28.2.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 76/1

28.2.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 76/2

—

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegovu glavu XVIII.,

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006 (1) (dalje u tekstu „Uredba o zajedničkim odredbama”),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1301/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom fondu za regionalni razvoj i posebnim odredbama koje se odnose na cilj ulaganja za rast i radna mjesta i o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1080/2006 (2),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1305/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o potpori ruralnom razvoju iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1698/2005 (3),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 508/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i stavljanju izvan snage uredbi Vijeća (EZ) br. 2328/2003, (EZ) br. 861/2006, (EZ) br. 1198/2006, (EZ) br. 791/2007 i Uredbe (EU) br. 1255/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (4),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1299/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o posebnim odredbama za potporu iz Europskog fonda za regionalni razvoj cilju europske teritorijalne suradnje (5),

—

uzimajući u obzir Teritorijalni plan strategije EU 2020. o kojem je 19. svibnja 2011. u Gödöllőu postignut dogovor na neformalnom sastanku ministara odgovornih za prostorno planiranje i teritorijalni razvoj,

—

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 29. studenoga 2012. o lokalnom razvoju pod vodstvom zajednice (6),

—

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 9. srpnja 2015. o ishodu pregovora o sporazumima o partnerstvu i operativnim programima (7),

—

uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 11. prosinca 2014. o temi „Lokalni razvoj pod vodstvom zajednice kao instrument kohezijske politike za lokalni, ruralni, gradski i prigradski razvoj za razdoblje 2014.-2020.” (razmatračko mišljenje na zahtjev Grčke tijekom njezina predsjedanja Vijećem) (8),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. studenoga 2011. o demografskim promjenama i njihovim posljedicama na buduću kohezijsku politiku EU-a (9),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. siječnja 2013. o optimizaciji uloge teritorijalnog razvoja u kohezijskoj politici (10),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. siječnja 2014. o spremnosti država članica EU-a za učinkovit i pravovremen početak novog programskog razdoblja kohezijske politike (11),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 26. studenoga 2015.„Prema pojednostavljenoj kohezijskoj politici usmjerenoj na učinak za razdoblje 2014. – 2020.” (12),

—

uzimajući u obzir kratko izvješće pod nazivom „Alati za teritorijalni razvoj u kohezijskoj politici: integrirana teritorijalna ulaganja (ITI) i lokalni razvoj pod vodstvom zajednice (CLLD)”, Glavna uprava za unutarnju politiku, Odjel B: Strukturna i kohezijska politika, Europski parlament, listopad 2015.,

—

uzimajući u obzir studiju pod nazivom „Teritorijalno upravljanje i kohezijska politika”, Glavna uprava za unutarnju politiku, Odjel B: Strukturna i kohezijska politika, Europski parlament, srpanj 2015.,

—

uzimajući u obzir studiju pod nazivom „Strateška usklađenost kohezijske politike: usporedba programskih razdoblja 2007. – 2013. i 2014. – 2020.”, Glavna uprava za unutarnju politiku, Odjel B: Strukturna i kohezijska politika, Europski parlament, veljača 2015.,

—

uzimajući u obzir šesto izvješće Komisije o temi „Gospodarska, socijalna i teritorijalna kohezija: ulaganje u radna mjesta i rast – promicanje razvoja i dobrog upravljanja u regijama i gradovima EU-a”, srpanj 2014.,

—

uzimajući u obzir studiju pod nazivom „Teritorijalni program 2020. u praksi – poboljšanje učinkovitosti i djelotvornosti kohezijske politike usmjeravanjem na konkretna područja”, svezak II. – analize slučajeva, Europska komisija, svibanj 2015.,

—

uzimajući u obzir izvješće pod nazivom „Kako ojačati teritorijalnu dimenziju strategije Europa 2020. i kohezijske politike EU-a” koje je sastavljeno na zahtjev poljskog predsjedništva Vijećem Europske unije, rujan 2011.,

—

uzimajući u obzir izvješće pod nazivom „Stvaranje radnih mjesta i lokalni gospodarski razvoj”, Organizacija za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD), studeni 2014.,

—

uzimajući u obzir izvješće pod nazivom „Lokalno gospodarsko vodstvo”, Organizacija za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD), studeni 2015.,

—

uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za regionalni razvoj i mišljenje Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja (A8-0032/2016),

A.

budući da je teritorijalna kohezija jedan od temeljnih ciljeva Europske unije i da je upisana u Ugovor iz Lisabona;

B.

budući da se kohezijskom politikom za razdoblje 2014. – 2020. omogućuje i potiče primjena integriranih pristupa koji su usmjereni na konkretna područja, a kojima je cilj potaknuti gospodarsku, socijalnu i teritorijalnu koheziju uz istodobno promicanje teritorijalnoga upravljanja;

C.

budući da su integrirani pristupi koji su usmjereni na konkretna područja namijenjeni poboljšanju učinkovitosti i djelotvornosti javne intervencije tako da odgovaraju posebnim potrebama područja i pridonose njihovoj privlačnosti;

D.

budući da su CLLD i ITI inovativni alati u kohezijskoj politici koje će neke države članice prvi put uvesti u tom obliku, a koji mogu znatno doprinijeti postizanju gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije, stvaranju kvalitetnih lokalnih radnih mjesta, održivom razvoju i postizanju ciljeva strategije Europa 2020.;

E.

budući da nove inicijative u okviru alata ITI i CLLD predstavljaju znatne promjene u sposobnosti lokalnih dionika da kombiniraju tokove financiranja i planiraju dobro usmjerene lokalne inicijative;

F.

budući da je jačanje regionalnih i lokalnih struktura ključno za potpunu provedbu gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezijske politike; budući da inovativni pristupi u kojima se prioritet daje lokalnom znanju za rješavanje lokalnih problema s pomoću lokalnih rješenja stječu sve veći značaj; budući da participativno upravljanje kao što je participativna izrada proračuna sadrži potrebne alate za sudjelovanje javnosti sa svrhom davanja odgovornosti za odluke na razini lokalne zajednice;

G.

budući da se CLLD temelji na iskustvu provedbe inicijativa LEADER, URBAN i EQUAL u prethodnim razdobljima financiranja i da se uglavnom nadovezuje na pristup inicijative LEADER koja je od svojeg pokretanja 1991. dovela do eksponencijalnog porasta u broju lokalnih akcijskih skupina i znatno doprinijela poboljšanju kvalitete života stanovništva, posebno u ruralnim područjima;

H.

budući da je CLLD obvezan samo za EPFRR, a fakultativan za EFRR, ESF i EFPR;

I.

budući da ta dva nova alata mogu imati važnu ulogu u prilagodbi demografskim promjenama i ispravljanju neravnoteža u razvoju između regija;

J.

budući da CLLD ima pristup odozdo prema gore s ciljem da se uspostave ciljevi i financiraju projekti povezani s lokalnim potrebama zajednice, a ne da se nameću ciljevi na nacionalnoj razini;

K.

budući da je ITI alat koji se može koristiti za provedbu integriranih mjera za održivi urbani razvoj definiranih u članku 7. Uredbe (EU) br. 1301/2013;

L.

budući da među državama članicama postoje razlike u razini u pogledu upravljačkih struktura i iskustva s razvojnim inicijativama koje se temelje na pristupu odozdo prema gore;

M.

budući da su za uspjeh tih alata ključni kapaciteti i uključenost regionalnih i lokalnih dionika, ne dovodeći u pitanje ovlasti utvrđene za svaku strukturu;

N.

budući da se regionalne i lokalne vlasti pozivaju da aktivno sudjeluju u odlukama o svojem razvoju i promiču sinergije između javnog i privatnog sektora kao ključne smjernice kojima se može osigurati učinkovito vođenje i upravljanje projektima i zajamčiti stabilnost preuzetih obveza;

O.

budući da je nužno da lokalne i regionalne vlasti u odlukama koje se tiču njihova razvoja, u skladu s informacijama dobivenim od zajednice, na pravilan način utvrde svoje resurse i strateške prednosti te da na njima grade svoje strategije za lokalni i regionalni razvoj, čime bi se, zajedno s informacijama dobivenim od zajednice, poboljšala kvaliteta života građana zahvaljujući jasnom utvrđivanju problema, uspostavi prioriteta i donošenju održivih rješenja u suradnji s građanima;

P.

budući da se člankom 7. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 1301/2013 predviđa da svaka država članica uspostavlja, uzimajući u obzir „svoju specifičnu teritorijalnu situaciju, načela za odabir urbanih područja u kojima se trebaju primijeniti integrirane mjere za održivi urbani razvoj te određuje okvirne iznose za te mjere na nacionalnoj razini”;

Q.

budući da inicijativa RURBAN za suradnju između ruralnih i urbanih područja pridonosi jačanju regionalne konkurentnosti i stvaranju partnerstava za razvoj;

R.

budući da bi se na razini Europske unije proračuni trebali temeljiti na izvedbi, te da je potrebno da se sredstva dodijeljena u okviru ITI-ja i CLLD-a učinkovito iskoriste postizanjem političkih ciljeva i utvrđenih prioriteta i da imaju najveću dodanu vrijednost za zacrtani cilj, a da bi rezultate trebalo postizati uz najniže moguće troškove;

1.

napominje da je za uspjeh pristupa odozdo prema gore ključno konkretno uključivanje regionalnih i lokalnih dionika već od prvih faza, njihov angažman i osjećaj odgovornosti za strategije teritorijalnog razvoja kao i pravilno dodjeljivanje odgovornosti i resursa nižim razinama donošenja odluka; smatra da uključivanje partnera također može ojačati integrirani pristup koji je usmjeren na konkretna područja, posebice kada je primjena CLLD-a i ITI-ja slaba; međutim, naglašava da je lokalnim dionicima potrebna tehnička i financijska potpora na regionalnoj i nacionalnoj razini te na razini EU-a, posebno u ranim fazama postupka provedbe;

2.

poziva na utvrđivanje strategija u ranim fazama postupka provedbe u suradnji s regionalnim i lokalnim dionicima, osobito na razini ciljanog i stručnog osposobljavanja, tehničke i financijske potpore, a u kontekstu pravog partnerstva između regija, država članica i EU-a;

3.

smatra da daljnje delegiranje nadležnosti i resursa u okviru europskih strukturnih i investicijskih fondova treba dodatno poticati i da nesklonost tijela za upravljanje da to učine može ograničiti potencijal ta dva instrumenta; poziva države članice da prihvate pristup odozdo prema gore i pritom dodijele odgovornost lokalnim skupinama; poziva Komisiju da u okviru svojih ovlasti državama članicama pruži preporuke i sveobuhvatne smjernice o tome kako riješiti nedostatak povjerenja i administrativne prepreke među različitim razinama upravljanja u provedbi CLLD-a i ITI-ja;

4.

ističe da na lokalnoj razini izrada visokokvalitetnih integriranih višesektorskih inovativnih strategija predstavlja izazov, pogotovo kada se mora provesti na participativan način;

5.

usmjerava pozornost na činjenicu da je potrebno uzeti u obzir prioritete lokalnih dionika i uskladiti djelovanja u okviru tih alata sa sveobuhvatnim ciljevima operativnih programa, kao i s drugim razvojnim strategijama EU-a odnosno nacionalnim, regionalnim i lokalnim razvojnim strategijama i strategijama pametne specijalizacije, a pritom zajamčiti određenu dozu fleksibilnosti;

6.

podsjeća da fleksibilniji i bolje integrirani trebaju biti ne samo programi EU-a, nego i glavne nacionalne i regionalne politike; naglašava da će općenitija reforma upravljanja pomoći da se zajamči da se sredstva EU-a ne dodjeljuju u okviru koji je paralelan nacionalnim i regionalnim politikama, već da budu ugrađena u širi pogon za proizvodnju održivih gospodarskih rezultata;

7.

smatra da je nezaposlenost mladih jedan od problema za države članice koji najhitnije treba riješiti, zajedno s nedostatkom financiranja malih i srednjih poduzeća; ističe da u okviru lokalnih i teritorijalnih razvojnih strategija ta pitanja treba rješavati kao jedan od prioriteta; poziva lokalne i regionalne vlasti da osiguraju porezne i druge poticaje za poticanje zapošljavanja mladih i interregionalne mobilnosti mladih te da, u partnerstvu s ustanovama za osposobljavanje, prioritet daju strukovnom osposobljavanju;

8.

preporučuje da lokalne i regionalne vlasti posebnu pozornost posvete projektima usmjerenima na prilagodbu lokalnih vlasti i regija novoj demografskoj stvarnosti i na ispravljanje neravnoteža koje iz nje proizlaze, osobito: 1. prilagodbom socijalne infrastrukture i mobilnosti demografskim promjenama i migracijskim tokovima; 2. stvaranjem konkretnih proizvoda i usluga usmjerenih na sve starije stanovništvo; 3. pružanjem potpore za mogućnosti zapošljavanja za starije osobe, žene i migrante koje mogu pridonijeti socijalnoj uključenosti; 4. jačanjem digitalne povezanosti te stvaranjem platformi koje omogućuju i potiču sudjelovanje te interakciju građana najudaljenijih regija i različitih administrativnih, socijalnih i političkih službi na svim razinama vlasti (lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj i europskoj);

9.

poziva Komisiju i države članice da pružaju dodatnu potporu, osposobljavanje i savjete manjim i slabije razvijenim mjestima koja raspolažu ograničenim sredstvima i kapacitetima i kojima, u trenutku planiranja i provedbe, može biti teško podnijeti teret i složenost administracije tih alata; podsjeća na to da teritorijalna kohezija polazi odozdo i da mora obuhvatiti i manje subjekte, bez isključivanja i diskriminacije u pogledu pristupa alatima ITI i CLLD; poziva Komisiju da obavještava o rezultatima najbolje prakse u svakoj državi članici i predlaže njihovu razmjenu putem internetske mreže koja bi tim subjektima omogućila jednake mogućnosti pristupa predmetnim alatima; potiče nacionalna tijela da predlože rješenja usmjerena na grupiranje manjih administrativnih jedinica uzimajući u obzir teritorijalnu dimenziju i specifične potrebe u pogledu razvoja;

10.

potiče države članice da utvrde strategiju za jačanje primjene CLLD-a i ITI-ja pristupom financiranja iz više fondova radi stvaranja djelotvornijih regionalnih i lokalnih razvojnih strategija, posebno za područja o kojima je riječ u članku 174. Ugovora o funkcioniranju Europske unije; poziva države članice da po potrebi iskoriste fleksibilnost kako je predviđeno člankom 33. stavkom 6. u svrhu boljeg odgovora na specifičnosti tih regija; potiče primjenu konkretnih mjera za tehničku pomoć administrativnim tijelima i njihovu izgradnju kapaciteta u tim područjima u svjetlu njihove izoliranosti i djelomično slabijeg konkurentnog položaja;

11.

ističe da je integracija više fondova i dalje izazov za dionike, posebno u kontekstu CLLD-a i ITI-ja; smatra da je potrebno uložiti napore u pojednostavljenje kako bi se stvorili uvjeti za provedbu tih alata; stoga pozdravlja osnivanje skupine neovisnih stručnjaka na visokoj razini za praćenje postupka pojednostavljenja za korisnike europskih strukturnih i investicijskih fondova, kao i djelovanje Komisije u području bolje regulative; naglašava da je pri izradi preporuka potrebno pronaći zajednički europski okvir;

12.

posebno ističe da je potrebno boriti se protiv prakse prekomjernog reguliranja kojim se na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini stvaraju dodatni, često nepotrebni, zahtjevi i prepreke; napominje da se mnogim razinama revizije često povećava financijsko i administrativno opterećenje za korisnike; ustraje na izbjegavanju preklapanja administrativnih zadaća i naglašava važnost uspostavljanja uvjeta za ulaganje i javno i privatno partnerstvo; preporučuje da se revizorske aktivnosti racionaliziraju, a da se nadzor usmjeri na postupak i procjenu rezultata rada, ali uz zadržavanje djelotvorne kontrole;

13.

poziva Komisiju i države članice da razviju i provedu ciljane aktivnosti osposobljavanja regionalnih i lokalnih dionika za CLLD i ITI te poziva Komisiju da posveti pozornost programima osposobljavanja prilagođenima lokalnim korisnicima; smatra da je ključno zajamčiti sudjelovanje i zastupljenost svih relevantnih sektora društva u tim aktivnostima; ističe da je za potporu tih alata važna učinkovita i djelotvorna primjena tehničke pomoći, bez udvostručenja struktura;

14.

pozdravlja činjenicu da Komisija stavlja naglasak na rezultate i ishode, što bi trebalo također pomoći i lokalnim tvorcima politike da prijeđu s pretjeranog naglaska na apsorpciju sredstava i popisivanja postupaka provedbe na utvrđivanje stvarnih i smislenih ciljeva koji će proizvesti opipljive promjene za njihove lokalne poslovne aktivnosti i stanovnike;

15.

izražava zabrinutost zbog nedostatka odgovarajuće komunikacije među različitim dionicima; potiče inicijative usmjerene na povećanu razmjenu informacija; poziva Komisiju da, u suradnji s državama članicama, poboljša koordinaciju i širenje informacija o CLLD-u i ITI-ju; insistira na tome da CLLD i ITI povećavaju sudjelovanje građana u lokalnom i regionalnom upravljanju zahvaljujući direktnom sudjelovanju u procesu donošenja odluka, a kako bi se povećala odgovornost za odluke, te poziva lokalna i regionalna tijela da primijene odgovarajuće metode za uključivanje građana u javna savjetovanja poticanjem veće razine kulture zajedničkog promišljanja i suradnje;

16.

potiče Komisiju, države članice i regije da, po potrebi, zajamče uspostavu prikladnih mehanizama kako bi se izbjegli problemi između upravnih vlasti i individualnih partnerstava te da zajamče odgovarajuću razinu informiranosti i zaštite potencijalnih korisnika o tim mehanizmima; primjećuje kašnjenja uzrokovana rješavanjem žalbenih sporova i ustraje na uspostavi skupa konkretnih pravila za utvrđivanje žalbenih postupaka i brzo rješavanje javne nabave;

17.

poziva Komisiju, a posebno njezinu Glavnu upravu za regionalnu i urbanu politiku, da uspostavi okvir za suradnju s Organizacijom za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD) kako bi mogla iskoristiti njezino dugotrajno iskustvo u provedbi Programa za lokalni gospodarski razvoj i razvoj zapošljavanja (LEED) te kako bi se mogla ostvariti sinergija među alatima, osobito u pogledu poboljšavanja provedbenih kapaciteta lokalnih dionika;

18.

naglašava važnost povećanih napora država članica i Komisije za proširenje upotrebe novih alata u kontekstu europske teritorijalne suradnje; naglašava da se susjedna područja koja razdvaja granica često suočavaju sa sličnim izazovima koji se mogu bolje rješavati zajedno, na lokalnoj razini;

19.

zabrinut je zbog visoke stope nezaposlenosti u mnogim državama članicama i regijama EU-a; potiče države članice da koriste ove instrumente na projektima za otvaranje kvalitetnih radnih mjesta i mogućnosti za mala i srednja poduzeća, za poticanje ulaganja, održivog i uključivog razvoja te socijalnog ulaganja, ali i smanjenju siromaštva i povećanju uključenosti u društvo, posebno u onim regijama i podregijama gdje je to najpotrebnije; u vezi s tim ističe važnost integriranog financiranja, a posebno kombiniranje Europskog socijalnog fonda i Europskog fonda za regionalni razvoj; ukazuje na potencijal ponovnog ulaganja dijela lokalnih poreza u aktivnosti usmjerene na učinkovitost; poziva Komisiju da razvije posebnu strategiju ulaganja u skladu s paketom mjera za socijalno ulaganje, od koje će koristi imati regije s najvišim razinama nezaposlenosti;

20.

ističe potencijal pristupa odozdo prema gore CLLD-a u potpori razvojnim strategijama, stvaranju radnih mjesta i poticanju održivog ruralnog razvoja; smatra da ITI i CLLD imaju potencijal da izravno odgovore na lokalne potrebe i izazove na način koji bi bio konkretniji i primjereniji, insistira na potrebi za boljim uključivanjem urbanih područja u taj mehanizam i poziva Komisiju da aktivno provodi tu strategiju; napominje da je ITI djelotvoran mehanizam za provedbu Integriranih planova urbane regeneracije i razvoja; potiče Komisiju na provedbu uredbi koje se odnose na financiranje CLLD-a i ITI-ja iz europskih strukturnih i investicijskih fondova kao cjeline kako bi se ojačalo sinergijsko djelovanje;

21.

ukazuje Komisiji da bi se, kako bi se ostvario vidljiv napredak prema ostvarenju ciljeva strategije Europa 2020., u reviziji te strategije i višegodišnjeg financijskog okvira više pažnje trebalo posvetiti regionalnim i lokalnim kontekstima te posebnim okolnostima koje vladaju na dotičnim područjima;

22.

pozdravlja stvaranje novog alata CLLD koji nudi više od inicijative LEADER, jača lokalne zajednice i pruža specifična lokalna rješenja ne samo u okviru EPFRR-a nego i u okviru ostalih europskih strukturnih i investicijskih fondova;

23.

ističe da CLLD urbanim i prigradskim područjima otvara razne mogućnosti i da bi trebao biti sastavni dio više strategija za razvoj urbanih područja, uključujući putem prekogranične suradnje; podsjeća da, u svrhu jamčenja maksimalne učinkovitosti strategija za teritorijalni razvoj, razvoj urbanih područja mora biti održiv i usklađen s razvojem okolnih, prigradskih i ruralnih područja;

24.

žali zbog činjenice da će se u brojnim državama članicama CLLD uvesti u okviru pristupa koji se temelji na financiranju iz jednog fonda, što može dovesti do propuštanja prilika za stvaranje učinkovitijih strategija za lokalni razvoj; podsjeća na važnost cjelovitog pristupa i potrebu uključivanja što je moguće više lokalnih dionika civilnog društva;

25.

pozdravlja osnivanje horizontalne radne skupine za partnerstvo koja je utemeljena zahvaljujući Glavnoj upravi REGIO;

26.

apelira na dosljedno poštovanje kodeksa ponašanja za partnerstvo, osobito kada se radi o provedbi principa partnerstva u implementaciji instrumenata ITI i CLLD;

27.

potiče jačanje kapaciteta, podizanje razine osviještenosti i aktivno sudjelovanje socijalnih i gospodarskih partnera, kao i dionika civilnog društva, kako bi što više partnera moglo predložiti strategije CLLD-a prije isteka roka za podnošenje prijedloga (do 31. prosinca 2017.);

28.

zabrinut je zbog toga što za neke države članice lokalni razvoj pod vodstvom zajednice predstavlja puko ispunjavanje birokratskih formalnosti, a ne istinski pristup odozdo prema gore; u tom pogledu insistira na tome da bi lokalni akteri trebali imati istinsku ovlast donošenja odluka;

29.

poziva Komisiju i države članice da potiču razmjenu najboljih praksi povezanih s lokalnim akcijskim skupinama, na temelju strategije informiranja na europskoj razini u pogledu njihovih uspješnih projekata, koristeći pritom postojeće alate i platforme kao što su TAIEX REGIO PEER 2 PEER, URBACT i Mreža za urbani razvoj;

30.

poziva Komisiju i države članice da prihvate inicijative CLLD-a i da osiguraju veću fleksibilnost u operativnim programima te u kontekstu regionalnih i nacionalnih okvira politike, ali i onih na razini EU-a, a kako bi se bolje uzeli u obzir prioriteti strategija CLLD-a; priznaje uspjeh lokalnih akcijskih skupina u upravljanju projektima i poziva na sveobuhvatnije financiranje i na to da se razmotri proširenje njihova područja primjene; žali zbog činjenice da su u nekim državama članicama nacionalne vlasti CLLD ograničile na samo jedan specifičan politički cilj; poziva Komisiju da pruži državama članicama smjernice za financiranje CLLD-a uz pomoć pristupa iz više fondova, kao i da potiče upotrebu financijskih instrumenata;

31.

podsjeća na to da se Uredbom o Europskom socijalnom fondu predviđa da se poseban prioritet dade ulaganjima u „strategije lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice” pod tematskim ciljem br. 9 i potiče države članice da ga uključe u svoje operativne programe; ističe da se fondovima može pružiti presudno važna potpora teritorijalnim paktovima za zapošljavanje, strategijama za razvoj urbanih područja i izgradnju institucionalnih kapaciteta na lokalnoj i regionalnoj razini te traži od Komisije da pruži dodatnu potporu državama članicama u provedbi tih posebnih prioriteta ulaganja i da u svojim godišnjim izvješćima o radu iznese informacije o opsegu te provedbe; poziva Komisiju da iskoristi srednjoročnu reviziju višegodišnjeg financijskog okvira kako bi pristupila poteškoćama koje su već utvrđene u primjeni instrumenata te da pronađe održiva rješenja;

32.

smatra da bi alati poput participativne izrade proračuna trebali biti uključeni u strategiju CLLD-a jer bi to predstavljalo demokratsku praksu koja značajno pridonosi povećanju uključenosti socijalnih i gospodarskih partnera u cilju jačanja socijalne kohezije na lokalnoj razini i povećanja učinkovitosti javne potrošnje;

33.

naglašava da je iznimno važno primijeniti transparentan pristup bez diskriminacije te svesti na najmanju moguću mjeru potencijalne sukobe interesa u interakciji javnih i privatnih subjekata, a radi osiguranja ravnoteže između učinkovitosti alata, pojednostavljenja i transparentnosti; nadalje, pozdravlja sudjelovanje različitih partnera u lokalnim akcijskim skupinama; smatra prikladnim da odredba prema kojoj ni javne vlasti ni nijedna interesna skupina ne smiju imati više od 49 % glasačkih prava u lokalnim akcijskim skupinama, kako je utvrđeno u postojećem zakonodavnom okviru, čime se omogućuje odmak od administrativnog pristupa prema pristupu usmjerenom na rezultate i inovativnost; traži od Komisije da pažljivo nadzire i ocjenjuje provedbu te odredbe, što podrazumijeva i okolnosti u kojima se mogu dopustiti iznimke, te da osigura ciljanu izgradnju kapaciteta i tehničku podršku;

34.

napominje da je u provedbi ITI-ja moguće primijeniti različite pristupe upravljanju; ipak smatra da je ključno da lokalni partneri imaju glavnu ulogu u pripremi strategije za teritorijalni razvoj ITI-ja i da su u potpunosti uključeni u odgovornosti povezane s upravljanjem, nadzorom i revizijom te da se na taj način zajamči da su lokalni dionici zbilja odgovorni za intervencije u okviru ITI-ja;

35.

ističe da ITI ne bi smio biti ograničen samo na urbana područja, već bi se trebao odnositi i na zemljopisna područja kao što su gradske četvrti, velegradska područja, urbano-ruralna, podregionalna ili prekogranična područja; naglašava da je ITI najprimjereniji za uzimanje u obzir specifičnih teritorijalnih potreba, s pomoću fleksibilnijeg utvrđivanja njegova teritorijalnog opsega, čime bi se poštovao stvarni pristup koji je usmjeren na konkretna područja; smatra da ITI također pruža odgovarajuću strukturu za područja s lošim pristupom uslugama te za izolirane zajednice i zajednice u nepovoljnijem položaju; traži od Komisije i država članica da optimiziraju ljudske i tehničke resurse i da više korite ITI u području prekogranične suradnje;

36.

naglašava da je rano uključivanje i veće delegiranje odgovornosti regionalnim i lokalnim vlastima i dionicima, između ostalog i dionicima civilnog društva, u strategiju teritorijalnog razvoja koja ima pristup odozdo prema gore ključno za buduću odgovornost, sudjelovanje i uspjeh integrirane teritorijalne strategije koja će se provesti na lokalnoj i međusektorskoj razini; ustraje na tome da se poveća kapacitet iskorištavanja njihovih potencijala za razvoj, u skladu s lokalnim obilježjima;

37.

potiče države članice da prihvate pristup integriranim teritorijalnim ulaganjima koji se temelji na financiranju iz više fondova kako bi se postigla sinergija među fondovima na određenom području i kako bi se izazovi rješavali sveobuhvatno; naglašava da je ciljana izgradnja kapaciteta potrebna kako bi se olakšalo udruživanje sredstava iz različitih izvora;

38.

naglašava da je kasna odluka na nacionalnoj razini za upotrebu alata za ITI istaknuta kao jedna od glavnih prepreka za pravilno određivanje teritorijalne strategije, stvaranje koordinacijske strukture, utvrđivanje proračuna i pripremu nacionalne pravne osnove za ITI;

39.

pozdravlja napore koje Komisija i Stručna skupina za teritorijalnu koheziju i urbana pitanja ulažu u pripremu scenarija povezanih s integriranim teritorijalnim ulaganjima; smatra da takve smjernice treba pripremiti ranije u postupku programiranja; smatra da je potrebno ažurirati smjernice sa stvarnim primjerima i poukama iz ITI-ja nakon njihove provedbe;

40.

poziva Komisiju da uzme u obzir rezultate ankete Odbora regija iz 2015. godine, uz učinkovitiju upotrebu sredstava informacijske tehnologije i smanjivanje papirologije, uvođenje fleksibilnijih pravila za države/regije s vrlo malim dodijeljenim sredstvima, poboljšanje mehanizama sufinanciranja u državama članicama i pružanje više obuke za one koji su odgovorni za upravljanje i apsorpciju sredstava, uključujući izabrane političare;

41.

smatra da CLLD i ITI trebaju imati još važniju ulogu u budućoj kohezijskoj politici; poziva Komisiju da pripremi izvješće koje pokazuje prednosti, nedostatke, mogućnosti i prijetnje u primjeni tih dvaju alata (analizu SWOT) prije novog zakonodavnog prijedloga o mogućim scenarijima za razdoblje nakon 2020. povezanima s tim alatima;

42.

zahtijeva da se u tom izvješću analizira utjecaj i učinkovitost CLLD-a i ITI-ja i poželjnost obvezujućeg pristupa u zakonodavstvu o kohezijskoj politici za razdoblje nakon 2020. u pogledu tih alata, uz izdvajanje sredstava za njih u operativnim programima; predlaže da se razmotri osmišljavanje konkretnih poticaja za države članice za provedbu CLLD-a i ITI-ja, zajedno s potencijalnim sredstvima za osiguravanje veće usklađenosti između operativnih programa i CLLD-a i ITI-ja; ističe da bi se ta analiza trebala zasnivati na relevantnom nizu pokazatelja koji održavaju i kvalitativne i kvantitativne sastavnice;

43.

traži da se u sljedećoj generaciji kohezijske politike tijekom faze izrade programa, ali i provedbe, formalizira pristup odozdo prema gore u kontekstu ITI-ja;

44.

potiče Komisiju i države članice da putem koordinacije s lokalnim nadležnim tijelima nadziru upotrebu sredstava ITI-ja jer su ona kvantitativno važnija nego ranije zbog svoje konsolidacije; naglašava da je to važno za smanjivanje mogućnosti korupcije u državama članicama;

45.

insistira na tome da je potrebno primijeniti dvostruki pristup, osobito pri pružanju smjernica, s jedne strane, za one države članice koje imaju samo nacionalne operativne programe te, s druge strane, za one koje imaju i regionalne operativne programe;

46.

insistira na poboljšanju koordinacije između Komisije, država članica i regija u pogledu smjernica za te alate; preporučuje da se smjernice pripremaju paralelno s prijedlogom o novom zakonodavstvu o kohezijskoj politici za programsko razdoblje nakon 2020. godine, uz naknadna ažuriranja; ističe da će se time omogućiti pravovremeno podnošenje dokumenata o smjernicama, povećati pravna sigurnost za sve stranke i dati objašnjenja o tome kako će se predložene odredbe provesti u praksi;

47.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te regionalnim i nacionalnim parlamentima.

28.2.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 76/11

—

uzimajući u obzir članak 174. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

—

uzimajući u obzir glavu III. trećeg dijela Ugovora o funkcioniranju Europske unije koji se osobito odnosi na poljoprivredu,

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006 (1) (dalje u tekstu „Uredba o zajedničkim odredbama”)

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1301/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom fondu za regionalni razvoj i o posebnim odredbama o cilju „Ulaganja za rast i radna mjesta” te stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1080/2006 (2),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1304/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom socijalnom fondu i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1081/2006 (3),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1305/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o potpori ruralnom razvoju iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1698/2005 (4),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1307/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju pravila za izravna plaćanja poljoprivrednicima u programima potpore u okviru zajedničke poljoprivredne politike i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 637/2008 i Uredbe Vijeća (EZ) br. 73/2009 (5),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o uspostavljanju zajedničke organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda i stavljanju izvan snage uredbi Vijeća (EEZ) br. 922/72, (EEZ) br. 234/79, (EZ) br. 1037/2001 i (EZ) br. 1234/2007 (6),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1144/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2014. o mjerama informiranja i promocije u vezi s poljoprivrednim proizvodima koje se provode na unutarnjem tržištu i u trećim zemljama te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 3/2008 (7),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1299/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o posebnim odredbama za potporu iz Europskog fonda za regionalni razvoj cilju „Europska teritorijalna suradnja” (8),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1302/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1082/2006 o Europskoj grupaciji za teritorijalnu suradnju (EGTS) u vezi s pojašnjenjem, pojednostavljenjem i poboljšanjem osnivanja i funkcioniranja takvih grupacija (9),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 2015/1017 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. lipnja 2015. o Europskom fondu za strateška ulaganja, Europskom savjetodavnom centru za ulaganja i Europskom portalu projekata ulaganja i o izmjeni uredaba (EU) br. 1291/2013 i (EU) br. 1316/2013 – Europski fond za strateška ulaganja (10),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 28. travnja 2015. naslovljenu „Nova strategija EU-a za šume i sektor koji se temelji na šumama” (11),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 22. rujna 2010. o europskoj strategiji za gospodarski i socijalni razvoj planinskih regija, otoka i rijetko naseljenih područja (12),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. prosinca 2013. o održavanju proizvodnje mlijeka u planinskim predjelima, siromašnim područjima i najudaljenijim regijama nakon isteka roka mliječne kvote (13),

—

uzimajući u obzir Rezoluciju Europskog parlamenta od 23. svibnja 2013. o makroregionalnoj strategiji za Alpe (14);

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija o strategiji Europske unije za alpsku regiju (COM(2015)0366) i pripadajući akcijski plan,

—

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 3. prosinca 2014. naslovljeno „Makroregionalna strategija Europske unije za Alpe” (15),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. veljače 2011. o provedbi strategije EU-a za regiju Podunavlja (16),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 21. siječnja 2010. o europskoj strategiji za regiju Podunavlja (17),

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 13. travnja 2011. o strategiji EU-a za regiju Podunavlja,

—

uzimajući u obzir izvješće Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija o strategiji Europske unije za alpsku regiju (COM(2013)0181),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije naslovljenu „Strategija Europske unije za regiju Podunavlja” (COM(2010)0715) i pripadajući okvirni akcijski plan (SEC(2010)1489),

—

uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 16. lipnja 2011. o Komunikaciji Komisije naslovljenoj „Strategija Europske unije za regiju Podunavlja” (18),

—

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 31. ožujka 2011. o „Strategiji za regiju Podunavlja” (19),

—

uzimajući u obzir izvješće Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija o dodanoj vrijednosti makroregionalnih strategija (COM(2013)0468) i relevantnih zaključaka Vijeća od 22. listopada 2013.,

—

uzimajući u obzir Šesto izvješće o gospodarskoj, socijalnoj i teritorijalnoj koheziji (COM(2014)0473),

—

uzimajući u obzir Alpsku konvenciju, uključujući protokole povezane s Alpskom konvencijom,

—

uzimajući u obzir studiju koju je 28. veljače 2013. sastavila udruga Euromontana i koja nosi naslov „Prema planinama 2020.: Prvi korak – upotreba rada udruge Euromontana kao inspiracije za izradu programa” (Toward Mountains 2020: Step 1 – capitalising on Euromontana work to inspire programming),

—

uzimajući u obzir studiju koju je provela Glavna uprava za unutarnju politiku (Resorni odjel B: strukturna i kohezijska politika, regionalni razvoj) iz veljače 2016. pod naslovom „Istraživanje za Odbor REGI – Kohezija u planinskim regijama EU-a”,

—

uzimajući u obzir projekt Women–Alpnet unutar međuregionalnog programa suradnje INTERREG za alpski prostor 2001. – 2006.: Mreža lokalnih institucija i resursnih centara za žene: promicanje sudjelovanja žena u održivom razvoju alpskoga prostora,

—

uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za regionalni razvoj i mišljenje Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj (A8-0074/2016),

A.

budući da planinske regije zauzimaju znatan dio teritorija EU-a (oko 30 %) te budući da cijeli EU ovisi o uslugama povezanim s njihovim ekosustavima;

B.

budući da u regionalnoj politici EU-a ne postoji jasna definicija planinskih regija te budući da definicija koja se koristi u okviru Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) nije prikladna za kohezijsku politiku i ne može se kao takva upotrebljavati za učinkovito vođenje te politike;

C.

budući da zbog ekstremnih uvjeta i udaljenosti ta područja imaju strukturne nedostatke, do te mjere da se mnoga planinska područja suočavaju s fenomenima depopulacije i starenja stanovništva, čime bi se mogao narušiti prirodan ciklus generacija, što bi pak moglo dovesti do sniženja socijalnih standarda i kvalitete života; budući da to često dovodi do povećanja nezaposlenosti, socijalne isključenosti i iseljavanja iz sela u gradove;

D.

budući da planinske regije nude brojne prilike za ostvarivanje ciljeva EU-a u pogledu zapošljavanja, kohezije i zaštite okoliša uz pomoć održive upotrebe svojih prirodnih resursa;

E.

budući da se među planinskim regijama pojavljuju znatne razlike, zbog čega postoji potreba za usklađenim djelovanjem politika i sektora, kako između različitih planinskih područja (horizontalno), tako i unutar pojedinih planinskih područja (vertikalno);

F.

budući da bi podršku planinskim regijama koja se pruža iz različitih instrumenata EU-a kao što su EPFRR i Europski strukturni i investicijski fondovi (fondovi ESI) trebalo upotpuniti u cilju stvaranja sinergija koje će omogućiti postizanje boljeg i uključivijeg razvoja;

G.

budući da planinske regije imaju važnu ulogu u gospodarskom, socijalnom i održivom razvoju država članica i pružaju brojne usluge ekosustava; budući da rodna ravnopravnost ima važan utjecaj na gospodarsku, socijalnu i teritorijalnu koheziju u Europi; budući da planinska prekogranična suradnja predstavlja održiv način poticanja gospodarskog i socijalnog razvoja tih regija;

H.

budući da zbog svojih posebnosti, a posebno zbog brojnih i raznolikih obnovljivih izvora energije i svoje ovisnosti o učinkovitosti resursa i energetskoj učinkovitosti, planinske regije mogu doprinijeti razvoju novih tehnologija i inovacijama općenito;

I.

budući da planinska područja doprinose održivom razvoju, borbi protiv klimatskih promjena, očuvanju i zaštiti regionalnih ekosustava te biološkoj raznolikosti; budući da u planinskim područjima ima mnogo zaštićenih područja u okviru ekološke mreže Natura 2000 i drugih oblika zaštite prirode, što s jedne strane ograničava gospodarsku aktivnost, a s druge strane potiče jačanje održivijih oblika poljoprivrede i bolju povezanost poljoprivrednih gospodarstava s drugim gospodarskim djelatnostima; budući da su poljoprivreda i upravljanje zemljištem u planinskim područjima iznimno važni za hidrogeološku stabilnost tih područja;

J.

budući da se planinske regije suočavaju s ozbiljnim izazovima u pogledu socijalnog i gospodarskog razvoja, klimatskih promjena te prometnih i demografskih pitanja, koji se moraju riješiti uspostavom odgovarajućih veza s urbanim i nizinskim područjima te jamčenjem pristupa digitalnim uslugama;

K.

budući da planinska područja s očuvanim ekosustavima i njihove usluge mogu pružiti osnovu za mnoge gospodarske aktivnosti, posebno za poljoprivredu, šumarstvo, turizam i energetiku, uzimajući u obzir kulturnu i prirodnu baštinu tih područja te diversifikaciju poljoprivrednih gospodarstava; budući da je to moguće potaknuti koordiniranim djelovanjem i/ili prekograničnom suradnjom te budući da su u planinskim područjima sačuvani jedinstveni uvjeti i tradicionalna znanja te da se ondje krije snažan potencijal za usmjeravanje ka kvalitetnim poljoprivrednim sustavima;

L.

budući da su ledenjaci karakteristični za europske planine i da imaju središnju ulogu u ekosustavima i vodenim sustavima planina, budući da je njihovo povlačenje od sredine 19. stoljeća u pogledu mase i duljine dosegnulo zabrinjavajuće razine i da su brojni europski ledenjaci već nestali ili bi mogli nestati do 2050.;

M.

budući da dodatni troškovi prouzročeni klimatskim i topografskim uvjetima, udaljenošću od gospodarskih središta i izoliranošću sprječavaju gospodarski, socijalni i kulturni razvoj planinskih regija; budući da se zbog manjka dostatne infrastrukture, uključujući slabu pokrivenost širokopojasnim internetom, i malih ulaganja u planinska područja dodatno produbljuje jaz između planinskih i drugih područja; budući da se napori u održavanju poljoprivredne gospodarske proizvodnje u planinskim područjima EU-a moraju poduprijeti većom fizičkom i digitalnom dostupnošću, odgovarajućom infrastrukturom kao i pristupom stanovnika tih regija javnim uslugama te uslugama od općeg interesa kao što su obrazovanje, socijalne usluge, zdravstvo, prijevoz i poštanske usluge;

N.

budući da u Europi postoje različite vrste planinskih regija koje veže činjenica da dijele temeljne probleme kao što su slaba dostupnost, slabe mogućnosti zapošljavanja, starenje stanovništva, nedovoljna povezanost, utjecaj klimatskih promjena i intenziviranje ljudskih proizvodnih djelatnosti; budući da je potrebno poduzeti aktivne korake za rješavanje tih aspekata;

O.

budući da je u okolnostima obilježenima nestabilnim tržištima i cijenama, povećanjem proizvodnih troškova, rastućom konkurencijom, ukidanjem mliječnih kvota i ekološkim izazovima izuzetno važno osigurati proizvodnju hrane i multifunkcionalnu ulogu poljoprivrede kako bi se u planinskim područjima održala dodana vrijednost, potaknulo održivo zapošljavanje te omogućila dostupnost drugih izvora prihoda;

P.

budući da se planinske regije koje su dio vanjskih granica EU-a suočavaju s dodatnim poteškoćama te su pod većim utjecajem negativnih trendova koji se pojavljuju u svim planinskim regijama;

Q.

budući da se u Europi nalaze planinski lanci koji se protežu kroz više država članica, kao i na teritorij država koje nisu članice EU-a, primjerice, planinski lanac Karpata koji je nakon posljednjeg proširenja EU-a postao istočna granica EU-a i danas je vrlo važno geopolitičko područje na kojem se susreću strateški politički interesi od velike važnosti u pogledu stabilnosti Unije;

R.

budući da u mnogim planinskim regijama ne postoje osnovna infrastruktura, javne usluge ni stalan pristup uslugama od općeg interesa, a naročito u područjima sa sezonskim aktivnostima;

S.

budući da je planinska poljoprivreda važna za identitet i kulturu planinskih regija te i dalje doprinosi zaposlenosti i specifičnim sektorima gospodarstva u tim regijama, među kojima su šumski resursi i turizam, imajući na umu da se nastavlja diversifikacija njihovih gospodarstava i zaposlenosti te da oni imaju ključnu ulogu u kružnoj ekonomiji;

T.

budući da su određene najudaljenije regije ujedno i planinske regije vulkanskog podrijetla (s aktivnim ili neaktivnim vulkanima, vulkanskim masivima ili lancima i vulkanskim otocima), čiji je jedan dio pod vodom, a drugi iznad vode, te da im topologija njihova područja stvara poteškoće;

U.

budući da se žene koje žive u planinskim regijama, posebice u regijama s nepovoljnim položajem, često suočavaju s problemima koji se odnose na njihov pristup višim razinama obrazovanja i poštenim mogućnostima zapošljavanja;

V.

budući da je nužno pronaći odgovor na izazove depopulacije, klimatskih promjena, manjka dostupnih poljoprivrednih zemljišta, napuštanja poljoprivrednih zemljišta i s tim povezanog problema zarastanja grmlja i drveća te očuvanja planinskih travnjaka;

W.

budući da uzgoj životinja (proizvodnja mlijeka i mliječnih proizvoda i ekstenzivna proizvodnja mesa) ima veliku ulogu u planinskim područjima mnogih zemalja EU-a; budući da u tim područjima nepovoljni uvjeti na tržištu i znatno veći troškovi snažno utječu na mala poljoprivredna gospodarstva;

X.

budući da se u članku 174. stavku 3. UFEU-a izričito spominje da je posebnu pozornost, među ostalim, potrebno posvetiti planinskim regijama; budući da postoje brojne politike, programi i strategije EU-a kojima se neizravno utječe na planinske regije;

1.

poziva Komisiju da pokrene proces utvrđivanja radne definicije funkcionalnih planinskih regija u kontekstu kohezijske politike, kojom će se nadopuniti definicija planinskih regija koja se koristi u kontekstu Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj, u cilju poboljšanja koordinacije dotičnih politika i mjera; smatra da takva definicija mora biti široka i uključiva te da se njome treba voditi računa o raznim čimbenicima kao što su visina, pristupačnost i strmina; poziva Komisiju da pruži sveobuhvatnu definiciju kojom su pokrivene i vulkanske regije na otocima i najudaljenije regije, kao i područja koja su, iako nisu planinska, većinom integrirana u planinska područja; u tom kontekstu ističe da je ideja izražena u Strategiji EU-a za alpsku regiju (EUSALP) o uključivanju neplaninskih područja u tu strategiju dobra inicijativa;

2.

smatra da bi u sklopu politika EU-a trebao postojati poseban pristup planinskim regijama, s obzirom na to da one imaju očite strukturne nedostatke; tim je regijama potrebna dodatna pomoć kako bi se prevladali izazovi klimatskih promjena, kako bi se omogućilo ne samo sezonsko zapošljavanje nego i zapošljavanje tijekom cijele godine, gospodarski razvoj, sprečavanje prirodnih katastrofa i upravljanje njima te zaštita okoliša i kako bi se pomoglo pri ostvarivanju ciljeva EU-a u području obnovljive energije; shodno tomu smatra da bi se planinske regije trebale uvrstiti u sve aspekte politika EU-a, pa tako i u kohezijsku politiku, uvođenjem procjene teritorijalnog učinka;

3.

prepoznaje da EU nema posebnu politiku za planinske regije te ističe da se već postojećim politikama, programima i strategijama kojima se neizravno utječe na ta područja pruža temelj za oblikovanje „Programa za planinske regije EU-a” koji bi trebao biti prvi korak prema uspostavljanju strategije EU-a usmjerene na dugoročni razvoj planinskih regija i područja koja ovise o njima;

4.

poziva Komisiju da radi na „Programu za planinske regije EU-a” koji bi trebao biti okvir kojim se doprinosi međunarodnim, prekograničnim i međuregionalnim politikama; vjeruje da bi se u sklopu tog budućeg programa trebali utvrditi prioriteti za razvoj tih regija kako bi se bolje uskladile sektorske politike, kako bi se mogućnostima za njihovo financiranje upravljalo u okviru fondova EU-a i kako bi se ostvarile dugoročne održive politike u području uključenosti;

5.

u kontekstu ovog programa poziva Europsku komisiju da uspostavi poseban i temeljit program zaštite europskih ledenjaka koji bi mogli nestati do 2050.;

6.

poziva na povećanje sinergija usklađivanjem politika, strategija i programa EU-a kojima se neizravno utječe na planinske regije, kao što su Obzor 2020., Program za konkurentnost tvrtki i malih i srednjih poduzeća (COSME), Financijski instrument za okoliš (LIFE), Natura 2000, Strategija EU-a za razvoj širokopojasnog pristupa, Strategija EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama, Akcijski program EU-a za zaštitu okoliša, Instrument za povezivanje Europe, europska teritorijalna suradnja, fondovi ESI i Europski fond za strateška ulaganja (EFSU), kao i inicijative u vezi s makroregionalnim strategijama; poziva Komisiju da razmotri konkretnu primjenu i funkcioniranje tih programa u planinskim regijama;

7.

naglašava važnost postizanja sinergije među politikama, instrumentima i sektorima, za koju je potrebno primijeniti integrirani pristup; ističe vrijedno iskustvo dobiveno prilikom provedbe Alpske konvencije, kojim se usklađuju gospodarski, društveni i ekološki interesi;

8.

ističe nedostatak iskoristivih zemljišta u planinskim regijama, što potencijalno dovodi do sukoba zbog različitih ili preklapajućih interesa u vezi s klasifikacijom i uporabom zemljišta; stoga poziva države članice da razviju i primijene alate za prostorno planiranje kojima se olakšava koordinacija i sudjelovanje javnosti u teritorijalnom razvoju; smatra da je Protokol o prostornom planiranju i održivom razvoju Alpske konvencije važan primjer koji se može dodatno iskoristiti;

9.

poziva parkove prirode u državama članicama koje dijele granicu s jednom ili više država da razviju zajedničke pristupe upravljanju, razvoju i zaštiti tih parkova prirode;

10.

napominje da je nedavnim reformama zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) i regionalne politike omogućeno regionalno upravljanje europskim sredstvima za koheziju;

11.

poziva upravne vlasti da razmotre povećanje odobrenih sredstava u okviru fondova ESI na nacionalnoj razini za pružanje potpore nerazvijenim planinskim područjima, uz primjenu pristupa politikama kojim se obuhvaća više sektora, kada je to moguće; poziva države članice da potiču ulaganja u planinske regije davanjem prednosti mjerama za financiranje operativnih programa za takva područja;

12.

naglašava da je potrebno postaviti teritorijalnu dimenziju kohezijske politike kao prioritet s pomoću ciljanih inicijativa za teritorijalni razvoj i dodatne podrške teritorijalnoj suradnji na europskoj razini;

13.

naglašava da države članice i regije u okviru Uredbe o ruralnom razvoju imaju mogućnost stvaranja tematskih potprograma usmjerenih na potrebe planinskih područja, koja imaju pravo na veće iznose potpore javnog financiranja; potiče ih da tu mogućnost iskoriste; napominje da nijedno nadležno tijelo to do sada nije učinilo; smatra, međutim, da to nužno ne znači da nikakva posebna pomoć nije predviđena za ta područja;

14.

potiče države članice da se služe instrumentima kao što su integrirana teritorijalna ulaganja (ITI) i lokalni razvoj kojim upravlja zajednica (CLLD) kako bi pružile podršku razvoju planinskih područja te njihovim specifičnim razvojnim ciljevima i potencijalu; potiče lokalne akcijske skupine da podrže lokalni razvoj kojim upravlja zajednica kako bi se potaknulo stvaranje međunarodnih mreža i radnih metoda koji se temelje na suradnji;

15.

naglašava potencijal i važnost postojanja makroregionalnih strategija za održivi razvoj planinskih regija EU-a te njihova budućeg razvoja sa snažnom dimenzijom prekogranične suradnje, kada je to moguće; poziva na to da se u obzir uzmu iskustva povezana s provedbom drugih makroregionalnih strategija EU-a;

16.

pozdravlja aktualne inicijative za Karpate uključene u strategiju EU-a za regiju Podunavlja i napredak ostvaren u okviru makroregionalne strategije EU-a za Alpe; napominje da je potonja strategija dobar primjer integriranog pristupa teritorijalnom razvoju koji uzima u obzir planinska područja i regije koje su s njima povezane;

17.

vjeruje da instrument europske teritorijalne suradnje nudi odličnu priliku za razmjenu najboljih praksi i znanja među planinskim regijama, koje se u mnogim slučajevima nalaze na nacionalnim granicama te poziva na ostvarenje posebne planinske dimenzije u okviru buduće europske teritorijalne suradnje; pozdravlja inicijative kao što su „Politike protiv depopulacije planinskih područja” (PADIMA) kojima je cilj rješavanje specifičnih problema s kojima se suočavaju planinske regije; ističe da su programi INTERREG i druge inicijative za suradnju, kao što su europske grupacije za teritorijalnu suradnju (EGTS) i europska gospodarska interesna udruženja (EEIG), važni za usklađeno razvijanje zajedničkih područja i planinskih lanaca u regijama u kojima se nalaze prekogranična planinska područja;

18.

poziva Komisiju da predstavi komunikaciju koja bi sadržavala „Program za planinske regije EU-a” te da nakon toga predstavi Bijelu knjigu o razvoju planinskih regija na temelju najboljih praksi, a koja bi uključivala lokalna, regionalna i nacionalna tijela te druge relevantne dionike, uključujući gospodarske i socijalne partnere te predstavnike civilnog društva;

19.

inzistira na tome da Komisija i drugi dionici provode temeljitu i redovnu procjenu stanja u planinskim regijama EU-a te da analiziraju podatke kao što su rezultati provedbe operativnih programa kohezijske politike i pokazatelji promjena kvalitete života i demografske situacije, kako bi se na pravilan način usmjerila sredstva i provedba politika EU-a;

20.

naglašava da je potrebno imati pouzdane i raščlanjene statističke podatke na kojima bi se temeljile političke inicijative;

21.

poziva na suradnju s europskim državama koje nisu članice EU-a te s regionalnom i lokalnom samoupravom radi provedbe politike za planinske regije;

22.

poziva Komisiju da potiče korištenje financijskih instrumenata u planinskim regijama kako bi se postigli konkretni rezultati;

23.

pozdravlja aktualnu raspravu o pojednostavnjenju kohezijske politike; nada se da će pojednostavnjen okvir i dostupnost instrumenata kojima se dionici i primatelji lakše koriste pridonijeti razvoju planinskih regija EU-a; poziva na usmjeravanje posebne pozornosti na pojednostavnjenje i napore za poticanje ulaganja u planinske regije;

24.

poziva Komisiju da predloži proglašenje Europske godine otoka i planina;

25.

napominje da se mali i srednji poduzetnici u planinskim regijama susreću s ozbiljnim poteškoćama koje proizlaze iz slabe dostupnosti, infrastrukture i povezanosti te manjka ljudskih resursa; poziva Komisiju da posebno posveti pozornost razvoju malih i srednjih poduzeća u planinskim regijama, posebno u područjima pogođenima prirodnim i klimatskim katastrofama te stoga poziva države članice da daju prednost ulaganjima u infrastrukturu i u usluge u planinskim regijama; poziva na stvaranje sinergija između sredstava iz fondova ESI i drugih programa i inicijativa koje EU subvencionira kako bi se stvorio sveobuhvatan i učinkovit pristup politikama te time maksimalno unaprijedila podrška koja se pruža malim i srednjim poduzećima i poduzetništvu; ističe da se je potrebno razviti integrirane strategije usmjerene na konkretna područja u planinskim regijama u cilju utvrđivanja posebnih mogućnosti za razvoj te da bi te strategije trebale uključivati mjere za povećanje povezanosti lokalnih malih i srednjih poduzeća te poboljšanje odnosa i koordinacije unutar sektora i među sektorima;

26.

naglašava važnost razvijanja višestruke poljoprivredne proizvodnje povezane s aktivnostima u području razvoja turizma i zaštite okoliša te važnost strukturiranja prehrambenih lanaca u planinskim područjima, bilo u okviru udruženja proizvođača, čime se poljoprivrednicima povećava pregovaračka moć, bilo u okviru stvaranja lokalnih tržišta i kratkih opskrbnih lanaca; ističe da je potrebno zajamčiti pristup velikim tržištima i uvesti mjere za promicanje kvalitete ta za promociju i zaštitu proizvoda, čime se postiže bolje plasiranje poljoprivrednih proizvoda na tržište te ih se uključuje u zajedničke turističke proizvode određenog geografskog područja; štoviše, s obzirom na to da planinska područja imaju veliki potencijal za proizvodnju prehrambenih proizvoda visoke kvalitete, poziva Komisiju i države članice da pokrenu raspravu o uvođenju posebne oznake za planinske prehrambene proizvode na razini EU-a;

27.

u tom kontekstu uviđa da je potrebna podrška EPFRR-a za poljoprivrednu proizvodnju u planinskim područjima i za napore u stvaranju dodane vrijednosti uz pomoć sinergije s drugim fondovima i inicijativama EU-a te privatnih financijskih instrumenata kako bi se pozitivno utjecalo na planinske regije;

28.

pozdravlja napredak koji je postignut u pogledu strategije EU-a za šume; podupire održivi razvoj šuma na razini Unije, posebno u pogledu utjecaja koji šume imaju na očuvanje okoliša i biološke raznolikosti te postizanja ciljeva na području obnovljive energije; napominje da bi se u okviru strategije mogla naglasiti gospodarska dimenzija šumarstva;

29.

smatra da se šumarstvom mogu otvoriti radna mjesta i potaknuti gospodarski razvoj za planinske regije i da je stoga potrebno dugoročno zajamčiti postojanje šumskih resursa te ih iskorištavati na održiv način; podsjeća da su šume od iznimne važnosti za ekosustav i da u planinskim područjima imaju važnu ulogu u sprečavanju nastanka lavina, klizišta i poplava; poziva na pružanje podrške malim i srednjim poduzećima, posebno onima uspostavljenima u planinskim područjima, a koja su uključena u šumarski sektor i koja u potpunosti poštuju načelo ekološke održivosti; posebnu ističe gospodarsku i socijalnu ulogu šumarstva u planinskim područjima kao i važnost ulaganja za učinkovito korištenje šumskim resursima u tim regijama; podsjeća na važnu ulogu koju šume imaju u pružanju primarnih i sekundarnih sirovina koje se koriste u farmaceutskoj, kozmetičkoj i prehrambenoj industriji, pridonoseći time otvaranju novih radnih mjesta; u tom pogledu poziva na to da se kohezijska politika više usredotoči na održivo upravljanje šumama;

30.

poziva na uvođenje dodatnih poticaja za očuvanje malih prerađivačkih poduzeća te malih i srednjih poljoprivrednih gospodarstava u planinskim područjima, koja su važna za zapošljavanje i proizvodnju proizvoda sa specifičnim karakteristikama kvalitete, ali koja u prosjeku imaju veće troškove i manju profitabilnost u odnosu na poljoprivredu i stočarstvo u okviru intenzivnoga gospodarstva; poziva Komisiju da promiče pilot-projekte za obnovu tradicionalnih gospodarskih aktivnosti, uključujući poljoprivredne i zanatske aktivnosti, u planinskim područjima koja se suočavaju s depopulacijom; poziva Komisiju i države članice da promiču pojednostavnjene administrativne postupke u pogledu podnošenja zahtjeva za dodjeljivanje sredstava i samog dodjeljivanja tih sredstava kako bi se malim zajednicama pružio bolji pristup financiranju i time potaknuo dugoročni razvoj i lakši pristup tržištima te kako bi se u planinskim područjima uspostavile organizacije proizvođača;

31.

poziva korisnike sredstava fondova ESI iz planinskih regija da ocijene potencijal i potrebe za uspostavljanjem lokalnih tehnoloških i održivih industrijskih parkova te da nakon odgovarajućih studija izvedivosti i analize troškova i koristi razmotre njihovu izgradnju korištenjem sredstava EU-a i nacionalnih sredstava;

32.

ističe da je za povećanje potencijala koji nude planinske regije potrebno koristiti strategije pametne specijalizacije u situacijama u kojima ih je moguće primijeniti;

33.

naglašava potencijalno važnu ulogu socijalnih poduzeća i alternativnih poslovnih modela, kao što su zadruge i uzajamna društva, u uključivom i održivom razvoju planinskih regija, uključujući rješavanje problema isključenosti marginaliziranih skupina i rodne neravnopravnosti;

34.

podržava korištenje fondova ESI za gospodarske sektore koji ne zagađuju i koji su usmjereni prema budućnosti, kao što su održivi turizam, kulturna baština, održivo šumarstvo, razvoj brzog interneta, obrtništvo i sektor obnovljivih izvora energije; ističe važnost razvoja novih inovativnih i promocije postojećih uspješnih modela turizma;

35.

napominje da bi se u okviru kohezijske politike mogao naglasiti prelazak na gospodarstvo s niskom razinom emisije ugljika koje bi bilo otporno na klimatske promjene i učinkovito iskorištavalo resurse te koje bi bilo ekološki održivo;

36.

smatra da bi među prioritete ulaganja fondova ESI trebalo uvrstiti povećanje kvalifikacija radne snage i otvaranje novih radnih mjesta u zelenom gospodarstvu te naglašava da bi se politikama EU-a trebalo podupirati osposobljavanje u područjima kao što su planinska poljoprivreda, održivi turizam, obrtništvo, održivo šumarstvo i tehnologije obnovljivih izvora energije;

37.

pozdravlja inicijative za privlačenje mladih osoba u poljoprivredni sektor i poziva Komisiju da izradi slične programe za planinske regije; poziva na poduzimanje mjera za poticanje mladih poljoprivrednika na djelovanje u područjima povezanima s kulturnom baštinom koja nisu ograničena samo na sezonske aktivnosti; ističe ulogu znanstvenih instituta i drugih obrazovnih ustanova koje se bave planinskom poljoprivredom; potiče mlade poljoprivrednike da sudjeluju u programima razmjene te da se služe platformama za e-učenje;

38.

ističe važnost obrazovanja žena i djevojaka te povećanja njihove uključenosti u područjima kako što su znanost, tehnologija, inženjerstvo, matematika i poduzetništvo, uključujući sektore zelenoga gospodarstva; smatra da bi posebnu pozornost trebalo posvetiti pružanju podrške i ohrabrivanju poljoprivrednica odnosno žena koje su kao samozaposlene osobe angažirane u neposrednoj trgovini, turizmu, obrtništvu i projektima; ističe važnost aktivne prisutnosti i uloge žena u planinskim područjima, a posebno u pogledu poticanja inovacija i procesa suradnje te održavanja pravilnog funkcioniranja tih područja; stoga poziva Komisiju i države članice da se u okviru Europskog socijalnog fonda i međunarodnih projekata koriste postojećim resursima i postupcima u pogledu inicijativa za mikrofinanciranje i mikrokreditiranje za žene te prilika za žene u pogledu razvijanja karijere;

39.

naglašava da je važnost planinskih područja i učinkovitih mjera unutar EU-a uključena u najnoviju reformu zajedničke poljoprivredne politike; vjeruje da bi cilj zajedničke poljoprivredne politike trebao biti uklanjanje prirodnih i gospodarskih nedostataka s kojima se suočavaju poljoprivrednici te da bi se njome trebala pružiti sredstva za poljoprivrednike da iskoriste svoje prednosti;

40.

ističe važnost potpora iz prvog stupa zajedničke poljoprivredne politike u održavanju poljoprivredne proizvodnje i prihoda za poljoprivrednike u planinskim područjima; podsjeća da države članice imaju mogućnost uspostavljanja namjenskih izravnih potpora i vezanih isplata kako bi se kvalitetnije ispunili ti ciljevi; podsjeća da su nevezane potpore iz prvog stupa u mnogim državama članicama zbog nedovoljne interne konvergencije mnogo manje nego u poljoprivredno povoljnim područjima, čime se dodatno ograničava konkurentnost gospodarstava;

41.

smatra da se mjerama iz drugog stupa zajedničke poljoprivredne politike mora zajamčiti održivost, konkurentnost i diversifikacija poljoprivredne proizvodnje i prerađivačkih industrija u planinskim područjima; također smatra da bi takve mjere mogle pridonijeti „ruralnoj renesansi” poticanjem projekata za razvoj multifunkcionalnih poljoprivrednih gospodarstava u okviru kojih se stvaraju dodana vrijednost i inovacije te davanjem prednosti poljoprivrednim ulaganjima (u zgrade, specifičnu opremu, modernizaciju itd.) i očuvanju autohtonih vrsta;

42.

smatra da bi poseban sektorski pristup za sektor mlijeka i mliječnih proizvoda trebao biti usmjeren na održivu proizvodnju mlijeka u planinskim područjima te poziva Komisiju, države članice i regionalne vlasti da u okviru drugog stupa zajedničke poljoprivredne politike oblikuju popratne mjere za naknadu štete za ugroženu proizvodnju mlijeka i mliječnih proizvoda kako bi se očuvala i osnažila poljoprivreda i učinkovito funkcioniranje poljoprivrednih gospodarstava, pogotovo malih gospodarstava tih regija;

43.

ističe potencijal dvojnog obrazovanja u planinskim regijama; naglašava ohrabrujuće rezultate postignute u nekim državama članicama; pozdravlja postojeće projekte za dvojno obrazovanje diljem Unije;

44.

smatra da se primjerenom fizičkom i informacijsko-telekomunikacijskom infrastrukturom stvaraju prilike za gospodarske, obrazovne, socijalne i kulturne aktivnosti te smanjuje učinak perifernosti i izolacije; poziva Komisiju da osmisli posebne preporuke za rješavanje nedostatka kvalificirane radne snage u sektoru turizma, uz poseban naglasak na izazove u pogledu neprivlačnih radnih mjesta i nedovoljnih naknada, te za poticanje mogućnosti za razvoj profesionalne karijere; potiče Komisiju i države članice da putem fondova ESI usmjere ulaganja u infrastrukturu u planinskim područjima koja će ih učiniti privlačnijima za gospodarske aktivnosti;

45.

podupire inovativna rješenja, uključujući ona utemeljena na informatičkim tehnologijama, za omogućavanje pristupa osnovnom kvalitetnom obrazovanju te mogućnostima formalnog i neformalnog obrazovanja i cjeloživotnog učenja u udaljenim planinskim područjima, primjerice, suradnjom između planinskih regija, gradova i sveučilišta; naglašava potrebu za visokokvalitetnim tercijarnim obrazovanjem te ističe potencijal sustava za obrazovanje na daljinu koji pružaju pristup podučavanju i učenju iz udaljenih područja; u cilju rješavanja negativnih demografskih trendova u tim regijama, ističe činjenicu da je važno rješavati i pitanje jednakog pristupa ustanovama za obrazovanje i skrb za djecu i pitanje prekvalifikacije starijih osoba kako bi se olakšala aktivna integracija u tržište rada;

46.

poziva na otvaranje i poboljšanje zdravstvenih ustanova i usluga u planinskim regijama, među ostalim prekograničnim inicijativama za suradnju, uključujući razvoj prekograničnih zdravstvenih ustanova, tamo gdje je to potrebno; zalaže se za razvijanje volonterskih aktivnosti u području javnih usluga, uzimajući u obzir dobru praksu u određenim državama članicama;

47.

podsjeća na načelo jamčenja jedinstvenog pristupa javnim uslugama na svim teritorijima EU-a, istodobno naglašavajući potrebu za tim da države članice i regije potiču alternativna i inovativna rješenja za planinska područja, među ostalim rješenja prilagođena lokalnim i regionalnim potrebama, ako je to potrebno;

48.

naglašava važnost Inicijative za zapošljavanje mladih, kao i učinkovitije provedbe programa Jamstvo za mlade, jer je to dobra prilika za zaustavljanje odlaska mladih ljudi iz planinskih regija do kojeg dolazi zbog demografske krize i problema starenja stanovništva; poziva na uspostavljanje inicijativa za zapošljavanje mladih koje bi bile posebno usmjerene na zadovoljavanje potreba slabo razvijenih planinskih regija;

49.

naglašava da je rodna neravnopravnost i dalje prisutna u planinskim područjima, posebice u slučaju marginaliziranih zajednica i ugroženih skupina; poziva Komisiju da poduzme mjere za poticanje rodno osviještene politike na horizontalnoj i vertikalnoj razini za sva politička područja, a posebno za financiranje politike povezanosti u tim regijama; poziva na komparativnu analizu posebnosti povezanih sa statusom žena u planinskim regijama, posebice u planinskim područjima u kojima vladaju nepovoljni uvjeti;

50.

potiče i poziva na pružanje potpore, uključujući korištenjem fondova ESI, inicijativama kojima se poboljšava društvena i kulturna kohezija planinskih zajednica te uključenost u njih i kojima se rješavaju pitanja fizičke izolacije i nedostatka kulturne raznolikosti, posebno pristupom i izravnim sudjelovanjem u umjetnosti i kulturnom životu;

51.

naglašava važnost integriranih inicijativa za teritorijalni razvoj čiji je cilj integracija migranata, u okviru postupaka demografske i društveno-gospodarske obnove i oporavka planinskih područja, uključujući ona koja se suočavaju s depopulacijom; poziva Komisiju da podupire i promiče širenje takvih inicijativa;

52.

podsjeća na bogatstvo obnovljivih izvora energije u planinskim područjima u pogledu količine i raznolikosti; smatra da bi ta područja trebala preuzeti vodeće mjesto u postizanju ciljeva EU-a u pogledu obnovljivih izvora energije; poziva Komisiju da se usredotoči na politike kojima se potiče i olakšava korištenje obnovljivih izvora energije u planinskim regijama;

53.

naglašava da na europskoj razini treba zaštititi emblemske životinjske vrste iz visokih planinskih područja koje mogu živjeti na prekograničnim planinskim lancima, kao što su divokoze, kozorozi, velike grabljivice, medvjedi, vukovi i risovi; poziva Komisiju i države članice da izrade plan zaštite i ponovnog uvođenja emblemskih vrsta iz visokih planinskih područja;

54.

također naglašava potencijal vulkanskih planinskih regija i vulkana, osobito u pogledu doprinosa vulkanologije, za ostvarivanje ciljeva u području obnovljivih izvora energije i doprinos tih područja u pogledu sprečavanju prirodnih katastrofa, poput erupcija vulkana, i upravljanju njima;

55.

poziva države članice i Komisiju da utvrde sva odmarališta u visokim planinama u kojima bi zabrana vozila pozitivno utjecala na lokalnu borbu protiv otapanja ledenjaka;

56.

ustraje u tome da se ciljevima EU-a u pogledu obnovljivih izvora energije i njihova iskorištavanja mora uzeti u obzir ravnoteža između prirode i očuvanja okoliša, uključujući u planinskim područjima; podsjeća na to da se ponekad iskorištavanjem hidroenergije i biomase može utjecati na ekosustave te da vjetroelektrane i solarne elektrane mogu narušiti krajolik, iako su izvor lokalnog razvoja;

57.

napominje da su planinske regije, uključujući vulkanske regije i njihovi ekosustavi, posebno osjetljive na klimatske promjene i hidrogeološke opasnosti, s posebno velikim posljedicama u tim regijama, do čega može doći i zbog povećanja broja prirodnih opasnosti, koje također mogu imati utjecaj na okoliš okolnih područja, kao i negativne posljedice za gospodarski razvoj i turizam; u tom pogledu smatra da zaštita okoliša, borba protiv klimatskih promjena i poduzimanje odgovarajućih mjera prilagodbe klimatskim promjenama moraju biti u središtu budućeg „Programa za planinske regije EU-a”, uključujući akcijski plan o klimatskim promjenama; također ističe da je potrebno razviti mrežu analize i razmjene dobrih praksi u tim područjima;

58.

naglašava važnost očuvanja i zaštite jedinstvenog staništa planinskih regija te njihova održivog razvoja, uključujući obnovom biološke raznolikosti i tla, promicanjem prirodne baštine i usluga ekosustava te pružanjem zelene infrastrukture, pružajući time mogućnosti zapošljavanja u tim sektorima; podsjeća na ključnu ulogu poljoprivrede te održivog upravljanja zemljištem i šumama u planinskim područjima u cilju očuvanja biološke raznolikosti i zaštite od utjecaja na okoliš i krajolik;

59.

naglašava da su planinske regije važan izvor vodnih resursa koje treba čuvati i kojima treba upravljati na održiv način; napominje da određena urbana područja ovise o uslugama planinskih regija povezanima s ekosustavima i da te regije često ne dobivaju dovoljno zauzvrat; poziva lokalne vlasti da razmotre partnerstva u obliku suradničkih projekata u cilju opskrbe i zaštite vodnih zaliha za gradske sredine u blizini planinskih regija; podupire financiranje mjera za pohranu vode kako bi se zajamčilo održivo i učinkovito navodnjavanje poljoprivrednih područja i održao niski vodostaj rijeka;

60.

podupire razvoj održivog turizma kao dobre prilike za otvaranje radnih mjesta i promicanje održivog razvoja tih područja; ističe da je potrebno razviti širokopojasni internet kao osnovu održivog turizma;

61.

naglašava potrebu za aktivnijom sinergijskom suradnjom poljoprivrede s drugim gospodarskim djelatnostima u područjima ekološke mreže Natura 2000 i drugih zaštićenih područja (nacionalni parkovi, parkovi prirode i sl.) koji se nalaze u planinskim područjima;

62.

smatra da internet i posebno tehnologije pristupa nove generacije (NGA) imaju ključnu ulogu u rješavanju izazova s kojima se suočavaju planinske regije; podsjeća da je internet povezan s uslugama od općeg interesa i da nedostatak pristupa takvim uslugama može dovesti do depopulacije;

63.

poziva države članice da uvedu poticaje za aktivniji razvoj javno-privatnih partnerstva u planinskim regijama u području prometne, komunikacijske i energetske infrastrukture, jer pružanje tih usluga zbog nedostatka ekonomije razmjera nije komercijalno zanimljivo; naglašava da se samo boljom i dovoljno kvalitetnom prometnom i drugom infrastrukturom može zajamčiti gospodarski rast i otvaranje novih radnih mjesta u planinskim područjima;

64.

ističe da na turizam u velikoj mjeri utječu postojeća infrastruktura i pristup uslugama od općeg interesa; poziva Komisiju da razmotri mogućnosti stvaranja infrastrukture za pružanje potpore turizmu u planinskim regijama;

65.

napominje da nove komunikacijske i informacijske tehnologije pružaju širok raspon mogućnosti za zapošljavanje, društvenu uključenost i osnaživanje u digitalnom gospodarstvu u nastajanju; stoga smatra da je za promicanje takvih mogućnosti potrebna posebna potpora iz fondova ESI; potiče države članice da promiču rad na daljinu, e-trgovinu i korištenje digitalnim promidžbenim kanalima u tim područjima u cilju boljeg upravljanja troškovima poduzeća; smatra da lakši pristup novim informacijskim tehnologijama može dovesti do razvoja obrazovnih programa na daljinu za područja s manjkom nastavnog osoblja, kao i usluga e-zdravstva, što bi moglo pomoći u sprečavanju depopulacije u planinskim područjima; poziva na predlaganje i dijeljenje primjera dobre prakse, čime se doprinosi gospodarskoj diversifikaciji planinskih regija;

66.

pozdravlja program EU-a davanja vaučera za usluge satelitskog interneta kojim se pomoću satelitskih veza nudi alternativa područjima koja imaju nedovoljno razvijenu infrastrukturu ili gdje ne postoji dovoljan interes ulagača;

67.

poziva Komisiju da pri razvijanju politika za pristup širokopojasnom internetu uzme u obzir nedostatnu infrastrukturu i manjak interesa ulagača zbog slabe naseljenosti i udaljenosti planinskih regija; poziva Komisiju da razvije specifične politike kako bi se premostio digitalni jaz u tim regijama, među ostalim potrebnim javnim ulaganjima;

68.

podsjeća na to da društveni i gospodarski razvoj planinskih regija, koje su u nekim državama članicama i udaljene regije, ovisi o prometnim vezama između njih i drugih regija u državi članici ili prekograničnih regija; poziva nacionalna tijela da u suradnji s Komisijom olakšaju provedbu projekata za prometnu povezanost planinskih regija s glavnim nacionalnim i transeuropskim cestama i prometnim koridorima, posebno s prometnom infrastrukturom mreže TEN-T, uporabom različitih fondova EU-a i financijskih instrumenata, uključujući ulaganja EIB-a;

69.

poziva europske planinske regije da pomoću EFRR-a ulažu u razvoj učinkovitijih mreža željeznice i žičara koje će biti bolje međusobno povezane;

70.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji i Odboru regija te vladama i nacionalnim i regionalnim parlamentima država članica.

28.2.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 76/23

—

uzimajući u obzir članak 4., članak 162., članke od 174. – 178. i članak 349. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006 (1) (dalje u tekstu: Uredba o zajedničkim odredbama),

—

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. – 2020. (2),

—

uzimajući u obzir šesto izvješće Komisije o gospodarskoj, socijalnoj i teritorijalnoj koheziji naslovljeno „Ulaganja u radna mjesta i rast: Promicanje razvoja i dobrog upravljanja u regijama i gradovima EU-a” od 23. srpnja 2014.,

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 14. prosinca 2015. naslovljenu „Ulaganje u radna mjesta i rast – poboljšano iskorištavanje europskih strukturnih i investicijskih fondova” (COM(2015)0639),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. siječnja 2014. o spremnosti država članica EU-a za učinkovit i pravovremen početak novog programskog razdoblja kohezijske politike (3),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 22. veljače 2016. pod nazivom „Plan ulaganja za Europu: nove smjernice o kombiniranju europskih strukturnih i investicijskih fondova s Europskim fondom za strateška ulaganja”,

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 27. studenoga 2014. o kašnjenju početka provedbe kohezijske politike za razdoblje 2014. – 2020. (4),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 28. listopada 2015. o kohezijskoj politici i reviziji strategije Europa 2020. (5),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 26. studenoga 2015. o pitanju „Prema pojednostavljenoj kohezijskoj politici usmjerenoj na učinak za razdoblje 2014. – 2020.” (6),

—

uzimajući u obzir pitanje upućeno Komisiji o bržoj provedbi kohezijske politike (O-000070/2016 – B8-0364/2016),

—

uzimajući u obzir članak 128. stavak 5. i članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.

budući da je kohezijska politika, s proračunom većim od 350 milijardi EUR do 2020. godine, instrument kojim se EU približava građanima te glavna politika EU-a za ulaganje i razvoj kojom su obuhvaćene sve regije EU-a; budući da je u nekim državama članicama kohezijska politika glavni izvor javnih ulaganja;

B.

budući da se ciljevi strategije Europa 2020. mogu postići dosljednim međudjelovanjem politika rasta i razvoja te, po potrebi, strukturnih reformi, kao i s pomoću aktivnog sudjelovanja regija i gradova u njihovoj provedbi; budući da kohezijska politika ima ključnu ulogu u tom kontekstu;

C.

budući da je uredbama za razdoblje 2014. – 2020. uvedeno nekoliko ključnih reformi kohezijske politike poput tematske koncentracije kojom se omogućuje potrebna fleksibilnost radi bolje prilagodbe lokalnim uvjetima, veće usmjerenosti na rezultate, boljeg koordiniranja s gospodarskom i socijalnom politikom, boljih povezanosti između prioriteta EU-a i regionalnih potreba i uže koordiniranog korištenja sredstvima iz europskih strukturnih i investicijskih fondova s pomoću zajedničkog strateškog okvira;

D.

budući da bi se ulaganja u kohezijsku politiku trebala koordinirati i uskladiti s drugim politikama EU-a, kao što su jedinstveno digitalno tržište, energetska unija, socijalna politika, makroregionalne strategije, Plan za gradove, istraživanja i inovacije te prometna politika, kako bi se na bolji način doprinijelo ostvarenju ciljeva strategije Europa 2020.;

E.

budući da je Komisija u skladu s člankom 136. stavkom 1. Uredbe o zajedničkim odredbama obvezna opozvati bilo koji dio iznosa iz operativnoga programa koji nije iskorišten za plaćanje početnog i godišnjeg iznosa predfinanciranja i međuplaćanja do 31. prosinca treće financijske godine nakon godine proračunske obveze u sklopu operativnoga programa;

F.

budući da su od početka novog programskog razdoblja prošle dvije godine, a u provedbi kohezijske politike bilo je kašnjenja; budući da su operativni programi većinom odobravani krajem 2014. i tijekom 2015., kada veliki broj ex-ante uvjeta još nije bio ispunjen;

G.

budući da je Komisija, u skladu s člankom 53. Uredbe o zajedničkim odredbama, obvezna svake godine od 2016. Parlamentu podnijeti sažeto izvješće u vezi s programima ESI fondova koje se temelji na godišnjim izvješćima o provedbi koje države članice predaju sukladno članku 50., a 2017. i 2019. obvezna je pripremiti strateško izvješće u kojemu sažima izvješća o napretku država članica;

1.

poziva Komisiju da ocijeni stanje provedbe europskih strukturnih i investicijskih fondova u razdoblju 2014. – 2020. i provede detaljnu analizu rizika opoziva odobrenih sredstava s navedenim iznosima po državi članici te analizu prognoza plaćanja koje dostavljaju države članice što prije nakon isteka rokova od 31. siječnja i 31. srpnja iz Uredbe o zajedničkim odredbama; također poziva Komisiju da navede koje su mjere predviđene kako bi se u najvećoj mogućoj mjeri izbjegao opoziv odobrenih sredstava europskih strukturnih i investicijskih fondova;

2.

poziva Komisiju i države članice da u potpunosti iskoriste potencijal europskih strukturnih i investicijskih fondova, u skladu sa strategijom Europa 2020., radi jačanja socijalne i ekonomske kohezije i smanjenja teritorijalnih razlika, omogućavanjem svim regijama da postanu konkurentnije i olakšaju ulaganja, među ostalim i ona privatna;

3.

napominje da su tijekom programskog razdoblja 2007. – 2013. najveće prepreke i problemi koji su otežavali provedbu kohezijske politike u nekoliko država članica bili nedovoljno informiranje potencijalnih korisnika, što je dovelo do nedostatka projekata koji ispunjavaju uvjete, sporo i dugo odobrenje velikih projekata zajedno s nedostatkom administrativnih struktura za upravljanje ulaganjima u velike projekte, složeni i dugotrajni postupci nabave, složena pravila o državnim potporama, komplicirani postupci izdavanja dozvola, neriješeni vlasnički odnosi, trajanje postupka izdavanja odobrenja i otežan pristup financiranju; nadalje, uviđa da je državama članicama i lokalnim tijelima katkad teško poštovati zahtjeve u pogledu unutarnje i vanjske provedbe Pakta o stabilnosti i rastu; nadalje, poziva Komisiju da za programsko razdoblje 2014. – 2020., s jedne strane, pruži informacije o preprekama s kojima se države članice suočavaju pri provedbi kohezijske politike te, s druge strane, izradi procjenu utjecaja ispunjavanja ex-ante uvjeta na djelotvornu provedbu politike;

4.

pozdravlja uspostavu radne skupine za bolju provedbu programa za razdoblje 2007. – 2013. u osam država članica i poziva Komisiju da o postignutim rezultatima obavijesti Parlament; poziva Komisiju da omogući nastavak rada te skupine kako bi podržala i ubrzala provedbu programa za razdoblje 2014. – 2020. u svim državama članicama te da Parlamentu predstavi akcijski plan aktivnosti te radne skupine; poziva Komisiju da u potpunosti uključi europske strukturne i investicijske fondove u strategiju EU-a o boljoj regulativi;

5.

ističe činjenicu da je administrativni kapacitet na nacionalnoj, ali i na regionalnoj i lokalnoj razini ključni preduvjet za pravovremenu i uspješnu kohezijsku politiku; u tom kontekstu ističe da je nedostatak projekata koji ispunjavaju uvjete često povezan s nedostatkom resursa koji su lokalnim i regionalnim vlastima potrebni za pripremu projektne dokumentacije; stoga traži od Komisije da podrži jačanje administrativnih kapaciteta za faze provedbe i evaluacije politike te da Parlamentu podnese izvješće o mjerama koje su u tom smislu predviđene; također potiče upravljačka tijela da se u potpunosti i učinkovito koriste odredbama tematskog cilja 11. o jačanju institucionalnih kapaciteta javnih tijela i zainteresiranih strana, kao i dostupnim smjernicama Komisije;

6.

s obzirom na to da dobro upravljanje može pridonijeti poboljšanju apsorpcijskog kapaciteta, naglašava potrebu za poticanjem relevantnih strukturnih reformi, u skladu s ciljevima teritorijalne kohezije, održivog rasta i zapošljavanja, te za poticanjem politika koje pogoduju ulaganjima i borbe protiv prijevara; sa zanimanjem iščekuje zaključke izvješća Komisije o regijama koje zaostaju i dodatnim pojedinostima o tome kako se spomenuti zaključci mogu iskoristiti kako bi se riješili dugotrajni problemi koji se tiču pravodobne provedbe i apsorpcije fondova ESI; također poziva Komisiju da razjasni pojam izrade proračuna temeljene na rezultatima u cilju povećanja učinkovitosti potrošnje;

7.

pozdravlja inicijativu Komisije za osnivanje skupine neovisnih stručnjaka na visokoj razini za praćenje pojednostavljenja za korisnike Europskih strukturnih i investicijskih fondova; ističe da je pojednostavljenje jedan od preduvjeta za ubrzanje provedbe; stoga potiče Komisiju da ubrza aktivnosti povezane s uvođenjem pojednostavljenih postupaka čak i tijekom aktualnog programskog razdoblja te da pritom zadrži visoku razinu transparentnosti kohezijske politike; u tom kontekstu smatra da preporuke koje je iznijela skupina na visokoj razini treba razmotriti bez odgađanja;

8.

s obzirom na to da je gospodarska kriza u mnogim državama članicama uzrokovala manjak likvidnosti i dostupnih javnih sredstava za javna ulaganja te s obzirom na to da sredstva kohezijske politike postaju glavni izvor javnih ulaganja, poziva Komisiju i države članice da u potpunosti primijene i iskoriste postojeću fleksibilnost u okviru Pakta o stabilnosti i rastu; nadalje traži od Komisije da održava trajni dijalog s državama članicama koje su tražile primjenu trenutne klauzule o ulaganjima, u cilju maksimiziranja fleksibilnosti povezane s ulaganjima u rast i radna mjesta; nadalje poziva Komisiju da potiče sudjelovanje EIB-a u obliku povećane tehničke i financijske podrške pripremi i provedbi projekata za svaku državu članicu koja to zatraži; smatra da financijski instrumenti, ako ih se djelotvorno provede na osnovi odgovarajućih prethodnih procjena i uz strateško kombiniranje s bespovratnim sredstvima, mogu znatno povećati učinak financiranja i na taj način pomoći prevladati negativne učinke sve manjih javnih proračuna i razviti projekte koji stvaraju prihode; ističe da se jasnim, dosljednim i usmjerenim pravilima o financijskim instrumentima za pojednostavljivanje postupka pripreme i provedbe za upravitelje fondova i korisnike, kojima se uzimaju u obzir različite razine razvoja financijskih tržišta diljem država članica, može ostvariti to nastojanje; smatra da bi u tom postupku od koristi bilo i sažimanje svih relevantnih propisa o financijskim instrumentima u jedinstven, lako dostupan, razumljiv dokument, kao i izbjegavanje nepotrebnog ponovnog preispitivanja s time povezanih smjernica tijekom razdoblja financiranja, osim ako je to zakonski potrebno;

9.

uviđa komplementarnu narav ulaganja EFSU-a za kohezijsku politiku i prima na znanje komunikaciju Komisije od 22. veljače 2016. naslovljenu „Plan ulaganja za Europu: nove smjernice o kombiniranju europskih strukturnih i investicijskih fondova s Europskim fondom za strateška ulaganja”, poziva Komisiju te lokalne i regionalne vlasti da na odgovarajući način uzmu u obzir mogućnosti za kombiniranje sredstava ESI-ja i sredstava EFSU-a s obzirom na to da, iako su ta dva instrumenta različite naravi, mogu dopuniti jedan drugog i povećati učinak poluge koji imaju ulaganja;

10.

zabrinut je zbog kašnjenja u vezi s imenovanjem programskih tijela i tijela za ovjeravanje u državama članicama, što odgađa podnošenje zahtjeva država članica za plaćanja i tako sprječava neometanu provedbu programâ;

11.

smatra da prekomjerna centralizacija i nedostatak povjerenja također mogu igrati ulogu u odgađanju provedbe europskih strukturnih i investicijskih fondova, uzimajući u obzir da neke države članice i upravljačka tijela nisu naklonjena tomu da lokalnim i regionalnim tijelima prepuste veću odgovornost u vezi s upravljanjem sredstvima EU-a, među ostalim preko novih razvojnih instrumenata kao što su integrirana teritorijalna ulaganja i lokalni razvoj pod vodstvom zajednice; iako priznaje ulogu koju regulatorni okvir EU-a zauzima u poticanju tog stava, poziva Komisiju da doprinese dodatnom olakšanju razmjene najboljih praksi među državama članicama i regijama o uspješnim primjerima daljnjeg delegiranja ovlasti;

12.

naglašava važnost koju pravovremena plaćanja imaju za ispravnu i učinkovitu provedbu i kredibilitet kohezijske politike; stoga poziva Komisiju da obavijesti Parlament o planiranim mjerama za postizanje pune provedbe plana plaćanja u kontekstu proračuna za 2016., ali i za naredne godine;

13.

ističe činjenicu da bi izvršenje procjene (ubrzanja) provedbe kohezijske politike u ovom trenutku moglo pružiti neke važne pouke za Komisiju u vezi s raspravom o budućoj kohezijskoj politici nakon 2020. godine; traži od Komisije da sastavi ključne pouke i da se zajedno s Europskim parlamentom, državama članicama i drugim relevantnim dionicima što prije angažira oko budućnosti europskih strukturnih i investicijskih fondova nakon 2020. u cilju povećanja njihove ciljane uporabe i pravovremene provedbe;

14.

ističe da je važno da države članice do kraja 2016. ispune mjere u vezi s ex-ante uvjetima kako bi se zajamčila neometana provedba programâ i izbjegla moguća obustava međuplaćanja; apelira na Komisiju da objavi sveobuhvatne smjernice o javnoj nabavi i preventivnim mjerama kako bi se izbjegle pogreške i nepravilnosti u nabavi te da objavi standardne postupke nabave za korisnike kako bi se izbjegle financijske korekcije i moguća otkazivanja doprinosa EU-a;

15.

poziva Komisiju, države članice i sve dionike da bolje koordiniraju i pokrenu učinkovite političke inicijative u području komunikacije kako bi se podigla razina javne osviještenosti o provedbi kohezijske politike i vidljivost te politike, te kako bi se na taj način javnosti omogućilo bolje razumijevanje rezultata i učinka kohezijske politike;

16.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Komisiji, Vijeću, Odboru regija te državama članicama i njihovim nacionalnim i regionalnim parlamentima.

28.2.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 76/27

—

uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Istočnom partnerstvu, Ukrajini i Ruskoj Federaciji,

—

uzimajući u obzir izvješća Misije za ocjenu stanja u pogledu ljudskih prava na Krimu u organizaciji Ureda za demokratske institucije i ljudska prava Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS) i visoke povjerenice OESS-a za nacionalne manjine,

—

uzimajući u obzir Europsku konvenciju o ljudskim pravima, Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima, Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima i Deklaraciju UN-a o pravima autohtonih naroda,

—

uzimajući u obzir odluke Europskog vijeća od 21. ožujka, 27. lipnja i 16. srpnja 2014. o nametanju sankcija Ruskoj Federaciji kao odgovor na nezakonito pripojenje Krima,

—

uzimajući u obzir rezoluciju Opće skupštine UN-a br. 68/262 od 27. ožujka 2014. naslovljenu „Teritorijalna cjelovitost Ukrajine”,

—

uzimajući u obzir izvješće organizacije Freedom House naslovljeno „Sloboda u svijetu 2016.”, u kojem se stanje političkih i građanskih sloboda na nezakonito pripojenom Krimu ocjenjuje kao „neslobodno”,

—

uzimajući u obzir presudu tzv. krimskog Vrhovnog suda od 26. travnja 2016. prema kojoj je Medžlis krimskih Tatara ekstremistička organizacija te se zabranjuju njegove aktivnosti na Krimskom poluotoku;

—

uzimajući u obzir izjave glasnogovornika potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 14. travnja 2016. o obustavljanju aktivnosti krimskih Tatara povezanih s Medžlisom i od 26. travnja 2016. o odluci krimskog „Vrhovnog suda” da zabrani aktivnosti Medžlisa,

—

uzimajući u obzir izjavu povjerenika za ljudska prava Vijeća Europe od 26. travnja 2016. kojom se traži ukidanje zabrane rada Medžlisa, i izjavu glavnog tajnika Vijeća Europe od 26. travnja 2016. prema kojoj postoji opasnost da se zbog zabrane Medžlisa ugrozi cjelokupna zajednica krimskih Tatara,

—

uzimajući u obzir Protokol iz Minska od 5. rujna 2014. i Memorandum iz Minska od 19. rujna 2014. o provedbi mirovnog plana u 12 točaka,

—

uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.

budući da je Ruska Federacija nezakonito pripojila Krim i Sevastopolj i zbog toga je zemlja okupator koja je prekršila međunarodno pravo, uključujući i Povelju UN-a, Helsinški završni akt, Memorandum iz Budimpešte iz 1994. i Ugovor o prijateljstvu, suradnji i partnerstvu između Ruske Federacije i Ukrajine iz 1997.;

B.

budući da su Europska unija i međunarodna zajednica u više navrata izrazile zabrinutost zbog stanja ljudskih prava u okupiranim teritorijima i sustavnog progona osoba koje ne priznaju tijela nove vlasti; budući da je na meti tzv. vlasti autohtona zajednica krimskih Tatara, od kojih se većina protivi ruskoj okupaciji poluotoka te su bojkotirali tzv. referendum održan 16. ožujka 2014.; budući da se institucije i organizacije krimskih Tatara sve češće proglašavaju „ekstremističkima”, dok se istaknutim članovima zajednice krimskih Tatara oduzima sloboda ili im se pak prijeti ihićenjem pod optužbom da su „teroristi”; budući da kršenja prava nad Tatarima uključuju otmice, prisilni nestanak, nasilje, mučenje i izvansudska pogubljenja za koje de facto vlasti ne provode istrage niti kazneno gone njihove počinitelje, kao i sustavne pravne probleme u pogledu prava vlasništva i registracije;

C.

budući da je vođama krimskih Tatara, među kojima su i Mustafa Džemilijev i Refat Čubarov, ranije zabranjen ulazak na područje Krima, dok im je ulazak sada dopušten ali pod prijetnjom uhićenja te da na taj način dijele sudbinu brojnih drugih članova Medžlisa, kao i aktivista i raseljenih osoba koje pripadaju zajednici krimskih Tatara; budući da je prema podacima ukrajinske vlade više od 20 000 krimskih Tatara moralo napustiti okupirani Krim i preseliti se u kontinentalnu Ukrajinu;

D.

budući da je vođa krimskih tatara Mustafa Džemilijev, koji je prije toga proveo 15 godina u sovjetskim zatvorima, objavio popis 14 krimskih Tatara koje kao političke zatvorenike drže tzv. ruske vlasti na Krimu, među kojima je i Ahtem Čijgoz, prvi zamjenik predsjednika Medžlisa, koji čeka na suđenje u pritvoru u Simferopolu; skreće posebnu pozornost na njegovo zdravstveno stanje i naglašava da je važno da njegovo suđenje bude javno te da ga prati Vijeće Europe i druge međunarodne organizacije;

E.

budući da Rusija ograničava pristup Krimu OESS-u, UN-u i Vijeću Europe, a pogotovo nevladinim organizacijama za ljudska prava i neovisnim novinarima; budući da je zbog nemogućnosti pristupa nadzor nad poštovanjem ljudskih prava i izvješćivanje o tomu na Krimu vrlo otežano;

F.

budući da je cijela populacija krimskih Tatara, autohtonog krimskog naroda, 1944. prisilno deportirana u druge dijelove tadašnjeg SSSR-a i da do 1989. nisu imali pravo na povratak; budući da je 12. studenoga 2015. ukrajinska Verhovna Rada usvojila rezoluciju u kojoj deportaciju krimskih Tatara 1944. priznaje kao genocid i da je 18. svibnja proglasila Danom sjećanja;

G.

budući da je 26. travnja 2016. tzv. krimski Vrhovni sud presudio u korist zahtjeva tzv. krimske državne tužiteljice Natalije Poklonskaje u kojemu optužuje Medžlis, koji od svojeg osnutka 1991. djeluje kao predstavničko tijelo krimskih tatara, a od svibnja 1999. uživa puni pravni status, za ekstremizam, terorizam, kršenja ljudskih prava, nezakonite aktivnosti i sabotažu vlasti;

H.

budući da je Medžlis sada proglašen ekstremističkom organizacijom i da ga je rusko Ministarstvo pravosuđa uvrstilo na popis nevladinih organizacija čiji se rad mora obustaviti; budući da su kao posljedica toga aktivnosti Medžlisa zabranjene na Krimu i u Rusiji; budući da bi se ta zabrana mogla primijeniti na više od 2 500 članova 250 seoskih i gradskih medžlisa na Krimu;

I.

budući da je odluka tzv. državne tužiteljice i tzv. krimskog Vrhovnog suda sastavni dio politike represije i zastrašivanja koju provodi Ruska Federacija koja tu manjinu kažnjava zbog njezine odanosti ukrajinskoj državi tijekom nezakonutog pripajanja poluotoka prije dvije godine;

J.

budući da je ovdje riječ o očiglednom kršenju međunarodnog humanitarnog prava (uključujući i Četvrtu hašku konvenciju iz 1907., Četvrtu ženevsku konvenciju iz 1949. i njezin Protokol I. iz 1977.) prema kojemu okupator nema pravo kazneno goniti civile za zločine počinjene prije okupacije te je na snazi kazneni zakon okupiranog teritorija;

1.

snažno osuđuje odluku tzv. krimskog Vrhovnog suda o zabrani rada Medžlisa krimskih Tatara i traži da se ta zabrana odmah ukine; smatra da se ta odluka predstavlja sustavan i ciljan progon Tatara te da je riječ o politički motiviranom djelovanju u cilju dodatnog zastrašivanja zakonitih predstavnika tatarske zajednice; ističe važnost tog demokratski izabranog tijela za donošenje odluka koje predstavlja krimske Tatare;

2.

ističe da će zabrana Medžlisa krimskih Tatara, zakonitog i priznatog predstavničkog tijela autohtonog krimskog naroda, rezultirati stigmatizacijom krimskih Tatara, da će ih se još više diskriminirati i kršiti njihova ljudska prava i temeljne građanske slobode, te da ih se na taj način pokušava protjerati s Krima, koji je njihova povijesna domovina; zabrinut je zbog činjenice da bi proglašavanje Medžlisa ekstremističkom organizacijom moglo dovesti do dodatnih optužnica u skladu s odredbama kaznenog prava Ruske Federacije;

3.

podsjeća da zabrana Medžlisa znači da mu neće biti dopušteno da se sastaje, objavljuje svoja stajališta u masovnim medijima, održava javna događanja ili da se koristi bankovnim računima; poziva EU da financijski podrži aktivnosti Medžlisa za vrijeme njegova egzila; poziva da se poveća financiranje organizacija za ljudska prava koje djeluju u ime Krima;

4.

podsjeća na tužnu dvogodišnju obljetnicu nezakonitog pripajanja Krimskog poluotoka koje je 20. veljače 2014. provela Ruska Federacija; podsjeća na činjenicu da je oštro osudio taj čin, koji je predstavljao kršenje međunarodnog prava,; izjavljuje da ustraje u politici nepriznavanja nezakonitog pripajanja Krima i sankcija koje su nakon toga nametnute te poziva da se u svjetlu zabrane Medžlisa razmotri mogućnost proširivanja popisa osoba na koje se odnose sankcije EU-a; poziva države članice da se strogo pridržavaju tog popisa; žali zbog toga što su neki političari iz država članica EU-a, među kojima su bili i članovi njihovih nacionalnih parlamenata i Europskog parlamenta, bez suglasnosti ukrajinskih vlasti posjetili Krim te poziva parlamentarne zastupnike da se u budućnosti suzdrže od takvih posjeta;

5.

ponavlja svoju potpunu predanost suverenosti, političkoj neovisnosti, jedinstvu i teritorijalnoj cjelovitosti Ukrajine u njezinim međunarodno priznatim granicama te njezinom slobodnom i suverenom opredjeljenju za europski put; poziva sve strane da odmah krenu s mirnom reintegracijom okupiranog Krimskog poluotoka u pravni poredak Ukrajine preko političkog dijaloga i uz potpuno poštovanje međunarodnog prava; smatra da je ponovna uspostava ukrajinske kontrole nad poluotokom ključna za obnovu suradnje s Ruskom Federacijom, što uključuje obustavu sankcija povezanih s Krimom;

6.

osuđuje stroga ograničenja slobode izražavanja, udruživanja i mirnog okupljanja, među ostalim i na tradicionalnim prigodnim događajima kao što su godišnjica deportacije krimskih Tatara za vrijeme Staljinova režima u Sovjetskom Savezu i kulturna okupljanja krimskih Tatara;

7.

osuđuje ograničavanje slobode medija na Krimu, posebno ukidanje dozvole za rad najvećeg tatarskog televizijskog programa ATR-a; traži da se taj program, kao i dječji televizijski program Lale i radio postaja Mejdan, ponovno puste u rad; smatra da se tim mjerama krimskim Tatarima oduzima ključan instrument za očuvanje njihova kulturnog i jezičnog identiteta; prima na znanje da je osnovana nova televizijska postaja TV Millet i traži da joj se zajamči potpuna urednička neovisnost;

8.

izražava duboko žaljenje zbog sustavnog ograničavanja slobode izražavanja pod izlikom ekstremizma, i praćenja društvenih mreža u cilju otkrivanja aktivista koji ne priznaju novi poredak i koji dovode u pitanje valjanost „referenduma” održanog 16. ožujka 2014.; podsjeća na činjenicu da je stotinu država članica Opće skupštine UN-a usvajanjem Rezolucije br. 68/262 izrazilo isti stav;

9.

podsjeća na činjenicu da su autohtoni krimski Tatari kroz povijest bili žrtve nepravdi koje su dovele do toga da su ih sovjetske vlasti masovno deportirale te da su im oduzeti zemlja i imovina; žali zbog činjenice da diskiminatorna politika koju provode tzv. vlasti onemogućuje povratak tih posjeda i imovine ili ih se koristi kao sredstvo za kupovanje potpore;

10.

zahtijeva od Ruske Federacije, koja u skladu s međunarodnim humanitarnim pravom ima krajnju odgovornost kao okupator na Krimu, da poštuje pravni poredak na Krimu i da građane zaštiti od proizvoljnih pravosudnih ili administrativnih mjera i presuda te da na taj način ispuni vlastite obveze kao članica Vijeća Europe, kao i to da provede neovisne međunarodne istrage u vezi sa svim slučajevima kršenja međunarodnog prava ili ljudskih prava za koja su odgovorne okupatorske snage i tzv. lokalne vlasti; poziva na oživljavanje kontaktne skupine za obitelji nestalih osoba;

11.

poziva na to da se relevantnim međunarodnim tijelima za ljudska prava omogući stalan i neometan pristup Krimu kako bi mogla nadzirati stanje u pogledu ljudskih prava;

12.

pozdravlja ukrajinsku inicijativu za uspostavu međunarodnog mehanizma za pregovore o ponovnoj uspostavi ukrajinskog suvereniteta na Krimu u formatu „Ženeva plus”, što bi trebalo uključivati izravan angažman EU-a; poziva Rusku Federaciju da s Ukrajinom i drugim stranama započne pregovore o okončanju okupacije Krima, da opozove embargo na trgovinu i energiju te da ukine izvanredno stanje na Krimu;

13.

poziva na očuvanje povijesnog i tradicionalnog multikulturalnog okruženja na Krimu i na puno poštovanje ukrajinskog, tatarskog i drugih manjinskih jezika i posebnih kultura; osuđuje pravni pritisak na kulturne i obrazovne organizacije krimskih Tatara, uključujući i one koje rade s djecom krimskih Tatara;

14.

poziva Rusku Federaciju da istraži sve slučajeve mučenja zatvorenika koji su nezakonito lišeni slobode na Krimu, uključujući Ahtema Čijgoza, prvog zamjenika predsjednika Medžlisa, Mustafu Degermendžija i Alija Asanova, koje su tzv. lokalne vlasti uhitile na Krimu jer su mirno prosvjedovali protiv okupacije, te da im zajamči siguran povratak u Ukrajinu; ponovno poziva na puštanje na slobodu Olega Sencova i Oleksandra Koljčenka; poziva Rusku Federaciju da okonča politički motivirane progone disidenata i građanskih aktivista; osuđuje njihovo naknadno odvođenje u Rusku Federaciju i prisilno dodjeljivanje ruskog državljanstva; poziva Rusku Federaciju da u navedenim slučajevima usko surađuje s Vijećem Europs i s OESS-om;

15.

poziva Europsku službu za vanjsko djelovanje i Vijeće da povećaju pritisak na Rusku Federaciju kako bi međunarodnim organizacijama dopustila pristup Krimu u cilju nadziranja stanja u pogledu ljudskih prava, a u svjetlu stalnih teških kršenja temeljnih sloboda i ljudskih prava na tom poluotoku, te u cilju uvođenja stalnih međunarodnih nadzornih mehanizama koji bi se temeljili na konvencijama; ističe da bi svi oblici međunarodne prisutnosti na terenu trebali biti dobro koordinirani, dogovoreni s Ukrajinom i da bi ih trebale podržavati velike međunarodne organizacije za ljudska prava;

16.

ponavlja svoju veliku zabrinutost zbog položaja pripadnika zajednice LGBTI na Krimu, koji se nakon ruskog pripajanja poluotoka znatno pogoršao;

17.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica, predsjedniku, vladi i parlamentu Ukrajine, Vijeću Europe, Organizaciji za europsku sigurnost i suradnju, predsjedniku, vladi i parlamentu Ruske Federacije te Medžlisu krimskih Tatara.

28.2.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 76/31

—

uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Gambiji,

—

uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 12. ožujka 2015. o prioritetima EU-a za Vijeće UN-a za ljudska prava 2015. (1),

—

uzimajući u obzir nekoliko parlamentarnih pitanja o stanju u Gambiji,

—

uzimajući u obzir izjavu Europske službe za vanjsko djelovanje od 17. travnja 2016. o stanju ljudskih prava u Gambiji,

—

uzimajući u obzir nekoliko izjava koje je dala Delegacija EU-a u Gambiji,

—

uzimajući u obzir rezoluciju Komisije Afričke unije od 28. veljače 2015. o stanju ljudskih prava u Republici Gambiji,

—

uzimajući u obzir izjavu glavnog tajnika UN-a Ban Ki-moona od 17. travnja 2016.,

—

uzimajući u obzir izvješće posebnog izvjestitelja Vijeća UN-a za ljudska prava o mučenju i drugim oblicima okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, dodatak: Misija u Gambiju od 2. ožujka 2015.,

—

uzimajući u obzir izvješće UN-ovog posebnog izvjestitelja za izvansudska, prijeka ili proizvoljna pogubljenja o Gambiji od 11. svibnja 2015.,

—

uzimajući u obzir izvješće o Gambiji UN-ove radne skupine za Univerzalni periodični pregled od 24. prosinca 2014.,

—

uzimajući u obzir Sporazum o partnerstvu potpisan u Cotonouu u lipnju 2000.,

—

uzimajući u obzir Ustav Republike Gambije,

—

uzimajući u obzir Afričku povelju o demokraciji, izborima i upravljanju,

—

uzimajući u obzir Afričku povelju o ljudskim pravima i pravima naroda,

—

uzimajući u obzir Deklaraciju UN-a iz 1981. o ukidanju svih oblika nesnošljivosti i diskriminacije na temelju vjere i uvjerenja,

—

uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948.,

—

uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.

budući da je Yahya Jammeh 1994. preuzeo vlast u Gambiji vojnim udarom; budući da je 1996. izabran za predsjednika i da je otad već tri puta pod sumnjivim okolnostima ponovno izabran;

B.

budući da se predsjednički izbori očekuju 1. prosinca 2016., a zakonodavni izbori 6. travnja 2017.; budući da je Gospodarska zajednica zapadnoafričkih država (ECOWAS) osudila provedbu posljednjih predsjedničkih izbora održanih 2011. zbog manjka legitimiteta i prateće represije i zastrašivanja oporbenih stranaka i njihova biračkog tijela;

C.

budući da je miran prosvjed održan 14. travnja 2016. u Serekundi, četvrti glavnog grada Banjula, u kojem su prosvjednici zahtijevali izbornu reformu rezultirao nasilnom reakcijom gambijskih sigurnosnih snaga i proizvoljnim pritvaranjem prosvjednika među kojima je bila i nekolicina članova Ujedinjene demokratske stranke; budući da je Solo Sandeng, oporbeni čelnik i član Ujedinjene demokratske stranke, umro u pritvoru nedugo nakon što je u sumnjivim okolnostima uhićen;

D.

budući da su se 16. travnja 2016. članovi Ujedinjene demokratske stranke ponovno okupili kako bi zatražili pravdu za smrt g. Sandenga i puštanje na slobodu drugih članova njihove stranke; budući da je policija bacila suzavac na prosvjednike i uhitila niz osoba;

E.

budući da su uhićeni i još jedan oporbeni čelnik, Ousainou Darboe, i drugi visoki stranački dužnosnici i da se nalaze u državnom pritvoru te da postoje navodi da su pretrpjeli teške ozljede;

F.

budući da je glavnom direktoru neovisne radijske postaje Teranga FM Alagieu Abdoulieu Ceesayu, kojeg je 2. srpnja 2015. uhitila nacionalna obavještajna agencija, tri puta uskraćeno pravo na slobodu uz jamčevinu unatoč lošem zdravstvenom stanju;

G.

budući da je UN-ova radna skupina za proizvoljna pritvaranja u ožujku 2016. izdala mišljenje usvojeno na zadnjem sastanku te skupine u prosincu 2015. u kojem se navodi da je Alagie Abdoulie Ceesay proizvoljno lišen slobode i poziva gambijske vlasti da ga puste na slobodu i odbace sve optužbe protiv njega;

H.

budući da su borci za ljudska prava i novinari u Gambiji žrtve malverzacija i represivnog zakonodavstva i da se stalno suočavaju s uznemiravanjem i zastrašivanjem, uhićenjima i pritvaranjem, prisilnim nestancima ili prisilnim egzilom;

I.

budući da su mučenja i drugi oblici zlostavljanja redoviti u Gambiji; budući da postoje navodi o redovitim brutalnim mučenjima ili drugim oblicima zlostavljanja kako bi se pojedince prisililo na „priznanje” koje se zatim koristi na sudu, što je zabilježeno i u izvješću sastavljenom nakon posjeta UN-ovog posebnog izvjestitelja za mučenje i druge oblike okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja Gambiji 2014.;

J.

budući da nacionalna obavještajna agencija i policija redovito provode proizvoljna pritvaranja, kao što je to bilo u slučaju bivšeg zamjenika ministra poljoprivrede Ousmana Jammeha i islamskih učenjaka šeika Omara Colleya, imama Ousmana Sawaneha i imama Chernoa Gassama te da se pojedince protivno odredbama ustava često zadržava bez optužbi i izvan roka od 72 sata u kojem se osumnjičenik mora dovesti pred sud;

K.

budući da su sadašnjim gambijskim zakonodavstvom protiv homoseksualnosti predviđene dugotrajne zatvorske kazne i velike novčane kazne za „tešku homoseksualnost”; budući da su pripadnici zajednice LGBTI često žrtve napada, prijetnji ili proizvoljnih uhićenja od strane sigurnosnih snaga i da su neki od njih bili prisiljeni napustiti zemlju zbog vlastite sigurnosti;

L.

budući da je Gambija jedna od petnaest najsiromašnijih zemalja na svijetu i da je gotovo četvrtina stanovništva suočena s problemom kronične nesigurnosti opskrbe hranom; budući da je Gambija u velikoj mjeri ovisna o međunarodnoj pomoći; budući da je od 2015. 14 475 Gambijaca zatražilo azil u EU-u;

M.

budući da stanje ljudskih prava, demokracije i vladavine prava u Gambiji predstavlja ozbiljan razlog za zabrinutost; budući da se EU od kraja 2009. bavi tim problemima u okviru dijaloga na temelju članka 8. Sporazuma iz Cotonoua, no uz slab konkretan napredak;

N.

budući da je EU nakon izražene zabrinutosti zbog stanja ljudskih prava drastično smanjio pomoć Gambiji, iako je i dalje najveći donator pomoći za tu zemlju s ukupno 33 milijuna EUR koliko je odvojeno u okviru nacionalnog okvirnog programa za razdoblje 2015. – 2016.; budući da je nakon tog smanjenja pomoći predsjednik Jammeh u lipnju 2015. naglo protjerao EU-ovu glavnu dužnosnicu u Gambiji Agnes Guillard;

O.

budući da su nacionalnim okvirnim programom za Gambiju za razdoblje 2015. – 2016. predviđena ulaganja u poljoprivredu i sigurnost opskrbe hranom, kao i u prometni sektor, dok za razvoj civilnog društva, demokratsko upravljanje ili promicanje ljudskih prava i vladavine prava nisu odvojena nikakva sredstva;

P.

budući da je Gambija članica ECOWAS-a; budući da je u srpnju 2014. sklopljen sporazum o gospodarskom partnerstvu između EU-a i ECOWAS-a koji će biti ratificiran tijekom 2016.; budući da će se zahvaljujući sporazumu o gospodarskom partnerstvu ojačati ne samo poštena trgovina, nego i ljudska prava i ostvarenje ciljeva održivog razvoja;

Q.

budući da je Gambija članica Afričke unije, država stranka Afričke povelje i potpisnica Afričke povelje o demokraciji, izborima i upravljanju;

R.

budući da je rezultat izmjene izbornog zakona iz 2015. isključivanje oporbenih stranaka, što Gambiju čini jednom od najskupljih zemalja kad je riječ o natjecanju za javnu funkciju te ograničavanje prava građana u tom procesu;

1.

izražava duboku zabrinutost zbog stanja sigurnosti i ljudskih prava u Gambiji koje se sve brže pogoršava i osuđuje napade na mirne prosvjednike 14. i 16. travnja 2016.;

2.

poziva na trenutačno oslobađanje svih prosvjednika koji su uhićeni u vezi s prosvjedima održanima 14. i 16. travnja 2016.; zahtijeva od vlade Republike Gambije da zajamči pravično postupanje prema svim osumnjičenim osobama koje su pritvorene pod optužbom da su sudjelovale u pokušaju neustavne smjene vlade; poziva vlasti Gambije da u svim okolnostima zajamči fizički i psihički integritet tih osumnjičenih osoba te da bez odgode osigura liječničku pomoć ozlijeđenim osobama; izražava zabrinutost zbog svjedočanstava o mučenju i zlostavljanju drugih zatvorenika;

3.

potiče gambijske vlasti da hitno provedu neovisnu istragu o tim događajima te posebno izražava ozbiljnu zabrinutost zbog vijesti da je oporbeni aktivist Solo Sandeng umro u pritvoru;

4.

oštro osuđuje prisilne nestanke, proizvoljna pritvaranja, mučenja i druge vrste kršenja ljudskih prava koji se odvijaju za vrijeme trajanja mandata vlade predsjednika Yahye Jammeha, a koji su usmjereni na osobe koje izražavaju protivljenje, uključujući novinare, borce za ljudska prava, političke protivnike i kritičare te lezbijke, homoseksualce, biseksualne i transrodne osobe; poziva na to da se zatvorenike koje se drži u izolaciji ili privede pred sud ili pusti na slobodu;

5.

poziva EU i Afričku uniju da surađuju s Gambijom kako bi se uspostavili zaštitni mehanizmi protiv mučenja, zajamčio neovisan pristup zatvorenicima i reformirali svi zakoni kojima se otežava ostvarivanje prava na slobodu izražavanja, udruživanja i mirnog okupljanja, uključujući kaznena djela ugrožavanja nacionalne sigurnosti, klevete i „širenja netočnih informacija” u okviru Kaznenog zakona te izmjenu Zakona o informacijama i komunikacijama iz 2013. u kojem je sadržana cenzura izražavanja na internetu;

6.

poziva Gambiju da ratificira Konvenciju UN-a protiv mučenja i drugih oblika okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja;

7.

poziva vladu Gambije da provede istragu o dokazima o kršenju ljudskih prava koje je provodila gambijska nacionalna obavještajna agencija, da razradi zakonodavstvo za rješavanje pitanja jednakih prava za građane, uključujući problem nejednakosti, da nastavi s planovima o osnivanju Nacionalnog povjerenstva za ljudska prava u skladu s pariškim načelima o institucijama za ljudska prava te da istražuje i prati navode o kršenjima ljudskih prava;

8.

potiče vladu Gambije i regionalne vlasti da poduzmu sve potrebne mjere kako bi se zaustavila diskriminacija i kriminalizacija pripadnika skupine LGBTI te napadi na njih i kako bi se zajamčilo njihovo pravo na slobodu izražavanja, uključujući uklanjanje odredbi o kriminalizaciji pripadnika skupine LGBTI iz Kaznenog zakona Gambije;

9.

poziva gambijske vlasti da spriječe svaku diskriminaciju na vjerskoj osnovi te da potaknu i podrže miran i uključiv dijalog među svim zajednicama;

10.

poziva ECOWAS i Afričku uniju da i dalje djeluju u pogledu aktualnih kršenja ljudskih prava koja provodi gambijski režim; podsjeća da su sigurnost i stabilizacija i dalje veliki izazovi u zapadnoafričkoj regiji i inzistira na tome da Afrička unija i ECOWAS trebaju pomno pratiti situaciju u Gambiji i održavati trajni politički dijalog s gambijskim vlastima u pogledu jačanja demokracije i vladavine prava;

11.

potiče vladu Republike Gambije da ratificira Afričku povelju o demokraciji, izborima i upravljanju prije predsjedničkih izbora koji su predviđeni za prosinac 2016.;

12.

poziva vladu Gambije da pokrene istinski dijalog sa svim oporbenim političkim strankama o zakonodavnim i političkim reformama kojima će se zajamčiti održavanje slobodnih i pravednih izbora te poštovanje slobode udruživanja i okupljanja, u skladu s međunarodnim obvezama Gambije; podsjeća da je potpuno sudjelovanje oporbe i neovisnog civilnog društva u neovisnim i slobodnim državnim izborima važan čimbenik za uspjeh tih izbora;

13.

potiče međunarodnu zajednicu, uključujući lokalne organizacije za ljudska prava i nevladine organizacije, kao i Delegaciju EU-a u Gambiji i druge relevantne međunarodne institucije, da aktivno prate izborni postupak, uz poseban naglasak na jamčenju javnog poštovanja slobodne udruživanja i okupljanja;

14.

poziva vladu Gambije da poduzme sve potrebne mjere kojima će se u svim okolnostima jamčiti puno poštovanje slobode izražavanja i slobode tiska; u tom pogledu poziva na reformu odredbi Zakona o informacijama i komunikacijama kako bi se nacionalno zakonodavstvo uskladilo s međunarodnim standardima;

15.

zabrinut je zbog činjenice da nacionalnim okvirnim programom za Gambiju za razdoblje 2015. – 2016. nije predviđena nikakva potpora ili financiranje za civilno društvo ili za demokratsko upravljanje, promicanje vladavine prava i zaštitu ljudskih prava; poziva Komisiju da se u središte svih budućih sporazuma o razvojnoj suradnji koji će se razmatrati između EU-a i Gambije postavi demokratsko upravljanje, vladavina prava i zaštita ljudskih prava;

16.

poziva Delegaciju EU-a u Gambiji da se koristi svim raspoloživim sredstvima, uključujući Europski instrument za demokraciju i ljudska prava, kako bi aktivno motrila uvjete pritvaranja u Gambiji te da prati i nadzire istrage o gušenju prosvjeda održanih 14. i 16. travnja 2016. koje provodi vlada i postupanje prema pritvorenih prosvjednicima te da pojača napore u pogledu suradnje s pripadnicima političke oporbe, studentskim vođama, novinarima, borcima za ljudska prava, sindikalistima i vođama skupina LGBTI;

17.

potiče EU i njegove države članice da provedu javno savjetovanje u skladu s člankom 96. Sporazuma iz Cotonoua te da razmotre obustavljanje svake nehumanitarne pomoći za vladu Gambije i uvođenje zabrane putovanja ili drugih ciljanih sankcija za dužnosnike koji su odgovorni za teška kršenja ljudskih prava;

18.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Afričkoj uniji, vladama država članica ECOWAS-a, vladi i parlamentu Gambije, glavnom tajniku Ujedinjenih naroda, Vijeću UN-a za ljudska prava te Zajedničkoj parlamentarnoj skupštini AKP-a i EU-a.

28.2.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 76/35

—

uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Džibutiju, uključujući rezoluciju od 4. srpnja 2013. o stanju u Džibutiju (1) i onu od 15. siječnja 2009. o stanju na Rogu Afrike (2),

—

uzimajući u obzir Nacionalni okvirni program za Džibuti u okviru 11. Europskog razvojnog fonda od 19. lipnja 2014.,

—

uzimajući u obzir izjave glasnogovornice Europske službe za vanjsko djelovanje od 12. travnja 2016. i 23. prosinca 2015.,

—

uzimajući u obzir izjavu visoke predstavnice Federice Mogherini u ime Europske unije u povodu Svjetskog dana slobode medija 3. svibnja 2016.,

—

uzimajući u obzir regionalno političko partnerstvo EU-a za mir, sigurnost i razvoj na Rogu Afrike,

—

uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima,

—

uzimajući u obzir Konvenciju protiv mučenja i drugih oblika okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja,

—

uzimajući u obzir Konvenciju o ukidanju svih oblika diskriminacije žena,

—

uzimajući u obzir Afričku povelju o ljudskim pravima i pravima naroda, koju je Džibuti ratificirao,

—

uzimajući u obzir mjere i komunikacije Organizacije Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu (FAO) u vezi s Džibutijem,

—

uzimajući u obzir preliminarne zaključke izborne promatračke misije Afričke unije, koja je nadgledala predsjedničke izbore, od 10. travnja 2016.,

—

uzimajući u obzir Rimski statut Međunarodnog kaznenog suda, a Džibuti je njegova potpisnica od 2003.,

—

uzimajući u obzir okvirni ugovor koji su 30. prosinca 2014. potpisale Unija za predsjedničku većinu (UMP), koalicija na vlasti, i Unija za nacionalni spas (USN), koalicija oporbenih stranaka, kojim se promiču „mirne i demokratske nacionalne politike”,

—

uzimajući u obzir zakon br. 2015-3016 PR/PM koji je donijelo Vijeće ministara Džibutija 24. studenoga 2015., kojim se utvrđuju izvanredne sigurnosne mjere nakon napada u Parizu 13. studenoga 2015.,

—

uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948.,

—

uzimajući u obzir Protokol uz Afričku povelju o ljudskim pravima i pravima naroda o pravima žena u Africi,

—

uzimajući u obzir Sporazum iz Cotonoua, koji je potpisan 23. lipnja 2000. i izmijenjen 22. lipnja 2010.,

—

uzimajući u obzir Ustav Republike Džibutija iz 1992. kojim se priznaju temeljne slobode i osnovna načela dobrog upravljanja;

—

uzimajući u obzir smjernice za misije Afričke unije za promatranje i nadgledanje izbora,

—

uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.

budući da je Ismail Omar Guelleh, predsjednik Džibutija od 1999., uvjerljivo pobijedio na izborima u travnju 2016. s 87,1 % glasova, što oporbene stranke i skupine za zaštitu prava kritiziraju kao rezultat političke represije; budući da su neki kandidati oporbe bojkotirali izbore 2005., 2011. i 2016.; budući da je predsjednik Guelleh uvjerio Narodnu skupštinu da izmijeni Ustav 2010. godine, nakon što je najavio da se neće ponovno kandidirati za izbore 2016., a to mu je omogućilo da se kandidira za treći mandat 2011.; budući da su prosvjedi civilnog društva koji su uslijedili suzbijeni;

B.

budući da zahvaljujući odličnom položaju u Adenskom zaljevu Džibuti ima stratešku važnost za strane vojne baze te se smatra središtem u borbi protiv piratstva i terorizma;

C.

budući da je deset džibutijskih žena u Parizu započelo štrajk glađu zahtijevajući da se pokrene međunarodna istraga o silovanju žena u Džibutiju, od kojih četiri štrajkašice tvrde da su i same bile silovane, a tridesetogodišnja Fatou Ambassa štrajka u uspomenu na svoju rođakinju Halimu koja je navodno ubijena u grupnom silovanju 2003. u dobi od 16 godina; budući da je osam od tih žena protestiralo devetnaest dana, od 25. ožujka do 12. travnja 2016., i da im se pridružilo još deset žena u Bruxellesu; budući da džibutijske vlasti osporavaju njihove tvrdnje; budući da su žene taoci u sukobu džibutijske vojske i oružane Fronte za obnovu jedinstva i demokracije (FRUD-armé); budući da je Odbor džibutijskih žena (Comité des Femmes Djiboutiennes Contre le Viol et l’Impunité (COFEDVI) – Odbor džibutijskih žena protiv silovanja i nekažnjivosti), osnovan 1993. godine, u oko 20 podnesenih tužbi zabilježio 246 slučajeva silovanja koja su počinili vojnici;

D.

budući da nijedna izborna promatračka misija nije pozvana da nadgleda izbore i budući da su džibutske vlasti odbile prijedlog EU-a da pošalje misiju izbornih stručnjaka; budući da izborna promatračka misija Afričke unije predlaže osnivanje neovisnog izbornog povjerenstva koje bi bilo zaduženo za izborni postupak, pa i objavu privremenih rezultata;

E.

budući da su tri kandidata oporbe, Omar Elmi Khaireh, Mohamed Moussa Ali i Djama Abdourahman Djama, osporili rezultate izbora u travnju 2016. zbog nedostatka transparentnosti i činjenice da ne odražavaju volju džibutskog naroda; budući da lokalne organizacije za zaštitu ljudskih prava nisu priznale rezultate tih izbora; budući da je manevarski prostor za oporbu i dalje vrlo malen, s ograničenom slobodom izražavanja misli; budući da je država pod strogom kontrolom policijskih snaga i sigurnosnih službi i da je pravosudni sustav slab i blizak vladi; budući da su vođe oporbe bili često zatvarani i zlostavljani i da su postajali navodi o mučenju; budući da je prema navodima vojsci bilo naređeno da ukloni predstavnike oporbe s nekih biračkih mjesta kako bi se mogle napuniti glasačke kutije, dok su neka područja poput Ali-Sabieha bila pod vojnim nadzorom; budući da je predsjednik Guelleh navodno održao proslavu kako bi nagradio vojsku za njezin doprinos izborima prije nego što su objavljeni službeni rezultati; budući da je Afrička unija osudila brojne nepravilnosti (nepostojanje dokumentacije, neobjavljivanje rezultata i to što glasovi nisu prebrojeni javno);

F.

budući da je 31. prosinca 2015., nakon isključivanja zastupnika oporbe iz parlamenta, zakon o izvanrednom stanju koji je donesen u studenome 2015. korišten u svrhu ograničavanja individualnih sloboda i represije nad oporbenim aktivistima, borcima za ljudska prava, sindikalistima i novinarima;

G.

budući da je 30. prosinca 2014. vladajuća koalicija, UMP, potpisala okvirni sporazum s oporbenom koalicijom, USN, koji je omogućio reformu Neovisnog nacionalnog izbornog povjerenstva (Commission Électorale Nationale Indépendante), osnivanje zajedničkog parlamentarnog odbora i kratkoročne i srednjoročne reforme; budući da je zajednički parlamentarni odbor uspostavljen u veljači 2015., no nije podnio ni jedan od najvažnijih nacrta zakona (kao što je zakon o osnivanju zajedničkog izbornog povjerenstva i zakon o pravima i obvezama političkih stranaka); budući da su 26. kolovoza 2015. džibutske vlasti objavile da se izborno povjerenstvo neće reformirati;

H.

budući da u Džibutiju nema privatnih televizijskih ili radijskih kanala i da vlasti pomno prate internetske stranice oporbe i često blokiraju internetske stranice i društvene mreže organizacija za zaštitu ljudskih prava; budući da su glavne novine La Nation i nacionalna radiotelevizijska kuća Radiodiffusion-Télévision de Djibouti, koja prakticira autocenzuru, u vlasništvu vlade; budući da je organizacija Freedom House 2015. izvijestila da u Džibutiju nema slobode medija; budući da se Džibuti nalazi na 170. mjestu (od 180 zemalja) prema svjetskom indeksu slobode medija 2015., koji sastavljaju reporteri bez granica; budući da su tijekom vladavine koalicije UMP oporbene stranke i aktivisti bili izloženi stalnoj represiji, a mnogi stranački aktivisti i novinari, uključujući reportera BBC-a u predsjedničkoj kampanji 2016., suočeni sa sudskim postupcima; budući da su 19. siječnja 2016. glavne oporbene novine L’Aurore ugašene sudskom odlukom; budući da još nije osnovano nacionalno povjerenstvo za komunikaciju, a trebalo je biti 1993. godine.

I.

budući da je u regiji Mablas zabilježen val proizvoljnih uhićenja osoba za koje se sumnjalo da su pripadnici oružane Fronte za obnovu jedinstva i demokracije (FRUD-armé), posebno 2012. godine;

J.

budući da su prema navodima vlasti na kulturnom događanju u Buldugu 21. prosinca 2015. usmrtile najmanje 27 osoba i ranile više od 150 osoba, iako džibutska vlada ustraje u tome da broj stradalih nije veći od sedmero; budući da je policija nakon toga provalila u prostore u kojima se sastaju vođe oporbe, ozlijedila mnoge od njih i zatvorila dvojicu istaknutih vođa oporbe (Abdourahmana Mohammeda Guelleha, glavnog tajnika USN-a, i Hamouda Abdija Souldana) a da nisu iznesene nikakve optužbe protiv njih; budući da su obojica oslobođena nekoliko dana prije predsjedničkih izbora, a Abdourahman Mohammed Guelleh tereti se za kazneno djelo; budući da je vođa sindikata i borac za ljudska prava Omar Ali Ewado držan u izolaciji od 29. prosinca 2015. do 14. veljače 2016. zato što je objavio popis žrtava tog masakra i osoba koje se još uvijek smatraju nestalima; budući da je i njegov odvjetnik prisilno zadržan u zračnoj luci; budući da je džibutska policija ustrijelila Saida Housseina Robleha, člana oporbe i glavnog tajnika Džibutske lige za ljudska prava (LDDH), koji se trenutačno nalazi u egzilu u Europi;

K.

budući da su uvjeti u džibutskim zatvorima izrazito zabrinjavajući;

L.

budući da je nakon terorističkog napada u Parizu od 13. studenoga 2015. Vijeće ministara Džibutija 24. studenoga 2015. donijelo odluku br. 2015-3016 PR/PM kao protuterorističku mjeru kojom se zabranjuje okupljanje na javnim prostorima;

M.

budući da u Džibutiju ne postoji zakonodavstvo protiv nasilja u obitelji i silovanja u braku; budući da su nadležna tijela obavijestila Odbor UN-a za ukidanje diskriminacije žena da su svjesna nedostataka svojih pokušaja da riješe problem nasilja na temelju spola; budući da su različiti oblici genitalnog sakaćenja žena provedeni na 98 % osoba ženskog spola u Džibutiju, iako je ono od 2005. nezakonito;

N.

budući da prema Svjetskoj banci više od 23 % stanovnika Džibutija živi u ekstremnom siromaštvu te da ih 74 % preživljava s manje od 3 USD dnevno; budući da je visokim cijenama hrane, nestašicom vode, klimatskim promjenama i smanjenom površinom pašnjaka dodatno pogoršana nesigurnost opskrbe hranom u Džibutiju; budući da je Džibuti korisnik paketa pomoći EU-a od 79 milijuna EUR za zemlje Roga Afrike koje pogađa fenomen El Niño;

O.

budući da su poštovanje ljudskih prava, demokratskih načela i vladavine prava sam temelj partnerstva zemalja AKP-a i EU-a i čine ključan dio Sporazuma iz Cotonoua; budući da bi EU trebao bez odgađanja ojačati redovit politički dijalog s Džibutijem u skladu s člankom 8. Sporazuma iz Cotonoua;

P.

budući da Džibuti kao dio Nacionalnog okvirnog programa EU-a u okviru 11. europskog razvojnog fonda trenutačno prima 105 milijuna EUR iz bilateralnih fondova EU-a, prije svega za vodu, sanitarne usluge, hranu i sigurnost opskrbe hranom; budući da će Džibuti od 2013. do 2017. primiti 14 milijuna EUR u sklopu inicijative EU-a za potporu otpornosti Roga Afrike, čiji je cilj osnažiti zajednice kako bi se mogle oduprijeti čestim sušama;

Q.

budući da Džibuti trenutačno udomljava više od 15 000 izbjeglica iz Somalije i Eritreje te oko 8 000 izbjeglica iz Jemena; budući da su žene i djevojčice u izbjegličkim kampovima izložene riziku od nasilja na temelju spola; budući da Komisija pruža pomoć, kao što su usluge kojima se spašavaju životi i financijska pomoć za zajednice u kojima se nalaze izbjeglički kampovi;

1.

izražava zabrinutost zbog zaustavljenog procesa demokratizacije u Džibutiju, koji se pogoršao parlamentarnim izmjenama odredbi Ustava Džibutija o ograničenju predsjedničkih mandata i izjavama o uznemiravanju članova oporbe te o njihovu isključivanju s biračkih mjesta; ističe važnost poštenih izbora bez zastrašivanja;

2.

poziva na temeljitu istragu u pogledu transparentnosti izbornog postupka i izbora u Džibutiju iz 2016.; ponavlja poziv EU-a da se objave rezultati sa svih biračkih mjesta s izbora iz 2013. i iz 2016.;

3.

snažno osuđuje silovanja civila koja su navodno počinili džibutijski vojnici, koja su prijavile razne nevladine organizacije i na koja skreću pozornost slučajevi štrajka glađu, te poziva džibutijske vlasti da provedu temeljitu istragu djelovanja vojske i okončaju nekažnjivost; poziva UN da istraži stanje ljudskih prava u Džibutiju, posebice situaciju žena; izražava snažnu solidarnost s džibutijskim ženama koje trenutačno štrajkaju glađu u Francuskoj i Belgiji;

4.

osuđuje miješanje vojske i policije u demokratske procese i ponavlja da je temeljita i transparentna istraga u pogledu izbornog postupka od ključne važnosti; izražava zabrinutost zbog očite spremnosti predsjednika da prerano proslavi svoju pobjedu na izborima iz travnja 2016.; podsjeća Džibuti da je potpisao Konvenciju protiv mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja i da se člankom 16. Ustava Džibutija propisuje da „nitko neće biti podvrgnut mučenju, zlostavljanju ili okrutnim, neljudskim ili ponižavajućim postupcima”; poziva Džibuti da temeljito istraži navode o mučenju i zlostavljanju te da se pobrine da se počinitelji kazneno gone, i, budu li osuđeni, da ih se prikladno kazni te da se žrtve primjereno obeštete, kao i da uspostavi nezavisni mehanizam za istragu navoda o kršenju zakona;

5.

žali zbog odluke džibutijskih vlasti da ne reformiraju Državno izborno povjerenstvo, kako je predviđeno Okvirnim sporazumom potpisanim 30. prosinca 2014., te ih potiče na blisku suradnju s oporbom radi uvođenja poštenijeg i transparentnijeg izbornog postupka;

6.

podsjeća džibutijske vlasti na njihovu obvezu da u skladu sa smjernicama za misije promatranja i nadgledanja izbora u Afričkoj uniji štite novinare i osuđuje način na koji se prema njima postupalo te podsjeća džibutijske vlasti na važnost slobode tiska i prava na pošteno suđenje; od džibutijskih vlasti traži detaljno obrazloženje o postupanju prema novinarima; snažno osuđuje uznemiravanje i zatvaranje oporbenih čelnika, novinara i nezavisnih boraca za ljudska prava bez optužnice prije održavanja predsjedničkih izbora; poziva vlasti Džibutija da okončaju ugnjetavanje političkih protivnika i novinara te da puste na slobodu sve osobe koje su u pritvoru zbog političkih razloga ili zbog ostvarivanja slobode medija; poziva vlasti Džibutija da revidiraju nacionalno zakonodavstvo o izvanrednom stanju kako bi ga u potpunosti uskladili s međunarodnim pravom;

7.

osuđuje nedostatak nezavisnog tiska u Džibutiju te nadgledanje i cenzuru internetskih stranica na kojima se kritizira vlada; žali zbog prakse autocenzure koju provode mediji u vlasništvu države; poziva vlasti Džibutija da svim nezavisnim medijima koji to zatraže daju dozvolu za emitiranje FM radio programa; poziva vladu da stranim novinarima odobri slobodan pristup u zemlju kako bi im se omogućio siguran i objektivan rad; poziva vlasti Džibutija da uspostave nacionalno povjerenstvo za komunikaciju i da dopuste nezavisno privatno emitiranje programa;

8.

žali zbog ubojstava počinjenih na kulturnoj priredbi 21. prosinca 2015. i pritvaranja te uznemiravanja boraca za ljudska prava i članova oporbe koja su uslijedila; izražava sućut obiteljima žrtava i zahtijeva potpunu i nezavisnu istragu u cilju otkrivanja počinitelja i njihova privođenja pravdi; ponavlja da osuđuje proizvoljno pritvaranje i poziva na poštovanje prava na obranu;

9.

poziva vlasti Džibutija da zajamče poštovanje ljudskih prava priznatih nacionalnim i međunarodnim sporazumima koje je Džibuti potpisao te da zaštiti građanska i politička prava i slobode, uključujući pravo na mirne prosvjede i slobodu medija;

10.

apelira na vladu da omogući obuku policije i drugih službenika kako bi se mogao primijeniti zakon o sprečavanju trgovanja ljudima, da uloži više napora kako bi privela pravdi osobe koje trguju ljudima i podigla razinu svijesti pravosudnih, zakonodavnih i administrativnih tijela, civilnog društva i nevladinih organizacija koje djeluju u zemlji, kao i opće javnosti, o problemu trgovanja ljudima;

11.

traži da se žene i muškarci u Džibutiju tretiraju jednako pred zakonom te podsjeća vlasti da su potpisale Konvenciju UN-a o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena;

12.

pozdravlja intervencije vlasti Džibutija u pogledu raširene prakse genitalnog sakaćenja žena, no smatra da je potrebno ostvariti veći napredak;

13.

poziva vlasti da odobre pristup nevladinim organizacijama u područja Obocka, Tadjourala i Dikhila;

14.

traži od civilnih i vojnih vlasti da pokažu maksimalnu suzdržanost tijekom policijskim i vojnih operacija na sjeveru zemlje, a posebno da ne primjenjuju silu protiv civilnog stanovništva i da civilno stanovništvo ne koriste kao štit oko vojnih logora;

15.

izražava svoju spremnost da pomno prati stanje u Džibutiju i da predloži restriktivne mjere u slučaju kršenja Sporazuma iz Cotonoua (2000.), a posebno njegovih članaka 8. i 9.; poziva Komisiju da također pomno prati situaciju;

16.

potiče Europsku službu za vanjsko djelovanje, Komisiju i njihove partnere da rade s Džibutijem na dugoročnoj političkoj reformi, koju bi trebala znatno olakšati postojeća snažna veza s obzirom na to da je Džibuti bio ključan u borbi protiv terorizma i piratstva u regiji te da je domaćin vojne baze i pridonosi stabilnosti u regiji;

17.

poziva Komisiju da nezavisnim organizacijama i civilnom društvu pruži daljnju podršku, osobito tako da što prije moguće otvori javni natječaj u okviru Europskog instrumenta za demokraciju i ljudska prava;

18.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi vladi Džibutija, institucijama Afričke unije, Međuvladinom tijelu za razvoj, Arapskoj ligi, Organizaciji islamske suradnje, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Europske unije za vanjsku i sigurnosnu politiku, državama članicama EU-a te supredsjednicima Zajedničke parlamentarne skupštine AKP-a i EU-a.

28.2.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 76/40

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1379/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o zajedničkom uređenju tržišta proizvodima ribarstva i akvakulture, izmjeni uredbi Vijeća (EZ) br. 1184/2006 i (EZ) br. 1224/2009 i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 104/2000 (1),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2002. o utvrđivanju općih načela i uvjeta zakona o hrani, osnivanju Europske agencije za sigurnost hrane te utvrđivanju postupaka u područjima sigurnosti hrane (2),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1169/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o informiranju potrošača o hrani, izmjeni uredbi (EZ) br. 1924/2006 i (EZ) br. 1925/2006 Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Komisije 87/250/EEZ, Direktive Vijeća 90/496/EEZ, Direktive Komisije 1999/10/EZ, Direktive 2000/13/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva Komisije 2002/67/EZ i 2008/5/EZ i Uredbe Komisije (EZ) br. 608/2004 (3),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 882/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o službenim kontrolama koje se provode radi provjeravanja poštivanja propisa o hrani i hrani za životinje te propisa o zdravlju i dobrobiti životinja (4),

—

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 1224/2009 od 20. studenoga 2009. o uspostavi sustava kontrole Zajednice za osiguranje sukladnosti s pravilima zajedničke ribarstvene politike, o izmjeni uredbi (EZ) br. 847/96, (EZ) br. 2371/2002, (EZ) br. 811/2004, (EZ) br. 768/2005, (EZ) br. 2115/2005, (EZ) br. 2166/2005, (EZ) br. 388/2006, (EZ) br. 509/2007, (EZ) br. 676/2007, (EZ) br. 1098/2007, (EZ) br. 1300/2008, (EZ) br. 1342/2008 i o stavljanju izvan snage uredbi (EEZ) br. 2847/93, (EZ) br. 1627/94 i (EZ) br. 1966/2006 (5),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. siječnja 2014. o prehrambenoj krizi, prijevari u prehrambenom lancu i njegovoj kontroli (6),

—

uzimajući u obzir prijedlog rezolucije Odbora za ribarstvo,

—

uzimajući u obzir pitanje Komisiji o sljedivosti proizvoda ribarstva i akvakulture u restoranima i maloprodaji (O-000052/2016 – B8-0365/2016),

—

uzimajući u obzir članak 128. stavak 5. i članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.

budući da je Europska unija najveće svjetsko tržište proizvoda morskog ribarstva na kojem se nude proizvodi i iz sektora ribarstva EU-a i iz uvoza iz trećih zemalja;

B.

budući da potrošači imaju pravo na informacije izražene na razumljiv način, uključujući informacije o obalnim i zemljopisnim područjima ulova, te da bi se trebali moći u potpunosti pouzdati u cijeli lanac opskrbe proizvodima ribarstva na tržištu EU-a; budući da EU i države članice moraju štititi građane EU-a od prijevara; budući da svi uvozni proizvodi moraju biti u skladu s pravilima i normama EU-a;

C.

budući da Komisija priprema detaljan i iscrpan popis dobrovoljnih tvrdnji povezanih s proizvodima ribarstva i akvakulture koji se prodaju na tržištu EU-a; budući da bi na temelju nalaza Komisije moglo doći do uspostave vanjskog tijela za certifikaciju dobrovoljnih tvrdnji za proizvode ribarstva i akvakulture na tržištu EU-a;

D.

budući da je u planu EU-a za kontrolu koji je izradila Komisija (7) za 2015. u kojem se procjenjuje pojavnost pogrešno označene bijele ribe s obzirom na prijavljenu vrstu utvrđeno da su prijavljene vrste potvrđene u 94 % uzetih uzoraka; no budući da je za neke vrste razina nesukladnosti bila vrlo visoka, stopa od 6 % smatra se relativno niskom u usporedbi s drugim ograničenijim studijama u državama članicama;

E.

budući da se u članku 36. Uredbe (EU) br. 1379/2013 od Komisije traži da do 1. siječnja 2015. Parlamentu i Vijeću podnese izvještaj o izvedivosti opcija za sustav ekološkog označivanja proizvoda ribarstva i akvakulture;

F.

budući da bi se zajedničkim uređenjem tržišta trebalo jamčiti pošteno tržišno natjecanje i prihod za proizvođače proizvoda ribarstva koji se prodaju ili kupuju u EU-u;

1.

izražava ozbiljnu zabrinutost i nezadovoljstvo zbog rezultata raznih studija koji pokazuju da je pogrešno označivanje ribljih proizvoda koji se prodaju na tržištu EU-a rasprostranjeno u velikoj mjeri, među ostalim i u restoranima institucija EU-a; potvrđuje da se namjernim pogrešnim označivanjem ribljih vrsta i prijevarama pri njihovu označivanju krše propisi EU-a, među ostalim i pravila zajedničke ribarstvene politike, te da u skladu s važećim nacionalnim pravom to može biti kazneno djelo;

2.

poziva države članice da ojačaju nacionalne kontrole, među ostalim i kontrole neprerađene ribe namijenjene restoranima i sektoru dostave hrane kako bi se spriječila prijevara i utvrdila faza opskrbnog lanca u kojoj se riba pogrešno označava; zabrinut je zbog zamjene visokokvalitetnih vrsta manje kvalitetnima; poziva Komisiju i države članice da prouče koje bi se mjere mogle uvesti za poboljšanje sljedivosti proizvoda ribarstva i akvakulture; podupire uspostavu radne skupine za usklađivanje provedbe sljedivosti u svim državama članicama te vanjskog tijela za certifikaciju dobrovoljnih tvrdnji za proizvode ribarstva i akvakulture na tržištu EU-a;

3.

podupire snažan sustav sljedivosti, od iskrcavanja do potrošnje, kojim bi se potrošačima ulilo povjerenje i tako smanjila trgovinska ovisnost o uvoznim proizvodima ribarstva i akvakulture, čime bi se ojačalo tržište EU-a; poziva Komisiju da iskoristi potencijal označivanja bar kodom s redoslijedom nukleotida, čime bi se moglo pomoći u utvrđivanju vrsta sekvenciranjem DNK, a time i u poboljšanju sljedivosti;

4.

pozdravlja novi okvir zajedničkog uređenja tržišta i u skladu s člankom 36. Uredbe (EU) br. 1379/2013 poziva Komisiju da podnese izvještaj o izvedivosti opcija za sustav ekološkog označivanja proizvoda ribarstva i akvakulture; naglašava da je potrebno uspostaviti minimalne norme za ekološko označivanje; smatra da se ključnim elementima sustava označivanja mora zajamčiti transparentnost, neovisnost i vjerodostojnost postupka certifikacije; traži da se provede detaljna analiza prednosti uvođenja označivanja na razini EU-a;

5.

poziva Komisiju da redovito prati u kojoj se mjeri na oznakama navode tražene informacije; naglašava da se označivanjem trebaju pružati razumljive i točne informacije koje se mogu provjeriti; potiče države članice da pri dobrovoljnom označivanju navode sve raspoložive informacije koje potrošačima mogu omogućiti da donesu utemeljenu odluku; potiče Komisiju i države članice da ojačaju kampanje za podizanje razine osviještenosti o zahtjevima za označivanje proizvoda ribarstva i akvakulture;

6.

naglašava da bi dobra europska politika označivanja u sektoru ribarstva bila ključni faktor za poticanje gospodarskog razvoja obalnih zajednica, priznavanje najboljih praksi ribara i naglašavanje kvalitete njihovih proizvoda namijenjenih potrošačima;

7.

poziva Komisiju da radi jamčenja prava potrošača na točne, pouzdane i razumljive informacije donese mjere za uklanjanje pomutnje koju izaziva aktualni zahtjev u pogledu označivanja područja i potpodručja sukladno klasifikaciji Organizacije za hranu i poljoprivredu (FAO) i koja je posebno velika u slučaju ulova u nekim potpodručjima ribolovnog područja 27., kao na primjer ulovi iz Galicije i Kadiškog zaljeva označeni su oznakom „portugalske vode”, ulovi iz Walesa kao „Irsko more” ili iz Britanije kao „Biskajski zaljev”;

8.

sreće pozornost na to da se informacije o podrijetlu proizvoda ribarstva trebaju pružiti na transparentan i jasan način;

9.

naglašava da je potrebno zajamčiti sukladnost svih budućih ekoloških oznaka širom Unije kao i sustava ekološkog označivanja i certifikacije proizvoda morskog ribarstva trećih zemalja sa smjernicama Organizacije za hranu i poljoprivredu (FAO) za ekološko označivanje ribe i ribljih proizvoda iz morskog ribolova;

10.

smatra da bi ekološka oznaka za proizvode ribarstva i akvakulture širom EU-a, o čijim je kriterijima potrebno dodatno raspraviti na razini EU-a, mogla doprinijeti poboljšanju sljedivosti i pružanju transparentnih informacija potrošačima; smatra da bi Europski fond za pomorstvo i ribarstvo (EFPR) mogao financirati tu oznaku;

11.

napominje da se zbog nacionalnih praksi neki trgovački nazivi riba koji se upotrebljavaju u državama članicama međusobno razlikuju, što bi moglo dovesti do određene pomutnje; pozdravlja rad Komisije na pokretanju pilot projekta za uvođenje javne baze podataka u koju će biti uvrštene informacije o trgovačkim nazivima na svim službenim jezicima EU-a, a koji je Parlament usvojio;

12.

potiče Komisiju da u javnosti efikasnije promiče svoj rad u području zaštite morskih resursa i borbe protiv nezakonitog ribolova;

13.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Komisiji.

28.2.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 76/43

—

uzimajući u obzir antidampinško zakonodavstvo EU-a (Uredba Vijeća (EZ) br. 1225/2009 od 30. studenoga 2009. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice (1)),

—

uzimajući u obzir Protokol o pristupanju Kine Svjetskoj trgovinskoj organizaciji (WTO),

—

uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o trgovinskim odnosima između EU-a i Kine,

—

uzimajući u obzir članak 123. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.

budući da su Europska unija i Kina među najvećim trgovinskim silama svijeta i da je Kina drugi po veličini trgovinski partner Europske unije, dok je EU najveći trgovinski partner Kine, te da vrijednost njihove dnevne trgovinske razmjene u znatnoj mjeri prelazi milijardu eura;

B.

budući da su 2015. ulaganja iz Kine u EU prvi put premašila ulaganja iz EU-a u Kinu; budući da je kinesko tržište glavni generator profita za niz industrija i robnih marki iz Europske unije;

C.

budući da je u okviru pristupanja Kine WTO-u omogućena primjena specifične metodologije za izračun dampinga koja je uvrštena u odjeljak 15. Protokola o pristupanju i koja služi kao temelj za drugačije postupanje prema robi uvezenoj iz Kine;

D.

budući da se svakom odlukom o načinu postupanja s robom uvezenom iz Kine nakon prosinca 2016. mora zajamčiti usklađenost zakonodavstva EU-a s propisima WTO-a;

E.

budući da odredbe iz odjeljka 15. Protokola o pristupanju Kine WTO-u koje ostaju na snazi nakon 2016. pružaju osnovu za primjenu nestandardne metodologije na uvoz iz Kine nakon 2016. godine;

F.

budući da, s obzirom na to do koje mjere kineske državne vlasti trenutačno utječu na gospodarstvo Kine, odluke poduzećâ o cijenama, troškovima te izlaznim i ulaznim sredstvima nisu usklađene s tržišnim pokazateljima koji odražavaju ponudu i potražnju;

G.

budući da se Kina u svojem Protokolu o pristupanju obvezala da će, među ostalim, dozvoliti da se sve njezine cijene određuju tržišnim mehanizmima te budući da EU mora zajamčiti da Kina u potpunosti poštuje svoje obveze u okviru WTO-a;

H.

budući da prekomjerni kapaciteti Kine već imaju snažne socijalne, gospodarske i ekološke posljedice u EU-u, što pokazuje nedavni štetni utjecaj na sektor čelika u EU-u, posebno u Ujedinjenoj Kraljevini, te budući da bi dodjeljivanje statusa tržišnog gospodarstva Kini kad je riječ o radnim mjestima u EU-moglo imati znatan socijalni učinak;

I.

budući da se od 73 antidampinške mjere koje su trenutačno na snazi u EU-u njih 56 primjenjuje na robu uvezenu iz Kine;

J.

budući da bi nedavno zaključeno javno savjetovanje o mogućem dodjeljivanju statusa tržišnog gospodarstva Kini moglo pružiti dodatne informacije koje bi mogle biti korisne za rješavanje tog pitanja;

K.

budući da je u komunikaciji Komisije od 10. listopada 2012. pod nazivom „Jača europska industrija za rast i gospodarski oporavak” (COM(2012)0582) postavljen cilj povećanja udjela industrije u BDP-u Europskoj uniji na 20 % do 2020. godine;

1.

ponovno ističe važnost strateškog partnerstva Europske unije i Kine u kojem slobodna i poštena trgovina i ulaganja imaju važnu ulogu;

2.

naglašava da Kina nije tržišno gospodarstvo i da još uvijek nije ispunila pet kriterija EU-a kojima se utvrđuje je li neko gospodarstvo tržišno gospodarstvo;

3.

potiče Komisiju da se uskladi s glavnim trgovinskim partnerima Europske unije, uključujući u kontekstu predstojećih sastanaka na vrhu skupina G7 i G20, u pogledu najboljeg načina jamčenja da sve odredbe odjeljka 15. Protokola o pristupanju Kine WTO-u koje ostaju na snazi nakon 2016. dobiju puno pravno značenje u okviru relevantnih domaćih postupaka te da se usprotivi svakom jednostranom dodjeljivanju statusa tržišnog gospodarstva Kini;

4.

naglašava da bi na predstojećem sastanku na vrhu Europske unije i Kine trebalo raspravljati o pitanjima koja se odnose na status tržišnog gospodarstva;

5.

poziva Komisiju da uzme u obzir zabrinutost koju su izrazili industrijski sektor, sindikati i drugi dionici u Europskoj uniji u pogledu posljedica na radna mjesta u EU-u, okoliš, standarde i održivi gospodarski rast u svim pogođenim proizvodnim sektorima, kao i na cijelu industriju u EU-u, te da u tom kontekstu zajamči zaštitu radnih mjesta u EU-u;

6.

uvjeren je da se, sve dok Kina ne ispuni svih pet kriterija EU-a koji su potrebni da dobije status tržišnog gospodarstva, EU treba koristiti nestandardnom metodologijom utvrđivanja usporedivosti cijena u antidampinškim i antisubvencijskim istragama povezanima s uvozom iz Kine, u skladu s dijelovima odjeljka 15. Protokola o pristupanju Kine koji omogućuju primjenu nestandardne metodologije te uz njihovu neograničenu primjenu; poziva Komisiju da iznese prijedlog u skladu s tim načelom;

7.

istodobno naglašava hitnu potrebu za općom reformom instrumenata Europske unije za trgovinsku zaštitu kako bi se zajamčili jednaki uvjeti za industriju EU-a i Kine i drugih trgovinskih partnera uz puno poštovanje pravila WTO-a; poziva Vijeće da u što kraćem roku postigne dogovor s Parlamentom o modernizaciji instrumenata Unije za trgovinsku zaštitu;

8.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

28.2.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 76/45

—

uzimajući u obzir dokument naslovljen „Promijeniti svijet: Program održivog razvoja do 2030.”, usvojen 25. rujna 2015. na sastanku na vrhu Ujedinjenih naroda o održivom razvoju održanom u New Yorku,

—

uzimajući u obzir Treću međunarodnu konferenciju o financiranju razvoja održanu od 13. do 16. srpnja 2015. u Addis Abebi,

—

uzimajući u obzir izvješće Međuagencijske stručne skupine za pokazatelje održivih razvojnih ciljeva koje je objavljeno 17. prosinca 2015. i usvojeno na 47. zasjedanju statističke komisije UN-a u ožujku 2016.,

—

uzimajući u obzir Segment na visokoj razini Gospodarskog i socijalnog vijeća UN-a koji će se održati od 18. do 22. srpnja 2016. na temu „Provedba razvojnog programa za razdoblje nakon 2015. godine: prijelaz s obveza na rezultate”,

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. svibnja 2015. o financiranju razvoja (1),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. studenoga 2014. o EU-u i globalnom razvojnom okviru za razdoblje nakon 2015. (2),

—

uzimajući u obzir Pariški sporazum usvojen na 21. Konferenciji stranaka (COP 21) održanoj 12. prosinca 2015. u Parizu,

—

uzimajući u obzir članak 7. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) kojim se potvrđuje da EU „osigurava dosljednost svojih politika i aktivnosti, uzimajući pritom u obzir sve svoje ciljeve”,

—

uzimajući u obzir trenutačnu izradu globalne strategije EU-a o vanjskoj i sigurnosnoj politici koja će služiti kao smjernica globalnom djelovanju Europske unije,

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 24. studenoga 2015. o ulozi EU-a u okviru UN-a – kako na bolji način ostvariti ciljeve vanjske politike EU-a (3),

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 26. listopada 2015. o usklađenosti politika u interesu razvoja,

—

uzimajući u obzir reviziju strategije Europa 2020. – „Novi pristup za razdoblje nakon 2020.”,

—

uzimajući u obzir Parišku deklaraciju o učinkovitosti pomoći, Akcijski plan iz Accre te deklaraciju i akcijski plan koji su usvojeni na forumu na visokoj razini o učinkovitosti pomoći održanom u prosincu 2011. u Busanu,

—

uzimajući u obzir Europski konsenzus o razvoju i njegovu predstojeću reviziju,

—

uzimajući u obzir članak 208. UFEU-a u kojem se traži da se načelo usklađenosti politika u interesu razvoja uzima u obzir u svim vanjskim politikama Europske unije;

—

uzimajući u obzir ishode Svjetskog humanitarnog sastanka na vrhu koji će se 23. i 24. svibnja 2016. održati u Istanbulu (Turska),

—

uzimajući u obzir pismo koje je njegov Odbor za razvoj 29. ožujka 2016. uputio povjereniku za međunarodnu suradnju i razvoj na temu praćenja i ocjenjivanja ciljeva održivog razvoja,

—

uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.

budući da se u rezoluciji Opće skupštine UN-a br. 70/1 poziva na praćenje i ocjenjivanje ciljeva i podciljeva uz pomoć niza globalnih pokazatelja; budući da je glavni tajnik UN-a ovlašten za izradu godišnjeg izvješća o napretku u pogledu ciljeva održivog razvoja kako bi se pružila potpora njihovu praćenju i ocjenjivanju na Političkom forumu na visokoj razini o održivom razvoju; budući da se izvješće o napretku u pogledu ciljeva održivog razvoja temelji na podacima iz nacionalnih statističkih sustava i informacijama prikupljenima na različitim razinama;

B.

budući da je statistička komisija na svom 46. zasjedanju (3. – 6. ožujka 2015.) prihvatila plan za razvoj i provedbu globalnog okvira pokazatelja;

C.

budući da je Međuagencijska stručna skupina za pokazatelje održivih razvojnih ciljeva, čiji je zadatak temeljita izrada prijedloga za okvir pokazatelja za nadzor nad ciljevima i podciljevima programa za razvoj u razdoblju nakon 2015., predložila pokazatelje za ocjenjivanje Programa održivog razvoja do 2030. koji su prihvaćeni na 47. zasjedanju statističke komisije UN-a u ožujku 2016.;

D.

budući da predloženi niz od 230 pokazatelja za ciljeve održivog razvoja predstavlja odličnu polaznu točku i pouzdan okvir za praćenje i ocjenjivanje napretka prema ostvarivanju 17 ciljeva održivog razvoja;

E.

budući da nekoliko pokazatelja još nije konačno oblikovano te da države članice potpisnice u skladu s globalnim pokazateljima moraju izraditi svoje nacionalne pokazatelje prilagođene nacionalnim uvjetima;

F.

budući da bi se Gospodarsko i socijalno vijeće te Opća skupština UN-a u srpnju odnosno rujnu 2016. trebali složiti s globalnim okvirom pokazatelja;

G.

budući da će se Vijeće za vanjske poslove u svom sastavu za razvojna pitanja sastati 12. svibnja 2016. te bi trebalo pripremiti stajalište EU-a za sastanak Političkog foruma na visokoj razini o održivom razvoju u srpnju 2016. i odrediti u kojem će se kontekstu održati tematska rasprava o trgovini i razvoju s naglaskom na doprinos EU-a privatnom sektoru u pogledu provedbe Programa održivog razvoja do 2030.;

H.

budući da je na razini sustava potrebno strateško planiranje, provedba i izvještavanje kako bi se zajamčila usklađena i integrirana potpora provedbi novog programa za što je odgovoran razvojni sustav UN-a;

I.

budući da novi univerzalni okvir za održivi razvoj zahtijeva veću usklađenost među različitim političkim područjima i akterima EU-a te da su za to potrebni dodatna koordinacija, dijalog i zajednički rad na svim razinama unutar institucija EU-a i među njima kako bi se zajamčila uključenost triju stupova održivog razvoja (ekološki, gospodarski i socijalni razvoj) u unutarnju i vanjsku politiku EU-a;

J.

budući da će sastanak Političkog foruma na visokoj razini o održivom razvoju u srpnju 2016. obuhvaćati dobrovoljna ocjenjivanja za 22 države, među njima i četiri europske države, Estoniju, Finsku, Francusku i Njemačku, kao i tematska ocjenjivanja napretka u pogledu ciljeva održivog razvoja, uključujući međusektorska pitanja, uz potporu ocjena koje su izradile funkcionalne komisije Gospodarskog i socijalnog vijeća i druga međuvladina tijela i forumi;

1.

poziva Vijeće za vanjske poslove u svom sastavu za razvojna pitanja da uoči sastanka Političkog foruma na visokoj razini o održivom razvoju u srpnju 2016. usvoji usklađeno i zajedničko stajalište EU-a, uzimajući u obzir stav Parlamenta iz ove rezolucije; smatra da je za vjerodostojnost i vodeću poziciju EU-a ključno predstaviti zajedničko stajalište; zabrinut je zbog toga što Komisija uoči sastanka Političkog foruma na visokoj razini o održivom razvoju nije objavila komunikaciju o praćenju i ocjenjivanju Programa održivog razvoja do 2030., kao što su to zatražili članovi Odbora za razvoj, a što je moglo služiti kao temelj za zajedničko stajalište EU-a;

2.

pozdravlja izvješće Međuagencijske stručne skupine za pokazatelje održivih razvojnih ciljeva; smatra da ono predstavlja izuzetno postignuće i dobar temelj za pregovore s obzirom na to da se predloženim pokazateljima skreće pozornost na cijeli niz mnogo raznovrsnijih strukturalnih problema;

3.

pozdravlja posebno poglavlje o razvrstavanju podataka i važnost koja se pridaje jačanju nacionalnih statističkih kapaciteta;

4.

prepoznaje odlučujuću ulogu Političkog foruma na visokoj razini o održivom razvoju u pogledu ocjenjivanja provedbe ciljeva održivog razvoja; ističe da to tijelo mora zajamčiti usklađenu i učinkovitu procjenu potreba i usvajanje planova potrebnih za učinkovitu provedbu Programa održivog razvoja do 2030.;

5.

ističe da Program održivog razvoja do 2030. i ciljevi održivog razvoja predstavljaju obnovljenu međunarodnu obvezu za iskorjenjivanje siromaštva, ponovno definiranje i moderniziranje strategije razvoja za sljedećih 15 godina i jamčenje ostvarivanja rezultata;

6.

poziva Komisiju da iznese prijedlog za sveobuhvatnu strategiju održivog razvoja koja će uključivati sva relevantna unutarnja i vanjska politička područja, detaljan vremenski raspored do 2030., reviziju na sredini razdoblja i poseban postupak kojim će se jamčiti potpuna uključenost Parlamenta, kao i konkretan plan provedbe kojim će se koordinirati ostvarivanje 17 ciljeva, 169 podciljeva i 230 globalnih pokazatelja i zajamčiti sukladnost s ciljevima iz Pariškog sporazuma i njihovo ostvarenje; ističe važnost univerzalnosti ciljeva i činjenicu da su se Europska unija i njezine države članice obvezale na to da će u potpunosti provesti sve ciljeve i podciljeve, u praksi i u duhu;

7.

inzistira na tome da se o novoj strategiji održivog razvoja EU-a i s njome povezanom politikom provedbe u okviru uključivog postupka provede opsežno savjetovanje sa svim dioničarima, uključujući nacionalne parlamente, lokalna tijela vlasti i civilno društvo;

8.

poziva na komunikaciju Komisije o praćenju i ocjenjivanju Programa održivog razvoja do 2030. s jasnim informacijama o strukturi provedbe programa na razini EU-a i država članica; ističe činjenicu da bi sve relevantne glavne uprave Komisije i Europska služba za vanjsko djelovanje (ESVD) trebali biti u potpunosti uključeni u uvrštavanje Programa održivog razvoja do 2030. u predstojeće ocjenjivanje strategije Europa 2020., kao i predstojeću globalnu strategiju EU-a o vanjskoj i sigurnosnoj politici, uz jamstvo snažne političke usklađenosti u interesu održivog razvoja;

9.

naglašava da se u ocjeni Europskog konsenzusa za razvoj u potpunosti mora odražavati novi Program održivog razvoja do 2030., što uključuje promjenu paradigme i potpunu preobrazbu razvojne politike EU-a; podsjeća na to da su za ostvarivanje ciljeva i s njima povezanih podciljeva ključni primjereni i ciljani programi pomoći u okviru razvojne suradnje, uz poštovanje načela učinkovitosti pomoći;

10.

ističe da Europska unija mora u potpunosti iskoristiti predstojeću reviziju na sredini razdoblja Višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) kako bi se zajamčilo da se u mehanizmima financiranja i proračunskim linijama odražavaju sve obveze na koje je pristala u okviru Programa održivog razvoja do 2030.; poziva EU i njegove države članice da se bez odgađanja ponovno obvežu na cilj izdvajanja 0,7 % bruto nacionalnog dohotka za pružanje službene razvojne pomoći i da dostave vremenski plan o postupnom povećanju službene razvojne pomoći kako bi se dosegnuo cilj od 0,7 %.

11.

poziva na redovan dijalog o postignutom napretku između Političkog foruma na visokoj razini o održivom razvoju i Europske komisije, uz redovno obavještavanje Parlamenta te u skladu s načelima transparentnosti i međusobne odgovornosti; inzistira na potrebi za poboljšanjem dijaloga između Komisije i Parlamenta o provedbi Programa održivog razvoja do 2030., posebno kad je riječ o razvojnoj politici i usklađenosti politika u interesu razvoja;

12.

poziva Komisiju i ESVD da u uskoj suradnji s ostalim partnerima iznesu konkretne prijedloge o tome kako na učinkovitiji način uključiti usklađenost politika u interesu razvoja u provedbu Programa održivog razvoja do 2030. te poziva na to da se taj novi pristup uzima u obzir u svim institucijama EU-a kako bi se zajamčila učinkovita suradnja i prevladao „silosni” pristup;

13.

ističe da je važno uključiti koncept usklađenosti politika u interesu razvoja; poziva Komisiju i ESVD da u uskoj suradnji s ostalim partnerima iznesu konkretne prijedloge o tome kako na učinkovitiji način uključiti usklađenost politika u interesu razvoja u pristup EU-a u vezi s provedbom Programa održivog razvoja do 2030. te poziva na to da se taj novi pristup uzima u obzir u svim institucijama EU-a;

14.

apelira na Komisiju da izradi učinkovite mehanizme praćenja, ocjenjivanja i odgovornosti za provedbu Programa održivog razvoja do 2030. te da Parlamentu redovno dostavlja povratna izvješća; s tim u vezi podsjeća na potrebu povećanja demokratskog nadzora Parlamenta, po mogućnosti s pomoću obvezujućeg međuinstitucijskog sporazuma u skladu s člankom 295. UFEU-a;

15.

poziva Komisiju i specijalizirane agencije, fondove i programe Ujedinjenih naroda da pokrenu dijalog na visokoj razini o provedbi ciljeva održivog razvoja u cilju koordiniranja politika, programa i djelovanja EU-a, UN-a i ostalih donatora; ističe važnost razvrstanih i pristupačnih podataka za nadzor napretka i ocjenjivanje rezultata;

16.

poziva agencije i tijela UN-a da ojačaju usklađenost politika u interesu razvoja u okviru radnih struktura UN-a kako bi se učinkovito uključile sve dimenzije održivog razvoja;

17.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Europske komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i glavnom tajniku Ujedinjenih naroda.

28.2.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 76/49

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1169/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o informiranju potrošača o hrani, izmjeni uredbi (EZ) br. 1924/2006 i (EZ) br. 1925/2006 Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Komisije 87/250/EEZ, Direktive Vijeća 90/496/EEZ, Direktive Komisije 1999/10/EZ, Direktive 2000/13/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva Komisije 2002/67/EZ i 2008/5/EZ i Uredbe Komisije (EZ) br. 608/2004 (1) („Uredba o informiranju potrošača o hrani”), a posebno njezin članak 26. stavke 5. i 7.,

—

uzimajući u obzir izvješća Komisije Europskom parlamentu i Vijeću od 20. svibnja 2015. o obveznom navođenju zemlje podrijetla ili mjesta podrijetla za mlijeko, mlijeko koje se koristi kao sastojak u mliječnim proizvodima i za vrste mesa koje nisu goveđe, svinjsko, ovčje i kozje meso te meso peradi (COM(2015) 0205) i o obveznom navođenju zemlje podrijetla ili mjesta podrijetla za neprerađenu hranu, proizvode s jednim sastojkom i sastojke koji čine više od 50 % nekog prehrambenog proizvoda (COM(2015)0204),

—

uzimajući u obzir Izvješće Komisije Europskom parlamentu i Vijeću o obveznom navođenju zemlje podrijetla ili mjesta podrijetla za meso koje se koristi kao sastojak (COM(2013)0755) od 17. prosinca 2013. i pripadajući radni dokument službi Komisije od 17. prosinca 2013. o označavanju podrijetla za meso koje se koristi kao sastojak: stajalište potrošača, izvedivost mogućih scenarija i učinci” (SWD(2013)0437),

—

uzimajući u obzir Rezoluciju Europskog parlamenta od 11. veljače 2015. o označivanju zemlje podrijetla mesa u prerađenoj hrani (2) i službeni odgovor Komisije usvojen 6. svibnja 2015.,

—

uzimajući u obzir Provedbenu uredbu Komisije (EU) br. 1337/2013 od 13. prosinca 2013. o utvrđivanju pravila za primjenu Uredbe (EU) br. 1169/2011 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu navođenja zemlje podrijetla ili mjesta podrijetla za svježe, rashlađeno i smrznuto svinjsko, ovčje i kozje meso te meso peradi (3),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. veljače 2014. (4) o navedenoj Provedbenoj uredbi Komisije (EU) br. 1337/2013 od 13. prosinca 2013.,

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. siječnja 2014. o prehrambenoj krizi, prijevarama u prehrambenom lancu i njegovoj kontroli (5),

—

uzimajući u obzir pitanje upućeno Komisiji o obveznom navođenju zemlje podrijetla ili mjesta podrijetla za određenu hranu (O-000031/2016 – B8-0363/2016),

—

uzimajući u obzir Prijedlog rezolucije Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane,

—

uzimajući u obzir članak 128. stavak 5. i članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.

budući da se člankom 26. stavkom 5. Uredbe o informiranju potrošača o hrani zahtijeva da Komisija do 13. prosinca 2014. Europskom parlamentu i Vijeću podnese izvješća o obveznom navođenju zemlje podrijetla ili mjesta podrijetla za vrste mesa koje nisu goveđe, svinjsko, ovčje i kozje meso te meso peradi i za mlijeko, mlijeko koje se koristi kao sastojak u mliječnim proizvodima kao i za neprerađenu hranu, proizvode s jednim sastojkom i sastojke koji čine više od 50 % nekog prehrambenog proizvoda;

B.

budući da se člankom 26. stavkom 8. Uredbe o informiranju potrošača o hrani traži da Komisija do 13. prosinca 2013. donese provedbene akte za primjenu stavka 3. tog članka;

C.

budući da su pravila o označavanju podrijetla već na snazi i učinkovito se primjenjuju na mnoge druge prehrambene proizvode, uključujući neprerađeno meso, jaja, voće i povrće, ribu, med, ekstradjevičansko maslinovo ulje, djevičansko maslinovo ulje, vino i jaka alkoholna pića;

D.

budući da se člankom 26. stavkom 7. Uredbe o informiranju potrošača o hrani određuje da se u izvješćima mora, između ostaloga, voditi računa o potrebi informiranja potrošača, o izvedivosti obveznog navođenja države ili mjesta podrijetla te analizi troškova i koristi uvođenja takvih mjera; budući da se u njemu nadalje navodi da se izvješćima mogu priložiti prijedlozi za izmjenu odgovarajućih odredaba zakonodavstva EU-a;

E.

budući da se u članku 26. stavku 2. Uredbe o informiranju potrošača o hrani ističe da je navođenje zemlje podrijetla ili mjesta podrijetla obvezno ako bi izostavljanje toga podatka moglo dovesti potrošača u zabludu u pogledu stvarne zemlje ili mjesta podrijetla hrane, a posebno ako bi informacije o hrani ili čitava etiketa ukazivale na to da hrana potječe iz druge zemlje ili mjesta podrijetla;

F.

budući da je Komisija 20. svibnja 2015. objavila izvješće o obveznom navođenju zemlje podrijetla za mlijeko, mlijeko koje se koristi kao sastojak u mliječnim proizvodima i za vrste mesa koje nisu goveđe, svinjsko, ovčje i kozje meso te meso peradi („izvješće o mlijeku i ostalom mesu”) te izvješće o obveznom navođenju zemlje podrijetla za neprerađenu hranu, proizvode s jednim sastojkom i sastojke koji čine više od 50 % nekog prehrambenog proizvoda;

G.

budući da se u izvješću Komisije COM(2013)0755 navodi da sljedivost u svrhu označavanja podrijetla postaje sve složenija što su faze rezanja i prerade u sektoru mesa složenije i što je stupanj prerade napredniji;

H.

budući da je prehrambeni lanac nerijetko dug i složen i u njemu sudjeluju mnogi poslovni subjekti i druge dionici; budući da su potrošači sve manje upoznati s načinima proizvodnje svoje hrane te da individualni poslovni subjekti u prehrambenoj industriji nemaju uvijek uvid u cijeli lanac proizvodnje;

I.

budući da se može primijetiti nevelika spremnost potrošača da proizvod koji nosi informacije o podrijetlu plate više, iako ankete o spremnosti potrošača (6) dovode do zaključka su potrošači najvećim dijelom spremni platiti više za proizvod koji nosi informacije o podrijetlu;

J.

budući da je Parlament u svojoj rezoluciji od 11. veljače 2015. pozvao Komisiju da u skladu sa svojim izvješćem od 17. prosinca 2013. podnese zakonodavne prijedloge o uvođenju obveznog navođenja podrijetla za meso korišteno u prerađenim prehrambenim proizvodima radi jamčenja veće transparentnosti u cijelom prehrambenom lancu i boljeg informiranja europskih potrošača te da pritom uzme u obzir svoje procjene o mogućem učinku i izbjegne prevelike troškove te pretjerano administrativno opterećenje; budući da Komisija još uvijek nije podnijela zakonodavne prijedloge;

K.

budući da se samo sustavi dobrovoljnog označavanja poput zaštićene oznake izvornosti (ZOI), zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla (ZOZP) i zajamčeno tradicionalnog specijaliteta (GTS) reguliraju rigorozno, dok kriteriji koji se koriste u sustavima dobrovoljnog označavanja hrane obuhvaćene Uredbom (EU) br. 1169/2011 mogu znatno varirati;

1.

naglašava da se u uvodnoj izjavi 32. Uredbe o informiranju potrošača o hrani navodi da je mlijeko jedan od proizvoda gdje je navođenje podrijetla od posebnog interesa;

2.

ističe da prema anketi Eurobarometra iz 2013. godine 84 % potrošača smatra da je za mlijeko potrebno navesti zemlju podrijetla, bilo da se ono prodaje kao zaseban proizvod ili kao sastojak u mliječnim proizvodima; napominje da je to jedan od nekoliko čimbenika koji mogu utjecati na ponašanje potrošača;

3.

ističe da je obvezno navođenje podrijetla mlijeka koje se prodaje kao mlijeko ili koristi kao sastojak u mliječnim proizvodima korisna mjera za očuvanje kvalitete mliječnih proizvoda i očuvanje radnih mjesta u sektoru koji bilježi snažnu krizu;

4.

napominje da su prema anketi priloženoj izvješću Komisije o mlijeku i ostalom mesu troškovi obveznog označavanja podrijetla za mlijeko i mlijeko koje se koristi kao sastojak u mliječnim proizvodima veći što je postupak proizvodnje složeniji; konstatira da je prema istoj toj anketi 7 poduzeća u određenim državama članicama pretjeralo u procjeni utjecaja koje bi obvezno označavanje podrijetla imalo na njihovu konkurentnost s obzirom na to da se u okviru provedene ankete nisu mogla pronaći jasna objašnjenja za visoke procjene troškova poduzeća, ali i da se u njoj navodi kako bi to već samo po sebi moglo biti znak snažnog protivljenja označavanju podrijetla;

5.

poziva na osnivanje radne skupine Komisije koja će dodatno ocijeniti izvješće Komisije objavljeno 20. svibnja 2015. kako bi utvrdila koji se troškovi mogu smanjiti na prihvatljivu razinu ako se daljnji prijedlozi o obveznom označavanju zemlje podrijetla ograniče na mliječne i lagano prerađene mliječne proizvode;

6.

pozdravlja činjenicu što anketa sadrži analizu troškova i koristi koje bi uvođenje obveznog označavanja podrijetla donijelo u slučaju mlijeka i mlijeka koje se koristi kao sastojak, ali smatra da Komisija u svojim zaključcima ne uzima dovoljno u obzir pozitivne aspekte označavanja zemlje podrijetla za takve proizvode, kao što je na primjer pružanje podrobnijih informacija potrošačima; napominje da potrošači mogu imati osjećaj da ih se dovodi u zabludu u slučajevima kada informacije o obveznom označavanju podrijetla nisu dostupne i kada se na prehrambenim proizvodima koriste druge oznake, primjerice nacionalne zastave;

7.

ističe važnost malih i srednjih poduzeća u prerađivačkom lancu;

8.

smatra da bi Komisija trebala uzeti u obzir i analizirati gospodarski učinak obveznog označavanja podrijetla na mala i srednja poduzeća u relevantnim poljoprivrednim i prehrambenim sektorima;

9.

smatra da Komisija u svojim zaključcima u vezi s mlijekom i mlijekom koje se koristi kao sastojak možda pretjeruje u procjeni troškova označavanja zemlje podrijetla za poduzeća s obzirom na to da se na sve mliječne proizvode gleda kao na cjelinu;

10.

napominje da prema zaključcima Komisije troškovi označavanja zemlje podrijetla za mlijeko ne bi bili veliki;

11.

ističe da prema anketi Eurobarometra iz 2013. godine 88 % građana EU-a smatra da je potrebno navesti zemlju podrijetla mesa koje nije goveđe, svinjsko, ovčje i kozje meso te meso peradi;

12.

napominje da je skandal s konjskim mesom ukazao na potrebu za većom transparentnosti u lancu opskrbe konjskim mesom;

13.

napominje da se u izvješću Komisije navodi da bi operativni troškovi obveznog označavanja zemlje podrijetla za vrste mesa obuhvaćene izvješćem bili razmjerno niski;

14.

naglašava da Komisija u svojem izvješću od 17. prosinca 2013. o obveznom navođenju zemlje podrijetla ili mjesta podrijetla za meso koje se koristi kao sastojak uviđa da 90 % ispitanih potrošača smatra da je važno da na prerađenim prehrambenim proizvodima bude naznačeno podrijetlo mesa;

15.

smatra da se potrošači, kao i osobe iz sektora, zalažu za obvezno označavanje mesa u prerađenim prehrambenim proizvodima, te da bi se njome povećala transparentnost lanca opskrbe i na taj način zadržalo povjerenje potrošača u pogledu prehrambenih proizvoda;

16.

ističe da je u interesu europskih potrošača da se na svim prehrambenim proizvodima obvezno označava zemlja podrijetla;

17.

ističe da označavanje samo po sebi nije sigurna zaštita od prijevare i naglašava da je potrebno uspostaviti troškovno učinkovit sustav kontrola kako bi se zajamčilo povjerenje potrošača;

18.

podsjeća da su sustavi dobrovoljnog označavanja, kada su na odgovarajući način provedeni u raznim državama članicama, dali dobre rezultate i u pogledu informiranja potrošača i u pogledu proizvođača;

19.

smatra da se zbog nedonošenja provedbenih akata iz članka 26. stavka 3. Uredbe (EU) br. 1169/2011 taj članak ne može ispravno primijeniti;

20.

napominje da za mnoge prerađene mesne i mliječne proizvode (npr. pršut i sir) već postoje zaštićene oznake izvornosti na temelju kojih je podrijetlo korištenog mesa utvrđeno u kriterijima proizvodnje te se primjenjuje povećana sljedivost; stoga poziva Komisiju da promiče razvoj proizvoda sa „zaštićenom oznakom izvornosti” (ZOI) ili „zaštićenom oznakom zemljopisnog podrijetla” (ZOZP) ili oznakom „zajamčeno tradicionalnog specijaliteta” (ZTS) u skladu s Uredbom (EU) br. 1151/2012 (7), te da na taj način potrošačima osigura pristup visokokvalitetnim proizvodima sigurnog podrijetla;

21.

poziva Komisiju da se pobrine za to da se odredbe EU-a u vezi s označavanjem zemlje podrijetla ne ublaže zbog aktualnih trgovinskih pregovora kao što su pregovori o TTIP-u i da se ne ograniči pravo da se u budućnosti predlažu daljnje dodatne odredbe u području označavanja zemlje podrijetla za druge prehrambene proizvode;

22.

poziva Komisiju da počne primjenjivati obvezno navođenje zemlje ili mjesta podrijetla za sve vrste konzumnog mlijeka, mliječnih proizvoda i mesnih proizvoda te da razmotri mogućnost da se obvezno navođenje zemlje ili mjesta podrijetla proširi i na druge prehrambene proizvode s jednim sastojkom ili sa sastojkom koji prevladava, i to izradom zakonodavnih prijedloga u tim sektorima;

23.

poziva Komisiju da podnese zakonodavne prijedloge u kojima će navođenje podrijetla mesa prisutnog u prerađenim prehrambenim proizvodima postati obvezno kako bi se u cijelom prehrambenom lancu jamčila transparentnost i obnovilo povjerenje potrošača poljuljano skandalom s konjskim mesom i drugim prijevarama s hranom; ističe, osim toga, da bi se u zahtjevima za obvezno označavanje trebalo voditi računa o načelu proporcionalnosti i administrativnom opterećenju za subjekte u prehrambenom sektoru i za tijela čija je dužnost primjenjivati zakon;

24.

smatra da je cilj obveznog označavanja podrijetla u prehrambenim proizvodima ponovo zadobiti povjerenje potrošača u prehrambene proizvode; traži od Komisije da u vezi s tim izradi prijedlog vodeći računa o transparentnosti i čitljivosti informacija za potrošače, o ekonomskoj održivosti europskih poduzeća i kupovnoj moći potrošača;

25.

ističe važnost jednakih uvjeta na unutarnjem tržištu i apelira na Komisiju da o tome vodi računa pri raspravljanju o pravilima u vezi s obveznim označavanjem podrijetla;

26.

poziva Komisiju da podrži sustave označavanja u pogledu dobrobiti životinja tijekom uzgoja, prijevoza i klanja;

27.

žali što Komisija još nije poduzela nikakve napore da i jaja i proizvode od jaja uvrsti na popis hrane za koju je obvezno navođenje zemlje ili mjesta podrijetla iako se jeftini proizvodi od tekućih ili sušenih jaja, koji se koriste uglavnom u prerađevinama, uvoze na europsko tržište iz trećih zemalja i time jasno zaobilaze zabranu uzgoja u kavezu u EU-u; stoga smatra da bi se obveznim navođenjem podrijetla i načina uzgoja na proizvodima od jaja i namirnicama koje sadrže jaja mogla povećati transparentnost i zaštita te poziva Komisiju da dostavi analizu stanja na tržištu, a po potrebi i da sastavi odgovarajuće zakonodavne prijedloge;

28.

smatra da bi se označavanjem podrijetla konzumnog mlijeka, lagano prerađenih mliječnih proizvoda (poput sira i vrhnja) i lagano prerađenih mesnih proizvoda (poput slanine i kobasica) znatno smanjili povezani troškovi te da bi pod hitno trebalo istražiti tu mogućnost;

29.

smatra da označavanje podrijetla samo po sebi ne sprječava prijevare; u vezi s time zagovara poduzimanje odlučnih mjera za poboljšanje praćenja, provedbe postojećeg zakonodavstva i za uvođenje strožih kazni;

30.

poziva Komisiju da poduzme potrebne mjere za borbu protiv prijevara u pogledu pravila o dobrovoljnom označavanju podrijetla prehrambenih proizvoda;

31.

poziva Komisiju da podupre postojeće sustave kvalitete za poljoprivredne i prehrambene proizvode koji su obuhvaćeni Uredbom (EU) br. 1151/2012 i traži da se intenziviraju europske promidžbene kampanje za te proizvode;

32.

ponovo upućuje poziv Komisiji da do 13. prosinca 2013. ispuni zakonsku obvezu donošenja provedbenih akata koji su potrebni za ispravnu primjenu članka 26. stavka 3. Uredbe (EU) br. 1169/2011 kako bi nacionalna tijela mogla propisati odgovarajuće sankcije;

33.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

28.2.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 76/54

—

uzimajući u obzir članak 2., članak 3. stavak 3. i članak 5. Ugovora o Europskoj uniji,

—

uzimajući u obzir članak 8., članak 10., članak 153. stavak 1. točku i. i članak 157. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—

uzimajući u obzir članke 7., 9., 23., 24. i 33. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

—

uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2010/18/EU od 8. ožujka 2010. o provedbi revidiranog Okvirnog sporazuma o roditeljskom dopustu koji su sklopili BUSINESSEUROPE, UEAPME, CEEP i ETUC te o stavljanju izvan snage Direktive 96/34/EZ,

—

uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2013/62/EU od 17. prosinca 2013. o izmjeni Direktive Vijeća 2010/18/EU o provedbi revidiranog Okvirnog sporazuma o roditeljskom dopustu koji su sklopili BUSINESSEUROPE, UEAPME, CEEP i ETUC zbog izmjene statusa Mayottea u odnosu na Europsku uniju,

—

uzimajući u obzir zaključke Predsjedništva Europskog vijeća koje se 23. i 24. ožujka 2006. sastalo u Bruxellesu (777751/1/06 REV 1),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije pod nazivom „Udvostručenje napora u cilju veće ravnoteže između poslovnog, privatnog i obiteljskog života” (COM(2008)0635),

—

uzimajući u obzir preporuku Komisije od 20. veljače 2013. pod nazivom „Ulaganje u djecu: prekidanje kruga prikraćenosti” (C(2013)0778),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. ožujka 2015. o Europskom semestru za usklađivanje ekonomske politike: aspekti zapošljavanja i socijalne politike u Godišnjem pregledu rasta za 2015. (1),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. lipnja 2015. o Strategiji EU-a za jednakost žena i muškaraca nakon 2015. (2),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 20. svibnja 2015. o rodiljnom dopustu (3),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. listopada 2015. o primjeni Direktive 2006/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada (4),

—

uzimajući u obzir studiju Službe Europskog parlamenta za istraživanja iz svibnja 2015. pod nazivom „Jednakost spolova u pitanjima zapošljavanja i rada – Direktiva 2006/54/EZ, evaluacija provedbe na razini Europe” (Gender equality in employment and occupation – Directive 2006/54/EC, European Implementation Assessment),

—

uzimajući u obzir studiju Glavne uprave za unutarnju politiku Unije pod nazivom „Rodiljni, očinski i roditeljski dopust: Podaci o trajanju i stopama naknade u Europskoj uniji” (Maternity, Paternity and Parental Leave: Data Related to Duration and Compensation Rates in the European Union),

—

uzimajući u obzir studiju Europske zaklade za poboljšanje životnih i radnih uvjeta pod nazivom „Poticanje očeva na roditeljski i očinski dopust” (Promoting parental and paternity leave among fathers),

—

uzimajući u obzir izvješće Eurofounda pod nazivom „Odredbe o rodiljnom dopustu u državama članicama EU-a: trajanje i naknade” (Maternity leave provisions in the EU Member States: Duration and allowances) (Eurofound, 2015),

—

uzimajući u obzir izvješće Eurofounda iz 2015. pod nazivom „Poticanje očeva na roditeljski i očinski dopust u Europskoj uniji” (Promoting uptake of parental and paternity leave among fathers in the European Union),

—

uzimajući u obzir studiju Europske komisije iz veljače 2015. pod nazivom „Provedba Direktive 2010/18 o roditeljskom dopustu u 33 europske države” (The Implementation of Parental Leave Directive 2010/18 in 33 European Countries),

—

uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja i mišljenje Odbora za prava žena i jednakost spolova (A8-0076/2016),

A.

budući da je malo vjerojatno da će se ciljana stopa zapošljavanja od 75 % koja je utvrđena u strategiji Europa 2020. postići kada je riječ o ženama (trenutačno iznosi 63,5 %); nadalje, budući da su potrebne proaktivne politike kojima će se ženama pomoći da uđu na tržište rada i održe se na njemu te kojima će im se pružati podrška kada se kao majke vraćaju na tržište rada u cilju ostvarivanja stabilnog i pristojnog zaposlenja, s uvjetima jednakovrijednima onima muškaraca, a posebice politike kojima se potiče usklađenost privatnog i profesionalnog života za sve roditelje;

B.

budući da je posao koji roditelji obavljaju u okviru obitelji i odgoja djece mjerljiv doprinos ekonomiji i također je od velike važnosti u kontekstu demografskih promjena u Europi;

C.

budući da se u Direktivi 96/34/EZ usklađivanje privatnog i profesionalnog života obrađuje kao zasebna tema, dok se u Direktivi 2010/18/EU navodi da svi zaposlenici imaju pravo na četiri mjeseca neplaćenog roditeljskog dopusta, od čega jedan mjesec mora biti odobren kao neprenosiv; budući da u zakonodavstvu Europske unije sada postoji načelo jednakosti spolova u pitanjima zapošljavanja; budući da jednakost muškaraca i žena u napredovanju, pa i primjenom roditeljskog dopusta, pomaže u postizanju ciljane stope zapošljavanja od 75 %, utvrđene u strategiji Europa 2020., i rješavanju problema žena suočenih sa siromaštvom, koje se nalaze u mnogo ugroženijem položaju, a također predstavlja mjerljiv doprinos ekonomiji, što je nadalje vrlo važno u kontekstu demografskih promjena u Europi;

D.

budući da se na osnovi dostupnih podataka može zaključiti da neplaćeni ili slabo plaćeni obiteljski dopusti rezultiraju niskim stopama korištenja te da očevi u maloj mjeri koriste svoje pravo na roditeljski dopust; budući da roditeljski dopust, ako je u potpunosti ili djelomično neprenosiv i prikladno plaćen, na ravnomjerniji način koriste oba roditelja, što doprinosi smanjivanju diskriminacije žena na tržištu rada;

E.

budući da miješani model, koji se sastoji i od rodiljnog i očinskog dopusta i od zajedničkog, tj. roditeljskog dopusta, obama roditeljima omogućava da uistinu zajedno odluče kako iskoristiti svoje pravo na dopust u najboljem interesu svoje djece i vodeći računa o posebnostima radnog mjesta;

F.

budući da roditeljski dopust ima dugoročan pozitivan utjecaj na razvoj djeteta; budući da je u okviru javnih politika koje su na snazi na tom području udio u kojem očevi koriste pravo na roditeljski dopust u državama članica Unije u porastu, ali i dalje nizak, pri čemu samo 10 % očeva koristi najmanje jedan dan dopusta; budući da, za razliku od njih, 97 % žena iskoristi dopust predviđen za oba roditelja;

G.

budući da se u studijama Eurofounda navode aspekti koji utječu na odluke očeva o korištenju roditeljskog dopusta, među ostalim razina naknade, fleksibilnost sustava dopusta, dostupnost informacija, dostupnost i fleksibilnost ustanova za skrb za djecu te razmjeri do kojih se zaposlenici boje izoliranost s tržišta rada kada odlaze na dopust; no budući da brojni istraživači (5) smatraju kako očevi koji uzmu roditeljski dopust ostvaruju bolji odnos sa svojom djecom i veća je vjerojatnost da će preuzeti aktivnu ulogu u budućim zadacima brige o djeci; budući da je te aspekte stoga potrebno uzeti u obzir;

H.

budući da se Europska unija u cjelini suočava s velikim demografskim izazovom s obzirom da stope nataliteta u većini država članica bilježe pad te budući da bi obiteljskim politikama koje su poštene prema muškarcima i ženama trebalo poboljšati položaj žena na tržištu rada, poboljšati usklađenost privatnog i profesionalnog života i smanjiti razlike između spolova u plaći, mirovini i zaradi tijekom života te pozitivno utjecati na demografske procese;

I.

budući da su prema podacima Eurostata od 3 518 600 osoba koje su 2010. uzele roditeljski dopust samo 94 800 (2,7 %) bili muškarci; budući da prema istraživanju Eurofounda (6) razlika u zaposlenosti između spolova uzrokuje velike gubitke europskim gospodarstvima, koji su 2013. iznosili oko 370 milijardi EUR;

J.

budući da bi Komisija trebala zajedno s državama članicama pokrenuti posebne mjere kojima se potiče nov način organizacije rada uspostavom fleksibilnijih modela kojima se uz pomoć instrumenata za postizanje usklađenosti privatnog i profesionalnog života roditeljima omogućava učinkovito korištenje njihovog prava na roditeljstvo; budući da bi se tim mjerama moglo doprinijeti smanjivanju diskriminacije žena i pomoći im da stupe na tržište rada, zadrže se na njemu ili mu se vrate bez ikakvog ekonomskog ili društvenog pritiska;

K.

budući da se roditeljskim dopustom jamči jednakost spolova i pristup žena zapošljavanju, ali bi se njime također roditeljima trebalo omogućiti da ispune obaveze prema svojoj djeci;

L.

budući da je ključno da se ženama, s obzirom na to da su one i dalje najčešće i najteže pogođene diskriminacijom, zajamči pravo da kombiniraju rad s pripadajućim pravima i pravo na majčinstvo, a da zbog toga ne budu kažnjene; budući da se u primjere takve diskriminacije ubraja pritisak koji poslodavci vrše na žene prilikom razgovora za posao, ispitujući ih o tome imaju li djecu i koliko su stara kako bi se utjecalo na odluke žena te odabrale radnice bez djece koje su „više na raspolaganju”, kao i sve veći ekonomski pritisak i pritisak na radnice u okviru radnog mjesta da ne koriste rodiljni dopust;

M.

budući da je jedan od problema koji ženama onemogućava ulazak na tržište rada i ostanak na njemu obveza skrbi za djecu s invaliditetom, koja nisu samostalna već ovisna o drugima i/ili pripadaju kategorijama i skupinama u nepovoljnom položaju;

N.

budući da, ako ne postoje odredbe o dopustu ili se smatra da su postojeće nedostatne, važnu ulogu mogu imati socijalni partneri, koji kolektivnim ugovorima mogu utjecati na uvođenje novih ili ažuriranje postojećih odredbi o rodiljnom, očinskom i roditeljskom dopustu;

O.

budući da je usklađenost privatnog i profesionalnog života temeljno pravo koje bi u cijelosti trebalo biti sastavni dio svih dokumenata EU-a koji bi mogli imati utjecaja na to područje; budući da bi općenito trebalo isticati važnost radnih sredina koje su naklonjene obitelji;

P.

budući da je većina država članica EU-a već usklađena s minimalnim zahtjevima Direktive o roditeljskom dopustu (2010/18/EU), a u brojnim državama članicama nacionalne odredbe nadilaze te zahtjeve;

Q.

budući da bi države članice trebale i u javnom i u privatnom sektoru promicati modele poslovnog blagostanja kojima se zahtijeva poštovanje usklađenosti privatnog i profesionalnog života;

R.

budući da razlika u stopi korištenja rodiljnog, očinskog i roditeljskog dopusta između žena i muškaraca ukazuje na postojanje rodne diskriminacije u pogledu skrbi za djecu i zastupljenosti žena na tržištu rada; budući da u brojnim državama članicama mjere kojima se muškarce potiče da preuzimaju jednak dio obiteljskih obaveza nisu donijele zadovoljavajuće rezultate;

S.

budući da je primjeren i plaćen individualan roditeljski dopust od ključne važnosti kako bi istospolni parovi s djecom mogli postići usklađenost privatnog i profesionalnog života;

T.

budući da su žene koje ostvaruju svoje pravo na usklađenost privatnog i profesionalnog života korištenjem roditeljskog dopusta stigmatizirane kada se vrate na tržište rada, što dovodi do nepovoljnijih uvjeta rada i nesigurnih ugovora;

1.

naglašava da se odredbe potrebne za prenošenje Direktive 2010/18/EU razlikuju po državama članicama; smatra da prenošenje stoga treba u potpunosti biti u skladu sa zakonodavstvom koje je na snazi na području kolektivnih pregovora između socijalnih partnera;

2.

smatra da je vrlo teško razvrstati različite tipove dopusta u Europskoj uniji s obzirom da sve države članice nisu pratile pristup EU-a rodiljnom i roditeljskom dopustu koji se temelji na odvojenosti i sukcesivnosti;

3.

podsjeća da prekomjernost propisa u državama članicama može povećati njihovu složenost i zapravo smanjiti usklađenost; poziva države članice da prilikom prenošenja zakonodavstva EU-a izbjegavaju dodatna administrativna opterećenja;

4.

potiče države članice koje to još nisu učinile da Europskoj komisiji u razumnom roku dostave korelacijske tablice između odredbi direktive i mjera za njezino prenošenje; smatra ključnim da države članice osiguraju potrebna sredstva za inspekcije kojima bi se provjeravalo poštovanje zakonodavstva o zaštiti roditeljskih prava; potiče Komisiju da pažljivo nadzire provedbu direktive u državama članicama kako bi se izbjeglo pretjerivanje u pogledu prilagodljivosti koju ona nudi; smatra da se ti ciljevi mogu ostvariti primjenom načela razmjene dobre prakse;

5.

žali zbog činjenice da se mjere za prenošenje direktive razlikuju u pogledu područja njezine primjene, što rezultira sustavima koji radnicima nude različite pogodnosti ovisno, na primjer, rade li u javnom ili privatnom sektoru (u Europskoj uniji veća je razina zaštite u javnom u odnosu na privatni sektor te stoga javni sektor ima ulogu predvodnika na tom području) i ovisno o trajanju njihova ugovora; stoga preporučuje da se poduzmu sve potrebne mjere kako bi se direktiva na ispravan i ujednačen način prenijela i u javnom i u privatnom sektoru; naglašava da svima, bez obzira na rod, treba bez diskriminacije zajamčiti pravo na roditeljski dopust, neovisno o sektoru u kojem zaposleni očevi i majke rade ili vrsti ugovora kojeg imaju;

6.

pozdravlja činjenicu da su neke države članice odredbe te direktive prenijele na način da se obuhvati više od minimalnog područja njezine primjene te na taj način korist od nje ostvaruju samozaposlene osobe, naučnici, istospolni parovi i roditelji posvojene djece;

7.

čvrsto vjeruje da je pružanje socijalnog osiguranja u nadležnosti država članica;

8.

poziva države članice da donose socijalne politike naklonjene obiteljima kojima se omogućava primjena svih pogodnosti koje su sastavni dio direktive u slučaju produženog boravka u inozemstvu za roditelje koju sudjeluju u postupku međunarodnog posvojenja;

9.

napominje da je i više od jednog desetljeća nakon što su države članice prenijele direktivu 96/34/EZ i dalje prisutna rodna neravnoteža na području uzimanja roditeljskog dopusta; također napominje da među državama članicama postoje velike razlike u pogledu maksimalnog trajanja roditeljskog dopusta, njegovog zakonskog oblika i sustava plaćanja tijekom dopusta; vjeruje da je pitanje plaće tijekom dopusta ključno kako bi se roditeljima koji manje zarađuju i samohranim roditeljima omogućilo da koriste prednosti ravnopravno sa svim drugim roditeljima; pozdravlja činjenicu da su donesene razne mjere kojima se očeve potiče da koriste roditeljski dopust; svjestan je važnosti Europske unije koja može usmjeriti pozornost država članica na potrebu da djeluju te razmjenjuju savjete i pružaju pomoć onim članicama kojima je potrebna, posebice na području socijalnih prava; smatra da bi Komisija trebala predložiti mjere kojima se očeve potiče da u većoj mjeri uzimaju roditeljski dopust te da bi države članice trebale promicati učinkovitiju razmjenu najboljih praksi na tom području;

10.

napominje da su neke države članice ostvarivanje prava na socijalnu zaštitu odlučile zajamčiti samo tijekom kraćeg razdoblja, a ne tijekom maksimalnog trajanja roditeljskog dopusta, zbog čega manji broj roditelja zapravo koristi dopust u cijelosti;

11.

poziva države članice i Komisiju da zajamče jednakost obiteljskih prava koja se oblikuju javnim politikama, uključujući roditeljski dopust, odnosno da su to osobna prava koja su jednako dostupna obama roditeljima kako bi ih se potaklo da ostvare bolju usklađenost privatnog i profesionalnog života i djeluju u najboljem interesu svoje djece; naglašava da bi ta prava trebala biti što je više moguće individualizirana kako bi se ostvarila ciljana stopa zapošljavanja od 75 % za žene i muškarce utvrđena u strategiji Europa 2020. i kako bi se poticala jednakost spolova; smatra da je roditeljima potrebno ostaviti određenu fleksibilnost u korištenju roditeljskog dopusta i da to ni u kojem slučaju ne bi trebalo predstavljati prepreku za ostvarivanje ciljane stope zapošljavanja od 75 % za žene i muškarce utvrđene u strategiji Europa 2020.; smatra da bi se sustavom koji su usvojili socijalni partneri trebalo promicati rješenje u kojem bi znatan dio dopusta ostao neprenosiv; ističe da u pogledu prava na prihod i trajanja roditeljskog dopusta prema obama roditeljima treba postupati na isti način;

12.

ističe da obitelji s djecom i roditelji koji odluče napraviti stanku u karijeri kako bi ih odgajali nisu suočeni samo s gubitkom prihoda, nego i s većim troškovima i vrlo niskim vrednovanjem svoje roditeljske uloge;

13.

napominje da direktiva državama članicama ostavlja mogućnost izbora u definiranju oblika roditeljskog dopusta, na puno ili nepuno radno vrijeme, te razdoblja rada ili prethodne obavijesti kojima se uvjetuje odobravanje roditeljskog dopusta; napominje da u nekim državama članicama radnici koji imaju nestandardne ugovore o radu kao što su ugovori na određeno vrijeme (7) ili ugovori na nula radnih sati (8) nisu uvijek obuhvaćeni tim mjerama te je zabrinut zbog mogućnosti zloporabe tih vrsta ugovora o radu; ističe inicijative država članica čiji je cilj radnicima omogućiti maksimalnu fleksibilnost na tom području kako bi roditeljski dopust odgovarao njihovoj profesionalnoj i privatnoj situaciji, ali smatra da bi cilj svih opcija trebalo biti veće korištenje prava na roditeljski dopust;

14.

napominje da povratak na posao nakon roditeljskog dopusta može biti težak i stresan i za roditelja i za dijete; poziva države članice da donesu obiteljske politike kojima se olakšava miran i postupan povratak na posao i optimalna opća usklađenost privatnog i profesionalnog života, no i da razmotre promicanje rada na daljinu, rada od kuće i pametnog rada, na način da se tim politikama ne stvaraju dodatna opterećenja za radnike;

15.

poziva države članice da prilikom donošenja mjera vode računa o poduzećima koja trebaju moći planirati sa sigurnošću te da u tom kontekstu posebnu pozornost obrate na potrebe najmanjih te malih i srednjih poduzetnika;

16.

poziva Komisiju da poboljša i ojača odredbe Direktive 2010/18/EU u pogledu uvjeta prihvatljivosti i detaljnih pravila za odobravanje roditeljskog dopusta osobama koje imaju djecu s invaliditetom, ozbiljnom bolešću ili bolešću zbog koje dugoročno nisu u stanju skrbiti za sebe, vodeći također računa o najboljim praksama u državama članicama (produženje dobne granice za dijete kao uvjeta za roditeljski dopust ili dopust radi skrbi i njege djeteta, jednostavniji pristup mogućnosti rada na pola radnog vremena nakon povratka na posao, produljenje trajanja dopusta itd.);

17.

ističe potrebu da se zajamče povoljni uvjeti povratka na posao za osobe koje su koristile roditeljski dopust, posebno u pogledu povratka na isto radno mjesto ili jednakovrijedno ili slično radno mjesto u skladu s ugovorom o radu ili uvjetima zapošljavanja, u pogledu promjene radnog vremena i/ili radne rutine nakon povratka na posao (uključujući potrebu da poslodavac opravda svako odbijanje) kako bi imali pravo na vrijeme za osposobljavanje i bili zaštićeni od otkaza i manje povoljnog postupanja zbog činjenice da su zatražili ili uzeli roditeljski dopust te da im se odobri određeno razdoblje nakon povratka na posao za ponovnu prilagodbu radu;

18.

uviđa da je Komisija povukla nacrt direktive o rodiljnom dopustu i činjenicu da u kontekstu plana pod nazivom „Novi način suočavanja s izazovom uspostavljanja ravnoteže između posla i privatnog života s kojim se suočavaju zaposlene obitelji” Komisija zasad ne namjerava objaviti konačno izvješće o provedbi Direktive o roditeljskom dopustu; poziva Komisiju da poštujući načelo supsidijarnosti izradi ambiciozan prijedlog kojim se će zaista omogućiti bolja usklađenost privatnog i profesionalnog života;

19.

smatra da bi se političke rasprave također trebale usredotočiti na niz nezakonodavnih inicijativa kako bi se provodile zajedničke aktivnosti s državama članicama i civilnim društvom u cilju isticanja uloge roditelja i promicanja usklađenosti privatnog i profesionalnog života;

20.

smatra da je potrebno razmotriti mogućnost opsežne nezakonodavne inicijative u državama članicama za promicanje usklađivanja profesionalnog i obiteljskog života;

21.

smatra da je zbog preklapanja različitih vrsti obiteljskih dopusta potrebno uskladiti različite tekstove na razini EU-a uz uključenost socijalnih partnera kako bi obitelji imale na raspolaganju različite opcije dopusta tijekom života čime se promiče ravnopravnija podjela obveze skrbi između žena i muškaraca; apelira na Komisiju da razmotri aktiviranje klauzule o reviziji iz zakonodavstva EU-a o roditeljskom dopustu; uvjeren je da je potrebno jasnije sastavljeno i manje složeno zakonodavstvo kojim se potiče usklađenost i štite radnici;

22.

poziva socijalne partnere da na temelju izvješća Komisije objavljenog u veljači 2015. poduzmu korake za rješavanje nedostataka Direktive o roditeljskom dopustu u potpunom postizanju njenih ciljeva u pogledu usklađenosti privatnog i profesionalnog života, sudjelovanja žena na tržištu rada, demografskih izazova i udjela muškaraca u kućanskim poslovima, uključujući skrb za djecu i druge uzdržavane osobe; smatra da treba poduzeti djelotvornije mjere kako bi se potaknula ravnopravnija podjela obiteljskih obveza između muškaraca i žena;

23.

naglašava da su zadovoljavajuće mogućnosti u pogledu uzimanja roditeljskog dopusta usko povezane s odgovarajućom plaćom; ističe da, ako ne postoje odredbe o dopustu ili se smatra da su postojeće nedostatne, važnu ulogu mogu imati socijalni partneri, koji kolektivnim ugovorima mogu utjecati na uvođenje novih ili ažuriranje postojećih odredbi o rodiljnom, očinskom i roditeljskom dopustu; traži od država članica da u dogovoru sa socijalnim partnerima ponovo razmotre sustav financijske naknade za roditeljski dopust kako bi se dosegla poticajna razina naknade kao zamjene za dohodak, koja bi također bila poticaj muškarcima da uzmu roditeljski dopust duži od minimalnog razdoblja zajamčenog direktivom;

24.

smatra da je za postizanje rodno uravnotežene usklađenosti privatnog i profesionalnog života nužno promicati neprenosivo pravo na dopust i pozitivne mjere kojima se promiče uloga očeva;

25.

traži od Komisije i socijalnih partnera da razmotre mogućnost odgovarajućeg produženja minimalnog trajanja roditeljskog dopusta s četiri na najmanje šest mjeseci kako bi se poboljšala usklađenost privatnog i profesionalnog života;

26.

ističe da se povećanjem usklađenosti, koherentnosti i pristupačnosti sustava dopusta u državama članicama (rodiljnog, očinskog i roditeljskog dopusta) povećava stopa korištenja i učinkovitost općenito; ističe da je u tom smislu nužna i prijeko potrebna europska direktiva o očinskom dopustu u trajanju od minimalno dva tjedna;

27.