ISSN 1977-1088

Službeni list

Europske unije

C 166
European flag  

Hrvatsko izdanje

Informacije i objave

Godište 61.
14. svibnja 2018.

Obavijest br.

Sadržaj

Stranica

 

IV.   Obavijesti

 

OBAVIJESTI INSTITUCIJA, TIJELA, UREDA I AGENCIJA EUROPSKE UNIJE

 

Sud Europske unije

2018/C 166/01

Posljednje objave Suda Europske unije u Službenom listu Europske unije

1

 

V.   Objave

 

SUDSKI POSTUPCI

 

Sud

2018/C 166/02

Predmet C-524/15: Presuda Suda (veliko vijeće) od 20. ožujka 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunale di Bergamo – Italija) – Kazneni postupak protiv Luce Mencija (Zahtjev za prethodnu odluku — Porez na dodanu vrijednost (PDV) — Direktiva 2006/112/EZ — Neplaćanje dugovanog PDV-a — Sankcije — Nacionalno zakonodavstvo koje za iste radnje predviđa upravnu i kaznenu sankciju — Povelja Europske unije o temeljnim pravima — Članak 50. — Načelo ne bis in idem — Kaznena narav upravne sankcije — Postojanje istog kažnjivog djela — Članak 52. stavak 1. — Ograničenje načela ne bis in idem — Pretpostavke)

2

2018/C 166/03

Spojeni predmeti C-688/15 i C-109/16: Presuda Suda (peto vijeće) od 22. ožujka 2018. (zahtjevi za prethodnu odluku koje je uputio Lietuvos Aukščiausiasis Teismas – Litva) – u postupcima koje je pokrenula Agnieška Anisimovienė i dr. (C-688/15) protiv Indėlių ir investicijų draudimas VĮ (C-109/16) (Zahtjev za prethodnu odluku — Sustavi osiguranja depozita i naknada štete za investitore — Direktiva 94/19/EZ — Članak 1. točka 1. — Depoziti — Privremena stanja koja proizlaze iz uobičajenih bankovnih transakcija — Direktiva 97/9/EZ — Članak 2. stavak 2. drugi podstavak — Sredstva koja se investitoru duguju ili koja investicijsko društvo drži za njega u vezi s odvijanjem investicijskog poslovanja — Kreditna institucija koja izdaje prenosive vrijednosne papire — Sredstva koja pojedinci prenesu toj instituciji radi upisa budućih prenosivih vrijednosnih papira — Primjena Direktive 2004/39/EZ — Stečaj navedene institucije prije izdavanja predmetnih prenosivih vrijednosnih papira — Javno poduzeće odgovorno za sustave osiguranja depozita i naknade štete za investitore — Nemogućnost pozivanja na direktive 94/19/EZ i 97/9/EZ protiv tog poduzeća)

3

2018/C 166/04

Predmet C-187/16: Presuda Suda (veliko vijeće) od 20. ožujka 2018. – Europska komisija protiv Republike Austrije (Povreda obveze države članice — Direktive 92/50/EEZ i 2004/18/EZ — Ugovori o javnoj nabavi usluga — Državna tiskara — Izrada identifikacijskih isprava i drugih službenih isprava — Dodjela ugovora poduzetniku privatnog prava bez prethodne provedbe postupka nabave — Posebne sigurnosne mjere — Zaštita osnovnih interesa država članica)

4

2018/C 166/05

Predmet C-244/16 P: Presuda Suda (veliko vijeće) od 13. ožujka 2018. – Industrias Químicas del Vallés, SA protiv Europske komisije (Žalba — Sredstva za zaštitu bilja — Provedbena uredba (EU) 2015/408 — Stavljanje na tržište sredstava za zaštitu bilja i izrada popisa kandidata za zamjenu — Uvrštenje na taj popis aktivne tvari metalaksila — Tužba za poništenje — Dopuštenost — Članak 263. četvrti stavak UFEU-a — Regulatorni akt koji ne podrazumijeva provedbene mjere — Osoba na koju se akt osobno odnosi)

5

2018/C 166/06

Predmet C-256/16: Presuda Suda (treće vijeće) od 15. ožujka 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Finanzgericht Düsseldorf – Njemačka) – Deichmann SE protiv Hauptzollamt Duisburg (Zahtjev za prethodnu odluku — Dopuštenost — Antidamping — Valjanost uredbe kojom se izvršava presuda Suda kojom su prethodne uredbe proglašene nevaljanima — Obveza izvršenja — Pravna osnova — Uredba (EZ) br. 1225/2009 — Članak 14. — Određivanje elemenata na osnovi kojih države članice naplaćuju antidampinške pristojbe — Nalog za obustavu povrata antidampinške pristojbe koji su provodila nacionalna carinska tijela — Nastavak postupka koji je prethodio uredbama koje su proglašene nevaljanima — Članak 10. — Neretroaktivnost — Carinski zakonik Zajednice — Članak 221. — Zastara — Članak 236. — Povrat neosnovanih pristojbi)

5

2018/C 166/07

Spojeni predmeti C-327/16 i C-421/16: Presuda Suda (prvo vijeće) od 22. ožujka 2018. (zahtjevi za prethodnu odluku koje je uputio Conseil d'État – Francuska) – Marc Jacob protiv Ministre des Finances et des Comptes publics (C-327/16), Ministre des Finances et des Comptes publics protiv Marca Lassusa (C-421/16) (Zahtjev za prethodnu odluku — Izravno oporezivanje — Sloboda poslovnog nastana — Spajanja, podjele, prijenosi imovine i zamjene dionica društava iz različitih država članica — Direktiva 90/434/EEZ — Članak 8. — Transakcija zamjene vrijednosnih papira — Kapitalni dobici od te transakcije — Odgoda oporezivanja — Gubici prilikom naknadnog prijenosa preuzetih vrijednosnih papira — Ovlast oporezivanja države rezidentnosti — Različit tretman — Opravdanje — Očuvanje raspodjele ovlasti oporezivanja između država članica)

6

2018/C 166/08

Predmet C-355/16: Presuda Suda (prvo vijeće) od 15. ožujka 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Conseil d'État – Francuska) – Christian Picart protiv Ministre des Finances et des Comptes publics (Zahtjev za prethodnu odluku — Sporazum između Europske zajednice i njezinih država članica, s jedne strane, i Švicarske Konfederacije, s druge strane, o slobodnom kretanju osoba — Izravno oporezivanje — Prijenos mjesta rezidentnosti iz države članice u Švicarsku — Oporezivanje nerealiziranih kapitalnih dobitaka koji se odnose na znatne udjele u kapitalu društava sa sjedištem u državi članici podrijetla prilikom takvog prijenosa — Područje primjene sporazuma)

7

2018/C 166/09

Predmet C-384/16 P: Presuda Suda (veliko vijeće) od 13. ožujka 2018. – European Union Copper Task Force protiv Europske komisije (Žalba — Sredstva za zaštitu bilja — Provedbena uredba (EU) 2015/408 — Stavljanje na tržište sredstava za zaštitu bilja i izrada popisa kandidata za zamjenu — Uvrštenje aktivne tvari ‚spojevi bakra’ na taj popis — Tužba za poništenje — Dopuštenost — Članak 263. četvrti stavak UFEU-a — Regulatorni akt koji ne podrazumijeva provedbene mjere — Osoba na koju se akt osobno odnosi)

8

2018/C 166/10

Predmet C-431/16: Presuda Suda (deseto vijeće) od 15. ožujka 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunal Superior de Justicia de Castilla y León – Španjolska) – Instituto Nacional de la Seguridad Social (INSS), Tesorería General de la Seguridad Social (TGSS) protiv Joséa Blanca Marquésa (Zahtjev za prethodnu odluku — Socijalna sigurnost radnika migranata — Uredba (EEZ) br. 1408/71 — Članci 12., 46.a do 46.c — Davanja iste vrste — Pojam — Pravilo o sprečavanju preklapanja — Pojam — Pretpostavke — Nacionalno pravilo kojim se predviđa dodatak na mirovinu zbog potpune i trajne nesposobnosti za rad za radnike u dobi od barem 55 godina — Obustava dodatka u slučaju zaposlenja ili primanja starosne mirovine)

8

2018/C 166/11

Predmet C-470/16: Presuda Suda (prvo vijeće) od 15. ožujka 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio High Court (Irska) – Irska) – North East Pylon Pressure Campaign Limited, Maura Sheehy protiv An Bord Pleanála, Minister for Communications, Energy and Natural Resources, Irska, Attorney General (Zahtjev za prethodnu odluku — Procjena učinaka određenih projekata na okoliš — Direktiva 2011/92/EU — Pravo članova zainteresirane javnosti na pokretanje postupka preispitivanja — Preuranjeno pokretanje postupka preispitivanja — Zahtjev da postupci ne smiju biti preskupi i pojam odluka, radnji ili propusta koji podliježu odredbama direktive o sudjelovanje javnosti — Primjenjivost Arhuške konvencije)

9

2018/C 166/12

Predmet C-482/16: Presuda Suda (prvo vijeće) od 14. ožujka 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio l’Oberlandesgericht Innsbruck – Austrija) – Georg Stollwitzer protiv ÖBB Personenverkehr AG (Zahtjev za prethodnu odluku — Socijalna politika — Članak 45. UFEU-a — Načelo nediskriminacije na temelju dobi — Povelja Europske unije o temeljnim pravima — Članak 21. stavak 1. — Direktiva 2000/78/EZ — Članci 2., 6. i 16. — Referentni datum za napredovanje — Diskriminatorni propis države članice kojim se isključuje uračunavanje razdoblja službe ostvarenih prije navršene osamnaeste godine života radi određivanja plaće — Stavljanje izvan snage odredbi koje su protivne načelu jednakog postupanja)

10

2018/C 166/13

Predmet C-533/16: Presuda Suda (drugo vijeće) od 21. ožujka 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Najvyšší súd Slovenskej republiky – Slovačka) – Volkswagen AG protiv Finančné riaditeľstvo Slovenskej republiky (Zahtjev za prethodnu odluku — Zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost (PDV) — Direktiva 2006/112/EZ — Članci 167. do 171. — Pravo na odbitak PDV-a — Pravo na povrat PDV-a za porezne obveznike koji nemaju sjedište u državi članici povrata — Članak 178. točka (a) — Načini ostvarivanja prava na odbitak PDV-a — Direktiva 2008/9/EZ — Načini povrata PDV-a — Prekluzivni rok — Načelo porezne neutralnosti — PDV koji je plaćen i obračunat više godina nakon isporuke predmetne robe — Odbijanje priznavanja prava na povrat zbog isteka prekluzivnog roka koji je počeo teći računajući od datuma isporuke robe)

11

2018/C 166/14

Predmet C-537/16: Presuda Suda (veliko vijeće) od 20. ožujka 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Corte suprema di cassazione – Italija) – Garlsson Real Estate SA, u stečaju, Stefano Ricucci i Magiste International SA protiv Commissione Nazionale per le Società e la Borsa (Consob) (Zahtjev za prethodnu odluku — Direktiva 2003/6/EZ — Manipuliranje tržištem — Sankcije — Nacionalno zakonodavstvo koje za iste radnje predviđa upravnu i kaznenu sankciju — Povelja Europske unije o temeljnim pravima — Članak 50. — Načelo ne bis in idem — Kaznena narav upravne sankcije — Postojanje istog kažnjivog djela — Članak 52. stavak 1. — Ograničenje načela ne bis in idem — Pretpostavke)

12

2018/C 166/15

Predmet C-551/16: Presuda Suda (prvo vijeće) od 21. ožujka 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Centrale Raad van Beroep – Nizozemska) – J. Klein Schiphorst protiv Raad van bestuur van het Uitvoeringsinstituut werknemersverzekeringen (Zahtjev za prethodnu odluku — Socijalna sigurnost — Sporazum između Europske zajednice i Švicarske Konfederacije — Koordinacija sustava socijalne sigurnosti — Uredba (EZ) br. 883/2004 — Članci 7., 63. i 64. — Davanja za nezaposlenost — Nezaposlena osoba koja odlazi u drugu državu članicu — Zadržavanje prava na davanja — Trajanje)

12

2018/C 166/16

Predmet C-557/16: Presuda Suda (drugo vijeće) od 14. ožujka 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Korkein hallinto-oikeus – Finska) – postupak koji je pokrenulo društvo Astellas Pharma GmbH (Zahtjev za prethodnu odluku — Direktiva 2001/83/EZ — Lijekovi za humanu primjenu — Članci 28. i 29. — Decentralizirani postupak odobrenja za stavljanje lijeka u promet — Članak 10. — Generički lijek — Razdoblje zaštite podataka o referentnom lijeku — Ovlast nadležnih tijela država članica sudionica da odrede trenutak od kojeg počinje teći razdoblje zaštite — Nadležnost sudova država članica sudionica za nadzor određivanja trenutka od kojeg počinje teći razdoblje zaštite — Djelotvorna sudska zaštita — Povelja Europske unije o temeljnim pravima — Članak 47.)

13

2018/C 166/17

Predmet C-568/16: Presuda Suda (peto vijeće) od 22. ožujka 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Amtsgericht Nürtingen – Njemačka) – kazneni postupak protiv Faiza Rasoola (Zahtjev za prethodnu odluku — Platne usluge — Direktiva 2007/64/EZ — Članak 3. točke (e) i (o) — Članak 4. točka 3. — Prilog — Točka 2. — Područje primjene — Upravljanje višenamjenskim terminalima koji omogućuju podizanje gotovine u automat klubovima — Usklađenost represivne prakse nacionalnih tijela — Zapljena iznosa stečenih nezakonitom aktivnošću — Povelja Europske unije o temeljnim pravima — Članak 17.)

14

2018/C 166/18

Predmet C-575/16: Presuda Suda (šesto vijeće) od 15. ožujka 2018. – Europska komisija protiv Češke republike (Povreda obveze države članice — Članak 49. UFEU-a — Sloboda poslovnog nastana — Javni bilježnici — Uvjet državljanstva — Članak 51. UFEU-a — Sudjelovanje u izvršavanju javnih ovlasti)

15

2018/C 166/19

Spojeni predmeti C-596/16 i C-597/16: Presuda Suda (veliko vijeće) od 20. ožujka 2018. (zahtjevi za prethodnu odluku koje je uputio Corte suprema di cassazione – Italija) – Enzo Di Puma protiv Commissione Nazionale per le Società e la Borsa (Consob) (C-596/16) i Commissione Nazionale per le Società e la Borsa (Consob) protiv Antonija Zecce (C-597/16) (Zahtjev za prethodnu odluku — Direktiva 2003/6/EZ — Trgovanje na temelju povlaštenih informacija — Sankcije — Nacionalno zakonodavstvo koje za iste radnje predviđa upravnu i kaznenu sankciju — Pravomoćni učinak konačne kaznene presude u odnosu na upravni postupak — Pravomoćna oslobađajuća kaznena presuda za trgovanje na temelju povlaštenih informacija — Djelotvornost sankcija — Povelja Europske unije o temeljnim pravima — Članak 50. — Načelo ne bis in idem — Kaznena narav upravne sankcije — Postojanje istog kažnjivog djela — Članak 52. stavak 1. — Ograničenje načela ne bis in idem — Pretpostavke)

15

2018/C 166/20

Predmet C-104/17: Presuda Suda (deveto vijeće) od 15. ožujka 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Curtea de Apel Piteşti – Rumunjska) – SC Cali Esprou SRL protiv Administraţia Fondului pentru Mediu (Zahtjev za prethodnu odluku — Direktiva 94/62/EZ — Ambalaža i ambalažni otpad — Oporaba i recikliranje otpada — Doprinos u nacionalni fond za okoliš — Stavljanje ambalažiranih proizvoda i ambalaže na nacionalno tržište u nepromijenjenom obliku — Takozvano načelo onečišćivač plaća — Svojstvo onečišćivača)

16

2018/C 166/21

Spojeni predmeti C-133/17 i C-134/17: Presuda Suda (deseto vijeće) od 21. ožujka 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Curtea de Apel Cluj – Rumunjska) – Dănuţ Podilă i dr. protiv Societatea Naţională de Transport Feroviar de Călători CFR Călători SA Bucureşti (C-133/17) i Costel Nicuşor Mucea protiv SMDA Mureş Insolvency SPRL, u svojstvu stečajnog upravitelja društva SC Industria Sârmei SA Câmpia Turzii (C-134/17) (Zahtjev za prethodnu odluku — Direktiva 89/391/EEZ — Sigurnost i zdravlje radnika na radu — Klasifikacija radnog mjesta na kojem su radnici izloženi točno određenim ili posebnim uvjetima — Procjena rizika za sigurnost i zdravlje na radu — Obveze poslodavca)

17

2018/C 166/22

Predmet C-125/17: Rješenje Suda (deveto vijeće) od 22. veljače 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputila Commissione tributaria provinciale di Roma – Italija) – Luigi Bisignani protiv Agenzie delle Entrate – Direzione Provinciale 1 di Roma (Prethodno pitanje — Članak 53. stavak 2. i članak 99. Poslovnika Suda — Slobodno kretanje kapitala — Članci 64. i 65. UFEU-a — Direktiva 2011/16/EU — Administrativna suradnja u području oporezivanja — Prijenos kapitala u Državu Vatikanskog Grada — Obveza prijave prijenosa sredstava u inozemstvo ili iz njega — Ukidanje)

17

2018/C 166/23

Predmet C-58/18: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 30. siječnja 2018. uputio Justice de Paix du canton de Visé (Belgija) – Michel Schyns protiv Belfius Banque SA

18

2018/C 166/24

Predmet C-63/18: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 1. veljače 2018. uputio Tribunale Amministrativo Regionale per la Lombardia (Italija) – Vitali SpA protiv Autostrade per l’Italia SpA

19

2018/C 166/25

Predmet C-101/18: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 12. veljače 2018. uputio Consiglio di Stato (Italija) – Idi Srl protiv Arcadis – Agenzia Regionale Campana Difesa Suolo

19

2018/C 166/26

Predmet C-133/18: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 20. veljače 2018. uputio tribunal administratif de Montreuil (Francuska) – Sea Chefs Cruise Services GmbH protiv Ministre de l'Action et des Comptes publics

20

2018/C 166/27

Predmet C-138/18: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 22. veljače 2018. uputio Vestre Landsret (Danska) – Skatteministeriet protiv Estron A/S

21

2018/C 166/28

Predmet C-147/18: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 23. veljače 2018. uputio Audiencia Provincial de Almería (Španjolska) – Banco Mare Nostrum S.A. protiv Ignacija Jesúsa Berenguela Nieta i Carmen Sonije Salinas López

21

2018/C 166/29

Predmet C-154/18: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 27. veljače 2018. uputio The Labour Court, (Irska) – Tomás Horgan, Claire Keegan protiv Minister for Education & Skills, Minister for Finance, Minister for Public Expenditure & Reform, Ireland and the Attorney General

22

2018/C 166/30

Predmet C-159/18: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 27. veljače 2018. uputio Justice de paix du troisième canton de Charleroi (Belgija) – André Moens protiv Ryanair Ltd

23

2018/C 166/31

Predmet C-169/18: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 2. ožujka 2018. uputio Court of Appeal (Irska) – Atif Mahmood, Shabina Atif, Mohammed Ahsan, Noor Habib, Mohammed Haroon, Nik Bibi Haroon protiv Minister for Justice and Equality

24

2018/C 166/32

Predmet C-174/18: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 5. ožujka 2018. uputio Tribunal de première instance de Liège (Belgija) – Jean Jacob, Dominique Lennertz protiv État belge

25

2018/C 166/33

Predmet C-190/18: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 13. ožujka 2018. uputio justice de paix de Schaerbeek (Belgija) – Société nationale de chemins de fer belges (SNCB) protiv Gherasima Sorina Rusua

25

 

Opći sud

2018/C 166/34

Predmet T-80/16: Presuda Općeg suda od 22. ožujka 2018. – Shire Pharmaceuticals Ireland protiv EMA-e (Lijekovi za humanu primjenu — Odobravanje zahtjeva za uvrštenje lijeka u skupinu lijekova za rijetke bolesti — Značajna dobrobit — EMA-ina odluka kojom se odbija zahtjev za uvrštenje lijeka u skupinu lijekova za rijetke bolesti — Članak 3. stavak 1. točka (b) i članak 5. stavci 1., 2. i 4. Uredbe (EZ) br. 141/2000)

27

2018/C 166/35

Predmet T-581/16: Presuda Općeg suda od 22. ožujka 2018. – Popotas protiv Ombudsmana (Javna služba — Dužnosnici — Poziv na iskaz interesa — Glavni tajnik ureda Europskog ombudsmana — Mišljenje Savjetodavnog odbora — Neuzimanje u obzir tog mišljenja — Povreda postupka odabira — Očite pogreške u ocjeni — Jednako postupanje — Načelo dobre uprave — Odgovornost)

27

2018/C 166/36

Predmet T-806/16: Presuda Općeg suda od 22. ožujka 2018. – Agricola J.M. protiv EUIPO-a – Miguel Torres (CLOS DE LA TORRE) (Žig Europske unije — Postupak povodom prigovora — Prijava verbalnog žiga Europske unije CLOS DE LA TORRE — Raniji verbalni žig Europske unije TORRES — Relativni razlog za odbijanje — Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji je postao članak . stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001) — Vjerojatnost dovođenja u zabludu)

28

2018/C 166/37

Predmet T-235/17: Presuda Općeg suda od 22. ožujka 2018. – Dometic Sweden protiv EUIPO-a (MOBILE LIVING MADE EASY) (Žig Europske unije — Prijava verbalnog žiga Europske unije MOBILE LIVING MADE EASY — Apsolutni razlog za odbijanje — Nepostojanje razlikovnog karaktera — Članak 7. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji je postao članak 7. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001) — Obveza obrazlaganja — Članak 75. Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 94. Uredbe 2017/1001))

29

2018/C 166/38

Predmet T-229/16: Rješenje Općeg suda od 19. ožujka 2018. – Pio De Bragança protiv EUIPO-a – Ordem de São Miguel da Ala (QUIS UT DEUS) (Žig Europske unije — Postupak opoziva — Figurativni žig Europske unije QUIS UT DEUS — Nepostojanje zahtjeva za produljenje registracije žiga — Brisanje žiga nakon isteka registracije — Obustava postupka)

29

2018/C 166/39

Predmet T-822/16: Rješenje Općeg suda od 16. ožujka 2018. – Kik Textilien und Non-Food protiv EUIPO-a – FF Group Romania (_kix) (Žig Europske unije — Postupak povodom prigovora — Prijava figurativnog žiga Europske unije _kix — Opoziv pobijane odluke — Prestanak postojanja predmeta spora — Obustava postupka — Članak 173. stavci 1. i 2. Poslovnika — Intervencija druge stranke u postupku pred žalbenim vijećem — Odgovor na tužbu podnesen nakon proteka roka)

30

2018/C 166/40

Predmet T-130/17: Rješenje Općeg suda od 15. ožujka 2018. – Polskie Górnictwo Naftowe i Gazownictwo protiv Europske komisije (Tužba za poništenje — Unutarnje tržište prirodnog plina — Direktiva 2009/73/EZ — Odluka Komisije o izmjeni uvjeta za izuzeće pravila rada plinovoda OPAL koji se odnose na pristup treće strane i regulaciju tarifa od propisa Unije — Nepostojanje izravnog utjecaja — Nedopuštenost)

31

2018/C 166/41

Predmet T-134/17 R: Rješenje predsjednika Općeg suda od 20. ožujka 2018. – Hércules Club de Fútbol protiv Europske komisije (Privremena pravna zaštita — Pristup dokumentima — Dokumenti u vezi s administrativnim postupkom koji je prethodio donošenju Komisijine odluke o državnoj potpori koju je Španjolska provela u korist tri profesionalna nogometna kluba — Prava obrane — Odbijanje pristupa — Zahtjev za određivanje privremenih mjera — Nepostojanje hitnosti)

32

2018/C 166/42

Predmet T-108/18: Tužba podnesena 22. veljače 2018. – Universität Koblenz-Landau protiv Komisije i Izvršne agencije za obrazovanje, audiovizualnu djelatnost i kulturu

32

2018/C 166/43

Predmet T-110/18: Tužba podnesena 22. veljače 2018. – Grange Backup Power protiv Komisije

33

2018/C 166/44

Predmet T-136/18: Tužba podnesena 1. ožujka 2018. – Kuota International protiv EUIPO-a – Sintema Sport (K)

34

2018/C 166/45

Predmet T-137/18: Tužba podnesena 2. ožujka 2018. – Chrome Hearts protiv EUIPO-a – Shenzhen Van St. Lonh Jewelry (Prikaz križa)

35

2018/C 166/46

Predmet T-147/18: Tužba podnesena 1. ožujka 2018. – APG Intercon i dr. protiv Vijeća Europske unije

36

2018/C 166/47

Predmet T-148/18: Tužba podnesena 2. ožujka 2018. – UE protiv Komisije

37

2018/C 166/48

Predmet T-179/18: Tužba podnesena 7. ožujka 2018. – Scordis, Papapetrou & Co i dr. protiv Vijeća Europske unije i dr.

37

2018/C 166/49

Predmet T-183/18: Tužba podnesena 12. ožujka 2018. – VL i dr. protiv Parlamenta

38

2018/C 166/50

Predmet T-187/18: Tužba podnesena 9. ožujka 2018. – VP protiv Cedefopa

39

2018/C 166/51

Predmet T-188/18: Tužba podnesena 12. ožujka 2018. – Papaconstantinou i dr. protiv Vijeća i dr.

40

2018/C 166/52

Predmet T-189/18: Tužba podnesena 15. ožujka 2018. – Lipitalia 2000 i Assograssi protiv Komisije

40

2018/C 166/53

Predmet T-193/18: Tužba podnesena 19. ožujka 2018. – Andreas Stihl protiv EUIPO-a – Giro Travel (Kombinacija sive i narančaste boje)

42

2018/C 166/54

Predmet T-194/18: Tužba podnesena 16. ožujka 2018. – Rewe-Beteiligungs-Holding International protiv EUIPO-a – Wessanen Benelux (BonNatura)

42

2018/C 166/55

Predmet T-196/18: Tužba podnesena 20. ožujka 2018. – Vital Capital Investments i dr. protiv Vijeća Europske unije i dr.

43

2018/C 166/56

Predmet T-201/18: Tužba podnesena 23. ožujka 2018. – Diusa Rendering i Assograssi protiv Komisije

44

2018/C 166/57

Predmet T-202/18: Tužba podnesena 23. ožujka 2018. – Bruel protiv Europske komisije

45

2018/C 166/58

Predmet T-209/18: Tužba podnesena 22. ožujka 2018. – Porsche protiv EUIPO-a – Autec (motorna vozila)

46

2018/C 166/59

Predmet T-210/18: Tužba podnesena 22. ožujka 2018. – Porsche protiv EUIPO-a – Autec (osobna motorna vozila)

46

2018/C 166/60

Predmet T-213/18: Tužba podnesena 27. ožujka 2018. – Brita protiv EUIPO-a (Oblik slavine za pripremu i ulijevanje pića)

47

2018/C 166/61

Predmet T-222/18: Tužba podnesena 23. ožujka 2018. – Aliança – Vinhos de Portugal protiv EUIPO-a – Lidl Stiftung (ALIANÇA VINHOS DE PORTUGAL)

48

2018/C 166/62

Predmet T-684/17: Rješenje Općeg suda od 13. ožujka 2018. – Amorepacific protiv EUIPO-a – Primavera Life (p primera Pure Sprout Energy)

49

HR

 

IV. Obavijesti

OBAVIJESTI INSTITUCIJA, TIJELA, UREDA I AGENCIJA EUROPSKE UNIJE

Sud Europske unije

14.5.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 166/1

Posljednje objave Suda Europske unije u Službenom listu Europske unije

(2018/C 166/01)

Posljednja objava

SL C 161, 7.5.2018.

Prethodne objave

SL C 152, 30.4.2018.

SL C 142, 23.4.2018.

SL C 134, 16.4.2018.

SL C 123, 9.4.2018.

SL C 112, 26.3.2018.

SL C 104, 19.3.2018.

Ti su tekstovi dostupni na:

EUR-Lex: http://eur-lex.europa.eu

V. Objave

SUDSKI POSTUPCI

Sud

14.5.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 166/2

Presuda Suda (veliko vijeće) od 20. ožujka 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunale di Bergamo – Italija) – Kazneni postupak protiv Luce Mencija

(Predmet C-524/15) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Porez na dodanu vrijednost (PDV) - Direktiva 2006/112/EZ - Neplaćanje dugovanog PDV-a - Sankcije - Nacionalno zakonodavstvo koje za iste radnje predviđa upravnu i kaznenu sankciju - Povelja Europske unije o temeljnim pravima - Članak 50. - Načelo ne bis in idem - Kaznena narav upravne sankcije - Postojanje istog kažnjivog djela - Članak 52. stavak 1. - Ograničenje načela ne bis in idem - Pretpostavke))

(2018/C 166/02)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunale di Bergamo

Stranke glavnog kaznenog postupka

Luca Menci

uz sudjelovanje: Procura della Repubblica

Izreka

1.

Članak 50. Povelje Europske unije o temeljnim pravima treba tumačiti na način da mu se ne protivi nacionalni propis na temelju kojeg je protiv osobe moguće pokrenuti kazneni progon zbog propuštanja plaćanja dugovanog poreza na dodanu vrijednost u zakonskim rokovima, iako je toj osobi za iste radnje već izrečena konačna upravna sankcija kaznene naravi u smislu navedenog članka 50., pod uvjetom da taj propis

—

ima cilj u općem interesu koji može opravdati takvo kumuliranje progona i sankcija, to jest suzbijanje kaznenih djela u području poreza na dodanu vrijednost, pri čemu ti progoni i sankcije moraju imati komplementarne ciljeve,

—

sadržava pravila kojima se osigurava koordinacija, ograničavajući na ono što je krajnje nužno dodatni teret koji za dotične osobe nastaje zbog kumuliranja postupaka, i

—

predviđa pravila koja mogu osigurati da strogost svih izrečenih sankcija bude ograničena na ono što je krajnje nužno s obzirom na težinu konkretnog kaznenog djela.

2.

Na nacionalnom sudu je da se uvjeri da, uzimajući u obzir sve okolnosti iz glavnog postupka, teret koji za dotičnu osobu konkretno nastaje zbog primjene nacionalnog propisa iz glavnog postupka i kumuliranja progona i sankcija koje on dopušta nije pretjeran u odnosu na težinu počinjenog kaznenog djela.

(1)  SL C 414, 14. 12. 2015.

14.5.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 166/3

Presuda Suda (peto vijeće) od 22. ožujka 2018. (zahtjevi za prethodnu odluku koje je uputio Lietuvos Aukščiausiasis Teismas – Litva) – u postupcima koje je pokrenula Agnieška Anisimovienė i dr. (C-688/15) protiv „Indėlių ir investicijų draudimas” VĮ (C-109/16)

(Spojeni predmeti C-688/15 i C-109/16) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Sustavi osiguranja depozita i naknada štete za investitore - Direktiva 94/19/EZ - Članak 1. točka 1. - Depoziti - Privremena stanja koja proizlaze iz uobičajenih bankovnih transakcija - Direktiva 97/9/EZ - Članak 2. stavak 2. drugi podstavak - Sredstva koja se investitoru duguju ili koja investicijsko društvo drži za njega u vezi s odvijanjem investicijskog poslovanja - Kreditna institucija koja izdaje prenosive vrijednosne papire - Sredstva koja pojedinci prenesu toj instituciji radi upisa budućih prenosivih vrijednosnih papira - Primjena Direktive 2004/39/EZ - Stečaj navedene institucije prije izdavanja predmetnih prenosivih vrijednosnih papira - Javno poduzeće odgovorno za sustave osiguranja depozita i naknade štete za investitore - Nemogućnost pozivanja na direktive 94/19/EZ i 97/9/EZ protiv tog poduzeća))

(2018/C 166/03)

Jezik postupka: litavski

Sud koji je uputio zahtjev

Lietuvos Aukščiausiasis Teismas

Stranke glavnog postupka

Agnieška Anisimovienė i dr.

uz sudjelovanje: bankas „Snoras” AB, u stečaju, „Indėlių ir investicijų draudimas” VĮ, bankas „Finasta” AB (C-688/15)

„Indėlių ir investicijų draudimas” VĮ

uz sudjelovanje: Alvydas Raišelis, bankas „Snoras” AB, u stečaju (C-109/16)

Izreka

1.

S jedne strane, odredbe Direktive 97/9/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 3. ožujka 1997. o sustavima naknada štete za investitore i, s druge strane, one Direktive 94/19/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 1994. o sustavima osiguranja depozita, kako je izmijenjena Direktivom 2009/14/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2009., treba tumačiti na način da potraživanja koja se odnose na sredstva prenesena s računa koje su pojedinci imali u kreditnoj instituciji na račune otvorene na ime te institucije radi upisa budućih prenosivih vrijednosnih papira koje je ta institucija trebala izdati, u okolnostima u kojima izdavanje tih vrijednosnih papira na kraju nije izvršeno zbog stečaja navedene institucije, potpadaju pod sustave naknade štete za investitore predviđene Direktivom 97/9 i pod sustave osiguranja depozita predviđene Direktivom 94/19.

2.

Članak 2. stavak 3. Direktive 97/9 treba tumačiti na način da, u situaciji u kojoj potraživanja obuhvaćena sustavima osiguranja depozita predviđenima Direktivom 94/19 i sustavima naknade štete za investitore predviđenima Direktivom 97/9, i u kojoj nacionalni zakonodavac za takva potraživanja nije odredio pripadaju li jednom ili drugom sustavu iz tih dviju direktiva, sud pred kojim se vodi postupak ne može sam odlučiti, na temelju te odredbe, na koji se od tih sustava imaju pravo pozvati nositelji prava na navedena potraživanja. Suprotno tomu, u takvoj situaciji, na potonjima je da odaberu sustav predviđen u nacionalnom zakonodavstvu radi provedbe tih dviju direktiva u okviru kojeg će im biti nadoknađena šteta.

3.

S jedne strane, članak 1. točku 1. Direktive 94/19, kako je izmijenjena Direktivom 2009/14, i, s druge strane, članak 1. točku 4. i članak 2. stavak 2. drugi podstavak Direktive 97/9 treba tumačiti na način da se pojedinci mogu na njih pozivati pred nacionalnim sudom u prilog tužbama za naknadu štete protiv javnog poduzeća odgovornog, u državi članici, za sustave osiguranja depozita i naknade štete za investitore.

(1)  SL C 106, 21. 3. 2016.

SL C 156, 2. 5. 2016.

14.5.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 166/4

Presuda Suda (veliko vijeće) od 20. ožujka 2018. – Europska komisija protiv Republike Austrije

(Predmet C-187/16) (1)

((Povreda obveze države članice - Direktive 92/50/EEZ i 2004/18/EZ - Ugovori o javnoj nabavi usluga - Državna tiskara - Izrada identifikacijskih isprava i drugih službenih isprava - Dodjela ugovora poduzetniku privatnog prava bez prethodne provedbe postupka nabave - Posebne sigurnosne mjere - Zaštita osnovnih interesa država članica))

(2018/C 166/04)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: A. Tokár i B.-R. Killmann, u svojstvu agenata)

Tuženik: Republika Austrija (zastupnik: M. Fruhmann, u svojstvu agenta)

Izreka

1.

Time što je društvu Österreichische Staatsdruckerei GmbH izravno dodijelila ugovore o uslugama za izradu putovnica s čipom, putovnica za slučaj nužde, dozvola boravka, osobnih iskaznica, vozačkih dozvola u formatu kreditne kartice i prometnih dozvola u formatu kreditne kartice a da nije provela postupak javne nabave na razini Europske unije i time što je zadržala na snazi nacionalne odredbe kojima se javne naručitelje obvezuje da te ugovore o uslugama izravno dodijele tom društvu bez provedbe postupka javne nabave na razini Unije, Republika Austrija povrijedila je obveze koje ima na temelju članka 4. stavka 2. i članka 8. Direktive Vijeća 92/50/EEZ od 18. lipnja 1992. o usklađivanju postupaka za sklapanje ugovora o javnoj nabavi usluga, u vezi s člancima 11. do 37. te direktive i članaka 14. i 20. Direktive 2004/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 31. ožujka 2004. o usklađivanju postupaka za sklapanje ugovora o javnim radovima [javnoj nabavi radova], ugovora o javnoj nabavi robe te ugovora o javnim uslugama [javnoj nabavi usluga], u vezi s člancima 23. do 55. te direktive.

2.

U preostalom dijelu tužba se odbija.

3.

Republika Austrija snosi vlastite troškove i četiri petine troškova Europske komisije. Komisija snosi petinu vlastitih troškova.

(1)  SL C 191, 30. 5. 2016.

14.5.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 166/5

Presuda Suda (veliko vijeće) od 13. ožujka 2018. – Industrias Químicas del Vallés, SA protiv Europske komisije

(Predmet C-244/16 P) (1)

((Žalba - Sredstva za zaštitu bilja - Provedbena uredba (EU) 2015/408 - Stavljanje na tržište sredstava za zaštitu bilja i izrada popisa kandidata za zamjenu - Uvrštenje na taj popis aktivne tvari metalaksila - Tužba za poništenje - Dopuštenost - Članak 263. četvrti stavak UFEU-a - Regulatorni akt koji ne podrazumijeva provedbene mjere - Osoba na koju se akt osobno odnosi))

(2018/C 166/05)

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Žalitelj: Industrias Químicas del Vallés, SA (zastupnici: C. Fernández Vicién, C. Vila Gisbert i I. Moreno-Tapia Rivas, abogadas)

Druga stranka u postupku: Europska komisija (zastupnici: I. Galindo Martín i P. Ondrůšek, agenti)

Izreka

1.

Žalba se odbija.

2.

Društvu Industrias Químicas del Vallés SA nalaže se snošenje troškova.

(1)  SL C 260, 18. 7. 2016.

14.5.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 166/5

Presuda Suda (treće vijeće) od 15. ožujka 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Finanzgericht Düsseldorf – Njemačka) – Deichmann SE protiv Hauptzollamt Duisburg

(Predmet C-256/16) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Dopuštenost - Antidamping - Valjanost uredbe kojom se izvršava presuda Suda kojom su prethodne uredbe proglašene nevaljanima - Obveza izvršenja - Pravna osnova - Uredba (EZ) br. 1225/2009 - Članak 14. - Određivanje elemenata na osnovi kojih države članice naplaćuju antidampinške pristojbe - Nalog za obustavu povrata antidampinške pristojbe koji su provodila nacionalna carinska tijela - Nastavak postupka koji je prethodio uredbama koje su proglašene nevaljanima - Članak 10. - Neretroaktivnost - Carinski zakonik Zajednice - Članak 221. - Zastara - Članak 236. - Povrat neosnovanih pristojbi))

(2018/C 166/06)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Finanzgericht Düsseldorf

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Deichmann SE

Tuženik: Hauptzollamt Duisburg

Izreka

Razmatranjem postavljenog pitanja nije utvrđeno postojanje nijednog elementa koji bi mogao utjecati na valjanost Provedbene uredbe Komisije (EU) 2016/223 od 17. veljače 2016. o uspostavljanju postupka za ocjenu određenih zahtjeva za tretman tržišnoga gospodarstva te za pojedinačni tretman koje su podnijeli proizvođači izvoznici iz Kine i Vijetnama te o provedbi presude Suda u spojenim predmetima C-659/13 i C-34/14.

(1)  SL C 260, 18. 7. 2016.

14.5.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 166/6

Presuda Suda (prvo vijeće) od 22. ožujka 2018. (zahtjevi za prethodnu odluku koje je uputio Conseil d'État – Francuska) – Marc Jacob protiv Ministre des Finances et des Comptes publics (C-327/16), Ministre des Finances et des Comptes publics protiv Marca Lassusa (C-421/16)

(Spojeni predmeti C-327/16 i C-421/16) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Izravno oporezivanje - Sloboda poslovnog nastana - Spajanja, podjele, prijenosi imovine i zamjene dionica društava iz različitih država članica - Direktiva 90/434/EEZ - Članak 8. - Transakcija zamjene vrijednosnih papira - Kapitalni dobici od te transakcije - Odgoda oporezivanja - Gubici prilikom naknadnog prijenosa preuzetih vrijednosnih papira - Ovlast oporezivanja države rezidentnosti - Različit tretman - Opravdanje - Očuvanje raspodjele ovlasti oporezivanja između država članica))

(2018/C 166/07)

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Conseil d'État

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: Marc Jacob (C-327/16), Ministre des Finances et des Comptes publics (C-421/16)

Tuženici: Ministre des Finances et des Comptes publics (C-327/16), Marc Lassus (C-421/16)

Izreka

1.

Članak 8. Direktive Vijeća 90/434/EEZ od 23. srpnja 1990. o zajedničkom sustavu oporezivanja koji se primjenjuje na spajanja, podjele, prijenose imovine i zamjene dionica društava iz različitih država članica, kako je izmijenjena Aktom o uvjetima pristupanja Kraljevine Norveške, Republike Austrije, Republike Finske i Kraljevine Švedske, prilagođenim Odlukom 95/1/EZ, Euratom, EZUČ Vijeća Europske unije od 1. siječnja 1995., treba tumačiti na način da mu se ne protivi zakonodavstvo države članice na temelju kojeg je kapitalni dobitak proizašao iz transakcije zamjene vrijednosnih papira koja je obuhvaćena tom direktivom utvrđen prilikom te transakcije, ali je njegovo oporezivanje odgođeno do godine u kojoj nastupi događaj kojim se okončava ta odgoda oporezivanja, u ovom slučaju prijenos vrijednosnih papira preuzetih u zamjenu.

2.

Članak 8. Direktive 90/434, kako je izmijenjena Aktom o uvjetima pristupanja Kraljevine Norveške, Republike Austrije, Republike Finske i Kraljevine Švedske, prilagođenim Odlukom 95/1/EZ, treba tumačiti na način da mu se ne protivi zakonodavstvo države članice koje predviđa oporezivanje kapitalnog dobitka od transakcije zamjene vrijednosnih papira, za koji je odgođeno oporezivanje, prilikom naknadnog prijenosa vrijednosnih papira preuzetih u zamjenu, čak i ako taj prijenos nije obuhvaćen poreznom nadležnošću te države članice.

3.

Članak 49. UFEU-a treba tumačiti na način da mu se protivi zakonodavstvo države članice koje u situaciji u kojoj naknadni prijenos vrijednosnih papira preuzetih u zamjenu nije obuhvaćen poreznom nadležnošću te države članice predviđa oporezivanje kapitalnog dobitka za koji je odgođeno oporezivanje prilikom tog prijenosa a da se ne uzima u obzir eventualni kapitalni gubitak nastao tom prilikom, dok se takav gubitak uzima u obzir kada porezni obveznik koji drži vrijednosne papire ima poreznu rezidentnost u navedenoj državi članici na datum tog prijenosa. Na državama članicama je da, uz poštovanje prava Unije i u ovom slučaju, konkretnije, slobode poslovnog nastana, predvide pravila u vezi s odbijanjem i izračunom tog odbitka.

(1)  SL C 305, 22. 8. 2016.

SL C 392, 24. 10. 2016.

14.5.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 166/7

Presuda Suda (prvo vijeće) od 15. ožujka 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Conseil d'État – Francuska) – Christian Picart protiv Ministre des Finances et des Comptes publics

(Predmet C-355/16) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Sporazum između Europske zajednice i njezinih država članica, s jedne strane, i Švicarske Konfederacije, s druge strane, o slobodnom kretanju osoba - Izravno oporezivanje - Prijenos mjesta rezidentnosti iz države članice u Švicarsku - Oporezivanje nerealiziranih kapitalnih dobitaka koji se odnose na znatne udjele u kapitalu društava sa sjedištem u državi članici podrijetla prilikom takvog prijenosa - Područje primjene sporazuma))

(2018/C 166/08)

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Conseil d'État

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Christian Picart

Tuženik: Ministre des Finances et des Comptes publics

Izreka

S obzirom na to da situacija, kao što je ona o kojoj je riječ u glavnom postupku, nije obuhvaćena područjem primjene ratione personae pojma „samozaposlena osoba” u smislu Sporazuma između Europske zajednice i njezinih država članica, s jedne strane, i Švicarske Konfederacije, s druge strane, o slobodnom kretanju osoba, koji je potpisan u Luxembourgu 21. lipnja 1999., njegove odredbe treba tumačiti na način da im se ne protivi zakonodavstvo države stranke tog sporazuma koje, kada fizička osoba prenosi svoju poreznu rezidentnost iz te države u drugu državu stranku tog sporazuma, zadržavajući svoju gospodarsku djelatnost u prvoj od tih dviju država, a da ne putuje od mjesta svoje gospodarske djelatnosti do mjesta svojeg boravišta svaki dan ili najmanje jednom tjedno, predviđa izravno oporezivanje nerealiziranih kapitalnih dobitaka koji se odnose na znatne udjele koje ta osoba drži u kapitalu društava, koja su uređena pravom prve od tih država prilikom tog prijenosa porezne rezidentnosti i koje dopušta odgodu naplate dugovanog poreza samo pod uvjetom izdavanja garancije radi osiguranja naplate tog poreza, dok se osoba koja također drži takve udjele, ali nastavlja boraviti na državnom području prve od tih istih država, oporezuje tek u trenutku prijenosa tih udjela.

(1)  SL C 335, 12. 9. 2016.

14.5.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 166/8

Presuda Suda (veliko vijeće) od 13. ožujka 2018. – European Union Copper Task Force protiv Europske komisije

(Predmet C-384/16 P) (1)

((Žalba - Sredstva za zaštitu bilja - Provedbena uredba (EU) 2015/408 - Stavljanje na tržište sredstava za zaštitu bilja i izrada popisa kandidata za zamjenu - Uvrštenje aktivne tvari ‚spojevi bakra’ na taj popis - Tužba za poništenje - Dopuštenost - Članak 263. četvrti stavak UFEU-a - Regulatorni akt koji ne podrazumijeva provedbene mjere - Osoba na koju se akt osobno odnosi))

(2018/C 166/09)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelji: European Union Copper Task Force (zastupnici: C. Fernández Vicién, C. Vila Gisbert, I. Moreno-Tapia Rivas, abogadas, M. Miserendino, abogado)

Druga stranka u postupku: Europska komisija (zastupnici: A. Lewis i P. Ondrůšek, agenti)

Izreka

1.

Žalba se odbija.

2.

Društvu European Union Copper Task Force nalaže se snošenje troškova.

(1)  SL C 314, 29. 8. 2016.

14.5.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 166/8

Presuda Suda (deseto vijeće) od 15. ožujka 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunal Superior de Justicia de Castilla y León – Španjolska) – Instituto Nacional de la Seguridad Social (INSS), Tesorería General de la Seguridad Social (TGSS) protiv Joséa Blanca Marquésa

(Predmet C-431/16) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Socijalna sigurnost radnika migranata - Uredba (EEZ) br. 1408/71 - Članci 12., 46.a do 46.c - Davanja iste vrste - Pojam - Pravilo o sprečavanju preklapanja - Pojam - Pretpostavke - Nacionalno pravilo kojim se predviđa dodatak na mirovinu zbog potpune i trajne nesposobnosti za rad za radnike u dobi od barem 55 godina - Obustava dodatka u slučaju zaposlenja ili primanja starosne mirovine))

(2018/C 166/10)

Jezik postupka: španjolski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunal Superior de Justicia de Castilla y León

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: Instituto Nacional de la Seguridad Social (INSS), Tesorería General de la Seguridad Social (TGSS)

Tuženik: José Blanco Marqués

Izreka

1.

Nacionalna odredba, poput one u glavnom postupku, na temelju koje se dodatak na mirovinu zbog potpune i trajne nesposobnosti za rad obustavlja za razdoblje tijekom kojeg korisnik te mirovine prima starosnu mirovinu u drugoj državi članici ili u Švicarskoj, čini odredbu o smanjenju davanja u smislu članka 12. stavka 2. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 1408/71 od 14. lipnja 1971. o primjeni sustava socijalne sigurnosti na zaposlene osobe i njihove obitelji koje se kreću unutar Zajednice, u verziji koja je izmijenjena i ažurirana Uredbom Vijeća (EZ) br. 118/97 od 2. prosinca 1996., kako je izmijenjena Uredbom Europskog parlamenta i Vijeća (EZ) br. 592/2008 od 17. lipnja 2008.

2.

Članak 46.a stavak 3. točku (a) Uredbe br. 1408/71, u verziji izmijenjenoj i ažuriranoj Uredbom br. 118/97, kako je izmijenjena Uredbom br. 592/2008, treba tumačiti na način da pojam „zakonodavstvo prve države članice” valja razumjeti tako da obuhvaća tumačenje nacionalne zakonske odredbe koje je izvršio nacionalni vrhovni sud.

3.

Dodatak na mirovinu zbog potpune i trajne nesposobnosti za rad dodijeljen radniku na temelju zakonodavstva države članice, poput onog u glavnom postupku, i starosnu mirovinu koju je taj isti radnik stekao u Švicarskoj valja smatrati istovjetnima u smislu Uredbe br. 1408/71, u verziji izmijenjenoj i ažuriranoj Uredbom br. 118/97, kako je izmijenjena Uredbom br. 592/2008.

4.

Članak 46.b stavak 2. točku (a) Uredbe br. 1408/71, u verziji izmijenjenoj i ažuriranoj Uredbom br. 118/97, kako je izmijenjena Uredbom br. 592/2008, treba tumačiti na način da se nacionalno pravilo o sprečavanju preklapanja, poput onog koje proizlazi iz članka 6. Dekreta 1646/1972 para la aplicación de la ley 24/1972, de 21 de junio, en materia de prestaciones del Régimen General de la Seguridad Social (Dekret 1646/1972 o primjeni Zakona 24/1972, od 21. lipnja 1972., o davanjima iz općeg sustava socijalne sigurnosti), od 23. lipnja 1972., ne primjenjuje na davanje izračunato u skladu s člankom 46. stavkom 1. točkom (a) podtočkom (i) navedene uredbe kad to davanje nije obuhvaćeno Prilogom IV. dijelom D iste uredbe.

(1)  SL C 402, 31. 10. 2016.

14.5.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 166/9

Presuda Suda (prvo vijeće) od 15. ožujka 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio High Court (Irska) – Irska) – North East Pylon Pressure Campaign Limited, Maura Sheehy protiv An Bord Pleanála, Minister for Communications, Energy and Natural Resources, Irska, Attorney General

(Predmet C-470/16) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Procjena učinaka određenih projekata na okoliš - Direktiva 2011/92/EU - Pravo članova zainteresirane javnosti na pokretanje postupka preispitivanja - Preuranjeno pokretanje postupka preispitivanja - Zahtjev da postupci ne smiju biti preskupi i pojam odluka, radnji ili propusta koji podliježu odredbama direktive o sudjelovanje javnosti - Primjenjivost Arhuške konvencije))

(2018/C 166/11)

Jezik postupka: engleski

Sud koji je uputio zahtjev

High Court (Irska)

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: North East Pylon Pressure Campaign Limited, Maura Sheehy

Tuženici: An Bord Pleanála, Minister for Communications, Energy and Natural Resources, Irska, Attorney General

uz sudjelovanje: EirGrid plc

Izreka

1.

Članak 11. stavak 4. Direktive 2011/92/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o procjeni učinaka određenih javnih i privatnih projekata na okoliš treba tumačiti na način da se zahtjev da određeni sudski postupci ne smiju biti preskupi primjenjuje na postupak pred sudom države članice, poput onog u glavnom postupku, u okviru kojeg se utvrđuje može li se odobriti pokretanje postupka preispitivanja tijekom postupka izdavanja odobrenja za provedbu projekta, i to tim više ako država članica nije odredila u kojoj fazi se može pokrenuti postupak preispitivanja.

2.

Kada osoba koja je pokrenula postupak preispitivanja istodobno istakne razloge koji se temelje na povredi pravila o sudjelovanju javnosti u postupku odlučivanja o pitanjima okoliša i razloge koji se temelje na povredi drugih pravila, zahtjev da određeni sudski postupci ne smiju biti preskupi iz članka 11. stavka 4. Direktive 2011/92 primjenjuje se samo na troškove povezane s onim dijelom postupka preispitivanja koji se odnosi na povrede pravila o sudjelovanju javnosti.

3.

Članak 9. stavke 3. i 4. Konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša, potpisane u Aarhusu 25. lipnja 1998. i odobrene u ime Europske zajednice Odlukom Vijeća 2005/370/EZ od 17. veljače 2005., treba tumačiti na način da se, u svrhu osiguravanja djelotvorne sudske zaštite u područjima obuhvaćenima pravom okoliša Unije, zahtjev da određeni sudski postupci ne smiju biti preskupi primjenjuje na onaj dio postupka preispitivanja koji ne bi bio obuhvaćen tim zahtjevom, kako je protumačen, na temelju Direktive 2011/92, u odgovoru iz točke 2. ove izreke, u mjeri u kojoj tužitelj u tom postupku nastoji osigurati poštovanje nacionalnog prava okoliša. Te odredbe nemaju izravan učinak, ali nacionalni sud mora nacionalno postupovno pravo tumačiti što je više moguće u skladu s njima.

4.

Država članica ne može odstupiti od zahtjeva da troškovi određenih postupaka ne smiju biti preskupi, utvrđenog u članku 9. stavku 4. Konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša i članka 11. stavka 4. Direktive 2011/92, kada se pravno sredstvo smatra neozbiljnim ili zlonamjernim, ili u nedostatku veze između navodne povrede nacionalnog prava okoliša i štete za okoliš.

(1)  SL C 428, 21. 11. 2016.

14.5.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 166/10

Presuda Suda (prvo vijeće) od 14. ožujka 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio l’Oberlandesgericht Innsbruck – Austrija) – Georg Stollwitzer protiv ÖBB Personenverkehr AG

(Predmet C-482/16) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Socijalna politika - Članak 45. UFEU-a - Načelo nediskriminacije na temelju dobi - Povelja Europske unije o temeljnim pravima - Članak 21. stavak 1. - Direktiva 2000/78/EZ - Članci 2., 6. i 16. - Referentni datum za napredovanje - Diskriminatorni propis države članice kojim se isključuje uračunavanje razdoblja službe ostvarenih prije navršene osamnaeste godine života radi određivanja plaće - Stavljanje izvan snage odredbi koje su protivne načelu jednakog postupanja))

(2018/C 166/12)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Oberlandesgericht Innsbruck

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Georg Stollwitzer

Tuženik: ÖBB Personenverkehr AG

Izreka

Članak 45. UFEU-a te članke 2., 6. i 16. Direktive Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenoga 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja treba tumačiti na način da im se ne protivi nacionalni propis, poput onoga u glavnom postupku, kojim se – radi dokidanja diskriminacije na temelju dobi koja je nastala primjenom nacionalnog propisa prema kojemu se, za potrebe klasifikacije radnika u sustavu plaća, uračunavaju samo razdoblja provedena na radu poslije navršene osamnaeste godine života – za sve radnike retroaktivno ukida ta dobna granica, ali kojim se dopušta da se u obzir uzme isključivo iskustvo stečeno kod poduzetnika koji posluju u istom gospodarskom sektoru.

(1)  SL C 428, 21. 11. 2016.

14.5.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 166/11

Presuda Suda (drugo vijeće) od 21. ožujka 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Najvyšší súd Slovenskej republiky – Slovačka) – Volkswagen AG protiv Finančné riaditeľstvo Slovenskej republiky

(Predmet C-533/16) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost (PDV) - Direktiva 2006/112/EZ - Članci 167. do 171. - Pravo na odbitak PDV-a - Pravo na povrat PDV-a za porezne obveznike koji nemaju sjedište u državi članici povrata - Članak 178. točka (a) - Načini ostvarivanja prava na odbitak PDV-a - Direktiva 2008/9/EZ - Načini povrata PDV-a - Prekluzivni rok - Načelo porezne neutralnosti - PDV koji je plaćen i obračunat više godina nakon isporuke predmetne robe - Odbijanje priznavanja prava na povrat zbog isteka prekluzivnog roka koji je počeo teći računajući od datuma isporuke robe))

(2018/C 166/13)

Jezik postupka: slovački

Sud koji je uputio zahtjev

Najvyšší súd Slovenskej republiky

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Volkswagen AG

Tuženik: Finančné riaditeľstvo Slovenskej republiky

Izreka

Pravo Unije treba tumačiti na način da mu se protivi propis određene države članice na temelju kojega je, u okolnostima poput onih u glavnom postupku u kojima je porez na dodanu vrijednost (PDV) obračunat obvezniku i koji je obveznik platio više godina nakon isporuke predmetne robe, obvezniku odbijeno pravo na povrat PDV-a zato što je prekluzivni rok za ostvarivanje tog prava predviđen navedenim propisom počeo teći od datuma isporuke te je istekao prije podnošenja zahtjeva za povrat.

(1)  SL C 22, 23. 1. 2017.

14.5.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 166/12

Presuda Suda (veliko vijeće) od 20. ožujka 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Corte suprema di cassazione – Italija) – Garlsson Real Estate SA, u stečaju, Stefano Ricucci i Magiste International SA protiv Commissione Nazionale per le Società e la Borsa (Consob)

(Predmet C-537/16) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Direktiva 2003/6/EZ - Manipuliranje tržištem - Sankcije - Nacionalno zakonodavstvo koje za iste radnje predviđa upravnu i kaznenu sankciju - Povelja Europske unije o temeljnim pravima - Članak 50. - Načelo ne bis in idem - Kaznena narav upravne sankcije - Postojanje istog kažnjivog djela - Članak 52. stavak 1. - Ograničenje načela ne bis in idem - Pretpostavke))

(2018/C 166/14)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Corte suprema di cassazione

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: Garlsson Real Estate SA, u stečaju, Stefano Ricucci, Magiste International SA

Tuženik: Commissione Nazionale per le Società e la Borsa (Consob)

Izreka

1.

Članak 50. Povelje Europske unije o temeljnim pravima treba tumačiti na način da mu se protivi nacionalni propis koji omogućava vođenje postupka izricanja novčane upravne sankcije kaznene naravi protiv osobe zbog protupravnih radnji koje imaju obilježja manipuliranja tržištem za koje je protiv nje već izrečena pravomoćna osuđujuća kaznena presuda, u mjeri u kojoj je tom osuđujućom presudom, imajući u vidu štetu koja se počinjenim kažnjivim djelom nanosi društvu, moguće kazniti to kažnjivo djelo na učinkovit, proporcionalan i odvraćajući način.

2.

Načelo ne bis in idem zajamčeno člankom 50. Povelje Europske unije o temeljnim pravima pojedincima daje pravo koje se izravno primjenjuje u okviru spora kao što je onaj iz glavnog postupka.

(1)  SL C 22, 23. 1. 2017.

14.5.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 166/12

Presuda Suda (prvo vijeće) od 21. ožujka 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Centrale Raad van Beroep – Nizozemska) – J. Klein Schiphorst protiv Raad van bestuur van het Uitvoeringsinstituut werknemersverzekeringen

(Predmet C-551/16) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Socijalna sigurnost - Sporazum između Europske zajednice i Švicarske Konfederacije - Koordinacija sustava socijalne sigurnosti - Uredba (EZ) br. 883/2004 - Članci 7., 63. i 64. - Davanja za nezaposlenost - Nezaposlena osoba koja odlazi u drugu državu članicu - Zadržavanje prava na davanja - Trajanje))

(2018/C 166/15)

Jezik postupka: nizozemski

Sud koji je uputio zahtjev

Centrale Raad van Beroep

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: J. Klein Schiphorst

Tuženik: Raad van bestuur van het Uitvoeringsinstituut werknemersverzekeringen

Izreka

Članak 64. stavak 1. točku (c) Uredbe (EZ) Europskog parlamenta i Vijeća br. 883/2004 od 29. travnja 2004. o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti valja tumačiti na način da mu se ne protivi nacionalna mjera, poput one u glavnom postupku, kojom se nadležnoj instituciji nalaže načelno odbijanje svakog zahtjeva za produljenje razdoblja izvoza davanja za nezaposlenost na više od tri mjeseca, osim ako navedena institucija ocijeni da bi odbijanje tog zahtjeva dovelo do nerazboritog rezultata.

(1)  SL C 30, 30. 1. 2017.

14.5.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 166/13

Presuda Suda (drugo vijeće) od 14. ožujka 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Korkein hallinto-oikeus – Finska) – postupak koji je pokrenulo društvo Astellas Pharma GmbH

(Predmet C-557/16) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Direktiva 2001/83/EZ - Lijekovi za humanu primjenu - Članci 28. i 29. - Decentralizirani postupak odobrenja za stavljanje lijeka u promet - Članak 10. - Generički lijek - Razdoblje zaštite podataka o referentnom lijeku - Ovlast nadležnih tijela država članica sudionica da odrede trenutak od kojeg počinje teći razdoblje zaštite - Nadležnost sudova država članica sudionica za nadzor određivanja trenutka od kojeg počinje teći razdoblje zaštite - Djelotvorna sudska zaštita - Povelja Europske unije o temeljnim pravima - Članak 47.))

(2018/C 166/16)

Jezik postupka: finski

Sud koji je uputio zahtjev

Korkein hallinto-oikeus

Stranke glavnog postupka

Astellas Pharma GmbH

Uz sudjelovanje: Helm AG, Lääkealan turvallisuus- ja kehittämiskeskus (Fimea)

Izreka

1.

Članak 28. i članak 29. stavak 1. Direktive 2001/83 Europskog parlamenta i Vijeća od 6. studenoga 2001. o zakoniku Zajednice o lijekovima za humanu primjenu, kako je izmijenjena Direktivom 2012/26/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012., treba tumačiti na način da u okviru decentraliziranog postupka izdavanja odobrenja za stavljanje u promet generičkog lijeka nadležno tijelo države članice koja sudjeluje u tom postupku ne može jednostrano odrediti trenutak od kojeg počinje teći razdoblje zaštite podataka o referentnom lijeku prilikom donošenja, na temelju članka 28. stavka 5. te direktive, svoje odluke o stavljanju u promet navedenog generičkog lijeka u toj državi članici.

2.

Članak 10. Direktive 2001/83, kako je izmijenjena Direktivom 2012/26, u vezi s člankom 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, treba tumačiti na način da je sud države članice koja sudjeluje u decentraliziranom postupku izdavanja odobrenja za stavljanje u promet, pred kojim je nositelj odobrenja za stavljanje u promet referentnog lijeka podnio tužbu protiv odluke nadležnog tijela te države članice o odobrenju za stavljanje u promet generičkog lijeka u toj državi članici, nadležan za nadzor određivanja trenutka od kojeg počinje teći razdoblje zaštite podataka o referentnom lijeku. Nasuprot tomu, taj sud nije nadležan za provjeru je li početno odobrenje za stavljanje u promet referentnog lijeka, koje je izdano u drugoj državi članici, izdano u skladu s tom direktivom.

(1)  SL C 22, 23. 1. 2017.

14.5.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 166/14

Presuda Suda (peto vijeće) od 22. ožujka 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Amtsgericht Nürtingen – Njemačka) – kazneni postupak protiv Faiza Rasoola

(Predmet C-568/16) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Platne usluge - Direktiva 2007/64/EZ - Članak 3. točke (e) i (o) - Članak 4. točka 3. - Prilog - Točka 2. - Područje primjene - Upravljanje višenamjenskim terminalima koji omogućuju podizanje gotovine u automat klubovima - Usklađenost represivne prakse nacionalnih tijela - Zapljena iznosa stečenih nezakonitom aktivnošću - Povelja Europske unije o temeljnim pravima - Članak 17.))

(2018/C 166/17)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Amtsgericht Nürtingen

Stranke glavnog kaznenog postupka

Faiz Rasool

uz sudjelovanje: Rasool Entertainment GmbH

Izreka

Članak 4. točku 3. Direktive 2007/64/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. studenoga 2007. o platnim uslugama na unutarnjem tržištu i o izmjeni direktiva 97/7/EZ, 2002/65/EZ, 2005/60/EZ i 2006/48/EZ te stavljanju izvan snage Direktive 97/5/EZ, u vezi s točkom 2. njezina priloga, treba tumačiti na način da usluga podizanja gotovine, koju svojim klijentima nudi upravitelj automat kluba putem višenamjenskih terminala postavljenih u tim klubovima, nije „platna usluga” u smislu te direktive kada upravitelj ne izvršava nikakvu transakciju na računima za plaćanje tih klijenata i kada su aktivnosti koje on pritom obavlja ograničene na stavljanje na raspolaganje kao i punjenje gotovinom tih terminala.

(1)  SL C 22, 23. 1. 2017.

14.5.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 166/15

Presuda Suda (šesto vijeće) od 15. ožujka 2018. – Europska komisija protiv Češke republike

(Predmet C-575/16) (1)

((Povreda obveze države članice - Članak 49. UFEU-a - Sloboda poslovnog nastana - Javni bilježnici - Uvjet državljanstva - Članak 51. UFEU-a - Sudjelovanje u izvršavanju javnih ovlasti))

(2018/C 166/18)

Jezik postupka: češki

Stranke

Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: H. Støvlbæk i K. Walkerová, agenti)

Tuženik: Češka republika (zastupnici: M. Smolek, T. Müller, J. Vláčil i A. Kasalická, agenti)

Izreka

1.

Češka Republika je određivanjem uvjeta državljanstva za pristup javnobilježničkom zanimanju povrijedila obveze koje ima na temelju članka 49. UFEU-a.

2.

Češkoj Republici nalaže se snošenje troškova.

(1)  SL C 22, 23. 1. 2017.

14.5.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 166/15

Presuda Suda (veliko vijeće) od 20. ožujka 2018. (zahtjevi za prethodnu odluku koje je uputio Corte suprema di cassazione – Italija) – Enzo Di Puma protiv Commissione Nazionale per le Società e la Borsa (Consob) (C-596/16) i Commissione Nazionale per le Società e la Borsa (Consob) protiv Antonija Zecce (C-597/16)

(Spojeni predmeti C-596/16 i C-597/16) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Direktiva 2003/6/EZ - Trgovanje na temelju povlaštenih informacija - Sankcije - Nacionalno zakonodavstvo koje za iste radnje predviđa upravnu i kaznenu sankciju - Pravomoćni učinak konačne kaznene presude u odnosu na upravni postupak - Pravomoćna oslobađajuća kaznena presuda za trgovanje na temelju povlaštenih informacija - Djelotvornost sankcija - Povelja Europske unije o temeljnim pravima - Članak 50. - Načelo ne bis in idem - Kaznena narav upravne sankcije - Postojanje istog kažnjivog djela - Članak 52. stavak 1. - Ograničenje načela ne bis in idem - Pretpostavke))

(2018/C 166/19)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Corte suprema di cassazione

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: Enzo Di Puma (C-596/16), Commissione Nazionale per le Società e la Borsa (Consob) (C-597/16)

Tuženici: Commissione Nazionale per le Società e la Borsa (Consob) (C-596/16), Antonio Zecca (C-597/16)

Izreka

Članak 14. stavak 1. Direktive 2003/6/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2003. o trgovanju na temelju povlaštenih informacija i manipuliranju tržištem (zlouporabi tržišta) u vezi s člankom 50. Povelje Europske unije o temeljnim pravima treba tumačiti na način da mu se ne protivi nacionalni propis prema kojem se postupak izricanja novčane upravne sankcije kaznene naravi ne može voditi nakon donošenja pravomoćne oslobađajuće kaznene presude kojom je utvrđeno da radnje koje bi mogle predstavljati povredu propisa o trgovanju na temelju povlaštenih informacija, na osnovi kojih je pokrenut i taj postupak, nisu dokazane.

(1)  SL C 63, 27. 2. 2017.

14.5.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 166/16

Presuda Suda (deveto vijeće) od 15. ožujka 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Curtea de Apel Piteşti – Rumunjska) – SC Cali Esprou SRL protiv Administraţia Fondului pentru Mediu

(Predmet C-104/17) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Direktiva 94/62/EZ - Ambalaža i ambalažni otpad - Oporaba i recikliranje otpada - Doprinos u nacionalni fond za okoliš - Stavljanje ambalažiranih proizvoda i ambalaže na nacionalno tržište u nepromijenjenom obliku - Takozvano načelo „onečišćivač plaća” - Svojstvo onečišćivača))

(2018/C 166/20)

Jezik postupka: rumunjski

Sud koji je uputio zahtjev

Curtea de Apel Piteşti

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: SC Cali Esprou SRL

Tuženik: Administraţia Fondului pentru Mediu

Izreka

Članku 15. Direktive Europskog parlamenta i Vijeća 94/62/EZ od 20. prosinca 1994. o ambalaži i ambalažnom otpadu i njime konkretiziranom takozvanom načelu onečišćivač plaća ne protivi se nacionalni propis poput onoga o kojem je riječ u glavnom postupku, kojim se gospodarskom subjektu koji ne mijenja ambalažu koju stavlja na tržište nalaže plaćanje doprinosa koji se računa na temelju razlike u težini između, s jedne strane, količine ambalažnog otpada koja odgovara minimalnim ciljevima energetske oporabe i oporabe recikliranjem i, s druge strane, količine stvarno oporabljenog ili recikliranog ambalažnog otpada.

(1)  SL C 168, 29. 5. 2017.

14.5.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 166/17

Presuda Suda (deseto vijeće) od 21. ožujka 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Curtea de Apel Cluj – Rumunjska) – Dănuţ Podilă i dr. protiv Societatea Naţională de Transport Feroviar de Călători „CFR Călători” SA Bucureşti (C-133/17) i Costel Nicuşor Mucea protiv SMDA Mureş Insolvency SPRL, u svojstvu stečajnog upravitelja društva SC Industria Sârmei SA Câmpia Turzii (C-134/17)

(Spojeni predmeti C-133/17 i C-134/17) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Direktiva 89/391/EEZ - Sigurnost i zdravlje radnika na radu - Klasifikacija radnog mjesta na kojem su radnici izloženi točno određenim ili posebnim uvjetima - Procjena rizika za sigurnost i zdravlje na radu - Obveze poslodavca))

(2018/C 166/21)

Jezik postupka: rumunjski

Sud koji je uputio zahtjev

Curtea de Apel Cluj

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: Dănuţ Podilă, Vasile Oniţă, Dumitru Cornel Bara, Gheorghe Podilă, Alexandru Daniel Coneru, Mihai Călin Junc, Dănuţ Bungău, Francisc Chudi, Ioan Iancu, Ionel Negruţ, Dan Florin Roxin (C-133/17), Costel Nicuşor Mucea (C-134/17)

Tuženici: Societatea Naţională de Transport Feroviar de Călători „CFR Călători” SA Bucureşti (C-133/17), SMDA Mureş Insolvency SPRL, u svojstvu stečajnog upravitelja društva SC Industria Sârmei SA Câmpia Turzii (C-134/17)

Izreka

Članak 114. stavak 3. i članke 151. i 153. UFEU-a kao i Direktivu Vijeća 89/391/EEZ od 12. lipnja 1989. o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja radnika na radu treba tumačiti na način da se ne primjenjuju na nacionalni propis, poput onog u glavnom postupku, koji određuje stroge rokove i postupke koji nacionalnim sudovima ne dopuštaju reviziju ili utvrđenje klasifikacije aktivnosti radnika u različite skupine rizičnosti, na temelju koje se računaju starosne mirovine tih radnika.

(1)  SL C 202, 26. 6. 2017.

14.5.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 166/17

Rješenje Suda (deveto vijeće) od 22. veljače 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputila Commissione tributaria provinciale di Roma – Italija) – Luigi Bisignani protiv Agenzie delle Entrate – Direzione Provinciale 1 di Roma

(Predmet C-125/17) (1)

((Prethodno pitanje - Članak 53. stavak 2. i članak 99. Poslovnika Suda - Slobodno kretanje kapitala - Članci 64. i 65. UFEU-a - Direktiva 2011/16/EU - Administrativna suradnja u području oporezivanja - Prijenos kapitala u Državu Vatikanskog Grada - Obveza prijave prijenosa sredstava u inozemstvo ili iz njega - Ukidanje))

(2018/C 166/22)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Commissione tributaria provinciale di Roma

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Luigi Bisignani

Tuženik: Agenzia delle Entrate – Direzione Provinciale 1 di Roma

Izreka

Članak 64. stavak 1. i članak 65. stavak 1. točku (a) UFEU-a treba tumačiti u smislu da im se ne protivi nacionalno zakonodavstvo, poput onog o kojem je riječ u glavnom postupku, kojim se konačno ukida kažnjivo djelo neprijavljivanja prijenosa sredstava u inozemstvo.

(1)  SL C 213, 3. 7. 2017.

14.5.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 166/18

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 30. siječnja 2018. uputio Justice de Paix du canton de Visé (Belgija) – Michel Schyns protiv Belfius Banque SA

(Predmet C-58/18)

(2018/C 166/23)

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Justice de Paix du canton de Visé

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Michel Schyns

Tuženik: Belfius Banque SA

Prethodna pitanja

1.

a)

protivi li se članku 5. stavku 6. Direktive 2008/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o ugovorima o potrošačkim kreditima (1), čiji je cilj dovođenje potrošača u položaj koji mu omogućuje da procijeni je li predloženi ugovor o kreditu prilagođen njegovim potrebama i njegovoj financijskoj situaciji, tekst članka 15. prvog stavka Loi sur le crédit à la consommation (Zakon o potrošačkom kreditiranju) (stavljen izvan snage i sada zamijenjen člankom VII.75. Code de droit économique (Zakonik o gospodarskom pravu)), koji propisuje da su vjerovnik i kreditni posrednik dužni pronaći, u okviru ugovora o kreditu koje uobičajeno nude ili u koje su uobičajeno uključeni, najprikladniju vrstu i iznos kredita, vodeći računa o financijskoj situaciji potrošača u vrijeme sklapanja ugovora i o namjeni kredita, s obzirom na to da se njime utvrđuje opća obveza za vjerovnika ili za kreditnog posrednika da pronađe najprikladniji kredit za potrošača, koja nije sadržana u tekstu gore navedene direktive?

b)

protivi li se članku 5. stavku 6. Direktive 2008/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o ugovorima o potrošačkim kreditima, čiji je cilj dovođenje potrošača u položaj koji mu omogućuje da procijeni je li predloženi ugovor o kreditu prilagođen njegovim potrebama i njegovoj financijskoj situaciji, tekst članka 15. drugog stavka Loi sur le crédit à la consommation (Zakon o potrošačkom kreditiranju) (stavljen izvan snage i sada zamijenjen člankom VII.77. stavkom 2. podstavkom 1. Code de droit économique (Zakonik o gospodarskom pravu)), prema kojemu vjerovnik može zaključiti ugovor o kreditu samo ako, vodeći računa o informacijama kojima raspolaže ili kojima bi morao raspolagati, osobito na temelju uvida predviđenog člankom 9. Zakona od 10. kolovoza 2001. o Središnjem registru obveza fizičkih osoba po kreditima i informacija iz članka 10., razumno procijeni da će potrošač biti u stanju poštovati obveze koje proizlaze iz ugovora, što ima za posljedicu to da, umjesto potrošača, sam vjerovnik mora donijeti odluku o svrhovitosti eventualnog sklapanja ugovora o kreditu?

2.

U slučaju negativnog odgovora na prvo pitanje, treba li Direktivu 2008/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o ugovorima o potrošačkim kreditima tumačiti na način da se njome uvijek nalaže vjerovniku i kreditnom posredniku da umjesto potrošača ocijene svrhovitost eventualnog sklapanja ugovora o kreditu?

(1)  Direktiva 2008/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o ugovorima o potrošačkim kreditima i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 87/102/EEZ (SL 2008., L 133, str. 66.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 13., str. 58.)

14.5.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 166/19

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 1. veljače 2018. uputio Tribunale Amministrativo Regionale per la Lombardia (Italija) – Vitali SpA protiv Autostrade per l’Italia SpA

(Predmet C-63/18)

(2018/C 166/24)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunale Amministrativo Regionale per la Lombardia

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Vitali SpA

Tuženik: Autostrade per l’Italia SpA

Prethodno pitanje

Protivi li se načelima slobode poslovnog nastana i slobode pružanja usluga iz članaka 49. i 56. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), članku 71. Direktive 2014/24 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. (1), kojim nisu predviđena količinska ograničenja podugovaranja, i načelu proporcionalnosti iz prava Unije, primjena nacionalnog pravila o javnoj nabavi, kao što je talijansko pravilo sadržano u članku 105. stavku 2. trećoj rečenici Zakonodavne uredbe br. 50 od 18. travnja 2016., prema kojem podugovaranje ne može prekoračiti kvotu od 30 posto ukupnog iznosa ugovora o radovima, uslugama ili robi?

(1)  Direktiva 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o javnoj nabavi i o stavljanju izvan snage Direktive 2004/18/EZ (SL 2014., L 94, str. 65. i ispravci u SL 2015., L 275, str. 68. i SL 2016., L 311, str. 26.)

14.5.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 166/19

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 12. veljače 2018. uputio Consiglio di Stato (Italija) – Idi Srl protiv Arcadis – Agenzia Regionale Campana Difesa Suolo

(Predmet C-101/18)

(2018/C 166/25)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Consiglio di Stato

Stranke glavnog postupka

Žalitelj: Idi Srl

Druga stranka u postupku: Arcadis – Agenzia Regionale Campana Difesa Suolo

Prethodna pitanja

1.

Može li se sukladno članku 45. stavku 2. točkama (a) i (b) Direktive 2004/18/EZ od 31. ožujka 2004. (1) smatrati da je „postupak u tijeku” kada je dužnik nadležnom pravosudnom tijelu samo podnio zahtjev za sklapanje nagodbe s vjerovnicima?

2.

Može li se u skladu s gore navedenim propisom priznanje dužnika da se nalazi u stanju insolventnosti i da želi podnijeti zahtjev za sklapanje nagodbe s vjerovnicima s naknadnom dostavom dokumenata (čija su obilježja pobliže navedena u gornjem tekstu) smatrati razlogom za isključenje iz postupka javne nabave, i time široko tumačiti pojam „postupak u tijeku” u smislu gore navedenog zakonodavstva Zajednice (članak 45. Direktive) i nacionalnog zakonodavstva (članak 38. Uredbe sa zakonskom snagom br. 163-2006)?

(1)  Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2004/18/EZ od 31. ožujka 2004. o usklađivanju postupaka za sklapanje ugovora o javnim radovima, ugovora o javnoj nabavi robe te ugovora o javnim uslugama (SL L 134, str. 114. i ispravak SL L 351, str. 44.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 1., str. 156.).

14.5.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 166/20

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 20. veljače 2018. uputio tribunal administratif de Montreuil (Francuska) – Sea Chefs Cruise Services GmbH protiv Ministre de l'Action et des Comptes publics

(Predmet C-133/18)

(2018/C 166/26)

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunal administratif de Montreuil

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Sea Chefs Cruise Services GmbH

Tuženik: Ministre de l'Action et des Comptes publics

Prethodna pitanja

Treba li odredbe članka 20. stavka 2. Direktive Vijeća 2008/9/EZ od 12. veljače 2008. (1) tumačiti na način da se njime stvara pravilo prekluzije prema kojemu porezni obveznik države članice koji zahtjeva povrat poreza na dodanu vrijednost od države članice u kojoj nema poslovni nastan ne može otkloniti nedostatke njegova zahtjeva za povrat pred poreznim sudom ako nije poštovao rok za odgovor na zahtjev za dostavu informacija koji je uprava uputila u skladu s odredbama stavka 1. istog članka ili, suprotno tomu, na način da porezni obveznik može, u okviru postupka predviđenog u članku 23. Direktive i u odnosu na načela neutralnosti i proporcionalnosti poreza na dodanu vrijednost, otkloniti nedostatke svojega zahtjeva pred poreznim sudom?

(1)  Direktiva Vijeća 2008/9/EZ od 12. veljače 2008. o utvrđivanju detaljnih pravila za povrat poreza na dodanu vrijednost, predviđenih u Direktivi 2006/112/EZ, poreznim obveznicima koji nemaju poslovni nastan u državi članici povrata, već u drugoj državi članici (SL 2008., L 44, str. 23.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9, svezak 1., str. 275.)

14.5.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 166/21

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 22. veljače 2018. uputio Vestre Landsret (Danska) – Skatteministeriet protiv Estron A/S

(Predmet C-138/18)

(2018/C 166/27)

Jezik postupka: danski

Sud koji je uputio zahtjev

Vestre Landsret

Stranke glavnog postupka

Žalitelj: Skatteministeriet

Protustranka: Estron A/S

Prethodna pitanja

1.

Treba li točku (a) napomene 2. uz poglavlje 90 kombinirane nomenklature (1), u vezi s općim pravilima 1. i 6. [za tumačenje kombinirane nomenklature], tumačiti na način da se „dijelovi i pribor koji predstavljaju robu navedenu u bilo kojem tarifnom broju poglavlja 84, 85 ili 91” odnose na robu iz četveroznamenkastih tarifnih brojeva tih poglavlja ili da se odnose i na podbrojeve (prvih šest znamenki) poglavlja 84, 85, 90 i 91?

2.

Treba li konektore poput onih koje se razmatra u ovom predmetu razvrstati u podbroj KN-a 8544 42 90, podbroj KN-a 9021 40 00 ili pak u podbroj KN-a 9021 90 10?

3.

Treba li točku (m) napomene 1. uz odsjek XVI. tumačiti na način da robu iz poglavlja 90 nije moguće razvrstati i u poglavlja 84 i 85?

(1)  Uredba Vijeća (EEZ) br. 2658/87 od 23. srpnja 1987. o tarifnoj i statističkoj nomenklaturi i o Zajedničkoj carinskoj tarifi (SL 1987., L 256, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 2., svezak 12., str. 3.)

14.5.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 166/21

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 23. veljače 2018. uputio Audiencia Provincial de Almería (Španjolska) – Banco Mare Nostrum S.A. protiv Ignacija Jesúsa Berenguela Nieta i Carmen Sonije Salinas López

(Predmet C-147/18)

(2018/C 166/28)

Jezik postupka: španjolski

Sud koji je uputio zahtjev

Audiencia Provincial de Almería

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Banco Mare Nostrum, S.A.

Tuženik: Ignacio Jesús Berenguel Nieto i Carmen Sonia Salinas López

Prethodna pitanja

1.

Sprječava li se proglašenjem, na temelju presude, neobvezivosti nepoštene odredbe u smislu Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (1), primjena svih učinaka priznatih presudom [Suda od 21. prosinca 2016., Gutiérrez Naranjo i dr., C-154/15, C-307/15 i C-308/15]?

2.

Utječu li, ograničavaju li ili sprječavaju li načelo dispozitivnosti, raspravno načelo, načelo pravomoćnosti i zabrane reformatio in peius primjenu restitucijskog učinka odredbe koja je proglašena nepoštenom u smislu Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima?

3.

Jesu li ovlasti drugostupanjskog suda ograničene zbog činjenice da je prvostupanjskom presudom dodijeljen ograničeni učinak u odnosu na proglašenje nepoštenosti, pri čemu tu presudu nije pobijao potrošač, nego samo prodavatelj robe ili pružatelj usluge koji je tu odredbu sastavio s ciljem nijekanja nepoštenosti odredbe ili svih učinaka tog proglašenja nepoštenosti?

4.

Može li drugostupanjski sud na temelju svojih ovlasti primijeniti sve posljedice predviđene Direktivom Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. i sudskom praskom koja je razrađuje, čak i u slučaju da potrošač, u svojem prvom navodu iz tužbe, ne zahtijeva sve posljedice koje proizlaze iz proglašenja nepoštenosti predmetne odredbe?

(1)   SL L 95, 21.4.1993 .

14.5.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 166/22

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 27. veljače 2018. uputio The Labour Court, (Irska) – Tomás Horgan, Claire Keegan protiv Minister for Education & Skills, Minister for Finance, Minister for Public Expenditure & Reform, Ireland and the Attorney General

(Predmet C-154/18)

(2018/C 166/29)

Jezik postupka: engleski

Sud koji je uputio zahtjev

The Labour Court, Irska

Stranke glavnog postupka

Žalitelji: Tomás Horgan, Claire Keegan

Protivne stranke: Minister for Education & Skills, Minister for Finance, Minister for Public Expenditure & Reform, Irska and the Attorney General

Prethodna pitanja

1.

Radi li se o neizravnoj diskriminaciji na temelju dobi, u smislu članka 2. stavka 2. točke (b) Direktive 2000/78/EZ (1) o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja, ako država članica, u svojstvu poslodavca, uvede niže platne razrede za novozaposlene školske učitelje, a pritom ne mijenja plaće već zaposlenih, pri čemu:

a)

Izmijenjeni i postojeći platni razredi primjenjuju se na sve učitelje u odnosnim kategorijama, neovisno o njihovoj dobi;

b)

U trenutku njihova zaposlenja i smještanja u odnosne platne razrede nije bilo razlike u dobnom profilu radnika u bolje plaćenoj skupini i radnika u slabije plaćenoj skupini;

c)

Uvođenje izmijenjenih platnih razreda rezultiralo je znatnom razlikom u plaćama između dviju skupina učitelja koji obavljaju poslove iste vrijednosti;

d)

Prosječna dob onih u nižim platnim razredima niža je od prosječne dobi onih u izvornim platnim razredima;

e)

Državni statistički podaci pokazuju da je u trenutku uvođenja nižih platnih razreda 70 % učitelja imalo 25 ili manje godina te je navedeno da je to svake godine bio uobičajen dobni profil novozaposlenih učitelja; te

f)

Učitelji koji su se prvi put zaposlili 2011. ili kasnije financijski su u očito neravnopravnom položaju u odnosu na svoje kolege učitelje koji su se zaposlili prije 2011.?

2.

U slučaju potvrdnog odgovora na prvo pitanje, može li se uvođenje nižih platnih razreda objektivno opravdati zahtjevom srednjeročnog do dugoročnog strukturnog smanjenja troškova javnih službi, vodeći računa o proračunskim ograničenjima s kojima se država suočava i/ili o važnosti održavanja dobrih odnosa između poslodavaca i zaposlenika s postojećim javnim službenicima?

3.

Bi li odgovor na drugo pitanje bio drukčiji da je država jednake uštede mogla ostvariti smanjivanjem plaća svih učitelja za znatno manji iznos od onog za koji je smanjen samo novozaposlenim učiteljima?

4.

Bi li odgovor na drugo i treće pitanje bio drukčiji da je odluka da se već zaposlenim učiteljima ne smanji plaća donesena u skladu s kolektivnim ugovorom između vlade kao poslodavca i sindikata javnih službenika kojim se vlada obvezala da neće smanjivati plaće postojećih javnih službenika kojima su one već smanjene te [s obzirom] na posljedice za odnose između poslodavaca i zaposlenika koje bi proizašle iz nepoštovanja tog ugovora, vodeći računa o činjenici da novi platni razredi uvedeni 2011. nisu bili dio tog kolektivnog ugovora?

(1)  SL 2000., L 303, str. 16.

14.5.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 166/23

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 27. veljače 2018. uputio Justice de paix du troisième canton de Charleroi (Belgija) – André Moens protiv Ryanair Ltd

(Predmet C-159/18)

(2018/C 166/30)

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Justice de paix du troisième canton de Charleroi

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: André Moens

Tuženik: Ryanair Ltd

Prethodna pitanja

[Z]ahtjev za prethodnu odluku koji se odnosi na tumačenje članka 5. stavka 3. Uredbe (EZ) br. 261/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. veljače 2004. o utvrđivanju općih pravila odštete i pomoći putnicima u slučaju uskraćenog ukrcaja i otkazivanja ili dužeg kašnjenja leta u polasku te o stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 295/91 (1), […] glasi kako slijedi:

1.

je li okolnost u predmetnom sporu, odnosno izlijevanje benzina na uzletnu stazu koje je dovelo do zatvaranja te staze, obuhvaćena pojmom „događaj” u smislu točke 22. presude od 22. prosinca 2008., Wallentin-Hermann (C-549/07, EU:C:2008:771) ili pojmom „izvanredna okolnost” u smislu uvodne izjave 14. navedene uredbe, kako je protumačen presudom od 31. siječnja 2013., McDonagh (C-12/11, EU:C:2013:43), ili se ta dva pojma preklapaju;

2.

treba li članak 5. stavak 3. Uredbe (EZ) br. 261/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. veljače 2004. o utvrđivanju općih pravila odštete i pomoći putnicima u slučaju uskraćenog ukrcaja i otkazivanja ili dužeg kašnjenja leta u polasku te o stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 295/91 tumačiti na način da događaj kao što je onaj u predmetnom sporu, odnosno izlijevanje benzina na uzletnu stazu koje je dovelo do zatvaranja te staze, treba smatrati dijelom redovnog obavljanja djelatnosti zračnog prijevoznika te se stoga ne može kvalificirati kao „izvanredna okolnost” na temelju koje se zračnog prijevoznika može osloboditi njegove obveze isplate odštete putnicima u slučaju dužeg kašnjenja leta tog zrakoplova;

3.

ako događaj kao što je onaj u predmetnom sporu, odnosno izlijevanje benzina na uzletnu stazu koje je dovelo do zatvaranja te staze, treba smatrati „izvanrednom okolnosti”, treba li iz toga zaključiti da je to za zračnog prijevoznika „izvanredna okolnost” koja se nije mogla izbjeći niti poduzimanjem svih razumnih mjera?

(1)  SL L 46, str. 1.

14.5.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 166/24

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 2. ožujka 2018. uputio Court of Appeal (Irska) – Atif Mahmood, Shabina Atif, Mohammed Ahsan, Noor Habib, Mohammed Haroon, Nik Bibi Haroon protiv Minister for Justice and Equality

(Predmet C-169/18)

(2018/C 166/31)

Jezik postupka: engleski

Sud koji je uputio zahtjev

Court of Appeal (Irska)

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: Atif Mahmood, Shabina Atif, Mohammed Ahsan, Noor Habib, Mohammed Haroon, Nik Bibi Haroon

Tuženik: Minister for Justice and Equality

Prethodna pitanja

1.

Ovisno o mogućim opravdanjima navedenima u drugom, trećem i četvrtom pitanju, krši li država članica zahtjev iz članka 5. stavka 2. Direktive 2004/38/EZ (1) (u daljnjem tekstu: Direktiva iz 2004.) da se viza izda što je prije moguće bračnom drugu i članovima obitelji građanina Unije koji u predmetnoj državi članici ostvaruje pravo na slobodno kretanje ili ga namjerava ostvarivati, ako kašnjenje s obradom takvog zahtjeva prelazi 12 ili više mjeseci?

2.

Bez obzira na odgovor na prvo pitanje, proizlazi li kašnjenje s obradom ili odlučivanjem o zahtjevu za vizu prema članku 5. stavku 2. iz potrebe da se pozadinskim provjerama osigura da se ne radi o prijevarnom ili zloporabnom zahtjevu, uključujući fiktivni brak, bilo na temelju članka 35. Direktive iz 2004. ili na nekoj drugoj osnovi, te stoga kao takvo ne čini povredu članka 5. stavka 2.?

3.

Bez obzira na odgovor na prvo pitanje, je li kašnjenje s obradom ili odlučivanjem o zahtjevu za vizu prema članku 5. stavku 2. opravdano na temelju članka 27. ili članka 35. Direktive iz 2004. ili na nekoj drugoj osnovi, ako proizlazi iz potrebe provođenja temeljitih pozadinskih i sigurnosnih provjera osoba iz određenih trećih zemalja zbog posebnih pitanja koja se javljaju u vezi sa sigurnošću putnika iz tih trećih zemalja, te stoga kao takvo ne čini povredu članka 5. stavka 2.?

4.

Bez obzira na odgovor na prvo pitanje, je li opravdano kašnjenje s obradom ili odlučivanjem o zahtjevu za vizu prema članku 5. stavku 2. ako proizlazi iz iznenadnog i nepredviđenog porasta broja takvih zahtjeva iz određenih trećih zemalja koje se smatraju stvarnim sigurnosnim izazovima, te stoga kao takvo ne čini povredu članka 5. stavka 2.?

(1)  Direktiva 2004/38/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o pravu građana Unije i članova njihovih obitelji slobodno se kretati i boraviti na državnom području država članica, o izmjeni Uredbe (EEZ) br. 1612/68 i stavljaju izvan snage direktiva 64/221/EEZ, 68/360/EEZ, 72/194/EEZ, 73/148/EEZ, 75/34/EEZ, 75/35/EEZ, 90/364/EEZ, 90/365/EEZ i 93/96/EEZ (SL 2004., L 158, str. 77.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 2., str. 42. i ispravak SL 2016., L 87., str. 36.).

14.5.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 166/25

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 5. ožujka 2018. uputio Tribunal de première instance de Liège (Belgija) – Jean Jacob, Dominique Lennertz protiv État belge

(Predmet C-174/18)

(2018/C 166/32)

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunal de première instance de Liège

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: Jean Jacob, Dominique Lennertz

Tuženik: État belge

Prethodno pitanje

Protivi li se članku 39. Ugovora o Europskoj uniji da belgijski porezni sustav svojim člankom 155. ZPD-a iz 1992., neovisno o tome primjenjuje li se Okružnica br. Ci.RH.331/575.420 od 12. ožujka 2008., dovodi do toga da se tužiteljeve luksemburške mirovine, izuzete od poreza na temelju članka 18. Ugovora o sprečavanju dvostrukog oporezivanja između Belgije i Luksemburga, uključuju u izračun belgijskog poreza i ulaze u osnovicu za dodjelu poreznih olakšica propisanih u ZPD-u iz 1992., dok one ne smiju biti njezin dio zbog njihova potpunog izuzeća koje se zahtijeva Ugovorom o sprečavanju dvostrukog oporezivanja, te da se korist od tih olakšica, kao što je dio izuzet od oporezivanja, olakšice na temelju dugoročne štednje, troškova plaćenih putem bonova za posebne usluge radi postizanja energetske učinkovitosti stambenih zgrada ili olakšice na temelju zaštite stambenih objekata od provale ili požara ili olakšice na temelju tužiteljevih donacija, djelomično gubi, smanjuje ili priznaje u smanjenom iznosu od onoga koji bi bio priznat u slučaju da su oba tužitelja imala belgijske prihode, koji su pak oporezivi u Belgiji i nisu izuzeti od poreza te stoga mogu apsorbirati sve porezne olakšice?

14.5.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 166/25

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 13. ožujka 2018. uputio justice de paix de Schaerbeek (Belgija) – Société nationale de chemins de fer belges (SNCB) protiv Gherasima Sorina Rusua

(Predmet C-190/18)

(2018/C 166/33)

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Justice de paix de Schaerbeek

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Société nationale de chemins de fer belges (SNCB)

Tuženik: Gherasim Sorin Rusu

Prethodna pitanja

Primjenjuju li se Direktiva Vijeća 93/13/EZ o uvjetima u potrošačkim ugovorima (1) i Uredba br. 1371/2007 Europskog parlamenta i Vijeća o pravima i obvezama putnika u željezničkom prometu (2) na odnose između SNCB-a i putnika uhvaćenih bez valjane karte?

(1)  Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL L 95, str. 29.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 12., str. 24.)

(2)  Uredba (EZ) br. 1371/2007 Europskog Parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2007. o pravima i obvezama putnika u željezničkom prometu (SL L 315, str. 14.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 7., svezak 10., str. 143. i ispravak SL 2017., L 123, str. 135.)

Opći sud

14.5.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 166/27

Presuda Općeg suda od 22. ožujka 2018. – Shire Pharmaceuticals Ireland protiv EMA-e

(Predmet T-80/16) (1)

((„Lijekovi za humanu primjenu - Odobravanje zahtjeva za uvrštenje lijeka u skupinu lijekova za rijetke bolesti - Značajna dobrobit - EMA-ina odluka kojom se odbija zahtjev za uvrštenje lijeka u skupinu lijekova za rijetke bolesti - Članak 3. stavak 1. točka (b) i članak 5. stavci 1., 2. i 4. Uredbe (EZ) br. 141/2000”))

(2018/C 166/34)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Shire Pharmaceuticals Ireland Ltd (Dublin, Irska) (zastupnici: D. Anderson, QC, M. Birdling, barrister, G. Castle i S. Cowlishaw, solicitors)

Tuženik: Europska agencija za lijekove (EMA) (zastupnici: T. Jabłoński, N. Rampal Olmedo i M. Tovar Gomis, agenti)

Intervenijent u potporu tuženiku: Europska komisija (zastupnici: K. Petersen i A. Sipos, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a za poništenje EMA-ine odluke od 15. prosinca 2015. o odbijanju odobravanja zahtjeva koji je podnijelo društvo Shire Pharmaceuticals Ireland s ciljem uvrštenja lijeka Idursulfase–IT u skupinu lijekova za rijetke bolesti.

Izreka

1.

Poništava se odluka Europske agencije za lijekove (EMA) od 15. prosinca 2015. o odbijanju odobravanja zahtjeva koji je podnijelo društvo Shire Pharmaceuticals Ireland s ciljem uvrštenja lijeka Idursulfase–IT u skupinu lijekova za rijetke bolesti.

2.

EMA će snositi vlastite troškove kao i troškove društva Shire Pharmaceuticals Ireland.

3.

Europska komisija snosit će vlastite troškove.

(1)  SL C 136, 18. 4. 2016.

14.5.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 166/27

Presuda Općeg suda od 22. ožujka 2018. – Popotas protiv Ombudsmana

(Predmet T-581/16) (1)

((„Javna služba - Dužnosnici - Poziv na iskaz interesa - Glavni tajnik ureda Europskog ombudsmana - Mišljenje Savjetodavnog odbora - Neuzimanje u obzir tog mišljenja - Povreda postupka odabira - Očite pogreške u ocjeni - Jednako postupanje - Načelo dobre uprave - Odgovornost”))

(2018/C 166/35)

Jezik postupka: grčki

Stranke

Tužitelj: Costas Popotas (Luxembourg, Luksemburg) (zastupnici: V. Christianos i S. Paliou, odvjetnici)

Tuženik: Europski ombudsman (zastupnici: L. Papadias, P. Dyrberg i A. Antoniadis, agenti, uz asistenciju A. Durona, odvjetnik)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 270. UFEU-a za, s jedne strane, poništenje odluke o imenovanju G. na mjesto Glavnog tajnika ureda Ombudsmana, odluke Ombudsmana od 9. studenoga 2015. o odbijanju žalbi koje je tužitelj podnio protiv navedene odluke te odluke Ombudsmana da tužitelja ne pozove na intervju i, s druge strane, za naknadu štete koju je tužitelj navodno pretrpio zbog tih odluka.

Izreka

1.

Tužba se odbija.

2.

Costasu Popotasu i Europskom ombudsmanu nalaže se snošenje vlastitih troškova.

(1)  SL C 191 od 30. 5. 2016. (predmet prvotno upisan kod Službeničkog suda Europske unije pod brojem F-10/16) i proslijeđen Općem sudu Europske unije 1. 9. 2016.)

14.5.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 166/28

Presuda Općeg suda od 22. ožujka 2018. – Agricola J.M. protiv EUIPO-a – Miguel Torres (CLOS DE LA TORRE)

(Predmet T-806/16) (1)

((„Žig Europske unije - Postupak povodom prigovora - Prijava verbalnog žiga Europske unije CLOS DE LA TORRE - Raniji verbalni žig Europske unije TORRES - Relativni razlog za odbijanje - Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji je postao članak . stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001) - Vjerojatnost dovođenja u zabludu”))

(2018/C 166/36)

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Tužitelj: Agricola J.M., SL (Gérone, Španjolska) (zastupnik: J. Clos Creus, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnik: J. Crespo Carrillo, agent)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: Miguel Torres, SA (Vilafranca del Penedès, Španjolska) (zastupnik: J. Güell Serra, odvjetnik)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke petog žalbenog vijeća EUIPO-a od 28. srpnja 2016. (predmet R 2099/2015-5) koja se odnosi na postupak povodom prigovora između Miguela Torresa i društva Agricola J.M.

Izreka

1.

Tužba se odbija.

2.

Društvu Agricola J.M., SL nalaže se snošenje troškova.

(1)  SL C 14, 16. 1. 2017.

14.5.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 166/29

Presuda Općeg suda od 22. ožujka 2018. – Dometic Sweden protiv EUIPO-a (MOBILE LIVING MADE EASY)

(Predmet T-235/17) (1)

((Žig Europske unije - Prijava verbalnog žiga Europske unije MOBILE LIVING MADE EASY - Apsolutni razlog za odbijanje - Nepostojanje razlikovnog karaktera - Članak 7. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji je postao članak 7. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) 2017/1001) - Obveza obrazlaganja - Članak 75. Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 94. Uredbe 2017/1001)))

(2018/C 166/37)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Dometic Sweden AB (Solna, Švedska) (zastupnici: R. Furneaux i E. Humphreys, solicitors)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnici: G. Sakalaite-Orlovskiene i J. Ivanauskas, agenti)

Predmet

Tužba protiv odluke drugog žalbenog vijeća EUIPO-a od 13. veljače 2017. (predmet R 1832/2016-2) koja se odnosi na zahtjev za registraciju verbalnog znaka MOBILE LIVING MADE EASY kao žiga Europske unije.

Izreka

1.

Tužba se odbija.

2.

Društvu Dometic Sweden AB nalaže se snošenje troškova.

(1)  SL C 195, 19. 6. 2017.

14.5.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 166/29

Rješenje Općeg suda od 19. ožujka 2018. – Pio De Bragança protiv EUIPO-a – Ordem de São Miguel da Ala (QUIS UT DEUS)

(Predmet T-229/16) (1)

((„Žig Europske unije - Postupak opoziva - Figurativni žig Europske unije QUIS UT DEUS - Nepostojanje zahtjeva za produljenje registracije žiga - Brisanje žiga nakon isteka registracije - Obustava postupka”))

(2018/C 166/38)

Jezik postupka: portugalski

Stranke

Tužitelj: Duarte Pio De Bragança (Sintra, Portugal) (zastupnik: J. Sardinha, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnik: E. Zaera Cuadrado, agent)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: Ordem de São Miguel da Ala (Lisabon, Portugal) (zastupnik: J. Motta Veiga, odvjetnik)

Predmet

Tužba protiv odluke drugog žalbenog vijeća EUIPO-a od 26. veljače 2016. (predmet R 621/2015-2) koja se odnosi na postupak povodom opoziva između Duarte Pio De Bragança i Ordem de São Miguel da Ala.

Izreka

1.

Postupak se obustavlja.

2.

Svaka će stranka snositi vlastite troškove.

(1)  SL C 270, 25. 7. 2016.

14.5.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 166/30

Rješenje Općeg suda od 16. ožujka 2018. – Kik Textilien und Non-Food protiv EUIPO-a – FF Group Romania (_kix)

(Predmet T-822/16) (1)

((„Žig Europske unije - Postupak povodom prigovora - Prijava figurativnog žiga Europske unije _kix - Opoziv pobijane odluke - Prestanak postojanja predmeta spora - Obustava postupka - Članak 173. stavci 1. i 2. Poslovnika - Intervencija druge stranke u postupku pred žalbenim vijećem - Odgovor na tužbu podnesen nakon proteka roka”))

(2018/C 166/39)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: KiK Textilien und Non-Food GmbH (Bönen, Njemačka) (zastupnici: S. Körber i L. Pechan, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnici: K. Zajfert i A. Folliard-Monguiral, agenti)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: FF Group Romania SRL (Bukurešt, Rumunjska) (zastupnik: A. Cavescu, odvjetnik)

Predmet

Tužba protiv odluke četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 6. rujna 2016. (predmet R 2323/2015-4) koja se odnosi na postupak povodom prigovora između društava KiK Textilien und Non-Food i FF Group Romania.

Izreka

1.

Postupak se obustavlja.

2.

Uredu Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) nalaže se snošenje vlastitih troškova i troškova društva KiK Textilien und Non-Food GmbH.

3.

Društvo FF Group Romania snosit će vlastite troškove.

(1)  SL C 22, 23. 1. 2017.

14.5.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 166/31

Rješenje Općeg suda od 15. ožujka 2018. – Polskie Górnictwo Naftowe i Gazownictwo protiv Europske komisije

(Predmet T-130/17) (1)

((„Tužba za poništenje - Unutarnje tržište prirodnog plina - Direktiva 2009/73/EZ - Odluka Komisije o izmjeni uvjeta za izuzeće pravila rada plinovoda OPAL koji se odnose na pristup treće strane i regulaciju tarifa od propisa Unije - Nepostojanje izravnog utjecaja - Nedopuštenost”))

(2018/C 166/40)

Jezik postupka: poljski

Stranke

Tužitelj: Polskie Górnictwo Naftowe i Gazownictwo S.A. (Varsovie, Poljska (zastupnik: M. Jeżewski, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: O. Beynet i K. Herrmann, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a za poništenje Odluke Komisije (EU) C(2016) 6950 final od 28. listopada 2016. o izmjeni uvjeta za izuzeće plinovoda OPAL, odobrenih na temelju Direktive 2003/55/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište prirodnog plina i stavljanju izvan snage Direktive 98/30/EZ (SL 2003., L 176, str. 57.) od pravila koja se odnose na pristup trećih strana i regulaciju tarifa.

Izreka

1.

Tužba se odbacuje kao nedopuštena.

2.

Obustavlja se postupak o zahtjevima za intervenciju.

3.

Polskie Górnictwo Naftowe i Gazownictwo S.A. snosit će vlastite troškove kao i troškove Europske komisije, uključujući troškove postupka privremene pravne zaštite.

4.

Savezna Republika Njemačka snosit će vlastite troškove u vezi s postupkom privremene pravne zaštite.

5.

Polskie Górnictwo Naftowe i Gazownictwo, Komisija, Savezna Republika Njemačka, Europski parlament, Vijeće Europske unije, OPAL Gastransport GmbH & Co. KG i Gazprom Eksport LLC snosit će svaki vlastite troškove u vezi sa zahtjevima za intervenciju.

(1)  SL C 121, 18. 4. 2017.

14.5.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 166/32

Rješenje predsjednika Općeg suda od 20. ožujka 2018. – Hércules Club de Fútbol protiv Europske komisije

(Predmet T-134/17 R)

((„Privremena pravna zaštita - Pristup dokumentima - Dokumenti u vezi s administrativnim postupkom koji je prethodio donošenju Komisijine odluke o državnoj potpori koju je Španjolska provela u korist tri profesionalna nogometna kluba - Prava obrane - Odbijanje pristupa - Zahtjev za određivanje privremenih mjera - Nepostojanje hitnosti”))

(2018/C 166/41)

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Tužitelj: Hércules Club de Fútbol, SAD (Alicante, Španjolska) (zastupnici: S. Rating i Y. Martínez Mata, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: u početku B. Stromsky, G. Luengo i P. Němečková, zatim J. Baquero Cruz, G. Luengo i P. Němečková, agenti)

Predmet

Tužba na temelju članaka 278. i 279. UFEU-a kojom se traži da se Komisiji naloži to da odobri pristup dokumentima u spisu o državnoj potpori SA.36387 (2013/C) (ex 2013/NN) (ex 2013/CP) koju je Španjolska dodijelila Valencia Club de Fútbol SAD, Hércules Club de Fútbol i Elche Club de Fútbol SAD, u dijelu u kojem se odnose na tužitelja i u mjeri u kojoj su bitni za odgovarajuću obranu njegovih interesa.

Izreka

1.

Zahtjev za privremenu pravnu zaštitu se odbija.

2.

O troškovima će se odlučiti naknadno.

14.5.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 166/32

Tužba podnesena 22. veljače 2018. – Universität Koblenz-Landau protiv Komisije i Izvršne agencije za obrazovanje, audiovizualnu djelatnost i kulturu

(Predmet T-108/18)

(2018/C 166/42)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Universität Koblenz-Landau (Mainz, Njemačka) (zastupnici: C. von der Lühe i I. Michel, odvjetnici)

Tuženici: Europska komisija i Izvršna agencija za obrazovanje, audiovizualnu djelatnost i kulturu

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi odluku tuženikâ pod brojem predmeta OF/2016/0720-EACEA UKOLD od 21. prosinca 2017.;

—

poništi odluku tuženikâ pod brojem predmeta OF/2016/0720 od 7. veljače 2018.;

—

odgodi prisilno izvršenje odluke tuženikâ pod brojem predmeta OF/2016/0720 od 21. prosinca 2017. i od 7. veljače 2018. i Debit Note br. 3241802552 tuženikâ od 13. veljače 2018. do pravomoćnog okončanja tužbenog postupka o poništenju odluka koje se osporavaju ovom tužbom; i

—

naloži tuženicima snošenje troškova spora.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe četiri tužbena razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog: povreda načela prava na saslušanje pred sudom

Tužitelj prigovara da je konačna odluka donesena prijevremeno iako je bila poznata činjenica da tužitelj neskrivljeno i u trenutku donošenja odluke objektivno nije mogao podnijeti dokumente za dokaz pravilne uporabe sredstava. Usto je neskrivljena i objektivna nemogućnost pribave informacija i dokaza bila samo privremene naravi.

2.

Drugi tužbeni razlog: pogrešna primjena europskog prava

Nadalje se nalozima za povrat povređuju članak 5. stavak 4. UFEU-a i članak 135. stavak 4. Financial Regulationa i sporazuma stranaka jer nisu postojale činjenične pretpostavke za povrat.

3.

Treći tužbeni razlog: nedostatak u obrazloženju mjera za povrat

Nalozi za povrat sadržavaju samo površna i općenita izlaganja bez pojašnjenja vezanih za pojedinačan slučaj te su stoga sadržajno nelogični.

4.

Četvrti tužbeni razlog: povreda načela proporcionalnosti

Povrat cjelokupnog iznosa može biti ultima ratio samo pod posebnim iznimnim okolnostima, koje ne postoje.

14.5.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 166/33

Tužba podnesena 22. veljače 2018. – Grange Backup Power protiv Komisije

(Predmet T-110/18)

(2018/C 166/43)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Grange Backup Power Ltd (Dublin, Irska) (zastupnici: M. Segura Catalán i M. Clayton, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:

—

poništi odluku Komisije C(2017) 7789 final od 24. studenoga 2017. o mehanizmu za razvoj kapaciteta Republike Irske (SA.44464 (2017/N)) koji provodi Republika Irska;

—

poništi Odluku Komisije C(2017) 7794 final od 24. studenoga 2017. o mehanizmu za razvoj kapaciteta Sjeverne Irske (SA.44465 (2017/N)) koji provodi Ujedinjena Kraljevina; i

—

naloži Komisiji snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe jedan tužbeni razlog, koji se temelji na Komisijinu propustu da pokrene službeni istražni postupak na temelju članka 108. stavka 2. UFEU-a i članka 4. stavka 4. Postupovne uredbe (1), unatoč sumnjama o spojivosti irskog mehanizma za razvoj kapaciteta (CRM) s pravilima o državnim potporama i pravilima unutarnjeg tržišta, čime su tužitelju uskraćena njegova postupovna prava. Ovaj se tužbeni razlog dijeli na četiri dijela:

—

prvi dio odnosi se na postojanje ozbiljnih poteškoća, koje se očituju trajanjem i okolnostima postupka;

—

drugi dio temelji se na tome da je Komisija trebala sumnjati u usklađenost sustava financiranja mehanizma za razvoj kapaciteta s UFEU-om;

—

treći dio temelji se na tome da je Komisija trebala sumnjati u spojivost CRM-a s unutarnjim tržištem, osobito sa Smjernicama o državnim potporama za zaštitu okoliša i energiju za razdoblje 2014.-2020. (2);

—

četvrti dio temelji se na tužiteljevoj tvrdnji da je Komisija, prilikom svoje procjene mehanizma za razvoj kapaciteta, trebala sumnjati o učincima obavijesti Ujedinjene Kraljevine o izlasku iz Europske unije.

(1)  Uredba Vijeća (EU) 2015/1589 od 13. srpnja 2015. o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka 108. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (SL 2015., L 248, str. 9.).

(2)  Komunikacija Komisije – Smjernice o državnim potporama za zaštitu okoliša i energiju za razdoblje 2014.-2020. (SL 2014., L 200, str. 1.).

14.5.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 166/34

Tužba podnesena 1. ožujka 2018. – Kuota International protiv EUIPO-a – Sintema Sport (K)

(Predmet T-136/18)

(2018/C 166/44)

Jezik na kojem je tužba podnesena: francuski

Stranke

Tužitelj: Kuota International Corp. Ltd (Britanski Djevičanski otoci) (zastupnik: C. Herissay Ducamp, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Sintema Sport Srl (Albiate, Italija)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Nositelj spornog žiga: druga stranka pred žalbenim vijećem

Predmetni sporni žig: figurativni žig Europske unije K – Žig Europske unije br. 11 380 771

Postupak pred EUIPO-om: postupak proglašavanja žiga ništavim

Pobijana odluka: odluka prvog žalbenog vijeća EUIPO-a od 15. prosinca 2017. u predmetu R 3111/2014-1

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

utvrdi da je ova tužba dopuštena;

—

poništi pobijanu odluku u dijelu u kojem se njome zaključilo da tužitelj nije dostavio dokaz o postojanju zle vjere i da se zahtjev za proglašavanje žiga ništavim koji se temelji na članku 59. stavku 1. točki (b) UŽEU-a ne može prihvatiti;

—

poništi žig Europske unije br. 11 380 771 na temelju članka 59. stavka 1. točke (b) UŽEU-a;

—

EUIPO-u naloži snošenje troškova

Tužbeni razlog

—

Povreda članka 59. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 2017/1001.

14.5.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 166/35

Tužba podnesena 2. ožujka 2018. – Chrome Hearts protiv EUIPO-a – Shenzhen Van St. Lonh Jewelry (Prikaz križa)

(Predmet T-137/18)

(2018/C 166/45)

Jezik na kojem je tužba podnesena: engleski

Stranke

Tužitelj: Chrome Hearts LLC (Hollywood, Kalifornija, Sjedinjene Američke Države) (zastupnik: M. de Justo Bailey, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem: Shenzhen Van St. Lonh Jewelry Co. Ltd (Shenzhen, Kina)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Podnositelj prijave spornog žiga: druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem

Predmetni sporni žig: figurativni žig Europske unije (Prikaz križa) – Prijava za registraciju br. 13 845 871

Postupak pred EUIPO-om: postupak povodom prigovora

Pobijana odluka: odluka petog žalbenog vijeća EUIPO-a od 19. prosinca 2017. u predmetu R 766/2017-5

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

djelomično poništi pobijanu odluku;

—

naloži EUIPO-u (i intervenijentu ako će sudjelovati u postupku) snošenje troškova.

Tužbeni razlozi

—

povreda članka 94. stavka 1. Uredbe br. 2017/1001;

—

povreda članka 95. stavka 1. Uredbe br. 2017/1001;

—

povreda članka 8. stavka 5. Uredbe br. 2017/1001;

—

povreda članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 2017/1001 u dijelu koji se odnosi na sporne proizvode – osvježivače zraka i paste za zube.

14.5.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 166/36

Tužba podnesena 1. ožujka 2018. – APG Intercon i dr. protiv Vijeća Europske unije

(Predmet T-147/18)

(2018/C 166/46)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelji: APG Intercon Ltd (Nicozija, Cipar) i 147 drugih tužitelja (zastupnici: A. Markides, K. Scordis, A. Gavrielides, C. Velaris, C. Velaris, odvjetnici, A. Robertson QC (Queen’s Counsel) i G. Rothschild, Barrister)

Tuženici: Vijeće Europske unije, Europska komisija, Europska središnja banka, Euroskupina (koje zastupa Vijeće Europske unije) i Europska unija (koje zastupa Europska komisija)

Tužbeni zahtjev

Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:

—

naloži tuženicima plaćanje iznosa iz Tablice priložene tužbi i kamate koja teče od 26. ožujka 2013. do donošenja presude Općeg suda, kao naknadu za štetu pretrpljenu zbog odluka Euroskupine u vezi sa sanacijom banke Cyprus Popular Bank Public Co Ltd („Laiki Bank”), bail-inom banke Bank of Cyprus Public Company Limited („Bank of Cyprus”) i prodajom imovine i podružnica tih banaka u Grčkoj, i/ili zbog pružanja hitne likvidnosne pomoći banci Laiki Bank s pristankom Europske središnje banke i zbog toga što je po nalogu Europske središnje banke relevantna obveza nakon toga prenesena na banku Bank of Cyprus;

ili, alternativno:

—

utvrdi da su tuženici prouzročili štetu na izvanugovornoj osnovi, i odredi postupak koji treba primijeniti za utvrđivanje stvarnog nadoknadivog gubitka koji su pretrpjeli tužitelji;

i, u svakom slučaju:

—

naloži tuženicima plaćanje troškova tužbe tužiteljâ.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelji ističu dva tužbena razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi temeljnog načela jednakog postupanja i nediskriminacije:

—

došlo je do nezakonite diskriminacije između vjerovnika banke Laiki Bank i/ili između vjerovnika banke Bank of Cyprus zbog mjera koje su donijele institucije Europske unije;

—

te povrede su dovoljno ozbiljne jer su institucije očito i teško zanemarile granice njihove diskrecijske ovlasti; i

—

postoji izravna uzročna veza između povreda i štete koju su pretrpjeli tužitelji.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi temeljnog načela zaštite vlasničkih prava:

—

tužiteljima deponentima su zbog mjera koje su donijele institucije Europske unije uskraćena njihova vlasnička prava;

—

tužiteljima deponentima nije dodijeljena odgovarajuća naknada za njihov gubitak, uz povredu temeljnog načela zaštite vlasničkih prava;

—

te povrede su dovoljno ozbiljne jer su institucije očito i teško zanemarile granice svojih diskrecijske ovlasti; i

—

postoji izravna uzročna veza između povreda i štete koju su pretrpjeli tužitelji.

14.5.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 166/37

Tužba podnesena 2. ožujka 2018. – UE protiv Komisije

(Predmet T-148/18)

(2018/C 166/47)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužiteljica: UE (zastupnici: S. Rodrigues i A. Champetier, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužiteljica od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi Komisijinu odluku donesenu 20. studenoga 2017. kojom je odbijena njezina žalba u vezi sa zahtjevom za naknadu štete koju je pretrpjela;

—

naloži naknadu neimovinske štete koju je tužiteljica pretrpjela tuženikovom krivnjom, procijenjenu na iznos od 10 000 eura i;

—

naloži tuženiku naknadu troškova koji su nastali tužiteljici.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužiteljica ističe dva tužbena razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tuženikovoj povredi načela dobre uprave i na povredi članka 41. Povelje o načelu razumnog roka.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tužiteljičinu poštovanju načela razumnog roka prilikom podnošenja zahtjeva za pomoć.

14.5.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 166/37

Tužba podnesena 7. ožujka 2018. – Scordis, Papapetrou & Co i dr. protiv Vijeća Europske unije i dr.

(Predmet T-179/18)

(2018/C 166/48)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelji: Scordis, Papapetrou & Co LLC (Nikozija, Cipar) i 5 drugih tužitelja (zastupnici: A. Markides, odvjetnik, A. Robertson, QC, i G. Rothschild, barrister)

Tuženici: Vijeće Europske unije, Europska komisija, Europska središnja banka, Euroskupina (koje zastupa Vijeće Europske unije) i Europska unija (koje zastupa Europska komisija)

Tužbeni zahtjev

Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:

—

naloži tuženicima plaćanje iznosa iz Tablice priložene tužbi i kamate koja teče od 26. ožujka 2013. do donošenja presude Općeg suda, kao naknadu za štetu pretrpljenu zbog odluka Euroskupine u vezi sa sanacijom banke Cyprus Popular Bank Public Co Ltd („Laiki Bank”), bail-inom banke Bank of Cyprus Public Company Limited („Bank of Cyprus”) i prodajom imovine i podružnica tih banaka u Grčkoj, i/ili zbog pružanja hitne likvidnosne pomoći banci Laiki Bank s pristankom Europske središnje banke i zbog toga što je po nalogu Europske središnje banke relevantna obveza nakon toga prenesena na banku Bank of Cyprus;

ili, podredno:

—

utvrdi da su tuženici prouzročili štetu na izvanugovornoj osnovi, i odredi postupak koji treba primijeniti za utvrđivanje stvarnog nadoknadivog gubitka koji su pretrpjeli tužitelji;

i, u svakom slučaju:

—

naloži tuženicima plaćanje troškova tužbe tužiteljâ.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe dva tužbena razloga, koja su u biti istovjetna ili slična onima na koje se poziva u predmetu T-147/18, APG Intercon i dr./Vijeće i dr.

14.5.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 166/38

Tužba podnesena 12. ožujka 2018. – VL i dr. protiv Parlamenta

(Predmet T-183/18)

(2018/C 166/49)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelji: VL, VM, VN i VO (zastupnici: P. de Bandt, M. Gherghinaru i J. Probst, odvjetnici)

Tuženik: Europski parlament

Tužbeni zahtjev

Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:

—

naloži tuženiku podnošenje snimke predmetne plenarne sjednice u skladu s člankom 89. Poslovnika Općeg suda;

—

utvrdi da je ova tužba za naknadu štete dopuštena i osnovana te da prema tome;

i.

naloži tuženiku da osobi VL nadoknadi imovinsku i neimovinsku štetu koja je nastala zbog tuženikova nezakonitog ponašanja i nepažnje;

ii.

naloži tuženiku da osobama VM, VN i VO nadoknadi imovinsku i neimovinsku štetu koja je nastala zbog tuženikova nezakonitog ponašanja i nepažnje;

—

isključi javnost s rasprave u skladu s člankom 31. Statuta Suda Europske unije i člankom 109. Poslovnika Općeg suda, u slučaju da Opći sud smatra da je nužno održati raspravu u ovom predmetu; i da

—

naloži tuženiku plaćanje svih troškova ovog postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelji ističu:

—

da je tuženik povrijedio članke 31. i 35. Povelje Europske unije o temeljnim pravima i, općenitije, općenitu dužnost brižnog postupanja i obvezu dužne pažnje zbog toga što je VL-u propustio osigurati poštene i pravične radne uvjete i odgovarajuću zdravstvenu skrb i pomoć;

—

da je VL pretrpio imovinsku štetu zbog tuženikova nezakonitog ponašanja koja se sastoji od znatnog smanjenja njegovih (sadašnjih i budućih) profesionalnih prihoda, kao i neimovinsku štetu nastalu zbog nepovratnog i teškog narušavanja njegova fizičkog i psihičkog stanja, gubitka političke i akademske karijere i znatnog narušavanja njegova društvenog i privatnog života;

—

da je VL pretrpio imovinsku štetu zbog tuženikova nezakonitog ponašanja koja se sastoji od gubitka prihoda; i da su

—

VM, VN i VO pretrpjeli imovinsku štetu zbog tuženikova nezakonitog ponašanja koja se sastoji od plaćanja različitih upravnih pristojbi i pravnih troškova te mjesečnih troškova njegovateljske skrbi, kao i neimovinsku štetu.

14.5.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 166/39

Tužba podnesena 9. ožujka 2018. – VP protiv Cedefopa

(Predmet T-187/18)

(2018/C 166/50)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: VP (zastupnik: L. Levi, odvjetnik)

Tuženik: Europski centar za razvoj strukovnog osposobljavanja (Cedefop)

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

utvrdi da je ova tužba dopuštena i osnovana;

—

poništi tuženikovu odluku od 12. svibnja 2017. kojom je odbijen tužiteljev zahtjev da mu se ugovor o radu produlji na neodređeno vrijeme;

—

poništi tuženikovu odluku od 1. prosinca 2017. kojom je odbijena tužiteljeva žalba od 9. kolovoza 2017. protiv odluke od 12. svibnja 2017.;

—

naloži naknadu neimovinske štete koju je tužitelj pretrpio, procijenjenu ex aequo et bono na 100 000 (sto tisuća) eura;

—

naloži naknadu imovinske štete koju je tužitelj pretrpio; i

—

naloži naknadu svih troškova koji su tužitelju nastali ovom tužbom.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe sljedeće tužbene razloge: tuženikova odluka o neproduljivanju tužiteljeva ugovora o radu donesena je povredom prava na saslušanje, dužnosti brižnog postupanja, obveze obrazlaganja i povredom obveze saslušanja neposredno nadređene osobe; ta odluka sadržava očitu pogrešku u ocjeni i nedostatak koji proizlazi iz zlouporabe ovlasti.

14.5.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 166/40

Tužba podnesena 12. ožujka 2018. – Papaconstantinou i dr. protiv Vijeća i dr.

(Predmet T-188/18)

(2018/C 166/51)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelji: Adonis Papaconstantinou (Nikozija, Cipar) i 722 drugih (zastupnici: A. Markides, M. Ioannides, C. Velaris i C. Velaris, odvjetnici, A. Robertson, QC, i G. Rothschild, Barrister)

Tuženici: Vijeće Europske unije, Europska komisija, Europska središnja banka, Euroskupina (koju zastupa: Vijeće Europske unije) i Europska unija (koju zastupa: Europska komisija)

Tužbeni zahtjev

Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:

—

naloži tuženicima da tužiteljima isplate iznose navedene u popisu priloženom tužbi, uz kamate koje teku od 26. ožujka 2013. do donošenja presude Općeg suda kao naknadu štete koja je nastala zbog odluka Euroskupine koje se odnose na sanaciju Cyprus Popular Bank Public Co Ltd (u daljnjem tekstu: Laiki Bank), bail-in Bank of Cyprus Public Company Limited (u daljnjem tekstu: Bank of Cyprus) i prodaju imovine i poslovanja navedenih banaka u Grčkoj, te/ili zbog pružanja hitne likvidnosne pomoći Laiki Bank uz suglasnost Europske središnje banke i naknadnog prijenosa relevantne odgovornosti na Bank of Cyprus po nalogu Europske središnje banke;

ili da podredno:

—

utvrdi da su tuženici uzrokovali izvanugovornu odgovornost i uspostavi postupak koji treba slijediti kako bi se utvrdio stvarni naknadivi gubitak koji su pretrpjeli tužitelji;

i da u svakom slučaju:

—

naloži tuženicima snošenje troškova tužbe tužiteljâ.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelji ističu dva tužbena razloga koji su uglavnom istovjetni ili slični onima istaknutima u predmetu T-147/18, APG Intercon i dr. protiv Vijeća i dr.

14.5.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 166/40

Tužba podnesena 15. ožujka 2018. – Lipitalia 2000 i Assograssi protiv Komisije

(Predmet T-189/18)

(2018/C 166/52)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Tužitelji: Lipitalia 2000 SpA (Torino, Italija) i Assograssi – Associazione Nazionale Produttori Grassi e Proteine Animali (Buccinasco, Italija) (zastupnik: M. Moretto, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:

1.

utvrdi da je Europska komisija povrijedila obveze koje ima na temelju Uredbe br. 999/2001, Uredbe br. 178/2002 i Uredbe br. 1069/2009, kao i opća načela nediskriminacije i proporcionalnosti, time što, u skladu s postupkom iz članka 5. a Odluke 1999/648/EZ, nije podnijela regulatornom odboru na glasovanje prijedlog mjera čiji je cilj preispitivanje zabrane izvoza organskih gnojiva i poboljšivača koji sadržavaju prerađene životinjske bjelančevine koje potječu od preživača, koja je uređena u Prilogu IV. poglavlju V. dijelu E točki 2. Uredbe br. 999/2001;

2.

naloži tuženiku snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Tužitelji ističu da, iako je od 1. srpnja 2017. Komisija ponovno odobrila izvoz prerađenih životinjskih bjelančevina koje potječu od preživača, kako bi uzela u obzir znatno poboljšanje epidemiološke situacije u odnosu na BSE-a (Bivine Spongiform Encephalophaty) u Uniji, izvoz organskih gnojiva i poboljšivača sadržanih u istim prerađenim životinjskim bjelančevinama koje potječu od preživača je još uvijek neobjašnjivo zabranjena u Prilogu IV. poglavlju V. dijelu E točki 2. Uredbe br. 999/2001. Takva zabrana primjenjuje se iako su gotovo sve države članice kvalificirane kao države sa zanemarivim rizikom od BSE-a i usprkos tome što međunarodni standard koji je utvrdila Svjetska organizacija za zdravlje životinja (OIE) ne predviđa sličnu zabranu za organska gnojiva i poboljšivače koji potječu iz država koji nisu tako kvalificirane.

Osim toga, tužitelji također smatraju, dok zabranjuje izvoz organskih gnojiva i poboljšivača (sadržani u prerađenim životinjskim bjelančevinama koje potječu od preživača) koji potječu od država članica sa zanemarivim rizikom u suprotnosti s međunarodnim standardom kojeg je odredio OIE, Unija dopušta stavljanje u promet iste proizvode na svojem području. Ne samo to: dopustila bi i uvoz iz trećih država, uključujući iz država s kontroliranim ili neutvrđenim rizikom od BSE-a, prerađene životinjske bjelančevine koje potječu i od preživača i proizvoda koji ih sadržavaju, kao što su organska gnojiva i poboljšivači.

Šteta koju subjekti u Uniji trpe zbog zabrane izvoza organskih gnojiva i poboljšivača koji sadrže prerađene životinjske bjelančevine koje potječu od preživača je velika.

U potporu svojoj tužbi tužitelji ističu da pravo Unije Komisiji nalaže obvezu postupanja radi pronalaženja rješenja za tu situaciju.

Konkretno, tužitelji ističu:

1.

povredu obveze koju Komisija ima na temelju članka 7., članka 5. stavaka 1. i 3. i članka 43. stavka 4. Uredbe (EZ) br. 999/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2001. o utvrđivanju pravila za sprečavanje, kontrolu i iskorjenjivanje određenih transmisivnih spongiformnih encefalopatija (SL 2001., L 147, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3., svezak 15., str. 3.) i članka 5. stavka 3. i članka 7. Uredbe (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2002. o utvrđivanju općih načela i uvjeta zakona o hrani, osnivanju Europske agencije za sigurnost hrane te utvrđivanju postupaka u područjima sigurnosti hrane (SL 2002., L 31, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 7., str. 91.) i članka 43. stavka 4. Uredbe (EZ) br. 1774/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 3. listopada 2002. o utvrđivanju zdravstvenih pravila za nusproizvode životinjskog podrijetla koji nisu namijenjeni prehrani ljudi (SL 2002., L 273, str. 1.);

2.

povredu obveze postupanja koju Komisija ima na temelju načela nediskriminacije i proporcionalnosti, članka 7. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 178/2002 i članaka 23. i 24. Uredbe (EZ) br. 999/2001.

14.5.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 166/42

Tužba podnesena 19. ožujka 2018. – Andreas Stihl protiv EUIPO-a – Giro Travel (Kombinacija sive i narančaste boje)

(Predmet T-193/18)

(2018/C 166/53)

Jezik na kojem je tužba podnesena: engleski

Stranke

Tužitelj: Andreas Stihl AG & Co. KG (Waiblingen, Njemačka) (zastupnici: S. Völker, M. Pemsel i C. Eulenpesch, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem: Giro Travel Company (Roman, Rumunjska)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Nositelj spornog žiga: tužitelj

Predmetni sporni žig: žig Europske unije koji se sastoji od kombinacije sive i narančaste boje – Registracija žiga br. 7 472 723

Postupak pred EUIPO-om: postupak za proglašavanje žiga ništavim

Pobijana odluka: odluka drugog žalbenog vijeća EUIPO-a od 23. siječnja 2018. u predmetu R 200/2017-2

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi pobijanu odluku;

—

naloži EUIPO-u snošenje troškova uključujući troškove nastale u postupku pred žalbenim vijećem.

Tužbeni razlog

—

povreda članka 4. u vezi s člankom 7. stavkom 1. točkom (a) Uredbe br. 2017/1001.

14.5.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 166/42

Tužba podnesena 16. ožujka 2018. – Rewe-Beteiligungs-Holding International protiv EUIPO-a – Wessanen Benelux (BonNatura)

(Predmet T-194/18)

(2018/C 166/54)

Jezik na kojem je tužba podnesena: engleski

Stranke

Tužitelj: Rewe-Beteiligungs-Holding International GmbH (Köln, Njemačka) (zastupnici: S. Brandstätter, M. Kinkeldey i J. Rosenhäger, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem: Wessanen Benelux BV (Amsterdam, Nizozemska).

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Podnositelj prijave spornog žiga: tužitelj

Predmetni sporni žig: figurativni žig Europske unije BonNatura – Prijava za registraciju br. 14 038 491

Postupak pred EUIPO-om: postupak povodom prigovora

Pobijana odluka: odluka petog žalbenog vijeća EUIPO-a od 8. siječnja 2018. u predmetu R 949/2017-5.

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi pobijanu odluku;

—

naloži EUIPO-u snošenje troškova.

Tužbeni razlog

—

povreda članka 8. stavka 1. točke (b) i članka 46. Uredbe br. 2017/1001.

14.5.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 166/43

Tužba podnesena 20. ožujka 2018. – Vital Capital Investments i dr. protiv Vijeća Europske unije i dr.

(Predmet T-196/18)

(2018/C 166/55)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelji: Vital Capital Investments LP (Tortola, Britanski Djevičanski otoci) i 6 drugih (zastupnici: A. Markides, M. Ioannides, C. Velaris i C. Velaris, odvjetnici, A. Robertson, QC, i G. Rothschild, Barrister)

Tuženici: Vijeće Europske unije, Europska komisija, Europska središnja banka, Euroskupina (koju zastupa: Vijeće Europske unije) i Europska unija (koju zastupa: Europska komisija)

Tužbeni zahtjev

Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:

—

naloži tuženicima da tužiteljima isplate iznose navedene u popisu priloženom tužbi, uz kamate koje teku od 26. ožujka 2013. do donošenja presude Općeg suda, kao naknadu štete koja je nastala zbog odluka Euroskupine koje se odnose na sanaciju Cyprus Popular Bank Public Co Ltd (u daljnjem tekstu: Laiki Bank), bail-in Bank of Cyprus Public Company Limited (u daljnjem tekstu: Bank of Cyprus) i prodaju imovine i poslovanja navedenih banaka u Grčkoj, te/ili zbog pružanja hitne likvidnosne pomoći Laiki Bank uz suglasnost Europske središnje banke i naknadnog prijenosa relevantne odgovornosti na Bank of Cyprus po nalogu Europske središnje banke;

ili da podredno:

—

utvrdi izvanugovornu odgovornost tuženikâ i odredi postupak koji treba slijediti kako bi se utvrdio stvarni naknadivi gubitak koji su pretrpjeli tužitelji;

i da u svakom slučaju:

—

naloži tuženicima snošenje troškova tužbe tužiteljâ.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelji ističu dva tužbena razloga koji su uglavnom istovjetni ili slični onima istaknutima u predmetu T-147/18, APG Intercon i dr. protiv Vijeća i dr.

14.5.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 166/44

Tužba podnesena 23. ožujka 2018. – Diusa Rendering i Assograssi protiv Komisije

(Predmet T-201/18)

(2018/C 166/56)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Tužitelji: Diusa Rendering Srl (Piacenza, Italija), Assograssi – Associazione Nazionale Produttori Grassi e Proteine Animali (Buccinasco, Italija) (zastupnik: M. Moretto, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

utvrdi da je Europska komisija povrijedila obveze koje ima na temelju Uredbe br. 1069/2009, Uredbe br. 178/2002 i Uredbe br. 999/2001, kao i opća načela nediskriminacije i proporcionalnosti, time što, u skladu s postupkom iz članka 5. a Odluke 1999/648/EZ, nije podnijela regulatornom odboru na glasovanje prijedlog mjera čiji je cilj preispitivanje zabrane izvoza organskih gnojiva i poboljšivača koji potječu iz materijala kategorije 2., koja je uređena člankom 43. stavkom 3. Uredbe br. 1069/2009;

—

naloži tuženiku snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Tužitelji ističu da, dok je do 2011. izvoz u treće države organskih gnojiva i poboljšivača koje potječu iz nusproizvoda životinjskog podrijetla kategorije 2. (i/ili 3.) bio dozvoljen, uz izuzetak zabrane izvoza organskih gnojiva i poboljšivača koji sadrže prerađene životinjske bjelančevine koje potječu od preživača u treće države, nakon stupanja na snagu Uredbe (EZ) br. 1069/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o utvrđivanju zdravstvenih pravila za nusproizvode životinjskog podrijetla i od njih dobivene proizvode koji nisu namijenjeni prehrani ljudi te o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1774/2002 (Uredba o nusproizvodima životinjskog podrijetla) (SL 2009., L 300, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3., svezak 16., str. 425.), zbog Komisijina nedonošenja potrebnih provedbenih odredbi, izvoz organskih gnojiva i poboljšivača koji potječu iz materijala kategorije 2. u treće države je danas zabranjen. Takva se zabrana i dalje primjenjuje primjenjuje iako su gotovo sve države članice kvalificirane kao države sa zanemarivim rizikom od BSE-a i usprkos tome što međunarodni standard koji je utvrdila Svjetska organizacija za zdravlje životinja (OIE) ne predviđa sličnu zabranu za organska gnojiva i poboljšivače koji potječu iz država koji nisu tako kvalificirane.

Osim toga, tužitelji također navode, dok zabranjuje izvoz organskih gnojiva i poboljšivača koji potječu iz materijala kategorije 2., iako potječu od država članica sa zanemarivim rizikom, Unija dopušta stavljanje u promet i uporabu istih proizvoda na svojem području; na taj način u stvari priznaje da organska gnojiva i poboljšivače koji potječu iz materijala kategorije 2., koji su proizvedeni u skladu s pravilima sadržanim u Uredbi br. 1069/2009 i Uredbi Komisije (EU) br. 142/2011 od 25. veljače 2011. o provedbi Uredbe (EZ) br. 1069/2009 Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju zdravstvenih pravila za nusproizvode životinjskog podrijetla i od njih dobivene proizvode koji nisu namijenjeni prehrani ljudi i o provedbi Direktive Vijeća 97/78/EZ u pogledu određenih uzoraka i predmeta koji su oslobođeni veterinarskih pregleda na granici na temelju te Direktive (Tekst značajan za EGP) (SL 2011., L 54, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3., svezak 44., str. 68.), ne predstavljaju rizik za ljudsko zdravlje i zdravlje životinja.

Tužitelji smatraju da Unija, dok nalaže apsolutnu zabranu izvoza predmetnih organskih gnojiva i poboljšivača, dopušta uvoz iz trećih država, uključujući iz država s kontroliranim ili neutvrđenim rizikom, ne samo prehrambene proizvode i hranu za životinje koji se mogu dobiti upotrebom organskih gnojiva i poboljšivača koji potječu iz trećih država koje nužno nemaju istu razinu sigurnosti koju jamče organsko gnojivo i poboljšivači proizvedeni u Unije; već i uvoz živih životinja i svježeg mesa životinja (svinje i perad) koje mogu biti izravno hranjene s brašnom koje potječe i iz materijala preživača.

Štetu koji subjekti Unije trpe zbog zabrane uvoza organskih gnojiva i poboljšivača koji potječu od nusproizvoda kategorije 2. je velika.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti slični su onima iznesenima u predmetu T-189/18, Lipitalia 2000 i Assograssi/Komisija.

Posebno se ističe povreda članka 43. stavka 3. i članka 52. stavka 4. Uredbe br. 1069/2009.

14.5.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 166/45

Tužba podnesena 23. ožujka 2018. – Bruel protiv Europske komisije

(Predmet T-202/18)

(2018/C 166/57)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Damien Bruel (Pariz, Francuska) (zastupnik: H. Hansen, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

proglasi ovu tužbu dopuštenom i osnovanom;

i stoga:

—

poništi odluku od 18. siječnja 2018. naslovljenu „Odluka glavnog tajnika na temelju članka 4. pravila za provedbu Uredbe Vijeća (EZ) br. 1049/2001” zbog povrede članaka 4., 6. i 9. Uredbe br. 1049/2001, kao i članka 47. Povelje, članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i općeg načela jednakosti oružja te obveze obrazlaganja;

u svakom slučaju:

—

naloži tuženiku snošenje svih troškova;

—

prizna tužitelju sva druga prava, tražbine, razloge i tužbe.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe četiri tužbena razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članaka 4. i 9. Uredbe (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (SL 2001., L 145, str. 43.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 16., str. 70).

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 6. Uredbe br. 1049/2001.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na povredi općeg načela jednakosti oružja kao i članka 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava.

4.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 4. stavka 6. Uredbe br. 1049/2001, načela proporcionalnosti i obveze obrazlaganja.

14.5.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 166/46

Tužba podnesena 22. ožujka 2018. – Porsche protiv EUIPO-a – Autec (motorna vozila)

(Predmet T-209/18)

(2018/C 166/58)

Jezik na kojem je tužba podnesena: njemački

Stranke

Tužitelj: Dr. Ing. h.c. F. Porsche AG (Stuttgart, Njemačka) (zastupnik: C. Klawitter, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Autec AG (Nürnberg, Njemačka)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Nositelj spornog dizajna: tužitelj

Predmetni sporni dizajn: dizajn Zajednice br.1230593-0001

Pobijana odluka: odluka trećeg žalbenog vijeća EUIPO-a od 19. siječnja 2018. u predmetu R 945/2016-3

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi pobijanu odluku i odbije zahtjev za proglašenje ništavim osporavanog dizajna Zajednice br. 1230593-0001.

Tužbeni razlozi

—

povreda članka 5. Uredbe br. 6/2002;

—

povreda članka 6. Uredbe br. 6/2002.

14.5.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 166/46

Tužba podnesena 22. ožujka 2018. – Porsche protiv EUIPO-a – Autec (osobna motorna vozila)

(Predmet T-210/18)

(2018/C 166/59)

Jezik na kojem je tužba podnesena: njemački

Stranke

Tužitelj: Dr. Ing. h.c. F. Porsche AG (Stuttgart, Njemačka) (zastupnik: C. Klawitter, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Autec AG (Nürnberg, Njemačka)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Nositelj spornog dizajna: tužitelj

Predmetni sporni dizajn: dizajn Zajednice br. 198387-0001

Pobijana odluka: odluka trećeg žalbenog vijeća EUIPO-a od 19. siječnja 2018. u predmetu R 941/2016-3

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi pobijanu odluku i odbije zahtjev za proglašenje ništavim osporavanog dizajna Zajednice br. 198387-0001.

Tužbeni razlozi

—

povreda članka 5. Uredbe br. 6/2002;

—

povreda članka 6. Uredbe br. 6/2002.

14.5.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 166/47

Tužba podnesena 27. ožujka 2018. – Brita protiv EUIPO-a (Oblik slavine za pripremu i ulijevanje pića)

(Predmet T-213/18)

(2018/C 166/60)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Brita GmbH (Taunusstein, Njemačka) (zastupnik: P. Koch Moreno, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Predmetni sporni žig: trodimenzionalni žig Europske unije u bijeloj i crnoj boji (Oblik slavine za pripremu i ulijevanje pića) – Prijava za registraciju br. 16 053 068

Pobijana odluka: odluka četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 22. siječnja 2018. u predmetu R 1864/2017-4

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi pobijanu odluku;

—

naloži prihvaćanje prijave žiga Europske unije br. 16 053 068 za sve proizvode i usluge iz razreda 7, 11, 21, 37 i 40 za koje je podnesena prijava;

—

naloži EUIPO-u snošenje vlastitih troškova, kao i troškova društva BRITA GmbH.

Tužbeni razlog

—

povreda članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 2017/1001.

14.5.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 166/48

Tužba podnesena 23. ožujka 2018. – Aliança – Vinhos de Portugal protiv EUIPO-a – Lidl Stiftung (ALIANÇA VINHOS DE PORTUGAL)

(Predmet T-222/18)

(2018/C 166/61)

Jezik na kojem je tužba podnesena: engleski

Stranke

Tužitelj: Aliança – Vinhos de Portugal SA (Anadia, Portugal) (zastupnik: J. Mioludo, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem: Lidl Stiftung & Co. KG (Neckarsulm, Njemačka)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Nositelj spornog žiga: tužitelj

Predmetni sporni žig: figurativni žig Europske unije ALIANÇA VINHOS DE Portugal – Žig Europske unije br. 13 907 027

Postupak pred EUIPO-om: postupak za proglašavanje žiga ništavim

Pobijana odluka: odluka petog žalbenog vijeća EUIPO-a od 15. siječnja 2018. u predmetu R 1206/2017-5.

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi pobijanu odluku;

—

poništi odluku odjela za poništaj od 4. travnja 2017. u predmetu br. 13433 C;

—

odbije zahtjev za proglašavanje ništavim figurativnog žiga Europske unije br. 13 907 027 „ALIANÇA VINHOS DE PORTUGAL”;

—

potvrdi da je registracija figurativnog žiga Europske unije br. 13 907 027 „ALIANÇA VINHOS DE PORTUGAL” valjana za sve proizvode koje obuhvaća.

—

naloži EUIPO-u i društvu Lidl Stiftung & Co. snošenje njihovih vlastitih i tužiteljevih troškova.

Tužbeni razlog

—

povreda članka 8. stavka 1. točke (b) i članka 60. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 2017/1001.

14.5.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 166/49

Rješenje Općeg suda od 13. ožujka 2018. – Amorepacific protiv EUIPO-a – Primavera Life (p primera Pure Sprout Energy)

(Predmet T-684/17) (1)

(2018/C 166/62)

Jezik postupka: njemački

Predsjednik četvrtog vijeća odredio je brisanje predmeta.

(1)  SL C 412, 4. 12. 2017.