, osim u slučajevima iz točaka (-1) i (-1a) i članka 26. stavka 2., izraz „Zajednica” zamjenjuje se izrazom „Unija” te je potrebno unijeti nužne gramatičke promjene.

Amandman 25

Prijedlog direktive

Članak 1. – točka - 1.c (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

(-1.c)

U cijeloj Direktivi riječi „regulatorni postupak iz članka 23. stavka 2.” zamjenjuju se riječima „postupak ispitivanja iz članka 30.c stavka 2.”.

Amandman 26

Prijedlog direktive

Članak 1. – točka - 1.d (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

(-1.d)

U članku 3.g, u članku 5. stavku 1. točki (d), u članku 6. stavku 2. točki (c), u drugom podstavku članka 10.a stavka 2., u članku 14. stavcima 2., 3. i 4., u članku 19. stavcima 1. i 4. te u članku 29.a stavku 4. riječ „uredba” zamjenjuje se riječju „akt” te je potrebno unijeti sve nužne gramatičke promjene.

Amandman 28

Prijedlog direktive

Članak 1. – točka - 1.f (nova)

Direktiva 2003/87/EZ

Članak 3. – točka h

Tekst na snazi

Izmjena

 

(-1.f)

U članku 3. točka (h) zamjenjuje se sljedećim:

„(h)

„novi sudionik” znači:

„(h)

„novi sudionik” znači:

svako postrojenje u kojem se obavljaju jedna ili više djelatnosti navedenih u Prilogu I., koje je dobilo dozvolu za emisije stakleničkih plinova prvi put nakon 30. lipnja 2011 .,

svako postrojenje u kojem se obavljaju jedna ili više djelatnosti navedenih u Prilogu I., koje je dobilo dozvolu za emisije stakleničkih plinova prvi put nakon 30. lipnja 2018 .,

svako postrojenje u kojem se prvi put obavlja neka od djelatnosti obuhvaćenih sustavom Zajednice u skladu s člankom 24. stavcima 1. ili 2., ili

svako postrojenje u kojem se prvi put obavlja neka od djelatnosti obuhvaćenih sustavom Unije u skladu s člankom 24. stavcima 1. ili 2., ili

svako postrojenje u kojem se obavljaju jedna ili više djelatnosti navedenih u Prilogu I., ili neka od djelatnosti obuhvaćenih sustavom Zajednice u skladu s člankom 24. stavcima 1. ili 2., čiji je kapacitet značajno povećan nakon 30. lipnja 2011 ., samo s obzirom na to povećanje kapaciteta;”

svako postrojenje u kojem se obavljaju jedna ili više djelatnosti navedenih u Prilogu I., ili neka od djelatnosti obuhvaćenih sustavom Unije u skladu s člankom 24. stavcima 1. ili 2., čiji je kapacitet značajno povećan nakon 30. lipnja 2018 ., samo s obzirom na to povećanje kapaciteta;”

Amandman 29

Prijedlog direktive

Članak 1. – točka - 1.g (nova)

Direktiva 2003/87/EZ

Članak 3. – točka ua (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

(-1.g)

U članku 3. dodaje se sljedeća točka:

 

„(ua)

„mali onečišćivač” znači postrojenje s niskim razinama emisija kojim upravlja malo ili srednje poduzeće  (1a) i koje ispunjava barem jedan od sljedećih kriterija:

prosječne godišnje verificirane emisije tog postrojenja prijavljene relevantnom nadležnom tijelu tijekom razdoblja trgovanja koje prethodi trenutačnom razdoblju trgovanja, ne računajući emisije CO2 iz biomase i prije oduzimanja prenesenih emisija CO2, bile su manje od 50 000 tona ekvivalenta ugljikova dioksida godišnje;

podaci o prosječnim godišnjim emisijama navedenima u prvoj alineji nisu dostupni u vezi s tim postrojenjem ili nisu više primjenjivi na njega zbog promjena u granicama postrojenja ili promjena u uvjetima rada postrojenja, ali se očekuje da će godišnje emisije iz tog postrojenja tijekom sljedećih pet godina, ne računajući emisije CO2 iz biomase i prije oduzimanja prenesenih emisija CO2, biti manje od 50 000 tona ekvivalenta ugljikova dioksida godišnje;”

Amandman 30

Prijedlog direktive

Članak 1. – točka - 1.h (nova)

Direktiva 2003/87/EZ

Članak 3.c – stavak 2.

Tekst na snazi

Izmjena

 

(-1.h)

Članak 3.c stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   Za razdoblje spomenuto u članku 13. stavku 1. koje započinje 1. siječnja 2013. i, ako nakon preispitivanja iz članka 30. stavku 4. ne bude nikakvih izmjena, za svako sljedeće razdoblje ukupna količina emisijskih jedinica koje se dodjeljuju operaterima zrakoplova istovjetna je 95 % povijesnih emisija iz zrakoplovstva pomnoženih s brojem godina u tom razdoblju.

„2.   Za razdoblje spomenuto u članku 13. koje započinje 1. siječnja 2013. i, ako nakon preispitivanja iz članka 30. stavku 4. ne bude nikakvih izmjena, za svako sljedeće razdoblje ukupna količina emisijskih jedinica koje se dodjeljuju operaterima zrakoplova istovjetna je 95 % povijesnih emisija iz zrakoplovstva pomnoženih s brojem godina u tom razdoblju.

 

Ukupna količina emisijskih jedinica koja će se dodijeliti operaterima zrakoplova u 2021. mora biti 10 % niža od prosjeka dodijeljenih emisija u razdoblju od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2016., a potom se godišnje smanjivati stopom koja odgovara gornjoj graničnoj vrijednosti sustava EU-a za trgovanje emisijskim jedinicama u drugom podstavku članka 10. stavka 1. kako bi se gornja granična vrijednost za sektor zrakoplovstva više uskladila s drugim sektorima obuhvaćenima sustavom EU-a za trgovanje emisijskim jedinicama do 2030.

 

Za zrakoplovne djelatnosti u zemljama izvan europskog gospodarskog područja, količina emisijskih jedinicama koja će se dodijeliti od 2021. nadalje može se prilagoditi uzimanjem u obzir buduće globalne tržišno utemeljene mehanizme dogovorene na 39. skupštini Međunarodne organizacije civilnog zrakoplovstva (ICAO). Komisija do 2019. iznosi zakonodavni prijedlog Europskom parlamentu i Vijeću u pogledu tih aktivnosti nakon 40. skupštine ICAO-a.

Ovaj se postotak može preispitati u okviru općeg preispitivanja ove Direktive.”

Ovaj se postotak može preispitati u okviru općeg preispitivanja ove Direktive.”

Amandman 31

Prijedlog direktive

Članak 1. – točka - 1.i (nova)

Direktiva 2003/87/EZ

Članak 3.c – stavak 4.

Tekst na snazi

Izmjena

 

(-1.i)

U članku 3.c stavku 4. posljednja rečenica zamjenjuje se sljedećim:

Odluku razmatra odbor iz članka 23 . stavka 1.

Odluku razmatra odbor iz članka 30 . c stavka 1.

Amandman 32

Prijedlog direktive

Članak 1. – točka - 1.j (nova)

Direktiva 2003/87/EZ

Članak 3.d – stavak 2.

Tekst na snazi

Izmjena

 

(-1.j)

u članku 3.d stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   Od 1. siječnja 2013 ., 15 % emisijskih jedinica nudi se na dražbi . Taj se postotak može povećati u okviru općeg pregleda ove Direktive .”

„2.   Od 1. siječnja 2021 ., 50 % emisijskih jedinica nudi se na dražbi.”

Amandman 33

Prijedlog direktive

Članak 1. – točka 1.

Direktiva 2003/87/EZ

Članak 3.d – stavak 3.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(1)

u članku 3.d stavku  3. drugi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

(1)

u članku 3.d stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

 

„Komisija je ovlaštena donijeti delegirani akt u skladu s člankom  23 .”;

 

„3.     Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 30.b radi dopune ove Direktive utvrđivanjem detaljnih mehanizama prema kojima države članice na dražbi nude emisijske jedinice koje se ne moraju izdati besplatno u skladu sa stavcima 1. i 2. ovog članka ili članka 3.f stavka 8. Broj emisijskih jedinica koje svaka država članica u svakom razdoblju treba ponuditi na dražbi razmjeran je njezinom udjelu u ukupnim pripisanim emisijama iz zrakoplovstva za sve države članice za referentnu godinu, koje su bile prijavljene u skladu s člankom 14. stavkom 3. i verificirane u skladu s člankom 15. Za razdoblje spomenuto u članku 3.c stavku 1. referentna godina jest 2010., a za svako sljedeće razdoblje spomenuto u članku 3.c referentna je godina kalendarska godina koja završava 24 mjeseca prije početka razdoblja na koje se odnosi dražba.”

Amandman 34

Prijedlog direktive

Članak 1. – točka 1.a (nova)

Direktiva 2003/87/EZ

Članak 3.d – stavak 4. – podstavak 1.

Tekst na snazi

Izmjena

 

(1.a)

U članku 3.d stavku 4. prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„4.    O namjeni prihoda ostvarenih prodajom emisijskih jedinica putem dražbe odlučuju države članice. Te bi prihode trebalo upotrijebiti za savladavanje klimatskih promjena u Europskoj uniji i trećim zemljama, inter alia , za smanjivanje emisija stakleničkih plinova, za prilagođavanje utjecajima klimatskih promjena u Europskoj uniji i trećim zemljama, posebno u zemljama u razvoju, za financiranje istraživanja i razvoja s ciljem ublažavanja i prilagođavanja, uključujući i područje aeronautike i zračnog prijevoza, za smanjenje emisija kroz promet s malim emisijama i za pokrivanje troškova primjene sustava Zajednice . Dohodak od prodaje putem dražbe trebalo bi isto tako upotrijebiti za financiranje Fonda za globalnu energetsku učinkovitost i obnovljive izvore energije i mjera za sprečavanje krčenja šuma.”

 

„4.    Sav prihod upotrebljava se za savladavanje klimatskih promjena u Europskoj uniji i trećim zemljama, među ostalim , za smanjivanje emisija stakleničkih plinova, za prilagođavanje utjecajima klimatskih promjena u Europskoj uniji i trećim zemljama, posebno u zemljama u razvoju, za financiranje istraživanja i razvoja s ciljem ublažavanja i prilagođavanja, uključujući i područje aeronautike i zračnog prijevoza, za smanjenje emisija kroz promet s malim emisijama i za pokrivanje troškova primjene sustava Unije . Dohodak od prodaje putem dražbe može se isto tako upotrijebiti za financiranje Fonda za globalnu energetsku učinkovitost i obnovljive izvore energije i mjera za sprečavanje krčenja šuma.”

Amandman 35

Prijedlog direktive

Članak 1. – točka 1.b (nova)

Direktiva 2003/87/EZ

Članak 3.e – stavak 1.a (novi)

Tekst na snazi

Izmjena

 

(1.b)

U članku 3.e dodaje se sljedeći stavak:

„1.a     Od 2021. nadalje sektoru zrakoplovstva ne dodjeljuju se besplatne emisijske jedinice u skladu s ovom Direktivom, osim ako se to ne potvrdi naknadnom odlukom koju donose Europski parlament i Vijeće, budući da je Rezolucijom ICAO-a A-39/3 previđena primjena globalne tržišno utemeljene mjere od 2021. U tom pogledu suzakonodavci uzimaju u obzir interakciju tržišno utemeljene mjere i sustava EU-a za trgovanje emisijskim jedinicama.”

Amandman 36

Prijedlog direktive

Članak 1. – točka 2.a (nova)

Direktiva 2003/87/EZ

Odjeljak II.a (novi)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

(2.a)

Umeće se sljedeće poglavlje:

 

„POGLAVLJE II.a

 

Uključivanje pomorskog prometa u slučaju izostanka napretka na međunarodnoj razini

 

Članak 3.ga

Uvod

Od 2021., u slučaju izostanka usporedivog sustava u okviru Međunarodne pomorske organizacije, emisije CO2 nastale u lukama Unije te tijekom putovanja prema lukama pristajanja u Uniji i iz njih uzimaju se u obzir preko sustava utvrđenog u ovom poglavlju koji će se početi koristiti od 2023.”

 

Članak 3.gb

Područje primjene

Do 1. siječnja 2023. odredbe ovog poglavlja primjenjuju se na dodjelu i izdavanje emisijskih jedinica u pogledu emisija CO2, koje potječu od brodova koji pristaju u luke koje su u jurisdikciji države članice, nalaze se u tim lukama ili odlaze iz njih u skladu s odredbama utvrđenim u Uredbi (EU) 2015/757. Članci 12. i 16. primjenjuju se na pomorske aktivnosti na isti način kao i na druge aktivnosti.

 

Članak 3.gc

Dodatne emisijske jedinice za pomorski sektor

Do 1. kolovoza 2021. Komisija donosi delegirani akt u skladu s člankom 30.b kako bi se nadopunila ova Direktiva utvrđivanjem ukupne količine emisijskih jedinica za pomorski sektor u skladu s drugim sektorima, metoda dodjele emisijskih jedinica za taj sektor putem dražbe i posebne odredbe u vezi s nadležnom državom članicom. Kada se pomorski sektor obuhvati sustavom EU-a za trgovanje emisijskim jedinicama, ukupna količina emisijskih jedinica povećat će se za tu količinu.

Dvadeset posto prihoda ostvarenog prodajom emisijskih jedinica iz članka 3.gd koristi se preko fonda osnovanog u skladu s tim člankom (Pomorski klimatski fond) za poboljšanje energetske učinkovitosti i podupiranje ulaganja u inovativne tehnologije za smanjenje emisija CO2 u pomorskom sektoru, uključujući pomorski promet na kraćim relacijama i luke.

 

Članak 3.gd

Pomorski klimatski fond

1.     Osniva se kompenzacijski fond za emisije iz pomorskog sektora, poboljšanje energetske učinkovitosti i olakšavanje ulaganja u inovativne tehnologije za smanjenje emisija CO2 u pomorskom sektoru.

2.     Brodari mogu dobrovoljno plaćati godišnju članarinu fondu u skladu sa svojim ukupnim emisijama koje su prijavili prethodne kalendarske godine u skladu s Uredbom (EU) 2015/757. Odstupajući od članka 12. stavka 3., fond kolektivno predaje emisijske jedinice u ime brodara koji su članovi fonda. Fond do 28. veljače svake godine utvrđuje doprinos po toni emisija, i to minimalno na razini tržišnih cijena emisijskih jedinica u prethodnoj godini.

3.     Fond pribavlja emisijske jedinice koje odgovaraju kolektivnoj ukupnoj količini emisija svojih članova tijekom prethodne kalendarske godine i svake ih godine do 30. travnja predaje registru uspostavljenom u skladu s člankom 19. radi naknadnog otkazivanja. Doprinosi se objavljuju.

4.     Prihodima iz članka 3.gc fond također poboljšava energetsku učinkovitost i olakšava ulaganja u inovativne tehnologije kako bi se smanjile emisije CO2 u pomorskom sektoru, uključujući pomorski promet na kraćim relacijama i luke. Sva ulaganja kojima se dodjeljuje potpora iz fonda objavljuju se i u skladu su s ciljevima ove Direktive.

5.     Komisija je ovlaštena donijeti delegirani akt u skladu s člankom 30.b kojim se dopunjuje ova Direktiva u pogledu provedbe ovog članka.

 

Članak 3.ge

Međunarodna suradnja

Ako se postigne međunarodni sporazum o globalnim mjerama za smanjenje emisija stakleničkih plinova iz pomorskog sektora, Komisija revidira ovu Direktivu i po potrebi predlaže izmjene kako bi se zajamčila usklađenost s međunarodnim sporazumom.”

Amandman 37

Prijedlog direktive

Članak 1. – točka 2.b (nova)

Direktiva 2003/87/EZ

Članak 5. – podstavak 1. – točka da (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

(2.b)

U članku 5. podstavku 1. dodaje se sljedeća točka:

„(da)

sve tehnologije vezanja i korištenja ugljika koje će se koristiti pri instalaciji za pomaganje smanjenju emisija.”

Amandman 38

Prijedlog direktive

Članak 1. – točka 2.c (nova)

Direktiva 2003/87/EZ

Članak 6. – stavak 2. – točke ea i eb (nove)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

(2.c)

U članku 6. stavku 2. dodaju se sljedeće točke:

„(ea)

sve zakonske obveze o društvenoj odgovornosti i izvješćivanju kako bi se zajamčila jednaka i djelotvorna provedba propisa u području okoliša i kako bi se zajamčilo da nadležna tijela i dionici, uključujući predstavnike radnika, predstavnike civilnog društva i lokalne zajednice, imaju pristup svim relevantnim informacijama, kao što je utvrđeno Konvencijom iz Aarhusa i primijenjeno u pravu Unije i nacionalnom pravu, uključujući ovu Direktivu;

(eb)

obvezu da se svake godine objave sveobuhvatne informacije o suprotstavljanju klimatskim promjenama i poštovanju direktiva Unije u području okoliša, zdravlja i sigurnosti na radu; te su informacije dostupne predstavnicima radnika i predstavnicima civilnog društva iz lokalnih zajednica u blizini postrojenja.”

Amandman 39

Prijedlog direktive

Članak 1. – točka 2.d (nova)

Direktiva 2003/87/EZ

Članak 7.

Tekst na snazi

Izmjena

 

(2.d)

članak 7. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 7.

„Članak 7.

Operater obavješćuje nadležno tijelo o svim planiranim promjenama vrste ili rada postrojenja, odnosno o bilo kakvom povećanju ili smanjenju njegovog kapaciteta zbog kojih bi moglo biti potrebno izdati novu dozvolu za emisije stakleničkih plinova. Gdje je to primjereno, nadležno tijelo izmjenjuje dozvolu. Kad se mijenja identitet operatera postrojenja, nadležno tijelo izmjenjuje dozvolu dodajući ime adresu novog operatera.”

Operater bez nepotrebnog odgode obavješćuje nadležno tijelo o svim planiranim promjenama vrste ili rada postrojenja, odnosno o bilo kakvom povećanju ili znatnom smanjenju njegovog kapaciteta zbog kojih bi moglo biti potrebno izdati novu dozvolu za emisije stakleničkih plinova. Gdje je to primjereno, nadležno tijelo izmjenjuje dozvolu. Kad se mijenja identitet operatera postrojenja, nadležno tijelo izmjenjuje dozvolu dodajući relevantne osobne kontaktne informacije novog operatera.”

Amandman 142

Prijedlog direktive

Članak 1. –točka 3.

Direktiva 2003/87/EZ

Članak 9. – stavci 2. i 3.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

Počevši od 2021., linearni faktor iznosi 2,2  %.

Počevši od 2021., linearni faktor iznosi 2,2  % i preispituje se s mogućnošću povećanja na 2,4  %, ali ne prije 2024. godine .

Amandman 41

Prijedlog direktive

Članak 1. – točka 4. – podtočka a

Direktiva 2003/87/EZ

Članak 10. – stavak 1. – podstavak 1.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(a)

stavku 1. dodaju se tri nova podstavka:

(a)

stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.     Od 2019. nadalje, države članice ili prodaju na dražbi ili poništavaju sve emisijske jedinice koje nisu besplatno raspodijeljene u skladu s člancima 10.a i 10.c i koje nisu stavljene u rezervu za stabilnost tržišta.”

Amandman 42

Prijedlog direktive

Članak 1. – točka 4. – podtočka a

Direktiva 2003/87/EZ

Članak 10. – stavak 1. – podstavak 2.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

Od 2021. nadalje, udio emisijskih jedinica koje države članice prodaju na dražbi iznosi 57 %.

Od 2021. nadalje, udio emisijskih jedinica koji se prodaje na dražbi ili poništava iznosi 57 % , a taj se udio u skladu s člankom 10 . a stavkom 5. tijekom cijelog desetogodišnjeg razdoblja s početkom 1. siječnja 2021. smanjuje za ne više od pet postotnih bodova. Takva se prilagodba vrši isključivo u obliku smanjenja emisijskih jedinica koje se prodaju na dražbi u skladu s točkom (a) prvog podstavka stavka 2. Ako se ne izvrši prilagodba ili ako je za njezino izvršenje potrebno manje od pet postotnih bodova, preostale emisijske jedinice se poništavaju. Ne može se poništiti više od 200 milijuna jedinica.

Amandman 43

Prijedlog direktive

Članak 1. – točka 4. – podtočka a

Direktiva 2003/87/EZ

Članak 10. – stavak 1. – podstavak 3.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

Količina od 2 % ukupne količine emisijskih jedinica od 2021. do 2030. prodaje se kako bi se uspostavio fond za poboljšanje energetske učinkovitosti i modernizaciju energetskog sustava određenih država članica kako je utvrđeno u članku 10.d ove Direktive („Fond za modernizaciju”).

Količina od 2 % ukupne količine emisijskih jedinica od 2021. do 2030. prodaje se kako bi se uspostavio fond za poboljšanje energetske učinkovitosti i modernizaciju energetskog sustava određenih država članica kako je utvrđeno u članku 10.d ove Direktive („Fond za modernizaciju”). Broj utvrđen u ovom podstavku trebao bi činiti dio udjela od 57 % jedinica za prodaju na dražbi kako je utvrđeno u drugom podstavku.

Amandman 44

Prijedlog direktive

Članak 1. – točka 4. – podtočka a

Direktiva 2003/87/EZ

Članak 10. – stavak 1. – podstavak 3.a (novi)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

Usto, 3 % emisijskih jedinica koje će se dodijeliti od 2021. do 2030. prodaje se na dražbi kako kompenzacija sektorima ili podsektorima koji su izloženi stvarnom riziku od istjecanja ugljika zbog znatnih neizravnih troškova stvarno nastalih zbog prijenosa troškova emisija stakleničkih plinova u cijene električne energije kako je utvrđeno u članku 10.a stavku 6. ove Direktive. Dvije trećine broja jedinica utvrđenog u ovom podstavku trebao bi činiti dio udjela od 57 % jedinica za prodaju na dražbi kako je navedeno u drugom podstavku.

Amandman 45

Prijedlog direktive

Članak 1. – točka 4. – podtočka a

Direktiva 2003/87/EZ

Članak 10. – stavak 1. – podstavak 3.b (novi)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

Fond za pravednu tranziciju uspostavlja se 1. siječnja 2021. kao dopuna Europskom regionalnom razvojnom fondu i Europskom socijalnom fondu i financira se prikupljanjem 2 % prihoda od dražbe.

 

Prihodi od te dražbe ostaju na razini Unije i koristi ih se za ublažavanje pružanje podrške regijama s visokim udjelom radnika u sektorima ovisnim o ugljiku i BDP-om po stanovniku koji je znatno ispod prosjeka Unije. Takvim se mjerama poštuje načelo supsidijarnosti.

 

Ti prihodi od prodaje na dražbi koji su namijenjeni pravednoj tranziciji mogu se koristiti na različite načine, kao što su:

 

stvaranje jedinica preraspodjele i/ili mobilnosti

 

obrazovanje ili inicijative za osposobljavanje radi stjecanja novih vještina ili nadogradnje postojećih

 

pružanje podrške u traženju posla

 

osnivanje poduzeća i

 

praćenje i mjere predostrožnosti radi izbjegavanja ili smanjivanja negativnog utjecaja procesa restrukturiranja na fizičko i mentalno zdravlje.

 

S obzirom na to da su središnje aktivnosti koje će se financirati iz Fonda za pravednu tranziciju snažno povezane s tržištem rada, socijalni partneri aktivno sudjeluju u upravljanju tim fondom, prema modelu Odbora Europskog socijalnog fonda, te bi sudjelovanje lokalnih socijalnih partnera trebao biti ključan uvjet za dodjelu sredstava projektima.

Amandman 46

Prijedlog direktive

Članak 1. – točka 4. – podtočka a

Direktiva 2003/87/EZ

Članak 10. – stavak 1. – podstavak 4.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

Ukupna preostala količina emisijskih jedinica koje države članice prodaju na dražbi raspodjeljuje se u skladu sa stavkom 2.”;

Ukupna preostala količina emisijskih jedinica koje države članice prodaju na dražbi , nakon oduzimanja količine emisijskih jedinica iz prvog podstavka članka 10.a stavka 8., raspodjeljuje se u skladu sa stavkom 2.

Amandman 47

Prijedlog direktive

Članak 1. – točka 4. – podtočka a

Direktiva 2003/87/EZ

Članak 10. – stavak 1. – podstavak 4.a (novi)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

800 milijuna jedinica stavljenih u rezervu za stabilnost tržišta poništava se 1. siječnja 2021.

Amandman 48

Prijedlog direktive

Članak 1. – točka 4. – točka b – točka ii

Direktiva 2003/87/EZ

Članak 10. – stavak 2. – točka b

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(b)

količina od 10 % ukupne količine emisijskih jedinica namijenjenih prodaji na dražbi raspodjeljuje se određenim državama članicama u svrhu solidarnosti i rasta unutar Zajednice, čime se povećava količina emisijskih jedinica koje te države prodaju na dražbi u skladu s točkom (a) za postotke navedene u Prilogu II.a.

(b)

količina od 10 % ukupne količine emisijskih jedinica namijenjenih prodaji na dražbi raspodjeljuje se određenim državama članicama u svrhu solidarnosti i rasta unutar Zajednice, čime se povećava količina emisijskih jedinica koje te države prodaju na dražbi u skladu s točkom (a) za postotke navedene u Prilogu II.a. U slučaju država članica koje udovoljavaju kriterijima za korištenje sredstava Fonda za modernizaciju iz članka 10.d, njihov udio emisijskih jedinica naveden u Prilogu II.a prenosi se u njihov udio u Fondu za modernizaciju.

Amandman 49

Prijedlog direktive

Članak 1. – točka 4. – podtočka ba (nova)

Direktiva 2003/87/EZ

Članak 10. – stavak 3. – uvodni dio

Tekst na snazi

Izmjena

 

(ba)

u stavku 3. uvodni dio zamjenjuje se sljedećim:

„3.   Države članice odlučuju o namjeni prihoda dobivenih od dražbovne prodaje emisijskih jedinica. Najmanje 50  % od prihoda dobivenih od dražbovne prodaje emisijskih jedinica iz stavka 2., uključujući sve prihode od dražbovne prodaje iz stavka 2. točaka (b) i (c) ili ekvivalent u financijskoj vrijednosti tih prihoda, trebalo bi koristiti za jednu ili više sljedećih namjena:”

 

„3.   Države članice odlučuju o namjeni prihoda dobivenih od dražbovne prodaje emisijskih jedinica. 100  % od ukupnih prihoda dobivenih od dražbovne prodaje emisijskih jedinica iz stavka 2., uključujući sve prihode od dražbovne prodaje iz stavka 2. točaka (b) i (c) ili ekvivalent u financijskoj vrijednosti tih prihoda, koristi se za jednu ili više sljedećih namjena:”

Amandman 50

Prijedlog direktive

Članak 1. – točka 4. – podtočka bb (nova)

Direktiva 2003/87/EZ

Članak 10. – stavak 3. – točka b

Tekst na snazi

Izmjena

 

(bb)

u stavku 3. točka (b) zamjenjuje se sljedećim:

„(b)

razvoj obnovljivih izvora energije s ciljem ispunjavanja obveze Zajednice u pogledu korištenja 20 % obnovljive energije do 2020 . godine, kao i  za razvoj drugih tehnologija koje doprinose prijelazu na sigurno i održivo gospodarstvo s niskim emisijama ugljika te za pomoć pri ispunjavanju obveze Zajednice da energetsku učinkovitost do 2020 . godine poveća za 20 % ;”

 

„(b)

razvoj obnovljivih izvora energije s ciljem ispunjavanja obveze Unije u pogledu obnovljive energije do 2030 . godine, kao i  razvoja drugih tehnologija koje doprinose prijelazu na sigurno i održivo gospodarstvo s niskim emisijama ugljika te za pomoć pri ispunjavanju obveze Unije da energetsku učinkovitost do 2030 . godine poveća na razinu dogovorenu u relevantnim zakonodavnim aktima ;”

Amandman 51

Prijedlog direktive

Članak 1. – točka 4. – podtočka bc (nova)

Direktiva 2003/87/EZ

Članak 10. – stavak 3. – točka f

Tekst na snazi

Izmjena

 

(bc)

u stavku 3. točka (f) zamjenjuje se sljedećim:

„(f)

poticanje prijelaza na prijevozna sredstva s niskim emisijama i na javne oblike prijevoza;”

 

„(f)

poticanje prijelaza na prijevozna sredstva s niskim emisijama i na javne oblike prijevoza te podržavanje, dok god se troškovi CO2 ne odražavaju na sličan način na druge površinske načine prijevoza, elektrificiranih načina prijevoza kao što su željeznica i drugi elektrificirani način prijevoza, uzimajući u obzir njihove indirektne troškove u okviru sustava EU-a za trgovanje emisijskim jedinicama ;”

Amandman 52

Prijedlog direktive

Članak 1. – stavak 4. – točka bd (nova)

Direktiva 2003/87/EZ

Članak 10. – stavak 3. – točka h

Tekst na snazi

Izmjena

 

(bd)

u stavku 3. točka (h) zamjenjuje se sljedećim:

„(h)

mjere namijenjene za povećanje energetske učinkovitosti i izolacije, odnosno osiguravanje financijske potpore za rješavanje socijalnih aspekata u kućanstvima s nižim i srednjim primanjima;”

 

„(h)

mjere namijenjene za povećanje energetske učinkovitosti , sustave centraliziranog grijanja i izolacije, odnosno osiguravanje financijske potpore za rješavanje socijalnih aspekata u kućanstvima s nižim i srednjim primanjima;”

Amandman 53

Prijedlog direktive

Članak 1. – točka 4. – podtočka c

Direktiva 2003/87/EZ

Članak 10. – stavak 3. – točka j

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(j)

za financiranje financijskih mjera u korist sektora ili podsektora koji su izloženi stvarnom riziku od istjecanja ugljika zbog znatnih neizravnih troškova stvarno nastalih zbog prijenosa troškova emisija stakleničkih plinova u cijene električne energije, pod uvjetom da te mjere ispunjavaju uvjete utvrđene člankom 10.a stavkom 6.;

(j)

za financiranje financijskih mjera u korist sektora ili podsektora koji su izloženi stvarnom riziku od istjecanja ugljika zbog znatnih neizravnih troškova stvarno nastalih zbog prijenosa troškova emisija stakleničkih plinova u cijene električne energije, pod uvjetom da se u tu svrhu ne koristi više od 20 % prihoda i da te mjere ispunjavaju uvjete utvrđene člankom 10.a stavkom 6.;

Amandman 54

Prijedlog direktive

Članak 1. – točka 4. – podtočka c

Direktiva 2003/87/EZ

Članak 10. – stavak 3. – točka l

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(l)

za promicanje osposobljavanja i preraspodjelu radnika zbog promjena na tržištu rada u gospodarstvu u dekarbonizaciji u bliskoj suradnji sa socijalnim partnerima.

(l)

za ublažavanje socijalnog učinka dekarbonizacije njihovih gospodarstava i za promicanje osposobljavanja i preraspodjelu radnika zbog promjena na tržištu rada u gospodarstvu u dekarbonizaciji u bliskoj suradnji sa socijalnim partnerima.

Amandman 55

Prijedlog direktive

Članak 1. – točka 4. – podtočka ca (nova)

Direktiva 2003/87/EZ

Članak 10. – stavak 3. – podstavak 1.a (novi)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

(ca)

u stavku 3. umeće se sljedeći podstavak:

„Te se informacije daju preko standardiziranog obrasca Komisije, uključujući i informacije o upotrebi prihoda dobivenih od prodaje emisijskih jedinica na dražbi za različite kategorije i o upotrebi dodatnih sredstava. Komisija te informacije objavljuje na svojoj internetskoj stranici.”

Amandman 56

Prijedlog direktive

Članak 1. – točka 4. – podtočka cb (nova)

Direktiva 2003/87/EZ

Članak 10. – stavak 3. – podstavak 2.

Tekst na snazi

Izmjena

 

(cb)

u stavku 3. drugi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„Smatra se da su države članice ispunile odredbe ovog stavka ako imaju i provode fiskalnu politiku ili politiku financijskih potpora koja posebno uključuje zemlje u razvoju ili domaću regulatornu politiku koja podržava davanje financijskih potpora, uspostavljenih u smislu prvoga stavka, u vrijednosti jednakoj iznosu od najmanje 50 % prihoda dobivenih od dražbovne prodaje emisijskih jedinica iz stavka 2., uključujući i sve prihode iz dražbovne prodaje iz stavka 2. točaka (b) i (c) .”

 

„Smatra se da su države članice ispunile odredbe ovog stavka ako imaju i provode fiskalnu politiku ili politiku financijskih potpora koja posebno uključuje zemlje u razvoju ili domaću regulatornu politiku koja podržava davanje dodatnih financijskih potpora, uspostavljenih u smislu prvoga stavka, u vrijednosti jednakoj iznosu od 100 % prihoda dobivenih od dražbovne prodaje emisijskih jedinica iz stavka 2., te da su izvijestile o tim politikama preko standardiziranog obrasca Komisije .”

Amandman 57

Prijedlog direktive

Članak 1. – točka 4. – podtočka d

Direktiva 2003/87/EZ

Članak 10. – stavak 4. – podstavci 1., 2. i 3.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(d)

treći podstavak stavka  4. zamjenjuje se sljedećim:

(d)

u stavku 4. prvi, drugi i treći podstavak zamjenjuju se sljedećim:

 

„Komisija je ovlaštena donijeti delegirani akt u skladu s člankom  23 .”;

 

4 .    Komisiju je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 30 . b radi dopune ove Direktive utvrđivanjem detaljnih rasporeda za vrijeme, upravljanje i druge aspekte dražbovne prodaje emisijskih jedinica kako bi osigurala njezino provođenje na otvoren, transparentan, usklađen i nediskriminirajuć način. U tu svrhu taj je postupak predvidljiv, posebno u pogledu vremenskog rasporeda i redoslijeda dražbovnih prodaja te procijenjenih količina emisijskih jedinica koje trebaju biti na raspolaganju. Ako se procjenom pojedinih industrijskih sektora zaključi da se ne očekuju bitne posljedice za sektore i podsektore izložene znatnom riziku od istjecanja ugljika, Komisija u iznimnim okolnostima može prilagoditi vremenski raspored za razdoblje iz članka 13. stavka 1. koje počinje 1. siječnja 2013. kako bi osigurala pravilno funkcioniranje tržišta. Komisija provodi samo jednu takvu prilagodbu maksimalnog broja od 900 milijuna emisijskih jedinica.

Dražbovne prodaje moraju biti predviđene tako da osiguravaju da:

(a)

operateri, a posebno mala i srednja poduzeća obuhvaćena sustavom EU-a za trgovanje emisijskim jedinicama, imaju potpuni, pravedan i jednak pristup;

(b)

svi sudionici istodobno imaju pristup istim informacijama i da sudionici ne narušavaju odvijanje dražbovne prodaje;

(c)

organizacija i sudjelovanje na dražbama budu isplativi i da se izbjegavaju neopravdani administrativni troškovi; i

(d)

da mali onečišćivači imaju pristup dodjeli emisijskih jedinica.”;

Amandman 58

Prijedlog direktive

Članak 1. – točka 4. – podtočka da (nova)

Direktiva 2003/87/EZ

Članak 10. – stavak 4. – podstavak 4.a (novi)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

(da)

u stavku 4. dodaje se sljedeći podstavak:

„Svake dvije godine države članice prijavljuju Komisiju zatvaranje kapaciteta za proizvodnju električne energije zbog nacionalnih mjera. Komisija izračunava ekvivalentnu vrijednost emisijskih jedinica koje predstavljaju ta zatvaranja i o tome obavješćuju države članice. Države članice mogu poništiti odgovarajuću količinu emisijskih jedinica u ukupnoj količini dodijeljenoj u skladu sa stavkom 2.”

Amandman 59

Prijedlog direktive

Članak 1. – točka 4. – podtočka db (nova)

Direktiva 2003/87/EZ

Članak 10.a – stavak 5.

Tekst na snazi

Izmjena

 

(db)

stavak 5. zamjenjuje se sljedećim:

„5.   Komisija nadzire funkcioniranje europskog tržišta ugljika . Svake godine Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješće o  funkcioniranju tržišta ugljika , uključujući provedbu dražbi, likvidnost i količine s kojima se trguje. Prema potrebi države članice osiguravaju da se sve relevantne informacije dostave Komisiji najmanje dva mjeseca prije nego Komisija usvoji izvješće.”

 

„5.   Komisija nadzire funkcioniranje sustava EU-a za trgovanje emisijskim jedinicama . Svake godine Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješće o  njegovom funkcioniranju , uključujući provedbu dražbi, likvidnost i količine s kojima se trguje. Izvješće se također odnosi na interakciju sustava EU-a za trgovanje emisijskim jedinicama s drugim klimatskim i energetskim politikama Unije, uključujući i način na koji te politike utječu na odnos ponude i potražnje sustava EU-a za trgovanje emisijskim jedinicama, te njihovu sukladnost s klimatskim i energetskim ciljevima Unije do 2030. i 2050.. Izvješćem se isto tako uzima u obzir rizik od istjecanja ugljika i učinak na ulaganja unutar Unije. Države članice osiguravaju da se sve relevantne informacije dostave Komisiji najmanje dva mjeseca prije nego Komisija usvoji izvješće.”

Amandman 60

Prijedlog direktive

Članak 1. – točka 5. – podtočka a

Direktiva 2003/87/EZ

Članak 10.a – stavak 1. – podstavci 1. i 2.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(a)

u stavku 1. drugi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

(a)

u stavku 1. prvi i drugi podstavak zamjenjuju se sljedećim:

 

Komisija je ovlaštena donijeti delegirani akt u skladu s člankom  23 .”; Tim aktom omogućuje se i dodatna dodjela za znatno povećanje proizvodnje iz rezerve za nove sudionike primjenom istih pragova prilagodbi dodjele koji se primjenjuju slučaju djelomičnog prestanka rada .”;”

 

1.     Komisiju je ovlaštena donijeti delegirani akt u skladu s člankom 30.b radi dopune ove Direktive te potpunog usklađivanja mjera za dodjelu emisijskih jedinica iz stavaka 4., 5., 7., uključujući sve potrebne odredbe za ujednačenu primjenu stavka 19 . Tim aktom omogućuje se i dodatna dodjela iz rezerve za nove sudionike za znatne promjene u proizvodnji. Time se, posebno, predviđa da se svako povećanje ili smanjenje u proizvodnji u visini od barem 10 % izraženo kao pomični prosjek provjerenih podataka o proizvodnji za dvije prethodne godine u odnosu na proizvodnu aktivnost prijavljenu u skladu s člankom 11. usklađuje s odgovarajućom količinom jedinica to na način da se jedinice stave pričuvu iz stavka 7 . ili da se iz te pričuve oslobode.

U pripremanju delegiranog akta iz prvog podstavka Komisija uzima u obzir potrebu da se ograniči administrativna složenost i spriječi varanje sustava. U tu svrhu može, ako je primjereno, biti fleksibilna u primjeni pragova utvrđenih u ovom stavku ako zbog posebnih okolnosti za to ima opravdanje.

Amandman 61

Prijedlog direktive

Članak 1. – točka 5. – podtočka aa (nova)

Direktiva 2003/87/EZ

Članak 10.a – stavak 1. – podstavak 3.

Tekst na snazi

Izmjena

 

(aa)

u stavku 1. prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„U okviru mjera iz prvog podstavka utvrđuju se, koliko to bude moguće, ex-ante referentne vrijednosti na razini Zajednice kako bi se osiguralo da se dodjela odvija na način koji potiče smanjivanje emisija stakleničkih plinova i energetski učinkovite tehnike, uzimajući u obzir najučinkovitije tehnike, nadomjesne, alternativne proizvodne procese, visoko učinkovitu kogeneraciju, učinkovito obnavljanje energije iz otpadnih plinova, korištenje biomase te hvatanje skladištenje CO2 gdje postoje odgovarajući objekti i oprema, a ne potiču povećavanje emisija. Besplatne emisijske jedinice ne dodjeljuju se ni za kakve oblike proizvodnje električne energije, osim u slučajevima koji pripadaju članku 10.c i za električnu energiju proizvedenu od otpadnih plinova.”

 

„U okviru mjera iz prvog podstavka utvrđuju se, koliko to bude moguće, ex-ante referentne vrijednosti na razini Unije kako bi se osiguralo da se dodjela odvija na način koji potiče smanjivanje emisija stakleničkih plinova i energetski učinkovite tehnike, uzimajući u obzir najučinkovitije tehnike, nadomjesne, alternativne proizvodne procese, visoko učinkovitu kogeneraciju, učinkovito obnavljanje energije iz otpadnih plinova, korištenje biomase te CCS-a CCU-a gdje postoje odgovarajući objekti i oprema, a ne potiču povećavanje emisija. Besplatne emisijske jedinice ne dodjeljuju se ni za kakve oblike proizvodnje električne energije, osim u slučajevima koji pripadaju članku 10.c i za električnu energiju proizvedenu od otpadnih plinova.”

Amandman 62

Prijedlog direktive

Članak 1. – točka 5. – podtočka b

Direktiva 2003/87/EZ

Članak 10.a – stavak 2. – podstavak 3. – uvodni dio

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

Referentne vrijednosti za besplatnu dodjelu prilagođavaju se radi izbjegavanja neočekivane dobiti te se njima uzima u obzir tehnološki napredak u razdoblju od 2007. do 2008. i u svakom kasnijem razdoblju za koje su besplatne dodjele utvrđene u skladu s člankom 11. stavkom 1. Tom prilagodbom smanjuju se referentne vrijednosti utvrđene aktom donesenim u skladu s člankom 10.a za 1 % vrijednosti koja je utvrđena na temelju podataka iz 2007. i 2008. u odnosu na podatke za svaku godinu između 2008. i sredine relevantnog razdoblja besplatne dodjele, osim ako:

Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 30.b radi dopune ove Direktive kako bi se odredile izmijenjene gornje granične vrijednosti za dodjelu besplatnih emisijskih jedinica. Ti su akti sukladni delegiranim aktima donesenima prema stavku 1. ovog članka i u skladu su sa sljedećim:

Amandman 63

Prijedlog direktive

Članak 1. – točka 5. – podtočka b

Direktiva 2003/87/EZ

Članak 10.a – stavak 2. – podstavak 3. – točka -i (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

(-i)

Za razdoblje od 2021. do 2025. referentne vrijednosti utvrđuju se na temelju podataka dostavljenih u skladu s člankom 11. za godine 2016. i 2017.;

Amandman 64

Prijedlog direktive

Članak 1. – točka 5. – podtočka b

Direktiva 2003/87/EZ

Članak 10.a – stavak 2. – podstavak 3. – točka -ia (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

(-ia)

Na temelju usporedbe referentnih vrijednosti utemeljenih na tim podacima s referentnom vrijednošću sadržanom u Odluci Komisije 2011/278/EU Komisija utvrđuje godišnju stopu smanjenja za svaku referentnu vrijednost i primjenjuje je na referentne vrijednosti primjenjive u razdoblju od 2013. do 2020. u odnosu na svaku godinu između 2008. i 2023., kako bi utvrdila referentne vrijednosti za godine od 2021. do 2025.

Amandman 65

Prijedlog direktive

Članak 1. – točka 5. – podtočka b

Direktiva 2003/87/EZ

Članak 10.a – stavak 2. – podstavak 3. – točka i

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(i)

na temelju informacija dostavljenih u skladu s člankom 11. Komisija utvrđuje jesu li vrijednosti za svaku referentnu vrijednost izračunatu primjenom načela iz članka 10.a od gore navedenog godišnjeg smanjenja veće ili manje za više od 0,5  % godišnje od vrijednosti iz razdoblja od 2007. do 2008. Ako je tako, referentna vrijednost prilagođava se za 0,5  % ili 1,5  % za svaku godinu između 2008. i sredine razdoblja besplatne dodjele;

(i)

Gdje stopa poboljšanja na temelju informacija dostavljenih u skladu s člankom 11. ne prelazi 0,25  %, referentna vrijednost se smanjuje za taj postotak u razdoblju od 2021. od 2025. za svaku godinu u razdoblju od 2008. do 2023.;

Amandman 66

Prijedlog direktive

Članak 1. – točka 5. – podtočka b

Direktiva 2003/87/EZ

Članak 10.a – stavak 2. – podstavak 3. – točka ii

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(ii)

odstupajući u pogledu referentnih vrijednosti za aromate, vodik i sintetički plin, te referentne vrijednosti usklađuje se za isti postotak kao i referentne vrijednosti za rafinerije kako bi se osigurala ravnopravnost za proizvođače tih proizvoda.

(ii)

Kada stopa poboljšanja na temelju informacija dostavljenih u skladu s člankom 11. prelazi 1,75  %, referentna vrijednost se smanjuje za taj postotak u razdoblju od 2021. od 2025. za svaku godinu u razdoblju od 2008. do 2023.

Amandman 67

Prijedlog direktive

Članak 1. – točka 5. – podtočka b

Direktiva 2003/87/EZ

Članak 10.a – stavak 2. – podstavak 4.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

Komisija u tu svrhu donosi provedbeni akt u skladu s člankom 22.a.

Briše se.

Amandman 68

Prijedlog direktive

Članak 1. – točka 5. – podtočka ba (nova)

Direktiva 2003/87/EZ

Članak 01. – stavak 2. – podstavak 3.a (novi)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

(ba)

u stavku 2. dodaje se sljedeći podstavak:

„Za razdoblje između 2026. i 2030. referentne vrijednosti utvrđuju se na isti način na temelju podataka dostavljenih u skladu s člankom 11. za godine 2021. i 2022. te uz godišnju stopu smanjenja koja se primjenjuje za svaku godinu između 2008. i 2028.”

Amandman 69

Prijedlog direktive

Članak 1. – točka 5. – podtočka bb (nova)

Direktiva 2003/87/EZ

Članak 10.a – točka 2. – stavak 1. – podstavak 3.b (novi)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

(bb)

u stavku 2. dodaje se sljedeći podstavak:

(ii)

odstupajući u pogledu referentnih vrijednosti za aromate, vodik i sintetički plin, te referentne vrijednosti usklađuje se za isti postotak kao i referentne vrijednosti za rafinerije kako bi se osigurala ravnopravnost za proizvođače tih proizvoda.

 

„odstupajući u pogledu referentnih vrijednosti za aromate, vodik i sintetički plin, te referentne vrijednosti usklađuje se za isti postotak kao i referentne vrijednosti za rafinerije kako bi se osigurala ravnopravnost za proizvođače tih proizvoda.”

Amandman 165

Prijedlog direktive

Članak 1. – točka 5. – podtočka bc (nova)

Direktiva 2003/87/EZ

Članak 10.a – stavak 3.

Tekst na snazi

Izmjena

 

bc)

u stavku 3. dodaje se sljedeći podstavak:

Na temelju stavaka 4. i 8. i neovisno o članku 10.c besplatne se emisijske jedinice ne dodjeljuju proizvođačima električne energije, odnosno operaterima postrojenja za hvatanje CO2, cjevovoda za prijenos CO2 ili lokacija za skladištenje CO2.

 

Na temelju stavaka 4. i 8. i neovisno o članku 10.c besplatne se emisijske jedinice ne dodjeljuju proizvođačima električne energije, odnosno operaterima postrojenja za hvatanje CO2, cjevovoda za prijenos CO2 ili lokacija za skladištenje CO2. Proizvođači koji proizvode električnu energiju iz otpadnih plinova nisu proizvođači električne energije u smislu članka 3. točke (u) ove Direktive. Pri izračunu referentnih vrijednosti uzima se u obzir puni udio ugljika u otpadnim plinovima koji se koriste za proizvodnju električne energije.

Amandman 70

Prijedlog direktive

Članak 1. – točka 5. – podtočka bd (nova)

Direktiva 2003/87/EZ

Članak 10.a – stavak 4.

Tekst na snazi

Izmjena

 

(bd)

stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:

„4.   Besplatne emisijske jedinice dodjeljuju se za centralno grijanje, kao i za visokoučinkovitu kogeneraciju, kako je utvrđena Direktivom 2004/8/EZ, na zahtjev koji je opravdan s gospodarskog stajališta i odnosi se na proizvodnju energije za grijanje ili hlađenje. Svake godine nakon 2013. ukupne količine emisijskih jedinica dodijeljene takvim postrojenjima za proizvodnju toplinske energije podešavaju se uz primjenu linearnog faktora iz članka 9.

 

„4.   Besplatne emisijske jedinice dodjeljuju se za centralno grijanje, kao i za visokoučinkovitu kogeneraciju, kako je utvrđena Direktivom 2004/8/EZ, na zahtjev koji je opravdan s gospodarskog stajališta i odnosi se na proizvodnju energije za grijanje ili hlađenje.”

Amandman 71

Prijedlog direktive

Članak 1. – točka 5. – podtočka c

Direktiva 2003/87/EZ

Članak 10.a – stavak 5.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

Kako bi se poštovao udio za prodaju na dražbi iz članka 10., svakoj godini u kojoj zbroj dodijeljenih besplatnih jedinica ne dosegne maksimalnu razinu kojom se poštuje udio države članice za prodaju na dražbi, preostala količina emisijskih jedinica do te razine upotrebljava se za sprečavanje ili ograničavanje smanjenja količine besplatno dodijeljenih jedinica kako bi se poštovao udio za prodaju na dražbi država članica sljedećim godinama . Ako je , međutim, maksimalna razina postignuta , dodjela besplatnih jedinica usklađuje se na odgovarajući način . Usklađivanje se izvršava na ujednačen način .

5.     Ako zbroj dodijeljenih besplatnih jedinica u  određenoj godini ne dosegne maksimalnu razinu , pri čemu se poštuje udio država članica za prodaju na dražbi utvrđen u članku 10. stavku 1. , preostala količina emisijskih jedinica do te razine upotrebljava se za sprečavanje ili ograničavanje smanjenja količine besplatno dodijeljenih jedinica u sljedećim godinama. Međutim, ako se dosegne maksimalna razina, količina besplatnih emisijskih jedinica koja je jednaka smanjenju udjela emisijskih jedinica koje države članice prodaju na dražbi tijekom cjelokupnog desetogodišnjeg razdoblja koje počinje 1. siječnja 2021. u visini do pet postotnih bodova, u skladu s člankom 10. stavkom 1., besplatno se raspodjeljuje sektorima i podsektorima skladu s člankom 10.b . Ako je to smanjenje ipak nedostatno da se zadovolji potražnja sektora ili podsektora u skladu s člankom 10.b , dodjela besplatnih jedinica usklađuje se na odgovarajući način primjenom jedinstvenog međusektorskog faktora korekcije na sektore s intenzitetom trgovine s trećim zemljama manjim od 15 % ili s intenzitetom emisija ugljika manjim od 7Kg CO2/Euro GVA .

Amandman 72

Prijedlog direktive

Članak 1. – točka 5. – podtočka d

Direktiva 2003/87/EZ

Članak 10.a – stavak 6. – podstavak 1.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

Države članice trebale bi poduzeti financijske mjere u korist sektora ili podsektora koji su izloženi stvarnom riziku od istjecanja ugljika zbog znatnih neizravnih troškova stvarno nastalih zbog prijenosa troškova emisija stakleničkih plinova u cijene električne energije , uzimajući u obzir sve utjecaje na unutarnje tržište. Takve financijske mjere za nadoknadu djela tih troškova moraju biti u skladu s pravilima o državnim potporama.

6.     Na razini Unije usvaja se centralizirani sustav za kompenziranje sektora ili podsektora koji su izloženi stvarnom riziku od istjecanja ugljika zbog znatnih neizravnih troškova stvarno nastalih zbog prijenosa troškova emisija stakleničkih plinova u cijene električne energije.

 

Kompenzacija je razmjerna troškovima emisija stakleničkih plinova koji su stvarno preneseni u cijene električne energije i primjenjuje se u skladu s kriterijima utvrđenim u relevantnim smjernicama o državnim potporama kako bi se izbjegli negativni utjecaji na unutarnje tržište te prekomjerna kompenzacija nastalih troškova.

 

Ako iznos dostupne kompenzacije nije dovoljan za kompenzaciju prihvatljivih neizravnih troškova, iznos dostupne kompenzacije za sva postrojenja koja udovoljavaju uvjetima smanjuje se na ujednačen način.

 

Komisija je ovlaštena donijeti delegirani akt u skladu s člankom 30.b radi dopune ove Direktive u svrhu provođenja odredbi iz ovog članka utvrđivanjem mehanizama za pokretanje i rad fonda.

Amandman 73

Prijedlog direktive

Članak 1. – točka 5. – podtočka da (nova)

Direktiva 2003/87/EZ

Članak 10.a – stavak 6. – podstavak 1.a (novi)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

(da)

u stavku 6. umeće se novi podstavak:

„Države članice također mogu donijeti nacionalne financijske mjere u korist sektora ili podsektora koji su izloženi stvarnom riziku od istjecanja ugljika zbog znatnih neizravnih troškova stvarno nastalih zbog prijenosa troškova emisija stakleničkih plinova u cijene električne energije, uzimajući u obzir sve utjecaje na unutarnje tržište. Takve financijske mjere za kompenzaciju dijela tih troškova moraju biti u skladu s pravilima o državnim potporama i s člankom 10. stavkom 3. ove Direktive. Te nacionalne mjere, kada se kombiniraju s potporom iz prvog podstavka, ne smiju premašiti maksimalnu razinu kompenzacije navedenu u relevantnim smjernicama o državnim potporama te ne smiju rezultirati novim poremećajima na tržištu. Postojeće gornje granice za kompenzacije u obliku državne potpore nastavljaju se smanjivati u cjelokupnom razdoblju trgovanja.”

Amandman 74

Prijedlog direktive

Članak 1. – točka 5. – točka e – točka i

Direktiva 2003/87/EZ

Članak 10.a – stavak 7. – podstavak 1.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

Emisijske jedinice do maksimalne količine iz članka 10.a stavka 5. ove Direktive koje nisu besplatno dodijeljene do 2020. izdvajaju se za nove sudionike i znatna povećanja proizvodnje, zajedno s 250 milijuna emisijskih jedinica izdvojenih u rezervu za stabilnost tržišta u skladu s člankom 1. stavkom 3. Odluke (EU) 2015/… Europskog parlamenta i Vijeća (*).

7.     400 milijuna emisijskih jedinica izdvaja se za nove sudionike i znatna povećanja proizvodnje.

Amandman 75

Prijedlog direktive

Članak 1. – točka 5. – točka e – točka i

Direktiva 2003/87/EZ

Članak 10.a – stavak 7. – podstavak 2.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

Od 2021., naknade koje nisu dodijeljene postrojenjima zbog primjene stavaka 19. i 20. izdvajaju se u rezervu.

Od 2021. nadalje , sve emisijske jedinice koje nisu dodijeljene postrojenjima zbog primjene stavaka 19. i 20. izdvajaju se u rezervu.

Amandman 76

Prijedlog direktive

Članak 1. – točka 5. – točka f – uvodni dio

Direktiva 2003/87/EZ

Članak 10.a – stavak 8.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(f)

u stavku  8. prvi, drugi i treći podstavak zamjenjuju se sljedećim:

(f)

stavak  8. zamjenjuje se sljedećim:

Amandman 77

Prijedlog direktive

Članak 1. – točka 5. – točka f – podstavak 1.

Direktiva 2003/87/EZ

Članak 10.a – stavak 8. – podstavak 1.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

Količina od 400 milijuna emisijskih jedinica izdvaja se za potporu inovacijama u tehnologijama s niskom razinom emisija ugljika i procesima u industrijskim sektorima navedenima u Prilogu I. te za pomoć poticanju izgradnje i rada komercijalnih demonstracijskih projekata čiji je cilj ekološki sigurno hvatanje i geološko skladištenje (CCS) CO2 te demonstracijskih projekata inovativnih tehnologija za obnovljive izvore energije na području Unije.

8.   Količina od 600 milijuna emisijskih jedinica izdvaja se za poticanje ulaganja u inovacije u tehnologijama s niskom razinom emisija ugljika i procesima u industrijskim sektorima navedenima u Prilogu I. , što uključuje biološke materijale i proizvode kojima se zamjenjuju materijali s visokom razinom emisija ugljika, te za pomoć poticanju izgradnje i rada komercijalnih demonstracijskih projekata čiji je cilj ekološki sigurno hvatanje i geološko skladištenje (CCS) i vezanje i korištenje ugljika (CCU) te demonstracijskih projekata inovativnih tehnologija za obnovljive izvore energije i skladištenje energije na području Unije.

Amandman 78

Prijedlog direktive

Članak 1. – točka 5. – podtočka f

Direktiva 2003/87/EZ

Članak 10.a – stavak 8. – podstavak 2.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

Emisijske se jedinice izdvajaju za inovacije u industrijskim tehnologijama i procesima s niskim emisijama ugljika i za potporu demonstracijskim projektima za razvoj niza tehnologija za CCS i inovativnih tehnologija za obnovljive izvore energije koje još nisu komercijalno održive u geografski uravnoteženim lokacijama . Kako bi se promicali inovativni projekti, potpora može iznositi do 60  % mjerodavnih troškova projekata, od čega do 40  % ne smije ovisiti o provjerenom izbjegavanju emisija stakleničkih plinova pod uvjetom da su unaprijed određeni ključni ciljevi postignuti uzimajući u obzir upotrijebljenu tehnologiju.

Emisijske se jedinice izdvajaju za inovacije u industrijskim tehnologijama i procesima s niskim emisijama ugljika i za potporu demonstracijskim projektima za razvoj niza inovativnih tehnologija za obnovljive izvore energije , CCS i CCU koje još nisu komercijalno održive . Projekti se odabiru na temelju njihova utjecaja na energetske sustave ili industrijske procese unutar države članice, skupine država članica ili Unije. Kako bi se promicali inovativni projekti, potpora može iznositi do 75 % mjerodavnih troškova projekata, od čega do 60 % ne smije ovisiti o provjerenom izbjegavanju emisija stakleničkih plinova pod uvjetom da su unaprijed određeni ključni ciljevi postignuti uzimajući u obzir upotrijebljenu tehnologiju. Emisijske jedinice dodjeljuju se projektima u skladu s njihovim potrebama za postizanje unaprijed određenih ključnih ciljeva.

Amandman 79

Prijedlog direktive

Članak 1. – točka 5. – podtočka f

Direktiva 2003/87/EZ

Članak 10.a – stavak 8. – podstavak 3.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

Uz to, do 2021. s 50 milijuna neraspoređenih emisijskih jedinica iz rezerve za stabilnost tržišta uspostavljene Odlukom (EU) 2015/… dopunjuju se sva postojeća sredstva raspoloživa u okviru ovog stavka za navedene projekte, pri čemu projekti u svim državama članicama uključuju manje projekte. Projekti se biraju na temelju objektivnih i transparentnih mjerila.

Uz to, do 2021. i nakon 2018., s 50 milijuna neraspoređenih emisijskih jedinica iz rezerve za stabilnost tržišta dopunjuju se sva postojeća sredstva raspoloživa u okviru ovog stavka koja proizlaze iz sredstava dobivenih dražbom emisijskih jedinica u okviru programa NER300 za razdoblje između 2013. i 2020. koja nisu iskorištena, i to za projekte iz prvog i drugog podstavaka , pri čemu projekti u svim državama članicama uključuju manje projekte. Projekti se biraju na temelju objektivnih i transparentnih mjerila , uzimajući u obzir njihovu važnost u pogledu dekarbonizacije relevantnih sektora .

 

Projekti koji dobivaju potporu u okviru ovog podstavka mogu dobiti i dodatnu potporu u skladu s prvim i drugim podstavkom.

Amandman 80

Prijedlog direktive

Članak 1. – točka 5. – podtočka f

Direktiva 2003/87/EZ

Članak 10.a – stavak 8. – podstavak 4.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

Komisija je ovlaštena donijeti delegirani akt u skladu s člankom  23 .

Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 30 . b radi dopune ove Direktive utvrđivanjem mjerila koja će se koristiti za odabir projekata koji zadovoljavaju uvjete za dodjelu emisijskih jedinica iz ovog stavka, pri čemu se vodi računa o sljedećim načelima:

 

i.

projekti su usmjereni na osmišljavanje i razvoj revolucionarnih rješenja i primjenu demonstracijskih programa;

ii.

aktivnosti u proizvodnim postrojenjima odvijaju se blizu tržišta kako bi se dokazala održivost revolucionarnih tehnologija u prevladavanju tehnoloških i netehnoloških prepreka;

iii.

projekti nude tehnološka rješenja koja imaju potencijal za široku uporabu i koja mogu kombinirati različite tehnologije;

iv.

u idealnom slučaju rješenja i tehnologije imaju potencijal za prenošenje unutar sektora, a možda i u druge sektore;

v.

prioritet su projekti čija su predviđena smanjenja emisija znatno ispod relevantne referentne vrijednosti; projekti koji zadovoljavaju uvjete doprinose smanjenju emisija ispod referentnih vrijednosti iz stavka 2. ili imaju potencijal za znatno smanjenje troškova prijelaza na proizvodnju energije s niskim razinama emisija u budućnosti; i

vi.

projekti CCU u cjelokupnom razdoblju svojeg trajanja ostvaruju neto smanjenje emisija i trajno skladištenje CO2.

Amandman 82

Prijedlog direktive

Članak 1. – točka 5. – podtočka ia (nova)

Direktiva 2003/87/EZ

Članak 10.a – stavak 20.

Tekst na snazi

Izmjena

 

(ia)

stavak 20. zamjenjuje se sljedećim:

„20.

Komisija kao dio mjera donesenih u skladu sa stavkom 1. uvrštava mjere za definiranje postrojenja koja su djelomično prestala s radom ili znatno smanjila svoje kapacitete i mjere za prilagođavanje, prema potrebi, količine besplatnih emisijskih jedinica koje im se s tim u skladu dodjeljuju.”

 

„20.   Komisija kao dio mjera donesenih u skladu sa stavkom 1. uvrštava mjere za definiranje postrojenja koja su djelomično prestala s radom ili znatno smanjila svoje kapacitete i mjere za prilagođavanje, prema potrebi, količine besplatnih emisijskih jedinica koje im se s tim u skladu dodjeljuju.

Tim se mjerama predviđa fleksibilnost za industrijske sektore u kojima se kapacitet redovito prenosi među operativnim postrojenjima unutar istog poduzeća.”

Amandman 83

Prijedlog direktive

Članak 1. – točka 6.

Direktiva 2003/87/EZ

Članak 1o.b – naslov

Tekst na sanzi

Izmjena

Mjere za potporu određenim energetski intenzivnim industrijama u slučaju istjecanja ugljika

Prijelazne mjere za potporu određenim energetski intenzivnim industrijama u slučaju istjecanja ugljika

Amandman 85

Prijedlog direktive

Članak 1. – točka 6.

Direktiva 2003/87/EZ

Članak 10.b – stavak 1.a (novi)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

1.a     Nakon usvajanja revizije Direktive 2012/27/EU Europskog parlamenta i Vijeća  (*1) Komisija preispituje udio smanjenja emisija u sustavu EU-a za trgovanje emisijskim jedinicama i Odluku br. 406/2009/EZ Europskog parlamenta i Vijeća  (*2) . Za zaštitu industrije izložene riziku od istjecanja ugljika ili odljeva ulaganja primjenjuju se dodatna smanjenja uz pomoć ambicioznijeg cilja energetske učinkovitosti.

Amandman 144

Prijedlog direktive

Članak 1. – točka 6.

Direktiva 2003/87/EZ

Članak 10.b – stavak 1.b i 1 c (novi)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

(1b)     U skladu s člankom 6. stavkom 2. Pariškog sporazuma Komisija u svojem izvješću, koje priprema u skladu s člankom 28.aa, ocjenjuje razvoj politika ublažavanja klimatskih promjena, među ostalim i pristupe koji se temelje na tržištu, u trećim zemljama i regijama, kao i utjecaj tih politika na konkurentnost europske industrije.

 

(1c)     Ako se u tom izvješću zaključi da i dalje postoji znatan rizik od istjecanja ugljika, Komisija po potrebi donosi zakonodavni prijedlog kojim uvodi prilagodbu granica emisija ugljika koja je u potpunosti usklađena s pravilima Svjetske trgovinske organizacije, a temelji se na studiji o izvedivosti koja se počinje provoditi prilikom objave ove Direktive u Službenom listu. Tim bi mehanizmom sustav EU-a za trgovanje emisijskim jedinicama obuhvatio i uvoznike proizvoda koji nastaju u sektorima ili podsektorima utvrđenima u skladu s člankom 10.a.

Amandman 86

Prijedlog direktive

Članak 1. – točka 6.

Direktiva 2003/87/EZ

Članak 10.b – stavak 2.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

2.   Sektori i podsektori čiji produkt nastao množenjem intenziteta trgovine s trećim zemljama i intenziteta njihovih emisija iznosi više od 0,18 mogu biti uključene u skupinu iz stavka 1. na temelju kvalitativne procjene s pomoću sljedećih mjerila:

2.   Sektori i podsektori čiji produkt nastao množenjem intenziteta trgovine s trećim zemljama i intenziteta njihovih emisija iznosi više od 0,12 mogu biti uključene u skupinu iz stavka 1. na temelju kvalitativne procjene s pomoću sljedećih mjerila:

(a)

mjere u kojoj je moguće da pojedina postrojenja u sektorima ili podsektorima smanje razinu emisija ili potrošnju električne energije;

(a)

mjere u kojoj je moguće da pojedina postrojenja u sektorima ili podsektorima smanje razinu emisija ili potrošnju električne energije , uzimajući u obzir povezana povećanja troškova proizvodnje ;

(b)

trenutačnih ili predviđenih obilježja tržišta;

(b)

trenutačnih ili predviđenih obilježja tržišta;

(c)

stope dobiti kao mogućeg pokazatelja dugoročnih ulaganja ili odluka o premještanju.

(c)

stope dobiti kao mogućeg pokazatelja dugoročnih ulaganja ili odluka o premještanju;

 

(ca)

robe kojom se trguje na svjetskim tržištima po jedinstvenoj referentnoj cijeni.

Amandman 87

Prijedlog direktive

Članak 1. – točka 6.

Direktiva 2003/87/EZ

Članak 10.b – stavak 3.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

3.   Smatra se da drugi sektori i podsektori mogu prenijeti veći dio troškova za emisijske jedinice u cijene proizvoda te se njima dodjeljuju besplatne emisijske jedinice za razdoblje do 2030. u količini od 30 % količine utvrđene u skladu s mjerama donesenim u skladu s člankom 10.a.

3.   Smatra se da sektor centraliziranoga grijanja može prenijeti veći dio troškova za emisijske jedinice u cijene proizvoda te mu se dodjeljuju besplatne emisijske jedinice za razdoblje do 2030. u količini od 30 % količine utvrđene u skladu s mjerama donesenim u skladu s člankom 10.a. Drugim sektorima i podsektorima ne dodjeljuju se besplatne emisijske jedinice.

Amandman 88

Prijedlog direktive

Članak 1. – točka 6.

Direktiva 2003/87/EZ

Članak 10.b – stavak 4.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

4.   Komisija će do 31. prosinca 2019. donijeti delegirani akt o prethodnim stavcima za djelatnosti na četveroznamenkastoj razini (oznaka NACE-4) u pogledu stavka 1. , u skladu s člankom 23., na temelju podataka dostupnih za tri posljednje kalendarske godine .

4.   Komisija do 31. prosinca 2019. donosi delegirane akte u skladu s člankom 30.b radi dopune ove Direktive u pogledu stavka 1. u vezi s djelatnostima na četveroznamenkastoj razini (oznaka NACE-4) ili, ako je to opravdano na temelju objektivnih mjerila koje utvrđuje Komisija , djelatnostima na relevantnoj razini detaljnosti na temelju javnih podataka ili podataka po sektorima kako bi se obuhvatile one djelatnosti koje su uključene u sustav EU-a za trgovanje emisijskim jedinicama. Ocjena intenziteta trgovine temelji se na podacima dostupnim za pet posljednjih kalendarskih godina .

Amandman 89

Prijedlog direktive

Članak 1. – točka 6.

Direktiva 2003/87/EZ

Članak 10.c – stavak 1.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

1.   Odstupajući od članka 10.a stavaka od 1. do 5., države članice koje su 2013. imale BDP po stanovniku u eurima po tržišnim cijenama niži od 60 % prosjeka Unije mogu prijelazno dodijeliti besplatne emisijske jedinice postrojenjima za proizvodnju električne energije radi modernizacije energetskog sektora.

1.   Odstupajući od članka 10.a stavaka od 1. do 5., države članice koje su 2013. imale BDP po stanovniku u eurima po tržišnim cijenama niži od 60 % prosjeka Unije mogu prijelazno dodijeliti besplatne emisijske jedinice postrojenjima za proizvodnju električne energije radi modernizacije , diversifikacije i održive transformacije energetskog sektora. Navedeno odstupanje prestaje 31. prosinca 2030.

Amandman 90

Prijedlog direktive

Članak 1. – točka 6.

Direktiva 2003/87/EZ

Članak 10.c – stavak 1.a (novi)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

1.a     Države članice koje ne zadovoljavaju uvjete iz stavka 1., ali koje su 2014. imale BDP po stanovniku u eurima po tržišnim cijenama niži od 60 % prosjeka Unije također se mogu koristiti odstupanjem iz tog stavka do ukupne količine navedene u stavku 4., pod uvjetom da se odgovarajući broj emisijskih jedinica prenese u Fond za modernizaciju te da se prihodi upotrijebe za potporu ulaganjima u skladu s člankom 10.d.

Amandman 91

Prijedlog direktive

Članak 1. – točka 6.

Direktiva 2003/87/EZ

Članak 10.c – stavak 1.b (novi)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

1.b     Države članice koje u skladu s ovim člankom zadovoljavaju uvjete za dodjelu besplatnih emisijskih jedinica postrojenjima za proizvodnju električne energije mogu se odlučiti za prijenos odgovarajućeg broja emisijskih jedinica ili njihova dijela u Fond za modernizaciju te ih dodijeliti u skladu s odredbama iz članka 10.d. U tom slučaju, one obavješćuju Komisiju prije prijenosa.

Amandman 92

Prijedlog direktive

Članak 1. – točka 6.

Direktiva 2003/87/EZ

Članak 1o.c – stavak 2. – podstavak 1. – točka b

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(b)

osigurava se da su prihvatljive samo prijave projekata kojima se doprinosi raznovrsnosti kombinacija energije i izvora opskrbe energijom, potrebnom restrukturiranju, ekološkoj nadogradnji i naknadnoj ugradnji infrastrukture, čistim tehnologijama i modernizaciji sektora proizvodnje, prijenosa i distribucije energije;

(b)

osigurava se da su prihvatljive samo prijave projekata kojima se doprinosi raznovrsnosti kombinacija energije i izvora opskrbe energijom, potrebnom restrukturiranju, ekološkoj nadogradnji i naknadnoj ugradnji infrastrukture, čistim tehnologijama (kao što su tehnologije u području obnovljive energije) ili modernizaciji sektora proizvodnje energije, mreža centraliziranog grijanja , energetske učinkovitosti, skladištenja energije, te prijenosa i distribucije energije;

Amandman 93

Prijedlog direktive

Članak 1. – točka 6.

Direktiva 2003/87/EZ

Članak 10.c – stavak 2. – podstavak 1. – točka c.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(c)

za rangiranje projekata odabiru se jasna, objektivna, transparentna i nediskriminirajuća mjerila za odabir kako bi se osiguralo da su odabrani projekti kojima se:

(c)

za rangiranje projekata u skladu s klimatskim i energetskim ciljevima politika Unije za razdoblje do 2050. odabiru se jasna, objektivna, transparentna i nediskriminirajuća mjerila za odabir kako bi se osiguralo da se odaberu projekti:

Amandman 94

Prijedlog direktive

Članak 1. – točka 6.

Direktiva 2003/87/EZ

Članak 10.c – stavak 2. – točka c – podtočka i.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(i)

na temelju analize troškova i koristi osigurava pozitivna neto vrijednost u smislu smanjenja emisija i ostvaruju unaprijed utvrđena znatna smanjenja emisije CO2;

(i)

kojima se na temelju analize troškova i koristi osigurava pozitivna neto vrijednost u smislu smanjenja emisija i ostvaruju unaprijed utvrđena znatna smanjenja emisije CO2 proporcionalna veličini projekata. Kada je riječ o projektima u području proizvodnje električne energije, ukupne emisije stakleničkih plinova po kilovatsatu električne energije proizvedene u postrojenju ne premašuju 450 grama ekvivalenta CO2 nakon dovršenja projekta. Do 1. siječnja 2021. Komisija donosi delegirani akt u skladu s člankom 30.b radi izmjene ove Direktive definiranjem maksimalnih ukupnih emisija stakleničkih plinova po kilovatsatu topline proizvedene u postrojenju koji se ne smiju premašiti za projekte povezane s proizvodnjom topline.

Amandman 95

Prijedlog direktive

Članak 1. – točka 6.

Direktiva 2003/87/EZ

Članak 10.c – stavak 2. – podstavak 1. – točka c – podtočka ii

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(ii)

pridonosi poboljšanju u pogledu smanjenja emisija, jasno odgovara na potrebu zamjene i modernizacije i ne stvara tržišno motivirano povećanje potražnje za energijom;

ii.

koji su komplementarni, iako ih se može koristiti za ostvarivanje relevantnih ciljeva u okviru klimatske i energetske politike do 2030., i kojima se jasno odgovara na potrebu zamjene i modernizacije i ne stvara tržišno motivirano povećanje potražnje za energijom;

Amandman 96

Prijedlog direktive

Članak 1. – točka 6.

Direktiva 2003/87/EZ

Članak 10.c – stavak 2. – podstavak 1. – točka c – podtočka iii aa (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

iii.a

kojima se ne pridonosi novoj proizvodnji energije iz ugljena niti povećava ovisnost o ugljenu.

Amandman 97

Prijedlog direktive

Članak 1. – točka 6.

Direktiva 2003/87/EZ

Članak 10.c – stavak 2. – podstavak 2.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

Do 30. lipnja 2019., svaka država članica koja namjerava koristiti neobveznu besplatnu dodjelu objavljuje detaljan nacionalni okvir kojim se utvrđuje natječajni postupak i mjerila za odabir kako bi se mogle dostaviti primjedbe javnosti.

Do 30. lipnja 2019., svaka država članica koja namjerava koristiti neobveznu prijelaznu besplatnu dodjelu za modernizaciju energetskog sektora objavljuje detaljan nacionalni okvir kojim se utvrđuje natječajni postupak i mjerila za odabir kako bi se mogle dostaviti primjedbe javnosti.

Amandman 98

Prijedlog direktive

Članak 1. – točka 6.

Direktiva 2003/87/EZ

Članak 10.c – stavak 2. – podstavak 3.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

Ako se ulaganja čija je vrijednost niža od 10 milijuna eura podupiru besplatnom dodjelom, država članica odabire projekte na temelju objektivnih i transparentnih mjerila. Rezultati tog postupka odabira objavljuju se kako bi se mogle dostaviti primjedbe javnosti . Na temelju toga dotična država članica utvrđuje i dostavlja popis ulaganja Komisiji do 30. lipnja 2019. godine.

Ako se ulaganja čija je vrijednost niža od 10 milijuna eura podupiru besplatnom dodjelom, država članica odabire projekte na temelju objektivnih i transparentnih mjerila koja su u skladu s ostvarivanjem dugoročnih klimatskih i energetskih ciljeva Unije. Ta mjerila podliježu javnom savjetovanju, pri čemu se osigurava potpuna transparentnost i dostupnost relevantnih dokumenata, te se u njima u potpunosti odražavaju primjedbe dionika. Rezultati tog postupka odabira objavljuju se u svrhu javnog savjetovanja . Na temelju toga dotična država članica utvrđuje i dostavlja popis ulaganja Komisiji do 30. lipnja 2019. godine.

Amandman 99

Prijedlog direktive

Članak 1. – točka 6.

Direktiva 2003/87/EZ

Članak 10.c – stavak 3.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

3.   Vrijednost namjeravanih ulaganja mora biti barem jednaka tržišnoj vrijednosti besplatnih emisijskih jedinica, uzimajući u obzir potrebu za ograničenjem izravno povezanih povećanja cijena. Tržišna je vrijednost prosjek cijena emisijskih jedinica na zajedničkoj dražbovnoj platformi u prethodnoj kalendarskoj godini.

3.   Vrijednost namjeravanih ulaganja mora biti barem jednaka tržišnoj vrijednosti besplatnih emisijskih jedinica, uzimajući u obzir potrebu za ograničenjem izravno povezanih povećanja cijena. Tržišna je vrijednost prosjek cijena emisijskih jedinica na zajedničkoj dražbovnoj platformi u prethodnoj kalendarskoj godini. Potpora se može dodijeliti za do 75 % relevantnih troškova ulaganja.

Amandman 100

Prijedlog direktive

Članak 1. – točka 6.

Direktiva 2003/87/EZ

Članak 10.c – stavak 6.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

6.   Države članice zahtijevaju od proizvođača električne energije i operatera mreže da im do 28 veljače svake godine dostave izvješće o provedbi odabranih ulaganja. Države članice o tome dostavljaju izvješća Komisiji, a Komisija ta izvješća objavljuje .

6.   Države članice zahtijevaju od proizvođača energije i operatera mreže da im do 31 ožujka svake godine dostave izvješće o provedbi odabranih ulaganja , što uključuje omjer besplatnih emisijskih jedinica i nastalih troškova ulaganja, vrstu ulaganja kojima je dana potpora i način na koji su postigli ciljeve iz stavka 2. podstavka 1. točke (b) . Države članice o tome dostavljaju izvješća Komisiji, a Komisija ta izvješća stavlja na raspolaganje javnosti . Države članice i Komisija prate i analiziraju moguću arbitražu u vezi s pragom od 10 milijuna EUR za male projekte i sprječavaju neopravdano dijeljenje ulaganja među manjim projektima na način da jedno postrojenje korisnik može iskoristiti samo jedno ulaganje.

Amandman 101

Prijedlog direktive

Članak 1. – točka 6.

Direktiva 2003/87/EZ

Članak 10.c – stavak 6.a (novi)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

6.a     U slučaju postojanja opravdane sumnje u nepravilnosti ili ako država članica nije podnijela izvješće u skladu sa stavcima od 2. do 6., Komisija može provesti neovisnu istragu, prema potrebi koristeći se uslugama treće strane. Komisija također istražuje druge moguće povrede, kao što je neprovođenje trećeg energetskog paketa. Dotična država članica za potrebe istrage dostavlja sve informacije o ulaganjima i omogućuje potreban pristup, uključujući pristup postrojenjima i gradilištima. Komisija objavljuje izvješće o navedenoj istrazi.

Amandman 102

Prijedlog direktive

Članak 1. – točka 6.

Direktiva 2003/87/EZ

Članak 10.c – stavak 6.b (novi)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

6.b     U slučaju povrede prava Unije u području klime i energetike, što uključuje treći energetski paket, ili kriterija navedenih u ovom članku, Komisija može od države članice zatražiti da obustavi dodjelu besplatnih emisijskih jedinica.

Amandman 149

Prijedlog direktive

Članak 1. točka 7.

Direktiva 2003/87/EZ

Članak 10.d – stavak 1. podstavak 1.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

1.   Uspostavlja se fond za potporu ulaganjima u modernizaciju energetskog sustava i poboljšanje energetske učinkovitosti u državama članicama čiji je BDP po stanovniku niži od 60 % prosjeka Unije iz 2013. za razdoblje od 2021. do 2030. i financira se u skladu s člankom 10.

1.   Uspostavlja se fond za potporu ulaganjima i njihovo korištenje za modernizaciju energetskog sustava , uključujući centralizirano grijanje, i poboljšanje energetske učinkovitosti u državama članicama čiji je BDP po stanovniku niži od 60 % prosjeka Unije iz 2013. , 2014. ili 2015. za razdoblje od 2021. do 2030. i financira se u skladu s člankom 10.

Amandman 104

Prijedlog direktive

Članak 1. – točka 7.

Direktiva 2003/87/EZ

Članak 10.d – stavak 1. – podstavak 2.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

Ulaganja kojima se dodjeljuje potpora u skladu su s ciljevima ove Direktive i  Europskog fonda za strateška ulaganja.

Ulaganja kojima se dodjeljuje potpora u skladu su s  načelima transparentnosti, nediskriminacije, jednakog postupanja, dobrog financijskog upravljanja te se njima ostvaruje najbolja vrijednost za novac. Navedena su ulaganja u skladu s ciljevima ove Direktive , dugoročnim ciljevima Unije u području klime energetike i Europskim fondom za strateška ulaganja te predstavljaju ulaganja:

 

i.

kojima se doprinosi uštedi energije, sustavima obnovljive energije, skladištenju energije i elektroenergetskim interkonekcijama, sektorima prijenosa i distribucije; kada je riječ o projektima u području proizvodnje električne energije, ukupne emisije stakleničkih plinova po kilovatsatu električne energije proizvedene u postrojenju ne premašuju 450 grama ekvivalenta CO2 nakon dovršenja projekta. Komisija do 1. siječnja 2021. donosi delegirani akt u skladu s člankom 30.b radi izmjene ove Direktive definiranjem maksimalnih ukupnih emisija stakleničkih plinova po kilovatsatu topline proizvedene u postrojenju koji se ne smiju premašiti za projekte povezane s proizvodnjom topline;

 

ii.

kojima se na temelju analize troškova i koristi osigurava pozitivna neto vrijednost u smislu smanjenja emisija i ostvaruju unaprijed utvrđena znatna smanjenja emisija CO2;

 

iii.

koja su komplementarna, iako ih se može koristiti za ostvarivanje relevantnih ciljeva u okviru klimatske i energetske politike do 2030., kojima se jasno odgovara na potrebu zamjene i modernizacije i ne stvara tržišno motivirano povećanje potražnje za energijom;

 

iv.

kojima se ne pridonosi novoj proizvodnji energije iz ugljena niti povećava ovisnost o ugljenu.

Amandman 105

Prijedlog direktive

Članak 1. – točka 7.

Direktiva 2003/87/EZ

Članak 10.d – stavak 1. – podstavak 2.a (novi)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

Komisija nadzire zahtjeve iz ovog stavka, uzimajući u obzir klimatsku strategiju EIB-a. Ako na temelju tehnološkog napretka jedan ili više zahtjeva iz ovog stavka postane irelevantan, Komisija donosi delegirani akt u skladu s člankom 30.b do 2024. radi izmjene ove Direktive utvrđivanjem novih ili ažuriranih zahtjeva.

Amandman 106

Prijedlog direktive

Članak 1. – točka 7.

Direktiva 2003/87/EZ

Članak 10.d – stavak 2.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

2.   Fondom se financiraju i projekti manjih ulaganja u modernizaciju energetskih sustava i energetsku učinkovitost. U tu svrhu odbor za ulaganja sastavlja posebne smjernice i mjerila za odabir ulaganja za takve projekte.

2.   Fondom se financiraju i projekti manjih ulaganja u modernizaciju energetskih sustava i energetsku učinkovitost. U tu svrhu njegov Odbor za ulaganja sastavlja smjernice za ulaganja i mjerila za odabir za takve projekte u skladu s ciljevima ove Direktive i mjerilima utvrđenima u stavku 1. Te se smjernice i mjerila za odabir stavljaju na raspolaganje javnosti.

 

Za potrebe ovog stavka projekt manjih ulaganja znači projekt financiran zajmovima nacionalne razvojne banke ili bespovratnim sredstvima koji doprinose provedbi nacionalnog programa kojim se žele postići određeni ciljevi u skladu s ciljevima Fonda za modernizaciju, pod uvjetom da se ne upotrijebi više od 10 % udjela država članica iz Priloga II.b.

Amandman 107

Prijedlog direktive

Članak 1. – točka 7.

Direktiva 2003/87/EZ

Članak 10.d – stavak 3.a (novi)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

3.a     Svaka država članica korisnica koja se odlučila za prijelaznu besplatnu dodjelu emisijskih jedinica u skladu s člankom 10.c može te emisijske jedinice prenijeti u svoj udio u Fondu za modernizaciju iz Priloga II.b te ih dodijeliti u skladu s odredbama iz članka 10.d.

Amandman 108

Prijedlog direktive

Članak 1. – točka 7.

Direktiva 2003/87/EZ

Članak 10.d – stavak 4. – podstavak 1.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

4.    Fondom upravljaju Odbor za ulaganja Upravni odbor koji se sastoje od predstavnika država članica korisnica , Komisije, EIB-a i triju predstavnika koje su izabrale druge države članice na razdoblje od 5 godina . Odbor za ulaganja nadležan je za odlučivanje o politici ulaganja na razini Unije, odgovarajućim financijskim instrumentima i mjerilima za odabir ulaganja.

4.    Države članice korisnice odgovorne su za upravljanje Fondom zajednički osnivaju Odbor za ulaganja koji se sastoji od po jednog predstavnika iz svake države članice korisnice , Komisije, EIB-a i triju promatrača koji predstavljaju zainteresirane strane kao što su sektorske udruge, sindikati ili nevladine organizacije . Odbor za ulaganja nadležan je za odlučivanje o politici ulaganja na razini Unije, koja mora biti u skladu sa zahtjevima iz ovog članka i s politikama Unije.

 

Osniva se Savjetodavni odbor, koji je neovisan od Odbora za ulaganja. Savjetodavni odbor sastoji se od triju predstavnika država članica korisnica, triju predstavnika država članica koje nisu korisnice, predstavnika Komisije, predstavnika EIB-a te predstavnika Europske banke za obnovu i razvoj(EBRD), a biraju se na razdoblje od pet godina. Predstavnici Savjetodavnog odbora imaju visoku razinu relevantnog tržišnog iskustva u strukturiranju i financiranju projekata. Savjetodavni odbor Odboru za ulaganja daje savjete i preporuke o prihvatljivosti projekata za odluke o odabiru, ulaganjima i financiranju, te, prema potrebi, bilo kakvu daljnju pomoć u pogledu razvoja projekata.

Upravni odbor nadležan je za svakodnevno upravljanje Fondom.

Osniva se Upravni odbor. Upravni odbor nadležan je za svakodnevno upravljanje Fondom.

Amandman 109

Prijedlog direktive

Članak 1. – točka 7.

Direktiva 2003/87/EZ

Članak 10.d – stavak 4. – podstavak 2.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

Odbor za ulaganja bira predstavnika Komisije za predsjedavajućeg. Odbor za ulaganja nastoji donositi odluke konsenzusom. Ako odbor za ulaganja nije u mogućnosti odlučiti konsenzusom unutar roka koji odredi predsjedavajući, odbor za ulaganja donosi odluku običnom većinom.

Predsjedatelj Odbora za ulaganja bira se među njegovim članovima na mandat od jedne godine . Odbor za ulaganja nastoji donositi odluke konsenzusom. Savjetodavni odbor mišljenje donosi običnom većinom.

Amandman 110

Prijedlog direktive

Članak 1. – točka 7.

Direktiva 2003/87/EZ

Članak 10.d – stavak 4. – podstavak 3.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

Upravni odbor sastoji se od predstavnika koje imenuje Odbor za ulaganja. Upravni odbor donosi odluke običnom većinom .

Odbor za ulaganje, Savjetodavni odbor i Upravni odbor djeluju na otvoren i transparentan način. Zapisnici sa sjednica Odbora za ulaganje i Savjetodavnog odbora objavljuju se. Sastav Odbora za ulaganje i Savjetodavnog odbora objavljuje se, a životopisi i izjave o financijskim interesima članova stavljaju se na raspolaganje javnosti te se redovito ažuriraju. Odbor za ulaganja i Savjetodavni odbor kontinuirano provjeravaju postoje li ikakvi sukobi interesa. Savjetodavni odbor svakih šest mjeseci Europskom parlamentu, Vijeću i Komisiji dostavlja popis savjeta koje je pružio u vezi s projektima.

Amandman 111

Prijedlog direktive

Članak 1. – točka 7.

Direktiva 2003/87/EZ

Članak 10.d – stavak 4. – podstavak 4.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

Ako EIB ne preporučuje financiranje ulaganja i  obrazloži takvu preporuku , odluka se donosi samo ako članovi dvotrećinskom većinom izglasaju njezino donošenje. U tom slučaju, država članica u kojoj se ulaganje odvija i EIB nemaju pravo glasovati. Dvije prethodne rečenice ne primjenjuju se na male projekte financirane zajmovima koje daje nacionalna razvojna banka ili bespovratnim sredstvima kojima se pridonosi provedbi nacionalnih programa kojima se postižu posebni ciljevi u skladu s ciljevima Fonda za modernizaciju, pod uvjetom da se u okviru tog programa ne upotrebljava više od 10 % udjela države članice iz Priloga II.b.

Ako EIB Savjetodavnom odboru preporuči da ne financira ulaganje i obrazloži zašto to ulaganje nije u skladu s politikom ulaganja koju je donio Odbor za ulaganja i s mjerilima za odabir iz stavka 1. , pozitivno mišljenje donosi se samo ako članovi dvotrećinskom većinom izglasaju njegovo donošenje. U tom slučaju, država članica u kojoj se ulaganje odvija i EIB nemaju pravo glasovati.

Amandman 112

Prijedlog direktive

Članak 1. – točka 7.

Direktiva 2003/87/EZ

Članak 10.d – stavak 5. – uvodni dio

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

5.   Države članice korisnice jedanput godišnje izvješćuju Upravni odbor o ulaganjima koje se financiraju iz Fonda. Izvješće se objavljuje, a uključuje:

5.   Države članice korisnice jedanput godišnje izvješćuju Odbor za ulaganja i Savjetodavni odbor o ulaganjima koja se financiraju iz Fonda. Izvješće se stavlja na raspolaganje javnosti te uključuje:

Amandman 113

Prijedlog direktive

Članak 1. – točka 7.

Direktiva 2003/87/EZ

Članak 10.d – stavak 6.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

6.    Upravni odbor svake godine izvješćuje Komisiju o iskustvima s ocjenjivanjem i odabirom ulaganja. Komisija preispituje utemeljenost odabira projekata do 31. prosinca 2024. te, prema potrebi, daje prijedloge Upravnom odboru .

6.    Savjetodavni odbor svake godine izvješćuje Komisiju o iskustvima s ocjenjivanjem i odabirom ulaganja. Komisija preispituje utemeljenost odabira projekata do 31. prosinca 2024. te, prema potrebi, daje prijedloge Odboru za ulaganja i Savjetodavnom odboru .

Amandman 114

Prijedlog direktive

Članak 1. – točka 7.

Direktiva 2003/87/EZ

Članak 10.d – stavak 7.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

7.   Komisija je za provedbu ovog članka ovlaštena donijeti delegirani akt u skladu s člankom  23 .

7.   Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 30.b radi dopune ove Direktive utvrđivanjem detaljnih mehanizama za djelotvorno funkcioniranje Fonda za modernizaciju .

Amandman 115

Prijedlog direktive

Članak 1. – točka 1. – stavak 8.a (novi)

Direktiva 2003/87/EZ

Članak 11. – stavak 1. – podstavak 2.a (novi)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

(8.a)

u članku 11. stavku 1. dodaje se sljedeći podstavak:

„Od 2021. nadalje države članice osiguravaju i da tijekom svake kalendarske godine svaki operater podnese izvješće o svojoj proizvodnoj aktivnosti u svrhu prilagodbi raspodjela u skladu s člankom 10.a stavkom 7.”

Amandman 116

Prijedlog direktive

Članak 1. – točka 8.b (nova)

Direktiva 2003/87/EZ

Članak 1. – stavak 3.a (novi)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

(8.b)

u članku 11. dodaje se sljedeći stavak:

„3.a     U slučaju postojanja opravdane sumnje u nepravilnosti ili ako država članica nije podnijela izvješće i dostavila informacije iz stavaka od 1. do 3., Komisija može provesti neovisnu istragu, prema potrebi koristeći se uslugama treće strane. Dotična država članica za potrebe istrage dostavlja sve informacije i omogućuje potreban pristup, uključujući pristup postrojenjima i podacima o proizvodnji. Komisija poštuje ista pravila o povjerljivosti poslovno osjetljivih informacija kao i dotična država članica i objavljuje izvješće o toj istrazi.”

Amandman 117

Prijedlog direktive

Članak 1. – točka 10.a (nova)

Direktiva 2003/87/EZ

Članak 12. – stavak 3.a

Tekst na snazi

Izmjena

 

(10.a)

u članku 12. stavak 3.a zamjenjuje se sljedećim:

„3.a   Obveza predaje emisijskih jedinica ne odnosi se na emisije koje su verificirane kao uhvaćene i transportirane u prostor za stalno skladištenje, za koji postoji važeća dozvola u skladu s Direktivom 2009/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o geološkom skladištenju ugljikovog dioksida1.

 

„3.a   Obveza predaje emisijskih jedinica ne odnosi se na emisije koje su verificirane kao uhvaćene i transportirane u prostor za stalno skladištenje, za koji postoji važeća dozvola u skladu s Direktivom 2009/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o geološkom skladištenju ugljikovog dioksida1 , ni na emisije koje su verificirane kao uhvaćene i/ili ponovno upotrijebljene u primjeni kojom se osigurava trajno ograničenje ugljikovog dioksida za potrebe vezanja ugljika i ponovne upotrebe .”

Amandman 118

Prijedlog direktive

Članak 1. – točka 12.

Direktiva 2003/87/EZ

Članak 14. – stavak 1.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(12)

u članku  14. stavku 1. drugi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

(12)

u članku 14. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

 

„Komisija je ovlaštena donijeti delegirani akt u skladu s člankom  23 .”;

 

„1.     Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 30.b radi dopune ove Direktive utvrđivanjem detaljnih mehanizama za praćenje i izvješćivanje o emisijama koje proizlaze iz djelatnosti navedenih u Prilogu I. i, gdje je to relevantno, o dostavi podataka o tim aktivnostima te o praćenju i dostavi podataka o tonskim kilometrima za primjenu u skladu s člancima 3.e ili 3.f, koja se temelji na načelima praćenja i izvješćivanja utvrđenima u Prilogu IV. i u kojoj se u okviru zahtjeva u pogledu praćenja i izvješćivanja o emisijama stakleničkih plinova navodi potencijal svakoga od tih plinova za globalno zagrijavanje .”;

„Do 31. prosinca 2018. Komisija korigira postojeća pravila o praćenju emisija i izvješćivanju o njima kako je određeno u Uredbi Komisije (EU) br. 601/2012  (*3) kako bi se uklonile regulatorne prepreke za ulaganja u novije tehnologije s niskom razinom emisija ugljika, kao što su vezanje i korištenje ugljika (CCU). Ta nova pravila stupaju na snagu za sve tehnologije CCU-a od 1. siječnja 2019.

Tom se uredbom određuju i pojednostavljeno praćenje, izvješćivanje i verifikacija za male onečišćivače.

Amandman 119

Prijedlog direktive

Članak 1. – točka 13.

Direktiva 2003/87/EZ

Članak 15. – stavci 4. i 5.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(13)

u članku 15. drugi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

(13)

u članku 15. stavci 4. i 5. zamjenjuju se sljedećim:

 

„Komisija je ovlaštena donijeti delegirani akt u skladu s člankom  23 .”;

 

„Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 30.b radi dopune ove Direktive utvrđivanjem detaljnih mehanizama za verifikaciju izvješća o emisijama na temelju načela navedenih u Prilogu V. te za akreditaciju i nadzor verifikatora. Navode se uvjeti za akreditaciju i ukidanje akreditacije, za međusobno priznavanje te, prema potrebi, za međusobno ocjenjivanje akreditacijskih tijela.”

Amandman 120

Prijedlog direktive

Članak 1. – točka 13.a (nova)

Direktiva 2003/87/EZ

Članak 16. – stavak 7.

Tekst na snazi

Izmjena

 

(13.a)

u članku 16. stavak 7. zamjenjuje se sljedećim:

7.   Kada se zahtjevi poput onih spomenutih u stavku 5. upute Komisiji, Komisija mora o tome obavijestiti druge države članice preko njihovih predstavnika u Odboru iz članka 23. stavka 1. u skladu s pravilima postupka Odbora.

 

7.   Kada se zahtjevi poput onih spomenutih u stavku 5. upute Komisiji, Komisija mora o tome obavijestiti druge države članice preko njihovih predstavnika u Odboru iz članka 30.c stavka 1. u skladu s pravilima postupka Odbora.

Amandman 121

Prijedlog direktive

Članak 1. – točka 14.

Direktiva 2003/87/EZ

Članak 16. – stavak 12.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

12.   Detaljna pravila o postupcima spomenutima u ovom članku utvrđuju se prema potrebi. Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom iz članka 22 . a .

12.   Detaljna pravila o postupcima spomenutima u ovom članku utvrđuju se prema potrebi. Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 30 . c stavka 2 .

Amandman 122

Prijedlog direktive

Članak 1. – točka 15.

Direktiva 2003/87/EZ

Članak 19. – stavak 3.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(15)

u članku  19. stavku 3. treća rečenica zamjenjuje se sljedećim:

(15)

u članku 19. stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

 

„Uredba sadržava i odredbe kojima se primjenjuju pravila o uzajamnom priznavanju emisijskih jedinica iz sporazuma o povezivanju sustava trgovanja emisijama. Komisija je ovlaštena donijeti delegirani akt u skladu s člankom 23.”;

 

„3.     Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 30.b radi dopune ove Direktive utvrđivanjem detaljnih mehanizama za uspostavu standardiziranog i zaštićenog sustava registara u obliku standardiziranih elektroničkih baza podataka koje sadržavaju zajedničke elemente podataka, kako bi se omogućilo evidentiranje izdavanja, posjedovanja, prijenosa i otkazivanja jedinica, kako bi se omogućio javni pristup i, prema potrebi, povjerljivost podataka te onemogućio prijenos koji nije kompatibilan s obvezama proizašlim iz Kyotskog protokola. Ti delegirani akti također sadrže odredbe u vezi s uporabom i identifikacijom ovjerenog smanjenja emisija i jedinica smanjenja emisije unutar sustava EU-a za trgovanje emisijskim jedinicama te praćenjem razine takve uporabe. Ti akti sadržavaju i odredbe kojima se primjenjuju pravila o uzajamnom priznavanju emisijskih jedinica iz sporazuma o povezivanju sustava trgovanja emisijama.”

Amandman 123

Prijedlog direktive

Članak 1. – točka 15.a (nova)

Direktiva 2003/87/EZ

Članak 21. – stavak 1.

Tekst na snazi

Izmjena

 

(15.a)

u članku 21. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Svake godine države članice Komisiji podnose izvješće o primjeni ove Direktive. U tom izvješću posebna se pozornost posvećuje dodjeli emisijskih jedinica, radu registara, primjeni mjera za provedbu praćenja i izvješćivanja, verifikacije i akreditacije te pitanjima vezanima uz usklađenost s ovom Direktivom te za eventualni fiskalni tretman emisijskih jedinica. Prvo se izvješće šalje Komisiji do 30. lipnja 2005. Izvješće se izrađuje na temelju upitnika ili nacrta Komisije u skladu s postupkom iz članka 6. Direktive 91/692/EEZ. Upitnik ili nacrt šalju se državama članicama najkasnije šest mjeseci prije isteka roka za predaju prvog izvješća.”

 

„1.   Svake godine države članice Komisiji podnose izvješće o primjeni ove Direktive. U tom izvješću posebna se pozornost posvećuje dodjeli emisijskih jedinica, financijskim mjerama u skladu s člankom 10.a stavkom 6., radu registara, primjeni mjera za provedbu praćenja i izvješćivanja, verifikacije i akreditacije te pitanjima vezanima uz usklađenost s ovom Direktivom te za eventualni fiskalni tretman emisijskih jedinica. Prvo se izvješće šalje Komisiji do 30. lipnja 2005. Izvješće se izrađuje na temelju upitnika ili nacrta Komisije u skladu s postupkom iz članka 6. Direktive 91/692/EEZ. Upitnik ili nacrt šalju se državama članicama najkasnije šest mjeseci prije isteka roka za predaju prvog izvješća.”

Amandman 124

Prijedlog direktive

Članak 1. – točka 15.b (nova)

Direktiva 2003/87/EZ

Članak 21. – stavak 2.a (novi)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

(15.b)

u članku 21. umeće se sljedeći stavak:

„2.a     Izvješćem, u kojemu se koriste podaci dobiveni suradnjom navedenom u članku 18.b, obuhvaćen je popis operatera koji podliježu zahtjevima ove Direktive, a koji nisu otvorili račun u registru.”

Amandman 125

Prijedlog direktive

Članak 1. – točka 15.c (nova)

Direktiva 2003/87/EZ

Članak 21. – stavak 3.a (novi)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

(15.c)

u članku 21. dodaje se sljedeći stavak:

„3.a     U slučaju postojanja opravdane sumnje u nepravilnosti ili ako država članica nije podnijela izvješće u skladu sa stavkom 1., Komisija može provesti neovisnu istragu, prema potrebi koristeći se uslugama treće strane. Država članica za potrebe istrage dostavlja sve informacije i omogućuje potreban pristup, uključujući pristup postrojenjima. Komisija objavljuje izvješće o istrazi.”

Amandman 126

Prijedlog direktive

Članak 1. – točka 16.

Direktiva 2003/87/EZ

Članak 22. – stavak 2.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

Komisija je ovlaštena donijeti delegirani akt u skladu s člankom  23 .

Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 30.b radi izmjene ove Direktive utvrđivanjem elemenata iz Priloga ovoj Direktivi koji nisu ključni, uz iznimku Priloga I., II.a i II.b .

Amandman 127

Prijedlog direktive

Članak 1. – točka 17.

Direktiva 2003/87/EZ

Članak 22.a – naslov

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(17)

umeće se sljedeći članak  22.a :

(17)

umeće se sljedeći članak:

„Članak 22 . a

„Članak 30 . c

Odborski postupak”

Odborski postupak”

Amandman 128

Prijedlog direktive

Članak 1. – točka 18.

Direktiva 2003/87/EZ

Članak 23. – naslov

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

„Članak 23 .

„Članak 30 . b

Izvršenje delegiranih ovlasti”

Izvršenje delegiranih ovlasti”

Amandman 129

Prijedlog direktive

Članak 1. – točka 19. – podtočka a

Direktiva 2003/87/EZ

Članak 24. – stavak 1. – podstavak 1.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

„Od 2008. države članice mogu primjenjivati trgovanje emisijskim jedinicama u skladu s ovom Direktivom na djelatnosti i stakleničke plinove koji nisu navedeni u Prilogu I., uzimajući u obzir sva relevantna mjerila, a posebno učinke na unutarnje tržište, moguće narušavanje tržišnog natjecanja, ekološku cjelovitost sustava Zajednice i pouzdanost planiranog sustava praćenja i izvješćivanja, pod uvjetom da uključivanje takvih aktivnosti i stakleničkih plinova odobri Komisija.

„Od 2008. države članice mogu primjenjivati trgovanje emisijskim jedinicama u skladu s ovom Direktivom na djelatnosti i stakleničke plinove koji nisu navedeni u Prilogu I., uzimajući u obzir sva relevantna mjerila, a posebno učinke na unutarnje tržište, moguće narušavanje tržišnog natjecanja, ekološku cjelovitost sustava EU-a za trgovanje emisijskim jedinicama i pouzdanost planiranog sustava praćenja i izvješćivanja, pod uvjetom da uključivanje takvih aktivnosti i  takvih stakleničkih plinova odobri Komisija. Svako takvo jednostrano uključivanje predlaže se i odobrava najkasnije 18 mjeseci prije početka novog razdoblja trgovanja u sustavu EU-a za trgovanje emisijskim jedinicama.

Amandman 130

Prijedlog direktive

Članak 1. – točka 19. – podtočka a

Direktiva 2003/87/EZ

Članak 24. – stavak 1. – podstavak 2.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

U skladu s delegiranim aktima koje je Komisija ovlaštena donositi u skladu s člankom  23., ako se uvrštenje odnosi na aktivnosti i stakleničke plinove koji nisu navedeni u Prilogu I.

Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s  člankom 30.b radi dopune ove Direktive utvrđivanjem detaljnih mehanizama za odobrenje uvrštenja djelatnosti i stakleničkih plinova iz prvog podstavka sustav za trgovanje emisijskim jedinicama ako se to uvrštenje odnosi na aktivnosti i stakleničke plinove koji nisu navedeni u Prilogu I.

Amandman 131

Prijedlog direktive

Članak 1. – točka 19. – podtočka b

Direktiva 2003/87/EZ

Članak 24. – stavak 3.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(b)

u stavku  3. drugi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

(b)

stavak  3. zamjenjuje se sljedećim:

 

„Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte za takvo uređivanje praćenja izvješćivanja emisijama podacima o djelovanjima skladu člankom 23 .”;

 

„3.     Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 30.b radi dopune ove Direktive utvrđivanjem detaljnih mehanizama za praćenje izvješćivanje djelatnostima, postrojenjima stakleničkim plinovima koji nisu navedeni kao kombinacija u Prilogu I., ako se to praćenje i izvješćivanje može obaviti dovoljnom točnošću .”;

Amandman 132

Prijedlog direktive

Članak 1. – točka 20. – podtočka a

Direktiva 2003/87/EZ

Članak 24.a – stavak 1. – podstavci 1. i 2.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(a)

u stavku 1. drugi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

(a)

u stavku 1. prvi i drugi podstavak zamjenjuju se sljedećim:

 

„Te mjere moraju biti u skladu s aktima donesenima u skladu s člankom 11.b stavkom 7. Komisija je ovlaštena donijeti delegirani akt u skladu s člankom  23 .”;

 

„1.    Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 30.b radi dopune ove Direktive utvrđivanjem, kao dodatak uvrštenjima iz članka 24 . , detaljnih mehanizama za izdavanje emisijskih jedinica ili jedinica emisija za projekte kojima upravljaju države članice i zahvaljujući kojima se smanjuju emisije stakleničkih plinova koje nisu obuhvaćene sustavom EU-a za trgovanje emisijskim jedinicama .”

Amandman 133

Prijedlog direktive

Članak 1. – točka 22.

Direktiva 2003/87/EZ

Članak 25.a – stavak 1.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

1.   Ako treća zemlja usvoji mjere za smanjenje utjecaja na klimatske promjene letova koji odlaze iz te zemlje i slijeću u  Zajednici , Komisija, nakon savjetovanja s trećom zemljom i s državama članicama u okviru odbora iz članka  23 . stavka 1., razmatra mogućnosti kako bi se omogućilo optimalno međudjelovanje između sustava Zajednice i mjera te zemlje.

1.   Ako treća zemlja usvoji mjere za smanjenje utjecaja na klimatske promjene letova koji odlaze iz te zemlje i slijeću u  Uniji , Komisija, nakon savjetovanja s trećom zemljom i s državama članicama u okviru odbora iz članka  30.c . stavka 1., razmatra mogućnosti kako bi se omogućilo optimalno međudjelovanje sustava EU-a za trgovanje emisijskim jedinicama i mjera te treće zemlje.

Ako je potrebno, Komisija može donijeti izmjene kojima se izuzima letove koji dolaze iz dotične treće zemlje iz zrakoplovnih djelatnosti navedenih u Prilogu I. ili predvidjeti druge izmjene zrakoplovnih djelatnosti navedenih u Prilogu I. koje su propisane sporazumom u skladu s četvrtim podstavkom. Komisija je ovlaštena usvojiti takve izmjene u skladu s člankom 23.

Ako je potrebno, Komisija može podnijeti zakonodavni prijedlog Europskom parlamentu i Vijeću kojim se letovi iz dotične treće zemlje izuzimaju iz zrakoplovnih djelatnosti navedenih u Prilogu I. ili predvidjeti druge izmjene zrakoplovnih djelatnosti navedenih u Prilogu I. koje su propisane takvim sporazumom.

Amandman 134

Prijedlog direktive

Članak 1. – točka 22.a (nova)

Direktiva 2003/87/EZ

Članak 27. – stavak 1.

Tekst na snazi

Izmjena

 

(22.a)

u članku 27. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.    Po savjetovanju s operaterom, države članice mogu iz sustava Zajednice isključiti postrojenja koja su nadležno tijelo izvijestila o emisijama manjim od 25 000 tona ekvivalenta ugljikovog dioksida , pri čemu se u njima odvija proces izgaranja i imaju nazivnu ulaznu toplinsku snagu ispod 35 MW , bez emisija iz biomase, tijekom svake od tri godine koje prethode obavijesti iz točke (a) i na koja se primjenjuju mjere za postizanje ekvivalentnog doprinosa smanjenju emisija ako predmetna država članica ispuni sljedeće uvjete:

„1.    Nakon savjetovanja i postizanja dogovora s operaterom, države članice mogu iz sustava EU-a za trgovanje emisijskim jedinicama isključiti postrojenja kojima upravljaju MSP-ovi, a koja su izvijestila nadležno tijelo o emisijama manjim od 50 000 tona ekvivalenta ugljikovog dioksida, bez emisija iz biomase, tijekom svake od tri godine koje prethode obavijesti iz točke (a) i na koja se primjenjuju mjere za postizanje ekvivalentnog doprinosa smanjenju emisija ako predmetna država članica ispuni sljedeće uvjete:

(a)

ako Komisiju obavijesti o svakom takvom postrojenju, navodeći ekvivalentne mjere kojima se postiže jednaki doprinos smanjenju emisija i koje se primjenjuju na to postrojenje, prije roka za dostavu popisa postrojenja u skladu s člankom 11. stavkom 1., a najkasnije kad taj popis bude dostavljen Komisiji;

(a)

ako Komisiju obavijesti o svakom takvom postrojenju, navodeći ekvivalentne mjere kojima se postiže jednaki doprinos smanjenju emisija i koje se primjenjuju na to postrojenje te navodeći način na koji te mjere neće rezultirati većim troškovima usklađivanja za ta postrojenja , prije roka za dostavu popisa postrojenja u skladu s člankom 11. stavkom 1., a najkasnije kad taj popis bude dostavljen Komisiji;

(b)

ako potvrdi da je utvrđen postupak praćenja na temelju kojeg se ocjenjuje je li tijekom bilo koje kalendarske godine neko postrojenje emitiralo 25 000 tona ili više ekvivalenta ugljikovog dioksida, ne računajući emisije iz biomase; države članice mogu u skladu s člankom 14. dopustiti primjenu pojednostavnjenog postupka praćenja, izvješćivanja i verificiranja za postrojenja čije prosječne godišnje verificirane emisije u razdoblju između 2008. i 2010. godine ne prelaze 5 000 tona;

(b)

ako potvrdi da je utvrđen postupak praćenja na temelju kojeg se ocjenjuje je li tijekom bilo koje kalendarske godine neko postrojenje emitiralo 50 000 tona ili više ekvivalenta ugljikovog dioksida, ne računajući emisije iz biomase; države članice , na zahtjev operatera, dopuštaju u skladu s člankom 14. primjenu pojednostavnjenog postupka praćenja, izvješćivanja i verificiranja za postrojenja čije prosječne godišnje verificirane emisije u razdoblju između 2008. i 2010. godine ne prelaze 5 000 tona;

(c)

ako potvrdi, u slučaju da bilo koje postrojenje u bilo kojoj kalendarskoj godini emitira 25 000 tona ili više ekvivalenta ugljikovog dioksida, ne računajući emisije iz biomase, ili u slučaju da mjere za postizanje ekvivalentnog doprinosa smanjenju emisija koje se primjenjuju na postrojenje prestanu važiti, da će to postrojenje ponovno biti uključeno u sustav Zajednice ;

(c)

ako potvrdi, u slučaju da bilo koje postrojenje u bilo kojoj kalendarskoj godini emitira 50 000 tona ili više ekvivalenta ugljikovog dioksida, ne računajući emisije iz biomase, ili u slučaju da mjere za postizanje ekvivalentnog doprinosa smanjenju emisija koje se primjenjuju na postrojenje prestanu važiti, da će to postrojenje ponovno biti uključeno u sustav EU-a za trgovanje emisijskim jedinicama ;

(d)

ako informacije navedene u točkama (a), (b) i (c) objavi za javnu raspravu .

(d)

ako informacije navedene u točkama (a), (b) i (c) stavi na raspolaganje javnosti .

Ako poduzmu ekvivalentne mjere, isto se tako mogu izuzeti i bolnice.”

Ako poduzmu ekvivalentne mjere, isto se tako mogu izuzeti i bolnice.”

Amandman 135

Prijedlog direktive

Članak 1. – točka 22.b (nova)

Direktiva 2003/87/EZ

Članak 27.a (novi)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

(22.b)

umeće se sljedeći članak:

 

„Članak 27.a

 

Izuzimanje malih postrojenja koja ne podliježu ekvivalentnim mjerama

 

1.     Nakon savjetovanja s operaterom, države članice mogu iz sustava EU-a za trgovanje emisijskim jedinicama isključiti postrojenja koja su nadležno tijelo izvijestila o emisijama manjim od 5 000 tona ekvivalenta ugljikovog dioksida, ne računajući emisije iz biomase, tijekom svake od tri godine koje prethode obavijesti iz točke (a) ako predmetna država članica ispuni sljedeće uvjete:

 

(a)

ako Komisiju obavijesti o svakom takvom postrojenju prije roka za dostavu popisa postrojenja u skladu s člankom 11. stavkom 1. ili najkasnije kad taj popis bude dostavljen Komisiji;

 

(b)

ako potvrdi da je utvrđen postupak praćenja na temelju kojeg se ocjenjuje je li tijekom bilo koje kalendarske godine neko postrojenje emitiralo 5 000 tona ili više ekvivalenta ugljikovog dioksida, ne računajući emisije iz biomase;

 

(c)

ako potvrdi da će, u slučaju da bilo koje postrojenje u bilo kojoj kalendarskoj godini emitira 5 000 tona ili više ekvivalenta ugljikovog dioksida, ne računajući emisije iz biomase, to postrojenje ponovno biti uključeno u sustav EU-a za trgovanje emisijskim jedinicama, osim u slučaju da je primjenjiv članak 27.;

 

(d)

ako informacije navedene u točkama (a), (b) i (c) stavi na raspolaganje javnosti.

 

2.     Ako se postrojenje ponovno uključi u sustav EU-a za trgovanje emisijskim jedinicama u skladu sa stavkom 1. točkom (c), sve emisijske jedinice izdane u skladu s člankom 10.a odobravaju se počevši od godine ponovnog uključenja u sustav. Emisijske jedinice izdane takvim postrojenjima oduzimaju se od količine koju u skladu s člankom 10. stavkom 2. na dražbi prodaje država članica u kojoj se nalazi postrojenje.”

Amandman 136

Prijedlog direktive

Članak 1. – točka 22.c (nova)

Izmjene Direktive 2003/87/EZ

Article 29

Tekst na snazi

Izmjena

 

(22.c)

članak 29. mijenja se kako slijedi:

„Izvješće za osiguravanje boljeg funkcioniranja tržišta ugljika

„Izvješće za osiguravanje boljeg funkcioniranja tržišta ugljika

Ako na temelju redovitih izvješća iz članka 10. stavka 5. Komisija pribavi dokaze da tržište ugljika ne funkcionira pravilno, ona o tome izvješćuje Europski parlament i Vijeće. Uz to izvješće prema potrebi može priložiti prijedloge za povećanje transparentnosti tržišta ugljika prijedloge mjera za poboljšanje njegovog funkcioniranja.”

Ako na temelju redovitih izvješća iz članka 10. stavka 5. Komisija pribavi dokaze da tržište ugljika ne funkcionira pravilno, ona o tome izvješćuje Europski parlament i Vijeće. Izvješćem je obuhvaćen dio o interakciji između sustava EU-a za trgovanje emisijskim jedinicama i drugih politika Unije i nacionalnih politika u području klime i energetike u pogledu opsega smanjenja emisija, isplativosti takvih politika i njihova utjecaja na potražnju za emisijskim jedinicama iz sustava EU-a za trgovanje emisijskim jedinicama. Uz to izvješće prema potrebi može priložiti zakonodavne prijedloge čiji je cilj povećati transparentnost sustava EU-a za trgovanje emisijskim jedinicama i pozabaviti se kapacitetima za pridonošenje ciljevima Unije u području klime energetike za razdoblje od 2030. do 2050 te mjerama za poboljšanje njegovog funkcioniranja , uključujući mjere kojima će se odgovoriti na utjecaj komplementarnih politika na razini Unije u području klime i energetike na ravnotežu između potražnje i ponude u sustavu EU-a za trgovanje emisijskim jedinicama .”;

Amandman 137

Prijedlog direktive

Članak 1. – točka 22.d (nova)

Direktiva 2003/87/EZ

Članak 30.a (novi)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

(22.d)

umeće se sljedeći članak:

 

„Članak 30.a

 

Korigiranje nakon pregleda globalnog stanja u okviru UNFCCC-a i Pariškog sporazuma

 

U roku od šest mjeseci od pospješujućeg dijaloga u okviru UNFCCC-a koji će se održati 2018. Komisija objavljuje komunikaciju u kojoj ocjenjuje usklađenost zakonodavstva Unije o klimatskim promjenama s ciljevima Pariškog sporazuma. U komunikaciji se osobito razmatra uloga i prikladnost sustava EU-a za trgovanje emisijskim jedinicama u pogledu ispunjavanja ciljeva Pariškog sporazuma.

 

U roku od šest mjeseci od pregleda globalnog stanja 2023. te sljedećih pregleda globalnog stanja, Komisija podnosi izvješće u kojem ocjenjuje potrebu za prilagodbom djelovanja Unije u području klime s obzirom na rezultate pregleda.

 

U izvješću se razmatraju prilagodbe sustava EU-a za trgovanje emisijskim jedinicama u kontekstu globalnih napora koji se ulažu u ublažavanje klimatskih promjena te napora koje poduzimaju druga velika gospodarstva. Posebice se procjenjuje potreba za većim smanjenjem emisija, potreba za prilagodbom odredbi o istjecanju ugljika te se ocjenjuje jesu li potrebne dodatne mjere politike i dodatni instrumenti za ispunjavanje obveza Unije i država članica u pogledu stakleničkih plinova.

 

U izvješću se vodi računa o riziku od istjecanja ugljika, konkurentnosti europskih industrija, ulaganjima u Uniji i politici industrijalizacije Unije.

 

Uz izvješće se, prema potrebi, podnosi zakonodavni prijedlog te Komisija u tom slučaju istovremeno objavljuje potpunu procjenu utjecaja.”

Amandman 138

Prijedlog direktive

Članak 1. – točka 22.e (nova)

Direktiva 2003/87/EZ

Prilog I – stavak 3.

Tekst na snazi

Izmjena

 

(22.e)

Prilog I. stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3.

Ako se izračunava ukupna nazivna toplinska snaga nekog postrojenja da bi se odlučilo o njegovu uključivanju u sustav Zajednice , nazivna ulazna toplinska snaga svih tehničkih jedinica od kojih se postrojenje sastoji te u kojima dolazi do izgaranja goriva se zbraja. Te jedinice mogu obuhvaćati sve vrste kotlova, plamenika, turbina, grijača, industrijskih peći, spalionica, kalcinatora (peći za žarenje), peći za sušenje, peći za pečenje, naprava za sušenje, motora, gorivih ćelija, CLC jedinica, baklji te jedinica za toplinsko ili katalitičko naknadno izgaranje. Za taj izračun ne uzimaju se u obzir jedinice nazivne ulazne toplinske snage manje od 3 MW i jedinice koje koriste isključivo biomasu. Pojam „jedinice koje koriste isključivo biomasu” odnosi se na jedinice koje fosilna goriva koriste samo tijekom pokretanja i zaustavljanja rada jedinice.

„3.

Ako se izračunava ukupna nazivna toplinska snaga nekog postrojenja da bi se odlučilo o njegovu uključivanju u sustav EU-a za trgovanje emisijskim jedinicama , nazivna ulazna toplinska snaga svih tehničkih jedinica od kojih se postrojenje sastoji te u kojima dolazi do izgaranja goriva se zbraja. Te jedinice mogu obuhvaćati sve vrste kotlova, plamenika, turbina, grijača, industrijskih peći, spalionica, kalcinatora (peći za žarenje), peći za sušenje, peći za pečenje, naprava za sušenje, motora, gorivih ćelija, CLC jedinica, baklji te jedinica za toplinsko ili katalitičko naknadno izgaranje. Za taj izračun ne uzimaju se u obzir jedinice nazivne ulazne toplinske snage manje od 3 MW , rezervne jedinice jedinice za nuždu koje se isključivo koriste za proizvodnju električne energije namijenjene potrošnji na samoj lokaciji u slučaju kvara na električnoj mreži te jedinice koje koriste isključivo biomasu. Pojam „jedinice koje koriste isključivo biomasu” odnosi se na jedinice koje fosilna goriva koriste samo tijekom pokretanja i zaustavljanja rada jedinice.”

Amandman 139

Prijedlog direktive

Članak 1.a (novi)

Odluka (EU) br. 2015/1814

Članak 1. – stavak 5. – podstavci 1.a i 1.b (novi)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

 

Amandmani na Odluku (EU) 2015/1814

 

Članak 1.a

 

Odluka (EU) 2015/1814 mijenja se kako slijedi:

 

U članku 1. stavku 5. prvom podstavku dodaju se sljedeći podstavci:

 

„Odstupajući od navedenog, postotci navedeni u ovom podstavku udvostručuju se do razdoblja preispitivanja iz članka 3. U preispitivanju se razmatra udvostručavanje stope unosa do ponovne uspostave tržišne ravnoteže.

 

Nadalje, u preispitivanju se uvodi gornja granica za rezervu za stabilnost tržišta te se, prema potrebi, prilaže zakonodavni prijedlog.”.


(1)  Predmet se vraća na međuinstitucionalne pregovore nadležnom odboru na temelju članka 59. stavka 4. četvrtog podstavka (A8-0003/2017) Poslovnika Europskog parlamenta .

(15)  Direktiva 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. listopada 2003. o uspostavi sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Zajednice i o izmjeni Direktive Vijeća 96/61/EZ (SL L 275, 25.10.2003., str. 32.).

(15)  Direktiva 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. listopada 2003. o uspostavi sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Zajednice i o izmjeni Direktive Vijeća 96/61/EZ (SL L 275, 25.10.2003., str. 32.).

(16)  http://www4.unfccc.int/submissions/indc/Submission%20Pages/submissions.aspx

(1a)   Direktiva 2009/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o izmjeni Direktive 2003/87/EZ u svrhu poboljšanja i proširenja sustava Zajednice za trgovanje emisijskim jedinicama stakleničkih plinova (SL L 140, 5.6.2009., str. 63.).

(1b)   Odluka br. 406/2009/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o naporima koje poduzimaju države članice radi smanjenja emisija stakleničkih plinova s ciljem ostvarenja ciljeva Zajednice vezanih za smanjenje emisija stakleničkih plinova do 2020. godine (SL L 140, 5.6.2009., str. 136.).

(1c)   Uredba (EU) 2015/757 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2015. o praćenju emisija ugljikova dioksida iz pomorskog prometa, izvješćivanju o njima i njihovoj verifikaciji te o izmjeni Direktive 2009/16/EZ (SL L 123, 19.5.2015., str. 55).

(17)  COM(2015)0080, Komunikacija o okvirnoj strategiji za otpornu energetsku uniju s naprednom klimatskom politikom

(17)  COM(2015)0080, Komunikacija o okvirnoj strategiji za otpornu energetsku uniju s naprednom klimatskom politikom

(18)   SEC(2015)XX

(19)  Odluka (EU) 2015/… Europskog parlamenta i Vijeća od … o uspostavi i funkcioniranju rezerve za stabilnost tržišta za sustav trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova Unije i o izmjeni Direktive 2003/87/EZ (SL L […], […], str. […]).

(19)  Odluka (EU) 2015/ 1814 Europskog parlamenta i Vijeća od 6 . listopada 2015 . o uspostavi i funkcioniranju rezerve za stabilnost tržišta za sustav trgovanja emisijama stakleničkih plinova Unije i o izmjeni Direktive 2003/87/EZ (SL L  264 , 9 . 10 . 2015 ., str.  1 .).

(1a)   Prema definiciji u Prilogu Preporuci Komisije 2003/361/EZ

(*1)   Direktiva 2012/27/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o energetskoj učinkovitosti, izmjeni direktiva 2009/125/EZ i 2010/30/EU i stavljanju izvan snage direktiva 2004/8/EZ i 2006/32/EZ (SL L 315, 14.11.2012., str. 1.).

(*2)   Odluka br. 406/2009/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o naporima koje poduzimaju države članice radi smanjenja emisija stakleničkih plinova s ciljem ostvarenja ciljeva Zajednice vezanih za smanjenje emisija stakleničkih plinova do 2020. godine (SL L 140, 5.6.2009., str. 136.).


Četvrtak, 16. veljače 2017.

18.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 252/428


P8_TA(2017)0046

Suzbijanje terorizma ***I

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 16. veljače 2017. o prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o suzbijanju terorizma i zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2002/475/PUP o suzbijanju terorizma (COM(2015)0625 – C8-0386/2015 – 2015/0281(COD))

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

(2018/C 252/43)

Europski parlament,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2015)0625),

uzimajući u obzir članak 294. stavak 2., članak 83. stavak 1. i članak 82. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C8-0386/2015),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora za pravna pitanja o predloženoj pravnoj osnovi,

uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. i članak 83. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 17. ožujka 2016. (1),

uzimajući u obzir rezolucije Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda 1373(2001) od 28. rujna 2001., 2178 (2014) od 24. rujna 2014., 2195(2014) od 19. prosinca 2014., 2199(2015) od 12. veljače 2015., 2249 (2015) od 20. studenoga 2015. i 2253(2015) od 17. prosinca 2015.,

uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju terorizma od 16. svibnja 2005. i njezin Dodatni protokol od 19. svibnja 2015.,

uzimajući u obzir preporuke Radne skupine za financijsko djelovanje,

uzimajući u obzir komunikaciju sa Sastanka na vrhu o nuklearnoj sigurnosti održanog 1. travnja 2016. u Washingtonu,

uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 30. studenoga 2016. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir članke 59. i 39. Poslovnika,

uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A8-0228/2016),

1.

usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.

prihvaća zajedničku izjavu Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije priloženu ovoj Rezoluciji;

3.

traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

4.

nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

(1)  SL C 177, 18.5.2016., str. 51.


P8_TC1-COD(2015)0281

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 16. veljače 2017. radi donošenja Direktive (EU) 2017/… Europskog parlamenta i Vijeća o suzbijanju terorizma i zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2002/475/PUP i o izmjeni Odluke Vijeća 2005/671/PUP

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Direktivi (EU) 2017/541.)


PRILOG ZAKONODAVNOJ REZOLUCIJI

Zajednička izjava Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije nakon donošenja Direktive o suzbijanju terorizma

Nedavni teroristički napadi u Europi ukazali su na potrebu jačanja napora za zaštitu sigurnosti uz promicanje poštovanja naših zajedničkih vrijednosti uključujući vladavinu zakona i poštovanje ljudskih prava. Da bi se pružio sveobuhvatni odgovor na sve veću terorističku prijetnju, poboljšani okvir kriminalizacije za suzbijanje terorizma potrebno je nadopuniti učinkovitim mjerama za sprečavanje radikalizacije koja vodi u terorizam i djelotvornom razmjenom informacija o kaznenim djelima terorizma.

U tom duhu institucije EU-a i države članice zajednički izražavaju svoju predanost, svaka u okviru svojeg područja nadležnosti, daljnjem osmišljavanju učinkovitih mjera sprečavanja i ulaganja u njih, kao dio sveobuhvatnog međusektorskog pristupa kojim su obuhvaćene sve relevantne politike, među ostalim posebno u području obrazovanja, socijalne uključenosti i integracije, te svi dionici, među ostalim organizacije civilnog društva, lokalne zajednice i partneri iz industrije.

Komisija će posebno podupirati napore država članica ponudom financijske pomoći projektima čiji je cilj razvoj alata za rješavanje pitanja radikalizacije te inicijativama i mrežama diljem EU-a, poput Mreže za osvješćivanje o radikalizaciji.

Europski parlament, Vijeće i Komisija ističu potrebu za učinkovitom i pravodobnom razmjenom svih relevantnih informacija za sprečavanje, otkrivanje, istragu ili progon kaznenih djela terorizma među nadležnim tijelima u Uniji. S tim u vezi bitno je u potpunosti iskoristiti postojeće Unijine instrumente, kanale i agencije za razmjenu informacija, kao i brzo provesti cjelokupno zakonodavstvo Unije koje je doneseno u tom pogledu.

Te tri institucije potvrđuju potrebu da se ocijeni funkcioniranje općeg okvira EU-a za razmjenu informacija te konkretnim mjerama riješe mogući nedostaci, između ostalih i oni u vezi s Planom za pojačanu razmjenu informacija i upravljanje informacijama, uključujući interoperabilna rješenja, u području pravosuđa i unutarnjih poslova.


18.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 252/431


P8_TA(2017)0047

Pooštravanje kontrola na vanjskim granicama pregledima relevantnih baza podataka ***I

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 16. veljače 2017. o prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EZ) br. 562/2006 u pogledu pooštravanja kontrola na vanjskim granicama pregledima relevantnih baza podataka (COM(2015)0670 – C8-0407/2015 – 2015/0307(COD))

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

(2018/C 252/44)

Europski parlament,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2015)0670),

uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 77. Stavak 2. točka b Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C8-0407/2015),

uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća dopisom od 7. prosinca 2016. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove i mišljenje Odbora za vanjske poslove (A8-0218/2016),

1.

usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.

traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

3.

nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

P8_TC1-COD(2015)0307

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 16. veljače 2017. radi donošenja Uredbe (EU) 2017/… Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) 2016/399 u pogledu jačanja kontrola provjerom u relevantnim bazama podataka na vanjskim granicama

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) 2017/458.)