15.3.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 99/1

—

uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o budućnosti demokracije, regionalne sigurnosti i ulozi civilnog društva,

—

uzimajući u obzir prethodne rezolucije Europskog parlamenta o europskoj politici susjedstva, a posebno rezolucije od 21. siječnja 2016. o sporazumima o pridruživanju/područjima produbljene i sveobuhvatne slobodne trgovine s Gruzijom, Moldovom i Ukrajinom (1), od 5. listopada 2017. o slučajevima vođa krimskih Tatara Ahtema Čijgoza, Iljmija Umerova i novinara Mikole Semene (2), od 4. veljače 2016. o stanju ljudskih prava, osobito krimskih Tatara, na Krimu (3), i od 16. ožujka 2017. o ukrajinskim zatvorenicima u Rusiji i stanju na Krimu (4),

—

uzimajući u obzir Godišnje izvješće EU-a o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2016. godinu,

—

uzimajući u obzir izvješće Ureda visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava od 25. rujna 2017. o stanju ljudskih prava u privremeno okupiranoj Autonomnoj Republici Krimu i gradu Sevastopolju (Ukrajina),

—

uzimajući u obzir Globalnu strategiju Europske unije za vanjsku i sigurnosnu politiku iz lipnja 2016.,

—

uzimajući u obzir međunarodno humanitarno pravo i prije svega njegove odredbe o okupiranim teritorijima i postupanju s civilima te zaštiti civila,

—

uzimajući u obzir članak 9. stavak 3. Poslovnika,

A.

budući da je pogoršanje stanja ljudskih prava u Pridnjestrovlju, Abhaziji, Činvaliju/Južnoj Osetiji, na Krimu i u dijelovima Donjecke i Luhanske oblasti izuzetno zabrinjavajuće;

B.

budući da ljudi koji obitavaju u tim područjima imaju ograničen ili nikakav pristup pravosudnom sustavu; budući da legitimne vlasti uopće nemaju pristup tim područjima kako bi provodile pravdu;

C.

budući da je djeci školske dobi koja žive u tim područjima često uskraćeno pravo da se školuju na materinskom jeziku;

D.

budući da su takozvane vlasti u tim područjima izrazile vrlo ograničenu volju da lokalnom stanovništvu dopuste stvarno uživanje ljudskih prava i osnovnih sloboda;

E.

budući da Ruska Federacija snosi odgovornost za kršenja ljudskih prava s obzirom na to da pružanjem financijske, vojne i ekonomske pomoći takozvanim vlastima na terenu izravno ili neizravno utječe na događanja u područjima sukoba;

F.

budući da su ljudi koji žive u tim područjima sukoba pod stalnom prijetnjom vojnih sukoba ili daljnje eskalacije napetosti;

1.

snažno osuđuje progon i zastrašivanje onih koji se protive proruskom režimu koji pomaže u uspostavi takozvanih lokalnih vlasti u područjima sukoba;

2.

žali zbog činjenice da građani iz tih regija ne mogu slobodno prelaziti linije razgraničenja okupiranih područja te se u mnogim slučajevima ne mogu vratiti svojim domovima; upozorava na to da u nekim slučajevima linija razgraničenja okupiranih područja ili takozvana granica prolazi kroz sela ili kroz posjed samo jedne obitelji;

3.

nepokolebljiva je u pružanju potpore ljudima koji žive u područjima sukoba te podsjeća na to se područje produbljene i sveobuhvatne slobodne trgovine može proširiti i na ta područja, pod uvjetom da se takozvane vlasti pridržavaju zakona legitimne središnje vlade; potvrđuje da bezvizni režim u tim zemljama vrijedi za sve građane, uključujući one koji žive u područjima sukoba, pod uvjetom da se ispune zahtjevi u pogledu biometrijskih putovnica;

4.

poziva Komisiju da podrži projekte i razmjene kojima se nastoji poboljšati kontakte među ljudima, kao i one kojima se promiče izgradnja mira, rješavanje sukoba, pomirenje i međukulturni dijalog;

5.

poziva na uspostavu misije praćenja radi praćenja stanja ljudskih prava u područjima sukoba; poziva međunarodne promatrače za ljudska prava, uključujući specijalizirane strukture UN-a, Organizaciju za europsku sigurnost i suradnju (OESS) i Vijeće Europe, da prouče načine za dobivanje pristupa tim područjima;

6.

oštro osuđuje sveprisutnu praksu premještanja pritvorenika u udaljena područja Rusije jer se time ozbiljno otežava njihova komunikacija s obitelji te sposobnost organizacija za ljudska prava da prate njihovo stanje; poziva Europsku službu za vanjsko djelovanje (ESVD) i Delegaciju EU-a u Rusiji da pomno prate aktualna suđenja i da obrate pozornost na način na koji se postupa s pritvorenicima; posebno izražava zabrinutost zbog navoda o primjeni prisilnog psihijatrijskog liječenja; očekuje od Delegacije EU-a, ESVD-a i veleposlanstava država članica da pomno prate te postupke i da traže pristup pritvorenim osobama prije, tijekom i nakon suđenja;

7.

poziva Rusku Federaciju, koja ima izravan ili neizravan utjecaj nad takozvanim lokalnim vlastima u područjima sukoba, da zajamči zaštitu ljudskih prava, što je njezina obveza prema međunarodnom humanitarnom pravu;

8.

poziva Europski sud za ljudska prava da prioritetno razmotri zahtjeve za pravnu zaštitu koji dolaze iz tih područja sukoba i slučajeve pritvorenika koji su iz tih područja odvedeni u Rusiju, s obzirom na to da takozvani pravosudni sustav u tim područjima sukoba, kao i u Rusiji, ne pruža pravne lijekove u tim slučajevima;

9.

podržava suverenost, neovisnost, jedinstvo i teritorijalnu cjelovitost Gruzije, Moldove i Ukrajine u njihovim međunarodno priznatim granicama i odlučno ponavlja osudu nezakonitog pripojenja Autonomne Republike Krima i grada Sevastopolja Ruskoj Federaciji, kao i aktualnu rusku okupaciju gruzijskih regija Abhazije i Činvalija/Južne Osetije;

10.

nalaže svojim supredsjednicima da ovu Rezoluciju proslijede predsjedniku Europskog parlamenta, Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Europskoj službi za vanjsko djelovanje i vladama i parlamentima država članica i zemalja Istočnog partnerstva.

15.3.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 99/3

—

uzimajući u obzir izvješća o upotrebi naoružanih bespilotnih letjelica posebnog izvjestitelja UN-a za izvansudska, masovna ili proizvoljna pogubljenja od 28. svibnja 2010. i 13. rujna 2013. te posebnog izvjestitelja UN-a za promicanje i zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u borbi protiv terorizma od 18. rujna 2013.,

—

uzimajući u obzir izjavu glavnog tajnika UN-a Ban Ki-moona od 13. kolovoza 2013. o upotrebi naoružanih bespilotnih letjelica,

—

uzimajući u obzir saslušanje od 25. travnja 2013. o utjecaju upotrebe bespilotnih letjelica na ljudska prava, koje je organizirao Pododbor za ljudska prava Europskog parlamenta zajedno s njegovim Pododborom za sigurnost i obranu,

—

uzimajući u obzir studiju Europskog parlamenta od 3. svibnja 2013. naslovljenu „Utjecaj upotrebe bespilotnih letjelica i robota bez posade u ratovanju na ljudska prava”,

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 19. i 20. prosinca 2013. o pripremama za program sljedeće generacije europskih sustava daljinskog upravljanja letjelicama duge izdržljivosti za srednju nadmorsku visinu (RPAS),

—

uzimajući u obzir odluku Konferencije UN-a o Konvenciji o određenom konvencionalnom oružju da se osnuje Skupina vladinih stručnjaka za sustave smrtonosnog autonomnog oružja,

—

uzimajući u obzir otvoreno pismo čelnika kompanija u području robotike i umjetne inteligencije objavljeno na Međunarodnoj zajedničkoj konferenciji o umjetnoj inteligenciji (IJCAI 2017.) u Melbourneu,

A.

budući da se smrtonosno autonomno oružje (u nastavku „roboti ubojice”) posljednjih desetljeća uvelike koristi u područjima zahvaćenima sukobima;

B.

budući da se zbog smanjenja mogućega gubitka života boraca upotrebom robota ubojica stoga umanjuju prepreke ratovanju;

C.

budući da upotreba robota ubojica vodi k proizvoljnim pogubljenjima pripadnika mirnoga civilnog stanovništva koji žive u eksteritorijalnim zonama ubojitih operacija;

D.

budući da roboti ubojice ubijaju mirne civile u velikom broju, posebno u područjima zahvaćenima sukobima; budući da se u članku 51. stavku 2. Dopunskog protokola I. Ženevskim konvencijama navodi kako „se zabranjuju nasilni postupci ili prijetnje nasiljem čiji je glavni cilj širenje straha među civilnim stanovništvom”;

E.

budući da se upotrebom bespilotnih letjelica izravno krše načela međunarodnog prava o ljudskim pravima;

F.

budući da je 116 osnivača kompanija u području robotike i umjetne inteligencije iz 26 zemalja potpisalo otvoreno pismo u kojem se apelira na UN da hitno razmotri problem smrtonosnog autonomnog oružja i zabrani njegovu upotrebu na međunarodnoj razini;

G.

budući da je izraelsko Ministarstvo obrane na zahtjev Azerbajdžana privremeno oduzelo prodajnu i izvoznu licenciju jednom izraelskom proizvođaču oružja zbog izvođenja napada bespilotnom letjelicom na ciljeve u regiji Gorski Karabah;

1.

naglašava važnost razvoja, proizvodnje i upotrebe potpuno autonomnog oružja u međunarodnom pravnom okviru;

2.

ističe važnost razvoja politike u sklopu forumâ Istočnog partnerstva posvećenih osmišljanju prilagodljivih mehanizama za jamčenje poštovanja ljudskih prava i međunarodnog humanitarnog prava u državama članicama EU-a i zemljama Istočnoga partnerstva;

3.

osuđuje ciljana ubojstva pripadnika civilnoga stanovništva u zonama zahvaćenima sukobima;

4.

poziva zemlje Istočnoga partnerstva da doprinose politici veće transparentnosti i odgovornosti u pogledu upotrebe robota ubojica u eksteritorijalnim zonama;

5.

ističe važnost uspostavljanja istražnih mehanizama u zonama zahvaćenima sukobima u zemljama Istočnoga partnerstva radi otkrivanja i sprečavanja mehanizama kojima se omogućuju proizvoljni napadi na mirno stanovništvo koje živi u obližnjim područjima;

6.

snažno potiče zemlje Istočnoga partnerstva da podupiru aktivnosti Skupine vladinih stručnjaka za sustave smrtonosnog autonomnog oružja.

15.3.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 99/5

—

uzimajući u obzir uspostavu Istočnog partnerstva u Pragu 7. svibnja 2009. kao zajedničkog pothvata EU-a i njegovih istočnih partnera Armenije, Azerbajdžana, Bjelarusa, Gruzije, Moldove i Ukrajine te zajedničke izjave sa sastanaka na vrhu Istočnog partnerstva održanih u Varšavi 2011., Vilniusu 2013. i Rigi 2015.,

—

uzimajući u obzir preporuke i aktivnosti Parlamentarne skupštine Euronesta, Foruma za civilno društvo Istočnog partnerstva i Odbora regija te Konferencije lokalnih i regionalnih vlasti za Istočno partnerstvo (CORLEAP),

—

uzimajući u obzir komunikacije Europske komisije i Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD) o europskoj politici susjedstva te zaključke Vijeća za vanjske poslove o europskoj politici susjedstva i Istočnom partnerstvu,

—

uzimajući u obzir svoje rezolucije, a osobito one od 21. siječnja 2016. o sporazumima o pridruživanju/područjima produbljene i sveobuhvatne slobodne trgovine s Gruzijom, Moldovom i Ukrajinom i od 9. srpnja 2015. o pregledu europske politike susjedstva,

—

uzimajući u obzir zajedničku izjavu parlamenata Gruzije, Moldove i Ukrajine te zajedničko priopćenje predsjednikâ odborâ za europsku integraciju parlamenata Gruzije, Moldove i Ukrajine,

A

budući da zbog napetoga geopolitičkog okruženja nastaju novi složeni izazovi za države članice EU-a i zemlje Istočnoga partnerstva u rasponu od ekonomskih pitanja do sigurnosnih prijetnji;

B

budući da se europske vrijednosti, ponajprije primat demokracije i poštovanje ljudskih prava, moraju braniti radi mira i prosperiteta na cijelome kontinentu; budući da su se partnerske zemlje obvezale na produbljenje svojih odnosa i pridržavanje međunarodnoga prava te na poštovanje temeljnih zajedničkih vrijednosti radi unapređenja političkoga dijaloga;

C

budući da je Istočno partnerstvo strateška odrednica europske politike susjedstva i glavni element za stabilnost i održivi razvoj kontinenta;

D

budući da između EU-a i njegovih partnerskih zemalja postoje razne razine bilateralnih odnosa, a uvrštenje europskih standarda u njihova nacionalna prava neujednačeno je;

E

budući da je potpunim stupanjem na snagu sporazuma o pridruživanju, kao i o području produbljene i sveobuhvatne slobodne trgovine s Gruzijom, Moldovom i Ukrajinom, ostvaren primjetan napredak u odnosima s EU-om i europskim odabirom tih partnera;

F

budući da su neovisnost, suverenitet i teritorijalna cjelovitost nekih istočnih partnera EU-a ugroženi zbog neriješenih regionalnih sukoba koje aktivno produljuje Ruska Federacija; budući da bi se ti sukobi mogli razriješiti diplomatskim i iskrenim angažmanom;

G

budući da je agresivna i ekspanzionistička ruska politika prema predmetnim partnerskim zemljama dovela do nezakonitoga pripojenja Autonomne Republike Krima i grada Sevastopolja, kao i nezakonite okupacije Abhazije, regije Chinvali/Južne Osetije i nekih regija Donjecke i Luganske oblasti, čime se krše međunarodno pravo i bilateralni sporazumi te obveze i dužnosti Rusije u pogledu njezina članstva u međunarodnim organizacijama;

H

budući da ruska agresija prema Ukrajini i njezino nezakonito pripojenje Krima ima ozbiljne posljedice na sigurnost u Europi općenito; budući da su ruske vlasti i njihovi opunomoćenici nezakonito zadržali, uhapsili, osudili i zatvorili stotine ukrajinskih građana na trenutačno okupiranim teritorijima te se broj tih osoba povećava; budući da Ukrajina bilježi gotovo 1,8 milijuna interno raseljenih osoba i 5 milijuna osoba pogođenih tim sukobom;

1.

poziva na jednoglasnu i stratešku reakciju na posljedice zahtjevne geopolitičke situacije koju je izazvala Rusija i na predlaganje djelotvornih mehanizama za ponovnu uspostavu mira u područjima u kojima sukobi još traju;

2.

ponavlja da čvrsto podupire suverenitet i teritorijalni integritet Ukrajine, Gruzije i Moldove u okviru njihovih međunarodno priznatih granica;

3.

osuđuje kršenje ljudskih prava i temeljnih sloboda u pripojenim i okupiranim teritorijima partnerskih zemalja;

4.

ističe potrebu za hitnim zauzimanjem te pravnom i financijskom potporom za Ukrajinu, Gruziju i Moldovu u rješavanju situacije u pogledu interno raseljenih osoba; traži da se smjesta oslobode ukrajinski politički zatvorenici u Ruskoj Federaciji; potiče razmjenu zatvorenika;

5.

ponovno ističe načela fleksibilnosti i pojedinačnoga pristupa te činjenicu da se razmjer suradnje s EU-om određuje njegovim ambicijama i onima njegovih partnera;

6.

pozdravlja stupanje na snagu sporazuma o pridruživanju, kao i o području produbljene i sveobuhvatne slobodne trgovine s Gruzijom, Moldovom i Ukrajinom, te novog sveobuhvatnog i pojačanog sporazuma o partnerstvu EU-a i Armenije, kao i aktualne pregovore između EU-a i Azerbajdžana o novom okvirnom sporazumu; cijeni činjenicu da je kritički angažman EU-a s Bjelarusom postao opsežniji, među ostalim u okviru koordinacijske skupine EU-a i Bjelarusa, dijaloga o ljudskim pravima i dijaloga o trgovini;

7.

traži blisko političko udruživanje i ekonomsku integraciju, uključujući sudjelovanje u programima EU-a te potvrdu da sporazumi o pridruživanju s Gruzijom, Moldovom i Ukrajinom nisu krajnji cilj u odnosima tih zemalja s EU-om; traži da se potvrde njihove europske težnje;

8.

poziva na dogovor o novim strateškim dugoročnim ciljevima na sastanku na vrhu Istočnoga partnerstva u Bruxellesu 24. studenoga 2017. kako bi se sastavio sveobuhvatan plan suradnje za sljedeće dvije godine i dalje;

9.

ponavlja svoje primarno stajalište u pogledu potrebe da se u nacrtu Deklaracije iz Bruxellesa odražavaju europske težnje i europski odabir predmetnih partnerskih zemalja, kako je navedeno u sporazumima o pridruživanju;

10.

posebno naglašava da bi se u nacrt Deklaracije iz Bruxellesa trebali uvrstiti drugi strateški važni elementi kao što su:

15.3.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 99/7

—

uzimajući u obzir osnivački akt Parlamentarne skupštine Euronesta od 3. svibnja 2011.,

—

uzimajući u obzir zajedničku izjavu sa sastanka na vrhu Istočnog partnerstva održanog u Rigi 21. i 22. svibnja 2015.,

—

uzimajući u obzir Okvirnu konvenciju Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (UNFCCC) i Protokol iz Kyota uz Okvirnu konvenciju,

—

uzimajući u obzir Pariški sporazum i Odluku 1/CP.21 Konferencije stranaka, koja je održana u Parizu od 30. studenoga do 11. prosinca 2015.,

—

uzimajući u obzir Program održivog razvoja do 2030. donesen na sastanku na vrhu Ujedinjenih naroda o održivom razvoju održanom 25. rujna 2015., a osobito 7. cilj, „Pristupačna i čista energija”, i 13. cilj, „Klimatska politika”, u okviru ciljeva održivog razvoja UN-a do 2030.,

—

uzimajući u obzir Rezoluciju Parlamentarne skupštine Euronest od 22. ožujka 2016. o razvoju politike o nekonvencionalnom plinu i mogućem utjecaju na energetska tržišta EU-a i partnerskih zemalja istočne Europe,

—

uzimajući u obzir sporazume o pridruživanju između Europske unije s jedne strane i Gruzije, Moldove i Ukrajine, s druge strane, a posebice odredbe o energetskoj suradnji,

—

uzimajući u obzir Sveobuhvatni i pojačani sporazum o partnerstvu parafiran 21. ožujka 2017. između Europske unije s jedne strane i Armenije s druge strane, a posebice odredbe o energetskoj suradnji,

—

uzimajući u obzir zajedničku izjavu ministara vanjskih poslova Višegradske skupine o Istočnom partnerstvu na temelju rezultata njihova sastanka održanog 12. travnja 2017. u Varšavi, u kojoj su izneseni izgledi za članstvo u EU-u za zemlje Istočnog partnerstva koje su zainteresirane za to članstvo,

—

uzimajući u obzir Rezoluciju Europskog parlamenta od 6. listopada 2016. o provedbi Pariškog sporazuma i Konferenciji UN-a o klimatskim promjenama održanoj 2016. u Marakešu (1),

—

uzimajući u obzir ministarsku izjavu od 18. listopada 2016. o okolišu i klimatskim promjenama u Istočnom partnerstvu koju su izradili ministri zaštite okoliša iz država članica EU-a i država Istočnog partnerstva,

—

uzimajući u obzir zakonodavni paket Komisije od 30. studenoga 2016. naslovljen „Čista energija za sve Europljane”,

—

uzimajući u obzir zajednički radni dokument službi Komisije i Europske službe za vanjsko djelovanje od 15. prosinca 2016. naslovljen „Istočno partnerstvo – usredotočenost na ključne prioritete i rezultate” (SWD(2016) 467),

A

budući da su na Konferenciji Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama održanoj u prosincu 2015. u Parizu 193 zemlje potpisnice postigle globalni sporazum kojim se utvrđuju ciljevi i mehanizmi za odgovore na klimatske promjene, kao i obvezujuće odredbe; budući da se u Parizu EU obvezao postići smanjenje domaćih emisija stakleničkih plinova za najmanje 40 % do 2030. godine u odnosu na 1990. godinu; budući da je Pariški sporazum stupio na snagu 4. studenoga 2016.;

B

budući da, radi postizanja velikog smanjenja emisija, stranke Pariškog sporazuma moraju rješavati problem intenziteta emisija ugljika u svojim energetskim sustavima i provoditi ambiciozne strategije za poticanje prijelaza na tržišta s niskom razinom emisije ugljika u globalnom gospodarstvu;

C

budući da su sudionici sastanka na vrhu Istočnog partnerstva održanog 2015. u Rigi ponovili svoju namjeru da dodatno jačaju bilateralnu i multilateralnu suradnju u području klimatskih promjena i energije; budući da, u skladu s revizijom europske politike susjedstva iz studenoga 2015., EU i istočnoeuropski partneri posvećuju više pozornosti energetskoj sigurnosti i klimatskim politikama;

D

budući da je u okviru Europskog instrumenta za susjedstvo i njegove druge faze višegodišnjeg programa do 2020. godine EU utvrdio ključne prioritete za energetsku suradnju u okviru Istočnog partnerstva, u skladu s prioritetima utvrđenima u Rigi i 20 rezultata za 2020. godinu koji su predloženi u zajedničkom radnom dokumentu službi Komisije i Europske službe za vanjsko djelovanje od 15. prosinca 2016.;

E

budući da je EU postavio temelje energetske unije na razini EU-a, kao instrument za postizanje sigurne, održive, konkurentne energije za sve Europljane; budući da su ciljevi energetske unije integriranje europskog energetskog sektora, rješavanje pitanja rascjepkanih energetskih tržišta kroz učinkovitiju koordinaciju energetskih politika, uspostavljanje slobodnog protoka energije preko državnih granica, poticanje ulaganja u nove kapacitete i infrastrukture za diversifikaciju opskrbe energijom, kao i smanjenje računa domaćinstava, stvaranje radnih mjesta i jačanje rasta; budući da kroz ove ciljeve energetska unija podupire izvršavanje obveza EU-a u okviru Pariškog sporazuma i utvrđuje koherentne načine za postizanje ciljeva energetske i klimatske politike kako bi se zajamčio globalni i sveobuhvatni prijelaz na konkurentno niskougljično gospodarstvo;

F

budući da se istočnoeuropski partneri suočavaju s rastućom potražnjom za energijom bržim ritmom od prosjeka EU-a; budući da su njihova gospodarstva više energetski intenzivna nego u prosječnoj državi članici EU-a i da ta energetska neučinkovitost negativno utječe na njihove napore u borbi protiv klimatskih promjena;

G

budući da su istočnoeuropski partneri u ranoj fazi razvoja u smjeru slobodnog tržišta i tržišno određenih cijena u energetskim sektorima; budući da nedostatak reformi u energetskim regulatornim okvirima i ulaganja privatnog sektora sprječava tranziciju prema liberalnom energetskom tržištu;

H

budući da davanje izgleda za članstvo u EU-u zemljama Istočnog partnerstva koje su zainteresirane za to članstvo zahtijeva političku potporu i promicanje projekata koji su u skladu s politikama i najboljim praksama EU-a, uključujući provedbu Pariškog sporazuma;

1.

slaže se sa stajalištem stranaka Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama, jer potonje predstavljaju prijetnju miru i stabilnosti, svjetskom gospodarskom blagostanju, smanjenju siromaštva i održivom razvoju; pozdravlja obveze stranaka na provođenje zajedničkog djelovanja radi ograničavanja povećanja globalne prosječne temperature na razinu koja je znatno niža od 2 °C iznad razine u predindustrijskom razdoblju i izbjegavanja značajnih negativnih klimatskih učinaka;

2.

izražava svoje zadovoljstvo u pogledu obveza svih država članica EU-a i istočnoeuropskih partnera u okviru Pariškog sporazuma i traži od nadležnih tijela u državama koje to još nisu učinile da brzo dovrše postupak ratifikacije; uzima u obzir „planirane nacionalno utvrđene doprinose” koje su podnijele države članice EU-a i partneri kako bi se smanjile emisije stakleničkih plinova; poziva vlade država članica EU-u i partnerskih zemalja da izmijene svoje planirane nacionalno utvrđene doprinose u skladu s Pariškim sporazumom i ciljevima održivog razvoja UN-a do 2030.; primjećuje važnost nacionalnih energetskih i klimatskih planova za izradu programa i jamčenje usklađenosti s ažuriranim nacionalnim očekivanim doprinosima u provedbi obveza iz Pariškog sporazuma; naglašava obvezu stranaka da na transparentan način prate razine emisija stakleničkih plinova, izvješćuju o njima i provjeravaju ih;

3.

smatra da će za postizanje ciljeva utvrđenih Pariškim sporazumom biti potrebne velike i strukturne promjene u gospodarstvima i energetskim sustavima stranaka, uključujući postupan prelazak prema raznovrsnijoj mješavini energetskih izvora, promicanje održivih izvora energije i poboljšanje energetske učinkovitosti u svim sektorima, uključujući sektore prometa i graditeljstva;

4.

naglašava ključnu ulogu razvoja obnovljivih izvora energije i poboljšane energetske učinkovitosti u smanjenju emisija stakleničkih plinova u energetskim sektorima, čime će se pridonijeti izvršavanju individualnih obveza stranaka u okviru Pariškog sporazuma; smatra da su politike usmjerene na promicanje obnovljivih izvora energije i energetske učinkovitosti vektori gospodarskog rasta i zapošljavanja; poziva Europsku komisiju i nadležna tijela država članica EU-a i istočnoeuropskih partnera na poboljšanje integriranog sustava mjera kojima će se poticati povećana potrošnja obnovljivih izvora energije i poboljšati energetska učinkovitost uz daljnje poticaje za postizanje uštede energije u svim gospodarskim sektorima, posebice u graditeljstvu i prometu; također poziva na integraciju politika obnovljivih izvora energije i energetske učinkovitosti na svim područjima koja se odnose na proizvodnju, prijevoz, distribuciju i skladištenje energije;

5.

naglašava da je za integraciju velikih količina električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije, postupnu decentralizaciju proizvodnje električne energije iz tih izvora i alternativnih goriva te omogućavanje potrošačima da sudjeluju u, primjerice, upravljanju potrošnjom, potrebno unapređenje mreža, uključujući regionalnu i prekograničnu suradnju kako bi se zajamčila njihova interoperabilnost; poziva Komisiju i nadležna tijela istočnoeuropskih partnera da olakšaju razvoj infrastruktura za međupovezanost i pametnih mreža;

6.

podržava energetske politike utemeljene na tržištu i na otvorenoj i poštenoj konkurenciji među pružateljima energije, kao i transparentnost tržišta; naglašava da energetska unija EU-a podrazumijeva stvaranje paneuropskog energetskog tržišta u kojem su istočnoeuropski partneri važni dionici; poziva Komisiju i nadležna tijela istočnoeuropskih partnera da kontinuirano revidiraju tržišna pravila i predlažu prilagodbe kako bi se stvorilo povoljnije okruženje za ulaganja u obnovljive izvore energije kao odgovor na tržišne neuspjehe i projekte energetske učinkovitosti; naglašava važnost stvaranja poticaja za obnovljive izvore energije, čime bi se osigurali jednaki uvjeti tržišnog natjecanja za obnovljive izvore energije i fosilna goriva te, dugoročno, ukidanja subvencija za uspostavljene izvore proizvodnje energije koji narušavaju energetska tržišta;

7.

naglašava potrebu jamčenja privlačne poslovne klime i odgovarajućeg regulatornog okvira kako bi se privatni sektor potaknuo na ulaganje u obnovljive izvore energije, njihove infrastrukture za prijenos energije i prekogranično trgovanje obnovljivim izvorima energije;

8.

poziva nadležna tijela partnera povezanih s EU-om da ubrzaju usklađivanje svojih zakonodavstava sa zakonodavstvom EU-a koje se odnosi na klimatske promjene i energiju, kako je navedeno u sporazumima o pridruživanju; u tom smislu naglašava važnost suradnje s Energetskom zajednicom, Komisijom i državama članicama EU-a s ciljem stvaranja pravnih, institucionalnih, financijskih, ekonomskih i tehnoloških preduvjeta za omogućavanje postupnog prijelaza na niskougljični razvoj; pozdravlja nedavno proširenje Energetske zajednice pridruživanjem Gruzije, istodobno naglašavajući nužnost potpunog pridržavanja odredbi o članstvu; pozdravlja zahtjev Bjelarusa za status promatrača unutar te organizacije;

9.

poziva Komisiju da poveća svoju potporu i pomoć za povećanje kapaciteta za istočnoeuropske partnere koji sudjeluju u provedbi mjera koje utječu na smanjenje emisija stakleničkih plinova;

10.

poziva Komisiju i nadležna tijela država članica EU-a da pomognu onim istočnoeuropskim partnerima koji su zainteresirani za članstvo u EU-u da razviju nacionalne planove za energiju i klimatske promjene za razdoblje od 2021. do 2030., uz utvrđivanje izvora njihovog financiranja i olakšavanje njihove provedbe;

11.

naglašava ključnu ulogu plina u prijelazu na niskougljične energetske sustave u Europi i njegovu komplementarnost s obnovljivom energijom; u tom smislu smatra da je diversifikacija izvora energije i opskrbnih putova, uključujući omogućavanje plinovoda obrnutih tokova, ključna za energetsku sigurnost država članica EU-a i istočnoeuropskih partnera i njihovu sposobnost da izvrše svoje obveze u pogledu politika o klimatskim promjenama; naglašava ulogu decentralizirane domaće opskrbe energijom; pozdravlja otvaranje ili razvoj međupovezanosti plinovoda i obrnutih tokova u južnom plinskom koridoru i novih objekata koji omogućuju izvoz/uvoz ukapljenog prirodnog plina, uključujući izdvajanje prirodnog plina iz konvencionalnih i nekonvencionalnih izvora; napominje da novi putovi ne bi trebali dovoditi do povećane ovisnosti o dominantnim dobavljačima plina niti potkopavati regionalnu energetsku sigurnost i strategiju EU-a za energetsku uniju; naglašava da svi novi dijelovi infrastrukture plinovoda na moru i na kopnu moraju poštovati pravila o zaštiti okoliša i ključna načela sadržana u relevantnom zakonodavstvu EU-a; naglašava da će izgradnja podvodnog plinovoda North Stream 2 negativno utjecati na regionalno tržište plina, a posebice će imati štetan učinak na ukrajinski sustav prijenosa plina; poziva EU i istočnoeuropske partnere da dodatno istraže tranzitni potencijal regije i da se suzdrže od sudjelovanja u projektima koji bi bili u suprotnosti s obvezama iz Ugovora o Energetskoj zajednici i sporazuma o pridruživanju između EU-a i Gruzije, Moldove i Ukrajine;

12.

smatra da je svaka država suverena u svom odabiru mješavine energetskih izvora; međutim, ponavlja svoj poziv bjelaruskim vlastima da zaustave izgradnju nuklearne elektrane Astravec i daljnji razvoj kamenoloma Hacislav sve dok se ne provede istinski neovisna procjena utjecaja na okoliš o njihovom razvoju i poslovanju na otvoren i transparentan način, u skladu s najvišim međunarodnim standardima u području nuklearne sigurnosti i zaštite okoliša; također poziva na uključivanje svih dionika u postupak procjene kako bi se zajamčilo da se ne poduzimaju kompromisi nauštrb zaštite okoliša i nuklearne sigurnosti; poziva države članice EU-a i njihove istočnoeuropske partnere da nastave s pridržavanjem sigurnosnih mjera u pogledu svojih nuklearnih elektrana i njihove opreme u skladu s međunarodnim standardima, posebno u skladu s izvješćima Međunarodne agencije za atomsku energiju, i da unaprijede odgovarajuće sigurnosne sustave za kapacitete nuklearnih elektrana;

13.

pozdravlja zajedničku obvezu EU-a i istočnoeuropskih partnera za pojačanje suradnje u pogledu ekoloških izazova i klimatskih promjena te u pogledu promicanja održivog i uključivog gospodarskog razvoja, kako je iznova potvrđeno izjavom s prvog sastanka ministara Istočnog partnerstva održanog 18. listopada 2016., koji je bio posvećen tim pitanjima;

14.

podržava prioritete za istočno partnerstvo na području energije do 2020., kako je utvrđeno u drugoj fazi višegodišnjeg programa Europskog instrumenta za susjedstvo; smatra da su ti prioriteti u skladu s ciljevima Pariškog sporazuma;

15.

naglašava važnost istraživanja i inovacija u okviru klimatske i energetske politike; poziva EU i istočnoeuropske partnere da razvijaju suradnju u pogledu resursno učinkovitih i niskougljičnih tehnologija, njihovog prijenosa i inovacija, kako bi se povećao kapacitet njihovih gospodarstava za prilagodbu;

16.

naglašava važnost koju za istočnoeuropske partnere imaju jačanje uloge energetske diplomacije u promicanju politika i programa, napredne tehnologije čiste energije, razmjena stečenih znanja i najboljih praksi te iskorištavanje financijskog paketa za ulaganja izvan EU-a;

17.

pozdravlja napore istočnoeuropskih partnera koji su usmjereni na diversifikaciju njihovih energetskih izvora, primjerice moldovsku uspješnu provedbu projekta „Energija i biomasa” koji je financirao EU, koji je pridonio povećanju proizvodnje obnovljivih izvora energije i diversifikaciji opskrbe energijom u toj zemlji; pozdravlja napore koje Gruzija i Ukrajina ulažu u povećanje mjera energetske učinkovitosti u stambenim sektorima, kao i napore Armenije u pogledu razvoja alternativnih izvora energije; pohvaljuje Azerbajdžan u njegovim nastojanjima da usvoji nove zakonodavne akte i zamijeni stare tehnologije i objekte modernim varijantama kako bi se postigli ciljevi Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama iz 2015. i drugi međunarodni standardi; naglašava da bi područja zahvaćena sukobima u istočnoeuropskim partnerskim zemljama trebala biti na primjeren način obuhvaćena međunarodnim vladinim i nevladinim projektima u području zaštite okoliša, unatoč političkoj situaciji, kako bi se zajamčila krajnja zaštita potreba stanovništva povezanih s okolišem; naglašava da bi specifična politika u okviru istočnog partnerstva trebala biti uključiva u tom smislu;

18.

pozdravlja nedavno proširenje Istočnoeuropskog partnerstva za energetsku učinkovitost i okoliš (E5P) na sve istočnoeuropske partnere, što ima za cilj ubrzanje provedbe važnih projekata energetske učinkovitosti i zaštite okoliša;

19.

snažno podupire obvezu za razdoblje od 2016. do 2020. u okviru Sporazuma gradonačelnika – Istok (CoMO East), kojim se okuplja tisuće lokalnih i regionalnih nadležnih tijela koja surađuju u cilju provedbe klimatskih i energetskih ciljeva EU-a; potiče općine u istočnoeuropskim partnerima da provode svoje planove za održivu energiju i klimatsku politiku uz financijsku potporu Sporazuma gradonačelnika – Istok, istodobno tražeći metode za povećanje ulaganja kao što su združivanje projekata i drugi oblici tehničke pomoći;

20.

pozdravlja širenje inicijative EU4Energy, koja ima za cilj poboljšanje zakonodavnog i regulatornog okruženja, poboljšanje ulagačke klime i doprinos suradnji kroz ključne infrastrukturne projekte, na sve istočnoeuropske partnere; podupire politički projekt Clima East koji financira EU i kojim se pruža potpora istočnoeuropskim partnerima u pogledu politika o klimatskim promjenama, kao i blisku suradnju ministarstava zaštite okoliša, ekologije i zaštite prirode šest partnerskih zemalja s Komisijom u cilju provedbu Pariškog sporazuma;

21.

pozdravlja suradnju između EU-a i istočnoeuropskih partnera u jamčenju isporuka plina, posebice kapaciteta obrnutih tokova prirodnog plina prema Ukrajini iz Mađarske, Poljske i Slovačke, te prema Moldovi iz Rumunjske;

22.

poziva države članice EU-a i istočnoeuropske partnere da poboljšaju provedbu ranije postignutih sporazuma o povećanju kapaciteta obrnutih tokova prirodnog plina iz Bugarske i Grčke kroz Rumunjsku u Ukrajinu;

23.

podržava usklađivanje financijskih instrumenata s politikama i planovima koje promiču EU, istočnoeuropski partneri te međunarodne i regionalne organizacije, uključujući financijske institucije, banke i donatore iz pojedinih zemalja u svrhu promicanja niskougljičnog razvoja;

24.

nalaže svojim supredsjednicima da ovu rezoluciju proslijede predsjedniku Europskog parlamenta, Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, povjereniku za europsku susjedsku politiku i pregovore o proširenju, Europskoj službi za vanjsko djelovanje, vladama i parlamentima država članica EU-a te istočnoeuropskim partnerskim zemljama.

15.3.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 99/12

—

uzimajući u obzir osnivački akt Parlamentarne skupštine Euronesta od 3. svibnja 2011.,

—

uzimajući u obzir zajedničku izjavu sa sastanka na vrhu Istočnog partnerstva održanog u Rigi 21. i 22. svibnja 2015.,

—

uzimajući u obzir članak 11. Povelje Europske unije o temeljnim pravima i članak 10. Europske konvencije o ljudskim pravima, kao i relevantnu sudsku praksu Europskog suda za ljudska prava,

—

uzimajući u obzir sporazume o udruživanju između EU-a, s jedne strane, te Gruzije, Moldove i Ukrajine, s druge strane, prije svega odredbe o suradnji u području medija koje obuhvaćaju audiovizualnu politiku i obuku novinara i drugih medijskih radnika,

—

uzimajući u obzir Rezoluciju Europskog parlamenta od 23. studenog 2016. o strateškoj komunikaciji Europske unije za borbu protiv propagande koju protiv nje provode treće strane (1),

—

uzimajući u obzir redovna izvješća o razvoju situacije u pogledu slobode medija u regiji OESS-a koja predstavnik OESS-a za slobodu medija predstavlja Stalnom vijeću OESS-a,

—

uzimajući u obzir zajednički radni dokument Komisije i Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD) od 15. prosinca 2016. naslovljen „Istočno partnerstvo – usredotočenost na ključne prioritete i rezultate”,

—

uzimajući u obzir zajednički radni dokument Komisije i ESVD-a od 9. lipnja 2017. naslovljen „Istočno partnerstvo – 20 ciljeva za 2020.: usmjeravanje na ključne prioritete i konkretne rezultate”,

—

uzimajući u obzir parafirani Sporazum o sveobuhvatnom i pojačanom partnerstvu između EU-a i Armenije koji će biti potpisan u studenom 2017. u Bruxellesu,

—

uzimajući u obzir izvješća poznatih međunarodnih novinarskih organizacija,

A.

budući da se Istočno partnerstvo zasniva na poštovanju načela međunarodnog prava i temeljnih vrijednosti, uključujući demokraciju, vladavinu prava te poštovanje ljudskih prava i temeljnih sloboda;

B.

budući da su na sastanku na vrhu Istočnog partnerstva održanom u Rigi 2015. svi sudionici istaknuli važnost uloge medija u demokratskom društvu i potvrdili svoju kontinuiranu potporu za slobodu medija u skladu s člankom 16. Zajedničke izjave;

C.

budući da Vijeće Europe na temelju Europske konvencije o ljudskim pravima štiti slobodu tiska; budući da su pitanja slobode medija središnji dio niza demokratskih i pravnih reformi u zemljama Istočnog partnerstva i da su ona stoga vrlo važna u političkom dijalogu između EU-a i njegovih partnera;

D.

budući da se države članice EU-a i partnerske zemlje na različitim razinama suočavaju s izazovima i problemima u području slobode medija te ekonomije tiskanih i digitalnih medija; budući da zajedničke brige obuhvaćaju manjkavo zakonodavstvo, neprikladno korištenje protuterorističkog zakonodavstva, koncentraciju vlasništva nad medijima, držanje ekonomski vodećih pozicija na medijskim tržištima, nespremnost političkih elita da prihvate kritiku, nedemokratsku i politički motiviranu kontrolu i uređenje informacijskog prostora, ograničavanje pluralizma te ograničavanje i sputavanje slobode izražavanja u internetskim medijima;

E.

budući da u okviru Europskog instrumenta za susjedstvo za razdoblje 2014. – 2020. EU namjerava poboljšati medijsku suradnju s istočnoeuropskim partnerima te da izdvaja sredstva za tu svrhu; budući da je EU financirao niz projekata kako bi se ostvario taj cilj, prije svega one projekte koji su usmjereni na poboljšanje zakona o medijima, nadzor stanja u pogledu slobode izražavanja i pristupa informacijama te pomoć u poboljšanju stručnosti medijskih radnika; budući da je funkcionalno medijsko okružje utemeljeno na načelima pluralizma i neovisnosti jedan od preduvjeta za demokratsko, stabilno, prosperitetno i otporno društvo;

F.

budući da u skladu s člankom 10.2. Europske konvencije o ljudskim pravima ostvarivanje slobode izražavanja podrazumijeva i dužnosti i odgovornosti te može biti podložno formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanim zakonom; budući da je takav pravni okvir u demokratskom društvu potreban za sprečavanje zločina i nereda, zaštitu zdravlja i morala, zaštitu prava i reputacije drugih, sprečavanje razotkrivanja u povjerenju dobivenih informacija, održavanje autoriteta i nepristranosti pravosuđa te zaštitu interesa nacionalne sigurnosti, temeljnih prava, teritorijalnog integriteta i javne sigurnosti; budući da se takva ograničenja ipak moraju primjenjivati samo kad je to neizbježno i da poduzete mjere moraju biti proporcionalne; budući da se nijedna mjera poduzeta kako bi se neka vlada ili institucija zaštitila od kritike ne bi trebala smatrati legitimnom;

G.

budući da napadi i nasilje usmjereni na novinare, medijske radnike i blogere, uključujući ubojstva, otmice, napade, proizvoljna uhićenja, zastrašivanje, maltretiranje i zapljenu opreme, kao i nekažnjavanje takvih zločina predstavljaju ozbiljnu prijetnju za slobodu medija; budući da je fizička sigurnost novinara u zemljama Istočnog partnerstva posljednjih godina postala problematičnija, prije svega u regijama pogođenim sukobima;

H.

budući da nasilje u svrhu ušutkavanja suprotnih i nepovoljnih mišljenja, uključujući strašne zločine kao što su naručena ubojstva i otmice novinara, koji su potresli medijsku zajednicu, ugrožava osnovne europske slobode i uvelike šteti slobodi medija sprečavanjem slobode izražavanja, prije svega zbog autocenzure; budući da su, primjerice, teroristički napad na satiričke novine Charlie Hebdo u Parizu 2015. i ubojstvo televizijskog novinara Pavela Šeremeta u Kijevu 2016. potresli medijsku zajednicu i uzrokovali val ogorčenja u cijelom svijetu;

I.

budući da su suradnja s međunarodnim novinarskim organizacijama, donacije različitih zaklada te preporuke i obveze povezane s obvezama zemalja Istočnog partnerstva koje proizlaze iz njihova članstva u Organizaciji za europsku sigurnost i suradnju i u Vijeću Europe imale pozitivnu ulogu u napretku slobode medija i u razvoju modernih masovnih medija u partnerskim zemljama; budući da inicijative za unapređenje stručnosti novinara, jamčenje primjerenog obrazovanja za medijske radnike i poboljšanje instrumenata samoregulacije medija kako bi se postigla njihova primjerena operativnost također mogu pridonijeti naporima za stvaranje demokratičnijih društava utemeljenih na većem građanskom sudjelovanju i poštovanju vladavine prava;

J.

budući da je promicanje istražnog novinarstva koristan način poboljšanja dobrog upravljanja i borbe protiv korupcije; budući da, s druge strane, rasprostranjena korupcija i trajne manjkavosti u vladavini prava negativno utječu na medijsko okružje te potkopavaju vjerodostojnost medijskih aktera i sprečavaju ih u pružanju činjeničnih informacija i objektivnih analiza;

K.

budući da razvoj digitalnog gospodarstva sa sobom nosi neiskorišten potencijal društvenog i gospodarskog razvoja, kao i stvaranje rasta i radnih mjesta u medijskom sektoru u EU-u i partnerskim zemljama; budući da se EU i zemlje Istočnog partnerstva trebaju zajedno uhvatiti u koštac s izazovima koji se pojavljuju prilikom nastojanja da se usklade digitalna tržišta;

L.

budući da se nacionalna tijela suočavaju s poteškoćama u pogledu kontrole široko rasprostranjenih nezakonitih sadržaja na internetu, kao što su teroristička propaganda, sadržaji koji izražavaju rasističke i ksenofopske stanove, govor mržnje, seksualno eksplicitni sadržaji te poticanje na nasilje, diskriminaciju ili neprijateljstvo; budući da su zakoni o uvredi i kleveti već primjenjivi na ovaj sektor; budući da se intenzivno raspravlja o potrebi da se nastavi s regulacijom društvenih medija;

M.

budući da su ruske medijske kuće u vlasništvu države započele sustavnu kampanju dezinformiranja i propagande diljem Europe s ciljem podrivanja europskih vrijednosti, manipuliranja javnim mišljenjem i uplitanja u unutarnje politike država članica EU-a i partnerskih zemalja; budući da je EU zato usvojio akcijski plan o strateškoj komunikaciji te u okviru te inicijative uspostavio radnu skupinu EU-a za stratešku komunikaciju;

N.

budući da primjereno medijsko obrazovanje te obuka iz digitalnih vještina građanima omogućavaju da kritički analiziraju medije i da prepoznaju propagandu i lažne novosti;

O.

budući da su u dokumentu „20 ciljeva za 2020.” utvrđeni konkretni i opipljivi rezultati za građane na temelju postojećih obveza kako EU-a tako i zemalja Istočnog partnerstva, među ostalim i u području strateške komunikacije i pružanja potpore neovisnim medijima;

1.

ponovno potvrđuje da je primarna dužnost država zajamčiti slobodu mišljenja i izražavanja te da su sloboda medija i sloboda izražavanja temeljna prava, koja u demokratskom društvu treba promicati i štititi; poziva institucije EU-a i vlade partnerskih zemalja da nastave s političkim dijalogom o pitanjima demokracije i ljudskih prava, pri čemu prednost treba dati onim pitanjima koja se odnose na slobodu, integritet i pluralizam medija te na pravo pristupa informacijama; u tom pogledu pozdravlja napore partnerskih zemalja da zaštite slobodu izražavanja i zajamče slobodu medija;

2.

izražava potporu dinamičnom medijskom okružju koje omogućuje dijeljenje svih vrsta informacija i mišljenja na temelju uravnotežene kombinacije javnih i privatnih medijskih kuća, uključujući i usluge digitalnog prijenosa, društvene mreže i internetske alate za širenje informacija;

3.

osuđuje činove nasilja i zastrašivanja usmjerene na novinare kao ozbiljnu prijetnju za slobodu medija; poziva države članice i partnerske zemlje da zajamče sigurnost i neovisnost novinara te da se pobrinu za to da se pravni instrumenti, uključujući i istrage i kazneni progon, ne zloupotrebljavaju za sprečavanje slobodnog rada novinara ili za njihovo zastrašivanje ili utjecanje na njih; sa žaljenjem napominje da su istrage i kazneni progon povezani s napadima na novinare često spori i neprikladni, ako ne i bez ikakvih rezultata; ističe da izvršna i sudska vlast dijele odgovornost za poštovanje slobode i integriteta medija te za izbjegavanje nekažnjavanja zločinačkih napada i kaznenih djela usmjerenih na novinare;

4.

poziva na poboljšanu suradnju u području ljudskih prava, slobode izražavanja i sigurnosti novinara te na uspostavu posebnih programa za obučavanje sigurnosnih snaga u tim područjima; smatra da bi termin „novinar” trebalo shvaćati u širem smislu kako bi obuhvatio i blogere; potiče EU da pruža veću potporu organizacijama novinara i medijskih djelatnika u državama članicama i partnerskim zemljama;

5.

skreće pozornost na prijetnju koju predstavlja koncentracija privatnih medijskih poduzeća u rukama samo nekoliko vlasnika; napominje da horizontalna koncentracija otežava medijski pluralizam, dok vertikalna koncentracija onemogućava ulazak novih konkurenata na medijska tržišta; smatra da bi nacionalna tijela nadležna za regulaciju medijskog tržišta trebala pažljivo pratiti procese koncentracije i, kad je to potrebno, donositi mjere ili sankcije u svrhu sprečavanja radnji koje dovode do dominacije ili ograničavaju pluralizam;

6.

poziva EU i njegove partnerske zemlje da zajamče pristup nacionalnih manjina informacijama na njihovim materinjim jezicima;

7.

zabrinut je zbog rizika od ograničavanja javnih i privatnih medija, uključujući i radiotelevizijske kuće, te utjecanja na njih, u svrhu promicanja političkih interesa vlade; poziva vlade da se suzdrže od uplitanja u uredničku politiku javnih medija i nastojanja da utječu na nju te da se pobrinu za transparentnost vlasništva nad privatnim medijima; u tu svrhu preporučuje da se na nacionalnoj razini stvore i vode registri podataka dostupni javnosti o izravnim i prekograničnim vlasnicima i dioničarima medijskih kuća;

8.

podupire zaštitu i povjerljivost izvora kao pravo dodijeljeno novinarima i prepoznato u sudskoj praksi Europskog suda za ljudska prava; smatra da su pokušaji zastrašivanja novinara kako bi otkrili svoje izvore, među ostalim i pravosudnim sredstvima, u suprotnosti s istraživačkom ulogom medija kad je riječ o pitanjima od javnog interesa, kao što su zločini, korupcija i malverzacije;

9.

poziva niz država članica i partnerskih zemalja da reformiraju svoje zakone o medijima u svjetlu međunarodnog prava kako bi zajamčile da se ne krše temeljne slobode; potiče vlade o kojima je riječ da razmotre uvođenje promjena u zakonodavstvo u području medija na temelju razumnih ciljeva i ishoda savjetovanja s Venecijanskom komisijom Vijeća Europe;

10.

smatra da svaki novi zakon u području borbe protiv terorizma koji se predlaže kao odgovor na nedavni val terorističkih napada u Europi treba formulirati na način kojim će se potreba za jačanjem nacionalne sigurnosti dovesti u ravnotežu s potrebom da se ne ograničava sloboda izražavanja i ne uvodi cenzura medija; osuđuje zlouporabu sudske vlasti u svrhu ograničavanja slobode medija; smatra da bi se svako ograničenje slobode izražavanja u ime pristojnosti ili zaštite privatnosti trebalo primjenjivati jednako na sve vrste medija te da, s obzirom na to, informacije dostupne na internetu ne bi trebale biti podložne diskriminatornim pravnim ograničenjima; osuđuje svako politički motivirano korištenje slika ozlijeđenih ili ubijenih osoba od strane medija;

11.

poziva Komisiju da u potpunosti iskoristi sve postojeće mehanizme u sklopu Europskog instrumenta za susjedstvo, a naročito Opservatorij za slobodu medija (Media Freedom Watch) u okviru Istočnog partnerstva, kako bi se poduprla sloboda medija u partnerskim zemljama;

12.

prima na znanje razne inicijative EU-a, uključujući i alat za praćenje medijskog pluralizma, usmjerene na utvrđivanje potencijalnih opasnosti za medijski pluralizam u državama članicama; potiče nacionalna tijela partnerskih zemalja, prije svega onih koje su povezane s EU-om, da se pridruže takvim inicijativama;

13.

smatra da bi se zakoni o medijima trebali prvenstveno usredotočiti na jamstva i uvjete kojima se može osigurati medijska aktivnost u skladu s temeljnim slobodama i bez ograničenja neovisnosti medija; smatra da bi regulacija medijskih tržišta osiguravanjem ekonomske održivosti medija trebala služiti i interesima građana, prije svega u pogledu prava na slobodu izražavanja i prava na pristup informacijama; nadalje, smatra da se neovisnost medijskog emitiranja najbolje može ostvariti ako je regulira neovisno tijelo;

14.

ističe da bi javni mediji trebali ostati nepristrani i da ne bi trebali biti pod političkom kontrolom vlada niti služiti kao kanali za njihovu propagandu;

15.

pozdravlja projekte suradnje pokrenute u okviru Istočnog partnerstva, čiji je cilj ojačati neovisne medije, standarde profesionalnog izvješćivanja i novinarsku etiku, koji uključuju prije svega novinarsku obuku i aktivnosti umrežavanja; ističe da partnerske zemlje trebaju bolje iskoristiti programe EU-a relevantne za medijski sektor; poziva na veću suradnju i povezivanje u medijskom sektoru te na proširivanje te suradnje kako bi obuhvatila i pitanja važna za razvoj profitabilnih digitalnih medijskih platformi;

16.

preporučuje da i zastupnici u Europskom parlamentu i zastupnici u nacionalnim parlamentima država članica i partnerskih zemalja unaprijede razmjene stručnosti i iskustava radi izrade, izmjena i usvajanja zakonodavstva o medijskim pitanjima; pozdravlja vrijednu pomoć koju je Vijeće Europe pružilo zakonodavcima partnerskih zemalja kad je riječ o reformi zakonodavstva u području medija;

17.

izražava zabrinutost zbog korištenja društvenih medija za širenje govora mržnje i poticanje na nasilje te potiče države članice i zemlje Istočnog partnerstva da prilagode i ažuriraju svoje zakonodavstvo kako bi zajamčile da digitalni razvoj koji je u tijeku ostane u okvirima zakona; smatra da je suradnja s internetskim platformama i vodećim medijskim poduzećima od ključne važnosti;

18.

potiče nadležna nacionalna tijela u EU-u i partnerskim zemljama da organiziraju javne dijaloge o novim zakonima koji izravno utječu na slobodu izražavanja i slobodu medija te da u postupak izrade nacrta uključe civilno društvo, kao i da se u okviru tog postupka savjetuju s profesionalnim medijskim organizacijama;

19.

podupire načelo zakonodavnih reformi usmjerenih na uspostavu ili jačanje poštene i nepristrane konkurencije na medijskim tržištima i načelo odbacivanja koncentracije i državnog vlasništva ili dominacije nad medijskim sektorima, među ostalim i u obliku kapaciteta za objavljivanje i distribucijskih mreža; preporučuje da se izradi zakonodavstvo kojim će se zajamčiti transparentne strukture vlasništva nad medijima i instrumenata financiranja medija; preporučuje da se zakonima o sektoru audiovizualnih medija ograniče prilike za pojavu monopola zbog vlasništva iste fizičke ili pravne osobe nad više licenci za bežično emitiranje;

20.

poziva Komisiju i vlade zemalja Istočnog partnerstva na suradnju u području osmišljavanja novih mjera za promicanje transnacionalne suradnje i saveza između tiskanih i digitalnih medija u EU-u i susjednim zemljama kako bi se poduprla produkcija kvalitetnih informativnih sadržaja i promicala jezična raznolikost;

21.

podupire izmjene zakona o uvredi u partnerskim zemljama kojima bi se ukinulo kazneno djelo uvrede i uspostavile razumne granice za naknade za moralnu štetu;

22.

pozdravlja znatne napore koje su EU i partnerske zemlje uložili kako bi zajamčili očuvanje i razvoj odgovornog i kvalitetnog novinarstva, poduprli sustave samoregulacije medija, promicali etičke standarde novinarstva i stvorili mogućnosti profesionalnog obrazovanja za novinare;

23.

međutim, napominje da je povjerenje javnosti u medije i dalje na niskoj razini te ističe važnost medijske pismenosti, transparentnosti u pogledu ekonomske povezanosti medija i političkih i ekonomskih krugova, razvoja profesionalne etike novinara i kvalitete medijskih sadržaja jer su to odlučujući čimbenici za razinu povjerenja građana; preporučuje da se nastave poduzimati napori kako bi se razvili programi obuke i mentorstva za mlade novinare te da se osigura veća vidljivost nagrada za mlade medijske djelatnike koje se dodjeljuju u okviru Istočnog partnerstva;

24.

potiče profesionalna udruženja novinara da informiraju javnost o slučajevima u kojima su novinari ili medijske kuće djelovali na način koji očito nije u skladu s njihovom moralnom odgovornošću;

25.

osuđuje politike koje se temelje na propagandi i dezinformacijama, kao i one koje se temelje na sukobljavanju, jer one mogu potaknuti nasilje i mržnju te pogodovati netoleranciji i diskriminaciji;

26.

osuđuje politiku ruske vlade kojom se pokušava utjecati na javno mišljenje diljem europskog kontinenta, diskreditirati EU i izazvati razdor među državama članicama i zemljama Istočnog partnerstva uz pomoć ruskih medijskih kuća u vlasništvu države koje prenose lažne novosti i iskrivljene činjenice;

27.

poziva nadležna tijela institucija EU-a, država članica i partnerskih zemalja da poduzmu sve potrebne mjere kako bi ublažile navedene rizike i zaštitile svoje medije od kibernapada i hakiranja; ističe potrebu za pomnim nadziranjem izloženosti medija u EU-u i partnerskim zemljama vanjskim pritiscima; međutim, iznimno je zabrinut zbog određenih ekstremnih mjera, kao što su zatvaranje ili blokiranje pojedinih televizijskih kanala i internetskih stranica ili neutemeljeno uskraćivanje pristupa novinarima;

28.

pozdravlja akcijski plan EU-a o strateškoj komunikaciji, kao i činjenicu da su Komisija i ESVD izdvojili bolju, jasniju i prilagođenu stratešku komunikaciju kao jedan od 20 ključnih prioriteta u okviru Istočnog partnerstva, koje treba predstaviti na nadolazećem sastanku na vrhu u studenom 2017.;

29.

ističe da s tim naporima treba nastaviti uz potpuno poštovanje ljudskih prava i slobode izražavanja; stoga preporučuje usmjeravanje na poboljšanje otpornosti medija na propagandu i vanjske pritiske te na razvoj instrumenata za prepoznavanje manipulativnog komunikacijskog sadržaja; smatra da je najbolji način borbe protiv propagande promicanje visokokvalitetnih informacija utemeljenih na činjenicama;

30.

podupire inicijative za stvaranje transnacionalnih mreža osoba zaduženih za provjeru činjenica, istraživačkih novinara i istraživača, koje bi financirao EU i koje bi pratile neprijateljske pokušaje utjecanja na javno mišljenje te tvorcima politika pružale činjenične temelje za reakciju na neprijateljske dezinformacije;

31.

podupire nevladine nadzorne organizacije u EU-u i partnerskim zemljama koje promiču kritičko razmišljanje te digitalnu i medijsku pismenost i koje suzbijaju širenje teorija zavjere i dezinformacija;

32.

poziva EU-a da pruža snažnu, jasnu i prilagođenu stratešku komunikaciju usmjerenu na jačanje razumijevanja i vjerodostojnosti EU-a među građanima Istočnog partnerstva te Istočnog partnerstva među građanima EU-a;

33.

snažno osuđuje otimanje, zlostavljanje i ubijanje novinara u zonama pogođenim sukobima te na nezakonito okupiranim područjima Ukrajine (Krim i određeni dijelovi regija Donjecke i Luganske oblasti); ističe da je potrebno okončati nekažnjavanje za kaznena djela počinjena protiv novinara te odgovorne osobe privesti pravdi;

34.

poziva partnerske zemlje da uvedu programe za potporu pluralizmu i neovisnosti medija kako bi se građanima zajamčio pristup informacijama i kako bi se povećala potpora javnosti EU-u;

35.

napominje da se sve zemlje Istočnog partnerstva suočavaju s vlastitim izazovima i da bi posebna procjena za svaku zemlju omogućila veću učinkovitost izvješća;

36.

nalaže svojim supredsjednicima da ovu rezoluciju proslijede predsjedniku Europskog parlamenta, Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, povjereniku za europsku susjedsku politiku i pregovore o proširenju, Europskoj službi za vanjsko djelovanje, vladama i parlamentima država članica EU-a te istočnoeuropskim partnerskim zemljama.

15.3.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 99/18

—

uzimajući u obzir razvoj europske politike susjedstva od 2004., a posebno izvješća Komisije o napretku u njezinoj provedbi,

—

uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 18. studenog 2015. naslovljenu „Preispitivanje europske politike susjedstva” i zaključke Vijeća o preispitivanju europske politike susjedstva od 14. prosinca 2015.,

—

uzimajući u obzir zajedničku izjavu sa sastanka na vrhu Istočnog partnerstva, usvojenu u Rigi 22. svibnja 2015.,

—

uzimajući u obzir zajednički radni dokument službi Komisije i visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 15. prosinca 2016. naslovljenu „Istočno partnerstvo – usredotočenost na ključne prioritete i rezultate”,

—

uzimajući u obzir analitički izvještaj o politikama za mlade u zemljama Istočnog partnerstva koji je Komisija objavila u prosincu 2015.,

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 4. listopada 2016. naslovljenu „Tri godine provedbe Jamstva za mlade i Inicijative za zapošljavanje mladih” (COM(2016) 646),

—

uzimajući u obzir Rezoluciju Europskog parlamenta od 19. siječnja 2016. o politici usmjerenoj na razvoj vještina u borbi protiv nezaposlenosti mladih (1),

—

uzimajući u obzir studiju o učinku programa Erasmus koju je Komisija objavila u rujnu 2014.,

—

uzimajući u obzir novi paket pomoći od 79,8 milijuna EUR za poticanje socioekonomskog razvoja i malih i srednjih poduzeća te zapošljivosti mladih i povezivosti u zemljama Istočnog partnerstva, koji je Komisija najavila 19. rujna 2016.,

—

uzimajući u obzir ishode drugog Foruma mladih Istočnog partnerstva, održanog 10. i 11. veljače 2015. u Rigi, na kojem je fokus bio na zapošljavanju mladih i međusektorskoj suradnji u području mladih,

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 28. svibnja 2013. o suzbijanju siromaštva i socijalne isključenosti u zemljama Istočnog partnerstva (2);

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 15. rujna 2015. naslovljenu „Nacrt Zajedničkog izvješća Vijeća i Komisije iz 2015. o provedbi obnovljenog okvira za europsku suradnju u području mladih (2010. – 2018.)” (COM(2015) 429),

—

uzimajući u obzir priopćenje ministara iz Erevana doneseno na Ministarskoj konferenciji Europskog prostora visokog obrazovanja (EHEA) održanoj u Erevanu 14. i 15. svibnja 2015.,

—

uzimajući u obzir Konvenciju Unesco-a iz 1960. o borbi protiv diskriminacije u obrazovanju,

—

uzimajući u obzir ciljeve održivog razvoja UN-a, a posebno cilj br. 8 kojim se vlade i drugi akteri pozivaju na to da promiču „uključiv i održiv gospodarski rast, punu zaposlenost i dostojanstven rad za sve”,

—

uzimajući u obzir Deklaraciju MOR-a o socijalnoj pravdi u cilju pravedne globalizacije,

A.

budući da je današnja generacija mladih najbrojnija u povijesti čovječanstva jer na planetu živi 1,8 milijardi mladih, od kojih otprilike 85 % živi u zemljama s gospodarstvom u usponu ili razvoju ili pak u zemljama u nestabilnoj situaciji;

B.

budući da se očekuje da će se od dodatnih milijardu mladih koji će u sljedećem desetljeću ući na tržište rada samo 40 % njih moći zaposliti na postojećim radnim mjestima i budući da će se stoga u okviru globalnog gospodarstva morati otvoriti 600 milijuna novih radnih mjesta u sljedećih deset godina, odnosno pet milijuna radnih mjesta mjesečno, samo kako bi se moglo ići ukorak s predviđenom stopom zaposlenosti mladih;

C.

budući da su mladi osobito jako pogođeni financijskom i gospodarskom krizom u proteklih deset godina; budući da je stopa nezaposlenosti mladih u svijetu u porastu i da je 2016. postigla najveću dosad zabilježenu vrijednost od više od 13 % (u porastu s 12,9 % 2015.) te se očekuje da će na toj razini ostati i u 2017. godini; budući da je kao posljedica toga 2016. godine broj nezaposlenih mladih osoba porastao za pola milijuna, odnosno dosegao je 71 milijun, a vjerojatno će ostati na toj razini i 2017.;

D.

budući da će se ciljevi održivog razvoja postići jedino ako se riješe problemi s kojima se u svim dijelovima svijeta susreću mladi koji traže zaposlenje;

E.

budući da je u kolovozu 2016. u EU-u bilo nezaposleno više od 4,2 milijuna mladih (tj. osoba između 15 i 24 godine) i da je u nekim državama članicama dugoročna nezaposlenost mladih i dalje previsoka;

F.

budući da je istraživanje Svjetske banke pokazalo da su, za razliku od drugih regija, učinci krize na nezaposlenost u Europi i središnjoj Aziji dugotrajniji i da se stope nezaposlenosti nisu vratile na razine iz razdoblja prije krize;

G.

budući da se stope nezaposlenosti mladih u zemljama Istočnog partnerstva znatno razlikuju i da su se 2015. kretale između 5 % i 33 % zbog razlika u nacionalnim tržištima rada;

H.

budući da je manjak ostvarivih mogućnosti zaposlenja za mlade često glavni čimbenik koji ih odvraća od aktivnog traženja zaposlenja; budući da su stope nezaposlenosti mladih i dalje konstantno visoke, a prijelaz iz obrazovanja na posao postaje sve teži, sve veći udio mladih (više od 6,6 milijuna osoba između 15 i 24 godine u 2015.) spada u kategoriju mladih koji nisu zaposleni, ne obrazuju se i ne osposobljavaju (tzv. skupina NEET), kojoj prijeti opasnost od propadanja vještina, podzaposlenosti i poteškoća;

I.

budući da su manjak relevantnih vještina za dostupna radna mjesta i neusklađenost obrazovanja i osposobljavanja važni čimbenici koji vode do nezaposlenosti mladih; budući da se, unatoč tome što su obrazovaniji i posjeduju više vještina u usporedbi s prijašnjim generacijama, današnji mladi i dalje susreću sa znatnim strukturnim preprekama pri pronalaženju kvalitetnog zaposlenja, kako je definirano standardima EU-a i nacionalnim standardima; budući da se kriza nezaposlenosti mladih u Europi ne može riješiti bez učinkovitog i održivog otvaranja radnih mjesta;

J.

budući da djelotvorni programi za profesionalno usmjeravanje pozitivno utječu na gospodarske i društvene ishode; budući da bi mladi koji traže posao i mladi s diplomom trebali više koristiti službe za profesionalno usmjeravanje i informiranje, koje bi pak trebale biti bolje pripremljene za ispunjavanje očekivanja mladih koji ulaze na tržište rada;

K.

budući da su mala i srednja poduzeća (MSP-ovi) među najvažnijim pružateljima zaposlenja za mlade, s obzirom na to da osiguravaju više od 80 % svih radnih mjesta i stoga pružaju važnu uslugu za tržište rada u cjelini, igrajući ključnu ulogu u prijelazu prema novom, održivom gospodarstvu;

L.

budući da sve politike povezane s vještinama, kompetencijama i obrazovanjem moraju u prvom redu biti utemeljene na pravima i da se njima mladima mora osigurati mogućnost izbora te jačati njihov položaj; budući da je stoga za uspjeh tih politika iznimno važno da mlade osobe budu ključni dionici zajedno s obrazovnim ustanovama i poduzećima ili pružateljima osposobljavanja;

M.

budući da su rana integracija, ulaganje u obrazovanje i osposobljavanje, naglasak na praktičnim vještinama i dvojni sustav strukovnog osposobljavanja kojim se kombinira radno iskustvo i učenje ključni instrumenti zbog kojih su neke države članice bile otpornije od drugih na porast nezaposlenosti mladih tijekom krize;

N.

budući da Europska zaklada za osposobljavanje ima ključnu ulogu u olakšavanju reformi sustava strukovnog obrazovanja, osposobljavanja i zapošljavanja u zemljama Istočnog partnerstva;

O.

budući da je potrebno posvetiti posebnu pozornost skupini NEET, s obzirom na to da pripadnici te skupine često alterniraju razdoblja privremenog zaposlenja, nezaposlenosti i/ili neaktivnosti, čak i tijekom razdoblja snažnog gospodarskog rasta; budući da se europska Inicijativa za zapošljavanje mladih, koja je uspostavljena odlukom Europskog vijeća 2013. i koja se djelomično financira s pomoću Europskog socijalnog fonda, pokazala uspješnim instrumentom EU-a za borbu protiv nezaposlenosti mladih, posebno među pripadnicima ciljane skupine NEET;

P.

budući da je stopa mladih koji pripadaju skupini NEET u Europi osobito visoka među mladim ženama i budući da je stoga potrebno posvetiti posebnu pozornost rodnoj perspektivi;

Q.

budući da, prema nalazima studije Komisije o učinku programa Erasmus iz 2014., mladi s diplomom koji su stekli vještine i iskustvo u inozemstvu u okviru programa Erasmus imaju mnogo bolje mogućnosti i bolje vještine u usporedbi s onima koji nisu boravili u inozemstvu; budući da je sličan uspjeh polučio i program Leonardo, namijenjen naučnicima;

R.

budući da program Erasmus za mlade poduzetnike (izveden iz programa Erasmus) mladim osobama koje su zainteresirane za poduzetništvo pruža priliku za učenje i stjecanje iskustva kroz rad s iskusnim poduzetnicima koji upravljaju malim poduzećima u drugim zemljama sudionicama;

S.

budući da bi se održivo otvaranje kvalitetnih radnih mjesta moglo postići s pomoću ulaganja u, primjerice, zelena radna mjesta, obnovljivu energiju, održivo stanovanje, energetsku učinkovitost, istraživanje i razvoj, informacijske i komunikacijske tehnologije te druge inovativne sektore koji imaju kapacitet za zapošljavanje velikog broja mladih;

T.

budući da kasniji ulazak na tržište rada i duga razdoblja nezaposlenosti negativno utječu na razvoj karijere, plaću, zdravlje i socijalnu mobilnost mladih;

U.

budući da su mladi dragocjeni za europsko gospodarstvo i da bi ih trebalo podupirati u njihovu nastojanju da steknu vještine tražene na tržištu rada, predviđajući tako potrebe sutrašnjice, uključujući programerske vještine i e-vještine, koje su neophodne za gospodarsku aktivnost u 21. stoljeću;

V.

budući da je visoka stopa nezaposlenosti i neaktivnosti, posebno među mladima, i dalje jedan od najtežih izazova s kojima se suočavaju istočnoeuropske zemlje, čime se ograničavaju njihovi izgledi za postizanje boljeg životnog standarda i ostvarivanje gospodarskog rasta;

W.

budući da su zbog visoke stope nezaposlenosti mladi tražitelji zaposlenja prisiljeni prihvatiti nepopularna neformalna ili loše plaćena radna mjesta ili ugovore na nepuno radno vrijeme;

X.

budući da mladi kojima prijeti mogućnost nezaposlenosti, siromaštva ili nesigurnih oblika zaposlenja često traže mogućnosti boljeg obrazovanja i zaposlenja u inozemstvu; budući da migracija mladih ometa socijalnu koheziju i gospodarski rast u zemljama Istočnog partnerstva i u državama članicama EU-a;

Y.

budući da postoje velike razlike među mladim muškarcima i ženama u pogledu većine pokazatelja tržišta rada, naročito tijekom prijelaza u odraslu dob; budući da takve razlike mogu predstavljati nejednakosti u mogućnostima i odražavati duboko ukorijenjenu socioekonomsku i kulturnu diskriminaciju kojom se žene često nerazmjerno dovode u nepovoljan položaj;

Z.

budući da se među mladima migrantskog podrijetla bilježe niže stope zaposlenosti, obrazovanja i osposobljavanja;

1.

naglašava da su održivi gospodarski i obrazovni sustavi te sustavi zapošljavanja mladih ključni prioriteti EU-a i istočnoeuropskih zemalja te da su partneri posvećeni poduzimanju konkretnih inicijativa za promicanje integracije i zapošljivosti na tržištu rada, osobito u području zapošljavanja mladih; ponavlja da su partnerski parlamenti u više navrata istaknuli zapošljavanje, obrazovanje i osposobljavanje kao neke od najvećih političkih prioriteta država članica i zemalja Istočnog partnerstva;

2.

u tom pogledu pozdravlja inicijative EU-a i zemalja partnerica iz istočne Europe za uspostavu strategija za mlade i donošenje zakonodavstva u području obrazovanja i osposobljavanja, zapošljavanja, poduzetništva, socijalne uključenosti te aktivnog sudjelovanja u civilnom društvu; poziva EU i istočne zemlje partnerice da poboljšaju provedbu postojećih strategija i zakonodavstva za mlade; potiče obje strane da utvrde ciljeve i mjerila u području kvalitete za uključive obrazovne sustave kojima se jamče ravnopravnost, nediskriminacija i građanske kompetencije;

3.

poziva EU i zemlje partnerice iz istočne Europe da razviju pristup za borbu protiv nezaposlenosti mladih koji će biti utemeljen na pravima i usredotočen na kvalitetno zapošljavanje i uključivanje mladih osoba kao dionika u donošenju politika;

4.

poziva EU i zemlje partnerice iz istočne Europe da se odlučno uključe u razmjenu iskustava u pogledu otvaranja radnih mjesta, uključivanja mladih u kreiranje njima namijenjenih politika, zaštite gospodarskih, socijalnih i ljudskih prava na radnome mjestu, kao i rješavanja problema nezaposlenosti mladih;

5.

poziva EU da pojača suradnju s međunarodnim financijskim institucijama i relevantnim međunarodnim organizacijama u pogledu razvoja privatnog sektora te u pogledu inicijativa kojima se promiču uključiv rast i zapošljavanje te poboljšavaju životni uvjeti građana, na što se pozivalo u dokumentu „Preispitivanje europske politike susjedstva” iz 2015.;

6.

ističe da bi smanjenje stopa ranog napuštanja školovanja omogućilo europskom gospodarstvu, kao i gospodarstvima zemalja partnerica iz istočne Europe, da na raspolaganju imaju tisuće dodatnih kvalificiranih zaposlenika godišnje;

7.

naglašava da je potrebno boriti se protiv pojave ranog napuštanja školovanja, koja može biti prvi korak na putu prema cjeloživotnom siromaštvu i koja dovodi do stigmatizacije od rane dobi i doprinosi nezaposlenosti;

8.

naglašava da bi trebalo prionuti na rješavanje problema dobne diskriminacije u pogledu osoba koje se prijavljuju za socijalne naknade, uključujući naknade za nezaposlenost;

9.

ističe da je nužno promicati politike za poboljšanje prijelaza iz neformalnog zaposlenja na kvalitetna radna mjesta, kao i da je potrebno razviti strategije za prijelaz iz obrazovanja i osposobljavanja na tržište rada;

10.

naglašava važnost pružanja podrške mladim roditeljima, a posebno mladim majkama, kako bi se zajamčilo da mogu zarađivati plaću dostatnu za život te nastaviti učiti i raditi sukladno svojim mogućnostima dok istodobno ispunjavaju svoje odgovornosti pružanja skrbi; naglašava da su rana potpora i ulaganje ključni kako bi se izbjegao cjeloživotni gubitak prihoda;

11.

smatra da su promicanje većeg broja jednakih mogućnosti za mlade, jačanje socijalne uključenosti, rodna ravnopravnost i solidarnost te borba protiv svih oblika diskriminacije, posebno one na temelju roda, rasnog ili etničkog podrijetla i invaliditeta, ključni za postizanje cilja smanjenja nezaposlenosti mladih;

12.

smatra da bi parlamenti zemalja Istočnog partnerstva i Europski parlament trebali biti uključeni u strateški pristup razvoju, provedbi, praćenju i evaluaciji relevantnih inicijativa usmjerenih na pružanje podrške zapošljavanju mladih na svim razinama te da bi Parlamentarna skupština Euronesta mogla dati važan doprinos tim nastojanjima;

13.

poziva države članice da pojačaju svoju razmjenu sa zemljama Istočnog partnerstva u pogledu pozitivnih iskustava u stvaranju mogućnosti zapošljavanja za mlade osobe;

14.

potiče istočne partnere da sudjeluju u nizu programa EU-a za mlade, uključujući: Erasmus+, Inicijativu za zapošljavanje mladih i Garanciju za mlade, EU4Youth, bilateralne i regionalne programe za strukovno obrazovanje i osposobljavanje i program Kreativna Europa, kao i međunarodne programe za mlade poput Rješenja za zapošljavanje mladih (S4YE); smatra da mladi koji stječu znanja i naučnici koji su stekli vještine i iskustvo u inozemstvu imaju mnogo bolje prilike i bolje vještine u usporedbi s onima koji nisu boravili u inozemstvu;

15.

poziva na povećanje iznosa financijskih sredstava za takve programe EU-a za mlade, uključujući Europsku garanciju za mlade, pri čemu je potrebno zajamčiti dodanu vrijednost i kvalitetu osposobljavanja i radnih mjesta koji se nude; poziva na razmatranje mogućnosti da se povisi dobna granica za sudjelovanje u takvim programima, s obzirom na to da su zapravo mnoge osobe s diplomom i osobe koje ulaze na tržište rada u kasnim dvadesetima;

16.

poziva vlade zemalja Istočnog partnerstva da se pobrinu za to da njihovi sustavi obrazovanja (općeg, strukovnog i visokog) u odgovarajućoj mjeri pripreme učenike i studente za njihove profesionalne karijere te da zajamče blisku suradnju među predstavnicima sektora obrazovanja, socijalnih službi, poslodavaca i studenata;

17.

poziva vlade zemalja Istočnog partnerstva i države članice da se pobrinu za to da se djevojčice i mlade žene potiču na odabir karijere u području znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike (STEM) i da povećaju zastupljenost žena u tim područjima;

18.

naglašava da bi, s obzirom na to da su obrazovanje i osposobljavanje iznimno važni u poticanju uključenosti i ravnopravnosti, trebalo staviti naglasak i na priznavanje vještina stečenih neformalnim i informalnim učenjem preko programa mobilnosti koji se provode u skladu s europskim kvalifikacijskim okvirom ili nacionalnim kvalifikacijskim okvirima; potiče države članice da promiču i podupiru mogućnosti profesionalne mobilnosti među mladim naučnicima kako bi im se omogućilo da razviju vještine kroz kontakt s drugim sustavima osposobljavanja;

19.

ističe da bi se neometan prijelaz s obrazovanja na radno mjesto trebao promicati povezivanjem teorijskog obrazovanja s praktičnim osposobljavanjem i pružanjem stažiranja visoke kvalitete kao što je utvrđeno u Europskoj povelji o kvaliteti stažiranja i strukovnog naukovanja te priznavanjem kvalifikacija koje su ostvarene tijekom formalnog i neformalnog obrazovanja ili tijekom iskustva u volonterskom radu;

20.

naglašava da uspostava bilateralnih područja slobodne trgovine produbljenog i širokog opsega s Ukrajinom, Gruzijom i Moldovom pruža ključne instrumente za moderno, transparentno i predvidivo usklađivanje u području trgovine i regulative, kao i za izravna strana ulaganja koja će omogućiti otvaranje novih radnih mjesta i dugoročni rast; istodobno priznaje da zemlje Istočnog partnerstva mogu odabrati različite puteve za jačanje svojih gospodarskih i trgovinskih odnosa s EU-om i svojim susjedima;

21.

u tom pogledu pozdravlja činjenicu da sporazumi o pridruživanju, uključujući bilateralna područja slobodne trgovine produbljenog i širokog opsega, između EU-a i Gruzije, Moldove i Ukrajine obvezuju EU i zemlje Istočnog partnerstva na unaprjeđenje međuljudskih kontakata, među ostalim i putem suradnje i razmjena u područjima znanosti i tehnologije, poslovanja, mladih, obrazovanja i kulture; ponavlja da je suradnja ključna za sve napore u cilju ponovnog ostvarivanja rasta i podržavanja poduzetništva, ulaganja i otvaranja radnih mjesta u regiji; potiče države članice i zemlje Istočnog partnerstva da istraže mogućnosti stvaranja kombiniranih programa zapošljavanja i stipendija za mlade u obećavajućim gospodarskim sektorima u regiji;

22.

naglašava da bi, u okviru slobode kretanja unutar Istočnog partnerstva, radna mobilnost trebala ostati jedan od izbora za mlade osobe te da ne bi trebalo postati obvezno zarađivati za život u inozemstvu; ističe da mobilnost sa sobom nosi razne izazove; naglašava da bi mladima trebale biti dostupne i mogućnosti zapošljavanja u njihovim vlastitim regijama i zemljama;

23.

ističe negativan utjecaj odljeva mozgova, tijekom kojeg visokokvalificirane mlade osobe napuštaju svoje matične zemlje, osobito u manjim zemljama u kojima su visokokvalificirani zaposlenici iznimno vrijedni; potiče EU i zemlje Istočnog partnerstva da se zajedno posvete problemu migracije mlade radne snage iz zemalja Istočnog partnerstva u EU, kako bi se promicala kružna migracija i kako bi se mladima zajamčile mogućnosti da se vrate kući i pronađu održivo kvalitetno zaposlenje u mjestu po vlastitu izboru;

24.

potiče EU da, po potrebi, ponovno razmotri fokus svojih odnosa s europskim partnerima na temelju zajedničkih općih interesa i zasluga predmetnih partnera, posebno kad je riječ o gospodarskom razvoju, s naglaskom na zapošljavanju mladih; također potiče EU da pomogne zemljama Istočnog partnerstva da ubrzaju reforme svojih industrijskih politika u cilju promicanja prijelaza na konkurentno gospodarstvo utemeljeno na znanju;

25.

poziva Komisiju da u potpunosti iskoristi sve postojeće alate u sklopu Europskog instrumenta za susjedstvo, a naročito one koji su usmjereni na mlade, radi podržavanja otvaranja radnih mjesta u zemljama Istočnog partnerstva;

26.

napominje da sredstva EU-a mogu poslužiti kao izuzetan alat za poticanje rasta i razvoja mogućnosti za pojedince; poziva na povećanje financijskih sredstava namijenjenih za širenje informacija o financijskim instrumentima EU-a i za povećanje, u sveučilišnim i poslovnim krugovima, opsega znanja i vještina koji su potrebni za podnošenje zahtjeva za financiranje te izradu projekata i upravljanje njima;

27.

ističe da je potrebno ojačati ulogu privatnog sektora u otvaranju radnih mjesta; stoga potiče vlasti zemalja Istočnog partnerstva da kreiraju niz poticaja za privatna poduzeća u cilju otvaranja radnih mjesta, primjerice smanjenjem postojećih administrativnih i financijskih zahtjeva za pokretanje poduzeća i upravljanje njima tako da pojednostave postupke i zajamče start-up poduzećima lakši pristup kreditiranju, rizičnom kapitalu i mikrofinanciranju;

28.

ističe potrebu za razvijanjem samozapošljavanja među mladima, proširenjem pristupa povoljnim zajmovima i razvijanjem poduzetničkih vještina;

29.

ističe da, iako poduzeća, uključujući mala i srednja poduzeća, imaju ključnu ulogu u osposobljavanju mladih za stjecanje radnih vještina, također postoji potreba za time da se mladima pruži obrazovanje u području poduzetništva u najširem mogućem smislu; stoga potiče ideju da se u nastavne programe uključi osposobljavanje u području strukovnih vještina koje su potrebne za pokretanje poduzeća i upravljanje njime; također potiče jačanje transverzalnih poduzetničkih kompetencija, vještina i znanja, stečenih s pomoću praktičnih iskustava u stvarnom životu;

30.

poziva vlade zemalja Istočnog partnerstva da razviju sveobuhvatne nacionalne strategije zapošljavanja, snažno usredotočene na mlade, sukladno preporukama Deklaracije Međunarodne organizacije rada o socijalnoj pravdi za pravednu globalizaciju; također ih poziva da ojačaju državne agencije za zapošljavanje, prema potrebi, tako da ih pretvore u središnja tijela koja mogu pružati ključnu podršku mladima, da razviju jedinstveni registar nezaposlenih i osiguraju sveobuhvatan okvir za sektorske akcijske planove koji se predlažu u sklopu paketa za zapošljavanje koje predstavljaju predmetne vlade;

31.

ističe da se EU treba posavjetovati s partnerima u pogledu uspostave panela o zapošljavanju i zapošljivosti mladih u zemljama Istočnog partnerstva, na što je pozvano i u dokumentu Preispitivanje europske politike susjedstva iz 2015.;

32.

poziva EU i države članice na stvaranje novih saveza s privatnim sektorom i međunarodnim financijskim institucijama radi pružanja podrške strategijama za rast, zapošljavanje i mlade, u skladu s preispitivanjem europske politike susjedstva i vodeći računa o partnerstvu s koalicijom s više dionika pod nazivom Rješenja za zapošljavanje mladih (S4YE) pod pokroviteljstvom Svjetske banke;

33.

ističe rad EU-a na predviđanju potreba za vještinama, posebno kad je riječ o zelenim radnim mjestima i IKT-u, te smatra da bi usklađivanje vještina s dostupnim ili predvidivim mogućnostima zaposlenja trebalo ostati glavni prioritet EU-a i zemalja Istočnog partnerstva;

34.

naglašava da bi se jačanjem suradnje u pogledu studentskih razmjena i razmjena za mlade te razvoja novih stipendija i programa za osposobljavanje, kao i olakšavanjem sudjelovanja u programu Erasmus+, zajamčio razvoj vještina te bi se omogućilo mladim osobama iz zemalja Istočnog partnerstva da se upoznaju s EU-om i obrnuto, čime bi im se pružile bolje mogućnosti i olakšalo zapošljavanje;

35.

poziva EU i vlade zemalja Istočnog partnerstva da potiču, promiču i reformiraju poslovno okruženje; naglašava važnost razvoja kroz poduzetništvo te mala i srednja poduzeća; ponovno ističe da se u tom sektoru stvaraju brojne mogućnosti zaposlenja, među ostalim i za mlade;

36.

potiče EU i vlade zemalja Istočnog partnerstva da usklade digitalno okruženje i podrže napore u cilju uvođenja digitalnog gospodarstva koje će biti korisnije za njihovu suradnju; naglašava da bi takvo gospodarstvo dovelo do otvaranja radnih mjesta, među ostalim i za mlade;

37.

poziva EU i vlade zemalja Istočnog partnerstva da promiču poljoprivredu; ističe stvarnu važnost tog sektora; naglašava da su modernizacija i diversifikacija u ruralnim područjima nužne za otvaranje radnih mjesta i privlačenje mladih, kako bi doprinijeli razvoju i rastu tog sektora;

38.

naglašava da su za ocjenjivanje kvalitete obrazovanja i pružanje mladima vještina (kvalifikacija) koje se traže na tržištu rada nužni redovita istraživanja i ankete o stopama zaposlenosti mladih (među ostalim i po zanimanjima) nakon stjecanja diplome, zajedno s utvrđivanjem niza pokazatelja kako bi se pojasnilo značenje tih brojki;

39.

nalaže svojim supredsjednicima da ovu rezoluciju proslijede predsjedniku Europskog parlamenta, Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Europskoj službi za vanjsko djelovanje te vladama i parlamentima država članica i zemalja Istočnog partnerstva.

15.3.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 99/24

—

uzimajući u obzir Zajedničku izjavu sa sastanka na vrhu Istočnog partnerstva (Vilnius, 28.–29. studenoga 2013.) naslovljenu „Istočno partnerstvo: put naprijed”,

—

uzimajući u obzir Zajedničku izjavu sa sastanka na vrhu Istočnog partnerstva održanoga u Varšavi 29. i 30. rujna 2011.,

—

uzimajući u obzir Rezoluciju Europskog parlamenta od 13. prosinca 2016. o pravima žena u državama Istočnog partnerstva (1),

—

uzimajući u obzir Rezoluciju Europskog parlamenta od 23. listopada 2013. o europskoj politici susjedstva: prema jačanju partnerstva. Stajalište Europskog parlamenta o izvješćima za 2012. (2),

—

uzimajući u obzir osnivački akt Parlamentarne skupštine Euronesta od 3. svibnja 2011.,

A.

budući da se, u skladu s Deklaracijom iz Praga, Partnerstvo zasniva na poštovanju načela međunarodnog prava i temeljnih vrijednosti, uključujući demokraciju, vladavinu prava te poštovanje ljudskih prava i temeljnih sloboda; budući da se u Deklaraciji iz Rige o ravnopravnosti spolova govori kao o „novom perspektivnom području suradnje”;

B.

budući da su bolja diferencijacija među partnerskim državama te njihovo veće preuzimanje odgovornosti temeljna načela preispitane Europske politike susjedstva, s obzirom na specifičnu situaciju svake države;

C.

budući da bi trebalo dobro razmotriti cilj postizanja ravnopravnosti spolova i jačanja položaja svih žena i djevojčica, utvrđen u petom cilju održivog razvoja u okviru ciljeva održivog razvoja odobrenih za razdoblje od 2016. do 2030. na sastanku na vrhu UN-a o održivom razvoju održanom od 25. do 27. rujna 2015. u sjedištu UN-a u New Yorku;

D.

budući da je ravnopravnost žena i muškaraca utvrđena u ustavnim i pravnim sustavima svih država članica Istočnog partnerstva te da su sve te države bez zadrške ratificirale većinu važnih međunarodnih konvencija iz tog područja;

E.

budući da su sve države članice Istočnog partnerstva osmislile strategije, programe ili akcijske planove za poboljšanje položaja žena;

F.

budući da je vertikalna i horizontalna segregacija u pogledu radnih mjesta za žene na tržištu rada u državama članicama Istočnog partnerstva i dalje duboko ukorijenjena u kulturnim i društvenim normama; budući da su žene opterećene i neplaćenim radom u kućanstvu u „drugoj smjeni”;

G.

budući da stereotipi mogu negativno utjecati na moguću ulogu žena, a oni se mogu odražavati u odabiru obrazovanja i osposobljavanja te i dalje na tržištu rada;

H.

budući da je stopa učestalosti nasilja nad ženama relativno visoka, iako postoje znatne razlike među državama članicama Istočnog partnerstva; budući da su žene pripadnice etničkih manjina, kao što su Romkinje, izložene mnogo većem riziku od nasilja; budući da se romske djevojčice i žene suočavaju s dvostrukom diskriminacijom na temelju spola i etničkog podrijetla, što je vidljivo iz njihove niže razine obrazovanja, znatno veće stope nezaposlenosti i lošijeg zdravlja u usporedbi s ostatkom stanovništva;

I.

budući da je u Ukrajini od početka napada terorističkih snaga interno raseljeno više od 1,5 milijuna ljudi (od kojih su dvije trećine žene i djeca) te da im je otežan pristup zdravstvenoj skrbi, stanovanju i zaposlenju; budući da zbog dječjih brakova i ranog stupanja u brak, neplaniranih trudnoća i odgovornosti povezane sa skrbi o djeci Romkinje u Moldovi u školi prosječno provedu manje od četiri godine, u usporedbi s prosječnih 11 godina neromkinja;

J.

budući da su EU i njegove države članice predane zaštiti žena i djevojčica te ostvarivanju i uživanju njihovih ljudskih prava; budući da je ravnopravnost spolova i dalje horizontalni prioritet u okviru Europske politike susjedstva i Europskog instrumenta za susjedstvo te budući da bi preispitana Europska politika susjedstva trebala obuhvaćati bolju potporu civilnom društvu i da bi se trebala ponovno usredotočiti na važnost ravnopravnosti spolova; budući da civilno društvo ima vrlo važnu ulogu u procesu ostvarivanja ravnopravnosti spolova u okviru Istočnog partnerstva;

1.

ističe da su sve države članice EU-a i istočnoeuropski partneri potpisali i ratificirali Konvenciju UN-a o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW);

2.

podsjeća se u Dijelu III. (članci od 10. do 14.) opisuju gospodarska i socijalna prava žena, no u članku 11. Konvencije pozornost je posebno usmjerena na zapošljavanje: pravo na iste mogućnosti zapošljavanja, slobodan izbor zvanja, unaprjeđenje, sigurnost zaposlenja i sve beneficije i uvjete koji proistječu iz rada, stručno osposobljavanje, jednaku naknadu, socijalnu sigurnost i majčinski dopust te zabranu davanja otkaza zbog trudnoće;

3.

nadalje ističe članak 2. i članak 3. stavak 3. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) u kojima se ravnopravnost spolova navodi kao jedno od glavnih načela na kojima se temelji EU; podsjeća na to da se u članku 23. Povelje Europske unije o temeljnim pravima navodi da ravnopravnost žena i muškaraca mora biti osigurana u svim područjima, uključujući zapošljavanje, rad i plaću;

4.

podsjeća na to da se u članku 21. UEU-a ističe kako se djelovanje EU-a na međunarodnoj sceni mora voditi načelima koja su nadahnjivala njegovo stvaranje;

5.

ističe da je pravna stečevina u području ravnopravnosti spolova koju je EU sastavio važan i relevantan čimbenik u tom pogledu; ističe da ona obuhvaća zakonodavstvo i sudsku praksu Suda Europske unije o pitanjima ravnopravnosti spolova;

6.

istodobno istinski smatra da i u EU-u i u državama članicama Istočnog partnerstva ima prostora za poboljšanje u području ravnopravnosti spolova te da bi razmjena dobrih praksi mogla biti korisna za sve;

7.

smatra da se položaj žena na tržištima rada u državama članicama Istočnog partnerstva razlikuje na nacionalnoj ili lokalnoj razini; međutim smatra da se mogu utvrditi neki zajednički trendovi, kao što su relativno mala razlika u stopama zaposlenosti muškaraca i žena, visoke razine obrazovanja ili koncentracija žena u određenim sektorima gospodarstva;

8.

podsjeća na to da prema globalnom izvješću Svjetskog ekonomskog foruma o rodnom jazu te njegovu podindeksu za gospodarsko sudjelovanje i mogućnosti, kojim se mjeri prosječna vrijednost nekoliko čimbenika, uključujući sudjelovanje na tržištu rada ili jednakost plaća, države članice Istočnog partnerstva imaju rezultat od 66 (Armenija) do 74 (Moldova) i da su stoga homogenija skupina od država članica EU-a, čiji je rezultat od 67 (Mađarska) do 85 (Finska);

9.

stoga pozdravlja relativno visoku razinu integracije žena na tržište rada u državama Istočnog partnerstva, koja je vjerojatno rezultat njihovih zajedničkih iskustava iz povijesti; međutim žali zbog toga što se čini da je tijekom posljednjih desetljeća sudjelovanje žena na tržištu rada u padu zbog procesa ponovne tradicionalizacije u partnerskim zemljama;

10.

ističe da, iako postoje određene razlike među istočnoeuropskim partnerima, nepostojanje standardizirane službene statistike može doprinijeti tome da razlike budu skrivene, kao što su de facto neaktivnost (izoliranost od tržišta rada) te siromaštvo žena tijekom dugih razdoblja rodiljnog dopusta i žena koje su rano otišle u mirovinu; ističe da se mogu uočiti i druge moguće razlike u smislu razlika u sigurnosti posla ili poštovanja radničkih prava i plaća, posebno između formalnog i neformalnog te privatnog i javnog sektora;

11.

izražava žaljenje zbog toga što je razlika u plaćama između žena i muškaraca i dalje velika te može iznositi i do 50 %, unatoč činjenici da u nekim državama Istočnog partnerstva sveučilišno obrazovanje ima više mladih žena nego muškaraca, pri čemu se žene suočavaju s brojnim kulturnim i sociološkim preprekama pri pristupu rukovodećim položajima, kao što je često slučaj i u EU-u;

12.

ističe da žensko poduzetništvo mogu dodatno otežati stereotipi, ograničen pristup kapitalu i mrežama, korupcija i ponekad velika regulatorna opterećenja; smatra da su, kao i u EU-u, žene opterećene i neplaćenim kućanskim poslovima u drugoj smjeni, što je u nekim slučajevima pogoršano nazadovanjem u području programa socijalne sigurnosti nakon prelaska na tržišno gospodarstvo;

13.

nadalje ističe da zbog nezaposlenosti, premale zaposlenosti te nesigurnih i potplaćenih poslova žene mogu biti izložene riziku od dugotrajnog siromaštva; strahuje da bi to moglo dovesti do nezakonitih migracija i da bi žene mogle postati žrtve krijumčara i trgovaca ljudima; posebno ističe da su ugrožene skupine, kao što su Romkinje, izložene većem riziku i da samo mali broj romskih žena ili djece žrtava trgovine ljudima prijavi trgovce ljudima nadležnim tijelima te ima pristup uslugama prevencije i zaštite žrtava;

14.

ističe da različite kategorije migrantica iz država Istočnog partnerstva koje kao radnice obavljaju slabo plaćene poslove i koje možda nikad neće steći pravo na stalno boravište ili državljanstvo, za razliku od stručnih radnika migranata u državi zaposlenja, mogu biti izložene velikom riziku od zlostavljanja i diskriminacije; strahuje da bi to moglo dovesti do ozbiljnih problema u pogledu zdravstvene zaštite, uključujući usluge u području reproduktivnog zdravlja, jer im osiguranje ili nacionalni zdravstveni sustavi nisu na raspolaganju ili moraju plaćati naknade koje ne mogu priuštiti;

15.

pozdravlja činjenicu da se u okviru strateških prioriteta Europske politike susjedstva za razdoblje 2014. – 2020. ravnopravnost spolova ističe kao prioritetno pitanje koje se mora obuhvatiti svim relevantnim aktivnostima i staviti u njihovo središte;

16.

nadalje pozdravlja činjenicu da je ravnopravnost spolova obuhvaćena svim akcijskim planovima u okviru Europske politike susjedstva za sve države Istočnog partnerstva (osim Bjelarusa) u cilju postupnog približavanja standardima EU-a;

17.

ohrabren je činjenicom da sporazumi o pridruživanju s Ukrajinom, Moldovom i Gruzijom sadrže članke koji obuhvaćaju pitanje ravnopravnosti spolova i da se u njima navode direktive EU-a s kojima te države u sljedećih nekoliko godina trebaju uskladiti svoje zakonodavstvo; ističe vrijednost utvrđivanja konkretnih prava u kolektivnoj pravnoj stečevini diljem europskoga kontinenta u pitanjima kao što su jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja, roditeljski dopust, poticanje poboljšanja u području zdravlja i sigurnosti trudnica na radnom mjestu te socijalna sigurnost;

18.

međutim ističe da ti elementi nedostaju u sporazumima o partnerstvu i suradnji o kojima je Komisija pregovarala s Armenijom i Azerbajdžanom krajem devedesetih godina; pozdravlja parafiranje Sporazuma o sveobuhvatnom i pojačanom partnerstvu između EU-a i Armenije koji će biti potpisan u studenom 2017. u Bruxellesu i aktualne pregovore o Sporazumu o sveobuhvatnom i pojačanom partnerstvu između EU-a i Azerbajdžana te očekuje da će ti novi sporazumi obuhvaćati rodno specifičnu dimenziju;

19.

podsjeća na to da se posebni projekti čiji je cilj osnaživanje žena i promicanje ravnopravnosti na području država Istočnog partnerstva trenutačno financiraju preko Europskog instrumenta za demokraciju i ljudska prava (EIDHR) i Europskog instrumenta za susjedstvo te da je regionalna pomoć EU-a usmjerena na promicanje ženskog poduzetništva osmišljavanjem nacionalnih politika, podupiranjem udruga žena poduzetnica te MSP-ova koje vode žene, kao i podučavanjem i mentorstvom;

20.

poziva EU i istočnoeuropske partnere da izričito priznaju ravnopravnost spolova kao temeljnu zajedničku vrijednost, a njezino ostvarivanje kao cilj u okviru svoje suradnje; ističe da, iako većina problema s kojima se EU i njegovi partneri susreću ima zajednička obilježja, politički poticaj može pomoći u tome da se prava žena i ravnopravnost spolova pomaknu naviše na ljestvici političkih prioriteta Istočnog partnerstva;

21.

ističe da bi stoga ključne vrijednosti kao što su jednaka ekonomska neovisnost, jednaka plaća za jednak rad ili rad jednake vrijednosti i jednakost u donošenju odluka trebalo priznati kao pokretačka načela i zajedničke prioritete; poziva istočnoeuropske partnere da razmotre uvođenje mjera za usklađivanje profesionalnog i privatnog života kako bi se uklonile prepreke pri zapošljavanju žena i smanjila razlika u mirovinama muškaraca i žena; nadalje ističe da bi zastarjele pravne odredbe kojima se zabranjuje zapošljavanje žena u određenim zanimanjima trebalo preispitati jer se njima neprimjereno ograničava pristup žena određenim strukama i zaposlenju;

22.

snažno potiče sve vrste aktivnosti usmjerenih na jačanje prava žena na tržištu rada, kao što su učinkovita provedba postojećeg pravnog okvira, jačanje ravnopravnosti muškaraca i žena, mjere za podupiranje poduzetništva žena, kampanje za podizanje razine svijesti o njihovu položaju, bolje prikupljanje podataka te njihovo bolje ocjenjivanje i praćenje u cilju predlaganja prilagođenih mjera, kao i podupiranje ženskih mreža i organizacija na lokalnoj razini; ističe da se nove mogućnosti za žene mogu povećati s razvoj digitalizacije i ekonomije suradnje u državama Istočnog partnerstva;

23.

ističe da je potrebno formulirati rodno osjetljivu politiku utemeljenu na pravima te na ravnopravnosti i nediskriminaciji, regulirati sve aspekte i faze migracije te njima upravljati i omogućiti pristup radnica migrantica mogućnostima za rad u inozemstvu, čime se promiče sigurna migracija i osigurava zaštita prava radnica migrantica; poziva istočnoeuropske partnere da osmisle ili nadziru sveobuhvatne socioekonomske, psihološke i pravne usluge usmjerene na olakšavanje ponovne integracije žena koje su se vratile u svoju zemlju podrijetla;

24.

smatra da se jačanjem uloge očeva u odgoju djece može poboljšati i olakšati postizanje ravnoteže između poslovnog i privatnog života i muškaraca i žena; ističe da treba poticati jednake mogućnosti uzimanja dopusta za žene i muškarce u okviru svih kategorija radnika kako bi se poboljšao pristup žena tržištu rada i njihov položaj na njemu; ističe da bi sustavi uzdržavanja djece, uključujući obiteljski i dječji dodatak, trebali biti dovoljni kako bi se osiguralo da žene mogu priuštiti održavanje neovisnog kućanstva;

25.

ističe da bi zastupnici u svim parlamentima mogli posvetiti više pozornosti kontroli rodnih pitanja; ona bi se moglo usmjeriti na provedbu pravne stečevine EU-a, odnosno na osiguravanje pravilne primjene relevantnih direktiva u trima državama koje su potpisale sporazum o pridruživanju s EU-om (Gruzija, Moldova i Ukrajina), ali i na to da se osigura da zastupnici pomno nadziru trenutačne pregovore čiji je cilj zamjena zastarjelih sporazuma o partnerstvu i suradnji radi uključivanja sličnih odredbi u tekstove „nove generacije”;

26.

ističe da je ravnopravnost spolova horizontalno načelo u okviru Europske politike susjedstva i Europskog instrumenta za susjedstvo, ali da bi trebalo nastojati ostvariti preciznije i mjerljivije ciljeve, među ostalim i u pogledu novog Akcijskog plana za ravnopravnost spolova u razvojnoj suradnji za razdoblje 2016. – 2020.;

27.

poziva da u okviru preispitane Europske politike susjedstva u središtu pozornosti izvješća za pojedinačne zemlje budu prioriteti o kojima je postignut dogovor s partnerima, uključujući stavljanje naglaska na ravnopravnost spolova; predlaže da se u cilju ostvarivanja tih ciljeva preko Europskog instrumenta za susjedstvo, a posebno uvođenjem Indeksa ravnopravnosti spolova koji je izradio Europski institut za ravnopravnost spolova (EIGE), prikupljaju usklađeni podaci o položaju žena u državama Istočnog partnerstva;

28.

ističe da bi EU trebao posvetiti više energije pružanju pomoći partnerima da u skladu sa svojim strategijama, programima ili akcijskim planovima poboljšaju položaj žena te ponuditi svoje stručno znanje pri prilagodbi radnog prava u pogledu ravnopravnosti spolova i većeg sudjelovanja žena na tržištu rada i u donošenju odluka; nadalje ustraje u tome da postoji hitna potreba za rodno osviještenom politikom kao strategijom za ostvarivanje ravnopravnosti spolova te za pozitivnim djelovanjem u okviru nacionalnih akcijskih planova Europske politike susjedstva;

29.

smatra da je moguće povećati broj žena koje sudjeluju u donošenju odluka, ponajprije na političkoj razini, promjenom političke kulture istočnoeuropskih partnera i primjenom najboljih europskih praksi osnivanja stranaka;

30.

ističe potrebu za učinkovitom provedbom tih strategija, programa ili akcijskih planova, kao i za tim da se izvješće o praćenju nacionalnim parlamentima istočnoeuropskih partnera podnosi na godišnjoj razini i da se dijeli s Parlamentarnom skupštinom Euronest; potiče popratna događanja povezana s ravnopravnošću spolova, koja će se organizirati usporedno sa sastancima na vrhu Istočnog partnerstva radi postizanja političke vidljivosti;

31.

poziva da se pitanja prava žena i ravnopravnosti spolova sustavno uključuju u sve redovite političke dijaloge i dijaloge o ljudskim pravima, zajedno s predloženim djelovanjem;

32.

potiče države članice da razvijaju čvršće bilateralne i multilateralne veze s istočnoeuropskim partnerima i da aktivno sudjeluju u pružanju pomoći pri tranziciji i tehničke potpore te u dijeljenju iskustava; smatra da bi države članice koje se nalaze u neposrednoj blizini država Istočnog partnerstva mogle imati važnu ulogu u omogućavanja stvaranja čvršćih veza te uključivanju ostalih država članica u partnerstva; ističe važnu ulogu strukovnog obrazovanja i osposobljavanja žena; potiče na veća ulaganja u podržavanju zapošljavanja žena na kvalitetnim radnim mjestima, osobito u sektorima i na položajima gdje su žene nedovoljno zastupljene;

33.

nalaže svojim supredsjednicima da ovu rezoluciju proslijede predsjedniku Europskog parlamenta, Vijeću, Komisiji, Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku/potpredsjednici Komisije, Europskoj službi za vanjsko djelovanje te vladama i parlamentima država članica i država Istočnog partnerstva.